INENJERSKA GEODEZIJA III.

SADRAJ


1. PROJEKTIRANJE CESTA
1.1. Pravna regulativa
1.2. Geodezija u projektiranju cesta
2. ELEMENTI TRASE U POLOAJNOM I VISINSKOM SMISLU
2.1. Pravci kao elementi trase
3. KRUNE KRIVINE KAO ELEMENTI TRASE
3.1. Iskolenje krunog luka
4. PRIJELAZNE KRIVINE
4.1. Openito o prijelaznim krivinama
4.2. Klotoida kao prijelazna krivina
4.3. Kubna parabola kao prijelazna krivina
4.4. Lemniskata kao prijelazna krivina
4.5. Proirenje kolnika u krivini
5. SLOENE KRIVINE
5.1. Simetrine krivine
5.2. Nesimetrine krivine
6. STACIONIRANJE TRASE
6.1. Izrada uzdunog profila
6.2. Izmjera poprenih profila
7. ANALITIKI IZRAUN TRASE
7.1. Iskolenje trase s operativnog poligona
8. PRIMJENA FOTOGRAMETRIJE U PROJEKTIRANJU
PROMETNICA
8.1. Postupci i ureaji aerofotogrametrije
9. ISKOLENJE PROJEKTIRANIH POPRENIH PROFILA
9.1. Iskolenje profila u nasipu
9.2. Iskolenje profila u usjeku
10. IZRAUN MASA - KUBATURA
10.1. Mrea pravokutnika
10.2. Slojnice - (izohipse)
1
10.3. Popreni profili - Winkler-ova formula
10.4. Digitalni model terena
11. ZAOKRETNICE (SERPENTINE)
11.1. Osnovi elementi zaokretnice
12. ZAOBLJENJE NIVELETE
12.1. Kruni luk
12.2. Parabola sa simetrinim tangentama
13. GEODETSKI RADOVI ZA POJEDINE FAZE PROJEKTIRANJA I
GRAENJA PROMETNICA
13.1. Opis pojedinih geodetskih radova
14. MOSTOVI, NADVONJACI, VIJADUKTI
14.1. Openito o podjeli mostova
14.2. Geodetski radovi pri projektiranju i graenju mostova
14.3. Geodetske osnove i podloge za lociranje mosta
14.4. Proraun elemenata iskolenja i iskolenje mosta
14.5. Nivelmanska osnova prebacivanje visina preko vodotoka
14.6. Hidrostatski nivelman
14.7. Hidrometrijska mjerenja
14.8. Kontrola tijekom gradnje
14.9. Pokusna ispitivanja mosta

15. TUNELI

15.1. Geodetske podloge za projektiranje tunela
15.2. Izraun elemenata za iskolenje osi tunela
15.3. Geodetski radovi na povrini
15.3.1. Poloajna odreivanja osi trase tunela
15.3.2. Proraun tonosti geodetskih radova za iskolenje tunela
15.3.3. Tunelska triangulacija
15.3.4 GPS mjerenja na tunelskoj osnovi

15.4. Geodetski radovi u tunelu
15.4.1. Podzemna poligonometrija
15.4.2. Radna poligonometrija
15.4.3. Glavna poligonometrija
15.4.4. Lasersko iskolenje
15.4.5. Iskolenje osi tunela
15.4.6. Snimanje poprenih profila u tunelu

2
15.5. Visinska osnova u tunelu
15.5.1. Podzemno niveliranje
15.6. Prikljuak i orijentacija geodetske osnove u tunelu
15.6.1. Weisbachova metoda
15.6.2. Foxova metoda
15.6.3. Orijentacija pomou magnetskih i iroskopskih instrumenata

15.7. Tonost proboja tunela
15.8. Tolerancije u proboju

16. DALEKOVODI
17. CJEVOVODI
18. BRANE
3

Literatura:

Z. Kapovi, Rukopis (2005.)
1. Hennecke, Muller, Werner: Handbuch Ingenieurvermessung, Band 1, Grundlagen, 2.
vollig uberarbeitete und erweiterte Auflage, 1994.
2. Jankovi M: Inenjerska geodezija II i III, 1981.
3. . Korlaet : Uvod u projektiranje i graenje cesta, Graevinski fakultet, 1995.
4

1. PROJEKTIRANJE CESTA

Javna cesta je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i u opoj je uporabi.
Javnu cestu ine :
cestovna graevina (posteljica, donji stroj kolnika, kolnika konstrukcija, most,
vijadukt, podvonjak, nadvonjak, propust, tunel, galerija, potporni i obloni
zid, pothodnik i nathodnik);
graevine za odvodnju ceste i proiavanje vode;
zemljini pojas s obiju strana ceste irine prema projektu ceste, a najmanje
jedan metar raunajui od crte koja spaja krajnje toke poprenog presjeka
ceste;
cestovno zemljite u povrini koju ine zemljita na kojoj je izgraena
cestovna graevina,
povrina zemljinog pojasa te
povrina zemljita na kojima su izgraeni objekti za potrebe odravanja ceste
i pruanja usluga vozaima i putnicima predvieni projektom ceste (cestarske
kue, stacionari, skladita, odlagalita, benzinske postaje itd.);
graevina na cestovnom zemljitu;
stabilni mjerni objekti i ureaji za nadzor vozila;
prikljuci na javnu cestu izgraeni na cestovnom zemljitu;
prometni znakovi i ureaji za nadzor i sigurno voenje prometa i oprema
ceste (prometni znakovi, instalacije i rasvjeta u funkciji prometa, cestovne
znake, odmorita i slino);
graevine i oprema za zatitu ceste, prometa i okolia (snjegobrani,
vjetrobrani, zatitne i sigurnosne ograde i slino).

Prema Zakonu o graenju projektiranje se definira kao
izradba idejnog i glavnog projekta potrebnog za izdavanje naelne i
graevinsku dozvolu,
izradba izvedenog projekta za potrebe gradnje te
projekta za uklanjanje graevine.


1.1. Pravna regulativa

Strategiju razvitka javnih cesta donosi Sabor Republike Hrvatske na prijedlog
Vlade. Sam program graenja i odravanja javnih cesta na prijedlog Ministarstva
pomorstva, prometa i veza donosi Vlada za razdoblje od etiri godine u skladu sa
strategijom. Graenje i odravanje javnih cesta utvruje se godinjim planom koji
za dravne ceste donosi Uprava za ceste, a za upanijske i lokalne ceste donosi
upanijska uprava za ceste.

Poslovi graenja javnih cesta prema Zakonu o javnim cestama su :

5
programiranje i planiranje razvitka javnih cesta;
projektiranje sa istranim radovima;
struna ocjena studija i projekata;
otkup zemljita i objekata;
ustupanje radova graenja;
organizacija strunog nadzora i kontrole graenja;
organizacija tehnikog pregleda i primopredaja javne ceste te dijelova javne
ceste i objekata na koritenje i odravanje.

Sudionici u gradnji jesu :

investitor pravna ili fizika osoba u ije se ime gradi graevina;
projektant osoba ovlatena za projektiranje sukladno posebnom zakonu i
propisima donesenim na temelju tog zakona;
revident kontrolu projekta moe obavljati samo ovlateni inenjer s najmanje
deset godina radnog iskustva u struci;
izvoa graditi ili izvoditi pojedine radove na graevini moe osoba registrirana
za obavljanje te djelatnosti;
nadzorni inenjer osoba ovlatena za provedbu strunog nadzora gradnje
sukladno posebnom zakonu i propisima donijetim na temelju tog zakona, koji se
provodi u ime investitora.

Sva prava i obaveze navedenih sudionika u gradnji definirana su Zakonom o
gradnji iz 2004. godine. Naravno da sa geodetske strane tu treba pripojiti i
geodetsku tvrtku koja od gore navedenih sudionika najvie surauje sa
projektantom i izvoaem.

Gradnji se moe pristupiti samo na temelju konane graevne dozvole kojom se
utvruje da je glavni odnosno idejni projekt izraen u skladu s propisanim i
utvrenim uvjetima koje mora ispunjavati graevina na odreenoj lokaciji.
Graevna dozvola izdaje se za gradnju cijele graevine, osim u sluaju kada se
na zahtjev investitora dozvola moe izdati i po dijelovima graevine. U tom
sluaju izdaje se naelna dozvola kojom se odreuju dijelovi graevine za koje
e se izdavati graevna dozvola, a na onovi koje se moe zapoeti s pripremnim
radovima, ali se ne moe poeti s izvoenjem radova na graevini.

1.2. Geodezija u projektiranju cesta

Glavne zadae geodezije u projektiranju cesta obuhvaaju izrada podloga za
razliite faze projekta:

pribavljanje i izradbu odgovarajuih karata srednjih i sitnijih mjerila (1 : 10000,
25000, 50000), kao osnove za razliita istraivanje (razmatranje varijanti
rjeenja, utjecaja na okoli itd);

pribavljanje i izradbu topografske karte za potrebe idejnog projekta (1 : 5000
(1 : 10000);
6

izradbu plana (situacije) pojasa budue ceste u mjerilu 1 : 1000 za potrebe
glavnog projekta;


Razumljivo je da je za sve navedene radove neophodna geodetska osnova za
izmjeru koja e se obavljati fotogrametrijom (najee) ili klasinim geodetskim
metodama.

Moe se uoiti da je karakter nekih geodetskih poslova izrazito takav, da ih se
mora obaviti na terenu. To se prije svega odnosi na postavljanje stalnih
geodetskih toaka, zatim na sva iskolenja, te na dio radova detaljne izmjere za
izradbu parcelacijskog elaborata ili izvlatenja.

Svi vei geodetski poslovi mogu se u veoj mjeri, ili gotovo potpuno izvriti
fotogrametrijskim nainom.

2. ELEMENTI TRASE U POLOAJNOM I VISINSKOM SMISLU

Os prometnice definirana na terenu ili poloena na karti naziva se trasa.
Odreena je u horizontalnom i vertikalnom smislu.

U horizontalnom, odnosno tlocrtnom smislu, linija trase ceste se sastoji od pravaca i
krivina. Krivine mogu biti krune i prijelazne.
Krune krivine su osnovni dio zaobljenja odreenog polumjera (R).
Za konstrukciju prijelaznih krivina koriste se:
klotoida i lemniskata (za ceste) te
kubna parabola za eljeznice.
Ova podjela bi se mogla nazvati i stara, jer se danas klotoida primjenjuje i pri
projektiranju i gradnji eljeznica. Inae, lemniskata se jedino primjenjuje pri
projektiranju zaokretnica (serpentina).

Nul linija
Projektiranje prometnice danas je nezamislivo bez podloga u digitalnom i primjene
raunala. Ipak, da bi se shvatio postupak suvremenog projektiranja izloit e se stari
postupak bez upotrebe kompjutora.
Trasa se projektira na karti odreenog mjerila. Primjenom "koraka" koji se dobije iz
izraza:
100
d
i
d =
h


gdje je:

h - ekvidistanca
i
d
doputeni uzduni nagib
Primjer:
7
h = 1 m
i
d
4%
M = 1:2000
d = h *100 / i
d
* 1/M

d = 1 * 100/4 *1/2000= 0,0125 m=12,5 mm.

Uzeti u estar 12,5 mm i "ii" od slojnice do slojnice kako bi se dobila tzv. nul-linija.
(Dati primjer nul lnije)

Kad bi se cesta izvodila po nul-liniji ne bi bilo velikih zemlajnih radova, ali se ne bi
mogle ni postii vee brzine. Nul-linija se zamjenjuje tangentama (pravcima) izmeu koji
se, odgovarajuim krivuljarima , a prema minimalnim polumjerima, konstruiraju krivine
(slika 1)..



Slika 1. Tlocrtni elementi osi trase

Kako je ve navedeno, projektiranje se obavlja raunalom. Uz zadani minimalni
polumjere (R) i maksimalno dozvoljen uzduni nagib (i
d%
) , raunalo postavlja nul-liniju,
odnosno konstruira trasu sa svim elementima.

