Ljubo Maleevi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE
(Za studente raunarstva)

Repetitorij s laboratorijskim vjebama

VELEUILITE U SPLITU ELEKTROTEHNIKI ODJEL Split, 2001.

PREDGOVOR
Repetitorij s laboratorijskim vjebama iz OSNOVA ELEKTROTEHNIKE izraen je za studente Raunarskog odjela Veleuilita u Splitu. Suvremeni sustav uenja zahtijeva prilagoavanje modernim tehnologijama i organizaciju transparentnog sustava za uenje. Simulaciju sloenih tehnikih sustava pogodno je izvesti u didaktikoj strukturi postupnim izvoenjem vjebi, ime se ubrzava i olakava razumijevanje rada sustava. Za uinkovitost nastave i poveanje obujma usvojenih praktinih znanja, to je jedan od temeljnih zadataka Veleuilita, na Elektrotehnikom odjelu smo se odluili za postupni razvoj laboratorija nabavom opreme, koja bi bila integrirana u nastavni proces. Navedene zahtjeve u najveoj mjeri zadovoljavaju tehniki didaktiki sustavi (TDS). Institucije srodnog karaktera u Europi opremljene su TDS sustavima. Ideja vodilja didaktikog koncepta je uenje uz praktian rad ("learning by doing"), a primjenjuje se u cilju zornog predoavanja temeljnih principa tehnikih znanosti (programi elektronike, energetike i strojarstva) s istovremenim uvidom u praktinu primjenu, te vjebe na ureajima sastavljenim od komercijalno dostupnih komponenti. Prema istraivanjima mogunosti pamenja izloenog gradiva ovaj koncept daje najvii postotak zadrane informacije (90%), znatno vii nego u sluaju sluanja (20%), sluanja i gledanja (50%) ili razgovora (70%). U odnosu na klasino ustrojene laboratorijske vjebe bitno se poveava vrijeme koje je na raspolaganju za izvoenje eksperimenta, jer se smanjuje vrijeme za sastavljanje i rastavljanje krugova. Svaki se sustav moe proiriti, a pojedine jedinice mogu se i meusobno povezivati, te istovremeno koristiti kao potpora u izvoenju nastave veeg broja predmeta razliitih usmjerenja. Univerzalni setovi omoguuju brzo i efikasno sklapanje sklopova od komponenata koje nisu sastavni dio vjebovnih sustava, pa se mogu koristiti za izradu diplomskih radova. Ispravnost projektiranog sustava zadanog kao diplomski rad, testira se na postojeoj vjebovnoj opremi, a nakon toga se ide na zavrnu realizaciju na ploici, ugradnja u kutiju i sl. TDS sustavi su zatieni tako da su sve funkcije osigurane od kratkog spoja i nadgledane LED pokazivaima. Sustavi veinom imaju ve ugraene izvore napajanja. Vjebe se izvode na laboratorijskom stolu. Sugestije studenata u smislu uoavanja pogreaka, preinaka i dopuna iznesenog gradiva dobrodole. Split, studeni 2001. AUTOR su

SADRAJ
UVOD.. ISTOSMJERNE STRUJE
1. ELEKTRINI KRUG.. 2. OHMOV ZAKON..... 3. INDIREKTNO MJERENJE OTPORA U-I METODOM...... ELEKTRINI OTPORNICI.. 4. LINEARNI OTPORNICI..... 5. NTC OTPORNICI.... 6. PTC OTPORNICI.... 7. VARISTORI (VDR)..... 8. FOTOOTPORNICI (LDR)... SPAJANJE OTPORNIKA (NADOMJESNI OTPOR). 9. SERIJSKI SPOJ OTPORNIKA (TROILA) 10. PARALELNI SPOJ OTPORNIKA (TROILA). 11. MJEOVITI SERIJSKO-PARALELNI SPOJEVI OTPORNIKA 12. NEOPTEREENO DJELILO NAPONA.. 13. OPTEREENO DJELILO NAPONA 14. EKVIVALENTNI NAPONSKI IZVOR (Modovi rada izvora). SPAJANJE NAPONSKIH IZVORA.. 15. SERIJSKI SPOJ NAPONSKIH IZVORA... 16. PARALELNI SPOJ NAPONSKIH IZVORA.. MJEOVITI SPOJ NAPONSKIH IZVORA 17. ELEKTRINI RAD, ENERGIJA I SNAGA 18. KORISNOST ELEKTRINE SNAGE I ENERGIJE. 19. PRILAGOENJE STRUJE, NAPONA I SNAGE. 1 5 9 13 14 17 20 23 26 29 30 34 39 43 48 53 59 60 63 67 68 73 77

IZMJENINE STRUJE
1. TEMELJNA RAZMATRANJA O PROMJENLJIVIM STRUJAMA 1.1. SINUSOIDNO PROMJENLJIVE STRUJE 1.2. PARAMETRI IZMJENINIH VELIINA 1.3. VEKTORSKI (FAZORSKI) PRIKAZ IZMJENINIH VELIINA 1.4. SREDNJA VRIJEDNOST IZMJENINIH VELIINA Aritmetika srednja vrijednost Elektrolitska srednja vrijednost Efektivna srednja vrijednost 81 81 83 84 85 85 86 86

2. TROILO U KRUGU IZMJENINE STRUJE 2.1. AKTIVNI OTPOR Snaga na aktivnom otporu (djelatna snaga) VJEBA A: AKTIVNI OTPOR VJEBA B: SNAGA NA AKTIVNOM OTPORU (DJELATNA SNAGA) 2.2. SVITAK U IZMJENINOM KRUGU Induktivni otpor Snaga na induktivnom otporu VJEBA C: FAZNI POMAK IZMEU STRUJE I NAPONA NA SVITKU VJEBA D: INDUKTIVNA REAKTANCIJA SVITKA VJEBA E: SNAGA NA INDUKTIVNOJ REAKTANCIJI 2.3. KONDENZATOR U IZMJENINOM KRUGU Kapacitivni otpor Snaga na kapacitivnom otporu VJEBA F: FAZNI POMAK IZMEU STRUJE I NAPONA NA KONDENZATORU VJEBA G: KAPACITIVNA REAKTANCIJA KONDENZATORA VJEBA H: SNAGA NA KAPACITIVNOJ REAKTANCIJI 3. MJEOVITI SPOJEVI U KRUGOVIMA IZMJENINE STRUJE 3.1. SERIJSKI SPOJ AKTIVNOG I INDUKTIVNOG OTPORA VJEBA I: SERIJSKI SPOJ AKTIVNOG I INDUKTIVNOG OTPORA

88 88 90 92 94 97 97 100 102 104 107 110 110 112 114 116 119 122 123 128

3.2. PARALELNI SPOJ AKTIVNOG I INDUKTIVNOG OTPORA VJEBA J: PARALELNI SPOJ AKTIVNOG I INDUKTIVNOG OTPORA 3.3. SERIJSKI SPOJ AKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA VJEBA K: SERIJSKI SPOJ AKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA 3.4. PARALELNI SPOJ AKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA VJEBA L: PARALELNI SPOJ AKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA 3.5. SERIJSKI SPOJ AKTIVNOG, INDUKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA VJEBA M: SERIJSKI SPOJ AKTIVNOG, INDUKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA 3.6. PARALELNI SPOJ AKTIVNOG, INDUKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA VJEBA N: PARALELNI SPOJ AKTIVNOG, INDUKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA

131 133 135 138 140 142 144 147 149 151

4. TRANSFORMATORI 4.1. MEUINDUKTIVNA SPREGA VJEBA O: FAKTOR SPREGE 4.2. TRANSFORMACIJA NAPONA I STRUJA VJEBA P: FAKTOR TRANSFORMACIJE (PRIJENOSNI OMJER) VJEBA Q: TRANSFORMACIJA OTPORA

154 154 157 159 162 165

5. TROFAZNI SUSTAVI 5.1. SPOJ ZAVOJA TROFAZNOG GENERATORA U ZVIJEZDU VJEBA R: TROFAZNI GENERATOR SPOJ U ZVIJEZDU 5.2. SPOJ ZAVOJA TROFAZNOG GENERATORA U TROKUT 5.3. TROILO U ZVIJEZDA SPOJU Nesimetrino troilo Simetrino troilo Poremeeni trofazni zvijezda spojevi VJEBA S: TROFAZNO TROILO SPOJ U ZVIJEZDU VJEBA T: TROFAZNO TROILO POREMEENI (DEFEKTNI) SPOJ U ZVIJEZDU 5.3. TROILO U TROKUT SPOJU Nesimetrino troilo

167 169 172 175 177 177 178 179 180 182 186 186

Simetrino troilo Poremeeni trofazni trokut spojevi VJEBA U: TROFAZNO TROILO SPOJ U TROKUT VJEBA V: TROFAZNO TROILO POREMEENI (DEFEKTNI) SPOJ U TROKUT BILJEKE

186 187 189 191 196

UVOD
Laboratorijske vjebe iz predmeta OSNOVE ELEKTROTEHNIKE podijeljene su na dva dijela koja pokrivaju podruja ISTOSMJERNIH STRUJA i IZMJENINIH STRUJA, tj. onaj dio gradiva predmeta koji je najvaniji za elektrotehniku praksu. Repetitorij s laboratorijskim vjebama iz OSNOVA ELEKTROTEHNIKE izraen je za studente Raunarskog odjela Veleuilita u Splitu. Vjebama je obuhvaen vei broj tematskih cjelina potrebnih za adekvatno savladavanje gradiva. Vjebe se ne izmjenjuju cikliki, nego jednake grupe vjebi rade svi studenti istovremeno. Time je omogueno da vjebe prate gradivo izneseno na predavanjima. Cilj vjebi je to lake i temeljitije savladavanje gradiva iznesenog na predavanjima. Svaka je vjeba podijeljena na dva temeljna poglavlja: Teoretski uvod koji sadrava opis grae bitne za razumijevanje pojedine vjebe, kao i prikaz mogunosti primjene koritenih elemenata u realnim elektrotehnikim ureajima i elektronikim sklopovima. Pokus ili eksperimentalni dio koji sadrava zadatak to ga treba rijeiti i odnosni mjerni postupak. Tablice i dijagrami potrebni za uspjeno rjeavanje eksperimentalnih zadataka su sastavni dio ovoga poglavlja. Kroz postavljena pitanja provjerava se usvajanje steenih znanja. U tijeku izvoenja studenti popunjavaju priloene tablice izmjerenim podacima. Vjeba se upotpunjava crtanjem krivulja, odgovorima na pitanja koje studenti unose u skripta na za to predvienim mjestima, kao i komentarom vjebe. Prije izvoenju svakog ciklusa vjebi voditelj provjerava jesu li vjebe iz prethodnog ciklusa kompletirane. Vjebe se izvode na didaktikim setovima. Za prikaz vremenski promjenljivih izmjeninih veliina u odreenom broju vjebi se kao mjerni instrument, radi zornosti prikaza, koristi osciloskop (ili raunalo s dodatnim sklopom koji omoguuje realizaciju funkcija osciloskopa). Pojednostavljeno se osciloskop moe tretirati kao voltmetar sa slikom, tj. grafikim prikazom promjena naponskog signala u vremenu. Osciloskopi su viekanalni to omoguuje usporedbu razliitih signala. Vano je da se studenti u ranoj fazi studija na relativno jednostavnim primjerima upoznaju sa sofisticiranom opremom, koju e kasnije koristiti u strunom dijelu studija i pri izradi diplomskih radova. Sustavi imaju ve ugraene izvore napajanja. Izmjenini trofazni naponi ne uzimaju se direktno iz mree, ve se potrebni fazni pomak generira elektroniki. Radi izbjegavanja rizika u izvoenju pokusa, fazni napon je sa uobiajenih 220V reduciran na 7V, a odgovarajui linijski napon sa 380V na 12V. Vjebe se izvode na laboratorijskom stolu.

Pokuse studenti obavljaju samostalno u grupama po dvoje. Tijekom odvijanja vjebi pozornost treba obratiti na: Prije izvoenja vjebe detaljno prouiti upute i prethodno izvriti potrebne proraune. Paljivo razgledati mjerne ureaje, instrumente i pomoni pribor. Voditi rauna o oznakama i mjernim podrujima instrumenata. Nakon spajanja odgovarajuega elektrinog kruga, provjeru vri voditelj vjebi. Napajanje se smije ukljuiti samo po odobrenju voditelja vjebi (asistenta, demonstratora). Sva spajanja i odspajanja treba izvoditi u beznaponskom stanju. Uoene kvarove, greke na instrumentima i opremi treba prijaviti voditelju vjebi. S opremom i instrumentima postupati paljivo, uvati ih od mehanikih i elektrinih udara. Po zavretku rada u laboratoriju odspojiti sve elemente i spremiti ih na odgovarajue mjesto na ploi s priborom. Prije odlaska provjerite da li je iskljueno napajanje elektrinih izvora i upotpunjen komplet s priborom. Za neprijavljene kvarove i otuenje instrumenata i/ili pribora studenti sami snose potpunu odgovornost.

ISTOSMJERNE STRUJE
1. ELEKTRINI KRUG
Elektrina struja je usmjereno kretanje elektrinih naboja pod djelovanjem elektrinoga polja. Da bi struja postojala i odravala se u vodljivoj sredini potrebno je imati: - izvor elektrine energije koji e stvoriti i odravati elektrino polje - zatvoreni elektrini krug koji predstavlja put kojim e se kretati naboji. Temeljni elementi strujnog kruga su izvor, spojni vodovi i troilo, a sastavni dijelovi kruga mogu biti jo i razliiti mjerni instrumenti, sklopke, osigurai i drugi pomoni elementi. Smjer toka struje naziva se tehnikim ili konvencionalnim smjerom. To je smjer prema kojemu struja izvan izvora tee od pozitivnog prema negativnom polu. Fizikalni ili stvarni smjer struje je smjer kretanja negativnih nositelja naboja, elektrona. To je smjer od negativnog prema pozitivnom polu. Temeljne elektrine veliine su napon U, struja I i otpor R. Jakost struje definirana je kao koliina naboja koja proe kroz popreni presjek vodia u jedinici vremena. Elektromotorna sila (EMS) E je sposobnost izvora da na svojim stezaljkama izvri razdvajanje naboja i odrava odreenu razliku potencijala. Elektrini napon (pad napona) je dio EMS koji se troi na savladavanje otpora nekog dijela kruga. Nazivi, oznake i pripadne jedinice navedenih elektrinih veliina date su u Tablici 1.1. Veliina Struja EMS Napon Otpor Simbol I E U R Jedinica 1A (Amper) 1V (Volt) 1V (Volt) 1 (Om)

Tablica 1.1. Nazivi, simboli i jedinice temeljnih elektrinih veliina Mjerenje elektrinih veliina multimetrima Multimetri su predvieni za mjerenje triju temeljnih elektrinih veliina: napona, struje i otpora. Sloeniji multimetri omoguuju i mjerenje kapaciteta C, induktiviteta L, frekvencije f, temperature T, parametara tranzistora i dr. Princip mjerenja i pokazivanja multimetra moe biti analogni ili digitalni. Pojednostavljeni izgled digitalnog i analognog multimetra prikazan je na Slikama 1.1. i 1.2.

Slika 1.1. Digitalni multimetar

Slika 1.2. Analogni multimetar Prije prikljuivanja potrebno je instrumente podesiti prema zahtjevima mjerenja. Postupak sadrava nekoliko koraka: - podeavanje nulte vrijednosti (kalibracija), ako je to potrebno, - biranje vrste struje/napona (istosmjerni DC ili izmjenini AC) ili neke druge mjerne veliine (R, f, T,) pomou preklopnika mjernog podruja, - izbor mjernog podruja obzirom na oekivane promjene mjerene veliine (primjerice: DC napon podruja 200mV, 20V, 200V, 1000V), - ispravno prikljuivanje dvaju ispitnih kabela u odgovarajue utinice na instrumentu ovisno o veliini koja se mjeri, - ispravno prikljuivanje drugog kraja ispitnog kabela u strujni krug ili komponentu kruga. Nain spajanja mjernog instrumenta ovisi o veliini koja se mjeri. Voltmetar se spaja paralelno izvoru ili troilu, kao to je to prikazano na Slici 1.3.

Slika 1.3. Paralelno spajanje voltmetra Ampermetar se, pak, spaja serijski kao na Slici 1.4.

Slika 1.4. Serijsko spajanje ampermetra

Omometar se spaja paralelno mjerenom otporniku s tim da je otpornik izdvojen iz mjernog kruga (krug u beznaponskom stanju), kao na Slici 1.5.

Slika 1.5. Spajanje omometra

 POKUS
Zadatak: Spojite jednostavni strujni krug sa sklopkom i aruljicom. Mjerenjem provjerite je li struja ima jednaku vrijednost u svim tokama kruga, te kako se ponaa struja kada je krug prekinut ili izvor odspojen. qMjerni postupak: Spojite strujni krug prema sa sklopkom i aruljicom (15V) prema Slici 1.6.:
+ mA I1

U= 15V

I2 mA

Slika 1.6. Krug za kontrolu toka struje Izmjerite struje I1 i I2 kada je krug zatvoren (sklopka ukljuena) i kada je otvoren (sklopka iskljuena). Unesite vrijednosti izmjerenih struja i odgovarajua stanja aruljice u Tablicu 1.1. Sklopka otvorena zatvorena I1(mA) I2(mA) arulja: uklj. (x), isklj. (-)

Tablica 1.1. Rezultati mjerenja kruga za kontrolu toka struje Provjerite je li struja jo tee ako je sklopka zatvorena, a naponski izvor iskljuen. V to se moe zakljuiti o ponaanju struje u krugu? Odgovori na pitanja i komentar:

2. OHMOV ZAKON
Ohmov zakon je jedan od temeljnih zakona elektrotehnike kojim se definira matematiki odnos izmeu elektrinog napona U, elektrine struje I i elektrinog otpora R. Izraen u uobiajenom obliku glasi:
I= E Req

gdje je: I - elektrina struja [jedinica: Amper (A)] E- elektromotorna sila izvora EMS [jedinica: Volt (V)] Req - ukupni elektrini otpor [jedinica: Ohm ()] Prema Ohmovom zakonu jakost struje u zatvorenom krugu proporcionalna je elektromotornoj sili EMS izvora elektrine energije, a obrnuto proporcionalna otporu cijelog kruga. Ohmov zakon primjenjuje se ne samo za cijeli strujni krug, nego i za bilo koji dio kruga. Ako se primijeni na neki dio kruga tada vrijedi:

I=

U R

gdje je: U - napon na datom dijelu kruga (V) R - otpor na datom dijelu kruga () Ekvivalentni oblici prikaza Ohmovog zakona su:

U = IR

R=

U I

Zakon se smije primjenjivati samo za one vrste otpornika ija vrijednost ne ovisi o jakosti struje. Takvi se otpornici obino nazivaju linearnim otpornicima. Funkcija I=f(U) naziva se naponsko-strujna karakteristika i za linearni otpornik predstavljena je pravcem. Otpor R dobije se kao inverzna vrijednost koeficijenta smjera k pravca:

U 1 1 = = =R k tg I
Ako se otpor mijenja pri konstantnom naponu, struja i otpor su meusobno obrnuto proporcionalni, tj. povea li se otpor R pri nepromijenjenom naponu, smanjit e se jakost struje I i obratno. Uzrok promjene jakosti struje je promjena otpora. Krivulja I=f(R) kojom se definira spomenuta ovisnost struje o otporu (otporno-strujna karakteristika) ima oblik hiperbole. Za obje karakteristike vrijedi da su EMS E i otpor R o struji nezavisne veliine. Struja I posljedica je promjene napona i/ili otpora, pa je ona zavisna veliina I=f(E,R).

 POKUS
Zadatak: Mjerenjem snimite naponsko strujne karakteristike I=f(E) uz konstantne vrijednosti triju razliitih otpornika R1,R2 i R3, te otporno-strujnu karakteristiku I=f(R) pri konstantnom naponu izvora E. qMjerni postupak: Spojite strujni krug prema Slici 2.1. s otporom R1=100..
+ mA I

E= 0... 12V

R1

Slika 2.1. - Krug za mjerenje naponsko-strujne karakteristike

Izmjerite struje za pripadne napone izvora 0....12V prema Tablici 2.1. Postupak ponovite s otpornicima R2=150 i R3=330 i podatke unesite u Tablicu 2.1. E(V) I(mA) za R1=100 I(mA) za R2=150 I(mA) za R3=330 0 2 4 6 8 10 12

Tablica 2.1. Rezultati mjerenja naponsko-strujnih karakteristika

Prema podacima iz tablice ucrtajte na Grafu 2.1. naponsko-strujne karakteristike za sva tri zadana linearna otpornika. Spojite krug prema Slici 2.2. i podesite ulazni napon na E1=12V .
I + E1=12V E2=8V E3=4V

mA

Slika 2.2. - Krug za mjerenje otporno-strujne karakteristike

a
NAPONSKO - STRUJNE KARAKTERISTIKE OTPORNIKA

140 130 120 110 100 90

Struja I [mA]

80 70 60 50 40 30 20 10 0 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

Napon E [V]

Graf 2.1. Naponsko-strujne karakteristike

Mijenjajui otpor R prema Tablici 2.2. izmjerite i unesite u tablicu pripadne struje. Postupak ponovite za napone E2=8V, odnosno E3=4V. R() I(mA) za E1=12V I(mA) za E2=8V I(mA) za E3=4V 100 150 220 330 470 680 1000

Tablica 2.2. Rezultati mjerenja otporno-strujnih karakteristika

Temeljem podataka iz Tablice 2.2. nacrtajte odgovarajue funkcije I=f(R) za konstantne napone od 12V, 8V i 4V na Grafu 2.2.

8
OTPORNO-STRUJNE KARAKTERISTIKE
140 130 120 110 100 90

Struja I [mA]

80 70 60 50 40 30 20 10 0 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 1100 1200

Otpor R [ ]

Graf 2.2. Otporno-strujna karakteristika

V Koje vrste krivulja pokazuju funkcije I=f(E) i I=f(R)? Iz nagiba (strmine) funkcija I=f(E) odredite vrijednosti pripadnih otpora. Odgovori na pitanja i komentar:

3. INDIREKTNO MJERENJE OTPORA U-I METODOM

( SPOJ S NAPONSKOM I SPOJ SA STRUJNOM POGREKOM) Za potrebe mjerenja struje u krugu ampermetar se uvijek vezuje u seriju s troilom iju struju mjeri, dok se napon mjeri paralelnim prikljuivanjem voltmetra. Stoga unutarnji otpor ampermetra RA mora biti to manji, a unutarnji otpor voltmetra RV to vei. Indirektno mjerenje otpora voltmetrom i ampermetrom (U-I metoda) je jedna od najee koritenih metoda, budui da se provodi instrumentima koji su uvijek pri ruci u pogonskim uvjetima. Izvedba je jednostavna, ali se u praksi ne koristi za precizna mjerenja. Odstupanja od stvarne vrijednosti otpora uzrokovana su pogrekama koje unose vlastiti otpori instrumenata. Prednost metode je mogunost mjerenja u pogonskim uvjetima, to je naroito vano za mjerenje otpora otpornika ija se vrijednost mijenja za vrijeme rada (zbog zagrijavanja, ovisnosti o naponu i dr.). Ampermetar i voltmetar mogu se u strujni krug prikljuiti na dva naina kako je to prikazano na Slikama 3.1. i 3.2.
RA + IA

A
IV
IR

RV

Slika 3.1. - Spoj sa strujnom pogrekom

Prema Slici 3.1. voltmetar je spojen izravno paralelno s otporom, pa e napon biti pravilno izmjeren. Budui da struja tee i kroz voltmetar, ampermetar mjeri pogrenu jakost struje za proraun otpora. Zato se ovaj spoj naziva spoj sa strujnom pogrekom. Ona nastaje zbog paralelnog spoja otpora s voltmetrom. Pogreka je to manja to je manja vlastita struja voltmetra IV u odnosu na struju kroz otpornik IR. Kako je omjer struja obrnuto proporcionalan prema pripadnim otporima:

IV R = I R RV
slijedi da omjer R/Rv treba biti to manji. Zakljuuje se da je spoj sa strujnom pogrekom pogodan za mjerenje niskoomskih (malih) otpora. Iz zadane sheme spoja moe se raunski odrediti otpor R:

R=

UV = I A IV

UV U IA V RV

Voltmetar zbog svog velikoga unutarnjeg otpora vue minimalnu struju, najee zanemarivu prema struji koju mjeri ampermetar (IA>>IV), pa e omjer pokazivanja instrumenata (UV/IA) dati dovoljno tonu vrijednost otpora R.

10
IA + RA

RV

Slika 3.2. Spoj s naponskom pogrekom

U spoju prema Slici 3.2. unutarnji otpor ampermetra spojen je serijski s mjerenim otporom, pa kroz njih tee ista struja i ampermetar pokazuje tonu vrijednost. Budui da voltmetar mjeri i pad napona na ampermetru on pokazuje pogrenu vrijednost za proraun otpora. Zato se ovaj spoj naziva spoj s naponskom pogrekom. Pogreka je to manja to je manji pad napona na ampermetru UA u odnosu na napon na otporniku UR. Omjer napona proporcionalan je pripadnim otporima:

U A RA = UR R
Izlazi da omjer RA/R mora biti to manji. Iz navedenog se zakljuuje da je spoj s naponskom pogrekom pogodan za mjerenje visokoomskih (velikih) otpora. Raunski se otpor odreuje kao:

R=

UV U A UV IR A = IA IA

Kako ampermetri imaju malen unutarnji otpor, pad napona na ampermetru je zanemariv (UA<<UV). Za sluaj mjerenja velikih otpora U-I metodom za razmatranu vrstu spoja, dobit e se dovoljno visoka tonost otpora uporabom relacije R=UV/IA. U praktinoj primjeni, temeljem poznatih vrijednosti unutarnjih otpora i prema oekivanom otporu mjerenog otpornika, koristit e se ona vrsta spoja za koju je pogreka radi potroka instrumenata manja. Izvan pogonskih uvjeta otpor se moe direktno mjeriti instrumentom koji se zove omometar ili pomou multimetara s omskim podrujem. Za preciznija mjerenja otpora slue mjerni mostovi (Wheatstoneov most, Thompsonov most)

11

 POKUS
Zadatak: Mjerenjem napona i struje odredite otpor visokoomskog i niskoomskog otpora. Mjerenja izvrite na spoju sa strujnom, odnosno naponskom pogrekom i komentirajte dobivene rezultate. qMjerni postupak: Odaberite iz pribora otpornike R1=22 (niskoomski) i R2=10k (visokoomski) i izmjerite njihovu tonu vrijednost multimetrom [R()-izmjereno]. Sklopite krug sa strujnom pogrekom prema Slici 3.3. Izmjerite napon i struju pri konstantnom ulaznom naponu U=5V za otpor troila od 22. Postupak ponovite za otpor troila od 10k.
+ mA I

U=5V

Slika 3.3. Mjerenje otpora u krugu sa strujnom pogrekom

Za spoj s naponskom pogrekom prema Slici 3.4. provedite sva mjerenja kao i u prethodnom sluaju.
I +

mA

U=5V

Slika 3.4. Mjerenje otpora u krugu s naponskom pogrekom

Raunski odredite otpore R1 i R2 temeljem izmjerenih napona i struja [R()-izraunato]. Unesite sve izmjerene i izraunate vrijednosti u Tablicu 3.1. i Tablicu 3.2. R()-izmjereno R1= R2= I(mA) U(V) R()-izraunato R1= R2=

Tablica 3.1. Rezultati mjerenja za spoj sa strujnom pogrekom

12 R()-izmjereno R1= R2= I(mA) U(V) R()-izraunato R1= R2=

Tablica 3.2. Rezultati mjerenja za spoj s naponskom pogrekom

V Prema rezultatima mjerenja zakljuite koji spoj je povoljniji za mjerenje malih, a koji za mjerenje velikih otpora. Kolika je apsolutna pogreka za pojedine vrijednosti? Odgovori na pitanja i komentar:

13

ELEKTRINI OTPORNICI
Nositelji elektrinog naboja pri djelovanju usmjerenog elektrinog polja sudaraju se sa esticama materijala koje se nalaze u kaotinom gibanju. Suprotstavljanje materijala prolasku elektrine struje naziva se elektrinim otporom. Otpor ograniuje tok struje u krugu. U nekim sluajevima (vodii izmeu elemenata kruga, vodovi za prijenos elektrine energije i telekomunikacijskih signala) otpor je nepoeljan i nastoji se smanjiti pogodnim izborom materijala i dimenzija. S druge strane, esto je potrebno namjerno spojiti u strujni krug element s odreenom vrijednou otpora. Njegova uloga je transformacija elektrinog rada u toplinu (elektrotermiki ureaji, arulje sa arnom niti, topivi osigurai) ili dobivanje odreenog pada napona na krajevima elementa, kao to je to sluaj u raznim elektrinim krugovima u elektronici, gdje su oni najee uporabljivana pasivna komponenta. Elementi projektirani s ciljem da u krug unesu odreeni otpor, koji je velik u odnosu na otpor spojnih vodova i spojeva, nazivaju se elektrinim otpornicima. Jedinica otpora je Ohm (), a veliina otpora prema Ohmovom zakonu je:

R=

U I

Vrijednosti koje definiraju pojedini otpornik su njegova nazivna vrijednost, tolerancija te vrijednosti u % i opteretivost (maksimalno dozvoljena snaga). Opteretivost je ona snaga koju dani otpornik moe primiti, a da se ne otete njegove vitalne funkcije. Snaga se moe odrediti iz relacija:

P = UI = I 2 R =

U2 R

a jedinica joj je vat (W). Otpornici imaju razliita temperaturna svojstva ovisno o upotrijebljenom materijalu. Ona se opisuju sa:

R = R20
gdje je: R - promjena otpora - temperaturni koeficijent otpora u K-1 - promjena temperature. Posebnu skupinu otpornika ine nelinearni otpornici. Premda otpor bilo kojeg otpornika ovisi, kako je navedeno, o vie parametara, nelinearni otpornici su posebno napravljeni da iskau strogu ovisnost o nekom vanjskom parametru. To moe biti ovisnost o naponu, magnetskom polju (Hallove sonde), svjetlu, tlaku i dr. Karakteristina svojstva pojedinih otpornika odreuju njihov izbor kao elementa elektronikih krugova.

14

4. LINEARNI OTPORNICI
Otpornik se naziva linearnim, ako se struja koja kroz njega tee mijenja proporcionalno s narinutim naponom, tj. ako je krivulja koja opisuje funkcijsku ovisnost I=f(U) pravac. Simbol linearnog otpornika prikazan je na Slici 4.1.a) To je otpornik stalne nazivne vrijednosti. Otpornici kojima se vrijednost moe namjerno mijenjati su promjenljivi otpornici (potenciometri, reostati), a prikazuju se simbolima kao na Slici 4.1.b) i 4.1.c).

Slika 4.1. - Simboli konstantnog (a) i promjenljivog linearnog otpornika (b),(c)

a POKUS Zadatak:

15

Nacrtajte statike karakteristike I=f(U) za tri linearna otpornika R1=100, R2=150, R3=330 i odredite pripadne gubitke snage za svako mjerenje. qMjerni postupak: Pokus izvedite sastavljanjem kruga prema Slici 4.2.
I + mA

U= 0 ... 10V

Slika 4.2. Spoj za snimanje naponsko-strujne karakteristike linearnog otpornika

Izmjerite struje kroz svaki od zadanih otpornika za napone odreene prema Tablici 4.1. Izraunajte otpore iz izmjerenih podataka (R=U/I) i gubitke snage (disipacija) P=UI. Temeljem dobivenih podataka nacrtajte naponsko-strujne karakteristike za svaki otpor, prema Grafu 4.1. U(V) I(mA) R=100 P(mW) R() I(mA) R=150 P(mW) R() I(mA) R=330 P(mW) R() 1 2 4 6 8 10

Tablica 4.1. Rezultati mjerenja otpora i snage linearnih otpornika

16
NAPONSKO - STRUJNE KARAKTERISTIKE OTPORNIKA 120 110 100 90 80 Struja I [mA] 70 60 50 40 30 20 10 0 0 1 2 3 4 5 6 7 Napon U [V] 8 9 10 11 12

Graf 4.1. Naponsko-strujne karakteristike otpornika

V Ako se zna da je maksimalna dozvoljena snaga (opteretivost) zadanih otpornika Pmax=2W, odredite maksimalne napone koji se smiju prikljuiti na pojedine otpornike. Odgovori na pitanja i komentar:

U 1 max ( R1 ) = U 2 max ( R2 ) = U 3 max ( R3 ) =

17

5. NTC OTPORNICI
Kod metala i nekih drugih tvari otpor raste s porastom temperature. Meutim ima niz tvari (ugljen, poluvodii) koje se ponaaju obratno. One loije vode u "hladnom" stanju nego u "toplom" stanju, odnosno otpor im se smanjuje pri povienju temperature. Zato ih zovemo toplim vodiima ili otpornicima s negativnim temperaturnim koeficijentom - NTC otpornicima. esto je u uporabi i naziv termistor. Na Slici 5.1. je simbol NTC otpornika (promjena temperature i otpora su protivnog smisla ).

