Alyson Noel Serijal Besmrtnici PLAVI MJESEC Knjiga druga Za Jessicu Brody, koja je tako vra ki darovita, na toliko

razliitih naina, da to nije po teno! Naslov izvornika: Blue Moon: Book Two of The Immortals series Prevela s engleskoga Mihaela Velina Zahvale Velika, ogromna, iskriava hvala: mojoj genijalnoj urednici Rose Hilliard, zbog ijeg mi je ushita, uvida i zajednike ljubavi prema usklinicima drago da je u mojoj ekipi, zajedno s Matthewom Shearom, Katy Hershberger i svim drugima iz St. Martin's Pressa; Billu Contardiju, koji je sve to ovjek mo e tra iti od agenta i jo vi e; Patricku 'Malley Mahoneyu i Jolynn "Snarky" Benn, mojim najboljim prijateljima koji su uvijek spremni na slavlje im je rukopis gotov; mojoj mami, koja ve pune etiri godine obilazi odjel s tinejd erskim romanima u lokalnoj knji ari; mom nevjerojatnom suprugu Sandyju, koji je tako vra ki dobar u toliko mnogo toga da se ponekad zapitam nije li i on potajni besmrtnik; te na kraju golema, golema hvala mojim divnim itateljima - NAJBOLJI ste i bez vas ne bih mogla! Svaki ovjek ima svoju sudbinu; treba je samo slijediti i prihvatiti, ma kamo ga odvela. Henry Miller Prvo "Sklopi oi i predoi si. Vidi li je?" Kimnem, sklopljenih oiju. "Zamisli je pred sobom. Vidi joj teksturu, oblik i boju. Jesi?" Smije im se, dr ei sliku u glavi. "Dobro. Sad ispru i ruku i dotakni je. Osjeti joj obris vr cima prstiju, obujmi njenu te inu dlanovima, a zatim ujedini sva osjetila - vid, dodir, njuh, okus - mo e li je okusiti?" Zagrizem usnu i zatomim hihot. "Savr eno. Sad to ujedini s osjeajem. Vjeruj da postoji pred tobom. Osjeti je, vidi je, dodirni je, okusi je, prihvati je, stvori je!" ka e on. Tako uinim. Sve to. A kad on zastenje, otvorim oi da i sama vidim. "Ever", on vrti glavom. "Trebala si misliti na naranu. Ovo nije ni blizu." "Mora priznati da je sono." Nasmijem se, pa se nasmije im obojici mojih Damena - replici koju sam prikazala pred sobom i onom stvarnom od krvi i mesa koji stoji uz mene. Obojica su jednako visoki, tamnoputi tako nevjerojatno zgodni da je te ko povjerovati da su stvarni. " to u ja s tobom?" upita pravi Damen, poku avajui mi uputiti pogled pun neodobravanja, ali bijedno podbaciv i u tome. Oi ga uvijek izdaju, jer u njima je samo ljubav i ni ta drugo. "Hmmmm..." Pogledavam oba moja deka - jednog stvarnog, jednog stvorenog. "Mogao bi me ba i poljubiti. Ali ako si prezauzet, mogla bih zamoliti njega da uskoi. Mislim da se ne bi bunio." Poka em rukom prema prikazanom Damenu i nasmijem se kad mi se on osmjehne i namigne mi, premda mu rubovi ve blijede i uskoro e nestati. Ali stvarni se Damen ne smije. Samo vrti glavom i ka e:

"Ever, molim te. Mora se uozbiljiti. Toliko te toga trebam nauiti." "emu tolika urba?" Rastresem jastuk i rukom poka em na mjesto tono pokraj sebe, nadajui se da e se maknuti od mog radnog stola i pridru iti mi se. "Mislila sam da imamo vremena koliko nas volja", nasmije im se. Kad me pogleda, cijelim mi tijelom prostruji toplina, dah mi zastane u grlu i moram se opet zapitati hou li se ikada naviknuti na tu njegovu velianstvenu ljepotu: glatku maslinastu put, sjajnu smeu kosu, savr eno lice i divno oblikovano vitko tijelo - savr eni tamni jin za moj blijedoputi jang. "Mislim da e otkriti da sam vrlo eljna uenja", ka em i pogledam ga ravno u oi: dva beskrajno duboka tamna zdenca. "Nezasitna si" apne on, vrtei glavom dok mi prilazi i lije e uz mene, jer privlaim ga koliko i on mene. "Samo poku avam nadoknaditi propu teno", promrmljam, uvijek tako eljna tih trenutaka kad smo sami i kad ga ni s kim ne moram dijeliti. Ni spoznaja da pred sobom imamo cijelu vjenost ne umanjuje moju glad za njim. Nagne se prema meni, odustav i od pouavanja. Sve misli o prikazivanju, gledanju na daljinu, telepatiji - sve te vidovnjake stvari bivaju zamijenjene neim bli im i sada njim, dok me spu ta na jastuke i pokriva moje tijelo svojim pa se isprepliemo kao lijane u potrazi za suncem. Prsti mu se prikradu pod moju majicu, klize gore po mom trbuhu sve do ruba grudnjaka, a ja sklopljenih oiju apnem: "Volim te." Rijei koje sam neko zadr avala za sebe. Ali nakon to sam ih prvi put izgovorila naglas, jedva da sam mu i ta drugo rekla. Zaujem njegov mek, prigu en uzdah kad mi je otkopao grudnjak, tako lako, tako savr eno, nimalo nespretno, bez petljanja. Svaki njegov pokret tako je graciozan, tako savr en, tako... Mo da previ e savr en. " to je?" upita on dok ga odgurujem od sebe. Di e plitko i brzo dok pogled upire u moj, a ko a oko njegovih oiju napeta je i stisnuta onako kako sam je ve navikla vidjeti. "Ni ta." Okrenem mu lea i poravnam majicu. Sva srea da sam nauila za tititi misli, jer to je jedini nain kako mu mogu lagati. On uzdahne i odmakne se, uskraujui mi trnce svog dodira i vrelinu svog pogleda dok koraa gore-dolje preda mnom. Kad se napokon zaustavi i okrene prema meni, vrsto stisnem usne, znajui to slijedi. Ve smo to pro li. "Ever, ne poku avam te po urivati. Zaista nije tako", ka e on, a na licu mu se vidi zabrinutost. "Ali u jednom e trenutku morati prihvatiti to tko sam. Mogu prikazati sve to ti srce eli, slati ti misli i slike kad god nismo zajedno, u trenu te odvesti u Ljetozemlje. Ali jedno nikad neu moi, a to je promijeniti pro lost. Ona jednostavno jest." Zurim u pod, osjeajui se malom, prezahtjevnom i totalno posramljenom. Mrzim to nisam u stanju sakriti ljubomoru i nesigurnost, mrzim injenicu da su tako oite i jasno uoljive. Uope nije va no kakav vidovnjaki tit podignem, jer on je imao est stotina godina da prouava ljudsko pona anje (moje pona anje), a ja samo esnaest. "Samo... samo mi daj jo malo vremena da se priviknem na sve ovo", ka em, upkajui iskrzani rub na svojoj jastunici. "Pro lo je tek nekoliko tjedana." Slegnem ramenima, prisjeajui se kako sam prije samo tri tjedna ubila njegovu biv u enu, rekla mu da ga volim i zapeatila svoju besmrtnu sudbinu. Gleda me stisnutih usana, pogleda obojenog sumnjom. I premda smo udaljeni samo par metara, jaz izmeu nas toliko je dubok i te ak da bi mogao biti ocean. "Govorim o ovom ivotu", ka em, a glas mi se ubrzava, podi e, u nadi da e ispuniti prazninu i podii raspolo enje. "A budui da se ostalih ne

sjeam, to je sve na to se mogu osloniti. Jednostavno mi treba jo malo vremena, okej?" Nervozno se nasmije im, a usne su mi nekako nespretne i mlitave dok ih poku avam zaustaviti da ne drhte. Kad on sjedne pokraj mene, podigne ruku i pribli i prste mom elu, tra ei mjesto gdje mi je neko bio o iljak, izdahnem od olak anja. "Pa... to je jedna stvar koje nam nikad nee ponestati." Uzdahne, prstima pratei liniju moje brade pa se nagne poljubiti me, a usne mu se putem do mojih usput zaustave na mom elu i nosu. I ba kad pomislim da e me opet poljubiti, on mi stisne ruku i ustane. Zaputi se ravno prema vratima, ostavljajui za sobom prekrasan crveni tulipan. Drugo Premda Damen mo e osjetiti toan trenutak kad e moja teta Sabine skrenuti u na u ulicu, to nije razlog njegova odlaska. Oti ao je zbog mene. Zbog jednostavne injenice da je za mnom tragao stoljeima, u svim mojim inkarnacijama, samo da bismo mogli biti zajedno. Jedino to nikad nismo zaista bili zajedno. to znai da nikad nismo uinili ono. ini se da se, svaki put kad smo bili spremni poduzeti sljedei korak i konzumirati svoju ljubav, odnekud uspjela pojaviti njegova biv a ena Drina i ubiti me. Ali sad kad sam ja ubila nju, rije ila je se jednim - dodu e, slaba nim - udarcem u njenu prilino poremeenu sranu akru, vi e nam apsolutno ni ta ne stoji na putu. Ni ta osim mene. Jer, premda Damena volim cijelim svojim biem i svakako elim uiniti taj korak, ne mogu prestati razmi ljati o tih proteklih est stotina godina. I o tome kako ih je odabrao pro ivjeti. (Ekstravagantno, prema njegovim rijeima.) I s kim ih je odabrao pro ivjeti. (Uz biv u enu Drinu, aludirao je i na mnoge druge.) Ma koliko mi je mrsko priznati, spoznaja o tome ini me pomalo nesigurnom. Dobro, mo da itekako nesigurnom. Hou rei, nije ba da se moja bijedno malobrojna lista frajera koje sam poljubila mo e mjeriti s njegovim estostoljetnim ljubavnim sta em. I premda znam da je to smije no, i premda znam da me Damen voli ve stoljeima, injenica je da um i srce nisu uvijek u dobrim odnosima. U mom sluaju, jedva da razgovaraju. A ipak, svaki put kad mi Damen doe davati instrukcije, uvijek to uspijem pretvoriti u dugo ma enje koje svaki put zapone mi lju: To je to! Ovoga puta e se to stvarno dogoditi! No, svaki put ga na kraju odgurnem od sebe kao najgora navlaku a. Zapravo, tono je tako kao to je rekao. Ne mo e promijeniti svoju pro lost, jer ona jednostavno jest. Ono to se dogodilo ne mo e se izbrisati. Ne mo e premotati film. Nema povratka. Jedino to ovjek mo e uiniti jest nastaviti dalje. A to je tono ono to bih ja trebala uiniti. Bez oklijevanja zakoraiti naprijed, a da nijednom ne pogledam preko ramena. Jednostavno zaboraviti pro lost i krenuti u budunost. Eh, kad bi to bilo tako lako. * * * "Ever?" Sabine se penje stubama prema mojoj sobi, dok ja mahnito poku avam malo pospremiti stvari prije nego to sjednem za stol i pretvaram se da ne to radim. "Jo si budna?" upita ona, zaviriv i unutra. I premda joj je kostim izgu van, kosa mlitava, a oi pomalo crvene i umorne,

aura joj se dobro dr i, sjaji lijepom zelenom nijansom. "Dovr avala sam zadau", ka em pa odgurnem laptop od sebe kao da sam do maloprije na njemu radila. "Jesi li jela?" Ona se nasloni na okvir vrata, sumnjiavo me gledajui kroz su ene oi, a njena aura pose e prema meni kao prijenosni detektor la i koji nosi sa sobom kamo god ide, premda toga nije svjesna. "Naravno", ka em joj. Klimajui glavom, smije ei se i svim se silama trudei izgledati iskreno, ali osjeam la na licu. Mrzim kad moram lagati. Pogotovo njoj. Nakon svega to je uinila za mene - nakon to mi je cijela obitelj poginula, primila me k sebi, a nije morala. To to mi je jedini ivui rod ne znai da nije mogla rei ne. A, vjerujte mi, kladim se da esto po ali to je to uinila. Prije mog dolaska ivot joj je bio mnogo jednostavniji. "Mislim, jesi li pojela i ta osim tog crvenog napitka." Klimne glavom prema boci na mom stolu i prozirnoj crvenoj tekuini neobinog i gorkog okusa koji mi vi e nije tako grozan kao u poetku. to je dobro, s obzirom na to da u ga - ako je vjerovati Damenu pijuckati cijelu vjenost. To ne znai da ne mogu jesti normalnu hranu, nego jednostavno vi e ne elim. Moj besmrtniki sok osigurava sve hranjive tvari koje mi trebaju. Koliko god malo ili mnogo popijem, uvijek sam sita. Ali svejedno, znam o emu razmi lja. I ne samo zato to joj mogu itati misli, nego i zato to sam ja neko mislila isto u vezi s Damenom. U asno mi je i lo na ivce gledati ga kako gurka hranu po tanjuru i samo se pretvara da jede. To jest, ivciralo me to sve dok nisam otkrila njegovu tajnu. "Ja... ovaj... ranije sam ne to pojela", ka em napokon, trudei se ne stisnuti usne, ne skrenuti pogled ili se sva zgriti - ime se obino odam kad la em. "S Milesom i Haven", dodam, nadajui se da e to objasniti injenicu da nema prljavog posua, premda znam da nije dobro ii previ e u detalje, jer to je kao da u sebe upre neonsku strelicu s natpisom LA LJIVICA. Osim toga, Sabine je vrhunska odvjetnica koja je jako dobra u prosudbi govori li joj sugovornik istinu ili ne. Premda taj svoj dar uglavnom koristi u poslovnom ivotu, dok u privatnom radije odabire vjerovati. Osim danas. Danas mi ne vjeruje ni rije. Umjesto toga, pogleda me i ka e: "Zabrinuta sam za tebe." Okrenem se na stolcu tako da gledam prema njoj, nadajui se da u time pokazati da sam otvorena, spremna umiriti je, premda sam prilino izbezumljena. "Dobro sam", ka em joj, klimajui glavom i smije ei se da mi lak e povjeruje. "Stvarno. Ocjene su mi dobre, sla em se s frendovima, Damen i ja smo..." Zastanem, shvativ i da nikad prije nisam s njom razgovarala o na oj vezi, da je nisam tono definirala i da sam je vi e-manje dr ala u tajnosti. A, iskreno, sad kad sam naela temu, ne znam kako nastaviti. Rei za nas da smo deko i cura zvui mi tako banalno i neodgovarajue kad se u obzir uzme na a pro lost, sada njost i budunost, jer povijest na eg odnosa ini nas neim to je toliko vi e od toga. Ali svejedno, jednako tako nisam spremna javno nas proglasiti vjenim partnerima ili srodnim du ama - faktor sladunjavosti jednostavno je prevelik. Zapravo, da budem iskrena, radije i ne bih definirala na u vezu. I bez toga sam dovoljno zbunjena. Uostalom, to bih joj uope mogla rei? Da se volimo ve stoljeima, ali jo uvijek nismo oti li dalje od latanja? "Pa... Damen i ja smo... stvarno dobro", ka em napokon, a grlo mi se stisne kad shvatim da sam rekla dobro, a ne super, to je mo da prva istina koju sam izrekla toga dana.

"Znai, bio je ovdje." Ona spusti svoju ko natu smeu poslovnu torbu na pod i pogleda me, a obje smo potpuno svjesne injenice kako sam lako upala u njenu odvjetniku zamku. Kimnem, u sebi se prekoriv i to sam ustrajala na tome da budemo ovdje, umjesto da odemo kod njega, kako je on htio. "Uinilo mi se da sam vidjela njegov auto kako odmie." Pogled joj skrene prema mom izgu vanom krevetu, s nabacanim jastucima i udubljenim poplunom, a kad se opet okrenula prema meni, ne mogu si pomoi - sva se zgrim, jer znam to e sad rei. "Ever." Uzdahne. " ao mi je to sam tako malo kod kue i to ne provodimo dovoljno vremena zajedno. I premda imam osjeaj da se jo uvijek navikavamo jedna na drugu, elim da zna da sam za tebe uvijek tu. Ako ikad bude trebala ili htjela s nekim razgovarati, slu at u." Stisnem usne i klimnem glavom, znajui da jo nije gotova, ali nadajui se da e razgovor br e zavr iti ako budem tiho i ako se pona am kao da se sla em s njom. "Jer, premda najvjerojatnije misli da sam prestara da bih mogla shvatiti kroz to prolazi , jako se dobro sjeam kako je to bilo kad sam bila tvojih godina. I kako je to kad si pod stalnim pritiskom i stalno se mora usporeivati s manekenkama i glumicama i svim ostalim nemoguim slikama koje vidi na TV-u." Progutam s mukom i skrenem pogled, izbjegavajui njen, pazei da ne pretjeram s reakcijom, da ne odem predaleko u obrani sebe, budui d a je mnogo bolje da vjeruje ovo nego da posumnja na pravu istinu. Sve otkad sam dobila ukor pred iskljuenje iz kole, Sabine me prom a t r a pozornije nego ikad prije, a stvari su postale jo gore otkad se naoru ala naramkom knjiga za samopomo, od Kako odgojiti razumnog tinejd era u nerazumnom svijetu? do Va i tinejd eri i mediji I to mo ete uiniti u vezi s tim). Pogotovo kad je poela podcrtavati i oznaavati odlomke koji opisuju najproblematinije adolescentsko pona anje, a zatim me promatrati kao pod povealom u potrazi za simptomima. "Ali elim da zna da si prelijepa djevojka, mnogo ljep a nego to sam ja bila u tvojim godinama, i da izgladnjivanje zato da bi se mogla natjecati s onim mr avim starletama - koje pola ivota provedu na raznim odvikavanjima - ne samo da je posve nerazuman i nedose an cilj, nego e te stajati zdravlja." Prodorno me pogleda, oajniki elei doprijeti do mene, nadajui se da e se njene rijei probiti unutra. " elim da zna da si savr ena takva kakva jesi i da mi je jako bolno gledati te kako prolazi kroz sve to. Ako to ima veze s Damenom, onda ti samo mogu rei..." "Nisam anoreksina." Ona me pogleda. "Nemam bulimiju, nisam na nekoj suludoj dijeti, ne izgladnjujem se, ne patim za tim da nosim najmanji mogui enski konfekcijski broj i ne poku avam izgledati kao jedna od blizanki Olsen. Ozbiljno, Sabine, zar ti izgledam kao da kopnim?" Ustanem da mo e bolje vidjeti cijelo moje tijelo utegnuto u uske traperice, jer ne samo da nisam smr avjela nego se osjeam kao da se prilino brzo popunjavam. Dobro me odmjerila. Zaista dobro. Od glave do pete. Sve dok joj se pogled napokon nije zaustavio na mojim blijedim gle njevima koje sam morala pokazati, jer nisam imala izbora - kad sam otkrila da su mi omiljene traperice prekratke pa sam ih zavrnula. "Samo sam mislila..." Slegne ramenima, ne znajui to bi rekla sad kad se na svoje oi uvjerila da je jedina mogua presuda: nije kriva. "Jer nikad te ne vidim da jede , a uvijek pijucka taj crveni sok..." "Pa si pretpostavila da sam od tinejd erske alkoholiarke pre la u

anoreksiarke?" Nasmijem se, da joj poka em da nisam ljutita - nego samo malo uzrujana, mo da vi e sobom nego njom. Trebala sam se bolje pretvarati. Trebala sam barem glumiti da jedem. "Nema razloga za brigu." Nasmije im se. "Zaista. Tek toliko da sve bude jasno: nemam nikakve namjere uzimati ili preprodavati drogu, eksperimentirati s promjenama tijela, rezanjem, igosanjem, o iljcima, ekstremnim pirsingom ili to je ve ovoga tjedna na top ljestvici alarmantnog pona anja na koje treba pazili kod tinejd era. I da zna , moj crveni sok nema nikakve veze sa eljom da budem mr ava kao neka slavna osoba ili potrebom da udovoljim Damenu. Jednostavno mi je ukusan, to je sve. Osim toga, znam da me Damen voli i prihvaa tono ovakvu kakva..." Zastanem, svjesna da sam upravo naela jo jednu temu koju nisam voljna obraditi. Prije nego to stigne izgovoriti rijei koje joj se u ovom trenutku ve oblikuju u glavi, jednostavno podignem ruku i ka em: "I ne, nisam na to mislila. Damen i ja smo samo..." Cura i deko, hodamo, posebni frendovi, vezani zauvijek. "Pa, zajedno smo. Zna , u vezi smo, par. Ali ne spavamo." Jo . Pogleda me, a lice joj je napeto i pokazuje nelagodu koju ja osjeam u sebi. Ni jedna od nas ne eli dublje zadirati u tu temu, ali - za razliku od mene - ona smatra da joj je to du nost. "Ever, nisam mislila rei..." pone, ali onda me pogleda i ja pogledam nju pa ona slegne ramenima i odlui ostati na tome, jer obje znamo da jest mislila rei ba to. A ja osjetim tako veliko olak anje to je sve gotovo i to sam se relativno lako izvukla, da sam potpuno zateena kad Sabine ka e: "Pa, kako se ini da ti je zaista stalo do tog deka, mislim da bih ga trebala upoznati. Daj da se dogovorimo da uskoro odemo na neku veeru. Recimo, ovaj vikend. Kako ti to zvui?" Ovaj vikend? S mukom progutam i pogledam je, tono znajui to poku ava: ubiti dvije muhe jednim obrokom. Veera bi bila savr ena prilika da me gleda dok u sebe trpam pun tanjur hrane, a da istovremeno mo e cvrljiti Damena. "Pa... ne zvui lo e, ali Miles u petak naveer ima predstavu." Trudim se da mi glas ne zadrhti. "A nakon toga bi trebao biti tulum, koji e sigurno zavr iti kasno..." Klima glavom, gledajui me ravno u oi, pogledom koji je tako pronicljiv da me poinje lagano oblijevati znoj. "Zato mislim da to najvjerojatnije nee ii", dovr im, znajui da u svejedno, prije ili kasnije, morati proi kroz to, ali nadajui se da e to ipak biti kasnije. Hou rei, volim Sabine i volim Damena, ali jednostavno nisam sigurna da u ih voljeti zajedno, pogotovo kad pone ispitivanje. Nekoliko me trenutaka samo gleda, a zatim kimne i okrene se. I ba kad se napokon usudim izdahnuti, osvrne se preko ramena i ka e: "Dobro. U petak oito ne mo e, ali ostaje nam subota. Reci Damenu neka bude ovdje u osam, mo e?" Tree Premda sam zaspala, svejedno stignem do Milesa na vrijeme, vjerojatno zato to mi - sad kad vi e nema Riley da me ometa - ne treba toliko vremena da se spremim. I premda mi je i lo na ivce kako bi sjela na moju komodu odjevena u jedan od svojih a avih kostima i cijelo me vrijeme ispitivala o dekima ili se rugala mojoj odjei, nisam je vidjela sve otkad sam je nagovorila da ode dalje i prijee most koji vodi tamo kamo su oti li na i roditelji i Buttercup. to, zapravo, znai da je imala pravo. Mogu vidjeti samo du e koje zaostanu, ali ne i one koje prijeu preko. Kao i uvijek kad pomislim na Riley, grlo mi se stisne, oi me zapeku, a ja se zapitam hou li se ikad naviknuti na to da je nema. Da je zauvijek i

nepovratno oti la. Dosad sam ve pretrpjela dovoljno gubitaka pa bih trebala znati da ti osoba koju izgubi nikad ne prestane nedostajati, nego se jednostavno naui ivjeti oko goleme praznine koja zjapi nakon njena odlaska. Obri em oi i skrenem na prilaz ispred Milesove kue, prisjeajui se Rileyna obeanja da e mi poslati znak, ne to ime e mi javiti da je dobro. Ali premda sam se grevito dr ala za to obeanje, budno pazila na sve mogue znakove i predano tragala za nekim naznakama njezine prisutnosti - zasad ni ta. Miles otvori vrata, a ja zinem rei zdravo, ali on podigne ruku i ka e: "Ni rijei. Samo pogledaj moje lice i reci mi to vidi . to je prvo to si primijetila? I ne la i" "Tvoje prekrasne smee oi", ka em, premda ujem njegove misli i po tko zna koji put po elim da svojim prijateljima smijem pokazati kako da podignu tit i da sauvaju svoju privatnost. Ali to bi znailo da im moram rei da mogu itati misli, da vidim aure, da osjeam tajne, u to ne smijem. Miles vrti glavom i ulazi u auto pa odmah spu ta ogledalo iznad suvozaeva sjedala i pomno pregledava bradu. "Koja si ti la ljivica! Gle, evo ga tu! Velik je k'o paradajz, ne mo e ga ne vidjeti, zato se ne pretvaraj." Brzo ga pogledam dok izlazim s prilaza i vidim pri t koji se usudio izniknuti na njegovu licu, premda mi vi e pozornosti privlai arko ru iasti lak na njegovim noktima. "Lijepi nokti", nasmijem se. "To je za predstavu." Osmjehne se, jo uvijek ne skidajui pogled s pri tia. "Ne mogu vjerovati! Kao da se totalno raspadam ba kad je sve krenulo kako treba. Probe su bile super, znam sav svoj tekst i tekstove svih drugih... Mislio sam da sam potpuno spreman i onda ovo!" upre prstom u lice. "Ma to su ti samo ivci", ka em, pogledav i ga ba kad se na semaforu upalilo zeleno. "Tono tako!" kima on. " to samo dokazuje da sam isti amater. Jer profii, pravi profesionalci, oni nisu nervozni. Oni samo mentalno odu u svoju stvaralaku zonu i... stvaraju. Mo da ovo ipak nije za mene?" Gleda me, a lice mu je napeto od brige. "Mo da je ista sluajnost da sam dobio glavnu ulogu." Pogledam ga krajikom oka, prisjeajui se kako je Drina tvrdila da se uvukla u redateljevu glavu i navela ga da izabere Milesa. Ali ak da to i jest istina, ne znai da on nije dorastao ulozi, ne znai da nije bio najbolji na audiciji. "Ma daj, smije no", vrtim glavom. "Gomile glumaca postanu nervozni, pate od treme ili ega ve ne. Ozbiljno. Ne bi vjerovao u neke od pria koje mi je Riley..." Zastanem, ra irenih oiju i otvorenih usta, znajui da ne mogu dovr iti tu reenicu. Da nikad ne smijem ispriati prie to sam ih ula od pokojne sestre koja je toliko u ivala uhodei holivudsku elitu. "Uostalom, zar nee ionako na faci imati tonu te ke kazali ne minke?" On me pogleda. "Da. Pa? to time misli rei? Predstava je u petak, to je - ako nisi znala - sutra. Ovo nee nestati do sutra." "Mo da", slegnem ramenima. "Mislila sam pitati: zar ne mo e pri ti prekriti minkom?" Miles zakoluta oima i namr ti se. "Aha, pa da umjesto crvene kvrgetine na licu imam kvrgetinu boje ko e? Pa daj pogledaj tu stvar na mojoj bradi! To ne mo e sakriti, to ima vlastitu DNK! Baca sjenu!" Ulazim na kolsko parkirali te, na svoje uobiajeno mjesto, ono pokraj Damenova blistavo crnog BMW-a. Kad opet pogledam Milesa, iz nekog razloga osjeam sna an poriv da mu dotaknem lice. Kao da pri t na njegovoj bradi neodoljivo privlai moj ka iprst.

" to radi ?" upita on i uzmie. "Samo... samo budi miran", apnem, premda nemam pojma to radim ili za to to radim. Znam samo da moj ka iprst ima cilj. "Nemoj ga diratil" vikne on, ba u trenutku kad sam ga dotaknula. "Super, ba super. Sad e se sigurno udvostruiti." On zavrti glavom i izie iz auta, a ja si ne mogu pomoi - razoarana sam to je pri t jo uvijek tamo. Valjda sam se nadala da sam razvila nekakvu sposobnost lijeenja. Sve otkad mi je Damen, nakon to sam odluila prihvatiti svoju sudbinu i poeti piti besmrtniki sok, rekao neka oekujem da u proi kroz neke promjene - od superpojaane ekstrasenzorne percepcije (emu se nisam razveselila) do superpojaanih fizikih sposobnosti ( to bi svakako moglo biti korisno na tjelesnom), ili neeg sasvim desetog (poput sposobnosti lijeenja drugih - za to bih ja dala svoj glas, jer bi to bilo ba fora) - budno pratim hoe li mi se dogoditi ne to neobino. Ali zasad su mi se samo noge produ ile za nekoliko centimetara - to bi se vjerojatno ionako kad-tad dogodilo - a jedina je posljedica da mi trebaju nove traperice. Zgrabim torbu i iziem iz auta, a usne mi se sretnu s Damenovim istog trena kad mi je pri ao. "Okej, ozbiljno, koliko e dugo to potrajati?" Odmaknemo se i oboje pogledamo Milesa. "Je, vama govorim", priprijeti nam prstom. "Sve to ljubljenje, grljenje, a nemojmo zaboraviti i stalno aputanje slatkih bedastoa..." Vrti glavom i gleda nas su enim oima. "Ozbiljno, nadao sam se da e vas dosad to ve proi. Nemojte me krivo shvatiti, svi smo jako sretni to se Damen vratio u iolu i to ste se opet na li i to ete najvjerojatnije otii zagrljeni u zalazak sunca, ali stvarno... zar ne mislite da je ve vrijeme da to malo sti ate, bar mrvicu? Jer neki od nas nisu tako sretni kao vi. Nekima od nas fali ljubavi u ivotu." "Tebi nedostaje ljubavi?" nasmijem se, nimalo uvrijeena time to jo rekao, jer znam da to vi e ima veze s tjeskobom zbog predstave nego s Damenom i sa mnom. " to je bilo s Holtom?" "Holtom?" Miles se lecne. "Nemoj mi spominjati Holta! Nemoj ni razmi ljati o njemu, Ever!" Zavrti glavom, okrene se na peti i zaputi se prema Haven koja nas eka na ulazu. " to je njemu?" upita Damen, pose ui za mojom rukom i isprepliui prste s mojima, gledajui me oima koje su, unato onom juer, jo uvijek pune ljubavi. "Sutra je premijera", slegnem ramenima. "Pa je izbezumljen, iskoio mu je pri t na bradi, a naravno da smo mi krivi za to", ka em, gledajui kako Miles prima Haven ispod ruke i vodi je prema uionici. "Ne razgovaramo s njima", ka e joj, baciv i pogled na nas preko ramena i namr tiv i se. " trajkamo dok se ne prestanu pona ati kao dva zaljubljena golupia ili dok mi ne nestane ovaj pri t, to god bude prije." Kimne, samo se napola alei. Haven se nasmije, poskakujui uz njega, a Damen i ja krenemo na sat engleskog. Prolazimo ravno pokraj Stacije Miller koja mu se slatko nasmije i i poku a me saplesti. Ali ba kad mi spusti svoju torbicu na put, nadajui se da e izazvati poni avajui pad na nos, vidim torbicu kako se podi e i osjeam kako udara ravno Staciji u koljeno. Premda i ja osjeam bol, svejedno mi je drago da sam to uinila. "Joooj!" tuli ona, trljajui koljeno i bijesno me ibajui pogledom, premda nema dokaza da sam to ja uinila. Ali ne obazirem se na nju nego sjednem na svoje mjesto. Ignoriranje mi sve bolje ide. Otkad se potrudila da dobijem ukor pred iskljuenje zbog pijenja alkohola u koli, trudim se dr ati se to dalje od nje. Ali ponekad... ponekad si jednostavno ne mogu pomoi. "Nisi to trebala uiniti", apne mi Damen, nagnuv i se prema meni i

poku avajui izgledati strogo. "Daj, molim te. Pa ti si taj koji mi stalno govori da bih trebala vje bati prikazivanje", slegnem ramenima. "ini se da napokon imam neke koristi od tih lekcija." Pogleda me, vrtei glavom dok mi govori: "Vidi , jo je gore nego to sam mislio, jer - tek toliko da zna - to to si maloprije izvela bila je psihokineza, a ne prikazivanje. Je li ti sad jasno koliko jo toga mora nauiti?" "Psiho- to?" za kiljim, jer izraz mi je nepoznat, premda je sam in bio vrlo zabavan. Damen me primi za ruku, a na usnama mu treperi osmijeh dok ka e: "Razmi ljao sam..." Bacim pogled na sat, vidim da je ve devet i pet i znam da profesor Robins tek sad izlazi iz zbornice. "Petak naveer. to ka e da odemo na jedno posebno mjesto?" nasmije i se on. "Poput Ljetozemlja?" pogledam Damena, oi mi se ra ire, a srce mi br e zakuca. Jedva ekam da opet odem na to arobno, tajanstveno mjesto. U dimenziju izmeu dimenzija, gdje mogu prikazivati oceane i slonove i pomicati stvari mnogo vee od projektila u obliku Pradine torbice. Ali onamo ne mogu bez Damena. On se samo nasmije i odmahne glavom. "Ne, ne u Ljetozemlje. Premda emo i tamo ii, obeajem ti. Ali mislio sam na mjesta poput... to ja znam... Ritza ili mo da Montagea?" On podigne obrve. "Ali u petak je premijera Milesove predstave, a ja sam obeala da emo doi!" ka em, ali im sam to izgovorila, shvatim da sam posve zaboravila na Lak za kosu kad sam mislila da idemo u Ljetozemlje. Ali sad kad nas Damen eli odvesti u jedan od najrasko nijih hotela na ovom podruju, pamenje mi se iznenada vratilo. "Dobro onda, kako bi bilo da odemo poslije predstave?" ponudi on. Ali pogledav i me i primijetiv i da oklijevam, da sam stisnula usne i da tra im nain da ga uljudno odbijem, on dodaje: "Ili ne. Bila je to samo ideja." Gledam ga znajui da bih trebala prihvatiti, da elim pristati, a glas u glavi govori mi: Reci da! Reci da! Obeala si si da e krenuti naprijed, da se vi e nee osvrtati, a sad ti je prilika za to! Uini to! RECI DA! Ali premda sam uvjerena da je vrijeme da krenem korak dalje, premda Damena volim svim svojim srcem i premda sam odluila ne razmi ljati o njegovoj pro losti, iz mojih usta izlazi ne to posve drukije: "Vidjet emo", ka em, skrenuv i pogled i usredotoujui ga na vrata, ba kad se otvore i kad ue profesor Robins. etvrto Kad napokon zazvoni kraj etvrtog sata, ustanem iz klupe i priem profesoru Munozu. "Jesi li sigurna da si gotova?" upita on, podigav i pogled sa snopa papira. "Ako ti treba jo nekoliko minuta, u redu je." Pogledam svoj test pa odmahnem glavom. Pitam se to bi uinio kad bi znao da sam bila gotova otprilike etrdeset pet sekundi nakon to mi je pru io test, a da sam preostalih pedeset minuta provela pretvarajui se da se muim oko odgovora. "Dobro je", ka em mu, znajui da i jest tako. Jedna od dobrih strana vidovitosti je to da vi e uope ne moram uiti, jer jednostavno znam sve odgovore. I premda sam ponekad u isku enju praviti se va na i sve testove rije iti savr eno te nizati peticu za peticom, obino se ipak suzdr im pa na neka pitanja odgovorim pogre no, da ne pretjeram. Jer tako Damen ka e. Uvijek me podsjea na to koliko je va no ne micati se, truditi se da u oima drugih budemo to normalniji, premda smo

sve samo ne to. Dodu e, kad je to prvi put rekao, nisam mogla odoljeti da ga ne podsjetim kako je na poetku, kad smo se tek upoznali, prikazivao tulipane na sve strane. Ali samo je odgovorio da je morao napraviti neke ustupke kako bi mi udvarao, a da se to oteglo jer se ja nisam potrudila potra iti pravo znaenje toga cvijeta koji simbolizira vjenu ljubav, dok ve nije postalo gotovo prekasno. Pru im papir profesoru Munozu, lecnuv i se kad su nam se prsti nakratko sreli. Premda jedva da sam mu dotakla ko u, bilo je to dovoljno da mi se poka e mnogo vi e no to sam ikada htjela znati, ukljuujui i vrlo jasnu sliku svih njegovih aktivnosti toga jutra. Sve od nevjerojatno neurednog stana s kuhinjskim stolom prepunim kartonskih pakiranja i ostacima dostavljene hrane, do rukopisa romana na kojemu radi ve proteklih sedam godina, do toga kako na sav glas pjeva "Born to Run" dok tra i istu ko ulju, prije nego to e krenuti u Starbucks, gdje se sluajno zaleti u sitnu plavu u koja mu zalije prednjicu ko ulje svojim ledenim ajem - to je ostavilo hladnu, mokru mrlju - na koju je gotovo posve zaboravio kad ga je plavu a zabljesnula osmijehom. Divnim osmijehom koji nikako da izbaci iz misli, a taj osmijeh pripada - mojoj teti. " eli li priekati da ti ocijenim test?" Kimnem, jedva dolazei do daha, poku avajui se usredotoiti na njegovu crvenu kemijsku olovku. U glavi stalno vrtim prizor koji sam upravo vidjela, a svaki put dolazim do istog zakljuka - moj profesor povijesti pali se na Sabine! Ne mogu dopustiti da se to dogodi. Ne mogu joj dopustiti da ikada vi e ode tamo. Hou rei, to to su pametni, zgodni i sami, ne znai da se moraju viati. Stojim ukoena na mjestu, ne mogu disati, trudim se blokirati njegove misli tako to svu pozornost usredotoujem na vrh njegove kemijske. Gledam kako ostavlja trag crvenih tokica koje se pretvaraju u minuse na samo dva pitanja, sedamnaestom i dvadeset petom, ba kao to sam planirala. "Samo dva pogre na odgovora. Vrlo dobro!" nasmije i se on, prelazei prstima preko mrlje na ko ulji, pitajui se hoe li je ikada vi e vidjeti. " eli li vidjeti tone odgovore?" Uh, ne ba , pomislim, jedva ekajui da se maknem odande, ne samo zato da mogu otii u kantinu i vidjeti Damena, nego i za sluaj da se njegovo sanjarenje nastavi tamo gdje sam ga prekinula. Ali znajui da bi bilo normalno pokazati barem malo zanimanja, duboko udahnem, nasmije im se i klimnem glavom kao da ni ta na svijetu ne elim vi e od toga. A kad mi poka e tone odgovore, odglumim odgovarajuu reakciju i ka em: "O, vidi ti to, pogrije ila sam godinu." I: "Naravno! Kako je mogue da to nisam znala?" Ali on samo klima glavom, jer misli su mu se ve vratile plavu i, to jest jedinoj eni u svemiru s kojom se apsolutno ne smije viati! Pita se hoe li je i sutra sresti na istome mjestu u isto vrijeme. Premda mi se od pomisli na po udne profesore openito di e eludac, po uda ovog profesora usmjerena prema nekome tko mi je praktiki roditelj jednostavno je previ e. Ali onda se prisjetim kako sam prije samo nekoliko mjeseci imala viziju da e se Sabine viati s nekim zgodnim tipom koji radi u istoj zgradi kao ona. A budui da Munoz radi ovdje, a Sabine radi tamo, zakljuim da nema stvarne opasnosti da e se moja dva svijeta sudariti. Ali za svaki sluaj ka em: "Bila je to ista sluajnost." On me pogleda, podigne obrve, poku avajui shvatiti smisao mojih rijei. I premda znam da sam oti la predaleko, premda znam da se spremam rei ne to to je daleko od normalnoga, zaista mislim da nemam

izbora. Ne mogu dopustiti da moj profesor povijesti pone izlaziti s mojom tetom. Ne mogu to podnijeti. Jednostavno ne mogu. Zato poka em prema mrlji na njegovoj ko ulji i ka em: "Ma znate, ona, gospoica Ledeni aj?" Kimnem, vidjev i uznemiren izraz na njogovu licu. "Sumnjam da e se vratiti. Ne ide esto tamo." Prije no to stignem rei i ta drugo to ne samo da e mu ubiti snove nego e i biti dokaz da sam totalna udakinja, prebacim torbu preko ramena i potrim prema vratima, otresav i sa sebe i posljednje ostatke njegove energije dok urim prema kantini i stolu za kojim me eka Damen jedva ekajui da ga opet vidim nakon tri beskrajno duga sata razdvojenosti. Ali kad sam napokon stigla tamo, nije bilo doeka kakav sam oekivala. Na mom uobiajenom mjestu, pokraj njega, sjedi neki novi tip i toliko mu zaokuplja pozornost da me Damen jedva i zamjeuje. Naslonim se na rub stola, promatrajui kako se svi valjaju od smijeha na ne to to je rekao taj novi tip. Ne elei ih prekidati ili ispasti nepristojna, sjednem nasuprot Damenu, a ne na svoje uobiajeno mjesto pored njega. "Isusebo e, tako si smije an!" ka e Haven, nagne se naprijed i ovla dotakne ruku tom novom tipu. Smije ei se na nain koji jasno govori da je njezin novi deko Josh, kojeg je proglasila svojom srodnom du om, privremeno potpuno zaboravljen. " teta to si to propustila, Ever, tako je duhovit da je Miles nakratko zaboravio na pri t!" "Ba ti hvala to si me podsjetila", namr ti se Miles, a prst mu odmah krene potra iti bubuljicu na bradi - ali nje vi e tamo nema. Oi mu se ra ire dok pogledom prelazi preko nas, tra ei potvrdu da je njegov pri t veliine mamuta, njegova jutarnja glasna patnja, zaista nestao. A ja ne mogu ne zapitati se nije li to zbog mene, zato to sam ga jutros dotakla, tamo na parkirali tu. to bi znailo da zaista imam sposobnost arobnog lijeenja. Ali tik nakon to sam to pomislila, novi tip ka e: "Rekao sam ti da e djelovati. Odlina stvar. Zadr i ostatak u sluaju da se vrati." Stisnem oi, pitajui se kako je imao vremena za hitne intevencije na Milesovim problemima s tenom kad ga jo nisam po teno ni vidjela. "Dao sam mu neki melem", ka e on, okrenuv i se prema meni. "Miles i ja zajedno smo na satu razrednika. Usput, ja sam Roman." Pogledam ga, zamjeujui njegovu blistavo utu auru koja se kovitla oko njega, a njeni se rubovi pru aju van, pozivajui, kao u prijateljski zagrljaj. Ali kad sam pogledala njegove duboke tamnoplave oi, osunanu ko u, razbaru enu plavu kosu i le ernu odjeu s taman odgovarajuom dozom urbanog ika - imala silan poriv pobjei, unato njegovu izgledu. ak i kad me zabljesne jednim od onih osmijeha od kojih ti se zavrti u glavi, toliko sam napeta da mu ne uspijevam uzvratiti. "A ti si sigurno Ever", ka e on i povue ruku, koju nisam ni primijetila i koja je cijelo to vrijeme ekala da je stisnem. Pogledam Haven koja je ve vidljivo zgranuta mojom neuljudno u, a zatim i Milesa koji je prezauzet gledanjem u zrcalo da bi uope uoio moje grozno pona anje. Ali kad mi Damen ispod stola stisne koljeno, proistim grlo, pogledam Romana i ka em: "Ovaj, da, ja sam Ever." Premda me on opet zabljesnuo tim osmijehom, i dalje ne pali. Od njega mi se zgrio eludac. "ini se da imamo jako puno toga zajednikog", ka e on, premda si ne mogu ni zamisliti to bi to moglo biti. "Sjedio sam dva reda iza tebe na povijesti. Sudei po tome koliko si se muila, pomislio sam evo nekoga tko mrzi povijest koliko i ja." "Ne mrzim povijest", ka em, ali prebrzo, pretjerano obrambenim tonom, a u glasu mi se zauje otresitost koja navede sve da se zagledaju u mene. Pogledam Damena, tra ei potvrdu svojih slutnji, jer nemogue je da

sam samo ja uznemirena energijom koja tee od Romana prema meni. Ali on samo slegne ramenima i nastavi pijuckati svoj crveni sok, kao da je sve u savr enom redu i kao da ni ta nije primijetio. Pa se okrenem natrag prema Romanu i zaronim mu u um, prislu kujui stalni tijek misli koje su pomalo nezrele, ali posve bezazlene. to znai da je problem vi e-manje u meni. "Stvarno?" Roman podigne obrve i nagne se prema meni. "Sve to zadiranje u pro lost, istra ivanje pradavnih mjesta i vremena, prouavanje ivota ljudi koji su ivjeli prije nekoliko stoljea i koji danas vi e nemaju nikakav znaaj... tebi to ne ide na ivce? Nije ti dosadno do bola?" Samo kad ti ljudi, mjesta i datumi ukljuuju mog deka i est stoljea njegove ljubavne pro losti! Ali to samo pomislim. Ne izgovorim naglas. Umjesto toga, samo slegnem ramenima i ka em: "Dobro sam napisala test. Bio je lagan. Dobila sam peticu." On klimne glavom, a pogled mu prijee preko svakog centimetra mene. "Dobro je znati", nasmije i se. "Munoz mi je dao vikend da nadoknadim gradivo - mo da bi mi mogla dati instrukcije?" Pogledam Haven, vidim kako joj se oi zatamnjuju, a aura poprima ljubomorno zelenu boju izbljuvka, a zatim Milesa koji je napokon prekinuo potragu za pri tom i sad pi e SMS Holtu, i na kraju Damena koji je izgubljen u mislima, pogleda usmjerena na ne to to ne vidim. I premda znam da sam nerazumna, jer ini se da se svima ostalima svia i da bih mu trebala htjeti pomoi, samo slegnem ramenima i ka em: "O, sigurna sam da to nije potrebno. Ne treba me." Ne mogu ne primijetiti trnce koji mi prolaze kroz ko u i gr u elucu kad su nam se pogledi sreli i kad me zabljesnuo besprijekorno bijelim zubima. "Lijepo od tebe da ima toliko povjerenja u mene, Ever. Premda nisam siguran da bi trebala." Peto " to je to s tobom i novim tipom?" upita Haven, zaostav i za ostalima koji su ve urili na sat. "Ni ta." Otresem njenu ruku i nastavim ravno naprijed, a njena energija struji kroz mene dok promatram kako se Roman, Miles i Damen smiju, pona ajui se kao da su stari prijatelji. "Ma daj, molim te", zakoluta oima. "Oito je kao dan da ti se ne svia." "Ma, smije no", ka em, pogleda usredotoena na Damena, mog prezgodnog i velianstvenog deka/srodnu du u/vjenog partnera/dru benika (stvarno moram pronai pravu rije) koji od jutros jedva da je sa mnom progovorio jednu rije. Nadam se da to nije zbog mog juera njeg pona anja i odbijanja da pristanem na njegove planove za vikend. "Totalno sam ozbiljna." Gleda me. "Kao... kao da mrzi nove ljude, ili tako ne to." to je mnogo bla a inaica onoga to je zaista htjela rei, a joj se mota po glavi. Stisnem usne i gledam ravno preda se, oduprijev i se porivu da zakolutam oima. Ali ona je i dalje podboena i gleda u mene kroz su ene, jako na minkane oi, ispod vatreno crvenog pramena u i kama. "Jer ako se dobro sjeam - a obje znamo da je tako - i Damena si mrzila kad je tek do ao u na u kolu." "Nisam mrzila Damena", ka em i zakolutam oima unato nedavnoj odluci da neu. Razmi ljajui: Ispravak. Samo sam glumila da ga mrzim, a zapravo sam ga cijelo vrijeme voljela. Okej, osim u onom kratkom periodu kad sam ga istinski mrzila. Ali ak sam ga i tada voljela. Samo to nisam htjela priznati...

to

"Ahm, ne bih se ba slo ila s tobom", ka e ona, a umjetniki razbaru ena crna kosa padne joj na lice. "Sjea se kako ga nisi pozvala na svoj tulum za No vje tica?" Uzdahnem, prilino uzrujana svim tim. Samo elim otii na sat pa da se mogu pretvarati da pratim nastavu dok, zapravo, telepatski aljem poruke Damenu. "Da, ali sjeti se i da je to veer kad smo zabrijali", ka em napokon, ali istog trena po alim, jer Haven nas je zatekla kako se ljubimo pored bazena i to joj je slomilo srce. Ali ona se ne obazire na moje rijei, jer va nije joj je dokazati da ima pravo nego vraati se u pro lost. "Ili si mo da jednostavno ljubomorna to Damen ima novog prijatelja. Zna , nekoga drugoga osim tebe." "To je bez veze", ka em, ali prebrzo da bi zvualo uvjerljivo. "Damen ima puno prijatelja", dodam, premda obje znamo da to nije istina. Ona me gleda, napuenih usana, nimalo razuvjerena. Ali sad kad sam naela tu temu, moram nastaviti pa ka em: "Ima tebe i Milesa, i..." I mene, pomislim, ali ne elim to rei jer alostan je to popis koji, zapravo, dokazuje da ona ima pravo. Uostalom, Damen se nikada ne dru i s Haven i Milesom ako i ja nisam tamo. Svaki slobodni trenutak provodi sa mnom, a kad nismo zajedno, alje mi misli i slike da ubla i razdvojenost. Kao da smo uvijek povezani. Moram priznati da mi se to svia, jer samo s Damenom mogu biti ona prava ja koja uje misli, osjea energiju, vidi duhove. Samo s Damenom mogu spustiti zidove i biti kakva jesam. Ali pogledav i Haven, ne mogu ne zapitati se je li mo da u pravu. Mo da zaista jesam ljubomorna. Mo da je Roman uistinu samo simpatian i normalan tip koji se doselio u na u kolu i eli upoznati nove prijatelje - a ne jeziva prijetnja kakvim ga smatram. Mo da sam stvarno postala tako paranoina, ljubomorna i posesivna da automatski pretpostavljam kako e me Damen zamijeniti nekim drugim samo zato to mi jednom nije posvetio toliko pa nje kao inae. Ako je tako, pa... to je prejadno da bih joj priznala. Zato samo odmahnem glavom i na silu se nasmijem pa ka em: "I to je smije no. Sve je to stvarno smije no." A zatim se potrudim izgledati kao da to zaista i mislim. "Je? A to je s Drinom? Kako obja njava to" frkne ona nosom i nastavi: "Nju si mrzila od prvog trena, nemoj ni poku avati porei. A kad si saznala da poznaje Damena, mrzila si je jo vi e." Sva se zgrim na te njezine rijei. Ne samo zato to je to istina, nego i zato to mi je to uobiajena reakcija kad god se spomene ime Damenove biv e ene. Ne mogu si pomoi. Ali ne znam kako bih to objasnila Haven. Ona zna samo to da se Drina pretvarala da joj je prijateljica, da ju je ostavila samu na tulumu i zauvijek nestala. Ne sjea se da ju je Drina poku ala ubiti otrovnim melemom to joj ga je dala za tetova u koju je Haven nedavno dala ukloniti sa zape a, ne sjea se da... O, bo e! Roman je Milesu dao melem za bubuljicu! Znala sam da ne to s njim nije kako treba! Nisam si to samo umislila! "Haven, koji predmet sad ima Miles?" upitam, pogledom pretra ujui kolsko dvori te, ali ne uspijevam ga pronai, a previ e mi se uri da bih uporabila gledanje na daljinu koje ionako jo nisam usavr ila. "Mislim da sad ima engleski. Za to?" ree ona i uputi mi udan pogled. "Nema veze. Moram ii." "Dobro. Svejedno. Ali tek toliko da zna , imam pravo kad ka em da mrzi nove ljude!" dovikne ona za mnom. Ali rijei ostanu visjeti u zraku jer mene vi e nema. Trim preko dvori ta, usredotoena na Milesovu energiju, poku avam osjetiti u kojoj je uionici. Skrenuv i iza ugla, vidim vrata s desne strane i bez razmi ljanja uletim unutra.

"Izvoli?" ka e profesor, okrenuv i se od ploe, dr ei slomljen komadi krede u ruci. Stojim pred razredom, zgrim se kad mi se nekoliko Stacijinih sljedbenica pone podsmjehivati dok poku avam doi do daha. "Miles", dahnem, pokazujui na njega. "Moram razgovarati s Milesom, samo na sekundu", obeajem profesoru koji prekri i ruke na prsima i sumnjiavo me gleda. "Va no je", dodam, pogledavajui Milesa koji je sklopio oi i vrti glavom. "Pretpostavljam da ima propusnicu pa smije biti na hodniku za vrijeme sata?" upita njegov profesor, tip koji se uvijek strogo pridr ava pravila. I premda znam da e mi se to mo da obiti o glavu, nemam vremena za birokratske zavrzlame osmi ljene za na e dobro i na u sigurnost, ali koje me u ovom trenutku spreavaju da se pozabavim neim to je pitanje ivota ili smrti! Ili bi moglo biti. Nisam sigurna. No, htjela bih saznati. Tako sam frustrirana da samo odmahnem glavom i ka em: "Slu ajte, oboje znamo da nemam propusnicu, ali ako mi uinite uslugu i dopustite mi da nakratko porazgovaram s Milesom, obeajem da u vam ga brzo vratiti." Gleda me, razmi lja o drugim mogunostima: da me izbaci, da me otprati do moje uionice, da me otprati do ravnateljeva ureda... ali na kraju brzo pogleda prema Milesu i uzdahne pa ka e: "Dobro. Ali neka bude brzo." Istog trena kad su se vrata uionice zatvorila za nama, pogledam Milesa i ka em: "Daj mi melem." " to?" zine. "Melem. Onaj koji ti je Roman dao. Daj mi ga. Moram ga vidjeti", ka em mu i ispru im ruku. "Jesi li skrenula s uma?" apne on, ogledavajui se oko sebe, premda nema ive du e osim nas, be zidova i tapisona od zida do zida. "Nema pojma koliko je ozbiljno", ka em, gledajui ga u oi, ne elei ga prestra iti, premda sam spremna i to uiniti ako bude potrebno. "Daj, nemamo cijeli dan." "U ruksaku mi je", slegne ramenima. "Onda idi po njega." "Ever, ozbiljno. Koji ti je...?" Prekri im ruke i klimnem glavom. "Idi. ekam." Miles zavrti glavom i mugne natrag u uionicu. Izie ve trenutak kasnije, s kiselim izrazom lica i bijelom tubicom na dlanu. "Evo ti. Jesi sad sretna?" dobaci mi je. Uzmem tubicu i pogledam je, vrtei je izmeu palca i ka iprsta. Prepoznajem marku i pakiranje, mo e se kupiti i u trgovini gdje ja kupujem kozmetiku. Nije mi jasno kako je to mogue. "Zna , ako si sluajno zaboravila, sutra imam premijeru predstave pa mi zaista ne treba dodatni stres i dramatinost, pa ako nema ni ta protiv..." On ispru i ruku, ekajui da mu vratim melem pa da se mo e vratiti na sat. Ali jo nisam spremna na to. Pogledom tra im nekakav trag, neku rupicu, neki dokaz da je netko prkao po tubi, da unutra ipak nije to to bi trebalo biti. "Kad sam danas za rukom vidio da ste ti i Damen malo smanjili koliinu cmakanja, bio sam spreman pohvaliti te, ali sad mi se ini da si to samo zamijenila neim jo gorim. Ozbiljno, Ever. Ili je odepi pa si nama i gdje treba ili mi ve jednom vrati tubu." Ali ne vratim mu je, nego stisnem dlan oko nje i poku am joj proitati

energiju. Ali ipak je to samo obini glupi melem za pri teve. Koji zaista djeluje. "Jesmo li gotovi?" upita on, namr tiv i se. Slegnem ramenima i vratim mu tubicu. Malo je rei da sam skoro propala u zemlju od srama. Ali Miles je samo gurne u d ep i krene prema vratima, a ja se ne mogu suzdr ati da ne upitam: "Znai, primijetio si?" Rijei su mi nekako vrue i ljepljive u grlu. " to?" Zastane, oito uzrujan. "To, da nije bilo cmakanja?" Miles se okrene i nagla eno zakoluta oima, a onda me pogleda. "Da, primijetio sam. Mislio sam da ste ozbiljno shvatili moju primjedbu." Pogledam ga. "Jutros, kad sam rekao da emo Haven i ja trajkati sve dok vas dvoje ne prestanete s..." On zavrti glavom. "Ma, svejedno. Mogu li sad natrag na sat, molim te?" " ao mi je", kimnem. " ao mi je zbog svega to..." Ali ne stignem zavr iti, jer ve ga nema, a vrata izmeu nas vrsto su zatvorena. esto Na estom satu likovnog, lakne mi jer vidim da je Damen ve tamo. Budui da nas je profesor Robins na satu engleskog zatrpao novim gradivom, a za rukom jedva da smo progovorili rije, jedva ekam da malo budemo sami. Odnosno, onoliko samo koliko je to mogue u razredu s tridesetero drugih uenika. Ali kad navuem kutu i izvadim pribor iz ormaria, srce mi se stegne pri pogledu na Romana koji je i ovdje ve zauzeo moje mjesto. "O, hej, Ever", kimne on, stavljajui novo isto platno na moj slikarski stalak dok ja stojim pred njim s priborom u rukama, gledajui Damena koji je tako zadubljen u slikanje da me uope ne zamjeuje. I ba se spremam rei Romanu neka se nosi, kad se sjetim kako je Haven rekla da mrzim sve nove ljude. Bojei se da mo da ima pravo, prisilim se na osmijeh i stavim svoje platno na stalak s Damenove druge strane, obeav i si da u sutra doi mnogo ranije i zauzeti svoje uobiajeno mjesto. "Reci mi, to radimo, kompa?" upita Roman, govorei kao Britanac i dr ei kist meu zubima, prelazei pogledom s Damena na mene i natrag. To je jo jedna stvar - obino mi se jako svia britanski naglasak, ali kod njega me u asno iritira. Vjerojatno zato to je la an. A oito jest, i s takvim naglaskom govori samo kad eli ispasti frajer. Ali im to pomislim, opet me obuzme osjeaj krivnje. Svi znaju da nagla eno poku avanje da ispadne frajer samo znak nesigurnosti. A tko se ne bi osjeao nesigurno prvoga dana u novoj koli? "Prouavamo - izme", ka em, odluiv i biti uljudna unato gru u elucu. "Pro li mjesec mogli smo birati, ali ovaj mjesec radimo fotore-realizam, budui da to pro li put nitko nije odabrao." Roman me pogleda, poev i od i ki koje pu tam pa sve do zlatnih havajanasica, pogledom koji polagano, le erno prelazi mojim tijelom od ega mi eludac poskoi i zave e se u vor, ali ne na onaj ugodan nain. "Oki-doki. Znai mora izgledati stvarno, kao fotka", ka e on, gledajui me u oi. Uzvraam mu pogled, a on ga zadr i... nekoliko sekundi predugo. Ali odbijam se prome koljiti ili skrenuti pogled. Nema teorije da popustim prije njega. Premda se to na povr ini doima posve bezazlenim, ne to u vezi s tim mrano je, prijetee, kao neka vrsta izazova. Ili mo da ne. Jer nakon to to pomislim, on ka e:

"Amerike su kole genijalne! Doma, u starom ki ovitom Londonu..." namigne mi, "vi e vole teoriju nego praksu." I odmah se posramim zbog toga to sam ga u mislima osuivala. Jer oito ne samo da je zaista iz Londona, to znai da naglasak nije la an, nego Damen nije nimalo uzbunjen, a njegove su ekstrasenzorne sposobnosti daleko rafiniranije od mojih. Zapravo, ini se da mu se svia. to je jo gore za mene, jer praktiki dokazuje da Haven ima pravo. Zaista jesam ljubomorna. I posesivna. I paranoina. A i oito mrzim nove ljude. Duboko udahnem i poku am opet, ne obazirui se na stisnuto grlo i gr u elucu, odluna u namjeri da ispadnem prijateljski raspolo ena pa makar morala glumiti. "Mo e slikati to god eli ", ka em vedrim, prijateljskim tonom koji je u mom nekada njem ivotu, prije no to mi je poginula cijela obitelj i prije no to me Damen spasio uiniv i me besmrtnom, bio jedini ton kojim sam se ikad koristila. "Mora se samo potruditi da izgleda to realistinije, kao fotografija. Zapravo, i trebali bismo se koristiti nekom fotografijom kao predlo kom, za nadahnue, a i za usporedbu kod ocjenjivanja. Tako da mo emo dokazati da smo postigli ono emu smo stremili." Pogledam Damena, pitajui se je li uo i ta od ovoga, i pomalo sam uzrujana to je odabrao slikati radije nego da razgovara sa mnom. "A to on slika?" upita Roman, kimnuv i prema Damenovu platnu, zavr enom prikazu rascvjetale livade u Ljetozemlju. Svaka vlat trave, svaka kap vode, svaka cvjetna latica tako blistava, tako opipljiva, tako stvar na - kao da sam tamo. "Izgleda kao raj", ka e on. "I jest", apnem, toliko zadivljena slikom da sam odgovorila prebrzo, ne razmi ljajui o tome to sam rekla. Ljetozemlje nije samo sveto mjesto nego i na a tajna. Jedna od mnogih koje sam obeala uvati. Roman me pogleda podignutih obrva. "Znai da je to neko stvarno mjesto?" Ali prije nego to stignem odgovoriti, Damen odmahne glavom i ka e: "Rado bi ona da jest, ali nije. Izmislio sam ga, postoji samo u mojoj glavi." A onda mi uputi pogled uz koji je bila prikvaena telepatska poruka -pazi. "Pa kako e onda dobiti peticu? Ako nema fotografiju koja dokazuje postojanja tog mjesta?" upita Roman, ali Damen samo slegne ramenima i vrati se slikanju. Ali Roman nas jo uvijek promatra kroz stisnute oi pa znam da ne mogu dopustiti da razgovor ostane na tome. Zato ga pogledam i ka em: "Damen ne voli slijediti tua pravila. Radije stvara vlastita." Prisjeam ne svih onih situacija kad me uspio nagovoriti na markiranje, klaenje na konje i jo gore stvari. Kad Roman kimne i okrene se prema svom platnu, a Damen mi telepatski po alje buket crvenih tulipana, znam da je sve pro lo dobro, na a je tajna sigurna i sve je u redu. Pa zamoim kist u boju i vratim se poslu. Jedva ekam da zazvoni pa da mo emo k meni i da pone prava lekcija. * * * Nakon sata, spakiramo svoje stvari i zaputimo se prema parkirali tu. Unato odluci da u biti ljubazna prema novom tipu, ne mogu suspregnuti osmijeh kad vidim da je parkirao auto na drugom kraju. "Vidimo se sutra", doviknem, osjeajui olak anje to vi e ne moram biti u njegovoj blizini, jer unato tomu to su svi zalueni njime, ne dijelim njihove osjeaje ma koliko se trudila. Otkljuam auto i bacim torbu na pod pa se spremim sjesti za upravlja, ali prije toga ka em Damenu:

"Miles ima probu, a ja idem ravno doma. Ide za mnom?" Okrenem se i iznenaeno shvatim da stoji ispred mene, jedva se zamjetno ljuljajui na nogama, a lice mu je napeto. "Jesi li dobro?" Prislonim mu dlan na lice, da vidim ima li temperaturu ili je znojan, premda ne oekujem ni ta slino. On odmahne glavom i pogleda me, ali na jedan kratki trenutak kao da mu je iz lica istekla sva boja, ali za treptaj oka sve je opet bilo kao prije. "Oprosti, samo mi je nekako udno u glavi", ka e on, sklopiv i oi i primiv i se prstima za korijen nosa. "Ali mislila sam da se ne mo e razboljeti, da se ne mo emo razboljeti?" ka em, pose ui za torbom, ne uspijevajui sakriti paniku u glasu. Mo da e mu od par gutljaja besmrtnikog soka biti bolje, jer njemu treba mnogo vi e nego meni. Premda nismo sigurni za to. Damen misli da je est stoljea ispijanja tog soka stvorilo neku vrstu ovisnosti, tako da svake godine mora piti sve vi e da bi postigao isti uinak. to znai da e se isto najvjerojatnije dogoditi i meni. Premda mi se to ini kao daleka budunost, nadam se da e mi prije toga pokazati kako da sama pripremim taj eliksir, da ne moram uvijek gnjaviti njega. Ali ne stignem izvaditi svoju bocu, jer on je ve uzeo svoju. Povue velik gutljaj, privue me k sebi i pritisne usne o moj obraz. "Dobro sam. Zaista. Hoe li se utrkivati do kue?" Sedmo Damen vozi brzo. Luaki brzo. To to oboje imamo napredni vidovnjaki radar - koji dobro doe za otkrivanje policije, prometa koji nam dolazi ususret, pje aka, ivotinja lutalica i bilo ega drugog to bi nam ne moglo nai na putu - ne znai da ga trebamo zlorabiti. Ali Damen oito ne misli tako. Zato je on ve parkiran pred mojom kuom dok ja tek skreem na prilaz. "Mislio sam da nikad nee stii", smije se, slijedei me uza stube prema mojoj sobi, gdje se baci na moj krevet, povue me za sobom i nagne se poljubiti me poljupcem za koji se nadam da nikad nee zavr iti. Ne bih imala ni ta protiv da cijelu vjenost provedem u njegovu zagrljaju. Spoznaja da pred sobom zaista imamo bezbroj dana ini me toliko sretnom da je to gotovo previ e. Dodu e, nije uvijek bilo tako. Kad sam saznala istinu, isprva sam bila vrlo uzrujana - do te mjere da sam se neko vrijeme dr ala dalje nd njega, dok ne poslo im stvari u glavi. Mislim, ne dogaa se svaki dan da ti netko ka e: "Oh, usput budi reeno, besmrtan sam, a i tebe nam uinio takvom." Premda mu isprva nisam htjela povjerovati, nakon to me je podsjetio kako sam poginula u nesrei, kako sam ga pogledala ravno u oi kad me o ivio i kako sam te oi prepoznala kad sam ga prvi put vidjela u koli, nisam mogla porei da je to istina. No, to ne znai da sam je bila voljna prihvatiti. Bilo mi je dovoljno te ko nositi se s bara om ekstrasenzornih sposobnosti potaknutih iskusvom bliske smrti (bliske - ustraju na tom nazivu, premda sam zaista bila mrtva): sposobno u da ujem misli, da kroz dodir saznam cijele ivotne prie, da razgovaram s mrtvima i tako dalje. Da i ne spominjem da, ma kako god to fora zvualo, biti besmrtna znai i da nikada neu prijei preko mosta, nikad neu stii na drugu stranu i opet vidjeti svoju obitelj. Kad se to uzme u obzir, cijena nije mala. Odmaknem se, nevoljko odvojiv i usne od njegovih, pa mu se zagledam u oi - iste te oi koje gledam ve etiristo godina. Ma koliko se trudila, ne mogu u sjeanje prizvati na u zajedniku pro lost. Zna je samo Damen, koji je proteklih est stoljea ostao isti. "O emu razmi lja ?" upita on, prstima pratei krivulju mog obraza, ostavljajui topao trag na mojoj ko i. Duboko udahnem, znajui koliko mu je va no ivjeti u sada njosti, ali

zaista bih htjela saznati ne to o svojoj pro losti - o na oj pro losti. "Razmi ljala sam o na em prvom susretu", ka em, gledajui kako di e obrvu i vrti glavom. "Jesi li? A ega se tono sjea ?" "Niega", slegnem ramenima. "Apsolutno niega. Zato se i nadam da e mi ti rei. Ne mora mi ispriati sve, znam da se ne voli prisjeati pro losti. Jednostavno me zanima kako je sve ovo poelo, kako smo se upoznali." Odmakne se od mene i legne na lea pa ostane le ati nepomino, stisnutih usana. Bojim se da bi to mogla biti jedina reakcija koju u dobiti. "Molim te", apnem, primaknuv i mu se bli e i sklupav i se uz njega. "Nije po teno da ti zna sve detalje, a ja nemam pojma. Daj mi ne to za to se mogu uhvatiti. Gdje smo ivjeli? Kako sam izgledala? Kako smo se upoznali? Je li to bila ljubav na prvi pogled?" Malo se pomakne, a zatim se okrene na bok i zakopa prste u moju kosu pa ka e: "Bilo je to u Francuskoj, ." S mukom progutam i brzo udahnem, jer elim uti jo . "U Parizu, da budem precizan." Pariz! Odmah si zamislim profinjene haljine, ukradene poljupce na Pont Neufu, traanje s Marie Antoinette... "Bio sam pozvan na veeru kod prijatelja..." On zastane, pogleda nekamo kraj mene u pro la stoljea. "A ti si radila kod njih kao slu kinja." Slu kinja? "Jedna od njihovih slu kinja. Bili su vrlo imuni. Imali su mnogo slugu." Le im, zabezeknuta. To nisam oekivala. "Nisi bila kao druge", ka e on, a glas mu se spustio gotovo do apta. "Bila si prelijepa. Nevjerojatno lijepa. Izgledala si slino kao sad." Nasmije i se i uhvati pramen moje kose pa ga protrlja meu prstima. "Takoer, ba kao i sad, bila si siroe. Izgubila si cijelu obitelj u po aru. Ostala si bez iega, bez skrbnika, pa su te moji prijatelji zaposlili." Grlo mi se stisne, jer nisam sigurna kako se osjeam u vezi s tim. Hou rei, kakva korist od reinkarnacije ako smo prisiljeni stalno iznova pro ivljavati iste bolne trenutke? "I da, samo da zna , bila je to ljubav na prvi pogled. Nepovratno sam se zaljubio u tebe. Onog trena kad sam te ugledao, znao sam da moj ivot nikad vi e nee biti isti." Gleda me, prsti su mu na mojim sljepoonicama, a njegov me pogled vue unutra, predstavljajui mi taj trenutak u svoj njegovoj jaini, kao da sam zaista tamo. Moja plava kosa skrivena je ispod kapice, plave su mi oi stidljive i boje se podii pogled, a u tako neuglednoj odjei i sa uljevitim rukama, lako je previdjeti moju ljepotu. Ali Damen je vidi. im sam u la u sobu, njegove su oi prona le moje. I ide dalje od neugledne vanj tine, ravno do du e koja se odbija sakriti. I tako je tamnokos, tako zgodan, tako profinjen da skrenem pogled. Znajui da samo jedno puce na njegovu kaputu vrijedi vi e no to ja zaradim u godinu dana. Ne moram dvaput pogledati da bih znala da je predobar za mene... "Svejedno, morao sam biti oprezan, jer..." "Jer si ve bio u braku s Drinom!" apnem, gledajui prizor u svojoj glavi - naula sam kako jedan od gostiju pita za nju, a oi su nam se nakratko srele kad je Damen odgovorio: "Drina je u Maarskoj. Rastali smo se." Znajui da e se time dovesti u sredi te skandala, ali bilo mu je va nije da ja to ujem nego to e oni misliti... "Ona i ja ve smo ivjeli odvojeno, tako da to nije bio problem. No,

morao sam biti oprezan zato to se u to vrijeme nije blagonaklono gledalo na meuklasne veze. A budui da si bila tako nevina, tako ranjiva na toliko mnogo naina, nisam ti htio izazvati nevolje, pogotovo ako mi osjeaji nisu uzvraeni." "Ali bili su!" ka em, gledajui kako se dogaaji dalje odvijaju, kako ga sreem svaki put kad idem u grad. "Bojim se da sam te pratio." Pogleda me pokajniki. "Sve dok se ve nismo toliko puta sreli da si mi poela vjerovati. A onda..." A onda smo se sastajali potajno - ukradeni poljupci pred ulazom za poslugu, strastveni zagrljaj u mranoj uliici ili u unutra njosti njegove koije. "Samo to sad znam da to nije bila tako velika tajna kao to sam mislio..." uzdahne on. "Drina uope nije bila u Maarskoj, nego je cijelo vrijeme bila tamo. Promatrajui, kujui planove, elei me ponovno osvojiti pod svaku cijenu." Duboko udahne, a vi estoljetno mu se aljenje jasno vidjelo na licu. " elio sam se brinuti za tebe, Ever. elio sam ti pru iti sve to ti srce eli. Htio sam te dr ati na dlanu kao kraljevnu. Nikad prije nisam bio tako sretan i tako iv kao kad sam te napokon uspio nagovoriti da pode sa mnom. Trebali smo se sastati u pono..." "Ali ja nisam do la", ka em, videi ga kako koraa gore-dolje, zabrinut, uzrujan, uvjeren da sam se predomislila... "Tek sam sljedeeg dana saznao da si poginula u nesrei, da te pregazila koija dok si i la prema meni." Kad me pogleda, vidim svu njegovu tugu - nepodno ljivu, svepro imajuu, razornu bol. "U to mi vrijeme ni u jednom trenutku nije palo na pamet da bi to moglo biti Drinino djelo. Nisam imao pojma da je tako sve dok ti to nije priznala. inilo se kao nesrea, stra na nesrea. A pretpostavljam da sam bio previ e tup od boli da bih posumnjao na i ta drugo..." "Koliko sam imala godina?" upitam, jedva di ui. Znam da sam bila mlada, ali elim detalje. On me privue bli e sebi, prstima mi prati crte lica. Ka e: "Imala si esnaest godina i zvala si se Evaline." Usne mu se igraju oko mog uha. "Evaline", apnem, osjetiv i trenutnu povezanost sa svojom traginom ranijom inkarnacijom koja je ostala siroe, koju je Damen volio, koja je umrla u dobi od esnaest godina - to nije tako razliito od mene danas. "Tek mnogo godina poslije, kad sam te opet vidio u Novoj Engleskoj, gdje si ivjela kao ki jednog puritanca, poeo sam vjerovati u sreu." "Ki jednog puritanca?" Zagledam mu se u oi i promatram sliku koju mi pokazuje: tamnokosu djevojku blijede puti u strogoj plavoj haljini. "Jesu li svi moji ivoti bili tako dosadni?" Zavrtim glavom. "A kakva me stra na sudbina sna la u tom ivotu?" "Utopila si se." On uzdahne, a im je to rekao, mene opet preplavi njegova stra na bol. "Bio sam tako shrvan da sam odmah otplovio natrag u London, gdje sam povremeno ivio mnogo godina. I ba sam se spremao u Tunis kad si se opet pojavila kao prekrasna, bogata i prilino razma ena ki jednog londonskog zemljoposjednika." "Poka i mi!" Stisnem se uz njega, eljna slika glamuroznijeg ivota prstima prati liniju mog ela, a u glavi mi se pojavi lijepa brineta u prekrasnoj zelenoj haljini, kose visoko podignute u zamr enu frizuru i s blistavim nakitom. Bogata, razma ena, neiskrena koketa - iji je ivot samo niz zabava i odlazaka u kupnju - koja na umu ima nekog drugog - sve dok ne upozna Domena... "A taj put?" upitam, alei za njom, ali moram znati kako je oti la. "Stra an pad." On sklopi oi. "Tada sam ve bio uvjeren da me netko ka njava - da sam dobio vjeni ivot, ali ivot bez ljubavi." Dlanovima mi obujmi lice, a iz prstiju mu struji takva nje nost, takvo

po tovanje, takva slatka toplina da za mirim i primaknem mu se bli e. Usredotoujem se na dodir njegove ko e dok nam se tijela priljubljuju, a svijet oko nas polako nestaje, sve dok ne ostanemo samo mi - nema pro losti, nema budunosti, samo ovaj trenutak u sada njosti. S njim sam i on je sa mnom, a tako nam je i sueno biti cijelu vjenost. Premda su svi ti prija nji ivoti mo da i bili zanimljivi, njihov je jedini smisao bio da nas dovedu do ovoga. A sad kad vi e nema Drine, niko nam ne stoji na putu ni ta osim mene. I premda elim znati sve to se prije dogodilo, zasad mo e priekati. Vrijeme je da prerastem sitne ljubomore i nesigurnosti, da prestanem pronalaziti izlike i da se napokon, nakon toliko godina, odva im na sljedei korak. Ali ba kad mu se to spremam rei, on se tako naglo odmakne od mene da mi treba trenutak da doem do njega. " to je?" zavapim, vidjev i da palcima priti e sljepoonice dok se bori za zrak. Kad se okrene prema meni, vidim da me uope ne prepoznaje. Gleda kroz mene. Ali tek to sam to primijetila, ve je pro lo, a u njegovu je pogledu opet toplina na koju sam navikla. On protrlja oi i zatrese glavom, pogleda me pa ka e: "Nisam se ovako osjeao od..." Zastane i zagleda ne u prazno. "Pa... mo da se nikad nisam ovako osjeao." No, vidjev i zabrinutost na mom licu, doda: "Ali dobro sam, zaista." I dalje ga ne pu tam pa se nasmije i i ka e: "Hej, a da odemo u Ljetozemlje?" "Stvarno?" upitam, a oi mi zaiskre. Kad sam prvi put bila u tom prekrasnom mjestu, toj arobnoj dimenziji izmeu dimenzija, bila sam mrtva. A i tako opinjena tom ljepotom da sam odbila otii. Drugi put me tamo odveo Damen. Otkad mi je pokazao sve udesne mogunosti, jedva ekam da opet odem tamo. Ali kako u Ljetozemlje mogu doi samo duhovno visokorazvijene osobe (ili oni koji su ve mrtvi), ne mogu onamo otii sama. "Za to ne?" slegne on ramenima. "A to je s instrukcijama?" upitam, glumei da me zanima uenje novih trikova, a zapravo bih radije i la u Ljetozemlje gdje se sve to posti e trenutano i bez napora. "A ni ti se ne osjea dobro." Opet mu stisnem ruku, primjeujui kako se uobiajena toplina i trnci jo nisu potpuno vratili. "Mnogo se toga mo e nauiti i u Ljetozemlju." On se nasmije i. "A ako mi doda moj sok, osjeat u se dovoljno dobro da nam otvorim portal." Ali ak i nakon nekoliko velikih gutljaja, ne uspijeva otvoriti portal. "Mo da ti ja mogu pomoi?" ka em, pogledavajui kapi znoja koje su mu izbile na elu. "Ne. Samo sam... Zamalo sam uspio. Daj mi jo sekundu", promrmlja on, stisnuv i zube, odluan u naumu da nas prebaci onamo. Poslu am ga. Zapravo, pustim neka se sekunde pretvore u minute, ali jo uvijek ni ta. "Ne razumijem", za kilji on. "To mi se nije dogodilo nijednom otkad sam nauio otvarati portal." "Mo da je to zato to se ne osjea dobro." Gledam kako otpija gutljaj, pa jo jedan i jo jedan. No, kad sklopi oi i poku a opet, rezultat je isti kao prije. "Mogu li ja probati?" "Zaboravi. Ne zna kako", ka e on, a u glasu mu je o trina koju ne elim uzeti k srcu, jer znam da je vi e odraz njegove frustracije samim sobom nego mojim rijeima. "Znam da ne znam kako, ali mislila sam da bi me mogao nauiti kako, a onda bih..." Ali prije no to stignem zavr iti, on ustane s kreveta i ushoda se po sobi. "To je proces, Ever. Trebale su mi godine da nauim kako doi tamo. Ne mo e jednostavno preskoiti sredinu knjige da bi proitala kraj." Zavrti glavom i nasloni se na moj radni stol, tijelo mu je kruto i napeto, a

izbjegava moj pogled. "Kad si zadnji put proitao knjigu, a da ve nisi znao poetak, sredinu i kraj?" nasmije im se. Pogleda me, a lice mu je niz tvrdih rubova i kuteva, ali samo na trenutak prije nego to krene prema meni, primi me za ruku i ka e: "Hoe poku ati"? Kimnem. Odmjerava me, oito sumnjajui da u uspjeti, ali elei mi ugoditi. "Dobro onda, udobno se smjesti, ali nemoj tako prekri iti noge. To prekida protok ija." "ija?" "i je samo nobl rije za energiju", nasmije i se on. "Ali mo e sjesti U polo aj lotosa, to je u redu." Odbacim japanke sa stopala i pritisnem tabane na tepih, sjedei onoliko udobno i opu teno koliko mi uzbuenje dopu ta. "Obino je potreban dugi niz meditacija, ali s obzirom na to da nemamo vremena i da si ti ve prilino napredna, preskoit emo taj dio i prijei na stvar, dobro?" Kimnem, jedva ekajui da ponemo. "Sklopi oi i zamisli da ispred tebe lebdi veo prigu ene zlatne svjetlosti", ka e on, isprepliui prste s mojima. Uinim tako, zamisliv i isti onakav veo kakav me prije tamo odveo, onaj koji mi je Damen stavio na put da me spasi od Drine. Tako je predivan, tako blistav i tako sjajan da mi se srce nadima od radosti dok podi em ruku prema njemu, udei za tim da je uronim u to svjetlo, udei za povratkom na to magino mjesto. I ba kad ga moji prsti dotaknu i samo to nisu pro li kroz njega, veo se skupi i nestane, a ja nam opet u svojoj sobi. "Ne mogu vjerovati! A bila sam tako blizu!" Okrenem se prema Damenu. "Bio je tono preda mnom! Jesi li ga vidio?" "Zaista si do la nevjerojatno blizu", ka e on. Premda mu je pogled nje an, osmijeh mu je usiljen. "A da probam opet? I da ovoga puta poku amo zajedno?" upitam, ali nade mi brzo potonu, jer on zavrti glavom i okrene se od mene. "Ever, i jesmo radili zajedno", promrmlja on, otare znoj s ela i skrene pogled. "Bojim se da nisam dobar uitelj." "Ma, smije no! Izvrstan si uitelj, samo to ti danas nije dobar dan, to je sve." Ali kad ga pogledam, jasno mi je da ga nisam razuvjerila. Pa promijenim taktiku i svalim krivnju na sebe: "Ja sam kriva. Lo a sam uenica. Lijena sam, nemarna i veinu vremena provodim u poku ajima da ti skrenem pozornost na sebe pa da se mo emo maziti." Stisnem mu ruku. "Ali sad sam to prerasla i odsad nadalje bit u jako ozbiljna, Samo mi daj jo jednu priliku i vidjet e ." Gleda me, ne ba uvjeren da e upaliti, ali ne eli me razoarati. Primi me za ruku pa opet poku amo, oboje za mirimo i predoimo si taj velianstveni svjetlosni portal. Ali ba kad pone poprimati oblik, u kuu ue Sabine i krene uza stube pa se, zateeni, brzo odmaknemo svaki na svoj kraj sobe. "Damene, i inilo mi se da je to tvoj auto na prilazu." Ona skine sako i u nekoliko koraka prijee od vrata do mog stola. Nabrijana energija iz ureda jo uvijek se dr i za nju dok mu pru a ruku, pogleda usredotoena na bocu koju on dr i na koljenima. "Znai ti si taj koji je navukao Ever." Pogledava nas kroz su ene oi, napuiv i usne kao da sad napokon ima dovoljno dokaza. Brzo pogledam Damena, a grlo mi se stisne od panike, dok se pitam kako e joj objasniti. Ali on se samo nasmije i ka e: "Kriv sam! Veini ljudi se ne svia, ali ini se da ga Ever iz nekog razloga smatra ukusnim." A onda se nasmije i osmijehom koji bi trebao biti uvjerljiv, ako ne i armantan. Ako se mene pita, uspio je postii oboje.

Ali Sabine ga i dalje samo gleda, nimalo dirnuta. "Kao da je ni ta drugo vi e i ne zarima. Kupujem tone hrane, ali ona odbija jesti." "Nije istina!" ka em, uzrujana to opet nainje istu temu, pogotovo pred Damenom. Ali kad mi pogled padne na mrlju od ledenog aja na njenoj bluzi, moja se uzrujanost pretvori u ljutnju. "Odakle ti ta mrlja?" upitam, pokazujui prema njoj kao da je grimizno slovo, ig sramote, znajui da moram uiniti sve to je u mojoj moi da je sprijeim da opet ode tamo. Ona spusti pogled na bluzu, prstima protrlja mrlju i nakratko se zamisli pa slegne ramenima i ree: "Zaletjela sam se u nekog." Po nainu kako je to rekla, tako le erno, tako usput, tako nehajno, oito je da taj susret nije na nju ostavio ni pribli no takav dojam kao na Munoza. "I, vrijedi li jo uvijek dogovor za subotu naveer?" upita ona. S mukom progutam, telepatski molei Damena neka samo kimne, nasmije i se i odgovori potvrdno, premda nema pojma o emu to ona govori, budui da mu jo ni ta nisam spomenula. "Rezervirala sam nam stol u osam." Zadr im dah, gledajui ga kako se smije i i kima, ba kao to sam ga zamolila. ak i ode korak dalje no to je trebao pa doda: "Ne bih to propustio." Damen pru i ruku Sabine pa krene prema vratima, prstiju isprepletenih s mojima, aljui mi onu predivnu toplinu kroz cijelo tijelo. " ao mi je zbog te veere", ka em, gledajui gore u njega. "Nadala sam se da e biti prezauzeta poslom i da e zaboraviti na to." On me poljubi u obraz i ue u auto. "Stalo joj je do tebe. eli se uvjeriti da sam dovoljno dobar, po ten i da te neu povrijediti. Vjeruj mi, ve smo nekoliko puta pro li kroz to. I premda je jednom ili dvaput bilo gusto, ne sjeam se da sam ikad pao na tom ispitu." Nasmije i mi se. "Ah da, strog puritanski otac", ka em, zakljuiv i da je to savr en opis previ e za titnikog roditelja. "Iznenadila bi se", nasmije se Damen. "Bogati zemljoposjednik bio je puno tvri orah. A ipak, uspio sam se provui mimo njega." "Mo da e mi jednoga dana pokazati svoju pro lost", ka em. "To kakav ti je ivot bio prije nego to smo se upoznali. Voljela bih vidjeti tvoj dom, tvoje roditelje, to kako si postao ovakav..." Glas mi zamre, jer u oima mu ugledam bljesak boli i shvatim da jo uvijek nije spreman razgovarati o tome. Uvijek se zatvori, odbije podijeliti svoju pro lost sa mnom, to samo pojaava moju znati elju. "Ni ta od toga nije va no", ka e on, pusti mi ruku i pone namje tati retrovizor - samo da me ne mora pogledati."Sad je jedino to je va no." "Da, ali Damene..." ponem, elei mu objasniti da nisam samo radoznala, nego udim za blisko u i elim da mi vjeruje dovoljno da mi povjeri te stare tajne. Ali kad ga ponovno pogledam, znam da je bolje ne navaljivati. Osim toga, mo da je vrijeme da i ja poka em malo povjerenja u njega. "Razmi ljala sam..." ka em, prkajui po rubu suknje. On me pogleda, a ruka mu je ve na mjenjau, jer sprema se krenuti. "Mogao bi nazvati i rezervirati", kimnem, stisnutih usana, ne skidajui pogled s njega. "Zna to mislim. Montage ili Ritz", dodam, suzdr avajui dah dok njegove prekrasne tamne oi pogledom obuhvatili i moje lice. "Sigurna si?" Kimnem. Znajui da zaista jesam. Na taj trenutak ekamo ve stotinama godina pa emu otezati? "Apsolutno", ka em i pogledam ga u oi. On se nasmije i, a lice mu se ozari prvi put toga dana. Lakne mi to opet izgleda normalno, nakon onog neobinog pona anja: suzdr anosti u koli, injenice da nije mogao otvoriti portal i da se ne osjea dobro - jer sve

je to tako netipino za Damena kojega poznajem. On je uvijek tako sna an, tako seksi, prekrasan i neranjiv - imun na slabosti i lo e dane. Vidjeti ga tako ranjivog, potreslo me vi e no to elim priznati. "Dogovoreno", ka e on, ispuniv i mi naruje desecima prikazanih crvenih tulipana prije nego to brzo krene s prilaza. Osmo Kad sam sljedeeg jutra vidjela Damena na parkirali tu, sve moje brige nestaju. im mi otvori vrata i pomogne izii iz auta, vidim kako zdravo izgleda, kako je nevjerojatno zgodan, a kad mu pogledam u oi jasno mi je da je juera nja udna situacija iza nas. Zaljubljeniji smo no ikad. Ozbiljno. Kroz cijeli sat engleskog jedva uspijeva skinuti ruke s mene. Stalno se naginje prema mojoj klupi i ape mi na uho, to gospodinu Kobinsu ide na ivce, a Stacia i Honor se zgra aju. Ne popu ta ni za rukom, milujui me po obrazu i gledajui me u oi, prekidajui samo na trenutak, da popije malo crvenog soka, ali odmah se vrati tamo gdje je stao i apue mi slatke nje nosti na uho. Kad se pona a tako, obino je to dijelom iz ljubavi, a dijelom zato da uti a svu buku i energiju - sve nasumine zvukove, slike i boje kojima sam stalno bombardirana. Otkad sam spustila tit koji sam podigla prije nekoliko mjeseci, tit koji je uti ao sve i uinio me jednako neupuenom u stvari oko mene kao to sam bila prije nesree, jo uvijek nisam prona la ne to ime bih ga zamijenila, ne to to bi mi omoguilo kanalizirati energije koje elim primiti i blokirati one koje ne elim. Kako je to Damen oduvijek postizao s lakoom, ne zna kako bi me pouio. Ali sad kad se opet vratio u moj ivot, to mi se vi e ne ini tako nu nim, jer i sam zvuk njegova glasa mo e uti ati cijeli svijet, a od njegova mi dodira bridi cijela ko a. Kad mu pogledam u oi, pa, recimo samo istog trena osjetim toplo, prekrasno, magnetino privlaenje kao da sve drugo na svijetu prestane postojati i ostanemo samo nas dvoje. Damen je kao moj savr eni psihiki tit, moja druga polovica. A ak i kad ne mo emo biti zajedno, misli i slike koje mi alje telepatski imaju umirujui uinak. Ali danas, sve te slatke nje nosti nisu samo zato da bi me za titio, jer veinom se tiu na eg plana. Sobe koju je unajmio u hotelu Montage. I toga koliko ve dugo udi za tim. "Mo e li zamisliti kako je ekati ne to etiristo godina?" apne mi, a usne mu dodiruju moje uho. "etiristo? Mislila sam da ivi ve esto godina", ka em, odmaknuv i se malo da mu mogu vidjeti lice. "Na alost, pro la su dva stoljea prije nego to sam te prona ao", apne on, a usne mu opet krenu na put od mog vrata do uha. "Dva vrlo usamljena stoljea, ako smijem dodati." Progutam s mukom. Znajui da ta usamljenost o kojoj govori ne znai nu no da je bio sam. Zapravo, upravo je suprotno. Ali ne elim to spomenuti pa ne ka em ni ta. Odluim ne obazirati se na to, odbaciti nesigurnost i krenuti dalje. Kao to sam mu obeala. Odbijam razmi ljati o tome kako je proveo ta dva stoljea bez mene. Ili kako je proveo sljedeih etiri stotine godina u poku ajima da preboli injenicu da me izgubio. Niti u ikad razmi ljati o est stoljea prednosti koje ima u prouavanju, prakticiranju... ahm... senzualnog umijea. I apsolutno, ni u kojem sluaju neu razmi ljati o prelijepim, iskusnim enama koje je poznavao svih tih godina. A-a. Ba neu. Odbijam i pomisliti na to. "Da te pokupim u est?" upita on, skupiv i mi kosu na potiljku i uvijajui je u dugaki plavi konop. "Mogli bismo prvo na veeru." "Za to, kad ne jedemo..." podsjetim ga.

"Ah, da. Ima pravo." Nasmije i se i pusti mi kosu, koja mi se opet ra iri oko ramena sve do pola lea. "Siguran sam da emo ve pronai ne to drugo ime emo prikratiti vrijeme." Nasmije im se, jer ve sam rekla Sabine da u prespavati kod Haven, nadajui se da nee provjeravati. Neko mi je vjerovala na rije, ali sve otkad su me uhvatili u alkoholiziranom stanju, zamalo izbacili iz kole, a jo sam uz to i prestala jesti, vi e mi nije tako sklona vjerovati, a da prije toga ne provjeri govorim li istinu. "Jesi li sigurna da ti je to okej?" upita Damen, krivo protumaiv i izraz na mom licu kao neodlunost, premda su u pitanju samo ivci. Nasmije im se i nagnem se prema njemu da ga mogu poljubiti, jer elim izbrisati sve sumnje (vi e svoje nego njegove), ba u trenutku kad Miles baci svoju torbu na stol i ka e: "O, gle, Haven! Eto ih opet! Golupii su se vratili." Odmaknem se, a lice mi pocrveni od nelagode, dok se Haven smije i sjeda pokraj njega, pogledom pretra ujui stolove u kantini. "Gdje je Roman? Je li ga netko vidio?" "Bio je na satu sa mnom", slegne Miles ramenima, pognut nad scenarijem i otvarajui jogurt. Bio je i na povijesti, pomislim, prisjeajui se kako sam ga ignorirala cijeli sat, unato njegovim brojnim poku ajima da mi privue pozornost. Kad je zazvonilo za kraj sata, ostala sam u uionici, pretvarajui se da tra im ne to u torbi, odluiv i se radije za prodoran pogled profesora Munoza i njegove proturjene misli o meni (dobre ocjene naspram injenice da sam udakinja) nego za susret s Romanom. Haven slegne ramenima i otvori svoju kutiju s kolaima, uzdahne pa ka e: "Pa, bilo je dobro dok je trajalo." "O emu govori ?" Miles podigne pogled, a ona poka e ravno naprijed, iskriviv i usta i tu na pogleda izviv i obrve dok svi pratimo njen prst do stola za kojim se Roman smije i razgovara sa Stacijom, Honor, i Migom i ostalim najpopularnijim klincima. "Velika stvar", slegne on ramenima. "Vratit e se on, vidjet e ." "Ne mo e to znati", ka e Haven i guli papirnatu ko aricu s mafina, ne skidajui pogled s Romana. "Ma daj, molim te. Stoput smo to ve vidjeli. Svaki novi uenik koji je bar malo kul, u neko doba zavr i za njihovim stolom. Ali pravi kuleri nikud ne ostanu dugo - jer oni zavr e za na im stolom", nasmije se, lupkajui ru iasto nalakiranim noktom po utom plastinom stolu. "Sa mnom nije bilo tako", ka em, elei skrenuti pozornost s Romana, svjesna da sam ja jedina kojoj je drago da se, umjesto k nama, priklonio popularnoj kvadri. "Ja sam od prvog dana za ovim stolom", podsjetim ih. "Je, istina, ima i iznimaka", nasmije se Miles. "Dodu e, ja sam mislio im Damena. Sjea se kako je neko vrijeme bio s njima? Ali na kraju je ipak do ao k sebi i prona ao put natrag k nama. Tako e i Roman." Zurim u svoj sok, vrtei bocu po rukama. Jer, premda znam da Damen nije zaista koketirao sa Stacijom, da je to radio samo zato da me trgne, da vidi je li mi stalo, slike njih dvoje zajedno zauvijek su mi urezane u sjeanje. "Da, tako je", ka e Damen, stisnuv i mi ruku i poljubiv i me u obraz, naslutiv i moje misli unato tomu to ih ne mo e uvijek proitati. "Stvarno sam do ao k sebi." "Vidi ? Zato trebamo imati vjere u to da e i s Romanom biti tako." Miles kimne. "A ako ne bude, onda nikad ni nije bio kul, tono?" Haven slegne ramenima i zakoluta oima, li ui glazuru s palca, pa promrmlja: "Ma svejedno." "Za to ti je uope toliko stalo?" Miles za kilji prema njoj. "Zar nisi luda za Joshom?"

"Jesam", ka e ona, izbjegavajui njegov pogled i otresajui nepostojee mrvice s krila. Ali kad je pogledam, vidim da joj aura treperi i vibrira la ljivo zeleno pa znam da ne govori istinu. Zaluena je njime i toka. Ako Roman dijeli njene osjeaje, onda zbogom, Josh, i zdravo, ljigave. Otvaram svoju kutiju s u inom pa prkam po hrani, pretvarajui se da me zanima, kad zaujem: "Ej, buraz, kad je premijera?" "Zastor se di e u osam. Za to? Dolazi ?" upita Miles. Pogled mu zablista, a po tome kako mu je aura zasjala, jasno mi je da se nada tome. "Nema teorije da bih to propustio", ka e Roman i sjedne na klupu pokraj Haven pa je gurne ramenom na najljigaviji, najneiskreniji nain. Oito je svjestan uinka koji e to imati pa se ne ustruava iskoristiti, priliku. "I, kakav je ivot meu popularnom kvadrom? Je li sve onako kako si zami ljao da e biti?" upita ona, glasom koji bi se - ako joj ne vidi auru mogao smatrati koketnim. Ali ja znam da misli ozbiljno, jer aure ne la u. Roman ispru i ruku prema njoj i nje no joj odmakne i ke s lica. Ta je gesta tako intimna da joj se obrazi za are. "Molim?" upita on, gledajui je ravno u oi. "Zna , stol A? Tamo gdje si sjedio?" promrmlja ona, poku avajui ostati pribrana pod njegovom arolijom. "Sustav kasta za rukom", ka e Miles, prekinuv i aroliju i odgurnuv i od sebe napola pojeden jogurt. "Isto kao i u svim drugim kolama. Svi su podijeljeni u klike kojima je cilj da sve druge dr e po strani. Ne mogu si pomoi, takvi su. A ti ljudi s kojima si sjedio... E, oni su glavna klika, to ih - prema kolskom sustavu kasta - ini vladarima, za razliku od ljudi s kojima sad sjedi ." On poka e na sebe. "Koji su inae poznati kao Nedodirljivi." "Drek!" ka e Roman, odmaknuv i se od Haven i odepiv i svoju limenku sa sokom. "Totalna glupost. Ne vjerujem u to." "Nije va no vjeruje li ili ne, svejedno je tako." Miles slegne ramenima, eznutljivo gledajui stol A, jer unato tomu to stalno ponavlja da je na stol istinski kul stol, bolno je svjestan injenica da smo u oima uenika srednje kole Bay View sve samo ne to. "Mo da je tebi tako, ali meni nije. Ne podnosim segregaciju, buraz. Volim slobodno i otvoreno dru tvo u kojem mi je dopu teno kretati se naokolo i istra ivati sve svoje opcije." Pogleda Damena pa nastavi: "A ti? Vjeruje u sve to?" Ali Damen samo slegne ramenima i nastavi me gledati. Uope ne mari za A- kvadru i B- kvadru i tko je kul, a tko nije. Ja sam jedini razlog za to se upisao u ovu kolu, ja sam jedini razlog za to je jo uvijek ovdje. "Pa, lijepo je imati san", uzdahne Haven, gledajui svoje kratke crne nokte. "Ali jo je ljep e kad postoji barem mala mogunost da ti se taj san jednoga dana i ostvari." "E, tu ima krivo, maco. To uope nije san", nasmije i se Roman smijehom od kojega joj aura postane blistavo svjetlucavo ru iasta. "Ja u ga i ostvariti. Vidjet e ." " to? Umi lja da si kolski Che Guevara?" U glasu mi je peckavost koju se ne trudim sakriti. Premda sam, da budem iskrena, vi e iznenaena time da sam uporabila rije umi lja nego tonom svoga glasa, i otkad to ja koristim takve rijei? Ali kad pogledam Romana i njegovu iroku, sna nu, uto-naranastu auru, znam da on utjee i na mene. "Da, umi ljam si to", nasmije i se on svojim opu tenim osmijehom, a tako se duboko zagleda u moje oi da se osjeam kao da sam gola - kao da vidi sve, zna sve, a ja se nemam gdje sakriti. "Samo me smatraj revolucionarom, jer do kraja sljedeeg tjedna ovaj e va sustav kasta za rukom biti pro lost. Sru it emo te samonametnute barijere, spojiti sve

stolove i imati pravi tulum!" "To je tvoje predvianje za budunost?" pogledam ga kroz su ene oi, poku avajui odbiti od sebe svu njegovu nametljivu energiju. Ali on se samo nasmije, nimalo uvrijeen. Smijeh mu je na povr ini tako topao, zarazan i sveobuhvatan da nitko ne bi pogodio to mu je u podlozi: ljigav prizvuk, nagovje taj zlobe i tek jedva prikrivena prijetnja upuena samo meni. "Vjerovat u kad to vidim", ka e Haven, otirui crvene mrvice s usana. "Vidjeti znai vjerovati", ka e Roman, i dalje me gledajui u oi. " to ti misli o svemu tome?" upitam, trenutak nakon to je zazvonilo i kad se Roman, Miles i Haven zapute prema uionicama, dok Damen i ja zaostajemo za njima. "O emu?" upita on i stane. "O Romanu. I cijelom tom revolucionarnom razgovoru za rukom?" ka em, oajniki trebajui neki dokaz da nisam samo ljubomorna, posesivna ili luda, da je Roman stvarno ljigavac i da to nema nikakve veze sa mnom. Ali Damen samo slegne ramenima. "Ako nema ni ta protiv, ne bih se sad usredotoavao na Romana. Vi e me zanima ti" Privue me k sebi i poljubi me dugim, dubokim poljupcem od kojega ostanem bez daha. I premda stojimo nasred dvori ta, kao da je sve drugo oko nas prestalo postojati. Kao da se cijeli svijet skupio u tu jednu toku. Kad se napokon odmaknem od njega, tako sam nabijenai energijom i toplinom, tako bez daha, da jedva mogu govoriti. "Zakasnit emo", napokon uspijem rei, primiv i ga za ruku i vukui ga prema uionici. Ali jai je od mene pa se ne mie s mjesta. "Mislio sam da bismo mogli markirati. to ka e ?" apne mi, a usne su mu na mom elu, obrazu, uhu. "Zna , pobjei s nastave cijeli dan, jer ima toliko boljih mjesta gdje bismo mogli biti." Gledam ga, zamalo ponesena njegovom magnetskom privlano u, ali odmahnem glavom i odmaknem se od njega. Znam da je on zavr io kolu prije mnogo stoljea i da mu je sve ovo stra no dosadno. Premda je i meni dosadno, jer injenica da dobijem trenutni uvid u sve to me poku avaju nauiti, ini odlazak u kolu prilino besmislenim, svejedno je to jedna od vrlo malo stvari u mom ivotu koja je koliko-toliko normalna. A otkad sam, poslije nesree, shvatila da nikad vi e neu biti normalna, jo vi e cijenim takve stvari. "Zar nisi rekao da bismo se trebali truditi da pod svaku cijenu ostavimo dojam da smo normalni?" ka em, vukui ga za sobom, dok se mi opire i guna. "Nije li boravak u koli i glumljenje da nas nastava zanima dio te fasade?" "Ali to bi bilo normalnije nego da dvoje tinejd era pod utjecajem hormona markiraju i radije se odlue za rani poetak vikenda?" smije i ne on, vabei me toplinom osmijeha i prekrasnim tamnim oima. Ali opet odmahnem glavom i ne popu tam stisak dok ga vuem prema uionici. Deveto Budui da emo provesti no zajedno, Damen me nakon kole ne slijedi kui, nego se samo kratko poljubimo na parkirali tu, a zatim sjednem u auto i krenem prema trgovakom centru. elim si kupiti ne to posebno za veeras - ne to lijepo za Milesovu predstavu i moj va ni sastanak. ini se da oboje veeras imamo veliku premijeru. Ali kad pogledam na sat i shvatim da nemam toliko vremena koliko sam mislila da imam, zapitam se nisam li ipak trebala prihvatiti Damenov poziv na markiranje. Vozim po parkirali tu, pitajui se bih li trebala poku ati pronai Haven. Od cijele one grozne stvari s Drinom nismo se previ e dru ile, a

otkad je upoznala Josha kao da su sijamski blizanci, premda on ne ide u na u kolu. ak ju je uspio odviknuti od njezine ovisnosti o grupama za potporu. Onog obreda obila enja crkvenih podruma, gdje bi se natrpala keksa i puna, izmi ljajui tu nu priu o ovisnosti za koju ta odreena grupa pru a potporu. Sve dosad nije mi smetalo to se tako rijetko viamo, jer izgledala je tako sretna. Kao da je napokon prona la nekoga tko ne samo da je voli, nego je i dobar za nju. Ali u posljednje vrijeme poinje mi nedostajati pa pomislim da bi bilo dobro provesti neko vrijeme s njom. Uoim je kako stoji s Romanom, naslonjena na njegov crveni sportski klasik, gledam kako ga prima za nadlakticu dok se smije neemu to joj je rekao. Strogoa njenih uskih crnih hlaa, crne veste, majice s imenom benda Fall Out Boy i namjerno ra upane crne kose sa okantno crvenim pramenom, ubla ena je ru iastom bojom njene aure koja se iri i nadima sve dok ih oboje ne obuhvati. Ne ostavljajui mjesta sumnji, jer jasno je da e Josh izvisiti ako joj Roman uzvraa osjeaje. I premda sam to naumila zaustaviti prije nego to bude prekasno, upravo sam se spremala proi pored njih kad se Roman osvrne preko ramena i pogleda me tako prodornim pogledom, tako intimnim, tako nabijenim nepoznatim namjerama da nagazim na gas i projurim pokraj njih. Jer unato injenici da ga svi moji prijatelji smatraju kul tipom, unato injenici da se ak i A- kvadra sla e s tim, unato injenici da se Damenu nije ukljuilo zvono za uzbunu, meni se Roman ne svia. Premda se moji osjeaji ne temelje ni na emu konkretnom, nego samo na stalnom gru u elucu kad god je on u blizini, injenica je da se u asavam tog novog tipa. * * * S obzirom na to da je vrue, zaputim se u zatvoreni trgovaki centar South Coast Plaza, a ne u vanjski Fashion Island, premda bi svi mje tani najvjerojatnije odabrali suprotno. Ali ja nisam odavde nego iz Oregona, to znai da sam navikla da je predproljetno vrijeme ipak malo vi e... pa... predproljetno. Znate ono, ki a, oblano nebo i hrpa blata. Kao u pravo proljee, a ne ovaj vru, neobian, neprirodni ljetni hibrid kojega poku avaju podvaliti pod proljee. A kako ujem, bit e samo jo gore. to mi dodatno pojaava nostalgiju za domom. Obino se trudim izbjegavati ovakva mjesta - previ e buke, svjetla i energije gomile koja me uvijek preplavi pa budem sva napeta. Bez Damena u ulozi mog tita, moram se opet osloniti na svoj iPod. Premda sad vi e ne elim nositi tamne naoale i majicu s kapuljaom kao neko. Dosta mi je toga da izgledam kao udakinja. Umjesto toga, trudim se usmjeriti pozornost na ono to je tono preda mnom i blokirati sve ostalo, onako kako me Damen nauio. Stavim slu alice i pojaam do kraja, pu tajui da mi preglasna glazba prigu i sve osim uskovitlanih duginih boja aura i nekoliko bestjelesnih duhova koji lebde naokolo, a koji su - unato su enom fokusu - tono preda mnom. Uem u Victoria's Secret i zaputim se ravno prema seksi spavaicama, a toliko sam usredotoena na svoju misiju da ni ne zamijetim Staciju i Honor koje stoje malo sa strane. "Omojbo e!" zapjevu i Stacia, prilazei mi tako odluno kao da sam polica na kojoj velikim slovima pi e: GUCCI - SNI ENJE %! "Ma ti se ali !" ka e ona, pokazujui na negli e koji dr im u ruci, a njen savr eno manikirani nokat pokazuje prema rasporku koji ide i odozdo i odozgo, a dva se kraja sreu u sredini kod okrugle kope ukra ene kristalima. Premda sam samo bila znati eljna i uope ga nisam namjeravala kupiti, ve i sam pogled na njeno iskrivljeno lice i podrugljive misli koje joj prolaze kroz glavu dovoljan je da se osjeam kao glupaa. Vratim ga na mjesto i ponem prkati po slu alicama, pretvarajui se da ni ta nisam ula, pa krenem prema pamunim kompletima koji su vi e u mom stilu. Ali ba kad ponem prebirati po naranasto-ru iastim potko uljama s

tankim naramenicama, shvatim da to vjerojatno nije Damenov stil. Njemu bi se sigurno vi e svidjelo ne to to je malo vi e seksi, ne to s puno vi e ipke i puno manje pamuka. Ne moram se osvrnuti da bih znala da su Stacia i njena vjerna pratnja krenule za mnom. "O, gle ovo, Honor. Friku a se ne mo e odluiti izmeu droljastog i medenog." Stacia vrti glavom i podrugljivo se smije i. "Vjeruj mi, kad si u nedoumici, uvjek odaberi droljasto. To je vi e-manje pun pogodak. Osim toga, koliko se ja sjeam, Damen se ba i ne pali na medeno." Sledim se, eludac mi se okrene od nerazumne ljubomore, a grlo mi se stisne, ali samo na trenutak prije nego to se opet prisilim nastaviti - disati i razgledavati odjeu. Ne elim da pomisli, makar i samo na sekundu, da su me njene rijei mo da pogodile. Osim toga, znam sve o tome to se dogaalo izmeu njih pa znam da nije bilo ni droljasto ni medeno. Uglavnom zato to niega nije niti bilo. Damen se samo pravio da mu se ona svia kako bi me uinio ljubomornom. A ipak, muna mi je i sama pomisao na to, premda znam da se samo pretvarao. "Daj, ajmo. Ne uje te", ka e Honor, e ui se po ruci i pogledavajui mene pa nju, a zatim po stoti put provjerava mobitel da vidi je li joj Craig odgovorio. Ali Stacia se ne mie s mjesta, previ e u ivajui da bi tako lako odustala. "O, itekako me uje", ka e ona, a na usnama joj titra osmijeh. "Ne daj da te zavaraju iPod i slu alice. uje ona sve to ka emo i sve to pomislimo. Jer Ever nije samo friku a nego je i vje tica." Okrenem se i zaputim se prema drugom kraju trgovine, razgledavajui push-up grudnjake i korzete, govorei si: Ne obaziri se na nju, ignoriraj je, usredoi se na kupnju pa e se maknuti. Ali Stacia se ne da. Zgrabi me za ruku i povue me prema sebi, govorei: "Daj, ne budi srame ljiva. Poka i joj. Poka i Honor kakva si udakinja!" Bulji mi u oi, alje kroz mene poplavu uznemirujue mrane energije dok mi sti e ruku tako vrsto da joj se palac i ka iprst zamalo sretnu. Znam da me poku ava uhvatiti na mamac, izazvati me, jer nakon onog na eg susreta u hodniku, kad sam nakratko izgubila kontrolu nad sobom, tono zna za to sam sposobna. Samo to to tada nije izazvala namjerno, jer onda jo nije imala pojma to sve mogu. Honor se pone me koljiti, stojei pokraj nje i zanovijetajui: "Daj, Stacia, idemo. Ovo je do-sad-no." Ali Stacia se ne obazire na nju nego mi jo jae sti e nadlakticu, zabijajui mi nokte u meso dok govori: "No, reci joj. Reci joj to vidi !" Sklopim oi, osjeajui muninu dok mi se glava ispunjava slikama nalik onima koje sam prije vidjela: Stacia koja se zubima i noktima bori da bi do la na vrh piramide popularnosti, gazei one pod sobom mnogo jae no to je potrebno. Ukljuujui Honor, pogotovo Honor, koja se tako boji nepopularnosti da je ni ne poku ava sprijeiti... Mogla bih joj rei da joj je Stacia grozna prijateljica, mogla bih joj pokazati kakva je u asna osoba... Mogla bih joj strgnuti ruku sa svoje nadlaktice i zavitlati je preko trgovine takvom silinom da bi odletjela kroz izlog od neprobojnog stakla sve do tanda za informacije... Ali ne smijem. Kad sam pro li put izgubila kontrolu, kad sam Staciji rekla sve grozote koje znam o njoj, bila je to golema pogre ka, a ne mogu si priu titi da je ponovim. Sad imam mnogo vi e toga to treba kriti - tajne koje nisu samo moje nego i Damenove. Stacia se smije, a ja se trudim ostati pribrana i ne reagirati. Podsjeam se da je sasvim u redu ispasti slab, ali nije u redu prepustiti se svojim slabostima. Od presudne je va nosti da

ispadnem normalna, kao da pojma nemam, i da je ostavim u uvjerenju da je mnogo sna nija od mene. Honor opet pogleda na sat, kolutajui oima, jedva ekajui da se makne otamo. I ba kad se spremam istrgnuti se Staciji iz stiska i mo da i sluajno opaliti rukom, vidim ne to tako u asno, tako gnjusno, da ru im cijeli red vje alica s donjim rubljem. Grudnjaci, tange, vje alice - sve je to zavr ilo u velikoj hrpi na podu. A ja na svemu kao kandirana tre nja na torti. "Omojbo e!" skvii Stacia, zgrabiv i Honor dok se obje dave od smijeha. "Koja si ti spastiarka!" ka e ona, odmah se ma iv i za mobitel da sve to mo e i snimiti. Zumira na mene dok se poku avam osloboditi crvenih haltera koji su mi se omotali oko vrata. "Bolje ti je da se primi posla i pone to spremati!" kilji i namje ta kut snimanja dok se ja poku avam uspraviti. "Zna kako ka u, sve to potrga , mora kupiti!" Ustanem, gledajui kako - istog trenutka kad se pojavi prodavaica Stacia i Honor nestaju u smjeru vrata. Stacia zastane tek dovoljno dugo da se osvrne preko ramena i ka e: "Promatram te, Ever. Vjeruj mi, jo nisam zavr ila s tobom." A onda pobjegne. Deseto im osjetim da Damen skree u moju ulicu, pritrim ogledalu (opet) i ponem popravljati odjeu da bi sve bilo na svome mjestu i kako treba, haljina, grudnjak, novo rublje, nadajui se da e sve i ostati na mjestu (pa, barem do trenutka kad je vrijeme da se svuem). Nakon to smo prodavaica u Victoria's Secretu i ja pospremile nered, pomogla mi je odabrati stvarno lijep komplet grudnjaka i gaica koji nije od pamuka, nije toliko seksi da mi bude neugodno, ne podupire i ne pokriva previ e - ali pretpostavljam da u tome i jest bit. Nakon toga sam oti la u Nordstrom, gdje sam kupila lijepu zelenu haljinu i slatke sandale s remeniima koje idu uz nju. Putem kui svratila sam na brzu manikuru/pedikuru, to si nisam priu tila otkad mi je nesrea uni tila ivot kakav sam imala - ivot u kojemu sam bila popularna kao Stacia. Samo to ja nikad nisam bila poput Stacije. Hou rei, mo da jesam bila popularna i navijaica, ali nikad nisam bila kuja. "O emu razmi lja ?" upita Damen, nakon to je u ao i zaputio se ravno u moju sobu, jer Sabine nije kod kue. Gledam ga kako se naslanja na okvir vrata i smije i mi se. Upijam pogledom njegove tamne traperice, tamnu ko ulju, tamnu jaknu, crne motociklistike izme koje uvijek nosi i srce mi preskoi otkucaj. "Razmi ljala sam o proteklih etiristo godina", ka em, zgriv i se kad mu se pogled smrai i uozbilji. "Ali ne onako kako ti misli ", dodam brzo, elei ga uvjeriti da nisam opet opsjednuta njegovom pro lo u. "Razmi ljala sam o svim na im zajednikim ivotima i tome kako nikad nismo... ovaj..." On podigne obrvu, a na usnama mu zatitra osmijeh. "Mislim da mi je drago da je tih etiristo godina za nama", promrmljam, gledajui kako mi prilazi. Obgrli me oko struka i vrsto me privue k sebi. Pogledom prelazim preko njegova lica, tamnih oiju, glatke ko e, neodoljivih usana, upijajui ga cijeloga. "I meni je drago", ka e on, a njegove me oi zadirkuju. "Mmm-ne, zapravo, kad malo bolje razmislim, nije mi drago... nego sam ushien", i nasmije i se on, ali ve trenutak kasnije obrve mu se sastanu dok govori: "Ne, ni to ne obja njava kako se osjeam. Mislim da nam trebaj nova rije." Smije se i pribli ava usne mom uhu pa mi apne: "Veeras si ljep a nego ikada prije. elim da sve bude savr eno. elim da bude onako kako si sanjala da e biti. Samo se nadam da te neu razoarati."

