GEODETSKA ASTRONOMIJA

2. OSNOVE SFERNE ASTRONOMIJE

2.2 TRANSFORMACIJE KOORDINATA MEU NEBESKIM KOORDINATNIM SUSTAVIMA

TRIGONOMETRIJA U RAVNINI I SFERNA TRIGONOMETRIJA

C b a A

A c ravninski trokut
U RAVNINI kutovi: stranice: + + = 180 a, b, c stranice trokuta, mjerene u linearnim jedinicama NA SFERI

B sferni trokut

+ + 180 a, b, c stranice trokuta, mjerene u kutnim jedinicama

kosinusov pouak (za stranice): a 2 = b 2 + c 2 2bc cos

cos a = cos b cos c + sin b sin c cos cos b = cos c cos a + sin c sin a cos cos c = cos a cos b + sin a sin b cos cos = cos cos + sin sin cos a cos = cos cos + sin sin cos b cos = cos cos + sin sin cos c

kosinusov pouak (za kutove):

sinusov pouak: sin sin sin = = a b c

sin sin sin = = sin a sin b sin c

sinus-kosinusov pouak:

sin a cos = cos b sin c sin b cos c cos sin c cos = cos b sin a sin b cos a cos sin a cos = cos c sin b sin c cos b cos sin b cos = cos c sin a sin c cos a cos sin b cos = cos a sin c sin a cos c cos sin c cos = cos a sin b sin a cos b cos

PRERAUNAVANJE EKVATORSKIH U HORIZONTSKE KOORDINATE

Z 900 -

180 - A
PN

t
900 -

Zadano: astronomska irina stajalita , satni kut t i deklinacija zvijezde Raunamo: zenitnu daljinu z i azimut zvijezde A Raunanje zenitne daljine z Prema kosinusovom pouku sfernog trokuta je

( ) a uvrtenjem sin (90 ) = cos

0

cos z = cos 90 0 cos 90 0 + sin 90 0 sin 90 0 cos t i

0

( ) ( cos (90 ) = sin je

cos z = sin sin + cos cos cos t .

Odreivanje kvadranta cos z > 0 cos z < 0 Raunanje azimuta A

z u I. kvadrantu z u II. kvadrantu.

Prema sinusnom pouku je sin t sin 180 0 A = sin z sin 90 0

) ) ( )

a uvrtenjem sin 180 0 = sin i cos 180 0 = cos je

sin z sin A = sin t cos

Prema sinus-kosinusovom pouku je

sin z cos 180 0 A = cos 90 0 sin 90 0 sin 90 0 cos 90 0 cos t odnosno

sin z cos A = sin cos sin cos cos t .

) (

Djeljenjem sinusne sa sinus-kosinusnom jednadbom dobivamo:

tg A = sin t . sin cos t cos tg

Odreivanje kvadranta tg A > 0, t < 12h tg A > 0, t > 12h tg A < 0, t < 12h tg A < 0, t > 12h

A u I. kvadrantu A u III. kvadrantu A u II. kvadrantu A u IV. kvadrantu

PREMA KOSINUSNOM POUKU MOEMO IZRAUNATI ZENITNU DALJINU z. ZA RAUNANJE z 0 IZRAZ NIJE POGODAN

1 /2

cos x

-1

/2

(S POMOU KOSINUS FUNKCIJE NIJE POVOLJNO RAUNATI MALE KUTOVE, JER SE KOSINUS KOD MALIH KUTOVA MALO MIJENJA) PREMA SINUSNOM POUKU UZ IZRAUNANI z MOEMO IZRAUNATI AZIMUT A. ZA RAUNANJE A 90 IZRAZ NIJE POGODAN

1 /2 /2

sin x 2

-1

(S POMOU SINUS FUNKCIJE NIJE POVOLJNO RAUNATI VELIKE KUTOVE, JER SE SINUS MALO MIJENJA KOD 90 I 270 MALO MIJENJA). PREMA SINUS-KOSINUSNOM POUKU UZ IZRAUNANU z MOEMO IZRAUNATI AZIMUT A. ZA RAUNANJE A 0 IZRAZ NIJE POGODAN. PRIJE SU NAVEDENE FORMULE TRANSFORMIRANE U OBLIK PODESAN ZA LOGARITMIRANJE. A I DANAS JE TAKAV OBLIK JEDNADBI PODESAN ZA RAUNANJE MALIH ODNOSNO VELIKIH KUTOVA.