Slika 5.1. - Simbol NTC otpornika

Temperaturni koeficijent otpora je promjena otpora vodia od 1 pri promjeni temperature za 10K (Kelvin). Za termistore negativna temperaturna ovisnost je znatno izraenija nego pozitivna kod metala i iznosi nekoliko postotaka po stupnju Kelvina. Izrauju se od poluvodikih materijala (polikristalna keramika od mijeanih oksida). Karakteristina krivulja temperaturne ovisnosti NTC otpornika je eksponencijalna i moe se izraziti kao:
R = Ae
B T

gdje su: A,B - konstante T - apsolutna temperatura u 0K. Otpor ovisi o upotrijebljenom materijalu, nainu izvedbe i temperaturnim promjenama. Promjenu otpora moe izazvati promjena temperature okolia. S druge strane vlastito zagrijavanje (samozagrijavanje) odnosno hlaenje, kao posljedica razliitih elektrinih optereenja takoer uzrokuje promjenu otpora. Ovaj je efekt posebno vaan. Kada se narine dovoljno visoki napon proizvede se u otporniku toliko topline da mu poraste temperatura. To vodi smanjenju otpora, poveanju struje i novom rastu temperature. Nakon nekog vremena, od djelia sekunde do minute ovisno o izvedbi, uspostavi se ravnoteno stanje. Opisani efekt samozagrijavanja termistora ima niz primjena. Primjerice, ako se NTC serijski spoji s nekom drugim ureajem, ograniit e poetnu vrijednost struje. Zagrijavanjem struja bez naglog skoka postupno raste do njene zavrne vrijednosti. Primjenjuje se jo i kao temperaturno osjetilo (senzor) u mjerenju temperature ili za kompenzaciju temperaturnih ovisnosti drugih naprava, za stabilizaciju radne toke u tranzistorskim spojevima, te u regulacijskim ureajima za ukljuivanje i iskljuivanje pri odreenim temperaturama.

18 POKUS Zadatak:

Iz pribora izaberite NTC otpornik (6K kod 200C). Nacrtajte njegove statike karakteristike I=f(U) i R=f(). Promjenu otpora ostvarite vlastitim zagrijavanjem (povienjem ulaznog napona). Napomena: Za oekivati je da je utjecaj promjene temperature okoline zanemariv. qMjerni postupak: Spojite strujni krug prema Slici 5.2.
+ mA I

U= 0 ... 30V

Slika 5.2. Krug za mjerenje karakteristika NTC otpornika

Izmjerite struje kroz NTC otpornik za napone prema Tablici 5.1. i vrijednosti unesite u tablicu. U(V) I(mA) R(k) 5 10 15 20 25 28

Tablica 5.1. - Rezultati mjerenja za NTC otpornik

Sukcesivna mjerenja izvodite u pauzama od priblino 30 s radi postizanja termiki stabilnog stanja nakon svake promjene napona. Otpori potrebni za crtanje krivulja R=f() izraunavaju se iz izmjerenih vrijednosti struja i napona prema Tablici 5.1. Izmjerene i izraunate podatke unesite u dijagram Graf 5.1. i konstruirajte traene krivulje.

a
KARAKTERISTIKE NTC OTPORNIKA
7 6.5 6 5.5 5 4.5 6.6 6.4 6.2 6 5.8 5.6

19

Otpor R [K]

Struja I [mA]

4 3.5 3 2.5 2 1.5 1 0.5 0

5.4 5.2 5 4.8 4.6 4.4 4.2 4 3.8 0 2.5 5 7.5 10 12.5 15 17.5 20 22.5 25 27.5 30

Napon U [V]

Graf - 5.1. Karakteristike NTC otpornika

V to se moe zakljuiti iz oblika karakteristika NTC otpornika? Odgovori na pitanja i komentar:

20

6. PTC OTPORNICI
Osim metala ima jo tvari kod kojih je otpor u "hladnom" manji nego u "toplom" stanju. To su hladni vodii. Otpor im raste s porastom temperature. Otpornici takvih karakteristika imaju pozitivni temperaturni koeficijent, pa ih nazivamo PTC otpornicima. Na Slici 6.1. je simbol PTC otpornika (promjena temperature i otpora su istog smisla ).

Slika 6.1. - Simbol PTC otpornika

Kao i kod NTC otpornika uzrok promjene otpora moe biti promjena temperature okoline (ambijenta) ili vlastito zagrijavanje/hlaenje kao posljedica razliitih elektrinih optereenja. Otpor im ispod odreene temperature umjereno ovisi o temperaturi, a jako se poveava iznad te temperature. Poveanje moe biti vrlo naglo i do 15% po 0C, a ukupno poveanje otpora u intervalu od nekoliko desetaka 0C dostie po nekoliko redova veliine. Izrauje se od feroelektrine keramike npr. TiO3. Koriste se u ogranienom opsegu temperatura, jer im iznad granine temperature temperaturni koeficijent opet postaje negativan. Osim toga jako su frekvencijski ovisni iznad 5MHz zbog velikog kapaciteta C koji je posljedica njihove unutarnje strukture. Ugrauju se kao zatitni ureaji u opremi za zatitu od pregrijavanja i u krugovima za regulaciju temperature za grijanje. PTC otpornik se serijski spoji s krugom za napajanje i postavi na poziciju gdje je mogue zagrijavanje iznad dozvoljenog. U sluaju pregrijavanja trenutno se povea njegov otpor. Zatita od prekomjernog porasta struje, odnosno pregrijavanja, automatski se osigurava vlastitim zagrijavanjem PTC otpornika. Kada struja postane prevelika PTC otpornik je ogranii na sigurnu vrijednost. Moe se uporabiti kao temperaturno osjetilo i kao osjetilo razine tekuine.

a POKUS Zadatak:

21

Iz pribora odaberite PTC otpornik (60 kod 200C). Nacrtajte njegove statike karakteristike I=f(U) i R=f(). Promjenu otpora ostvarite vlastitim zagrijavanjem (povienjem ulaznog napona). Napomena: Za oekivati je da je utjecaj promjene temperature okoline zanemariv. qMjerni postupak: Spojite strujni krug prema Slici 6.2. Izmjerite struje kroz PTC otpornik za napone prema Tablici 6.1. i vrijednosti unesite u tablicu. U(V) I(mA) R() 1 2 4 6 8 10 12 16 20 24

Tablica 6.1. Rezultati mjerenja za PTC otpornik

I

mA

U= 0 ... 30V

Slika 6.2. - Krug za mjerenje karakteristika PTC otpornika

Sukcesivna mjerenja izvodite u pauzama od priblino 30 s radi postizanja termiki stabilnog stanja nakon svake promjene napona. Otpori potrebni za crtanje krivulja R=f() izraunavaju se iz izmjerenih vrijednosti struja i napona prema Tablici 6.1. Izmjerene i izraunate podatke unesite u Graf 6.1. i konstruirajte traene krivulje.

22
KARAKTERISTIKE PTC OTPORNIKA
120 110 100 90 80 1200 1100 1000 900 800

Struja I [mA]

Otpor R [ ]

70 60 50 40 30 20 10 0

700 600 500 400 300 200 100 0 0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24

Napon U [V]

Graf 6.1. - Karakteristike PTC otpornika

V to se moe zakljuiti iz oblika karakteristika PTC otpornika? Kako se mijenja struja? Odgovori na pitanja i komentar:

23

7. VARISTORI (VDR)
Varistori su naponski ovisni otpornici (VDR - Voltage Dependent Resistor) kojima se otpor mijenja inverzno s narinutim naponom. Opadanje otpora s poveavanjem napona je vrlo otro izraeno. Simbol varistora prikazan je na Slici 7.1.

U
Slika 7.1. - Simbol varistora
Sastoje se od mnotva sitnih zrnaca s ispravljakim djelovanjem na spojnim tokama. Kada porast napona prijee graninu vrijednost, struja na kontaktima VDR-a zbog pada otpora naglo poraste. Zrnca (granule) mogu se shvatiti kao komplicirana mrea veoma malih otpora. Broj serijski spojenih otpora odreuje mjeru napona, a broj paralelnih spojeva definira maksimalnu struju. Izrauju se silicijeva karbida ili cinkova oksida. U normalnom radnom podruju varistora promjena struje je vrlo izraena ve za male promjene napona, pa se varistor moe primijeniti u svrhu stabilizacije napona. Tipini primjer uporabe varistora je za potiskivanje naponskih udara, odnosno zatitu od prenapona. Takve se prilike mogu stvoriti ukljuivanjem induktivnih troila, udarom groma ili drugim vrstama elektrostatikih pranjenja. Varistor se vezuje kao zatitni ureaj paralelno troilu. U normalnim uvjetima kroz njega tee zanemariva struja. Kada se dogodi naponski udar struja varistora naglo poraste i time sprijei porast napona. Varistor apsorbira energiju uklapanja ureaja. Javlja se i kao element za prekonaponsku zatitu razliitih poluvodikih sklopova. Varistor je koristan i za gaenje elektrinih iskara. PTC, NTC i VDR otpornici proizvode se uglavnom sinterovanjem i to od kristala poluvodikih elemenata, njihovih spojeva i dodataka.

24 POKUS Zadatak:

Iz pribora odaberite VDR otpornik (1mA kod 11V). Nacrtajte njegove statike karakteristike I=f(U) i R=f(U). qMjerni postupak: Spojite strujni krug prema Slici 7.2. Da bi se ograniila struja kroz VDR potrebno je serijski spojiti otpor R=4,7K.. Izmjerite struje kroz VDR otpornik za napone prema Tablici 7.1. i vrijednosti unesite u tablicu. U(V) I(mA) R(k) 6 8 8,5 9 9,5 10 10,5 11 11,5 12

Tablica 7.1. Rezultati mjerenja za varistor

+ mA I

R
V

U= 2 ... 30V

Slika 7.2. - Krug za mjerenje karakteristika varistora

Otpori potrebni za crtanje krivulja R=f(U) izraunavaju se iz izmjerenih vrijednosti struja i napona prema Tablici 7.1. Izmjerene i izraunate podatke unesite u Graf 7.1. i konstruirajte traene krivulje.

a
KARAKTERISTIKE VARISTORA
10 9 8 7 1.0 0.9 0.8 0.7

25

Otpor R [M ]

Struja I [mA]

6 5 4 3 2 1 0

0.6 0.5 0.4 0.3 0.2 0.1 0

10

11

12

13

14

Napon U [V]

Graf 7.1. Karakteristike varistora

V to se moe zakljuiti iz oblika karakteristika varistora? Odgovori na pitanja i komentar:

26

8. FOTOOTPORNICI (LDR)
Fotootpornici su otpornici ovisni o svjetlu (LDR - Light Dependent Resistor). Otpor im se smanjuje pri porastu rasvijetljenosti i obratno. Simbol fotootpornika prikazan je na Slici 8.1.

Slika 8.1. - Simbol fotootpornika

Promjenu otpora uzrokuje unutarnji fotoelektrini efekt. Energiju koju isijava svjetlosni izvor apsorbira poluvodiki materijal fotootpornika, pri emu se oslobaaju slobodni nositelji naboja. Krajnji rezultat je poveanje vodljivosti, pa je u uporabi i naziv fotovodii. Koriste se kao svjetlosne prepreke, elementi za upravljanje plamenom, mjerenje osvijetljenosti, vatrodojavu, u krugovima za regulaciju svjetla kao sklopka za zatamnjivanje, kao strujni prekidai i dr. est su element sloenih modernih elektronikih krugova. Primjerice u krugovima za A/D (analogno-digitalnu) pretvorbu analogni elektrini signal se vremenski uzorkuje i kodira u digitalnom formatu. Pri tom LDR radi kao vremenski prekida upravljan laserskim impulsima, pa se tako prati i uzorkuje analogni naponski signal. VDR-ovi se postavljaju i u optoelektronikim "sample & hold" (uzorkuj i zadri) jedinicama. Zahvaljujui svojstvima fotootpornika mogu se realizirati i ureaji koji generiraju kratkotrajne impulse velike snage.

a POKUS Zadatak:

27

Iz pribora odaberite LDR otpornik. Odredite vrijednosti njegova otpora mjerenjem napona i struje za razliite intenzitete svjetla iz svjetlosnog izvora. qMjerni postupak: Spojite strujni krug prema Slici 8.2. Umetnite svjetlosni izvor (svjetiljka 15V) lijevo od fotootpornika tako da je arulja postavljena neposredno uz sam otpornik. Da bi se djelovanje vanjskog svjetla svelo na minimum, prekrijte fotootpornik i svjetlosni izvor. Mijenjajte vrijednosti na promjenljivom otporniku (1K) od 0...10 prema Tablici 8.1. Poloaji potenciometra 4 5 6

0 U(V) I(mA) R()

10

Tablica 8.1. - Rezultati mjerenja za LDR otpornik

Promjenom poloaja potenciometra mijenja se intenzitet svjetla kojem je izloen fotootpornik. Izmjerite napone i struje za svaki poloaj potenciometra i vrijednosti unesite u tablicu. Izraunajte odgovarajue vrijednosti otpora fotootpornika i unesite ih u tablicu.

mA
150 680 P(1k)

U = 30 V

LDR

Slika 8.2. - Krug za mjerenje karakteristika fotootpornika

28

Temeljni podaci fotootpornika LDR 03:

- Otpor u tamnom stanju (dark) - Otpor u rasvijetljenom stanju - izvor 1000lx (bright) - Maksimalna snaga (za T400C) - Radni napon RD10M RH=75...300 Pmax=0,2W Umax=150V

Napomena: Za snimanje stvarne tipine karakteristike koja daje ovisnost otpora fotootpornika o rasvijetljenosti u luksima (lx), bio bi neophodan instrument luksmetar (svjetlomjer), kojim bi se tono mjerio nivo rasvijetljenosti. U vjebi je rasvijetljenost indirektno sadrana u razliitim poloajima potenciometra.
V Kako se mijenja otpor fotootpornika od najmanjega do najveega intenziteta rasvijetljenosti? Odgovori na pitanja i komentar:

29

SPAJANJE OTPORNIKA - NADOMJESNI OTPOR

Umjesto pojedinanih otpornika, u veini praktinih sluajeva u strujnom krugu moe biti vie otpornika povezanih u grupe na razliite naine. Dva su temeljna naina spajanja: serijski i paralelni spoj. Ovi se spojevi mogu i kombinirati u mjeovite (grupne) spojeve, te se tako dobiju raznovrsne mree otpornika. isti serijski spoj rijedak je u praksi. Primjenjuje se primjerice u vijencu aruljica na Boinom drvcu. U paralelnom spoju elektrina troila su paralelno prikljuena na isti izvor napona, pa se po volji ukljuuju i iskljuuju i to neovisno jedna od drugih. Zato se ova vrsta spoja ee javlja od serijskog. Mjeoviti spojevi susreu se u razgranatim elektrinim strujnim krugovima, koji mogu sadravati vie naponskih i/ili strujnih izvora. Ako se eli odrediti ukupna struja u nekom sloenom krugu, on se mora pretvoriti u temeljni krug koji sadrava izvor elektrine energije i odreeni otpor. Struja kroz taj otpor mora biti jednaka ukupnoj struji kroz razliite otpore sloene mree. Drugim rijeima taj otpor u potpunosti mora zamijeniti djelovanje svih pojedinanih otpora sloene mree. Zato ga i nazivamo nadomjesnim ili ekvivalentnim (ukupnim) otporom kruga. Naini odreivanja nadomjesnog otpora otpornika ovise o vrsti mree spojene na izvor EMS (serijski, paralelni, mjeoviti, spojevi u zvijezdu i trokut).

30

9. SERIJSKI SPOJ OTPORNIKA (TROILA)

U serijskom spoju svi su otpornici na naponski izvor spojeni u nizu jedan iza drugoga (kraj prvoga vezan je na poetak drugoga, kraj drugoga na poetak treega itd.). Pri prekidu strujnog kruga svi otpornici ostaju bez struje. Na Slici 9.1. prikazan je serijski spoj proizvoljnog broja od n otpornika prikljuenih na izvor EMS i odgovarajui temeljni strujni krug s nadomjesnim otpornikom otpora Reqs koji zamjenjuje djelovanje svih serijskih otpora.
R1 U1 E I R2 R3 Rn Un E Reqs I

U2

U3

Slika 9.1. - Serijski krug otpora i nadomjesni otpor

Kako u krugu nema grananja struje oigledno je da kroz sve otpore tee ista struja:
I 1 = I 2 = I 3 = = I n = I

Na krajevima pojedinih otpornika naponi su prema Ohmovu zakonu:

U 1 = R1 I

U 2 = R2 I

U 3 = R3 I

, ........ ,

U n = Rn I

Ako se razmatra raspodjela napona na pojedinanim otporima dobije se iz gornje relacije za odnose napona:
U 1 R1 I R1 = = U 2 R2 I R2

U 2 R2 = U 3 R3

, ......

U n 1 Rn 1 = Un Rn

tj. pojedinani naponi proporcionalni su pojedinanim otporima. U opem sluaju gornju tvrdnju matematiki iskazujemo kao:
Ui R = i U j Rj

to je vrijednost otpora vea na krajevima otpornika bit e vei napon i obratno. Odredimo vezu izmeu pojedinanih napona i EMS izvora E. EMS izvora brojano je jednaka radu koji se utroi na prenoenje jedininog naboja (E=W/Q0) kroz cijeli vanjski dio kruga. Rad koji se utroi na svakom serijskom dijelu kruga tada je brojano jednak naponima U1,U2,....Un.

31

Elektromotorna sila izvora mora biti jednaka zbroju pojedinanih napona na otporima (II Kirchhoffov zakon):
E = U1 + U 2 + U 3 + + U n

odnosno:
E = I (R1 + R2 + R3 + + Rn )

Kvocijentom E/I odreen je otpor nadomjesnog otpornika Reqs koji zamjenjuje sve serijski spojene otpore R1, R2,..., Rn:
E = Reqs = R1 + R2 + R3 + + Rn I

ili u kraem obliku:

Reqs = Ri
i =1 i =n

Zakljuak: Ukupni otpor serijskog kruga jednak je zbroju pojedinanih otpora. Serijskim spajanjem ukupni otpor raste, pa je nadomjesni otpor uvijek vei od najveeg pojedinanog otpora. Ako je serijski krug sastavljen od n jednakih otpora R tada je:

Reqs = nR

32

 POKUS
Zadatak:

Mjerei napone i struje dokaite da u svim tokama serijskog kruga tee jednaka struja i da je zbroj pojedinanih napona jednak ukupnom naponu izvora.
qMjerni postupak:

Spojite serijski krug prema shemi na Slici 9.2. s otpornicima R1=100, R2=220, R3=470. Napon izvora podesite na E=10V.
A + I

mA

R1

R2

E=10V

R3

Slika 9.2. - Shema spoja za mjerenje nadomjesnog otpora serijskog spoja

Prekinite spoj izmeu toaka A-B, umetnite ampermetar i izmjerite struju. Ponovite postupak mjerei struju izmeu ispitnih toaka C-D, E-F, G-H. Izmjerite djelomine (pojedinane) napone spajanjem voltmetra izmeu ispitnih toaka B-C, D-E, F-G, te ukupni napon izmeu toaka B-G. Sve izmjerene vrijednosti unesite u Tablicu 9.1.
Struja (mA) Ispitne toke C-D E-F Djelomini naponi (V) Ispitne toke B-C (UR1) D-E (UR2) F-G (UR3) Ukupni napon (V) Ispitne toke B-G (U)

A-B

G-H

Tablica 9.1. - Rezultati mjerenja u serijskome spoju otpornika

33

V Koliki je nadomjesni otpor? Kolike su struje na pojedinim otpornicima? Kakav je odnos ukupnog napona izvora prema pojedinanim naponima? Koliki su omjeri pojedinanih napona prema odgovarajuim otporima? Odgovore potvrdite pripadnim brojanim pokazateljima. Usporedite rezultate dobivene mjerenjem i proraunom.

Napomena: Mogua mala odstupanja izmjerenih i izraunatih vrijednosti posljedica su pogreaka mjerenja i tolerancije upotrijebljenih komponenti.
Odgovori na pitanja i komentar:

34

10. PARALELNI SPOJ OTPORNIKA (TROILA)

Otpornici su spojeni paralelno ako je na jedan terminal izvora vezan jedan prikljuak svih otpornika, a na drugi terminal izvora drugi prikljuak svih otpornika. Na Slici 10.1. prikazan je paralelni spoj n otpornika prikljuenih na izvor EMS i pripadni temeljni krug s nadomjesnim otpornikom otpora Reqp koji zamjenjuje djelovanje svih paralelno spojenih otpornika.
A I1 I2 I3 In Reqp I

E I B

R1

R2

R3

Rn

Slika 10.1. - Paralelni krug otpornika i nadomjesni otpor

U paralelnom spoju ukupna struja se grana na n grana. Svaki je otpornik spojen izmeu dvije zajednike toke (vora) A i B, pa je razlika potencijala (elektrini napon) na bilo kojem otporniku jednaka razlici potencijala izmeu zajednikih toaka. Prema tomu za paralelni spoj vrijedi da su naponi na svim otpornicima jednaki. Ako je paralelni spoj vezan neposredno na izvor EMS, napon na svakome otporniku jednak je naponu na terminalima izvora:
U 1 = U 2 = U 3 = = U n = E

Paralelni spoj je razgranati strujni krug u kojem se ukupna struja dijeli na onoliko grana (pojedinanih struja) koliko ima otpora. Svakim se novim paralelno prikljuenim otpornikom poveava ukupna struja. Pojedinane struje dobiju se iz Ohmovog zakona:
I1 = E R1

, I2 =

E R2

, I3 =

E R3

, ........ , I n =

E Rn

Prema gornjem izrazu omjeri struja su:

E I 1 R1 R2 = = I 2 E R1 R2

I 2 R3 = I 3 R2

, ............ ,

I n 1 R = n In Rn 1

ili u opem obliku:

Ii R j = I j Ri

35

Dakle djelomine struje obrnuto su proporcionalne otporima paralelnih grana. Kroz manji otpor tee jaa struja i obratno. Ukupna struja ulazi u vor A iz kojega izlazi kao suma djelominih struja I1, I2,....., In (nema gomilanja naboja u toki). Djelomine struje ulaze u vor B. Na izlazu iz vora B opet tee ukupna struja I. Openito vrijedi da je zbroj struja koje ulaze u vor jednak zbroju struja koje iz tog vora izlaze (I Kirchhoffov zakon). Za paralelni spoj prema Slici 10.1. jakost struje u dovodnoj grani (ukupna struja) jednaka je zbroju struja u paralelnim granama:
I = I 1 + I 2 + I 3 + + I n

Uvrste li izrazi za pojedinane struje slijedi:

1 1 1 1 I = E + + + + R R R R 2 3 n 1

Kvocjent I/E predstavlja recipronu vrijednost nadomjesnog otpora Reqp koji zamjenjuje cijelu grupu paralelno vezanih otpora R1, R2,....., Rn:
I 1 1 1 1 1 = = + + + + E Req p R1 R2 R3 Rn

ili skraeno:
i =n 1 1 = Req p i =1 Ri

Zakljuak: Reciprona vrijednost nadomjesnog otpora paralelnog kruga jednaka je zbroju recipronih vrijednosti pojedinanih otpora. Paralelnim spajanjem ukupni se otpor smanjuje, pa je nadomjesni otpor uvijek manji od najmanjeg pojedinanog otpora. Za sluaj dvaju paralelno vezanih otpora vrijedi: 1 1 1 R +R = + = 1 2 R12 R1 R2 R1 R2

odnosno:
R12 = R1 R2 R1 + R2

Analogno se za tri paralelna otpora dobije nadomjesni otpor:

R123 = R1 R2 R3 R1 R2 + R2 R3 + R3 R1

Ako je paralelni krug sastavljen od n jednakih otpora R dobije se:

36

Req p =

R n

Budui da je reciprona vrijednost otpora R jednaka vodljivosti G (G=1/R), nadomjesni otpor moe se lake odrediti raunajui s odgovarajuim vodljivostima mree. Zamjenom otpora vodljivostima dobije se nadomjesna vodljivost paralelnog spoja:
Geq p = G1 + G2 + G3 + + Gn = Gi
i =1 i =n

a nadomjesni otpor je tada:

Req p = 1 Geq p

Zakljuak: Nadomjesna vodljivost jednaka je zbroju vodljivosti paralelno spojenih otpora. Paralelnim vezivanjem poveava se ukupna vodljivost.

37

 POKUS
Zadatak:

Mjerei napone i struje dokaite da je napon jednak na svim otpornicima paralelnog kruga i da je zbroj pojedinanih struja jednak ukupnoj struji.
qMjerni postupak:

Spojite paralelni krug prema shemi na Slici 10.2. s otpornicima R1=100, R2=220, R3=470. Napon izvora podesite na E=10V.
A + I

mA

B C D
R1

I1

I2

G H

I3

E=10V

R2

R3

Slika 10.2. - Shema spoja za mjerenje nadomjesnog otpora paralelnog spoja Prekinite spoj izmeu toaka A-B, umetnite ampermetar i izmjerite struju. Ponovite postupak mjerei pojedinane struje izmeu ispitnih toaka C-D, E-F, G-H. Izmjerite napone na otpornicima R1, R2, R3 spajanjem voltmetra izmeu ispitnih toaka D-K, F-K, H-K. Sve izmjerene vrijednosti unesite u Tablicu 10.1.
Naponi (V) Ispitne toke D-K (UR1) F-K (UR2) H-K (UR3) C-D Djelomine struje (mA) Ispitne toke E-F G-H Ukupna struja (mA) Ispitne toke A-B L-K

Tablica 10.1. - Rezultati mjerenja u paralelnom spoju otpornika

38

V Kolika je struja na ispitnim tokama L-K (Koja je to struja?), a koliki napon izmeu toaka A-L (Koji je to napon?)? Kako se odnose naponi na pojedinanim otporima? Koliki su omjeri pojedinanih napona prema odgovarajuim otporima? Koliki je nadomjesni otpor? Rezultat provjerite temeljem relacije za Reqp i temeljem odreivanja otpora iz izmjerenih podataka U-I metodom. Usporedite dobivene rezultate s nadomjesnim otporom kruga izmjerenim omometrom. Kolika je ukupna struja dobivena mjerenjem i proraunom? Kako se pojedinane struje odnose prema pripadnim otporima? Odgovore potvrdite pripadnim brojanim pokazateljima. Odgovori na pitanja i komentar:

39

11. MJEOVITI (SERIJSKO-PARALELNI) SPOJEVI OTPORNIKA

U elektrinim shemama rijetki su krugovi u kojima se primjenjuju samo serijski ili samo paralelni spojevi. Najee se radi o razliitim kombinacijama spomenutih spojeva. Nema ope relacije za proraun ovakvih krugova, jer je mogue napraviti neizmjerno mnogo kombinacija. Za odreivanje nadomjesnog otpora mjeovito spojenih troila koja se napajaju iz jednog izvora, potrebno je izdvojeno razmatrati pojedine dijelova kruga koji se sastoje od serijski, odnosno paralelno spojenih troila. Primjenjuju se ranije razmatrani izrazi za nadomjesni otpor za svaki dio kruga posebno, a zatim za cijeli krug (metoda "korak po korak"). U svakom se koraku serijskoparalelnom redukcijom kruga pojednostavljuje poetna mrea otpora. Iznimka su sluajevi rjeavanja mree otpornika gdje nema eksplicitno izraenih ni serijskih ni paralelnih spojeva. Tada je potrebno prethodno izvriti pretvorbe spoja u zvijezdu u spoj u trokut, ili obratno. Razmotrimo jednostavni mjeoviti spoj prema primjeru na Slici 11.1.
+ R1 R12 R2 U

R3 -

R4

R34

Slika 11.1. - Primjer mjeovitog spoja otpornika U prvom koraku odredimo nadomjesni serijski otpor:
R12 = R1 + R2

a u slijedeem koraku nadomjesni paralelni otpor: R34 = R3 R4 R3 + R4

Tada se mrea s prvobitne sheme svodi na pojednostavljenu ekvivalentnu shemu kao na Slici 11.2. Ekvivalentna shema je ona shema u kojoj izvor elektrine energije daje jednaku struju i razvija jednaku snagu kao u prvotnoj realnoj shemi.

40

R12 U R34

Slika 11.2. - Ekvivalentna shema nakon serijsko-paralelne redukcije kruga Oigledno je da u narednom koraku moemo odrediti nadomjesni otpor kao serijski spoj sastavljen od ranije odreenog serijskog R12 i paralelnog R34 dijela kruga: Req = R12 + R34 U rjeavanju mjeovitih spojeva potrebno je, dakle, postupnim pojednostavljivanjem sheme odrediti nadomjesni otpor cijelog kruga, a zatim vraajui se na stvarnu shemu, izraunati padove napona i struje u pojedinim granama.

41

 POKUS
Zadatak:

Odredite nadomjesni otpor mjeovitog kruga mjerenjem napona i struja. Provjerite dobivenu vrijednost usporedbom s proraunatom vrijednou otpora.
qMjerni postupak:

Spojite mjeoviti krug prema shemi na Slici 11.3. s otpornicima R1=22, R2=100, R3=330, R4=680. Napon izvora podesite na E=10V.
A + I B
R1

R2

C D
R3

I1

E F

I2

E=10V

R4

Slika 11.3. - Shema spoja za mjerenje nadomjesnog otpora mjeovitog spoja Prekinite spoj izmeu toaka A-B, umetnite ampermetar i izmjerite struju. Ponovite postupak mjerei struje izmeu ispitnih toaka C-D, E-F. Izmjerite napone na otpornicima R1, R2, R3, R4. Sve izmjerene vrijednosti unesite u Tablice 11.1. i 11.2.

Djelomine struje i ukupna struja

A-B (I) Ispitne toke C-D (I1) E-F (I2)

Tablica 11.1. - Rezultati mjerenja struja u mjeovitome spoju otpornika

Djelomini naponi (V) UR2 UR3

UR1

UR4

Tablica 11.2. - Rezultati mjerenja napona u mjeovitome spoju otpornika

VUsporedite nadomjesni otpor dobiven mjerenjem i proraunom. Proraunom provjerite dobivene vrijednosti napona na otporima.

42 Odgovori na pitanja i komentar:

Nadomjesni otpor (izmjereni): Req = E = I

Nadomjesni otpor (izraunati): R12= R34= Req= Naponi na otporima (izraunati): U R1 = U R2 = U R3 = U R4 =

43

12. NEOPTEREENO NAPONSKO DJELILO

U mnogim praktinim sluajevima potrebno je na troilo dovesti samo odreeni dio napona izvora elektrine energije. U tu se svrhu koriste naponska djelila. Uloga im je smanjivanje napona ako je raspoloivi napon izvora prevelik ili podjela napona na odreene dijelove radi analize signala u nekom od slijedeih stupnjeva sloenoga kruga. Najjednostavnije djelilo sastoji se od dva serijski spojena otpornika kao na Slici 12.1.
+ U1 R1 + U2 -

U R2 -

Slika 12.1. - Jednostavna shema neoptereenog djelila napona Napon izvora se djelomino smanjuje na otporniku R1 (U1), a na otporniku R2 dobije se potrebni napon za napajanje troila Rt. Kada je djelilo neoptereen (Rt) kroz serijski spoj otpora tee ista struja, a napon izvora jednak je zbroju napona na otpornicima:
U 1 = IR1 , U 2 = IR2

U = U 1 + U 2 = I (R1 + R2 )

I=

U R1 + R2

Uvrsti li se struja I u relacije za U1 i U2 dobije se: U1 =U R1 R1 + R2 , U 2 =U R2 R1 + R2

To su karakteristine relacije naponskog djelila, a potvruju ranije iznesenu tvrdnju o proporcionalnom odnosu napona i odgovarajuih otpora. Ako s krajeva otpornika R2 uzimamo napon za troilo izlazi da se na troilo moe dovesti bilo koji napon od 0 do napona izvora U, ako pri tomu mijenjamo omjer otpora djelila. Primjerice za:
R2 = 0 U2 = 0

R1 = R2

1 U2 = U 2

44

R1 = 2 R2
R1 = 0

1 U2 = U 3 U2 =U

Sloenija naponska djelila omoguuju dobivanje nekoliko vrijednosti napona iz jednog izvora. Koriste se primjerice u ADC sklopovima gdje se analogni signal preko viestrukoga djelila napona vodi na komparatore radi pretvorbe u digitalni oblik. Primjer trostrukoga djelila prikazan je na Slici 12.2.
+

R1 R2 U2 R3
-

U1

U3

Slika 12.2. - Djelilo napona s tri razliita napona Pomou djelila moe se dobiti i eljeni polaritet napona koji e se privesti troilima. U tu je svrhu potrebno imati neuzemljeni izvor, a jednu toku djelila uzemljiti ili spojiti s masom, kao na Slici 12.3.:
+

R1
A

B + -

R2
U2

C + -

R3
D

U1

U3

Slika 12.3. - Djelilo s naponima razliitog polariteta Potencijal toke A je negativan u odnosu na masu (toka B), a potencijali toaka C i D su pozitivni. Ovakva djelila slue za napajanje vie krugova koji zahtijevaju razliite veliine i predznake napona iz istog izvora. Ako elimo postii kontinuiranu promjenu napona na troilu koristi se potenciometar. To je promjenljivi otpornik s tri kontakta (jedan je klizni kontakt), a prikljuuje se umjesto fiksnih otpornika R1 i R2. Shema spajanja potenciometra prikazana je na Slici 12.4.

a
A

45

B U Uiz C

Slika 12.4. - Promjenljivo neoptereeno naponsko djelilo (potenciometarski spoj) Princip rada potenciometra analogan je naponskom djelilu. Izlazni napon je: U iz = U R RBC = U BC RAC RAB + RBC

Pomicanjem klizaa potenciometra omjer RBC/RAC mijenja se od 0 (kliza u krajnjem donjem poloaju) do napona izvora U (kliza u krajnjem gornjem poloaju). Promjena napona trebala bi biti linearna. Mala odstupanja mogu se javiti na graninim poloajima potenciometra, a posljedica su mehanike izvedbe potenciometra. Promjena poloaja kliznog kontakta (toka B) ostvaruje se zakretanjem potenciometra za kut izmeu graninih poloaja.