Zateeno se odmaknem, gledajui ga u lice, pitajui se kako uope mo e pomisliti takvo to, kad sam ja ta koja se cijelo vrijeme boji da e razoarati njega. Stavlja mi prst pod bradu i podi e lice, sve dok nam se usne ne sretnu. Tako mu strastveno uzvratim poljubac da se odmakne i upita: "Mo da bismo trebali ravno u Montage?" "Mo e", promrmljam, a moje usne tra e njegove. No, kad vidim kako se ponadao, po alim to sam se na alila. "Ali ne mo emo. Miles bi me ubio da se ne pojavim na premijeri." Nasmije im se, oekujui da e se i on nasmije iti. Ali on se ne smije i. Kad me pogleda, lice mu je tako ozbiljno i sumorno da znam da sam se previ e pribli ila istini. Svi su moji prethodni ivoti uvijek zavr ili te noi - noi koju smo planirali provesti zajedno.! I premda se ja ne sjeam pojedinosti, on ih se oito sjea. Ali boja mu se brzo vrati u lice, a on me primi za ruku i ka e: "Sva srea da je sad posve nemogue ubiti te pa nas vi e ni ta ne mo e rastaviti." * * * Prvo to primijetim dok idemo prema svojim sjedalima jest da Haven sjedi s Romanom. Dokraja iskori tava Joshovu odsutnost: priti e se ramenom o njega, a glava joj je nakrivljena tako da ga mo e gledati s obo avanjem i smije iti se svemu to on ka e. Drugo to primijetim jest da je i moje sjedalo pokraj Romanova. Za razliku od Haven, ja nisam nimalo odu evljena time. Ali budui da je Damen ve sjeo, a ja ne elim raditi predstavu i premje tati ga, nevoljko sjednem. Osjeam nametljiv prodor Romanove energije dok me gleda u oi - tako usredotoen na mene da se sva zgrim. Ogledavam se po gotovo punoj dvorani, poku avajui skrenuti misli s Romana. Lakne mi kad ugledam Josha kako ide prema nama, odjeven kao i inae u uske traperice, remen sa zakovicama, bijelu ko ulju, usku kariranu kravatu, nosei gomilu slatki a i boca vode, dok mu crna duga kosa pada u oi. Pobjegne mi uzdah olak anja i pomislim kako su on i Haven stvoreni jedno za drugo i kako mi je drago da ga nije zamijenila drugim. "Vode?" upita on, spustiv i se u sjedalo s druge strane Haven i pru ajui mi dvije boce. Uzmem jednu, a drugu dodam Damenu, ali on samo odmahne glavom i nastavi pijuckati svoj crveni sok. " to je to?" upita Roman, naginjui se preko mene i pokazujui prema boci, a ko a mi se sva naje i od njegova ne eljenog dodira. "Cuclate to kao da unutra ima alkohola. Nemojte biti krti." Nasmije ne, ispru i ruku i promrda prstima, pogledavajui Damena pa mene, izazivajui nas pogledom. Ba kad se spremam uletjeti s odgovorom, bojei se da je Damen toliko pristojan da e pristati i dati mu da proba, zastor se di e i zauje se glazba. Premda Roman odustane i zavali se u sjedalo, i dalje ne skida pogled s mene. Miles je izvrstan. Toliko genijalan da svako malo primijetim kako sam zaista usredotoena na rijei koje izgovara ili pjeva, dok mi je ostatak vremena um prezauzet injenicom da se spremam izgubiti nevinost - prvi put u etiristo godina. Nevjerojatno mi je kad pomislim da u svim tim mojim inkarnacijama, u svim ivotima u kojima smo se sreli i zaljubili jedno u drugo, nikad nismo uspjeli otii do kraja. Ali veeras e se sve to promijeniti. Sve e se promijeniti. Veeras emo zakopati pro lost i zakoraiti u budunost na e vjene ljubavi. Kad se zastor napokon spusti, ustanemo i krenemo iza pozornice, ali tik pred vratima koja vode iza, okrenem se prema Damenu i ka em: "Kvragu! Zaboravili smo svratiti u cvjearnu i kupiti cvijee za Milesa!" Ali Damen se samo nasmije i, zavrti glavom i ka e:

"O emu pria ? Imamo cvijea do mile volje." Za kiljim prema njemu, pitajui se to mu je, jer ruke su mu jednako prazne kao i moje. "O emu ti pria ?" apnem, osjeajui predivne tople trnce kad me Damen primi za nadlakticu. "Ever", ka e on, izgledajui kao da ga to zabavlja, "na kvantnoj razini, to cvijee ve postoji. Ako eli da ti bude dostupno i na fizikoj razini, treba ga samo prikazati onako kako sam te nauio." Obazrem se oko sebe, provjeravajui da netko sluajno ne prislu kuje na neobian razgovor, i pomalo mi je neugodno priznati da ne mogu. "Ne znam kako", ka em, pri eljkujui da on jednostavno stvori to cvijee pa da zavr imo s tim. Ovo zaista nije vrijeme za pouku. Ali Damen ne odustaje. "Naravno da mo e . Zar te niemu nisam nauio?" Stisnem usne i zagledam se u pod, jer istina je da me poku ao mnogo toga nauiti, ali ja sam grozna uenica i toliko sam lijena da bi za oboje bilo bolje da prikazivanje cvijea prepustim njemu. "Daj ti", ka em, lecnuv i se na izraz razoaranja koji mu preobrati lice. "Ti e to puno br e nego ja. Ako ja poku am, ispast e sva ta,; ljudi e primijetiti, a onda emo morati obja njavati..." On vrti glavom, ne dajui se smesti mojim rijeima. "Kako e ikad nauiti ako se bude uvijek oslanjala na mene?" Uzdahnem, znajui da ima pravo, ali i dalje ne elei tratiti dragocjeno vrijeme na prikazivanje buketa ru a, koje e se mo da pojavit a mo da i ne. elim samo imati cvijee u ruci, rei Milesu da je bio odlian pa krenuti prema hotelu Montage i ostatku na e planirane veeri. Trenutak prije, inilo se da i on samo to eli. Ali sad se uozbilji i postavio se uiteljski, a to mi - da budem iskrena - poinje kvari raspolo enje. Duboko udahnem i slatko se nasmije im, a prsti mi se uljaju uz revere njegova sakoa dok govorim: "Ima potpuno pravo. Potrudit u se da postanem bolja, obeajem. Ali mo da bi mi samo jo jedno mogao progledati kroz prste, budui da e ti to izvesti puno br e nego ja..." Milujem mu toku tik ispod uha, znajui da je na rubu toga da popusti. "Hou rei, to prije budemo imali buket, to emo prije moi otii, a onda..." Nisam jo ni dovr ila, a on ve sklapa oi i ispru i ruku pred sebe kao da uzima buket proljetnica, dok se ja ogledavam oko sebe provjeravajui da nitko ne gleda, jedva ekajui da zavr imo s tim. Ali kad opet pogledam Damena, obuzme me panika, jer ne samo da mu je ruka jo uvijek prazna, nego mu se niz obraz cijedi tanak mlaz znoja - ve drugi put u dva dana. to ne bi bilo tako neobino da se ne radi o Damenu, koji se nikad ne znoji. Ba kao to se nikad ne razboli i nikad se ne osjea lo e, tako se nikad i ne znoji. Bez obzira na to koliko je vani vrue ili kakvim je naporima izlo en, uvijek ostaje pribran, hladnokrvan i savr eno sposoban obaviti svaki zadatak. Sve do juer, kad nije uspio otvoriti portal. I sad, kad ne uspijeva prikazati cvijee za Milesa. A kad mu dotaknem ruku i upitam ga je li dobro, osjetim tek naznaku uobiajene topline i trnaca. "Naravno da sam dobro", ka e on, otvoriv i oi tek toliko da me mo e pogledati, a zatim ih opet sklopi. I premda su nam se oi srele tek nakratko, od onoga to sam vidjela u njegovu pogledu sva sam se sledila. Nije to bio pogled pun ljubavi na koji sam navikla. Bio je hladan, dalek, kao i onaj put prije nekoliko dana. Gledam kako se usredotouje, a obrve su mu skupljene, gornja usna posuta kapljicama znoja, dok uporno poku ava to prije zavr iti s tim pa da se mo emo posvetiti ostatku na e savr ene veeri. Ne elei da to ode dalje i da se ponovi situacija od prije nekoliko

dana kad nije uspio otvoriti portal, stanem pokraj njega pa i ja sklopim oi. Vidim prekrasan buket crvenih ru a U njegovoj ruci, udi em njihov opojan miris dok osjeam mekou latica na vrhu dugakih stabljika s trnjem... "Au!" Damen vrti glavom dok prinosi prst ustima, premda mu je ranica ve zacijelila i prije nego to je dovr io pokret. "Zaboravio sam stvoriti vazu", ka e on, oito uvjeren da je sam stvorio cvijee, a ja mu ne namjeravam razbiti tu iluziju. "Pusti mene", ka em ja, elei mu ugoditi. "Ima pravo, treba mi vje be", dodam, sklopiv i oi i zami ljajui onu koju imamo kod kue, onu od bru enog stakla sa zamr enim uzorkom vitica, rezbarija i svjetlucavih faseta. "Kristal?" nasmije se on. "Zar hoe da pomisli da smo potro ili pravo malo bogatstvo?" I ja se nasmijem, jer lakne mi to je nelagoda nestala i to se on opet ali. Gurne mi vazu u ruke i ka e: "Evo, ti daj cvijee Milesu, a ja idem po auto." "Siguran si?" upitam, primjeujui da mu ko a oko oiju izgleda napeto i blijedo, a elo lagano oznojeno. "Jer mo emo samo zajedno utrati unutra, estitati mu i otii. Ne moramo ostati." "Ovako emo izbjei kolonu auta na izlazu s parkirali ta pa emo jo br e otii odavde", nasmije i se on. "Mislio sam da ti se uri." I uri mi se. Jednako koliko i njemu. Ali takoer sam i zabrinuta. Zbog toga to nije uspio prikazati cvijee, zbog prolaznog hladnog pogleda u njegovim oima. Zadr im dah gledajui ga kako pije iz svoje boce, prisjeajui se kako mu je brzo zacijelila ranica i uvjeravajui samu sebe da je to dobar znak. Znam da bi se osjeao jo gore kad bi znao za moju zabrinutost pa proistim grlo i ka em: "Dobro. Ti idi po auto pa se naemo unutra." Ali kad se nagnem poljubiti ga, ne mogu ne primijetiti kako mu je obraz hladan. Jedanaesto Iza pozornice, Miles je okru en obitelji i prijateljima, a jo uvijek na sebi ima minicu i bijele izme Tracy Turnblad iz posljednjeg prizora Laka za kosu. "Bravo! Bio si genijalan!" ka em, pru ajui mu cvijee umjesto zagrljaja, jer ne mogu riskirati dodatnu navalu neije energije sad kad sam toliko nervozna da se jedva nosim i sa svojom. "Ozbiljno, nisam imala pojma da tako dobro pjeva ." "O, jesi", ka e on i odmakne dugu kosu perike da mo e zaroniti licem u latice. "Zna koliko puta si me ula kako pjevam u autu." "Ali ne ovako", nasmije im se, jer ozbiljno to mislim. Zapravo, bio je tako dobar da planiram ponovno pogledati predstavu, jedne veeri kad budem manje nervozna. "Gdje je Holt?" upitam, premda ve znam odgovor, ali poku avam neobavezno avrljati dok ne stigne Damen. "Pa sigurno ste se dosad ve pomirili?" Miles se namr ti i poka e glavom prema svom ocu, dok se ja lecnem i neujno usnama oblikujem rije oprosti. Zaboravila sam da njegovi prijatelji znaju da je gej, ali njegovi roditelji jo ne. "Ne brini, sve je dobro", apne on, trepui la nim trepavicama i prolazei rukom kroz umjetne kovre s plavim pramenovima. "Malo sam se uzrujavao, ali sad je pro lo i sve je opro teno. A kad smo ve kod princa na bijelom konju..." Okrenem se prema vratima, nadajui se da u vidjeti kako ulazi Damen. Srce mi pone br e kucati ve na samu pomisao na njega - na cijelog, predivnog njega - pa se ni ne trudim sakriti razoaranje kad shvatim da su se Milesove rijei odnosile na Haven i Josha. " to misli ?" upita on pokazav i glavom prema njima. "Hoe li uspjeti?" Gledam kako Josh grli Haven oko struka i privlai je bli e sebi, ali ma

kako se trudio, uzalud je. Unato injenici da su kao stvoreni jedno za drugo, ona je usredotoena na Romana - nesvjesno opona a njegovu pozu, nain kako zabaci glavu unatrag kad se smije, polo aj njegovih ruku - a sva njezina energija tee ravno prema njemu, kao da Josh ne postoji. Ali premda se ini da je privlanost uglavnom jednostrana, na alost Roman je tip koji bi se svejedno spetljao s njom. Opet se okrenem prema Milesu i prisilim se na nehajno slijeganje ramenima. "Priredili smo tulum za glumce kod Heather", ka e Miles. "Uskoro svi kreemo tamo. Idete s nama?" Blijedo ga pogledam. Ni ne znam tko je to. "Glumila je Penny Pingleton." Ne znam ni tko je to, ali jasno mi je da ne bi bilo pametno priznati, mu pa klimnem glavom. "Nemoj mi rei da ste se toliko njarali da si propustila cijelu predstavu!" ka e on, vrtei glavom, ali tako da je oito da se samo djelomice ali. "Daj, ne budi smije an! Sve sam vidjela", odgovorim, dok mi lice poprima tisuu nijansi crvene, i znam da mi nee povjerovati premda je vi e-manje istina. Jer, premda smo se pona ali pristojno i uope se nismo njarali, po tome kako su se Damenovi prsti ispreplitali s mojima moglo bi se rei da su se na e ruke njarale, a u telepatskim porukama koje smo si meusobno slali njarali smo se u mislima. Premda su moje oi cijelo vrijeme gledale predstavu, u mislima sam ve bila u na oj sobi u hotelu Montage. "No, idete li s nama ili ne?" upita Miles, a u sebi je ve ispravno pretpostavio da ne idemo, ali nije ni pribli no tako razoaran kao to sam mislila da e biti. "I, kamo ste krenuli vas dvoje? to bi moglo biti zabavnije od tulumarenja s cijelom postavom?" Pogledam ga i u isku enju sam da mu ka em, da podijelim veliku tajnu s nekim kome mogu vjerovati. Ali ba kad sam to naumila uiniti, pojavi se Roman, a za njim Haven i Josh. "Mi kreemo, treba li nekome prijevoz? Auto je dvosjed, ali svejedno imamo mjesta za jo jednu osobu." Roman mi kimne, a njegov se pogled gura, prodire, ak i nakon to se okrenem od njega. Miles odmahne glavom. "Mene vozi Holt, a Ever ionako ima druge planove. Tajne planove koje ne eli nikome odati." Roman se nasmije i, a kutevi usana mu se izviju prema gore dok pogledom pase preko mog tijela. I premda bi se njegove misli mogle protumaiti kao laskave, injenica da dolaze od njega izaziva mi ledene marce i gr u elucu. Skrenem pogled prema vratima, svjesna da bi Damen sad ve trebao biti ovdje. Ba mu se spremim poslati telepatsku poruku i rei mu neka po uri i doe unutra, ali prekine me zvuk Romanova glasa: "Izgleda da ih ne eli rei ni Damenu. Ve je oti ao." Okrenem se i pogledi nam se sretnu. Osjetim poznati gr u elucu dok se sva je im. "Nije", ka em, ni ne trudei se prikriti o trinu u glasu. "Samo je oti ao preparkirati auto." Ali Roman samo slegne ramenima, sa aljivo me gledajui. "Kako god ti ka e . Samo sam mislio da bi htjela znati - kad sam izi ao na ik-pauzu, vidio sam Damena kako izlazi s parkirali ta i brzo se udaljava." Dvanaesto Izjurim kroz vrata na uliicu, ogledavajui se po uskom i praznom prostoru dok mi se oi privikavaju na tamu. Vidim niz prepunih kontejnera

za smee, razbijeno staklo, gladnu maku lutalicu, ali Damenu ni traga. Zateturam naprijed, neumorno ga tra ei pogledom, a srce mi tako brzo kuca da se bojim da e mi iskoiti iz prsa. Odbijam vjerovati da ga nema. Odbijam povjerovati da mi je dao ko aricu. Roman je gad i la e! Damen me nikad ne bi tako ostavio. Pridr avam se rukom za zid i sklopim oi pa se poku am ugoditi na njegovu energiju, prizivajui ga k sebi porukom ljubavi, potrebe i zabrinutosti, ali u odgovor mi sti e samo neprobojna crna praznina. S mobitelom prislonjenim na uho probijam se izmeu auta koji se polako kreu prema izlazu, ostavljam mu poruku za porukom na sekretarici! ak i kad mi se slomi desna potpetica, jednostavno izujem sandale i nastavljam dalje. Ba me briga za cipele. Mogu si stvoriti sto novih pari. Ali ne mogu si stvoriti drugog Damena. Parkirali te se polako isprazni, a njemu dalje ni traga. Klonem na plonik, osjeajui se znojno, iscrpljeno, ispuhano. Gledam kako mi zacjeljuju uljevi i posjekotine na stopalima i pri eljkujem da mogu sklopiti oi i ui mu u misli, kad mu ve ne mogu ui u trag. Ali nikad mu nisam uspijevala ui u glavu. To je jedna od stvari koja mi se uvijek na njemu najvi e sviala. Zbog toga to mi je bi vidovnjaki nedostupan, uz njega sam se osjeala normalnom. Koje ironije - ne to to mi se prije tako svialo, sad radi protiv mene. "Treba prijevoz?" Podignem pogled i ugledam Romana kako stoji iznad mene, zveckajui kljuevima od auta u jednoj ruci, a nji ui moje potrgane sandale u drugoj. Odmahnem glavom i skrenem pogled, svjesna da nisam u polo aju u kojem mogu odbiti ponudu, ali radije bih puzala kroz eravicu i razbijeno staklo nego sjela u njegov dvosjed. "Ma daj", ka e on. "Ne grizem, asna rije:" Prikupim svoje stvari, ubacim mobitel u torbicu, poravnam haljinu, ustanem i ka em: "Ne, hvala. Dobro sam." "Stvarno?" nasmije i se on, pri av i mi tako blizu da su nam se no ni prsti gotovo dodirnuli. "Jer, da budem iskren, ne izgleda ba dobro." Okrenem se i zaputim prema izlazu, ne zaustavljajui se ni kad on ka e: "Mislio sam rei da situacija u kojoj si ne izgleda ba dobro. Pa pogledaj se, Ever! Sva si ra upana i izgu vana, bosa, i premda ne mogu biti siguran da je tako, ini se da te deko ostavio na cjedilu." Duboko udahnem i nastavim hodati, nadajui se da e mu brzo dojaditi ova igra, da u mu ja dojaditi pa e krenuti dalje. "A ipak, moram priznati da si ak i u tako mahnitom, pomalo oajnikom izdanju jo uvijek komad i pol - ako smijem primijetiti." Zastanem i naglo se okrenem prema njemu, premda sam se zarekla da neu. Lecnem se kad njegov pogled pone plaziti po mom tijelu, zadr avajui se na nogama, struku i grudima, dok mu se oi izdajniki sjaje." ovjeku doe da se zapita to je tom Damenu, jer ako mene pita ..." "Nitko te ni ta nije pitao", ka em, osjeajui kako mi se ruke poinju tresti i podsjeajui se da potpuno vladam situacijom, da se nemam razloga osjeati ugro enom. Da unato izgledu krhke, bespomone djevojke, to ni u kojem sluaju nisam. Sna nija sam nego prije, toliko da bih ga jednim udarcem mogla oboriti na zemlju. Mogla bih ga podii i zavitlati preko ceste. I u prilinom sam isku enju da to uinim. On se smije i onim svojim lijenim osmijehom koji pali kod svih osim kod mene, a njegove me elinoplave oi gledaju pogledom koji je tako sveznajui, tako osoban, i koji pokazuje da ga sve to tako zabavlja da mi je prvi nagon pobjei. Ali ne bje im. Jer sve u vezi s njim ostavlja dojam izazova, a nema teorije da u ga pustiti da pobijedi. "Ne trebam prijevoz", ka em napokon. Okrenem se i ubrzam korak, osjeajui studen dok on ide za mnom. I njegov ledeni dah na vratu kad mi ka e:

"Ever, daj malo uspori, okej? Nisam te htio uzrujati." Ali ne usporim, nego nastavim, elei se to prije maknuti to dalje od njega. "Ma daj", nasmije se on. "Samo poku avam pomoi. Svi su tvoji frendovi ve oti li, Damen je dao petama vjetra, ak su i istaice ve oti le, to znai da sam ti ja jedina nada." "Imam dovoljno drugih mogunosti", promrmljam, pri eljkujui da napokon ode pa da si poku am prikazati auto i cipele i da krenem kui. "Ne vidim ni jednu." Zavrtim glavom i nastavim hodati. Razgovor je zavr en. "Znai, poku ava mi rei da e radije pje aiti do doma nego sjesti sa mnom u auto?" Do av i do raskri ja, priti em tipku na signalnoj kutiji, poku avajui snagom uma promijeniti svjetlo u zeleno da mogu prijei preko i maknuti se od njega. "Ne znam kako i za to smo tako lo e poeli, ali prilino je oito da me mrzi , a ja nemam pojma za to." Glas mu je ugodan, poziva, kao da zaista eli novi poetak, zakopajmo ratnu sjekiru, zaboravimo sve i tako to. Ali ja ne elim poeti iznova. Niti elim sve zaboraviti. elim samo da se okrene i ode, da me ostavi na miru pa da mogu krenuti u potragu; za Damenom. A ipak, ne mogu popustiti, ne mogu dopustiti da njegova bude zadnja. Pa pogledam preko ramena i ka em: "Nemoj si laskati, Romane. Da bi se nekoga mrzilo, treba prema tom nekome ne to osjeati. to znai da je nemogue da te mrzim." Zatim otutnjim preko ceste, premda se na semaforu jo nije upalilo zeleno, izbjegavajui nekoliko automobila kojima se urilo proi kroz uto i osjeajui njegov ledeni pogled na leima. "A tvoje sandale?' dovikne on. " teta ih je samo tako ostaviti. Siguran sam da bi se potpetica dala popraviti." Ali samo nastavljam hodati. Vidim ga kako se duboko i prenagla eno naklonio iza mene, dok mu se moje sandale klate u visoko podignutoj i ruci. Njegov me smjeh prati preko ulice na drugu stranu. Trinaesto im sam pre la ulicu, mugnem iza prve zgrade, provirim iza ugla i priekam dok ne vidim kako se Romanov arko crveni Aston Martin Roadster udaljava. A onda priekam jo pet minuta sve dok nisam potpuno uvjerena da je oti ao i da se nee vratiti. Moram pronai Damena. Moram saznati to mu se dogodilo, za to je nestao bez rijei. Mislim, on se - ma, oboje smo se tako veselili ovoj noi koju ekamo ve etiristo godina, zato mi je injenica da ga nema dokaz da je ne to po lo po zlu. Ali prvo mi treba auto. U okrugu Orange nikamo ne mo e bez auta. Sklopim oi i zamislim si prvo to mi je palo na pamet - nebeskoplavu bubu, onakvu kakvu je vozila Shayla Sparks, najvea kulerica koja je ikad i la u srednju kolu Hillcrest. Prisjeam se okruglog oblika kao iz crtia, crnog platnenog krova koji mi se inio tako glamuroznim, ali koji je tako lo e podnosio nemilosrdnu oregonsku ki u. Zami ljam je tako ivo kao da stoji preda mnom - sjajna i obla i beskrajno slatka. Osjeam kako mi se prsti savijaju oko kvake na vratima, i meki dodir ko natog sjedala dok se spu tam na njega, a kad u dr a ispred sebe stavim crveni tulipan, otvorim oi i vidim da je moje prijevozno sredstvo tu. Samo to ne znam kako ga pokrenuti, jer zaboravila sam prikazati klju. No, kako to nikad nije zaustavilo Damena, samo sklopim oi i snagom uma pokrenem motor, prisjetiv i se tono onog zvuka to ga je proizvodio Shaylin auto dok smo moja prijateljica i ja stajale na ploniku poslije kole, sa zavi u promatrajui kako se njeni super kul frendovi guraju na prednjim i stra njim sjedalima. im se motor ukljui, krenem prema autocesti. ini mi se da bi; bilo

najbolje prvo provjeriti u Montageu, hotelu u kojemu smo trebali zavr iti, pa onda vidjeti dalje. U ovo doba noi promet je gust, ali to me ne usporava. Jednostavno se usredotoim na okolne aute i njihove vozae pa vidim koji e im bili sljedei potez - prilagodim vo nju tome i spretno skliznem u svaku prazninu, sve dok se ne zaustavim ispred hotela. Iskoim iz bube i utrim u predvorje. Zastanem tek kad iza sebe zaujem glas hotelskog slu benika koji parkira aute:" Hej. ekajte malo! A gdje je klju?" Zastanem, te ko di ui, a tek kad primijetim kako mi bulji u stopala i shvatim da ne samo da nemam klju nego sam i bosa. Ali znam da si ne mogu priu titi da izgubim jo vremena, a i nisam ba voljna prikazivati klju pred njim, pa samo protrim kroz vrata i doviknem: "Ostavite motor upaljen, vraam se za sekundu!" Pritrim recepciji, obilazei dugi red gunavih ljudi koji posru pod te inom torba s palicama za golf i monografiranih kovega, a svi redom jadikuju zbog kasnog dolaska u hotel uslijed etverosatnog ka njenja zrakoplova. Kad se ubacim ispred sredovjenog para koji je trebao sljedei biti na redu, gunanje i prigovaranje dosegne jo vi u razinu. "Je li se Damen Auguste ve prijavio?" upitam, ne obazirui se na prigovore, dok se vrsto dr im za rub recepcije da smirim ivce. "Oprostite, tko?" Recepcionarka uputi paru iza mene pogled koji je govorio: ne brinite, zaas u se rije iti ove luakinje! "Damen. Auguste", izgovorim polako, razgovijetno, s mnogo vi e strpljenja no to ga imam. Ona me gleda kroz su ene oi, a tanke usne jedva da joj se miu dok mi govori: " ao mi je, to je povjerljiv podatak." Zamahne glavom i zabaci tamnu kosu skupljenu u rep, a pokret je tako konaan da je kao toka na kraju reenice. I ja suzim oi, usredotoujui se na njenu arkonaranastu auru, a po njoj znam da ta osoba iznad svega cijeni strogu organizaciju, samokontrolu - ne to ega je meni tako oito nedostajalo kad sam se prije nekoliko trenutaka progurala preko reda. Znajui da joj se moram nekako pribli iti ako elim doi do eljenih podataka, oduprem se nagonu da reagiram osorno i uzrujano, nego umjesto toga smireno objasnim da sam ja druga go a koja treba odsjesti u toj sobi. ena pogleda prvo mene pa par iza mene, a zatim ree: " ao mi je. Morat ete priekati svoj red. Ba . Kao. I. Svi. Drugi." Znam da imam manje od deset sekundi prije nego to pozove za titare. "Znam", spustim glas i nagnem se prema njoj. "I zaista mi je ao. Stvar je u tome da..." Gleda me, a prsti joj ve kreu prema telefonskoj slu alici, dok ja pogledom prelazim preko njenog dugakog nosa, nena minkanih usana, nagovje taju crvenila i oteenosti oko njenih oiju - a onda, iznenada, vidim unutra. Ostavio ju je deko. Tako nedavno da jo uvijek svaku veer plae dok ne zaspi. Prevrui si u glavi taj stra an dogaaj svaki dan, cijeli dan jer taj je prizor prati kamo god ide, od trenutka kad ujutro otvori oi do trenutka kad ih naveer sklopi. "Samo to... pa..." zastanem, poku avajui ostaviti dojam da mi je previ e bolno izgovoriti te rijei, a zapravo nisam sigurna koje bih rijei uporabila. Zatresem glavom pa ponem ispoetka, jer znam da je uvijek najbolje dr ati se onoga to je najbli e istini, ako eli da zvui stvarno. "Nije se pojavio kad je trebao, pa zbog toga... ovaj... nisam sigurna hoe li se uope i pojaviti." S mukom progutam slinu i sva se zgrim kad shvatim da su suze u mojim oima stvarne. Ali kad je opet pogledam, vidim da joj se lice smek alo - stroga osuujua usta, kiljave su ene oi, nadmono uzdignuta brada - sve se to

iznenada preobrazilo u suosjeajnost, solidarnost, zajedni tvo pa znam da je upalilo. Sad smo kao sestre, odane lanice plemena nedavno ostavljenih ena. Gledam kako utipkava neku naredbu u raunalo i ugodim se na njenu energiju da mogu vidjeti ono to ona vidi - slova na zaslonu prolaze mi pred oima, pokazuju da je na a soba broj tristo devet jo uvijek prazna. "Sigurna sam da samo kasni", ka e ona, premda ne vjeruje u to. U njenim mislima svi su mu karci gadovi, vrsto je uvjerena u to. "Ali ako mi poka ete neki dokument kojim mo ete dokazati da ste to vi, mogu vas..." Ali ne stigne zavr iti, jer ja se ve okreem i odlazim, trim van. Ne treba mi klju. Nikad ne bih mogla ui u tu tu nu, praznu sobu i ekati deka koji se oito nee pojaviti. Moram nastaviti potragu za njim. Moram otii na jedina druga dva mjesta gdje bi mogao biti. Uskoim u auto i krenem prema pla i, molei se u sebi da ga tamo pronaem. etrnaesto Parkiram pokraj Shake Shacka i krenem prema oceanu, oprezno se spu tajui niz vijugavu stazu, odluna pronai Damenovu tajnu spilju premda sam u njoj bila samo jednom, to je sluajno jedini put kad smo isto bili nadomak toga da se poseksamo. I bili bismo, da ja nisam odustala. Moglo bi se rei da imam dosta dugu pro lost odustajanja u najva nijem trenutku. Ili to, ili umrem. Zato sam se i nadala da e veeras biti drukije. Ali na alost, kad mi stopala dotaknu pijesak i kad napokon stignem do njegova skrovi ta, vidim da je prazno i vi e-manje onako kako smo ga ostavili: pokrivai i runici slo eni su i naslagani u kutu, daske za surfanje poredane uza zid, a ronilako odijelo prebaeno je preko naslona stolca. Damenu ni traga. Ostalo mi je jo samo jedno mjesto s popisa pa dr im fige i potrim! prema autu. Zadivljena sam kako mi se udovi brzo i graciozno kreu, kako mi stopala jedva dodiruju pijesak pa tako brzo prelazim toliku udaljenost da jedva krenem, a ve sam opet u autu i izlazim na cestu. Pitajui se koliko ve dugo imam tu sposobnost i koje jo druge besmrtnike talente imam. Kad stignem do kapije, Sheila - vratarka koja se dosad ve naviknula na mene i zna da sam na popisu Damenovih stalno dobrodo lih gostiju samo mahne, nasmije i se i propusti me unutra. Krenem uzbrdo prema njegovoj kui, skrenem na prilaz, ali prvo to primijetim jest da su sva svjetla uga ena. Ba sva, ukljuujui i ono iznad vrata, koje Damen uvijek ostavlja upaljeno. Sjedim u bubi, s motorom u praznom hodu, i gledam u zamraene hladne prozore. Dio mene eli provaliti unutra, potrati uza stube i uletjeti u njegovu "posebnu" sobu - onu u kojoj su pohranjene njegove najdragocjenije uspomene: njegovi portreti koje su naslikali Picasso, Van Gogh i Velasquez, zajedno s gomilom rijetkih prvih izdanja knjiga neprocjenjivi ostaci njegove duge i ivopisne povijesti, nagurani u pretrpanu sobu s previ e pozlate. Drugi dio mene radije bi ostao sjediti u autu, znajui da ne moram ui kako bih dokazala da nije unutra. Hladna, zlosutna vanj tina kue, kamena fasada,crijepom pokriven krov i prazni prozori posve su li eni njegove tople nazonosti pune ljubavi. Sklopim oi, poku avam se prisjetiti posljednjih rijei koje mi je u kao ne to kao: idem po auto da mo emo to prije otii. Sigurna nam da je rekao mo emo - da mo emo to prije otii, tako da mo emo napokon biti zajedno. Da na a etiristogodi nja potraga kulminira u ovoj savr enoj noi. Mislim, nije mogue da je htio to prije otii od mene... Zar ne? Duboko udahnem i iziem iz auta, znajui da moram nastaviti ako elim doi do odgovora. Bose noge skli u mi se po prilazu mokrom od rose, dok tra im klju - prije nego to se sjetim da sam ga ostavila kod kue, jer nisam ni sanjala da bi mi veeras mogao trebati. Stojim pred ulaznim vratima, upijam u sjeanje njihov luk, oplatu od mahagonija i smjele,

detaljne rezbarije, prije nego to sklopim oi i poku am si predoiti ista takva vrata. Vidim kako se moja zami ljena vrata otkljuavaju i otvaraju, premda to nikad prije nisam poku ala, ali znam da je mogue - jer vidjela sam kako je Damen otvorio kolska vrata koja su trenutak prije bila zakljuana. Ali kad opet otvorim oi, vidim da sam uspjela samo stvoriti jo jedna golema drvena vrata. Ne znajui kako da ih se rije im (jer dosad sam prikazivala samo stvari koje sam htjela zadr ati), naslonim ih na zid i zaputim se u stra nje dvori te. Kuhinjski prozor, onaj iznad sudopera, uvijek je malo od krinut. Provuem prste ispod ruba, podignem prozor do kraja i puzim unutra, preko sudopera punog praznih staklenih boca pa se doekam na noge uz mukli udarac stopala, pitajui se rauna li se ovo kao provaljivanje kad je rije o zabrinutim curama. Ogledam se po kuhinji, prelazei pogledom po drvenom stolu i stolcima, posudu od nehrajueg elika koje visi s kukica, i najmodernijim kuanskim aparatima koje ovjek mo e kupiti (ili koje Damen mo e prikazati). Sve je to pomno odabrano u namjeri da ostavi dojam normalnog, imunog ivota, poput opreme u savr eno ureenoj oglednoj kui u kojoj nitko ne ivi. Zavirim u hladnjak, oekujui da u vidjeti uobiajeno bogatu zalihu crvenog soka, ali nalazim samo nekoliko boca. Pogledav i u smonicu u kojoj inae ostavlja novi sok dok ne fermentira ili se marinira ili to se ve dogaa u mraku tijekom ta tri dana, okirana sam injenicom da je i ona poluprazna. Stojim i zurim u tih nekoliko boca, a eludac mi se sti e, srce ubrzano kuca, jer znam da ne to nije u redu. Damen uvijek tako opsesivno pazi da ima veliku zalihu soka - sad ak i vi e, jer mora njime opskrbljivati i mene i znam da nikad ne bi dopustio da doe do ovakve situacije. Dodu e, u posljednje vrijeme prolazi kroz te ko razdoblje, a i pije gotovo dvostruko vi e soka nego inae, pa je mogue da jednostavno nije stigao pripremiti novu zalihu. to, naravno, dobro zvui u teoriji, ali nije ba vjerojatno. Mislim, koga ja to poku avam zavarati? Damen je tako izrazito organiziran kad se radi o takvim stvarima, da to ak granii s opsjednuto u. Nikad ne bi dopustio da mu se zaliha soka smanji na ovakvu koliinu, pa makar i samo na jedan dan. Jedino ako je ne to ozbiljno po lo po zlu. I premda nemam nikakvih dokaza, instinktivno osjeam da je tako. U posljednje se vrijeme pona ao tako udno - iznenadni prazni pogledi koje je te ko ne primijetiti premda nisu dugoga vijeka, da ne govorim o znojenju, glavobolji, nemogunosti da prika e svakodnevne predmeti ili otvori portal u Ljetozemlje - pa kad se sve to zbroji, oito je da je bolestan. Ali Damen se ne mo e razboljeti. Kad se prije par sati ubo na trn ru e, ranica mu je zacijelila pred mojim oima Ali svejedno, mo da bih trebala poeti zvati bolnice, za svaki sluaj, Dodu e, Damen nikad ne bi oti ao u bolnicu. To bi mu bilo kao da priznaje slabost, poraz. Vjerojatnije je da bi se zavukao nekamo, kao ranjena ivotinja, na neko skrovito mjesto gdje bi mogao biti sam. Samo to on nema nikakve rane jer mu odmah zacjeljuju. Osim toga, nikad se ne bi nekamo zavukao, a da mi to ne ka e. S druge strane, jednako sam tako bila uvjerena da se nikad ne bi odvezao bez mene, a gle kako je to ispalo. Prekopam po ladicama u potrazi za telefonskim imenikom, jo jednim od predmeta koji bi trebali stvoriti privid normalnog ivota. Premda se Damen nikad sam ne bi prijavio u bolnicu, ako se dogodila nesrea ili ne to drugo to je izvan njegove kontrole, mogue je da ga je netko odveo u bolnicu bez njegova dopu tenja.

I premda je to u suprotnosti s Romanovom (najvjerojatnije la nom) tvrdnjom da ga je vidio kako brzo odlazi autom, svejedno zovem redom sve bolnice u okrugu Orange, raspitujui se jesu li primili pacijenta po imenu Damen Auguste, ali svugdje dobijem negativan odgovor. Nakon razgovora s posljednjom bolnicom, razmi ljam o tome bih li trebala nazvati policiju, ali ipak odustanem od te zamisli. Jer, to bih im mogla rei? Da je nestao moj deko besmrtnik, star esto godina? To bi bilo od jednake koristi kao da krenem u potragu za crnim BMW-om zatamnjenih stakala sa zgodnim vozaem - poslovinom iglom u plastu sijena Laguna Beacha. Mogla bih ba i ostati ovdje, jer kad-tad se mora pojaviti. Dok se penjem stubama prema njegovoj sobi, tje im se mi lju da, ako ve ne mogu biti s njim, barem mogu biti meu njegovim stvarima. Sjednem na njegovu bar unastu sofu i prelazim pogledom po stvarima koje su mu najdra e, nadajui se da sam jo uvijek jedna od njih. Petnaesto Vrat me boli i nekakav mi je udan osjeaj u leima. Kad otvorim oi i ogledam se oko sebe, znam i za to. Provela sam no u ovoj sobi. Tu na njegovoj bar unastoj sofi koja je izvorno bila namijenjena za po alicu i koketiranje, a nikako za spavanje. Ustanem s mukom, a mi ii mi se bolno bune dok se iste em prema nebu, a zatim prema stopalima. Nakon to razgibam gornji dio tijela i vrat, krenem prema te kim zastorima od bar una i razgrnem ih. Sobu preplavi tako jarko svjetlo da me oi zapeku i zasuze, a nisu se niti imale vremena priviknuti prije no to sam brzo opet navukla zastore. Provjerim preklapaju li im se rubovi, jer znam da ne smije ui nijedna suneva zraka, i stvorim uobiajeno stanje vjene ponoi u sobi - Damen me upozorio da jako kalifornijsko sunce mo e izazvati golema o teenja na predmetima u ovoj sobi. Damen. Od same pomisli na njega srce mi se nadima od e nje, takve svepro imajue boli da mi se zavrti u glavi i cijelo mi se tijelo zanji e. Kad se uhvatim za kienu drvenu komodu, primajui se za fino izrezbareni rub, pogledom pretra im sobu, podsjeajui se da nisam tako sami kao to mi se ini. Njegov me lik okru uje kamo god pogledam. Najvei svjetski majstori postigli su savr enu slinost na slikama to vise na zidovima uramljeni u okvire kakve viamo u muzejima. Picasso ga je naslikao u tamnoj odijelu, Velasquez na bijelom konju koji se propinje, a na svakoj je slici to lice koje sam mislila da tako dobro poznajem - no, sad mi se pogled ini hladan i podrugljiv, brada podignuta i prkosna, a te usne, predivne tople usne za kojima tako udim da ih gotovo mogu okusiti, doimaju se tako dalekima, nedostupnima, tako izluujue hladnima, kao da me upozoravaju da se dr im podalje od njih. Sklopim oi, elei to izbaciti iz glave, sigurna da mi panika utjee na misli i tjera me da zami ljam najgore. Prisilim se nekoliko puta duboko udahnuti, a onda ga opet poku am nazvati na mobitel. Ponovno mi se javi sekretarica, to je urodilo jo jednom porukom u stilu: nazovi me... gdje si... to se dogodilo... jesi li dobro... nazovi me... Istom onakvom kakvih sam mu ve pregr t ostavila. Vratim mobitel u torbicu i jo se jednom ogledam po sobi (pritom pa ljivo izbjegavajui pogledati njegove portrete), da budem sigurna da mi ni ta nije promaklo. Neki oiti klju tajne njegova nestanka koji sam previdjela, neki mali, naoko neva an trag, koji bi mi olak ao da shvatim kako i za to. Zakljuiv i da sam uinila sve to se moglo uiniti, dohvatim torbicu i krenem u kuhinju, zastav i tek dovoljno dugo da ostavim kratku poruku u

kojoj ponovim sve ono to sam ve rekla preko telefona. I znam da e moja povezanost s Damenom biti jo slabija im iziem iz kue. Duboko udahnem i sklopim oi, zami ljajui si budunost koja mi se juer inila tako sigurnom - onu u kojoj smo Damen i ja sretni, zajedno, potpuni. elei da je mogu prikazati, a opet duboko u sebi znajui da je uzalud. Ne mo e prikazati drugu osobu. Ili barem ne na du e vrijeme. Zato preusmjerim misli na ne to to mogu stvoriti. Predoim si savr eni crveni tulipan - njegove su glatke vo tane latice i dugaka vitka stabljika idealni simbol na e vjene ljubavi. Osjetiv i ga u ruci, vratim se u kuhinju, poderem cedulju i umjesto nje ostavim tulipan. esnaesto Nedostaje mi Riley. Toliko mi nedostaje da osjeam bol. Jer istog trena kad sam shvatila da nemam izbora nego rei Sabine da Damen nee doi na veeru ( to sam uinila tek u osam i deset, kad je ve bilo jasno da se nee pojaviti), krenula je lavina pitanja. Pa se vi e-manje nastavila cijeli vikend, tijekom kojeg me ispitivala: to se dogodilo? Znam da se ne to dogodilo. Rado bih da mi ka e . Za to mi ne eli rei? Je li ne to u vezi s Damenom? Jeste li se vas dvoje posvadimli? I premda jesam razgovarala s njom (za veerom tijekom koje sam ak uspjela pojesti dovoljno da je uvjerim kako uistinu nemam anoreksiju), poku avajui je uvjeriti da je sve u najboljem redu, da je Damen samo jako zauzet, a da sam ja preumorna nakon tako zabavne noi provedene kod Haven, bilo je jasno da mi nije povjerovala. Barem ne onaj dio o tome da je sve u redu. Nije sumnjala da sam zaista prespavala kod Haven. No, i dalje je tvrdila da mora postojati neko bolje obja njenje za moje neprekidno uzdisanje i promjene raspolo enja, za to kako sam prelazila iz malodu nosti u maniju, u mrgodnost pa opet sve ispoetka.! Ali premda mi je bilo ao to joj moram lagati, i dalje sam se dr ala svoje prie. Tako mi je bilo lak e, jer la ui njoj bilo mi je lak e lagati sebi. Bojala sam se da bi prepriavanje prie i obja njavanje kako se, unato tomu to moje srce odbija povjerovati u to, moj mozak ne prestaje pitati nije li me namjerno ostavio, moglo nekako cijelu tu priu uiniti stvarnom. Da je Riley ovdje, sve bi bilo drukije. Mogla bih razgovarati s njom. Mogla bih joj ispriati cijelu neugodnu priu od poetka do kraja. Jer ona ne samo da bi razumjela, nego bi i znala doi do odgovora na moja pitanja. Biti mrtav je kao imati propusnicu za sve. Bilo je dovoljno da pomisli na neko mjesto pa da se istog trena nae tamo. Ni jedno mjesto nije joj zabranjeno - bilo gdje na planetu. Nisam nimalo sumnjala da bi ona bila mnogo uinkovitija od svih mojih mahnitih poziva na mobitel i vo nji amo-tamo. Jer rezultat moje nespretne, neorganizirane, neuinkovite istrage jest....(ni ta). Danas, u ponedjeljak ujutro, ne znam ni ta vi e nego to sam znala u petak naveer kad se sve to dogodilo. I, ma koliko puta nazivala Milesa ili Haven, odgovor je uvijek isti: ni ta novo, nazvat emo te ako se i ta promijeni. Ali da je Riley ovdje, ona bi u tren oka zakljuila sluaj. Imala bi brze rezultate i op irne odgovore - znala bi mi rei s im imam posla i to dalje. Ali injenica je da Riley vi e nije ovdje. Unato tomu to mi je trenutak prije odlaska obeala da e mi dati neki znak, poinjem vjerovati da se to nee dogoditi. I mo da, mo da je vrijeme da to prestanem oekivati i da nastavim sa ivotom. Navuem traperice i japanke, majicu bez rukava ispod jedne dugih rukava i ve sam na vratima da krenem u kolu, ali onda se okrenem i dohvatim iPod, majicu s kapuljaom i tamne naoale, znajui da mi je bolje da se pripremim na najgore, budui da ne znam to u zatei.

"Jesi li ga prona la?" Odmahnem glavom, gledajui kako Miles ulazi u moj auto, baca ruksak na pod i upuuje mi pogled pun sa aljenja. "Poku ao sam ga nazvati", ka e on, odmiui kosu s lica, a nokti su mu jo uvijek nalakirani u jarkoru iasto. "ak sam i oti ao do njegove kue, ali nisu me pustili dalje od ulaza u naselje. A vjeruj mi, ne eli se otkaiti s Velikom Sheilom. Ta ena jako ozbiljno shvaa svoj posao." On se nasmije, nadajui se da e time malo popraviti atmosferu. Ali samo slegnem ramenima. Rado bih se nasmijala zajedno s njim, ali znam da ne mogu. Od petka sam u totalnoj komi, a jedini lijek za to bio bi da opet vidim Damena. "Ne bi se trebala toliko brinuti", ka e Miles, okrenuv i se prema meni. "Siguran sam da je dobro. Hou rei, pa nije ovo prvi put da je samo nestao." Pogledam ga, nasluujui mu misli i prije no to mu se rijei oblikuju na usnama. Znam da misli na onaj put kad je Damen nestao nakon to sam ga potjerala. "Taj put je bilo drukije", ka em mu. "Vjeruj mi, nije bilo ni ta slino." "Kako mo e biti tako sigurna?" Glas mu je oprezan, odmjeren, u jo uvijek ne skida pogled s mene. Duboko udahnem i gledam cestu, pitajui se bih li mu trebala rei. Ve tako dugo nisam ni s kim zaista razgovarala, posljednji put sa ni se nekom prijatelju povjerila prije nesree - prije nego to se sve promijenilo. A ponekad se osjeam tako usamljeno sa svim tim tajnama. eznem za tim da zbacim s lea njihovu te inu i da mogu opet traati kao normalna djevojka. Pogledam Milesa i sigurna sam da mu mogu vjerovati, ali nisam i sigurna mogu li vjerovati sebi. Ja sam kao limenka gaziranog pia koju je netko dobro protresao pa sad sve moje tajne hrle prema vrhu. "Jesi li dobro?" upita on, pa ljivo me gledajui. Te ko progutam kroz stisnuto grlo. "U petak naveer... nakon tvoje predstave..." Zastanem, znajui da sam mu time privukla pozornost. "Pa... ovaj... imali smo neke planove." "Planove?' nagne se on prema meni. "Velike planove", kimnem, a u kutu usana zatitra mi osmijeh koji brzo i ezne dm se sjetim kako je sve tragino po lo po zlu. "Koliko velike?" upita on, netremice me gledajui. Odmahnem glavom, gledajui cestu pred sobom, pa ka em: "Ma, zna , uobiajene planove za petak naveer. Sobu u hotelu Montage, novo rublje, jagode umoene u okoladu i dvije a e ampanjca..." "Isusebo e, nisi valjda!" skvii on. Brzo se okrenem prema njemu, gledajui kako mu se lice izdu uje kad je shvatio istinu. "O, kvragu, stvarno nisi. Nisi imala priliku, budui da je on..." Pogleda me. "Joj, Ever, tako mi je ao." Slegnem ramenima, a izraz na njegovu licu savr eno odra ava oaj koji osjeam. "uj", ka e on, dotaknuv i mi ruku kad smo stali na semaforu, a onda je brzo makne, sjetiv i se kako ne volim da me dira itko osim Damena premda ne zna da je to samo zato to se trudim izbjei sve ne eljene razmjene energije. "Ever, ti si prekrasna, stvarno. Pogotovo sad kad si prestala nositi razvuene majice s kapuljaom i pre iroke..." On zavrti glavom. "Uglavnom, mislim da mogu slobodno rei kako nema teorije da bi te Damen voljno ostavio. Budimo realni, i slijepima je oito da je lud za tobom. Vjeruj mi, svi su primijetili kako se stalno cmaete. Ni u ludilu te ne bi ostavio!" Pogledam ga, elei ga podsjetiti na ono to je Roman rekao - da je vidio Damena kako odlazi - i rei mu kako imam jezivi osjeaj da je on nekako povezan s time, mo da ak i odgovoran za to, ali ba kad zaustim to izrei, shvatim da ne mogu. Nemam dokaza da je tako.

"Jesi li zvala policiju?" upita on, a lice mu se iznenada uozbilji. Stisnem usne i za kiljim prema semaforu, nesretna to jesam nazvala policiju. Znajui da e Damen - ako se poka e da je ipak sve u redu i da mu ni ta nije - biti jako ljut to sam na taj nain privukla pozornost na njega. : Ali to sam mogla uiniti? Mislim, da je do ivio neku nesreu ili ne to, policija bi to prva znala. Zato sam u nedjelju oti la u policijsku postaju i prijavila njegov nestanak, odgovarajui na sva uobiajena pitanja poput: mu ko, bijelac, smea kosa, smee oi... Sve dok nismo do li do njegove dobi, kad sam zamalo izlanula: pa... ima oko esto sedamnaest godina... "Da, prijavila sam nestanak", ka em, nagaziv i na gas im se na semaforu upalilo zeleno i gledajui brzinomjer kako raste. "Napravili su zapisnik i rekli da e provjeriti." "I to je to? Ma, ali se! Pa jo nije punoljetan!" "Da, ali mu je i slu beno odobren ivot bez staratelja. to ga ini zakonski odgovornim za sebe. Ima jo neke zakonske posljedice koje nisam ba shvatila. Uostalom, nije ba da se razumijem u policijske procedure, a i nije ba da su mi lijepo objasnili svoje planove", ka em, usporiv i na primjereniju brzinu sad kad smo se pribli ili koli. "Misli li da bismo trebali napraviti nekakve letke i podijeliti ih? Ili organizirati onakvo okupljanje sa svijeama kao to vidimo na televiziji?" eludac mi se zgri na te njegove rijei, premda znam da samo dramatizira, kao i obino, ali ne misli ni ta lo e. Ali sve dosad nije mi padalo na pamet da bi ikad moglo doi do toga. Damen se mora uskoro pojaviti, zar ne? Mora. Pa, besmrtan je! to bi se njemu moglo dogoditi? Ali tek to sam to pomislila, skrenem na parkirali te i ugledam ga kako izlazi iz svog auta. Izgleda tako seksi, tako opu teno, tako zgodan da bi ovjek pomislio kako je sve u najboljem redu. Kao da se proteklih nekoliko dana nije dogodilo. Nagazim na konicu, auto poskoi naprijed pa natrag, zbog ega je i voza iza mene morao naglo zakoiti. Srce mi lupa, ruke drhte, dok gledam svog prezgodnog, dosad nestalog deka kako prolazi rukom kroz kosu, pokretom koji je tako odmjeren, tako usredotoen da bi ovjek pomislio kako na svijetu nema ni ta va nije od toga. Nije to ono to sam oekivala. "Koga vraga...?" usklikne Miles, buljei u Damena otvorenih usta, dok nam cijela kolona auta iza nas mahnito trubi. "I za to se parkirao tamo? Za to nije na drugom najboljem mjestu, uvajui najbolje mjesto za nas?" Budui da ne znam odgovor ni na jedno od tih pitanja, parkiram se pokraj Damena, mislei da bi ih on mogao znati. Spustim prozor, osjeajui se neobja njivo srame ljivo i udno kad me on tek letimino pogleda prije no to opet okrene glavu. "Ahm, je li sve u redu?" upitam, lecnuv i se kad on tek jedva kimne glavom, to je najneprimjetniji mogui znak da je uope svjestan moje nazonosti. Posegne rukom u auto i izvadi svoju torbu, zastav i nakratko da se mo e diviti svom odrazu u staklu, dok ja s mukom progutam i nastavim: "Jer u petak naveer si nestao... a nisam te uspjela dobiti na telefon cijeli vikend.,, pa sam se malo zabrinula. Ostavila sam ti nekoliko poruka. .. Jesi li ih dobio?" Stisnem usne i zgrim se na to svoje patetino, neuinkovito, cendravo ispitivanje. Malo zabrinula? Nekoliko poruka? A zapravo elim vrisnuti: HEJ!!, FRAJERU U SUPERKUL CRNOJ ODJEI! TO SE, DOVRAGA, DOGODILO? Gledam kako prebacuje torbu preko ramena i napokon me pogleda, brzim i sna nim korakom pre av i udaljenost izmeu nas u samo nekoliko sekundi. Ali samo fiziku, ne i emocionalnu udaljenost, jer kad mu pogledam u oi, vidim da je kilometrima daleko. I ba kad shvatim da zadr avam dah, on se nagne prema prozoru i

pribli i lice mome pa ka e: "Je. Dobio sam tvoje poruke. Svih pedeset devet." Osjeam njegov topli dah na obrazu i ostajem razjapljenih usta dok moj pogled upija njegov, tra ei onu toplinu koju uvijek nalazim u njegovim oima, ali sva zadrhtim kad ih zateknem hladne, mrane i prazne. Premda, to nije nimalo nalik onom trenutku od prije neki dan kad mi se uinilo da me ne prepoznaje. Ne, ovo je mnogo gore od toga. Jer kad mu sad pogledam u oi jasno je da me poznaje, ali da bi radije da nije tako. "Damene, ja..." Glas mi pukne kad auto iza nas opet zatrubi, a Miles ispod glasa promrmlja ne to nerazumljivo. I prije nego to stignem proistiti grlo i poeti ponovno, Damen odmahuje glavom i odlazi. Sedamn aesto "Jesi li dobro?" upita Miles, a na licu mu je sva srcobolja koju bih ja trebala osjeati da nisam tako otupjela. Slegnem ramenima, znajui da nisam dobro. Kako da budem dobro, kad nisam ni sigurna to je sve krivo. "Damen je upina", ka e on, s o trinom u glasu. Ali ja samo uzdahnem. Premda ne mogu objasniti i premda ne razumijem, duboko u sebi osjeam da su stvari mnogo slo enije no to se ini. "Ne, nije", promrmljam, izlazei iz auta i zalupiv i vratima jae no to je bilo potrebno. "Ever, molim te... uj, ao mi je to ja moram biti taj koji e to istaknuti, ali ti jesi vidjela ono to sam ja vidio, jelda?" Krenem prema Haven koja nas eka na ulazu. "Vjeruj mi, sve sam vidjela", odgovorim, vrtei si cijeli prizor ponovno u mislima, svaki put zastajui na njegovu hladnom i dalekom pogledu, mlakoj energiji, potpunoj nezainteresiranosti za mene... "Znai da se sla e da je upina?" Miles me pozorno promatra, uvjeravajui samoga sebe da ja nisam djevojka koja bi dopustila da se neki tip tako pona a prema njoj. "Tko je upina?" upita Haven, pogledavajui mene pa njega. Miles se okrene prema meni, pogledom tra ei dopu tenje, a kad slegnem ramenima, on se okrene prema Haven i ka e: "Damen." Haven suzi oi, a u glavi joj se roje pitanja. Ali ja imam vlastita pitanja, pitanja bez vjerojatnih odgovora. Pitanja poput: Koji se vrag malo prije dogodio? Otkad Damen ima auru? "Miles e ti sve objasniti", ka em, pogledam ih pa krenem dalje. alei vi e nego ikada prije to nisam normalna, to se ne mogu osloniti na njih, isplakati im se na ramenu kao obina djevojka. Ali ovdje je u pitanju mnogo vi e od onoga to njihove smrtne oi vide. I premda to jo ne mogu dokazati, ako elim odgovore, morat u ravno do izvora. Stigav i do uionice, uletim ravno unutra, premda sam mislila da u zastati na vratima. A kad ugledam Damena naslonjena na Stacijinu klupu, kako se smije i i ali i koketira s njom, osjeam se kao da sam zakoraila u golemi deja vu. Mo e ti to, pomislim. Ve si to jednom pro la. Prisjeam se vremena, ne tako davno, kad se Damen pretvarao da ga zanima Stacia, ali samo zato da vidi kako u ja reagirati. Ali to bli e prilazim, to mi je jasnije da ovo sad nije nimalo slino tome. Tada je bilo dovoljno da mu pogledam u oi i da odmah u njima pronaem trunku suosjeanja, traak aljenja koji jednostavno nije uspijevao sakriti. Ali sad, dok gledam kako Stacia nadma uje samu sebe s onim svojim zabacivanjem kose, guranjem poprsja u prvi plan i treptanjem, osjeam se

nevidljivom. "Ovaj, ispriavam se", ka em, na to oboje podignu pogled, oito uzrujani prekidom. "Damene, bih li... ovaj... mogla porazgovarati s tobom na sekundu?" Gurnem ruke u d epove da ne vidi kako se tresu, prisiljavam samu sebe da di em poput svake normalne, opu tene osobe, udah, izdah, polako i mirno, bez zadr avanja daha, bez pi tanja. Gledam kako se on i Stacia pogledavaju, a onda prasnu u smijeh i ba kad se Damen sprema progovoriti, ulazi profesor Robins i ka e: "Svi na mjesta! elim vas vidjeti u klupama!" Pa poka em prema na oj klupi i ka em: "Poslije tebe." Slijedim ga, odupirui se porivu da ga zgrabim za ramena i prisilim da da me pogleda u oi dok vri tim: Za to si me ostavio? Zaboga, to ti se dogodilo? Kako si to mogao uiniti, ba te od svih veeri? Ali znam da bi takav pristup, konfrontacija, bio meni na tetu. I znam da moram ostati smirena i pribrana ako elim i ta postii. Bacim ruksak na pod pa poslo im knjige, bilje nicu i kemijsku na klupu. Smije ei se kao da nisam ni ta vi e od kolske kolegice kojoj je do malo avrljanja u ponedjeljak ujutro: "I, kako si proveo vikend?" On slegne ramenima i prijee pogledom preko mene prije no to nam se oi sretnu. Proe trenutak prije no to shvatim da grozne misli koje ujem dopiru ravno iz njegove glave. Pa, ako ve moram imati neku koja e me proganjati, barem je komad, pomisli on, a elo mu se namr ti kad ja nagonski posegnem za iPodom elei pobjei od njegovih misli, istodobno svjesna da ne mogu - ma koliko boljelo - jer ne smijem riskirati da propustim ne to va no. Osim toga, nikad prije nisam imala pristup u Damenov um, nikad nisam mogla uti to misli. Ali sad kad to mogu, nisam vi e sigurna da to elim. Tad on iskrivi usta i suzi oi, razmi ljajui: teta to je totalna munjara. Definitivno nije vrijedno truda. Njegove rijei bole kao da mi je netko zabio kolac u srce. I toliko sam zateena njegovom nehajnom okrutno u da zaboravim kako to nije izrekao naglas pa uskliknem: "Molim? to si upravo rekao?" Na to se svi moji kolege iz razreda okrenu i zabulje u nas, alei jadnog Damena koji mora sjediti kraj mene. "Je li sve u redu?" upita profesor Robins, pogledavajui nas. Sjedim utke, jer ostala sam bez rijei. A srce mi se stegne kad Damen pogleda profesora Robinsa i ka e: "Ja sam dobro. Ona je udakinja." Osamnaesto Slijedila sam ga. Ne sramim se priznati. Morala sam. Nije mi ostavio drugog izbora. Hou rei, ako e Damen ustrajati na tome da me izbjegava, onda mi je praenje jedini izbor. Pa sam ga slijedila nakon engleskog, ekala ga nakon kraja drugog sata, ba kao i treeg i etvrtog. Dr ala sam se malo dalje od njega, promatrajui izdaleka, alei to se nisam slo ila s time da svoj raspored potpuno izjednai s mojim, kao to je htio - ali mislila sam da bi to bilo preudno, previ e ovisniki, pa mu nisam dopustila. Zato sam sad prisiljena motati se pred vratima njegove uionice, prislu kivati njegove i izgovore i misli koje mu se vrte po glavi, misli koje su - moram zgro eno priznati - deprimantno ta te, samodopadne i plitke. Ali to nije pravi Damen. Uvjerena sam u to. Ne mislim da je prikazani Damen, jer takvi nikad ne potraju dulje od nekoliko minuta. Hou rei da mu se ne to dogodilo. Ne to ozbiljno, ne to zbog ega se pona a kao... pa, kao veina deki u koli. Jer premda nikad prije nisam imala pristup u njegov um, znam da prije nije tako razmi ljao. Nije se ni tako pona ao. Ne, ovaj novi Damen je potpuno novo stvorenje, na kojemu mi je poznata samo

vanj tina, a unutra njost je ne to posve drugo. Krenem prema na em stolu u kantini, u sebi se pripremajui za ono to bi me moglo doekati. Tek nakon to sam ve otvorila svoju kutiju za u inu i obrisala jabuku o rukav shvatim da nisam sama za stolom zato to sam do la prerano. Nego zato to su me i svi drugi napustili. Zauv i poznat Damenov smijeh, podignem pogled i ugledam ga okru enog Stacijom, Honor, Craigom i ostatkom A- kvadre. to ne bi bilo tako iznenaujue da s njima nisu i Miles i Haven. Kad pogledom obuhvatim stol u cijeloj njegovoj du ini, jabuka mi ispadne iz ruke, a usta mi se osu e, jer vidim da su svi stolovi zgurani zajedno. Lavovi sad ruaju s janjadi. to znai da se Romanovo predvianje obistinilo. Sustav kasta u srednjoj koli Bay View vi e ne postoji. "I, to ka e ?" upita Roman, skliznuv i na klupu nasuprot meni, i pokazuje palcem preko ramena dok mu se usne razvlae u osmijeh "Oprosti to sam do ao nepozvan, ali vidio sam kako se divi mom djelu pa sam odluio doi na a icu razgovora. Jesi li dobro?" Nagne se prema meni, a lice mu se doima iskreno zabrinutim, premda - sreom - nisam toliko glupa da padnem na taj tos. Uzvraam mu pogled, a namjeravam izdr ati koliko god mogu. Nasluujem da je on odgovoran za Damenovo pona anje, za injenicu da su Miles i Haven prebjegli na drugu stranu i za to to cijela kola ivi u skladu i miru, ali nemam nikakvih dokaza za to. U oima svih drugih on je junak, istinski Che Guevara, restoranski revolucionar. Ali za mene predstavlja prijetnju. "Pretpostavljam da si stigla kui u komadu?" upita on, pijuckajui kolu, ali ne skidajui pogled s mene. Brzo svrnem pogled prema Milesu, gledam kako ne to ka e Craigu pa se obojica tome smiju, a zatim pogledam Haven i vidim kako se naginje prema Honor i ape joj ne to na uho. Ali ne gledam Damena. Odbijam gledati kako uranja Staciji u oi, kako joj dr i ruku na koljenu, kako je dra i svojim najboljim osmijehom dok mu se prsti uljaju uz njeno bedro... Dovoljno sam toga vidjela na engleskom. Osim toga, prilino sam sigurna da je sve to to rade samo predigra - prvi korak prema grozotama koje sam vidjela u Stacijinoj glavi. Onim prizorima koji su me tako i izbezumili da sam u panici poru ila cijelu vje alicu s grudnjacima. A ipak, tad sam bila sigurna da je to uinila namjerno i nije mi ni palo na pamet da bi to mogla biti neka vrsta pretkazanja. I premda jo uvijek mislim da je tu sliku u glavi stvorila samo da mi napakosti, i da je to to su sad zajedno ista sluajnost, moram priznati da je vrlo uznemirujue gledati kako se to zaista poinje odigravati. Premda odbijam gledati, trudim se slu ati - nadajui se da u uti ne to va no, neku razmjenu kljunih podataka. Ali kad se usredotoim i poku am se ugoditi na njih, naletim na zvuni zid - svi ti glasovi i sve te misli na okupu, isprepliu se i potpuno je nemogue izdvojiti mimo jedan. "Zna , u petak naveer?" nastavi Roman, dugakim prstima lupkajui po limenci kole, ne odustajui od ispitivanja, premda odbijam sudjelovati. "Kad sam te na ao samu? Ever, moram priznati da mi je bilo jako te ko ostaviti te tako, ali dodu e, inzistirala si." Pogledam ga. Nimalo me ne zanima njegova igra, ali nadam se da e otii ako mu odgovorim. "Vratila sam se kui bez problema. Hvala na brizi." On se nasmije i osmijehom od kojeg bi milijuni srca br e zakucali, ali moje se samo sledi. A zatim se nagne bli e i ka e: "Ooo, vidi vraga, to je bilo sarkastino, ha?"

Slegnem ramenima i gledam u svoju jabuku, kotrljajui je naprijed natrag po stolu. "Volio bih znati to sam ti napravio da me tako mrzi . Ma, siguran sam da mora postojati nekakvo miroljubivo rje enje, neki nain da to popravimo." Stisnem usne i dalje zurim u jabuku, koturajui je i priti ui sve jae o stol, i osjeam kako omek ava, a kora poinje pucati. "Daj da te odvedem na veeru", ka e on, gledajui me svojim plavim oima. " to ka e ? Ajmo na pravi pravcati sastanak. Samo nas dvoje. Sredit u auto, kupiti novu odjeu, rezervirati nam stol u nekom nobl restoranu - i sigurno emo se super provesti!" Odmahnem glavom i zakolutam oima, to je jedini odgovor koji mu planiram dati. Ali Roman ne odustaje, ne popu ta. "Ma daj, Ever. Daj ovjeku ansu da ti promijeni mi ljenje. Mo e otii u bilo kojem trenutku, asna rije. Evo, mo emo se ak dogovoriti za signal - rije koja e oznaavati da su stvari oti le dalje od onoga to eli . Samo uzvikne tu rije i sve e nestati, a niti jedno od nas nikad vi e nee to spomenuti." On odgurne limenku i rukama klizne po stolu prema mojima, a vrhovi njegovih prstiju dou mi tako blizu da brzo povuem ruke prema sebi. "Daj malo popusti, mo e? Kako mo e odbiti takvu ponudu?" Glas mu je dubok i uvjerljiv, pogled prikovan za moje oi, ali ja samo dalje kotrljam jabuku, gledajui kako zgnjeena unutra njost izlazi kroz raspuklu koru. "Obeajem ti da to nee biti poput bijednih izlazaka na kakve te vjerojatno vodi onaj seronja Damen. Kao prvo, ja nikad ne bih ostavio tako zgodnu curu kao to si ti da se sama snalazi na parkirali tu." Gleda me, a na usnama mu titra osmijeh kad ka e: "Zapravo, valjda bi se moglo rei da jesam ostavio zgodnu djevojku poput tebe samu na parkirali tu, ali samo zato to sam po tovao njenu elju. Vidi ? Ve sam dokazao da sam ti sluga pokorni, spreman skoiti na svaku tvoju rije." " to je tebi?" ka em napokon i prodorno se zagledam u te plavo oi, ne lecnuv i se i ne skreui pogled. U sebi po elim da napokon odustane i da se ponovno pridru i svima ostalima koji sjede za jedinim drugim stolom u cijeloj koli, za onim gdje su dobrodo li svi osim mene "Pa zar se ba svima mora sviati? Je li u tome stvar? Ako jest, zar ne misli da je to bar mrvicu znak nesigurnosti?" On se nasmije. Iskrenim, gromoglasnim smijehom. Kad se napoko smirio, zavrti glavom i ka e: "Pa ne, ne svima. Premda moram priznati da obino jest tako." Nagne se prema meni, a lice mu je tek nekoliko centimetara od moga. "A to da ti ka em? Simpatian sam. Veina ljudi misli da sam jako armantan." Zavrtim glavom i skrenem pogled, umorna od toga da se netko poigrava mnome, a i jedva ekajui da ve jednom zavr im ovu igru, "Pa, ao mi je to te moram razoarati, ali bojim se da e mene morati ubrojiti meu tih nekoliko kojima uope nisi simpatian. Ali, molim te, uini nam oboma uslugu pa nemoj to smatrati izazovom i nemoj mi poku avati promijeniti mi ljenje. Vrati se lijepo za svoj stol i pusti me na miru. Jer kakve koristi od toga to si okupio sve te ljude ako nema namjeru u ivati u tome?" Promatra me, smije ei se i odmahujui glavom, ustajui s klupe i dalje me gledajui ravno u oi. "Ever, ti si komad i pol. Ozbiljno. Da ne znam da nije tako, mogao bih pomisliti da me namjerno poku avaj izluditi." Zakolutam oima i skrenem pogled. "Ali ne elim ostati ako nisam dobrodo ao, a i prepoznajem znakove koji pokazuju da cura poku ava otpiliti deka, pa mislim da u..." Pa ka e palcem prema stolu za kojim sjedi cijela kola. "Premda, naravnu ako se predomisli i po eli mi se pridru iti, sigurno ih mogu uvjeriti da ti naprave mjesta."