Treba napomenuti da se raunalu mogu postaviti i dodatni uvjeti tzv. "toke prisile" kroz
koje trasa mora proi (odreeno izgraeni most, tunel, koridor.).

8
2.1. Pravci kao elementi trase

Pravac kao jedan od tlocrtnih elemenata trase najee se primjenjuje u ravniastom
terenu, kod prolaska ceste kroz neku iroku dolinu, kod cestovnih vorita u razini,
prilikom ulaska ceste u naseljena mjesta, prilikom prijelaza eljeznike pruge i sl.

Prilikom koritenja pravca treba imati na umu neka ogranienja. Velike duljine pravaca
izmeu dva kruna zamaraju vozae, vonja postaje dosadna, a u nonoj vonji, dolazi
do zasljepljenja svjetlima automobila iz suprotnog smjera. Koritenje pravca je isto tako
ogranieno i konfiguracijom terena.

Zbog mogunosti odvodnje povrinske vode s kolnika, u poprenom smislu, izrauje se
trasa s odreenim poprenim nagibom (slika 2). Kod pravca (popreni nagib) minimalno
i iznosi 2,5% (prema Pravilniku o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i
njihovi elementi moraju udovoljavati sa stajalita sigurnosti prometa).

Na starijim cestama popreni nagib je mogao biti i dvostran: vode se s kolnika odvodi na
dvije strane (slika 2)

9


Slika 2. Oblici poprenog nagiba kolnika u pravcu

10
3. KRUNE KRIVINE KAO ELEMENTI TRASE

Kruni luk kao tlocrtni element je potez ceste sa stalnom zakrivljenou na
cijelom svojem dijelu. Kruni lukovi se, zbog specifinosti terena, vrlo esto
koriste pri projektiranju prometnica.

Polumjer krunog luka je prvenstveno ovisan o projektnoj brzini. Minimalna
vrijednost polumjera krunog luka neke ceste se odreuje prema odreenoj
projektnoj brzini ceste, te iz uvjeta poprene stabilnosti vozila u krivini, tj. veliini
radijalnog koeficijenta otpora klizanja i najveeg poprenog nagiba kolnika
(eliminirati utjecaj bonog tlaka (slika 3).

Slika 3. Stabilnost vozila u krivini


U krunom luku je potrebno, u odnosu na cestu u pravcu, dodatno poveati
popreni nagib kolnika u svrhu odvodnje povrinske vode s vozne povrine te
radi vee stabilnosti vozila u krivini. Prilikom vonje po krunom luku na vozilo
djeluje centrifugalna sila iji se utjecaj smanjuje poveanjem poprenog nagiba.

Najvei dozvoljeni popreni nagib je q
max
=7%, a koristi se kod krunog luka s
minimalnim polumjerom za odreenu projektnu brzinu.

Minimalna vrijednost poprenog nagiba krunog luka je jednaka poprenom
nagibu pravca (2,5%) i koristi se kod krunog luka velikog polumjera.

Popreni nagib vei od q
max
su dozvoljeni kod zaokretnica (serpentina), ali ne
smiju prijei 9%.

Zbog lakeg mimoilaenja u krunoj krivini radi se proirenje kolnika. Veliina
proirenja je ovisna o predvienoj vrsti vozila koja e tuda prometovati i o veliini
polumjera. Proirenje se dodaje na unutarnju stranu kolnika.



11
Raunanje glavnih toaka krunog luka

Kruni luk je odreen s polumjerom (R) i sredinjim kutom (). Glavne toke krunog
luka jesu:

PK poetak krivine
SK sredina krivine
KK kraj krivine

Glavni elementi krune krivine (slika ) jesu:

T tangenta
b bisektrisa
x, y, - apscisa i ordinata sredine kruga
L duljina luka.

/2
/4
/2

/2

Vrijednosti za navedene elementi raunaju se prema izrazima:


12

AF t AE x
R t
tg R Tb Ta
= = =
=
= =
= + + +
= +
= +
2
sin
2
360 90 90
180
90
2 2

AF t AE x
R t
tg R Tb Ta
= = =
=
= =
= + + +
= +
= +
2
sin
2
360 90 90
180
90
2 2

= = =
2
cos 1
2
cos

R R R v y

Duljina bisektrise dobiva se iz odnosa:

2
cos
1
2
cos

=
+
=
+ R
b R
b R
R
/ R

= = + 1
2
sec
2
cos
1

R b R b R


Duljina krunog luka:
=
R
L

=
180

R L

= =
R
L
R
L

=
180


13
3.1. Iskolenje krunog luka

Na stari nain, trebalo bi iskoliti sjecite tangenata (ST), zatim odmjeriti (iskoliti)
duljinu tangente (T) i dobiti poetak (PK) i kraj (KK) luka pa detaljno iskolavati toke
na luku. Ako bi se tako radilo, moglo bi se dogoditi da je sjecite tangenata
nepristupano.

ST ne pristupano

Primjer:

Iskolenje detaljnih toaka krunog luka moe se obaviti na nekoliko naina, manje ili
vie preciznijim metodama.

Ortogonalna metoda

( )
2
sin 2 cos 1
sin
2
2 2

R R y
R x
x R R y
= =
=
=

=
R
l R
l
R
L
180
180 180



14
Drugi nain raunanja elemenata iskolenja

x = 5, 10, m
y = R -( R
2
x
2
)
1/2


Primjer iskolenja ortogonalnom metodom:

??????????


Polarna metoda iskolenja krunog luka

Pravilo: a) Jednakim sredinjim kutovima pripadaju jednaki lukovi
b) Obodni kut je jednak polovici sredinjeg kuta

2
3

=
=
=
=
=
R
t
R
t
m t
R t
2
arcsin
2
sin
10
sin 2
2
1

15
Iskolenje krunog luka polarnom metodom po obodu kruga

/2
/2

( )
2
sin 2
2
2
90
2
90 180
2
90
2
90
180
2
1

=
+
=

+ =
=
=
+ =
=
=
R z
n

16
Poligonalna metoda iskolenja krunog luka

(Primjer na predavanju!)

Pribline metode iskolenja krunog luka ( Na predavanju!)

a) Metoda jednakih tetiva
b) Metoda etvrtina
c) Metoda umetanjem meutoke
17
4. PRIJELAZNE KRIVINE

Uslijed brzog kretanja vozila prilikom neposrednog prijelaza iz pravca u kruni luk, na
vozilo i putnike iznenada nastupa djelovanje centrifugalne sile. Kako bi se ovo djelovanje
smanjilo potrebno je postupno smanjivati polumjer zakrivljenosti (od beskonano koliko
je u pravcu pa do vrijednosti polumjera krunog luka) koritenjem odgovarajuih
prijelaznih krivina. Kod prijelazne krivine se njena zakrivljenost postupno mijenja
ovisno o vrsti odabrane krivulje. Prijelazne krivine su se, zbog veih brzina, prvo poele
koristit kod eljeznica, a kasnije i kod cesta.

4.1. Openito o krunim krivinama

Kod eljeznica se kao prijelazna krivina koristi kubna parabola, a kod cesta klotoida i
lemniskata. Njihovi pojednostavni izrazi dati su slijedeim izvodima (slika 2):

C L R = - klotoida
C L R
X
= - kubna parabola
C t R = - lemniskata

Prijelaznica ima tri osnovne funkcije:
- slui za postupan prijelaz iz pravca u kruni luk
- slui za osiguranje dovoljne duljine vitoperenja kolnika za prijelaz iz poprenog nagiba
u pravcu na popreni nagib u krivini
- za postupno proirenje kolnika iz irine potrebne u pravcu na irinu u krunom luku

Sve tri krivulje u svojim se poetnim dijelovima gotovo podudaraju tako da je, praktino,
svejedno koju od njih primjenjivati (slika 1).

Slika . Klotoida, kubna parabola i lemniskata (slika nije dobra)
18
K
P
K
P
P
K
L
Rn
X
X
Y
R
P
t
L
P - neka tocka na krivulji

Slika 2. Prikaz prijelaznica
Duljina prijelazne krivine odreena je voznodinamikim, konstruktivnim i vizualnim
zahtjevima.
Voznodinamiki zahtjev odreuje duljinu prijelaznice na temelju doputenog bonog tlaka
(od djelovanja centrifugalne sile). Prilikom vonje kroz krivinu na vozilo djeluje
centrifugalna sila. Kako bi se njen utjecaj smanjio na cijeloj duljini prijelaznice vri se
postupno nadvienje. Takvim postupnim poveanjem nadvienja poveava se bona sila
radi teine vozila koja djeluje u suprotnom smjeru od smjera djelovanja centrifugalne
sile, te smanjuje njen utjecaj. Duljina prijelaznice prema voznodinamikim zahtjevima
odreena je formulom:

L
min
(2,725V
p
f
Rdop
)/X

gdje je:

L
min.
- najmanja duljina prijelaznice
V
p -
projektna brzina
f
Rdop .-
doputeni radijalni koeficijent otpora klizanja
X - doputeni boni tlak.

Konstruktivni zahtjevi odreuju duljinu prijelazne krivine na temelju injenice da se na
njoj vri promjena poprenog nagiba kolnika od vrijednosti u pravcu do vrijednosti koja
je potrebna u krunom luku. Duina prijelazne krivine prema konstruktivnim zahtjevima
odreuje se ovisno je li vitoperenje oko ruba kolnika ili oko osi kolnika:

- oko ruba kolnika: A
min
= (R
min
q
max
/i
max
)
1/2
-

oko osi kolnika: A
min
= (R
min
q
max
/2i
max
)
1/2

gdje je:

19
irina kolnika
i
max
najvei dozvoljeni nagib prijelazne rampe
R
min
najmanji polumjer krivine
q
max
najvei popreni nagib kolnika

Vizualni zahtjevi odreuju duljinu prijelaznice tako da ona ublai utjecaj otrine krivine.
Tako je odreeno da mora minimalna vrijednost duljine prijelaznice biti

L
min
R/9, odnosno A
min
= R/3.

Kao mjerodavna veliina najmanje dozvoljene duljine prijelaznice uzima se najvea od
vrijednosti dobivenih prema ovim zahtjevima.

Uvjeti ravnotee, vitoperenje i popreni nagib u krivinama daje se u poglavlju
Iskolenje iskolenje projektiranih poprenih profila.


4.2. Klotoida kao prijelazna krivina

Krivulja kod koje je umnoak polumjera i duljine luka u svakoj toki konstantan, tj:

C L R =

naziva se klotoida (slika 2).

K
P
K
P
P
K
L
Rn
X
X
Y
R
P
t
L
P - neka tocka na krivulji

Slika 2. Klotoida

C L R = (4.1)
20
Gdje je:
C konstanta klotoide
R polumjer krunog luka
L luna duljina klotoide
Jednadba klotoide moe biti i u parametarskom obliku
2
A L R =

Gdje je
A parametar klotoide

S
R
n
L
T
Y
P
O
PPK X
X
T
R
M

n
n
n
n
n
n
d
M
n k
n
n
X
Y

Elementi klotoide:


O poetak zakrivljenosti PPK
n
P zajednika toka klotoide i krunog luka
M sredite krunog luka
n
X i
n
Y koordinate zajednike toke klotoide i kruga
n
L duljina luka klotoide
21
n
R polumjer kruga
n
R veliina za koju je kruni luk odmaknut od tangente
M
X i
M
Y koordinate sredita krunog luka
n
kut izmeu tangente u zajednikoj toki i glavne tangente
n
P
n
polarni kut (izmeu tetive i tangente)
n
S duina tetive izmeu poetka i kraja klotoide
d
T i
k
T duine dulje i krae tangente
Krivulja definirana formulama (4.2) jest spirala koja se asimptotski pribliava toki, a
geodeti je nazivaju klotoida

=
L
dL
C
L
X
0
2
2
cos
(4.2)

=
L
dL
C
L
Y
0
2
2
sin
Razvijanjem u red dobivamo

= =
L L
dL
C
L
C
L
dL
C
L
X
0 0
4
2
2
2 2
...
! 4
1
2 ! 2
1
2
1
2
cos
(4.3)

= =
L L
dL
C
L
C
L
C
L
dL
C
L
Y
0 0
5
2
3
2 2 2
...
! 5
1
2 ! 3
1
2 2 2
sin
Te nakon integriranja
...
3456 40
4
9
2
5
+ =
C
L
C
L
L X
(4.4)
...
42240 336 6
5
11
3
7 3
+ =
C
L
C
L
C
L
Y
Ili
22
...
3456 40
8
9
4
5
+ =
A
L
A
L
L X
(4.5)
...
42240 336 6
10
11
6
7
2
3
+ =
A
L
A
L
A
L
Y

Koordinate centra zakrivljenosti su

n n n M
R Y Y cos + =
n n n M
R X X sin =
( ) 1 cos + = =
n n n n M
R Y R Y R

Duljine krae i dulje tangente i biti e
k
t
d
t
n
n
k
Y
t
sin
=
n n n d
ctg Y X t =

a duljina tetive izmeu poetka i kraja klotoide, te polarni kut (izmeu tetive i tangente
mogu se izraunati na temelju slijedeih izraza:

2 2
n n n
Y X S + =
n
n
X
Y
arctg =

Nekada su se elementi klotoide raunali gotovo iskljuivo na osnovu tablica iji je autor
bio dr Branko nidari (prof. iz Ljubljane), tzv. nidarieve tablice. Uz poznavanje R i
L iz tablica se dobiju sve potrebne vrijednost.