46

 POKUS
Zadatak:

Konstruirajte promjenljivo neoptereeno naponsko djelilo s potenciometrom. Nacrtajte krivulju U2=f() gdje je kut zakreta potenciometra.
qMjerni postupak:

Izaberite iz pribora potenciometar od 1K i spojite ga na izvor U=10V kao na Slici 12.5. bez opteretnog otpora.
+ 10 A
U1

U=10V

P 1 k

B 0
U2

A - krajnji poloaj (10) B - kliza potenciometra C - poetni poloaj (0) Slika 12.5. - Krug za snimanje izlaznog napona na potenciometarskom djelilu
Izmjerite napone U1 i U2 za svaki poloaj klizaa potenciometra (0,.....,10) odreen prema Tablici 12.1. Sve izmjerene vrijednosti unesite u Tablicu 12.1. Poloaji potenciometra (kut zakreta ) 3 4 5 6 7

0 U1(V) U2(V)

10

Tablica 12.1. - Rezultati mjerenja potenciometarskog djelila napona

Izmjerene vrijednosti napona U2 unesite u Graf 12.1. i temeljem ucrtanih toaka konstruirajte krivulju U2=f().

a
IZLAZNI NAPON KAO FUNKCIJA POLOAJA POTENCIOMETRA [U2=f( )]
10 9 8 7

47

Napon [U2 (V)]

6 5 4 3 2 1 0 0

10

Poloaj potenciometra [ ]

Graf 12.1. - Ovisnost izlaznog napona o kutu zakreta potenciometra

V Kakav je oblik krivulje na Grafu 12.1.? Koliki se napon dobije zbrajanjem djelominih napona U1 i U2? Kolike su vrijednosti djelominih otpora RAB i RBC za pojedine poloaje potenciometra? Odgovori na pitanja i komentar:

48

13. OPTEREENO NAPONSKO DJELILO

Neoptereeno naponsko djelilo samo po sebi nije od neke praktine koristi, sve dok se s jednog od krajeva djelila ne uzima napon za troilo. Uvjeti se tada bitno mijenjaju. Djelomini napon sa Slike 12.1. vodi se na troilo (otpornik R3) kao na Slici 13.1.
+ U1 U U2 R2 R1 + R3 U3 -

Slika 13.1. - Optereeno naponsko djelilo

Budui da sada struja tee i kroz R3 mijenjaju se naponski odnosi. Napon U3 moe se odrediti temeljem ranije postavljenih relacija, imajui u vidu da su otpori R2 i R3 paralelno spojeni:

R2 R3 R2 R3 R23 R2 + R3 =U =U U 3 =U RR R1 R2 + R1 R3 + R2 R3 R1 + R23 R1 + 2 3 R2 + R3
Ako se fiksni otpornici R1 i R2 zamijene potenciometrom, napon U3 se moe mijenjati od 0 do Umax ovisno o poloaju klizaa (kut zakreta potenciometra). Potenciometar je klizni otpornik kod kojeg se spajaju sve tri stezaljke (ulazna, izlazna i kliza). U spoju prema Slici 13.2. ukupni otpor potenciometra R klizaem je razdijeljen na otpor r i ostatak R-r. Napon s djelominog otpora r narinut je na troilo otpora R3.
+ R-r U R r R3 U3 +

Slika 13.2. - Optereeno djelilo napona u potenciometarskom spoju

49

Od interesa je odrediti U3 na opteretnom otporu. Dobije se: rR3 rR3 r + R3 U3 =U =U rR3 rR r 2 + RR3 Rr + r + R3 Unutar graninih poloaja promjena napona U3=f(r) je nelinearna. Za gornji granini poloaj dobije se:

r = R U 3 = U max = U
a za krajnji donji poloaj:

r = 0 U3 = 0
Promjena napona troila normirana na maksimalni napon (U3/U) u ovisnosti o omjeru r/R prikazana je na Slici 13.3. Razliiti omjeri otpora potenciometra i otpora troila R/R3 uzeti su kao parametar.
1 U3 U

0,5

R R3 0 1 4 10

0,5

r R

Slika 13.3. - Normirana naponska karakteristika potenciometra za razliita optereenja

Vidljivo je da ovisnost napona troila biva sve linearnija kako omjer R/R3 pada. Za izbjegavanje nelinearnosti potrebno je odabrati R<<R3, jer se tada dobiju uvjeti prividnog praznog hoda (otvorenog kruga) i vrlo povoljno "linearno" ugaanje struje. Naime za R3 funkcija U3=f(r) postaje isto linearna to odgovara sluaju neoptereenoga naponskog djelila. U praksi otpor potenciometra R treba biti najmanje 5 puta vei od otpora troila. Potenciometarski spoj omoguuje reguliranje napona u irokim granicama pri malim strujama. Meutim korisnost mu je loa i postaje to slabija to je ugaanje linearnije. Zbog toga se potenciometarski spoj koristi za ugaanje struja slabih tereta, gdje se ne postavlja pitanje potroka snage, kao u elektronikim sklopovima i regulacijskoj tehnici gdje se radi sa signalima male snage. Primjerice potenciometarski spoj ima primjenu u krugovima za napajanje tranzistora, regulaciju jakosti zvuka,

50

u ADC konverziji, za mjerne svrhe u kompenzacijskim krugovima ... U visokonaponskoj tehnici upotrebljavaju se omsko, kapacitivno i kombinirano naponsko djelilo. Za reguliranje napona u relativno malim granicama, pri velikim strujama, primjenjuje se klizni otpornik spojen kao predotpor (reostat). Reostat se u krug spoja serijski s otporom troila i to sa dvije stezaljke (jedan kraj i kliza). Primjenjuje se u krugovima za pobudu elektrinih strojeva, krugovima za punjenje akumulatora i dr.

51

 POKUS
Zadatak:

Realizirajte promjenljivo naponsko djelilo s potenciometrom i nacrtajte karakteristine krivulje U3=f() gdje je kut zakreta potenciometra, za razliite opteretne otpornike R3.
qMjerni postupak:

Uspostavite sklop prema Slici 13.4. Na ulazu podesite napon stabiliziranog istosmjernog izvora na 5V. Izmjerite napon U3 za svaki poloaj potenciometra odreen prema Tablici 13.1. Pojedini poloaji potenciometra odgovaraju odreenom kutu . Mjerenje izvedite za tri opteretna otpora R1=330, R2=680, R3=1000.

+
10

U1
B 330 680 1 k

U = 5V

P 1 k

R3 =

U3

A - krajnji poloaj (10) B - kliza potenciometra C - poetni poloaj (0)

Slika 13.4. - Shema mjerenja optereenog naponskog djelila s potenciometrom

Unesite sve izmjerene vrijednosti u Tablicu 13.1. i prenesite ih u Graf 13.1. Spajanjem izmjerenih toaka ucrtajte krivulju U3=f(). Napomena: Nelinearni oblik krivulje nije posljedica nelinearnosti potenciometra nego odnosa koji vrijede za optereeno djelilo (potenciometar je linearan).
Poloaji potenciometra (kut zakreta ) 2 3 4 5 6 7 8

0
U3(V) za R3=1 k U3(V) za R3=680 U3(V) za R3=330

10

Tablica 13.1. - Rezultati mjerenja potenciometarskoga naponskog djelila

52
IZLAZNI NAPON KAO FUNKCIJA POLOAJA POTENCIOMETRA [U3=f( )]
5 4.5 4 3.5

Napon [U3 (V)]

3 2.5 2 1.5 1 0.5 0

10

Poloaj potenciometra [ ]

Graf 13.1. - Promjena izlaznog napona za razliite poloaje potenciometra

V Kakav je oblik dobivenih krivulja? Za koji od ispitanih opteretnih otpora je najpovoljnije ugaanje napona? Izraunajte napon U3 za R3=330. i potenciometar u poloaju 5 (srednji poloaj klizaa). Za koje poloaje potenciometra je promjena napona po jedininoj podjeli vea, a za koje manja? Objasnite zato? Odgovori na pitanja i komentar:

53

14. EKVIVALENTNI NAPONSKI IZVOR (Modovi rada izvora)

Naponski izvori u razliitim podrujima elektrotehnike mogu biti vrlo sloene izvedbe. Meutim, analiza i svi potrebni prorauni mogu se izvesti na krugu s jednostavnim ekvivalentnim naponskim izvorom, koji se sastoji od idealnog izvora EMS i njegova serijski spojenog unutarnjeg otpora Ru (Theveninov ekvivalent). Na Slici 14.1. prikazan je temeljni strujni krug s ekvivalentnim naponskim izvorom.

I RT

Ru

E
2

Slika 14.1. - Ekvivalentni krug naponskog izvora

Elektromotorna sila E jednaka je razlici potencijala na idealnom izvoru bez pada napona na unutarnjem otporu. Idealni izvor ima uvijek konstantnu razliku potencijala na svojim krajevima, neovisno o veliini struje. U praktinim sluajevima napon moe lagano opadati s porastom struje. Napon na stezaljkama stvarnog realnog izvora (1-2) jednak je razlici potencijala ekvivalentnog naponskog izvora ukljuujui pad napona na unutarnjem otporu. Potrebno je razmotriti strujne i naponske odnose u krugu za sluaj da je na ekvivalentni naponski izvor prikljuen promjenljivi vanjski opteretni otpornik RT. Optereenje izvora ovisi o jakosti struje:
I= E E = Req Ru + RT

Napon na stezaljkama izvora koji je istovremeno i napon na troilu je:

U 12 = E IRu = E RT = IRT Ru + RT

Prva od gornjih jednakosti daje vezu izmeu dvaju napona ekvivalentnog elektrinog izvora i naziva se jednadba generatora. U praktinim sluajevima, elimo li to vei napon na vanjskim stezaljkama izvora, otpor Ru mora biti to manji. Osim toga izvori s malim unutarnjim otporom dat e stabilniji napon pri promjeni optereenja. Stabilizirani istosmjerni izvori s Ru0 realiziraju se kao sloeni elektroniki ureaji. Posljednja jednakost u gornjoj relaciji je jednadba troila i ekvivalentna je jednadbi generatora. Svaki se izvor ovisno o veliini vanjskog optereenja moe nalaziti u jednom od tri moda rada:
- stanje kratkog spoja - stanje praznog hoda (otvorenog kruga) - stanje optereenja

54

Prva dva moda su ekstremni sluajevi, a trei pokriva podruje izmeu njih. Prazni hod (PH) ili otvoreni krug (OK) je stanje kada je otpor kruga neizmjerno velik, to se u veini sluajeva ostvaruje otvaranjem sklopke, odnosno iskljuivanjem troila od izvora. U krugu ne tee struja, pa nema ni pada napona na unutarnjem otporu izvora. Vrijedi, dakle:
RT , I =0 , U 12 = E = U PH

U stanju praznog hoda napon na stezaljkama izvora U12 je maksimalan i jednak je EMS E izvora elektrine energije. Naziva se naponom praznog hoda UPH i moe se izravno izmjeriti na stezaljkama neoptereenoga naponskog izvora. Drugi vrlo vani ekstremni sluaj je stanje kratkoga spoja (KS). Nastupa kada je vanjski otpor kruga Rt vrlo malen. U idealnim uvjetima on je jednak nuli. Do kratkoga spoja dolazi kada se stezaljke izvora izravno spoje vodiem malog otpora ili pri proboju izolacije izmeu vodova kojima je povezano troilo. Ukupni otpor kruga tada je jednak unutarnjem otporu izvora, a napon na stezaljkama izvora jednak je nuli:
RT = 0 , U 12 = 0 , I= E = I KS Ru

U krugu tee maksimalna struja koju zovemo strujom kratkoga spoja, a njena je vrijednost ograniena samo unutarnjim otporom na kojemu se troi sva energija izvora. Kada bi u idealnim uvjetima bio Ru=0, tekla bi neizmjerno velika struja. Struja kratkoga spoja opasna je za veinu izvora, jer se zbog nagloga porasta struje pregrijava izvor, to moe izazvati njegovo pregaranje. Zato se u cilju zatite u krug postavljaju osigurai koji prekidaju strujni krug kod prekomjernog porasta struje. Najee se koriste rastalni osigurai koji pregore kada potee struja vea od doputene. Nakon otklanjanja kvara, osigura se zamijeni. Iz izraza za prazni hod i kratki spoj slijedi vana jednadba koja pokazuje da se mjerenjem napona praznog hoda i struje kratkog spoja moe odrediti vrijednost unutarnjeg otpora:
Ru = U E = PH I KS I KS

To je pogodno za sluajeve kada je nemogue iskljuiti EMS, primjerice za elektrokemijske izvore. Ako je mjerenje kratkoga spoja opasno za izvor, unutarnji se otpor moe odrediti tako da krug opteretimo otpornikom poznate vrijednosti R0. Mjerenjem u pokusu praznoga hoda odredi se EMS izvora, a iz relacije za struju u krugu, iju vrijednost takoer izmjerimo, dobije se:
Ru = E R0 I I

Do sada su razmatrana ekstremna stanja. Praktini mod rada izvora je stanje optereenja, koje se moe shvatiti kao normalno stanje eksploatacije elektrine mree. Svako troilo je predvieno za rad pri odreenoj vrijednosti napona na njegovim stezaljkama, uz dozvoljene tolerancije u %. To je nazivni ili nominalni napon. Svaka promjena otpora troila znai i promjenu optereenja izvora. to je struja u krugu vea to je vie optereen izvor. Optereti li se izvor, napon na njegovim stezaljkama opada i to, kako je ve pokazano, za iznos pada napona na unutarnjem otporu (U12=E-IRu). Ova se relacija dade grafiki razmotriti na naponsko-strujnoj karakteristici, prikazanoj na Slici 14.2. Ona predstavlja pravac koji spaja dvije karakteristine toke na apscisi (U12=0, I=IKS) i ordinati (U12=UPH, I=0), koje opisuju ekstremna stanja KS i PH. Naziva se karakteristikom ekvivalentnog naponskoga izvora.

55

Karakteristike troila U=f(I) za odabrane opteretne otpore RTA i RTB takoer su prikazane na slici, kao i nivo elektromotorne sile (prikazan crtkano). Karakteristike troila sijeku karakteristiku izvora u tokama A i B. Iz dijagrama se moe za bilo koju vrijednost struje optereenja odrediti napon na troilu U12 i pad napona na samom izvoru Uu. Vidi se da se porastom optereenja (RTB>RTA) smanjuje gubitak na Ru. Za RT>>Ru napon je priblino jednak E.
U

RTB

UPH

UuB B C U12B UuA A U12A

E RT=Ru RTA

0.5 UPH

0.5 IKS

IKS

Slika 14.2. - Strujno-naponska karakteristika izvora i troila

Na Slici 14.2. prikazana je i posebno vana situacija kada je otpor troila jednak unutarnjem otporu izvora. To je sluaj prilagoenja (engl. matching). U tim se uvjetima postie maksimalna snaga na troilu za dani izvor (vie o prilagoenju u posebnoj vjebi: prilagoenje snage). Tada je:

RT = Ru

I=

E I = KS 2 Ru 2

U 12 =

E U PH = 2 2

Za zoran uvid u stanje kruga za razliite vrijednosti otpora troila pogodno je modove rada obuhvatiti tzv. normiranim dijagramima. Struja i napon na stezaljkama izvora mogu se zapisati kao:
E E I Ru = = KS I= Ru + RT 1 + RT 1 + RT Ru Ru U 12 = E RT E U = = PH Ru + RT 1 + Ru 1 + Ru RT RT

odakle slijede normirane vrijednosti:

I I KS

1 R 1+ T Ru

U 1 = U PH 1 + Ru RT

Ovakav prikaz je zgodan jer ne ovisi o apsolutnim vrijednostima koje mogu biti za jednu vrijednost vrlo velike, a za drugu vrlo malene, pa je prikaz nepregledan. Kod normiranih vrijednosti ukupna promjena kree se uvijek u intervalu od 0 do 1 umjesto od 0 do maksimalne vrijednosti pojedine

56

veliine. Iz gornjih se relacija vidi da je bitan omjer otpora troila i unutarnjeg otpora, a ne apsolutna vrijednost vanjskog otpora. Na Slici 14.3. prikazane su normirane vrijednosti I/IKS i U/UPH kao funkcije omjera RT/Ru, te karakteristina toka za sluaj prilagoenja.

1 U/UPH 0,5

I/IKS

RT/Ru

KS ------------------------------------------ PH RT=0 RT

Slika 14.3. - Normirane krivulje I/IKS, U/UPH

57

 POKUS
Zadatak:

Nacrtajte karakteristiku izvora i karakteristike troila za dva opteretna otpornika RT1=100 i RT2=33
qMjerni postupak:

Za izvoenje pokusa spojite krug prema Slici 14.4. Na ploi za izvoenje pokusa je stabilizirani naponski izvor koji ima Ru0. Zbog toga u seriju s izvorom spojite otpornik Ru=22 koji e "glumiti" unutarnji otpor izvora. Ulazni napon podesite na 5V.
1
I RT

Ru

U=5V

Slika 14.4. - Shema mjerenja modova rada ekvivalentnog naponskog izvora

U modu praznog hoda (odspojen RT) izmjerite napon U12=UPH Mod kratkoga spoja realizirajte tako da uz odspojen RT izmeu stezaljki 1-2 spojite ampermetar (RuA0) kojim e se izmjeriti struja IKS. Izmjerite napone troila u modu optereenja pri emu su opteretni otpornici RT1=100 i RT2=33. Izmjerene vrijednosti unesite u Tablicu 14.1.

UPH(V)

IKS(mA)

RT1=100 U12(V) I(mA)

RT2=33 U12(V) I(mA)

Tablica 14.1. - Rezultati mjerenja modova rada izvora

Temeljem izmjerenih vrijednosti nacrtajte na Grafu 14.1. karakteristiku izvora i karakteristike dvaju troila.
V Koliki je unutarnji pad napona Uu na Ru kada je ekvivalentni naponski izvor optereen s RT1 odnosno RT2? Kako bi smanjenje unutarnjeg otpora na Ru=5 utjecalo na oblik (strminu) krivulje ekvivalentnoga naponskoga izvora? Kada bi spojili unutarnji otpor Ru=33, kako bi tada izgledale karakteristike izvora i troila? Izraunajte koordinate toke u kojoj se sijeku ove dvije karakteristike. Obrazloite rjeenje.

58
KARAKTERISTIKE NAPONSKOG IZVORA I TROILA
240 220 200 180 160

Struja I [mA]

140 120 100 80 60 40 20 0 0 0.5 1 1.5 2 2.5 3 3.5 4 4.5 5 5.5 6

Napon U [V]

Graf 14.1. - Karakteristike naponskoga izvora i troila

Odgovori na pitanja i komentar:

59

SPAJANJE NAPONSKIH IZVORA

Nerijetko pojedinani izvor ne moe pravilno snabdijevati ureaj koji, radi ispravnog funkcioniranja, zahtijeva odreeni nazivni (nominalni) napon i struju. Stoga se izvori spajaju meusobno na takav nain da osiguraju uvjete za normalan rad ureaja. Istosmjerni izvori elektrine energije kao to su baterijski lanci, akumulatori i dr. mogu se, poput otpornika, spajati serijski, paralelno ili u nekoj od serijsko-paralelnih kombinacija. Serijski spoj neophodan je kada se zahtijeva napon koji je vii od napona raspoloivog izvora, to je est sluaj u praksi. Primjerice tranzistorskom prijemniku ili depnom raunalu nekoliko serijski spojenih baterija osigurava potrebni napon za funkcioniranje. U mnogim valjkastim depnim i reflektorskim svjetiljkama takoer je vie naponskih izvora spojeno serijski. Paralelni spoj otpora izvora pogodan je kada je potrebna vea struja od one koju moe dati pojedini izvor, odnosno kada je potreban vei kapacitet izvora (vei broj ampersati). Punjenje akumulatora i obnovljivih baterijskih izvora (Ni-Cd i slini) ostvaruje se paralelnim spajanjem istih s odgovarajuim punjaem. Za pokretanje automobila u sluaju ispranjenog akumulatora, pomaemo se paralelnim spajanjem s ispravnim akumulatorom drugoga automobila. Mjeoviti spoj koristi se kada se zahtijeva vii napon i jaa struja, od onih to ih daje jedan izvor. Pri tomu se moe odabrati tako kombiniran spoj da se postigne maksimalno mogua struja, odnosno snaga na troilu.

60

15. SERIJSKI SPOJ NAPONSKIH IZVORA

Serijski spoj naponskih izvora izvodi se tako da se spoji (+) pol prvoga izvora s (-) polom drugoga izvora. Zatim se spoji (+) pol drugoga s (-) polom treega izvora itd. Svaki izvor ima svoj unutarnji otpor. Serijski spoj izvora prikazan je na Slici 15.1.
Ru1 E1 E2 Ru2 En I I Run Eeq Rueq

RT

RT

Slika 15.1. - Serijski spoj n izvora EMS

Grupa serijski spojenih izvora ponaa se kao jedan ekvivalentni izvor ija je EMS Eeq jednaka zbroju pojedinanih EMS, dakle:

Eeq = E1 + E2 + En = Ei
i =1

Ovo je opa relacija, jer gornja algebarska suma obuhvaa i sluaj kada su jedan ili vie izvora spojeni u serijskome protuspoju. Tada su meusobno vezane stezaljke jednakoga polariteta (+) i (+) ili (-) i (-). Za tako spojene izvore uzima se negativan predznak u gornjemu izrazu. Meutim od stvarnoga praktinog znaenja je samo serijski spoj. Ako je svih n izvora (elija, lanaka) meusobno jednako, tada je:

E eq = nE
Unutarnji otpor ekvivalentnoga izvora (Rueq) sastavljen je od serijskog spoja unutarnjih otpora pojedinih izvora, neovisno o tomu da jesu li neki izvori u serijskome protuspoju, pa je:

Rueq = Ru1 + Ru 2 + Run = Rui

i =1

U krugu prema Slici 15.1. uspostavljena je struja:

I=

E
i =1

R
i =1

ui

+ RT

61

Kroz sve izvore tee ista struja. Zato se kod serijskog spajanja obino koriste izvori jednake nazivne struje. Za uobiajeni sluaj spajanja n jednakih izvora je:

I=

nE , Rueq = nRu nRu + RT

Kada bi nazivne struje pojedinih izvora bile razliite, maksimalna struja sloenog izvora ne bi smjela biti vea od nazivne struje najslabijega izvora. Napon na stezaljkama (A-B) ekvivalentnoga naponskog izvora je:

U AB = E eq IRueq

62

 POKUS
Zadatak:

Spojite dva naponska izvora u serijskom spoju, a zatim u serijskom protuspoju i izmjerite ukupni napon u oba sluaja.
qMjerni postupak:

Spojite serijski krug prema Slici 15.2. sa stabiliziranim izvorom podeenim na U1=2V i baterijom U2=1,5V.

+ G + U2 U1

UAB

Slika 15.2. Serijski spoj/protuspoj izvora

Izmjerite ukupni napon za serijski spoj UABss i serijski protuspoj UABsp. Napomena: Baterijski izvor U2 nalazi se u priboru vjebe.
U ABss =
U ABsp =

VKoliki bi bio napon UAB i Req za serijski protuspoj dvaju jednakih izvora Odgovori na pitanja i komentar:

63

16. PARALELNI SPOJ NAPONSKIH IZVORA

Paralelni spoj naponskih izvora dobije se ako se meusobno poveu izlazne stezaljke istih polova pojedinih izvora, kao na Slici 16.1.
A

Ru1

Ru2

Rum RT

E1

E2

Em B

Slika 16.1. - Paralelni spoj izvora

Stvarnoga smisla ima samo paralelno spajanje jednakih izvora, jer bi u protivnom tekle struje izjednaenja. Da to dokaemo razmotrit emo jednostavni spoj dvaju razliitih neoptereenih izvora (otvorena sklopka S) kao na Slici 16.2.
E1 Ru1 I

E2

Ru2

RT S

Slika 16.2. - Paralelni spoj izvora - struja izjednaenja

Za zatvoreni krug koji tvore grane s naponskim izvorima, struja je:

I= E1 E2 Ru1 + Ru 2

Vidljivo je da e u krugu protjecati struja ak i onda kada su izvori neoptereeni. Ta se struja naziva strujom izjednaenja. Ona je oito tetna pojava, jer se energija ekvivalentnog izvora troi i u uvjetima praznog hoda. U praksi se izbjegava tako, da se za paralelno spajanje preporuuje uporaba izvora kod kojih su podjednaki: stanje nabijenosti, unutarnji otpori, proizvedeni naponi i starost izvora. Takoer paralelni spoj valja upotrebljavati samo u optereenom stanju, jer se navedeni uvjeti ne mogu ostvariti u idealnom obliku.

64 Analizirat emo, dakle, paralelni spoj sastavljen od m jednakih izvora. Tada je:
E1 = E1 = = Em = E ; Ru1 = Ru 2 = = Ru m = Ru

Napon na stezaljkama ekvivalentnoga izvora je:

U AB = E1 I 1 Ru1 = E2 I 2 Ru 2 = = Em I m Ru m

Ekvivalentni izvor, prikazan na Slici 16.3., imat e EMS jednaku EMS E pojedinog generatora, a unutarnji otpor m puta manji, dok e struja kroz troilo biti m puta vea od one koju daje pojedini generator (Ii) , tj.:
Rueq = Ru m

I = I 1 + I 2 + + I m = mI i
A E I Ru /m B

RT

Slika 16.3. - Ekvivalentni izvor paralelnog spoja izvora

Prema prikazu ekvivalentnog izvora, struja troila i napon na stezaljkama izvora mogu se izraziti kao:

I=

E Ru + RT m

U AB = E I

Ru m

Temeljem razmatranja struje kroz troilo za obje vrste spajanja izvora zakljuuje se: Ako elimo dobiti najveu moguu struju izvore emo spajati paralelno ako je RT<Ru, a serijski ako je RT >Ru.

65

 POKUS
Zadatak:

Paralelno spojite dva izvora najprije jednakih, a zatim razliitih EMS. U uvjetima bez optereenja izmjerite struje izjednaenja, te napone na unutarnjim otporima i napon na stezaljkama izvora. Kada se spoji opteretni otpor izmjerite napone i struje na elementima kruga.
qMjerni postupak:

Spojite paralelni krug prema Slici 16.4. sa stabiliziranim izvorom napajanja u jednoj i izvorom s baterijom od 1,5V, u drugoj grani. I0
1 I1 I2 U2 + G E1 E2 2 RT I

Ru

U1

Ru

Slika 16.4. - Krug za pokus paralelnoga spajanja izvora

Unutarnji otpori izvora uveani su za Ru=22 radi lakeg mjerenja unutarnjih padova napona (stvarni unutarnji otpori stabiliziranog izvora i baterije su zanemarivo maleni). Za simulaciju mjerenja u uvjetima dvaju jednakih istosmjernih izvora podesite napon napajanja izvora tako da tono odgovara naponu baterije (E1=E2). Ovisno o stanju baterije taj napon moe varirati izmeu 1,48-1,56V. Izmjerite traene vrijednosti prema Tablici 16.1. i to bez i sa optereenjem (RT=100) i unesite ih u tablicu. Jednaki izvori Neoptereeni izvori U2(V) U12(V) U2(V) Ukljueno troilo U12(V) I1(mA) I2(mA)

U1(V) U1(V)

I0(mA) I(mA)

Tablica 16.1. Rezultati mjerenja paralelnog spoja jednakih izvora

Podesite napon izvora napajanja na E1=3V radi mjerenja u uvjetima nejednakih izvora. Ponovite mjerenja kao u prethodnome sluaju i unesite ih u Tablicu 16.2.

66 Nejednaki izvori Neoptereeni izvori U2(V) U12(V) U2(V) Ukljueno troilo U12(V) I1(mA) I2(mA)

U1(V) U1(V)

I0(mA) I(mA)

Tablica 16.2. Rezultati mjerenja paralelnog spoja razliitih izvora

V Zato je za RT<Ru bolji paralelni spoj izvora, a za RT>Ru serijski spoj izvora? Usporedite struje kroz troilo i struje izjednaenja s vrijednostima koje se dobiju proraunom. Odgovori na pitanja i komentar:

Proraun: (koristite neku od metoda za rjeavanje mrea, prikaite postupak)

Jednaki izvori (neoptereeni): I0= Razliiti izvori (neoptereeni): I0= Jednaki izvori (optereeni): Razliiti izvori (optereeni):

I= I=

67

MJEOVITI SPOJ NAPONSKIH IZVORA

Ovaj se spoj realizira spajanjem n serijski spojenih izvora u m paralelnih grana. Ukupan broj upotrijebljenih izvora tada je z=mn. Primjer mjeovitog spoja s n=3 i m=2 prikazan je na Slici 16.5.
Ru E Ru A E I E RT E E Ru Ru E Ru B Ru

Slika 16.5. - Mjeoviti spoj izvora

Primijene li se zakljuci koji vrijede za serijski i paralelni spoj izvora, dobije se struja kroz troilo:

I=

nE n Ru + RT m

Djelomine struje u granama su meusobno jednake i iznose m-ti dio ukupne struje (I1=I/m). Napon na troilu je:

U AB = nE nRu I1 = nE

n Ru I m

Cijela grupa izvora ponaa se kao ekvivalentni izvor ija je EMS n puta vea, a unutarnji otpor n/m puta vei od odgovarajuih vrijednosti pojedinih izvora. Za zadani otpor troila RT i ukupno raspoloivi broj izvora z moe se odrediti optimalni raspored izvora, koji e osigurati maksimalno moguu struju, odnosno snagu na troilu. To je ve spomenuti sluaj prilagoenja. Tada je:

Ru eq = RT

nRu = RT m

Kako je z=mn, izlazi da je potrebni broj elemenata u granama:

n= zRT Ru

m=

zRu RT

U izvedbi se n,m naravno zaokruuju na najblii cijeli broj.

68

17. ELEKTRINI RAD, ENERGIJA I SNAGA

Struja, napon i otpor temeljne su elektrine veliine u podruju elektrotehnike. S druge strane pojmovi rad, energija i snaga koriste se u svim granama prirodnih znanosti i povezuju meusobno razliite fizikalne discipline. Rad je djelovanje sile F na odreenoj udaljenosti s. Uz pretpostavku da sila djeluje na pravcu i u smjeru u kojem mjerimo udaljenost, tada je izvreni mehaniki rad A, potreban da bi se neko tijelo gibalo brzinom v:
A = F s = F vt

Kada izvor napona (EMS) pokrene naboj kroz elektrini krug, vri se odreeni rad na slian nain kao kod bilo kojega mehanikog kretanja. Rad izvora elektrine energije je:

A = E q = E I t
Rad potreban za prenoenje elektrinog naboja q izmeu dvije toke, ija je razlika potencijala U, moe se iskazati relacijama:

A =U q =U I t
Rad koji izvri struja u nekom dijelu kruga proporcionalan je naponu U toga dijela kruga, jakosti struje I i vremenu t u tijeku kojega je tekla struja. Relacije za mehaniki i elektrini rad mogu se usporediti, uvoenjem odgovarajuih formalnih analogija. Mehanika sila odgovara ( = U, jer se napon moe zamisliti kao ) elektrinom naponu F = tlak na nabijene estice. Brzina v odgovara struji I (v = I), jer je struja kretanje nabijenih estica. U svakom se naponskom izvoru pretvara neka energija (mehanika, kemijska, suneva, ) u elektrinu energiju (W). Tako dobivena energija moe obavljati rad (A). Ovisno o vrsti troila rad koji izvri struja prolaskom kroz troilo ima za posljedicu pretvorbe u druge oblike energije: - toplinsku (termiki ureaji, arulje) - mehaniku (elektromotori) - kemijsku (elektroliza i punjenje akumulatora, punjenje Ni-Cd i drugih vrsta obnovljivih baterija) - svjetlosnu (plinske i arulje sa arnom niti) Poznato je iz fizike da je energija sposobnost tijela da vri rad. Proizvedena energija predstavlja pokazatelj rada to ga izvri elektrina struja, pa se energija i rad brojano izraavaju istim jedinicama. Jedinica za rad, odnosno energiju, u SI sustavu je 1J (Joule), pri emu je:

1J = 1Nm = 1VAs = 1Ws = 1kg

m2 s2

Definicija: Dul ili vatsekunda je rad koji se izvri u dijelu kruga pri naponu od 1V za vrijeme od 1s. Budui da je u elektrotehnici vatsekunda vrlo mala jedinica, radije se primjenjuju vee jedinice. To su: Vatsat: 1Wh=3600J Kilovatsat: 1KWh= 1000Wh=3600000J=3,6MJ Megavatsat 1MWh=106Wh Temeljna relacija za elektrinu energiju moe se uporabom Ohmova zakona prikazati i u oblicima:

a
U2 t = I 2 Rt R

69

W = UIt =

Jedan te isti rad moe se obaviti u vie ili manje vremena, ovisno o upotrijebljenoj snazi. Za elektrinu snagu vrijede isti odnosi kao i za mehaniku snagu, tj. snaga je rad izvren u jedinici vremena. Ako elektrina struja u toku vremena t izvri rad A, snaga je:
P= A U2 = UI = I 2 R = R t

Jedinica elektrine snage je 1W=1VA. Snaga koje se razvija na troilu neizravno se dobije mjerenjem napona i struje. Za izravno mjerenje koriste se vatmetri. U elektronikim krugovima se dio elektrine energije transformira na omskim otporima u toplinsku energiju. To je nepoeljna pojava, jer se radi o gubicima snage. Ako se razmatra temeljni strujni krug s ekvivalentnim naponskim izvorom i troilom (vidi Vjebu 14), naponska jednadba kruga je:

E = IRu + IRt
Pomnoi li se gornji izraz sa strujom I, dobiju se odnosi snaga u krugu:

EI = I 2 Ru + I 2 Rt
odnosno:

Puk = Pu + Pt
gdje je: Puk=EI - ukupna snaga koju razvija izvor Pu=I2Ru - gubitak snage na unutarnjem otporu izvora Pt=I2Rt - snaga predana troilu (korisna snaga). Iz podataka za maksimalno dozvoljenu snagu to se smije disipirati na otporniku moe se u U-I dijagramu konstruirati hiperbola snage koja, odreuje maksimalno dozvoljene vrijednosti struje i napona na otporniku.