Zatresem glavom i mahnem mu neka ode, jer ne mogu govoriti koliko mi je grlo stisnuto i vrue, znajui da - unato tomu kako se mo da ini - ne samo da nisam pobijedila nego nisam ni blizu. "Eh, da, pomislio sam da bi mo da htjela ovo natrag", ka e on i polo i na stol moje sandale, kao da je to malo la ne krokodilske ko e s remeniima neka vrsta lule mira. "Ali ne brini, ne mora mi zahvaljivati", nasmije se, pogledav i preko ramena, i doda: "Ali daj malo ohladi u tom jabukom, napravit e ka u." Stisnem jo jae, gledajui ga kako prilazi ravno Haven, prelazi joj prstom niz cijelu du inu vrata i priti e usne na njeno uho. Tako vrsto stisnem jabuku da mi eksplodira u ruci, a njen ljepljivi sok klizi mi niz prste do zape a, dok se Roman osvre preko ramena i smije. Devetnaesto Do av i na likovni, krenem ravno prema ormariima s priborom, navuem kutu, prikupim svoje stvari i ba se zaputim natrag u uionicu kad ugledam Damena kako stoji na vratima neobinog izraza na licu. Izrazom koji me, premda je neobian, ispunjava nadom, jer pogled mu je prazan, eljust opu tena, a on se doima izgubljenim i nesigurnim, kao da mu treba moja pomo. Znajui da moram iskoristiti priliku dok mi se takva zbunjena pru a, nagnem se prema njemu, lagano ga dotaknem po ruci i ka em: "Damene?" Glas mi je drhtav, hrapav, kao da je to prva rije koju sam danas izgovorila. "Damene, du o, jesi li dobro?" Prelazim pogledom po njemu, borei se protiv elje da vrsto pritisnem usne na njegove. On me pogleda, u oima mu bljesne prepoznavanje, a ve u sijedeem trenutku pridru e mu se dobrota, e nja i ljubav. Prsti mi krenu prema njegovu licu dok gledam kako mu crvenkasto-smea aura blijedi znajui da je opet moj... A zatim: "Ej, buraz, ibaj dalje, ibaj dalje, zakrio si promet." I u treptaj oka stari Damen nestane, a na njegovu je mjestu stupi novi Damen. Progura se pokraj mene, aura mu blje ti, a misli govore koliko zgro en mojim dodirom. Pritisnem lea o zid, zgriv i se kad se Roman koji je u ao odmah za njim - sluajno oe ao tijelom o moje. "Oprosti, maco", nasmije i se on s pohotnim izrazom na licu. Sklopim oi i pridr im se za zid. Jer zavrti mi se u glavi kad me zapljusne euforino kovitlanje njegove vedre sunane aure - njegova silovita, srdana, optimistina energija. Pro ima mi um slikama koje su tako pune nade, tako prijateljske, tako bezazlene da me ispuni osjeaj srama - srama zbog svih mojih sumnji, srama to sam tako neljubazna... A ipak, ne to s tom aurom nije u redu. Ne to je krivo u njenu ritmu. Veina umova zbrka su ritmova, bujica rijei, vrtlog slika, kakofonija zvukova koji se kovitlaju kao nejnemelodiniji d ez. Ali Romanov je um medan, organiziran, a jedna misao glatko tee u drugu. Upravo zato zvui isforsirano, neprirodno, kao po prethodno napisanom scenariju. "E, maco, po tvojoj bi se faci reklo da je tebi ovo bilo skoro jednako dobro kao meni. Jesi sigurna da se nee predomisliti u vezi s tim izlaskom?" Njegov ledeni dah priti e mi obraz, a usne su mu tako blizu da se bojim kako bi me mogao poku ati poljubiti. I ba kad se spremam odgurnuti ga, proe Damen i ka e: "Ej, ovjee, pa to radi ? Ne tro i vrijeme na tu spastiarku!" * * * Ne tro i vrijeme na tu spastiarku ne tro i vrijeme na tu spastiarku ne tro i vrijeme na tu spastiarku ne tro i vrijeme na tu spastiarku ne tro i vrijeme na tu spastiarku ne tro i vrijeme na tu spastiarku ne tro i vrijeme na tu spastiarku... "Ever? Jesi li narasla?"

Podignem pogled i ugledam Sabine kako stoji pokraj mene i pru a mi ispranu zdjelu koju bih trebala staviti u perilicu. Ali to shvatim tek nakon nekoliko treptaja. "Oprosti, to?" upitam, dok sti em nasapunani mokri porculan i polagano spu tam zdjelu na re etku. Ne mogu misliti ni o emu drugome osim o Damenu i njegovim rijeima koje su me tako zaboljele, kojima muim samu sebe stalno ih ponavljajui u mislima. "Izgleda mi kao da si narasla. Zapravo, sigurna sam da jesi. Nisu li to traperice koje sam ti nedavno kupila?" Pogledam u svoja stopala i zateena sam kad shvatim da mi je rub hlaa nekoliko centimetara iznad gle nja. to je jo bizarnije kad se setim da su mi se jo jutros hlae vukle po podu. "Hm, mo da", sla em, jer obje dobro znamo da to jesu te traperice. Ona za kilji, vrtei glavom dok govori: "Bila sam uvjerena da e ti biti dobre. ini se da si u fazi ubrzanog rasta." Ona slegne ramenima. "Dodu e, ima tek esnaest godina pa pretpostavljam da je to u redu." esnaest, ali vra ki blizu sedamnaest, pomislim, jedva ekajui dan kad u imati osamnaest, zavr iti kolu i otii, tako da mogu biti sama sa svojim jezivim tajnama, a Sabine se mo e vratiti svom ivotu. Nemam pojma kako u joj se ikada odu iti za njenu dobrotu, a sad na dug moram dodati jo i par preskupih traperica. "Ja sam nakon petnaeste prestala rasti, ali ini se da e ti biti puno vi a od mene", nasmije i se ona, pru ajui mi lice. Blijedo se nasmije im, pitajui se koliko u jo narasti, nadajui se da neu izrasti u nekakvu divovsku udakinju, ne to to pripada na naslovnicu Ripleyjeva Vjerovali ili ne. Jer znam da nije normalno narasti sedam centimetara u jednom danu. Ali sad kad je spomenula rast, prisjetim se da sam primijetila i da mi nokti rastu tako brzo da ih moram rezati gotovo svaki dan, a da su mi i ke ve preko brade, premda sam ih poela pu tati prije tek nekoliko tjedana. Da niti ne spominjem kako mi oi postaju sve plavije i da su mi se pomalo nepravilni prednji zubi izravnali. I bez obzira na to koliko ga zanemarivala, koliko neredovito istila ko u, ten mi je ist, pore sitne, a nemam niti jednu jedinu bubuljicu. I narasla sam sedam centimetara od jutros? Oito je da to mo e biti povezano samo s jednim - besmrtnikim sokom koji pijem. Mislim, premda sam besmrtna ve vi e od pola godine, ni ta se zapravo nije promijenilo (osim sposobnosti trenutanog zacjeljivanja rana) sve dok ga nisam poela piti. Ali sad, otkad ga redovito pijem, kao da su sve moje bolje fizike strane uveane i nagla ene, I one prosjene posve pobolj ane. Premda je dio mene uzbuen zbog toga i znati eljan to me jo eka, onaj drugi primjeuje kako mi se pune besmrtnike sposobnosti razvijaju ba u trenutku kad se ini da u ostatak vjenosti provesti sama, "Sigurno je za to zaslu an taj sok koji uvijek pije ", nasmije se Sabine. "Mo da bih ga i ja trebala probati. Ne bih imala ni ta protiv da narastem jo koji centimetar i da probijem barijeru od metar i ezdeset pet bez visokih potpetica!" "Ne!" ka em, a rijei mi izlete preko usana prije nego to ih stignem zaustaviti, i znam da e joj takav odgovor samo dodatno pobuditi m nimanje. Stojei s mokrom spu vicom u ruci, ona me pogleda, a obrve joj se spoje. "Hou rei da sam sigurna kako ti se ne bi svidio. Zapravo, najvjerojatnije bi ti bio odvratan. Ozbiljno, ima malo udan okus." Kimam poku avajui navui bezbri an izraz na lice, jer ne elim da zna kako me njen odgovor potpuno izbezumio. "Pa, neu znati dok ga ne probam, zar ne?" ka e ona, jo uvijek me

prodorno gledajui. "Odakle ga uope nabavlja ? Ne sjeam da sam ga ikada vidjela u trgovinama. Niti sam ikad na boci vidjela etiketu. Kako se uope zove?" "Daje mi ga Damen", ka em, u ivajui u osjeaju njegova imena na usnama, premda ne uspijeva popuniti golemu prazninu koju je ostavio svojim odlaskom. "Pa... zamoli ga neka i meni nabavi malo, dobro?" im je to izrekla, svjesna sam da razgovor vi e nema veze sa sokom. Sabine me poku ava navesti da joj se povjerim, da objasnim za to nije do ao na veeru u subotu i za to ga otada nije vidjela. Zatvorim vrata perilice i okrenem se. Pretvaram se da bri em pult koji je ve ist, a zapravo joj izbjegavam pogled. "Zapravo, ne mogu. Uglavnom zato to... smo... ovaj... neko vrijeme odluili biti odvojeni", ka em, a glas mi pukne ba onako da mi bude potpuno neugodno. Ona krene prema meni, elei me zagrliti, utje iti, rei mi da e sve biti dobro. Premda sam joj okrenuta leima i ne mogu je vidjeti, svejedno to vidim u glavi pa zakoraim u stranu i izmaknem se. "Joj, Ever, tako mi je ao... nisam znala..." ka e ona, a ruke joj stoje nekako nespretno obje ene uz tijelo, jer ne zna to bi s njima sad kad sam se odmaknula. Kimnem, osjeajui se krivom to se pona am hladno i rezervirano, kao i uvijek. Rado bih da joj mogu nekako objasniti da ne mogu riskirati fiziki kontakt, jer ne elim znati njene tajne. To bi mi samo odvuklo pozornost i pokazalo mi prizore koje ne bih trebala vidjeti. Jedva se nosim i sa svojim tajnama pa nije ba da udim u tu zbrku dodati jo i njene. "Bilo je... nenadano", ka em, znajui da ona nee odustati dok ne dobije jo barem malo vi e. "Hou rei, jo je jako svje e i... zapravo ne znam to bih rekla..." "Tu sam ako treba s nekim razgovarati." "Jo nisam spremna razgovarati o tome. Jo je previ e... novo... jo pooku avam poslo iti stvari u glavi. Mo da poslije..." slegnem ramenima, nadajui se da emo, kad to poslije stigne, Damen i ja opet biti zajedno, a sve e ovo biti iza nas. Dvadeseto Stigav i do Milesove kue, pomalo sam nervozna, jer nemam pojma to da oekujem. Ali ugledav i ga kako eka na trijemu, uzdahnem od olak anja, jer ini se da stvari ipak nisu tako lo e kao to sam mislila Skrenem na njegov prilaz, spustim prozor i doviknem: "Hej, Miles. upadaj!" On podigne pogled s mobitela, odmahne glavom i ka e: "Oprosti, mislio sam da sam ti rekao - Craig me vozi u kolu." Zinem, a osmijeh mi se zaledi na usnama dok u mislima ponovno vrtim njegove rijei. Craig? Honorin deko Craig? Seksualno zbunjeni kromanjonac sporta ije sam istinske sklonosti saznala prislu kujui mu misli? Onaj koji praktiki ivi za to da se ruga Milesu, jer se tako osjea sigurnim - kao da nije jedan od "njih". Taj Craig? "Otkad ste ti i Craig prijatelji?" upitam, vrtei glavom i gledajui ga kroz stisnute oi. Miles nevoljko ustane, zaobie auto i prie mi. Prekinuv i pisanje SMS-a dovoljno dugo da mi ka e: "Otkad sam odluio poeti ivjeti i pro iriti obzore. Mo da ne bi bilo lo e da i ti proba isto. Kad ga upozna , Craig uope nije lo ." Gledam kako se njegovi palci vraaju tipkanju, dok ja poku avam probaviti njegove rijei, osjeajui se kao da sam se na la u nekom ludom, ne ba vjerojatnom alternativnom svemiru, gdje navijaice traaju s

gotiarkama a sporta i se dru e s frikovima iz dramske grupe, mjestu koje je tako neprirodno da nikad ne bi zaista moglo postojati, Ali postoji. U srednjoj koli Bay View. "Isti onaj Craig koji te ve prvog dana kole nazvao pederom i opalio ti vrgu?" Miles slegne ramenima. "Ljudi se mijenjaju." Bogme da. Osim to nije tako. Ili barem ne u jednom danu, osim ako nemaju jako dobar razlog za to osim ako ih na to ne navodi netko tko povlai konce iza pozornice, netko tko to sve takorei orkestrira. Netko tko manipulira njima protiv njihove volje, navodei ih da ine ili govore stvari koje su u potpunoj suprotnosti s njihovom pravom prirodom, bez njihova dopu tenja, a da i oni toga uope nisu svjesni. "Oprosti, mislio sam da sam ti rekao, ali valjda sam bio prezauzet pa sam zaboravio. Ne mora me vi e voziti u kolu, sna ao sam se", ka e on, nehajno odbacujui na e prijateljstvo, kao da nikad i nije bilo ni ta vi e od usluge prijevoza do kole. S mukom progutam, odupirui se porivu da ga zgrabim za ramena i protresem, zahtijevajui da mi ka e to se dogodilo - za to se tako pona a, za to se svi tako pona aju - i za to su svi tako jednoglasno protiv mene. Ali ne uinim to. Nekako se uspijem othrvati. Uglavnom zato to mi se ini da ionako ve znam. A ako se poka e da imam pravo, onda Miles ionako nije kriv. "Okej, pa... dobro je da znam", kimnem, prisiliv i se na osmijeh koji apsolutno ne osjeam. "Vidimo se onda", ka em, a prsti mi bubnjaju po mjenjau, ekajui njegov odgovor koji oito nee doi. Krenem unatrag s njegova prilaza tek kad zaujem kako Craig dvaput trubne i mahne mi neka se maknem. * * * Na satu engleskog jo je gore no to sam oekivala. Nisam jo ni stigla do svog mjesta, a ve vidim da Damen sjedi sa Stacijom. I to na udaljenosti koja omoguuje dr anje za ruke, dodavanje ceduljica i do aptavanje. A ja ostajem sama u stra njoj klupi, kao potpuna izopenica. Stisnem usne i nastavim prema klupi, slu ajui kako svi moji kolege iz razreda siku: "Spastiarko! Pazi, spastiarko! Nemoj pasti, spastiarko!" Iste rijei koje ujem posvuda, sve otkad sam izi la iz auta. I premda nemam pojma to bi to trebalo znaiti, ne mogu rei da me pretjerano zaboljelo - sve dok im se nije pridru io i Damen. U trenutku kad se i on pone smijati i rugati mi se, samo se elim okrenuti i pobjei natrag u auto, natrag kui gdje je sigurno... Ali ne uinim to. Ne mogu. Moram ostati ovdje. Uvjeravam samu sebe da je to samo privremeno, da u uskoro otkriti u emu je stvar i da jednostavno nije mogue da sam zauvijek izgubila Damena. Ta mi pomisao poma e izdr ati. Dobro, ta pomisao i profesor Robins koji ka e svima neka utihnu. Kad napokon zazvoni za kraj sata, ve sam na izlasku kad zaujem: "Ever? Mogu li nakratko porazgovarati s tobom?" Stisnem kvaku, a prsti su mi spremni pritisnuti je. "Neu te dugo zadr ati." Duboko udahnem i predam se, a prsti odmah pojaaju zvuk na iPodu, Profesor Robins nikad prije nije zatra io da ostanem nakon sata, On jednostavno nije tip koji voli razgovarati s uenicima. A i bila sam sigurna da e me uredno pisanje zadaa i petice iz testova izbaviti od takve mogunosti.

"Nisam siguran kako da to ka em i ne bih htio da me krivo shvati , ali zaista smatram da bih trebao ne to rei. Radi se o..." Damenu. O mojoj jedinoj istinskoj srodnoj du i. Mojoj vjenoj ljubavi. Mom najveem obo avatelju u proteklih etiristo godina... kojemu se sad gadim. I o tome kako je jutros odluio ne sjediti sa mnom. Jer misli da ga pratim. A sad mi profesor Robins - odnedavno rastavljeni uitelj engleskog, dobrodu an ovjek koji nema blage veze o meni, o Damenu, o iemu izvan pljesnivih starih romana koje su napisali ve odavno mrtvi pisci - eli objasniti kako, zapravo, funkcioniraju veze. Kako je mladenaka ljubav sna na. Kako se zbog nje osjeamo kao da na svijetu ne postoji ni ta va nije, ali nije tako. Jer ako si dopustim krenuti dalje, eka me jo toliko drugih ljubavi. A moram krenuti dalje. To je sad najva nije. Najvi e zato to: "Uhoenje nije rje enje", ka e on, "Protuzakonito je. Ozbiljan je to prekr aj koji ima ozbiljne posljedice" namr ti se on, da naglasi ozbiljnost situacije. "Ne uhodim ga", ka em, prekasno shvativ i da se branim od optu be za uhoenje prije no to sam odradila sve korake koji su trebali prethoditi: To je rekao? Za to? Odakle mu to? to je time mislio? Kao to bi reagirala svaka normalna, manje upuena osoba. Ali ja nisam, zbog ega se sad doimam sumnjivom i krivom. Pa kroz stisnuto grlo dodam: "Slu ajte, profesore Robins, cijenim va u zabrinutost, shvaam da imate dobre namjere i ne znam to vam je Damen rekao, ali..." Pogledam ga u oi i vidim to mu je tono Damen rekao: da sam opsjednuta njime, da sam luda, da mu dolazim autom pred kuu danju i nou, da ga stalno nazivam i ostavljam mu jezive, opsesivne, patetine poruke - to je djelomino istina, ali svejedno... No, profesor Robins mi ne dopu ta da zavr im, nego samo zavrti glavom i ka e: "Ever, ne pada mi na pamet stati na neiju stranu ili se postaviti izmeu tebe i Damena, jer mene se to, iskreno, ne tie, vas dvoje ete to ionako morati rije iti. Unato nedavnom ukoru pred iskljuenje, unato injenici da rijetko pazi na satu i da ne gasi iPod premda sam te zamolio, i dalje si jedna od najboljih uenica pa bi mi bilo jako ao da ugrozi svoju potencijalno vrlo svijetlu budunost - sve zbog nekog deka" Sklopim oi i s mukom progutam, osjeajui se tako poni eno da bih najradije u zemlju propala i nestala. Ne, zapravo je jo gore od toga - skamenjena sam, postiena, osramoena i sve drugo to navede ovjeka da po eli odgmizati pod kamen. "Nije onako kao to mislite", ka em, gledajui ga u oi, a u sebi molei neka mi povjeruje. "Unato priama koje vam je Damen no da napriao, nije tako kako se ini", dodam, slu ajui ne samo kako profesor Robins uzdi e nego i to mu se mota po mislima: kako bi mi rado rekao koliko se izgubljeno osjeao kad su ga napustile ena i ki, kako nije mislio da e pre ivjeti... No, boji se da to ne bi bilo primjereno, a i ne bi. "Daj si malo vremena, usredotoi se na ne to drugo", ka e on, iskreno mi elei pomoi, a istodobno se bojei da ne prijee granicu. "Uskoro e shvatiti da..." Zazvoni zvono. Premjestim ruksak na rame, stisnem usne, pogledam ga. On zavrti glavom i ka e: "Dobro. Napisat u ti isprinicu za ka njenje. Mo e sad ii." Dvadeset prvo Zvijezda sam na YouTubeu. Snimka mene kako se poku avam iskobeljati iz naizgled beskrajnog niza grudnjaka, tanga i haltera u duanu Victoria's Secret ne samo da mi je donijela o-tako-domi ljat nadimak

"spastiarka", nego je i pogledana puta. to je - koje li sluajnosti! broj uenika u srednjoj koli Bay View. Uz dodatak nekoliko profesora. Haven mi ka e za to. Jedva se probiv i kroz kolone uenika koji su vikali: "Hej, spastiarko! Nemoj pasti, spastiarko!", pronaem je ispred njena ormaria, a ona je tako dobra da mi odlui ne samo objasniti podrijetlo mog novog nadimka, nego me i uputiti kako u doi do snimke, tako da mogu gledati prizor same sebe kao spastiarke na svom iPhoneu. "Joj, ba krasno", ka em, vrtei glavom. Znam da je to najmanji od mojih problema, ali ipak... "Je, usrano je", slo i se ona, zatvori ormari i pogleda me pogledon koji bi se mogao protumaiti samo kao sa aljenje - zapravo, vi e kao sa aljenje u urbi, kojeg nema vi e od par sekundi za spastiarku poput mene. "Treba jo ne to? Jer urim, obeala sam Honor da u..." Pogledam je, zaista je pogledam. I vidim kako je neko plameni pramen u njenoj kosi sad ru iaste boje, a svoj je uobiajeni emo izgled blijede puti i tamne odjee zamijenila umjetno preplanulim tenom, haljinicom sa ljokicama i bujnom kosom, postav i potpuno nalik klonovima iz A-klike kojima se uvijek toliko rugala. Ali unato novom izgledu, unato novosteenom lanstvu u A- kvadri, unato svim dokazima koje imam pred sobom, i dalje ne vjerujem da je ona odgovorna za i ta to ima na sebi, to ka e ili ini. Jer premda je Haven sklona prikaiti se drugima i opona ati ih, svejedno ima svoje kriterije. Osim toga, pouzdano znam da je Stacijina i Honorina brigada jedna skupina kojoj se nikad nije eljela pridru iti. Svejedno, nije mi ni ta lak e prihvatiti injenicu da je s njima. I premda znam da nema koristi od toga, premda je jasno da se ni ta nee promijeniti, pogledam je i ka em: "Ne mogu vjerovati da se dru i s njima nakon svega to su mi uinili." Zavrtim glavom, elei joj pokazati koliko me sve to boli. I premda njen odgovor ujem nekoliko sekundi prije, nije mi ni ta lak e kad joj iz usta iziu rijei: "Jesu li te gurnuli? Jesu li te trknuli, podmetnuli ti nogu ili te natjerali da padne na te vje alice? Ili si sve to uspjela i sama?" Gleda me podignutih obrva, napuenih usana, su enih oiju. Stojim osupnuta, zanijemjela, a grlo mije tako stisnuto da ni rije no bi mogla proi kroz njega. "Daj vi e ohladi, mo e?" Ona zakoluta oima i zavrti glavom. "Trebala je to biti samo zafrkancija. A ti bi bila puno sretnija da se malo opusti i da prestane tako prokleto ozbiljno shvaati i sebe i sve oko sebe. ivi malo! Zbilja, Ever. Razmisli malo o tome, dobro?" , Okrene se i glatko sklizne u gomilu uenika koji su se zaputili prema posebno dugom stolu za ruak, dok ja kreem prema izlazu. Za to da muim samu sebe? Za to da ostanem u koli i gledam kako Damen koketira sa Stacijom ili da slu am kako me moji prijatelji zovu spastiarka? Kakva korist od svih tih paranormalnih sposobnosti ako ih neu uporabiti za vlastitu korist - na primjer, za markiranje? "Ve odlazi ?" Ne obazirem se na glas iza lea i nastavljam dalje. Roman je posljednja osoba s kojom sad elim razgovarati. "Ever, hej, priekaj! Ozbiljno." Smije se, ubrzava korak i susti e me. "Pa gdje gori?" Otkljuam vrata auta, uem i gotovo uspijem zalupiti vratima, ali on ili zaustavlja rukom. I premda znam da sam sna nija od njega, da bih s lakoom mogla zalupiti vratima i krenuti, zaustavi me injenica da jo uvijek nisam navikla na svoju besmrtniku snagu. Jer, ma koliko da mi je mrzak, ne bih htjela zalupiti vratima tako jako da on ostane bez ruke. Radije bih takvo to ostavila za neku priliku kad e mi zaista trebati. "Ako nema ni ta protiv, zaista moram ii", ka em i opet povuem vrata, ali on ih samo jo vr e stisne. Izraz na njegovu licu u kombinaciji

iznenadujuom snagom u njegovim prstima izazove mi neobian gr u elucu kad shvatim da te dvije naoko nasumine stvari potkrepljuju moje najdublje sumnje. Ali kad ga opet pogledam, dok podi e ruku s limenkom kole, ogoliv i zape e na kojemu nema nikakvih znakova ili tetova a zmije koja jede vlastiti rep - mitskog simbola Ouroborosa, koji je ujedno i znak odmetnutog besmrtnika - vi e mi to nema smisla. Jer Roman ne samo da jede i pije, ne samo da su mu aura i misli vidljive (no dobro, bar meni), nego i nema vanjskih znakova zla - ma koliko mi to bilo te ko priznati. to znai da su moje sumnje neutemeljene i samo plod moje paranoje. A to pak znai da on nije zlonamjerni odmetnuti besmrtnik kao to sam poela sumnjati. to takoer znai da nije kriv za to to me Damen ostavio, to su Miles i Haven prebjegli na drugu stranu. ini se da sam za to ipak kriva ja. No, premda sve ukazuje na to, odbijam to prihvatiti. Jer kad ga opet pogledam, srce mi se ubrza, eludac mi se zgri i preplavi me osjeaj nelagode i tjeskobe. Zato ne mogu vjerovati da je tek veseli mladac iz Engleske koji je sluajno zavr io u na oj koli i koji se zagrijao ba za mene. Jer u jedno sam sigurna - sve je bilo dobro dok se on nije pojavio. A otada, ni ta vi e nije kao prije. "Preskae ruak, ha?" Zakolutam oima. Pa oito je to radim, nije li? Zato ne gubim vrijeme na odgovor. "A vidim da ima mjesta za jo jednoga. Je l' ti se smijem pridru iti?" "Zapravo, ne smije . Zato, molim te, makni svoju..." poka em prema njegovoj ruci, usput mu prstima pokazujui meunarodni znak za nosi se, On podigne ruke kao da se predaje, vrtei glavom i govorei: "Ne znam jesi li primijetila, Ever, ali to vi e bje i od mene, to te ja br e ganjam. Bilo bi nam oboma lak e da jednostavno prestane bje ati." Suzim oi, poku avajui vidjeti dalje od njegove sunane aure i pravilno poslo enih misli, ali nailazim na barijeru koja je tako neprobojni da ili predstavlja kraj puta ili je on daleko gori no to sam mislila. "Ako misli nastaviti s potjerom", ka em, a glas mi je mnogo sigurniji no to se osjeam, "onda bolje poni trenirati. Jer, stari moj, eka te maraton." On se vidljivo lecne, a oi mu se ra ire, kao da ga je ne to ubolo. Da sam naivnija, pomislila bih da je stvarno. Ali nisam. Znam da samo glumata, da uvje bava nekoliko izraza lica, isto zbog dramatike. A ja nemam vremena nasjedati na njegove fore. Ubacim u brzinu i krenem s parkirali ta, nadajui se da smo zavr ili. Ali on se samo nasmije i i pljesne rukom po mom autu pa ka e: "Kako hoe , Ever. Ja sam za." Dvadeset drugo Ne idem kui. Krenula sam onamo. Zapravo, namjeravala sam se odvesti doma, odvui se gore u svoju sobu, baciti se na krevet, zariti lice u jastuke i plakati kao najjadnija ki na godina. Ali ba kad sam skretala u svoju ulicu, predomislila sam se. Ne mogu si dopustiti taj luksuz. Ne mogu tako gubiti vrijeme. Pa sam se okrenula i zaputila se u centar Lagune, probijajui se kroz strme uske i uliice, vozei pokraj dobro odr avanih kuica s prekrasnim vrtovima i golemih palaa koje ue kraj njih. Zaputiv i se prema kui jedine osobe koja bi mi mogla pomoi. "Ever", smije i se ona, odmiui pramen kestenjaste kose s lica i gledajui me svojim velikim smeim oima. I premda sam do la nenajavljena, ona se ne doima nimalo iznenaenom. Dodu e, te ko je

iznenaditi vidovnjakinju. " ao mi je to sam banula a nisam prvo nazvala, ali..." Ne dopu ta mi da zavr im. Samo otvori vrata, mahne mi da uem i povede me prema kuhinjskom stolu, gdje smo ve jednom sjedile posljednji put kad sam bila u nevolji i nisam se imala kome obratiti. Neko sam je mrzila, zaista mrzila. A kad je poela nagovarati Riley da prijee most i ode na drugu stranu gdje su je ekali na i roditelji i Buttercup, postalo je jo gore. Ali premda sam je tada smatrala svojom najveom neprijateljiccm (uz Staciju), sve mi se to sad ini tako davnim. I dok je sad gledam kako kuha zeleni aj i sla e keksie na pladanj, osjeam se krivom to nisam ostala u vezi s njom nego dolazim samo kad mi oajniki treba Razmijenimo uobiajena pitanja o tome kako smo, a potom ona sjedne nasuprot meni, obujmi alicu dlanovima i ka e: "Narasla si! Dobro, ja sam niska, ali sad me zaista nadvisuje !" Slegnem ramenima, ne znajui to da odgovorim, istovremeno svjesna da u se morati naviknuti na to. Kad u nekoliko dana naraste pet- est centimetara, ljudi primijete. "ini se da sam od onih koji kasno sazrijevaju. Rastem na rate. Ili tako ne to", odgovorim, a osmijeh mije tako nespretan na usnama, jer jasno mi je da u morati smisliti ne to bolje ili barem nauiti biti malo uvjerljivija. Ona me pogleda i kimne. Ne vjeruje mi ni rije, ali odlui ne ustrajati. "I, kako te slu i tit?" Progutam s mukom, trepnem jednom, dvaput. Bila sam tako usredotoena na svoju misiju da sam posve zaboravila na tit koji mi je pomogla stvoriti - onaj koji je blokirao svu buku i zvukove pro li put kad je Damen oti ao. Onaj koji sam maknula im se vratio. "Oh... ovaj... maknula sam ga", ka em, sva se uvukav i u sebe kad su mi te rijei izi le iz usta, prisjeajui se kako nam je trebalo cijelo poslijepodne da ga postavimo. Ona se nasmije i, gledajui me preko ruba svoje alice. "Ne iznenauje me. Jednom kad iskusi ne to vi e, normalnost nije tako primamljiva." Otrgnem komadi zobenog keksa i slegnem ramenima. Premda bi, da mogu birati i da to ovisi o meni, moj izbor uvijek bio normalnost. "Ako nisi do la zbog tita, za to si do la?" "Hoe rei da ne zna ? Pa kakva si ti to vidovnjakinja?" nasmijem se, malo preglasno za tako glupu, bezveznu alu. Ali Ava samo slegne ramenima, povlaei prstom punim prstenja po rubu alice. "Pa, ja nisam napredna itaica misli poput tebe. Ali osjeam daje u pitanju ne to ozbiljno." "Radi se o Damenu", ponem, zastav i nakratko i stisnuv i usne. "On... promijenio se. Postao je hladan, dalek, ak okrutan, a ja..." Spustim pogled, jer zbog istine koja le i iza tih rijei jo mi ih je te e izgovoriti. "Ne javlja mi se na telefon, ne razgovara sa mnom u koli, ak vi e ni ne sjedi sa mnom na satu engleskog, a sad se i via s tom jednom curom koja... pa, jednostavno je grozna. Zaista grozna. A sad je i on takav..." "Ever..." pone ona, toplim i blagim glasom, suosjeajno me gledajui. "Nije to to misli ", ka em joj. "Uope nije tako. Damen i ja nismo prekinuli, nismo se ak ni posvaali. Jednoga dana sve je bilo prekrasno, a sljedeeg dana vi e nije." "Je li se dogodilo ne to to je moglo izazvati tu promjenu?" Lice joj je zami ljeno, a gleda me ravno u oi. Je, dogodio se Roman. Ali budui da joj ne mogu objasniti svoje sumnje da je on odmetnuti besmrtnik (unato tomu to sve ukazuje na to da nije tako), da se slu i nekom vrstom masovne kontrole uma ili hipnoze ili arolije (za to i nisam sigurna da je uope mogue) kojom upravlja svim uenicima srednje kole Bay View, samo joj ispriam o Damenovu

nedavnom neobinom pona anju: o glavoboljama, znojenjti i jo stvari koje ne moram dr ati u tajnosti.

nekoliko

A onda zadr im dah i sjedim dok ona pijucka svoj aj i gleda kroz prozor u prekrasan vrt. Napokon se okrene prema meni i ka e: "Ispriaj mi sve to zna o Ljetozemlju." Zurim u dvije polovice nepojedenog zobenog keksa i vrsto stisnem usne, jer nikad prije nisam ula da netko tako nehajno izgovori tu rije. Ljetozemlje sam uvijek smatrala Damenovim i svojim svetim mjestom i nikad mi nije palo na pamet da bi i obini smrtnici mogli znati za njega. "Pa sigurno si bila tamo, zar ne?" Ona spusti alicu i podigne obrve, "Mo da kad si imala iskustvo bliske smrti?" Kimnem, prisjeajui se obaju posjeta - prvi put kad sam umrla, a drugi put s Damenom. Bila sam tako opinjena tom arobnom, mistinom dimenzijom, njenim golemim mirisnim poljima i pulsirajuim stablima, da nisam htjela otii. "Dok si bila tamo, jesi li posjetila hramove?" Hramove? Nisam vidjela nikakve hramove. Slonove, pla e i konje stvari koje smo oboje prikazali, ali nije bilo nikakvih graevina ili nastambi. "Ljetozemlje je legendarno po svojim hramovima - takozvanim Velikim dvoranama znanja. Mislim da su odgovori na tvoja pitanja tamo." "Ali ne znam kako otii tamo bez Damena. Osim da umrem i tako to..." Pogledam je. "Kako ti uope zna za to? Jesi li ikad bila tamo?" Ona odmahne glavom. "Ve godinama to poku avam. No, premda sam nekoliko puta bila blizu, nikad nisam uspjela proi kroz portal. Ali mo da bismo, ako se udru imo, zajedno mogle proi." "Nemogue je", ka em, prisjeajui se svog posljednjeg poku aja. A ak i Damen koji se ne osjea dobro mnogo je napredniji od Ave u njenu najboljem izdanju. "Nije to ba tako lako. ak i da udru imo energiju, te e je no to misli ." Ali ona samo zavrti glavom i nasmije i se, ustane sa stolice i ka e: "Neemo znati dok ne poku amo, zar ne?" Slijedim je niz kratak hodnik, moje japanke pljeskaju po crvenom tkanom tepihu, a ja pomislim: Neemo uspjeti. Hou rei, ako nisam uspjela otvoriti portal s Damenom, kako bi to uope moglo biti mogue s Avom? Jer premda se ini da je vrlo nadarena vidovnjakinja, njezine su vje tine ipak primjerenije za itanje tarota na zabavama, za proricanje lijepe budunosti u nadi da e tako dobiti veu napojnicu. "Nee uspjeti ako ne bude vjerovala", ka e ona, zastav i ispred vratu boje indiga. "Mora vjerovati u taj proces. Zato, prije no to uemo, mora oistiti um od svega negativnog. Mora odbaciti sve tu ne ili nesretne misli i sve drugo to bi te moglo vui dolje i to hrani rijei ne mogu" Duboko udahnem i zurim u vrata, odupirui se porivu da zakolutani oima dok razmi ljam: Super. Mogla sam si misliti. Ovo su gluposti na koje se ovjek mora naviknuti kad ima posla s Avom. Ali ka em samo: "Ne brini za mene, dobro sam", i kimnem, nadajui se da zvuim uvjerljivo, jer elim izbjei meditaciju u dvadeset koraka ili to god bilo to to joj je na umu. Ali Ava samo stoji, podboenih ruku, gledajui me ravno u oi. Ne pu ta me unutra sve dok ne pristanem rije iti se emocionalnog tereta. Zato, kad mi ka e da sklopim oi, poslu am je. Ali samo zato da ubrzam stvar. "Sad elim da zamisli dugako vretenasto korijenje koje nie iz tvojih tabana i pru a se duboko u zemlju, rujui sve dublje, do krajnjih granica svog dometa, kopajui sve dublje i dublje, dok ne doe do zemljine jezgre, kad vi e ne mo e ii dalje. Jesi?"

Dvadeset tree Kimnem, zamisliv i to to je tra ila, ali ne zato to vjerujem u to nego zato da to prije mo emo dalje. "Sad duboko udahni, nekoliko puta, i pusti da ti se cijelo tijelo relaksira. Osjeti kako ti se mi ii opu taju, dok tvoja napetost blijedi. Pusti neka sve zaostale negativne misli ili osjeaji nestanu. Istjeraj ih iz svog energetskog polja i pusti ih neka odu. Mo e li to?" Je, aha, pomislim, inim to to mi je rekla... i iznenaeno primijetim da mi se mi ii zaista poinju opu tati. Mislim stvarno opu tati. Kao da napokon mogu stati nakon duge i naporne bitke. Nisam bila svjesna koliko sam napeta i koliko sam negativnosti nosila u sebi sve dok me Ava nije navela da je se rije im. I premda sam voljna uiniti gotovo sve samo da uem u tu sobu i da budem korak bli e Ljetozemlju, moram priznati da neke od tih njenih sva tarija zaista i djeluju. "Sad prikupi misli i usredotoi se na svoje tjeme, na sam vrh glave. Zamisli si vrsti snop naji e zlatne svjetlosti i pusti ga neka prodre kroz tu toku na glavi, neka ti se spu ta u vrat, udove, trup, sve do stopala. Osjeti kako to predivno toplo svjetlo lijei svaki dio tebe, kako obla e svaku tvoju stanicu iznutra i izvana, kako ta blagotvorna sila preobra ava svaki traak zaostale tuge ili ljutnje u energiju ljubavi. Osjeti kako svjetlo struji kroz tebe kao lakoa, ljubav i oprost bez poetka i bez kraja. A kad se pone osjeati lak om, proi enom, otvori oi i pogledaj me, ali tek kad bude spremna." Proem kroz cijeli taj obred svjetla, odluiv i sudjelovati i barem se pretvarati da ozbiljno shvaam svaki korak, jer oito je Avi to va no. I dok zami ljam kako mi svjetlost obla e svaku stanicu iznutra i izvana, istodobno poku avam procijeniti nakon koliko bih vremena mogla otvoriti oi a da ne izgleda previ e la no. Ali tada se dogodi ne to neobino. Ponem se osjeati laganije, sretnije, sna nije i - unato oajnom stanju u kojem sam do la - ispunjenije. Otvoriv i oi, vidim je kako mi se smije i, a cijelo joj je tijelo obavijano najljep om ljubiastom aurom koju sam ikad vidjela. Ona otvori vrata, a ja krenem za njom unutra, trepui i kiljei dok se privikavam na duboko ljubiaste zidove u toj maloj sobi koja, ako je suditi po izgledu, slu i kao sveti te. "Ovdje ita karte?" pitam je, upijajui pogledom veliku zbirku kristala, svijea i simbola na zidovima. Ona zavrti glavom i spusti se na lijepo izvezen jastuk na podu, pokazav i mi neka sjednem na drugi pokraj nje. "Veina ljudi koji dou ovamo, dou u mranom emocionalnom stanju pa ne mogu riskirati da ih pustim unutra. Jako sam se trudila energiju u ovoj sobi ouvati netaknutom, istom i bez primjesa tame, zato ne dopu tam ulaz nikome tko se nije proistio - a to ukljuuje i mene. Vje ba proi avanja koju si maloprije pro la... ja je izvodim svako jutro nakon ustajanja i svaki put prije ulaska u ovu sobu. Preporuujem ti je. Jer, premda znam da si mislila da su sve to samo gluposti, znam i da si iznenaena time koliko se bolje osjea ." Stisnem usne i skrenem pogled, znajui da mi ne mora itati misli da bi znala o emu razmi ljam. Lice me uvijek izda - ne zna lagati. "Razumijem to s tom ljekovitom svjetlo u", ka em, gledajui rolete od bambusa koje prekrivaju prozor i police na kojima stoje kameni kipii raznih bo anstava iz cijeloga svijeta. "I moram priznati da se zaista nakon te vje be osjeam bolje. Ali to je bilo ono s korijenjem? To mi je bilo nekako udno." "To se zove uzemljenje", nasmije i se ona. "Kad si do la k meni, tvoja je energija bila raspr ena, a to poma e sabrati je. Preporuujem ti da i tu vje bu radi svaki dan."

"Ali nee li nas to sprijeiti da odemo u Ljetozemlje? Ako smo se uzemljile ovdje..." Ona se nasmije. "Ne, ba naprotiv, pomoi e nam da ostanemo usredotoene na mjesto na koje elimo doi." Ogledam se po sobi, primjeujem da je prepuna stvari - toliko toga da i ne uspijevam sve razaznati. "Je li to tvoje sveto mjesto?" upitam na kraju. Ava se nasmije i, prstima upkajui konie na svom jastuku. "Ovo je mjesto kamo doem moliti se, meditirati i gdje poku avam dosegnuti druge dimenzije. Imam sna an osjeaj da u ovaj put uspjeti." Ona prekri i noge i sjedne u polo aj lotusa pa mi mahne neka i ja to uinim. Isprva mi se ini da svoje novoizrasle duge noge nikad neu uspjeti tako saviti. No ve trenutak kasnije zateeno primjeujem da su se bez imalo muke namjestile u polo aj koji je tako prirodan i tako udoban. "Spremna?" upita ona, gledajui me svojim smeim oima. Slegnem ramenima, gledajui si u tabane - jer nevjerojatno mi je da ih vidim u tom polo aju na koljenima - i pitajui se koji nas obred sad eka. "Dobro. Jer sad je vrijeme da ti preuzme vodstvo", nasmije se ona. "Ja nikad prije nisam bila tamo. Pa raunam na to da e nam ti pokazati put." Dvadeset etvrto Nisam imala pojma da e biti tako lako. Nisam vjerovala da emo uspjeti. Ali tik nakon to smo sklopile oi i zamislile blistavi portal od treperave svjetlosti, primile smo se za ruke i propale kroz njega na neobinu bujnu travu s druge strane. Ava me pogleda ra irenih oiju, razjapljenih usta, ali ne uspije istisnuti ni rije. Samo kimnem i ogledam se oko sebe, znajui tono kako se osjea, jer premda sam ve bila ovdje, prizor mi nije ni ta manje nestvaran. "Hej, Ava", ka em, ustajui i otresajui travu s hlaa, jedva ekajui da joj poka em kako arobno mo e biti ovo mjesto. "Zamisli ne to. Bilo to. Neki predmet, ivotinju ili ak i osobu. Sklopi oi i predoi si to to jasnije mo e , a onda..." Gledam kako sklapa oi, a uzbuenje u meni raste dok promatram kako joj se obrve skupljaju, a ona se usredotouje na to to je izabrala. Opet otvoriv i oi, ona pritisne dlanove na prsa i zuri preda se, klikui: "Joj! Joj, ne mo e biti - ali pogledaj! - izgleda tono kao on i tako je stvaran!" Klekne na travu, pljesne rukama i radosno se smije, a ve u sljedeem trenutku u naruje joj skoi prekrasni zlatni retriver i pone joj veselo lizati lice. vrsto ga grli i mrmlja mu ime, a ja znam da je trebam upozoriti kako nije stvaran. "Ava, ao mi je, ali bojim se da nee..." Ne stignem niti zavr iti reenicu, a pas u njeni naruju ve blijedi i postaje samo uzorak vibrirajuih piksela koji se u sljedeem trenutku ve posve raspr e. Vidjev i golemu bol na njenu licu, srce mi se stegne i osjeam se tako krivom to sam uope zapoela tu igru. "Trebala sam ti unaprijed objasniti", ka em, alei to sam bila tako nepromi ljena. "Oprosti." Ali ona samo kimne, trepui brzo da otjera suze i otresajui travu s koljena. "U redu je. Stvarno. Znala sam da je predobro da bi potrajalo, ali vidjeti ga opet, makar na trenutak..." Ona slegne ramenima. "Pa... makar nije bilo stvarno, nije mi ao. Zato neka ni tebi ne bude, dobro?" Primi me za ruku i stisne je. "Tako mi je silno nedostajao. Vidjeti ga opet, pa ak i na samo nekoliko sekunda, bilo je kao rijedak i dragocjen dar. Dar koji sam iskusila zahvaljujui tebi."

Kimnem i s mukom progutam kroz stisnuto grlo, nadajui se da ona to zaista i misli. I premda bismo sljedeih nekoliko sati mogle provesti prikazujui sve to nam srce eli, injenica jest da moje srce eli samo jedno. Osim toga, nakon to sam vidjela Avin ponovni susret s voljenim ljubimcem, u itak u materijalnim stvarima vi e mi se ne ini vrijednim truda. "Znai ovo je Ljetozemlje", ka e ona, ogledavajui se oko sebe. "To je to", kimnem. "Ali ja sam vidjela samo ovu livadu, potok i nekoliko stvari koje i nisu postojale dok ih ja nisam prikazala. Oh, da, vidi li onaj most? Tamo u daljini gdje se nakuplja magla?" Ona se okrene i kimne. "Ne idi mu blizu. Vodi na drugu stranu. To je most o kojem ti je priala Riley, onaj koji je na kraju ipak pre la, nakon malo nagovaranja u tvoje i moje strane." Ava zuri u most, a oi su joj su ene dok ka e: "Pitam se to se dogodi ako ga poku a prijei dok jo nisi mrtav? Ako nema tu vrstu pozivnice." Samo slegnem ramenima, jer ne pada mi na pamet poku ati. "Ne bih ti to preporuila", ka em, jer u njenu pogledu vidim da uistinu odvaguje svoje mogunosti, pitajui se bi li trebala poku ati prijei preko, onako, iz iste znati elje. "Mo da se vi e ne bi mogla vratiti", dodam, jer ini mi se da ona ne shvaa koliko bi to moglo biti ozbiljno. Ali izgleda da Ljetozemlje tako djeluje na ljude - tako je prekrasno i arobno da doe u isku enje initi stvari koje ti inae ne bi pale na pamet. Ona me pogleda i vidim da jo uvijek nije posve uvjerena kako to ne bi bila dobra zamisao, ali i da jedva eka da se pokrenemo. Provue ruku ispod moje i ka e: "Gdje emo poeti?" S obzirom na to da ni jedna od nas nema pojma gdje bismo trebale poeti, ponemo s hodanjem kroz livadu i rasplesano cvijee pa kroz umu pulsirajuih stabala i preko potoka duginih boja u kojemu pliva mno tvo razliitih riba, sve do staze koja nas nakon mnogo vijuganja dovodi do dugake prazne ceste. Ali nije to cesta od ute cigle, ni cesta poploena zlatom. To je tek obina ulica od normalnog asfalta, poput onih kod kue. Dobro, mo da ipak bolja od onih kod kue, jer je besprijekorno ista i nova, bez rupa i tragova koenja. Zapravo, sve je ovdje tako sjajno i novo da bi ovjek pomislio kako nikad ni ta nije upotrebljeno, a zapravo je Ljetozemlje - prema Avinim rijeima - starije od samog vremena. " to tono zna o tim hramovima ili Velikim dvoranama znanja, kako si rekla da ih zovu?" upitam, di ui pogled prema dojmljivom zdanju od bijelog mramora sa svakakvim anelima i raznim drugim mitolo kim biima uklesanim u stupove, pitajui se bi li to moglo biti mjesto koje tra imo. Izgleda otmjeno, ali ozbiljno, impresivno, ali ne ba zastra ujue, tono onako kako si zami ljam da bi trebala izgledati dvorana vi ih znanja. Ali Ava samo slegne ramenima, kao da je to vi e ne zanima. to je malo ravnodu nije no to sam se nadala. Bila je tako sigurna da u ovdje pronai odgovore na sva svoja pitanja, tako odluna u tome da pove emo svoju energiju i skupa otputujemo, ali sad kad smo uspjele doi ovamo, ini se da je previ e odu evljena sposobno u trenutanog prikazivanja da bi se uope mogla usredotoiti na i ta drugo. "Znam samo da postoje", ka e ona, dr ei ruke pred sobom i vrtei ih amo-tamo. "esto ih spominju u knjigama koje sam prouavala." A ipak, sad ti je va nije prouavanje tog golemog prstenja s draguljima koje si sama sebi otvorila na prstima! pomislim, ne izgovoriv i te rijei naglas, ali znajui da mi ih mo e vidjeti na licu, ako se potrudi pogledati. Ali ona se samo smije i i stvori si niz narukvica koje joj idu uz novo prstenje. Kad spusti pogled na stopala, u pohodu na nove cipele, znam da je

vrijeme da je zauzdam. " to bismo trebale napraviti kad stignemo onamo?" upitam, odluna da je natjeram usredotoiti se na pravi razlog na eg dolaska. Hou rei, ja sam obavila svoj dio, sad je red na nju da mi pomogne pronai put. "A kad ih pronaemo, to bismo trebale istra ivati? Iznenadne glavobolje? Ekstremno i nekontrolirano znojenje? I da, hoe li nas uope pustiti unutra?" Okrenem se, oekujui prodiku na temu moje stalne negativnosti, neobuzdanog pesimizma koji nakratko popusti, ali nikada ne nestane ali nje vi e nema. Mislim, potpuno je, neporecivo, sto posto... nestala. "Ava!" zazovem, okreui se oko sebe, kiljei u svjetlucavu maglu, vjeni sjaj koji dopire niotkud, ali je sveprisutan. "Ava, gdje si?" poviem, trei po sredini duge, prazne ulice, zastajkujui da pogledam kroz izloge i prozore, pitajui se za to ovdje ima toliko duana, restorana, galerija i izlo benih salona kad nema nikoga tko bi ih posjeivao. "Nee je pronai." Okrenem se i iza sebe ugledam sitnu tamnokosu djevojku. Ravna kosa pada joj do ramena, a gotovo crne oi uokvirene su i kama tako ravnim da se doimaju kao odrezane iletom. "Ljudi se ovdje gube. To se esto dogaa." "Tko... tko si ti?" upitam, gledajui njenu u krobljenu bijelu bluzu, kariranu suknju, plavi blejzer i dokoljenke - tipinu kolsku uniformu neke privatne kole - ali znam da to preda mnom nije obina uenica, ne ako je ovdje. "Ja sam Romy", ka e ona. Ali usne joj se nisu pomaknule, a glas koji ujem do ao je odnekud iza mene. Kad se okrenem, ugledam identinu djevojku koja kroz smijeh ka e: "A ona je Rayne." Opet se okrenem, vidim da je Rayne jo uvijek iza mene i da joj Romy prilazi. Preda mnom sad stoje dvije iste djevojke, a sve je na njima - kosa, odjea, lica, oi - potpuno identino. Osim dokoljenki. Romyne su spuznule, dok su Rayneine navuene. "Dobrodo la u Ljetozemlje", smije i se Romy dok me Rayne odmjerava sumnjiavim pogledom su enih oiju. " ao nam je zbog tvoje prijateljice." Gurne laktom blizankinju, a kad ona ne odgovori, Romy nastavi: "Da, ak je i Rayne ao. Ali nee priznati." "Znate li gdje bih je mogla pronai?" upitam, gledajui u njih i pitajui se odakle su mogle doi. Romy slegne ramenima. "Ne eli da je se nae. Pa smo mi prona le tebe." "O emu govori ? I odakle ste do le?" upitam, jer za vrijeme prija njih boravaka na ovom mjestu nikad nisam nikoga vidjela. "Zato to nisi htjela nikoga vidjeti", ka e Romy, odgovarajui na moju misao. "Nisi to po eljela sve do sad." Pogledam je blijedo, a u glavi mi se zavrti kad shvatim... da mi ita misli? "Misli su energija." Ona slegne ramenima. "A Ljetozemlje se sastoji od brze, sna ne, pojaane energije. Toliko sna ne da je mo e itati." im je to rekla, sjetim se da smo Damen i ja za vrijeme mog pro log posjeta mogli komunicirati telepatski. Ali tada sam mislila da je to mogue samo izmeu nas dvoje. "Ako je tako, za to onda nisam mogla itati Avine misli? I kako je uspjela samo tako nestati?" Rayne zakoluta oima, a Romy se nagne naprijed i obrati mi se mekim, tihim glasom, kao da govori djetetu, premda izgledaju mlae od mene: "Zato to mora eljeti ne to da bi to i bilo." Vidjev i na mom licu da nemam pojma o emu govori, ona objasni: "U Ljetozemlju postoji mogunost

za sve. Za sve stvari. Ali da bi ne to prizvala u postojanje, mora to prvo po eljeti. Inae to ostane samo mogunost - jedna od mnogo mogunosti neprikazana i nepotpuna." Zurim u nju, poku avajui proniknuti u smisao njenih rijei. "Prije nisi vidjela ljude zato to to nisi htjela. Ali sad... pogledaj i reci mi to vidi ." Ogledam se oko sebe i vidim da ima pravo. Trgovine i restorani sad su puni ljudi, u galeriji upravo postavljaju izlo bu, a na stubama ispred muzeja okuplja se gomila. Dok se usredotoujem na njihove i misli i energije, shvaam koliko je ovo mjesto raznoliko, na broju su sve narodnosti i vjere, i svi ive u miru. udesno, pomislim, lutajui pogledom, poku avajui vidjeti sve. Romy klimne glavom. "U trenutku kad si po eljela pronai put do hramova, pojavile smo se nas dvije da ti pomognemo. A Ava je izblijedila." "Znai, ja sam uinila da ona nestane?" upitam, jer poinjem shvaati. Romy se nasmije, a Rayne zavrti glavom i zakoluta oima, gledajui me kao da sam najtupavija osoba koju je ikada vidjela. "Ne ba ." "Znai svi ovi ljudi..." poka em prema gomili. "Jesu li svi oni - mrtvi?" upitam Romy, jer odustala sam od Rayne. Gledam je kako se naginje prema sestri i ape joj ne to na uho, na to se Romy odmakne i ka e: "Moja sestra ka e da postavlja previ e pitanja." Rayne se namr ti i udari je akom u nadlakticu, ali Romy se samo nasmije. Gledam u njih, primjeujui Raynein postojan pogled i Romyno uporno izra avanje u zagonetkama, i shvaam da mi - unato tomu to su zabavne - ve poinju polako ii na ivce. Imam posla, moram pronai hramove, a ovo zbunjujue prepucavanje pretvara se u veliki gubitak vremena. Sjetim se da mi obje mogu itati misli tek kad Romy kimne glavom i ka e: "Kako god eli . Pokazat emo ti put." Dvadeset peto Povedu me niz nekoliko ulica, hodajui jedna uz drugu tako brzim koracima da ih jedva uspijevam slijediti. Prolazimo pokraj ulinih prodavaa svega i svaega - od runo izraenih svijea do malih drvenih igraaka - a njihovi kupci stoje u redovima da dobiju te lijepo umotane stvarice, u zamjenu nudei samo lijepu rije ili osmijeh. Hodamo uz tandove s voem, slastiarnice i nekoliko modernih butika, zastanemo na uglu da propustimo prvo koiju s konjima, a za njom Rolls-Royce s vozaem. I ba kad zaustim upitati kako je mogue da sve te stvari postoje na jednom mjestu, kako to da naoko prastara zdanja stoje uz ona najmodernijeg dizajna, Romy me pogleda i ka e: "Ve sam ti rekla. U Ljetozemlju postoji vjerojatnost za sve stvari. A budui da razliiti ljudi ele razliite stvari, u postojanje je prizvano gotovo sve to si mo e zamisliti." "Znai, sve je to prikazano?" upitam, zadivljeno se ogledavajui oko sebe. Romy klimne glavom, a Rayne samo nastavi dalje odlunim korakom. "Ali tko prikazuje sve te stvari? Posjetitelji poput mene? ivi ili mrtvi?" Pogledavam Romy pa Rayne, znajui da se moje pitanje odnosi i na njih, jer premda se izvana doimaju normalnima, ne to je u vezi s njima vrlo udno, gotovo sablasno, a istodobno i bezvremeno. Ba kad mi pogled padne na Romy, Rayne odlui obratiti mi se prvi put pa ka e: "Po eljela si nai hramove pa ti poma emo. Ali nemoj misliti da zato imamo obvezu odgovoriti na sva tvoja pitanja. Neke stvari u Ljetozemlju jednostavno te se ne tiu." Progutam slinu gledajui Romy i pitajui se hoe li se sad ona ispriati

za sestrinu neuljudnost, ali ona nas samo nastavi voditi niz jo jednu ulicu punu ljudi, sve do prazne uliice, koja vodi u mirnu aveniju, gdje se napokon zaustavi ispred velianstvenog zdanja. "Reci mi to vidi ", ka e ona, a obje se pozorno zagledaju u mene. Zurim u udesnu zgradu pred sobom, ra irenih oiju i obje ene eljusti, upijajui pogledom lijepe rasko ne rezbarije, velebni kosi krov, zadivljujue stupove, dojmljiva ulazna vrata - a svi se ti golemi i raznoliki dijelovi brzo mijenjaju i smjenjuju, prizivajui slike Partenona, Taj Mahala, velikih piramida u Gizi, Lotusova hrama... Slike mi se kovitlaju u glavi dok se zgrada preoblikuje i preobra ava, sve dok se na njezinoj stalno promjenjivoj fasadi odra avaju svi najvei svjetski hramovi i uda. Vidim... vidim sve! pomislim, nesposobna to izgovoriti. Pred tom sam velianstvenom ljepotom ostala bez rijei. Okrenem se prema Romy, pitajui se vidi li ona isto to i ja, a ona bubne akom Rayne u nadlakticu i ka e: "Aha, rekla sam ti!" "Hram je sazdan od energije, ljubavi i spoznaje o svim dobrim stvarima", smije i se ona. "Mogu ui samo oni koji to vide." im zaujem te rijei, potrim uz velike mramorne stube, jedva ekajui da nakon ove velianstvene fasade vidim i unutra njost. Do av i do velikih dvostrukih vrata, okrenem se i upitam: "No, dolazite li?" Rayne samo zuri u mene kroz su ene oi, sumnjiava, alei to su uope morale imati posla sa mnom. A Romy vrti glavom i ka e: "Tvoji su odgovori unutra. Vi e ti nismo potrebne." "Ali odakle da ponem?" Romy pogleda sestru, a oito je da razmjenjuju neke misli koje su samo izmeu njih dvije. Zatim se okrene prema meni i ka e: "Mora potra iti aka ki* arhiv. To su trajni zapisi o svemu to je ikad reeno, mi ljeno ili uinjeno - ili e ikad biti reeno, mi ljeno ili uinjeno. Ali pronai e ih samo ako tako treba biti. Ako ne..." Ona slegne ramenima, elei tu stati, ali izraz iste panike na mom licu navede je da ipak nastavi. "Ako nije sueno da zna , onda i nee saznati. To je jednostavno tako." Stojim tamo, mislei da to nije bilo nimalo utje no i gotovo da mi lakne kad se one okrenu otii. "Sad moramo ii, gospoice Ever Bloom", ka e ona, izgovoriv i moje puno ime i prezime, iako znam da im ga nisam rekla. "Premda sam sigurna da emo se opet sresti." Gledam ih kako odlaze pa doviknem za njima jo jedno pitanje koje mi je upravo palo na pamet: "Ali kako u se vratiti? Kad obavim to sam trebala?" Rayneina se lea ukoe dok se Romy okrene, a licem joj se iri strpljiv osmijeh. "Istim putem kojim si do la, naravno. Kroz portal." _____________________________________ *Fil. u indijskoj filozofiji (sustav Samkhya) pojam prostora, tvari, neba, sroda n nekada njem pojmu etera u europskoj filozofiji. Dvadeset esto Vrata se otvore im se okrenem prema njima, a budui da to nisu jedna od onih automatskih vrata kakva imaju u samoposlugama, pretpostavljam da to znai kako sam dostojna ui. Zakoraim u veliko, prostrano predvorje ispunjeno blistavim toplim svjetlom - svjetlucavim sjajem koji, kao i svugdje u Ljetozemlju, ispunjava i pro ima svaki kutak, svaku udubinu i pukotinu, svaki prostor, no ostavljajui mjesta za sjene ili tamu, a kao da dopire odasvud. Nastavim dalje niz hodnik izmeu redova mramornih stupova isklesanih u

starogrkom stilu, gdje za dugakim izrezbarenim drvenim stolovima sjede redovnici u haljama, zajedno sa sveenicima, rabinima, amanima i raznim drugim tragaima. Svi oni gledaju u velike kristalne kugle i lebdee ploe, prouavajui slike koje se pojavljuju pred njima. Zastanem, pitajui se bi li bilo nepristojno prekinuti ih i zamoliti nekoga od njih da me uputi u smjeru aka kog arhiva. Ali u prostoriji je tako tiho, a oni su tako zadubljeni da se ustruavam ometati ih pa radije nastavim dalje. Prolazim pokraj niza velianstvenih kipova isklesanih od naji eg bijelog mramora, sve dok ne uem u veliku kienu prostoriju koja me podsjea na velike talijanske katedrale (ili, bolje reeno, na fotografije koje sam vidjela). Gledam iste kupolaste svodove, vitra e i rasko ne freske s tako udesnim prizorima da bi rasplakale i samog Michelangela. Stojim na sredini, zabaene glave, i divim se prizoru oko sebe, okreui se i okreui sve dok se ne umorim i dok mi se ne zavrti u glavi pa mi postane jasno da je nemogue sve to upiti odjednom. Svjesna da sam protratila mnogo vremena, vrsto sklopim oi i poslu am Romyn savjet - da moram arko eljeti ne to da bi se to i ostvarilo. Trenutak nakon to zamolim put prema odgovorima koje tra im, otvorim oi i preda mnom se pojavi dugaki hodnik. U njemu je svjetlo prigu enije no to sam navikla vidjeti u Ljetozemlju - nekako ari, kao da isijava odnekud. I premda nemam pojma kamo vodi taj hodnik, krenem njime. Slijedim prekrasnu perzijsku stazu koja kao da se prote e unedogled, dodirujem zidove ukra ene hijeroglifima, a vr cima prstiju prelazim preko slika koje mi se odmah pojavljuju u glavi - cijela pria ispriana preko dodira, kao neka vrsta telepatske brajice. Iznenada, bez ikakve najave ili upozorenja, naem se pred ulazom u jo jednu krasnu sobu. Ova je drukije krasna - ne zbog rezbarija ili murala, nego zbog iste nepatvorene jednostavnosti. Njeni kru ni zidovi sjajni su i glatki, a premda su na prvi pogled obine bijele boje, kad ih malo bolje pogledam shvatim da ni ta u vezi s njima nije obino. Njihova je boja istinski bijela - bijela u naji eni smislu. Ona bijela koja je rezultat mije anja svih boja - cijelog spektra pigmenata koji udru eni stvaraju konanu boju svjetlosti, ba kao to sam nauila na satu likovnog. Sa stropa visi golemi grozd prizma, sastavljen od tisua pomno izbru enih kristala koji blistaju i odra avaju svjetlost, stvarajui kaleidoskop boja koje se kovitlaju po sobi. Osim njega, jedini drugi predmet u prostoriji mramorna je klupa koja izgleda neobino toplo i privlano, osobito za materijal koji je poznat po svemu samo ne po tome. Sjednem i sklopim ruke u krilu, a zidovi iza mene spoje se kao da hodnik kojim sam do la nikad nije postojao. No, ne bojim se. Premda sad vi e nema vidljivog izlaza i ini se da sam zarobljena u toj neobinoj okrugloj sobi, osjeam se sigurno, smireno, zbrinuto. Kao da me soba uahurila, tje i me, a njeni su kru ni zidovi poput sna nih ruku koje me grle u znak dobrodo lice. Duboko udahnem, po elim odgovore na sva svoja pitanja i gledam kako se preda mnom pojavljuje velika kristalna ploha, lebdei tamo gdje do malo prije nije bilo niega, ekajui moj sljedei potez. Ali sad kad sam tako blizu odgovorima, moja su se pitanja iznenada promijenila. Umjesto da se usredotoim na: to se dogodilo Damenu i kako da to popravim, ja pomislim: poka i mi sve to trebam znati o Damenu. Ovo mi je mo da jedina prilika da saznam ne to o toj njegovoj pro losti o kojoj odbija govoriti. Uvjeravam samu sebe da nisam zabadalo, da samo tragam za rje enjima i da bi mi ti podaci koje u mo da saznati mogli biti od pomoi. Osim toga, ako zaista nisam dostojna toga znanja, ni ta mi nee biti pokazano. Pa za to onda ne pitati? im sam dovr ila tu misao, kristal pone zujati, vibrirajui energijom dok ga ispunjava poplava prizora, slika tako jasnih kao da gledam HDTV. Vidim malu krcatu radionicu, iji su prozori zastrti te kim pamunim

platnom, a zidovi osvijetljeni mno tvom svijea. Damen je tamo, u dobi od oko tri godine, odjeven u obinu smeu tuniku koja mu dose e dobrano ispod koljena. Sjedi za stolom prekrivenim bocama u kojima buka, gomilom kamenja, limenkama sa arenim pra cima, mu arima i tucima, hrpama trava i boicama boje. Gleda kako njegov otac zamae pero u malu tintarnicu i zamr enim simbolima zapisuje to je toga dana radio, svako malo zastajui da ne to proita iz knjige Ficinov Corpus hermeticum dok ga Damen opona a, pi ui po svom listu papira. Tako je sladak, tako aneoski okruglih obraza i smee kose koja pada preko prepoznatljivih tamnih oiju i kovra mu se na mekanom djetinjem vratiu, da se ne uspijem othrvati elji da posegnem za njim. Cijeli taj prizor izgleda tako stvarno, dostupno, tako blizu, da sam potpuno uvjerena kako u - ako ga dotaknem - osjetiti i svijet koji ga okru uje. Ali kad mu se moj prst pribli i, kristal se odjednom zagrije do nepodno ljivosti i ja brzo trznem ruku, gledajui kako mi na prstu nakratko iskoi mjehur na spaljenoj ko i, koja odmah pone zacjeljivati. Svjesna sam da su mi sad postavljene granice, da smijem promatrati, ali ne i mije ati se. Prizor se ubrzava sve do Damenova desetog roendana - tako posebnog dana da je proslavljen uz darove i slastice te kasnoposlijepodnevni posjet oevoj radionici. Njima dvojici nije zajednika samo vrlo tamna kosa, maslinasta put i lijepo oblikovana etvrtasta eljust, nego i strastvena elja da usavr e alkemijski pripravak koji ne samo da bi trebao pretvoriti olovo u zlato, nego i produljiti ivotni vijek zauvijek - savr eni kamen mudraca. Zadube se u rad, ve uvje banu rutinu: Damen u mu aru drobi odabrane zaine, a zatim pozorno mjeri soli, ulja, arene tekuine i rude koje njegov otac potom dodaje u posude u kojima ne to krka. Zastaje prije svakog koraka da ka e to ini i obja njava sinu zadatak: "Zanima nas transmutacija. Preobrazba iz bolesnog u zdravo, iz starosti u mladost, iz olova u zlato, a mo da i besmrtnost. Sve je nastalo od jednog osnovnog elementa, a ako ga uspijemo izdvojiti, iz njega mo emo stvoriti sve!" Damen slu a kao opinjen, pratei svaku oevu rije premda je sigurno ve mnogo puta uo taj govor. Iako govore talijanski - jezik koji nikad nisam uila - nekako razumijem svaku rije. Otac imenuje svaki sastojak prije nego to e ga dodati, a zatim odluuje da toga dana ipak nee dodati i posljednji. Uvjeren je da e taj konani sastojak, ta biljka udnog izgleda, imati jo maginiji uinak ako se doda eliksiru koji je odstajao tri dana. Uliv i svjetlucavu crvenu tekuinu u manju staklenu bocu, Damen je pomno zatvara i sprema u dobro skriven ormar. Tek to su zavr ili s pospremanjem stvari, ulazi njegova majka i zove ih na ruak: svijetloputa ljepotica u jednostavnoj haljini od sirove svile, a zlatna joj je valovita kosa nabrana postrance i obuzdana kapom na potiljku. Njena je ljubav tako oita, tako vidljiva, iskazana u osmijehu koji uva samo za svog mu a i u pogledu koji uputi Damenu, gledajui ga dubokim tamnim oima tako slinim njegovima. I ba kad se spremaju poi kui na ruak, u radionicu nahrupe tri tamnoputa mu karca. Navale na Damenova oca, zahtijevajui da im preda eliksir, a majka Damena gurne u ormar u koji su ga spremili i ka e mu da ne mrda, neka bude tiho dok ne bude opet sigurno. ui skutren u tom mranom, vla nom mjestu, virei kroz rupicu u drvetu. Promatra kako trojica mu karaca premetanjem uni tavaju oevu radionicu - njegovo ivotno djelo. Premda im otac predaje svoje zabilje ke, to nije dovoljno da ih spasi. Damen drhti i bespomono gleda kako mu ti ljudi ubijaju majku i oca. Sjedim na bijeloj mramornoj klupi, u glavi mi se vrti, u elucu mi je ledeni gr, jer osjeam sve to Damen osjea: njegove uskovitlane osjeaje,

njegov najdublji oaj - oi su mi pune njegovih suza, dah mi je u aren, isprekidan, identian njegovu. Sad smo jedno. Dvoje ujedinjeni u nezamislivoj boli. Oboje smo iskusili jednaki gubitak. Oboje smo vjerovali da smo na neki nain krivi za to. Damen im opere rane i brine se za njihova tijela, uvjeren da e ih moi o ivjeti za tri dana, kad eliksir odstoji i kad mu bude mogao dodati i taj posljednji sastojak - onaj neobini zain. Ali tog treeg, posljednjeg dana pojave se susjedi privueni zadahom i pronau ga sklupanog pokraj trupla, s boicom eliksira u ruci. Opire im se, uzme zain i oajniki ga dodaje u bocu. Poku ava doprijeti do roditelja i uliti im ga u usta, ali susjedi su jai. Uvjereni su da se bavi nekom vrstom magije pa ga odvode u crkveno siroti te, gdje ga, oajnog zbog gubitka i istrgnutog iz svega to poznaje i voli, sveenici zlostavljaju obredima istjerivanja avla iz njega. Trpi u ti ini, trpi godinama, sve do Drinina dolaska. etrnaestogodi nji Damen, sad ve sna an i zgodan momak, opinjen je njenom plamenocrvenom kosom, smaragdnozelenim oima, alabastrenom ko om - toliko je lijepa da je te ko odvojiti pogled od nje. Gledam ih zajedno, jedva di ui dok se meu njima raa povezanost tako sna na, tako duboka, tako za titnika da po alim to sam to po eljela vidjeti. Bila sam brzopleta, impulzivna, nisam dovoljno dobro razmislila. Jer, premda je mrtva i vi e mi ne predstavlja prijetnju, gotovo da nepodno ljivo gledati ga kako podlije e njezinu armu. Vida joj rane koje su joj nanijeli sveenici, dodiruje je bri no i s po tovanjem, zatomljujui neporecivu privlanost, odluan u namjeri da je za titi, da je spasi, da joj pomogne pobjei. Taj dan stigne mnogo prije no to je oekivao, jer Firencu pokosi kuga - crna smrt koja je ubila milijune ljudi, pretvoriv i ih u nadute, gnojave patnike. Damen bespomono promatra kako mnogi njegovi supatnici iz siroti ta obolijevaju i umiru, ali oevu se radu vraa tek kad Drina oboli. Priprema eliksir za koji se sve ove godine zaklinjao da ga nee niti taknuti, jer podsjea ga na sve to je izgubio. Ali sad nema izbora, jer ne eli izgubiti i Drinu pa joj pripremi napitak. Ostavi dovoljno i za sebe i za preostalu siroad, nadajui se samo da e ih tako za tititi od bolesti, ali ne zna da napitak daje i besmrtnost. Nabijeni snagom koju ne mogu razumjeti i imuni na patnike krikove bolesnih i umiruih sveenika, siroii se razmile po ulicama Firence, gdje kradu od mrtvih, dok Damen odlazi s Drinom. Samo mu je jedno na umu: osvetiti se trojici mu karaca koji su mu ubili roditelje. Na kraju ih pronae, ali otkrije da su - pijui eliksir bez onog konanog sastojka - podlegli kugi. eka da umru, muei ih tako da im obeaje eliksir koji im nema namjeru dati. Kad njihova tijela napokon posustanu u borbi, Damen se iznenaen prazninom koju mu ostavi ta jeziva pobjeda - okree Drini i tra i utjehu u njezinu zagrljaju... Sklopim oi, poku avajui izbrisati taj prizor, ali znam da mi je zauvijek urezan u sjeanje. Jedno je znati da su kroz est stoljea povremeno bili ljubavnici, a drugo je gledati kako se to dogaa. Premda mi je mrsko priznati, ne mogu ne primijetiti kako je taj stari Damen - okrutni, pohlepni i ta ti Damen - slian ovom novom Damenu koji me ostavio zbog Stacije. A nakon to odgledam dva stoljea njih dvoje zdru enih nepresu nim izvorom po ude i pohlepe, vi e me ne zanima dio gdje se nas dvoje sretnemo. Vi e me ne zanimaju prethodne verzije mene. Jer ako to znai da moram odgledati jo jedno stoljee ovoga, jednostavno nije vrijedno toga. I ba kad sklopim oi i zamolim - Samo prevrti do kraja! Molim te! Ne mogu podnijeti vi e nijedan jedini trenutak! - kristal zatreperi i slike preda mnom promiu bjesomunom brzinom, tako munjevito da jedva uspijevam razlikovati jednu od druge. Uhvatim tek letimine poglede na Damena,