U sluaju da su zadane nebeske ekvatorske koordinate rektascenzija i deklinacija te zvjezdano vrijeme s traene veliine raunamo po izvedenim formulama ali prije toga je potrebno izraunati satni kut t. Iz poznate injenice da je zvjezdano vrijeme satni kut proljetne toke s = +t slijedi t = s . Ako je s < , onda je t = s + 24 h .

PRERAUNAVANJE HORIZONTSKIH U EKVATORSKE KOORDINATE

Z 900 -

180 - A
PN

t
900 -

Zadano: astronomska irina stajalita , zenitna daljina z i azimut zvijezde A Raunamo: satni kut t i deklinaciju zvijezde Raunanje deklinacije

( a uvrtenjem sin (90

Prema kosinusovom pouku (za stranice) je

cos 90 0 = cos z cos 90 0 + sin z sin 90 0 cos 180 0 A

0 0

) ( ) ( ) = cos i cos (90 ) = sin

je

sin = sin cos z cos sin z cos A .

Odreivanje kvadranta sin > 0 sin < 0 Raunanje satnog kuta t

z u I. kvadrantu z u IV. kvadrantu (odnosno -I.).

Prema sinusnom pouku je sin t sin 180 0 A = sin z sin 90 0

) ) ( )

a uvrtenjem sin 180 0 A = sin A i sin 90 0 = cos je

cos sin t = sin A sin z

Prema sinus-kosinusovom pouku je

sin 90 0 cos t = cos z sin 90 0 sin z cos 90 0 cos 180 0 A odnosno

cos cos t = cos z cos + sin sin z cos A .

Djeljenjem sinusnog sa sinus-kosinusnim izrazom dobivamo:

tg t =

sin A cos + sin cos A tg z

Odreivanje kvadranta tg t > 0, A < 1800 tg t > 0, A > 1800 tg t < 0, A < 1800 tg t < 0, A > 1800

t u I. kvadrantu t u III. kvadrantu t u II. kvadrantu t u IV. kvadrantu

PREMA KOSINUSNOM POUKU MOEMO IZRAUNATI , ZA RAUNANJE 90 IZRAZ NIJE POGODAN.

1 /2

cos x

-1

/2

PREMA SINUSNOM POUKU UZ IZRAUNANU MOEMO IZRAUNATI SATNI KUT h t. ZA RAUNANJE t 90 (6 ) IZRAZ NIJE POGODAN. PREMA SINUS-KOSINUSNOM POUKU UZ IZRAUNANI MOEMO IZRAUNATI t. h ZA RAUNANJE t 0 (0 ) IZRAZ NIJE POGODAN.

1 /2 /2

sin x 2

-1

PRIJE SU NAVEDENE FORMULE TRANSFORMIRANE U OBLIK PODESAN ZA LOGARITMIRANJE. A I DANAS JE TAKAV OBLIK JEDNADBI PODESAN ZA RAUNANJE MALIH ODNOSNO VELIKIH KUTOVA.