70

 POKUS
Zadatak:

Mjerenjem napona i struje izraunajte snagu gubitaka na omskom otporniku. Odredite hiperbolu snage za omski otpornik maksimalno dozvoljene snage od 2W.
qMjerni postupak:

Spojite krug prema Slici 17.1.

+ mA I

R1 U= 0... 14V V R2 R3 -

Slika 17.1. - Krug za mjerenje snaga na otpornicima

Za napone izvora podeene prema Tablici 17.1. odredite struje kroz otpor R1=220.. Ponovite postupak za otpore R2=100 i R3=33 . Izmjerene vrijednosti unesite u tablicu. U(V) I(mA) R=33 P(mW) I(mA) R=100 P(mW) I(mA) R=220 P(mW) 0 2 3 4 6 8 10 12 14 -

Tablica 17.1. Rezultati mjerenja za odreivanje snaga disipiranih na otpornicima

Upozorenje: Maksimalno dozvoljena snaga za sve otpornike u priboru je 2W. Zbog toga se naponi vei od 8V (10, 12,14V) ne smiju pojaviti na otporniku od 33.

a
OVISNOST DISIPIRANE SNAGE NA TROILU O NAPONU IZVORA
2.2 2 1.8 1.6 1.4

71

Snaga P [W]

1.2 1 0.8 0.6 0.4 0.2 0 0

10

11

12

13

14

Napon U [V]

Graf 17.1. Krivulje snage gubitaka na otpornicima

Iz izmjerenih napona i struja izraunajte odgovarajue snage. U Grafu 17.1. nacrtajte karakteristike P=f(U) za sva tri odabrana linearna otpornika. U cilju odreivanja hiperbole snage za otpornike s Pmax=2W izraunajte pripadne struje za napone zadane prema Tablici 17.2. Unesite dobivene vrijednosti u Graf 17.2. U(V) I(A) 2 2,5 3 4 6 8 10 12 14

Tablica 17.2. Rezultati prorauna za odreivanje hiperbole snage

72
NAPONSKO-STRUJNA KARAKTERISTIKA OTPORNIKA I HIPERBOLA SNAGE
1 0.9 0.8 0.7 0.6 0.5 0.4 0.3 0.2 0.1 0 0

Struja I [A]

10

11

12

13

14

Napon U [V]

Graf 17.2. Hiperbola snage i naponsko strujna karakteristika otpornika

V Kolika je tona granina vrijednost napona na otporniku od 33? Koje su vrste krivulje na Grafu 17.1.? Na kojem se otporniku najvie energije pretvara u toplinu pri konstantnom naponu? Pomou hiperbole snage na Grafu 17.2. odredite maksimalno dozvoljeni napon i struju kroz otpornik od 20 (Nacrtajte I-U karakteristiku zadanoga otpora i odredite sjecite s hiperbolom snage). Koliki bi rad bio potreban kada bi napon od 12V bio narinut na otpor od 100 u periodu od 10 sati? Odgovori na pitanja i komentar:

73

18. KORISNOST ELEKTRINE SNAGE I ENERGIJE

Prema zakonu o sauvanju energije, energija se ne moe izgubiti, niti ni iz ega stvoriti. Ona se moe proizvoditi ili troiti samo pretvorbom iz jednog oblika u drugi, ali pri tomu ukupna energija ostaje sauvana. Svaku pretvorbu prate neizbjeni gubici. Drugim rijeima, nijedna pretvorba nije u potpunosti djelotvorna. Razlika izmeu ulazne (uloene) energije Wul i izlazne (korisne energije) Wiz predstavlja gubitak u pretvorbi i/ili prijenosu energije Wg. Na isti se nain definira ulazna Pul i izlazna tj. korisna snaga Piz, te snaga gubitaka Pg. Omjer izlazne i ulazne energije, odnosno snage, je korisnost . Dakle, vrijedi:

Wiz = Wul W g

Piz = Pul Pg

Wiz P Piz = iz = Wul Pul Piz + Pg

pri emu se nalazi u granicama:

01
ili izraeno u (%):

0(%)100
Put od ulaza u neki proces ili neki ureaj do izlaza iz njega moe sadravati n unutarnjih stupnjeva od kojih svaki ima svoju korisnost. Ukupna korisnost je tada:

uk = 1 2 n
Korisnost temeljnog strujnog kruga je:

Pt I 2 Rt Rt = 2 = Puk I Rt + I 2 Ru Rt + Ru

tj. ovisi o unutarnjem otporu ekvivalentnog naponskog izvora i otporu troila. U elektrotehnikoj praksi od interesa je razmatranje dva karakteristina sluaja vezana za korisnost i odnose snaga u odreenom sustavu. Prvi se odnosi na uvjete koje treba zadovoljiti za postizanje najvee mogue korisnosti. To je posebno vano kada se razmatraju energetski izvori, mree, postrojenja i ureaji, gdje je gubitke poeljno svesti na najmanju moguu mjeru. To je razumljivo, budui da proizvedene i prenesene snage mogu biti izraene u stotinama megavata. Korisnost se dade prikazati i u obliku:

Pul Pg Pul

= 1

Pg Pul

= 1

I 2 Ru IR = 1 u EI E

74

Za zadani iznos EMS E, eli li se postii to blii jedinici, uvjeti su ili I=0 ili Ru=0. Prvi uvjet znai rad u modu praznog hoda. Struja ne tee, izvor je neoptereen, ne troi se snaga izvora, ali ne izdvaja se ni korisna snaga. Od stvarnog je znaenja uvjet Ru=0, jer je tada izvor optereen. U praksi se to svodi na Ru<<RT. Tada se cijela snaga proizvedena u izvoru prinosi troilu uz zanemarive gubitke. U unutarnji otpor uraunava se i otpor prijenosnih vodova, odnosno gubitak snage na njima. Drugi sluaj odnosi se na zadovoljavanje uvjeta postizanja maksimalne snage na troilu. Ovaj uvjet bitno je ispuniti u onim sustavima gdje je korisnost od sekundarnog znaaja, a bitna je snaga signala koji se prenosi, primjerice u podruju telekomunikacija. To je ve spomenuti sluaj prilagoenja, koji je detaljnije obraen u slijedeoj vjebi.

75

 POKUS
Zadatak:

Odredite korisnost na primjeru jednostavnog otpornikog strujnog kruga mjerenjem napona i struje.
qMjerni postupak:

Spojite krug prema Slici 18.1.:

1
Rv 1 3

mA

mA

U=15V

V
Rv 2

R V

RT

4 Piz

Pul

Slika 18.1. Krug za odreivanje korisnosti

Podesite ulazni napon na 15V. Dva otpornika Rv1=Rv2=22 simuliraju gubitke na vodovima, a otpor troila je RT=150. Proizvedena snaga koja se na stezaljkama 1-2 predaje u sustav sastavljen od prijenosnih vodova i troila je P12=Pul. Korisna snaga to se predaje troilu na stezaljkama 3-4 je P34=Piz. Obje snage izraunajte temeljem mjerenja odgovarajuih napona i struja. Odredite korisnost i %.

Ulazna snaga: I= U12= Pul= Izlazna snaga: I= U34= Piz= Korisnost:

76

%=
V Kolika je snaga gubitaka u prijenosu od izvora do troila? Koliki je rad izvora elektrine energije za 30 min rada sustava prema Slici 18.1.? Koliku energiju uzima troilo u istom intervalu? Odgovori na pitanja i komentar:

77

19. PRILAGOENJE STRUJE, NAPONA I SNAGE

Struja, napon i snaga to ih generira izvor elektrine energije ovise o EMS izvora, unutarnjem otporu i prikljuenom troilu. Promjenom odnosa unutarnjeg otpora Ru i otpora troila RT mogu se stvoriti uvjeti za prilagoenje struje, napona, odnosno snage. Izbor tipa prilagoenja ovisi o podruju primjene odreenog sklopa ili ureaja. Za sklopove s naponskim izvorima prilagoenje struje nastupa kada je otpor troila relativno malen u odnosu na unutarnji otpor izvora RT<<Ru. Ako se razmatra temeljni strujni krug kao na Slici 14.1. dobiju se pribline vrijednosti:

E Ru

U 12 E

RT Ru

PT 0

gdje je PT snaga disipirana na troilu. U ekstremnom sluaju RT=0, struja je ograniena samo unutarnjim otporom i to je ve opisani mod kratkog spoja. Prilagoenje napona je prisutno kada je otpor troila relativno velik u odnosu na unutarnji otpor RT>>Ru. Tada je:

E RT

U 12 E

Pu 0

U graninom sluaju RT i izvor radi u modu praznog hoda. Prilagoenje snage je jedan od temeljnih zahtjeva u telekomunikacijskim sustavima, gdje je od iznimne vanosti dobivanje maksimalne snage signala iz izvora. Gubici energije su manje vani, jer se radi o nevelikim iznosima prenesene energije. Kako je pokazano za mod rada izvora neposredno blizu praznog hoda korisna snaga je mala radi male jakosti struje, a za rad u blizini kratkog spoja korisna snaga je mala zbog malog iznosa napona. Oito je da se maksimum korisne snage dobije u nekom srednjem modu rada izmeu ova dva granina sluaja. Korisna snaga je snaga na otporu troila, tj.:
E Pk = PT = I R = R +R u T
2

E 2 RT R = T (R + R )2 u T

i njena grafika ovisnost o struji predstavlja funkciju oblika parabole. Potrebno je odrediti onu vrijednost otpora troila za koju e uz zadani izvor, snaga na troilu biti maksimalna. Uvjet se moe odrediti primjenom matematikog pravila za odreivanje maksimalne vrijednosti funkcije. Izlazi da prvu derivaciju funkcije PT=f(RT) moramo izjednaiti s nulom. Radi se o parcijalnoj derivaciji ), jer se derivira samo po parametru RT: ( RT
PT =0 RT

78

Primjenom pravila za deriviranje kvocijenta dobije se:

E 2 ( Ru + RT )2 2 E 2 RT (Ru + RT ) =0 (Ru + RT )4

Nakon kraenja i sreivanja gornje relacije ostaje:

Ru + RT 2 RT = 0

pa je konani uvjet za prilagoenje snage:

RT = Ru Zakljuak: Korisna snaga koja se predaje troilu postie maksimum kada je otpor troila jednak unutarnjem otporu izvora.

Tada je:
I= E E I KS = = 2 Ru 2 Rt 2 , U 12 = E U PH = 2 2

a maksimalna snaga iznosi:

Pt max = E2 4 Rt

Korisnost kruga u modu prilagoenog optereenja je:

Rt = 0 ,5 Ru + Rt

odnosno u % svega 50%, jer se polovica snage gubi na unutarnjem otporu izvora.

79

 POKUS
Zadatak:

Mjerenjem napona i struje naponskoga izvora odredite pod kojim se uvjetima moe ostvariti prilagoenje struje, napona i snage. Mjerenja provedite za rad izvora u modovima praznog hoda, kratkog spoja i razliitih stanja optereenja.
qMjerni postupak:

Spojite krug prema Slici 19.1. Napon izvora podesite na 6V.

Ru

I RT

6V

Slika 19.1. Sklop za ispitivanje prilagoenja struje, napona i snage

Kako je izvor napajanja naponski stabiliziran s Ru0 serijski je spojen otpor Ru=22 koji simulira unutarnji otpor. Struja I i napon Ut=U12 mjere se za razliite opteretne otpore RT specificirane prema Tablici 19.1.
RT() 0 I(mA) U12(V) P(mW) 1022=6,9 2233=13,2 22 33 10+33=43 22+33=55 22+33+10=65

Tablica 19.1. Rezultati mjerenja za odreivanje prilagoenja struje, napona i snage

Zahtijevana vrijednost otpora troila postie se serijskim ili paralelnim vezivanjem odgovarajuih otpornika iz pribora. Iz izmjerenih podataka izraunajte odgovarajue snage izvora i unesite ih u tablicu. Prema podacima iz tablice nacrtajte na Grafu 19.1. krivulje I=f(RT), U12=f(RT) i P=f(RT).

80

OVISNOST STRUJE, NAPONA I SNAGE O OTPORU TROILA

420

280

390

260

6.5

360

240

330

220

5.5

300

200

Snaga P [mW]

Napon U12 [V]

Struja I [mA]

270

180

4.5

240

160

210

140

3.5

180

120

150

100

2.5

120

80

90

60

1.5

60

40

30

20

0.5

10

15

20

25

30

35

40

45

50

55

60

65

Otpor troila RT [ ]

Graf 19.1. Krivulje ovisnosti struje, napona i snage o otporu troila

V Pri kojim se uvjetima moe postii prilagoenje struje, napona, odnosno snage? Oitajte otpor troila za koji krivulja snage postie maksimum. Poklapa li se dobivena vrijednost s oekivanom (RT=Ru)? Odgovori na pitanja i komentar:

81

IZMJENINE STRUJE
1. TEMELJNA RAZMATRANJA O PROMJENLJIVIM STRUJAMA
Promjenljiva struja je ona struja ija se jakost mijenja u vremenu. Promjena se moe vriti po veliini i po smjeru, samo po veliini ili samo po smjeru. Kako slijedi iz Ohmova zakona, promjenljiva struja u nekom krugu moe nastati ako se mijenja: EMS izvora otpor kruga Promjenljiva je struja takav nain kretanja elektrinih naboja, pri kojem se koliina naboja koja protjee kroz popreni presjek vodia mijenja u vremenu tj.:
i= dq = f(t) dt

Isto tako su i elektromotorna sila, napon i snaga funkcije vremena:

e = f(t) , u = f(t) , p = f(t)

Gornje funkcije opisuju vrijednost veliina u svakom trenutku, pa ih nazivamo trenutnim vrijednostima i po dogovoru oznaavamo malim slovima i, u, e, p. Vremenski promjenljive veliine mogu biti: Periodike, kod kojih se promjene ponavljaju u jednakim vremenskim intervalima. Neperiodike, iji se proces promjene (valni oblik) ne ponavlja. Matematiki se periodinost izraava jednadbom:
f(t)=f(t+T)=f(t+kT)

gdje je k bilo koji cijeli broj (k=0,1,2,3,). Svaka sloena periodika struja predstavlja openito skup cijelog niza komponenata: istosmjerne komponente i odgovarajueg broja sinusoidnih harmoninih komponenata, od kojih je svaka razliite frekvencije. Za analiziranje svojstava bilo koje sloene struje potrebno je prouiti prostu, odnosno istu sinusoidnu struju, koju obino zovemo izmjeninom strujom.

1.1. SINUSOIDNO PROMJENLJIVE STRUJE

Izmjenino periodine struje mijenjaju predznak u tijeku jednog perioda (izmjenino) i to tako da je ukupna koliina elektriciteta koja proe kroz referentni presjek vodia unutar jednoga perioda T jednaka nuli Quk(T)=0. Sinusne veliine imaju, kako u teoretskim razmatranjima, tako i u praktinoj primjeni, vrlo veliku vanost. Tomu ima itav niz razloga:

82

Titrajni procesi u prirodi (idealni, odnosno idealizirani) odvijaju se po sinusoidnom zakonu (titranje opruge, njihanje ljuljake bez trenja, ). Te se promjene nazivaju harmonikim promjenama. U realnim sluajevima postoji odreeno guenje, pa je i titranje prigueno (sinusoida s padajuom amplitudom). Sinusna vremenska funkcija najjednostavnija je od svih vremenski promjenljivih funkcija, tj. ne moe se dalje razlagati. Sve ostale funkcije, kao primjerice linearna vremenski ovisna funkcija, mogu se razlagati temeljem Fourierove transformacije na sumu sinusnih komponenti i istosmjernu komponentu. Poznavanje sinusnih funkcija omoguuje detaljnu analizu bilo koje druge vremenske funkcije. Analiza se provodi pomou raunala uporabom brze (FFT) i diskretne (DFT) Fourierove transformacije. Mogunost primjene zadire u razliita podruja ljudske djelatnosti: istraivanje signala iz svemira, medicinu, genetiku, kriminalistiku, tehniko odravanje ureaja i dr. Primijene li se operacije deriviranja i integriranja na sinusne funkcije, kao rezultat dobiju se kosinusne funkcije. One su u biti opet sinusne funkcije s vremenskim pomakom od 900. Sinusne funkcije koriste se i u analizi niza fizikalnih pojava koje se mogu sresti u prirodi. Primjerice, sinusni zvuni val odreene frekvencije je isti ton, a elektromagnetski val je ista boja. Sva razmatranja, prorauni, analiza i sinteza vre se na sinusoidnim veliinama, neovisno o njihovoj frekvenciji. Eksplicitni izraz za trenutnu vrijednost izmjenine struje moemo dobiti ako ju usporedimo sa sinusnom funkcijom kao trigonometrijskom funkcijom, kao to je to prikazano na Slici 1.1.:
y 1 sin 2

i(t) Im i

t t T/2 T

Slika 1.1. Valni oblik sinusne funkcije i izmjenine struje i(t)

gdje je: i - trenutna vrijednost izmjenine struje Im- maksimalna vrijednost izmjenine struje 1 - amplituda sinusne trigonometrijske funkcije sin ordinata sinusne trigonometrijske funkcije za proizvoljni kut Iz omjera:

83

i I m = sin 1 t T = 2

slijedi relacija za trenutnu vrijednost izmjenine struje:

2 t = I m sin t T Na isti se nain mogu prikazati i druge izmjenine elektrine veliine, elektromotorna sila, napon i snaga. i = I m sin

1.2. PARAMETRI IZMJENINIH VELIINA

Za potpuno definiranje sinusoidnog valnog oblika potrebno je poznavati vrijednosti triju parametara. To su: vrna (maksimalna vrijednost) ili amplituda, period/frekvencija i poetni fazni kut. Vrna vrijednost je maksimalna trenutna vrijednost sinusoidne funkcije. U tijeku jednog perioda izmjenine veliine dva puta postiu maksimalnu vrijednost (jedan put u pozitivnom, a jedan put u negativnom smjeru). Amplitude se oznauju velikim slovima i indeksom m: Em, Um, Im, Pm. Period je vrijeme za koje izmjenina veliina izvri jednu punu oscilaciju tj. jednu punu promjenu po veliini i po smjeru. Oznauje se sa T i mjeri u sekundama. Za identifikaciju brzine promjene uzima se kao osnova broj promjena koji se deava u jedinici vremena (frekvencija). Frekvencija f je broj perioda ostvarenih u jednoj sekundi:
f = 1 T

Frekvencija se mjeri u Hercima (Hz). Jedan Hz je ona vrijednost izmjenine veliine iji je period jednak 1s:
1Hz = 1 ciklus = s 1 s

Poznato je da se izmjenini napon generira rotacijom vodljive petlje u homogenom magnetskom polju. Petlja rotira konstantnom brzinom i u periodu od T sekundi napravi jedan puni okretaj od 3600 ili 2 radijana. Kutna brzina je kut koji se ostvari rotacijom u jednoj sekundi. Naziva se jo i kutna frekvencija, a mjeri se u rad/s:

2 = 2f T

Kut koji se ostvari u vremenu t je:

= t
Poetni fazni kut (poetna faza) je fazni kut koji odgovara poetnom vremenskom trenutku. Poetna faza se odreuje kao fazna razlika izmeu razmatranog sinusoidnog valnog oblika i referentnog sinusoidnog vala. Uobiajeno je za referentnu funkciju uzimati onu koja u t=0 ima vrijednost jednaku nuli, tj. funkcija poinje rasti iz nule:

84

i = I m sin t

ili

u = U m sin t

Na Slici 1.2. prikazan je referentni naponski valni oblik u, te valni oblik krivulje u1 koja ima maksimum prije referentne i u2 s maksimumom nakon referentne krivulje.
u(t)

u2 u1 u +

Slika 1.2. Odreivanje poetnog faznog kuta

Poetak krivulje moe biti pomjeren lijevo od koordinatnog poetka (u1) ili desno od njega (u2). U prvom se sluaju promjena odvija prije referentne, a u drugom nakon referentne promjene. Stoga se pozitivan predznak poetne faze + uzima ako je nul-toka krivulje pomaknuta po vremenskoj osi nalijevo, a ako je pomaknuta nadesno. Valni oblik izmjeninog napona i izmjenine struje, definiran pomou prethodno opisanih parametara, tada je u opem sluaju:
u(t) = U m sin (t u ) i(t) = I m sin (t i )

gdje su u i i poetne faze napona, odnosno struje. Fazni kut (fazna razlika) izmeu naponskog i strujnog vala definira se kao razlika poetnih faza napona i struje:

= u i
Pri tomu vrijedi:
=0 (u= i) naponski i strujni valni oblik su u fazi ili krae: napon i struja su u fazi >0 (u> i) napon prethodi struji za kut <0 (u< i) napon zaostaje za strujom za kut

1.3. VEKTORSKI (FAZORSKI) PRIKAZ SINUSOIDNIH VELIINA

Prikaz izmjeninih veliina preko vremenskih funkcija u=f(t) ili i=f(t), postaje vrlo kompliciran kada se radi o kompoziciji nekoliko izmjeninih varijabli, a mukotrpnost rjeavanja posebno je

85

izraena u istraivanju i analiziranju sloenijih izmjeninih krugova. To je i razlogom uvoenja razliitih simbolikih prezentacija za izmjenine sinusoidne vrijednosti. Jedan od prikaza temelji se na injenici da se sinusoidna funkcija moe dobiti pomou rotirajuih vektora. Striktna definicija sinusoidnih veliina kao skalarnih veliina koje se periodiki mijenjaju u vremenu po sinusnom zakonu, ne dozvoljava njihovo zamjenu vektorima, jer one to realno i nisu. Meutim, imajui na umu da je svaka sinusoidna veliina na datoj frekvenciji u potpunosti odreena svojom amplitudom i faznim kutom, njena slinost s vektorskom veliinom postaje evidentna. Amplitudu moemo smatrati iznosom vektora, a fazni kut odreuje pravac i smjer vektora. Da se ipak naznai razlika ponekad se koriste i alternativni termini kao fazor, sinor, versor ili kompleksor, koji ukazuju da se sinusoidne funkcije samo tretiraju kao vektori. Vektorski prikaz i uporaba odgovarajuih vektorskih dijagrama omoguuju jasnu prezentaciju izmjeninih vrijednosti. Na Slici 1.3. dat je prikaz sinusne funkcije kao rotirajueg vektora:

Slika 1.3. Prikaz sinusne funkcije preko rotirajueg vektora

Duljina vektora je razmjerna amplitudi izmjenine veliine ili, to je uobiajenije, srednjoj efektivnoj vrijednosti. Vektor rotira u smjeru suprotnom od kazaljke na satu oko vrste toke i u jednom periodu izvri jedan puni okretaj. Brzina rotacije odgovara krunoj frekvenciji . Vano je uoiti da kruna frekvencija , period T, frekvencija f i valna duljina opisuju proces promjene izmjenine veliine u vremenu. Sve navedene veliine su jednoznano meusobno povezane, tako da je za odreivanje karakteristika izmjenine veliine dovoljno znati samo jednu od njih. Na gornjoj slici je prikazan rotirajui vektor i dijagram valnog oblika izmjenine struje za sluaj kada se poetni poloaj vektora poklapa s vodoravnom osi. Poetnim poloajem vektora odreen je i prikaz vektora u vektorskom dijagramu. Projekcija rotirajueg vektora na uspravnu os u svakom trenutku (za svaki kut rotacije) jednaka je trenutnoj vrijednosti izmjenine veliine. Vektorski dijagram daje istu informaciju kao i dijagram valnih oblika, ali u jednostavnijoj formi.
1.4. SREDNJA VRIJEDNOST IZMJENINIH VELIINA

Stvarne promjene izmjeninih veliina prikazuju se vremenskim (valnim) dijagramima koji obuhvaaju trenutne vrijednosti promatrane veliine u odreenom intervalu vremena. Ovakvi dijagrami mogu biti korisni za razmatranje odreenih stanja u krugovima izmjenine struje. Meutim oni su u biti skup od neizmjerno mnogo razliitih trenutnih vrijednosti. Poeljno bi bilo da se za iznos izmjenine veliine dobije jedna brojana vrijednost, kao kod istosmjernih struja. Najjednostavniji nain jedinstvenog prikaza skupa trenutnih vrijednosti temelji se na definiranju odreenog tipa srednje vrijednosti.
Aritmetika srednja vrijednost

Za kontinuirane periodike funkcije aritmetika srednja vrijednost dana je izrazom:

86
T

y sr =

1 y( t )dt T 0

Ova se relacija moe geometrijski interpretirati: aritmetika srednja vrijednost periodike veliine ysr u vremenskom intervalu (periodu) T, jednaka je visini pravokutnika koji nad osnovicom T ima povrinu jednaku povrini to je nad osnovicom T, zatvara krivulja y(t). Za sinusoidnu struju povrina ispod sinusoide predstavlja ukupno proteklu koliinu naboja, koja je u periodu T jednaka nuli:
Q = i( t )dt = 0
0 T

pa e i aritmetika srednja vrijednost sinusoidne struje biti jednaka nuli:

I sr = 1T 1T i ( t ) dt = I m sin( t )dt = = 0 T0 T0

Izlazi da je aritmetika srednja vrijednost sinusoidne struje neprikladna za razmatranje uinaka izmjenine struje.
Elektrolitska srednja vrijednost

Elektrolitska srednja vrijednost je aritmetika srednja vrijednost ispravljene struje. Upotrebljava se za raunanje koliine elektriciteta (u Ah-ampersatima) i za sve elektrolitske procese, pa otuda i njen naziv. Izraunava se prema opem izrazu za aritmetiku srednju vrijednost, ali se u relaciji uzima apsolutna (bez obzira na predznak) trenutna vrijednost:
y srel = 1T y( t ) dt T0

Ako se izmjenina struja dovede na ispravlja (Graetzov spoj) isti e uzrokovati reverziju negativnih dijelova sinusoidne oscilacije u pozitivan smjer. Za ispravljenu sinusoidnu struju dovoljno je uzeti u razmatranje samo jednu polovicu perioda T, jer je sada stvarni period polovica prijanjega, pa je elektrolitska srednja vrijednost:
I srel 2I 22 = T i( t )dt = I m sin( t )dt = m cost T T0 2 0 12
T T T 2

= =

2I m

= 0 ,637 I m

Efektivna srednja vrijednost

Pokazano je da prethodno izneseni tipovi srednjih vrijednosti nisu pogodni za iskazivanje stvarnih fizikalnih procesa u krugovima izmjenine struje, a ne mogu se uzeti ni kao princip za mjerenje izmjeninih veliina. Neki instrumenti, kao primjerice vrni voltmetri, mogu mjeriti amplitudu, ali ona se javlja samo dva puta u tijeku perioda. Stoga se instrumenti badare tako da pokazuju kvadratni korijen prosjeka kvadrata (engl.: RMS - root mean square), koji se naziva efektivna vrijednost. Ona omoguuje usporedbu s ekvivalentnim istosmjernim vrijednostima. U praksi je pogodno usporeivati struje po njihovom toplinskom efektu. Toplinsko djelovanje ne ovisi o frekvenciji, a karakterizirano je onom energijom koja se troi na savladavanje otpora troila.

87

Ako izmjenina struja prolazei kroz otpornik otpora R razvija u vremenskom periodu T neku koliinu topline W~, onda se uvijek moe odabrati takva istosmjerna struja koja e na tom istom otporniku u jednakom vremenu T razviti jednaku koliinu toplinske energije W=. Tada se moe rei da su ove dvije struje po svom toplinskom djelovanju jednake. Definicija: Efektivnom srednjom vrijednou izmjenine struje naziva se ona veliina istosmjerne struje, koja je po svom toplinskom djelovanju jednaka razmatranoj izmjeninoj struji. Efektivne se vrijednosti oznaavaju velikim slovima (U,I,E) kao i odgovarajue istosmjerne veliine. Opi izraz za efektivnu vrijednost dobije se, temeljem prethodne definicije, iz relacija za istosmjernu i izmjeninu energiju:
W= = I 2 RT , W = i 2 (t )Rdt
0 T

Nakon izjednaavanja slijedi:

I= 1T 2 i dt T0

Za sinusoidnu struju i=Imsint efektivna vrijednost temeljem gornje relacije je:

I= 1T 2 2 I m sin tdt T0

Uporabom poznate trigonometrijske transformacije:

sin 2 = 1 cos 2 2

dobije se:
I=
2 T Im (1 cos 2t )dt = 2T 0 2 T 2 T Im Im dt cos 2tdt 2T 0 2T 0

Budui da je srednja vrijednost sinusne ili kosinusne funkcije unutar perioda T uvijek jednaka nuli, vrijednost drugog integrala u gornjem izrazu je nula, pa se konano za efektivnu vrijednost struje (isto vrijedi i za efektivnu vrijednost napona) dobije:
I= Im 2 Um 2

U=

U praksi se uvijek koriste efektivne vrijednosti izmjeninih struja i napona. Instrumenti za mjerenje izmjeninih veliina mjere upravo efektivne vrijednosti, a i elektrine karakteristike elektrinih ureaja izraene su u efektivnim vrijednostima. Openito, u svim sluajevima kada se navode vrijednosti struje i/ili napona, bez specijalne napomene, radi se o efektivnim vrijednostima.

88

2. TROILO U KRUGU IZMJENINE STRUJE

Istosmjerne mree su elektrini krugovi sastavljeni kao sloene mree izvora EMS i/ili strujnih izvora i razliitih kombinacija otpornika. Kondenzatori kapaciteta C u takvim mreama, po zavretku prijelazne pojave, predstavljaju prekid strujnog kruga. Svitci induktiviteta L zanemariva otpora R predstavljaju kratki spoj, ako kroz njih tee istosmjerna struja. Izmjenine struje i naponi su vremenski promjenljive veliine koje uzrokuju sasvim drukije ponaanje kondenzatora, svitka pa i otpornika pod odreenim uvjetima. Stoga izmjenine mree osim izvora sadre i pasivne elemente koji predstavljaju otpor protjecanju izmjenine struje, a to su aktivni, induktivni i kapacitivni otpori.
2.1. AKTIVNI OTPOR

Protjecanje struje kroz vodi izaziva gubitke energije uslijed zagrijavanja vodia. U krugovima izmjenine struje u usporedbi s krugovima istosmjerne struje poveavaju se gubici, to je uzrokovano nizom procesa. Otpor jednog te istog vodia za izmjeninu struju vei je nego za istosmjernu. Da se uoi razlika otpor vodia za istosmjernu struju naziva se omskim otporom, a otpor za izmjeninu struju, djelatnim (aktivnim) otporom. Poveanje aktivnog otpora u odnosu na omski objanjava se time to izmjenino elektromagnetsko polje izaziva u vodiima i oko njih niz fizikalnih pojava vezanih s dopunskim gubicima energije. Navedimo neke od tih pojava: Istosmjerna struja je ravnomjerno rasporeena po poprenom presjeku vodia, tj. gustoa joj je konstantna. Izmjenina struja se neravnomjerno rasporeuje po poprenom presjeku. Gustoa struje u sredinjim dijelovima vodia manja je nego u podruju uz povrinu vodia. Magnetsko polje proizvedeno izmjeninom strujom generira elektromotornu silu koja stvara vrtlone struje, a one djeluju protiv uzroka koji ih je izazvao. Posljedica stvaranja vrtlonih struja je guranje izmjenine struje prema povrini vodia. Ova efektivna redukcija povrine kroz koju tee struja uzrokuje poveanje otpora. Fenomen se zove povrinski ili skin (koa) efekt. Tendencija rasta otpora postaje jako izraena kod viih frekvencija (f>104Hz), a kod ultravisokih frekvencija i otpor postaje ekstremno velik. Primjerice bakrena ica s promjerom od 1mm za frekvenciju izmjenine struje od 1MHz ima otpor etiri puta vei od otpora za istosmjernu struju. Izmjenino magnetsko polje stvara vrtlone struje u kompaktnim vodljivim masama, kao to su svitci s feromagnetskim jezgrama, jezgre transformatora, elektromagneta i dr., to uslijed zagrijavanja stvara energetske gubitke. U ekvivalentnim shemama ti se gubici prikazuju kao dodatni gubici na odgovarajuem aktivnom otporu. U feromagnetskim materijalima nastaju dopunski gubici energije izazvani predmagnetiziranjem, To su gubici zbog magnetske histereze, a tretiraju se kao poveanje aktivnog otpora materijala. Izmjenino elektrino polje uzrokuje preorijentaciju elektrinih dipola u dielektricima, tzv. elektrinu histerezu. Ona dovodi do zagrijavanja dielektrika i dopunskih gubitaka prikazanih preko pripadnog aktivnog otpora. U opem sluaju smatra se da su aktivnim otporom uzeti u obzir svi nepovratni (ireverzibilni) procesi pretvaranja elektrine energije u toplinsku ili neki drugi oblik energije. Pod aktivnim otporom ili rezistencijom podrazumijevamo onaj otpor koji ne stvara ni magnetsko ni elektrostatiko polje, kada kroz njega tee struja. Takvog otpora nema u praksi, ali mu se moe dosta pribliiti, ako se ne radi s visokim frekvencijama izmjeninih struja (do 300Hz). Troila koja se mogu smatrati istim aktivnim otporima zanemarivog induktiviteta i kapaciteta su arulje, ureaji za zagrijavanje, bifilarno motani iani otpornici i dr. Razmotrimo strujno/naponske odnose u krugu s aktivnim otporom R prikljuenim na izmjenini napon u(t)=Umsint prema Slici 2.1.1.:

89

i(t)

R
u(t)

Slika 2.1.1. Aktivni otpor u izmjeninom krugu

Trenutna vrijednost struje ovisi samo o prikljuenom naponu i otporu i odreuje se po Ohmovom zakonu:
i= u U m sin t = = I m sin t R R

Valni oblici i pripadni vektorski dijagram prikazani su na Slici 2.1.2.:

u,i u(t)

= t
/2 i(t) 3/2 2

I U

=0

Slika 2.1.2. Valni oblici i vektorski dijagram za krug s aktivnim otporom

Za iznose vektora struje i napona uzimaju se pripadne efektivne vrijednosti. Trenutna struja je sinusoidna i jednake je frekvencije kao i prikljueni napon. Takoer se uoava da je fazni pomak izmeu napona i struje:

= u i = 0
Fizikalna bit nepostojanja faznog pomaka je u tomu to se energija u krugu ne nagomilava, ve se u potpunosti troi na pretvorbu u toplinu, ili neki drugi oblik energije. Ohmov zakon za efektivne vrijednosti struja i napona izraava se jednakom relacijom kao i za istosmjerni krug:

90

Im =

Um R

Um Im = 2 R 2

I=

U R

Snaga na aktivnom otporu (djelatna snaga)

Budui da su napon i struja vremenski promjenljive funkcije, slijedi da je i trenutna snaga takoer vremenski promjenljiva. Za ve definirane sinusoidne vrijednosti struje i napona trenutna snaga je:
p( t ) = u i = U m sin t I m sin t = U m I m sin 2 t

Uporabom trigonometrijske transformacije za kvadrat sinusne funkcije dobije se:

P= UmIm (1 cos 2t ) = UI (1 cos 2t ) 2

Krivulja trenutnih vrijednosti snage je uvijek pozitivna i oscilira frekvencijom dvostrukom od temeljne frekvencije kao to se vidi na Slici 2.1.3.:
p,u,i p(t)

P=

UmIm 2

T/2 i(t) u(t)

Slika 2.1.3. - Valni oblik snage za krug s aktivnim otporom

Zbog rotacije dvostrukom frekvencijom fazor snage ne moe se crtati zajedno sa strujom i naponom u vektorskom dijagramu. Dobivena snaga moe biti samo pozitivna i naziva se aktivna ili djelatna snaga. Kada su napon i struja jednaki nuli energija ne dospijeva u krug, pa je i trenutna snaga p=0. Kada struja i napon dosegnu vrnu vrijednost trenutna snaga je najvea: p=Pm=UmIm. Snaga je stalno pozitivna jer je predaja energije uvijek usmjerena prema troilu (ne vraa se iz njega). Naime, u drugoj poluperiodi mijenja se predznak napona, ali i struje, pa se smjer protoka energije ne mijenja, tj. opet se itava energija predaje troilu. Energija se prinosi troilu neravnomjerno, u impulsima dvostruke frekvencije u odnosu na prikljueni napon. itava energija se na aktivnom otporu pretvara u toplinsku. Takav proces je nepovratan (ireverzibilan) proces. Protok energije jednosmjeran je i izmeu generatora i troila nema oscilacija energije. Ireverzibilni procesi nisu karakteristini samo za pretvorbu elektrine u toplinsku energiju, ve i u druge vidove energije: mehaniku, kemijsku, energiju zraenja i dr. Zato se svaki krug u kojem se vre slini procesi moe energetski razmatrati kao krug s aktivnim otporom. Prosjena vrijednost snage dobije se iz relacije za trenutnu snagu kao:

a
T

91

Um Im T U m I m sin 2t U I U I 1T t = = m m = m m = U I p( t )dt = (1 cos 2t )dt = T0 2T 0 2T 2 0 2 2 2 Srednja vrijednost djelatne snage u krugu s aktivnim otporom jednaka je produktu efektivnih vrijednosti struje i napona. Jedinica za mjerenje aktivne snage je vat (W). P= Zakljuak: U krugu s djelatnim otporom struja je u fazi s prikljuenim naponom. Sva energija pretvara se u toplinsku ili neke druge oblike energije. Nema oscilacija izmeu izvora i troila.