U praksi se je znalo dogoditi da jedan elementa (R i L) nije zadan. Takav sluaaj rjeavao
se je pomou Tablica jedinine klotoide, autora Kasper-Shurba-Lorenz.

Jednadba klotoide u parametarskom obliku je

2
A L R = .

Sve su klotoide meusobno sline tako da se mogu srazmjerno smanjivati ili poveavati
Tako se javila ideja da se naprave tablice iji je parametar

A = 1=a.

Na taj nain dobio se izraz za jedininu klotoidu:

l * r = 1.
23

To je tzv. jedinina klotoida. Znai, elementi jedinine klotoide smanjeni su za veliinu
parametra A. Meusobni odnos elemenata jedinine klotoide i klotoide parametra A, dat
je slijedeim izrazima:

X = x A; Y = y A; R =r A; L=l A; T
d
= t
,d
A; T
k
= t
k,
A;

To znai da sve elemente iz tablica jedinine klotoide treba mnoiti s parametrom A.

Primjena klotoide

Klotoida kao prijelazna krivina moe se pojaviti u ovim sluajevima:
Klotoida kao prijelazna krivina izmeu pravca i krunog luka
Klotoida kao uzastopna prijelaznica izmeu dva pravca
Klotoida kao prijelaznica izmeu dva kruga suprotna smjera
Klotoida kao prijelaznica izmeu dva kruga istih smjerova
Koarasta klotoida

AD1
S n
T
Y
P
X
X
T
R
M

n
n
n
n
n
d
M
n k
n
X
Y


Ovakva klotoida je potpuno odreena sa dvije veliine

1 grupa 2 grupa 3 grupa 4 grupa 5 grupa
R, A A, L L R, X L, R
24
R, L A, R R R, Y X
M
, R
R, R A, X R, X
M

R, A, X Y
R, A, Y X
M

A, X
M
X
M








ad2
2
T
2
L
R
M
PPK
2
1
R
1
L
L
2

T
1
ST
M
X
d T
2
R
1
R
2

gornja ili donja slika
25
2
T
2
L
M
P
P
K
1
L
L
T
1
ST
k
l
o
t
o
i
d
a
k
l
o
t
o
i
d
a
kruni
luk

imamo vie varijanti;

nesimetrina varijanta duljine prijelaznica su razliite
2 1 2 1
T T L L
simetrina varijanta
duljine tangenata su meusobno jednake

2 1 2 1
T T L L = =
R R R = =
2 1
X X X

M M M
= =
2 1
specijalni sluaj simetrine forme

2 1
L L L = =
tjemena klotoida kada je L=0 tj. nema krunog luka.
1
L
2
L slika fali....
tjemena klotoida simetrina forma
1
L L =
2
AD3
SLIKA
Spaja dva kruga suprotno poloena (suprotnog smjera). U zajednikoj toki (Os) = R ;
tu je zajednika tangenta. To je tzv. tangenta S klotoide.

Nanizavanje klotoida , i to najvie dvije. A
26

4.3. Kubna parabola kao prijelazna krivina

Krivulja kod koje je

C L R =
n
(1)

naziva se kubna parabola.

Jednadba kubne parabole glasi

3
6
X
L
C
Y =
1
(2)

Ovaj izraz vrijedi za bilo koju toku parabole.

R
Y
P
O
PPK
X
X
R
M

n
n
n
M
n
X
Y
= Ln
l/ 2
p
q
3 / l
H E


Uvrstimo (1) u (2):

3
6
X
L
C
Y =
1
(3)
3 3
6
X X
n
mL L
RL
Y = =
1
(4)


U izrazima (3) i (4) je:

L
x
- apscisa bilo koje toke na paraboli
27
L
,n
- apscisa krajnje toke na paraboli
m- parametar kubne parabole.

U izraz (4) uvrstimo umjesto :

n X
L L

R
L
RL
L
Y
n
n
n
n
6 6
2 3
= =

dobili smo ordinatu krajnje toke kubne parabole (P
n
).

Ostali elementi parabole jesu:

R
L
L
R
L
L
Y
tg
n
n
n
n
n
2
3
6
3
2
= = =
( ) ( ) ( )
2
sin 1 1 cos 1 = = R R q

za mali kut moe se priblino postaviti da je

tg = sin

zatim izraz pod korijenom razvijemo u red, dobijemo:

q = L
n
2
/8R

R = Y
n
q = Y
n
/ 4 - pomak krunog luka od tangente

X
M
= L
,n
/2 apscisa krunog luka.

Sve ovo vrijedi za male kutove , za tzv. plitke prijelaznice.
Uveden je kriteriji da sve dosada navedeno vrijedi za

L
,n
< R/3,5.

to odgovara
n = 8
o
9
'
.

Kad su prijelaznica duge, kubna parabola ima nedostatke:
ordinata krajnje toke prijelaznice je manja od ordinate krunog luka (slika..). To je
tzv. ordinatni skok.
R
pr
> R
kr
.
28
tangenta u krajnjoj toki prijelaznice nije i tangenta u poetnoj toki krunog luka.

Da bi se ovi nedostaci ispravili Hfer je predloio korigiranu jednadbu kubne parabole.

Parametar m (iz izraza 4) je poveao:


2
3
2
2
1
6
1

+ =
R
L
RL
m
n
n

Sada jednadba kubne parabole glasi:

3
2
3
2
3
6
2
1
x
n
n
x
L
RL
R
L
mL Y

+
= =

2
2 10

=
R
L L
L L
n


2
2
3
2
6
2
1
n
n
n
L
R
R
L
Y

+
= Ordinata krajne toke popravljene kubne parabole
Ostali

n
n
L
y
tg
3
= sin R L p L X
n n M
= = ( ) 1 cos + = R Y R
n


Popravljena kubna parabola moe se sada koristiti i za dulje prijelaznice ali do
,
0
06 24

4.4. Lemniskata kao prijelazna krivina

Sve vee reeno primjenjuje se pri projektiranju zaokretnica (serpentina).
Kod veih polumjera zakrivljenosti i kraih duljina prijelaznice ona se poklapa s
klotoidom.

29
5. SLOENE KRIVINE

Redovito: pravac prijelaznica kruni luk prijelaznica pravac
L
1
L
K
L
2


Simetrina krivina: Nesimetrina krivina:
2 1
L L =
2 1
L L
Tjemena krivina:
k
L 0 =

5.1. Simetrina krivina:
2 1
L L L = =


Gdje je:
30
R R R = =
X X X = =
2 1
T T T = =
Tangenta :
( )

2 1
M M M 2 1

2
1
tg R R x
M x
+ +
A ukupna dul
T =
jina;

+ = L R
2
2
apscisa;

= AD AB 2
2
sin

+ = R X X AE
M

Ordinata;
R +

2
cos

R Y ED

= 1
( ) R +

1
2

R R b DST

+ = sec
bisektrisa;

.2. Nesimetri

5 ne krivine:
2 1
L L
31


Prema nidariu
Prenesemo na stranu
2
R
1
R
2
R
( )
Kada je
1
R >
Tangente;

tg
R R
tg R R X T
M
2 1
2 1 1
2

+ + =
( )

sin 2

2 1
2 2 2
R R
tg R R X T
M

+ + + =

32

prema slici
( )
tg a
( )

R R
a
R R
tg
2 1 2 1
180

=

=
sin
180 sin
b
W U X T
M
+ =
1 1
W U X T
M
+ + =
2 2

2 1 2 1
R R
b
R R
=

=

Prema Saracenu;


tj. korekcija sa srednjim R
pomone veliine
2

tg Z U =
S
R R Z + =
2

ctg V W =
S

R R V =
1

R
1
- R
2

a
b
ST

T
1

T
2
33
2
2 1
R
S
=
R R

2 1
L L R AB
K
+ + =

( )
2 1

+ =
K
( )
2 1
2
L L + +

1
R AB
+
=



tjemena klotoida


( )

sin
sin
1 2 1
1 1
+
+ =
K K
D
T T
T T
( )

sin
sin
2 2 1
2 2
+
+ =
K K
D
T T
T T
Ostali oblici sloenih krivina;
S krivina (kontra krivina)
34
J krivina (jajasta)
Koaraste krivine

Suvremene ceste trase su zakrivljene
Trasiranje u pravcu sve se vie naputa
35
6. STACIONIRANJE TRASE
Stacioniranje trase obavlja se paralelno s iskolenjem ili nakon njega. Stacionaom se
utvruju poloaji svih iskolenih toaka na liniji trase (odmjeravanjem duljine od njenog
poetka ili od neke druge toke na trasi, za koju e se naknadno odrediti udaljenost od
poetka).
Trasa se stacionira tako da se obiljeava svaki cijeli hektometar, a to je i jedinica za
mjerenje duine trase. Osim hektometara, obiljeavaju se i stacioniraju karakteristine
toke terena bilo u poloajnom ili vertikalnom smislu.
Niveliranje i snimanje uzdu trase;
- popreni profili
- uzduni profili

nivelman prema svrsi:
- generalni
- detaljni ploni nivelman
nivelman profila

nivelman prema tonosti (preciznosti):
( I ) - precizni nivelman visoke tonosti (1mm / km)
( II ) - precizni nivelman (2mm / km)
( III ) - tehniki nivelman poveane tonosti (5mm / km)
( IV ) - tehniki nivelman (8mm / km)

- I, II i III niveliraju se u oba smjera iz sredine, oitavanjem dvije podjele letve
- IV se nivelira u jednom smjeru


36
Ispitivanje i rektifikacija nivelira
Ispitivanje i rektifikacija nivelira obavlja se "iz sredine i sa strane". Provjerava se glavni
uvjet nivelira:
je li vizurna os u prostoru horizontalna ili
je li vizurna os paralelna s tangentom na marci libele

Objasniti postupak "iz sredine i sa strane"!


6.1. Izrada uzdunog profila

Uzduni profilom treba dobiti "snimak" terena po osi trase. Svi iskolene toke
stacionirati i nivelirati odrediti visine. Visine se najee odreuju geometrijskim ili
trigonometrijskim nivelmanom. Objasnit e se geometrijski nivelman.
Uzdu trase se postavljaju stalni reperi na udaljenosti 3-4 km, zatim u blizini mostova,
presjeka s komunikacijama, kod tunela, u blizini objekata uz trasu. Stabilizaciji repera
treba posvetiti posebnu panju.
Osim stalnih repera treba imati i privremene na udaljenosti do 2 km, koji slue za
prikljuak pojedinih radnih dionica.
Stabilizacija repera moe biti bolcnama u "ivu stijenu" ili neke objekte relativno blizu
trase.
Niveliranje se obavlja metodom tehnikog nivelmana, ije su karakteristike:
niveliranje u jednom smjeru
centimetarska letva
tonost niveliranja dana je veliinom vjerojatne sluajne pogreke koja moe biti do
8 mm/km.
Openito kada se moe rei da je niveliranje dobro i zavreno?
Kada je suma visinskih razlika jednaka razlici visina prikljuenih repera u granicama
dozvoljenih odstupanja.