RAUNANJE PARALAKTIKOGA KUTA

Z 900 -

180 - A
PN

t
900 -

Zadano: astronomska irina stajalita , zenitna daljina z i azimut zvijezde A, Raunamo: paralaktiki kut q Podijelimo sinusnu
cos sin q = sin A cos

i sinus-kosinusnu relaciju
cos cos q = sin z sin + cos cos z cos A

dobivamo

tg q =

sin A cos sin z sin + cos cos z cos A

Za nebeska tijela koja prolaze kroz prvi vertikal paralaktiki je kut q = 0 u gornjoj i donjoj kulminaciji a maksimalan qmaks u prvom vertikalu. Za nebeska tijela koja ne prolaze prvim vertikalom (npr. sjeverne zvijezde) paralaktiki je kut u gornjoj kulminaciji q = 180, u donjoj q = 0, a u maksimalnoj digresiji q = 90. Odreivanje kvadranta (na sjevernoj Zemljinoj hemisferi) tg q > 0 (pozitivan) nebesko je tijelo na zapadnoj strani, tg q < 0 (negativan) nebesko je tijelo na istonoj strani nebeske sfere.

Zadano: astronomska irina stajalita , satni kut t i deklinacija zvijezde Raunamo: paralaktiki kut q Analogno prethodnom dijeljenjem sinusnog i sinus-kosinusnog izraza dobivamo

tg q =

sin t cos . cos sin cos sin cos t

Za kontrolu raunanja pri prijelazu iz jednog u drugi nebeski koordinatni sustav, ali i za odreivanje da li je q na zapadnoj ili istonoj strani moemo upotrijebiti sljedee jednadbe:

sin q =

cos sin A cos

cos sin t sin q = sin z

DIFERENCIJALNE PROMJENE ZENITNE DALJINE I AZIMUTA S PROMJENOM VREMENA

Dnevna rotacija nebeske sfere uvjetuje neprekidnu promjenu zenitne daljine z i azimuta A nebeskog tijela. DIFERENCIJALNE PROMJENE ZENITNE DALJINE Diferenciranjem kosinusne jednadbe po z i t, te sreivanjem izraza dobit emo diferencijalnu promjenu zenitne daljine z
z = cos sin A t

odnosno

z " = 15 t s cos sin A . z e po apsolutnom iznosu biti maksimalna u prvom vertikalu (A = 90 i A = 270) z " = 15 t s cos
a neto manja je u digresiji

z " = 15 t s cos .
Minimalna promjena z je u meridijanu (A = 0 i A = 180), odnosno zenitna daljina nebeskoga tijela se u meridijanu ne mjenja
z " = 0 .

Bliska nebeska tijela, Sunce, Mjesec i planeti, ije su dnevne promjene deklinacije dosta velike, nemaju minimalnu zenitnu daljinu u meridijanu, ve u blizini meridijana. DIFERENCIJALNE PROMJENE AZIMUTA Analogno prethodnom diferencijalna promjena azimuta A bit e

A" = 15 t s (sin + cos cos A ctg z )

U trenutku gornje kulminacije A =0, A e biti maksimalan

AG = 15 t s (sin + cos ctg zG )

"

a u donjoj kulminaciji A =180, A e biti minimalan

AD = 15 t s (sin cos ctg z D )
"

a u prvom vertikalu A = 90 i A = 270 je

A" = 15 t s sin
Prema tome, nebeska tijela koja prolaze kroz prvi vertikal imaju najveu promjenu azimuta u gornjoj, a najmanju u donjoj kulminaciji, a u prvom vertikalu azimuti svih nebeskih tijela mijenjaju se u jednakim intervalima vremena za jednake iznose. Za zvijezde koje imaju maksimalnu elongaciju (digresiju), minimalna je promjena azimuta u maksimalnoj digresiji.

PROLAZ NEBESKOGA TIJELA KROZ NEBESKI MERIDIJAN GORNJA I DONJA KULMINACIJA NEBESKIH TIJELA
Za stajalite poznate astronomske irine potrebno je odrediti zvjezdana vremena sG i sD, horizontske koordinate azimut A i zenitnu daljinu z sjeverne i june zvijezde poznatih koordinata i u poloaju gornje i donje kulminacije. Prema poznatoj relaciji raunamo zvjezdano vrijeme

s = + t .
U gornjoj je kulminaciji t = 0h, a u donjoj t = 12h, a traena zvjezdana vremena su

sG = s D = 12 h
A) gornja kulminacija
Z PN Q PN Z Q

SN

Q Z

PS

Q Z

PS

>
zg =

sjeverna zvijezda

<
zg =

juna zvijezda

A = 180

A = 0

A) donja kulminacija
Z PN

Q
900

Q Z

PS

juna ili sjeverna zvijezda

z d = 90 0 + 90 0 = 180 0 z d = 180 0 ( + )