92

VJEBA A: AKTIVNI OTPOR

Zadatak:

Na zaslonu osciloskopa prikaite sliku sinusoidnog napona na aktivnom otporu i sa slike oitajte ili izraunajte slijedee vrijednosti: Amplitudu napona Um Amplitudu struje Im Efektivnu vrijednost napona U Efektivnu vrijednost struje I Period T Frekvenciju f Kutnu frekvenciju Trenutnu vrijednost napona nakon jedne treine perioda
qMjerni postupak: Funkcijski generator postavite na poloaj za sinusoidne funkcije. Spojite krug s aktivnim otporom R=1K prema Slici A.1. i prikljuite prvi kanal osciloskopa na ispitne toke A i B.
A Y1

R=1k

B Osciloskop

Slika A.1. Mjerenje u krugu s aktivnim otporom

Na osciloskopu podesite vremensku bazu X i napon prvog kanala Y1 kako slijedi:

Vremenska baza X: Kanal Y1:

0,1ms/podjeli 1V/podjeli

Podesite frekvenciju i napon funkcijskog generatora tako da se dobije krivulja izmjeninog sinusoidnog napona kao na Slici A.2.

93

- 0 (Y1)

Slika A.2. Snimanje karakteristika sinusoidnog signala za zadani primjer

Odredite vrijednosti navedene u zadatku vjebe: Amplituda napona: Um= Amplituda struje: Im= Efektivna vrijednost napona: U= Efektivna vrijednost struje: I= u(t=T/3)= Vto se deava sa slikom valnog oblika ako se vremenska baza osciloskopa postavi na 0,2ms/podjeli? Odgovori na pitanja i komentar: Period: T= Frekvencija: f= Kutna frekvencija:

=
Trenutna perioda: vrijednost za jednu treinu

94

VJEBA B: SNAGA NA AKTIVNOM OTPORU (DJELATNA SNAGA)

Zadatak:

Osciloskopom snimite sliku sinusoidnog napona i struje na aktivnom otporu. Slike sa zaslona ucrtajte na zadanom dijagramu. Na istom dijagramu konstruirajte, mnoenjem trenutnih vrijednosti napona i struje, krivulju djelatne snage.
qMjerni postupak: Sastavite krug sa serijskim spojem otpora R=1K i RM=100 prema Slici B.1. i prikljuite funkcijski generator (poloaj sinus).
A U U UM RM=100 B Y2 R=1K C Y1

Osciloskop

Slika B.1. - Mjerenje snage na aktivnom otporu Napomena: Otpor R=100 u zadanom krugu ima ulogu mjernog otpora. Napon UM na njemu proporcionalan je sa strujom koja tee kroz oba otpora, pa je struja: I= UM UM = RM 100

Zajednika referentna toka C obaju napona postavljena je izmeu otpora radi mogunosti istovremenog prikaza napona U i UM. Pri tomu se treba uzeti u obzir da su tada navedeni naponi fazno pomaknuti za 1800. Korektni prikaz naponskih krivulja postie se invertiranjem jednog od napona uz pomo osciloskopa koji posjeduje invertirajui ulaz. U vjebi e to biti napon UM na kanalu Y2. Panja: Ispitna toka C ne smije biti spojena s ispitnim tokama A i B preko mase (zemlje) prikljuenih ureaja (funkcijski generator, osciloskop). Ako je potrebno postavlja se izolacioni transformator.
Osciloskop spojite prema:

Ispitna toka A na kanal 1 (Y1) Ispitna toka B na kanal 2 (Y2) Ispitna toka C na masu (zemlju)
Namjetene vrijednosti (na osciloskopu):

95

Vremenska baza X: 0,1ms/podjeli Kanal Y1: 2V/podjeli (napon U) Kanal Y2: 0,5V/podjeli-invertirano (mjerni napon UM I) Centrirajte nultu liniju obaju kanala. Okidni signal: Y1
Podesite frekvenciju i napon funkcijskog generatora na:

Ugm=7,7V (maksimalna vrijednost) f=1KHz Napomena: Prema pravilu naponskog djelila naponi na otporima e biti: Um=7V UMm=0,7V
Odredite trenutne vrijednosti u, uM, i i p u trenucima odreenim prema Tablici B.1.:

Vrijeme t(ms) 0,0 0,1 0,15 0,25 0,35 0,4 0,5 0,6 0,65 0,75 0,85 0,9 1,0

Napon u(V)

Napon uM(V)

Struja i(mA)

Djelatna snaga p(mW)

Tablica B.1. - Trenutne vrijednosti napona, struje i snage

Ucrtajte snimljeni napon u i struju i u dijagram na Slici B.2. Iz dobivenih podataka konstruirajte oblik krivulje trenutne snage.

Napomena: Podjele na osi ordinata razliite su za svaku od ucrtanih veliina.

96

OVISNOST STRUJE, NAPONA I SNAGE NA AKTIVNOM OTPORU

60 50 40 30 30 25 20 15 10 12 10 8 6 4

Snaga P [mW]

20

Struja I [mA]

Napon U [V]

10 0 -10 -20 -30 -40 -50 -60

5 0 -5

2 0 -2 -4 -6 -8

-10 -15 -20 -25 -30

-10 -12 0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1

Vrijeme t [ms]

Slika B.2. Dijagram struje, napona i snage na aktivnom otporu

V to se moe zakljuiti iz valnog oblika snage? Kolika je srednja snaga? Odredite efektivne vrijednosti napona i struje na aktivnom otporu. Odgovori na pitanja i komentar:

97

2.2. SVITAK U IZMJENINOM KRUGU

Svitak se formira od zavoja vodljive (obino bakrene) ice, pri emu broj zavoja N, duljina svitka l, presjek njegove jezgre S i permeabilnost r materijala od kojega je napravljena jezgra, mogu varirati u irokim granicama, ovisno o eljenoj vrijednosti induktiviteta L:
L= N 2 0 r S l

Svitci se izrauju u irokoj paleti izvedbi ovisno o aplikaciji. Dvije temeljne skupine su zrani i svitci s magnetskom jezgrom (prigunice). Izbor materijala i konstrukcija magnetske jezgre bitno utjeu na karakteristike svitka. Realni svitak ima odreeni aktivni otpor zavoja, a kada sadri magnetsku jezgru dodatno se trebaju uzeti u obzir gubici koji nastaju u jezgri i koji uzrokuju nelinearne strujno-naponske odnose. Svitci su pasivni elementi izmjeninih krugova s vrlo irokim mogunostima uporabe u elektrotehnici. Primjerice slue za: generiranje induciranih napona (transformator, "bobina" u automobilu) generiranje magnetskih sila (elektrini motor, relej, kontaktori) filtriranje signala (NF filtri, VF filtri, pojasni filtri) skladitenje magnetske energije stvaranje elektrinog otpora Prigunice su svitci velikoga induktivnog otpora. Primjenjuju se u razliitim vrstama elektrinih filtara koji osiguravaju raspodjelu struje ovisno o frekvenciji. Niskofrekventne (NF) prigunice imaju znatan induktivitet od nekoliko ili desetak H, a imaju veliki induktivni otpor ve pri niskim frekvencijama. Veliki se otpor u ovom sluaju postie tako da se svitak konstruira s velikim brojem zavoja (L~N2) i sa zatvorenom magnetskom jezgrom (r>>). Visokofrekventne prigunice (VF) imaju mali induktivitet (mH, H) i predstavljaju veliki induktivni otpor samo za visoke frekvencije. Izrauju se bez jezgre ili sa specijalnom jezgrom (feriti).
Induktivni otpor

Razmatrajmo krug izmjenine struje u koji je ukljuen svitak zanemariva omskog otpora R0, kao na Slici 2.2.1.:
i(t)

L
u(t)

Slika 2.2.1. - Idealni svitak u izmjeninom krugu

Pod djelovanjem prikljuenog napona kroz zavoje svitka tee izmjenina struja stvarajui promjenljivo magnetsko polje. Ako svitak nema feromagnetsku jezgru, magnetski tok mijenja se sinusoidno i u fazi je sa strujom koja ga je izazvala. Obuhvaajui zavoje magnetski tok inducira u svakom od njih EMS samoindukcije, koja je posljedica strujnih promjena. Inducirana EMS e razmjerna je prema zakonu indukcije induktivitetu svitka i brzini promjene struje:

98

eL = N

d di = L dt dt

Za sluaj sinusoidno promjenljive struje i=Imsin, EMS samoindukcije je:

eL = L d (I m sin t ) = LI m cos t = LI m sin t = E Lm sin t dt 2 2

Prikljueni napon mora savladati samo EMS samoindukcije, jer je aktivni otpor zanemariv. U svakom trenutku prikljueni napon i EMS samoindukcije jednaki su po iznosu i suprotno usmjereni, pa prikljueni napon fazno prethodi struji za 900:

u L = eL = LI m sin t + = U Lm sin t + 2 2
Maksimalni napon na induktivitetu je:
U Lm = E Lm = LI m

Dijeljenjem s
UL = L = X L I

2 dobiju se efektivne vrijednosti UL i I, a njihov kvocijent ima dimenziju otpora:

1 Vs V = = s A A

U krugu izmjenine struje s idealnim svitkom (zanemariv omski otpor), stvara se otpor induktivnog karaktera. Naziva se induktivni otpor ili induktivna reaktancija. Oznaava se sa XL, a prikazan je jednim od simbola na Slici 2.2.2.:

Slika 2.2.2. - Simboli induktivnog otpora

Frekvencijska ovisnost induktivnog otpora je linearna kao to se vidi na Slici 2.2.3. Na slici je dana ovisnost o frekvenciji triju razliitih induktivnih otpora pri emu je L1<L2<L3. Za frekvenciju f=0 (istosmjerna struja) induktivni je otpor XL=0, pa se idealni svitak ponaa kao kratki spoj. Za vrlo visoke frekvencije induktivni otpor postaje vrlo velik, pa ve i kratki segment vodia moe izazivati veliki otpor protjecanju visokofrekventne struje.

a
XL3

99

XL= L

XL2 XL1

Slika 2.2.3. - Frekvencijska ovisnost induktivnoga otpora

Ohmov zakon primijenjen na krug s induktivnim otporom glasi:

I= U XL

Valni i pripadni vektorski dijagram kruga prikazan je na Slici 2.2.4.:

eL,uL,i
uL

UL eL i = t /2 3/2 2 I
=0

EL

Slika 2.2.4. - Valni i vektorski dijagram kruga s induktivnim otporom

EMS samoindukcije suprotstavlja se i porastu i opadanju struje, odnosno nastoji zadrati njenu prethodnu vrijednost. Predznak EMS samoindukcije je stoga suprotan predznaku struje, to je vidljivo na valnom dijagramu. Izlazi da EMS samoindukcije fazno zaostaje za strujom za /2. Prikljueni napon je u protufazi u odnosu na EMS samoindukcije, pa prethodi struji za /2. To se objanjava upravo djelovanjem EMS samoindukcije radi koje zakanjava promjena struje pri promjenama prikljuenog napona. Stvarni fizikalni uzrok je u izgradnji i razgradnji magnetskog polja svitka.

100

Snaga na induktivnom otporu

U krugu sa svitkom zanemariva aktivnog otpora naponski val prethodi strujnom za /2:
i(t) = I max sint ,

u( t ) = U max sin t + 2

Tada je trenutna snaga:

p(t) = U max I max sint sin t + = U max I max sint cos t 2

Uporabom transformacije:
sin 2 = 2 sin cos

dobije se:
p= UmIm sin 2t = UI sin 2t 2

Trenutna snaga mijenja se po sinusoidnom zakonu, ali s dvostrukom frekvencijom. Valni dijagram snage prikazan je na Slici 2.2.5.:
p,uL,i p(t) uL(t) i(t) T t

Slika 2.2.5. Valni dijagram snage na induktivnom otporu

U prvoj etvrtini perioda trenutna snaga ima pozitivan predznak, jer matematiki predstavlja produkt napona i struje koji su istog (pozitivnog) smjera. Fizikalno gledano struja u zavojnici raste, pa raste i energija magnetskog polja svitka. Energija se prostire od izvora ka troilu. U drugoj etvrtini perioda struja je pozitivna, a napon negativan, pa trenutna snaga ima negativan predznak. Kako se struja smanjuje razgrauje se magnetsko polje svitka i energija se vraa generatoru. Negativan predznak snage ukazuje na protok energije usmjeren od svitka prema generatoru. U treoj etvrtini perioda struja ponovo raste, ali sada u suprotnom smjeru. Kako je i trenutni napon

101

suprotnog smjera, snaga i energija su pozitivne tj. energija se predaje troilu. U posljednjoj etvrtini perioda energija se ponovo vraa generatoru. Poto u krugu nema aktivnog otpora, nema ni aktivnih gubitaka snage. Po zakonu o sauvanju energije mora energija koju generator predaje svitku biti vraena natrag u generator. Srednja aktivna snaga u toku jednog perioda mora biti jednaka nuli, to i matematiki slijedi iz:
1 1 UI 1 P = p( t )dt = UI sin 2tdt = cos 2t = 0 T0 T0 T 2 0
T T T

Naime, integral sinusne funkcije unutar cijelog broja perioda uvijek je jednak nuli. Energetski gledano proces izmjene energije u krugu s istim induktivnim otporom je reverzibilan. U krugu se vre oscilacije energije izmeu generatora i magnetskog polja zavojnice bez gubitaka. Snagu u krugu nazivamo induktivnom jalovom snagom QL i mjerimo je u volt-amperima reaktivnim VAr:
QL = U L I (VAr)

Zakljuak: U krugu s istim induktivnim otporom struja fazno zaostaje za prikljuenim naponom za 900. Cjelokupna energija oscilira izmeu generatora i magnetskog polja svitka. U krugu nema gubitaka energije.

102

VJEBA C: FAZNI POMAK IZMEU STRUJE I NAPONA NA SVITKU

Zadatak:

Na zaslonu osciloskopa prikaite sliku sinusoidnog napona i struje na svitku i oitajte fazni pomak izmeu njih.
qMjerni postupak: Funkcijski generator postavite na poloaj za sinusoidne funkcije. Spojite krug s aktivnim otporom R=1K i svitkom sa L=100mH prema Slici C.1.:
A R=1K UMM =3V f=1KHz Y1

L=100m B Y2

Slika C.1. Krug za mjerenje faznog pomaka na svitku

Parametre sinusoidnog izvora podesite na osciloskopu tako da bude: UMM=3V [napon od vrha do vrha (peak to peak) tj. od maksimuma do minimuma] f=1KHz

Napomena: Otpor R=1K u zadanom krugu ima ulogu mjernog otpora. Napon na njemu UR proporcionalan je sa strujom IL koja tee kroz induktivni otpor. Radi istovremenog prikazivanja napona na svitku UL i struje svitka IL dane preko UR, referentna toka za mjerenje napona smjetena je izmeu svitka i mjernog otpora (ispitna toka C). Takoer treba uzeti u obzir da su zbog pozicije toke C dva spomenuta napona invertirana u fazi za 1800. Stvarno e se pokazivanje obaju napona dobiti tako da se jedan od njih invertira pomou osciloskopa (tipka inv). U vjebi e to biti napon UL na kanalu 2 (Y2).
Osciloskop spojite prema:

Ispitna toka A na kanal 1 (Y1) Ispitna toka B na kanal 2 (Y2) - invertirano Ispitna toka C na masu (zemlju)
Namjetene vrijednosti (na osciloskopu):

Vremenska baza X: Kanal Y1: Kanal Y2: Okidni signal: Y1

0,1ms/podjeli 1V/podjeli (napon URIL) 1V/podjeli-invertirano (napon svitka UL)

a Napone sa zaslona osciloskopa prenesite u reetku prema Slici C.2.:

103

- 0 (Y1)

- 0 (Y2)

Slika C.2. Odreivanje faznog pomaka izmeu struje i napona na induktivnom otporu
Iz dijagrama oitajte fazni pomak izmeu napona i struje na svitku: Period: T=.........ms ;

3600

Vremenski pomak izmeu napona i struje:

t=..........ms

Fazni pomak:
360 0 t = = T Komentar:

104

VJEBA D: INDUKTIVNA REAKTANCIJA SVITKA

Zadatak:

Na zaslonu osciloskopa prikaite slike sinusoidnih napona i struja razliitih svitaka na razliitim frekvencijama i snimite krivulje XL=F(f). Induktivne reaktancije odredite iz snimljenih vrijednosti napona i struje i provjerite ih proraunom.
qMjerni postupak:

Funkcijski generator postavite na poloaj za sinusoidne funkcije. Spojite krug s aktivnim otporom R=1K i svitkom sa L1=40mH prema Slici D.1.:
A R=1K UMM =8V f=1...6KHz L1= 40mH L2=100mH L3=200mH B Y2 Y1

Osciloskop

Slika D.1. Krug za mjerenje reaktancije svitka

Sva mjerenja trebat e se ponoviti i za svitke induktiviteta L2=100mH i L3=200mH. Parametre sinusoidnog izvora podesite na osciloskopu tako da bude: UMM=8V [napon od vrha do vrha (peak to peak) tj. od maksimuma do minimuma] f=1KHz

Napomena: Otpor R=1K ponovo ima ulogu mjernog otpora. Napon na njemu UR proporcionalan je sa strujom IL koja tee kroz induktivni otpor, pa je struja IL=UR/R. Kanal Y2 mora biti invertiran.
Osciloskop spojite prema:

Ispitna toka A na kanal 1 (Y1) Ispitna toka B na kanal 2 (Y2) - invertirano Ispitna toka C na masu (zemlju) Centrirajte nultu liniju obaju kanala. Okidni signal: Y1
Odredite max.-min. vrijednosti URMM i ULMM te izraunajte struju ILMM=URMM/R za frekvencije i induktivitete odreene podacima u Tablici D.1.:

105

f [kHz]
40mH

1
100mH 200mH 40mH

URMM[V]

ULMM[V]

100mH 200mH 40mH

ILMM[mA] XL[k]

100mH 200mH 40mH 100mH 200mH

Tablica D.1. Mjerni podaci za proraun induktivnog otpora svitka

Temeljem dobivenih podataka izraunajte pripadne vrijednosti XL=ULMM/ILMM i unesite ih u tablicu. Na dijagramu prema Slici D.2. unesite odgovarajue iznose XL i konstruirajte karakteristine krivulje XL=F(f).
FREKVENCIJSKA OVISNOST INDUKTIVNE REAKTANCIJE
9 8 7 6 5 4 3 2 1 0

Induktivna reaktancija XL [K ]

Frekvencija f [KHz]

Slika D.2. Ovisnost induktivnog otpora svitka o frekvenciji

106

Napomena: Namjetene vrijednosti (na osciloskopu) podeavaju se ovisno o zahtijevanoj frekvenciji.

V to se moe zakljuiti iz dobivenih frekvencijskih ovisnosti induktivne reaktancije? Odredite XL prema formuli XL=L na frekvenciji 2KHz za zadane induktivitete L1, L2 i L3. Usporedite ih s vrijednostima dobivenim eksperimentom. Napomena: Odstupanja mogu biti uzrokovana nepreciznostima u mjerenju i dozvoljenim tolerancijama komponenata. Odgovori na pitanja i komentar:

107

VJEBA E: SNAGA NA INDUKTIVNOJ REAKTANCIJI

Zadatak:

Osciloskopom snimite sliku sinusoidnog napona i struje na svitku. Slike sa zaslona ucrtajte na zadanom dijagramu. Na istom dijagramu konstruirajte, mnoenjem trenutnih vrijednosti napona i struje, krivulju jalove induktivne snage.
qMjerni postupak: Sastavite krug sa serijskim spojem otpora R=1K i induktiviteta L=100mH prema Slici E.1. i prikljuite funkcijski generator.
A R=1K Um=4V f=1KHz Y1

L=100m B Y2

Slika E.1. - Mjerenje snage na induktivnoj reaktanciji Napomena: Otpor R=1K u zadanom krugu ima ulogu mjernog otpora. Napon UR na njemu proporcionalan je sa strujom koja tee kroz svitak. Zbog poloaja toke C kanal Y2 mora biti invertiran.
Podesite frekvenciju i napon funkcijskog generatora na:

Um=4V f=1KHz
Osciloskop spojite prema:

Ispitna toka A na kanal 1 (Y1) Ispitna toka B na kanal 2 (Y2) Ispitna toka C na masu (zemlju)
Namjetene vrijednosti (na osciloskopu):

Vremenska baza X: Kanal Y1: Kanal Y2:

0,1ms/podjeli 1V/podjeli (napon UR I) 1V/podjeli-invertirano (napon na svitku UL)

Centrirajte nultu liniju obaju kanala.

108

Okidni signal: Y1
Precrtajte slike trenutnih vrijednosti struje i napona na svitku sa zaslona osciloskopa i unesite ih u dijagram prema Slici E.2.
INDUKTIVNA REAKTANCIJA - VAL NI DIJAGRAMI STRUJE, NAPONA I SNAGE Struja I [mA ] ; Napon UL [V] ; Reak t. s naga QL [mVAr] 5 4 3 2 1 0 -1 -2 -3 -4 -5 0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 Vrijeme t [ms] 0.7 0.8 0.9 1

Slika E.2. - Valni oblici struje, napona i snage na induktivnoj reaktanciji

Oitajte navedene vrijednosti za trenutke specificirane prema Tablici E.1. i unesite ih u istu. Izraunajte pripadne vrijednosti trenutne reaktivne snage i unesite ih u dijagram na Slici E.2. te konstruirajte valni oblik snage.

109 Vrijeme t(ms) 0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0 Struja iL(mA) Napon uL(V) Snaga QL(mVAr)

Tablica E.1. - Izmjereni podaci za struje, napone i snage na induktivnoj reaktanciji

V to se moe zakljuiti iz valnog oblika snage? Kolika je srednja snaga? Odredite efektivne vrijednosti napona i struje na induktivnoj reaktanciji. Odgovori na pitanja i komentar:

110

2.3. KONDENZATOR U IZMJENINOM KRUGU

Pored aktivnih otpora kondenzatori su najee koritene pasivne komponente izmjeninih krugova. Uporaba im je vrlo raznovrsna. Izmeu ostalog slue za: Odvajanje istosmjerne komponente od izmjenine komponente struje Ostvarivanje faznog pomaka napona i struje Kratko spajanje izmjeninih napona Konstrukciju filtara i rezonantnih krugova Pohranu elektrine energije Realizaciju vremenskog kanjenja Za istosmjernu struju po zavretku kratkotrajne prijelazne pojave kondenzator postaje mjesto prekida strujnog kruga. Da bi se uspostavio stalni tok struje mora postojati zatvoreni strujni krug. Za vremenski promjenljiv napon izvora, krug se zatvara preko pomane struje (dielektrine struje), koja predstavlja oscilatorno kretanje vezanih naboja dielektrika pod djelovanjem izmjeninoga elektrinog polja. Kad nije prikljuen napon centri pozitivnog i negativnog naboja atoma dielektrika se poklapaju. Meutim, kada je na krug narinut izmjenini izvor, jezgre atoma se pomjeraju u smjeru djelovanja elektrinog polja, a putanje elektrona se eliptino izduuju u suprotnom smjeru. Dakle, pomana struja se opisuje kao oscilatorno kretanje jezgri atoma i periodika deformacija putanja elektrona u ritmu narinutih promjena napona izvora. Deformacije su elastine (dielektrik se vraa u stacionarno stanje kada nije prikljuen elektrini izvor) sve dok se ne prijee granina vrijednost jakosti elektrinog polja. Tada dolazi do proboja dielektrika (plastina deformacija). Kondenzator gubi svoju funkciju, jer je dielektrik nepovratno uniten. Kondenzator se periodiki puni pri poveanju, odnosno prazni pri smanjenju napona. Izmjenina struja je, fizikalno gledano, struja punjenja i pranjenja kondenzatora, a zatvara se preko polariziranih naboja u dielektriku.
Kapacitivni otpor

Razmatrajmo krug u kojem je na izmjenini izvor ukljuen kondenzator kapaciteta C bez gubitaka (Rc0), kao na Slici 2.3.1.:

i(t) C u(t)

Slika 2.3.1. Izmjenini krug s idealnim kondenzatorom

Za veliinu struje bitna je brzina promjene napona izvora dU/dt. Isto tako veliina struje ovisi i o kapacitetu kondenzatora C, jer se s poveanjem kapaciteta poveava i sposobnost nagomilavanja naboja na njemu. Kako je struja odreena vremenskim protokom naboja, ona mora biti proporcionalna i kapacitetu kondenzatora. Matematiki prikazano, iz poznatih relacija:
dq = Cdu = idt

111

dobije se:
iC = C du dt

Za sluaj narinutog izmjeninog napona u=Umsint trenutna struja mu prethodi za 900, jer je:
iC = C d (U m sin t ) = U mC cos t = U mC sin t + = I m sin t + dt 2 2

Maksimalna struja kroz kondenzator je:

I Cm = CU m

Djeljenjem s

2 dobiju se efektivne vrijednosti U i IC, a njihov kvocjent ima dimenziju otpora:

U 1 = = XC I C C

1 V = = As A s 1 V

U krugu izmjenine struje s idealnim kondenzatorom (zanemariv aktivni otpor), stvara se otpor kapacitivnog karaktera. Naziva se kapacitivni otpor ili kapacitivna reaktancija. Oznauje se sa XC, a simbol mu je prikazan na Slici 2.3.2.:

XC
Slika 2.3.2. - Simbol kapacitivne reaktancije

Kapacitivni otpor je suprotstavljanje kondenzatora protoku izmjenine struje koje je obrnuto razmjerno frekvenciji i kapacitetu kondenzatora. Frekvencijska ovisnost kapacitivnog otpora je oblika hiperbole, a za dva razliita kondenzatora kapaciteta C1 i C2 prikazana je na Slici 2.3.3.:

XC=1/C

C1>C2 XC2 XC1

f
Slika 2.3.3. - Frekvencijska ovisnost kapacitivnoga otpora

112

Za frekvenciju f=0 (istosmjerna struja) kapacitivni otpor XC, pa je na mjestu idealnog kondenzatora prekid strujnog kruga. Za vrlo visoke frekvencije kapacitivni otpor postaje vrlo malen, pa se za ultravisoke frekvencije ponaa gotovo kao kratki spoj. Ohmov zakon primjenjen na krug s kapacitivnim otporom glasi:
IC = U XC

Valna svojstva kruga s kapacitivnim otporom slijede iz ranije izvedenih relacija. Valni i pripadni vektorski dijagram prikazan je na Slici 2.3.4.:
eC,uC,i uC eC I i = t /2 3/2 2 EC
UC

Slika 2.3.4. - Valni i vektorski dijagram kruga s kapacitivnim otporom

Referentna vrijednost je prikljueni izmjenini napon. Struja kroz kondenzator fazno mu prednjai za /2. EMS kondenzatora je u protufazi s prikljuenim naponom:
eC = u = ECm sin(t + )

Napon UC=ICXC koji se troi na savladavanje kapacitivnog otpora je kapacitivni pad napona.
Snaga na kapacitivnom otporu

U krugu s kondenzatorom zanemarivih gubitaka strujni val prethodi naponskomu za /2:

uC (t) = U C max sint ,

iC ( t ) = I C max sin t + 2

pa je trenutna snaga:

p(t) = U C max I C max sint sin t + = U C max I C max sint cos t = U C I C sin 2t 2

113

Trenutna snaga mijenja se opet po sinusoidnom zakonu s dvostrukom frekvencijom. Valni dijagram snage prikazan je na Slici 2.3.5.:
p,uC,i p(t) uC(t)

T i(t)

Slika 2.3.5. Valni dijagram snage na kapacitivnom otporu

U prvoj i treoj etvrtini perioda kondenzator se puni, jer raste napon na njemu u pozitivnom (I etvrtina), odnosno negativnom smjeru (III etvrtina). Kondenzator uzima energiju s izvora. Trenutna energija i snaga je u oba sluaja pozitivna (UC i IC imaju jednaki predznak), jer se prostire s izvora na troilo (kondenzator) i nagomilava se u njegovu elektrinom polju. U drugoj i etvrtoj etvrtini perioda kondenzator se prazni, pa napon na njemu opada. Kondenzator vraa energiju natrag u generator razgraujui pri tom vlastito elektrino polje, pa je protok energije i snage negativan (UC i IC imaju suprotan preznak). Kako u krugu nema aktivnog otpora, nema ni aktivnih gubitaka snage. Kao i u sluaju induktivnog otpora sva energija koju generator predaje kondenzatoru mora biti vraena natrag u generator. Srednja aktivna snaga u toku jednog perioda mora biti jednaka nuli. Proces izmjene energije u krugu s istim kapacitivnim otporom je reverzibilan. U krugu se vre oscilacije energije izmeu generatora i elektrinog polja kondenzatora bez gubitaka. Snagu u krugu nazivamo kapacitivnom jalovom snagom QC i mjerimo je u volt-amperima reaktivnim VAr:
QC = U C I C (VAr) Zakljuak: U krugu s kondenzatorom bez gubitaka struja prethodi prikljuenom naponu za 900. Jalova energija oscilira izmeu generatora i elektrinog polja kondenzatora. U krugu nema gubitaka energije.