37


Slika Postupak niveliranja pri izradi uzdunog profila

U knjizi pie da je ovo niveliranje iz sredine i sa strane. Ovako napisano ne moe se
poistovjeivati s ispitivanjem "iz sredine i sa strane":

Kada je niveliranje zavreno? Kada je:

L mm H 24 =


gdje je:

L duljina vlaka u km.



Ako su rezultati mjerenja u granicama navedenim granicama niveliranje je zavreno.





38


6.2. Izmjera poprenih profila

Za potrebe glavnog projekta radi se izmjera poprenih profila. Izmjereni i nacrtani
popreni profili sluit e za izraun masa kubatura, izvedenih odnosno planiranih
zemljanih (i ne samo zemljanih) radova.

Popreni profili se postavljaju okomito na trasu na udaljenostima od 20 do 100 m, ovisno
o karakteru terena. Uspostava okomitosti na os trase postavlja se "od oka" a na krivina se
moe primijeniti postupak prikazan na slici 1.



Slika 1. Prikaz uspostave okomitog profila na krivini


Izmjera poprenih profila moe se obaviti mjernom stanicom (tahimetrija), nivelirom i
vrpcom (slika 2), ravnjaom i podravnjaom (????) te fotogrametrijskom izmjerom.



39

Slika 2. Izmjera profila nivelirom i vrpcom

Objasniti postupak!


Tahimetrijska izmjera profila je pogodna (i gotovo se danas iskljuivo koristi, osim
fotogrametrije) jer se mnogi karakteristini detalji, koji se nalaze izmeu dva profila,
mogu jednostavnije snimiti.

Iz iscrtani popreni profil mogu se dobiti masa, odnosno kubatura prema izrazu:

d
P P
M
2
2 1+
=

gdje su:

P1, P2 povrine poprenih presjeka 1 i 2,
d udaljenost izmeu profila.


7. ANALITIKI IZRAUN TRASE

Trasa je utvrena na planu (sa svim elementima) i treba je iskoliti. To je uobiajeni
postupak ako svaki od sudionika napravi svoj posao. Ako svatko ne napravi svoj dio
posla, na geodeti je napraviti jedan od slijedeih postupaka: geometrijski ili analitiki
izraun trase.

Geometrijski postupak ("stari")
40

1. Iskoliti ST-ove (elemente dobiti na razliite naine), obiljeit ih (polarno iskolenje
na slici) .
2. Mjeriti kutove u ST-ovima i eventualno duljine

ST
O
P
d



3. Na osnovu kutova u ST-ovima raunaju se svi ostali elementi za iskolenje glavnih
toaka krivina (zadano: R i L): PPK, KPK, PK, SK, KK, .
4. Iskolenje detaljnih toaka krivina

Analitiki postupak ("noviji")

1. S plana oitati koordinate ST-ova
2. Iz koordinata raunaju se smjerni kutovi i duljine izmeu ST-ova preme poznatim
izrazima:


duljina izmeu ST toaka:

2
1 2
2
1 2 2 , 1
) ( ) ( x x y y D + =

smjerni kutovi izmeu tangenata

2 , 1
1 2
2 , 1
1 2
2 , 1
1 2
1 2
2 , 1
cos sin
;

x x y y
D
x x
y y
tg

=

= .

3. Prijelomni kutovi izmeu ST-ova raunaju se kao razlike smjernih kutova.

4. Izraunati sve elemente na osnovu prijelomnih kutova i duljina.
5. U sustavu geodetske osnove raunati tzv. tangecijalni poligon

41
(s l i k a krivine s tangecijalnim poligonom)

6. Iz koordinata vlaka i operativnog poligona dobiti elemente za iskolenje trase




+x
10
11

10

11

d
10

d
11

A B


Slika : Princip polarnog iskolenja



Oba ova postupka su prastara. Ako svatko radi svoj posao njih nema!



7.1. Iskolenje trase s operativnog poligona

Operativni poligon je niz toaka uz trasu (ili neki drugi objekt npr. most, vijadukt )
koji slue za iskolenje i kontrolu izvoenja radova pri gradnji prometnice. Taj niz toaka
se moe dobiti na razliite naine (poligonometrijom, GPS-om, presjekom pravaca .)




42



Slika : Operativni poligon



Objasniti postupak iskolenja s operativnog poligona na predavanju!

Objasniti postupak iskolenje s toaka 1 i 2 na predavanju!.












Iskolenje - sljedeim metodama:
Klasine (ortogonalna , polarna metoda) te GPS-RTK metoda;

43

Slika 3.1. Primjer terestrikih metoda (GPS-RTK metoda, polarna metoda)
Iskolenje trase

Iskolenje trase projektiranog objekta obavlja se neposredno sa geodetske osnove na
osnovu prethodno sraunatih elemenata iskolenja.. Za raunanje elemenata iskolenja
koriste se koordinate toaka osi trase te toke geodetske osnove.

Polarna metoda iskoenja

Polarnu metodu iskolenja danas najvie primjenjujemo u geodetskoj praksi. Elementi
polarnog iskolenja su duljina d, tj. duina od stajalita do toke koju iskolavamo i kut
. Elementi iskolenja se analitiki raunaju iz poznatih koordinata, tj. koordinata toke
koju treba iskoliti, koordinata geodetske osnove te koordinata toaka za orijentaciju.
Princip iskolenja polarnom metodom prikazan je na slici (Slika 3.2).

+x
10
11

10

11

d
10

d
11

A B
2 2 2

Slika 3.2. Princip iskolenja polarnom metodom

Duinu d raunamo po sljedeoj formuli:
) ( ) (
A C A C
x x y y d + =
dok se orijentacijski kut rauna kao razlika smjernih kutova:
44
C A B A , ,
= .

Uvoenjem modernih geodetskih instrumenata u geodetsku praksu polarna metoda je
danas najee koritena metoda iskolenja. Ta metoda iskolenja s klasinim
teodolitima, kojima smo mogli relativno tono mjeriti kutove, imala je ograniavajui
faktor zbog toga to su se duljine mogle mjeriti (vrpca ili optiki daljinomjeri) relativno
tono samo na male udaljenosti. Primjenom mjernih stanica postie se tonost mjerenja
duina vea od 1cm/km i tonost mjerenja kutova 3'' do 10''.

Koritenjem poznate formule za tonost polarnog iskolenja na primjeru se moe odrediti
kolika se tonost iskolene toke moe dobiti uz tonost mjerenja duina od 1cm/km i
tonost mjerenja kutova od 5'', te tonost stabilizacije 0,5 cm. Dobiveni rezultati
prikazani su u tablici (Tablica 3.1).

2 2
2
"
' '
2
2
2 2
2
s
d
p c
m d
m
d
d
m
m m +

+ =

gdje je:
m
c
srednja pogreka iskolene toke,
m
p
srednja pogreka u poloaju geodetske osnove,
m
d
srednja pogreka u mjerenju duina,
m

srednja pogreka u mjerenju kutova,
m
s
srednja pogreka stabilizacije,
d duina do iskolene toke.




Tablica 3.1.. Primjer izrauna srednje pogreke iskolene toke

DUINA 100 m 200m 300m 400m
m
c
0,005m 0,007m 0,009m 0,012m

Iz tablice je vidljivo da je tonost iskolenja od 1cm mogue ostvariti sve do duina
300 350 m to je dovoljno za veinu poslova u primjenjenoj geodeziji.

Navedeno je da su elementi polarnog iskolenja duina d i orijentacijski kut , koji se
dobiju analitiki iz koordinata toke koju iskolavamo i koordinata toke geodetske
osnove s koje vrimo iskolavanje. Izrada projekata na raunalima uvelike danas
olakava posao iskolenja, pa se i podaci iskolenja mogu dobiti u digitalnom obliku.
Programski paketi za projektiranje stvaraju izlazne datoteke prilagoene raznim tipovima
mjernih stanica. Mjerne stanice imaju mogunost pohrane velikog broja podataka, u
ovom sluaju koordinata toaka, koje se putem odgovarajueg interface-a (najee RS-
232) prebacuju sa raunala u memoriju mjernih stanica.

45
Nakon prebacivanja (upisivanja) podataka u memoriju stanice koordinata toaka koje je
potrebno iskoliti, neophodno je i unijeti koordinate toaka s kojih e se vriti iskolenje,
a to su najee koordinate operativnih poligona koji su postavljeni uz trasu. Sada je
iskolenje vrlo lako. Instrument se postavi na poligonsku toku (ili se presjekom natrag
odredi poloaj bilo koje toke s koje e se iskolavati), ukuca se broj toke stajalita i
brojevi toaka koje se iskolavaju. Dovoljno je utipkati broj toke i raunalo u mjernoj
stanici e izbaciti duljinu i pravac u kojem e se iskoliti toka. Time je izbjegnuto
raunanje i mogunost pogreke tijekom raunanja. Uviziravi na priblino postavljenu
znaku, raunalo mjerne stanice moe dati podatke (linearne) koliko se potrebno
pomaknuti da bi se tono iskolila toka. Posao iskolenja dodatno se moe
pojednostaviti i primjenom mjernih stanica koje imaju ugraene servo motore koji
pokreu horizontalni i vertikalni krug, tzv. motoriziranih mjernih stanica. Primjer takvog
jednog instrumenta prikazan je na slici (Slika 3.3).


Slika 3.3. Primjeri motoriziranih mjernih stanica (Topcon GMT100; Leica TC1800)
Iz naprijed navedenog zakljuuje se da primjena sve modernijih instrumenata omoguava
sve lake i bre iskolenje, a to je i najbitnije - tonije.

Iskolenje GPS RTK metodom

Kinematika u stvarnom vremenu (RTK Real Time Kinematic) je relativna metoda GPS
pozicioniranja razvijena u cilju obrade podataka u stvarnom vremenu. Relativne
kinematike metode GPS pozicioniranja podrazumijevaju koritenje najmanje dva
prijamnika koji simultano registriraju signale GPS satelita. Pri tome je jedan prijamnik
nepokretna referentna stanica smjetena na toki poznatoj po koordinatama, dok se drugi
prijamnik giba i u ovisnosti od primijenjene metode odreuje pojedine toke ili
kontinuiranu trajektoriju gibanja antene (Slika 3.4).

46

Slika 3.4. GPS RTK metoda
RTK sustavi omoguuju prijenos registriranih podataka referentnog prijamnika uz pomo
radio veze i skoro trenutno odreivanje pozicije antena pokretnog prijamnika. Postignute
tonosti i domet mjerenja odgovaraju potrebama iskolenja objekta, uz kratak vremenski
interval potreban za odreivanje pojedine toke te pruaju visoku ekonominost.

Da bi mjerenje GPS RTK metodom bilo istovremeno uspjeno i ekonomino potrebno
je zadovoljiti neke odreene uvjete. Prije svega potrebno je zadovoljiti uvjete mjerenja.
Horizont u okolini antena mora biti bez zapreka tako da ureaj moe primati signale
dovoljnog broja satelita . Tijekom cijelog mjerenja prijamnik mora primati signale
najmanje etiri satelita. Poeljan broj satelita, uz minimalnu elevaciju od 15 i dobru
geometriju (PDOP < 5), je est i vie satelita. Referentni ureaj mora biti postavljen tako
da u blizini nema reflektirajuih povrina koje bi izazvale viestruke putanje signala
(multipath). Takoer je neophodno i besprijekorno funkcioniranje radijske veze.
Primjenom GPS RTK metode toke na terenu se iskolavaju izravno iz koordinata.