Drinu i moje mnoge inkarnacije - brineta, crvenokosa, plavu a - sve one prolijeu pred mojim oima, neprepoznatljivih lica i tijela, ali uvijek poznatih oiju. ak i kad se predomislim pa zamolim slike neka uspore, one samo zuje dalje. A na kraju slijedi slika Romana - iscerena lica, likujueg pogleda kako gleda vrlo starog, vrlo mrtvog Damena. A zatim... A zatim... ni ta. Kristal je prazan. "Ne!" viknem, a glas mi odzvanja od zidova visoke prazne sobe i vraa mi se kao jeka. uMolim te!" preklinjem. "Vrati se! Bit u bolja. Stvarno. Obeajem da se neu uzrujati ili biti ljubomorna! Sve u odgledati, samo premotaj unatrag, molim te!" Ali ma koliko preklinjala, koliko god moljakala da iznova gledam, kristala vi e nema, nestao je s vidika. Ogledam se oko sebe, tra ei nekoga tko bi mi pomogao, nekog knji niara zadu enog za zbirku aka kog arhiva, premda znam da sam ovdje sama. Zarijem lice u ruke, pitajui se kako sam mogla biti tako glupa i dopustiti da me opet obuzme ljubomora i nesigurnost. Pa nije ba da nisam znala za Drinu i Damena. Ne mo e se rei da nisam znala to u vidjeti. A sad sam zbog vlastite slabosti propustila gomilu podataka i nemam pojma kako da ga spasim. Nemam pojma kako smo od tako predivnog A do li do tako groznog . Znam samo da je za to kriv Roman. to sam znala i prije. Na neki nain uspijeva oslabiti Damena, preokrenuti proces njegove besmrtnosti. A ako ga elim spasiti, moram barem saznati kako, ako ve ne za to. Jer jedno zasigurno znam - Damen ne stari. ivi ve est stotina godina i jo uvijek izgleda kao tinejd er. Opet zarijem lice u dlanove, mrzei samu sebe zato to sam bila tako sitniava, tako budalasta, tako jadna da sam si oduzela priliku da saznam odgovore po koje sam do la ovamo. Da se barem mogu vratiti unatrag i poeti ispoetka... "Ne mo e ." Okrenem se i ugledam Romy iza sebe pa se zapitam kako je u la. Ali kad se ogledam oko sebe, shvatim da vi e nisam u prekrasnoj kru noj prostoriji, nego opet u predvorju, samo nekoliko stolova ni e od mjesta gdje su prije sjedili sveenici, redovnici, amani i rabini. "I nikad ne smije premotavati unaprijed, u budunost, jer tako si uskrati putovanje i sada nji trenutak koji je, na kraju krajeva, jedino to zaista postoji." Okrenem se, pitajui se govori li samo o mom neslavnom proma aju s kristalom ili o ivotu openito. Ali ona se samo nasmije i. "Jesi li dobro?" Slegnem ramenima i skrenem pogled. Nema smisla obja njavati, jer vjerojatno ionako ve zna. "Ne", ka e ona, nasloni se na stol i zavrti glavom. "Ni ta ne znam. togod se ovdje dogodi, samo je tvoje. ula sam tvoje preklinjanje pa sam do la pogledati kako si. To je sve. Ni vi e, ni manje od toga." "A gdje je tvoja zla blizanka?" upitam, ogledavajui se oko sebe, pitajui se gdje li se sakrila. Ali Romy se samo nasmije i i mahne mi neka je slijedim. "Vani je, dr i na oku tvoju prijateljicu." "Ava je ovdje?" upitam, iznenadiv i se koliko mi je laknulo kad sam to ula. Pogotovo s obzirom da se jo uvijek pomalo ljutim na nju to me tako ostavila. Ali Romy samo mahne rukom i povede me kroz vrata van na stube, gdje me eka Ava.

"Gdje si bila?" upitam, a moje pitanje zvui vi e kao optu ba. "Malo sam se zanijela", ona slegne ramenima. "Ovo je mjesto tako udesno da sam..." Pogleda me, nadajui se da u joj oprostiti pa, shvativ i da neu, skrene pogled. "Kako si zavr ila ovdje? Jesu li Romy i Rayne..." Ali kad se okrenem, shvatim da ih vi e nema. Ava za kilji, a prsti joj se igraju s novoprikazanim zlatnim nau nicama. "Po eljela sam te pronai pa sam se na la ovdje, ali ne mogu ui unutra", ka e ona i namr ti se, gledajui u vrata. "Je li to to? Je li to hram koji si tra ila?" Kimnem, gledajui njene skupe cipele i dizajnersku torbicu, svake sekunde sve uzrujanija. Povela sam je sa sobom u Ljetozemlje da mi pomogne spasiti neiji ivot, a jedino to nju zanima je nabava novih krpica! "Znam", ka e ona, odgovarajui na moje misli. "Ponijelo me. ao mi je. Ali spremna sam ti sad pomoi, ako me jo uvijek treba . Ili si ve dobila sve odgovore koje si tra ila?" Stisnem usne i zagledam se u pod, odmahujui glavom. "Ovaj... bilo je nekih problema " Preplavi me val srama, pogotovo kad se prisjetim da sam najvei dio tih problema izazvala sama. "Bojim se da sam opet na poetku, tamo gdje sam i bila", dodam, osjeajui se kao najvea gubitnica na svijetu. "Mo da ti ja mogu pomoi?" Ona se nasmije i i stisne mi ruku, elei mi pokazati da to zaista i misli. Ali samo slegnem ramenima, jer ne vjerujem da sad vi e i ta mo e uiniti. "Ne predaj se tako lako", ka e ona. "Na kraju krajeva, ovo je Ljetozemlje - ovdje je sve mogue!" Pogledam je. Znam da je tako, ali znam i da me kod kue eka ozbiljan zadatak kojemu u morati posvetiti potpunu pozornost i koji e me posve zaokupiti. Povedem je niza stube, pogledam je i ka em: "Pa... postoji ne to to bi mogla uiniti." Dvadeset sedmo Premda je Ava htjela ostati, praktiki sam je zgrabila za ruku i prisilila na odlazak, svjesna da smo u Ljetozemlju ve izgubile previ e vremena, a da ja moram biti negdje drugdje. "A kvragu!" ree ona kad smo sletjele na njene jastuke u ljubiastoj sobi i za kilji prema svom prstu. "Nadala sam se da e ostati." Kimnem, primjeujui da se zlatno prstenje s draguljima opet pretvorilo u njeno uobiajeno srebrno, te da put natrag nisu pre ivjele ni skupe krpice i torbica. "Ba sam razmi ljala o tome", ka em, ustajui. "Zna da to mo e i ovdje, zar ne? Mo e prikazati to god eli , samo mora biti strpljiva", nasmije im se, jer elim razgovor zavr iti na pozitivan nain. Prisjeam se slinih Damenovih rijei nakon to me poeo pouavati. Eh, da sam barem malo vi e pazila na tim satovima pouke, ali tad sam mislila da vremena imamo napretek. Osim toga, pomalo me grize savjest to sam bila tako stroga prema njoj. Jer, budimo realni, tko se ne bi malo zanio pri prvom posjetu tom udesnom mjestu? " to sad?" upita ona, slijedei me dok idem prema vratima. "Kad opet idemo tamo? Nee valjda ii bez mene, ha?" Okrenem se i pogledam je. Vidim koliko je obuzeta svojim posjetom i zapitam se jesam li mo da ipak pogrije ila to sam je odvela onamo. Izbjegavam joj pogled i nastavim prema autu te samo doviknem preko ramena: "Nazvat u te."

* * * Sljedeeg jutra parkiram auto i zaputim se na sat, ubaciv i se u uobiajenu ueniku gu vu kao i svaki dan - samo to se danas ne trudim dr ati po strani i ne pazim na to hoe li se netko oe ati o mene, premda sam iPod, majicu s kapuljaom i tamne naoale ostavila kod kue. Vi e se ne oslanjam na njih, a ionako nisu bili od prevelike koristi. Sad nosim sa sobom svoj kvantni daljinski. Juer, tik prije no to smo Ava i ja oti le iz Ljetozemlja, zamolila sam je neka mi pomogne da si napravim bolji tit. Mogla sam je ostaviti vani i otii natrag u dvoranu, gdje bih i sama dobila sve potrebne odgovore, ali budui da je htjela pomoi, a meni se inilo kako ne bi bilo lo e da i ona ne to naui, ostale smo u podno ju stubi ta i obje usredotoile svu energiju elei tit koji bi nam (no, dobro, uglavnom meni, jer Ava ne uje misli i ne saznaje cijele ivotne prie kroz dodir) omoguio da se ukljuimo i iskljuimo po elji. Ve u sljedeem trenutku pogledale smo se i uglas rekle: "Kvantni daljinski!" I tako sad, kad god po elim uti neije misli, samo projiciram u njihovo energetsko polje i pritisnem odaberi. A ako ih ne elim uti, pritisnem prigu i. Ba kao na daljinskom upravljau televizora. Samo to je ovaj nevidljiv pa ga mogu nositi sa sobom. Na sat engleskog sti em rano, tako da mogu pratiti razvoj situacije. Ne elim ni ta propustiti, jer ovo je planirani nadzor. Premda imam vizualni dokaz da je Roman odgovoran za to to se dogaa Damenu, to nije dovoljno. Otkrila sam tko, sad jo moram saznati kako i za to. Nadam se da nee predugo trajati, jer ne samo da mi Damen jako nedostaje, nego mi i polako ponestaje besmrtnikog soka pa sam ga ve prisiljena tedjeti. Damen mi nije stigao pokazati kako da ga sama pripremim pa nemam pojma kako to uiniti, ba kao to i ne znam to e se dogoditi ako ga prestanem piti. Premda sam sigurna da, to god da se dogodi, nee biti dobro. Damen je u poetku smatrao dovoljnim da samo jednom popije eliksir pa da izlijei sve boljke. Tako je i bilo prvih stopedeset godina, ali onda je poeo primjeivati suptilne znakove starenja pa je odluio opet ga popiti. Pa opet. Sve dok na kraju nije postao potpuno ovisan o njemu. Osim toga, nije znao da je mogue ubiti besmrtnika sve dok nisam ubila njegovu biv u enu Drinu. Premda smo oboje sigurni da je napad na najslabiju taku (u Drininu sluaju to je bila srana akra) jedini nain da se to uini, i premda sam jo uvijek sigurna da smo jedini koji to znamo, ako je suditi prema onome to sam juer vidjela u Ljetozemlju, Roman je prona ao drugi nain. to znai da, ako elim spasit Damena, moram saznati to Roman zna, prije no to bude prekasno. Podignem pogled kad se vrata napokon otvore i unutra nahrupi horda uenika. Premda ovo nije prvi put da to vidim, jo uvijek mi je te ko gledati ih kako se smiju i ale i dobro se sla u, a prije samo tjedan dana jedva da bi jedni druge pogledali. Iako je taj prizor ne to to bi svatko normalan rado vidio u svojoj koli, u ovim okolnostima ba i nisam odu evljena njime. Ne samo zato to nisam dio skupine, nego zato to je neprirodno, jezivo i udno. Srednjo kolci jednostavno nisu takvi. Kvragu, ljudi jednostavno nisu takvi. Ljudi se dru e sa sebi slinima i to je svugdje tako. To je jedno od nepisanih pravila. Osim toga, ovo nije njihov izbor - sve to grljenje, smijeh i daj-pet nije posljedica novootkrivene ljubavi koju osjeaju jedni za druge, nego se dogaa zbog Romana. On je odgovoran za sve, kao majstor lutkar koji povlai konce za vlastiti u itak. Premda ne znam kako ili za to to radi, i premda ne mogu dokazati da to uistinu on radi, duboko u sebi znam da je tako. Jasno mi je to kao onaj gr u elucu ili oni ledeni trnci koji me prou kad god je on u blizini. Gledam kako Damen sjeda na svoje mjesto, a Stacia se naslanja preko

njegove klupe, unosei mu u lice svoje debelo podstavljeno i poduprto poprsje, pa zamahuje kosom i smije se vlastitoj glupoj ali. I premda ne ujem alu, jer sam je namjerno iskljuila kako bih mogla bolje uti Damena, dovoljno mi je to to on misli da je glupa. Ujedno mi i daje traak nade. Traak nade koja ubrzo umre - im mu se pozornost opet usmjeri na njen dekolte. Tako je banalan, tako djetinjast da mi je, iskreno, sasvim neugodno. Juer sam se osjeala grozno kad sam bila prisiljena promatrati ga u ljubavnom zanosu s Drinom, ali ovo danas mnogo je gore. Jer Drina je bila neko, samo prelijepa, plitka, prazna slika na kristalu. A Stacia je sad. Premda je i ona prelijepa, plitka i prazna, na alost, ovdje je preda mnom u svoj svojoj trodimenzionalnoj divoti. Slu am kako Damenov razvodnjeni mozak uzdi e nad prednostima i rasko i Stacijina debelo podstavljenog poprsja i ne mogu ne zapitati se nije li to uistinu tip ene koji mu se svia. Nisu li te razma ene, pohlepne, ta te djevojke zaista njegov tip. I jesam li ja samo neka udna anomalija, neka neobina iznimka koja mu se nekim udom ve etiri stoljea petlja u ivot. Cijeli sat ga dr im na oku promatrajui iz svoje samotne klupe u posljednjem redu. Automatski odgovaram na pitanja profesora Robinsa, samo ponavljajui odgovor koji vidim u glavi, ali misli su mi cijelo vrijeme usredotoene na Damena. Stalno se podsjeam na to kakav je zapravo: da je unato tome kako se pona a, duboko unutra dobar, drag, bri an i odan da je nesumnjivo ljubav mojih brojnih ivota, da ova njegova inaica preda mnom nije pravi on, premda se pona a vrlo slino onome to sam juer vidjela na kristalu. Kad napokon zazvoni za kraj sata, pratim ga. Dr im ga na oku cijeli sat tjelesnog (koji markiram), zadr avajui se ispred njegove uionice umjesto da odem na tranje. Sakrijem se svaki put kad osjetim da nailazi redar, a vraam se im proe. Virim kroz prozor i prislu kujem mu misli uhodim ga, radim tono ono za to me optu ivao. Otkriv i da ne razmi lja samo i jedino o Staciji, ne znam bih li trebala biti uznemirena ili bi mi trebalo laknuti - misli mu skreu prema svakoj curi koja je imalo zgodna i koja mu se nae u vidnom polju. Svakoj osim meni. Premda i cijeli trei sat pratim Damena, na poetku etvrtog usredotoim se na Romana. Gledam ga u oi dok prilazim svojoj klupi, a okrenem se prema njemu svaki put kad osjetim da me promatra ili da razmi lja o meni. I premda su njegove misli o meni jednako banalne i djetinjaste kao Damenova razmi ljanja o Staciji, odbijam pocrvenjeti ili reagirati na bilo koji nain. Samo se smije im i klimam glavom, jer ako elim saznati tko je on zapravo, moram stisnuti zube i prestati ga izbjegavati kao kugu. Kad zazvoni zvono za kraj sata, odluim izii iz uloge autsajderice, odbaene "spastiarke", koja mi je silom dodijeljena i zaputim se ravno prema dugom nizu stolova, ne obazirui se na gr u elucu koji svakim korakom postaje sve jai, jer odluila sam zgrabiti mjesto i sjediti s ostalima iz razreda. Roman mi kimne kad priem stolu, a ja osjetim lagano razoaranje, jer nije iznenaen ni pribli no onoliko koliko sam oekivala da e biti. "Ever!" smije i se, tap ui po praznom mjestu pokraj sebe. "Znai da mi se ipak ne privia. Zbilja smo pod satom ostvarili nekakav kontakt." Napeto se nasmije im i uguram se na mjesto pokraj njega, a pogled mi nagonski pobjegne prema Damenu, ali samo na trenutak, jer prisilim se skrenuti ga, podsjeajui se da moram ostati usredotoena na Romana i da je iznimno va no da mi ni ta drugo ne privue pozornost. "Znao sam da e se na kraju predomisliti, ali radije bih da ti nije

trebalo tako dugo. Sad moramo tako puno toga nadoknaditi." On se nagne prema meni, a lice mu je tako blizu mome da mu s lakoom mogu vidjeti svaku pojedinanu tokicu ljubiaste boje u oima u kojima bi se ovjek tako lako mogao izgubiti. "Ovo je ba lijepo, ne? Jelda da je ba lijepo? Svi smo skupa, kao jedan. No, cijelo to vrijeme ti si bila karika koja nedostaje. Ali sad kad si tu, moja misija je zavr ena. A mislila si da je nemogue, ha?" On zabaci glavu i nasmije se - oi su mu sklopljene, zubi blje te, a razbaru ena plava kosa sjaji se na suncu. Premda mi je mrsko priznati, zaista aroban. Ni pribli no tako kao Damen i ne na isti nain, ali zgodan - na onaj nain koji me podsjea na moj stari ivot: ima taman dovoljno povr nog arma i pa ljivo isplanirane senzualnosti da bih nekad brzo pala na njcga. Jednom davno, u vrijeme dok sam jo stvari uzimala zdravo za gotovo i rijetko sam - gotovo nikad - gledala dalje od povr ine. Gledam kako zagriza u svoj Mars pa brzo opet pogledam Damena. Pri pogledu na njegov prekrasni profil, srce mi ispuni nepodno ljivo duboka e nja. Gledam kako gestikulira dok nekom glupom priicom zabavlja Staciju, premda me sama pria zanima mnogo manje nego te njegove ruke, jer sjeam se njihova dodira na svojoj ko i... "... zato, premda je lijepo da si nam se pridru ila, ne mogu ne zapitati o emu se stvarno radi", ka e Roman, ne skidajui pogled s mene. Ali ja jo uvijek gledam Damena. Promatram kako ljubi Staciju u obraz, a onda mu usne klize oko njena uha pa slijede liniju vrata... "Jer ma koliko bih se htio pretvarati da si ipak podlegla mom neodoljivom izgledu i armu, znam da nije tako. Pa mi reci, Ever, u emu je tos?" ujem Romana kako govori, a njegov je glas monotona pozadinska buka koju s lakoom ignoriram dok i dalje gledam Damena - ljubav mog ivota, moju vjenu srodnu du u, osobu koja je potpuno nesvjesna da uope postojim. eludac mi se ve e u vor dok njegove usne okrznu Stacijinu kljunu kost prije no to e se vratiti do uha, a usne mu se lagano miu dok joj ape, nagovarajui je da markira sljedei sat pa da njih dvoje odu do njegove kue... ekaj malo - mora je nagovarati? Poku ava je uvjeriti? Znai li to da se ona neka? Jesam li ja jedina koja je jednostavno pretpostavila da su ve spavali zajedno? Ali ba kad se spremam prislu kivati Stacijine misli da vidim za to glumi da nije laka cura, osjetim kako me Roman potap e po nadlaktici i ka e: "Ma daj, Ever, nemoj se sramiti. Reci mi to radi ovdje. to je tono ona kap koja je prelila a u." Prije no to stignem odgovoriti, Stacia me pogleda i ka e: "Isuse, spastiarko, daj ne bulji!" Ne odgovorim nego se pretvaram da nisam ula, dok i dalje gledam Damena. Pretvaram se da ona i ne postoji, premda su isprepleteni kao da su zalijepljeni jedno za drugo. Da se barem Damen okrene i pogleda me - da me zaista vidi - onako kao nekad. Ali kad se napokon zaista okrene, pogled mu proe kroz mene, kao da nisam vrijedna da me se gleda, kao da sam sad nevidljiva. A ja ostajem otupjela, bez daha, sleena, paralizirana... "Ha-lo!" vikne Stacia dovoljno glasno da je svi uju. "Mislim stvarno. Mo emo li ti pomoi? Mo e li ti itko pomoi?" Pogledam Milesa i Haven koji sjede samo metar dalje, ali oni samo zavrte glavom, u sebi pri eljkujui da nikad nisu imali nikakve veze sa mnom. S mukom progutam slinu, podsjeajui se da to nisu stvarno njihove misli - da je Roman scenarist, producent, redatelj i urednik cijele ove odvratne predstave.

Pogledam ga i zavirim mu u misli, osjeajui kako mi se eludac gri, ali odluila sam prokopati dublje, dalje od povr inskog sloja i uobiajenih djetinjastih i banalnih misli, jer zanima me postoji li ne to vi e ispod te slike pohotnog, nepodno ljivog tinejd era, ovisnika o slatkom kakvim se eli predstaviti. Jer, iskreno govorei, ne vjerujem u to. Slika koju sam vidjela na kristalu, ona sa zlim pobjednikim cerekom na licu, ukazuje na mnogo mraniju stranu. Dok mu se osmijeh iri, a oi se suzuju, sve postaje nekako prigu eno. Sve osim Romana i mene. Hrlim kroz tunel, sve br e i br e, a vue me sila kojoj se ne mogli oduprijeti. Skliznem u mrani ponor njegova uma, a Roman pa ljivo odabire prizore koje eli da vidim: Damenovu zabavu u na oj sobi u hotelu Montage, zabavu na kojoj su Stacia, Honor, Craig i svi ostali koji nikad prije nisu razgovarali s nama, zabavu koja traje danima, sve dok ga napokon ne izbace iz hotela zbog uni tavanja hotelske imovine. Prisiljava me da odgledam razne ru ne prizore koje radije ne bih vidjela, u sve kulminira onim posljednjim prizorom koji sam vidjela u kristalu. Padnem unatrag sa stolice i zavr im na podu, spetljanih ruku i nogu. I uspijem se ispetljati, a cijela kola podrugljivo zakrii: "Spastiarko!", dok ja u asnuto gledam kako moj proliveni crveni eliksir tee preko stola i kaplje na pod. "Jesi dobro?" upita Roman, gledajui me dok se poku avam osoviti na noge. "Znam da nije lako gledati. Vjeruj mi, Ever, bio sam na tvom mjestu. Ali zbilja je tako najbolje, ozbiljno ti ka em. Morat e mi vjerovati na rije." "Znala sam da si to bio ti", apnem, stojei pred njim i tresui se od bijesa. "Cijelo sam vrijeme znala." "Bome jesi", nasmije i se on. "Bome jesi. Jedan bod za tebe. Premda te moram upozoriti da jo uvijek vodim za desetak bodova." "Nee se izvui", ka em, zgro eno gledajui kako zamae prst u lokvicu mog prolivenog soka pa pu ta da mu kapljice kaplju na jezik, tako odmjereno i izre irano kao da mi poku ava ne to rei, ne to natuknuti. Ali ba kad mi se u glavi poinje oblikovati zamisao, on oblizne usne i ka e: "E vidi , tu grije i ." Okrene glavu tako da mu se vidi tetova a na vratu: lijepo iscrtan Ouroboros. "Ve sam se izvukao, Ever", nasmije i sc on. "Ve sam pobijedio." Dvadeset osmo Nisam i la na likovni. Oti la sam odmah nakon ruka. Ne, la em. Zapravo, oti la sam usred ruka. Samo nekoliko sekundi nakon onog u asnog razgovora s Romanom, otrala sam prema parkirali tu (praena neprekidnim nizom povika: "Spastiarko!"), gdje sam uskoila u svoj auto i brzo se odvezla prije no to je kolsko zvono uope imalo priliku zazvoniti za poetak sata. Morala sam se maknuti od Romana, od njegove jezive tetova e zamr enog Ouroborosa koji je nakratko bljesnuo pa postao nevidljiv, ba kao i onaj na Drininu zape u. Bio je to simbol koji je neporecivo oznaio Romana kao odmetnutog besmrtnika, ba kao to sam cijelo vrijeme mislila. I premda me Damen nije upozorio na njih, premda nije niti znao da postoje sve dok Drina nije postala zla, svejedno mi je te ko vjerovati da mi je trebalo tako dugo da to shvatim. Hou rei, iako Roman jede i pije, i unato tomu to mu je aura vidljiva, a misli dostupne (barem meni), sad mi je jasno da je sve to bila samo fasada. Kao one kulise u holivudskim studijima koje su napravljene tako da izgledaju kao ne to to zapravo nisu. Roman je uinio isto to - smi ljeno je projicirao sliku vedrog mladog deka iz Engleske s blistavom aurom i sretnim, pohotnim tinejd erskim mislima, premda je duboko unutra sve samo ne to.

Pravi je Roman mraan. I zlokoban. I zao. I sve drugo to sainjava rije lo . Ali jo je gora injenica da namjerava ubiti mog deka, a ja jo uvijek ne znam za to. Jer motiv je jedino to nisam vidjela za vrijeme kratkog, ali uznemirujueg posjeta unutra njosti njegova uma. A ako u ga ikad morati ubiti, motiv je vrlo bitna stvar, jer ako ga se elim zauvijek rije iti, od presudne je va nosti udariti u pravu akru. Ako ne znam motiv, moglo bi se dogoditi da ne uspijem. Bih li trebala udariti u prvu akru - ili korijensku akru, kako je katkad nazivaju - sredi te bijesa, nasilja i pohlepe? Ili pupanu akru, sakralno sredi te gdje ive zavist i ljubomora? Ako ne znam to ga motivira, prevelike su mogunosti da udarim u krivu akru, to ne samo da ga ne bi ubilo nego bi ga najvjerojatnije neopisivo razjarilo. Tad bih morala birati izmeu preostalih est akri, a dotad bi ve on shvatio to smjeram. Osim toga, ne isplati mi se prerano ubiti Romana, jer bi sa sobom odnio tajnu o tome to je uinio Damenu i ostalim uenicima u koli. To je rizik koji si ne mogu priu titi. Uostalom, da i ne spominjem kako nisam ba pristalica ubijanja. Uinila sam to samo jednom, kad nisam imala drugog izbora, jer borila sam se za vlastiti ivot. A im sam shvatila to sam uinila Drini, ponadala sam se da to nikad vi e neu morati uiniti. Jer, premda je kroz povijest ona mnogo puta ubila mene i premda je priznala da mi je ubila cijelu obitelj - ak i psa - to mi nije nimalo umanjilo osjeaj krivnje. Spoznaja da sam ja odgovorna za njezin konani odlazak s ovoga svijeta u asan je osjeaj. S obzirom da sam vi e-manje na poetku, odluim se tamo i vratiti. Skrenem desno i zaputim se prema Damenovoj kui namjeravajui iskoristiti tih nekoliko sati dok je on jo u koli da provalim u kuu i malo pronju kam. Stanem pokraj vratarske kuice, mahnem Sheili pa nastavim prema ulazu u ograeno naselje, pretpostavljajui da e mi otvoriti vrata. Kad se nisu otvorila, u zadnji tren nagazim na konicu da se ne zabijem u njih. "Samo malo! Samo malo!" vie Sheila dok bijesno koraa prema mom autu kao da sam neki uljez, kao da me nikad prije nije vidjela. A do pro log tjedna ovdje sam bila gotovo svaki dan. "Hej, Sheila", nasmije im se ljubazno, prijateljski i nimalo prijetei. "Idem kod Damena pa vas molim da mi otvorite vrata." Gleda me kroz su ene oi, a usne su joj stisnute u tanku crtu. "Morat u te zamoliti da se makne odavde." " to? Ali za to?" "Vi e nisi na popisu gostiju", ka e ona, stojei vrsto podboena, a nakon svih tih mjeseci smije enja i mahanja, na licu joj ni traka aljenja. Sjedim, stisnutih usana, pu tajui da njene rijei dopru do mene. Vi e nisam na popisu. Vi e nisam gost s trajnom dozvolom ulaska. Zabranjen mi je ulaz, na crnoj sam listi, ili kako se ve zove kad ti zauvijek zabrane ulazak u ograeno naselje. Ve bi to samo po sebi bilo dovoljno gadno, ali jo je gore uti to iz usta Velike Sheile umjesto od svog deka. Zurim u krilo, a rukom tako vrsto sti em mjenja da se bojim kako e mi puknuti u ruci. Te ko progutam, a onda je pogledam i ka em: "Pa, oito je da znate da smo Damen i ja prekinuli. Ali nadala sam se da ete me pustiti unutra da uzmem neke svoje stvari koje su ostale kod njega, jer kao to vidite..." - otkopam torbu i gurnem ruku unutra "... jo uvijek imam klju." Podignem ga visoko, gledajui kako se zrake podnevnog sunca odbijaju od sjajnog zlatnog metala, previ e zaokupljena vlastitim sramom da bih predvidjela kako e ona posegnuti i zgrabiti ga.

"A sad te lijepo molim da se udalji odavde", ka e ona, gurnuv i klju duboko u d ep na prsima, gdje ga i dalje nazirem kroz tkaninu koja je tijesno napeta preko njenih mamutskih grudi. Jedva mi daje dovoljno vremena da maknem stopalo s konice i premjestim ga na papuicu gasa, a ve nastavlja: "Hajde sad. Kreni natrag. Nemoj da ti moram dvaput govoriti!" Dvadeset deveto Kad ovoga puta stignem u Ljetozemlje, preskoim uobiajeno prizemljenje na onoj miri ljavoj livadi i radije odaberem sletjeti usred onoga o emu sad ve volim razmi ljati kao o sredi tu zbivanja. Ustanem i otresem pra inu s odjee, zaueno primijetiv i da ljudi oko mene mirno nastavljaju sa svojim aktivnostima, kao da je sasvim normalno da ljudi padaju iz vedra neba ravno na cestu. Dodu e, ovdje to vjerojatno i jest. Proem pokraj karaoke-barova i frizerskih salona, istim putem kojim su me vodile Romy i Rayne. Znam da bih mogla jednostavno po eljeti da se odmah naem tamo, ali radije bih nauila kako se sama snai ovdje. Nakon brzog prolaska kroz jednu uliicu i o trog skretanja na bulevar, potrim uz te mramorne stube i zastanem ispred golemih vrata, gledajui kako se otvaraju preda mnom. Zakoraim u veliko mramorno predvorje, primjeujui da je sad ovdje mnogo vea gu va nego pro li put. U glavi jo jednom prevrtim pitanja, a nisam sigurna treba li mi opet aka ki arhiv ili mogu i ovdje dobiti odgovore. Pitam se tra e li pitanja poput: Tko je Roman i to je uinio Damenu? i: Kako ga mogu zaustaviti i spasiti Damenu ivot? pristup u takav za tien fond. Osjetiv i da bih trebala pojednostaviti stvar i zbiti sve u samo jednu reenicu, sklopim oi i pomislim da zapravo elim znati: to trebam uiniti da sve bude kao prije? im se misao potpuno oblikovala, preda mnom se otvore vrata, a toplo svjetlo koje dopire kroz njih poziva me unutra. Uem u posve bijelu prostoriju, iste one dugine bijele boje kao i pro li put, samo to ovoga puta umjesto bijele mramorne klupe na sredini stoji izlizan ko nati naslonja. Krenem prema njemu, sjednem, izvuem klupicu za noge i zavalim se. Tek kad primijetim da su na naslonu za ruke izgrebani inicijali R.B. i E.B., shvatim da sjedim u kopiji tatina omiljenog naslonjaa. Iznenaeno dahnem vidjev i iste one ogrebotine kakve je Riley na moj nagovor urezala svojim izviakim no iem. One koje ne samo da su bile jasan dokaz na e krivnje, nego su nam i zaradile tjedan dana kazne. Moju su produ ili na deset dana, im su shvatili da sam je ja nagovorila na taj in - to me u njihovim oima uinilo krivcem s predumi ljajem, koji je zaslu ilo dodatnu kaznu. Prelazim prstima po izrezuckanoj ko i i zarivam nokte u tapecirung tamo gdje je krivulja njenog R oti la preduboko. Iz grla mi se otme jecaj, jer sjeam se tog dana. Sjeam se svih dana. Svakog pojedinog divnog, slatkog dana koji sam uzimala zdravo za gotovo, a koji mi sad toliko nedostaju da mislim kako e mi srce prepuknuti od boli. Sve bih dala da se mogu vratiti natrag. Sve, ako bi to znailo da e sve biti kao prije. Jo nisam niti dovr ila misao, a prostorija se ve pone preobra avati. Od gotovo posve prazne sobe s usamljenim naslonjaem u sredim postane tona preslika na e dnevne sobe doma u Oregonu. U zraku se osjea miris maminih uvenih braunija, a zidovi poprimaju onu nje nu pastelnu be boju koju je mama nazivala naplavljetu biser. Kad mi se preko koljena stvori pleteni pokriva u tri nijanse plave boje, koji mi je isplela baka, pogledam prema vratima gdje na kvaki visi Buttercupin povodac, a na podu, pored tatinih, stoje Rileyjene stare tenisice. Gledam kako se ispunjavaju svi dijelovi, sve dok sve nije na svome mjestu: svaka fotografija, svaka knjiga, sve sitnice. Ne mogu a da se ne zapitam je li to

zbog mog pitanja, jer sam po eljela da sve bude kao prije. Jer, zapravo, milila sam na Damena i mene. Nisam li? Hou rei, je li zaista mogue vratiti se kroz vrijeme? Ili je ovaj vrlo ivopisni duplikat, ova diorama obitelji Bloom, najbli e to mogu doi tome? Dok jo preispitujem svoju okolinu i poku avam otkriti to sam zaista mislila, ukljui se TV, a po zaslonu od kristala - istog onakvog kao prije nekoliko dana - preleti bljesak boja. vr e se ogrnem pokrivaem i za u kam ga ispod koljena, a na zaslonu se pojave rijei L'HEURE BLEUE. JO se nisam niti stigla zapitati to bi to moglo znaiti, a ve se pojavila definicija ispisana naljep im rukopisom: Francuski izraz l'heure bleue ili "plavi sat" odnosi se na sat izmeu dnevne svjetlosti i mraka. To se vrijeme cijeni zbog kvalitete svjetla, a u to vrijeme se i najjae osjea miris cvijea. Za kiljim prema zaslonu, gledajui kako rijei blijede, a pojavljuje se slika Mjeseca - punog i velianstvenog - koji blista najdivnijom nijansom plave boje, onom koja gotovo da je istovjetna boji neba... A zatim, zatim ugledam sebe - na tom istom zaslonu. Odjevenu u traperice i crnu vestu, raspu tene kose, kako kroz prozor gledam isti taj plavi Mjesec, stalno pogledavajui na sat kao da oekujem ne to... ne to to e se ubrzo dogoditi. Unato tomu to mi je nekako neobino i snovito promatrati sebe koja nisam stvarno ja, svejedno osjeam to ona osjea i ujem o emu razmi lja. Ide nekamo, na neko mjesto koje je prije smatrala nedostupnim. Napeto eka trenutak kad e nebo postati iste boje kao Mjesec - predivne, duboke tamnoplave boje bez traka sunca - jer zna da je to trenutak koji najavljuje njezinu jedinu priliku da se vrati u ovu sobu i na mjesto koje je smatrala izgubljenim. Promatram, ne skidam pogled sa zaslona, zadr avajui dah dok ona podi e ruku, priti e prstom o kristal i biva povuena natrag kroz vrijeme. Trideseto Istrim iz dvorane i sjurim se niza stube. Vid mi je tako zamagljen i srce mi tako jako nabija da ne vidim Romy i Rayne sve dok ve nije prekasno, a Rayne mi je pod nogama. "Isusebo e, ao mi je, oprosti..." Sagnem se, ispru im ruku, ekajui da je ona primi pa da joj pomognem ustati. Cijelo je vrijeme ispitujem je li dobro. Lecnem se od neugode shvativ i da ignorira moju ispru enu ruku i da se poku ava sama osoviti na noge. Popravi si suknjicu i povue dokoljenke, dok ja u udu gledam kako joj oguljena koljena odmah zacjeljuju - dosad mi nije palo na pamet da bi njih dvije mogle biti poput mene. "Jeste... jeste li vi..." Ali prije no to stignem zavr iti, Rayne odmahne glavom i ka e: "Sasvim sigurno nismo." Provjeravajui jesu li joj dokoljenke tono jednake visine, ona promrmlja: "Nismo ti nimalo sline", poravnavajui plavi blejzer i kariranu suknjicu, a zatim pogleda svoju mnogo simpatiniju sestru koja vrti glavom. "Rayne, molim te, budi pristojna", namr ti se Romy. Premda me Rayne i dalje iba pogledom, glas joj je ipak ne to manje o tar kad ka e: "Pa, nismo" "Znai... znai da znate o meni?" upitam i zaujem Rayneine misli A ne, ne znamo! Romy ozbiljno klimne glavom. "I svejedno mislite da sam zla?" Rayne zakoluta oima, a Romy se blago nasmije i pa ka e: "Molim te, ne obaziri se na moju sestru, Uope to ne mislimo. Nikoga no osuujemo."

Pogledavam jednu pa drugu, upijajui pogledom njihovu blijedu ko u, goleme tamne oi, o tro odrezane i ke i tanke usne - crte lica tako su im nagla ene da izgledaju kao ivi likovi iz mange. Pomislim kako je neobino da dvije izvana tako sline osobe iznutra mogu biti tako razliite. "Reci nam to si saznala", ka e Romy, smije ei se, pa krene niz ulicu kao da je sigurna da emo je slijediti. to i uinimo. "Jesi li prona la sve odgovore za kojima si tragala?" I vi e od toga. Sve otkad se kristal ispraznio, zapravo sam bez rijei. Ne znam kako protumaiti podatke koje sam dobila, ali sigurna sam da sadr e mogunost da mi promijene ivot, a mo da i cijeli svijet. Premda moram priznati da je prilino zapanjujue imati pristupa takvoj monoj mudrosti, odgovornost koja ide uz to neporecivo je golema. Hou rei, sad kad to znam, to da radim s tim? Postoji li neki razlog za to mi je to pokazano? Neki veliki svjetski razlog? Oekuje li se od mene ne to, a da ja toga nisam svjesna? A ako ne, emu onda sve ovo? Ozbiljno, za to ja? Pa sigurno nisam prva koja je postavila takvo pitanje. Ili jesam? Jedini smisleni odgovor koji mi pada na pamet jest: mo da bih se trebala vratiti natrag. Mo da mi je to sueno. Ne da zaustavim atentate, ratove, ili da promijenim povijest, jer mislim da nisam prava osoba za taj zadatak. Ali mislim da mi je taj podatak pokazan s razlogom, jednim koji ima veze s onim o emu cijelo vrijeme razmi ljam: da je cijeli taj scenarij s nesreom, mojim vidovnjakim sposobnostima i time to me Damen uinio besmrtnom jedna velika pogre ka. I da bi, kad bih se mogla vratiti unatrag kroz vrijeme i sprijeiti da se nesrea dogodi, sve bilo kao prije. Mogla bih se vratiti u Oregon i u svoj stari ivot, kao da se sav moj sada nji ivot nikad nije niti dogodio. A to je ono to cijelo vrijeme pri eljkujem. Ali to bi bilo s Damenom? Bi li se i on vratio? Ako bi, znai li to da bi jo uvijek bio s Drinom, sve dok me ona opet ne uspije ubiti... i sve se opet ponovi? Bih li samo odgodila neizbje no? Ili bi sve osim mene ostalo isto? Hoe li Roman ubiti Damena dok ja ivim u Oregonu, potpuno nesvjesna njegova postojanja? Ako je tako, kako bih mogla dopustiti da se to dogodi? Kako bih mogla okrenuti lea jedinoj osobi koju sam ikad istinski voljela? Vrtim glavom, primjeujui da me Romy i Rayne jo uvijek gledaju, ekajui odgovor, premda nemam pojma to bih im rekla. Pa samo stojim, otvorenih usta, izgledajui kao totalni idiot. Mislei kako sam ak i u Ljetozemlju, tom mjestu apsolutne ljubavi i savr enstva, blesaa na kvadrat. Romy se nasmije i i sklopi oi, a u naruju joj se stvori buket crvenih tulipana - prekrasnih crvenih tulipana koje mi odmah pru i. Ali ne elim ih primiti. Samo suzim oi i ponem uzmicati. " to radi ?" Pogledavam jednu pa drugu, a glas mi je napet, krhak. Primjeujem da izgledaju jednako zbunjene kao i ja. " ao mi je", ka e Romy, poku avajui me smiriti. "Nisam sigurna za to sam to uinila. Ta mi se misao samo stvorila u glavi pa sam..." Gledam kako tulipani u njenim rukama nestaju, vraaju se tamo odakle su do li, ali to to su nestali nimalo ne mijenja stvar i sad samo elim da i one nestanu. "Zar ovdje ama ba ni ta nije privatno?" viknem, svjesna da je moja reakcija pretjerana, ali ne mogu si pomoi. Jer ako su ti tulipani bili neka vrsta poruke, ako mi je prislu kivala misli i na taj me nain poku ala navesti da se odreknem pro losti i ostanem tu gdje jesam, pa... to se nje

jednostavno ne tie. Njih dvije mo da i znaju sve o Ljetozemlju, ali ne znaju ni ta o meni i nemaju se pravo mije ati. Nikad nisu morale donijeti ovakvu odluku. Ne znaju kako je to kad izgubi sve ljude koje si ikada voljela. Zakoraim jo jedan korak unatrag, gledajui kako se Rayne mr ti dok Romy vrti glavom, govorei: "Ni ta nismo ule. Zaista. Ne mo emo itati sve tvoje misli, Ever, samo one koje nam je dopu teno znati. to god si vidjela u aka kom arhivu samo je tvoje, zauvijek. Mi smo samo zabrinute to si se uznemirila. To je sve. Ni ta vi e, ni ta manje." Gledam je su enim oima, a ne vjerujem joj ni rije. Vjerojatno su mi cijelo vrijeme prislu kivale misli. Za to bi mi inae dala tulipane? Za to bi prikazala ne to takvo? "Nisam ni bila u aka kom arhivu", ka em. "Ova je soba bila..." zastanem i s mukom progutam, sjetiv i se mirisa maminih kolaa i osjeaja bakina pokrivaa pod prstima, svjesna da bih sve to opet mogla imati. Samo trebam priekati pravi dan i pravo vrijeme i mogu se vratiti svojoj obitelji i prijateljima. Zavrtim glavom i slegnem ramenima: "Ova je soba bila drukija." "Aka ki arhiv ima mnogo lica", kimne Romy. "Postane tono ono to treba ." Ona me pogleda, oima mi pretra ujui lice. "Ovdje smo samo zato da ti pomognemo, a ne da te uznemirimo ili zbunimo." " to to znai? Vi ste kao moji aneli uvari ili duhovni vodii? Dvije dobre vile u uniformi neke privatne kole?" "Ne ba ", nasmije se Romy. "A tko ste onda? I to ovdje radite? I kako to da me uvijek uspijete pronai?" Rayne me iba ljutitim pogledom i povlai sestru za rukav, nagovarajui je na odlazak, ali Romy se ne da. Gleda me u oi i ka e: "Ovdje smo samo zato da ti pomognemo. To je sve to treba znati." Gledam je nekoliko trenutaka pa skrenem pogled na njenu sestru, a zatim zavrtim glavom i odem od njih. Namjerno su tajanstvene i udne do besvijesti, a nekako nasluujem da nemaju dobre namjere. Nastavljam hodati, ne obazirui se na Romyne pozive. elim se to vi e udaljiti od njih. Hodam prema eni kestenjaste kose koja eka ispred kazali ta, onoj koja izdaleka i s lea izgleda tono kao Ava. Trideset prvo Lagano sam dodirnula enu kestenjaste kose po ramenu, a golemo razoaranje koje sam osjetila vidjev i da to nije Ava navelo me da shvatim kako oajniki trebam razgovarati s njom. Zato napustim Ljetozemlje i vratim se natrag, a prizemljim na vozako sjedalo svog auta parkiranog ispred trgovine TraderJoe's u sklopu trgovakog centra Crystal Cove Promenade. Moje je neoekivano pojavljivanje toliko iznenadilo jednu enu da su joj iz ruke ispale obje vreice, iz kojih su se pod obli nje aute otkotrljale limenke kave i juhe. Obeam si da u odsad nadalje biti malo diskretnija u odlascima i dolascima. Kad stignem do Avine kue, zateknem je usred gatanja pa priekam u njenoj suncem obasjanoj kuhinji da zavr i. I premda znam da me se to ne tie i da ne bih trebala prislu kivati, posegnem za svojim kvantnim daljinskim i ukljuim se u njihovu seansu. Ostanem zateena koliinom tonih pojedinosti koje Ava izgovara. "Dojmljivo", ka em nakon to je njena klijentica oti la, a ona mi se pridru ila u kuhinji. "Jako dojmljivo. Ozbiljno, nisam imala pojma", ka em i nasmije im se, promatrajui je kako izvodi uobiajeni obred pristavljanja vode za aj i slaganja keksia na tanjur koji potom gurne prema meni. "Veliki je kompliment uti to od tebe", nasmije i se ona i sjedne nasuprot meni. "Premda sam, ako se dobro sjeam, i tebi jednom tono proitala karte." Posegnem za keksom, znajui da se to oekuje od mene. Poli em eer s

vrha i osjetim ubod tuge to mi to vi e nije tako ukusno kao prije. "Sjea se toga? U Noi vje tica?" Pozorno me promatra. Kimnem. Dobro se sjeam. Te sam veeri otkrila da ona mo e vidjeti Riley. Dotad sam bila sigurna da sam ja jedina koja mo e komunicirati s mojom mrtvom sestricom i nisam ba bila presretna kad sam saznala da vi e nije tako. "Jesi li rekla svojoj klijentici da se via s totalnim luzerom?" Prelomim keks napola. "Da je vara sa enom koju ona smatra prijateljicom? I da bi ih oboje trebala po kratkom postupku maknuti iz svog ivota?" upitam i otresem mrvice koje su mi pale u krilo. "Upravo tako", ka e ona i ustane dovr iti aj istog trena kad se zauje pi tanje ajnika. "Premda, ako jednoga dana bude nekome itala sudbinu, nadam se da e nauiti ubla iti poruku." Zamislim se i iznenada me obuzme tuga kad shvatim da ve dugo nisam razmi ljala o budunosti, o tome to bih htjela biti kad odrastem. Pro la sam mnoge faze - htjela sam biti rend erica u parku prirode, uiteljica, astronautica, manekenka, pop-zvijezda - popis je beskonaan. Ali sad kad sam besmrtna, sad kad sam u polo aju nekoga tko u sljedeih tisuu godina ima priliku isku ati sve te stvari, vi e nisam lako ambiciozna. Jedino o emu sam u posljednje vrijeme razmi ljala jest kako vratiti Damena. A sad, nakon ovog odlaska u Ljetozemlje, jedino o emu razmi ljam jest kako vratiti onu staru sebe. Hou rei, imati cijeli svijet pod nogama nije tako primamljivo kad to nema s kim podijeliti. "Ja... jo uvijek nisam sigurna to elim raditi. Zbilja nisam razmi ljala o tome", sla em, pitajui se hoe li mi biti lako skliznuti natrag u nekada nji ivot... ako se odluim vratiti. I hou li jo uvijek sanjati o tome da postanem pop-zvijezda ili e me promjene koje su se dogodile ovdje pratiti i tamo. Ali kad pogledam Avu, gledajui kako prinosi alicu usnama i puhne dvaput prije nego to e otpiti, sjetim se da nisam do la ovamo razgovarati o svojoj budunosti. Do la sam razgovarati o svojoj pro losti. Odluila sam povjeriti joj se i s njom podijeliti neke od svojih najveih tajni. Sigurna sam da joj mogu vjerovati i da e mi moi pomoi. Jer, iskreno govorei, trebam nekoga na koga mogu raunati. Ne mogu sve to sama. Nije stvar samo u tome da mi netko pomogne donijeti odluku hou li ostati ili otii, jer poinjem shvaati da i nemam mnogo izbora. Pomisao na to da ostavim Damena, na to da ga nikada vi e ne vidim, gotovo je nepodno ljiva. Ali kad pomislim na svoju obitelj i na to kako su, i ne znajui, umrli zbog mene - bilo to zbog glupe plave majice i mog ustrajanja da se vratimo po nju, to je na kraju izazvalo nesreu u kojoj smo svi poginuli, ili zato to je Drina potjerala jelena pred na auto kako bi se rije ila mene i imala Damena samo za sebe - osjeam da moram uiniti ne to to e popraviti nastalu tetu. Jer s koje god strane pogledam, uvijek se sve svodi na mene. Ja sam kriva to oni vi e ne ive svoj ivot, to im je njihova blistava budunost tako tragino oduzeta. Da nije bilo mene, ni ta se od toga ne bi dogodilo. I premda je Riley tvrdila da je sve ispalo ba kao to je trebalo biti, injenica da sam dobila ovaj izbor dokaz je da trebam rtvovati svoju budunost s Damenom da bi oni imali svoju. To je ono to bih trebala uiniti. To je jedino ispravno. Uz to kako se stvari razvijaju i kako su me u koli potpuno izopili, Ava mi je praktiki jedina prijateljica koja mi je ostala. to znai da mi treba kako bi pozavr avala sve stvari koje u mo da morati ostaviti nedovr enima.

Prinesem alicu usnama, a onda je opet spustim ne otpiv i ni gutljaj. Prstom pratim krivulju ruke, duboko udahnem i ka em: "Mislim da netko truje Damena." Gledam kako joj se oi ire i usta otvaraju. "Mislim... mislim da mu netko stavlja ne to u..." - eliksir- "... njegovo omiljeno pie. A od toga se pona a kao da je..." - smrtan - "... normalan, ali ne u dobrom smislu te rijei." Stisnem usne i ustanem, jedva joj dajui vremena da doe do daha, jer ve nastavim: "A s obzirom na to da me vi e ne pu taju u njegovo naselje, trebam te da mi pomogne provaliti unutra." Trideset drugo "Okej, stigle smo. Budi hladnokrvna", ka em pa se uurim straga iza sjedala dok se Ava pribli ava ulazu u naselje. "Samo kimni i daj joj ime koje sam ti rekla." Podvuem noge, poku avajui se uiniti to manjom, to manje uoljivom. Prije samo dva tjedna i prije ovog nevjerojatno naglog rasta, to bi mi i lo mnogo lak e. unem jo dublje i vr e se ogrnem pokrivaem dok Ava spu ta prozor, smije i se Sheili i predstavlja se kao Stacia Miller (moja zamjena na popisu Damenovih dobrodo lih gostiju), za koju se nadam da jo nije poela dolaziti ovamo tako esto da je Sheila ve prepoznaje. im se kapija otvori, krenemo prema Damenovoj kui, a ja odbacim pokriva sa sebe i sjednem, gledajui kako Ava s oitom zavi u promatra naselje oko sebe, vrtei glavom i mrmljajui: " minkerski." Slegnem ramenima pa se i ja ogledam oko sebe, jer nikad to prije nisam previ e primijeivala. Naselje mi je uvijek bilo samo izmaglica sastavljena od la nih toskanskih ladanjskih kua i panjolskih hacijenda s dobro odr avanim vrtovima i podzemnim gara ama, pokraj kojih sam morala proi da bih do la do Damenove pseudofrancuske vile. "Nemam pojma kako si to mo e priu titi, ali zbilja je lijepo", ka e ona, pogledavajui me dok skree na prilaz njegovoj kui. "Kladi se na konjske utrke", promrmljam, usredotoena na vrata gara e, upijajui te posljednje pojedinosti prije no to sklopim oi i po elim da se otvore. U mislima ih vidim kako se podi u, ali kad otvorim oi zaujem samo kripu i stenjanje metala prije no to se vrata opet s treskom spuste. to je jasan znak da sam jo uvijek jako daleko od svladavanja psihokineze i pomicanja iega te eg od Pradine torbice. "Ovaj, mo da bi bilo bolje da odemo iza kue, kao to ja obino radim", ka em, a neugodno mi je to je moj poku aj tako bijedno propao. Ali Ava nee ni uti, nego zgrabi moju torbu i kree ravno prema ulaznim vratima. Trkaram za njom, govorei joj da to nema smisla, jer vrata su zakljuana i ne mo emo ui tim putem, ali ona samo nastavlja dalje uz odgovor da emo ih jednostavno morati otkljuati. "Nije tako lako kao to misli ", ka em joj. "Vjeruj mi, ve sam prije poku ala i nije i lo." Pogledam jo jedna vrata koja sam nehotice prikazala kad sam pro li put bila ovdje - ona koja jo uvijek stoje naslonjena na zid uz rub kue, na istome mjestu gdje sam ih ostavila, jer Damen je oito bio prezauzet kooperenjem i osvajanjem Stacije da bi imao vremena rije iti ih se. im to pomislim, po alim to ne mogu obrisati tu misao, jer ostavlja me tu nom, praznom i oajnijom no to bih htjela priznati. "Pa, ovoga puta ima moju pomo", nasmije i se ona. "A mislim da smo ve dokazale da jako dobro suraujemo." Gleda me s toliko oekivanja i optimizma da mi je jasno kako nema smisla odbiti poku ati. Pa sklopim oi i primim je za ruke, zami ljajui kako se vrata pred nama otvaraju. Samo sekundu poslije zaujem kljocaj brave i vrata se irom otvore, pozivajui nas unutra. "Nakon tebe", kimne Ava, pogleda na sat i lagano se namr ti. "Reci mi

jo jednom, koliko tono vremena imamo?" Bacim pogled na zape e, tamo gdje je i narukvica s kristalnom potkovom koju mi je Damen darovao onoga dana na hipodromu, ona koja mi ispuni srce silnom e njom svaki put kad je pogledam. A ipak, odbijam skinuti je. Mislim, jednostavno ne mogu. To mi je jedini fiziki podsjetnik na ono to smo nekad imali. "Hej, jesi li dobro?" upita ona, zabrinuta lica. S mukom progutam kroz stisnuto grlo i klimnem glavom. "Imamo dovoljno vremena. Dodu e, moram te upozoriti da Damen ima lo obiaj markirati i doi doma ranije." "U tom sluaju, bolje da se primimo posla", nasmije i se Ava i sklizne u predvorje pa se stane ogledavati oko sebe, prelazei pogledom preko golemog lustera blizu ulaza do profinjene ograde od lijevanog eljeza na stubi tu koje vodi gore na prvi kat. Okrene se prema meni s iskricom u pogledu i upita: "Taj deko ima sedamnaest godina?" Krenem prema kuhinji, ne odgovoriv i joj, jer ve zna da jest. Osim toga, imam va nijih stvari od razgovora o kvadraturi i maloj vjerojatnosti da sedamnaestogodi njak, koji nije pop-zvijezda ili glumac u sapunici, ima ovakvu kuu. "Hej, ekaj malo!" ka e ona i primi me za ruku, zaustaviv i me. " to je gore?" "Ni ta", odgovorim i istog trena shvatim da sam zeznula stvar, jer odgovorila sam prebrzo da bi bilo uvjerljivo. Svejedno, sad mi najmanje treba da Ava krene nju kati i da naleti na njegovu "posebnu" sobu. "Doi", ka e ona, smije ei se kao zloesta tinejd erica iji su roditelji oti li iz grada za vikend. " kola zavr ava u... deset do tri, ha?" Klimnem glavom, jedva zamjetno, ali i to je dovoljno da je ohrabri. "A treba mu... desetak minuta od kole do doma?" "Prije e biti par minuta", zavrtim glavom. "Ne, zapravo tridesetak sekundi. Ne mo e zamisliti kako brzo Damen vozi." Ona opet pogleda na sat pa u mene. U kutevima usana zatitra joj osmijeh dok govori: "Pa, to nam svejedno ostavlja dovoljno vremena da sve dobro pogledamo, da zamijenimo pie i da damo petama vjetra." Pogledam je, a u glas u glavi vie mi: Reci ne! Reci ne! Samo. Reci. Ne! Glas koji bih trebala poslu ati. Glas koji istog trena bude nadglasan njenim koji ka e: "Ma daj, Ever, pa nemam ba svaki dan priliku razgledati ovakvu kuu. Osim toga, je li ti palo na pamet da je mogue da otkrijemo ne to to bi nam moglo biti od pomoi?" Stisnem usne i klimnem glavom, ali nevoljko, kao da me svaki pokret jako boli. Jednako nevoljko krenem za njom koja - premda je desetak godina starija od mene - uri uza stube kao uzbuena kolarka koja e prvi put vidjeti sobu svoje simpatije. Zaputi se ravno prema prvim otvorenim vratima, koja sluajno vode ba u njegovu spavau sobu. U av i za njom unutra, ne znam je li mi vi e laknulo ili sam vi e iznenaena to sam je prona la vi e-manje kako sam je ostavila. Samo neuredniju. Mnogo neuredniju. Odbijam razmi ljati kako je to mogue. A ipak, drago mi je to mogu rei da posteljina, namje taj, ak ni boja zidova - ni ta! - nije promijenjeno. Sve su to iste one stvari koje sam mu pomogla izabrati prije nekoliko tjedana, kad sam odbila provesti jo jednu jedinu minutu u tom njegovu jezivom mauzoleju gdje je - vjerovali ili ne! spavao. Poela sam se je iti na pomisao da se ljubimo tamo meu pra njavim sjeanjima. Na stranu injenica da sam, ako emo pravo, i ja jedno od tih pra njavih sjeanja.

Ali ak i nakon to smo kupili sav taj novi namje taj, i dalje mi je bilo dra e da odemo k meni. Tamo sam se osjeala, ne znam... sigurnije? Kao da me injenica da Sabine svakog trena mo e banuti na vratu sprjeavala da uinim ne to za to nisam bila sigurna jesam li spremna ili ne. Sad mi se to, nakon svega to se dogodilo, ini stra no smije nim. "A-u, vidi mu kupaonicu!" ka e Ava, gledajui zidanu tu -kabinu s mozaikom od ploica i dovoljno tu eva za dvadeset ljudi. "Mogla bih se brzo naviknuti na takav ivot!" Ona sjedne na rub jacuzzija i pone prkati po slavinama. "Uvijek sam to eljela! Jesi li ga isprobala?" Skrenem pogled, ali ne prije nego to je uspjela vidjeti boju koju mi je navrla u obraze. Hou rei, to to sam joj odala nekoliko tajni i dopustila joj da doe ovamo, ne znai da je dobila propusnicu i za moj privatni ivot. "Imam ga doma", ka em na kraju, nadajui se da e se zadovoljiti time pa da mo emo zavr iti obilazak i maknuti se odavde. Trebamo otii dolje i zamijeniti Damenov eliksir mojim, a ako ostanemo ovdje, bojim se da nikad nee htjeti otii. Kucnem po satu, podsjeajui je tko ovdje vodi glavnu rije. "Dobro", ka e ona, praktiki vukui stopala dok je vodim iz spavae sobe u hodnik. Ali zastane ve nakon nekoliko koraka i poka e na jedna od vrata. "Ali samo brzo, to je ovdje?" Prije no to je stignem sprijeiti, ve je u la u onu sobu - u Damenovo sveti te. U njegov jezivi mauzolej. U njegov osobni prostor. Koji se promijenio. Drastino se i dramatino promijenio. Nestali su svi znakovi Damenove osobne vremenske kapsule - nigdje ni traga Picassu. Van Goghu ili bar unastoj sofi. Sad je tamo stol za biljar presvuen crvenim pustom, dobro opremljen crni mramorni bar sa sjajnim kromiranim barskim stolcima i dugaki niz udobnih naslonjaa ispred divovskog televizora tankog ekrana obje enog na zid. Ne mogu a da se ne zapitam to se dogodilo s njegovim starim stvarima - neprocjenjivim artefaktima koji su mi neko tako i li na ivce, ali koji mi se - sad kad su zamijenjeni modernim dizajnom - ine izgubljenim simbolima mnogo boljih vremena. Nedostaje mi stari Damen. Nedostaje mi moj vedri, zgodni kavalir od deka kojemu je njegova renesansna pro lost bila tako va na. Ovaj moderni novomilenijski Damen potpuni mi je stranac. Dok se jo jednom ogledavam po toj sobi, zapitam se nije li prekasno da ga spasim. " to nije u redu?" upita Ava, gledajui me kroz su ene oi. "Problijedila si kao krpa." Zgrabim je za ruku i povuem je niza stube. "Moramo po uriti", ka em joj, "prije nego to bude prekasno." Trideset tree Trim niza stube prema kuhinji, viui: "Uzmi torbu koja je kraj vratu i donesi mi je!" Po urim prema hladnjaku, jedva ekajui da njegov sadr aj zamijenim svojim sokom, jer elim da zavr imo s tim prije nego to Damen doe kui i iznenadi nas. Ali kad otvorim njegov golemi hladnjak, ni on - ba kao ni sobu gore nije ono to sam oekivala. Kao prvo, prepun je hrane. Gomile i gomile hrane - kao da priprema stvarno velik tulum koji e trajati najmanje tri dana. Gledam juneu vratinu, bifteke, goleme komade sira, pola pileta, dvije velike pizze, keap, majonezu, razne kutije dostavljene hrane, mu sva ta! Da ni ne spominjem nekoliko paketa od po est limenki piva na najni oj polici. Premda se to ini sasvim normalnim, nije. Jer Damen nije normalan. Ve est stotina godina ni ta nije jeo. I ne pije pivo.

Besmrtniki sok, vodu, povremeno a u ampanjca - to da. Heineken i Coronu - ne ba . " to je?" upita Ava, spustiv i torbu na pod i provirujui mi preko ramena, poku avajui shvatiti to me to toliko uzrujalo. Otvorim ledenicu, ali puna je votke, smrznutih pizza i nekoliko kantica sladoleda Ben & Jerry's. "Okej, znai da je nedavno bio u duanu i napunio fri ider. to je u tome lo e? Ne shvaam za to si toliko uzrujana. Zar vas dvoje inae prikazujete hranu kad god ogladnite?" Odmahnem glavom, svjesna da joj ne mogu rei da Damen i ja nikada ne ogladnimo. To to zna da imamo ekstrasenzornu percepciju i sposobnost prikazivanja stvari ovdje i u Ljetozemlju, ne znai da mora znati drugi dio prie, onaj dio koji ka e: Oh, jesam li ti rekla da smo oboje i besmrtni? Zna samo ono to sam joj rekla - da nasluujem da netko truje Damena. No, nisam joj rekla da biva trovan na takav nain da gubi sve svoje natprirodne sposobnosti - poveanu fiziku snagu, golemu inteligenciju, vje tine i umijea, ak i dugotrajno pamenje - da se sve to sustavno bri e, dok se on vraa u smrtni oblik. Ali, premda je na prvi pogled samo prosjeni srednjo kolac - dodu e, vra ki zgodan, s brdom love i vlastitom kuom vrijednom nekoliko milijuna dolara - samo je pitanje vremena prije no to pone starjeti. A zatim i propadati. Dok na kraju ne umre, kao to sam vidjela na kristalnom zaslonu. Upravo zato moram zamijeniti njegov sok svojim. Mora poeti piti pravi sok, da mu se vrati snaga, a nadam se i da e to pomoi popraviti ne to od tete koja mu je ve nanesena, dok ja poku am otkriti protuotrov koji e ga spasiti i vratiti ga na staro. A ako su neuredna kua, preureena soba i krcat hladnjak pokazatelji njegova stanja, Damenu se stanje pogor ava mnogo br e nego to sam mislila. "Uope ne vidim te boce koje si spominjala", ka e Ava, virei mi preko ramena i kiljei u osvijetljenu unutra njost hladnjaka. "Jesi li sigurna da ih dr i ba tu?" "Vjeruj mi, ovdje su." Ponem prekopavati po najveoj svjetskoj zbirci umaka i napokon ih ugledam pa primim boce za grlo i izvuem ih. Pru im ih Avi. "Ba kao to sam mislila", kimnem, jer napokon smo ne maknuli s mrtve toke. Ava me pogleda i podigne obrve. "Zar ne misli da je neobino to jo uvijek pije taj sok? Jer ako je otrovan, ne bi li mu se promijenio okus?" I dok si rekao keks, moja je sigurnost poljuljana. to ako nemam pravo? to ako to uope nije to? to ako me se Damen jednostavno zasitio, to ako je svima jednostavno dosta mene, to ako Roman nije imao ni ta s tim? Zgrabim jednu od boca i prinesem je usnama, zastav i tek kad Ava vikne: "Pa nee to valjda piti?" Ali samo slegnem ramenima i otpijem gutljaj, jer ini mi se da je to jedini nain da provjerim je li otrovan. Nadam se da mi od tog jednog malog gutljaja nee biti ni ta. I odmah mi je jasno kako to da Damen nije primijetio razliku - jer nema je. Sve dok mi u ustima ne zaostane odvratan okus. "Vode!" dahnem, urei prema sudoperu, gdje gurnem glavu pod slavinu, gutajui vodu sve dok mi se ne izgubi taj grozan okus u ustima "Tako je gadno?" Kimnem, bri ui usta o rukav. "Odvratno. Ali da si ikad vidjeli Damena kako pije taj sok, znala bi za to nije primijetio. Praktiki ga ulijeva u sebe, kao da mu..." Zastanem, jer htjela sam rei: kao da mu ivot ovisio tome, ali to je preblizu istini pa

samo progutam slinu ka em: "Kao da nije danima pio." Pru im Avi preostale boce da ih mo e odlo iti na sudoper, gdje ih je slagala uz rub. Morala je odgurnuti prljavo posue da uope napravi mjesta. Tako smo uigran tim da, tek to sam joj predala posljednju otrovanu bocu, ve pose em za "sigurnim" bocama iz torbe. Znam da je sok u njima siguran za pie, jer mi ih je Damen dao prije nekoliko tjedana, prije Romanova dolaska. Stavljam ih na isto mjesto gdje su donedavno bile ove otrovane, tako da Damen ne posumnja da sam bila ovdje i izvela zamjenu. "A to da radim s ovim starima?" upita Ava. "Da ih bacimo? Ili da ih sauvamo za dokaz?" Ba kad se spremim odgovoriti, otvore se vrata i ue Damen. "Koga vraga radite u mojoj kuhinji?" Trideset etvrto Sledim se. U ruci, na pola puta izmeu hladnjaka i mene, zveckaju mi dvije boce neotrovanog soka. Shvatim da sam bila tako zaokupljena razmi ljanjem o Damenu da sam se zaboravila ugoditi na njegove misli kako bih osjetila je li negdje u blizini. Ava je zinula, a na licu joj se odr ava ista ona panika koju ja poku avam sakriti. Pogledam Damena i proistim grlo pa ka em: "Nije to to misli ." to je najgluplja stvar koju sam mogla rei, budui da jest tono ono to on misli. Ava i ja provalile smo mu u kuu i prkamo mu po hrani. Jasno je kao dan. On spusti torbu i krene prema meni, ne skidajui pogled s mog lica. "Nema pojma to ja mislim." O, itekako imam. Lecnem se na grozne misli koje mu prolaze kroz glavu, na mentalne optu be: Friku a me uhodi! I mnoge druge, jo gore od te. "I kako ste uope uspjele ui?" upita on, pogledavajui mene pa nju. "Ovaj... Sheila me pustila unutra", ka em, ne znajui to da uinim n bocom koju jo dr im u ruci. Vidim kako mu pulsira ila na sljepoonici dok trese glavom i sti e ake - i shvatim da ga nikad prije nisam vidjela ovako ljutitog, da nisam ni znala da je sposoban za takav gnjev. Osjeam se grozno to nam ja tomu uzrok. "Poslije u se pozabaviti sa Sheilom", ka e on, jedva se suzdr avajui da ne prasne. "Mislio sam pitati to radi ovdje unutra, u mojoj kui? Za to premee po mom hladnjaku?" Pogleda me kroz su ene oi. "Koji ti je vrag na pameti?" Pogledam Avu i u asno mi je neugodno to je tu, to vidi kako se ljubav mog ivota odnosi prema meni. "A to je s njom" upita on i poka e na Avu. "Dovela si svoju gatalicu s tuluma da baci nekakvu aroliju na mene?" "Sjea se toga?" spustim ruku s bocom. Pitala sam se je li u njemu ostalo i ta od na e pro losti i sad me injenica - ma kako beznaajna bila da se sjea tuluma i toga da je upoznao Avu, ispunjava trakom nade. "Sjea se Noi vje tica?" apnem, prisjeajui se kako smo se prvi put poljubili pokraj bazena, odjeveni u kostime koji su se savr eno slagali, a da se nismo dogovorili oko toga: ja u kostim Marije Antoanete, a on u kostim njena ljubavnika grofa Fersena. "Je, sjeam se", ree on, vrtei glavom. "I ao mi je to ti to moram rei, ali bio je to trenutak slabosti koji se nikad vi e nee ponoviti. Trenutak koji si ti shvatila preozbiljno. Vjeruj mi, da sam znao kakvu si udakinja, ne bi mi to palo na pamet. Nije bilo vrijedno truda." Progutam kroz stisnuto grlo i zatrepem da otjeram suze. Dok i posljednja prilika za obnavljanje na e ljubavi - jedinoga to ovaj ivot ini vrijednim ivljenja - pada u vodu, osjeam se prazno, kao da mi je netko izdubio utrobu, izvadio je i bacio. I premda se podsjeam da su to

Romanove, a ne Damenove rijei, da pravi Damen nije sposoban ni prema kome biti tako okrutan, bol je svejedno duboka. "Damene, molim te", uspijem istisnuti. "Znam kako ovo izgleda, Zaista znam. Ali mogu objasniti. Samo ti poku avamo pomoi" Gleda me tako prezrivim pogledom da me preplavi val srama. Ali prisilim se nastaviti, jer moram barem poku ati. "Netko te poku ava otrovati", ka em s mukom i pogledam ga. "Netko koga poznaje ." On vrti glavom, ne vjerujui mi ni rije. Uvjeren je da sam si la i uma i da bi me trebalo strpati u ludnicu. "A ta osoba koja me truje, ta osoba koju poznajem, jesi li to mo da ti?" On zakorai prema meni. "Jer ti si ta koja mi je provalila u kuu, Ti si ta koja mi premee po hladnjaku i petlja oko mog soka. Mislim da dokazi govore za sebe." Odmahnem glavom, a rijei jedva izlaze kroz grlo u kojemu kao da plamti vatra. "Znam kako ovo izgleda, ali mora mi vjerovati! Sve to sam rekla istina je, ne izmi ljam!" On zakorai jo korak bli e, pribli avajui mi se tako namjerno, tako polako i smi ljeno, kao lovac svojoj lovini. Zato odluim otpustiti konice i sve mu rei. Ionako vi e nemam to izgubiti. "Rije je o Romanu, okej?" Duboko udahnem, gledajui kako mu se izraz lica mijenja od optu ujueg do bijesnog. "Tvoj novi prijatelj Roman je..." Pogledam Avu, znajui da mu ne mogu rei tko je Roman zaista odmetnuti besmrtnik kojemu je jedini cilj ubiti Damena, premda jo uvijek ne znam za to. Ali to sad ionako nije va no. Damen se ne sjea ni Drine ni injenice da je besmrtan. U tako je uznapredovalom stanju zaborava da ionako nikad ne bi shvatio. "Gubi se", ka e on, a pogled mu je tako hladan da se naje im vi e od njega nego od ledenog zraka iz hladnjaka. "Nosi se prije nego to pozovem policiju." Pogledam Avu, koja je na njegovu prijetnju odmah poela izlijevati otrovani sok u sudoper. Skrenem pogled na Damena koji pose e za mobitelom i ve priti e prvi broj. Moram ga zaustaviti. Ne mogu mu dopustiti da okrene taj broj. Ne mogu riskirati da se upetlja policija. Zato ga pogledam u oi, premda mi poku ava izbjei pogled. Usredotoim svu svoju energiju na njega, moje misli pose u prema njemu, poku avam utjecati na njega. Obasipam ga najsuosjeajnijom bijelom svjetlo u punom ljubavi i telepatski mu aljem buket crvenih tulipana, cijelo vrijeme apui: "Nema potrebe za izazivanjem nevolja." Polako uzmiem natra ke. "Ne mora nikoga zvati, odlazimo." Zadr avam dah dok on zuri u svoj telefon, ne shvaajui za to ne mo e pritisnuti i posljednju brojku. On podigne pogled i nakratko - samo na trenutak, samo jedan treptaj oka - vrati se stari Damen. Gledajui me onako kao prije. Osjetim poznatu toplinu i trnce na ko i. Premda je trenutak pro ao tako brzo kao da ga nije ni bilo, dovoljno mi je. Damen odbaci mobitel na kuhinjski element i zatrese glavom. Znajui da je bolje da se pokupimo dok je jo koliko-toliko pod mojim utjecajem, zgrabim torbu i krenem prema vratima, okrenuv i se ba u trenutku kad je poeo iz hladnjaka vaditi sve preostale boce soka. Uvjeren da sok sad vi e nije siguran za pie, jer tko zna to sam ubacila unutra, on pone otvarati boce i izlijevati njihov sadr aj u sudoper. Trideset peto " to e se dogoditi sad kad vi e nema taj sok? Hoe li mu biti bolje ili gore?" To je pitanje koje mi je Ava postavila im smo sjele u moj auto. Nisam znala to bih joj odgovorila. I jo uvijek ne znam. Pa nisam ni ta rekla, samo sam slegnula ramenima.

"U asno mi je ao", rekla je ona, sti ui dlanove u krilu, gledajui me tako da mi je bilo jasno da to zaista i misli. "Osjeam se odgovornom." Ali samo sam odmahnula glavom. Premda zapravo i jest bila djelomino kriva, jer protratile smo previ e vremena na njeno razgledavanje kue, ja sam ta koja se toliko zanijela time to smo radile da sam zaboravila dr ati stra u i paziti navrata. Ako je itko kriv, onda sam to ja. Nije mi najgore to to nas je Damen uhvatio u provali, nego to to sam u njegovim oima od zatelebane udakinje koja ga prati postala jadna, psihotina luzerica. Sad vjeruje da sam mu poku ala u crveni sok ubaciti neki suludi, crnomagijski napitak u nadi da u mu se opet svidjeti. Jer nakon to joj je sve ispriao, Stacia ga je uvjerila da je ba tako. A on je to odluio povjerovati. Zapravo, cijela kola to vjeruje. Ukljuujui i nekoliko mojih profesora. to znai da mi je odlazak u kolu sad jo munije iskustvo, jer ne samo da moram trpjeti beskrajne poruge u stilu: "Spastiarko!", "Luzerice!" i "Vje tice!", nego su me ak dva profesora zamolila da ostanem poslije sata da mogu porazgovarati sa mnom. Ne mogu rei da me profesor Robins iznenadio svojim zahtjevom, jer ve smo jednom razgovarali o mojoj navodnoj nesposobnosti da prebolim rastanak od Damena i da nastavim sa ivotom bez njega. Zato nisam bila pretjerano zateena kad mi je rekao da ostanem jer eli porazgovarati sa mnom o incidentu. No, iznenadila me vlastita reakcija i to kako sam brzo uskoila u ulogu vlastite odvjetnice. "Oprostite", rekla sam, prekinuv i ga prije no to je stigao zavr iti, jer nimalo me nisu zanimali dobronamjerni, premda nepozvani, savjeti mog nedavno razvedenog profesora polualkoholiara. "Koliko znam, to je samo glasina koja kru i po koli. Navodni dogaaj za koji nitko nema nikakve dokaze." Pogledala sam ga u oi, unato injenici da sam mu upravo slagala. Hou rei, premda nas je Damen uhvatio na djelu, nije ba da se sjetio fotografirati nas. Ovoga puta ne postoji videosnimka koja e osvanuti na YouTubeu. "Dakle, osim ako me ne namjeravate slu beno optu iti i suditi mi..." zastala sam da proistim grlo, jednim dijelom zbog dramatinosti, a drugim zato to ni sama nisam mogla vjerovati to se spremam rei, "nevina sam dok mi se ne doka e krivnja." Zinuo je, spremao se ne to rei, ali ja jo nisam zavr ila. "Dakle, osim ako niste htjeli razgovarati o mom pona anju na satu - za koje i vi i ja znamo da je uzorno, ili o mojim ocjenama - za koje oboje znamo da su vi e nego odline, mislim da je ovaj razgovor zavr en." Sreom, s profesorom Munozom i lo je lak e. Vjerojatno zato to sam ja pri la njemu, a ne obratno. Ponadala sam se da bi mi moj profesor povijesti - koji je toliko opsjednut renesansom - mogao pomoi otkriti ime biljke koja mi treba za eliksir. Kad sam je sino poku ala potra iti na Internetu, shvatila sam da ne znam to bih upisala u tra ilicu. A s obzirom na to da me Sabine jo uvijek promatra kao kobac - premda jedem i pijem i pona am se to normalnije mogu - odlazak u Ljetozemlje, ma kako kratak, ne dolazi u obzir. to znai da mi je profesor Munoz posljednja nada - ili barem ona koja mi je najdostupnija. Jer kad je Damen juer izlio sok u sudoper, ostala sam bez polovice svoje ionako ve oskudne zalihe. to znai da moram smukati jo eliksira. Jo mnogo eliksira. Ne samo za odr avanje snage do trenutka mog odlaska, nego i za Damenov oporavak. S obzirom na to da mi nikad nije dao recept, jedino to imam je ono to sam vidjela na kristalu kad sam promatrala kako njegov otac priprema napitak i naglas nabraja sve sastojke - osim posljednjega, koji je apnuo sinu na uho pa ga nisam mogla uti. Ali ispada da mi profesor Munoz nije od velike pomoi. Nakon to je prekopavao po starim knjigama, ali nije ni ta na ao, on me pogleda i ka e:

"Ever, bojim se da ne mogu pronai odgovor na tvoje pitanje, ali kad si ve ovdje..." Podignem ruku i prekinem ga prije nego to njegove rijei odu predaleko. Premda nisam ponosna na to kako sam se ponijela u razgovoru s profesorom Robinsom, ako Munoz ne odustane na vrijeme, i njega eka isto. "Vjerujte mi, znam na to ciljate", kimnem, gledajui ga u oi. "Ali u krivu ste. Nije tako kao to mislite..." Zastanem, shvativ i da mi isprika postaje otrcana, jer upravo sam aludirala na to da se taj dogaaj mo da zaista i dogodio, ali ne onako kako on misli. to se, u osnovi, svodi na priznanje krivnje i pozivanje na olakotne okolnosti. Zatresem glavom, a u sebi i zakolutam oima, mislei: Bravo, Ever; bravo. Samo tako nastavi i uskoro e ti zaista trebati Sabinine odvjetnike usluge. On pogleda mene, a ja njega, pa oboje odmahnemo glavama, pre utno se slo iv i da emo pustiti neka ostane na tome. Ali kad uzmem torbu i krenem prema vratima, on ispru i ruku i dotakne me po rukavu, rekav i: "Dr i se. Sve e biti dobro." I to je dovoljno. Taj jednostavni dodir dovoljan je da vidim kako je Sabine redovit gost u Starbucksu, da tamo odlazi skoro svaki dan. Njih dvoje u ivaju u stidljivom koketiranju koje, hvala bogu, nije oti lo dalje od osmijeha, ali Munoz jedva eka dan e se to dogoditi. Premda znam da moram uiniti sve to je u mojoj moi da ih sprijeim da se ponu - bo e sauvaj! - viati, trenutano nemam vremena baviti se time. Otresem njegovu energiju i nastavim prema vratima, ali jedva da sam zakoraila u hodnik, a ve mi prilazi Roman, prilagoavajui korak da ga uskladi s mojim. Ceri mi se i ka e: "Je li ti Munoz pomogao?" Hodam dalje, lecnuv i se kad me njegov ledeni dah okrzne po obrazu. "Vrijeme ti istjee", ka e on, a glas mu je mek i utje an kao zagrljaj. "Stvari se sad ve odvijaju prilino brzo, ne misli li? Bit e gotovo i prije nego to se snae . A onda... pa, onda ostajemo samo ti i ja." Slegnem ramenima, znajui da to ba i nije istina. Vidjela sam pro lost. Vidjela sam to se dogodilo u onoj crkvi u Firenci. Ako se ne varam, mogue je da zemljom luta jo est besmrtnih siroia. est malih vragova koji bi sad mogli biti bilo gdje - ako su pre ivjeli. Ali ako Roman ne zna za to, nije na meni da mu to ka em. Zato mu se zagledam u oi, odupirui se zamamnoj privlanosti te duboko plave boje i ka em: "Ba imam sree." "I ja", nasmije i se on. "Trebat e nekoga da ti pomogne izlijeiti slomljeno srce. Nekoga tko te razumije. Nekoga tko zna to si zapravo." Prijee mi prstom po nadlaktici, a njegov je dodir ak i kroz pamuni rukav majice tako iznenaujue hladan da se brzo odmaknem. "Ne zna ni ta o meni", ka em, pogledom mu pretra ujui lice. "Podcijenio si me. Da sam na tvome mjestu, ne bih se urila s proslavom. Jo si daleko od pobjede." Premda je to trebala biti prijetnja, glas mi previ e drhti da bi me ozbiljno shvatio. Zato ubrzam korak, dok njegov podrugljivi smijeh odzvanja za mnom. Idem prema svom stolu za ruak, za kojim sjede Miles i Haven. Skliznem na klupu, smije ei se dok pogledavam jedno pa drugo. Imam osjeaj da je pro lo mnogo vremena otkad smo se dru ili pa me i sam pogled na njih dvoje silno veseli. "Hej, vas dvoje", ka em, ne uspijevajui suspregnuti irok osmijeh, dok se oni pogledavaju meu sobom, a onda oboje kimnu u isti trenutak, kao da su sve to prethodno dobro uvje bali. Miles pijucka neki sok, to nikad prije ne bi pio. arko ru iastim

noktima kucka po limenci, a ja osjeam kako mi se eludac poinje griti. Razmi ljam bih li se ugodila na njihove misli, jer to bi me pripremilo za ono to slijedi - togod to bilo, ali na kraju odluim da ipak neu, jer radije bih da to ne ujem dvaput. "Moramo razgovarati", ka e Miles. "Radi se o Damenu." "Ne", ubaci se Haven, o inuv i Milesa pogledom prije no to iz torbe izvue vreicu s mrkvom narezanom na prutie - to je prepoznatljiv niskokalorini ruak cura iz A- kvadre. "Radi se o Damenu i tebi" "O emu se tu ima priati? Hou rei, on je sa Stacijom, a ja se... nosim s tim." Njih dvoje razmijene kratak, ali znaajan pogled. "Ali, je li zaista tako?" upita Miles. "Jer stvarno, Ever, provaliti mu u kuu i brljati mu po hrani... to je zbilja poremeeno. Nije to ba potez osobe koja je krenula dalje." " to je? Vas dvoje sad odjednom vjerujete svakoj glasini koju ujete? Nakon svih tih mjeseci prijateljstva, nakon sveg dru enja kod mene doma, mislite da sam sposobna za takvo ne to..." Zakolutam oima, odbijajui nastaviti. Ako sam iz Damena uspjela izvui samo trenutak prepoznavanja prije nego to ga je opet zamijenilo gaenje, a nas dvoje dijelimo povezanost koja se e unatrag nekoliko stoljea, emu se mogu nadati s Milesom i Haven koje ne poznajem ni godinu dana? "Pa, zaista ne vidim za to bi Damen sve to izmislio", ka e Haven, gledajui me ravno u oi, a pogled joj je tako tvrd i osuujui da mi je jasno da mi nije do la pomoi. Premda se pona a kao da joj je stalo do onoga to je najbolje za mene, zapravo u iva u mom padu. Nakon to ju je Damen odbio zbog mene, nakon to me i Roman nastavlja proganjati makar mu je ona jasno pokazala da joj se svia, drago joj je vidjeti me poni enu. Ovdje je samo zato da me mo e gledati u oi dok likuje i naslauje se. Spustim pogled i zagledam se u stol, iznenaena time koliko me to zaboljelo. Ali trudim se ne osuivati je i ne zamjeriti joj. I predobro znam kako je to kad te obuzme ljubomora, osjeaj koji nije nimalo razuman. "Mora ga preboljeti", ka e Miles, pijuckajui sok, ali ni na trenutak ne skidajui pogled s mene. "Odustani i kreni dalje sa ivotom." "Svi znaju da ga uhodi ", ka e Haven, pokriv i usta noktima nalakiranim u boju baletnih papuica, a ne u crno, kao prije. "Svi znaju da si mu provalila u kuu - dvaput - koliko nam je poznato. Ozbiljno, pona a se nekontrolirano, kao da si skrenula." Ne di em pogled sa stola, pitajui se koliko e jo dugo trajati njihov napad. "Uglavnom, kao tvoji frendovi, htjeli bismo te uvjeriti da je krajnje vrijeme da odustane od Damena i da nastavi sa svojim ivotom. Jer to tvoje pona anje postaje jezivo, da ni ne spominjem..." Haven nastavlja, udarajui u sve bolne toke koje su, sigurna sam, dogovorili unaprijed. Ali prestala sam slu ati nakon to je rekla kao tvoji prijatelji, jer elim stati na tome i zaboraviti sve drugo, iako to vi e nije istina. Zavrtim glavom i podignem pogled. Vidim da Roman koji sjedi za dugakim stolom ne skida pogled s mene. Primijetiv i da ga gledam, kucne po satu i poka e na Damena, tako zlokobnim, tako prijeteim pokretom da skoim s klupe. Havenin glas ostaje iza mene kao daleko i zujanje. Trim prema autu, prekoriv i se to gubim vrijeme na ovakve stvari umjesto da se bavim onima koje su mnogo va nije. Trideset esto Dosta mi je kole. Dosta mi je toga da se svakoga dana izla em nepodno ljivom muenju. Gdje je smisao odlaska u kolu kad ne posti em nikakav uspjeh s Damenom, kad me Roman izaziva, a prodike mi dr e i profesori i biv i frendovi koji se pretvaraju da mi ele dobro? Osim toga,

ako sve ispadne onako kao to se nadam, uskoro u ionako opet biti u svojoj staroj koli u Oregonu i ivjet u svoj ivot kao da ni ta od ovoga nikad nije postojalo. Zato stvarno nema smisla da trpim takve stvari. Vozim niz Broadway, probijam se kroz gust pje aki promet pa nastavljam prema kanjonu, nadajui se nekom mirnom mjestu gdje bih mogla otvoriti portal, a da ne prestravim ene s punim vreicama. Tek kad sam parkirala auto sine mi da je to isto ono mjesto gdje sam imala okr aj s Drinom - onaj koji je potaknuo moj prvi odlazak u Ljetozemlje, kad mi je Damen otvorio put. Zavalim se u sjedalo, zami ljajui da ispred mene lebdi taj zlatni veo svjetlosti i ve u sljedeem trenutku sletim ravno ispred Velike dvorane znanja. Jedva i primjeujui velianstvenu, vjeno promjenjivu fasadu, utrim u golemu mramornu dvoranu, a misli su mi usredotoene na samo dvije stvari: Postoji li protuotrov koji bi spasio Damena? I kako da pronaem tajanstvenu biljku, konani sastojak koji mi treba da napravim eliksir? Ponavljam pitanja opet i opet, ekajui da se pojavi ulaz u aka ki arhiv. Ali ni ta. Nema kugli. Nema kristalnih ploha. Nema bijelih kru nih soba ili hibridnih televizora. Ni ta. Nula. Samo tih glas iza mene koji ka e: "Prekasno je." Okrenem se, oekujui Romy, ali ugledam Rayne. Zakolutam oima i krenem prema vratima, elei se to prije udaljiti od nje koja opet ponovi iste rijei. Nemam vremena za to. Nemam vremena de ifrirati zagonetne gluposti najjezivije blizanke na svijetu. Jer premda u Ljetozemlju, gdje se sve dogaa u vjenom sad, sam koncept vremena ne postoji, pouzdano znam da e vrijeme koje provedem ovdje biti zamijeeno kod kue. to znai da moram nastaviti, zato krenem niz ulicu to br e mogu, sve dok njezin glas ne postane samo apat. Znam samo da moram spasiti Damena prije nego to vratim vrijeme i odem kui. A ako odgovori nisu ovdje, potra it u ih negdje drugdje. Potrim. Na samom skretanju u uliicu iznenada osjetim nepodno ljiv bol koji me obori na tlo. Prsti mi polete prema sljepooicama, a glava me boli kao da me bodu no evima sa svih strana - dok mi se u mislima pojavljuju slike. Niz skica koje se pretapaju jedna u drugu, kao stranice knjige, praene podrobnim opisom onoga to sadr e. Tek na treoj strani sine mi da su to upute za pripremu protuotrova koji e spasiti Damena, a ukljuuju biljke koje se sade u vrijeme mlaaka, rijetke kristale i minerale za koje nikad nisam ula, svilene vreice koje su izvezli tibetski redovnici sve se to treba pa ljivo slo iti u nizu vrlo preciznih koraka, prije nego to e upiti energiju sljedeeg punog Mjeseca. Trenutak nakon to mi se poka e biljka koja mi treba da dovr im eliksir besmrtnosti, u glavi mi se rasisti, kao da se ni ta nije dogodilo. Posegnem za torbom, tra ei list papira i olovku. Samo to sam zavr ila sa zapisivanjem kad se pojavi Ava. "Otvorila sam portal!" ka e ona i sva se ozari kad su nam se pogledi sreli. "Nisam mislila da u moi, ali kad sam jutros sjela meditirati, pomislila sam da nema ni ta lo e u tome da poku am. I dok si rekao keks..." "Tu si od jutra?" upitam, gledajui njenu prekrasnu haljinu, dizajnerske cipele, te ke zlatne narukvice i prste pune prstenja s dragim kamenjem. "U Ljetozemlju vrijeme ne postoji", prekori me ona. "Mo da je tako, ali kod kue je ve pro lo podne", ka em joj, a ona vrti

glavom i mr ti se, ne elei se zamarati dosadnim zemaljskim pravilima. "Koga briga? Kao da ne to propu tam... Samo niz klijenata koji oekuju da im ka em kako e odjednom, iz ista mira i bez imalo truda, postati stra no bogati i slavni?" Ona sklopi oi i uzdahne. "Umorna sam od toga, Ever. Dosta mi je muke. Ali ovdje, ovdje je sve tako udesno da mislim da u ostati." "Ne mo e ", ka em brzo, automatski, premda nisam sigurna da je to istina. "A za to ne?" Ona slegne ramenima i podigne ruke prema nebu pa se zavrti. "Za to ne mogu ostati ovdje? Daj mi jedan dobar razlog. Za to?" "Zato..." ponem i najradije bih da je to dovoljno, ali budui da ona nije dijete, moram smisliti ne to bolje. "Zato to to nije ispravno", dovr im, nadajui se da me uje. "Ima posla. Svi mi imamo posla. Skrivati se ovdje to je kao da vara " "Tko ka e?" Ona za kilji. "Hoe rei da su svi ovi ljudi mrtvi?" Ogledam se oko sebe, promatrajui krcate plonike, duge redove pred kinom i karaoke-barom, i shvatim da nemam pojma to bih joj odgovorila. Hou rei, koliko je njih ovdje poput Ave - umornih, razoaranih du a kojima je dosta muke, a koji su nabasali na put ovamo i odluili ostati, i nikad se vi e ne vratiti zemaljskom ivotu? A koliko njih je umrlo i odbilo prijei most, kao Riley? Opet pogledam Avu, znajui da nemam pravo rei joj to da radi sa svojim ivotom, pogotovo kad se sjetim to sam ja odluila uiniti sa svojim. Posegnem za njenom rukom i nasmije im se pa ka em: "Trenutano te ja trebam. Reci mi sve to zna o astrologiji." Trideset sedmo "No?" nagnem se prema Avi, laktova oslonjenih na stol, poku avajui joj usmjeriti pozornost na sebe umjesto na prizore i zvukove SaintGermaina. "Znam da sam ja po horoskopu Ovan" ree ona, slegnuv i ramenima, a i dalje radije gleda Seinu, Pont Neuf, Eiffelov toranj, Slavoluk pobjede i katedralu Notre Dame (koji su, u ovoj verziji Pariza, poredani u nizu), nego mene. "I to je sve?" upitam, mije ajui svoj kapuino i pitajui se za to sam ga uope naruila od gargona koji izgleda kao da je iz crtia - sa zavijenim briima, bijelom ko uljom i crnim prslukom - kad ga ionako nemam namjeru popit:. Ona uzdahne i okrene se prema meni pa ka e: "Ever, zar se ne mo e opustiti i jednostavno u ivati u pogledu? Kad si zadnji put bila u Parizu?" "Nikad", ka em i zakolutam oima, trudei se da i ona to primijeti. "Nikad nisam bila u Parizu. ao mi je to ti to moram rei, Ava, ali ovo..." poka em rukom oko nas pa prema Louvreu koji je smje ten odmah pokraj robne kue Printemps, koja je odmah pokraj Muzeja d'Orsay, "nije Pariz. Ovo je kao nekakva diznijevska verzija Pariza. Kao da si uzela gomilu prospekata i razglednica, dodala prizore iz onog medenog crtia Juhu-hu, sve to pomije ala i voila, eto ovoga! Mislim stvarno, pa jesi li vidjela konobara? Jesi li primijetila kako mu se poslu avnik stalno naginje i ljulja, ali nikad ni ta ne padne s njega? Sumnjam da je u pravom Parizu tako." Ali premda se trudim da joj uni tim iluzije, Ava se samo nasmije., Zabaci kovravu kesteijastu kosu preko ramena i ka e: "Pa, tek toliko da zna , sve ovo tono je onako kako se sjeam. Mo da svi ti spomenici nisu bili ovako uredno nanizani jedan iza drugoga, ali ovako je mnogo ljep e. Studirala sam na Sorbonni, zna . Zapravo, jesam li ti ispriala kako sam..." "To je super, Ava, stvarno", ka em. "I rado bih ula sve o tome, ali vrijeme tee kao ludo! Zato te molim da mi ka e to zna o astrologiji ili astronomiji ili bilo emu to ukljuuje razne mjeseeve mijene?"

Ona otkine komadi peciva i nama e ga maslacem prije nego to e rei: "Mo e li biti malo odreenija?" Posegnem u d ep i izvuem presavijeni list papira koji sam ispisala odmah nakon vizije. Za kiljim pa ka em: "Dobro, to je to mlaak i kad se dogaa?" Ona puhne u kavu i proviri preko ruba alice u mene. "Mlaak je kad su Sunce i Mjesec u konjunkciji. to znai da se, gledano sa Zemlje, nalaze na istom mjestu na nebu. Zbog toga Mjesec ne reflektira svjetlost Sunca, to znai da ga se ne mo e vidjeti jer mu je prema Zemlji okrenuta tamna strana." "Ali to to znai? Ima li to neko simbolino znaenje?" Ona klimne glavom i otkine jo komadi peciva. "Simbolizira novi poetak. Zna - pomlaivanje, obnovu, nadu, takve stvari. Takoer je i dobro vrijeme za promjene, odbacivanje lo ih navika ak i lo ih veza", znaajno me pogleda. Ali ne obazirem se na to i nastavljam, jer znam da je mislila na Damena i mene. Nema pojma da ne samo da planiram okonati tu vezu nego je i izbrisati. Jer ma koliko da ga volim i koliko god ne mogu zamisliti budunost bez njega, zaista vjerujem da e to biti najbolje za sve. Ni ta se od ovoga nije trebalo dogoditi. Nikad nije trebalo biti nas. Neprirodno je, pogre no, i sad je na meni da popravim stvar. "Koliki je razmak izmeu mlaaka i punog Mjeseca?" upitam, gledajui kako prekriva usta rukom dok vae. "Pun Mjesec nastupa dva tjedna nakon mlaaka. To je vrijeme kad Mjesec odra ava najvi e svjetlosti Sunca - zato sa Zemlje izgleda potpuno okrugao, odnosno pun. Zapravo je uvijek pun, jer nije ba da ode nekamo, ne? Oh, a to se tie simbolike - to te zanima, zar ne?" nasmije i se ona. "Pun Mjesec simbol je obilja, ispunjenosti, sazrijevanja svega do punine moi. S obzirom na to da je Mjeseeva energija u tom trenutku najjaa, takoer oznaava i vrhunac magijskih moi." Kimnem, poku avajui probaviti sve to mi je rekla, dok mi u glavi polako sijeva za to su te mijene tako va ne za moj plan. "Sve Mjeseeve mijene simbol su neega", ka e Ava i slegne ramenima. "U starim predajama Mjesec igra jako va nu ulogu, a ka u i da upravlja plimom i osekom. Budui da su na a tijela najveim dijelom sainjena od vode, neki ka u da upravlja i nama. Jesi li znala da rije lunatik dolazi od latinske rijei za Mjesec-luna? Oh, a ne zaboravimo ni legende o vukodlacima koje ukljuuju pun Mjesec!" U sebi, zakolutam oima. Ne postoje vukodlaci, vampiri i demoni samo besmrtnici i besmrtni odmetnici, koji ih poku avaju ubiti. "Smijem li znati za to me sve to pita ?" upita ona, ispiv i i posljednju kap espressa i odgurnuv i alicu od sebe. "Rei u ti poslije", ka em, a ton mi je napet, odrje it, mnogo manje razgovoran od njena. Ali za razliku od nje, ja nisam na odmoru u Parizu, nego samo podnosim te prizore ne bih li izvukla odgovore iz nje. "Jo jedno to je tako posebno u vezi s punim Mjesecom za vrijeme l'heure bleue, odnosno takozvanog plavog sata?" Ava me pogleda iroko ra irenih oiju, a glas joj zvui kao da je ostala bez daha: "Misli li na plavi Mjesec?" Slegnem ramenima, sjetiv i se da je na prizoru koji sam vidjela Mjesec bio tako plav da se stopio s pozadinom neba. A onda shvatim da je ta blistava i svjetlucava plava boja zapravo znak nekog pravog plavog Mjeseca. Pa ka em: "Da. Ali mislim posebno na plavi Mjesec za vrijeme tog plavog sata to zna o tome?" Ona duboko udahne i zagleda se u daljinu.

"Prevladava mi ljenje da je drugi pun Mjesec u istom kalendarskom mjesecu plavi Mjesec. Ali postoji jo jedna ezoterinija struja mi ljenja koja ka e da se istinski plavi Mjesec pojavljuje kad se dva uzastopna puna Mjeseca dogode ne nu no u istom kalendarskom mjesecu, nego u istom horoskopskom znaku. Taj se dogaaj smatra svetim danom, kad je veza izmeu dimenzija vrlo sna na, to ga ini idealnim vremenom za meditaciju, molitvu i mistina putovanja. Ako iskoristi energiju plavog Mjeseca za vrijeme l'heure bleue, ka u, mogue su mnoge magine stvari. Jedina su ogranienja ona koja sam ima ." Ava me pogleda, pitajui se to namjeravam, ali nisam spremna podijeliti to s njom, ne jo . Zatim zavrti glavom i ka e: "Ali tek toliko da zna , istinski plavi Mjesec vrlo je rijedak - pojavljuje se tek jednom u svakih tri do pet godina." eludac mi se zave e u vor, a ruke mi grevito sti u naslon stolice. "A zna li kad e biti sljedei plavi Mjesec?" A cijelo vrijeme u sebi ponavljam: molim te, neka bude uskoro, molim te! Kad ona zavrti glavom i ka e: "Nemam pojma", imam osjeaj kao da u povratiti i istodobno pasti sa stolca. Ali naravno! Najva niji podatak upravo je onaj jedini koji Ava ne zna! "Premda znam kako mo emo saznati", nasmije i se ona. Odmahnem glavom i zaustim rei joj da mi je, koliko znam, pristup aka kom arhivu ukinut, ali ona samo sklopi oi. Trenutak kasnije pred njom se pojavi srebrni MacBook. "Je li netko za porciju Googlea?" nasmije se ona i gurne ga prema meni. Trideset osmo Istog trena kad je Ava stvorila laptop, osjeala sam se kao idiot (mislim, za to to meni nije palo na pamet?), ali brzo smo saznale odgovor. Premda to, na alost, nije bila dobra vijest kojoj sam se nadala. Zapravo, bilo je upravo suprotno. Ba kad se sve poelo poklapati, kad mi se poelo initi da je tako sueno, sve je palo u vodu onog trenutka kad sam saznala da e sljedei plavi Mjesec, taj najrjei od punih Mjeseca koji se dogodi jednom svakih tri do pet godina i koji mi je jedina prilika za putovanje kroz vrijeme, biti sutra. "Jo uvijek ne mogu vjerovati", ka em, izlazei iz auta, dok Ava ubacuje kovanice u parkirni automat. "Mislila sam da je to samo obini pun Mjesec. Nisam imala pojma da postoji razlika i da je tako rijedak. to da sad uinim?" Ona zatvori novanik i pogleda me. "Pa, ini mi se da ima tri mogunosti." Stisnem usne, jer ne znam jesam li spremna uti ijednu od njih. "Mo e ne uiniti ni ta i mirno gledati kako sve to voli odlazi kvragu, mo e se pozabaviti sa samo jednom stvari na tetu svih drugih, ili mi mo e rei to se tono dogaa pa da vidim mogu li ti pomoi." Duboko udahnem i pogledam je. Stoji preda mnom, opet u svojoj uobiajenoj odjei - izblijedjelim trapericama, bijeloj pamunoj tunici, smeim ko natim japankama i sa srebrnim prstenjem. Uvijek je tu, uvijek dostupna, uvijek voljna pomoi, ak i kad nisam svjesna da mi pomo treba. ak i kad sam bila neuljudna prema njoj (i prilino zlobna, ako emo iskreno), Ava je bila ovdje, ekajui da doem pameti, i nijednom mi nije zamjerila, niti me ignorirala kao ja nju. Kao da je cijelo vrijeme ekala u prikrajku, u ulozi moje starije vidovnjake sestre. A sad je praktiki jedina osoba koja mi je ostala - jedina na koju mogu raunati - jedina koja barem donekle poznaje pravu mene i zna veinu mojih tajni. Kad se sve to uzme u obzir, nemam izbora nego rei joj. Ne mogu sve ovo izvesti sama, ma koliko sam se tomu nadala. "Dobro", klimnem glavom, uvjeravajui samu sebe da je to to u uiniti

ne samo ispravno, nego i jedino to mogu uiniti. "Evo to trebam." Dok hodamo niz ulicu, priam joj to sam vidjela onoga dana na kristalu. Uspijevam objasniti veinu, a da ne spomenem besmrtnost dr ei se obeanja koje sam dala Damenu, da to nikada neu nikome otkriti. Ka em joj da e Damen trebati protuotrov da bi mu bilo bolje, a da e mu nakon toga - za oporavak - biti potreban "njegov posebni crveni energetski sok". Objasnim joj da sam suoena s izborom hou li spasiti ljubav svog ivota ili etiri ivota koja nisu trebala tako rano zavr iti. Kad smo stigle do trgovine u kojoj radi, iste one kraj koje sam mnogo puta pro la, ali u koju sam se zaklela da nikad neu ui, moja pria je gotova. Ava me pogleda, zine kao da e ne to rei, a onda opet zatvori usta pa cijelu tu stvar ponovi jo nekoliko puta prije no to napokon uspije promrmljati: "Ali sutra, Ever, mo e li otii tako brzo?" Slegnem ramenima, a srce mi potone kad zaujem te rijei izgovorene naglas. No, znajui da ne mogu ekati jo tri do pet godina, kimnem s mnogo vi e sigurnosti no to osjeam, pogledam je i ka em: "Upravo zato trebam tebe da mi pomogne napraviti protuotrov i pronai nain da mu dam to i elik..." Zastanem, nadajui se da nisam probudila njene sumnje pa se poku am izvui: "... ono njegovo crveno energetsko pie, da se oporavi. Hou rei, sad kad zna kako ui u njegovu kuu, vjerujem da e se ve nekako snai - mo da mu to ubaciti u pie li to ja znam", ka em, svjesna da to zvui kao najgori plan na svijetu, ali odluna sam u namjeri da ga provedem u djelo. "A onda, kad mu bude bolje, kad opet bude onaj stari Damen, mo e mu sve objasniti i dati mu... crveno pie." Ona me pogleda, a na licu joj je izraz koji ne uspijevam protumaiti, pa samo nastavim: "Znam da ti se vjerojatno ini da izabirem njemu na tetu, ali nije tako. Zaista nije tako. Zapravo, velika je vjerojatnost da ni ta od ovoga nee biti potrebno. Kad se ja vratim natrag kroz vrijeme, vrlo je mogue da e se i sve drugo vratiti natrag." "Vidjela si to?" upita ona tihim, blagim glasom. Odmahnem glavom. "Ne. To je samo moja teorija, ali mislim da ima smisla. Ne mogu si zamisliti da bi moglo biti drukije. Znai da je sve ovo to ti govorim zapravo samo mjera opreza, jer ionako nee biti potrebno. to znai da se ti ionako nee sjeati ovog razgovora, jer se on nikada i nee dogoditi. Zapravo, ni mene se nee sjeati, jer se neemo niti upoznati. Ali za sluaj da sam u krivu - a prilino sam sigurna da nisam - no, za sluaj da postoji mogunost da jesam, moram imati rezervni plan. Zna , za svaki sluaj", promrmljam, pitajui se koga poku avam uvjeriti: sebe ili nju? Ona me primi za ruku i suosjeajno me pogleda. "ini pravu stvar. I ima sree, zna , jer ne dobiju mnogi priliku vratiti se." Pogledam je, a usne mi se razvuku u osmijeh. "Ne dobiju mnogi...?" "No, dobro, nitko mi trenutano ne pada na pamet", nasmije i se ona. Ali premda se obje nasmijemo, kad je opet pogledam, glas mi je posve ozbiljan. "Ozbiljno, Ava, zaista ne bih mogla podnijeti da mu se i ta dogodi. Hou rei da bih umrla da nekako saznam da je nastradao... i da sam ja kriva za to..." Ona mi stisne ruku i otvori vrata trgovine, vodei me unutra dok mi ape: "Ne brini. Meni mo e vjerovati." Slijedim je uz police krcate knjigama, uz cijeli zid pun CD-a i cijeli kut posveen figuricama anela, a zatim proemo pokraj stroja koji navodno

fotografira aure, da bismo na kraju do le do pulta za kojim jedna postarija ena s dugakom sijedom pletenicom ita knjigu. "Nisam znala da danas radi ", ka e i spusti knjigu, pogledavajui Avu pa mene. "Ne radim", nasmije i se Ava, "ali moja prijateljica Ever..." poka e prema meni, "... treba stra nju sobu." ena me prouava, oito mi poku avajui vidjeti auru i proitati mi energiju, a kad ne uspije u tomu, upitno pogleda Avu. Ali Ava se samo nasmije i i kimne s odobravanjem, dajui joj znak da sam dostojna ulaska u "stra nju sobu", to god to bilo. "Ever?" ka e ena, a prsti joj polako krenu prema vratu, gdje pone trljati tirkizni privjesak to joj visi iznad prsne kosti. Kao to sam nedavno saznala guglajui na MacBooku u Ljetozemlju, tirkiz je kamen koji se ve stoljeima koristi za izradu hamajlija koje bi trebale lijeiti ili tititi onoga tko ih nosi. S obzirom na to kako je izgovorila moje ime i na sumnjiav izraz na njenu licu, ne moram joj itati misli da bih znala kako se pita treba li joj za tita od mene. Oklijeva, pogledava Avu pa mene, a zatim se usredotoi samo na mene i ka e: "Ja sam Lina." To je to. Nema rukovanja, nema zagrljaja dobrodo lice. Samo izgovori svoje ime i krene prema vratima pa okrene znak OTVORENO na drugu stranu na kojoj pi e VRAAM SE ZA MINUTA. Zatim nam poka e da je slijedimo do sjajnih ljubiastih vrata na kraju kratkog hodnika. "Smijem li pitati o emu se radi?" Kopa po d epu u potrazi za kljuem, a jo uvijek nije odluila hoe li nas pustiti unutra ili ne. Ava kimne, dajui mi znak kako je na mene red da preuzmem rije. Proistim grlo i gurnem ruku u d ep nedavno prikazanih traperica koje mi, sreom, jo uvijek se u do poda. Izvadim izgu vani list papira i ka em: "Ja... ovaj... trebala bih nekoliko stvari." Lecnem se kad mi ga Lina istrgne iz ruke i pone itati. Digne obrvu i ispod glasa promrmlja ne to nerazumljivo pa me nastavi prouavati. I ba kad mi se uini da se sprema okrenuti i otii, ona mi gurne papir natrag u ruku, otkljua vrata i mahne nam objema da uemo u sobu kakvu nisam oekivala. Kad mi je Ava rekla da je ovo mjesto gdje u pronai to mi treba, bila sam prilino nervozna. Bila sam sigurna da e me gurnuti u neki sablasni skriveni podrum pun svakakvih neobinih, zastra ujuih, obrednih stvari boica s majom krvlju, odrezanih i mi jih krila, smanjenih glava, vudu-lutkica, stvari koje vidimo u filmovima ili na televiziji. Ali ova soba nije nimalo nalik tomu. Zapravo, izgleda kao prosjeno, vi e-manje dobro organizirano spremi te. Ako se izuzmu arkoljubiasti zidovi ukra eni runo izraenim totemima i maskama. O, i slike bo ice naslonjene na prepune police koje se savijaju pod te inom starih knjiga i kamenih kipia raznih bo anstava. Ali ormari za spise prilino je standardne izrade. Lina otkljua neki kredenc i pone prekopavati po njemu, a ja joj poku avam viriti preko ramena, ali ni ta ne vidim dok mi ne pru i kamen koji mi se ini posve krivim. "Mjeseev kamen", ka e ona, zamijetiv i zbunjenost na mom licu. Zurim u kamen, svjesna da ne izgleda kako bi trebao izgledati i da ne to s njim ne valja, premda ne znam objasniti to ili za to. Ne elei je uvrijediti, jer nimalo ne sumnjam da bi me izbacila bez imalo oklijevanja, progutam slinu, prikupim hrabrost i ka em: "Ovaj... Trebam kamen koji je sirov i nepoliran, u naji em moguem obliku. Ovaj mi se ini malo previ e glatkim i sjajnim za ono za to mi treba." Ona kimne, gotovo neprimjetno - jedva uoljivim naginjanjem glave. Kutevi usana na trenutak joj se izviju prema gore, a onda mi pru i drugi kamen, onakav kakav sam tra ila.

"To je to", ka em i znam da sam upravo pro la test. Gledam u mjeseev kamen koji nije ni pribli no tako sjajan ili lijep, ali koji e - nadam se djelovati kako treba, to jest pomoi u novom poetku. "Trebat e mi i zdjela od kamenog kristala koja je ugoena na sedmu akru, crvena svilena vreica koju su izvezli tibetski redovnici, etiri ispolirana ru iasta kvarca, jedan mali staurolit... Tako se zove, zar ne?" Ona kimne, a ja nastavim: "O, i najvei sirovi zoisit koji imate." Gledajui je kako samo stoji podboenih ruku i gleda me, znam da se pita kako e svi ti naoko nasumini predmeti ii jedan uz drugoga. "Oh, i komadi tirkiza, veliine ovoga koji imate oko vrata", ka em i poka em prema njenom laniu. Ona me odmjeri od glave do pete, a onda o tro klimne glavom i okrene se pa pone prikupljati tra ene kristale. Tako ih nemarno umata kao da pakira namirnice iz samoposluge. "Evo, ovdje je i popis biljaka koje trebam", ka em pa iz drugog d epa izvuem jo jedan izgu vani list papira i pru im joj ga. "Ako je mogue, trebala bih one koje su posaene za vrijeme mlaaka i koje su uzgojile slijepe redovnice u Indiji", dodam, zateena kad ona samo uzme popis i kimne, nimalo se ne iznenadiv i. "Smijem li pitati za to je sve to?" upita ona, gledajui me ravno u oi. Ali ja samo odmahnem glavom. Jedva sam se usudila rei Avi, a ona mi je dobra prijateljica. Nema teorije da u rei ovoj eni, ma kako se dobrodu nom inila. "Ovaj, radije ne bih rekla", slegnem ramenima, nadajui se da e po tovati moju elju i da e nastaviti s tra enjem predmeta s popisa, jer ne mogu ih prikazati - od presudne je va nosti da budu iz pravog izvora. Gledamo se, ni jedna od nas ne skree pogled. I premda sam spremna ostati tako koliko god bude trebalo, ona uskoro okrene glavu i pone kopati po ladicama ormaria za spise, prstima letei preko stotina paketia. Tad ka em: "Ah da, jo ne to." Potra im u torbi skicu rijetke biljke koju je danas te ko pronai, a koju su esto koristili u Firenci u doba renesanse. Konani sastojak koji mi treba da bi eliksir djelovao. Pru im joj skicu i upitam: "Izgleda li vam poznato?" Trideset deveto Kad smo prikupile sve sastojke - pa, sve osim izvorske vode, djevianskog maslinovog ulja, dugih bijelih svijea koje se suzuju pri vrhu (koje Lina, zaudo, nije imala, premda su one bile najnormalnija stvar koju sam zatra ila), kore od narane i Damenove slike koju nisam niti oekivala da ima - vratimo se do mog auta. Otkljuavam vrata kad Ava ka e: "Mislim da u odavde pro etati do kue, jer tu sam iza ugla." "Sigurna si?" Ona ra iri ruke kao da grli no, a usne joj se izviju u osmijeh. "Tako je lijepa veer, elim u ivati u njoj." "Lijepa kao u Ljetozemlju?" upitam, pitajui se to je izazvalo tu iznenadnu sreu, budui da je u Lininoj ljubiastoj sobi bila vrlo ozbiljna. Ona zabaci glavu i nasmije se, otkrivajui blijedu put na vratu, a onda me pogleda i ka e: "Ne brini, ne planiram otii odavde i preseliti se tamo za stalno. Ali lijepo je znati da mogu onamo otii kad po elim nakratko pobjei od svega." "Samo pazi da to ne bude preesto", ka em joj, upozoravajui je kao to je neko Damen upozorio mene. "Lako je postati ovisan o Ljetozemlju", dodam, gledajui kako je rukama obgrlila tijelo i kako slije e ramenima, i znam da su moje rijei bile uzaludne, jer odlazit e onamo to e e mo e. "Znai, ima sve to ti treba?" Kimnem i naslonim se na vrata od auta.

"Ostatak u kupiti putem kui." "I sigurna si da si spremna?" Ona me pogleda, a lice joj je opet ozbiljno. "Zna to mislim. Sigurna si da mo e ostaviti sve ovo? I Damena?" Grlo mi se stisne. Radije ne bih razmi ljala o tome. Radije u se usredotoiti na jedan po jedan zadatak, sve dok ne svane sutra nji dan i dok ne doe vrijeme rastanka. "Jer kad se jednom ne to uini, to se ne da promijeniti." Slegnem ramenima i uzvratim joj pogled. "Oito to ba i nije istina", ka em, gledajui je. Ava nakrivi glavu, a kestenjasta kosa zavijori joj preko lica, no ona uhvati pramenove i zatakne ih iza uha. "Ali shvaa li emu se vraa ? Opet e biti normalna. Ova ti znanja vi e nee biti dostupna, bit e potpuno nesvjesna - jesi li sigurna da se eli vratiti u takvo stanje?" Pogledam u tlo, ritnem nogom kameni, sve samo da je ne morani gledati. "uj, neu ti lagati. Sve se ovo dogaa br e nego to sam oekivala. Nadala sam se da u imati vi e vremena da... privedem stvari kraju. Ali da, mislim da sam spremna." Zastanem i ponovno si u glavi prevrtim to sam rekla, svjesna da moje rijei nisu izrazile ono to sam htjela rei. "Htjela sam rei da znam da sam spremna. Zapravo, sto posto sam spremna. Jer osjeam da je to to inim - staviti stvari na svoje mjesto i vratiti stanje koje je bilo - ispravno, da tako treba biti, zna ?" I premda nisam htjela da se to dogodi, na kraju sam podigla glas pa je sve zvualo vi e kao pitanje, a manje kao izjava. Zato zatresem glavom i ka em: "Htjela sam rei da je to apsolutno, sto posto i sasvim sigurno ono to trebam uiniti." Dodajui: "Jer za to bi mi inae odobrili pristup u arhiv?" Ava me gleda, ne skreui pogled ni na trenutak. "Osim toga, mo e li uope zamisliti koliko se veselim tome to u opet biti sa svojom obitelji?" Ona ispru i ruke prema meni i vrsto me privue na prsa, apui: "Tako sam sretna zbog tebe. Zaista jesam. I premda e mi jako nedostajati, poa ena sam to znam da mi vjeruje dovoljno da mi povjeri taj zadatak." "Ne znam kako da ti zahvalim", promrmljam kroz stisnuto grlo. Ali ona me samo pomiluje po kosi i ka e: "Vjeruj mi, ve jesi." Odmaknem se i ogledam se oko sebe, upijajui tu velianstvenu no u dra esnom obalnom gradiu, i jedva mogu povjerovati da se spremam napustiti sve to. Ostaviti Sabine, Milesa, Haven, Avu - Damena - sve to sve - kao da nikad nije postojalo. "Jesi dobro?" upita ona blagim glasom, itajui mi izraz lica. Kimnem glavom, proistim grlo i poka em prema ljubiastoj papirnatoj vreici pokraj njenih nogu, na kojoj je zlatnim slovima ispisan naziv trgovine. "Sigurna si da ti je jasno kako treba postupati s biljkama? Mora ih dr ati na tamnom i hladnom mjestu, a tek ih posljednjeg, treeg dana smije dodati u... crveno pie" "Ne brini", nasmije se ona. "Ono to nije ovdje", podigne vreicu i pritisne je na prsa, "ovdje je", dovr i i poka e na glavu pa se nasmije i. Kimnem, trepui da otjeram suze kojima se odbijam prepustiti, znajui da je ovo tek prvi u nizu rastanaka. "Svratit u sutra do tebe i donijeti ti ostatak", ka em. "U sluaju da ti ipak zatreba, premda sumnjam." Sjednem u auto i ukljuim motor pa krenem niz cestu, ni ne mahnuv i joj, ni ne osvrnuv i se. Jer znam da sad vi e nemam izbora nego okrenuti se budunosti i usredotoiti se na nju. Nakon to sam u trgovini kupila ostale sastojke, odvuem vreice u

sobu i istresem njihov sadr aj na svoj radni stol. Premeem po rukama razna ulja, biljke i svijee, tra ei kristale, jer s njima e biti najvi e posla. Svakoga od njih pojedinano treba programirati prema tipu prije no to ih sve stavim u izvezenu svilenu vreicu i ostavim vani da upiju to vi e mjeseine, dok ja prika em mu ar (koji sam zaboravila kupiti, ali budui da je to orue, a ne sastojak, mislim da je u redu da ga prika em) da mogu smrviti neke od biljaka, koje u potom skuhati u (takoer prikazanim) posudama, prije no to umije am neke od ruda i minerala i arenih pra aka koje je Lina usula u staklene boice i pa ljivo oznaila. Sve to moram obaviti u sedam preciznih koraka koji poinju udarcem o kristalnu zdjelu koja je prethodno posebno ugoena na vibraciju sedme akre, kako bi osigurala nadahnue, percepciju koja nadilazi prostor i vrijeme te mno tvo drugih stvari koje nas spajaju s bo anskim. Gledajui hrpicu sastojaka pred sobom, ne mogu si pomoi - osjeam lagano uzbuenje, znajui da, nakon silnih pogre nih poetaka, stvari napokon sjedaju na svoje mjesto. Brinulo me - blago reeno - hou li uspjeti pronai sve sastojke na jednom mjestu. Bio je to tako neobian i raznolik popis da nisam bila sigurna postoje li uope neke od tih stvari pa sam imala dojam da sam ve od poetka osuena na propast. Ali Ava me uvjeravala da Lina ne samo da ima sve to je potrebno nego i da joj mogu vjerovati. Premda jo uvijek nisam sigurna u ovo drugo, nije ba da sam imala nekog drugog kome bih se mogla obratiti. Dodu e, to kako me Lina gledala kroz su ene oi dok je skupljala pra ke i trave inilo me nervoznom. A kad je podigla skicu koju sam nacrtala i upitala: " to tono poku ava izvesti? Bavi se nekom vrstom alkemije?", bila sam sigurna da sam poinila divovsku pogre ku. Ava me pogledala i ba se spremila odgovoriti, kad sam ja odmahnula glavom i na silu se nasmijala, rekav i: "Pa, ako mislite na alkemiju n pravom smislu te rijei, odnosno kontroliranje prirode, spas od kaosa i produ etak ivota do vjenosti," - to je definicija koju sam nedavno zapamtila kad sam pretra ivala taj pojam "onda moram rei ne, jer bojim se da moje namjere nisu ni izbliza tako grandiozne. Samo poku avam izvesti malo bijele magije - napraviti aroliju koja e mi osigurati prolaz na zavr nim ispitima, deka za maturalnu zabavu, a mo da uspijem maknuti i alergije, koje samo to se nisu povampirile, s obzirom na to da se pribli ava proljee, a ja ne elim da mi na fotkama s maturalne nos bude crven i da stalno curi, shvaate?" Vidjev i da je nisam uspjela uvjeriti, pogotovo ne u onaj dio o alergijama, dodam: "Zato mi treba ru iasti kvare koji bi, kao to znate, trebao donijeti ljubav, i tirkiz..." pokazala sam na njen privjesak. "Pa, znate da je on poznat po svojim ljekovitim moima i..." Premda sam bila spremna nastaviti unedogled i izrecitirati sve to sam nauila prije samo sat vremena, odluila sam da je to dovoljno i zavr ila slijeganjem ramenima. Odmotam kristale pa ih jednog po jednog pa ljivo primim na dlan, obavijem prstima i zami ljam bijelu svjetlost koja ih pro ima do sr i - to je prijeko potrebni korak "i enja i proi ivanja" koje je, ako je vjerovati tomu to sam proitala na Internetu, samo prva faza u programiranju kristala. Druga faza sastoji se od toga da ih zamolim (naglas!) neka upiju Mjeseevu monu energiju kako bi mogli obaviti zadatak koji im je priroda namijenila. "Tirkizu", apnem, pogledavajui prema vratima da provjerim jesu li dobro zatvorena, jer mogu si zamisliti koliko bi mi bilo neugodno da ue Sabine i zatekne me kako tepam gomilici kamenja. "Molim te da izlijei , proisti i pomogne uravnote iti akre onako kako ti priroda nala e." Potom duboko udahnem i pro mem kristal energijom svojih namjera prije nego to ga stavim u vreicu i posegnem za sljedeim, osjeajui se prilino glupo i budalasto, ali znajui da nemam izbora i da moram nastaviti.

Sljedei je na redu uglaani ru iasti kvare. Podignem komadi po komadi i svakoga okupam u bijeloj svjetlosti pa etiri puta ponovim: "Molim te da donese bezuvjetnu ljubav i beskrajni mir." Zatim sva etiri stavim u crvenu svilenu vreicu, gledajui kako se smje taju oko tirkiza, prije nego to posegnem za staurolitom - prekrasnim kamenom za koji se neko vjerovalo da nastaje od vilinskih suza. Zamolim ga za pradavnu mudrost, sreu i pomo u spajanju s drugim dimenzijama, a zatim prijeem na veliki komad zoisita, koji primim objema rukama. Nakon to ga proistim bijelom svjetlo u, sklopim oi i pro apem: "Molim te da transmutira sve negativne energije u pozitivne i da pomogne u spajanju s mistinim carstvima i..." "Ever? Mogu li ui?" Pogledam prema vratima, svjesna da me od Sabine dijeli samo nekoliko centimetara drveta. Skrenem pogled na gomilu biljaka, ulja, svijea i pra aka te u kamen s kojim razgovaram dok ga dr im u rukama. "I molim te da pomogne u ozdravljenju i svemu ostalome to radi !" apnem, gurajui ga u vreicu tik nakon to sam izgovorila te rijei. Ali ne stane. "Ever?" Opet gurnem, poku avajui ga spremiti unutra, ali otvor je tako malen, a kamen tako velik da nema teorije da uspijem. Bojim se da e vreica poeti pucati po avovima. Sabine opet pokuca, triput i o tro, jasno mi dajui na znanje kako zna da sam unutra, zna da ne to radim i da joj je strpljenje pri kraju. I premda nema vremena za avrljanje, nemam izbora nego rei: "Samo malo!" Na kraju ipak uspijem gurnuti kamen unutra, potrim na balkon i spustim vreicu na stoli koji ima najbolji pogled na Mjesec, a onda po urim natrag unutra. Vidjev i u kakvom mi je stanju soba i kad Sabine opet pokuca, samo to ne dobijem slom ivaca, jer nemam vremena maknuti stvari, a jasno mi je kako e to izgledati u njenim oima. "Ever? Jesi li dobro?" dovikne ona izvana, s jednakom dozom uzrujanosti i brige. "Je, samo..." zgrabim rub majice i povuem je preko glave, okrenuv i lea vratima pa ka em: "Mo e sad ui, samo sam..." im je u la, opet brzo navuem majicu, glumei iznenadni napad srame ljivosti, kao da ne mogu podnijeti pomisao da me vidi kao se presvlaim, premda me to nikad prije nije smetalo. "Presvlaila sam se", promrmljam, gledajui kako me pozorno promatra i nju i zrak u potrazi za mirisom trave, alkohola, cigareta od klinia ili to je ve u njenu priruniku za roditelje navedeno kao najnovija tinejd erska po ast. "Ima ne to na majici..." poka e ona. "Ne to crveno to vjerojatno nee izii u pranju." Usta joj se izviju na jednu stranu dok ja gledam niz prednjicu svoje majice, primjeujui crveni trag i odmah ga prepoznajem kao jedan od pra aka koje trebam za eliksir. Jasno mi je da vreica u kojoj je bio pu ta, jer rasut je po mom radnom stolu i po podu. Super. Sad je ba uvjerljiva pria o presvlaenju u istu majicu! pomislim i u sebi zakolutam oima, a ona prilazi mom krevetu pa sjedne na rub i prekri i noge, u ruci dr ei mobitel. Dovoljan mi je samo jedan pogled na raspr eni crvenkastosivi sjaj njene aure da bih znala kako zabrinut izraz na njenu licu ima manje veze s mojim oitim nedostatkom iste odjee, a vi e sa mnom - mojim neobinim pona anjem, sve veom tajnovito u, problemima s hranom - i svim tim stvarima za koje je uvjerena da su samo uvod u ne to jo gore. A ja sam toliko usredotoena na to kako smisliti obja njenje za sve da sam potpuno zateena kad ona upita: "Ever, jesi li danas markirala s nastave?" Sledim se, gledajui kako joj pogled skree prema mom stolu i zbrci

biljaka i svijea, i ulja i minerala, i svakakvih drugih stvari koje nije navikla tamo vidjeti, ili barem ne tako na hrpi. Zuri u to kao da misli da je raspored mnogo manje nasumian nego to se ini. "Ovaj, da. Boljela me glava. Ali nije ni ta stra no." Sjednem na stolac i ponem se ljuljati naprijed-natrag, nadajui se da u joj tako skrenuti pozornost. Ona pogledava moj veliki alkemijski pokus pa mene, i ba se sprema ne to rei kad ja uletim: "Hou rei da nije ni ta stra no sad kad me vi e ne boli. Ali vjeruj mi, bilo je stra no. Dobila sam jednu od onih svojih migrena. Zna da ih ponekad imam, ne?" Osjeam se kao najgora neakinja na svijetu, kao nezahvalna la ljivica, neiskrena brbljavica koja govori gluposti. Sabine niti ne zna koliko je sretna to e me se uskoro rije iti. "Mo da je to zato to premalo jede ", uzdahne ona, izuje cipele i nastavi me pozorno promatrati. "A ipak, unato tomu ini se da raste kao gljiva poslije ki e. Ve si vi a nego prije nekoliko dana!" Pogledam u svoje gle njeve i zgranuto primijetim da mi se rub novoprikazanih traperica od jutros podigao za par centimetara. "Ako se nisi dobro osjeala, za to nisi oti la u kolsku ambulantu? Zna da ne smije samo tako otii iz kole." Gledam je i najradije bih joj rekla neka ne brine, neka ne razbija glavu oko toga i ne trati vrijeme, jer ionako e sve uskoro biti gotovo. Ma koliko da e mi nedostajati, nema sumnje da e joj ivot biti bolji. Sabine zaslu uje ne to bolje od ovoga. Nekoga boljeg od mene. I lijepo je znati da e napokon imati malo mira. "De urna medicinska sestra nema pojma", ka em. "Samo dijeli aspirine, a zna da mi oni ne djeluju. Samo mi je bilo potrebno otii doma i malo lei, jer to je jedino to upali. Pa sam jednostavno oti la." "I jesi li?" upita ona i nagne se prema meni. "Do la doma i legla?" im su nam se oi srele, znam da je to izazov. Znam da je test. "Ne", uzdahnem, zurei u tepih dok u sebi ma em bijelom zastavom u znak predaje. "Odvezla sam se u kanjon i..." Gleda me, ekajui. "I na neko sam se vrijeme izgubila", ka em, duboko udahnem i progutam slinu, jer to je najbli e istini to joj mogu rei. "Ever, ima li sve ovo veze s Damenom?" Kad nam se pogledi sretnu, ne mogu se vi e suzdr avati - jednostavno se rasplaem. "Ajoj", promrmlja ona i ra iri ruke, a ja skoim sa stolca i bacim joj se u zagrljaj. Jo uvijek se nisam navikla na svoje dugake udove pa sam nespretna i zamalo je ne sru im na pod. "Oprosti, samo sam..." ka em, ali ne uspijem zavr iti, jer preplavi me jo jedan val suza i opet zajecam. Sabine me miluje po kosi dok ja i dalje plaem, mrmljajui: "Znam koliko ti nedostaje. Znam da ti je ovo stra no te ko." im je to izrekla, odmaknem se. Osjeam se krivom to glumim da sve ovo ima veze samo s Damenom, a zapravo je to samo djelomino istina. Nedostaju mi i moji prijatelji iz Oregona, a nedostajat e mi i ovi odavde. Premda je oito da e svima njima biti bolje bez mene - a zaista mislim svima, ukljuujui i Damena - nije mi ni ta lak e zbog toga. Ali moram to uiniti. Nemam drugog izbora. Kad tako razmi ljam, ipak mi je malo lak e. Jer injenica je da sam dobila priliku kakvu ovjek dobije samo jednom u ivotu. Vrijeme je da se vratim kui. Samo mi je ao da nemam malo vi e vremena oprostiti se od svih. Ta mi pomisao izazove novu navalu suza pa me Sabine opet zagrli, apui mi utje ne rijei ohrabrenja, dok se ja sti em uz nju, uurena u ahuri od njenih ruku gdje se osjeam tako sigurnom, gdje je tako toplo i gdje je sve kako treba biti. Kao da e sve na kraju ispasti dobro.

Jo se vr e stisnem uz nju, sklopljenih oiju, lica zarivena u mjesto gdje joj se rame spaja s vratom, a moje usne oblikuju neujno zbogom. etrdeseto Probudim se rano. Vjerojatno zato to mi je ovo posljednji dan ivota, bar onog ivota koji sam ovdje sagradila, jedva ekam da ga iskoristim na najbolji mogui nain. Premda sam sigurna da e me doekati uobiajeni povici: "Spastiarko!" i "Luzerice!", kao i nedavni nadimak "Vje tice!", spoznaja da je to posljednji put ini cijelu stvar potpuno drukijom. U srednjoj koli Hillcrest (u koju se vraam) imam mnogo prijatelja, to samu pomisao na kolski tjedan od ponedjeljka do petka ini mnogo primamljivijom, ak i zabavnom. Ne sjeam se da sam tamo ikad bila u napasti markirati (a ovdje to osjeam gotovo cijelo vrijeme), niti sam bila u depresiji jer se ne uspijevam uklopiti. Iskreno govorei, mislim da je to razlog za to jedva ekam da se vratim tamo. Uz oito odu evljenje to u opet biti sa svojom obitelji, pomisao da u uz to imati prijatelje koji me vole i prihvaaju, i s kojima mogu biti ona prava ja, uvelike mi olak ava dono enje odluke. Odluke koja bi mi bila prilino laka da nema Damena. No, i premda jo uvijek ne mogu u potpunosti shvatiti i prihvatiti injenicu da ga nikad vi e neu vidjeti - da nikad vi e neu osjetiti dodir njegove ko e, toplinu njegova pogleda i njegovih usana na svojima svejedno sam spremna odrei se svega. Ako to znai da u opet dobiti staru sebe i vratiti se svojoj obitelji, zapravo nemam izbora. Mislim, Drina me ubila da bi mogla imati Damena za sebe. Damen me o ivio da bi on mogao imati mene. Ma koliko da ga volim i ma koliko mi se srce para na pomisao da ga nikada vi e neu vidjeti, znam da je u trenutku kad me vratio u ivot poremetio prirodni poredak. Pretvorio me u ne to to nikad nisam trebala biti. I sad je na meni da sve to popravim. Stojim pred ormarom i posegnem za najnovijim trapericama, crnom vestom s V-izrezom i relativno novim balerinkama - odjeom koji sam imala na sebi u onoj viziji. Provuem prste kroz kosu, nama em malo sjajila na usne, stavim sitne dijamantne nau nice koje su mi roditelji kupili za esnaesti roendan (jer e zacijelo primijeti ako ih ne budem imala), ali i narukvicu s kristalnom potkovom koju mi je dao Damen - i koja nema svoje mjesto u mom starom ivotu, ali nema teorije da je ostavim. Dohvatim torbu, ogledam se posljednji put po svojoj suludo velikoj sobi pa krenem prema vratima. Jedva ekam taj konani pogled na ivot u kojem nisam uvijek u ivala i veinu kojega u najvjerojatnije potpuno zaboraviti, sli svejedno se elim oprostiti s nekim ljudima i obaviti par stvari prije no to zauvijek odem. im skrenem na parkirali te, ponem pogledom tra iti Damena. Tra im njega, njegov auto, bilo to, neku sitnicu, to god mogu. elim ga vidjeti to vi e dok jo mogu. I razoarana sam to ga nigdje nema. Parkiram auto i krenem prema uionici, trudei se ne dizati paniku, ne donositi ishitrene zakljuke i ne reagirati preburno zato to ga nema. Jer premda zbog djelovanja otrova svakim danom postaje sve normalniji, ako je suditi prema tome kako je izgledao juer - jo uvijek prezgodan, jo uvijek seksi i nimalo stariji - nagaam da ima barem nekoliko dana prije nego to doe do dna. Osim toga, znam da e se kad-tad pojaviti. Za to i ne bi? Pa on je glavna faca u koli. Najzgodniji, najbogatiji, onaj koji prireuje najbolje tulume - ili bar tako ujem. Samo to ne dobije ovacije im se negdje pojavi. Tko bi mogao tome odoljeti? Hodam meu uenicima, gledajui sve te ljude s kojima nikad nisam razgovarala i koji jedva da su sa mnom progovorili rije, osim to su mi dobacivali zlobne primjedbe. Premda sam sigurna da im neu nedostajati,

ne mogu ne zapitati se hoe li uope primijetiti da me nema. Ili e se sve dogoditi onako kako pretpostavljam - ja u se vratiti natrag, oni e se vratiti natrag, a vrijeme koje sam provela s njima bit e tek treptaj. Duboko udahnem i zaputim se na sat engleskog jezika, skupljajui hrabrost i pripremajui se za pogled na Damena sa Stacijom, ali zateknem je kako sjedi sama. Hou rei, traa s Honor i Craigom, ali Damena nema na vidiku. Dok prolazim pokraj nje na putu do svoje klupe, spremna sam na sve mogue uvrede, ali doeka me samo ti ina, jer ne eli niti pokazati da me primjeuje, a kamoli da mi poku a podmetnuti nogu. Osjetim nekakvu nelagodu zbog toga. Sjednem i smjestim se, a sljedeih pedeset minuta provedem pogledavajui as vrata, as sat na zidu, pri emu moja napetost raste iz asa u as. Zami ljam sve mogue grozne scenarije, sve dok napokon ne zazvoni za kraj sata pa potrim u hodnik. Kad se Damen ne pojavi ni do etvrtog sata, osjeam da me ve hvata ista panika, pogotovo kad vidim da ni Romana nema na satu povijesti. "Ever", ka e profesor Munoz dok stojim pokraj njega, zurei u Romanovo prazno mjesto i osjeajui tjeskobu u elucu. "Mora dosta toga nadoknaditi." Pogledam ga i znam da eli razgovarati o mom markiranju, propu tenim zadaama i drugim neva nim stvarima koje ne moram uti. Pa potrim kroz vrata i preko dvori ta, ravno pokraj stolova za ruak, i zastanem tek na ploniku, odahnuv i od olak anja kad ga napokon ugledam. Zapravo, ne njega, nego njegov auto. Sportski crni BMW koji je tako volio, a koji je sad prekriven debelim slojem prljav tine i blata, i parkiran ukoso na mjestu gdje je zabranjeno parkiranje. Svejedno, unato stanju u kojem je, gledam ga kao da je ne to najljep e to sam ikad vidjela. Ako mu je auto ovdje, znai da je i on tu negdje. I sve je u redu. Ba kad pomislim da bih ga trebala poku ati preparkirati da mu ga ne odnese pauk, netko iza mene proisti grlo i zaujem dubok glas: "Oprosti, ali ne bi li ti trebala biti na satu?" Okrenem se i pogled mi se sretne s pogledom ravnatelja Buckleyja. "Ovaj, da", ka em, "ali prvo moram..." Poka em prema Damenovom lo e parkiranom autu kao da ne radim uslugu samo njemu nego i cijeloj koli. Ali Buckleyja manje brinu prometni prekr aji, a vi e opetovano markiranje uenika poput mene. Jo uvijek nabrijan od na eg posljednjeg susreta kad me samo Sabinina intervencija spasila od toga da budem izbaena iz kole, on za kilji, odmjeri me i ka e: "Ima dva izbora. Mogu nazvati tvoju tetu i rei joj neka ode s posla i doe ovamo, ili..." zastane, u namjeri da me uini nervoznom od i ekivanja, premda ne mora biti vidovit da zna kamo ide ovaj razgovor: "Ili te ja mogu otpratiti natrag u razred. to e odabrati?" Na trenutak sam u isku enju odabrati prvu ponuenu opciju, tek toliko da vidim to e uiniti, ali na kraju ipak odem za njim do svoje uionice. Koraci mu odzvanjanju po betonu dok me vodi preko dvori ta pa niz hodnik, prije nego to me ostaviti na vratima profesora Munoza. Pogled mi padne na Romana, koji ne samo da sjedi na svome mjestu nego vrti glavom i smije se dok ja idem prema svome. I premda je Munoz ve navikao na moje hirovito pona anje, svejedno me odmah prozove. Postavlja mi svakakva pitanja o raznim povijesnim dogaajima, iz lekcija koje smo uili i iz onih koje nismo. A moje su misli tako zaokupljene Romanom i Damenom i mojim planovima za skoru budunost da odgovaram automatski, itajui odgovore iz njegove glave i ponavljajui ih gotovo od rijei do rijei. Zato, kad on ka e: "No, reci mi, Ever, to sam sino imao za veeru?", automatski odgovorim: "Dva komada pizze koja su ostala od ruka te a u i pol Chiantija."

Toliko sam zaokupljena svojim osobnim dramama da mi treba trenutak da shvatim da je zinuo u udu. Zapravo, svi su zinuli. Svi osim Romana koji samo vrti glavom i jo se glasnije smije. Kad zazvoni zvono, a ja poku am krenuti prema vratima, Munoz stane pred mene i ka e: "Kako to izvodi ?" Stisnem usne i slegnem ramenima, kao da nema pojma o emu govori. Premda je oito da on ne namjerava tako lako odustati, jer pita se to ve tjednima. "Kako zna ... sve to?" upita, gledajui me kroz stisnute oi. "Sve te nasumine povijesne injenice koje uope nismo uili, i sve to... o meni?" Zagledam se u pod i duboko udahnem, razmi ljajui da bih mu ba i mogla dobaciti kost. Ionako veeras odlazim, a on se najvjerojatnije ionako nee sjeati ovoga, pa za to da mu ne ka em istinu? "Ne znam", slegnem ramenima. "Ne radim ni ta posebno. U glavi mi se jednostavno pojave slike i podaci." Gleda me, ne znajui bi li mi povjerovao ili ne. Budui da nemam vremena ni elje da ga poku am uvjeriti kako ne la em, a elim ga ostaviti s neim lijepim, ka em: "Na primjer, znam da ne biste trebali odustati od svoje knjige, jer jednoga e dana biti objavljena." On zine, a oi mu se ra ire, dok mu na licu zatitra ne to izmeu nade i potpune nevjerice. I premda mi je mrsko dodati, i premda mi se od same pomisli di e eludac, znam da postoji jo ne to to mu moram rei, jer bi to bilo ispravno. Osim toga, kako bi to moglo tetiti? Ionako odlazim, a Sabine zaslu uje pronai nekoga s kim bi mogla izlaziti i zabaviti se. Ako se izuzme njegova ljubav prema boksericama sa slikom Rolling Stonesa, pjesmama Brucea Springsteena i opsjednutost razdobljem renesanse, ini se bezopasnim. A ionako ta njihova veza nema budunosti, s obzirom na to da sam je vidjela s tipom koji radi u njenoj zgradi. "Zove se Sabine", ka em, prije nego to se imam priliku predomisliti. Vidjev i mu u pogledu da je potpuno zbunjen, dodam: "Znate, ona sitna plavu a iz Starbucksa? Ona koja vas je zalila kavom po ko ulji? Ona o kojoj ne mo ete prestati razmi ljati?" On me pogleda, i jasno mi je da je ostao bez rijei. No, budui da mi je tako ionako dra e, prikupim svoje stvari i krenem prema vratima, dobaciv i mu pogled preko ramena, pa ka em: "I ne biste se trebali bojati razgovora s njom. Ozbiljno. Priite joj ve jednom! Vidjet ete da je zaista draga." etrdeset prvo Napola oekujem da u, kad iziem iz uionice, zatei Romana kako me eka s istim onim podrugljivim pogledom. Ali nema ga. Kad doem do stolova za ruak, shvatim i za to. Ima predstavu. Dirigira svima oko sebe, upravljajui svime to govore i to ine - kao dirigent, kao lutkar, kao voa cirkusa. Ba kad mi se u pozadini uma pone pojavljivati nagovje taj neke spoznaje, ugledam njega. Damena. Ljubav svih mojih ivota, koja sad tetura prema stolu, tako nesiguran na nogama, tako ispijen i neuredne odjee da nema dvojbe da je stra no propao. Ponestaje nam vremena. A kad se Stacia okrene, isceri se i prosike: "Koji luzer!", zaprepa teno shvatim da to nije rekla meni. Upueno je Damenu. Nekoliko trenutaka poslije pridru i joj se cijela kola. Sve zlobne i podrugljive primjedbe koje su prije upuivali meni, sad su usmjerili na njega.

Pogledam Milesa i Haven, iji su se glasovi pridru ili zboru, a zatim potrim prema Damena. Obuzme me panika kad vidim da mu je ko a hladna i znojna, neko visoke jagodice sad su ispijene, a duboke tamne oi koje su prije isijavale toliko topline i obeanja, sad su vodenaste, be ivotne i jedva se uspijevaju usredotoiti. Premda su mu usne u asno suhe i raspucane, svejedno osjeam neodoljivu elju da o njih pritisnem svoje. Jer bez obzira na to kako izgleda, on je jo uvijek Damen. Moj Damen. Mlad ili star, zdrav ili bolestan, nije va no. On je jedini koji mi je ikad bio va an, jedini koga sam ikada voljela, a ni ta to ka e Roman ili itko drugi ne mo e to promijeniti. "Hej", apnem, a glas mi pukne i oi mi se napune suzama. Ne obazirem se na podrugljive uzvike koji nas okru uju, nego se usredotoujem samo na njega. Bijesna na sebe da sam ga ispustila iz vida dovoljno dugo da stvari odu ovako daleko, jer znam da on nikad ne bi dopustio da se takvo to dogodi meni. Damen se okrene prema meni, s mukom fokusirajui pogled, i ba kad pomislim da sam vidjela iskricu prepoznavanja, ona nestane tako brzo da sam sigurna da mi se samo uinilo. "Daj da se maknemo odavde", ka em, cimajui ga za rukav, poku avajui ga privui bli e sebi. " to ka e na to da markiramo?" nasmije im se, nadajui se da e ga to podsjetiti na na u uobiajenu rutinu petkom. Ve smo na izlazu iz dvori ta kad se pojavi Roman. "Za to se uope trudi ?" upita on, stojei prekri enih ruku, glave nagnute na stranu, tako da mu se povremeno vidi tetova a Ouroborosa. "Ozbiljno, Ever", zavrti on glavom, pogledavajui Damena pa mene. "Za to gubi vrijeme? On je star, slab, praktiki onemoao, a i - ao mi je to ti to moram rei - ini se da je jednom nogom u grobu. Ne kani valjda protratiti svoj slatki mladi nektar na ovog dinosaura?" Gleda me tim svojim plavim oima, usana izvijenih u osmijeh, a onda skrene pogled prema stolu za ruanje, ba kad su se podrugljivi povici uzdigli na sljedeu razinu. I u tom trenutku jednostavno znam. Zamisao koja mi se poela pojavljivati u glavi, koja mi je poku ala privui pozornost, napokon je u tome i uspjela. I premda nisam sigurna imam li pravo, i premda znam da - u sluaju da nemam pravo - neu imati izbora nego pobjei podvijena repa, ponem prelaziti pogledom preko gomile uenika - poev i od Milesa i Haven pa preko Stacije i Craiga do svih ostalih uenika koji uvje bano, kao jedan, ine i govore isto to i njihovi kolege, ne zastajui ni na trenutak da se zapitaju za to. Duboko udahnem, sklopim oi i usredotoim svu svoju energiju na njih pa viknem: "PRESTANITE!" A onda ostanem stajati, previ e mi je neugodno sad se kad pozornost svih njih usmjerila s Damena na mene. Ali ne mogu dopustiti da me to zaustavi, jer znam da je Roman izveo neku vrstu masovne hipnoze, da ih je sve stavio u neki bezumni trans u kojem svi rade ono to im on naredi. "Ever, molim te. Spasi se dok jo mo e ", nasmije se Roman. "Ako ustraje na tome, neu ti moi pomoi." Ali ne slu am ga, ne mogu. Moram pronai nain da ga zaustavim - da zaustavim njih! Moram pronai nain da ih sve prenem, da ih probudim... To je to! Samo u zapucketati prstima i... Duboko udahnem, za mirim i viknem to glasnije mogu: "PROBUDITE SE!" to za posljedicu ima samo to da moji razredni kolege i svi ostali uenici gotovo podivljaju, a uz rugalice i uvrede prema meni polete i limenke raznih pia. Roman uzdahne, gledajui me, pa ka e: "Ever, mislim stvarno. Mora prestati s tom ludo u. Odmah! Ako

misli da e ti ovo uspjeti, radi budalu od sebe! to e sljedee poku ati? Ispljuskat e ih jednog po jednog?" Stojim pokraj njega, plitko di ui, i znam da imam pravo unato tomu to govori. Sigurna sam da ih je hipnotizirao, ubacio ih u neki trans, da im upravlja umovima... A onda se sjetim jednog starog dokumentarca koji sam gledala na televiziji, gdje hipnetizer nije probudio pacijenta iz transa jednim pljeskom ruku ili pucketanjem prstima, nego time to je pljesnuo dlanovima nakon to je nabrojao do tri. Duboko udahnem, gledajui kako se moji kolege penju na klupe i stolove da me mogu bolje gaati nepojedenom hranom. I znam da mi je to posljednja prilika, jer ako ovo ne upali, ne znam to bih drugo mogla poku ati. Pa za mirim i viknem: "PROBUDITE SE!" A zatim nabrojim do tri i dvaput pljesnem. A onda... A onda - ni ta. Cijela kola utihne dok oni polako poinju dolaziti k sebi. Trljaju oi, trepu, zijevaju i prote u se, kao da se bude iz jako dugog drijeme a. Zbunjeno se ogledavaju oko sebe, pitajui se za to stoje na stolovima s istim onim ljudima koje su donedavno smatrali frikovima. Prvi reagira Craig. Shvativ i da stoji tako blizu Milesu da im se ramena zamalo dodiruju, odskoi na drugi kraj. Pridru iv i se prijateljima sporta ima, odmah pone dokazivati svoju mu kost udarajui jednoga od njih akom u ruku. Kad Haven s apsolutnim gaenjem pogleda svoju mrkvu narezanu na prutie, ne mogu suspregnuti osmijeh, jer znam da se velika sretna obitelj vratila na staru uobiajenu rutinu podrugljivog dobacivanja, kolutanja oima i meusobnog ignoriranja, u svijet gdje jo uvijek vladaju gnu anje i netrpeljivost. Moja je kola opet normalna. Okrenem se prema izlazu iz kolskog dvori ta, spremna sukobiti se s Romanom, ali njega vi e nema. Pa jednostavno vr e stisnem Damena i povedem ga prema parkirali tu i svom autu, dok Miles i Haven - dvoje mojih najboljih prijatelja koji su mi stra no nedostajali - idu za nama. "Znate da vas volim, zar ne?" pogledavam jedno pa drugo, svjesna da e ih ove moje rijei izbezumiti, ali moram im to rei. Pogledaju se, izmijeniv i pogled pun panike, oboje se pitajui to se to dogodilo djevojci koju su neko smatrali ledenom princezom. "Ovaj... okej..." ka e Haven, vrtei glavom. Ali ja se samo nasmije im, oboje ih zagrlim i vrsto ih stisnem k sebi pa apnem Milesu: " to god bilo, nemoj prestati s glumom i pjevanjem, jer e ti to donijeti..." zastanem, pitajui se bih li mu trebala rei da sam u njegovoj budunosti vidjela blistava svjetla Broadwaya, ali ne elim mu uskratiti uzbuenje putovanja do cilja pa samo ka em: "... donijet e ti veliko zadovoljstvo." Prije no to stigne odgovoriti, ve sam se usredotoila na Haven, znajui da to moram obaviti brzo, jer moram to prije odvesti Damena k Avi, ali i svjesna da moram pronai nain da je navedem da se voli vi e, da prestane gubiti sebe u drugima, i da ostane s Joshom koliko god bude i lo. "Ima toliko toga vrijednoga u sebi", ka em joj. "Toliko toga to mo e pru iti drugima - samo bih rado da vidi kako blistavo tvoja zvijezda zapravo sjaji." "Aaa, fuj!" ka e ona, smijui se i oslobaajui se iz mog stiska. "Jesi li dobro?" upita, pogledavajui mene pa Damena. "I to je njemu? Za to je tako pogrbljen?" Zatresem glavom i uem u auto, jer vi e zaista nema vremena za

gubljenje. Izlazei s parkirnog mjesta, provirim kroz prozor i upitam: "Hej, znate li mo da gdje ivi Roman?" etrdeset drugo Nikad nisam mislila da u biti zahvalna za iznenadni rast i odjednom nabrekle bicepse, ali ba sam zbog te svoje nove veliine i snage (da i ne spominjem injenicu kako je Damen propao) bila sposobna praktiki ga odnijeti od auta do Avinih vrata u samo nekoliko koraka. Pridr avam ga da ne padne dok kucam, spremna provaliti unutra ako budem morala, ali drago mi je da ne moram, jer ona brzo otvori vrata i mahne nam da uemo. Zaputim se niz hodnik, dok Damen tetura kraj mene, i stanem pred indigo vratima. Zinem i zagledam se u Avu shvativ i da oklijeva otvoriti vrata. "Ako je ta tvoja soba tako sveta i ista kao to smatra , zar ne misli da to mo e samo pomoi Damenu? Zar ne misli da mu treba sva pozitivna energija koju mo e dobiti?" upitam, znajui da se dvoumi oko toga bi li dopustila da u sobu ue zagaena energija bolesnog i umirueg ovjeka, to je toliko nevjerojatno glupo da nemam rijei. Ava me pogleda, gledajui me u oi mnogo dulje no to imam strpljenja ekati, a kad napokon popusti, proguram se unutra i spustim Damena na futon u kutu i pokrijem ga vunenim pokrivaem koji Ava uvijek dr i ovdje. "Sok je u prtlja niku mog auta, zajedno s protuotrovom", ka em i dobacim joj kljueve. "Sok nee valjati jo dva dana, ali Damenu bi ve veeras trebalo biti bolje - im izie pun Mjesec i protuotrov bude spreman. Poslije mu mo e dati sok da mu se vrati snaga, premda ga mo da i nee trebati kad mu se stanje vrati na staro. Ali ipak, za svaki sluaj..." kimnem, a rado bih da se zaista osjeam tako sigurnom kako zvuim. "Jesi li sigurna da e to djelovati?" upita me ona, gledajui me dok iz ruksaka vadim svoju posljednju bocu soka. "Mora uspjeti", ka em i pogledam Damena, tako blijedog, tako slabog, tako... starog. A ipak, to je jo uvijek Damen. Jo uvijek vidim tragove njegove nevjerojatne ljepote, samo neznatno pogoene starenjem koje mu je donijelo sijedu kosu, gotovo prozirnu ko u i lepezu bora oko oiju. "To nam je jedina nada", dodam, mahnuv i joj neka ode. Vrata se zatvore za njom, a ja kleknem pokraj njega, nje no mu odmaknem kosu s lica i blago ga prisilim neka pije. Isprva se opire, okree glavu lijevo-desno i vrsto sti e usta. Ali kad shvati da nemam namjeru odustati, na kraju ipak popusti, dopu tajui da mu tekuina ue u grlo. Ko a mu odmah postane toplija, a u obraze mu se pone vraati boja. Iskapiv i sve iz boce, gleda me s toliko ljubavi i divljenja da sam izvan sebe od sree to se vratio. "Nedostajao si mi", promrmljam, klimajui glavom i trepui da otjeram suze, jedva gutajui koliko mi se grlo stislo. Srce mi je ispunjeno silnom e njom pa se sagnem i poljubim ga u obraz. Svi zatomljeni osjeaji koje sam cijelo vrijeme poku avala dr ati pod strogim nadzorom sad su izbili na povr inu i ne prestajem ga ljubiti. "Bit e dobro", ka em mu. "Uskoro e opet biti onaj stari." Moja srea raspline se kao probu eni balon kad mu se oi smrae dok mi pogledom prelazi preko cijelog lica. "Ostavila si me", apne. Odmahnem glavom, elim da zna kako to nije istina. Nikad ga nisam ostavila - on je ostavio mene - ali nije namjerno i opra tam mu. Opra tam mu za sve to je uinio - ili rekao - premda je ve prekasno, premda to sad vi e nije va no... Ali umjesto svega toga ka em samo: "Ne, nisam. Bio si bolestan. Jako bolestan. Ali sad je to gotovo i bit e ti bolje. Samo mi mora obeati da e popiti protuotrov kad..." Kad ti ga Ava da. Ne mogu izrei te rijei, ne elim ih izrei, ne elim da zna da nam je ovo posljednji trenutak koji emo provesti zajedno, na e konano zbogom. "Dovoljno je da zna samo jedno: bit e dobro. Ali mora se uvati

Romana. Nije ti prijatelj. Zao je. Poku ava te ubiti. Zato mora vratiti snagu, jer morat e se obraunati s njim." Pritisnem mu usne na elo, na obraz, ne uspijevam se zaustaviti sve dok mu poljupcima ne prekrijem cijelo lice. Osjeam slanost svojih suza na njegovim usnama dok ga upijam, nadajui se da u tako zauvijek u sjeanje urezati njegov miris, okus, opip njegove ko e, elei ponijeti tu uspomenu sa sobom kamo god i la. Ali ak i nakon to mu ka em da ga volim, ak i nakon to legnem uz njega i privuem ga u zagrljaj, pritisnuv i se tijelom uz njega, ak i nakon to tako ostanem nekoliko sati - le ei uz njega dok spava, ak i nakon to sklopim oi i usredotoim se na spajanje na ih energija - nadajui se da u ga izlijeiti svojom ljubavlju, samim svojim biem, i da u zauvijek utisnuti jedan dio sebe u njega, ak i nakon svega toga, im se odmaknem od njega, on to ponovi. Optu bu iz svog snovitog stanja, upuenu samo meni. "Ostavila si me." Tek kad sam rekla posljednje zbogom, tek kad su se vrata za mnom zatvorila, shvatim da nije mislio na pro lost. Predvidio je na u budunost. etrdeset tree Krenem niz hodnik u kuhinju, te ka srca i drvenih nogu, a svakim korakom koji me nosi dalje od Damena osjeam se sve gore. "Jesi li dobro?" upita Ava, stojei pokraj tednjaka i kuhajui aj. Kao da nisu pro li ve sati. Odmahnem glavom i naslonim se na zid, jer niti mogu govoriti, niti znam to bih joj rekla. Jer sve sam samo ne dobro. Prazna, uplja, o alo ena, deprimirana, shrvana - da. Ali dobro? Ne ba . To je zato to sam zloinka. Izdajnica. Najgora osoba koju mo ete zamisliti. Jer ma koliko sam puta poku ala zamisliti taj prizor, zamisliti kakav e biti moj posljednji trenutak s Damenom, nisam mogla ni sanjati da e biti ovako. Nijednom mi nije palo na pamet da e me optu iti. Premda to oito zaslu ujem. "Nema puno vremena", ree ona i pogleda sat na zidu pa mene. "Hoe li malo aja prije odlaska?" Zatresem glavom, jer moram joj jo ne to rei i obaviti nekoliko stvari prije no to zauvijek odem. "Zna tono to treba napraviti?" upitam, a ona kimne i pribli i alicu usnama. "Jer povjerila sam ti ne to va no, Ava. Ako ovo ne ispadne kao to se nadam, ako se samo ja vratim na staro... ti si mi jedina nada." Ne skidam pogled s njenih oiju, jer va no mi je da shvati koliko je sve ovo ozbiljno. "Jednostavno se mora pobrinuti za Damena, jer on... ne zaslu uje ovo..." Glas mi pukne pa stisnem usne i skrenem pogled. Znam da moram nastaviti, da ima jo toga to joj moram rei, ali treba mi trenutak da se priberem. "I uvaj se Romana. Zgodan je i armantan, ali sve je to samo fasada. Unutra je zao. Poku ao je ubiti Damena - on je odgovoran za njegovo sada nje stanje." "Ne brini", ree ona i prie mi. "Ne brini ni o emu. Izvadila sam sve iz prtlja nika tvog auta. Protuotrov je u ormariu, sok... fermentira, a onu preostalu biljku dodat u treega dana, kao to si rekla. Premda sam sigurna da nee trebati, jer sve e ii tono po planu." Pogledam je i vidim iskrenost u njenu pogledu. Lakne mi to imam barem nekoga sposobnoga kome mogu povjeriti taj zadatak. "Ti samo idi u Ljetozemlje, a ja u se pobrinuti za ostalo", ka e ona, privue me u zagrljaj i vrsto me stisne. "A tko zna, mo da se jednoga dana nae u Laguna Beachu pa emo se opet iznova upoznati." Ona se nasmije rekav i to, a i ja bih joj se rado pridru ila, ali ne mogu. Rastanci nikad ne postaju lak i.

Odmaknem se i samo kimnem umjesto rijei, jer ako poku am ne to rei, znam da u se slomiti. Jedva uspijem protisnuti: "Hvala ti", i ve sam na vratima. "Nema mi na emu zahvaljivati", ka e ona, idui za mnom "Ali, Ever, jesi li sigurna da ne eli baciti jo jedan pogled na Damena?" Okrenem se, s rukom na kvaki, razmatrajui tu mogunost - ali samo na trenutak, a onda duboko udahnem i odmahnem glavom. Znam da nema smisla odgaati neizbje no, a i previ e se bojim da bih na njegovu licu opet vidjela optu bu. "Ve smo se oprostili", ka em, zakoraim na trijem i krenem prema autu. "Osim toga, nemam vi e puno vremena. Moram jo ne to obaviti." etrdeset etvrto Skrenem u Romanovu ulicu, parkiram na prilazu njegovoj kui, potrim prema vratima i ritnem ih. Gledam kako drvo puca i lomi se, a vrata se zaljuljaju i otvore preda mnom. Nadala sam se da u ga iznenaditi pa da ga mogu udariti akom u sve akre redom i da ga se zauvijek rije im. U uljam se unutra, brzo se ogledavajui oko sebe. Vidim krem zidove, keramike vaze prepune svilenog cvijea, reprodukcije uobiajenih umjetnikih djela: Van Goghovu Zvjezdanu no, Klimtov Poljubac i preveliko Botticellijevo Roenje Venere u zlatnom okviru iznad kamina. Sve se doima tako normalno da se moram zapitati jesam li u pravoj kui. Oekivala sam ne to urbano, rubno, postapokaliptinu gajbu s crnim ko natim kauevima, kromiranim stoliima, hrpom ogledala i zbunjujuih apstrakcija - ne to modernije, bilo to samo ne ovu malograansku palau. Te ko mi je zamisliti da ovdje ivi netko poput Romana. Obilazim kuu, sobu po sobu, provjeravam svaki kutak, ak i ispod kreveta. Kad je oito da ga nema kod kue, zaputim se u kuhinju. Otkriv i gdje dr i zalihu besmrtnikog soka, izlijem ga u sudoper. Znam da je to djetinjast potez i da je besmislen, jer kad ja odem natrag kroz vrijeme, i sve drugo e se vratiti na staro. Ali ak i ako ovo ne bude ni ta vi e od sitne gnjava e, bar e znati da iza toga stojim ja. Prekopam mu po ladicama, tra ei kemijsku i list papira, jer moram sastaviti popis stvari koje ne smijem zaboraviti. Jednostavni popis koji nee pretjerano zbuniti nekoga tko se najvjerojatnije nee sjeati to sve to znai, a istodobno mora biti dovoljno jasan i sa et da me sprijei da ponovno poinim istu stra nu pogre ku. Ponem pisati: . Ne vraaj se po majicu! . Ne vjeruj Drini! . Ni pod koju cijenu se ne vraaj po majicu! A onda, tek toliko da posve ne zaboravim, nadajui se da e potaknuti nekakvu mrvu sjeanja, dodam: . Damen Provjeriv i sve jo jednom (pa jo jednom) da vidim jesam li ne to zaboravila, presavijem papir i spremim ga duboko u d ep pa se zaputim prema prozoru i pogledam u nebo koje je ve poprimilo duboko plavu boju, a pun Mjesec ve je izi ao. Duboko udahnem i sjednem na ru ni kau s cvjetnim presvlakama, jer vrijeme je. Sklopim oi i posegnem prema svjetlu, jedva ekajui da posljednji put osjetim tu blistavu divotu, a ve u sljedeem trenutku naem se na mekoj travi na irokoj mirisnoj livadi. Meke, elastine vlati daju mi polet dok trim, skaem, vrtim se po livadi, izvodei kolute i zvijezde, dok mi rubovi prstiju miluju velianstvene cvjetove s pulsirajuim laticama i arobno slatkim mirisom, i dok jurim izmeu vibrirajuih stabala uzdu arenog potoka. elim upiti sve te prizore, zapamtiti svaku i najmanju pojedinost, i ao mi je to ne postoji nain da zauvijek u sebi zarobim ovaj predivni osjeaj. Budui da imam jo nekoliko minuta, a i zato to ga moram vidjeti jo

jedan, posljednji put, moram biti s njim onako kao nekad, za mirim i prika em Damena. Vidim ga onako kako je izgledao onog prvog dana na parkirali tu. Poinjem s njegovom sjajnom tamnom kosom koja mu se uvija oko jagodinih kostiju i dose e zamalo do ramena, a zatim nastavljam s bademastim oima - tako dubokim, tako tamnim, ali ak i tada neobino poznatim. A te usne! Bujne, sone usne koje pozivaju i mame svojim savr enim lukom, a za njima vitko, mi iavo tijelo koje je toka na i. Moje je sjeanje tako sna no, tako opipljivo, da je na mjestu svaka pora, svaka i najmanja sitnica. Otvorim oi i on mi se klanja i pru a ruku, pozivajui me na posljednji ples. Prihvatim, a on me obgrli oko struka i zavrti po tom velianstvenom polju u nizu irokih lukova, tijela nam se nji u, stopala klize dok ple emo na melodiju koju ujemo samo mi. Svaki put kad pone blijedjeti, samo za mirim i opet ga stvorim pa nastavljamo svoj ples, ne propustiv i ni korak. Kao grof Fersen i Marija, kao Albert i Viktorija, kao Antonije i Kleopatra, mi smo najvei svjetski ljubavnici i svi oni parovi koji smo ikada bili. Zakopam lice u toplu udubinu njegova vrata i ne elim ga pustiti, ne elim da pjesma zavr i. Ali premda u Ljetozemlju vrijeme ne postoji, tamo kamo idem normalno protjee. Prijeem mu prstima po licu, poku avajui zapamtiti mekou njegove ko e, liniju brade, oblik usana dok su pritisnute o moje. Uvjeravam samu sebe da je to on - stvarno on. ak i nakon to izblijedi i nestane. * * * im se zaputim s livade, naiem na Romy i Rayne koje me ekaju na rubu, a po izrazu njihova lica jasno mi je da su sve vidjele. "Vrijeme ti istjee", ka e Rayne, zurei u mene onim golemim, okruglim oima, iji pogled u meni uvijek izazove napetost. Samo odmahnem glavom i ubrzam korak, uzrujana spoznajom da su me uhodile i ve umorna od njihova zabadanja. "Sve je pod kontrolom", ka em, pogledavajui preko ramena. "Pa slobodno mo ete..." zastanem, jer zapravo ne znam to rade kad ne gnjave mene. Pa podignem ramena i pustim da ostane na tome, jer ionako me se ne tie to rade. Trkaraju uz mene, pogledavajui se, komunicirajui na svoj blizanaki nain, a onda ka u: "Ne to nije kako treba." Zure u mene, molei me neka ih poslu am. "Ne to je stra no krivo", njihovi se glasovi savr eno sla u. Ali samo slegnem ramenima, jer nimalo me ne zanima razbijanje njihovih ifra, a kad pred sobom ugledam mramorne stube, potrim prema njima i uletim u prekrasnu graevinu. Vrata se zatvore za mnom i vi e ne ujem blizanke. Stojim u mramornom predvorju, vrsto sklopljenih oiju, nadajui se da moja molba nee biti odbijena kao pro li put, nadajui se da e mi biti dopu ten povratak kroz vrijeme. Mislim: Spremna sam. Zaista sam istinski spremna. Molim vas, dopustite mi da se vratim natrag u Eugene u Oregonu. Natrag mami, tati, Riley i Buttercup. Molim vas, pustite me da se vratim... pa da sve opet bude kako treba biti... Preda mnom se pojavi kratak hodnik koji vodi u jednu prostoriju u dnu - prostoriju koja je gotovo posve prazna, unutra je samo stol sa stolcem. Ali ne bilo kakav stol, nego jedan od onih dugakih metalnih stolova kakve smo imali u kemijskom kabinetu u mojoj staroj koli. Skliznem na stolac, a preda mnom lebdi velika kristalna kugla, svjetlucajui i bljeskajui sve dok se u njoj ne pojavi slika mene kako sjedim za istim metalnim stolom i rje avam test iz kemije. Premda je to prizor koji ba i ne bih voljela ponoviti, znam da mi je ovo jedina prilika koju u dobiti za povratak. Pa duboko udahnem, pritisnem prstom o kristal - i naglo udahnem kad se sve oko mene zacrni.

etrdeset peto "Isusebo e, totalno sam zeznula kontrolni, dobit u jedinicu", zastenje Rachel pa zabaci valovitu smeu kosu preko ramena i zakoluta oima. "ovjee, sino jedva da sam i ta uila. Ozbiljno. A i kasno sam legla, jer sam cijelu veer pisala poruke na mobitelu..." Pogleda me ra irenih oiju dok vrti glavom. "Uglavnom, jedino to treba znati jest to da je moj ivot praktiki gotov. Zato me dobro pogledaj, jer im profa stavi ocjene iz testa na Internet i moji ih starci vide, u kazni sam do kraja svijeta. to znai da me sad vidi zadnji put." "Ma daj, molim te", zakolutam oima. "Ako je itko lo e napisao kontrolni, onda sam to ja i obje to znamo. Cijele godine zabu avam na satu. Ali nije ba da se spremam za karijeru znanstvenice ili da e mi ti podaci ikad u ivotu trebati." Zastanemo ispred njena ormaria i gledam je kako ga otkljuava i ubacuje knjige. "Drago mi je da smo gotove s tim i da test nee biti ocijenjen do sljedeeg tjedna. to znai da bi mi bilo bolje da to malo to mi je ostalo pro ivim punim pluima. Kad smo ve kod toga - kad da veeras doem po tebe?" upita ona, tako visoko podigav i obrve da su skrivene ispod i ki. Zavrtim glavom i uzdahnem, shvativ i da joj jo nisam rekla i da e poludjeti kad uje. " to se toga tie..." ponem, hodajui uz nju prema parkirali tu, pa zataknem dugu plavu kosu iza uha i ka em: "Mala promjena plana. Starci mi idu van, a ja moram uvati Riley." "Na koju je foru to mala promjena plana?" Rachel zastane tik pred ulazom na parkirali te, prelazei pogledom preko automobila da vidi tko se vozi s kim. "Mo da bi mogla svratiti do mene nakon to je spremim u krevet i..." zastanem, jer oito je da me ne slu a. Izgubila sam je istog trena kad sam spomenula svoju mlau sestru. Rachel je ona rijetka vrsta jedinice koja nikad nije ma tala o tome da ima brata ili sestru. Voli biti u sredi tu pozornosti i ne dijeliti je ni s kim. "Zaboravi", ka e ona. "Mali ljudi imaju ljepljive prste i velike u i, ne mo e im vjerovati. A sutra?" Odmahnem glavom. "Ne mogu. Obiteljski dan. Idemo oporativno do jezera." "A, tako", kimne Rachel. "Eto, s takvim se stvarima ne mora baviti kad ti se starci razvedu. U na oj kui obiteljski dan je kad se svi naemo na sudu pa se prepucavamo oko visine alimentacije." "Nema pojma kako si sretna", ka em u ali i za alim istog trena kad mi rijei iziu iz usta. Jer ne samo da je to potpuna neistina, nego me rastu i i ostavi s takvim osjeajem krivnje da bih najradije sve to povukla i porekla. Ali Rachel me ionako ne slu a. Previ e je zauzeta poku ajima da privue pozornost udesne Shayle Sparks, koja je najkulerskija maturantica koja je ikad hodala hodnicima ove kole. Mahnito joj ma e i samo to ne skae gore-dolje i ne vri ti kao prava obo avateljica, nadajui se da e je Shayla primijetiti dok ukrcava svoje kul prijatelje u svoju nebesko plavu bubu. A onda spusti ruku i pretvara se da se e e po uhu, kao da joj nimalo nije neugodno to je Shayla ne zamjeuje. "Vjeruj mi, taj auto nije ba tako super", ka em joj, pogledam na sat i ogledam se po parkirali tu, pitajui se gdje je taj Brandon, jer ve je odavno trebao biti ovdje. "Miata bolje vozi." "Molim?" Rachel zuri u mene, a obrve su joj podignute i skupljene u totalnoj nevjerici. "A kad si ti to imala priliku voziti ga?" Stisnem oi, a u mislima prevrem rijei koje sam upravo izrekla, pitajui se odakle mi. "Ovaj... nisam", slegnem ramenima. "Valjda sam to negdje proitala." Ona me pogleda kroz stisnute oi, odmjeravajui me od glave do pete -

moj crni pulover s V-izrezom i traperice koje mi se vuku po podu. "A gdje si to na la?" upita ona i uhvati me za zape e. "Ma daj, molim te. Pa vidjela si taj sat ve milijun puta. Imam ga od pro log Bo ia", odgovorim, poku avajui joj se istrgnuti iz stiska, jer prema meni hoda Brandon, a ja razmi ljam kako je sladak kad mu kosa padne preko oiju. "Ne sat, blento - ovo!" kucne po narukvici pokraj sata, onu sa srebrnim potkovicama ukra enima ru iastim kristalima - onu koja mi je posve nepoznata, ali eludac mi se nekako udno stegne kad je pogledam. "Ovaj... ne znam", promrmljam, lecnuv i se kad ona blene u mene kao da sam si la s uma. "Mo da mi ju je poslala teta, ona koja ivi u Laguna Beachu..." "Tko ivi u Laguna Beachu?" upita Brandon, zagrliv i me, a Rachel zakoluta oima kad se on nagne poljubiti me. Ali ne to u vezi s njegovim usnama tako je neobino i uznemirujue da se brzo izmaknem. "Evo mog prijevoza", ka e Rachel i potri prema maminu terencu, doviknuv i mi preko ramena: "Javi mi ako se ne to promijeni... zna , za veeras?" Brandon me pogleda i privue me bli e k sebi, sve dok nisam praktiki zalijepljena za njegova prsa, od ega mi u elucu opet bude nekako udno. "Ako se to promijeni?" upita on, oito ne zamjeujui kako mu se izmiem iz zagrljaja i kako sam iznenada izgubila zanimanje za njega - i sva srea da je tako, jer nemam pojma kako bih mu to objasnila. "Ma, ona eli ii na Jadenov tulum, a ja moram uvati sestru", ka em mu, krenuv i prema njegovu d ipu pa bacim torbu na pod ispred suvozakog sjedala. "Hoe da svratim?" nasmije i se on. "Zna , u sluaju da ti treba pomo?" "Ne!" ka em, pregrubo, prebrzo. Vidjev i mu izraz na licu, znam da se moram nekako izvui. "Hou rei, zna da Riley ne ide rano u krevet pa to vjerojatno ne bi bila dobra ideja." On me pogleda, a kao da i on osjea to veliko, neidentificirano ne to krivo izmeu nas, ne to zbog ega se osjeamo tako udno. Zatim slegne ramenima i posveti se cesti. Ostatak puta vozimo se u ti ini. To jest, on i ja smo tihi - iz zvunika tre ti glasna glazba. Premda mi to obino ide na ivce, danas mi je drago, jer radije bih se usredotoila na groznu glazbu koju ne podnosim nego na injenicu da ga ne elim poljubiti. Pogledam ga, stvarno ga pogledam, onako kako nisam sve otkad sam se navikla na to da smo par. Prelazim pogledom preko i ki koje mu padaju preko velikih zelenih oiju, iji se vanjski kutevi spu taju tek toliko da ga uine neodoljivim - osim danas. Danas mu odolijevam s lakoom. A kad se sjetim kako sam juer ispisala cijelu stranicu bilje nice njegovim imenom... pa, jednostavno nema smisla. On se okrene, uhvativ i me kako ga gledam, pa se nasmije i i primi me za ruku. Ispreplete prste s mojima i stisne ih, a meni se eludac zgri. Ali prisilim se uzvratiti mu i osmijeh i stisak, jer znam da se to oekuje od mene, jer znam da bi tako postupila svaka dobra djevojka. Zagledam se kroz prozor, zatomljujui muninu dok promatram krajolik koji promie s druge strane prozora - ulice natopljene ki om, kue s drvenim oplatama i visoki borovi, jedva ekajui da se vratim kui. "Onda, veeras?" upita on, skrenuv i na prilaz mojoj kui. Sti a glazbu i nagne se prema meni, gledajui me na onaj svoj nain. Ali samo stisnem usne i posegnem za torbom, dr ei je pred sobom kao tit, kao obranu od njega. "Poslat u ti poruku", promrmljam, izbjegavajui njegov pogled dok promatram kako se moja susjeda i njezina ki igraju s loptom u susjednom dvori tu. Jedva ekam da se maknem od njega i da doem u svoju sobu. Kad otvorim vrata i ve sam jednom nogom vani, on ka e:

"Nisi li ne to zaboravila?" Pogledam u svoj ruksak i sigurna sam da nisam imala ni ta drugo, ali kad podignem glavu shvatim da on ionako nije mislio na to. Svjesna da postoji samo jedan nain da se iz ovoga izvuem, a da ne izazovem dodatne sumnje, nagnem se prema njemu, sklopim oi i pritisnem usne o njegove. Moram biti objektivna i rei da su glatke i podatne, ali i u osnovi neutralne, bez uobiajene iskriavosti. "Ovaj... vidimo se poslije", promrmljam, iskoim iz d ipa i obri em usta o rukav jo putem do vrata. Uletim unutra i krenem ravno u dnevnu sobu, ali put mi zaprijei set plastinih bubnjeva, gitara bez ica i mali crni mikrofon koji e se slomiti ako se Riley i njena prijateljica ne prestanu svaati oko njega. "Ve smo se dogovorile", ka e Riley vukui mikrofon prema sebi. "Ja pjevam sve pjesme koje inae pjevaju deki, a ti pjeva one koje pjevaju cure. U emu je problem?" "U tome", cendra njena prijateljica, vukui jo jae, " to jedva da ima pjesama koje pjevaju cure. I ti to jako dobro zna ." Ali Riley samo slegne ramenima. "Pa nisam ja kriva. ali se proizvoau igre, ne meni." "asna rije, ti si tako..." Ugledav i me kako stojim na vratima i vrtim glavom, njena prijateljica prekine u pola reenice. "Cure, izmjenjujte se, svaka po jednu pjesmu, okej?" ka em, nagla eno pogledav i Riley. Lijepo je znati da postoje i problemi koje znam rije iti, ak i kad se to ne tra i od mene. "Emily, ti pjevaj sljedeu pjesmu, a Riley e onu nakon tebe i tako dalje. No, mislite li da mo ete tako?" Riley zakoluta oima, a Emily joj istrgne mikrofon iz ruke. "Je li mama doma?" upitam, ne obazirui se na Rileyeno mr tenje, jer dosad sam ve navikla na to. "U svojoj je sobi. Sprema se", ka e ona, gledajui me kako odlazim dok ape svojoj prijateljici: "Dobro. Ja pjevam Dead On Arrival, a ti mo e pjevati Creep." Proem pokraj svoje sobe, spustim torbu na pod pa krenem prema maminoj sobi i naslonim se na luk koji odvaja spavau sobu od kupaonice. Gledam je kako se minka, prisjeajui se koliko sam to voljela kad sam bila mala - mislila sam da je moja mama najglamuroznija ena na cijelome svijetu. Ali kad je pogledam sad, kad je objektivno pogledam, shvatim da zapravo i jest glamurozna, onoliko koliko jedna mama iz predgraa mo e biti. "Kako je bilo u koli?" upita ona, okreui glavu na jednu pa na drugu stranu, provjeravajui je li joj se puder dobro stopio s bojom ko e vrata i vidi li se prijelaz. "Dobro", slegnem ramenima. "Pisali smo test iz kemije, iz kojeg u najvjerojatnije dobiti jedinicu", ka em joj, premda zapravo ne vjerujem da sam ba tako lo e napisala, ali ne znam kako bih drukije izrazila ono to zapravo elim rei - da mi je sve nekako udno i nesigurno, kao da nije u ravnote i, kao da ne to nedostaje - pa se nadam bilo kakvoj reakciji koju iz nje mogu izvui. Ali ona samo uzdahne i posveti se svojim oima, vukui poteze malim kistom preko kapaka dok odgovara: "Sigurna sam da nee biti jedinica." Pogleda me u zrcalu. "Sigurna sam da si dobro napisala." Prelazim prstom preko mrlje na zidu, razmi ljajui o tome da bih sad trebala otii u svoju sobu i malo se opustiti, slu ati ne to, itati neku dobru knjigu, bilo to, samo da skrenem misli sa sebe. " ao mi je to smo tako iznenada odluili ii van", ka e ona, gurajui etkicu u ma karu pa opet van. "Znam da si vjerojatno imala planove za veeras." Slegnem ramerima, izvrui zape e i promatrajui kako kristali na privjescima narukvice odra avaju svjetlo i poku avam se sjetiti odakle mi.

"Nema veze", ka em. "Bit e jo petaka." Mama za kilji, zastane na pola puta s ma karom u ruci pa ka e: "Ever? Jesi li to ti?" i nasmije se. "Dogaa li se ne to to bih trebala znati? Jer to uope ne zvui kao moja ki." Duboko udahnem i podignem ramena, a rado bih da joj mogu rei kako se itekako ne to dogaa, ne to to ne mogu tono definirati, ne to zbog ega se ne osjeam kao ja. Ali ne ka em ni ta. Ni sebi to ne uspijevam objasniti, a kamoli njoj. Znam samo da sam se juer osjeala dobro, a danas sam sve samo ne to. Kao da sam strankinja, kao da vi e ne pripadam ovamo, kao da sam okrugla djevojka u etvrtastom svijetu. "Zna da nemam ni ta protiv da si pozove nekoliko prijatelja", ka e ona, pre av i na usne. Ma e ih ru em, a zatim nanosi tanak sloj sjajila. "Samo neka ih ne bude puno - najvi e troje. I nemoj ignorirati sestru." "Hvala", klimnem glavom i prisilim se na osmijeh, tako da misli kako je sve u redu. "Ali zapravo se veselim jednoj mirnoj veeri, daleko od svega toga." Odem u svoju sobu i bacim se na krevet, potpuno zadovoljna buljenjem u strop, sve dok ne shvatim koliko je to jadno pa posegnem za knjigom na nonom ormariu. Zadubim se u priu o tipu i curi koji su stvoreni jedno za drugo, toliko da njihova ljubav nadilazi vrijeme. Da se barem mogu uvui meu te stranice i zauvijek tamo ostati, jer njihova mi je pria dra a od moje. "Hej, Ev", proviri tata u moju sobu. "Do ao sam ti rei i zdravo i do vienja. Ve kasnimo pa uskoro kreemo." Odbacim knjigu i zaletim se prema njemu pa ga zagrlim tako vrsto da se on nasmije i zavrti glavom. "Lijepo je znati da jo uvijek nisi prevelika za zagrljaje sa svojim starim", nasmije i se on dok se odmiem od njega, zgranuta spoznajom da su mi to u oima prave suze. Ponem petljati oko knjiga na polici, sve dok nisam sigurna da je opasnost od suza pro la. "Pobrini se da se ti i Riley spakirate na vrijeme. Htio bih sutra krenuti ranije." Kimnem, uznemirena neobinim osjeajem praznine u utrobi nakon njegova odlaska. Pitajui se - po tko zna koji put danas - koji mi je vrag. etrdeset esto "Zaboravi! Nisi mi efica, Ever!" vikne Riley, stojei prekri enih ruku i namr tena lica, odbijajui popustiti. Tko bi rekao da dvanaestogodi njakinja od etrdeset kila mo e bili takva prirodna sila. Ali nema teorije da popustim. Jer istog trena kad su na i roditelji oti li, a Riley je bila nahranjena i napojena, poslala sam poruku Brandonu i rekla mu da doe oko deset, to je sad - pa je jako va no da je spremim u krevet. Zavrtim glavom i uzdahnem. Radije bih da nije tako vra ki tvrdoglava, ali potpuno sam spremna na borbu s njom. "uj, ao mi je to te moram razoarati", ka em, "ali trenutano ti jesam efica. Od trenutka kad mama i tata odu do trenutka kad se vrate kui, ja sam glavna. Mo e se prepirati sa mnom i buniti se do besvijesti, ali to ni ta ne mijenja." "To nije po teno!" Bijesno me gleda. "asna rije, im navr im trinaest godina, uvest emo malo jednakosti, da zna !" Samo slegnem ramenima, jer tome se trenutku veselim koliko i ona. "Super. Onda ti vi e neu morati biti bebisiterica i moi u van kad me volja", ka em, gledajui kako koluta oima i lupka nogom po tepihu. "Ma daj, molim te, misli da sam glupa? Misli da ne znam da si pozvala Brandona?" vrti ona glavom. "Velika stvar. Koga briga? Ja samo elim gledati TV -ni ta vi e. A jedini razlog za to mi ne da je to to se eli zavui u dnevnu sobu i pipati se na kauu sa svojim dekom. A ja u to sve lijepo rei mami i tati ako mi ne dopusti da gledam TV."

"Samo ti daj, ba me briga", ka em u savr enoj imitaciji njezina tona. "Mama je rekla da mogu pozvati prijatelje, samo da zna . " Ali im mi te rijei izau iz usta, zgrim se - pa tko je tu dijete, ona ili ja? Zavrtim glavom, znajui da je to samo jo jedna pusta prijetnja, ali ne elim riskirati. "Tata eli da sutra krenemo rano, to znai da se mora dobro naspavati, da ujutro ne bude mrgodna i kisela. I tek toliko da zna , Brandon nee doi ovamo." Podsmjehnem se, nadajui se da e to prikriti injenicu da stra no lo e la em. "Zbilja?" nasmije i se ona, a oi joj zaiskre kad nam se pogledi sretnu. "A za to je onda njegov d ip upravo skrenuo na na prilaz?" Okrenem se i za kiljim kroz prozor pa je opet pogledam. Uzdahnem i ka em: "Dobro. Gledaj TV. Ba me briga. Ali ako opet bude imala none more od glupih filmova, nemoj doi plakati na mom ramenu." * * * "Daj, Ever, to ti je?" upita Brandon, a izraz lica u sekundi mu se promijeni iz znati elje u uzrujanost. "ekao sam sat i ne to da tvoja sestra ode u krevet da mo emo biti zajedno, a sad se pona a ovako. to je?" "Ni ta", promrmljam, izbjegavajui njegov pogled dok si poravnavam majicu. Gledam ga ispod oka kako vrti glavom i zakopava traperice - iste one koje nisam ni tra ila da otkopa. "Ovo je smije no", promrmlja on, i dalje vrtei glavom dok zakopava remen. "Doemo ovamo, nema ti staraca, a ti se pona a kao..." "Kao to?" apnem, jer elim uti, nadajui se da e on to uspjeti sa eti u nekoliko rijei i tako definirati ovo kroz to prolazim. Jer prije, kad sam se predomislila i poslala mu poruku da ipak doe, mislila sam da e sve opet biti normalno. Ali im sam otvorila vrata, do lo mi je da ih odmah opet zatvorim. I, ma koliko se trudila, ne uspijevam proniknuti za to se tako osjeam. Kad ga pogledam, oigledno mi je koliko imam sree. Simpatian je, sladak, igra nogomet, ima dobar auto, jedan je od najpopularnijih uenika u koli, a da i ne spominjem kako mi se toliko dugo sviao da nisam mogla vjerovati kad sam saznala da se i ja sviam njemu. Ali sad je sve drukije. Ne mogu se prisiliti da osjeam stvari koje jednostavno ne osjeam. Duboko udahnem, potpuno svjesna te ine njegova pogleda dok se moji prsti igraju s narukvicom. Okreem je i okreem, poku avajui se sjetiti odakle mi. Svjesna sam neega to me cima negdje u pozadini uma, neega o... "Ma zaboravi", ka e on i ustane, spreman otii. "Ali shvati me ozbiljno, Ever. Mora uskoro odluiti to zapravo eli , jer ovo..." Gledam ga, pitajui se hoe li dovr iti reenicu i za to mi je svejedno. Ali on me samo pogleda i zavrti glavom, dohvati kljueve i ka e: "Ma, ba me briga. Dobro se provedi na jezeru." Gledam kako se vrata za njim zatvaraju pa sjednem u tatin naslonja, ogrnem se pokrivaem koji nam je isplela baka nedugo prije smrti, i navuem ga do brade i zataknem oko stopala. Sjetim se kako sam pro li tjedan rekla Rachel da ozbiljno razmi ljam o tome da s Brandonom odem do kraja, a sad - sad jedva da mogu podnijeti njegov dodir. "Ever?" Otvorim oi. Preda mnom stoji Riley, drhtave usne, gledajui me svojim plavim oima. "Je li oti ao?" upita, ogledavajui se po sobi. Kimnem. "Hoe li doi u moju sobu i sjediti sa mnom dok ne zaspim?" upita me, zagrizav i usnicu i gledajui me pseim pogledom kojem je nemogue odoljeti. "Rekla sam ti da je taj film prestra an za tebe", ka em, dr ei joj ruku

na ramenu dok hodamo niz hodnik prema njenoj sobi. U u kam je u krevet pa sjednem na pokrivae pokraj nje. Po elim joj lijepe snove, pomilujem je po kosi i apnem: "Ne brini, mirno spavaj. Duhovi ne postoje." etrdeset sedmo "Ever, jesi li spremna? Moramo uskoro krenuti! Ne elim upasti u najveu gu vu!" "Evo me!" doviknem, premda jo nisam spremna. I dalje stojim nasred sobe i zurim u izgu vani listi papira koji sam prona la u prednjem d epu traperica. I premda je rukopis u poruci moj, ne sjeam se kako je tamo dospjela, a jo manje to znai. itam: . Ne vraaj se po majicu! . Ne vjeruj Drini! . Ni pod koju cijenu se ne vraaj po majicu! . Damen itam to ve peti put, a jo uvijek sam jednako zbunjena kao i prvi put. Mislim, kakvu majicu? Za to se ne smijem vratiti po nju? Zar uope poznajem neku Drinu? I tko je taj Damen i za to je pokraj njegova imena nacrtano srce? Za to sam to napisala? Kad sam to napisala? I to bi to moglo znaiti? Kad opet zaujem tatin glas popraen zvukom ljutitih koraka po stubama, odbacim papiri i gledam kako pada na moju komodu pa na pod. Rije it u tu zagonetku kad se vratimo. Na kraju sam se za vikend dobro provela. Bilo je lijepo maknuti se od kole, prijatelja (i svog deka) i provesti vrijeme sa svojom obitelji, jer nismo esto svi na okupu. Zapravo, osjeam se mnogo bolje - toliko bolje da u, im se vratimo u civilizaciju gdje imam dobar signal na mobitelu, poslati poruku Brandonu. Ne elim da sve ostane na onome kako smo se razi li prije mog odlaska. I stvarno vjerujem da je taj neobian osjeaj - to god to bilo - sad iza mene. Dohvatim ruksak i prebacim ga preko ramena, spremna za polazak. Ali baciv i jo jedan posljednji pogled na mjesto gdje smo logorovali, ne mogu otresti osjeaj da sam ne to zaboravila. Premda mi je torba spakirana i sve je naoko na mjestu, i dalje stojim i gledam, dok me mama doziva. Na kraju po alje Riley po mene. "Hej", ka e ona i povue me za rukav. "Svi te ekamo." "Samo malo", ka em, "moram jo ..." "Mora to?" posprdno e ona. "Mora jo sat-dva buljiti u ostatak eravice? Mislim stvarno, Ever, koji ti je vrag?" Slegnem ramenima, poigravajui se s kopom narukvice, jer nemam pojma koji mi je vrag, ali ne mogu otresti osjeaj da ne to nije u redu. Pa, mo da ne ba kao da ne to nije u redu, nego kao da ne to nedostaje ili da je ne to neobavljeno. Kao da bih ne to trebala initi to ne inim. A ne mogu shvatiti to je to. "Daj, stvarno. Mama eli da po urimo. Tata se brine da emo upasti u gu vu na cesti. ak i Buttercup eli da se pribere , pa da mo e gurnuti glavu kroz prozor i lamatati u ima na vjetru. A i ja bih voljela da doemo doma prije nego to mi prou sve dobre serije. to ka e na to da se napokon pomakne pa da mo emo krenuti?" Ali kad se ne pomaknem, ona uzdahne i ka e: "Ne to si zaboravila? Je li u tome tos?" Promatra me, a onda pogleda preko ramena prema na im roditeljima. "Mo da", zavrtim glavom. "Nisam sigurna." "Ima ruksak?" Kimnem. "Ima mobitel?" Potap am se po ruksaku. "Ima mozak?" Nasmijem se, svjesna da se pona am udno i smije no i kao da sam malo skrenula. ovjek bi oekivao da sam se u proteklih nekoliko dana ve

navikla na to. "Ima svoju nebesko plavu navijaku majicu?" nasmije i se ona. "To je to!" ka em, a srce mi pone nabijati kao ludo. "Ostavila sam je kraj jezera! Reci mami i tati da se odmah vraam!" Ali dok se jo okreem, Riley me povue za rukav i okrene natrag prema sebi. "Skuliraj se", nasmije i se ona. "Tata ju je na ao i ubacio na stra nje sjedalo. Stvarno. Mo emo li sad krenuti?" Jo se jednom ogledam pa krenem za Riley prema autu. Smjestim se na stra nje sjedalo, a tata krene na cestu. Iz mobitela zaujem prigu en zvuk signala da sam dobila poruku. Jedva da sam ga uspjela iskopati iz ruksaka, a Riley mi ve naviruje preko ramena i poku ava vidjeti to je i od koga je, zbog ega se tako naglo okrenem da gurnem Buttercup, a ona mi uputi pogled koji je jasno govorio da nije sretna zbog toga. Ali Riley ne odustaje. Pa zakolutam oima i uinim ono to uvijek radim - ponem cendrati. "Mama!" Gledam kako automatski odgovara, ne okreui se nego dalje listajui asopis: "Prestanite, vas dvije!" "Nisi ni pogledala!" ka em. "Ja nisam ni ta radila! Riley mi ne da mira." "To je zato to te voli" , ka e moj tata, a pogledi nam se sretnu u retrovizoru. "Tako te jako voli da eli stalno biti u tvojoj blizini - nikad joj dosta tebe." Na te njegove rijei Riley se brzo odmakne na drugi kraj auta gdje se sva stisne o vrata i vikne: "Fuj!" Zatim okrene noge u stranu to dalje mo e, od ega se Buttercup opet uzruja. Pretjerano se strese, kao da joj je i sama pomisao na mene previ e, a tata i ja opet se pogledamo i nasmijemo se. Otklopim mobitel i proitam poruku od Brandona koja ka e: Oprosti. Ja sam kriv. Nazovi me veeras. Odmah mu odgovorim i po aljem smajlia, nadajui se da e to biti dovoljno dok ne uspijem odnekud i upati toliko osjeaja da mogu napisati ne to vi e od toga. Naslonim glavu na prozor i samo to nisam sklopila oi kad se Riley okrene prema meni i ka e: "Ne mo e se vratiti natrag , Ever. Ne mo e promijeniti pro lost. Ona jednostavno jest." Za kiljim prema njoj, jer nemam pojma o emu govori. Ali ba kad zaustim pitati, ona odmahne glavom i ka e: "Ovo je na a sudbina. Ne tvoja. Je li ti ikad palo na pamet da ti je mo da bilo sueno da pre ivi ? Da te mo da nije samo Damen spasio?" Zurim u nju, razjapljenih usta, poku avajui pronai neki smisao u njenim rijeima. Ogledam se po autu da vidim jesu li je i moji roditelji uli i shvatim da je sve kao zamrznuto u vremenu. Tati su ruke stale na upravljau, oi netremice slijepo zure ispred sebe, dok je stranica mamina asopisa napola okrenuta, a Buttercupin rep zaustavljen u pola zamaha. Pogledam kroz prozor, primjeujui da su ptice zaustavljene u letu, a ne kreu se ni auti oko nas. Opet se okrenem prema Riley koja me pozorno gleda i naginje se bli e meni, i jasno mi je da smo nas dvije jedine koje se mogu kretati. "Mora se vratiti", ka e ona odlunim, vrstim glasom. "Mora pronai Damena prije nego to bude prekasno." "Prekasno za to?" viknem, nagnuv i se bli e njoj, oajniki se trudei shvatiti o emu govori. "I tko je taj Damen? Za to spominje to ime? to sve ovo uope znai..." Ali ne stignem zavr iti, jer ona ve koluta oima i odguruje me od sebe kao da se ni ta od ovoga nije dogodilo. "Isuse, Ever, daj se odlijepi od mene!" Vrti glavom. "Imaj neke granice!

Jer unato tomu to on ka e", upre prstom u tatu, "nimalo me ne zanima ." Zakoluta oima i okrene glavu i pone pjevati uz neku pjesmu s iPoda. Glas joj je hrapav, izoblien, kre tav dok pjeva pjesmu Kelly Clarkson onako kako nikad nije bilo zami ljeno. Ne obazirui se na mamu koja se nasmije i i lagano je potap e po koljenu. Ne obazirui se na tatu koji me gleda u retrovizoru i smije i mi se, dok u ivamo u internoj ali. Jo uvijek se smije imo kad sa sporedne ceste ispred nas dojuri kamion pun trupaca, zabije se u na auto i cijeli svijet utone u crnilo. etrdeset osmo Ve u sljedeem trenutku sjedim na krevetu, usta otvorenih u neujnom vrisku koji nikad nitko nije imao priliku uti. Po drugi put ove godine izgubila sam cijelu obitelj, ostala mi je samo jeka Rileyjenih rijei: Mora pronai Damena - prije nego to bude prekasno! Skoim iz kreveta i po urim prema malom hladnjaku u mojoj dnevnoj sobi. Unutra nema ni eliksira ni protuotrova, a ja nisam sigurna znai li to da sam ja jedina koja se vratila kroz vrijeme, a sve je drugo ostalo isto, ili sad samo nastavljam tono u trenutku iz kojeg sam oti la - kad je Damen u opasnost, a ja u bijegu. Sjurim se niza stube, tako brzo da su samo izmaglica pod mojim stopalima. Nemam pojma koji je dan, ak ni koliko je sati, znam samo da moram doi do Ave prije no to bude prekasno. Ali uto zaujem Sabinein glas: "Ever? Jesi li to ti?" Sledim se, gledajui je kako dolazi iza ugla, s umrljane pregae i s pladnjem punim braunija. "O, ba dobro", nasmije i se ona. "Upravo sam isku ala recept tvoje mame - zna onaj kola koji je uvijek pekla? Probaj jedan pa mi reci kako ti se ini." Sledim se i ne mogu se ni pomaknuti, samo trepem. Prisilim se na odgovor i strpljenje koje ne osjeam: "Sigurna sam da su odlini. Slu aj, Sabine, moram..." Ali ona mi ne dopusti da zavr im nego nakrivi glavu i ka e: "Pa dobro, zar nee uzeti bar jedan i ku ati ga?" Shvatim da joj nije stalo samo do toga da me vidi kako ne to jedem, nego joj treba odobravanje - moje odobravanje. U sebi se ve dulje vrijeme pita je li podobna za to da se brine o meni i nije li u odreenoj mjeri odgovorna za probleme u mom pona anju. Misli da se ni ta od ovoga mo da ne bi dogodilo da se ona bolje postavila. Moja uspje na, vrhunski sposobna, pametna teta koja nikad nije izgubila ni jednu parnicu - treba moje odobravanje. "Probaj samo jedan", ustraje ona. "Pa ne poku avam te otrovati!" Kad nam se pogledi sretnu, ne mogu ne primijetiti njen naoko nasumian izbor rijei, pitajui se nije li i to neka vrsta poruke koja mi govori neka po urim, ali svjesna sam da prvo moram zavr iti ovo. "Znam da vjerojatno nisu ni pribli no tako dobri kao oni tvoje mame. jer njeni su bili neosporivo najbolji, ali ovo jest njen recept - a jutros sam se probudila s neobja njivom eljom da ih ispeem. Pa sam mislila..." Znajui da je sposobna upustiti se u polusatni govor samo da me uvjeri u ne to, posegnem rukom prema naslaganim kolaima. Zapravo, prema najmanjoj kocki, koju mogu samo ubaciti u usta i krenuti. Ali kad nasred okoladne kocke ugledam urezano slovo E, znam. To je moj znak. Onaj koji sam cijelo vrijeme ekala. Upravo kad me ve napustila svaka nada, Riley je odr ala obeanje. Najmanji kola oznaila je mojim inicijalom, isto onako kako je to uvijek radila. Potra im pogledom najvei kola i kad na njemu ugledam slovo R, potpuno sam sigurna da je to znak od nje. Tajna poruka, signal koji mi je obeala prije no to me zauvijek napustila. Ali svejedno, ne elei biti luakinja koja pronalazi tajanstvena znaenja u pladnju kolaa, pogledam Sabine i upitam:

"Jesi li ti...?" i poka em na kola s mojim inicijalom. "Jesi li to ti napravila?" Ona za kilji u mene pa u kola, zatrese glavom i ka e: "uj, Ever, ako ne eli probati, ne mora . Samo sam mislila..." Ali prije no to stigne zavr iti, ja sam ga ve uzela s pladnja i ubacila u usta, sklopiv i oi dok u ivam u slatkom zalogaju, odmah se osjeajui kao kod kue. Kao na onom mjestu koje sam dobila priliku nakratko opet posjetiti - i napokon shvatim da dom nije vezan za mjesto, dom je tamo gdje se tako osjea . Sabine me gleda s tjeskobnim izrazom na licu, ekajui moju presudu. "Ve sam ih jednom prije poku ala ispei, ali iz nekog mi razloga nisu ispali tako dobro kao tvojoj mami." Ona slegne ramenima, stidljivo me pogledavajui, ekajui da ka em svoje mi ljenje. "Znala se aliti da postoji tajni sastojak, ali sad se poinjem pitati nije li to zaista istina." Progutam i otarem mrvice s usana, nasmije im se i ka em: "Stvarno postoji tajni sastojak." Lice joj se objesi i jasno mi je da se pita znai li to da nisu dobri. "Taj tajni sastojak bila je ljubav", ka em joj. "A zacijelo si je stavila jako puno, jer su fenomenalni." "Stvarno?" sva se ozari. "Stvarno." Zagrlim je, ali samo na trenutak pa se odmaknem. "Danas je petak, ne?" Ona me pogleda, skupiv i obrve. "Da, petak je. Za to? Jesi li dobro?" Ali samo klimnem glavom i mugnem kroz vrata, jer imam jo manje vremena nego to sam mislila. etrdeset deveto Skrenem na Avin prilaz i nespretno parkiram auto - stra nji su kotai ostali na prilazu, prednji su zavr ili na travnjaku. Trim prema vratima tako brzo da preskaem stube na trijemu. Ali kad stignem pred njih, zakoraim korak unatrag - ne to nije u redu, ne to je udno, a ne mogu objasniti to. Nekako je pretiho, premirno. Premda kua izgleda isto onako kako sam je ostavila - cvjetne posude s obje strane vrata, otira s natpisom dobrodo lice pred vratima - nekako je jezivo statina. Podignem ruku da pokucam, ali vrata se u tom trenutku otvore. Krenem kroz dnevnu sobu prema kuhinji, dozivajui Avu i primjeujui da je sve tono onako kako sam ostavila - na kuhinjskom elementu stoji alica za aj, a tanjur s keksima jo je na stolu, sve na svom mjestu. No, kad zavirim u kuhinjski ormari, vidim da nema protuotrova i eliksira. Ne znam znai li to da je moj plan uspio pa to na kraju i nije bilo potrebno - ili je ba suprotno: to jest, ne to je po lo po zlu. Po urim prema indigo vratima na kraju hodnika, jedva ekajui da vidim je li Damen tamo, ali put mi je preprijeio Roman koji stoji ispred njih. Lice mu se razvue u osmijeh. "Ba je lijepo da si se vratila, Ever", ka e. "Dodu e, i rekao sam Avi da e se vratiti. Zna kako ka u - ne mo e natrag kroz vrijeme." Obuhvatim pogledom njegovu namjerno razbaru enu kosu koja mu tako savr eno uokviruje tetova u Ouroborosa na vratu, i znam da - unato mom napretku, unato injenici da sam probudila cijelu kolu iz transa jo uvijek on vodi igru. "Gdje je Damen?"Pogledom mu pretra ujem lice dok mi se utroba ve e u vor. "I to si uinio s Avom?" "No, no", nasmije i se on. "Ne brini se ni o emu. Damen je tamo gdje si ga i ostavila. Premda moram dodati da jo uvijek ne mogu vjerovati da si to uinila. Podcijenio sam te. Nisam imao pojma. Ne mogu a da se ne zapitam to bi Damen rekao na to, kad bi saznao. Kladim se da te i on podcijenio." Progutam s mukom, prisjeajui se Damenovih posljednjih rijei: Ostavila si me. Nije me podcijenio, znao je tono koji sam put odabrala. "A to se tie Ave," nasmije i se Roman, "bit e ti drago uti da nisam ni ta uinio s njom. Dosad bi ve trebala znati da me zanima samo i jedino

ti", promrmlja on, primaknuv i mi se takvom brzinom da nisam stigla trepnuti, a ve mu je lice bilo samo nekoliko centimetara od moga. "Ava je oti la svojom voljom. Da nas dvoje mo emo biti sami. A sad je samo pitanje vremena..." On zastane i pogleda na sat. "Pa, u pitanju su samo sekunde prije no to na a veza postane slu bena. Sad vi e nee biti onog gadnog osjeaja krivnje koji bi te izjedao da smo se prije spetljali - prije njegova odlaska, hou rei. Mene to ne bi smetalo, ali imam dojam da si ti od onih koji vole o sebi razmi ljati kao o istima, nevinima i dobronamjernima, to je totalno smee i malo predjetinjasto za moj ukus. Ali siguran sam da emo pronai nain kako to zaobii." Iskljuim njegove rijei dok planiram sljedei potez. Poku avam mu pronai slabu toku, njegov kriptonit, njegovu najranjiviju akru. S obzirom da mi prijei prolaz do vrata kroz koja trebam proi, vrata koja vode do Damena, nemam izbora nego ii kroz njega. Ali moram biti oprezna kako u mu pristupiti i kako u to izvesti, jer kad se odluim povui potez, mora to biti brzo, neoekivano i ravno u sridu. Inae me eka bitka u kojoj mo da nikad neu pobijediti. On podigne ruku i pomiluje me po obrazu, a ja ga udarim po njoj takvom silinom da se zauje pucketanje kostiju i prsti mu se mlitavo objese. "Joj." Smije i se i zatrese rukom, razgibavajui prste koji su odmah zacijelili. "Opasna si ti cura, ha? Ali jasno ti je da me to samo jo vi e pali, ha?" Zakolutam oima, osjeajui njegov ledeni dah na licu dok mi govori: "Za to mi se i dalje opire , Ever? Za to me odguruje od sebe kad sam ja jedino to ti je ostalo?" "Za to to radi ?" upitam, a eludac mi se gri dok gledam kako mu oi postaju sve tamnije i sve u e, bez traka boje ili svjetlosti u njima. " to ti je Damen ikada uinio?" On povue glavu, gledajui me. "Jednostavno je, maco." Glas mu se iznenada promijeni - nestane britanski naglasak, a pojavi se ton koji nikad prije nisam ula. "Ubio je Drinu. Pa ja sad ubijam njega, da budemo kvit. To je sve." im je to izgovorio, znam. Znam kako u ga srediti i kako u se probiti kroz vrata. Jer sad znam ne samo tko i kako nego i za to. A samo mi je jo to nedostajalo. Jedino to stoji izmeu mene i Damena jedan je sna an udarac u Romanovu pupanu akru, onu koju nekad nazivaju sakralnim sredi tem - onu koja je sjedi te ljubomore, zavisti i neracionalne elje za posjedovanjem. Jedan pravi udarac i Roman je gotov. Ali svejedno, prije nego to ga sredim, moram uiniti jo jednu stvar. Pa ga pogledam ravno u oi i ka em vrstim glasom: "Ali Drinu nije ubio Damen nego je." "Dobar poku aj', nasmije se on. "Bijedan i pomalo djetinjast, kao to rekoh, ali bojim se da ti nee upaliti. Ne mo e na taj nain spasiti Damena." "Ali za to ne? Ako te tako zanima pravda, oko za oko i tako to, onda treba znati da sam je ja ubila." Kimnem, a u glasu mi se zauje novopronaena snaga i prizvuk hitnje. "Da, ja sam sredila tu kuju." Gledam kako se na te rijei zaljulja, jedva zamjetno, ali dovoljno da to primijetim. "Stalno se motala oko Damena, bila je opsjednuta njime. Pa valjda si to znao? To, da je bila luda za njim?" On se lecne. Nije potvrdio ni porekao, ali dovoljno mi je i to to vidim svojim oima. Znam da sam pogodila u bolnu toku. "Htjela me maknuti s puta da mo e imati Damena samo za sebe. Mjesecima sam je poku avala ignorirati, nadajui se da e otii, ali bila je dovoljno glupa da se pojavi u mojoj kui i da se sukobi sa mnom. Kad je odbila odustati i otii, nego se okomila na mene, ubila sam je." Slegnem ramenima, priajui cijelu priu mnogo smirenije nego to sam se u to

vrijeme osjeala, izostavljajui istinu o tome koliko sam je se bojala i to da nisam imala pojma to radim. "Bilo je tako lako", nasmije im se, vrtei glavom, kao da u mislima opet sve to pro ivljavam. "Ozbiljno. Trebao si je vidjeti. U jednom je trenutku stajala preda mnom s tom svojom vatrenocrveriom kosom i mlijenom puti, a u sljedeem - puf! - vi e je nije bilo. Usput, Damen se pojavio tek nakon to sam to ve obavila. Tako da zna , ako je itko kriv za njenu smrt, to sam ja, a ne on." Gledam ga ravno u oi, ake spremne na udarac, pa mu priem posve blizu i upitam: "No, to ka e na to? Jo uvijek eli biti sa mnom? Ili bi me radije ubio? Shvatit u, togod da odlui ." Polo im mu dlan na prsa i sna no ga gurnem na vrata, razmi ljajui kako bi lako bilo spustiti dlan samo desetak centimetara, udariti svom snagom i zavr iti s tim. "Ti?" ka e on, izrekav i to vi e kao pitanje, krizu savjesti, nego kao optu bu, kako je namjeravao. "Ti, a ne Damen?" Klimnem glavom, napeta kao pu ka, stojei u borbenom polo aju. Ni ta me nee sprijeiti da se probijem u tu sobu. Podignem ruku, ali uto on ka e: "Jo uvijek nije prekasno! Jo uvijek ga mo emo spasiti!" Ukoim se, aka mi se zaustavi na pola puta, a ja nisam sigurna je li ovo prijevara ili ne. Gledam ga kako vrti glavom, vidljivo uznemiren, dok govori: "Nisam znao... Bio sam siguran da je on... koji mi je dao sve... On mi je dao ivot - ovaj ivot! A bio sam tako siguran da je on..." Zaobie me i potri niz hodnik, dovikujui mi: "Idi pogledaj kako je, a ja idem po protuotrov!" Pedeseto Provaliv i kroz vrata, prvo to ugledam jest Damen. Jo uvijek le i na futonu, jednako mr av i blijed kao to je bio kad sam ga ostavila. Drugo to ugledam jest Rayne. ui pokraj njega i vla nom mu krpicom otire lice. Oi joj se ra ire kad me ugleda. Brzo podigne ruku i povie: "Ever, ne! Ne prilazi! Ako eli spasiti Damena, ostani gdje jesi - nemoj razbiti krug!" Pogledam dolje, vidim ne to bijelo i zrnato poput soli, posipano u savr eni krug oko njih dvoje. Zatim pogledam nju, pitajui se to eli, to joj je na umu i za to mi ka e da ja moram ostati izvan kruga, dok je ona unutra s njim. Primjeujem da izvan Ljetozemlja izgleda jo udnije sablasno bijelo lice, sitan nos i usta, a goleme oi crne kao ugljen. Ali kad mi pogled padne na Damena, kad vidim kako se s mukom bori za svaki dah, znam da moram do njega, ma to ona ka e. Ja sam kriva to je on u tom stanju. Ja sam ga napustila. Ostavila ga. Bila sam glupa, sebina i dovoljno naivna da sam mislila kako e sve biti dobro samo zato to ja tako elim i da e Ava ostati i pomoi mi. Zakoraim naprijed, a stopalo mi je tik ispred ruba kruga, kad se pojavi Roman i vikne: "Koga vraga ona radi ovdje?" Razrogaenih oiju zuri u Rayne koja jo uvijek ui pokraj Damena, s druge strane nevidljive barijere. "Ne vjeruj mu!" ka e mi ona, pogledavajui as mene, as Romana. "Cijelo je vrijeme znao da sam ovdje." "Pojma nisam imao! Nikad je prije nisam vidio!" On vrti glavom. "Sori, mala, ali ne palim se na katolike uenice. Volim ene koje imaju malo vi e ivota - poput Ever." Roman pru i ruku prema meni i prijee mi prstima niz cijelu du inu lea, ohladiv i mi ko u na takav nain da po elim reagirati, ali suzdr im se. Samo duboko udahnem i trudim se ostati smirena. Usredotoujem se na njegovu drugu ruku - onu u kojoj dr i protuotrov koji mo e spasiti Damena. Jer na kraju, ni ta drugo nije va no, sve ostalo mo e priekati.

Zgrabim bocu i odepim je. Zakoraim prema Rayneinu za titnom krugu, kad mi Roman stavi ruku na nadlakticu i ka e: "Ne tako brzo." Zastanem, pogledavajui njega pa Rayne koja me gleda ravno u oi i ka e: "Nemoj to uiniti, Ever! to god ti ka e, ne slu aj ga. Slu aj samo mene. Ava je bacila protuotrov i pobjegla s eliksirom nedugo nakon tvog odlaska, ali sva srea da sam ja stigla ovamo prije njega" Ona poka e prema Romanu, a oi su joj kao dva kru ia najcrnje noi. "Treba tebe da razbije krug, jer bez tebe on ne mo e do Damena. Samo dostojni mogu ui u krug, samo oni s dobrim namjerama. Ali ako sad zakorai unutra, Roman e te slijediti - zato, ako ti je stalo do Damena, ako ga zaista eli za tititi, priekaj dok se ne pojavi Romy." "Romy?" Rayne kimne, gledajui mene pa njega. "Ona e donijeti protuotrov koji ne mo e biti gotov prije mraka, jer treba energiju punog Mjeseca da bi bio potpun." Ali Roman samo zatrese glavom, smijui se. "Kakav protuotrov? Ja sam jedini koji ga imam. Ja sam taj koji je napravio otrov. Koga vraga ona zna?" Vidjev i zbunjenost na mom licu, on nastavi: "Zaista mi se ne ini da ima puno izbora. Ako poslu a nju..." - on poka e prstom prema Rayne - "Damen e umrijeti. Ali ako poslu a mene, nee. Izbor je jednostavan, ne?" Pogledam Rayne, gledajui je kako odmahuje glavom i upozorava me da ga ne slu am, da ekam da doe Romy - to e biti tek za nekoliko sati. Ali onda mi pogled padne na Damena pokraj nje, ije disanje postaje sve plie i kojem je iz lica istekla sva boja... "A to ako me poku ava nasamariti?" upitam, usredotoiv i se na Romana. Zadr avam dah ekajui da odgovori. "Onda e umrijeti", odgovori on. S mukom progutam i zagledam se u pod, jer ne znam to uiniti. Da vjerujem Romanu, odmetnutom besmrtniku koji je i odgovoran za sve ovo to se dogaa? Ili da vjerujem Rayne, jezivoj blizanki koja govori u iframa i ije mi namjere nikad nisu bile jasne? Sklopim oi i poku am se usredotoiti na vlastitu nutrinu, jer intuicija me nikad ne vara, premda se esto ne obazirem na nju. Ali sad je frustrirajue tiha. Pogledam Romana koji nastavi: Ali ako te ne poku avam nasamariti, on e ivjeti. Tako da jo uvijek mislim da nema previ e izbora..." "Ne slu aj ga", ree Rayne. "Nije on ovdje da ti pomogne, nego ja. Ja sam ta koja ti je onoga dana u Ljetozemlju poslala viziju svih potrebnih sastojaka koje treba pronai ako ga eli spasiti. Pristup aka kom arhivu bio ti je onemoguen zato to si ve donijela odluku. I premda smo ti poku ale pokazati put, pomoi ti i sprijeiti te da se poku a vratiti natrag kroz vrijeme, nisi nas htjela poslu ati i sad..." "Mislila sam da mi ne mo e itati misli." Pogledam je kroz su ene oi. "Mislila sam da ti i tvoja jeziva sestra nemate pristupa..." zastanem i pogledam Romana, znajui da moram paziti to u rei pred njim. "Mislila sam da ne mo ete vidjeti neke stvari." Rayne me gleda, na licu joj je izraz oaja. Vrti glavom i ka e: "Nikad ti nismo lagale, Ever, nikad. I nikad te nismo zavaravale. Istina je da ne mo emo vidjeti odreene stvari. Ali Romy je empatiarka, ja sam pretkazivaica, a zajedno poimamo osjeaje i vizije. Tako smo te i otkrile, a sve otada te poku avamo voditi uz pomo podataka koje naslutimo. Sve otkad nas je Riley zamolila da pazimo ne tebe..." "Riley?" zinem u udu, a eludac mi se stisne od munine. Kako je mogue da je ona ukljuena u sve to? "Upoznale smo je u Ljetozemlju i pokazale joj sve. ak smo zajedno i le

u kolu - u privatnu kolu koju si je prikazala. Zato i nosimo ovo ", poka e na kariranu suknjicu i blejzer, uniformu koju ona i Romy uvijek imaju na sebi. Sjetim se kako je Riley uvijek sanjala o odlasku u neki internat, govorei da bi se tako rije ila mene. Zato i ima smisla da bi ga prikazala. "A kad je odluila..." nastavi ona, pogledavajui Romana prije no to e nastaviti: "...prijei preko, zamolila nas je da pazimo na tebe, ako te ikad sretnemo u Ljetozemlju." "Ne vjerujem ti", ka em, premda nemam razloga ne vjerovati joj. "Riley bi mi rekla, ona bi..." Ali onda se sjetim kako je jednom spomenula da je upoznala nekoga tko joj je pokazao Ljetozemlje pa se zapitam nije li mo da mislila na blizanke. "Poznajemo i Damena. On... pomogao nam je jednom... davno." Opet me pogleda i samo to nisam popustila kad ka e: "Zato, molim te, priekaj jo nekoliko sati dok se ne pojavi Romy s protuotrovom pa emo..." Pogledam Damena. njegovo onemoalo tijelo, blijedu i znojnu ko u, upale oi, isprekidano disanje koje sa svakim udahom i izdahom postaje sve te e - i znam da inam samo jedan izbor. Okrenem lea Rayie i pogledam Romana pa ka em: "Dobro, reci mi to trebam uiniti." Pedeset prvo Roman klimne glavom, ne skidajui pogled s mene dok mi uzima protuotrov iz ruke i ka e: "Trebat e nam ne to o tro." Za kiljim u njega, ne shvaajui. "O emu govori ? Ako je to zaista protuotrov - kao to ka e da jest za to ga onda jednostavno ne mo e popiti? Pa spreman je, zar ne?" eludac mi se gri pod te inom njegova pogleda, tako vrstog i tako usredotoena na mene. "I jest protuotrov, samo treba jo jedan sastojak da bude potpun." Uvuem dah, znajui da sam to trebala oekivati, da ne mo e biti tako jednostavno kad je u pitanju Roman. "Koji sastojak?" upitam, a glas mi je jednako drhtav kao i utroba. "Kakvu igru sad opet igra ?" "No, no", nasmije i se on. "Nema brige. Nije ni ta komplicirano - i sasvim sigurno nee trajati satima", ree i mahne glavom prema Rayne. "Treba nam samo kapljica, dvije tvoje krvi i mo emo poeti. To je sve." Zurim u njega, ne shvaajui. Kako bi par kapljica moje krvi moglo znaiti razliku izmeu ivota i smrti? Ali Roman me samo pogleda, odgovarajui na pitanje u mojoj glavi: "Da bismo mogli spasiti tvog besmrtnog partnera, on mora popiti protuotrov koji sadr i barem jednu kap krvi njegove istinske ljubavi. Vjeruj mi, to je jedini nain." S mukom progutam, a mnogo se manje bojim krvarenja nego toga da me Roman nasamari i da zauvijek izgubim Damena. "Nemoj mi rei da se boji da nisi Damenova istinska ljubav, ha?" upita on, a kutevi usana izviju mu se prema gore. "Mo da da ipak pozovem Staciju?" Dohvatim kare s police, uperim njihov vrh prema zape u i spremim se zarezati kad Rayne vrisne: "Ever, ne! Nemoj to uiniti! To je trik! Ne vjeruj mu! Nemoj ga poslu ati, la e ti!" Pogledam Damena, gledam kako mu se prsa s mukom di u i spu taju, tako sporo i drhtavo da mi je jasno da nemam vremena za gubljenje. Duboko u sebi znam da mu je ostalo jo samo nekoliko minuta, a ne sati. Zarijem kare u zape e, gledam kako vrh ulazi u moju ruku, zamalo je slomiv i na dva dijela. U zrak prsne pravi gejzir krvi, prije no to gravitacija prisili mlaz prema dolje. ujem Raynein vrisak, tako prodoran da zaglu i sve druge zvukove. Roman ui pokraj mene i prikuplja moju

krv. Osjeam laganu slabost i vrtoglavicu, ali ve za nekoliko sekundi ko a se spojila i rana je zacijelila. Zgrabim bocu, ne obazirui se na Rayneine povike, i prekinem za titni krug. Odgurnem je u stranu, kleknem i podvuem prste Damenu pod iju, prisiljavajui ga da pije. Gledam kako di e sve plie i plie - sve dok potpuno ne prestane disati. "NE!" zavapim. "Ne mo e umrijeti - ne mo e me ostaviti!" Na silu mu ulijevam tekuinu u grlo, jer moram ga vratiti u ivot, kao neko on mene. Privijem ga uza se, mislima ga tjerajui da udahne. Iskljuujem sve drugo dok se usredotoujem samo na Damena, moju jedinu srodnu du u, mog vjenog partnera, moju jedinu ljubav, odbijajui mu rei zbogom, odbijajui napustiti svaku nadu. Kad je boca prazna, klonem mu na prsa, priti em usne o njegove, punei ga svojim dahom, svojom ljubavi, svojim ivotom. Mrmljam rijei koje je on jednom rekao meni: "Otvori oi i pogledaj me!" Ponavljam ih opet i opet... Sve dok me napokon ne poslu a. "Damene!" viknem, a suze se slijevaju s mog lica na njegovo. "O, hvala bogu, vratio si se! Toliko si mi nedostajao - i volim te - i obeajem ti da te nikad vi e neu ostaviti! Samo... samo mi oprosti - molim te!" On zatrepe i polako otvori oi, a usne mu se pokrenu, oblikujui rijei koje ne uspijevam uti. A kad pribli im uho njegovim usnama, tako zahvalna to sam ooet s njim, na ponovni susret prekine pljesak. Polagano, neprekidno pljeskanje to dopire od Romana koji sad stoji iza mene, jer u ao je u krug, dok se Rayne skutrila u uglu sobe. "Bravo!" ka e on s podrugljivim izrazom na licu, zabavljajui se i pogledavajui mene pa Damena. "Super si to izvela, Ever. Moram priznati da je bilo jako... dirljivo. Nemam esto priliku vidjeti tako ganutljiv ponovni susret." Grlo mi se stisne, ruke mi se ponu tresti, a gr u elucu pojaava se, dok se pitam to sad izvodi. Damen je iv, protuotrov je djelovao, to bi jo moglo biti? Pogledam Damena, promatrajui kako mu se prsa pravilno di u i spu taju dok opet polako tone u san, a zatim svrnem pogled prema Rayne koja me gleda razrogaenih oiju, s potpunom nevjericom. Ali kad se opet okrenem prema Romanu, sigurna sam da samo iskori tava posljednju priliku da se malo zabavi na na raun, da je ovo samo bijedna predstava, sad kad je Damen spa en. "Dakle, sad e se okomiti na mene, ha?" upitam, potpuno spremna boriti se s njim ako treba. Ali on samo odmahne glavom i nasmije se. "A za to bih to uinio? Za to bih si uskratio zabavu koja je tek poela?" Sledim se na te rijei, osjeajui kako panika u meni raste, ali trudim se ne pokazati mu. "Nisam imao pojma da e biti tako laka meta, tako predvidljiva, ali dodu e - tako je to kad je u pitanju ljubav, zar ne? Od ljubavi ovjek malo poludi, postane malo impulzivan, ak i nerazuman, ne misli li?" Suzim oi i pogledam ga. Nemam pojma o emu govori, ali znam da ne mo e biti dobro. "A ipak, nevjerojatno je kako si brzo pala na foru. Ni trunke otpora. Ozbiljno, Ever, zarila si sama sebi kare u ruku praktiki bez ijednog pitanja. to me vraa na poetnu tvrdnju da ne valja podcjenjivati snagu ljubavi - ili je u tvom sluaju to bio osjeaj krivnje? Jedino ti to pouzdano zna ." Zurim u njega, a u meni se poinje raati stra na spoznaja da sam poinila u asnu pogre ku - da me je ipak nekako nasamario. "Tako si oajniki htjela dati svoj ivot za njegov, bila si tako voljna uiniti to god treba da ga spasi , da je sve pro lo tako glatko, mnogo lak e

no to sam oekivao. Dodu e, moram priznati da znam kako se osjea . Zapravo, ja bih bio uinio isto za Drinu - samo da sam imao izbora." iba me bijesnim pogledom, a oi su mu tako su ene da izgledaju kao dvije gnjevne, mrane pukotine. "Ali budui da ve znamo kako je to zavr ilo, pretpostavljam da bi htjela znati kako e ovo zavr iti, tono?" Pogledam Damena da provjerim je li jo uvijek dobro. Promatram ga kako spava dok Roman nastavlja: "Da, jo uvijek je iv, neka se tvoja lijepa glavica ne zabrinjava oko toga. Tek toliko da zna , ivjet e jo mnogo, mnogo, mnogo godina. Ne boj se, nemam ga namjeru opet poku ati ubiti. Zapravo, nikad mi i nije bila namjera ubiti ijedno od vas, ma to ti mislila. Premda, da budem po ten, moram te upozoriti da sva ova srea ima svoju cijenu." "Kakvu cijenu?" apnem, zurei u Romana, a ne pada mi na pamet to bi mogao htjeti - osim Drine koje ionako vi e nema. Uostalom, ionako sam spremna platiti svaku cijenu ako to znai da u dobiti Damena natrag. "Vidim da sam te uzrujao", zagugue on, vrtei glavom. "Ve sam ti rekao da e Damen biti dobro. Zapravo, i vi e nego dobro. Pogledaj ga samo! Vidi kako mu se ve vraa boja u obraze, kako mu se tijelo popunjava? Uskoro e opet biti onaj stari zgodni mladac za kojega si uvjerena da ga voli toliko da nema to za njega ne bi uinila, bez ijednog pitanja..." "Prijei na stvar", ka em, gledajui ga ravno u oi. Ve mi polako ide na ivce kako ti odmetnuti besmrtnici imaju silnu potrebu hvalisati se i uvijek stavljati sebe u sredi te pozornosti. "A ne, ne", zavrti on glavom. "Ovaj trenutak ekao sam godinama i neu dopustiti da me se po uruje. Zna , Damen i ja se ve dugo poznajemo. Upoznali smo se davno, davno, jo u Firenci." Vidjev i izraz na mom licu, on doda: "Da, ja sam jedno od siroadi - bio sam najmlai siroi, a kad mi je spasio ivot, gledao sam na njega kao na oca." "Znai da si Drinu smatrao majkom?" upitam jetko, promatrajui kako mu se lice stvrdnjava, a zatim opet opu ta. "Te ko", nasmije i se on. "Zna , ne bojim se priznati da sam volio Drinu. Volio sam je cijelim srcem. Volio sam je isto onako kako ti misli da voli njega", poka e na Damena koji se sad ve vratio u stanje u kakvom sam ga upoznala. "Volio sam je svakim djeliem svoga bia, sve bih uinio za nju - i nikad je ne bih ostavio ovako kako si ti napustila njega." S mukom progutam, znajui da sam to zaslu ila. "Ali uvijek se sve vrtjelo oko Damena. Damen, Damen i samo Damen. To je jedino na to je mislila. Jedino to je vidjela. Sve dok nije upoznao tebe, a tada se Drina prvi put okrenula meni." Nakratko se nasmije i, ali osmijeh brzo izblijedi. "Kao prijatelju", nastavi, praktiki ispljunuv i tu rije. "Kao nekome tko joj mo e pru iti utjehu i rame za plakanje", namr ti se on. "Dao bih joj sve to je htjela - sve na svijetu - ali ve je imala sve, a jedino to je jo htjela bilo je jedino to joj ja nisam mogao - ni htio - dati: Damen prokleti Auguste." On zavrti glavom. "A na Drininu veliku alost, Damen je htio samo tebe. I tako je poeo ljubavni trokut koji je trajao etiristo godina, trokut u kojem je svatko od nas troje elio onoga koga nije mogao imati, ne odustajui, ne odriui se nade - sve dok ja nisam bio prisiljen na to, jer si je ti ubila. Pobrinuv i se da vi e nikad ne mo emo biti zajedno. Pobrinuv i se da nikad ne spoznamo svoju ljubav..." "Znao si da sam je ja ubila?" dahnem, a eludac mi se sve e u stra an vor. "Cijelo to vrijeme?" On zakoluta oima. "Mislim stvarno, pa naravno da sam znao!" nasmije se, savr eno opona ajui Staciju u njenu najgorem izdanju. "Sve sam lijepo isplanirao, premda moram priznati da si me prilino zatekla kad si ga napustila. Podcijenio sam te, Ever, zbilja jesam. Ali svejedno sam se dr ao plana. Rekao sam Avi da e se vratiti." Ava.

Pogledam ga razrogaenih oiju, a ne znam elim li uope saznati to je bilo s jedinom osobom za koju sam mislila da joj mogu vjerovati. "Ah, da, tvoja dobra prijateljica Ava. Jedina osoba na koju si mogla raunati, tono?" kima on. "Pa, jednom mi je itala tarot - i to prilino dobro, ako smijem primijetiti. Nakon toga, ostali smo u vezi. Zna li da je odmaglila skoro istog trena kad si oti la? Uzela je i sav eliksir. Ostavila je Damena samoga u sobi, ranjivog, bespomonog, bez obrane. Nije ostala ni toliko dugo da provjeri je li tvoja teorija tona - valjda je pretpostavila da ionako nikad nee saznati. Zna , stvarno bi trebala biti malo opreznija u tome kome e vjerovati, Ever. Ne bi smjela biti tako naivna." Slegnem ramenima. Ionako sad vi e ne mogu ni ta uiniti. Ne mogu povui to sam uinila, ne mogu vratiti pro lost, sad samo mogu promijeniti ono to e se sljedee dogoditi. "Oh da, bilo mi je super to kako stalno zagleda u moje zape e u potrazi za tetova om Ouroborosa", nasmije se on. "Pojma nisi imala da je mo emo imati gdje nam je volja - pa sam ja odabrao vrat." Stojim u ti ini, nadajui se da e mi rei jo toga. Damen nije niti znao da postoje odmetnuti besmrtnici, sve dok Drina nije postala zla. "Ja sam zapoeo s tim", kimne on, polo iv i desnu ruku na srce. "Ja sam osniva plemena odmetnutih besmrtnika. Istina je da nam je tvoj prijatelj Damen dao prvi eliksir, ali kad je njegov uinak poeo slabjeti, ostavio nas je da starimo i kopnimo, odbijajui nam dati jo ." Slegnem ramenima i zakolutam oima. Dar u obliku vi e od stotinu godina ivota te ko da bi se moglo nazvati sebinim. "Tad sam poeo eksperimentirati, uei od najboljih i najveih alkemiara na svijetu, sve dok nisam nadma io Damenovo djelo." "To naziva uspjehom? To to si se okrenuo zlu? to si uzimao tue ivote kako i kad ti se prohtjelo? To to si se igrao Boga!" "inim to moram", ree i slegne ramenima, prouavajui si nokte. "Barem nisam ostavio ostale siroie neka umru. Za razliku od Damena, meni je bilo dovoljno stalo do njih da sam ih sve prona ao i spasio. I da, svako toliko unovaio sam i nekog novog. Ali uvjeravam te da nikad nisam naudio nevinima, nego samo onima koji su to zaslu ili." Pogledi nam se sretnu, ali ja brzo okrenem glavu. Damen i ja trebali smo to naslutiti, nismo smjeli pretpostaviti da je Drina jedina. "Zamisli onda moje iznenaenje kad sam se pojavio ovdje i zatekao ovu balavicu kako grli Damena u svom malom za titnikom krugu, dok njena jeziva blizanka tri naokolo i poku ava prije mraka smukati protuotrov." Roman se nasmije. "Vrlo je uspje na u tome, moram dodati. Trebala si priekati, Ever. Nisi trebala prekinuti krug. Njih dvije zaslu uju mnogo vi e priznanja no to si im ti voljna dati, ali - kao to ve rekoh - ti si sklona vjerovati pogre nim osobama pa me to i ne udi. No, dakle, da nastavim. I tako sam odluio ekati ovdje dok se ne pojavi i dok ne razbije za titnu barijeru - a znao sam da hoe ." "Za to?" Pogledam Damena pa Rayne, koja je jo uvijek uala skutrena u kutu, previ e upla ena da bi se i pomaknula. "Od kakve ti je to koristi bilo?" "Pa, to je ono to ga je ubilo", ree on i slegne ramenima. "Da nisi razbila za titni krug, mogao je tako ivjeti jo danima. Imala si sree da sam imao protuotrov pri ruci i da sam ga mogao vratiti u ivot. Premda je cijena visoka - jako, jako visoka - to je uinjeno, uinjeno je. Nema natrag. Ti to zna bolje nego itko od nas, zar ne?" "Dosta", ka em, stisnuv i ake. Trebala bih ga se rije iti, sad i zauvijek. Damen je sad na sigurnom, vi e ne trebamo Romana, znai da ne bi bilo nikakve tete. Ali ne mogu to uiniti. Ne bi bilo u redu. Jer Damen je sad dobro, a ja ne mogu samo tako eliminirati nekoga zato to ga smatram lo om osobom. Ne mogu na taj nain zlorabiti svoju mo. Od onih kojima je mnogo dano, mnogo se i oekuje, i tako to.

Opustim ake, ispru im dlanove, a on ka e: "Mudar izbor. Ne eli uiniti ni ta nepromi ljeno, premda e uskoro doi u napast da to uini . Jer, vidi , draga moja Ever, premda e Damen biti savr eno dobro - divan, krasan i zdrav i sve to eli da bude - bojim se da e ti zbog toga biti jo te e kad spozna da nikad ne mo ete biti zajedno." Gledam ga, ruke mi se tresu, pogled plamti, ali ne elim mu vjerovati. Damen je iv, ja sam iva - to bi nas moglo sprijeiti da budemo zajedno? "Ne vjeruje mi?" On slegne ramenima. "Dobro onda, samo naprijed, konzumirajte svoju ljubav pa e vidjeti. Ba me briga. Moja odanost Damenu prestala je prije nekoliko stoljea. Pa neu imati ni ta protiv kad ga odvue u krevet, a on otegne papke." On se nasmije i, gledajui me ravno u oi. Vidjev i izraz nevjerice na mom licu, Roman prasne u smijeh tako glasan da se od njega trese cijela soba, dok se na kraju ne slegne oko nas kao crni pla t propasti. "Jesam li ti ikada lagao, Ever? Razmisli. Priekat u. Nisam li cijelo vrijeme bio iskren? Okej, mo da sam neke pojedinosti ostavio za kraj, to je pomalo zloesto, ali svakako i mnogo zabavnije. Ali sad mi se ini da smo do li do toke kad treba sve karte staviti na stol pa bih htio da ti bude jasno, kristalno jasno, da vas dvoje nikad neete moi biti zajedno. Meu vama ne smije biti nikakvog kontakta u kojem dolazi do razmjene DNK. Za sluaj da ti jo uvijek nije jasno to to znai, dopusti da ti objasnim kao malom djetetu: ne smijete razmijeniti nikakve tjelesne tekuine. A u sluaju da ti i to treba prevesti, pa... to znai da se ne smijete poljubiti, polizati, pljunuti jedno drugome u usta, piti eliksir iz iste boce - o, i naravno, ne smijete uiniti ono to svih ovih stoljea niste stigli uiniti. Ukratko, ne smijete ni ta. Ili barem ne jedno s drugim. Jer ako to uinite, Damen e umrijeti." "Ne vjerujem ti", ka em, a srce mi tue, dlanovi mi se znoje. "Kako je to uope mogue?" "Pa, mo da nisam lijenik ili znanstvenik po zanimanju, ali jesam uio od najboljih. Znae li ti to imena Albert Einstein, Max Planck, Sir Isaac Newton ili Galileo?" Slegnem ramenima, pri eljkujui da ve jednom prestane s nabrajanjem slavnih imena i da nastavi priu. "Najjednostavnije reeno, premda bi ga i sam protuotrov spasio tako to bi zaustavio daljnju diobu ostarjelih i o teenih stanica, im smo dodali tvoju krv pobrinuli smo se za to da je bilo kakav budui dodir s tvojom DNK opet potakne te tako preokrene cijeli taj postupak i ubije ga. Ali ne moramo ii u znanstvene pojedinosti, dovoljno je da zna da nikad vi e ne mo ete biti zajedno. Nikad. Je li ti jasno? Jer ako to uinite, Damen je mrtav. Sad kad sam ti rekao, na tebi je da odlui ." Zurim u pod, pitajui se to sam uinila i kako sam mogla biti tako glupa da mu povjerujem. Jedva da i ujem kad mi ka e: "A ako mi ne vjeruje , samo naprijed, idi probaj. Ali kad otegne papke, nemoj doi meni plakati na ramenu." Pogledi nam se sretnu. Kao i onog dana u koli, osjetim kako me usi e ponor njegova uma. Osjeam njegovu e nju za Drinom, njenu e nju za Damenom, njegovu e nju za mnom, svoju e nju za domom... i znam da je sve to zavr ilo ovime. Zatresem glavom, istrgnem se iz njegova stiska, dok on nastavlja: "O, gle, pa on se ve budi! Zgodan i zamaman kao i prije. U ivaj u ponovnom susretu, maco, ali sjeti se da ne smije previ e u ivati!" Pogledam preko ramena i vidim da se Damen mie, prote e se i trlja oi. Zaletim se na Romana, elei ga ozlijediti, uni titi, elim da plati za ono to nam je uinio. Ali on se samo nasmije i otple e mi izvan dosega, idui prema vratima, smje kajui se dok mi govori: "Vjeruj mi, ne eli to uiniti. Mo da ti jednoga dana jo zatrebam." Stojim pred njim, tresui se od bijesa, i u napasti sam da mu zabijem

aku u najranjiviju akru i gledam kako zauvijek nestaje. "Znam da mi sad ne vjeruje , ali uzmi si trenutak pa razmisli. Sad kad se vi e ne mo e ljubakati s Damenom, jako brzo postat e vrlo usamljena. A budui da sam ja od onih koji opra taju, bit u vi e nego voljan popuniti prazninu koju e osjeati." Suzim oi i stisnem ake. "A tu je i jo jedna sitnica - mala mogunost da postoji protuotrov za protuotrov..." Oi nam se sretnu i ja duboko uvuem zrak. "Budui da sam ja napravio protuotrov, jedino ja znam zasigurno. Dakle, ako eliminira mene, uni tit e svaku nadu da biste jednoga dana mo da ipak mogli biti zajedno. Jesi li voljna preuzeti taj rizik?" Stojimo tako, povezani na najgrozniji nain, nepomini, gledajui se u oi, sve dok me Damen ne pozove po imenu. Kad se okrenem, ne vidim vi e ni ta osim njega. Opet velianstven kao prije, ustaje s futona, a ja mu potrim u zagrljaj. Osjeam njegovu divnu toplinu dok privija svoje tijelo uz moje, gledajui me kao prije - kao da sam najva nija na cijelom svijetu. Zakopam lice u njegova prsa, rame, vrat, a cijelo mi tijelo bridi od topline i trnaca dok ponavljam njegovo ime, ljubei mu ko ulju. Upijam njegovu toplinu, njegovu snagu, pitajui se kako u ikada skupiti hrabrost priznati mu strahotu koju sam uinila. "Sto se dogodilo?" upita on, odmakne se i pogleda me. "Jesi li dobro?" Ogledam se po sobi, vidim da vi e nema ni Romana ni Rayne, Zagledam mu se u duboke tamne oi i upitam: "Ne sjea se?" On odmahne glavom. "Niega?" On slegne ramenima. "Posljednje ega se sjeam jest petak naveer, na predstavi. A nakon toga..." On za kilji. "Kakvo je ovo mjesto? Ovo sigurno nije hotel Montage..." Naslonim se na njega i povedem ga prema vratima. Znam da mu moram rei - bolje prije, nego poslije, ali svejedno elim to odgoditi to du e mogu. elim u ivati u tome to je opet ovdje - to je iv i zdrav, i to smo opet zajedno. Siemo niza stube i ja otkljuam vrata od auta. "Bio si bolestan. Jako bolestan. Ali sad si bolje. No, duga je to pria pa..." Gurnem klju da upalim motor, a on mi polo i ruku na koljeno. "Kamo emo sad?" upita on, a ja ubacujem u brzinu. Osjeajui njegov pogled na sebi, duboko udahnem i iziem na ulicu, odluiv i ignorirati ono mnogo vee pitanje u njegovu stanju pa se samo nasmije im i ka em: "Kamo god elimo. Vikend poinje sad." KRAJ DRUGE KNJIGE