114

VJEBA F: FAZNI POMAK IZMEU STRUJE I NAPONA NA KONDENZATORU

Zadatak:

Na zaslonu osciloskopa prikaite sliku sinusoidnog napona i struje kondenzatora i oitajte fazni pomak izmeu njih.
qMjerni postupak: Funkcijski generator postavite na poloaj za sinusoidne funkcije. Spojite krug s aktivnim otporom R=1K i kapacitetom C=0,22F prema Slici F.1.:
A
R=1K
UMM =3V f=1KHz

Y1

C
C=0,22F

Y2

Osciloskop

Slika F.1. Krug za mjerenje faznog pomaka na kondenzatoru

Parametre sinusoidnog izvora podesite na osciloskopu tako da bude:

UMM=3V f=1KHz

Otpor R=1K je mjerni otpor. Napon na njemu UR proporcionalan je sa strujom IC koja tee kroz kapacitivni otpor. Radi istovremenog prikazivanja napona na kondenzatoru UC i struje kondenzatora IC dane preko UR, referentna toka C za mjerenje napona smjetena je izmeu kondenzatora i mjernog otpora. Napon UC na kanalu 2 (Y2) mora biti invertiran.
Osciloskop spojite prema:

Ispitna toka A na kanal 1 (Y1) Ispitna toka B na kanal 2 (Y2) - invertirano Ispitna toka C na masu (zemlju)
Namjetene vrijednosti (na osciloskopu):

Vremenska baza X: Kanal Y1: Kanal Y2: Okidni signal: Y1

0,1ms/podjeli 1V/podjeli (napon URIC) 1V/podjeli-invertirano (napon kondenzatora UC)

a Napone sa zaslona osciloskopa prenesite u reetku prema Slici F.2.:

115

- 0 (Y1)

- 0 (Y2)

Slika F.2. Odreivanje faznog pomaka izmeu struje i napona na kapacitivnom otporu
Iz dijagrama oitajte fazni pomak izmeu napona i struje na kondenzatoru. Period: T=.........ms ;

3600

Vremenski pomak izmeu napona i struje:

t=..........ms

Fazni pomak:

360 0 t = T

Odgovori na pitanja i komentar:

116

VJEBA G: KAPACITIVNA REAKTANCIJA KONDENZATORA

Zadatak:

Na zaslonu osciloskopa prikaite slike sinusoidnih napona i struja razliitih kondenzatora na razliitim frekvencijama i snimite krivulje XC=F(f). Kapacitivne reaktancije odredite iz max.-min. vrijednosti napona i struje i provjerite ih proraunom.
qMjerni postupak: Funkcijski generator postavite na poloaj za sinusoidne funkcije. Spojite krug s aktivnim otporom R=1K i kondenzatorom sa C1=0,22F prema Slici G.1.:
A R=1K
UMM =8V f=100...700Hz

Y1

C1=0,22 F C2=0,47 F C3=1 F

Y2

Osciloskop

Slika G.1. Krug za mjerenje kapacitivne reaktancije

Sva mjerenja trebat e se ponoviti i za kondenzatore kapaciteta C2=0,47F i C3=1F. Parametre sinusoidnog izvora podesite na osciloskopu tako da bude:

UMM=8V f=0,1KHz
Napomena: Otpor R=1K je mjerni otpor. Napon na njemu UR proporcionalan je sa strujom IC koja tee kroz kapacitivni otpor, pa je struja IC=UR/R.
Osciloskop spojite prema:

Ispitna toka A na kanal 1 (Y1) Ispitna toka B na kanal 2 (Y2) - invertirano Ispitna toka C na masu (zemlju) Centrirajte nultu liniju obaju kanala. Okidni signal: Y1
Odredite max.-min vrijednosti napona URMM i UCMM te izraunajte struju ICMM=URMM/R za frekvencije i kapacitete odreene podacima u Tablici G.1.:

117

f(KHz) UCMM(V) 1F 0,47F 0,22F 1F 0,47F 0,22F 1F 0,47F 0,22F 1F 0,47F 0,22F

0,1

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

0,7

URMM(V)

ICMM(mA)

XC(K)

Tablica G.1. Mjerni podaci za proraun kapacitivnoga otpora kondenzatora

Temeljem dobivenih podataka izraunajte vrijednosti XC=UCMM/ICMM i unesite ih u tablicu.
FREKVENCIJSKA OVISNOST KAPACITIVNE REAKTANCIJE
9 8 7 6 5 4 3 2 1 0

Kapacitivna reaktancija Xc [K ]

0,1

0.2

0,3

0,4

0,5

0,6

0.7

Frekvencija f [KHz]

Slika G.2. Ovisnost kapacitivnog otpora kondenzatora o frekvenciji

118

Na dijagramu prema Slici G.2. unesite odgovarajue iznose XC i konstruirajte karakteristine krivulje XC=F(f). V to se moe zakljuiti iz dobivenih frekvencijskih ovisnosti kapacitivne reaktancije? Odredite XC prema formuli XC=1/C na frekvenciji 600Hz za zadane kapacitete C1, C2 i C3. Usporedite ih s vrijednostima dobivenim eksperimentom. Napomena: Odstupanja mogu biti uzrokovana nepreciznostima u mjerenju i dozvoljenim tolerancijama komponenata. Odgovori na pitanja i komentar:

119

VJEBA H: SNAGA NA KAPACITIVNOJ REAKTANCIJI

Zadatak:

Osciloskopom snimite sliku sinusoidnog napona i struje na kondenzatoru. Slike sa zaslona ucrtajte na zadanom dijagramu. Na istom dijagramu konstruirajte, mnoenjem trenutnih vrijednosti napona i struje, krivulju reaktivne kapacitivne snage.
qMjerni postupak: Sastavite krug sa serijskim spojem otpora R=1K i kapaciteta C=0,22F prema Slici H.1. i prikljuite funkcijski generator.
A UR
Um=4V f=1KHz

Y1

R=1K C

UC

C=0,22F B Y2

Osciloskop

Slika H.1. - Mjerenje snage na kapacitivnoj reaktanciji Napomena: Otpor R=1K u zadanom krugu ima ulogu mjernog otpora. Napon UC na kanalu Y2 treba se invertirati.
Podesite frekvenciju i napon funkcijskog generatora na:

Um=4V f=1KHz
Osciloskop spojite prema:

Ispitna toka A na kanal 1 (Y1) Ispitna toka B na kanal 2 (Y2) Ispitna toka C na masu (zemlju)
Namjetene vrijednosti (na osciloskopu):

Vremenska baza X: Kanal Y1: Kanal Y2:

0,1ms/podjeli 1V/podjeli (napon UR I) 1V/podjeli-invertirano (napon na kondenzatoru UC)

Centrirajte nultu liniju obaju kanala. Okidni signal: Y1

120

Precrtajte slike trenutnih vrijednosti struje i napona na kondenzatoru sa zaslona osciloskopa i unesite ih u dijagram prema Slici H.2
KAPACITIVNA REAKTANCIJA - VAL NI DIJAGRAMI STRUJE, NAPONA I SNAGE 5 4 3 2 1 0 -1 -2 -3 -4 -5 0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 Vrijeme t [ms] 0.7 0.8 0.9 1

Struja I [mA ] ; Napon UC [V] ; Reakt. snaga QC [m VAr]

Slika H.2. - Valni oblici struje, napona i snage na kapacitivnoj reaktanciji

Oitajte navedene vrijednosti za trenutke specificirane prema Tablici H.1. i unesite ih u istu. Izraunajte pripadne vrijednosti trenutne reaktivne snage i unesite ih u dijagram na Slici H.2., te konstruirajte valni oblik snage.

121 Vrijeme 0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0 Struja iC(mA) Napon uC(V) Snaga QC(mVAr)

Tablica H.1. - Izmjereni podaci za struje, napone i snage na kapacitivnoj reaktanciji

V to se moe zakljuiti iz valnog oblika snage? Kolika je srednja snaga? Odredite efektivne vrijednosti napona i struje na kapacitivnoj reaktanciji. Odgovori na pitanja i komentar:

122

3. MJEOVITI SPOJEVI U KRUGOVIMA IZMJENINE STRUJE

Pasivni elementi: aktivni, induktivni i kapacitivni otpor mogu u mreama tvoriti razliite serijske, paralelne i mjeovite spojeve. Primjenjuju se ista pravila za odreivanje ukupnog otpora koja vrijede i za istosmjerne struje. Pri tome valja imati na umu odgovarajue fazne odnose pojedinih komponenti. Strujno naponski vektorski dijagrami svih pasivnih elemenata koje sadravaju izmjenini krugovi, skupno su prikazani na Slici 3.1:
UL UR I I UC R XL XC I

Ref. os

Slika 3.1. - Vektorski strujno-naponski dijagrami pasivnih elemenata izmjeninih krugova

Potrebno je provesti pomnu analizu svih kombinacija serijskih i paralelnih spojeva navedenih elemenata koja se onda moe primjeniti na postavljanje ekvivalentnih shema sklopova i ureaja izmjenine struje, kao i na rjeavanje sloenih izmjeninih krugova. Za realizaciju narednih vjebi dovoljno je poznavanje vektorskih odnosa izmjeninih veliina, jer se razmatraju temeljni jednostavni krugovi. Meutim, analiza sloenijih krugova na ovaj nain postaje zamrena, pa zahtijeva jednostavniji pristup. Tada se primjenjuje dobro poznata matematika metoda u kojoj se izmjenine veliine zamjenjuju kompleksnim simbolima, pa otuda i njeno ime simbolika metoda. Simboliku metodu uveo je Steinmetz ve 1893. god. Temelji se na prikazu struja, napona, snaga, otpora i vodljivosti pomou fazora u Gaussovoj kompleksnoj ravnini, gdje se izmjenine veliine dadu prikazati kompleksnim brojevima. Time se jednim simbolom oznauje kako brojana vrijednost, tako i faza odreene izmjenine veliine. Vano je istaknuti da se simbolika metoda moe primjenjivati samo za sinusoidne veliine. Uz to one moraju imati jednake i konstantne frekvencije.

123

3.1. SERIJSKI SPOJ AKTIVNOG I INDUKTIVNOG OTPORA

Realni svitak bez feromagnetske jezgre (zrani svitak) ima pored induktivnog i nezanemariv aktivni otpor zavoja. Stoga se moe prikazati ekvivalentnom shemom koja sadrava serijski R-XL spoj, kao na Slici 3.1.1.:
I R XL

U Slika 3.1.1. - Serijski R-XL spoj (ekvivalentna shema realnoga svitka)

Za savladavanje aktivnog otpora stvara se pad napona koji se fazno poklapa sa strujom, a za savladavanje induktivnog otpora pad napona koji fazno prethodi struji za 900. Oigledno je da napon narinut na serijsku kombinaciju mora fazno prethoditi struji za neki kut , koji ovisi o meusobnom odnosu aktivnog i induktivnog otpora:
0 90 0

to je aktivni otpor vei kut je blii nuli, a to je induktivni otpor vei kut je blii 900. Budui da u serijskome krugu svim elementima kruga tee jedna te ista struja, logino ju je odabrati kao referentnu vrijednost. Trenutne vrijednosti struja i svih napona u krugu su:
i = I m sin t u R = U Rm sin t u L = U Lm sin (t + 90 0 ) u = U m sin(t + )

Odgovarajui valni oblici prikazani su na Slici 3.1.2.:

u,uL,uR,i u uL i uR = t /2 3/2 2

Slika 3.1.2. - Valni dijagrami serijskoga R-XL spoja

124

Ukupni napon dobije se kao zbroj trenutnih vrijednosti uR i uL. Vidljivo je da prikaz preko trenutnih vrijednosti postaje kompliciran i nepregledan ve i za jednostavni serijski spoj. Zato e se u analizi ostalih spojeva izbjegavati, jer se sve potrebne informacije mogu izvui iz pripadnih vektorskih dijagrama. Za savladavanje aktivnog otpora stvara se aktivni pad napona UR koji se fazno poklapa sa strujom. Induktivni pad napona UL fazno prethodi struji za 900. Efektivne vrijednosti su im:
U R = IR U L = IX L

Ovi se naponi ne zbrajaju algebarski kao kod istosmjernih struja, ve se simboliki tretiraju kao vektori. Za jakost struje odabranu kao referentni vektor dobije se vektorski dijagram napona i struja razmatranog kruga kao na Slici 3.1.3.:

U UL

90 UR

Slika 3.1.3. Vektorski dijagram serijskoga R-XL kruga

Promatra li se izdvojeno trokut napona kruga oigledno je da je ukupni napon hipotenuza trokuta:
2 2 U = UR +UL

Dijeljenjem svih stranica trokuta napona s konstantnom strujom I dobije se trokut otpora, a mnoenjem sa I trokut snaga. Sva tri trokuta koji u potpunosti oslikavaju sve veliine potrebne za proraun kruga, prikazana su na Slici 3.1.4:

S U UL Z QL XL 900 R

UR

900

900

Slika 3.1.4. Trokut napona, otpora i snaga serijskoga R-XL kruga

Fazni odnosi u sva tri sluaja ne mijenjaju se jer se mnoenjem i dijeljenjem sa I proporcionalno mijenjaju sve stranice trokuta napona. Komponente trokuta otpora su:

a
R= UR I UL I

125

djelatni ili aktivni otpor (rezistencija)

XL =

induktivni otpor (induktivna reaktancija)

Z=

U I

ukupni ili prividni otpor (impedancija)

Impedancija Z obuhvaa aktivne gubitke i protudjelovanje EMS samoindukcije koju savladava napon na induktivitetu UL. Iz trokuta otpora slijedi:
2 Z = R2 + X L

Ohmov zakon za zadani krug je:

I= U = Z U
2 R2 + X L

Fazni se kut moe odrediti neposredno iz vektorskog dijagrama, ako u se u mjerilu ucrtaju sve veliine. Jednostavnije je fazni kut izraziti analitiki pomou neke od trigonometrijskih funkcija. Iz trokuta otpora dobije se:

= arccos

X X R = arcsin L = arctg L Z Z R

Trenutna snaga je:

p = ui = U m I m sin t sin(t + )

Valni dijagram snage prikazan je na Slici 3.1.5.:

p,uL,i p(t)

T i(t) uL(t)

Slika 3.1.5. Valni dijagram snage za serijski R-XL spoj

126

Elektrina energija predana od izvora dijelom se pretvara u toplinsku na aktivnom otporu, a dijelom oscilira izmeu generatora i magnetskoga polja svitka. Fazni kut odgovara onom dijelu perioda u toku kojeg je trenutna snaga negativna, tj. vraa se u generator. to je fazni pomak vei to se manje svrsishodno koristi energija generatora. Ireverzibilni proces pretvaranja elektrine energije u toplinsku opisuje se djelatnom snagom P:
P =URI

Kako je iz trokuta napona:

U R = U cos

dobije se:
P = UI cos (W)

Jalova snaga QL karakterizira oscilacije izmeu generatora i magnetskoga polja svitka:

QL = U L I = UI sin (VArind )

Ukupna ili prividna snaga S uzima u obzir ireverzibilne gubitke i reverzibilni proces oscilacija. Jednaka je geometrijskom zbroju aktivne i reaktivne snage, a mjeri se u VA. Meusobni odnosi snaga mogu se odrediti iz trokuta snaga s prethodne slike. Tako je:
S = P2 + Q2 =

(UI cos )2 + (UI sin )2

= UI

Q = S sin P = S cos

Takoer vrijedi i:
2 UR P=I R= R 2 2 UL XL

Q = I2XL =

U2 S=I Z= Z
2

Usporede li se izrazi za aktivnu i prividnu snagu vidi se da aktivna snaga, uz postojanje faznog pomaka, moe biti manja ili najvie jednaka prividnoj snazi. Omjer ovih snaga naziva se faktorom snage cos:
cos = P S

127

Faktor snage pokazuje koliki dio prividne snage koju razvija generator, iskoristi troilo u vanjskom dijelu kruga. esto se u praksi kao karakteristika elektrotehnikih ureaja navodi i faktor snage. Rad u uvjetima postojanja reaktivne snage je nepovoljan, jer se u graninom sluaju istoga reaktivnog troila ne razvija aktivna snaga, a generator radi s punim optereenjem. Vodovi za prijenos elektrine energije optereeni su reaktivnom snagom i na njima nastaju dodatni gubici. Razmotrimo kao primjer rad generatora s konstantnom prividnom snagom od 100KVA, pri promjeni karaktera otpora troila. Ako je faktor snage troila cos=0,5 induktivno, aktivna snaga koju troilo stvarno konzumira je 50KW. Poveanje faktora snage postie se paralelnim vezivanjem kondenzatora, ija reaktivna snaga reducira induktivnu snagu. Taj se postupak zove kompenzacija faktora snage. Poveanjem na primjerice cos=0,9 troilo e koristiti znatno veu snagu od 90KW. Poveanje faktora snage omoguuje potpunije iskoritenje nominalne snage generatora. Imajui na umu da veliki dio elektrotehnikih ureaja (elektromotori, transformatori) ima osim aktivne i reaktivnu induktivnu snagu, znaaj kompenzacije faktora snage je oigledan. U cjelokupnom elektroenergetskom sustavu poveanje faktora snage za 1% moe donijeti godinje utede koje se mjere u milionima KWh elektrine energije. Faktor jalove snage je:
sin = Q S

128

VJEBA I: SERIJSKI SPOJ AKTIVNOG I INDUKTIVNOG OTPORA

Zadatak:

Na serijskom spoju aktivnog otpora i svitka izmjerite pomou multimetra i osciloskopa napon svitka UL, aktivni napon UR, struju I i fazni pomak izmeu ukupnog napona U i napona UR. Izraunajte induktivnu reaktanciju svitka XL, prividni otpor (impedanciju) Z i fazni pomak izmeu ukupnog napona i aktivnog napona. Napomena: Stvarni djelatni otpor zavoja svitka koji se koristi u vjebi je malen i iznosi oko 13 , pa se moe zanemariti u traenim proraunima.
qMjerni postupak: Spojite krug s aktivnim otporom R=1K i svitkom sa L1=100mH prema Slici I.1.:
I L=100m UMM =6V f=1KHz R=1K

Y1

Y2

Osciloskop
Slika I.1. Krug za mjerenje parametara serijskoga R-XL kruga
Parametre sinusoidnog izvora podesite pomou osciloskopa:

UMM=6V [maksimum - minimum] f=1KHz

Osciloskop spojite prema:

Ispitna toka A na kanal 1 (Y1) Ispitna toka B na kanal 2 (Y2) Ispitna toka C na masu (zemlju)
Namjetene vrijednosti (na osciloskopu):

Vremenska baza X: 0,1ms/podjeli Kanal Y1: 1V/podjeli (ukupni napon U) Kanal Y2: 1V/podjeli (aktivni napon UR I) Okidni signal: Y1 Centrirajte nultu crtu obaju kanala.
Napone sa zaslona osciloskopa prenesite u reetku prema Slici I.2.

129

- 0 (Y1,Y2)

Slika I.2. Odreivanje faznog pomaka izmeu ukupnog i napona na aktivnom otporu
Iz dijagrama oitajte fazni pomak izmeu ukupnog napona i aktivnog napona: Period: T=.........ms ;

3600

Vremenski pomak izmeu napona i struje:

t=..........ms

Fazni pomak:

360 0 t = T Izraunajte:

Multimetrom izmjerite:

Napon svitka (ispitne toke A-B):

UL=

Induktivnu reaktanciju:
XL=L=

Aktivni napon (ispitne toke B-C):

UR =

Impedanciju:
Z=
2 R2 + X L

Efektivna vrijednost napona: U=

Faktor snage: cos= Struju: U I= R = R

130
Iz izmjerenih i izraunatih podataka konstruirajte vektorske dijagrame napona i otpora prema Slici I.3.:

a)

b)

Slika I.3. Vektorski dijagrami napona (a) i otpora (b) u serijskome R-L krugu Napomena: Dijagram napona 0,5V/podjeli Dijagram otpora 100/podjeli Poetna toka za crtanje vektorskog dijagrama:
Komentar:

131

3.2. PARALELNI SPOJ AKTIVNOG I INDUKTIVNOG OTPORA

Realni svitak bez magnetske jezgre moe se prikazati i ekvivalentnom paralelnom shemom kao na Slici 3.2.1.:
I

IR
U

IL
L

Slika 3.2.1 - Paralelni spoj aktivnog i induktivnog otpora

U grani s aktivnim otporom tee struja IR koja je u fazi s prikljuenim izmjeninim naponom, a u grani s induktivnim otporom tee reaktivna struja IL koja fazno zaostaje za naponom za 900. Ukupna struja I je geometrijski zbroj parcijalnih struja u paralelnim granama. U konstruiranju vektorskog dijagrama za sve vrste paralelnih spojeva prirodno je poeti od napona kao referentne veliine, jer je jedan te isti napon na svim paralelnim granama. Dijagram razmatranog spoja prikazan je na Slici 3.2.2:

IR I IL

Slika 3.2.2. - Vektorski dijagram paralelnoga R-L spoja

Vidljivo je da su ukupna struja i njene komponente:

2 2 I = IR + IL

I R = I cos I L = I sin

Ukupna struja fazno zaostaje za naponom za kut:

90 0 < < 0 0
Dijeljenjem svih stranica trokuta s konstantnim naponom dobije se njemu slian trokut vodljivosti, a mnoenjem s naponom dobije se takoer slian trokut snaga. Trokuti struja, vodljivosti i snaga prikazani su na Slici 3.2.3.:

132
IR I IL
Y BL
S QL

a
G
P

Sli ka 3.2.3. - Trokut struja, vodljivosti i snaga paralelnoga R-L spoja

Stranice trokuta vodljivosti su:

G= IR U IL U

aktivna vodljivost (konduktancija)

BL = Y =

induktivna reaktivna vodljivost (induktivna susceptancija)

I U

ukupna vodljivost (admitancija)

Dimenzije navedenih veliina dane su u Siemensima (S). Iz trokuta vodljivosti admitancija je:
2 Y = G 2 + BL

Fazni kut moe se odrediti iz trokuta struja ili iz trokuta vodljivosti temeljem jedne od relacija:

= arcsin

B BL G = arccos = arctg L Y G Y

Iz trokuta snaga dobije se:

2 IR P = UI R = U G = G 2

djelatna snaga (W)

Q = UI L = U 2 BL =

2 IL BL

induktivna jalova snaga (VArind)

2 = U 2Y = B L ) = U 2 G 2 + BL 2

S = P2 + Q2 =

(U G ) + (U
2 2

I2 Y

133

VJEBA J: PARALELNI SPOJ AKTIVNOG I INDUKTIVNOG OTPORA

Zadatak:

Izmjerite ukupnu struju I, reaktivnu struju svitka IL i aktivnu struju IR za paralelni spoj otpora i svitka. Izraunajte vodljivost G, induktivnu vodljivost BL, admitanciju Y i fazni kut . Konstruirajte vektorski dijagram struja i vodljivosti.
qMjerni postupak: Spojite paralelni R-L krug prema prema Slici J.1.:
I
A B

IL C
D U=5V f=1KHz 100mH

IR
E F 1K

Slika J.1. Shema za mjerenja u paralelnome R-L krugu

Na sinusoidnom izvoru mjerei napon i frekvenciju izvora multimetrom, postavite slijedee vrijednosti: U=5V [efektivna vrijednost] f=1KHz Izmjerite: Izraunajte:

Ukupnu struju I (ispitne toke A-B)

I=
Reaktivnu struju IL (ispitne toke C-D)
IL=

Aktivnu vodljivost G: 1 G= = R Reaktivnu vodljivost BL: 1 BL = = L Admitancija Y:

2 Y = G 2 + BL =

Aktivnu struju IR (ispitne toke E-F)

IR =

Fazni kut : I tg = L = IR

134

Iz izmjerenih i izraunatih podataka konstruirajte vektorske dijagrame struja i vodljivosti prema Slici J.2.:

a)

b)

Slika J.2. Vektorski dijagrami struja (a) i vodljivosti (b) u paralelnome R-L krugu Napomena: Dijagram struja 1mA/podjeli Dijagram vodljivosti 0,2mS/podjeli Poetna toka za crtanje vektorskog dijagrama:
VUsporedite vrijednosti struja dobivenih mjerenjem s izraunatim vrijednostima: I=UY, IR=UG, IL=UBL.

Odgovori na pitanja i komentar:

135

3.3. SERIJSKI SPOJ AKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA

Realni kondenzator ima energetske gubitke radi struje odvoenja uzrokovane nesavrenom izolacijom i gubitke u samom dielektriku. Struja odvoenja dana je sa Iod=U/Riz gdje je Riz otpor izolacije. Prisutnost vlage, neistoa i praine u kondenzatoru smanjuje otpor izolacije, poveavajui struju odvoenja, a time i gubitke kondenzatora. Dopunski gubici stvaraju se kod oscilatornog kretanja vezanih (polariziranih) naboja dielektrika pod djelovanjem izmjeninog napona. U procesu periodike preorijentacije iona, dipola i molekula dielektrika, dolazi do trenja koje je praeno pretvorbom dijela elektrine energije u toplinsku. Od svih oblika polarizacije dielektrika samo elektronska nije vezana s gubicima energije, jer je deformacija putanja elektrona vrlo elastina. Deformacije koje nastaju kod veine krutih i tekuih dielektrika pod djelovanjem promjenljivog elektrinog polja nisu potpuno elastine, pa nastaju gubici energije. Gubici energije rastu s povienjem frekvencije. Za smanjivanje gubitaka radi promjene orijentacije naboja koriste se kondenzatori s plinskim, keramikim, polistirenskim ili stirofleksnim dielektricima. U opem sluaju kondenzatora s gubicima isti se moe prikazati serijskim R-C spojem kako je to prikazano ekvivalentnom shemom Slici 3.3.1.:
R I UR UC C

Slika 3.3.1. - Serijski R-XC spoj (ekvivalentna shema realnoga kondenzatora)

Za savladavanje aktivnog otpora stvara se pad napona koji se fazno poklapa sa strujom, a za savladavanje kapacitivnog otpora pad napona koji fazno zaostaje za strujom za 900. Efektivne vrijednosti su im:
U R = IR U C = IX C

Izbjei emo odreivanje ukupnoga napona na dijagramu valnih oblika iz ranije spomenutih razloga. Pogodnije je zbrajanje napona izvesti geometrijski na vektorskom dijagramu, iju konstrukciju opet poinjemo s jedinstvenim vektorom struje koja tee kroz sve elemente kruga, kao na Slici 3.3.2.:

UR

UC

Slika 3.3.2. Vektorski dijagram serijskoga R-XC kruga

136

Oigledno je da napon narinut na serijsku kombinaciju mora fazno prema struji zaostajati za neki kut , koji ovisi o meusobnom odnosu aktivnog i kapacitivnog otpora:

90 0
Izdvajanjem trokuta napona kruga, dobije se za ukupni napon:
2 2 U = UR + UC

Dijeljenjem, odnosno mnoenjem svih stranica trokuta napona s konstantnom strujom I dobiju se trokut otpora i trokut snaga kao na Slici 3.3.3.:
UR U UC
Z XC
S QC

Slika 3.3.3. Trokut napona, otpora i snaga serijskoga R-XC kruga

Komponente trokuta otpora su:

R= UR I

aktivni otpor (rezistencija)

XC = Z=

UC I

kapacitivni otpor (kapacitivna reaktancija)

U 2 = R2 + X C I

ukupni ili prividni otpor (impedancija)

Ohmov zakon za razmatrani krug je:

I= U = Z U
2 R + XC 2

Fazni kut odreen iz trokuta otpora moe se izraziti na jedan od slijedeih naina:

= arccos
Kako je:

X X R = arcsin C = arctg C Z Z R

i = I m sin t

u = U m sin(t )

137

trenutna snaga je:

p = ui = U m I m sin t sin (t )

Valni dijagram snage prikazan je na Slici 3.3.4.:

p,uC,i p(t)

T t i(t) uC(t)

Slika 3.3.4. Valni dijagram snage za serijski R-XC spoj

Elektrina energija predana od izvora dijelom se pretvara u toplinsku na aktivnom otporu, a dijelom oscilira izmeu generatora i elektrinog polja kondenzatora. Ireverzibilni dio procesa zbog navedenih gubitaka kondenzatora opisuje se aktivnom snagom P:
2 UR P = URI = I R = = UI cos (W) R 2

Reaktivna snaga QC karakterizira oscilacije izmeu generatora i elektrinog polja kondenzatora:

QC = U C I = I 2 X C =
2 UC = UI sin (VArkap ) XC

Ukupna snaga S je iz trokuta snaga:

S = P +Q =
2 2 C

(UI cos )

+ (UI sin )

U2 = UI = I Z = (VA) Z
2

Takoer vrijedi i:
Q = S sin P = S cos

138

VJEBA K: SERIJSKI SPOJ AKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA

Zadatak:

Na serijskom spoju aktivnog otpora i kondenzatora izmjerite napon kondenzatora UC, aktivni napon UR, struju I i fazni pomak izmeu impedancije Z i reaktancije XC. Izraunajte kapacitivnu reaktanciju kondenzatora XC i impedanciju Z.
qMjerni postupak: Spojite krug s aktivnim otporom R=1K i kondenzatorom sa C=0,22F prema Slici K.1.: A B C
1K U=5V f=1KHz 0,22 F E D

Slika K.1. Krug za mjerenje parametara serijskoga R-XC kruga

Parametre sinusoidnog izvora podesite pomou multimetra: U=5V f=1KHz Multimetrom izmjerite slijedee vrijednosti: Izraunajte:

Fazni kut : Struju I (ispitne toke A-B):

I=
Napon na kondenzatoru UC (ispitne toke D-E):
UC=

tan =

UC UR

Impedanciju Z:
Z= U = I

Aktivni napon UR (ispitne toke C-D):

UR=

Kapacitivnu reaktanciju XC: U X C = Z sin = Z C = U

a Iz izmjerenih i izraunatih podataka konstruirajte vektorske dijagrame napona i otpora prema Slici K.2.:

139

a)

b)

Slika K.2. Vektorski dijagrami napona (a) i otpora (b) u serijskome R-C krugu Napomena: Dijagram napona 0,5V/podjeli Dijagram otpora 100/podjeli Poetna toka za crtanje vektorskog dijagrama:
VKolike su vrijednosti aktivne, kapacitivne i prividne snage?

Odgovori na pitanja i komentar:

140

3.4. PARALELNI SPOJ AKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA

Ako kondenzator s gubicima prikaemo ekvivalentnom paralelnom RC shemom dobije se mrea kao na Slici 3.4.1.: I

IC U C

IR R

Slika 3.4.1. - Paralelni spoj aktivnog i kapacitivnog otpora

U grani s aktivnim otporom tee struja IR koja je u fazi s prikljuenim izmjeninim naponom, a u grani s kapacitivnim otporom tee kapacitivna struja IC koja fazno prethodi naponu za 900:
IR = IC = U = UG R U = UBC XC

Ukupna struja I je geometrijski zbroj parcijalnih struja. Konstruiranje vektorskog dijagrama poinje od napona kao referentne veliine, a zatim se unose struje u granama te ukupna struja, kao na Slici 3.4.2.. Na istoj su slici prikazani i pripadni trokuti otpora i snaga.

S I IR 900 IC U G Y 900 QC BC P 900

Slika 3.4.2. - Vektorski dijagram, trokut otpora i trokut snaga paralelnog R-C spoja

Ukupna struja je:

2 2 I = IR + IC

a napon fazno zaostaje za kut:

141

90 0
Stranice trokuta vodljivosti su:
G= IR U IC U

konduktancija

BC = Y =

kapacitivna vodljivost (kapacitivna susceptancija)

I 2 = G 2 + BC U

admitancija

Fazni kut je:

= arcsin

B BC G = arccos = arctg C Y G Y

Iz trokuta snaga dobije se:

P = UI R = U 2 G = UI cos (W)

Q = UI C = U 2 BC = UI sin (VArkap) S = UI = P 2 + Q 2 = U 2Y (VA)

142

VJEBA L: PARALELNI SPOJ AKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA

Zadatak:

Izmjerite ukupnu struju I, reaktivnu struju kondenzatora IC i aktivnu struju IR za paralelni spoj otpora i kondenzarora. Iz izmjerenih vrijednosti izraunajte vodljivost G, kapacitivnu vodljivost BC, admitanciju Y i fazni kut . Konstruirajte vektorski dijagram struja i vodljivosti.
qMjerni postupak: Spojite paralelni R-C krug prema prema Slici L.1.:
I
A B

IC
C

IR
E F

U=5V f=1KHz

0,22 F

1K

Slika L.1. Shema za mjerenja u paralelnom R-C krugu

Na sinusoidnom izvoru mjerei napon i frekvenciju izvora multimetrom, postavite slijedee vrijednosti: U=5V f=1KHz Multimetrom izmjerite slijedee vrijednosti: Izraunajte:

Ukupnu struju I (ispitne toke A-B)

I=
Reaktivnu struju IC (ispitne toke C-D)
IC =

Konduktanciju G 1 G= = R Reaktivnu vodljivost BC:

BC = 1 = C = XC

Aktivnu struju IR (ispitne toke E-F)

IR =

Ukupnu vodljivost (admitanciju) Y:

2 Y = G 2 + BC =

Fazni kut :
tan = IC = IR

143

Iz izmjerenih i izraunatih podataka konstruirajte vektorske dijagrame struja i vodljivosti prema Slici L.2.:

a)

b)

Slika L.2. Vektorski dijagrami struja (a) i vodljivosti (b) u paralelnome R-C krugu Napomena: Dijagram struja 1mA/podjeli Dijagram vodljivosti 0,2mS/podjeli Poetna toka za crtanje vektorskog dijagrama:
VKolika je impedancija kruga? Odredite snage u krugu.