Kao to je ve spomenuto, za primjenu ove metode potrebno je imati dva GPS ureaja sa
antenama i radio ureajem te transformacijske parametre i poznatu toku u WGS-84 i
Gauss Krueger-ovom sustavu. Sve te podatke, tj. koordinate toaka koje je potrebno
iskoliti, transformacijske parametre i koordinate poznate toke potrebno je unijeti kako
u bazni GPS prijamnik (reference unit) tako i u pokretni ureaj (roving unit). Iskolenje
se vri tako da se jedan ureaj postavi na poznatu toku (bazu), a s drugim ureajem se
eta i iskolava toke. Na osnovi podataka sa satelita, GPS prijamnik na bazi izraunava
svoj poloaj i popravke. Drugi ureaj (rover) svoj poloaj odreuje na osnovi satelita i
podataka dobivenih putem radio veze od baznog ureaja. Na zaslonu (display) pominog
ureaja oitava se trenutna pozicija, a kad se doe do konane pozicije odnosno traene
toke na to mjesto se zabije kolac.

Pomina jedinica (rover) moe svoj poloaj odrediti i do 10 km od baze. Prednosti ove
metode su u tome to je moe raditi samo jedan ovjek, nije potrebno dogledanje izmeu
47
pomine i bazne jedinice, daje stvarnu centimetarsku tonost i koordinate u lokalnom
sustavu. Za geodetsku praksu koriste se samo precizne diferencijalne RTK metode, kod
kojih je neophodan prijenos korigiranih mjerenih vrijednosti ili koordinata referentne
postaje, odnosno originalnih podataka mjerenja ka pokretnom prijamniku putem radio ili
neke druge veze.

U suvremenoj tehnologiji geodetskog mjerenja i iskolenja ove dvije tehnoloki
naprednije metode, iskolenje pomou mjernih automatiziranih i motoriziranih stanica i
pomou GPS

Iskolenje s operativnog poligona
Dananji pristup!

Vidi primjere!



48
8. PRIMJENA FOTOGRAMETRIJE U PROJEKTIRANJU PROMETNICA

O ovom podruju bit e vie (ili sve) reeno pri izlaganju poglavlja pod nazivom
Geodetski radovi za pojedine faze projektirajnju i graenja prometnica

8.1. Postupci i ureaji aerofotogrametrije


9. ISKOLENJE PROJEKTIRANIH POPRENIH PROFILA

Iskolenje poprenog profila na terenu znai odrediti mjesta u kojima novoprojektirani
profil prometnice sijee teren.

Profil moe biti sav u nasipu ili usijeku, dio u usjeku, a dio u nasipu, tzv. zasjek, u galeriji
ili u tunelu (Slika 9.1).

Slika 9.1. Primjeri projektiranih profila



Normalni profil prometnice sastoji se od kolnika odnosno kolovoza, bankina promjenjive
irine, kosine nasipa ili usjeka, trupa prometnice, jarka za povrinsko odvodnjavanje
(Slika 9.2).
49

Slika 9.2. Primjer normalnog cestovnog profila u nasipu (1- kolnik; 2 - bankina;
3 - pokos; 4- trup; 5- jarak; 6- teren)


Prema kategoriji prometnice popreni profil moe biti razliite irine, te sadravati i
druge elemente kao npr. biciklistiku stazu, drvored, zeleni pojas to e zajedno s
njihovim dimenzijama biti projektom zadano.

Radi odvodnje kolnika povrina je (kod starijih cesta) od osi ceste prema rubnjacima u
odreenom nagibu. Veliina tog nagiba ovisi od tipa kolnika. Na betonskim i asfaltnim
cestama dio kolnika ima nagib od 1.5 % - 2 %
na mostovima 2 % - 3 % . Bankine imaju popreni nagib do 2 % vie od kolnika.

U eljeznikom normalnom profilu postoji poseban ljunani nasip na kojem su pragovi s
tranicama (slika 9.3) .




Slika 9.3. Normalni profil eljeznikog nasipa


9.1. Iskolenje projektiranih poprenih profila

Radi obavljanja zemljanih radova potrebno je detaljno iskoliti projektirani popreni
profil i na terenu ga obiljeiti. Popreni profili iskolavaju se na dijelu trase u pravcu, na
meusobnim udaljenostima od 20 40 m, te na svim prijelomnim tokama uzdunog
profila.



Iskolenje profila u usijeku
50

Za iskolenje projektiranih poprenih profila sastavlja se tzv. pisani profil. U njemu se iz
uzdunog profila, upisuju za svaki profil kota terena i kota nivelete.

Iskolenjem profila treba na terenu obiljeiti osovinsku toku O', projekcije toaka A' i B'
na terenu, te presjecita projektiranog profila s terenom. Za konstrukciju pokosa potreban
je tzv. pokosni trokut (slika 9.4. B).

Toke A' i B' mogu se lako iskoliti ako se izrauna irina ceste .

Ona se rauna prema formuli :

+ + + =
x
c
m h z d hy c

Ova formula se rauna jednom za sve profile. Iskole se toke A' i B' te odredi visinska
razlika od kolca O' do A' i B' (V
a
i V
b
).

Presjecite pokosa projektiranog profila s terenom nalazi se postupnim pribliavanjem od
iskolenih toaka A' i B'. U svakom poloaju letve ustanovi se kota terena i kota pokosa,
koja se dobije tako da se horizontalna udaljenost od toke A pomnoi s relativnom
visinom pokosa ( 1 : z ) i doda koti prethodne toke.


51

Slika 9.4.

Kada je kota terena jednaka koti pokosa dobije se mjesto gdje treba postaviti pokosnu
letvu.

Detaljnija iskolenja na predavanju!

Iskolenje nasipa

52
Iskolenje poprenih profila u krivinama.

U krivinama prometnicama potrebno je, radi sigurnijeg kretanja vozila, postupno izdizati
vanjski rub kolnika te izvesti stanovito proirenje kolnika, pri polumjerima zakrivljenosti
manjim od 300 m. Profil kolnika na ravnom dijelu ceste je nagnut je u jednu stranu radi
odvodnje. Pri ranijim graenjima na cesti se je izvodio dvostrani nagib (na obje strane u
odnosu na os ceste). S ovakvog nagnutog profila prelazi se na profil u krivini postupnim
izdizanjem vanjskog ruba kolnika. Taj se postupak naziva vitoperenje.

Osnovni elementi ovog izvijanja su :
1. prijelazna rampa i njena duljina
2. veliina proirenja krivine

Popreni nagib pri ovom izvijanju profila za danu kategoriju ceste ovisi od polumjera
zakrivljenosti.


Prijelazna rampa

To je prijelaz od obostrano nagnutog poprenog profila do jednostrano nagnutog, pri
emu glavna promjena nastaj u vanjskom djelu cestovnog kolnika.
Ovaj prijelaz nastaje vertikalnom rotacijom vanjske polovice kolnika oko osovine ceste
(ako je nagib bio dvostran), pri emu se unutarnji dio ne mijenja.





Prijelazna rampa se poklapa s djelom ceste u prijelaznoj krivini. Preko nje se vanjski rub
kolnika uzdie s nekim dopunskim nagibom (i) tako da se taj rub o poetka krune
krivine uzdigne iznad ravnine unutarnjeg ruba za neku odreenu (potrebnu) veliinu.

im je duina L vea, tim e biti manji dopunski nagib i i tim e se lake obostrano kosi
popreni profil dovesti do jednostrano kosog.

53
Teorijska podloga ovog rjeenja proizlazi iz formule, koja predstavlja ravnoteu sila pri
kretanju vozila na cestama u krivini.

cos cos sin
2
gR
Qv
tg Q Q = +

gdje je:

Q = m g.
Ako se postavi da je

cos cos fQ tg Q =

gdje je sa f = tg izraena granina vrijednost koeficijenta otpora trenja, te ako se
gornja formula podijeli sa Q cos dobit e se da je

gR
v
f tg
2
= +
ili
f
gR
v
tg =
2








54
Zamjenom v u metrima na sekundu (m/sek) sa V u kilometrima na sat (km/h), te ako se
postavi za ubrzanje sile tee da je g=9,81 m/s2 postaje gornja formula

f
R
V
i tg
p
= =
127
2


gdje je i
p
= popreni nagib

Formula daje funkcionalnu povezanost izmeu poprenog nagiba, brzine, polumjera
(radijusa) zakrivljenosti i koeficijenta otpora trenja. Ona omoguuje da se odredi
popreni nagib, ako su poznate druge 3 veliine. Prvi lan formule moe se predstaviti
tablicama za argumente brzine i radijusa zakrivljenosti. Vrijednost koeficijenta otpora
trenja f jako varira u vezi sa brzinom, stanjem guma na vozilu hrapavou kolnika, suhim
ili vlanim vremenom, glatkom povrinom ili povrinom pokrivenom ledom. Radi
sigurnosti vonje pri najnepovoljnijem sluaju tj. na zaleenom kolniku uzima se da je
granina vrijednost koeficijenta trenja f=0,10.

Na dijelu trase u pravcu popreni profil se je nekada izvodio obostrano. Promjena
obostrano nagnutog profila u profil s jednostranim nagibom prema unutarnjem rubu
kolnika izvodi se postupnim izdizanjem vanjskog ruba kolnika.

Na taj nain nastaje tzv. izvijanje (vitoperenje) kolnike povrine na duljini prijelazne
rampe.

Kolnika povrina izvija se na prijelaznici rotiranjem oko jedne od uzdune osi. To se
obavlja u 2 faze:

1.) vanjska polovica kolnika postupnim izdizanjem vanjskog ruba prelazi iz nagnutog
najprije u vodoravni poloaj, kada je ip=0. Ovo rotiranje se obavlja oko sredine
kolnika ravnomjerno dok se ne postigne isti nagib s unutarnjom polovicom

2.) prema potrebi, nastavlja se s izvijanjem cijele povrine kolnika oko unutranjeg
ruba. Izvijanje kolnika u 2 fazi moe se iznimno obaviti rotiranjem oko srednje
osi kolnika, dok vanjski rub ne dospije u konano potpuno nadvienje.

U ovom sluaju se i unutarnji rub spusta za odreenu veliinu. Ovaj nain ima
odreene nedostatke i kvari estetski izgled ceste - nastaje dojam slijeganja
unutarnjeg ruba kolnika i zato ga se ne preporua. Prijelazna krivina sa njenom
stalnom i postupnom promjenom zakrivljenosti odreuje loginu i najsigurniju
putanju uzdu koje se izvodi nadvienje. Duljina prelazne rampe moe se
izraunati prema formuli



55

i
i b
i
h
L
p
*
= =


gdje su
b = irina kolnika,
i
p
= popreni nagib kolnika u potpunom nadvienju
i = dopunski uzduni nagib vanjskog ruba prema osovini.

Prema formuli duljina prijelazne rampe pri prijelaznim krivinama ne bi smjela biti
manja nego sto to odreuje gornji izraz.




Iskolenje poprenih profila u krivinama s nadvienjem

U ovom podruju se iskolavaju popreni profili na svakih 5-10 metara. U projektiranom
poprenom profilu ceste daju se elemente: irianu bankine (a), popreni nagib bankine
( i
a )
i popreni nagib kolnika (i
k
). Prvo nadvienje nastaje tako to se, do poetka
prijelazne rampe, nagib bankina izjednai s nagibom kolnika.

Postupa se tako da se rubovi bankina izdiu za veliinu

) (
1 a k
i i a h =

Na taj nain popreni profil ceste na poetku prijelazne rampe izgleda kao na slici


56



Na kraju prijelazne rampe, tj. na poetku krune krivine imat e cestovni kolnik
jednostrani popreni nagib. Ako se okretanje kolnikog dijela nasipa ostvaruje oko
njegovog unutarnjeg ruba, nadvienje e se ne uzimajui u obzir uzduni nagib izraunati
po formulama:

za osovinsku toku
p p
i
b
i b
b
h
2
)
2
( + =
za vanjski rub kolnika

p s
i b b h ) ( + =
za vanjski rub cestovnog nasipa

k p
ai i b b a h + + + = ) (
2


za unutarnji rub cestovnog kolnika

p
i b h * ' =
gdje su

b - Proirenje kolnika
i
p
- popreni nagib za maksimalno nadvienje


57



Proirenje kolnika nastaje redovito na krivinama s malim polumjerom (radijusom).
Izvodi se radi sigurnosti razmimoilaenja dvaju vozila u krivini, bilo radi preglednosti za
vonju u krivini gdje je cijeli profil, ili jedan njegov dio u usjeku. Veliina proirenja
zavisi od radijusa zakrivljenosti. Proirenje se do stanovite mjere moe izvesti na raun
unutarnje bankine, koja ne smije biti manja od 1 metar. Ako proirenje treba biti vee,
mora se proiriti trup ceste. Proirenje kolnika postupno raste u podruju prijelazne
krivine i dostie svoju potpuno veliinu u podruju krune krivine te se, nakon krune
krivine, preko slijedee prijelaznice postupno smanjuje, dok ne nestane.




Prema tome se proirenje podudara s izvijanjem i nadvienjem kolnika. Budui da se
proirenje izvodi s unutarnje strane krivine, unutarnji e rub ceste biti modificirana
spirala, koja nastaje uvoenjem polumjera zakrivljenosti za unutarnji rub (R
u
) mjestu
potpunog proirenja tj. u dodiru s krunom krivinom, gdje je
58
)
2
( b
b
R R
u
+ =

R = polumjer zakrivljenosti osi ceste,
b = irina ceste
b = potpuno proirenje

Uslijed promjene poloaja osovina, odnosno zaokretanja prednjih kotaa, vozilo zauzima
i krivini veu irinu od one kod vonje u pravcu. Stranji kotai ne slijede trag prednjih,
odnosno opisuju luk manjeg polumjera od prednjih kotaa. Radi toga se u krivinama
izvode proirenja, a veliinu odreuju polumjer krune krivine i dimenzije vozila (Slika
9.1.1).

Slika 9.1.1. Proirenje voznog traka u horizontalnoj ravnini

Normalno se proirenje vri na unutarnjoj strani krivine, dok se kod zaokretnica moe
vriti i samo na vanjskoj strani krivine. Vrijednost potrebnog proirenja u krunom luku
oitavaju se iz posebnih grafikona ili se raunaju prema formulama:

R R
R
+ + = 20
2
8
2
2

R

2
8
2
=
R

2
5
2
= .

Za prometnice na kojima se predvia promet vozila koji prekorauju najveu dozvoljenu
duljinu, proirenje kolnika se odreuje zasebno (Slika 9.1.2).
59

Slika 9.1.2. Karakteristine duljine vozila

Maksimalna veliina nagiba prijelazne rampe odreuje se prema tablici (
Tablica 9.1.1):

Tablica 9.1.1. Maksimalna veliina nagiba prijelazne rampe
V [km/h] 40 60 80
I
max
[%] 1,5 1,0 0,5

Najmanji nagib prijelazne rampe (i
min
) zbog odvodnje mora biti:
pri prijelazu oko osovine:

[ ]
2
1 . 0 %
min

i =

pri okretanju oko rubova:

[ ] i = 1 . 0 %
min


gdje je:

irina kolnika,
i
min
[%] najmanji nagib prijelazne rampe.

Duljina prijelazne rampe jednaka je duljini prijelazne rampe, a samo iznimno ona moe
biti kraa.



60
Osiguranje preglednosti

Na cijelom potezu trase nuno je osigurati potrebnu duljinu preglednosti (vidljivosti) koja
odgovara duljini zaustavljanja pred nepominom zaprekom. Kako se u zaokretnicama ne
moe osigurati potrebna vidljivost mora se ograniiti brzina kretanja vozila.

Dodatno osiguranje preglednosti u zaokretnicama osigurava se na sljedee naine:
a) krenjem raslinstva (b
1
),
b) zabranom graenja objekata uz prometnice,
c) dodatnim iskopima (b
2
) (Slika 9.1.3),
d) gradnjom upornih zidova (b
3
)

(Slika 9.1.4):


Slika 9.1.3. Osiguranje preglednosti dodatnim iskopima

Slika 9.1.4. Osiguranje preglednosti gradnjom zida

irine b
1
i b
2
ovise o duljinama preglednosti koje ovise o propisanim uvjetima koenja u
odreenim uvjetima vonje i polumjeru R krunog luka, a mogu se izraunati prema
izrazu:

R
p
b
i
i
8
2
=


gdje se duljina preglednosti p odreuje na temelju potrebne zaustavne duljine.
61

10. IZRAUN MASA KUBATURA

Pri graevinskim radovima esto je potrebno odrediti koliinu (masu, volumen)
materijala kojeg treba odvesti ili dovesti na gradilite (Slika 10.1). Kod izgradnje
prometnica potrebno je jo u fazi planiranja trasu postaviti tako da je ukupna masa
materijala kojeg treba premjestiti to manja.
Manjak materijal a
Viak materijala

Slika 10.5.


Za izraun masa kubatura kod graenja prometnica, kao i drugih uzdunih objekata
posebno je pogodna metoda raunanja masa iz poprenih profila. Kod plonih objekata,
primjerice aerodroma, bazena, kamenoloma itd., koristi se metoda raunanja masa iz
mree pravokutnika, kvadrata odnosno prizmi.

Ako za projektirano podruje postoji digitalni model reljefa, mogue je automatizirati
izraun masa primjenom odgovarajuih raunalnih programa. Metode raunanja
prvenstveno ovise o strukturi podataka u digitalnom modelu reljefa. Toke je mogue
pohraniti na dva naina:

uzdu profila raunanje masa iz poprenih profila,
pojedinane toke, tj. u mrei kvadrata ili trokuta raunanjem masa iz prizmi.

Povrine se raunaju iz koordinata toaka prema Gauss-ovoj trapeznoj formuli:

=
+ +
+ =
n
i
i i i i
y y x x P
1
1 1
) ( ) (
2
1

gdje je n broj toaka.

Kod pohranjivanja pojedinanih toaka potreban je jo i algoritam za automatsko
generiranje mree trokuta, nakon ega se ukupni volumen rauna kao suma trostranih
prizmi.

Metoda poprenih profila
Ova metoda pogodna je za sve uzdune objekte. Obavljena izmjera uzdunih i poprenih
profila odnosno obavljena interpolacija na mjestima gdje profili nisu mjereni je uvjet kao
bi se ova metoda mogla primijeniti. Nakon izrauna povrine profila, mogu se izraunati
volumeni mase

62
d
P P
V
2
2 1
+
=

Volumeni se raunaju iz udaljenosti poprenih profila. Zbrajanjem pojedinanih masa
podijeljenih na pozitivne mase (nasip) i negativne mase (iskop) odreuje se ukupna
pozitivna i negativna masa nasipa i iskopa (Slika 10.2). Njihovim zbrajanjem odredi se
razlika koju je potrebno odvesti ili dovesti, ovisno o predznaku.

Danas se iskljuivo koristi raunalno odreivanje povrina iz koordinata te je dobivene
rezultate mogue automatizirano prikazati i grafikim prikazom koji omoguuje
pouzdanu i brzu kontrolu izraunate povrine.



z
5
z
6
z
1
z
2
z
3
1 2
3
4
5
6
+
+z
-y +y y6
z
4

y1 y5 y4=0,00 y2 y3
z6
1
2
3
4 5
6
-
+z
-y +y y
6
y1
z1
z5
y5 y4=0,00
z4
y2
z2 z3
y3

Slika 10.6. Primjer masa izmeu dva poprena profila

Povrine profila za nasip uzimaju se s pozitivnim, dok se povrine profila za iskop
uzmaju s negativnim predznakom. Ako se za raunanje povrine koristi Gauss-ova
trapezna formula, treba voditi rauna o redosljedu numeriranja toaka:
za nasip toke se numeriraju u smjeru kazaljke na satu,
za iskop toke se numeriraju u suprotnom smjeru.

Povrina zasjeka se rauna kao razlika povrine nasipa i iskopa (Slika 10.3). Koordinatna
os x odreena je smjerom trase u smjeru rasta stacionae, os y je odreena horizontalnom
udaljenou udesno u poprenom profilu, dok je os z visina.


NASIP
+P

NASIP
+P
ISKOP
-P
ISKOP
-P
Nasip Zasjek Iskop
Slika 10.7. Primjer poprenih profila

Volumen tijela izmeu dva susjedna profila rauna se po formuli:

63
l q P
q
P V

+ + + = ) 2 ( )
1
2 (
6
1
2 1

gdje je: P
1
, P
2
povrine susjednih poprenih profila,

l razmak izmeu profila,
q = b
1
/ b
2

b
1
, b
2
irine nasipa pdnosno iskopa.

Razmak l odnosno udaljenost izmeu dva susjedna profila dobije se kao razlika
stacionaa trase. Kod krivina popreni profili su radijalni, tj. okomiti na tangentu trase,
pa se udaljenost l rauna kao duljina luka trase.

Metoda prizmi

Povezivanjem visina toaka, koje su na gradilitu mjerene plonim nivelmanom ili
tahimetrijskom metodom, s njihovim poloajem u horizontalnoj projekciji mogue je
teren podijeliti u mreu kvadrata (a x a) .

Vidi sliku!

Volumen prizmi je:
p
h h h h
V
4
4 3 2 1
+ + +
=
gdje su:

h
1 ,
h
2 ,
h
3
, h
4
- razlike izmeu projektiranih kota i povrine zemlje.

Ukupna masa cijelog podruja je suma svih volumena prizmi



Ako teren podijeljen u mreu trokuta, masa izmeu fizike povrine terena i referentne
plohe izrauna se mnoenjem svakog s odgovarajuom srednjom visinom teita koja
se rauna po formuli:
i
m
h

3
2 2 1 i i i
m
h h h
h
i
+ +
= .
Zbrajanjem masa V
i
za n prizmi dobije se ukupna masa V.


= =
= =
n
i
m i
n
i
i
i
h P V V
1 1


FOTOGRAMETRIJSKO ODREIVANJE KUBATURA?
Pomou automatskih elektronskih strojeva...
VOLUMEN NA OSNOVU SLOJNICA-IZOHIPSI?


64
11. ZAOKRETNICE (SERPENTINE)

Pri projektiranju prometnica pojavljuju se i zahtjevi savladavanje velikih visinskih razlika
izmeu toaka na buduoj trasi prometnice. Radi ograniavanja najveeg uzdunog
nagiba, razvijanje trase obavlja se u tzv. cik-cak linije. (slika 1). U ovim sluajevima
prikljune pravce nije mogue spojiti projektiranjem uobiajenih "normalnih" krivina jer
se tangente sijeku pod vrlo otrim kutom. Izmeu takvih tangenata projektira se
zaokretnica (serpentina). Zaokretnica je krivina malog polumjera i velikog kuta skretanja
na kojima ne vrijedi propisana raunska brzina.

Oito je da se zaokretnica primjenjuje u pravilu na cestama s manjim intezitetom
prometa, odnosno u tekim terenima.

Slika 11.1.Razvoj trase po padini

Na vanijim, znaajnijim cestama te kod intenzivnijeg prometa zaokretnica se ne
primjenjuje jer se smanjuje sigurnost vonje.

Elementi zaokretnice

Zaokretnice se sastoje od glavne krivine veoma malog polumjera i velikog kuta skretanja
(oko 90) i dviju prikljunih krivina. Izmeu prikljunih krivina i glavne krivine umee
se meupravac ili prijelazna krivina. Prikljuni pravci sa krivinama zovu se krakovi
zaokretnice (gornji i donji krak).

Osnovni elementi zaokretnice su:
glavna krivina s polumjerom R
65
dvije prikljune krivine s polumjerima R
1
i R
2

dva meupravca ili prijelazne krivine, m
1
i m
2



Podjela zaokretnica

Prema meusobnoj veliini polumjera (radijusa) prikljunih krivina, zaokretnice se dijele
na simetrine i nesimetrine. Zaokretnice se dijele i po veliini kuta skretanja na one od
180 i preko 180.