) (

A = 180

MAKSIMALNA ELONGACIJA (DIGRESIJA) NEBESKIH TIJELA

KONJUNKCIJA

MAKSIMALNE ELONGACIJE GORNJA KONJUNKCIJA

KVADRATURA

28 48
0

DONJA KONJUNKCIJA

MERKUR VENERA ZEMLJA MARS

OPOZICIJA KVADRATURA

Poloaji u kojima zvijezda ima minimalni, odnosno maksimalni azimut, tj. najvee azimutalno udaljenje (otklon) od meridijana nazivamo maksimalne elongacije ili maksimalne digresije. Na stajalitu poznate astronomske irine potrebno je odrediti zvjezdana vremena istone sE i zapadne sW maksimalne elongacije i zenitnu daljinu nebeskoga tijela poznatih koordinata i kada je ono u prvom vertikalu. Osnovni je uvijet maksimalne elongacije zvijezde > .

PN

- 90 t q z A 90 0 -
0

t E
dnevna putanja nebeskoga tijela

z AN W

90 -

90

- t

PN

AE AW
Z

Iz pravokutnog sfernog trokuta prema kosinusovom pouku (po Napierovom pravilu) je

cos t = tg ctg

odnosno
tg . tg Zvjezdana su vremena istone i zapadne maksimalne elongacije cos t =

sE = t sW = + t

Iz istoga trokuta odredit emo zenitnu daljinu z

sin = cos z sin

odnosno
cos z = sin sin

i azimut AN

cos = cos sin AN

odnosno
sin AN = cos cos

Azimuti zvijezda u poloajima maksimalne istone i zapadne elongacije su

AE = 180 0 + AN AW = 180 0 AN
Ako su t ili z mali kutovi a AN blizu 90 bolje ih je raunati iz tangens funkcije:

tg

t sin ( ) = 2 sin ( + )
2 + 2

tg z tg = 2 tg

A + tg 450 N = tg . tg 2 2 2

ODREIVANJE VREMENA I MJESTA IZLAZA I ZALAZA NEBESKOGA TIJELA

Za stajalite poznate astronomske irine potrebno je odrediti zvjezdano vrijeme izlaza sizl i zalaza szal kao i mjesta izlaza (azimute) Aizl i zalaza Azal nebeskoga tijela poznatih koordinata i .
Z
0 - 90

tzal 900 -

90 0

PN

Azal
Q

E N
dnevna putanja nebeskoga tijela

Azal
tzal

Izlaziti i zalaziti e ona nebeska tijela koja imaju 90 0 . sjeverne cirkumpolarne zvijezde june cirkumpolarne zvijezde anticirkumpolarne ekvatorske zvijezde

Prema kosinusovom pouku je

cos z = sin sin + cos cos cos t

Zenitna je daljina horizonta z = 90 te jednadba dobiva oblik

cos t = tg tg

Samo nebeska tijela deklinacije = 0 izlaze u toki istoka (t = 18h, A = 270) a zalaze u toki zapada (t = 6h, A = 90). deklinacija nebeskoga tijela > 0, cos t < 0 (negativan), t u II. ili III. kvadrantu Prema tome je satni kut izlaza izmeu sjeverne i istone toke (t u III. kvadrantu, 12 h t 18 h ), a zalaza izmeu zapadne i sjeverne toke obzora (t u II. kvadrantu, 6 h t 12 h ). deklinacija nebeskoga tijela < 0, cos t > 0 (pozitivan), t u I. ili IV. kvadrantu Prema tome je satni kut izlaza izmeu istone i june toke (t u IV. kvadrantu, 18 h t 24 h ) a zalaza izmeu june i zapadne toke obzora(t u I. kvadrantu, 0 h t 6 h ).