Odgovori na pitanja i komentar:

144

3.5. SERIJSKI SPOJ AKTIVNOG, INDUKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA

Serijski R-L-C spoj najjednostavniji je spoj koji obuhvaa sve vrste pasivnih elemenata izmjeninih krugova, a prikazan je na Slici 3.5.1.:
I R C L

UR

UC

UL

Slika 3.5.1. - Shema serijskoga spoja aktivnog, induktivnog i kapacitivnog otpora

Naponi na pojedinim elementima kruga su:

U R = IR U L = IX L U C = IX C

Analizirat emo tri razliita sluaja determinirana meuodnosima reaktivnih otpora. Naime, krug moe biti induktivnog, isto aktivnog ili kapacitivnog karaktera i to kada je:
XL > XC XL = XC XL < XC

respektivno. Posebno je vaan drugi sluaj (XL =XC) kada se reaktivne komponente ponitavaju. Tada u krugu nastaje serijska ili naponska rezonancija. Zbog vanosti za tehniku praksu ovakvo stanje kruga posebno se i odvojeno analizira. Temeljem ranije provedene analize mogu se nacrtati pripadni vektorski dijagrami za preostale dvije kombinacije. Na Slici 3.5.2.a) prikazan je sluaj prevladavajue kapacitivne komponente kada je napon UL<UC, odnosno XL<XC. Kada je krug induktivnog karaktera (UL>UC), odgovarajue veliine su reverzirane na gornju stranu iznad referentne vrijednosti kao na Slici 3.5.2.b). Fazni kut je u sluaju a) negativan:
-900 < <0

a u sluaju b) pozitivan:
0 < < 900

145

a) UL

UL U I UL - UC

UC

UR U

UL - UC I UC b)

UR

UC

UL

Slika 3.5.2. - Vektorski dijagrami serijskog R-L-C spoja za: a) UL<UC b) UL>UC

Ukupni napon narinut na krug odreuje se iz:

2 U = UR + U L U C

Na ve poznati nain odreujemo trokut otpora i snaga koji su na primjeru XL<XC prikazani na Slici 3.5.3.:

XL

QL P QL - QC

R XL - XC Z XC XL

QL QC

Slika 3.5.3. - Trokut otpora i snaga serijskog R-L-C spoja za XL<XC

Impedancija i fazni kut dani su sa:

Z = R 2 + (X L X C )
2

= arctg

XL XC R

146

U krugu tee struja:

I= U R + (X L X C )
2 2

Pripadne snage su:

P = UI cos Q = Q L QC = UI sin S = UI = P 2 + Q 2

U krugu sa zastupljenim svim pasivnim elementima moe se dogoditi da iznosi napona na reaktivnim elementima UL i UC budu i znatno vei od ukupnog napona U, to je vidljivo i iz konstrukcije vektorskog dijagrama.

147

VJEBA M: SERIJSKI SPOJ AKTIVNOG, INDUKTIVNOG I KAPACITIV. OTPORA

Zadatak:

Na serijskom spoju aktivnog otpora, svitka i kondenzatora izmjerite napon svitka UL, napon kondenzatora UC, aktivni napon UR i odredite je li ukupni napon prethodi ili zaostaje u odnosu na aktivni napon. Pomou osciloskopa izmjerite fazni pomak .
qMjerni postupak: Spojite serijski krug s aktivnim otporom R=1K, svitkom L=200mH i kondenzatorom sa C=0,22F prema Slici M.1.:

A L U=3V f=1KHz 200m B C 0,22 F C R 1K D

Slika M.1. Krug za mjerenje parametara serijskog R-L-C kruga
Parametre sinusoidnog izvora podesite pomou multimetra: U=3V f=1KHz Multimetrom izmjerite slijedee vrijednosti:

Napon na svitku UL (ispitne toke A-B):

UL=

Napon na kondenzatoru UC (ispitne toke B-C):

UC=

Aktivni napon UR (ispitne toke C-D):

UR=
Osciloskopom odredite fazni pomak , tako da je: Kanal 1 (Y1) - ispitna toka C Kanal 2 (Y2) - ispitna toka A

148

Zemlja - ispitna toka D Namjetene vrijednosti (na osciloskopu): Vremenska baza X: 0,1ms/podjeli Kanal Y1: 2V/podjeli (prikaz aktivnog napona UR) Kanal Y2: 2V/podjeli (prikaz ukupnog napona U) Okidni signal: Y1
Napone sa zaslona osciloskopa prenesite u reetku prema Slici M.2.:

- 0 (Y1)

- 0 (Y2)

Slika M.2. Odreivanje faznog pomaka izmeu ukupnog napona i napona na aktivnom otporu
Iz dijagrama oitajte fazni pomak izmeu ukupnog napona i napona na aktivnom otporu. Period:

T=.........ms ;

3600

Vremenski pomak izmeu napona i struje:

t=..........ms

Fazni pomak:

360 0 t = T

Komentar:

149

3.6. PARALELNI SPOJ AKTIVNOG INDUKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA Paralelni krug svitka i kondenzatora s gubicima u izdvojenoj grani prikazan je na Slici 3.6.1.:
I IC IL U C L R IR

Slika 3.6.1. - Paralelni R-L-C krug

Djelomine struje u paralelnim granama su:

I R = UG I L = UBL I C = UBC

U krugu su mogua tri moda rada:

BL > BC BL = BC BL < BC

Jednakost kapacitivne i induktivne susceptancije karakterizira pojavu paralelne ili strujne rezonancije, kada se krug ponaa kao da je prikljuen samo aktivni otpor. Vektorski dijagram za preostala dva sluaja (vektor napona je referentan) prikazan je na Slici 3.6.2.

a) IC

IC I U IC - IL

IL

IR I

IC - IL U IL b)

IR

IL

IC

Slika 3.6.2. - Vektorski dijagram paralelnog R-L-C spoja za sluaj: a) IL>IC i b) IL<IC

150

Ako se pretpostavi da je induktivna vodljivost vea od kapacitivne BL>BC , struja u induktivnoj vea je od struje u kapacitivnoj grani (Slika 3.6.2.a) i krug je induktivnog karaktera (pozitivan fazni kut). Za sluaj da je BL<BC vea je struja u kapacitivnoj grani (Slika 3.6.2.b), pa prevladava kapacitivna komponenta (fazni kut negativan). Ukupna struja kruga dobije se iz:
2 I = IR + (I L I C ) 2

Na ve poznati nain odreujemo trokut vodljivosti i snaga koji je na primjeru BL>BC prikazan na Slici 3.6.3.:

BC

QC P QC - QL

G BC - BL Y BL BC

QC QL

Slika 3.6.3. - Trokut vodljivosti i snaga paralelnog R-L-C spoja za BL>BC

Admitancija i fazni kut dani su sa:

Y = G 2 + (BL BC )
2

= arctg

BL BC G

Pripadne snage su:

P = UI cos Q = Q L QC = UI sin S = UI = P 2 + Q 2

U paralelnom krugu sa zastupljenim svim pasivnim elementima moe se dogoditi da iznosi struja na reaktivnim elementima IL i IC budu i znatno vei od ukupne struje I.

151

VJEBA N: PARALELNI SPOJ AKTIVNOG, INDUKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA

Zadatak:

Izmjerite ukupnu struju I, reaktivne struje kondenzatora IC i svitka IL, te aktivnu struju IR za paralelni spoj djelatnog otpora, svitka i kondenzatora. Iz izmjerenih vrijednosti izraunajte vodljivost G, kapacitivnu vodljivost BC, induktivnu vodljivost BL, admitanciju Y i fazni kut . Konstruirajte vektorski dijagram struja i vodljivosti. Izmjerite aktivnu snagu P, reaktivne snage QC i QL, prividnu snagu S, odredite fazni kut iz odnosa snaga, te konstruirajte odgovarajue vektorske dijagrame snaga.
qMjerni postupak: Spojite paralelni R-L-C krug prema Slici N.1.:

B
IR

IL
IC E F

U=3V f=1KHz
R= 1K

C D

G H

L= C= 0,22F 200m

Slika N.1. Shema za mjerenja u paralelnom R-L-C krugu

 Mjerei napon i frekvenciju izvora multimetrom, postavite slijedee vrijednosti: U=3V f=1KHz Izmjerite:

Ukupnu struju I (ispitne toke A-B)

Reaktivnu struju IL (ispitne toke G-H)

IL= Reaktivnu struju IC (ispitne toke E-F) IC =

I=
Aktivnu struju IR (ispitne toke C-D)
IR =

152
Izraunajte:

Aktivnu vodljivost G: 1 G= = R Reaktivnu vodljivost BL: 1 1 BL = = = X L L

Reaktivnu vodljivost BC: 1 BC = = C = XC Ukupnu vodljivost (admitanciju) Y:

Y = G 2 + (BC BL ) =
2

Fazni kut : I IC = tan = L IR

Iz izmjerenih i izraunatih podataka konstruirajte vektorske dijagrame struja i vodljivosti prema Slici N.2.:

IR

a)

b)

Slika N.2. Vektorski dijagrami struja (a) i vodljivosti (b) u paralelnom R-L-C krugu Napomena: Dijagram struja: 1mA/podjeli (Na slici je naznaen referentni vektor struje IR) Dijagram vodljivosti: 0,333mS/podjeli (Na slici je naznaen referentni vektor vodljivosti G)
Izraunajte:

Aktivnu snagu P:
P=UIR=

Kapacitivnu reaktivnu snagu QC:

QC=UIC=

Induktivnu reaktivnu snagu QL: QL=UIL=

153

Ukupnu (prividnu) snagu S:

S=UI=

Fazni kut :
cos = P = S

Iz izmjerenih i izraunatih podataka konstruirajte vektorski dijagram snage prema Slici N.3.:

Slika N.3. - Vektorski dijagram snaga u paralelnome R-L-C krugu Napomena: Dijagram snage: 3mW(mVAr,mVA)/podjeli (Na slici je naznaen referentni poetni poloaj za crtanje dijagrama)
Komentar:

154

4. TRANSFORMATORI
Transformator je statiki elektromagnetski ureaj koji pretvara izmjenini napon jedne vrijednosti u izmjenini napon druge vrijednosti uz istu frekvenciju. Sastoji se od dva svitka koji nisu povezani galvanskom vezom. Veza se ostvaruje iskljuivo preko magnetskog polja uz direktnu primjenu principa meuindukcije. Na Slici 4.1. prikazan je primjer transformatora s jezgrom. Transformator je na primarnoj strani prikljuen na izmjenini izvor, a na sekundarnoj optereen troilom.
Magnetska jezgra Primarni svitak Sekundarni svitak

I1
G

I2
U2
Rt

U1

Ulazne stezaljke

Izlazne stezaljke

Slika 4.1. - Shema transformatora prikljuenog na izmjeninu mreu

Transformatori se primjenjuju za vjerno prenoenje oblika strujnih i naponskih impulsa male snage, prilagoenje struje i napona i njihovu transformaciju, promjenu impedancije, kao i za izolaciju elektrinih krugova (galvansku izolaciju). Idealni transformator (bez gubitaka) konzumira snagu jednaku proizvedenoj. U praktinim izvedbama transformatora gubici se stvaraju u zavojima i jezgri transformatora, tako da se samo dio proizvedene snage prenosi na troilo. Gubici stvoreni na omskom otporu zavoja svitka nazivaju se gubicima u bakru PCu, a gubici u jezgri nastali zbog vrtlonih struja i histereze feromagnetskog materijala su gubici u eljezu PFe. Dodatni gubici mogu nastati u zranom rasporu na poprenom presjeku jezgre, koji se postavlja radi poboljanja svojstava transformatora. Transformatori mogu biti realizirani sa i bez feromagnetske jezgre, to bitno determinira njihova svojstva. Naime, induktivitet svitka L bez jezgre ne ovisi o struji koja tee kroz svitak. Induktivitet je konstantan i odreen je geometrijskim karakteristikama svitka. Krug s takvim svitkom je linearan. Meutim, za svitak s feromagnetskom jezgrom ne vrijedi linearna ovisnost izmeu struje i magnetskog toka, pa ni induktivitet takvih svitaka nije konstantan, ve zavisi od veliine struje. Elektrini krugovi koji sadravaju svitke s feromagnetskom jezgrom nelinearni su to znai da izobliuju strujni signal.
4.1. MEUINDUKTIVNA SPREGA

Svojstva transformatora temelje se na meusobnoj indukciji dvaju svitaka postavljenih jedan do drugoga, tako da se proimaju svojim tokovima. U analizi polazimo od transformatora bez jezgre kojeg nazivamo zrani ili linearni transformator. Takvi tipovi transformatora nemaju gotovo nikakvu primjenu u praksi kod niskih frekvencija, ali se mogu egzaktno matematiki tretirati. Samom injenicom da nema magnetske jezgre otklanjaju se i sve komplikacije zbog nelinearnosti krivulje magnetiziranja i zbog gubitaka izazvanih pojavama histereze i vrtlonih struja. Kod linearnog transformatora lake se uoavaju ope karakteristike mehanizma transformacije, koje se onda, uz korekcije uvjetovane prisutnou jezgre, mogu primijeniti i na transformatore s magnetskom jezgrom. Potrebno je podsjetiti se nekih ranijih

155

razmatranja o meuinduktivnoj sprezi. Promatrat emo meuodnose dvaju induktivno spregnutih svitaka s brojevima zavoja N1 i N2 i pripadnim induktivitetima L1 i L2. Pri tom se ulazni krug s prvim svitkom naziva primarnim krugom, ili krae primar. Izlazni krug je krug sa sekundarnim svitkom ili krae sekundar. Magnetski tokovi generirani u svitcima zbog protjecanja struja i1 i i2 prikazani su na Slici 4.1.1.:

i1

11

22

21 1

12 2

i2

Slika 4.1.1. - Slika magnetskih tokova zranog transformatora

Svaki zavoj primara protjecan strujom i1 proizvede tok 11, a svaki zavoj sekundara protjecan strujom i2 proizvede tok 22. Navedeni su tokovi dani sa:

11 = 12 +1 22 = 21 + 2
U gornjim je relacijama tok 12 onaj dio toka primara koji obuhvaa i zavoje sekundara. Preostali tok 1 je rasipni tok primara. Analogno je 21 dio toka sekundara koji obuhvaa i zavoje primara, a preostali tok 2 je rasipni tok sekundara. Ukupni magnetski tok proizveden primarnom strujom i ulanen primarnim svitkom 11 je:

11 = N 1 11 = L1i1
Isto vrijedi i za ukupni tok proizveden u sekundarnom svitku 22:

22 = N 2 22 = L2i2
Ukupni tok kroz sekundarni svitak 12 izazvan tokom 12 proporcionalan je struji i1 koja ga je stvorila, a faktor proporcionalnosti je meuinduktivitet M12. Vrijedi, dakle:

12 = N 2 12 = M 12i1
Isto tako ukupni tok kroz primarni svitak izazvan tokom 21 proporcionalan je struji i2:

21 = N 1 21 = M 21i2

156

Tokovi 12 i 21 prolaze istim magnetskim putem, znai savladavaju isti magnetski otpor i ulanuju iste svitke. Meuinduktivitet M dvaju svitaka ovisi o njihovim dimenzijama, broju zavoja, meusobnom poloaju i permeabilnosti magnetske sredine. Utjecaj svih navedenih parametara na induktivnu povezanost primarnog i sekundarnog kruga definira se faktorom sprege k:
k=

12 21 = k1k 2 11 22

Pri tom k1 pokazuje koliki je dio magnetskog toka primarnog kruga obuhvaen sekundarnim krugom, a k2 koliki je dio toka sekundarnog kruga obuhvaen primarnim krugom. Evidentno je iz odnosa tokova u gornjem izrazu da se k moe kretati u granicama:
0k 1

Ako krugovi nisu induktivno spregnuti (12=21=0) koeficijent sprege je k=0. S druge strane, ako je tok jednog kruga u potpunosti ulanen drugim krugom (12=11 i 21=22), onda je k=1. To priblino odgovara sluaju kada su svitci neposredno jedan uz drugoga i povezani su zajednikom feromagnetskom jezgrom. Kako je:
M 12 = M 21 = M

za koeficijent sprege dobije se uvrtavanjem odgovarajuih tokova:

Mi1 Mi2 N 2 N1 = L1i1 L2 i2 N1 N 2

k=

M L1 L1

Ovako izraenim koeficijentom sprege omogueno je njegovo mjerenje, jer je izraen mjerljivim, odnosno raunski odredivim veliinama. U cilju poboljanja magnetske sprege primarni i sekundarni krug transformatora meusobno se povezuju magnetskom jezgrom. Ovisno o faktoru sprege magnetski tok u jezgri je vei ili manji, pa se na odgovarajui nain povisuju ili snize naponi inducirani u sekundarnom svitku. Za izbjegavanje izoblienja signala koji se transformira i izbjegavanje preuranjenog magnetskog zasienja istosmjernom strujom, faktor sprege se reducira formiranjem zranog raspora. Bit meuindukcije je u induciranju EMS u jednom krugu radi promjena struje u drugom krugu, koji je s prvim induktivno spregnut. Elektrina energija prenosi se iz jednog kruga u drugi iako nema direktne galvanske veze i to uz posredovanje magnetskog polja. U jednom se krugu elektrina energija pretvara u energiju magnetskog polja, a u drugome se vri obrnuti proces, tj. energija magnetskoga polja pretvara se u elektrinu. Magnetsko polje je prenositelj elektrine energije iz primarnoga u sekundarni krug.

157

VJEBA O: FAKTOR SPREGE

Zadatak:

Odredite karakteristike magnetske sprege dvaju svitaka mjerenjem primarnog i sekundarnog napona i to na primjerima: svitka s jezgrom svitka s jezgrom i zranim rasporom svitka bez jezgre
qMjerni postupak: Spojite primarni (primary coil) i sekundarni svitak (secondary coil) iz pribora vjebe (svaki s po 900 zavoja) i poveite ih feromagnetskom jezgrom, kao to je prikazano na Slici O.1.:

Slika Q1 - Shema sklapanja transformatora sa eljeznom jezgrom

Prikljuite funkcijski generator (opcija sinus) na primarni svitak prema Slici O.2.:

U1=3V f=1KHz

N1 900

N2 900 U2

Slika O.2. - Shema spoja za mjerenje faktora sprege

 Mjerei napon i frekvenciju izvora multimetrom, postavite slijedee vrijednosti: U1=3V f=1KHz

158

Izmjerite sekundarni napon U2 multimetrom i unesite vrijednost u Tablicu O.1. u rubriku svitak s jezgrom. Za mjerenje sekundarnog napona na svitku s jezgrom i zranim rasporom umetnite komadi papira izmeu gornje i donje polovice jezgre ime se simulira zrani raspor. Izmjerite U2 multimetrom i unesite vrijednost u Tablicu O.1. u rubriku svitak s jezgrom i zranim rasporom. Sekundarni napon U2 za sluaj svitka bez jezgre izmjerite tako da svitke meusobno postavite prema Slici O.3. Izmjerenu vrijednost unesite u Tablicu O.1. u rubriku svitak bez jezgre.

Faktor sprege Izvedba transformatora: Svitak s jezgrom Svitak s jezgrom i zranim rasporom Svitak bez jezgre U1[V] 3V 3V 3V U2[V]

Tablica O.1. - Podaci za ocjenu faktora sprege

N1

N2

Slika O.3. - Spoj svitaka za sluaj transformatora bez jezgre

V to uzrokuje razliitost induciranih napona na sekundaru?

Odgovori na pitanja i komentar:

159

4.2. TRANSFORMACIJA NAPONA, STRUJA I OTPORA

Ustanovili smo kakva je i kako se odreuje sprega izmeu svitaka transformatora. U slijedeem koraku razmotrit emo na koji nain transformator vri svoju temeljnu funkciju transformacije elektrinih veliina i kako se ona iskazuje. Ako elimo napon U1 transformirati na neki drugi vei ili manji napon, prikljuit emo ga na primarni svitak sa N1 zavoja. Tok stvoren u zavoju primarnog svitka, kroz kojeg tee izmjenina struja, mijenja se u ritmu promjena struje, tj. po sinusoidnom zakonu:

11 = 11 sin t
m

Trenutna vrijednost inducirane EMS na primaru bit e prema zakonu elektromagnetske indukcije:
e1 = N 1 d 11 = N 1 11m cos t = N 1 11m sin t + 90 0 dt

Amplituda EMS-e je:

E11m = N 1 11m

a njena efektivna vrijednost:

E1 = E11m 2 = N 1 11m 2f 2 = 4 ,44 fN 1 11m

Ova EMS dri ravnoteu narinutom naponu tj. U1E1. Izmjenini tok generiran u primarnom svitku djelomice je obuhvaen i sekundarnim svitkom. Ovaj djelomini tok 12 stvara elektromotornu silu e2 suprotnog smjera u sekundarnom svitku:
e2 = N 2 d 12 = N 2 12m sin t + 90 0 dt

Analogno prijanjem postupku odredi se njena efektivna vrijednost:

E2 = E12m 2 = 4 ,44 fN 1 12m

Omjer elektromotornih sila primarnog i sekundarnog svitka tada je:

N 1 11m E1 4 ,44 fN 1 11m = = E 2 4 ,44 fN 2 12m N 2 12m

Za transformator s feromagnetskom jezgrom rasipanje toka je zanemarivo maleno, faktor sprege je k1, odnosno 12=11. Omjer induciranih EMS poprima vrlo jednostavni oblik:
E1 N 1 = E2 N 2

160

Ovo je bitan izraz koji opisuje temeljnu karakteristiku transformatora: inducirane EMS na primarnoj i sekundarnoj strani proporcionalne su odgovarajuim brojevima zavoja. Dakle, ako je N1>N2 primarni svitak je visokonaponski, a sekundarni niskonaponski, pa se transformacija vri s vieg na nii napon. Obratno je u sluaju N1<N2 kada nii napon primara transformiramo na vii napon sekundara. Teoretski bi mogli dobiti bilo koliko velik omjer napona. U praksi postoje ogranienja vezana za generirane, a u izvedenom izrazu zanemarene gubitke. Isto tako postoje i ogranienja u tehnolokom nivou izvedbe transformatora, kao to je primjerice kvaliteta izolacije. Ako transformator nije optereen (krug sekundarnog zavoja otvoren) napon na njegovim krajevima je priblino jednak EMS E2 (U2E2). Pored toga za zrani transformator se moe zanemariti relativno mali aktivni otpor zavoja svitaka. Tada je i napon prikljuen na primarni zavoj priblino jednak EMS samoindukcije (U1E1), pa za omjer ulaznog (primarnog) napona U1 i izlaznog (sekundarnog) napona U2 priblino vrijedi isto to i za omjer EMS samoindukcije:
U1 N1 = U2 N2

Odnos broja zavoja primara i sekundara naziva se prijenosni omjer ili odnos transformacije n, pa vrijedi:
n= N 1 E1 U 1 = = N 2 E2 U 2

Zanemare li se gubici u prijenosu snage s primara na sekundar (P1P2) tada je:

U1I1 = U 2 I 2

pa se moe odrediti i omjer struja primarne i sekundarne strane:

I1 U 2 N 2 1 = = = I 2 U1 N1 n

Struje su obrnuto razmjerne broju zavoja. Ako se uzme prijanji primjer primara s veim brojem zavoja, na sekundaru je manji napon, ali zato i vea struja od primarne. Openito se moe zakljuiti: visokonaponski svitak izrauje s veim brojem zavoja vodia manjeg presjeka, a niskonaponski svitak s manjim brojem zavoja vodia veeg presjeka, jer moraju podnijeti veu struju. Kada je na sekundar prikljueno troilo impedancije Z2 kroz njega tee struja I2, pa je:
Z2 = U2 I2

S druge strane ulazna impedancija transformatora odreuje se iz primarnog napona i struje:

Z1 = U1 I1

Iz odnosa impedancija dobije se:

161

U1 Z1 I U I = 1 = 1 2 = n n = n2 Z 2 U 2 U 2 I1 I2

Zakljuujemo da se impedancija sa sekundara (impedancija troila) transformira na primarnu stranu sa kvadratom prijenosnog omjera, tj.:
Z1 = n 2 Z 2

U jednadbama kojima se definiraju ekvivalentne sheme realnih transformatora vri se redukcija svih sekundarnih veliina na primarnu stranu (redukcija na primar), temeljem gore izvedenih odnosa. Analogno se moe izvesti i redukcija primarnih veliina na sekundarnu stranu (redukcija na sekundar). Uz uporabu reduciranih veliina proraun se vri kao da je broj zavoja primara i sekundara jednak. Tako se dobije bolja preglednost vektorskih dijagrama i omoguuje crtanje ekvivalentnih shema. Znaaj transformacije napona posebno se sagledava u injenici da prenesena snaga raste s kvadratom napona (P=U2/R), pa transformacija na vie napone omoguuje i vei prijenos snage uz smanjene gubitke na otporu vodova (Pv=I2Rv). Prije nego se snaga preda troilima napon se transformacijom na nie vrijednosti prilagouje potrebama troila.

162

VJEBA P: FAKTOR TRANSFORMACIJE (PRIJENOSNI OMJER)

Zadatak:

Odredite odnos transformacije na primarnoj i sekundarnoj strani transformatora mjerenjem napona i struje za razliite brojeve zavoja sekundarnog svitka.
qMjerni postupak: Spojite primarni (300 zavoja) i sekundarni svitak (100 zavoja) iz pribora vjebe i poveite ih feromagnetskom jezgrom, kao to je prikazano na Slici P.1.:

Slika P.1. - Shema sklapanja transformatora s razliitim brojem zavoja

Prikljuite funkcijski generator (opcija sinus) na primarni svitak prema Slici P.2.:

U1=3V f=1KHz

N1
300

N2 100 300 900

U2

Slika P.2. - Shema spoja za mjerenje omjera transformacije napona

Mjerei napon i frekvenciju izvora multimetrom, postavite slijedee vrijednosti:

U1=3V f=1KHz

163

Izmjerite sekundarni napon U2 za sekundarne svitke sa 100, 300 i 900 zavoja i unesite vrijednosti u Tablicu P.1:

N1 300 300 300

N2 100 300 900

U1[V] 3 3 3

U2[V]

Tablica P.1. - Mjerenje naponskih omjera

Izraunajte prijenosni omjer iz odnosa napona u sva tri sluaja i unesite ga u tablicu:

Za N1=300 i N2=100
n= U1 = U2

Za N1=300 i N2=300
n= U1 = U2

Za N1=300 i N2=900
n= U1 = U2

Izmjerite primarne i sekundarne struje za sekundarne svitke od 100, 300 i 900 zavoja prema Slici P.3. i unesite vrijednosti u Tablicu P.2:

I1

I2
N2 100 300 900

U1=3V f=1KHz

N1
300

Slika P.3. - Shema spoja za mjerenje omjera transformacije struja

164

N1 300 300 300

N2 100 300 900

I1[mA]

I2[mA]

Tablica P.2. - Mjerenje strujnih omjera

Izraunajte prijenosni omjer iz odnosa struja u sva tri sluaja i unesite ga u tablicu:

Za N1=300 i N2=100
n= I2 = I1

Za N1=300 i N2=300
I2 = I1 Za N1=300 i N2=900 n= n= I2 = I1

Napomena: Primarni napon U1=3V mora se odravati konstantnim.

V Zato se javljaju male razlike u odnosu na oekivane vrijednosti?

Odgovori na pitanja i komentar:

165

VJEBA Q: TRANSFORMACIJA OTPORA

Zadatak:

Odredite vrijednosti ulaznih i izlaznih impedancija Z1 i Z2 na primarnoj i sekundarnoj strani transformatora mjerenjem napona i struje i to za razliite prijenosne omjere broja zavoja n i za razliita troila RT. Usporedite dobivene omjere Z1/Z2 s kvadratom prijenosnog omjera.
qMjerni postupak: Spojite primarni (300 zavoja) i sekundarni svitak (100 zavoja) iz pribora vjebe i poveite ih feromagnetskom jezgrom, kao u prethodnoj vjebi. Prikljuite funkcijski generator na primarni svitak i otpor troila RT1=10 na sekundarni svitak prema Slici Q.1. Sva mjerenja ponovite za RT2=100 i RT3=1000.

I1
mA

I2
mA

U1=4V f=1KHz

N1

N2

U2

RT

Slika Q.1. - Shema spoja za mjerenje omjera transformacije otpora

Mjerei napon i frekvenciju izvora, postavite slijedee vrijednosti:

U=4V f=1KHz
Izmjerite struje i napone za omjere zavoja i otpore troila specificirane prema Tablici Q.1:

N1 300 300 300

N2 100 300 900

n 3 1 0,33

RT[] 10 100 1000

U1[V]

U2[V]

I1[mA]

I2[mA]

Z1[]

Z2[]

Tablica Q.1. - Podaci za mjerenje transformacije otpora

Izraunajte impedancije Z1=U1/I1 i Z2=U2/I2, i unesite ih u tablicu.

Izraunajte prijenosni omjer iz odnosa impedancija i usporedite ga s prijenosnim omjerom zavoja.

166

Za N1=300; N2=100; RT=10

n2 = Z1 Z2

n=

Z1 = Z2

Za N1=300; N2=300; RT=100

n= Z1 = Z2

Za N1=300; N2=900; RT=1000

n= Z1 = Z2

V Zato se javljaju razlike u odnosu na oekivane vrijednosti?

Odgovori na pitanja i komentar:

167

5. TROFAZNI SUSTAVI
Kada bi energetski sustav bio temeljen na istosmjernoj energiji izvori bi morali biti u neposrednoj blizini troila, jer s poveanjem udaljenosti znatno rastu gubici na prijenosnim vodovima. Protjecanje istosmjerne struje prati konstantno magnetsko polje, pa nema mogunosti transformacije napona. Tek u uvjetima kada bi supravodljivi vodii bili komercijalno isplativi moglo bi se razmiljati i o prijenosu veih koliina istosmjerne energije. Za prijenos elektrine energije s mjesta gdje se ona proizvede (elektrina centrala) do konzumnog podruja gdje se ista eksploatira, uglavnom se koristi izmjenina struja. Vremenski promjenljivo magnetsko polje omoguuje transformaciju napona. Kako je ve reeno transformacijom na visoki napon (400KV) poveava se koliina prenesene snage uz smanjene gubitke na vodovima. Do sada razmatrani izmjenini izvori predstavljali su jednofazne izvore. Oni se mogu realizirati rotiranjem vodljive petlje konstantnom kutnom brzinom u homogenom magnetskom polju, kao na Slici 5.1.:

Slika 5.1. - Generiranje jednofaznog izmjeninog napona

Meutim elektrina se energija moe proizvoditi i u viefaznim simetrinim sustavima. To su sustavi koji se sastoje od nekoliko izmjeninih EMS jednakih frekvencija i amplituda, koje su jedna u odnosu na drugu fazno pomaknute za kut:

2 n

gdje je n broj faza. Viefazni sustav EMS moe se dobiti ako se na statoru generatora razmjesti nekoliko jednakih izoliranih zavoja, koji su meusobno pomjereni za jednaki kut . Pri okretanju rotora njegovo magnetsko polje presijeca zavoje statora i u njima inducira izmjeninu EMS. Ako se u jednom zavoju inducira EMS:
e1 = E m sin t

onda e se u svakom slijedeem zavoju zbog njihova geometrijskog rasporeda inducirati EMS-e koje su fazno pomjerene za kut , 2,... Primjerice u drugom po redu zavoju (obzirom na smjer rotacije) zakonitost promjene EMS e biti dana sa:

168

e2 = E m sin (t + )

Sustav je simetrian ako su svi dobiveni naponi meusobno pomaknuti za jednaki kut. Pojedini zavoji viefaznog sustava nazivaju se fazama. Openito se moe koristiti bilo koji broj faza, ali od praktina su znaenja samo trofazni sustavi. Trofazni je sustav onaj sustav u kojem djeluju tri EMS jednake po amplitudi i frekvenciji, a fazno su pomaknute za kut:

2 = 120 0 3

Za generiranja trofaznog sustava moe se koristiti slian princip koji je vrijedio i za jednofazni sustav kao na Slici 5.2.:

Slika 5.2. - Generiranje trofaznih napona

Razlika je to sada tri vodljive petlje (L1,L2,L3) rotiraju konstantnom kutnom brzinom oko iste osi u jednolikom magnetskom polju. Geometrijski su petlje razmaknute meusobno za 1200 i uvijek zadravaju taj razmak. Budui da se jedan puni okretaj (3600) izvede u vremenu jednog perioda T, tri inducirana napona kasne vremenski za treinu perioda, odnosno fazno za 1200 jedan u odnosu na drugoga. Trenutne vrijednosti generiranih napona tada su:
u1 = U m sin t u 2 = U m sin (t 120 0 )

u3 = U m sin (t 240 0 ) = U m sin (t + 120 0 )

Ovi se naponi osim brojano oznaavaju i na drugi nain: A-B-C, R-S-T ili L1-L2-L3. Na Slici 5.3. prikazan je valni i pripadni vektorski dijagram trofaznog sustava napona za spoj generatora u zvijezdu:

a
u(t) u1 u2 u3

169

U1

T
1200 1200 1200

U3

U2

Slika 5.3. - Valni i vektorski dijagram trofaznoga sustava napona

Dobivanje sinusoidne EMS vrtnjom petlje konstantnom brzinom u homogenom magnetskom polju ne koristi se u praksi za proizvodnju izmjeninih struja. Naime, teko je ostvariti homogeno magnetsko polje u dovoljno velikom prostornom podruju. Stvarni industrijski tip generatora pravi se tako da aktivni dio vodia statora "sjee" magnetske silnice nejednolikog magnetskog polja pod konstantnim kutom od 900. Silnice magnetskog polja proimaju zrani raspor izmeu rotora i statora i usmjerene su radijalno na povrinu rotora. Gustoa magnetskog toka B u zranom rasporu je sinusoidno distribuirana po periferiji rotora. Ovakva se distribucija postie odgovarajuom selekcijom oblika polova. Prednosti trofaznih sustava nad jednofaznim su mnogostruke. Spomenimo neke od njih: Omoguuju ekonominiji prijenos energije s manjim gubicima i utedom materijala za vodove. Generiraju rotaciono magnetsko polje to je temeljni zahtjev za rad veine modernih rotacionih strojeva, primjerice trofaznog indukcionog motora. Trenutna snaga simetrinog trofaznog troila je konstantna bez obzira na vrstu spoja. Trofazni ureaji su jednostavni, robustni i ekonomini. Dva su temeljna naina spajanja zavoja trofaznog generatora, ali i trofaznog troila, motora primjerice. To su spoj u zvijezdu i spoj u trokut.