Simetrina zaokretnica

Simetrina zaokretnica nastaje ako su radijusi prikljunih krivina i prijelazne krivine
meusobno jednake (R
1
= R
2
= r, m
1
= m
2
= m). Za iskolenje zaokretnice obino su dati
slijedei elementi: radijus glavne krivine R; radijusi prikljunih krivina, koji su kod
simetrine krivine jednaki, dakle r i duine meupravaca m (Slika 4)

Slika 8. Simetrina zaokretnica

Pri proraunu elemenata za iskolenje serpentine treba obratiti panju na mogunost
smjetaja serpentine na najuem dijelu, tj. grlu.
Slika 9.3. Simetrina zaokretnica s poprenim presjekom
66

Najmanja irina grla odreuje se iz uvjeta da ta irina omoguava izradu dvaju poprenih
profila s usvojenom kosinom nasipa ili potpornim zidom (Slika 5.3) i dobije se prema
formuli:
i
h
a =
min


gdje su h = visinska razlika izmeu oba kraka u tokama M i N, a i = nagib po liniji
M
1
N
1
. Visinska razlika e prema slici biti
( i z h D b h + + = ) odnosno
( )
i z
i D b
h

+
=
1

odatle je:
i z
D b
a

+
=
1
min

b irina ceste dana projektom, D irina gornjeg ruba jarka, z propisani nagib pokosa
za dotini teren, i nagib terena.

irina grla za ceste 1. i 2. razreda ne smije biti manja od 20 m . Polumjeri prikljunih
krivina u pravilu su u granicama od 2R do 4R. Da bi se prema ovim elementima mogli
izgraditi donji i gornji krak ceste u grlu zaokretnice, treba biti zadovoljen uvjet
min
a a

Ako ovaj uvjet nije zadovoljen, oba se kraka ne mogu smjestiti u grlu serpentine.
Smanjenje a
min
moe se postii smanjenjem irine jarka ili poveanjem razmaka a.

Nesimetrine zaokretnice

To su zaokretnice kojima centar glavne krivine nije identian s tokom sjecita tangenata
O. Konfiguracija terena i geoloki uvjeti esto diktiraju poloaj centra glavne krivine, pa
je nesimetrina zaokretnica ei sluaj od simetrine





67

12. ZAOBLJENJE NIVELETE

ZAOBLJENJE NIVELETE

Uzduni profil osi trase u vertikalnom smislu (niveleta) ovisi u prvom redu o
konfiguraciji terena, pri emu se ujedno nastoji postii izjednaenje zemljanih radova tj .
da iskopi i nasipanje budu priblino jednaki. Prema tome, slino tangencijalnom poligonu
u poloajnom smislu, i niveleta trase bit e takoer izlomljena linija. Prijelomi trase
mogu biti konkavni i konveksni. Osnovni oblici prijeloma jesu kad trasa prelazi iz pada u
uspon (konkavni) ili iz uspona u pad (konveksni). Meutim, postoje i oblici kad trasa
prelazi iz manjeg pada u vei, odnosno iz manjeg uspona u vei uspon i obratno.
Specijalni sluajevi jesu kad je jedan od nagiba jednak nuli tj. kad trasa iz horizontale
prelazi u uspon ili pad i obratno (slika 1). .


+p
1
%

-p
2
%
-p
2
%
-p
1
%

-p
1
%

+p
2
%
+p
1
%

+p
2
%













Slika 1

Razumljivo da se trasa prometnice ne smije izgraditi s otrim prijelomima, ve se niveleta
na tim mjestima zaobli odnosno postupno se dovede iz jednog nagiba u drugi.

Za zaobljenje nivelete najvie se koriste dvije krivulje: kruni luk i kvadratna parabola.
Iako izmeu krunice i parabole odgovarajueg parametra, u primjeni na zaobljenje
nivelete, ne postoje vee razlike. Meutim, parabola bolje odgovara zahtjevima
modernog prometa obzirom na preglednost puta, sigurnost prometa te tednju vozila.


Zaoblenje nivelete po (priblinim) formulama za kruni luk

Polumjer (radijus) vertikalne krivulje diktira u prvom redu konfiguracija terena. Meutim
u pogledu minimalnih radijusa zaobljenja treba voditi rauna i o vozno - tehnikim
odnosno dinamikim uvjetima (doputeno centrifugalno ubrzanje) te o uvjetima
sigurnosti prometa u vezi s preglednou puta. U sluaju konveksnih zaobljenja,
odluujui kriterij za minimalni radijus zakrivljenosti jest duljina preglednosti puta
odnosno, u vezi s brzinom vozila, tzv. duljina zaustavnog puta. (Minimalna duljina
68
zaustavnog puta na cestama rauna se na osnovu proraunske brzine vozila, dok se za
visinu smetnje na kolovozu uzima h
s
= 0,10 m a za visinu oka vozaa h = 1,35 m.). Kod
konkavnih zaobljenja gdje je preglednost puta osigurana sama po sebi, odluujui kriterij
jest doputeno centrifugalno ubrzanje odnosno poveani pritisak na kotae vozila.

Minimalni radijusi zaobljenja nivelete na cestama ovise dakle o proraunskoj brzini
vozila i o obliku prijeloma (konkavni ili konveksni). Prema naim PTP propisima
(Privremeni tehniki propisi) uzimaju se slijedei minimalni polumjeri:


Brzina vozila
u km/h
Min, radius zaoblenja u metrima
konkavni prelom konveksni prelom
40 100 200
60 350 700
80 1 000 2 000
100 2 500 5 000
120 5 000 10 000


Kako se iz tablice vidi, minimalni polumjeri kod konveksnih zaobljenja su, zbog potrebe
preglednosti puta, dvostruko vei. Razliitim pravilnicima dati su minimalni polumjeri
zakrivljenosti gleda vrste prometnice (autocesta, ceste I, II i III reda) i konfiguraciju
terena.

U zadacima zaobljenja nivelete po formulama za kruni luk, redovito je projektom
zadano: stacionaa i kota prijeloma P, nagibi nivelete p
1
i p
2
te radijus zaobljenja R. Ove
veliine su iskazane na uzdunom profilu trase.

Slika 2

Najprije se rauna duljina tangente AP = PB = T. Za sluaj dvaju protu-smjernih nagiba,
kao na slici 2:
69


2 2
1
2 2
2

tg

tg

tg

tg
R

tg R T

+
=
+
=
(1)

Budui da su osi i openito mali kutovi (npr. za ve veliki nagib od 10% kut iznosi
543) moe se postaviti da je:

tg tg
2
1
2
=

tg tg
2
1
2
=


Prema tome e nazivnik formule (1) biti:

tg tg *
4
1
1


Zbog malih kutova i drugi lan ovog izraza se zanemaruje odnosno uzima se da je
nazivnik formule (1) jednak jedinici, pa e formula (1) biti:

) (
2
tg tg
R
T + = (2)

Kako se nagibi prometnice izraavaju u postocima tj.:


100
1
p
tg =

100
2
p
tg =
,
(3)

moe se napisati openita formula za duinu tangente T:


200
*
) (
200
2 1
p R
p p
R
T = = (4)

U ovoj formuli, veliina


2 1
p p p = (5)

naziva se otrina prijeloma.

Predznake pojedinih veliina pri raunanju zaobljenja najpraktinije je odreivati prema
skici. Tada je dovoljno odrediti samo apsolutnu veliinu otrine prijeloma p koja ulazi u
formulu (4). Za sluaj dvaju protusmjernih nagiba (iz pada u uspon ili iz uspona u pad)
otrina prijeloma je jednaka zbroju apsolutnih vrijednosti nagiba p
1
i p
2
, a za sluaj dvaju
istosmjernih nagiba jednaka je razlici apsolutnih vrijednosti nagiba p
1
i p
2
Poto je
70
izraunata duljina tangente T, mogu se sada, poznavajui kutove

prema (3),
izraunati projekcije tangenata

cos
, cos
T t
T t
b
a
=
=

(6)

te, prema poznatoj stacionai prijeloma P odrediti stacionae poetka (PZ) i kraja (KZ)
zaobljenja,


St. PZ = St. P t
a
St. KZ = St. P t
b

(7)

Predznaci za t
a
odnosno t
b
uzimaju se prema situaciji tj. smjeru rasta stacionae. Prema
poznatoj koti prijeloma H
p
odredit e se kote poetka i kraja zaobljenja,


H
PZ
= H
p
t
a
tg = H
P
t
a
p
1
H
KZ
= H
p
t
B
tg = H
P
t
b
p
2

(8)

pri emu se predznaci visinskih razlika t
a
p
1
odnosno t
b
p
2
takoer uzimaju prema
situaciji.

Kote detaljnih toaka zaobljenja, teorijski bi se mogle dobiti pretpostavljajui da se radi o
ortogonalnom iskolenju toaka od glavne tangente T kako je to prikazano na slici. U
tom sluaju ordinate toke N raunaju se po poznatoj formuli:


2 , 2
N N
x R R y = (9)

ili priblinoj


R
x
y
N
N
2
2 ,
,
= (10)

Pri tome je udaljenost toke N od poetka zaobljenja PZ i to udaljenost po glavnoj
tangenti. Ako je horizontalna udaljenost onda bi odgovarajua udaljenost po glavnoj
tangenti bila
,
N
x
N
x


a
N
a
N N
N
t
T
x
t
t
x x
x = = =
cos
,
(11)

Meutim jer se kod zaobljenja nivelete, kako je ve spomenuto, openito radi o malim
kutovima

, vrijednost ordinate sraunate po formuli (9) odnosno (10) moe se

nanaati i vertikalno, iako bi se zapravo morala nanaati u smjeru okomito na nagib.
71
Dakle veliina okomice na tangentu, aproksimira se s vertikalom tj uzima se da je
Pogreka koja se uslijed toga pojavljuje je veoma mala i to manja to su manji
nagibi nivelete.
N N
y y =
.

Na osnovu gornjeg izlaganja, kota bilo koje toke N na krunom luku e biti:


N N PZ N
y x p H H =
1
(12)
gdje se uzevi u obzir spomenutu aproksimaciju ordinata rauna po izrazu:
N N
y y =
.


R
x
R
x
y
N N
N
2 2
2 2 ,
= = (13)

Predznaci u formuli (12) odreuju se prema situaciji. Za situaciju na slici lan p
1
x
N
ima
pozitivni predznak dok je y
N
negativno. Po formuli (12) mogu se raunati kote pojedinih
taaka ne samo do take C nego i dalje, sve do KZ. Meutim kod veih ordinata zbog
uzetih aproksimacija, tonost se smanjuje. Kod veih nagiba bi se onda kote izmeu C i
KZ mogle raunati po drugoj tangenti tj. poevi od KZ,

U daljnjem priblienju, kod malih nagiba se moe jo uvesti aproksimacija da je
horizontalna udaljenost jednaka udaljenosti po tangenti tj u formuli (13) umjesto
staviti ime pri raunanju otpada upotreba formule (11).
,
N
x
N
x

Ako se za zaobljenje nivelete koristi kruni luk, redovito e se primjenjivati navedene
pribline formule jer one u praksi potpuno zadovoljavaju. Meutim iz izvoda je vidljivo
da bi se za raunanje isto tako mogle koristiti i preciznije formule.


Zaoblenje nivelete parabolom sa simetrinim tangentama

Kod zaoblenja nivelete parabolom sa simetrinim tangentama smatra se da su
horizontalne udaljenosti od prijeloma P do diralita A i B meusobno jednake tj. t=d/2,
odnosno da je AM = MB (slika 3).


72


Slika 3. Parabola sa simetrinim tangentama

U zadacima zaobljenja parabolom sa simetrinim tangentama projektom su zadana
stacionaa i kota prijeloma P, nagibi nivelete p
1
i p
2
te horizontalna udaljenost (d) od
poetka (PZ) do kraja (KZ) zaobljenja.

Za raunanje veliine y
c
polazi se od svojstva parabole (15):

Pc = y
c
= PM (17)

Budui da je kod zaobljenja sa simetrinim tangentama t = d/2 odnosno AM = AB/2, to iz
slinosti trokuta ADB i APM, slijedi da je:


PM = 1/2BD
(18)

to uvrteno u (17) daje:

BD Y
C
4
1
= (19)

Iz slike se vidi da e veliina BD openito, za protusmjerne i istosmjerne nagibe, biti:

73
p t p p t tg t tg t BD = = = ) (
2 1
(20)

Ako se ova vrijednost za BD uvrsti u (19) dobiva se:

p t Y
C
=
8
1
(21)

ili, jer je t=d/2,
p d Y
C
=
8
1
(22)

gdje je otrina prijeloma

) (
2 1
p p p = (23)

Kako je ve spomenuto kod krunih lukova, i ovdje je predznake pojedinih veliina
najbolje odreivati prema skici. U formuli (23), kod protusmjernih nagiba otrina
prijeloma p dobiva se zbrojem, a kod istosmjernih nagiba razlikom apsolutnih vrijednosti
nagiba p
1
i p
2
.

Prema svojstvu kvadratne parabole:

2
2

=
=
t
x
PC
y
i
kx y
(24)


ako se za veliinu Y
C
uvrsti vrijednost (22) dobiva se da je za bilo koju toku N na
paraboli (za
2
d
t = ):

p
d
X
Y
N
N
=
2
2
2
(25)

Kote poetka i kraja zaobljenja dobivaju se na poznati nain:


t p H H
P PZ
=
1


t p H H
P PZ
=
2
prema situaciji (26)

Poznavajui ove kote, za svaku udaljenost X
N
(bilo od PZ ili KZ), moe se izraunati kota
toke N na paraboli. Raunajui npr. kotu toke na paraboli od PZ bit e:

74
p
d
X
X p H H
N
N PZ N
=
2
2
1
(27)

ili ako se na osnovu (22) uvrsti da je
d
Y
p
C
8
= , dobije se kota bilo koje toke na paraboli
po izrazu:


C
N
N PZ N
Y
d
X
X p H H 4 ) (
2
1
= (28)

Predznaci u ovim formulama se odreuju prema situaciji, a kote se mogu raunati ne
samo do toke C nego za cijelo zaobljenje od PZ do KZ.

Ako se u formulu (25) uvrsti da je x
N
= d to se uzimajui u obzir (22.) dobiva da je
veliina DB na slici:

DB = 4 Y
C
(29)

Prva derivacija formule (27) po x daje nagib tangente u bilo kojoj toki parabole,


d
p
X p
dx
dH
N
N
=
1
(30)

dok druga derivacija daje promjenu nagiba


d
p
dx
H d
N
=
2
2
(31)

Kako se vidi, za neku parabolu s odreenom otrinom prijeloma p i udaljenou d,
promjena nagiba je konstantna veliina pa ako se ta promjena obiljei sa a onda je:

a
d
p
= (32)
Prema tome, umjesto po formuli (27) (odnosno (28)), kote toaka na paraboli mogu se,
uzevi u obzir (32), raunati i po izrazu:


2
1
2
N N PZ N
X
a
X p H H = (33)

Promjena nagiba parabole po formuli (32), moe biti stanovita kontrola, sigurnosti vonje
obzirom na potrebnu preglednost puta. Naime prema kategoriji prometnice moe se
propisati maksimalna vrijednost parametra a, pa na osnovu poznate otrine preloma p, po
formuli:

75

a
p
d = (34)

izraunati minimalnu udaljenost d kojom je osigurana preglednost odnosno potrebna
duljina zaustavnog puta. Kako je ve spomenuto, to je osobito vano kod konveksnih
zaobljenja.
Toka obrata

Toka obrata je toka s maksimalnom ili minimalnom kotom na krivulji zaobljenja.
Poznavanje stacionae i kote ove take povezano je u graevinarstvu s problemima
odvodnje. Razumljivo je da maksimalna odnosno minimalna kota na krivulji postoji samo
u sluaju kad su nagibi p
1
i p
2
protusmjerni.

Kruni luk
Ako su nagibi p
1
i p
2
protusmjerni, tada e u formuli za raunanje kota (12) drugi i trei
lan s desne strane jednakosti imati meusobno razliite predznake, pa e formula (12)
uzevi u obzir (13) glasiti:


R
x
x p H H
N
n PZ N
2
1
m =
2
(42)

Prva derivacija ove formule po x daje nagib tangente u bilo kojoj toki krivulje. Za
maksimalnu, odnosno minimalnu kotu na krivulji taj nagib treba biti jednak nuli jer je
tangenta u toj toki horizontalna. Ako se, dakle, prva derivacija formule (42) izjednai s
nulom, dobiva se udaljenost x od PZ do toke obrata:


0
1
= =
R
p
dx
N
N
N
m
x dH
R p x x

(43)


N 1 0
=
(44)

Ako se sada ovako izraunata apscisa x uvrsti u formulu za raunanje kota (42) dobiva se
kota toke obrata,
R p H
R
R p
R p H H H
PZ PZ N
2
1
1 2
1 0
2
1
2
= = = m
2 2
,
(45)

Kako se vidi u prethodnim izrazima vidi uzeto je da je , tj. da se udaljenost po
tangenti i horizontalna udaljenost malo razlikuju to vrijedi, kako je ve reeno, za manje
nagibe. Meutim ako je to potrebno, moglo bi se raunati i tonije tj. uzeti u obzir i
formulu (11).
x x =


Simetrina parabola

76
I ovdje vrijedi da drugi i trei lan s desne strane formule (33) imaju meusobno razliite
predznake pa e formula za raunanje kota glasiti:


2
1
2
N N PZ N
X
a
X p H H = (46)

Ovdje e se takoer prva derivacija izjednaiti s nulom da se dobije udaljenost x za toku
obrata:


0
1
= =
N
N
N
aX p
dX
dH
(47)

a
p
X X
N
1
0
= = (48)

Tako izraunata vrijednost apscise uvrtena u formulu (46) dat e kotu toke obrata


a
p
H
a
p a
a
p
H H H
PZ PZ N
2
1
2
2
1
2
1
0
2
1
2
= = = (49)

77


12. GEODETSKI RADOVI ZA POJEDINE FAZE PROJEKTIRANJA
I GRAENJA PROMETNICA

Detaljno na predavanju o ovdje komentar nekih dijelova.

U istranim radovima sudjeluje razliiti profili strunjaka

STRUNA PODLOGA ZA UREENJE PROSTORA
Na temelju svih moguih podloga i informacija treba odgovoriti na pitanje:
Kako novi objekt (prometnica) utjee na okolinu?

NA OSNOVU UVJETA UREENJA PROSTORA NAELNA DOZVOLA
(PRIPREMITI SE ZA RAD ALI GRADITI NE!)

GEOMEHANIKE ZNAAJKE TLA GEOMEHANIARI:
DA LI VIJADUKT ILI NASIP
TUNEL ILI USJEK
I TU MOE POMOI FOTOGRAMETRIJA

STUDIJA PODOBNOSTI EKONOMSKI POKAZATELJI
TROKOVA GRADNJE
TROKOVI ODRAVANJA O VELIINI }
TROKOVI EKSPLOATACIJE PROMETA


Na temelju studije podobnosti kredit kod Meunarodne banke za obnovu i
razvitak

IDEJNO RJEENJE NEKAD DA, NEKAD NE
ZA PREGLED CIJELE SITUACIJE


SASTAVNI DIJELOVI IDEJNOG PROJEKTA

IDEJNI PROJEKT JE SKUP ELEMENATA KOJI DAJE SUTINU RJEENJA

78
ili

IDEJNI PROJEKT DAJE SUTINU PROJEKTNIH RJEENJA

Trasa, uzduni profil iz podloga

(Do 1990. g Hrvatska slabo pokrivena ODK 1:5000
Povrina HR 56.580 km
2
- 5 658 000 ha
Od toga: 19% - ODK do 10 g stara
48% - ODG stara vie od 10 g
33% - povrine HR nije imalo ODK

PREDMJER RADOVA OBIM, KOLIINA RADOVA (MASA, KUBATURA)
NA TEMELJU NJEGA UGOVARA SE


GLAVNI PROJEKT = SKUP MEUSOBNO USKLAENIH PROJEKATA KOJIM
SE DAJE TEHNIKO RJEENJE GRAEVINE


Literatura:
Mato Jankovi (Zagreb 1981): Inenjerska geodezija II, Sveuilina naklada Liber.
eljko Karlaet (Zagreb 1995): Uvod u projektiranje i graenje



K R A J VII. S E M E S T R A








79
13. MOSTOVI, NADVONJACI, VIJADUKTI
13.1. Openito o podjeli mostova
13.2. Geodetski radovi pri projektiranju i graenju mostova
13.3. Geodetske osnove i podloge za lociranje mosta
13.4. Proraun elemenata iskolenja i iskolenje mosta
13.5. Nivelmanska osnova prebacivanje visina preko vodotoka
13.6. Hidrostatski nivelman
13.7. Hidrometrijska mjerenja
13.8. Kontrola tijekom gradnje
13.9. Pokusna ispitivanja mosta
14. TUNELI
14.1. Geodetske podloge za projektiranje tunela
14.2. Izraun elemenata za iskolenje osi tunela
14.3. Geodetski radovi na povrini
14.3.1. Poloajna odreivanja osi trase tunela
14.3.2. Proraun tonosti geodetskih radova za iskolenje tunela
14.3.3. Tunelska triangulacija
14.3.4. GPS mjerenja na tunelskoj osnovi
14.4. Geodetski radovi u tunelu
14.4.1. Podzemna poligonometrija
14.4.2. Radna poligonometrija
14.4.3. Glavna poligonometrija
14.4.4. Lasersko iskolenje
14.4.5. Iskolenje osi tunela
14.4.6. Snimanje poprenih profila u tunelu
14.5. Visinska osnova u tunelu
14.5.1. Podzemno niveliranje
14.6. Prikljuak i orijentacija geodetske osnove u tunelu
14.6.1. Weisbachova metoda
14.6.2. Foxova metoda
14.6.3. Orijentacija pomou magnetskih i iroskopskih instrumenata

80
14.7. Tonost proboja tunela
14.8. Tolerancije u proboju


16. DALEKOVOD

Dalekovodi slue za prijenos elektrine energije na daljinu. To moe biti
zranim putom (najee), pod zemljom ili pod vodom. m

Osnovni konstruktivni elementi zrane linije jesu (slika):

STUPOVI
nosei
zatezni (ankerni na
mjestima promjene
pravca)
Mogu biti od eljeza ili
betona
VODII IZOLATORI



nosei - zatezni (ankerni)
Dalekovodi mogu biti: 10 kV, 35 kV, 110 kV, 220 kV

Vodii idu preko stupova - preko izolatora

Visina voda 7-8-m iznad zemlje (neneseljeno)
8-10 m " " naselje, prometnica
Detaljno snimiti breuljke brda (slika)


Projektna dokumentacija

Iskolenje dalekovodnih stupova
Kontrola vertikalnosti stupova na predavanju
Odreivanje visina stupova i vodova na predavanju



17. CJEVOVODI

81
82
Poetak cjevovoda je mjesto (prostor) eksploatacije. Krajnja toka cjevovoda je
rafinerija, tvornica

Projekt se, kao i drugi projekti radi na planovima sitijeg, odnosno krupnijeg mjerila
Radi ekonominosti cjevovodi se grade blizu prometnica.

Pri izgradnji cjevovoda treba voditi rauna o:
vrijednosti zemljita
vrijednosti radova
podzemnim vodovima

Treba izbjegavati:
ume
naselja (min. 600 m, iznimno 300 m ali tada mora cjevovod biti ispod naselja
vodove visokog napon (korozija)

Za izvoenje radova potrebno je izraditi uzduni profi. Tu je bitno imati udaljenosti
izmeu lomnih toaka cjevovoda te kutove loma cjevovoda.


18. BRANE

Brana je objekt kojim se stvara akumulacija za razliite svrhe (energetske, industrijske,
poljoprivredne natapanje ..

Prema namjeni brane mogu biti:
Masivne:
Najee su betonske, po obliku
lunegravitacijske (vlastita teina)
Nasipne:
zemljane, kamene, mijeanje


Uz branu se gradi niz drugih objekata: tuneli, cjevovodi

Projekt?

Iskolenje?

Praenje pomaka i deformacija - oskultacije