Prema poznatoj relaciji raunamo zvjezdano vrijeme izlaza (zalaza) nebeskoga tijela

s izl = + t izl s zal = + t zal

Prema kosinusovom pouku je
cos z = sin sin + cos cos cos t

a uvrstivi za zenitnu daljinu z = 90 jednadba dobiva oblik

cos A =

sin cos

Azimut izlaza je Aizl = 3600 A a zalaza Azal = A. deklinacija nebeskoga tijela > 0, cos A < 0 (negativan), A u II. ili III. kvadrantu Prema tome je azimut izlaza izmeu sjeverne i istone toke 180 0 A 270 0 , a zalaza izmeu zapadne i sjeverne toke obzora 90 0 A 180 0 . deklinacija nebeskoga tijela < 0, cos A > 0 (pozitivan), A u I. ili IV. kvadrantu Prema tome je azimut izlaza izmeu istone i june toke 270 0 A 360 0 , a zalaza izmeu june i zapadne toke obzora 0 0 A 90 0 . Ako su t ili A mali kutovi (t 0h ili 12h, A 0 ili 180) bolje ih je raunati iz tangens funkcije:

tg

cos ( ) t = 2 cos ( + )

tg 45 0 A 2 = i tg + 2 tg 45 0 2

PROLAZ NEBESKOGA TIJELA KROZ PRVI VERTIKAL

Prvi vertikal glavna krunica nebeske sfere koja prolazi kroz zenit i nadir te zapadnu i istonu toku obzora (horizonta), prvi vertikal je okomit na ravninu mjesnog nebeskog meridijana

PN

- 90 t 90 0 -
0

z A = 90

t E
dnevna putanja nebeskoga tijela

Kroz prvi vertikal prolaze samo ona nebeska tijela ija je < , a pripadajui azimuti su AW = 90 i AE = 270 Za stajalite poznate astronomske irine potrebno je odrediti zvjezdana vremena sE i sW i zenitnu daljinu z nebeskoga tijela poznatih koordinata i kada je ono u prvom vertikalu. Iz pravokutnog sfernog trokuta prema kosinusovom pouku (po Napierovom pravilu) je
cos t = tg ctg

odnosno

tg tg a zvjezdana su vremena prolaza kroz prvi vertikal cos t =

sE = t sW = + t
Iz istog trokuta imamo
sin = cos z sin
.

odnosno

cos z =

sin . sin

Ako su t ili z mali kutovi bolje ih je raunati iz tangens funkcije:

tg

t = 2

sin ( ) sin ( + )

tg z 2 i tg = 2 + tg 2

PROLAZ DVIJE ZVIJEZDE KROZ ISTI VERTIKAL

Za neko stajalite potrebno je odrediti zvjezdano vrijeme prolaza i azimut vertikala za dvije zvijezde poznatih koordinata 1, 1 i 2, 2 koje se istodobno prolaze istim vertikalom. Odredivi zvjezdano vrijeme s istodobnog prolaza dviju zvijezda kroz isti vertikal moemo odrediti i astronomsku irinu stajalita .

POJEDINANE I SIMULTANE METODE ODREIVANJA ASTRONOMSKIH KOORDINATA

U ASTROMETRIJSKOJ TEORIJI I PRAKSI RAZVIJENO JE NEKOLIKO METODA POJEDINANOG (ZASEBNOG) ODREIVANJA ASTRONOMSKIH KOORDINATA STAJALITA. ASTRONOMSKU IRINU MOEMO ODREDITI: A) IZ MJERENJA ZENITNIH DALJINA ZVIJEZDA U MERIDIJANU (STERNEKOVA METODA) B) IZ MJERENJA JEDNAKIH ZENITNIH DALJINA ZVIJEZDA U BLIZINI MERIDIJANA (PJEVCOVLJEVA METODA) C) IZ MJERENJA RAZLIKA ZENITNIH DALJINA JUNE I SJEVERNE ZVIJEZDE U MERIDIJANU (HOREBOW-TALCOTTOVA METODA) I DR. ASTRONOMSKU DULJINU MOEMO ODREDITI: A) IZ MJERENJA VREMENA PROLAZA ZVIJEZDA KROZ MERIDIJAN B) IZ MJERENJA VREMENA PROLAZA ZVIJEZDA U VERTIKALU POLARNE ZVIJEZDE (DLLENOVA METODA) C) IZ MJERENJA VREMENA PROLAZA PAROVA ZVIJEZDA JEDNAKIH ZENITNIH DALJINA (ZINGEROVA METODA) I DR. ASTRONOMSKE KOORDINATE STAJALITA MOEMO SIMULTANO ODREIVATI: A) IZ MJERENJA TRENUTKA PROLAZA ZVIJEZDA PREKO ISTOG ALMUKANTARATA (ODREIVANJA ASTROLABOM, METODA JEDNAKIH VISINA) B) IZ MJERENJA VREMENA PROLAZA ZVIJEZDA IZMJERENIH ZENITNIH DALJINA (PROBLEM DVIJU VISINA) C) FOTOGRAFSKIM ILI CCD SNIMANJIMA ZVIJEZDA BLIZU ZENITA I ISTODOBNOG REGISTRIRANJA TRENUTAKA SNIMANJA.

PROLAZ NEBESKOGA TIJELA KROZ ZADANI ALMUKANTARAT

almukantarat sporedna krunica nebeske sfere ije su toke jednake zenitne daljine, i prema tome paralelna je s pravim horizontom
- 90 AN t 90 0 -
0

A z
Q

PN

t E
dnevna putanja nebeskoga tijela

S A W

Za stajalite poznate astronomske irine potrebno je odrediti zvjezdana vremena sE i sW prolaza i azimute AE i AW nebeskoga tijela poznatih koordinata i zadanim almukantaratom zenitne daljine z. Iz slike je vidljivo da kroz zadani almukantarat prolaze samo ona nebeska tijela ije zenitne daljine zadovoljavaju uvijet zG < z < zD . Prema kosinusovom pouku izraunajmo satni kut t
cos z = sin sin + cos cos cos t

odnosno
cos t = cos z sin sin cos cos

Za mali satni kut t ova formula nije pogodna, ali je i vrijeme u meridijanu "slabije tonosti". Zvjezdana su vremena prolaza nebeskog tijela zadanim almukantaratom

sE = t sW = + t
Iz istog sfernog trokuta prema kosinusovom pouku

sin = sin cos z + cos sin z cos AN

raunamo azimut AN

cos AN =

sin sin cos z cos sin z

odnosno

AE = 180 0 + AN AW = 180 0 AN

PROLAZ DVIJE ZVIJEZDE KROZ ISTI ALMUKANTARAT

Dva su karakteristina sluaja prolaza dvije zvijezde kroz isti almukantarat. A. Za stajalite poznate astronomske irine potrebno je odrediti zvjezdano vrijeme s u kojem e dvije zvijezde poznatih koordinata E, E i W, W (jedna na istonoj a druga na zapadnoj strani nebeske sfere) proi kroz isti almukantarat, zatim zenitnu daljinu almukantarata i azimute AE i AW . Odreivanje zvjezdanog vremena kada e dvije zvijezde biti na istom almukantaratu, zenitne daljine toga almukantarata, i azimuta potrebno je u astrometriji (praktinoj astronomiji) pri sastavljanju programa za odreivanje vremena (odnosno korekcije sata) po Zingerovoj metodi. B. Za stajalite poznate astronomske irine potrebno je odrediti zvjezdana vremena sS i sN u kojima e dvije zvijezde poznatih koordinata S, S i N, N proi kroz isti almukantarat na istoj strani nebeske sfere i na jednakim udaljenostima od meridijana, zatim zenitnu daljinu almukantarata i azimute AS i AN . Odreivanje zvjezdanih vremena u kojima e dvije zvijezde biti na istom almukantaratu, u svojoj su osnovi postavke za odreivanje astronomske irine metodom Pjevcova.

PROLAZ TRI ZVIJEZDE KROZ ISTI ALMUKANTARAT

Z
z3

PN

z1
1

z2
2

N W

Potrebno je odrediti zvjezdano vrijeme s u kojem e tri zvijezde poznatih koordinata 1, 1 , 2, 2 i 3, 3 proi kroz isti almukantarat, zatim zenitnu daljinu almukantarata z i astronomsku irinu stajalita . U literaturi je ovaj problem nazvan Gaussov zadatak ili problem triju visina, a primjenjuje se u poloajnoj astronomiji za simultano (istodobno) odreivanje astronomske irine i duljine. Metoda jednakih visina Odreivanja zenitnih daljina nebeskih tijela optereena su pogrekama mjerenja i utjecajem refrakcije. Zbog toga je njemaki matematiar K. F. Gauss 1808. godine problem simultanog odreivanja koordinata stajalita mjerenjem vremena i zenitne daljine zvijezde preformulirao u mjerenje vremena prolaza triju zvijezda kroz isti almukantarat. Problem triju visina

90
0

Z
z1
1

PN

t 900 1

Iz sfernog trokuta pol-zenit-zvijezda (slika), uz poznate prividne koordinate zvijezde i (i, i) i vremena prolaza GASTi (Greenwich Apparent Sidereal Time), prema kosinusnom pravilu moemo napisati opu jednadbu:

cos z = sin sin i + cos cos i cos t i .

U jednadbi je astronomska irina, z zenitna daljina, a t satni kut zvijezde, koji ovisi o traenoj astronomskoj duljini, rektascenziji zvijezde i greenwichkome prividnom zvjezdanom vremenu:

ti = GASTi + i .
Supstitucijom i primjenom adicijskog teorema za kosinus sume kutova te dijeljenjem rjeenja sa cos z dobivamo jednadbu

cos i cos cos(GASTi i )cos cos i cos sin (GASTi i )sin cos i cos + 1 = 0 . cos z cos z cos z
Vidljivo je da izraz sadri 3 nepoznanice: , i z. Za rjeavanje potreban je sustav od tri jednadbe, tj. potrebno je opaati najmanje tri zvijezde. Kako to ima za posljedicu nelinearni sustav, rjeenje je nemogue dobiti. Za dobivanje linearnog rjeenja Gougenheim predlae uvoenje pomonih veliina:
A= sin sin cos cos cos . ; C= ; B= cos z cos z cos z

Linearni oblik izjednaenih opaanja (i = 1 .n) glasi:

cos i cos (GASTi i ) A + cos i sin (GASTi i ) B + sin i C 1 = 0 ,

prema kojem je za i = 3 rjeenje neposredno, a za i>3 pomone se nepoznanice A, B, C dobivaju raunom izjednaenja. Traene veliine , i z raunamo prema jednadbama:

1 = A2 + B 2 + C 2 cos 2 z 1 ; z = arccos A2 + B 2 + C 2 = arcsin (C cos z ) = arcsin C A2 + B 2 + C 2 A B . = arccos arcsin A2 + B 2 A2 + B 2 ;

Dakle, najtonije rjeenje dobivamo istodobnim opaanjem triju zvijezda. Opaanjem veeg broja zvijezda (vie od 3), dobivaju se prekobrojna mjerenja, pa nepoznanice tada odreujemo ili priblino grafiki s pomou poloajnih linija (stajnica) ili izjednaenjem metodom najmanjih kvadrata. Istodobno odreivanje astronomske duljine i irine iz prolaza zvijezda kroz instrumentalno realizirani almukantarat nalazi u astrometrijskoj praksi veliku vanost i primjenu kao to su mjerenje na permanentnim stanicama za praenje pomicanja polova ali i kod astrogeodetskih radova pri odreivanju plohe geoida.