5.1. SPOJ ZAVOJA TROFAZNOG GENERATORA U ZVIJEZDU

Spoj u zvijezdu dobije se ako se krajevi svakog zavoja spoje meusobno u zajedniku toku. Spojna toka naziva se nultom tokom ili krae nulom. Vodovi koji idu od poetaka zavoja generatora ka troilu nazivaju se linijskim, a vod izveden iz nulte toke je nulti vod. Veza generatora i troila moe biti trovodna (bez nulvoda) ili etverovodna (s nulvodom). Generator s nul vodom u zvijezda spoju s naznaenim karakteristinim naponima, prikazan je na Slici 5.1.1.:

170

1 UL3, L1 UL1, L2

L1 UL1,N 2 UL2, L3 UL3, N

U12 U2

0 3

UL2, N

L2 L3 N

Slika 5.1.1. - Spoj u zvijezdu trofaznog generatora

Napon izmeu jednog linijskog voda i nultog voda naziva se faznim naponom. Fazne napone oznait emo, obzirom na izlazne toke svitaka generatora sa UL1,N=U1, UL2,N=U2, UL3,N=U3. Ako se zanemare padovi napona na samim zavojima generatora, moe se smatrati da su fazni naponi jednaki faznim EMS: E1,E2,E3. Fazni su naponi jednaki po iznosu i fazno su pomjereni za 1200. Zbroj faznih napona jednak je nuli. Naime, spoj u zvijezdu je tzv. serijski protuspoj, u kojem su vektori napona tako usmjereni da njihova suma poinje i zavrava u istoj toki. Linijski naponi su naponi izmeu bilo koja dva linijska voda. Na slici trofaznog generatora su oznaeni sa UL1,L2,UL2,L3,UL3,L1, a kao i fazne napone zapisat emo ih u kraem obliku kao U12,U23,U31. Zdrueni vektorski dijagram faznih i linijskih napona prikazan je na Slici 5.1.2.:

U31 U3 3

U1 0

2 U23 Slika 5.1.2. - Vektorski dijagram faznih i linijskih napona Zbroj linijskih napona je kao i zbroj faznih napona jednak nuli, jer obilaze trokut u istom smjeru. Sva tri linijska napona jednaka su po iznosu i svaki je pomjeren prema svom referentnom naponu za 300. Odnos efektivnih vrijednosti linijskih i faznih napona moe se odrediti ako se izdvojeno promatra bilo koji od istokranih trokuta koji povezuje dva fazna s odgovarajuim linijskim naponom. Neka je to primjerice trokut s vrhovima 0-2-3, kao na Slici 5.1.3. :

171

Uf

1200 UL

Uf

Slika 5.1.3. - Odreivanje odnosa faznih i linijskih napona

Temeljem kosinusova pouka ili dijeljenjem istokranog na dva pravokutna trokuta dobije se:
UL = U f cos 30 0 2

odnosno:
U L = 3U f

Za spoj u zvijezdu linijski naponi su za 1,73 puta vei od faznih napona. Niskonaponske elektrine mree obino se rade s linijskim naponima od 380V za koje su fazni naponi 220V. U zvijezda spoju kraj faznog zavoja neposredno je spojen s linijskim vodom koji se spaja na troilo, pa je oito da je fazna struja If istovremeno i linijska struja IL, odnosno:
I f = IL

172

VJEBA R: TROFAZNI GENERATOR - SPOJ U ZVIJEZDU

Zadatak:

Na zaslonu osciloskopa prikaite fazne napone trofaznog sustava i precrtajte ih u odgovarajui dijagram. Odredite fazni pomak izmeu pojedinih napona. Izmjerite multimetrom fazne i linijske napone i odredite njihov meuodnos. Izraunajte i provjerite na osciloskopu maksimalne vrijednosti faznih i linijskih napona.
qMjerni postupak: Ukljuite trofazni izvor koji se nalazi u lijevom donjem dijelu vjebovne ploe. Napomena: Tri potrebna sinusoidna napona ne uzimaju se direktno iz mree. Oni se generiraju pomou elektronikih sklopova koji stvaraju odgovarajui fazni pomak. Radi smanjenja rizika pri vrenju pokusa fazni napon od 220V je ogranien na 7V, a linijski je sveden sa 380V na 12V. Osciloskop spojite prema Slici R.1 tako da je: Faza L1 na kanalu 1 (Y1) Faza L2 na kanalu 2 (Y2) Faza L3 na kanalu 1 (Y3) Nulti vod N na masi Napomena: Ako osciloskop ima samo dva kanala pokus izvrite u dva koraka tako da najprije izmjerite potrebne podatke za L1 i L2, a nakon toga prebacite kanal Y2 na L3.

G 3~ 7/ 12V 50Hz

L1

Kanal 1 (Y1)

L2
L3 N

Kanal 2 (Y2)
Kanal 3 (Y3)

masa
Osciloskop

Slika R.1. - Shema spoja za mjerenje trofaznih napona

Namjetene vrijednosti (na osciloskopu): Vremenska baza X: 2ms/podjeli Kanal Y1: 5V/podjeli Kanal Y2: 5V/podjeli Kanal Y3: 5V/podjeli Centrirajte nultu liniju svih kanala. Okidni signal: Y1
Prikaite fazne napone UL1,N, UL2,N i UL3,N na zaslonu osciloskopa i precrtajte ih u dijagram na Slici R.2:

173

VALNI DIJAGRAMI NAPONATROFAZNOG TROFAZNOG SUSTAVA VALNI DIJAGRAMIFAZN FAZNIH IH NAPONA SUSTAVA
12 10 8 6 4

Napon Napo nU U[V] [V]

2 0 -2 -4 -6 -8 -10 -12 0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20

Vrijeme [ms] Vrijeme tt [ms]

Slika R.2. - Fazni naponi trofaznog sustava
Iz dijagrama oitajte:

Period:
T=.........ms ;

3600

Vremenski pomak izmeu pojedinih napona:

t=..........ms

Fazni pomak izmeu pojedinih napona:

360 0 t = T

Multimetrom izmjerite:

Fazne napone Uf:

UL1,N=..........V

Linijske napone UL:

UL1,L2=..........V

174

UL2,N=..........V UL3,N=..........V
Izraunajte:

UL2,L3=..........V UL3,L1=..........V

Omjer linijskog i faznog napona:

UL = Uf

Frekvenciju f:
f= 1 = ..........Hz T

Maksimalnu vrijednost faznog napona Ufm:

U fm = 2U f = ..........V

Maksimalnu vrijednost linijskogog napona ULm:

U Lm = 2U L = ..........V

Komentar:

175

5.2. SPOJ ZAVOJA TROFAZNOG GENERATORA U TROKUT

Ako se kraj prvog spoji na poetak drugog zavoja, kraj drugog na poetak treeg, a kraj treeg na poetak prvog zavoja, dobije se spoj u trokut trofaznog generatora, kao na Slici 5.2.1: 1 IL1
UL3, L1 UL1, L2

L1

If2

If1

2 If3

3
UL2 ,L3

IL2 IL3

L2

L3

Slika 5.2.1. - Spoj u trokut zavoja trofaznog generatora

Naponi na zavojima (fazama) generatora su fazni naponi: U12=UL1,L2, U31=UL3,L1, U23=UL2,L3. Zavoji generatora formiraju zatvoreni serijski krug. U uvjetima praznog hoda generatora (bez prikljuenog troila) izgledalo bi da su zavoji kratko spojeni. Meutim stvarnoga kratkog spoja nema, jer je zbroj EMS koje djeluju u ovom zatvorenom krugu u svakom trenutku jednak nuli. Kada bi se omakom zamijenili krajevi jednog zavoja (reverzija faznog napona za 1800), rezultirajui napon unutar trokuta bio bi jednak dvostrukoj veliini faznog napona i generator bi se naao u kratkom spoju. Linijski vodovi kod spoja u trokut vode od spojnih toaka k troilu. Vidljivo je na gornjoj slici da je napon izmeu linijskih vodova jednak naponu svake pojedine faze, pa za spoj u trokut vrijedi:
UL = U f

Fazne struje u zavojima generatora If1,If2,If3 su, kao i naponi na zavojima, jednake po iznosu i fazno razmaknute za 1200. Linijske struje IL1,IL2,IL3 vode od vorova 1,2,3 prema troilu. Odnos faznih i linijskih struja dan je jednadbama triju vorova, a moe se razluiti iz vektorskog dijagrama prema Slici 5.2.2.:

176

IL2 If3 3

If1 If2

IL1

IL3

Slika 5.2.2. - Vektorski dijagram struja za spoj u trokut

Analogno razmatranju odnosa napona u zvijezda spoju, za spoj u trokut odnos struja je:
I L = 3I f

U spoju u trokut linijske su struje za 1,73 puta vee od faznih struja. Usporede li se spoj u zvijezdu i spoj u trokut moe se zakljuiti slijedee: U zvijezda spoju poveava se napon izmeu linijskih vodova za 1,73 puta u odnosu na napon pojedine faze, ali su zato, pri jednakom optereenju, manje linijske struje. Prednost ovog spoja je postojanje zajednike nultoke. Ako je i troilo spojeno u zvijezdu mogu se povezati nultoke generatora i troila zajednikim nulvodom. Time izbjegavamo potekoe koje mogu nastati radi nesimetrije sustava. Uz zanemariv pad napona na nulvodu sustav napona na troilu ostaje simetrian bez obzira na nesimetriju troila. U trokut spoju nema mogunosti izvoenja nulvoda, to moe izazvati znatne neugodnosti pri neravnomjernom optereenju faza. Zato su u razvodima niskonaponskih mrea sekundarni zavoji mrenih transformatora u pravilu vezani u zvijezdu.

177

5.3. TROILO U ZVIJEZDA SPOJU

Nesimetrino troilo

Troila se takoer mogu spajati u zvijezdu ili u trokut. Na Slici 5.3.1. prikazano je trofazno troilo spojeno u zvijezdu i prikljueno na simetrini trofazni generator u zvijezda spoju. Meusobna veza izvedena je etveroinim vodom zanemariva otpora.

1 U1 U3 3 0 U2 2

L1

I L1 Z1

IN Z3

Z2

L2 L3

I L2 I L3

Slika 5.3.1. - Sustav trofaznog generatora i troila u zvijezda spoju

Impedancije u pojedinim fazama troila su u opem sluaju razliite, pa se takvo trofazno troilo naziva nesimetrino troilo, odnosno na generator je prikljueno nesimetrino optereenje. Budui da su zvjezdita (nul toke) generatora 0 i troila 0' meusobno spojene vodom zanemariva otpora, nalaze se na jednakom potencijalu. Zato u svakoj fazi troila djeluje odgovarajui napon faze generatora, tj. sustav napona na troilu je simetrini trofazni sustav napona generatora (U1,U2,U3). Sva fazna troila rade na naponu za kojeg su predviena (nazivni, nominalni). To je ujedno najvaniji razlog postojanja nul voda. Kroz faze troila teku fazne struje (If=IL) IL1,IL2,IL3, za koje emo kao i za napone uzeti jednostavnije indekse 1,2,3. Iako su naponi na svim fazama troila jednaki:
U1 = U 2 = U 3 = U f

iznosi tih struja su razliiti zbog nesimetrije troila:

I1 = U1 Z1 I2 = U2 Z2 I3 = U3 Z3

a razliiti su i fazni kutovi izmeu napona i struja. Takoer i fazni pomaci izmeu struja ne zadravaju meusobni odnos od 1200 kao to je to sluaj s faznim naponima. Struja u nul vodu IN (I0 ) je jednaka vektorskom zbroju faznih struja (I00). Ukupna djelatna snaga nesimetrinog troila jednaka je sumi djelatnih snaga u svakoj fazi troila:
Puk = P1 + P2 + P3

Isto vrijedi i za jalovu (Q), odnosno prividnu (S) snagu:

Quk = Q1 + Q2 + Q3

178

S uk = S1 + S 2 + S 3
Simetrino troilo

Razmatrajmo sada poseban sluaj kada su impedancije u svim fazama jednake po iznosu i po fazi:
Z1 = Z 2 = Z3 = Z f

Takvo trofazno troilo je simetrino troilo. Budui da su sve faze ravnomjerno optereene, fazne e struje imati jednake vrijednosti i u odnosu na pripadne fazne napone bit e pomjerene za isti kut odreen karakterom impedancije:
I1 = I 2 = I3 = Uf Z R Z

1 = 2 = 3 = = arccos

Zbog simetrije troila meusobni fazni pomak struja je 1200. Ve je na primjeru napona pokazano da je vektorski zbroj triju vektora jednakih iznosa i fazno pomaknutih za 1200 jednak nuli, pa to u ovom sluaju vrijedi i za zbroj faznih struja. Moe se zakljuiti da je pri ravnomjernom optereenju faza, struja u nultom vodu, koja je jednaka sumi faznih struja, takoer jednaka nuli:
I0=0

Dakle, kod simetrinog troila, kao to je primjerice trofazni motor, nama ni potrebe za spajanjem nul voda, jer struja ne tee kroz nul vod. Meutim, na mreu je uvijek ukljueno vie razliitih troila, pa je globalno gledano sustav uvijek nesimetrian. Djelatna snaga simetrinog troila je zbroj triju jednakih faznih snaga:
P1 = P2 = P3 = P

pa je ukupna djelatna snaga:

UL I L cos = 3U L I L cos 3 Jalova i prividna snaga dane su sa: Puk = 3 P = 3U f I f cos = 3 Quk = 3Q = 3U f I f sin = 3U L I L sin S uk = 3S = 3U f I f = 3U L I L

Ukupna trenutna snaga je suma trenutnih faznih snaga. Moe se pokazati da lanovi s dvostrukom frekvencijom iezavaju, tj. da je trenutna vrijednost snage simetrinog troila konstantna i jednaka gornjem izrazu. Ako je trofazno troilo primjerice indukcioni motor, onda e njegova snaga, pa tako i zakretni moment na osovini biti konstantni. To je bitna prednost trofaznih sustava. Jednofazni motor dobiva snagu u impulsima dvostruke frekvencije to moe stvoriti mehanike vibracije motora. Isto se moe zakljuiti i za generatore.

a Poremeeni trofazni zvijezda spojevi

179

U trofaznom sustavu mogu se dogoditi sluajni poremeaji ili kvarovi koji uzrokuju promjenu prijema snage na troilu P u odnosu na izvornu (poetnu) snagu Po. Pokazat emo to na nekoliko primjera neregularnih uvjeta rada simetrinog trofaznog troila s aktivnim otporima R (cos=0). Ukupna djelatna snaga u normalnim uvjetima je:
P0 = 3U f I f = 3 U2 f R

= 3I 2 fR

Primjeri poremeenih spojeva:

Ispad (prekid) jednoga vanjskog vodia ili jedne faze troila: Snaga se predaje u dvije faze, koje su ostale u nepromijenjenim uvjetima napona i struja: P = 2U f I f = 2 P0 3

Ispad jednog jednoga vanjskog vodia ili jedne faze i nul vodia: Impedancije u preostale dvije faze su u serijskom spoju i prikljuene su na linijski napon, pa je: P=
2 3U 2 UL 1 f = = P0 2R 2R 2

Ispad dvaju vanjskih vodia ili dvije faze: Snaga se predaje jedinoj preostaloj fazi, koja je ostala u nepromijenjenim uvjetima napona i struja: P =Uf If = 1 P0 3

Ispad dvaju vanjskih vodia ili dvije faze i nul vodia: Struja ne tee kroz faze troila i ne predaje se snaga: P=0

Iz gornjih se primjera vidi da troila u fazama koje ostaju ukljuene rade u normalnim uvjetima. Kod poremeenih uvjeta na simetrinom troilu mijenja se predana snaga, ali troila ostaju u nominalnim uvjetima. Problemi mogu nastati kod nesimetrinog optereenja i prekida nul voda. Suma faznih struja mora biti jednaka nuli, jer nema nul voda. Stoga se zbog razliitih struja i razliitih impedancija po fazama moraju mijenjati i fazni naponi koji vie nisu jednaki faznim naponima generatora. Primjerice, ako nastupi kratki spoj u jednoj fazi, preostale dvije faze su prikljuene na linijski napon, tj. troilo radi na 173% svog nominalnog napona. U sluaju prekida jedne faze na ostale dvije faze rasporedi se po polovica linijskog napona, pa troilo radi na 86% nominalnog napona. Oigledno bi u ovakvim sluajevima dolo do kvarova ili unitavanja sklopova i ureaja, jer su poremeeni odnosi napona, to evidentno ukazuje na neophodnost postojanja nul voda. Stoga se uglavnom sve razvodne trofazne mree izvode s nul vodom.

180

VJEBA S: TROFAZNO TROILO - SPOJ U ZVIJEZDU

Zadatak:

Na trofazni izmjenini sustav prikljuite trofazno troilo s aktivnim otporima u zvijezda spoju. Izmjerite linijske (fazne) struje IL i struju nul-voda IN, linijske UL i fazne napone Uf, fazne djelatne snage Pf i ukupnu djelatnu snagu P. Mjerenja izvrite s prikljuenim simetrinim odnosno nesimetrinim troilom.
qMjerni postupak: Ukljuite trofazni izvor koji se nalazi u lijevom donjem dijelu vjebovne ploe. Spojite simetrino trofazno troilo s aktivnim otporima R1=R2=R3=1K prema Slici S.1.:
L1
G 3 7/ 12V 50 Hz

L2 L3 N IL3 IL1 IN IL2

R1 R3 R2

Slika S.1. - Mjerni krug sa zvijezda spojem aktivnoga trofaznog troila

Izmjerite napone i struje prema Tablici S.1. i izraunajte pripadne fazne snage i ukupnu djelatnu snagu. Dobivene vrijednosti unesite u tablicu. Ponovite sva mjerenja i proraune za sluaj nesimetrinog troila sa R1=1K, R2=680, R3=330.

Proraun fazne i ukupne snage (fazne snage oznaene su sa PR1, PR2 i PR3): Simetrino troilo:
PR1= UL1,N IL1 =.................=...........W PR2= UL2,N IL2 =.................=...........W PR3= UL3,N IL3 =.................=...........W Puk= PR1 +PR2 +PR3=3Pf=...........W

Neimetrino troilo:
PR1= UL1,N IL1 =.................=...........W PR2= UL2,N IL2 =.................=...........W PR3= UL3,N IL3 =.................=...........W Puk= PR1 +PR2 +PR3=...........W

181

Zvijezda spoj Linijske (fazne) struje IL Struja nul-voda Linijski naponi UL IL1 IL2 IL3 IN UL1,L2 UL2,L3 UL3,L1 UL1,N UL2,N UL3,N PR1 PR2 PR3 Puk

Simetrino troilo

Nesimetrino troilo

Fazni naponi Uf

Fazne snage Pf Ukupna snaga

Tablica S.1. - Mjerni podaci za simetrino i nesimetrino troilo

Komentar:

182

VJEBA T: TROFAZNO TROILO - POREMEENI (DEFEKTNI) SPOJ U ZVIJEZDU

Zadatak:

Na trofazni izmjenini sustav prikljuite simetrino trofazno troilo s aktivnim otporima u zvijezda spoju. Izmjerite linijske (fazne) struje, linijske i fazne napone, fazne djelatne snage i ukupnu djelatnu snagu. Mjerenja izvrite za nekoliko primjera defektnog trofaznog spoja.
qMjerni postupak: Ukljuite trofazni generator. Spojite simetrino trofazno troilo s aktivnim otporima R1=R2=R3=1K prema Slici T.1.:
L1
G 3~ 7/ 12V 50Hz

IL1 IL2 IL3 IN A R1 R3 C R2 B

L2 L3 N

Slika T.1. - Mjerni krug s zvijezda spojem aktivnog trofaznog troila Napomena: Oekivani rezultati mjerenja za rad u normalnim uvjetima uneseni su u Tablicu T.1. (to su vrijednosti iz prethodne vjebe)
Realizirajte odgovarajui prekid faznog i/ili nul-voda prema Slikama T.2., T.3., T.4. i Tablici T.1. ime se simuliraju sluajni poremeaji trofaznog spoja. Izmjerite napone i struje i izraunajte pripadne fazne snage i ukupnu djelatnu snagu. Dobivene vrijednosti unesite u tablicu. Fazne i linijske napone mjerite na tokama A,B,C,D.

a
L1
G 3~ 7/ 12V 50Hz

183
IL1 IL2 IL3 IN A R1 R3 C R2 B

L2 L3 N

Slika T.2. - Mjerni krug s prekidom faze L1

L1
G 3~ 7/ 12V 50Hz

IL1 IL2 IL3 IN A R1 R3 C R2 B

L2 L3 N

Slika T.3. - Mjerni krug s prekidom faza L1 i L2

L1
G 3~ 7/ 12V 50Hz

IL1 IL2 IL3 IN A R1 R3 C R2 B

L2 L3 N

Slika T.4. - Mjerni krug s prekidom faze L1 i nul-voda N

184

Zvijezda spoj IL1 IL2 IL3 IN UL1,L2 UL2,L3 UL3,L1 UL1,N UL2,N UL3,N PR1 PR2 PR3 Puk

Linijske (fazne) struje IL [mA] Struja nul-voda [mA] Linijski naponi UL [V]

Bez 7,0 7,0 7,0 0 12,1 12,1 12,1 7,0 7,0 7,0 49 49 49 147

Prekid vodia L1 L1/L2

L1/N

Fazni naponi Uf [V]

Fazne snage Pf [mW] Ukupna snaga [mW]

Tablica T.1. - Mjerni podaci za defektni spoj u zvijezdu

Proraun fazne i ukupne snage (fazne snage oznaene su sa PR1, PR2 i PR3): Prekid faze L1:
PR1= UL1,N IL1 =.................=...........W PR2= UL2,N IL2 =.................=...........W PR3= UL3,N IL3 =.................=...........W Puk= PR1 +PR2 +PR3=3Pf=...........W

Prekid faze L1 i L2:

PR1= UL1,N IL1 =.................=...........W PR2= UL2,N IL2 =.................=...........W PR3= UL3,N IL3 =.................=...........W Puk= PR1 +PR2 +PR3=3Pf=...........W

185

Prekid faze L1 i N:
PR1= UL1,N IL1 =.................=...........W PR2= UL2,N IL2 =.................=...........W PR3= UL3,N IL3 =.................=...........W Puk= PR1 +PR2 +PR3=3Pf=...........W Komentar:

186

5.4. TROILO U TROKUT SPOJU

Nesimetrino troilo

Na Slici 5.4.1. prikazano je trofazno troilo spojeno u trokut i prikljueno na simetrini trofazni generator u zvijezda spoju.

L1

IL1 1 IZ1 Z3 Z1

N IZ3 L2 L3
Generator

IL2 IL3

Z2 IZ2
Troilo

Slika 5.4.1. - Sustav trofaznog generatora i troila u trokut spoju

U takvom sustavu svaka faza troila spojena je na odgovarajui linijski napon generatora (U12,U23,U31) koji je istovremeno i fazni napon troila u trokut spoju (UL=Uf). Kroz faze troila teku fazne struje IZ1,IZ2,IZ3 dane sa:
I Z1 = U 12 Z1 IZ2 = U 23 Z2 IZ3 = U 31 Z3

Linijske struje IL1,IL2,IL3 dobiju se iz jednadbi vorova 1,2 i 3. Te su struje za nesimetrino troilo razliite po iznosu i/ili fazi, a njihova vektorska suma mora biti jednaka nuli. Ukupna djelatna snaga nesimetrinog troila jednaka je sumi djelatnih snaga u svakoj fazi (Pf=UfIf) troila:
Puk = P1 + P2 + P3

Isto vrijedi i za jalovu (Q), odnosno prividnu (S) snagu:

Quk = Q1 + Q2 + Q3 S uk = S1 + S 2 + S 3
Simetrino troilo

Razmatrajmo sada sluaj simetrinog u trokut spojenog troila kada su impedancije u svim fazama jednake po iznosu i po fazi:

187

Z1 = Z 2 = Z3 = Z 1 = 2 = 3 =

Budui da su sve faze ravnomjerno optereene, fazne e struje imati jednake vrijednosti i u odnosu na pripadne linijske napone bit e pomjerene za isti kut odreen karakterom impedancije:
IZ1 = IZ 2 = IZ3 = UL Zf

= arccos

R Z

Zbog simetrije troila meusobni fazni pomak struja je 1200, a suma im je jednaka nuli. Linijske struje tvore takoer simetrian sustav struja. Odnos faznih i linijskih struja pokazan je na primjeru generatora u trokut spoju:
I L = 3I f

Linijske struje pomjerene su u fazi za 300 u odnosu na odgovarajue fazne struje. Ukupna djelatna snaga simetrinog troila u trokut spoju je zbroj triju jednakih faznih snaga:
Puk = 3 P = 3U f I f cos = 3U L IL cos = 3U L I L cos 3

Vidi se da je ukupna snaga bez obzira na vrstu spoja (trokut ili zvijezda) dana istom relacijom. Analogno vrijedi i za jalovu i prividnu snagu:
Quk = 3Q = 3U f I f sin = 3U L I L sin S uk = 3S = 3U f I f = 3U L I L
Poremeeni trofazni trokut spojevi

Ako nastupe sluajni poremeaji u sustavu troila uzrokovat e promjenu prijema snage na troilu P u odnosu na izvornu (poetnu) snagu Po. Pokazat emo to nekim primjerima neregularnih uvjeta rada simetrinoga trofaznog troila s aktivnim otporima R (cos=0). Ukupna djelatna snaga u normalnim uvjetima je:
P0 = 3U f I f = 3 U2 f R

= 3I 2 fR

Primjeri poremeenih spojeva:

Ispad (prekid) jedne faze troila: Snaga se predaje u dvije faze, koje su ostale u nepromijenjenim uvjetima napona i struja:

188

P = 2U f I f =

2 P0 3

Ispad jednog jednoga vanjskog (linijskog) vodia: Stanje jedne faze se ne mijenja, a u preostale dvije faze otpori su u serijskom spoju i prikljueni su na linijski, odnosno fazni napon, pa je: P= U2 f R

U2 f 2R

3U 2 f 2R

1 P0 2

Ispad dvije faze: Snaga se predaje jedinoj preostaloj fazi, koja je ostala u nepromijenjenim uvjetima napona i struja: P =Uf If = 1 P0 3

Ispad jednoga vanjskog (linijskog) vodia i nasuprotne faze: Otpori u dvije preostale faze spojeni su serijski i na njima je fazni napon, pa je snaga: P= U2 f 2R

1 P0 6

Ispad jednoga vanjskog (linijskog) vodia i susjedne faze: U ovakvim uvjetima iz sustava ispada i druga faza vezana na vor prekinutog linijskog vodia, pa se snaga predaje jedinoj preostaloj fazi, koja je ostala u nepromijenjenim uvjetima napona i struja: P =Uf If = 1 P0 3

189

VJEBA U: TROFAZNO TROILO - SPOJ U TROKUT

Zadatak:

Na trofazni izmjenini sustav prikljuite trofazno troilo s aktivnim otporima u trokut spoju. Izmjerite linijske i fazne struje, linijske (fazne) napone, fazne djelatne snage i ukupnu djelatnu snagu. Mjerenja izvrite s prikljuenim simetrinim odnosno nesimetrinim troilom.
qMjerni postupak: Ukljuite trofazni generator. Spojite simetrino trofazno troilo u trokut spoju s aktivnim otporima R1=R2=R3=1K prema Slici U.1.:
L1 G 3~ 7/ 12V 50 Hz L2 L3 N IL1 IL2

IL3

IR1 R3 R1

IR3 R2 IR2

Slika U.1. - Mjerni krug s trokut spojem aktivnoga trofaznog troila

Izmjerite napone i struje prema Tablici U.1. i izraunajte pripadne fazne i ukupnu djelatnu snagu. Dobivene vrijednosti unesite u tablicu. Ponovite sva mjerenja i proraune za sluaj nesimetrinog troila sa R1=1K, R2=680, R3=330.

Proraun fazne i ukupne snage (fazne snage oznaene su sa PR1, PR2 i PR3): Simetrino troilo:
PR1= UL1,L2 IR1 =.................=...........W PR2= UL2,L3 IR2 =.................=...........W PR3= UL3,L1 IR3 =.................=...........W Puk= PR1 +PR2 +PR3=3Pf=...........W

Neimetrino troilo:
PR1= UL1,L2 IR1 =.................=...........W PR2= UL2,L3 IR2 =.................=...........W PR3= UL3,L1 IR3 =.................=...........W Puk= PR1 +PR2 +PR3=3Pf=...........W

190

Trokut spoj Linijske struje IL IL1 IL2 IL3 IR1 IR2 IR3 UL1,L2 UL2,L3 UL3,L1 PR1 PR2 PR3 Puk

Simetrino troilo

Nesimetrino troilo

Fazne struje If

Linijski (fazni) naponi UL

Fazne snage Pf Ukupna snaga

Tablica U.1. - Mjerni podaci za simetrino i nesimetrino troilo

Komentar:

191

VJEBA V: TROFAZNO TROILO - POREMEENI (DEFEKTNI) SPOJ U TROKUT

Zadatak:

Na trofazni izmjenini sustav prikljuite simetrino trofazno troilo s aktivnim otporima u trokut spoju. Izmjerite linijske i fazne struje, linijske (fazne) napone, fazne djelatne snage i ukupnu djelatnu snagu. Mjerenja izvrite za nekoliko primjera defektnoga trofaznog spoja.
qMjerni postupak: Ukljuite trofazni generator. Spojite simetrino trofazno troilo s aktivnim otporima R1=R2=R3=1K prema Slici V.1.:
L1 L2 L3 N A IR1 R3 R1

G 3~ 7/ 12V 50 Hz

IR3 R2 IR2

Slika V.1. - Mjerni krug s trokut spojem aktivnoga trofaznog troila Napomena: Oekivani rezultati mjerenja za rad u normalnim uvjetima uneseni su u Tablicu V.1. (to su vrijednosti iz prethodne vjebe)
Realizirajte odgovarajui prekid faznog i/ili linijskog (vanjskog) voda prema Slikama V.2., V.3., V.4., V.5., V.6. i Tablici V.1. ime se simuliraju sluajni poremeaji trofaznog spoja. Izmjerite napone i struje i izraunajte pripadne fazne snage i ukupnu djelatnu snagu. Dobivene vrijednosti unesite u tablicu. Fazne i linijske napone mjerite na tokama A,B,C.

192

Trokut spoj IL1 IL2 IL3 IR1 IR2 IR3 UL1,L2 UL2,L3 UL3,L1 PR1 PR2 PR3 Puk

Linijske struje IL

Prekid faznog i/ili linijskog vodia Bez R2 L1 R1/R3 L2/R2 L1/R2 21,3 21,3 21,3 12,3 12,3 12,3 12,1 12,1 12,1 148,8 148,8 148,8 446,4

Fazne struje If

Linijski (fazni) naponi UL

Fazne snage Pf Ukupna snaga

Tablica V.1. - Mjerni podaci za defektni spoj u zvijezdu

G 3~ 7/ 12V 50 Hz

L1 L2 L3 N A IR1 R3 R1

IR3

Slika V.2. - Mjerenje u krugu pri prekidu faze s otporom R2

a
L1 L2 L3 N A IR1 R3 R1

193

G 3~ 7/ 12V 50 Hz

IR3 R2 IR2

Slika V.3. - Mjerenje u krugu s prekidom linijskog voda L1

L1 L2 L3 N A

G 3~ 7/ 12V 50 Hz

C R2 L1 L2 L3 N A IR1 R3 R1 IR2

Slika V.4. - Mjerenje u krugu s prekidom faza s otporima R1 i R3

G 3~ 7/ 12V 50 Hz

IR3

Slika V.5. - Mjerenje u krugu s prekidom faze s otporom R2 i linijskog voda L2

194
L1 L2 L3 N A IR1 R3 R1

G 3~ 7/ 12V 50 Hz

IR3

Slika V.6. - Mjerenje u krugu s prekidom faze s otporom R2 i linijskog voda L1

Proraun fazne i ukupne snage (fazne snage oznaene su sa PR1, PR2 i PR3): Prekid faze s otporom R2:
PR1= UL1,L2 IR1 =.................=...........W PR2= UL2,L3 IR2 =.................=...........W PR3= UL3,L1 IR3 =.................=...........W Puk= PR1 +PR2 +PR3=...........W

Prekid linijskog voda L1:

PR1= UL1,L2 IR1 =.................=...........W PR2= UL2,L3 IR2 =.................=...........W PR3= UL3,L1 IR3 =.................=...........W Puk= PR1 +PR2 +PR3=...........W

Prekid faza s otporima R1 i R3:

PR1= UL1,L2 IR1 =.................=...........W PR2= UL2,L3 IR2 =.................=...........W PR3= UL3,L1 IR3 =.................=...........W Puk= PR1 +PR2 +PR3=...........W

195

Prekid faze s otporom R2 linijskog voda L2:

PR1= UL1,L2 IR1 =.................=...........W PR2= UL2,L3 IR2 =.................=...........W PR3= UL3,L1 IR3 =.................=...........W Puk= PR1 +PR2 +PR3=...........W

Prekid faze s otporom R2 linijskog voda L1:

PR1= UL1,L2 IR1 =.................=...........W PR2= UL2,L3 IR2 =.................=...........W PR3= UL3,L1 IR3 =.................=...........W Puk= PR1 +PR2 +PR3=...........W Komentar:

196

BILJEKE: