autorska prava u islamu

Senaid Zaimovid | Saff br/str. 63

Zabranjena prodaja i kupovina "divljih" kaseta

Islam je zabranio muslimanima da kupuju svaku robu za koju znaju da je opljackana, ukradena ili nezakonito oduzeta od njenog vlasnika. Ko god da to ucini, pomae pljackaima, lopovima ili onome ko pocini nep ravdu, opravdavajuci njegov kriminalni cin. Muhammed, a. s., rekao je: "Onaj ko kupi ukradenu stvar, a zna da je ukradena, dijeli grijeh i sramotu krade". Kakav treba biti stav potencijalnih kupaca ukradenog djela?Je li muslimanu dozvoljeno kupiti i prodavati ukradene knjige ili kasete?

U skladu sa borbom protiv grijeha i kako bi ogranicio kriminal na najmanju mjeru, islam je zabranio muslimanima da kupuju svaku robu za koju znaju da je opljackana, uk-radena ili nezakonito oduzeta od njenog vlasnika. Ko god da to ucini, pomae pljackaima, lopovima ili onome ko pocini nepravdu opravdavajuci njegov kriminalni cin. Mu-hammed, a. s., rekao je: "Onaj ko kupi ukradenu stvar, a zna da je ukradena, dijeli grijeh i sramotu krade" (Bejheki). Onaj ko kupi knjigu ili kasetu, a zna da je ona ukradena, dijeli grijeh i sramotu krade. On je saucesnik u kradi i teina njegovog djela je kao i samog kradljivca. Onaj ko ne zna da je kupio ukradenu robu, nije grijean jer nije ni znao. Mnogi od onih koji pretampavaju tudu knjigu ili

kasetu na upit zbunjenog kupca govore kako imaju dozvolu autora i kako su sa njim u sporazumu. Oni na taj nacin varaju kupca i, slueci se laju, pokuavaju obmanuti Allaha. Islam zabranjuje svaku vrstu varanja i lukavtine, bilo to u kupovini ili prodaji ili bilo kojoj drugoj situaciji medu ljudima. Mu-hammed, a. s., rekao je: "Nije dozvoljeno prodavati neki proizvod a da prethodno ne objasni kakav je i nije dozvoljeno nikome ko zna za neku manjkavost onoga to se prodaje da je preuti" (biljee ElHakim i Bejheki). ta znaci da nije dozvoljeno prodavati pretampanu knjigu dok ne objasni kakav je njen status? Neko ce reci da pravo na tampu samo jedne osobe umanjuje mogucnost pristupa knjige irim masama. Autor mora biti upoznat

Medutim, pogledajmo to sa druge strane. Ako bismo autorima intelektualcima zabranili sticanje zarade za svoja djela, propali bi njihov moral za izume i intelektualni napor i bili bi prinudeni raditi neto drugo od cega bi mogli ivjeti. Naravno da je ova teta veca negoli teta irih masa ukoliko bi se dozvolilo da se tampa ko i kako hoce. U slucaju da je interes pojedinca i zajednice u koliziji, islam daje prednost interesu zajednice. Medutim, u ovom slucaju ne postoji kolizija interesa, ali postoji teta koja se nanosi autoru djela. ire mase nisu u teti ukoliko im autor, u cilju zatite svog proizvoda, ne dozvoli besplatno koritenje.

Lice koje je ostvarilo neku intelektualnu tvorevinu duha iz islamske nauke, knjievnosti i drugih oblika umnog rada, smatra se aut orom svoga djela. Autor djela moe biti samo fizicko i pravno lice, dok se kao nosioci autorskih prava mogu pojaviti i pravna lica (koja nisu autor). Autorom se smatra lice cije je ime i prezime ili pseudonim na djelu oznaceno dok se ne dokae suprotno. Ako se radi o anonimnom djelu, ciji autor nije poznat, autorsko pravo pripada izdavacu djela. Autor djela moe, po osnovi testamenta ili ugovora, prenijeti svoja prava na fizicka i pravna lica. Prenoenje autorskog prava moguce je i nasljedivanjem u smislu o dredbi erijatskog zakona o nasljedivanju. Autorsko djelo moe biti proizvedeno u radnom odnosu ili po porudbi. U takvim slucajevima se autorski odnosi izmedu radnika-autora i preduzeca ili porucilaca ureduju ugovorom shodno hadisu Resulullaha, a. s.: "Muslimani se dre ugovorom propisanih uvjeta" (Tirmizi, hasen-sahih).

Kad je ugovor prekinut? Autor autorskog djela u radnom odnosu ostaje autor, bez obzira na to to je djelo proizvedeno u izvrenju radne obaveze. Medutim, autorska imovinska prava prenose se na preduzece ili drugo pravno lice, odnosno poslodavca. Preduzece je prilikom objavljivanja djela duno navesti njegovo ime i prezime, cime potuje moralna prava koja mu pripadaju. Ako preduzece ili drugo pravno lice ne objavi djelo u roku predvidenim ugovorom, pravo na objavljivanje stice autor djela prema pre-thodno

spomenutom hadisu. Naime, ako se jedna strana ne dri ugovora, ugovor biva prekinut. Uzvieni Allah je rekao: "O vjernici, ispunjavajte obaveze svoje ugovorom propisane, jer ce se za obaveze zaista odgovarati" (Isra, 34.). "Uspjeli su oni vjernici koji o obavezama svojim brigu brinu" (ElMuminun, 1.-8.).

Sadrinu autorskog prava cine autorska, imovinska i moralna prava. Autorska imovinska prava sadre ovlatenje autora na iskoritavnje, reproduciranje, umnoavanje, prikazivanje, izvodenje, prenoenje i prevodenje djela. Autorska moralna prava sadre ovlatenje autora da bude priznat i oznacen kao autor djela. Ima pravo da se usprotivi deformiranju, skracenju ili drugom mijenjanju djela, kao i ovlatenje da se usprotivi svakoj upotrebi djela koje vrijeda njegovu cast i ugled. Ovo je danas veoma cesta pojava. Autorima se u usta stavlja ono to nisu rekli, a onda se to prezentira kao autorova ideja ili izjava. Osim to je uzurpirao tude pravo, on i lae na stvarnog autora. Ovo je danas cesta pojava u novinama. Ovlatenje iskoritavanja djela autor prenosi na drugog zakljucivanjem autorskog ugo vora. Uvjeti ugovora moraju biti u skladu sa opcim islamskim nacelima. Ispravan je svaki uvjet kojim se ne dozvoljava ono to je Allah zabranio.

Autorski ugovor zakljucuje se u pismenom obliku, a ako nije zakljucen u toj

formi, on nema pravnu snagu. Uzvieni Zakonodavac je rekao u Svojoj Knjizi: "O vjernici, zapiite kad jedan od drugog pozajmljujete do odredenog roka.", (Bekare, 282.). Iako govori o dugu, ajet se, prema tumacima Kur'ana. odnosi na svaku vrstu ugovora medu ljudima. Svaki ugovor je na neki nacin i dug, gdje su dvije strane ili vie njih, a potpisnice su tog ugovora obavezne na potivanje akata u ugovoru. Obaveza potiva- nja autorskih prava je dug.

Preciznost je u ugovoru nuna Autorski ugovor sadri: imena ugovorenih strana autorskog djela, nacin koritenja autorskog djela i visinu i rok placanja naknade. Naknada se odreduje sporazumno i sa obzirom na kvalitet djela, mogucnost prodaje i druge okolnosti. to se tice iz-davackog ugovora, u njemu autor prenosi izdavacko pravo da objavi djelo tampanjem, odnosno umnoavanjem.

Ugovorom se reguliraju medusobna prava i obaveze, u ta, prije svega, spada visina naknade za prodaju djela te obim i vrijeme trajanja koritenja prava koja autor prenosi na izdavace, rok u kome je izdavac duan objaviti to djelo i tira. Ukoliko se ugovorom ne spomene koliko izdanja se prodaje izdavacu, smatra se da izdavac ima pravo na samo jedno izdanje, odnosno umnoavanje. Ako se ugovori vie izdanja, a izdavac poslije jednog izdanja ne pristupi izdavanju sljedecih izdanja, autor moe traiti

raskid ugovora i nadoknadu tete. Cesto se dogada da se ugovorene strane spore zbog nepreciznih odredaba u ugo-voru. Zato je nuno napraviti ugovor u pismenoj formi i pred svjedocima ili ga ovjeriti precizirajuci sve tacke ugovora kako ga ne bi dvije strane razlicito tumacile. Islam je protiv sukoba i svada i zato ne dozvoljava da se ita preputa slucaju. Poslije smrti autora autorsko pravo prelazi na njegove nasljednike. Osnov nasljedivanja jest erijatski zakon o nasljedivanju i testament. Autorska prava na-sljeduju isti oni nasljednici koji nasjeduju i drugu imovinu umrlog.

Allah je od vjernika kupio ivote njihove i imetke njihove u zamjenu za Dennet koji de im dati - oni de se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obedao u Tevratu, i Indilu, i Kuranu - a ko od Allaha dosljednije ispunjava obedanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.

(sura Et-Tewba 111. ajet)