PRAETORIOUS 2 Zbirkom kriminalistikih pripovijedaka objavljenih 1891. i 1892.

u asopisu "Strand", a koje su poslije ule u zbirku "Avanture Sherlocka Holmesa", dektektiv i njegov prijatelj dr. Watson najzad su zadobili naklonost publike, a Conan Doyle je uvrstio ugled vodeeg pisca toga knjievnog anra. Preveli s Engleskog: Ruica i Aleksandar Vlakalin Boren Rapica Naslov originala: THE ADVENTURES OF SHERLOCK HOLMES Copyright Jonathan Clowes Ltd. ALFA Zagreb 1978. PRAETORIOUS 3 SIR ARTHUR CONAN DOYLE SKANDAL U EKOJ .........................................................................................................4 LIGA RIOKOSIH .............................................................................................................. 29 PROBLEM IDENTITETA .................................................................................................... 52 TAJNA BOSKOMSKE DOLINE .......................................................................................... 70 PLAVI GRANAT .................................................................................................................. 95 PJEGASTA TRAKA ............................................................................................................ 116 INENJEROV PALAC ........................................................................................................ 142 PLEMENITI NEENJA ....................................................................................................... 163 PET SJEMENKI NARANE ............................................................................................... 185 OVJEK S ISKRIVLJENOM USNOM ................................................................................ 204 PRAETORIOUS 4 SKANDAL U EKOJ I. Za Sherlocka Holmesa je ona zauvijek ostala ONA ENA. Rijetko kada sam uo da je spominje pod bilo kojim drugim imenom. U njegovim oima zasjenila je i premaila sve osobe svoga spola. Ne zato to bi on prema Ireni Adler gajio osjeanja slina ljubavi. Sva osjeanja, a posebno ovakva, bila su strana njegovu hladnom, preciznom i savreno uravnoteenom i izumu. Smatram da je on bio najsavreniji stroj za rasuivanje i zapaanje koji je svijet igda stvorio. Ali kao ljubavnik postavio bi sebe na krivo mjesto. O njenim osjeajima govorio je s podsmijehom i ruganjem. Za promatraa bile su to divne stvari izvrsne da bi ovjek smaknuo veo s ljudskih pobuda i postupaka. No kada bi uvjebani promatra dopustio takvo prodiranje u svoju tankoutno podeenu i osjetljivu prirodu, znailo bi da uvodi inioca koji odvraa i moe baciti sumnju na sva njegova postignua. Sitni pijesak u nekom osjetljivom instrumentu ili naprslina na jednoj od njegovih jakih lea kod prirode kao to je njegova ne bi predstavljala manju smetnju od jakog uzbuenja. Pa ipak, za njega je postojala samo jedna ena, a ta ena je bila prijanja Irena Adler, osoba sumnjiva ugleda. U posljednje vrijeme slabo sam viao Sherlocka Holmesa. Moja nas je enidba udaljila. Bio sam potpuno obuzet svojom linom sreom kao i interesima usredsreenim na vlastiti dom, to se dogaa kod ovjeka koji prvi put kui kuu. Holmes koji je iz dubine svoje boemske due mrzio takvu vrstu drutva ostao je i dalje u naem stanu u Baker Streetu, zatrpan svojim starim knjiurinama, preputajui se naizmjenino omamljenosti od nerada i divljoj energiji svoje nemirne prirode. Kao i uvijek bio je duboko zainteresiran prouavanjem zloina, pa je svoju izuzetnu mo i neizmjerne sposobnosti upotrebljavao da razjasni tajne koje je zvanina policija napustila kao beznadne. S vremena na vrijeme uo bih neodreene prikaze njegovih sluajeva: o njegovu pozivu na sud u PRAETORIOUS 5 Odesi povodom sluaja ubistva Trepoffa, o razjanjavanju udne tragedije brae Atkinson u Trincomaleeu, i na kraju, o misiji koju je tako delikatno i uspjeno obavio za vladajuu kuu u Holandiji.

Zapravo osim tih znakova njegove djelatnosti, koje sam dijelio sa svim itaocima dnevnih listova, znao sam veoma malo o svom negdanjem prijatelju i sustanaru. Jedne noi bilo je to 20. marta 1888. godine vraajui se s obilaska svog pacijenta (bio sam se ponovo vratio privatnoj praksi), put me navede kroz Baker Street. Dok sam prolazio kraj dobro poznatih vrata uhvati me silna elja da ponovo vidim Holmesa i doznam na to troi izuzetne sposobnosti. Sobe su mu bile sjajno rasvijetljene. Kad pogledah gore, vidjeh njegovu visoku mravu siluetu na roletni. Koraao je po sobi ustro glave sputene na grudi, s rukama na leima. Poznavao sam svaku njegovu naviku i raspoloenje. Takvo dranje govorilo je samo za sebe. Opet je bio na poslu. Digao se, znai, iz svojih snova, iz svoje nepokretnosti, i ustremio na trag novog problema. Pozvonio sam, nakon ega me uvedoe u sobu koja je nekada bila i moja. Njegovo ponaanje nikad nije odavalo razdraganost. Rijetko se dogaalo da je ispoljavao radost, ali meni se uinilo da se ovaj put obradovao to me vidi. Premda je jedva progovorio koju rije, ipak me ljubazno pogledao i dao mi rukom znak da sjednem u naslonja, dobacivi mi svoju kutiju s cigarama i pokazujui na ormari s alkoholnim piima i sifonom koji je stajao u kutu. Tada odjenom stade pred vatrom i dobro me osmotri na svoj udan, ispitivaki nain. Brak vam prija ree. ini mi se, Watsone, da ste se ugojili sedam i pol funti otkada se nismo vidjeli. Sedam odgovorim. Zar? Uinilo mi se da je malko vie, Watsone. I, kao to vidim ponovo prakticirate. Nita mi niste govorili o svojoj namjeri da se opet upregnete u taj posao. Pa, otkuda onda znate? PRAETORIOUS 6 Vidim, izvodim zakljuak. Isto onako kao to znam da ste, nedavno, bili skroz mokri, i da imate veoma nezgrapnu i nepaljivu sluavku. Dragi moj Holmese rekoh to je previe! Da ste ivjeli prije nekoliko stoljea vas bi spalili. U etvrtak sam se vratilo kui u stranom stanju s jednog obilaska na selu, ali ne razumijem kako ste doli do tog zakljuka kad sam promijenio odijelo. to se Mary tie, ona je nepopravljiva pa joj je moja ena dala otkaz. Ne shvaam kako ste to dokuili. Nasmijao se prigueno i protrljao svoje duge, nervozne mkr, To je bar jednostavno ree. Vidim vlastitim oima da vam je na lijevoj cipeli, na unutranjoj strani, ondje gdje je osvjetljava vatra, koa zagrebana s nita manje nego est usporednih ogrebotina. Njih je oigledno nainila osoba koja je veoma nepaljivo strugala okorjelo blato s ruba i potplata. Iz toga povlaim dvostruki zakljuak: da ste bili vani po loem vremenu i da imate izuzetno zlonamjeran primjerak londonske sluinadi koja sijee obuu. A to se pak vae prakse tie, ako u moju sobu ulazi gospodin koji mirii na jedoform, na desnom kaiprstu ima crnu mrlju od srebrnog nitrata, a ispupenje s jedne strane njegova cilindra pokazuje na mjesto gdje je sakrio stetoskop, morao bih doista biti tupan kada ga ne bih proglasio aktivnim lanom lijenikog zanimanja. Nisam mogao da se ne nasmijem lakoi kojom je objasnio svoj postupak izvoenja zakljuaka. Kad vas sluam kako iznosite svoje razloge rekao sam stvar mi uvijek izgleda tako smijeno jednostavna ktio da bih i ja to mogao uiniti, premda se u svakoj narednoj fazi vaeg zakljuivanja zaprepastim, sve dok ne objasnite svoj postupak. A smatram da imam isto tako dobre oi kao i vi. Sasvim tono odgovori palei cigaretu i uvaljui se u naslonja. Vi vidite, ali ne zapaate. Razlika je jasna. Na primjer: esto ste prelazili preko stepenica koje iz hola vode u ovu sobu. esto. PRAETORIOUS 7 Koliko esto? Pa, nekoliko stotina puta. E, onda, koliko ima stepenica? Koliko? Ne znam. Eto. Niste ih zapazili iako ste ih vidjeli. Ba to hou da kaem. Ja znam da ima sedamnaest stepenica, jer sam ih vidio i zapazio. Uzgred budi reeno, vas zanimaju takvi mali problemi, pa, kako ste bili tako dobri da opiete nekoliko mojih beznaajnih doivljaja, moda e vas zanimati i ovo. Dobaci mi podebeli list ruiastog pisaeg papira koji je rairen leao na stolu. Prispjelo je zadnjom potom ree. Proitajte glasno. Na listu nije bilo ni datuma, ni potpisa, ni adrese.

Veeras u sedam i etvrt imat ete posjetu pisalo je. Jedan gospodin eli se posavjetovati s vama o jednom vrlo vanom problemu. Vae nedavne usluge jednoj od evropskih kraljevskih kua pokazale su da ste osoba kojoj se mirno moemo povjeriti. Ovakav va opis dobili smo sa svih strana. Budite, dakle, u svojoj sobi u to vrijeme i nemojte uzeti za zlo ako posjetilac bude nosio masku. Zaista tajanstveno rekoh. to vi mislite? Za sada jo nemam podataka. Osnovna je pogreka teoretizirati prije no to ovjek raspolae podacima. ovjek nesvjesno pone izvrtati injenice da bi ih saobrazio teorijama, umjesto da to ini s teorijama s obzirom na injenice. Ali to zakljuujete iz same biljeke? Paljivo ispitam rukopis i papir. ovjek koji je to pisao po svoj je prilici imuan pokuam podrati nain razmatranja mog prijatelja. Takav papir ne moe se kupiti ispod pol krune paket. udnovato je jak i krut. udnovato, to je prava rije ree Holmes. To uope nije engleski papir. Dignite ga prema svjetlu. Podignem ga i opazim da je u samom papiru otisnuto veliko E s PRAETORIOUS 8 malim g, veliko P i veliko G s malim t . Kakav je va zakljuak? upita Holmes. Ime proizvoaa, ili njegov monogram. Nikako. Veliko G s malim t stoji umjesto Gessellschaft, to na njemakom znai drutvo. To je uobiajena skraenica kao nae Comp. P naravno, oznaava papir. Sad ovo Eg. Pogledajmo u Kontinentalni rjenik zemljopisnih imena. Skine s police teku knjigu smee boje. Eglow, Eglonitz, evo ga, Egrija. To je pokrajina u ekoj, nealeko od Karlovih Vari, u kojoj se govori njemaki. Poznata je po tome to se tu nalazi mjesto gdje je ubijen Wallenstein, kao i po svojim mnogobrojnim tvornicama stakla i papira. Ha, ha, mladiu moj, to velite na to? Oi mu se zakrijese, a iz cigarete posla u zrak velik kolut plavog dima. Papir je nainjen u eskoj rekoh. Tono. A ovjek koji je napisao ovu biljeku je Nijemac. Vidite li posebnu konstrukciju reenice: Ovakav opis od vas smo sa svih strana dobili. Francuz ili Rus ne bi mogao tako to napisati. Samo je Nijemac tako nepaljiv prema svojim glagolima. Stoga nam jo samo preostaje da otkrijemo to eli taj Nijemac koji pie na ekom papiru i radije nosi masku nego to pokazuje svoje lice. Evo ga, ako se ne varam, dolazi da nas lii svih naih nagaanja. Zauje se otar konjski topot i struganje kotaa uz rub ivinjaka, zatim uslijedi otro povlaenje zvona. Holmes zazvidi. Sudei po zvuku, par konja ree. Da produi gledajui kroz prozor lijepe male koije i par ljepotana. Po sto pedeset gvineja komad. U ovom sluaju, Watsone, ako nema niega drugog, ima novaca. ini mi se, Holmes, da bi bilo bolje do odem. Ni govora, doktore! Ostanite! Bez svog Boswela sam izgubljen. A to obeava da bude veoma zanimljivo. teta da propustite tako neto. Ali va klijent... PRAETORIOUS 9 Ne osvrite se na njega. Moda e mi biti potrebna vaa pomo, a moda i njemu. Evo ga dolazi. Doktore, sjednite u ovaj naslonja i posvetite nam svu svoju panju. Teko i sporo koraanje koje se ulo na stepenicama i 110 hodniku, pred samim vratima utihnu. Zatim se zau glasno i autoritativno kucanje. Naprijed! oglasi se Holmes. Uao je ovjek s herkulskim grudnim koem. Rukavi i obje prednjice njegova dvoredna kaputa bili su obrubljeni irokim astrahanskim trakama, dok mu je preko ramena bio prebaen plat, postavljen plamenocrvenom svilom, zakopan na vratu jednom kopom, koja se sastojala od jednoga jedinog plamteeg berila. izme, to su mu dopirale do polovice cjevanica i bile pri vrhu isto tako ukraene bogatim smeim krznom, dopunjavale su utisak barbarskog izobilja koje je odavala cijela njegova linost. U ruci je nosio eir sa irokim obodom, a na gornjem dijelu lica crnu krinku, koja mu je dopirala do ispod jagodica. ini se da ju je upravo bio stavio jer ju je pri ulasku u sobu jo pridravao. Sudei po donjem dijelu lica, bio je ovjek jake volje, s debelim oputenim usnama i vrstom bradom, to je znailo da mu je odlunost graniila s tvrdoglavou. Primili ste pisamce? zapita dubokim, hrapavim glasom s jakim njemakim naglaskom. Poruio sam da u vas potraiti. Zatim baci pogled na Holmesa pa na mene, kao da nije siguran kome treba da se obrati.

Sjedite, molim vas ree Sherlock Holmes. To je moj prijatelj i kolega, doktor Watson, koji je tako ljubazan da mi s vremena na vrijeme pomogne u mojim sluajevima. Kome imam ast da se obratim? Moete me oslovljavati: grof von Kramm, eki plemi. Pretpostavljam da je ovaj dentlmen, va prijatelj, astan i diskretan ovjek kome mogu povjeriti stvar najvee vanosti. Ako nije, vie bih volio da se obratim samo vama. Ja ustanem, ali Holmes me uhvati za ruku i gurnu natrag u PRAETORIOUS 10 naslonja. Ili obojica, ili nijedan! ree. Pred ovim dentlmenom moete rei sve ono to moete rei i preda mnom. Grof slegne irokim ramenima i ree: Tada moram poeti s time da vas obojicu obavezujem na uvanje tajne u vremenu od dvije godine. Poslije cijela stvar nee vie biti toliko vana da bi mogla utjecati na evropsku historiju. Obeavam ree Holmes. I ja. Izvinite zbog ove maske produi na udni posjetilac. Uzviena linost kojoj sluim eli da vam njezin agent oslaue nepoznat. Istovremeno moram priznati da titula kojom sam se se nazvao nije moja. To sam znao suho e Holmes. Posrijedi su veoma kakljive okolnosti, pa se moraju primijeniti sve mjere opreza da se u korijenu onemogui izbijunje velikog skandala koji bi mogao ozbiljno ugroziti ugled jedine evropske vladajue kue. Razgovarajmo otvoreno, to se odnosi na veliku kuu Ormstein, na nasljedne kraljeve eke. I to sam znao pomrmlja Holmes, smjetajui se u svoj naslonja i sklapajui oi. Na posjetilac, oigledno iznenaen, pogleda na oputenu i ispruenu priliku ovjeka kog su mu opisali kao najpronicljivijeg i najenerginijeg agenta u Evropi. Holmes polako ponovo otvori oi i nestrpljivo pogleda na svog klijenta. Ako vae velianstvo blagoizvoli iznijeti svoj sluaj ree lake u ga moi posavjetovati! ovjek skoi sa svog sjedala i pone hodati neobino uzbuen. Zatim pokretom oajanja razdera krinku s lica i tresne je o pod. U pravu ste vikne. Ja sam kralj. Zato bih se trudio da to prikrivam. Stvarno zato? pomrmlja Holmes. Jo prije nego nego je vae velianstvo i progovorilo ve sam znao da se obraam Wilhelmu PRAETORIOUS 11 Gottsreichu Sigismondu von Ormsteinu velikom vojvodi od Cassel Felsteina i nasljednom kralju eke. Ali moete me razumijeti ree na udnovati posjetilac, sjedajui ponovo i prelazei rukom preko visokoga blijedog ela da nisam navikao takve stvari raditi sam. Ali sluaj je tako kakljiv da ga nisam mogao povjeriti nijednom agentu a da ne budem u njegovim rukama. Doao sam inkognito iz Praga da vas zamolim savjet. Molim, pitajte ree Holmes ponovo sklapajui oi. Ukratko, prije pet godina, prilikom podue posjete Varavi, dobro sam upoznao poznatu avanturistkinju Irenu Adler. Ime vam je bez sumnje poznato. Budite ljubazni pa je potraite u mom indeksu, doktore promrmlja Holmes ne otvarajui oi. Ve godinama imao je obiaj da prikuplja isjeke koji se odnose na ljude i stvari, tako da je bilo teko spomenuti ovjeka ili stvar a da on ne bi odmah pruio obavjetenje. Naao sam njenu biografiju izmeu biografija idovoskog rabina i generaltabnog komandanta koji je napisao jednu monografiju o dubinskim ribarima. Dajte da vidim ree Holmes. Hm, roena u New Jerseyu 1858. Alt, hm. Skala. Primadona carske opere u Varavi, da! Povukla se s operske scene. Hm, ivi u Londonu, ba tu! Koliko razumijem, vae velianstvo se spetljalo s tom mladom osobom, napisalo joj kompromitirajua pisma, i sada eli da ta pisma dobije natrag. Da. Ali kako? Je li postojao tajni brani ugovor? Nije. Nikakvih pravnih dokaza ili uvjerenja nema? Nikakvih. Onda ne shvaam, vae velianstvo. Ako bi ova mlada dama objavila ta pisma u svrhu ucjenjivanja, ili iz bilo kakvih drugih pobuda, kako moe dokazati njihov identitet? PRAETORIOUS 12 Postoji rukopis.

 Pih! Falsifikat! Moj lini pisai papir. Ukraden. Moj lini peat. Imitacija. Moja fotografija. Kupljena. Oboje smo na fotografiji. Ajoj, dragi! To je loe. Vae je velianstvo postupilo sasvim indiskretno. Bio sam lud, poaavio. Ozbiljno ste se kompromitirali. Tada sam bio jo prijestolonasljednik. Bio sam mlad. Tek sad imam trideset. Toga se moramo dokopati. Pokuali smo ali nismo uspjeli. Vae velianstvo morat e platiti. To se m ora kupiti. Ona nee prodati. Onda emo ukrasti. Uinjeno je pet pokuaja. Dvaput su joj provalnici, koje sam platio, opljakali kuu, jednom kad je putovala pozabavili smo se njenim kovezima. Dvaput smo je napali iz zasjede. Sve bez rezultata. Holmes se nasmije. To je sasvim zgodan mali problem - ree. Ali za mene veoma ozbiljan kralj e prijekorno. Zaista! A to ona namjerava da uini s tom fotografijom? Da me upropasti. PRAETORIOUS 13 Kako? Nalazim se pred enidbom. uo sam. S Clotildom Lothmann von Saxe Meiningen, drugom kerkom kralja Skandinavije. Moda poznajete staro naelo njene porodice. Ona je olienje tankoutnosti. I sjenka sumnje u moje ponaanje sasvim bi me upropastila. A Irena Adler? Prijeti da e im poslati fotografiju. A ona e to uiniti. Znam da e uiniti. Vi je ne poznajete. Ima duu od elika, lice najljepe ene i duh najsmionijega mukarca. Sve e poduzeti samo da se ne oenim drugom enom. Jeste li sigurni da fotografiju jo uvijek nije poslala? Siguran sam. Zato? Zato to je rekla da e je poslati onog dana kad se vjeridba bude objavila u javnosti. To e biti idueg ponedjeljka. Oh, pa imamo tri dana ree Holmes zijevajui. To je veoma sretna okolnost. Vae velianstvo, naravno, ostaje u Londonu? Svakako. Nai ete me kod Langhama pod imenom grola od Kramma. Onda u vam dostaviti koji redak, da vam javim kako napredujemo. Molim vas, veoma u biti zabrinut. A to se novca tie? _____Imate bjanko - ek. Cijeli? Velim vam, dao bih jednu pokrajinu svog kraljevstva samo da dobijem tu fotografiju. PRAETORIOUS 14 A za sadanje izdatke? Ispod ogrtaa kralj izvadi debelu torbu i stavi je na sto. Ovdje ima tri stotine zlatnih funti i sedam stotina papirnatih ree. Holmes navrlja priznanicu i predade mu je. A adresa gospoice? Briony Lodge, Serpentine Avenue, St. John's Wood. Holmes zabiljei. Jo jedno pitanje ree. Da li je slika umjetniki rad? Bila je. Onda, laku no, vae velianstvo. Vjerujem da emo za vas uskoro imati dobrih vijesti... Laku no Watsone obrati se meni dok se kraljevska koija kotrljala niz ulicu. Budite tako dobri pa navratite do mene sutra u tri sata po podne, rado bih proaskao s vama. PRAETORIOUS 15 II. U tri sata bio sam u Baker Streetu, ali Holmes se jo nije vratio. Gazdarica me obavijestila da je jo jutros, neto prije osam, otiao od kue. Sjeo sam kraj vatre u namjeri da ga saekam pa ma koliko dugo bio odsutan. Ve me prilino kopkala istraga. Iako nije sadravao

udna svojstva kao ona dva zloina koja sam ve naveo, ovaj sluaj, po svojoj prirodi i visokom poloaju klijenta, ipak je bio na poseban nain interesantan. Bez obzira na prirodu istrage, koju je sada vodio moj prijatelj, u njegovu zahvatu situacije, u otrom, prodornom rasuivanju bilo je neega majstorskog. Zadovoljstvo je prouavati njegov sistem rada i pratiti utanane metode kojima bi raspetljavao i najzamrenije tajne. Toliko sam se bio navikao na njegove uspjehe da nisam mogao ni pretpostaviti mogunost neuspjeha. Bilo je gotovo etiri sata kad su se otvorila vrata i u sobu ue pijan, neuredan konjuar sa zaliscima, crven u licu. Ma kollko da sam bio navikao na iznenaujue sposobnosti preruavanja mog prijatelja, triput sam ga morao dobro zagledati prije no to sam se uvjerio da je to zaista on. Klimnuvi mi glavom iezne u spavau sobu, odakle se za pet minuta vrati odjeven u odijelo od tvida, ponovo pristojan, kao i obino. Gurnuvi ruke u depove, sjedne, isprui duge noge pred vatru pa se od srca nasmije. to vam je, zaboga? Suvie je smijeno. Siguran sam da nikad ne biste pogodili kako sam se jutros proveo i to sam na kraju uinio. Pretpostavljam da ste ispitivali nain ivota, a moda i kuu gospoice Irene Adler. Upravo tako, ali redoslijed kojim sam to izvrio bio je zaista nesvakidanji. Ispriat u vam. Jutros sam otiao od kue neto poslije osam preruen u konjuara. Meu ljudima koji se bave konjima postoji izvanredna bliskost i neko instinktivno razumijevanje. Postanite jedan od njih, pa ete doznati sve to vam treba. Briony Lodge pronaao sam veoma brzo. To je pravi dragulj od vile graene PRAETORIOUS 16 na dva kata, s vrtom u pozndini, licem okrenutim prema ulici. Nemogue joj je prii i bilo koje strane. Na desnoj strani nalazi se lijepo namjetena dnevna soba s visokim prozorima koji poinju od poda i onim pretencioznim engleskim zatvaraima koje bi i dijete moglo otvoriti. Iza kue nije bilo niega naroitog, osim to se sa krova od upe za kola mogao dosegnuti prozor u hodniku. Proetao sam se oko nje i paljivo je promotrio. Nita zaniinljivog. Tad sam se uputio niz ulicu. Kao to sam oekivao, kod prolaza pored vrata bila je staja. Priem i pomognem konjuarskim momcima da istimare konje. U zamjenu za to dobljem au mjeavine piva, duhana za dvije lule i sva mogua obuvjetenja o gospoici Adler da ne spominjem obavjetenja o jo pola tuceta drugih ljudi iz susjedstva, koji me nisu nimalo zanimali, ali ije sam biografije morao paljivo sasluati. A to je s Irenom Adler? zapitam. Oh, ona je u tom kraju svim mukarcima zavrtjela mozgom. Najljupkiji stvor u eiriu na planeti! Tako tvrde svi do jednog u konjunici Serpentine. ivi povueno, pjeva na koncertima, svaki dan se izvozi kolima u pet sati i vraa se u sedam na veeru. Izlazi rijetko u neko drugo vrijeme, osim kad pjeva. Od mukaraca imao sam jednog posjetioca, ali zato je est gost. Tamne je puti, zgodan i ustar ovjek, dolazi jedanput dnevno, esto i vie puta. uo sam da se zove Godfrey Norton i da je iz Inner Templa.1 Vidite, to su prednosti obavjetajca koijaa. Desetak puta vozili su ga iz konjunice kui i saznali o njemu sve. Kad sam uo sve to su znali, poeo sam se ponovo etati pred kuom gore-dolje i smiljati svoj plan. Taj Godfrey Norton oigledno je bio vaan inilac. On je pravnik. To zvui zlokobno. Kakav li je to odnos meu njima i to je razlog njegovih uestalih posjeta? Da li mu je ona klijent, ili ljubavnica? Ako je ono prvo, onda mu je najvjerojatnije predala fotografiju na uvanje. Ako je ovo potonje, onda je to ve manje vjerojatno. Od ishoda ovog pitanja zavisit e da li produavam da radim u Briony Lodgeu, ili svoju panju skreem na prostorije tog gospodina u Templu. Plaim 1 Jedna od etiri londonske pravnike korporacije koja uiva privilegiju da alje pravozastupnike pred sud. PRAETORIOUS 17 se da vam dosaujem s pojedinostima, ali moram vas upoznati s tim malim tekoama na koje sam naiao da biste shvatili cijelu situaciju. Dok sam razglabao stvar pred Briony Lodge dovezu se lake dvokolice iz kojih iskoi neki gospodin. Bio je upadljivo zgodan, taman, brkat, orlovskog izgleda, oigledno ovjek o kome sam sluao. Kao da je bio u velikoj urbi. Vikne koijau neka ga saeka i pojuri pored djevojke kraj otvorenih vrata s izgledom ovjeka koji se osjeao kao kod svoje kue. U kui se zadrao pola sata. Kroz prozore dnevne sobe mogao sam nazreti kako govori i uzbueno mae rukama hodajui gore-dolje. Nju nisam mogao vidjeti. Odjednom se pojavi napolju, jo uurbaniji nego prije. Kad se popeo u kola, izvadi iz depa zlatan sat i zabrinuto pogleda u njega. Tjerajte kao oluja, vikne, pravo do Grossa i Hankeya u Regent Street, potom do crkve Sv. Monike u Edgware

Road. Pol gvineje ako preete za dvadeset minuta. Jo sam se pitao ne bi li bilo dobro da krenem za njim u prolazu se pojavi lijepi mali landau, a na njemu koija s napola zakopanim kaputom i manom namaknutom ispod uha. Kajievi konjske opreme strali su na sve strane. Jo se nisam estito ni pribrao, kad se otvore vrata od hola, kroz njih izleti ona i uskoi u kola. U taj mah ugrabim priliku i bacim na nju samo letimian pogled, koji je bio dovoljan da se uvjerim kako je to krasna ena. Ima lice za koje bi ovjek dao i sam ivot. U crkvu Sv. Monike, John povie, Pol gvineje, ako stignete za dvadeset minuta! Watsone, zar to nije bilo zabavno! Upravo sam se dvoumio li da potrim onamo, ili da se uspem straga na njen landau, kad naie fijaker. Voza me pogleda dva puta od glave do pete mislei da li da poveze tako dronjavu muteriju. U crkvu Sv. Monike, rekoh i ja. Pol gvineje ako stignete za dvadeset minuta! Bilo je dvadeset pet do dvanaest. Moj koija vozio je veoma dobro. Ne pamtim da sam se ikad bre vozio, ali oni drugi bili su ispred nas. Kad sam stigao pred vrata crkve tamo su ve stajale dvokolice i landau sa zapjenjenim konjima. Isplatim ovjeka i pourim u crkvu. U njoj ni ive due, izuzev one dvije osobe koje sam PRAETORIOUS 18 pratio i sveenika u ornatu koji se neto s njima objanjavao. Stajali su ispred oltara. Poeh etati kao neki besposliar koji je sluajno naiao. Odjednom se ono troje ispred oltara okrenu prema meni. Godfray Norton dotri do mene to je bre mogao. Hvala bogu, vikne vi ste sasvim dovoljni. Doite! A zato? zapitao sam. Doite, ovjee, samo na tri minute, inae nee biti za zakonito. I tako ja prije nego to sam zapravo shvatio o emu je rije, budem napola dovuen pred oltar, gdje se naoh u poloaju da mrmljam odgovore koje su mi aptali na uho da tvrdim stvari o kojima nisam znao nita i, uglavnom, da prisustvujem stvaranju vrste veze izmeu Irene Adler, starije djevojke, i Godfreya Nortona, neenje. Sve se to zbilo za tren oka, pa mi je sad s jedne strane zahvaljivao on, a s druge strane ona, dok je sveenik preda mnom sjajio od sree. Pomisao na poloaj u kojem sam se naao natjerala me u grohotan smijeh. Po svemu sudei u dozvoli za vjenanje postojala je neka nepravilnost i sveenik je odluno odbijao da ih vjena bez svjedoka. Moje prisustvo sprijeilo je mladoenju da poleti na ulicu i trai kuma. Mlada mi ak dade i jedan zlatnik koji namjeravam nositi o lancu sata kao uspomenu. To je zaista neoekivan obrt rekoh. I to sad? Moji planovi ozbiljno su ugroeni. Bilo je lako mogue da odmah nekuda krenu, to bi zahtijevalo veoma brze i energine mjere. Meutim, oni se pred crkvenim vratima rastanu, on se vrati u Temple, a ona svojoj kui. Izvest u se u pet sati u park kao obino, ree mu ona na rastanku. Nita vie nisam uo. Oni su se odvezli, a ja odoh da posvravam svoje obaveze. Kakve obaveze? Da pojedem malo hladne govedine i popijem au piva odgovori. Bio sam suvie zaposlen da mislim na jelo, a veeras u, po svemu sudei, biti jo zaposleniji. Doktore, bit e mi potrebna vaa PRAETORIOUS 19 suradnja. To bi me veoma radovalo. Ne smeta vam da prekrite zakon? Ni najmanje. Ni da se izloite opasnosti da budete uhapeni? Ne, ako se radi o ispravnoj stvari. Oh, stvar je vie nego ispravna. Tada raunajte na mene. Bio sam siguran da se mogu pouzdati u vas. A to vi to zapravo elite? Objasnit u vam kada gospoa Turner unese posluavnik. Evo ree prihvaajui se jela koje mu je pripremila naa domaica moram razgovarati dok jedem jer nemam mnogo vremena. Sada je ve pet sati. Gospoica Irena, zapravo madam, vraa se s vonje u sedam. U to vrijeme moramo biti u Briony Lodgeu kako bismo je sreli. A zatim? Ve sam predvidio to e se dogoditi. Postoji samo jedna pojedinost na kojoj elim ustrajati. Vi se ne smijete umijeati. Razumijete li? Bit e malih neugodnosti. Nemojte se dati uvui u njih. Zavrit e se time to e me pozvati u kuu. etiri-pet minuta nakon toga otvorit e se prozor dnevne sobe. Treba da se smjestite u blizini toga prozora.

Da. Treba da motrite na mene. Kada dignem ruku, evo ovako, bacit ete u sobu ono to u vam dati da bacite, i u vrijeme povikat ete: vatra! Jeste li me razumijeli? Potpuno. Nije to nita naroito ree vadei iz depa smotuljak u obliku cigare. To je jednostavna vodoinstalaterska raketa koja na PRAETORIOUS 20 svakom kraju ima kapsulu da bi se sama zapali. Va zadatak se svodi na ovo: kad stanete vikati: vatra! to prihvatiti prilian broj ljudi. Poslije toga mirno otiite i kraja ulice, gdje u vam se ja za deset ak minuta pridruito. Nadam se da sam bio jasan? Treba da ostanem po strani, da se pribliim prozoru, gledam u vas, da na dati znak ubacim ovaj predmet i da viknem: vatra! Poslije ekam vas na uglu. Takoje! Holmes ue u svoju spavau sobu i za nekoliko se minuta vrati preruen u ljubaznoga sveenika. Njegov iroki crni eir, vreaste hlae, bijela kravata, suutan smijeak i opi izgled dobronamjeme znatieljnosti bili su takvi da bi mu na Ima mogao pozavidjeti i sam John Hare. Holmes nije samo mijenjao svoje odijelo. Njegov izraz, njegovo ponaanje, pa i ma dua kao da su se mijenjali pri svakoj novoj ulozi. Pozornica je izgubila izvrsna glumca, a nauka pronicljiva analitiara! Bilo je est i etvrt kad smo napustili Baker Street, a manjkalo je deset minuta do vremena kad smo trebali stii u Aveniju Serpentine. Padao je sumrak. Dok smo se etali ispred Briony Lodgea oekujui dolazak njegove stranke, upravo su se poele paliti svjetiljke. Kua je bila onakva kakvu sam zamislio prema saetom opisu Sherlocka Holmesa. Ali mjesto je bilo manje mirno nego to sam pretpostavljao. Na uglu je stajala, puila i smijala se grupa odrpanaca, tu su bili i brusai kara sa svojim tokom, kao i dva uvara koja su se zabavljala s nekom dadiljom. Bilo je i nekoliko dobro odjevenih mladia s cigarom u ustima. Vidite ree Holmes dok smo etkali tamo-amo pred kuom vjenanje pojednostavnjuje stvar. Fotografija postaje dvosjekli ma. Moe se pretpostaviti da je ona sad isto toliko malo sklona da fotografiju vidi Godfrey Norton, kao to i na klijent ne bi bio oduevljen da slika doe u ruke princezi. Pitanje je sada gdje da pronaemo tu fotografiju. Zaista, gdje? Sasvim je nevjerojatno da je nosi sa sobom. PRAETORIOUS 21 Ona je veliine fotografije za sto. Suvie je velika da bi se sakrila u enskoj haljini. Dobro joj je poznato da kralj moe organizirati i prepad i lini pretres. Dva su takva pokuaja ve izvrena. Prema tome, moemo smatrati da je ne nosi sa sobom. Pa gdje je onda? Kod njezina bankara ili pravnika? Vie sam sklon pretpostavci da nije ni kod jednog ni kod drugoga. ene su po prirodi pune tajni i vole uivati u vlastitoj tajanstvenosti. Zato bi je ona predavala nekom drugom? ta ona zna kakvom sve neposrednom ili posrednom politikom utjecaju moe biti izloen poslovan ovjeka. Sjetite se da ih je ve htjela upotrijebiti. Fotografija mora biti na dohvatu ruke, u njenoj kui. Ali kua je bila dva puta pretraena. Pih! Nisu znali gdje treba traiti. A gdje ete je vi traiti? Ja je neu ni traiti. Nego? Natjerat u je da mi je pokae. Odbit e vas! Nee moi. ujem kloparanje kotaa. To su njezina kola. Sada na posao! Dok je izgovarao posljednje tri rijei, na zaokretu ulice pojavio se boni fenjer jednih kola. Bio je to mali landau koji se pribliio vratima Briony Lodgea. Kad se zaustavio, pritra jedan od besposliara s ugla da otvori vrata u nadi da e zaraditi bakreni novi. Njega odgurne drugi besposliar koji je dojurio s istom namjerom. Nastane buna svaa izmeu uvara, besposliara i brusaa kara. Pao je prvi udarac. Goskoja je sila s kola za tili se as nala pored zavaenih koji su se divljaki tukli tapovima i pesnicama. Holmoes pritra gomili da zatiti gospou, no ba kad stie do nje krikne i pade na tle, a krv mu se poe slivati niz lice. uvari i besposliari uhvate maglu, promatrai pritre u pomo. Irena Adler, kako u je nadalje zvati, pohita uza PRAETORIOUS 22 stepenice. pvi se do gore, zastane i pogleda dolje niz ulicu.

 Je li siromah gospodin jako ozlijeen? upita. Mrtav je zauje se nekoliko glasova. Jo pokazuje znakove ivota povika netko ali e umrijeti prije nego to e stii do bolnice. To je hrabar ovjek ree neka ena. Gospoi bi oteli torbicu i sat da nije bilo njega. Ah, opet die! Smijemo li ga unijeti u kuu, gospoo? Svakako unesite ga u dnevnu sobu. Ovuda, molim. Ostao sam da promatram razvoj situacije sa svog mjesta kod prozora. Soba je bila osvijetljena, a kako nisu bile sputene roletne, mogao sam vidjeti Holmesa na leaju. Ne znam da li je on toga asa trpio od grinje savjesti zbog uloge koju je igrao, ali ja se nikada u ivotu nisam vie stidio samog sebe, nego toga asa. Pa ipak, sada se povui iz povjerene mi uloge bilo bi najgore izdajstvo prema Holmesu. Ispod kinog kaputa izvadim dimnu raketu. Na kraju krajeva, pomislim, mi joj ne nanosimo nikakvo zlo. Spreavamo je da uini zlo Hugome. Holmes se uspravio na sofi. Vidio sam ga kako pravi pokrete ovjeka kome nedostaje zraka. Neka djevojka pohita prem a prozoru i otvori ga. U tom asu spazim da die ruku, i na taj signal, ja ubacim u sobu svoju raketu viui iz svega glasa: Vatra! Gusti oblaci dima izlazili su kroz otvoren prozor. Po sobi su trale neke prilike, a onda zaujem Holmesov glas kako uvjerava da se radi o lanoj uzbuni. Provukavi se kroz gomilu koja je dizala graju odem do ugla ulice poslije deset minuta. Radostan to sam ponovo mogao uhvatiti svog prijatelja pod ruku, napustim poprite. Nekoliko trenutaka Holmes je iao brzo i utke, sve dok ne skrenusmo niz jednu od onih mirnih ulica koje vode u pravcu Edgware Road. Vrlo dobro ste to izveli, doktore ree. Bolje nije moglo biti. Sve je u redu. Imate li fotografiju? PRAETORIOUS 23 Znam gdje je. Kako ste to otkrili? Pa, pokazala mi je, kao to sam vam rekao. Jo uvijek ne razumijem. Ne elim da ispredam tajne smijui se ree Holmes. Stvar je savreno prosta. Shvatili ste da su svi oni na ulici bili suuesnici. Svi su bili plaeni da naprave guvu. Toliko sam razumio. Dakle, kad je nastala guva, ja sam imao u aci malo crvene boje. Jurnuo sam naprijed, pao na zemlju, tresnuo se rukama po licu i postao jad i bijeda. Stari trik! Nasluivao sam i to. Potom su me unijeli. Ona je zapravo bila prinuena dozvoliti da me unesu, i to upravo u njenu dnevnu sobu koja mi je bila sumnjiva. to je drugo mogla uiniti! Poloili su me na leaj, ja sam poeo vapiti za zrakom, bili su prinueni otvoriti prozor, a tada ste doli do izraaja. U emu sam vam ja pomogao? O, pa to je bilo veoma vano. Kad neka ena misli da joj gori kua, ona instinktivno poleti prema onome to najvie cijeni. Taj je poriv nesavladiv. Time sam se koristio u darlingtonskom skandalu oko zamjene i u sluaju zbog zamka Arnsworth. Udata ena zgrabi svoje djetece, neudata se mai svoje kutije s nakitom. Dakle, meni je bilo jasno da gospoa o kojoj govorimo nema u kui nieg to bi za nju predstavljalo veu vrijednost od onoga to mi traimo. Stoga je jurnula da skloni taj predmet na sigurno mjesto. Dim i povici pokolebali bi i eline ivce. Prekrasno je reagirala. Fotografija se nalazi u skrovitu na zidu iza pomine drvene ploe iznad desne vrpce za zvono. Zakljuio sam to jer se za tren oka stvorila ondje. A kad je sliku ve dopola izvadila, ak sam ugrabio priliku da bacim na nju jedan pogled. Na moj uzvik da je o lanoj uzbuni, ona je vrati na staro mjesto, baci pogled na raketu i izjuri iz sobe. Pobjegoh iz kue. PRAETORIOUS 24 Bio sam se pokolebai da li da se odmah pokuam domoi te slike. No odjednom se pojavio njen koija koji me pomno promatrao. Uini mi sigurnije da priekam. Prenagljenost bi mogla sve upropastiti. A sada? upitam. Naa je istraga zavrena. Sutra u s kraljem i s vama, ako elite da nam se pridruite, otii onamo. Uvest e nas u dnevnu sobu da je priekamo. A kad ue, nee nai nas ni slike. Njegovom velianstvu bit e posebno zadovoljstvo da do slike doe vlastitim mkama. Kada polazite? U osam ujutro. Ona ne ustaje tako rano, imat emo dosta slobodnog vremena. Moramo raditi brzo, jer vjenanje donosi potpunu promjenu njenih navika. Moram telegrafirati kralju.

Stigli smo do Baker Streeta i zaustavili se pred vratima. Prijatelj je upravo preturao po depovima traei klju, netko ree u prolazu: Laku no, gospodine Sherlock Holmes! Pozdravio je vitak mladi u kinoj kabanici koji je prolazio kraj nas. uo sam negdje taj glas ree Holmes zurei niz slabo osvijetljenu ulicu. Kopka me tko bi to mogao biti. PRAETORIOUS 25 III. Te noi prespavao sam u Baker Streetu. Ujutro, jo dok smo bili zaokupljeni kavom i prenim kmhom u sobu uleti eki kralj. Jeste li je dobili? povie i pograbi Sherlocka Holmesa za oba ramena. Jo ne. A ima li nade? Ima. Onda hajdemo. Gorim od nestrpljenja. Moramo imati koije. Ne moramo, tu su moje dvokolice. Krenusmo jo jednom prema Briony Lodgeu. Irena Adler je udata ree Holmes. Udata! Otkada? Od juer. Za koga? Za engleskog pravnika Nortona. Zar je mogue da ga voli? Ja se nadam da je mogue. Zato se nadate? Zato to bi to liilo vae velianstvo svih bojazni od buduih nezgoda. Ako gospoa voli svog mua, onda ne voli vae velianstvo. Ako ne voli vae velianstvo, onda nema razloga ni da se protivi planovima vaeg velianstva. To je tono. Ali ipak teta! Velianstvo zapadne u mranu utnju, koja potraja sve dok se ne poesmo penjati po Aveniji Serpentine. PRAETORIOUS 26 Vrata Briony Lodgea bila su otvorena. Na stepenicama je stajala neka ena. Podsmjeljivo nas je promatrala dok smo izlazili iz dvokolice. Gospodin Sherlock Holmes, zar ne? ree. Ja sam odgovori moj suputnik gledajui je upitno, zapravo zaprepateno. Zaista! Moja gazdarica je rekla da ete doi. Ona je jutros u 5,15 otila sa svojim muem sa stanice Charing Cross na kontinent. ta! Sherlock Holmes ustukne blijed od muke i iznenaenja. Hoete rei da je napustila Englesku? Napustila ju je da se nikada ne vrati. A papiri? zapita kralj. Sve je izgubljeno. Vidjet emo. Odgurne sluavku i pojuri prema dnevnoj sobi, kralj i ja poosmo za njim. Namjetaj je bio rasturen u svim pravcima, ladice su bile otvorene i ispreturane. Holmes pojuri prema vrpci za zvono, odmakne pokretni kapak pa gurnuvi ruku izvue fotografiju i pismo. Fotografija je predstavljala Irenu Adler u veernjoj haljini, a pismo je bilo adresirano: Gospodin Sherlock Holmes. Lino! Bilo je datirano u pono prole noi i glasilo je: Dragi moj gospodine Sherlock Holmes, zaista ste to veoma dobro izveli. Potpuno ste me obmanuli. Sve do uzbune nisam nita posumnjala. Ali kad sam shvatila da sam se prevarila, poela sam razmiljati. Prije nekoliko mjeseci netko upozorio na vas. Rekao mi je: ako kralj upotrijebi agenta, biti Sherlock Holmes. Dali su mi vau adresu. Pa ipak, me natjerali da vam otkrijem ono to ste eljeli saznati. ak i kad sam poela nasluivati istinu, bilo mi je teko da mislim loe o tako dragom i ljubaznom sveeniku. Ali, kao znate, ja sam glumica. Meni muko odijelo ne predstavlja nita novo pa sam esto koristila slobodu koju ono prua. Poslala sam Johna, koijaa, da pripazi na vas, a ja sam pola po svoje pohabano odijelo, kako ga nazivam, a kad ste vi otili, ja sam sila. PRAETORIOUS 27 'lako sam vas pratila do ulaznih vrata vae kue uvjerivi se da sam zaista predmet interesiranja slavnoga Sherlocka Holmesa. Tada sam vam, zapravo neoprezno, poeljela laku no i pola u Temple da vidim svog mua. Ovdje smo zakljuili da je bijeg najbolji lijek kada nas proganja tako opasan protivnik! Zato ete sutra, kada budete doli, ovo gnijezdo nai prazno. to se fotografije tie, va klijent moe sasvim

mimo spavati. Ja volim i voljena sam od mnogo boljeg ovjeka nego to je on, kralj. Fotografiju sam sauvala da bih se zatitila njegovih eventualnih pokuaja u budunosti. Ostavljam mu fotografiju koju bi moda rado imao, i ostajem, dragi gospodine Holmes, vaa veoma odana Irena Norton, roena Adler. Kakva ena, oh, kakva ena! usklikne kralj kad smo itali ovu poslanicu. Nisam li vam govorio koliko je brza i odluna? Zar ne bi bila savrena kraljica? Zar nije teta to nije na mojoj razini? Sudei po onome to sam vidio, doista se nalazi na sasvim drugoj razini od vaeg velianstva Holmes e hladno. ao mi je to sluaj vaeg velianstva nisam uspjenije priveo kraju. Naprotiv, dragi moj gospodine uzvikne kralj nita ne bi moglo biti uspjenije. Vjerujem u ono to ona kae. Fotografija je sigurna kao da je spaljena. Drago mi je to to ujem od vaeg velianstva. Mnogo ste me zaduili! Recite mi, molim vas, na koji vam se nain mogu oduiti? Ovaj prsten! Skine s prsta jedan smaragd u obliku zmije i stavi ga na dlan. Vae velianstvo posjeduje neto to bih ja jo vie cijenio ree Holmes. Recite! Ovu fotografiju! Kralj se zaprepateno zagleda u Holmesa. PRAETORIOUS 28 Ireninu fotografiju? povie. Pa naravno ako je elite! Zahvaljujem, vae velianstvo. U ovoj stvari nema vie to da se uini. ast mi je to vam mogu poeljeti jedno veoma dobro jutro. Nakloni mu se i okrene, ne opazivi ruku koju mu je kralj pruio. Eto tako je ekoj kraljevini prijetio veliki skandal, i tako je najbolje planove gospodina Sherlocka Holmesa nadmudrila enska glava. Holmes je inae imao obiaj da se podsmijeva enskoj pameti, ali u posljednje vrijeme nisam uo da to ini. I tako, kad govori o Ireni Adler, ili kada spominje njenu sliku, onda to uvijek ini s asnom titulom, ONA ENA. PRAETORIOUS 29 LIGA RIOKOSIH Jednog dana prole jeseni posjetio sam svog prijatelja Sherlocka Holmesa i zatekao ga u ozbiljnom razgovoru s veoma snanim, starijim gospodinom ivahna lica i kose crvene po vatra. Izvinjavajui se to sam tako upao, htio sam se povui, kad me Holmes iznenada ugura u sobu i zatvori za mnom vrata. U pogodnijem trenutku niste mogli doi, dragi moj Watsone ree mi srdano. Bojao sam se da ste zauzeti. Jesam, i te kako! Onda bih mogao saekati u drugoj sobi. Nikako. Ovaj gospodin, gospodine Wilsone, bio mi je suradnik i pomonik u mnogim vrlo uspjelim sluajevima, zato ne sumnjam da e mi pomoi i u vaem sluaju. Gospodin se napola pridie sa stolice, pa poklonivi se, trepnu svojim sitnim u salo obraslim oicama u znak pozdrava. Sjednite na sofu ree Holmes zavalivi se u svoj naslonja, sastavljajui vrhove svojih prstiju kao to je uvijek inio kada bi razmiljao. Poznato mi je, dragi moj Watsone, da dijelite moju ljubav prema svemu onome to je udno i nije uobiajeno, jednolino i svakidanje. Svoju naklonost prema meni pokazali ste s oduevljenjem koje vas je podstaklo da zabiljeite i uljepate toliko mojih malih pothvata. Vai sluajevi doista su bili veoma zanimljivi primjetih. Sjetit ete se da sam neki dan rekao, prije nego to smo se veoma pozabavili problemom gospoice Mary Suther-land, da udne dogaaje i neobine zaplete moramo traiti u samom ivotu. ivot je mnogo smjeliji od mate. Tvrdnja u koju sam posumnjao. Jeste, doktore, ali ipak ete morati prihvatiti moje gledite. U PRAETORIOUS 30 protivnom ete nastaviti gomilanjem injenica sve dok va razum ne popusti pod njihovim pritiskom. Dakle, gospodin Jabez Wilson bio je tako ljubazan da me jutros posjeti i ispria pripovijest koja obeava da bude jedna od najinteresantnijih koju sam uo. uli ste moju opasku kako su najudnije stvari ee u vezi s manjim nego velikim zloinima. Koliko sam do sada uo, uope ne mogu rei da li je ovaj sluaj zloin. Moda biste bili tako ljubazni, gospodine Wilsone, da ponovo otponete svojom pripovijeu. Ne traim to samo zato to moj prijatelj, doktor Watson, nije uo poetak, ve i zato to me

neobina priroda prie navodi da iscijedim i najsitniju pojedinost iz vaih usta. Po pravilu, kad mi se natukne kakav tok dogaaja, u stanju sam rukovoditi se hiljadama slinih sluajeva koji mi se pojave u sjeanju. Ovom prilikom primoran sam priznati da su injenice jedinstvene. Klijent se ponosno isprsi pa iz unutarnjeg depa zimskog kaputa izvadi prljave i izguvane novine. Dok je pregledao oglase u novinama rairenim preko koljena, paljivo sam ga promatrao da bih poput svog prijatelja naslutio podatke koje su mogli da prue njegova odjea i pojava. Meutim, nisam mnogo uspio. Na posjetilac odavao je prosjenoga, obinog britanskog trgovca, gojaznoga, razmetljivog i tromog. Nosio je sive iznoene kockaste hlae od grube vune, ne ba mnogo ist crni redengot, sprijeda otkopan, i bezbojan prsnik s tekim Albertovim bakrenim lancem na kojem se klatio kao ukras komadi metala izrezan u obliku kvadrata. Izlizani cilinder i izblijedjeli smei ogrta s izguvanom kragnom od baruna, leali su kraj njega, na stolici. Ma koliko da sam ga gledao, na njemu nije bilo niega znaajnog, izuzev njegove plamenocrvene kose i izraza bola i nezadovoljstva na licu. Brzo oko Sherlocka Holmesa opazi da sam se zainteresirao. Kad je vidio moje upitne poglede, zavrti smijeei se glavom. Pored oiglednih znakova da je nekada radio fizike poslove, da mre burmut, da je slobodni zidar, da je bio u Kini i da je nedavno mnogo pisao, ne mogu zakljuiti nita vie. PRAETORIOUS 31 Jabez Wilson tre se u stolici. Kaiprst mu je leao na novinama, dok je oi upro u mog prijatelja. Pobogu kako ste saznali sve to, gospodine Holmes? Kako znate da sam obavljao fizike poslove? Istina je, poeo sam kao stolar na brodu. Vae ruke, moj gospodine! Desna je znatno vea od lijeve. Radili ste njome pa su vam miii razvijeniji. Dobro, a burmut i slobodno zidarstvo? Neu vas povrijediti, ako kaem kako sam doao do toga, a pogotovu to unato strogim pravilima reda nosite iglu za kravatu s lukom i kompasom. Ah, pa naravno, na to sam zaboravio. Ali o pisanju? Na to bi dugo mogao uputiti izlizani kraj vaega desnog rukava, glatka zakrpa na laktu kraj mjesta gdje se naslanjate na stol lijevom rukom. Dobro, a Kina? Riba odmah iznad desnog zaglavka mogla vam je biti tetovirana samo u Kini. Tetoviranje sam malo prouavao, ak sam i pisao. Trik bojenja ribljih krljuti finom ruiastom bojom naroito je svojstven Kini. Uz to, o lancu sata visi vam kineski novi. Jabez Wilson grohotom nasmija se. Zaista! Najprije sam mislio da je posrijedi vaa udesna mo, ali sada vidim da tu nema niega naroitog. Poinjem vjerovati, Watsone ree Holmes da grijeim kad objanjavam. Omne ingnotum pro magnifico2 znate, i moj jadni mali ugled, onakav kakav je, pretrpjet e brodolom ako budem tako iskren. Moete li nai oglas, gospodine Wilsone? Da, sad sam ga naao odgovori usadivi svoj debeli, crveni prst posred stupca. Evo ga! Tako je sve to poelo. Proitajte ga gospodine. 2 Sve to je nepoznato smatra se velianstvenim (citat iz Tacita). PRAETORIOUS 32 Proitam slijedee: Liga riokosih Na osnovi zavjetaja pokojnog Ezekiah Hopkinsa iz Lebenona, drava Pensilvanija, SAD, postoji jedno slobodno mjesto koje daje pravo lanu lige na plau od etiri funte tjedno za isto nominalnu slubu. Dolazi u obzir svaki riokosi ovjek zdrava tijela i duha stariji od 21. godine. Prijaviti se lino u ponedjeljak uli sati Duncan Rossu u uredu lige, Pap's Court 7 Fleet Street. to to znai? uzviknem. Holmes se smijuckao i ljuljukao u stolici kao kad je bio dobrog raspoloenja. Malo neobino, zar ne ree. A sad gospodine Wilsone, vratite se na polaznu toku i recite nam sve o sebi, o svojoj porodici, posljedicama koje je oglas imao na vau sudbinu. Doktore, najprije ete zabiljeiti novine i datum. To je Morning Chronicle od 27. aprila 1890. godine. Tono prije dva mjeseca. Vrlo dobro. Dakle, gospodine Wilsone? Dakle, ba onako kao to sam vam priao, gospodine Holmes

 ree Jabez Wilson otirui lice imam zalagaonicu na Caburg Squareu blizu Citvja. To nije veliki posao, donosio mi je tek toliko da mogu ivjeti. Ranije sam bio u mogunosti da drim dva pomonika, sada drim samo jednog, dajem mu samo pol plae. A kako se zove taj predusretljivi mladi? upita Sherlock Holmes. Zove se Vincent Spolding, i nije ba tako mlad. Teko mu je odrediti godine. Okretnijeg pomonika od njega ne bih mogao poeljeti, gospodine Holmes, a znam da bi on mogao poboljati svoje prilike i zaraivati dvaput vie od onog to mu ja dajem. Ali, ako je on zadovoljan, zato bih ja bio nezadovoljan. Pa zaista, zato? Vi ste veoma sretni to imate namjetenika koji radi ispod pune trine cijene. Danas to nije uobiajena pojava meu poslodavcima. Ne znam da li je va pomonik isto tako neobian kao i va oglas. PRAETORIOUS 33 Ima on i svojih mana ree Wilson. Nisam vidio ovjeka tako zagrijanog za fotografiranje kao to je on. Neprestano kljoca kamerom, a zatim se zavlai u podrum, kao zec u rupu, i razvija slike. Ali kao radnik je dobar, bez mane! Pretpostavljam da je jo uvijek kod vas? Da gospodine. On i jedna djevojica od etrnaest godina koja neto malo kuha i odrava istou, to su ukuani. Ja sam udovac i nikada nisam imao porodice. ivimo veoma mirno, odravamo krov nad glavom, i ako nita drugo, bar plaamo svoje dugove. Prva stvar koja nas je poremetila, to je oglas. Spolding je prije osam tjedana, tono na dananji dan, siao u ured s ovim istim novinama u ruci i rekao: Za ime boje, gospodine Wilsone, to bih ja elio da sam riokos. Zato? upitao sam ga. Zato, ree on, to ima jo jedno upranjeno mjesto u ligi riokosih. To predstavlja itavo malo bogatstvo za svakog tko ga dobije, a uo sam da ima vie slobodnih mjesta nego to ima ljudi, pa su staratelji van sebe jer ne znaju to e s novcem. Samo kad bi moja kosa promijenila boju bila bi to sasvim zgodna kolibica u kojoj bi se mogao skrasiti. Pa to je to? zapitah. Znate gospodine Holmes, ja sam ovjek koji uglavnom radi kod kue, budui da posao dolazi k meni umjesto da ja idem po njega, tjednima nisam prekoraio kuni prag. Tako nisam mogao znati to se vani dogaa, a uvijek mi je bilo drago da ujem novosti. Zar niste uli za Ligu riokosih? upitao me razrogaenih oiju. Nikada. Oh, pa to me di, jer vi i sami dolazite u obzir za jedno od slobodnih mjesta. A koliko ona vrijede? PRAETORIOUS 34 Samo nekoliko stotina godinje, a posao je neznatan i ne ometa ovjeka u njegovim ostalim poslovima. To me podstaklo da naulim ui. Posao ve nekoliko godina nije iao ba najbolje, pa bi nekoliko stotki vika dobro dolo. Ispriajte mi sve o tome, rekoh. Pa, ree on, pokazajui mi oglas, vidite i sami da Liga ima jedno slobodno mjesto, a tu je i adresa gdje treba traiti obavjetenja. Koliko razumijem, Ligu je osnovao ameriki milijuna Ezekiah Hopkins koji je bio veoma udan. I sam je bio riokos i gajio je velike simpatije prema riokosim ljudima. Kad je umro, ispostavi se da je svoje golemo bogatstvo predao starateljima s uputstvom da kamate upotrijebe za davanje lakih zaposlenja ljudima ija je kosa rie boje. Prema svemu to sam uo, plaa je odlina, a posla ima malo. Ali, rekoh, sigurno ima vie milijuna riokosnih ljudi koji bi se javili. Ne toliko koliko vi mislite, odgovori. Vidite, to je namijenjeno Londoncima, i to odraslim ljudima. Taj je Amerikanac jo u mladosti otiao iz Londona, pa je htio uiniti dobro djelo svome starom gradu. Zatim sam uo da vrijedi podnositi molbu ako vam je kosa svijetlo ili tamnorida, ako nije prava, sjajna, arka i vatrena kosa. Ako biste se htjeli prijaviti, gospodine Wilsone, vi biste odmah bili primljeni. Ali moda se neete uznemiravati zbog nekoliko stotina funti godinje. E pa sad, injenica je, gospodo, kao to se i sami moete uvjeriti, da je moja kosa vrlo sjajne i bogate boje. Ako se u tome treba nadmetati, moji su izgledi najvei. Uinilo mi se da Vincent Spolding zna mnogo ta o tome te pomislih da bi mi i on mogao biti koristan. Stoga sam mu naredio da zatvori kapke i odmah poe sa mnom. Odosmo na mjesto oznaeno u oglasu.

Gospodine Holmes, tako neto vie nikada neu vidjeti. Sa sjevera, juga, istoka i zapada svaki ovjek koji je imao iole crvenkastu kosu, pohitao je u City da se javi na oglas. Fleet je bio zakren riokosim ljudima, a trg Pope'x Court izgledao je kao da se na njemu prodaju narande. Mislio sam da u cijeloj zemlji nema toliko riih PRAETORIOUS 35 koliko se tog dana sakupilo na taj jedan oglas. Tu ih je bilo sa svim moguim preljevima: kao slama, kao limun, kao naranda, kao cigla, kao irski seter, kao jetra, kao crvena zemlja, ali, kao to je Spolding rekao, veoma je malo bilo onih s pravom, ivom kosom plamene boje. Kad ugledah koliko njih eka, u oajanju htjedoh napustiti cijelu stvar. A Spolding ne htjede ni uti o tome. Ne mogu shvatiti kako je to izveo, ali on se gurao, muvao i vikao, sve dok me nije sproveo kroz guvu ravno do stubita koje je vodilo u spomenuti ured. Na stubitu su bile dvije struje: jedni, puni nade, peli su se gore, a drugi, odbijeni, vraali su se. No mi smo se probijali to smo bolje mogli. Ubrzo se naosmo u uredu. Va je doivljaj zanimljiv ree Holmes, kada je njegov klijent zastao da bi osvjeio pamenje veom koliinom burmuta. Molim vas, nastavite! U uredu je bilo svega nekoliko drvenih stolica i jedan pisai stol za kojim je sjedio mali ovjek ija je kosa bila jo crvenija od moje. Svakom kandidatu rekao bi nekoliko rijei, a zatim je uvijek uspijevao da pronae greku koja bi ga diskvalificirala. Nije bilo tako lako dobiti to mjesto. Meutim, kada je red doao na nas, mali se ovjek pokazao vie sklon meni nego ostalima. im smo uli, on zatvori vrata. Ovo je gospodin Jabez Wilson, ree moj pomonik i on bi elio da popuni slobodno mjesto u Ligi. ini mi se da je za to pogodan, odgovori mali ovjek. Ispunjava sve uvjete. Ne sjeam se da sam vidio neto tako divno. On uini korak unazad, nakrivi glavu na jednu stranu i stade piljiti u moju kosu, dok mi ne postade neprijatno. Zatim mi naglo prie, stisne mi ruku i toplo estita na uspjehu. Ne bi bilo pravo da oklijevam, ree. Siguran sam da ete mi oprostiti to u poduzeti jednu mjeru predostronosti. Na to me objema rukama uhvati za kosu i stade vui sve dok nisam jauknuo od bola. Zasuzile su vam oi ree mi kad me pustio. Vidim da je sve u redu. Znate, moramo biti oprezni, jer su nas ve dva puta prevarili vlasuljama, jednom ak i obojenom kosom. PRAETORIOUS 36 A o obuarskom vosku mogao bih vam priati itave prie. Zatim poe do prozora, pa iz sveg glasa vikne da je mjesto popunjeno. Odozdo dopre uzdah razoaranja i gomila se razie u raznim pravcima. Vie se nije vidjela nijedna ria glava osim moje i njegove. Zovem se, ree, Duncan Ross i sam primam pomo iz fonda koji je ostavio na plemeniti dobroinitelj. Jeste li oenjeni gospodine Wilsone? Imtae li porodicu? Odgovorio sam da nemam. Lice mu se odjednom smrai. Ah, ree, to je veoma ozbiljno! ao mi je to to ujem. Fond, naime, postoji isto toliko za razmnoavanje crvenokosih ljudi koliko i za njihovo izdravanje. Neizmjerno je nezgodno to ste momak. Lice mi se snudilo, gospodine Holmes, pri pomisli kako neu dobiti to slobodno mjesto. Ali poto je nekoliko trenutaka razmiljao, on izjavi da e sve biti u redu. Da je u pitanju netko drugi, ree, zamjerka bi bila definitivna. Ali moramo dati jedan bod vie u korist ovjeka s takvom kosom kao to je vaa. Kada ete moi stupiti na dunost? Pa malo je nezgodno to to ve imam radnju, rekoh. Ah, to nita ne mari, gospodine Wilsone, ree Vincent Spolding. Mogu se ja starati o njoj. Koje je radno vrijeme? upitah. Od deset do dva. Posao u zalagaonici obavlja se uglavnom uvee, gospodine Holmes, naroito etvrtkom i petkom uvee, jer ti dani padaju uoi dana isplate pa bi dobro dolo kada bih neto mogao zaraditi izjutra. Znao sam da mi je pomonik dobar ovjek i da e se o svemu postarati. To bi mi veoma odgovaralo, rekoh. Kakva je plaa? etiri funte tjedno. A posao? PRAETORIOUS 37 isto nominalan. ta to znai nominalan? Pa, eto, morate biti u uredu, ili barem u zgradi, cijelo radno vrijeme. Ako izaete, gubite slubu zauvijek. Oporuka je veoma

jasna. Ako se maknete iz ureda u to vrijeme vie ne odgovarate uvjetima. To je svega etiri sata dnevno. Nee mi pasti na pamet da izlazim, rekoh. Nikakva isprika ne pomae, ree Duncan Ross, ni bolest, ni posao, ni ita drugo. Morate biti tu, ili gubite namjetenje. A posao? Posao se sastoji od prepisivanja Enciklopedije Britanike. Njezin prvi svezak nalazi se u ovoj presi. Morate nabaviti tintu, pera i upijae, a mi dajemo stol i stolice. Hoete li biti spremni za sutra? Svakako, odgovorih. Onda zbogom, gospodine Wilsone, i dopustite da vam jo jednom estitam na vanom poloaju. On mi se pokloni, i isprati me iz sobe, a ja, razdragan od sree, odoh kui sa svojim pomonikom. Cijelog sam dana razmiljao o tome, a uvee ponovo postadoh maloduan, jer sam samog sebe uvjeravao da cijela stvar mora biti neka velika ala ili smicalica, premda nisam mogao zamisliti kakav bi cilj mogla imati. Bilo je posve nevjerojatno da je itko mogao ostaviti takvu oporuku, ili da se plaala tolika svota za jedan tako obian posao kao to je prepisivanje Enciklopedije Britanike. Vincent Spolding je uinio sve to je mogao da me oraspoloi, ali kada sam poeo spavati, ja sam samog sebe razuvjeravao. Meutim, izjutra ipak odluim poi u taj ured, kupim boicu tinte, pa se s gujim perom i sedam araka uredskog papira uputim u Pope's Court. I tako, na moje iznenaenje i zadovoljstvo, sve je bilo u najboljem redu. Stol mi je bio pripremljen, Duncan se ve nalazio tamo da vidi jesam li doao na posao. Dade mi da ponem slovom A, pa me PRAETORIOUS 38 ostavi samoga. S vremena na vrijeme dolazilo bi da vidi je li sa mnom sve u redu. U dva sata se oprosti, estita mi na koliini koju sam prepisao i zakljua za mnom uredska vrata. Tako je to teklo iz dana u dan, gospodine Holmes. U subotu doe upravnik i poloi na moj stol etiri zlatnika za moj trud. To isto dogodilo se i slijedeeg tjedna, a zatim jo jednom. Svakog jutra dolazio sam u deset sati, a odlazio s posla u dva. Duncan Ross poeo je navraati samo jednom u toku jutra, poslije izvjesnog vremena vie uope nije dolazio. Naravno, nikad se nisam usudio napustiti sobu jer nisam bio siguran kada e naii. Mjesto je bilo izvanredno i tako mi je dobro dolo da se nisam htio izlagati opasnosti da ga izgubim. Prolo je osam tjedana i ja sam pisao o Abesiniji, abdomenu, arhitekturi, Africi, svesrdno se nadajui kako u uskoro prei na slovo B. Ve sam ispunio itavu policu s onim to sam napisao, a tada, iznenada, cio se posao zavrio. Zavrio? Da. I to ba jutros. Otiao sam na posao, kao i obino, u deset sati, ali vrata su bila zatvorena, na njima je u sredini ploe avliem bio prikucan komad kartona veliine listia iz biljenice. Na njemu je pisalo: Liga riokosih je rasputena 9. oktobra 1890. godine. Sherlock Holmes i ja promatrali smo kratku objavu i tuno lice iza nje, sve dok smijena strana nije nadvladala druge obzire, pa prasnusmo u smijeh. ta je tu smijeno povie klijent crven kao njegova plamena kosa. Ako ne znate nita drugo nego da mi se smijete, onda ja mogu otii na drugo mjesto. Ne, ne uzviknu Holmes, gurajui ga natrag na stolicu s koje se ve upola bio digao. sve je neobino. Ali ima tu neega pomalo smijenog. Molim vas, to ste poduzeli kad ste na vratima nali taj karton? Zaprepastio sam se, gospodo. Nisam znao to da uinim. Zatim sam se obratio okolnim uredima, ali nitko nita nije znao o tome. Najzad odem do kuevlasnika, koji je po zanimanju raunovoa i ivi PRAETORIOUS 39 u prizemlju, i upitam ga zna li on to se dogodilo s Ligom riokosih. Odgovorio mi je da nikad nije uo za takvu Ligu. Tada ga zapitam tko je gospodin Duncan Ross. Odgovorio mi je kako za to ime nikada nije uo. Pa, rekoh, gospodin iz broja 4. ta, riokosi gospodin? Da. Oh, ree, on se zove William Morris, advokat je i samo je privremeno u mojoj sobi dok mu ne budu gotove nove prostorije. Jue se iselio. Gdje bih ga mogao nai? U njegovu uredu. Rekao mi je adresu. Da, ulica King Ehvarda broj 17, u blizini crkve Saint Paula. Odmah sam poao onamo, gospodine Holmes, ali kad stigoh na

tu adresu, ondje se nalazila tvornica umjetnih aica za koljena, a tamo nitko nikad nije uo ni za gospodina Williama Morisa niz a gospodina Duncan Rossa. I to ste uinili? Otiao sam kui na Saxe Squareu i posavjetovao se sa svojim pomonikom. Ali on mi nije mogao pomoi. Rekao mi je da e me obavijestiti potom. No to vjerojatno nije bilo dovoljno, gospodine Holmes. Nisam htio izgubiti takvo mjesto bez borbe. Kako sam uo da ste veoma predusretljivi i dijelite savjete siromanim ljudima, doao sam pravo k vama. To ste veoma pametno uinili ree Holmes. Va sluaj je izvanredno neobian, sa zadovoljstvom u se u nj udubiti. Prema onome to ste mi rekli mogue je da se radi o ozbiljnijim stvarima nego to je izgledalo na prvi pogled. Prilino ozbiljnim ree Jabez Wilson. Odoe moje etiri funte tjedno. to se vas tie ree Holmes smatram da nita ne moete PRAETORIOUS 40 zamjeriti toj neobinoj ligi. Naprotiv! Postali ste bogatiji za trideset funti, a da i ne govorimo o enciklopedijskom znanju koje ste stekli o pojmovima pod slovom A. Vi nita niste izgubili. Nisam, ali hou da doznam tko su oni i to im je bio cilj prilikom izvoenja ove ale sa mnom, ako je to uope i bila ala. Za njih je to prilino skupa ala jer ih stoji trideset dvije funte. Potrudit emo se da to razjasnimo umjesto vas. A sada nekoliko pitanja, gospodine Wilson. Va pomonik, koji vam je prvi obratio panju na oglas, od kadaje radio kod vas? Oko mjesec dana. Kako je doao k vama? Na oglas. Da li je on jedini koji se javio? Ne, bilo ih je desetak. Zato ste ba njega odabrali? Okretan je i pristao je da radi za malo novaca. Zapravo za pola plae? Da. Kako izgleda Vincent Spolding? Malen, snano graen, veoma hitar, bez ijedne dlake na glavi, premda nije daleko odmakao od tridesete. Na elu ima mrlju od kiseline. Holmes se uzbueno digne sa stolice. Tako sam i mislio ree. Jeste li ikada opazili da su mu ui probuene za naunice? Jesam. Rekao mi je kako mu je to, jo kao djetetu, uradio neki Ciganin. Hm! ree Holmes i duboko se zamisli. Je li on jo uvijek kod vas. Ba sada sam se rastao s njim. PRAETORIOUS 41 A da li se u vaem odsustvu vodilo rauna o vaoj radnji? Ne mogu ni na to da se poalim. Ujutro nikada nema mnogo posla. To je dovoljno, gospodine Wilsone. Bit u sretan da vam za dandva dam svoje miljenje. Danas je subota, nadam se da emo do ponedeljka nai rjeenje. Watsone ree Holmes kada nas je posjetilac napustio ta zakljuujete iz svega ovoga? Nita odgovorim iskreno. Sve je veoma zagonetno. Po pravilu ree Holmes to je stvar neobinija, to je manje zagonetna. Stvarno su zamreni obini, svakodnevni zloini, isto onako kao to je najtee identificirati ba jedno obino lice. Ali moram biti brz. ta ete uraditi? upitam. Puit u odgovori. To je problem za itave tri lule, pa vas molim da mi se u toku pedeset minuta niim ne obraate. Sklupao se u svom naslonjau i, dignuvi tanka koljena sve do orlovskog nosa, ostao tako sjedei, zatvorenih oiju, dok mu je njegova crna, glinena lula trcala kao kljun neke neobine ptice. Zakljuio sam da je zaspao, a kada je i mene poeo hvatati san, Holmes je naglo skoio iz svog naslonjaa i spustio lulu na plou od kamina. Danas popodne u Saint James Hallu svira Sarsate ree. to mislite, Watsone, da li bi vai pacijenti mogli priekati nekoliko sati? Danas nemam posla. Onda stavite eir na glavu. Najprije u proi kroz Ci-ty, a usput moemo neto ruati. Na programu ima dosta njemake muzike koja vie odgovara mom ukusu od talijanske ili francuske.

Ona je introspektivna, a ja elim izvriti introspekciju. Hajdemo! Odvezli smo se podzemnom eljeznicom do Aldergatea, zatim PRAETORIOUS 42 smo odetali do Saxe Cobourg Squarea, do poprita neobine prie koju smo jutros uli. To je mrtvo, malo i nimalo otmjeno mjesto sa etiri niza prljavih, dvokatnih kua od cigle na malenom ograenom prostoru, s korenom uvelog lovora koji je vodio oajniku borbu s atmosferom punom dima. Tri pozlaene lopte i mrka tabla s naslovom Jabez Willon, ispisanim bijelim slovima na kui na uglu, oznaavali su mjesto gdje je na riokosi klijent imao radnju. Sherlock Holmes stane, nagnu glavu na jednu stranu i zamurivi dobro je odmjeri. Zatim polako krene niz ulicu, pa se ponovo vrati do ugla pomno posmatrajui kue. Najzad se vrati pred zalagaonicu, tri puta snano lupi tapom po ploniku, prie vratima i zakuca. Vrata se odmah otvorie, a obrijani mladi inteligentna izgleda zamoli nas da uemo. Hvala ree Holmes htio sam vas samo upitati kako se odavde moe doi do Stranda? Trea desno, etvrta lijevo spremno odgovori pomonik i zatvori vrata. Bistar ovjek ree Holmes dok smo odlazili. etvrti ovjek u Londonu po inteligenciji, a po smjelosti nisam siguran da nije i trei. Znao sam o njemu i ranije. Uvjeren sam da ste ga zapitali za put samo zato da biste ga mogli vidjeti rekoh. Ne njega. Nego? Koljena njegovih pantalona. Pa ta ste vidjeli? Ono to sam i oekivao. A zato ste lupali po ploniku? Dragi moj doktore, sada je vrijeme za promatranje, a ne za razgovor. Uhode smo u neprijateljskoj zemlji. O Saxe Cobourg Squareu neto znamo. Ispitajmo sada putove to lee iza njega. PRAETORIOUS 43 Put na kome smo se nali poto smo skrenuli iza ugla do malo uvuenog Saxe Cobourg Squarea bio je suta suprotnost onom prvom: kao lice naliju. Bila je to jedna od glavnih arterija koje prenose saobraaj Cityja na sjever i zapad. Sredina ulice bila je pretrpana gomilom vozila koja su se kretala u dva pravca, dok su se plonici crnjeli od uurbanih pjeaka. Dok smo gledali niz lijepih trgovina i velianstvenih poslovnih zgrada, teko je bilo shvatiti da je s one druge strane oronuli mrtvi trg koji smo upravo bili napustili. ekajte da vidim ree Holmes stojei na uglu i razgledajui ulicu ovdje bih elio zapamtiti red kua. Moja je omiljena zabava da tono upoznajem London. Ovdje je Mortimer, prodava duhana, mala prodavaonica novina, Koburki odjel City and Suburban banke, vegetarijanski restoran i McFarlane's radionica fijakera. A sada, doktore, svrili smo posao pa je vrijeme da se i zabavimo. Poslije sendvia i alice kave hajdmo u zemlju violina, gdje je prijatno i nema riokosih klijenata koji bi nas uznemirivali svojim rebusima. Moj prijatelj bio je oduevljeni muziar, ne samo vrlo sposoban izvoa nego i natprosjean kompozitor. Cijelo popodne sjedio je u parteru zanesen najtananijim osjeajem blaenstva, njeno pratei muziku kretnjama svojih dugih, tankih prstiju, dok su mu sjetne i sanjalake oi bile sasvim drugaije od onih koje je imao Holmes istraiva, Holmes uporan, otrouman, uvijek spreman i nedostian lovac kriminalaca. U njegovu osebujnom karakteru naizmjenino se isticala njegova dvojna priroda, a njegova tonost i dovitljivost predstavljale su reakciju na pjesniko i misaono raspoloenje koje bi ga povremeno obuzimalo. Mijene njegove prirode vodile su ga od krajnje sustalosti do pomamne energije. Nikad nije bio tako strahovito djelotvoran kao kada bi danima ljekario u svom naslonjau, sred svojih improvizacija i izdanja napisanih staroengleskim pismom. Tad bi ga iznenada spopala strast za lovom pa bi se njegova blistava snaga rasuivanja uzdigla na stupanj intuicije, dok bi oni koji nisu upoznati s njegovim nainom rada podozrivo gledali na njega kao na ovjeka ije znanje nije jednako znanju ostalih smrtnika. Kad sam ga to popodne vidio tako obuzeta muzikom u Saint James Hallu, osjetio sam da se pribliavaju teki PRAETORIOUS 44 trenuci onima koje je progonio. Vi ete kui, doktore? upita me dok smo izlazili. Da, mogao bih. Ja imam neki posao koji e trajati nekoliko sati. Ova stvar na Cobourg Squareu je ozbiljna.

Zato ozbiljna? Priprema se znaajan zloin. Imam razloga vjerovati da emo stii na vrijeme da ga sprijeimo. Ali s obzirom da je danas subota, to prilino oteava stvari. Noas e mi biti potrebna vaa pomo. U koje vrijeme? Deset sati bit e dovoljno rano. U deset u biti u Baker Streetu. Vrlo dobro. Moda e biti i opasno, doktore, zato stavite u dep vojni revolver. Zatim odmahne rukom, okrene se na peti i za tren oka nestane u gomili. Vjerujem da nisam vea budala od svojih susjeda, ali u radu sa Sherlock Holmesom uvijek sam bio pritisnut osjeajem vlastite gluposti. Ovdje sam uo ono to je uo i on, vidio ono to je i on vidio, a ipak je oigledno proizlazilo iz njegovih rijei da on jasno vidi ne samo ono to se dogodilo nego i ono to treba da se dogodi, dok je meni cijela stvar jo uvijek izgledala zbrkana i nejasna. Dok sam se vozio kui u Kensington ponovo sam u mislima preao itavu neobinu priu riokosog prepisivaa Enciklopedije Britanike pa do posjete Saxe Cobourg Squareu i zloslutnih rijei kojima se Holmes oprostio od mene. Kakva li je to nona ekspedicija i zato bi trebalo da poem naoruan? Kamo emo ii i to treba da uradimo? Holmes mi je nagovijestio da je pomonik vlasnika zalagaonice s glatkim licem uasan, ovjek ,koji moe zaigrati vjetu igru. Pokuao sam nai rjeenje, ali sam s oajanjem odustao. Bilo je devet i etvrt kada sam poao od kue i proao kroz park i kroz Oxford do Baker Streeta. Dvije dvokolice stajale su pred vratima. Kad sam uao u hodnik odozgo sam zauo agor glasova. U jednom PRAETORIOUS 45 sam prepoznao Peter Johna, zvaninoga policijskog agenta, dok je drugi bio visok, suh ovjek turobna lica s vrlo blistavim eirom i u dostojanstvenom redengotu. Ha, nae je drutvo potpuno ree Holmes zakopavajui jahai kaput i s police uzme teki lovaki tap. VVatsone, vi poznajete gospodina Johna iz Scotland Yarda? Da vas predstavim gospodinu Merryweatheru koji e nam biti suradnik u noanjoj avanturi. Vidite, doktore, opet idemo zajedno u lov. ree John na svoj vaan nain. Na prijatelj je izvrstan ovjek za lov. Potreban mu je samo jedan stari pas da mu pomogne u hvatanju. Nadam se da se naa hajka nee zavriti hvatanjem divlje guske tmurno e Merryweather. Holmesu moemo pokloniti prilino povjerenja dostojanstveno e policijski agent. On ima neke svojstvene metode koje su, ako mi ne bude zamjerio to u tako rei, neto malo suvie teoretske i fantastine, ali odlian je detektiv. Nije pretjerano rei da je jednom ili dvaput, kao u onom sluaju ubistva Sholtoa i blaga iz Agre, bio neto toniji od zvaninih organa. Oh, ako vi tako kaete, gospodine Johne, onda je u redu! ree stranac s potovanjem. Ipak priznajem da mi nedostaje partija brida. To je prva subota za dvadeset i sedam godina da ne igram svoju partiju karata. Smatram da ete uvidjeti ree Sherlock Holmes da noas igrate na zamaniju svotu nego to ste ikada igrali i da e igra biti uzbudljiva. Za vas je, gospodine Merryweatheru, svota iznositi nekih trideset hiljada funti, a za vas, gospodine Johne, bit e to ovjek koga elite imati u rukama. John Clay je ubica, lupe i falsifikator. To je mlad ovjek, gospodine Merryweatheru, i nalazi se na vrhuncu svog zanimanja. Vie bih volio staviti lisice njemu na ruke nego ikojem drugom okorjelom zloincu u Londonu. ovjek vrijedan panje. Djed mu je bio kraljev vojvoda, a on sam polazio je kole u Etonu i Oxfordu. U PRAETORIOUS 46 glavi ima isto toliko vjetine kao i u prstima, pa iako na svakom koraku nailazimo na njegove tragove, nikako ga ne moemo uloviti. Jednog tjedna izvri provalu u kotskoj, a drugog ve sakuplja novac za sirotinju u Cornwallu. Godinama tragam za njim, ali moje ga oi jo nisu vidjele. Nadam se da u noas imati zadovoljstvo da vam ga predstavim. I ja sam imao jedanput-dvaput posla s gospodinom Johnom Clavom i slaem se s vama da je na vrhuncu svoje vjetine. Ali prolo je deset sati i krajnje je vrijeme za polazak. Ako vas dvojica krenete prvim dvokolicama, Watson i ja pratit emo vas drugim. Za duge vonje Sherlock Holmes nije mnogo razgovarao. Sjedio je zavaljen u kolima i pjevuio melodije koje je to popodne uo. Truckali smo se po beskrajnom labirintu ulica osvijetljenih plinom, dok ne stigosmo u Faringdon Street. Sad smo blizu ree moj prijatelj. Taj Merryweather je

direktor banke i osobno je zainteresiran za stvar. Htio sam da i John bude s nama. Nije lo ovjek, premda je u svom zanimanju potpuna neznalica, ali ima dobru osobinu, hrabar je kao buldog, a uporan kao rak kada nekoga stegne u klijeta. Tu smo, a i oni nas ekaju. Stigli smo na isti onaj plonik na kome smo bili jutros. Otpustili smo kola i pod vodstvom Merryweathera proli smo kroz uzak prolaz i sporedna vrata koja nam je otkljuao. Odande je vodio veoma kratak hodnik to se zavravao jakim eljeznim vratnicama. Odatle su polazile vijugave, kamenite stepenice koje su zavravale pred drugim golemim vratnicama. Merryweather zastane da zapali fenjer, potom nas sprovede tamnim memljivim hodnikom. Poto otvori vrata, uosmo u zasvoen podrum u kome su bili sloeni sanduci i masivni kovezi. Nee li vam biti teko da lupnete odozgo upita Holmes podiui fenjer i promatrajui oko sebe. Kao ni odozdo odgovori Merryweather, kucajui tapom po ploama kojima je bio pokriven pod. Zvui kao da je uplje! ree diui zaprepateno pogled. PRAETORIOUS 47 Moram vas najozbiljnije zamoliti da budete mirniji strogo ree Holmes. Ve ste ugrozili uspjeh pothvata. Smijem li vas zamoliti da sjednete na jedan od onih sanduka i da se ne mijeate? Dostojanstveni Merryweather sjedne na sanduk uvrijeena lica, dok se Holmes spusti na koljena i pomou fenjera i lee pone veoma paljivo ispitivati pukotine izmeu kamenih ploa. Bilo mu je dovoljno nekoliko sekundi da sagleda stvar i vrati leu u dep. Imamo pred sobom barem jo sat ekanja ree. Teko da e poduzeti bilo kakve korake prije nego to dobri Wilson legne u krevet. A onda ni minuta nee dangubiti. to bre svre poslom, to e im vie vremena ostati za bijeg. Sada se, doktore, kao to ste naslutili, nalazimo u podrumu podrunice City banke, jedne od glavnih londonskih banaka. Merryweather je generalni direktor i on e vam objasniti da postoje razlozi zbog kojih bi svi drskiji londonski provalnici ovog asa mogli biti i te kako zainteresirani za ovaj podrum. Radi se o naem francuskom zlatu proapta direktor. Nekoliko puta su nas upozoravali da bi moglo doi do krae tog zlata. Vaeg francuskog zlata? Da. Prije nekoliko mjeseci imali smo priliku da pojaamo novana sredstva te smo od Francuske banke posudili trideset hilj ada napoleona. Saznali su da jo nismo raspakovali novac i da lei u podrumu. Sanduk na kome sjedim sadri dvije hiljade napoleona. Naa zaliha nekovanog zlata trenutno je mnogo vea od one to se obino dri po filijalama. Zbog toga direktori ne spavaju mirno. to je svakako opravdano ree Holmes. Vrijeme je da sprovedemo male planove. Oekujem da e kroz jedan sat napetost dostii vrhunac. U meuvremenu, gospodine Merryweather, moramo zastrti ovaj tmurni fenjer. Pa da sjedimo u mraku? Nemojte mi zamjeriti, ali to e biti potrebno. Ponio sam karte jer sam mislio da emo, poto imamo etvrtog, ipak moi odigrati partiju, ali vidim da su neprijateljske pripreme otile toliko daleko da PRAETORIOUS 48 se zbog svjetla ne smijemo izloiti opasnosti. Prije svega moramo izabrati svoje poloaje. To su odluni ljudi. Premda emo ih zatei u nepovoljnijem poloaju, mogu nas raniti ako ne budemo oprezni. Ja u stajati iza ovog sanduka, a vi se zaklonite iza onih. Watsone, ako budu pucali ubijte ih bez predomiljanja. Na vrh drvena sanduka, iza koga sam uao, postavio sam svoj otkoeni revolver, Holmes spusti zastor na prednji dio fenjera i ostavi nas u potpunom mraku. Jo smo samo po mirisu vrueg metala znali da je svjetlo jo tu i da e nam u datom trenutku zasvijetliti. Osjeao sam se obeshrabren, ivaca napregnutih do krajnosti u tom vlanom podrumskom zraku. Imaju samo jednu odstupnicu proapta Holmes i ona vodi kroz kuu na Saxe Cobourg Squareu. Nadam se da ste uinili ono to sam vas zatraio, Johne. Uredio sam da jedan narednik i dva policajca ekaju kod prednjih vrata. Onda smo im zatvorili sve rupe. Sada moramo biti neujni i ekati. Ala nam se dugo inilo to vrijeme! Tek kasnije, pregledavajui svoje biljeke, shvatio sam da je prolo svega sat i etvrt, a meni se tada inilo kao da je no prola i da nad nama svie zora. Udovi su mi bili ukoeni jer sam se plaio da promijenim poloaj. Sluh mi se toliko napregao da sam uo ne samo pravilno disanje svojih drugova nego sam mogao razlikovati dublji i tei dah glomaznog Johna od

njenog disanja direktora banke. Sa svog mjesta mogao sam vidjeti preko sanduka jedan dio poda. Iznenada se pojavi na podu traak svjetla. U poetku samo blijeda iskrica na kamenom podu, svjetlo se izdui u utu prugu, a zatim bez ikakvog uma kao da je zinula pukotina iz koje se pojavi jedna bijela gotovo enska ruka. itav minut, pa i vie, savijeni prsti te ruke pipkali su po podu. Zatim se ruka povue isto onako naglo kao to se bila i pojavila. Ponovo zavlada mrak. Ostane jo samo tanka, blijeda traka po kojoj se nazirala pukotina meu ploama. PRAETORIOUS 49 To je potrajalo samo trenutak. Odmah zatim zau se tresak i lomljava, a jedna od velikih, bijelih, kamenih ploa svali se na stranu ostavivi etvorokutnu rupu iz koje se pojavi svjetlo jednog fenjera. Nad rubom se pojavi glatko, gotovo djeako lice koje otro razmotri sve oko sebe, zatim se ovjek izdie do pasa, da bi ve slijedeeg trenutka stajao kraj otvora i izvlaio svog ortaka, isto tako vitkoga i mladog. Sve je isto proapta. Ima li dlijeto i vree? Do avola! Kidaj, Archie, kidaj, nek' visim samo ja! Sherlock Holmes priskoi i zgrabi uljeza za vrat. Onaj drugi utonu u rupu, ulo se cijepanje odjee kad ga je John epao. S jednog revolvera odrazi se odbljesak svjetlosti od fenjera, ali je Holmesov lovaki tap bio bri te lupi ovjeka po zglavku. Revolver tresnu na kameni pod. Nikakva vajda od toga, Clay ree Holmes. Stvar je beznadna. Vidim odgovori Clay s najveom mirnoom. Pretpostavljam da je mom drugu dobro, premda ste mu razderali kaput. Trojica ga ekaju na vratima ree Holmes. Zaista! Savreni ste. Moram vam estitati. I ja vama odgovori Holmes. Vaa ideja o rioj kosi je nova i veoma dobra. Sad e odmah vidjeti svog druga ree John. Bri je od mene u puzanju kroz rupe. Prui ruke da privrstim lisice. Ne elim da me dodirujete svojim prljavim rukama ree zarobljenik kad su kljocnule lisice. Moda vam nije poznato, ali mojim ilama tee kraljevska krv. Budite ljubazni pa mi se obraajte sa gospodine i molim. U redu ree John cerekajui se. Pa, hoete li, molim vas, gospodine, da krenete gore gdje nas ekaju kola kako bismo vau milost odveli u policijsku stanicu? PRAETORIOUS 50 Tako je bolje mirno ree Clay. Duboko se pokloni nama trojici i izie u pratnji detektiva. Zaista, Holmes ree Merryweather dok smo izlazili iz podruma ne znam na koji vam se nain banka moe oduiti. Vi ste potpuno osujetili jedan od najopasnijih pokuaja provale u banke za koji sam ikad uo. Ja sam morao srediti neke male raune s gospodinom Clavom ree Holmes. Zbog toga sam imao neto malo izdataka pa oekujem da e mi ih banka nadoknaditi. Vidite Watsone razlagao je Holmes u ranim jutarnjim satima, dok sam sjedio uz au viskija u Baker Streetu od poetka je bilo savreno oigledno da jedini mogui cilj fantastinog oglasa Lige, kao i prepisivanje enciklopedije mora biti u tome da se onaj ne ba pronicljiv ovjek, vlasnik zalagaonice, ukloni s puta nekoliko sati dnevno. To je bio veoma udan nain, ali zaista bi bilo teko pronai bolji. To je palo na pamet otroumnom Clayu. etiri funte tjedno predstavljale su mamac koji ga je morao privui, a za njih koji su igrali na milijune to nije znailo nita. Oni daju oglas, i dok jedan lupe ima privremeni ured, drugi navodi ovjeka da se javi na oglas i zajednikim snagama uspijevaju da ga tjednima uklanjaju iz trgovine svakog dana prijepodne. Od trenutka kada sam uo da je pomonik doao da radi za pol plae bilo mi je jasno da je imao jak razlog da dobije to zaposlenje. Ali kako ste mogli naslutiti koji je to razlog? Da je u kui bilo ena posumnjao bih u obinu spletku. Meutim, radnja tog ovjeka bila je malena i u njegovoj kui nije bilo niega zbog ega bi se poduzimale tako razraene pripreme. ta bi onda moglo biti? Razmiljao sam o pomonikovoj sklonosti da fotografira i o njegovu triku odlaenja u podrum. Podrum! To je bio kraj zamrenog klupeta. Zatim sam poduzeo istragu o tajanstvenom pomoniku i otkrio da imam posla s jednim od najhladnokrvnijih i najdrskijih zloinaca Londona. Neto je radio u podrumu, neto to je iziskivalo mjesecima svakog dana po nekoliko sati rada, ta bi to

10

moglo biti? Nita drugo nisam uspio smisliti nego da kopa tunel u PRAETORIOUS 51 pravcu neke druge zgrade. Onog asa kad smo poli na lice mjesta doao sam dotle. Iznenadio sam vas time to sam tapom udarao po ploniku. Htio sam otkriti da li se podrum nalazi ispred ili iza radnje. Ispred se nije nalazio. Zatim sam zazvonio, i, kao to sam oekivao, javio se pomonik. Mi smo imali neke arke, ali vidjeli se nismo nikad. Nisam mu ni pogledao lice. Htio sam vidjeti koljena od hlaa. Mora da ste i sami opazili koliko su bila pohadana i izguvana. Jasno su govorila o satima kopanja. Jo je preostalo pitanje zbog ega su kopali? Otiao sam iza ugla i vidio da City i Suburban banka granie s radnjom naeg poznanika. Tako sam rijeio zagonetku. Kada ste se poslije koncerta odvezli kui otiao sam u Scotland Yard i do generalnog direktora banke. Posljedice ste vidjeli sami. Ali kako ste znali da e provaliti ba noas? zapitam. Ako su zatvorili ured Lige riokosih, znai da im prisustvo Jabez Wilsona vie nije smetalo, drugim rijeima, da su dovrili tunel. Sada je vano da se njime to prije poslue. Subota im je odgovarala bolje nego ikoji drugi dan jer je pruala dva dana za bijeg. Iz svih tih razloga oekivao sam da e doi noas. Krasno ste to smislili iskreno sam se divio. To je dug lanac, ali je svaka karika na svom mjestu. To me spasilo od dosade Holmes ree zijevajui. Ah, ve osjeam kako me ponovo obuzima. Moj ivot se iscrpljuje u neprestanom naporu da pobjegnem od obinog ivotarenja. Takvi mali problemi mi u tome pomau. Pa vi ste dobrotvor ljudskog roda opet u. Holmes slijee ramenima. Pa, moda sam malo i koristan ree. L'homme c'est rien l'oeuvre c'est tout,3 kako je to Sandovoj pisao Flaubert. 3 ovjek nije nita, djelo je sve (franc. Flaubert) PRAETORIOUS 52 PROBLEM IDENTITETA Dragi moj prijatelju govorio je Sherlock Holmes, dok smo se okupili kraj vatre svaki na svojoj strani kamina u njegovu stanu u Baker Streetu ivot je udesniji nego to ga moe shvatiti ljudski razum. I ne usuujemo se razumjeti stvari koje su zapravo obine pojave bivstvovanja. Svako knjievno djelo, sa svojim prefinjenim zakljucima, postalo bi jalovo i beskorisno kad bismo mogli da se vinemo s prozora drei se za ruke i lebdei prokrstarimo nad ovim velikim gradom, da malice pomaknemo krovore i zavirimo u udovine stvari koje se odigravaju pod njima, u neobine sticaje okolnosti, u namjere, nesporazume, u lance dogaaja koji zapanjuju, koji djeluju kroz generacije. Pa ipak nisam ba sasvim uvjeren u to odgovorim. Sluajevi koji se objelodanjuju u novinama u pravilu su veoma nezanimljivi i prilino jednostavni. U policijskim izvjetajima je do krajnjih granica ispoljen realizam, pa ipak rezultat nije ni umjetniki ni opinjavajui. Da bismo postigli realistiki dojam moramo primijeniti izvjestan stil i metod ree Holmes. U policijskim izvjetajima gdje se vie polae na vanjsku slubenu formu nego na pojedinosti toga nema i forma ini glavnu bit cijele stvari. Ako se pak primijeni izvjestan stil, nieg neobinijeg nema od svakidanjice. Nasmijem se i klimnem glavom. Potpuno vas razumijem to tako mislite. Naravno, u svojstvu neslubenog savjetnika i pomagaa svakome, irom tri kontinenta, jer stupili ste u dodir sa svim i svaim to je udnovato i neobino. Ali ovom prilikom podigoh s poda jutarnje novine stavimo to na probu u praksi. Eto prvog naslova na koji sam naiao: Okrutnost mua prema eni. Tu je polovica tampanog stupca i ne proitavi ga sve mi je savreno dobro poznato: druga ena, pie, nasrtaji, udarci, modrice, suosjeanja sestara, gazdarica. Neto okrutnije ne bi mogao izmisliti ni najokrutniji pisac. Va primjer nije ba najsretniji odgovori Holmes uzimajui PRAETORIOUS 53 novine. To je rastava u kojoj sam i ja uestvovao u rasvjetljavanju izvjesnih sitnih injenica. Mu je bio trezvenjak, nikakve druge ene nije bilo, a povod za albu bila je njegova navika da objed zavrava vadei svoje umjetno zubalo da bi ga hitnuo na svoju enu, to, dopustit ete, ne predstavlja radnju koja bi mogla pasti na pamet jednom prosjenom pripovjedau. Doktore, uzmite jedan tipalj duhana i priznajte da sam vas nadlicitirao u vaem primjeru. Pruio mi je svoju burmuticu od starog zlata s velikim ametistom nasred poklopca. Njena rasko toliko je odskakala od njegova

jednostavna i obina ivota, da nisam mogao a da ga ne zapitam odakle mu to. Ah ree zaboravio sam da vas nisam vidio ve nekoliko tjedana. To je mala uspomena od kralja eke za pomo u sluaju Irene Adler. A prsten? zapitam gledajui briljant koji mu je blistao na prstu. Taj je od holandske vladajue kue. Sluaj u kojem sam joj posluio toliko je osjetljiv da ga, ak ni vama, koji ste bili tako dobri da zabiljeite nekoliko mojih sitnijih problema, ne mogu povjeriti. Raspolaete li sada kakvim sluajem? upitam. Sa jedno desetak, ali nijedan nije naroito karakteristian. Eto vidite, svi su oni znaajni, ali nisu zanimljivi. Doao sam do zakljuka da je polje rada za promatranje i brzu analizu uzroka i posljedica, to daje dra istrazi, najee ubeznaajnim stvarima. Velika zlodjela sklona su ka obinom, jer ukoliko je zlodjelo dublje, utoliko je u pravilu oiglednija pobuda. U tim sluajevima, izuzev jednoga zamrenijeg koji je dospio do mene iz Marseillesa, nema niega zanimljivog. Meutim, moda u kroz nekoliko trenutaka raspolagati s neim boljim, jer evo jednoga mog klijenta! Ustao je iz naslonjaa te ostane stojei izmeu razdvojenih zavjesa motrei na tmurnu londonsku ulicu. Promatrajui preko njegova ramena opazim da s druge strane na ploniku stoji krupna ena s PRAETORIOUS 54 tekim krznenim ovratnikom i crvenom izvijenom perjanicom zadjenutom za iroko obrubljeni eir, koketno nakrivljen na nain vojvotkinje od Devenshirea. Nervozno je bacila pogled prema naem prozoru, pri emu joj se tijelo klatilo naprijednatrag, a prsti su se nervozno poigravali s dugmetima na rukavici. Odjednom, otisnuvi se kao pliva koji skae s obale, pretri preko ceste, nakon ega zausmo otro zvonce. Takve simptome ve poznajem ree Holmes, bacivi cigaru u vatru. Klaenje na ploniku znai uvijek ime affaire de coeur.4 Voljela bi doi do savjeta, ali nije sigurna da stvar nije odve tankoutna da bi se mogla nekome povjeriti. Pa i tu moe biti razlike. ena koja je ozbiljno prevarena od mukarca, ta se ne koleba. U tom je sluaju uobiajeni vanjski znak isprekidao zveckanje. Ovdje, pak moemo pretpostaviti da je posrijedi ljubavna stvar, ali naa cura nije toliko ljuta koliko je u nedoumici ojaena. No, evo je da nam nae pretpostavke osobno razjasni. Livrirani djeak najavi gospoicu Mary Sutherland, pri emu se iza njegove malene prilike pomoli dama kao trgovaki brod s napetim jedrima iza siunog pilotskog amca. Sherlock Holmes poeli joj svojom karakteristinom utivou dobrodolicu. Poto je zatvorio vrata i posadio je u naslonja, pogleda je na njemu svojstven nain. Ne smatrate li ree da je s vaom kratkovidnou prilino naporno tako mnogo tipkati na pisaem stroju? Najprije sam smatrala da jeste odgovori ona ali sada nalazim slova i bez gledanja. Potom, odjednom shvativi puni smisao njegovih rijei, razrogai oi dok joj se na irokom, prostosrdanom licu odraavalo zaprepatenje. Gospodine Holmes, vi ste za mene uli! povie otkud biste inae mogli to znati? Ne osvrite se na to Holmes se nasmije. Bit e da sam se uvjebao zapaati ono to drugi previaju. Da nije tako, zato biste dolazili k meni po savjet? 4 Ljubavna pria, afera (franc.) PRAETORIOUS 55 Dola sam, gospodine, jer sam sluala o vama od gospoe Etherege, ijeg ste mua onako lako pronali kad ga je i policija otpisala kao mrtvaca. Oh, gospodine. Holmes, eljela bih da i za mene uinite neto slino. Nisam bogata, ali na vlastitom raspolaganju imam sto funti godinje. K tome i onu malenkost koju zaraujem tipkanjem na stroju. Sve bih rtvovala samo da saznam to se to zbilo s Hosmerom Angelom. Zato ste u tolikoj urbi doli k meni? upita Sher-lock Holmes, dodirujui vrhove svojih prstiju i gledajui u strop. Na pomalo bezizraznom licu gospoice Mary Sutherland ponovo se odrazi zaprepaten pogled. Da, otila sam od kue tresnuvi za sobom vrata ree jer me naljutilo to je Windibank, to jest moj otac, sve to primio olako. Nije htio otii ni na policiju ni k vama, te me na kraju razjarilo to nita ne poduzima i neprestano govori da tu nema niega loeg. Va otac? ree Holmes. Va ouh, jer su vam prezimena razliita. Da, moj ouh. Nazivam ga ocem premda je to prilino smijeno, jer on je od mene stariji svega pet godina i dva mjeseca.

11

 A mati je iva? Ah da, mati mi je iva i dobro je. Nisam ba bila naroito oduevljena, gospodine Holmes, kad se preudala tako brzo nakon smrti mog oca, i to za ovjeka petnaest godina mlaeg od sebe. Otac je bio instalater cijevi u ulici Tottenham Court Road i ostavio je za sobom uvedenu radnju koju je mati nastavila s poslovoom Hardijem. No, kad je naiao Windibank, nagovorio ju je da radnju proda, smatrajui da je on kao trgovaki putnik za prodaju vina neto mnogo vie. Dobili su etiri hiljade sedam stotina funti za otkupninu i kamate, to nije ni priblino onoliko koliko bi dobio otac da je ostao iv. Tokom rasplinutoga i nepovezanog izlaganja, Sherlock Holmes je protivno mom oekivanju sluao s najveom panjom. Je li va vlastiti mali dohodak proizlazio iz te radnje? zapita. PRAETORIOUS 56 Ah He, on je sasvim odvojen, ostavio mi ga je moj stric Ned iz Aucklanda. Uloen je u novozelandske vrijednosne papire koji donose etiri i po posto kamata. Glavnica je iznosila dvije hiljade pet stotina funti, ali ja smijem da raspolaem samo s rentom. Vi me neizmjerno zanimate ree Holmes. Budui da dolazite do tako zamane svote kao to su stotinu funti godinje, s onim to jo zaraujete, vi nesumnjivo putujete i putate u svakom pogledu sebi na volju. Jedna ena s dohotkom od ezdeset funti moe sasvim lijepo da izae nakraj. Mogu ja proi i s mnogo manje, gospodine Holmes, ali vi ete me razumjeti, dokle god ivim kod kue, ne elim da im budem na teretu pa se tako oni koriste ovim novcem. Naravno, to vai samo za vrijeme dok stanujem kod njih. Windibank podie moj interes svakog tromjeseja i daje ga mojoj majci, a ja nalazim da sasvim lijepo mogu izlaziti nakraj s onim to zaraujem tipkanjem na stroju. To mi donosi dva penija po kartici i esto mogu otipkati petnaest do dvadeset kartica dnevno. Svoj poloaj prikazali ste potpuno jasno ree Holmes. Ovo je moj prijatelj, doktor Watson, pred kojim moete govoriti isto tako slobodno kao i preda mnom. Budite tako ljubazni pa nam ispriajte sve o tome kakve ste veze imali s Hosmerom Angelom. Preko lica gospoice Sutherland preleti rumen i ona pone nervozno cupkati porub svog kaputa. Prvi put sam ga srela na zabavi instalatera cijevi odgovori. Obino su slali ulaznice mom ocu, dok je jo bio iv, no poslije bi se i nas sjetili pa bi ih slali majci. Windibank nije volio da idem tamo. On uope nije volio da nekuda idem. Pomahnitao bi kad bih izrazila i najskromniju elju da nedjeljom odem na kolsku igranku. No ovoga puta bila sam evrsto naumila da poem, jer, uostalom, kakvo je on pravo imao da me spreava. Govorio je kako nam ne dolikuje da se upoznajemo s tim svijetom, premda su ondje bili samo oevi prijatelji. Zatim je govorio kako nemam to pristojno obui, dok sam ja imala purpurnu haljinu od baruna koju sam drala u ormaru. Najzad, kad nita drugo nije pomoglo, otiao je u Francusku po poslu poduzea u kojem je radio, a mati i ja odosmo s gospodinom Hardyjem, naim bivim PRAETORIOUS 57 poslodavcem, te ondje naioh na Hosmera Angela. Pretpostavljam ree Holmes da je Windibanku, kad se vratio iz Francuske, bilo krivo to ste otile na zabavu? Oh, ne, bio je veoma dobre volje. Sjeam se da se smijao, slegnuo ramenima i govorio kako eni nita ne vrijedi zabranjivati jer e ona ipak nai puta i naina da uini to je naumila. Shvaam. Dakle, koliko sma razumio, na zabavi instalatera cijevi sreli ste jednog gospodina po imenu Hosmera Angela. Da, gospodine. Te noi sam naila na njega, a idueg dana posjetio nas je da upita jesmo li sretno stigle kui. Poslije toga sreli smo ga, to jest ja sam se s njim srela, jo dva puta radi odlaska u etnju. Poslije se vratio otac i Hosmer Angel nije vie mogao navraati u kuu. Zato nije mogao? Pa znate, otac to nije volio. Nije trpio da itko dolazi u posjet, obino je govorio kako ena treba da bude sretna u porodinom krugu. Ali, kako sam obino govorila majci, ena eli da stvori vlastiti porodini krug, a ja to dosad jo nisam postigla. A to je bilo s Hosmerom Angelom? Zar on nije pokuavao da vas vidi? Pa tako, kroz tjedan trebalo je da otac ponovo krene za Francusku, a Hosmer jepisao da je bolje i sigurnije ako se ne vidimo dok on ne ode. U meuvremenu smo se mogli dopisivati, pa mi je pisao svakog dana. Pisma bih primala izjutra, tako da otac nije morao nita znati o tome. Jeste li se vi u to vrijeme zaruili s tim gospodinom?

Oh da, gospodine Holmes. Zaruili smo se nakon prve zajednike etnje. Hosmer, hou rei gospodin Angel, bio je blagajnik u nekom uredu u Leadenhall Streetu. U kojem uredu? Zlo je u tome, gospodine Holmes, to ja to ne znam. PRAETORIOUS 58 Pa onda gdje je ivio? Spavao je na imanju. I njegova adresa vam nije poznata? Ne, izuzev naziva Leadenhall Streeta. Pa kamo ste onda adresirali svoja pisma? Na potanski ured u Leadenhall Streetu, s time da pismo eka dok stranka ne doe po njega. Kad bi mu se slalo u ured, govorio je, bio bi izloen zadirkivan ju slubenika to prima pismo od jedne dame. Ja sam mu predlagala da piem na pisaem stroju, ali on ni to nije htio. Govorio je: Kad pie rukom imam osjeaj da dolazi dio tebe, a kad bi pisala pisaim strojem imao bih utisak kao da se stroj isprijeio izmeu nas. To vam najbolje pokazuje, gospodine Holmes, koliko sam mu bila draga i o kakvim je sitnicama razmiljao. To me i potaklo na razmiljanje. Sitnice su najvanije. Moete li se sjetiti jo koje sitnice u vezi s gospodinom Hosmerom Angelom? Veoma je srameljiv, gospodine Holmes. Radije bi se etao sa mnom pred vee nego danju, jer, govorio je, ne voli da upada u oi. Bio je veoma tih i ponosan, i glas mu je bio tih. Govorio mi je da je u djetinjstvu imao guobolju i nateene krajnike pa je zbog toga imao slab i drhtav glas. Uvijek je bio dobro obuen, veoma ist i jednostavan. Kako je imao slab vid, upravo kao i ja, nosio je obojene naoale protiv bljeska. Dobro, a ta se dogodilo kad je va ouh Hindibank otiao za Francusku? Hosmer Angel opet je doao k nama i predloio da se vjenamo prije nego to se otac vrati. Bio je strahovito ozbiljan. Drei mi ruku na svetom pismu, zakleo me da u mu biti vjerna bilo to bilo. Mati mi je govorila da je sasvim u pravu to me zakleo i da je to dokaz njegove velike ljubavi. Od prvog trenutka moja mati bila je za njega, mogu rei jo drai joj je bio negoli meni. Zatim, kad poee razgovori da bismo se trebali vjenati ve za tjedan dana, ja se stadoh raspitivati za oca. Oboje mi rekoe da se ne osvrem na njega, nego da mu samo ispriam kad sve bude prolo. Majka e ve s njim srediti PRAETORIOUS 59 stvar. To mi se nije ba sasvim svidjelo, gospodine Holmes. Smijeno mi je bilo da traim od njega privolu kad je od mene bio stariji svega nekoliko godina, ali kriom nisam htjela nita initi. I tako sam napisala jedno pismo na Bordeaux, gdje se nalazio francuski ured njegove kompanije, ali pismo mi se vratilo, i to izjutra na sam dan vjenanja. Znai, nije ga zateklo? Da, gospodine, jer je ve krenuo za Englesku. Ah, to je nesrea. Vae vjenanje je, dakle, bilo pripremljeno u petak. Je li trebalo da bude u crkvi? Da, gospodine, ali veoma skromno, u crkvi Sv. Spasitelja blizu trga Kings Cross, a poslije objed u hotelu Sv. Pankras. Hosmer je doao po nas u dvokolicama, a on je uskoio u fijaker koji se zadesio u naoj ulici. Nas dvije stigle smo prve. Kad je naiao fijaker ekale smo da Hosmer izae, meutim iz fijakera nitko nije izaao. Kad je koija siao sa sjedita i vidio da je fijaker prazan izjavio je da mu ne ide u glavu ta se s putnikom dogodilo, jer ga je vidio vlastitim oima kad je uao. BiJo je to prolog petka, gospodine, a od tad se nije dogodilo nita, to bi rasvijetlilo nestanak. Ponio se prema vama na besraman nain ree Holmes. Ali ne, gospodine! Odvie je on bio dobar i ljubazan da bi me tek tako napustio. Zato bi mi cijelog jutra govorio kako treba da mu ostanem vjerna i da uvijek imam na umu kako sam mu se obeala, pa ak i u sluaju da se sasvim neoekivano neto dogodi, jer e on, ak i u tom sluaju, kad-tad zatraiti od mene da ispunim svoje obeanje, udan je to bio razgovor uoi vjenanja, ali ono to se poslije dogodilo sasvim ga objanjava. Objanjava, svakako. Prema tome, po vaem miljenju njega je zadesila nepredviena katastrofa? Da. Predosjeao je neku opasnost, inae mi ne bi tako govorio. Ali vi nemate pojma to mu se dogodilo? Nemam pojma. PRAETORIOUS 60 Jo jedno pitanje. Kako je to primila vaa mati? Bila je ljuta i govorila mi je kako o tome ne treba da progovorim ni rijei.

12

 A va otac? Jeste li mu ispriali? Da, on je mislio isto to i ja, da mu se neto dogodilo i da u ve neto uti o Hosmeru. Govorio je, kakve bi koristi imao netko da me odvede pred crkvena vrata i ondje ostavi. Da je, pak, od mene posudio novaca, ili se vjenao pa potom primio novac koji bi mu donijela, tada bi se mogao nai razlog. Ali Hosmer je u novanim pitanjima bio sasvim nezavisan i nije mario ni za jedan moj iling. Pa ipak, to se moglo dogoditi? Zato mi ne pie? Oh, izludit u. Nou ne mogu oka sklopiti. Iz mufa izvue rubac i pone gorko jecati. Preuzimam sluaj Holmes ree i ustane Prepustite sluaj meni i nemojte jadikovati. Najprije se potrudite da iz svog sjeanja izbriete svaki trag o Hosmeru Angelu, isto onako kao to je i on bez ikakvog traga nestao iz vaeg ivota. Znai vi ne vjerujete da u ga ponovo vidjeti? Plaim se da neete. Pa to mu se dogodilo? To pitanje prepustite meni. Bilo bi mi drago da mi ga to podrobnije opiete i da mi date njegova pisma. Stavila sam oglas u subotnji Chronicle ree. Evo izreska, a tu su i etiri njegova pisma. Hvala vam. Vau adresu, molim? Lyon Square 31, Cambervvell. Koliko sam razumio, nikad niste imali Angelovu adresu! Gdje radi va otac? Putuje za veliku uvoznu firmu Westhouse i Marbank u Fenchurch Street. Hvala vam. Iskaz koji ste mi dali bio je veoma jasan. Papire ete ostaviti ovdje. Sjeate se savjeta koje sam vam dao. Dogaaj smatrajte PRAETORIOUS 61 zapeaenom knjigom i nemojte dopustiti da ima ik akva utjecaja na va ivot. Veoma ste ljubazni, gospodine Holmes, ali ja to ne mogu. Hosmeru u ostati vjerna. Kad se bude vratio zatei e me spremnu. I pored neizrazitog lica, u prostodunosti nae posjetiteljke bilo je neeg otmjenog to je izazivalo potovanje. Ostavi svenji pisama na stolu te izae obeavi da e doi im bude pozvana. Holmes je ispruenih nogu sjedio i utio nekoliko minuta, dodirujui vrhove svojih prstiju, pogleda uperena prema stropu. Potom skine sa police staru i oguljenu glinenu lulu, koja mu je bila kao neki savjetnik. Zapalivi je, potpuno se zavali u svoj naslonja i s izrazom potpune odsutnosti pone isputati plave kolutove dima. Veoma zanimljiv sluaj, ova cura ree. Nalazim da je mnogo zanimljivija nego njen sitni problem koji je, uzgred budi reeno, sasvim otrcan. Iste sluajeve nai ete ako pogledate moj podsjetnik, u Andeveru 1877. godine, a neto slino dogodilo se i prole godine u Hagu. Meutim, ova zamisao ma koliko da je stara, ima nekoliko novih pojedinosti. Proitali ste je, to ja nisam kojeta to je za mene uspio dodam. Watsone, niste znali promatrati, tako vam je izbjeglo sve to je znaajno. Nikad vas neu nauiti da shvatite znaenje rukava, ono to nagovjetavaju nokti na palcima, ili krupne posljedice koje mogu zavisiti od vrpce za cipele. to ste zakljuili na temelju izgleda ove ene? Pa imala je plavkastosivi slamnati eir s velikim obodom i perom crvenim kao cigla. Kaputi je bio crn i posut crnim perlicama i s roj tom sitnih, crnih sahatnih ukrasa. Haljina je bila smee boje, neto zagasitija od kave, s malo purpurnog baruna oko vrata i rukava, a iz sivkastih rukavica provirivao je desni kaiprst. Cipele nisam promatrao. Nosila je okrugle zlatne naunice. Ostavljala je utisak da je dosta imuna, toliko da bez tekoa podmiruje svoje potrebe. PRAETORIOUS 62 Sherloch Holmes slegnu ramenima i blago Se nasmijei. Na asnu rije, Watsone, to ste krasno objasnili. Istina, prepustili ste sve ono to je znaajno. Ne uzdajte se u prve dojmove, nego se usredsredite na sitne pojedinosti. Kod ene prvi moj pogled pada uvijek na rukav. Kod mukarca je moda bolje uzeti na nian koljena od hlaa. Kao to ste zapazili, ena je imala barun oko rukava. Materijal na kome divno ostaju tragovi. Nad samim zglavkom, ondje gdje se tipkaica oslanja na stol, lijepo se ocrtava dvostruka crta. Takve sline tragove ostavlja i runi tip ivaeg stroja, ali samo na lijevoj ruci, i to po strani, malo dalje od palca. Tada sam uperio pogled na lice i spazio s obe stranenosa ugnu-e od cvikera. Usudio sam se staviti primjedbu o kratkovidnosti i tipkanju na stroju, to ju je iznenadilo. Iznenadilo je i mene.

Meutim, to je bilo sasvim oigledno. Zatim, kad sam joj pogledao u noge, vidio sam da cipele nisu bile par, to me veoma iznenadilo i zainteresiralo. Cipele su zaista bile neobine: na jednoj je kapica bila malo ukraena, a druga je bila bez ikakva ukrasa. Na jednoj su od pet dugmadi bila zakopana svega tri donja, a na drugoj, prvo, tree i peto. E pa lijepo, kad vidite mladu enu, inaeprikladno odjevenu, da dolazi od kue u rasparanim, napola zakopanim cipelama, nije teko zakljuiti da je krenula u urbi. I to jo? zapitam ivo zainteresiran otrim rasuivanjem svog prijatelja. Uzgred sam vidio i to da je zapisala neku biljeku prije no to je napustila svoj dom. Uoili te da joj je desna rukavica kod kaiprsta bila poderana, ali vjerojatno niste vidjeli kako su joj rukavica i prst zamrljani ljubiastom tintom. Pisala je u urbi, pa je preduboko umoila pero. To se moralo dogoditi jutros jer joj se mrlja na prstu ne bi tako jasno ocrtavala. Sve to izgleda zabavno, iako je sasvim obino. Ali sad se moram prihvatiti posla, Watsone. Proitajte mi iz oglasa opis Hosmera Angela? Glasio je ovako: Izjutra 14. ovog mjeseca nestao je gospodin Hosmer Angel, visok PRAETORIOUS 63 oko 5 stopa i 7 ina, snano graen, blijeda lica, crne kose, malo elav na tjemenu, gustih crnih zalisaka i brkova, nosi obojene naoale, malo se napree kad govori. Posljednji je put vien u crnom dugom kaputu sa svilenim crnim prslukom i sa zlatnim Albertovim lancem, u sivim hlaama od haristvida i smeim gamanama preko dubokih cipela. Zna se da je bio zaposlen u nekom uredu u Leadenhall Streetu. Tko god donese itd. itd. To je dovoljno ree Holmes. to se pisama tie nastavi preletjevi preko njih pogledom ona su veoma obina. U njima ne postoji ba nikakav putokaz do Angela, osim to jedanput spominje Balzaka. Meutim, ima jedna pojedinost koja e vam pasti u oi. Otipkana su na stroju. Ne samo to, ve je i potpis otipkan na stroju. Pogledajte na ovo uredno, sitno Hosmer Angel na dnu. Vidite, tu se nalazi datum, ali nema potpisa izuzev Leadenhall Street, to je veoma neodreeno. Pojedinost o potpisu daje tota naslutiti, mogli bismo rei da dovodi do zakljuka. O emu? Drukane moj, zar je mogue da ne vidite kako se to nedvosmisleno odnosi na ovaj sluaj? Ne mogu rei da vidim, jedino ako Angel eli time stei mogunost da poree svoj potpis, ako se protiv njega podigne tuba zbog krenja datog obeanja. Ne, nije stvar u tome. Napisat u dva pisma koja e rijeiti problem. Prvo u uputiti jednoj firmi u Citvju, a drugo Windibanku, ouhu mlade ene, i zatrait u od njega da se sastanemo sutra u est sati uvee. Pravo je i poteno da imamo posla s nekim mukim lanom obitelji. A sad, doktore,, vie nita nismo u stanju uiniti, sve dok na ta pisma ne stignu odgovori. Prefinjena mo rasuivanja i izvanredna energija za pothvate mog prijatelja ulivala mi je toliko mnogo povjerenja da sam odmah osjetio kako ima jakih razloga da rijei udnovatu zagonetku koju je PRAETORIOUS 64 istjerivao na istac na tako jasan nain. Znam da je samo jednom podbacio, i to u sluaju kralja eke i fotografije Irene Adler, ali ako se osvrnem na tajanstvenu rabotu u Znaku etvorice i izuzetne okolnosti u vezi sa Grimiznom studijom, osjetio sam da bi klupko, koje on ne hi bio u stanju razmrsiti, moralo biti zaista neto vrlo udno. Ostavio sam ga da uvlai dim iz svoje duge lule. Bio sam uvjeren da e idue veeri kad se budem vratio, drati u ruci sve konce pomou kojih e doi do identiteta nestalog zarunika Mary Sutherland. U to vrijeme imao sam teak medicinski sluaj pa sam cijelog narednog dana bio zauzet bolesnikom. Tek oko est sati bio sam slobodan i u stanju da uskoim u dvokolice, strahujui da u zakasniti na rasplet ove misterije. Sherlocka Holmesa zatekoh samoga i dremovnog, kako se onako vitak sklupao u svom naslonjau. Red boca i epruveta i nagrizajui proieni miris klorovodine kiseline bili su dokaz da je cijeli dan proveo u radu koji mu je bio toliko drag. Dakle, jeste li to odgonetnuli? upitam. Jesam. Bio je baritov bisulfat. Ne to, ve misteriju! Ah to! Mislio sam na sol na kojoj sam radio. U toj stvari nije bilo nikakve tajne, premda ostajem pri tome, kao to sam vam jue

13

rekao, da su neke pojedinosti zanimljive. Bojim se da je jedina nezgodna strana sluaja to ne postoji zakon koji bi pogodio tog dripca. Ama tko je on i na to smjera time to je napustio gospoicu Sutherland? Jedva sam izgovorio to pitanje, i tek to je Holmes otvorio usta da mi odgovori, zausmo teko koraanje u hodniku i kucanje na vrata. To je James Windibank, djevojin ouh ree Holmes. Napisao mi je poruku da e doi u est sati. Uite! PRAETORIOUS 65 ovjek koji je uao bio je snaan, srednjeg rasta, od tridesetak godina, glatko izbrijan, blijede puti, uglaenih kretnji sa dva izvanredno otra i prodorna siva oka. Najprije baci ispitivaki pogled na nas obojicu, zatim stavi sjajni cilindar na pomoni stoli, pa sjedne na najbliu stolicu. Dobro vee, gospodine James Windibank ree Holmes. Otipkano pismo u kome mi je zakazan sastanak u est sati je vae? Da, gospodine. Malo sam zakasnio jer nisam potpuni gospodar svoga vremena. ao mi je to vas je gospoica Sutherland uznemirivala zbog sitnice. emu prati prljavo rublje pred svijetom. Dola je k vama protiv moje volje. Ona je veoma razdraljiva i neobuzdana djevojka, kao to ste mogli vidjeti i s njom se ne moe lako izai nakraj ako se na nekoga ustremi. Naravno, ja vam ne zamjeravam jer niste u vezi sa zvaninom policijom, no kakvo je to zadovoljstvo svugdje naokolo raspredati jednu porodinu nevolju. Osim toga, tratite vrijeme, jer kako uope moete pronai toga Hosmera Angela. Naprotiv Holmes e mirno ozbiljno vjerujem da u pronai toga gospodina Hosmera Angela! Windibank ga otro pogleda i spusti rukavice. Veoma mi je drago to to ujem ree. udno je Holmes e mirno da jedan pisai stroj ima isto toliko individualnosti kao rukopis. Ako ba nisu sasvim nova, dva pisaa stroja nikada ne piu potpuno jednako. Neka se slova iskrzaju vie od ostalih, a neka udaraju s jedne strane jae nego s druge. Primjeujete li u ovoj svojoj biljeci da preko e pri svakom otkucaju stoji mala mrlja, i da r na repicu ima nedostatak? Ima jo etrnaest svojstvenih oznaka ali ovo su najoiglednije. U redu svi obavljamo prepisku na stroju pa su se iskrzala odgovori posjetilac otro promatrajui Holmesa sjajnim sitnim oima. A sada, gospodine Windibank, pokazat u vam neto to je zaista dostojno da bude proueno kao zanimljivo nastavi Holmes. Ovih dana napisat u malu monografiju o pisaim strojevima i PRAETORIOUS 66 njihovu odnosu sa zloinom. Ovdje imam etiri pisma koja sadrinom navode na pomisao da dolaze od ovjeka koji je iezao. Sva etiri napisana su pisaim strojem. U svakom od njih ne samo to je e zamrljano i r bez repica nego, ako se potrudite i upotrijebite moje povealo, vidjet ete i svih onih etrnaest svojstvenih oznaka koje sam vam ve spomenuo. Windibank skoi sa stolice i pograbi eir. Ne mogu da tratim vrijeme zbog takvih fantazija, gospodine Holmes ree. Ako moete uhvatiti tog ovjeka, vi ga uhvatite, a mene obavijestite kad to budete uspjeli! Svakako ree Holmes okreui klju u bravi. Obavjetavam vas da sam ga uhvatio! ta! Gdje? povie VVindibank blijedih usana, promatrajui nas kao takor u stupici. Oh, to vam nee pomoi, zaista nee ree Holmes. Neete se moi iskobeljati, gospodine Windibank. Nije ba kompliment rei da neu moi rijeiti jedno tako obino pitanje. Sjednite! Hajde da o sveme porazgovaramo! Na se posjetilac, posut gracima znoja, svali na stolicu. Z-zbog t-toga se ne moe podii tuba promuca. Bojim se da se ne moe. Ali, Windibank, meu nama, to je bio na svoj nain okrutniji, sebiniji i bezduniji trik od svega to znam. E pa lijepo, sad me pustite da izloim tok dogaaja, a vi me ispravite ako neto ne bude tono. ovjek je sjedio, glave pognute na grudi i potpuno slomljen. Holmes namjesti svoje stopalo u kut okvira oko kamina, pa s rukama u depovima otpone razgovarati vie sa samim sobom nego s nama. Taj se ovjek enio enom mnogo starijom od sebe radi njena novca rekao je pri emu je koristio i kerkin novac dok je ona ivjela s njima. Za ljude njihova drutvenog shvaanja radilo se o znaajnijoj svoti. Gubitka te svote doveo bi do ozbiljne razlike u prihodima. Isplatilo se uloiti truda da se to sauva. Ki je bila dobra i

prijazne naravi, ali zaljubljiva i na svoj nain topla srca, koja uz svoja PRAETORIOUS 67 zgodna lina preimustva i pristojan mali dohodak nee dugo ostati usamljena. Njena bi udaja znaila gubitak od sto funti godinje. to je njen ouh uinio da je sprijei? Preduzima ozbiljne korake da je zadri u kui i zabranjuje joj da zalazi u drutvo njene dobi. Ubrzo, meutim, on dolazi do zakljuka da to nee ii lako. Ona postaje uporna, ukazuje na svoja prava i izjavljuje vrstu namjeru da ide na izvjesnu igranku. A to ini njen pametni ouh? Dolazi na jednu zamisao koja slui vie na ast njegovoj glavi nego njegovu srcu. U dosluhu i uz pomo svoje ene preruava se i zaklanja iza obojenih naoala, lice maskira brcima i zaliscima, svoj gromki glas uut-kava umiljatim aptanjem i tako se, zahvaljujui djevojinoj kratkovidnosti, pojavljuje kao gospodin Hosmer Angel i dri na odstojanju sve druge udvarae, udvarajui se on sam. U poetku bila je to samo ala procijedi posjetilac. Nismo ni slutili da e je to tako ponijeti. Vjerojatno niste. Bilo kako mu drago, mlada ena je u pravom smislu bila ponesena i vjerujui da se njen ouh nalazi u Francuskoj, nijednog trenutka nije posumnjala. Laskala joj je njegova panja, ije je djelovanje bilo pojaano divljenjem njene majke. Angel poeo navraati u kuu, stvar je trebalo gurati to se dalje moglo. Sastanci se niu i dolazi do zaruka, koje e sprijeiti da se djevojina privrenost okrene drugome. Meutim, zavaravati se nije moglo u beskonanost. Navodna putovanja u Francusku bila su veoma neugodna. Kratko i jasno, ono to se imalo uiniti bilo je da se stvar privede kraju na tako dramatian nain kako bi to na mladu djevojku ostavilo trajan dojam i prijeilo je da pogleda na drugog prosca. Otuda na Svetom pismu iznueni zavjeti vjernosti, otuda ono nagovjetavanje mogunosti da se izjutra, na sam dan vjenanja, neto dogodi. Windibank je htio da gospoica Sutherland bude toliko vezana za Hosmera Angela i tako neizvjesna o tome kakva ga je sudbina zadesila da ni za to na svijetu za narednih deset godina ne pogleda nijednog drugog mukarca. On ju je doveo do samih crkvenih vrata, tada je, jer dalje nije mogao, iezao u pogodnom trenutku pomou starog trika da se uskoi na jedna vrata fijakera, a a iskoi na druga. Tako se stvar razvijala, gospodine Windibank. PRAETORIOUS 68 Dok je Holmes govorio na se posjetilac malo sabrao i ustao s ledenim osmjehom na blijedom licu. Moda je tako, a moda i nije, gospodine Holmes napokon izusti. Ali ako tako dobro uoavate, morali biste uoiti i to da ste sada vi taj koji kri zakon, a ne ja. Ja od samog poetka nisam uinio nita zbog ega bih mogao biti formalno optuen, a vi stojite pod udarom optube zbog nasilja i protuzakonite prinude dokle god ova vrata drite zakljuana. Zakon, kao to velite, ne moe vas pogoditi ree Holmes otkljuavajui i otvarajui vrata pa ipak nikad nije bilo ovjeka koji bi vie od vas zasluio da bude kanjen. Kad bi ona mlada ena imala brata ili prijatelja... trebalo bi vas biem po leima. Tako mi boga nastavi kad je opazio zajedljiv osmijeh na Angelovu licu to ne ulazi u dunost prema mom klijentu, ali tu imam lovaki korba i ini mi se da u pravilno postupiti ako... Holmes hitro skoi prema biu, ali prije no to ga se dohvatio zauje se bjesomuna lupa koraka niza stepenice. U predvorju se zatresu teke vratnice, a zatim ugledasmo gospodina VVindibanka kako leti niz ulicu kao na krilima. Hulja hladnokrvna ree Holmes smijui se, dok se ponovo namjetao u svoj naslonja. Taj e ii iz jednog zloina u drugi, dok jedanput ne prekrdai i ne zaglavi na vjealima. Ne mogu potpuno shvatiti sve nijanse vaeg rasuivanja rekao sam. Od prvoga trenutka, naravno, bilo je oevidno da taj Hosmer Angel mora imati neki ozbiljan cilj kao opravdanje za svoje udno dranje, a isto toliko je bilo jasno da je jedini ovjek koji je izvukao stvarnu korist iz te dogodovtine bio ouh. Zatim, veoma je upadljiva bila injenica da ta dva ovjeka nikad nisu bila zajedno i da se jedan pojavljivao samo onda kada je drugi bio odsutan. Isto tako upadljive bile su i obojene naoale, udan glas i gusti zalisci. Sve me to podstaklo na misao o preruavanju, a te moje sumnje potvrdila je injenica da je i vlastiti potpis bio otipkan na stroju. Iz ovoga se morao roditi logian zakljuak da je rukopis potpisnika djevojci toliko poznat da bi ga ona mogla prepoznati i u jednom sasvim malom PRAETORIOUS 69 odlomku. A kako ste to sve provjerili? Kad sam jednom identificirao toga ovjeka, nije bilo teko doi

14

do istine. Poznavao sam firmu za koju je radio. Poao sam od linog opisa iz tampe i iz nje izdvojio sve to bi moglo da bude posljedica preruavanja: zaliske, glas, zatim sam taj opis poslao firmi s molbom da me izvijeste odgovara li opis u nekoga njihovog trgovakog putnika. Kako sam ve bio zapazio osobitosti pisaeg stroja, poslao sam mu pismo na njegovu poslovnu adresu, zamolivi ga da doe ovamo. Kao to sam i oekivao, njegov odgovor bio je otipkan na onom pisaem stroju ije sam mane ve bio otkrio. Istom potom stiglo mi je i pismo od Westhouse i Marbank iz Fenehureh Streeta kojim me izvjetavaju da lini opis odgovara u svakom pogledu opisu njihovoga slubenika Jamesa Windibanka. V o i l a t o u t! A gospoica Sutherland? Ako joj budem ispriao, nee mi vjerovati. Treba da se sjetite stare perzijskeposlovice: Opasnost vreba onoga tko ugrabi u tigrice mladune, a vreba i onoga tko raspri u eni zabludu. U Hafiza ima isto toliko zdravoga razuma kao i u Horaci ja, i isto toliko ivotne mudrosti. PRAETORIOUS 70 TAJNA BOSKOMSKE DOLINE Jednoga jutra sjedili smo moja ena i ja za dorukom, kad nam djevojka unese telegram. Bio je od Sherlocka Holmesa i glasio je: Imate li nekoliko slobodnih dana? Upravo primih telegram iz zapadne Engleske povodom tragedije u Boskomskoj dolini. Radovat e me ako poete sa mnom. Zrak i predjeli izvanredni. Polazak stanica Paddington 11.15. to kae, dragi ree moja ena promatrajui me. ide li? Stvarno ne znam to da kaem. Ba sada imam dosta pacijenata. Oh, pa Anstruther e te zamijeniti na poslu. Izgledao si pomalo blijed u posljednje vrijeme. Promjena zraka inila bi ti dobro, a sluajevi gospodina Sherlocka Holmesa uvijek te toliko zanimaju. Ako uzmem u obzir to sam sve od njih dobio, bio bih nezahvalan kad me ne bi zanimali odgovorim. No ako treba da krenem, moram se smjesta spremiti jer imam jo samo pola sata. Iskustvo iz logorskog ivota u Afganistanu posluilo mi je da budem uvijek spreman za put. Bio sam skromnih i jednostavnih potreba, tako da sam se za manje od pol sata ve nalazio sa svojom runom torbom u fijakeru koji je kloparao na stanicu Paddington. Sherlock Holmes etkao se peronom. U dugom sivom putnikom ogrtau i vrsto nabijenom tofanom kaketu njegova visoka pojava postala je jo via. - Vrlo dobro da ste doli, Watsone ree. Velika mi je pomo ako se netko nalazi kraj mene u koga se mogu potpuno pouzdati. Pomo koja mi dolazi iz samog kraja ili nema vrijednosti ili je izvitoperena na neki drugi nain. Ako priuvate dva mjesta u kutu otii u da uzmem vozne karte. Osim itave gomile papira koju je Holmes ponio sa sobom, u kolima smo bili samo mi. Sav utonuo u papire, prevrtao ih je i itao prekidajui se jedino da neto pribiljei i da razmisli, sve dok ne PRAETORIOUS 71 preosmo Reading. Tada ih sve smota u jedan golem svitak i tutnu na policu. Jeste li uli neto o tom sluaju? zapita. Ni rijei. Nekoliko dana novine nisam ni vidio. Londonska tampa nije se osvrnula u potpunosti. Pregledao sam sve novine da bih ovladao svim pojedinostima. Iz onoga to razabirem ini se kao da je posrijedi jedan od onih prostih sluajeva koji znaju biti krajnje sloeni. Zvui pomalo paradoksalno. Ali je duboka istina. Neobinost je gotovo redovno dobar putokaz. Zloin, ukoliko je bezizrazitiji i obiniji, utoliko ga moete tee proniknuti. Sluaj koji je uperen protiv sina tog ubijenog ovjeka veoma je sloen. Znai, rije je o ubistvu? Da, to se pretpostavlja. Ali ja ne primam nita zdravo za gotovo. U nekoliko rijei izloit u vam injenino stanje onako kako sam ga shvatio: Boskomska dolina podruje je nedaleko od Rossa u Herefordshireu. Najvei zemljoposjednik u tom kraju je John Turner koji se obogatio u Australiji i prije nekoliko godina vratio u staru postojbinu. Jedno od dobara koje je imao bilo je izdato pod zakup Charlesu McCarthyju, koji je takoer bivi Australijanac. Oba ovjeka upoznala su se u kolonijama, te nije neprirodno to su se naselili jedan do drugoga. Turner kao da je bio bogatiji, te je McCarthy postao njegov zakupac, ali kako su esto bili zajedno, ini se da se s njim ophodio potpuno na ravnoj nozi. McCarthy je imao sina, mladia od osamnaest godina, a Turner jedinicu ker iste dobi. Nijedan od njih nije imao ive ene. ini se da su izbjegavali drutvo

susjednih engleskih obitelji i ivjeli povueno, premda su dva McCarthyja voljeli sport i ee su viani na trkama u okolici, McCarthy je drao kao poslugu dvije osobe, jednog mukarca i jednu djevojku, dok je Turner drao petoro-estoro. Toliko sam prikupio o porodicama. E, sad se osvrnimo na injenice. Treeg juna, to jest prolog ponedjeljka, McCarthy je oko tri sata PRAETORIOUS 72 poslije podne napustio kuu u Hatherlevu i poao dolje na Boskomsku lokvu, malo jezero nastalo izlijevanjem potoka koji tee niz Boskomsku dolinu. Toga jutra otiao je u Ross sa svojim slugom kojem je rekao da mu se uri jer u tri sata treba da ode na vaan sastanak. S tog sastanka iv se nikad vie nije vratio. Od kue na poljskom dobru u Hatherlevu do Boskomske lokve ima etvrt milje i dvije osobe su ga vidjele kako prelazi preko tog zemljita: jedna starica, ije ime nije spomenuto, i VVilliam Crowder, uvar lovita u slubi Turnera. Oba ta svjedoka tvrde da je McCarthy iao sam. uvar lovita dodaje da je za samo nekoliko minuta nakon toga to je vidio McCarthyja opazio njegova sina, Jamesa McCarthyja, kako ide istim putem s pukom ispod mike. Po njegovu najdubljem uvjerenju otac se tog trenutka nalazio na vidiku, a sin ga je pratio. Nije vie mislio o tome dok god naveer nije uo to se dogodilo. Obojica McCarthyja bili su vieni i nakon toga to su izmakli iz vida uvaru lovita Williamu Crowderu. Botskomska lokva je okruena gustom umom i obrubljena travom i trstikom. Patience Moran, etrnaestogodinja djevojica, ki vratara imanja Boskomske doline, nalazila se u umi i brala je cvijee. Ona tvrdi da je vidjela McCarthyja i njegova sina na rubu ume, blizu jezera, i da je izgledalo da se estoko svaaju. ula je kako McCarthy stariji upuuje svome sinu veoma otre rijei i vidjela je ovog drugog kako die ruku kao da hoe udariti svoga oca. Zbog njihove estine toliko se prestraila da je pobjegla. Kad se vratila kui rekla je svojoj majci da je ostavila u svai dva McCarthyja blizu Boskomske lokve i da se prepala mislei da e se potui. Tek to je izgovorila te rijei, trkom banu u vratarevu kuicu mlai McCarthy da kae kako je naao svog oca mrtva u umi i zatrai pomo od vratara. Veoma je bio uzrujan, bez puke i eira, a desna ruka i rukav bili su umrljani svjeom krvlju. Idui za njim nali su mrtvo tijelo njegova oca oprueno na travi kraj jezera., Glava mu je bila izudarana udarcima tekoga i tupog orua. Ozljede su bile takve da se mogu sasvim lijepo pripisati kundaku na puci njegova sina koja je naena u travi, nekoliko koraka od tijela. Pod tim okolnostima mladi je smjesta uhapen i, poto je u utorak pred istrani sud bilo upueno miljenje ubistvo s predumiljajem, priveden je pred suca PRAETORIOUS 73 istraitelja u Ross koji je uputio sluaj pred slijedee zasjedanje porote. To su glavne injenice, onakve kakve su izile na vidjelo u policiji i pred istraiteljem. Jedva mogu zamisliti sluaj koji bi vie teretio. Ako je sticaj okolnosti ikad ukazivao na zloinca, onda je to ovaj. Sticaj okolnosti veoma je nepouzdan Holmes e zamiljeno. Moe izgledati da veoma jasno ukazuje na neku stvar, ali ako svoju vlastitu toku gledita samo malice pomjerite, pronali biste da isto tako kompromitirajui ukazuje na neto sasvim drugo. Mora se priznati da sluaj suvie govori protiv mladog ovjeka, pa je mogue da je on doista i krivac. No neki iz susjedstva, a meu njima i gospoica Turner, ki susjeda zemljoposjednika, vjeruje u njegovu nevinost, te su pridobili Lestradea, kog se vjerojatno sjeate iz Skrletne studije, da preuzme sluaj. Lestrade, u velikoj nedoumici, izloio je sluaj meni. Eto, sada dva dentlmena jure na zapad pedeset milja na sat, umjesto da mirno preivaju svoj doruak. Bojim se rekoh da uz tako oevidne injenice izvuete neke olakotne okolnosti. Nita nije varljivije od jedne oevidne injenice odgovori Holmes smijui se. Na stranu to moemo nabasati i na nekakve druge oevidne injenice koje Lestradeu moda nisu bile oevidne. Odve me dobro poznajete da biste pomislili da se hvaliem ako kaem da u ili potvrditi ili odbaciti njegovu pretpostavku, i to sredstvima koja ne moe ni primijeniti ni shvatiti. Uzmimo prvi primjer koji mi je pri ruci. Sasvim jasno uoavam da vam je prozor u spavaoj sobi s desne strane, pa ipak postavljam pitanje da li bi Lestrade uope opazio jednu takvu injenicu koja se sama po sebi razumije. Ama, kako ste zaboga ... Dragi moj prijatelju, znam ja vas dobro. Poznato mi je vae vojniko istunstvo. Vi se svakog jutra brijete, a u ovo godinje doba brijete se pri sunanom svjetlu. Ali brijanje vam sve manje ide od ruke to vie idete prema lijevoj strani obraza, da bi na koncu, preko izboine od vilice u pravom smislu rijei ostalo zanemareno.

15

PRAETORIOUS 74 Naravno, iz toga sasvim jasno proizlazi da vam je slabije osvijetljena. Ne mogu zamisliti ovjeka vaih navika da bude zadovoljan takvim rezultatom. Navodim to samo kao prost primjer promatranja i zakljuivanja. U tome lei moj metier5 i lako je mogue da e nam se dobro nai u istrazi koja predstoji. Ima nekoliko siunih pojedinosti koje su u toku istrage izale na vidjelo i koje vrijedi uzeti u razmatranje. Koje su to? Hapenje sina nije uslijedilo odmah, ve nakon povratka na dobro Hatherley. Policijskom inspektoru koji mu je saopio da je postao uhapenik, rekao je da ga ne iznenauje to to uje i da bolje nije ni zasluio. Ta njegova opaska otklonila je i najmanju sumnju koja bi moda ostala u glavama porotnika istranogsuda. Pa to je priznanje. Ne, jer se poslije toga pozivao na svoju nevinost. Po ishodu itavog dogaaja koji ga tereti, opaska je bila veoma podozriva. Ba naprotiv ree Holmes to i jeste najsvjetliji traak koji za sada mogu sagledati meu tim oblacima. Ma kako nevin bio, ba takav luak nije mogao biti a da ne vidi kako su se okolnosti urotile protiv njega. Da je pri svom hapenju izgledao iznenaen ili se barem pravio ogoren, to bih smatrao krajnje sumnjivim, jer pod tim okolnostima takvo iznenaenje ili ljutnja ne bi bili prirodni, premda bi umiljenom ovjeku ba to moglo izgledati najprobitanije. Njegovo prihvaanje situacije bez ikakvog prigovaranja ili ga oznaava kao nevina, ili pak kao ovjeka velikog samosvladavanja i vrstine. to se tie njegove izjave da bolje nije ni zasluio, ni ona nije bila neprirodna, ako imate u vidu da je stajao kraj mrtva tijela svoga oca i da se, u to nije bilo sumnje, toga istog dana dotle bio zaboravio te se s njim posvaao, pa ak, kako kae djevojica ije je svjedoenje tako znaajno, i digao ruku kao da e ga udariti. Sarnoprijekor i kajanje koje je ispoljio svojom izjavom prije mi 5 Metier = zanat, struka (iranc.) PRAETORIOUS 75 izgledaju kao znaci iste nego neiste savjesti. Klimnuh glavom. Mnogi su bili objeeni na temelju znatno slabijih dokaza. Jesu, dakako. Ali su i mnogi nepravedno objeeni. A to izjavljuje sam mladi? Plaim se da ne daje mnogo ohrabrenja onima koji mu daju povoda za razmiljanje. Nai ete ih ovdje i moete ih proitati. Iz svog svitka izvue primjerak mjesnih novina iz Hifordshirea, pa, okrenuvi list, pokaza na lanak u kome je nesretni mladi dao svoj iskaz o onome to se dogodilo. Smjestih se u kut i poeh veoma paljivo itati. Glasio je ovako: Tada je bio pozvan gospodin James McCarthy, jedinac sin pokojnika, te je dao izjavu kao to slijedi: Nalazio sam se tri dana u Bristolu, i upravo sam se vratio prolog ponedjeljka izjutra. U vrijeme mog dolaska otac nije bio kod kue, te me djevojka obavijestila da se odvezao sa slugom Johnom Cobbom u Ross. Malo poslije mog dolaska zauh iz dvorita kloparanje njegovih eza. Pogledavi kroz prozor vidio sam da urno izlazi iz dvorita, no nisam obratio panju u kom je pravcu otiao. Uzeo sam svoju puku i odetao se u pravcu Boskomske lokve s namjerom da obiem zearu koja se nalazila s druge strane. Uz put sam vidio Williama Crowdera, nadzornika lovita, kao to je on izjavio. No, on je krivo mislio da slijedim svog oca. Nisam imao ni na kraj pameti da se otac nalazi ispred mene. Tad, na okostotinjak jardi od jezera, zauh uzvik hu-uj!, to je bio na uobiajeni zov. Jurnuh naprijed i zatekoh ga kako stoji kraj jezera, inilo mi se da se veoma iznenadio kad me ugledao, pa me grubo upita to ja tu radim. Uslijedio je razgovor koji je doveo do povienog tona i gotovo do udarca, jer moj otac je bio ovjek veoma preke naravi. Kad sam vidio da nee moi savladati naprasitost, napustio sam ga i poao prema Hatherleyskom dobru. Nisam odmakao ni dvjesta jardi, kad iza sebe zauh grozan krik koji me prisili da potrim natrag. Svog oca naao sam na zemlji strahovito ozlijeene glave. Odbacio sam puku i podigao ga, ali on tog trenutka izdahnu. PRAETORIOUS 76 Nekoliko trenutaka kleao sam pored njega, a zatim se uputili po pomo do vratara gospodina Turnera, jer je njegova kua bila najblia. Kad sam se vratio prema ocu nakon krika, u blizini nikoga nisam vidio i pojma nemam kako je dolo do ozljeda. On nije bio naroito obljubljen ovjek, ali znam da nije imao ni nekoga izrazitog neprijatelja. To je sve to znam. Jo neto: na samrti otac je promrmljao nekoliko rijeci, no mogao

sam razabrati da je rije o nekakvom miu. Istraitelj: to pod tim razumijevate? Svjedok: To mi se inilo besmislenim. Mislio sam da se nalazi u delirijumu. Istraitelj: Povodom ega ste vi i va otac imali posljednju razmiricu? Svjedok: Na to radije ne bih odgovorio. Istraitelj: Bojim se da u na ovome morati insistirati. Svjedok: Stvarno mi je nemogue ita rei. Mogu vas samo uvjeriti da nema niega zajednikog s tragedijom koja je uslijedila. Istraitelj: 0 tome e odluiti sud. Nije nuno da vam ukazem da e vae uskraivanje odgovora u znatnoj mjeri prejudicirati va sluaj u bilo kakvom postupku koji se bude protiv vas pokrenuo. Svjedok: Ipak moram uskratiti odgovor. Istraitelj: Rekli ste da je uzvik hu-uj izmeu vas i vaeg oca bio uobiajen znak? Svjedok: Da. Istraitelj: Pa kako se to zbilo da vas je tako zovnuo prije nego to vas je uope ugledao, pa ak i prije nego to je saznao da ste se vratili iz Bristola? Svjedok (prilino zbunjeno): Ne znam. Jedan porotnik: Zar nita niste vidjeli to bi pobudilo u vama sumnju kad ste se, zauvi krik, vratili i zatekli oca sa smrtonosnim ozljedama? PRAETORIOUS 77 Svjedok: Nita odreeno. Istraitelj: to time podrazumijevate? Svjedok: Toliko sam bio potresen i uzrujan, elei da to prije doem na brisani prostor, da nisam mislio ni na to drugo osim na oca. Pa ipak, dok sam jurio naprijed i kleknuo pred oca imao sam nekakav neodreen dojam kao da na zemlji s moje lijeve strane neto lei. inilo mi se kao da je bilo sivkaste boje, neka vrsta kaputa ili moda ebeta. Kad sam se podigao osvrnuo sam se, ali toga je bilo nestalo. Istraitelj: Mislite li da je to nestalo prije nego to ste mu pritekli u pomo? Svjedok: Da, prije. Istraitelj: Moete li rei to je to bilo? Svjedok: Ne, imao sam osjeaj da je ondje neto bilo. Istraitelj: A na kom odstojanju od ruba ume? Svjedok: Na desetak jardi, ili tako neto. Istraitelj: Prema tome, ako se pomaklo dogodilo se to dok ste se nalazili na rastojanju od desetak jardi? Svjedok: Da, ali dok sam bio okrenut leima. Time je zakljueno ispitivanje svjedoka. Vidim rekoh, dok sam preletio oima do dna stupca da je istraitelj u svojoj zakljunoj opasci veoma strog prema mladom McCarthyju. On skree panju, i to s pravom, na nedosljednosti: otac mu daje znak jo prije nego to ga je ugledao, on odbija da prui pojedinosti o svom razgovoru s ocem, i napokon udno objanjenje oevih rijei u samrtnom hropcu. Sve to veoma tereti sina. Holmes se blago nasmija pa se isprui na svom sjeditu. Obojica, i vi i istrani sudac, potrudili ste se da izdvojite okolnosti koje mladiu idu najvie u prilog. Ne uviate li kako mu naizmjenino pridajete suvie mnogo i suvie malo mate? Suvie malo ako nije u stanju da iznae ikakav razlog za razmiricu kojim bi PRAETORIOUS 78 doao do naklonosti porote; suvie mnogo ako je iz svoje vlastite unutarnje spoznaje izvukao neto tako outre6 kao to je povezivanje dogaaja s miem koji krepava i s odjeom koja je nestala. Ne, dragi moj, sluaju u pristupiti s one toke gledita za koju mladi tvrdi da je istina, pa emo vidjeti kamo e nas takva hipoteza odvesti. A sad, evo moga depnog izdanja Petrarke, i vie ni rijei neu izustiti o tom sluaju dok god ne stignemo na lice mjesta. Ruat emo u Swindonu, gdje smo po svoj prilici za dvadesetak minuta. Bilo je gotovo etiri sata po podne kada proosmo kroz lijepu dolinu Stroud pa preko iroke rijeke Severn stigosmo u draesni provincijski gradi Ross. Suhonjav ovjek, nalik na lasicu, tajnovita i prepredena izgleda, ekao nas je na peronu. Unato lakom smeem putnikom ogrtau i konim dokoljenicama koje je nosio iz obzira prema svojoj okolini, nije mi bilo teko prepoznati Lestradea iz Scotland Yarda. Odvezosmo se s njime do Bitke kod Hirforda, gdje nam je bila osigurana soba. Naruio sam kola ree Lestrade dok smo sjedili uz alicu aja. Poznavajui vau energinu narav, znam da neete imati mira sve dok ne budete na mjestu zloina. Veoma lijepo s vae strane odgovori Holmes. Ali to u

16

punom smislu rijei zavisi od pritiska na barometru. Lestrade pogleda iznenaeno. Ne razumijem vas najbolje ree. Koliko stepeni pokazuje? Vidim da je dvadeset devet. Vjetra nema, a nema ni oblaka. Imam punu tabakeru cigareta, koje treba da popuim, a sofa je mnogo bolja nego kreveti po provincijskim hotelima. ini mi se da mi kola ove noi nee trebati. Lestrade se nasmijei. Nesumnjivo ste ve doli do svojih zakljuaka ree Sluaj je jasan kao dan i to se god due ovjek zadubljuje u njega postaje sve jednostavniji. Ali ipak, jedna dama se ne odbija tek tako, i jo kakva savrena. ula je za vas i htjela je vae miljenje, mada sam joj ponavljao kako nema niega to biste vi 6 Pretjerano (franc.) PRAETORIOUS 79 mogli uiniti, a da ja ve nisam poduzeo. Gle, evo njenih kola na kapiji! Tek to je izgovorio te rijei, ue u sobu jedna od najljupkijih ena koje sam ikad vidio u svom ivotu. Sjajnih ljubiastih oiju, poluotvorenih usana, zajapurenih obraza, liena i trunke samosavlaivanja zbog briga koje su je obuzimale. Ah, gospodine Sherlock Holmes uzvikne preletivi pogledom od jednoga do drugog, da bi na koncu hitro prila mom prijatelju. Toliko sam sretna da ste doli. Dovezla sam se ovamo da vam to saopim. Znam da to James nije uinio. Znam to, i elim da i vi krenete na posao s takvim uvjerenjem. Ne sumnjajte nimalo. Poznavali smo se jo kao djeca i njegove mane poznajem bolje nego itko drugi, ali u jedno sam sigurna: on je tako njena srca da ni muhu ne bi ubio. Svakome tko ga stvarno poznaje takva optuba izgleda apsurdna. Nadam se da emo moi oprati tu ljagu, gospoice Turner ree Sherlock Holmes. Moete biti sigurni da u uiniti sve to mogu. Proitali ste izjave svjedoka? Jeste li doli do nekih zakljuaka? Vidite li neku pukotinu, neku prazninu? Zar i vi sami ne mislite da je nevin? Mislim da je to veoma vjerojatno. Eto! povika ona, zabacivi glavu i gledajui izazivaki na Lestradea. ujete li! On mi daje nade. Lestrade slijee ramenima. Bojim se da je moj kolega bio malo prebrz u donoenju zakljuaka ree. Ali je u pravu, znam da je u pravu! James nikad ne bi mogao to uiniti. A to se tie raspre s njegovim ocem, sigurna sam da razlog zbog koga o tome nije htio govoriti istraitelju, treba traiti u neemu to je u vezi sa mnom. Kako to? upita Holmes. Nije vrijeme da prikrivam. James i njegov otac imali su zbog PRAETORIOUS 80 mene mnogo nesuglasica. Gospodin McCarthy veoma je brinuo brigu da se nas dvoje vjenamo. James i ja smo se oduvijek voljeli kao brat i sestra, no naravno, on je mlad i malo je dosad vidio od ivota, pa dabome, nije htio da ve sada uini tako neto. Zbog toga je izmeu njih dolazilo do razmirica pa je i ova bila jedna od takvih. A va otac? upita Holmes. Je li on bio sklon takvoj vezi? Ne, nije bio. Nitko osim gospodina McCarthyja nije bio sklon tome. Preko njezina svjea, mlada lica preleti rumen kad Holmes ustremi na nju svoj dobro poznati otar i ispitivaki pogled. Hvala vam za ovu obavijest ree. Mogu li vidjeti vaeg oca ako vas sutra posjetim? Bojim se da lijenik to nee odobriti. Lijenik? Da, zar niste uli? Siromah otac ve godinama nije bio krepak, ali ovo ga je sasvim dotuklo. Stalno se dri kreveta, a doktor Willows tvrdi da je ruevina i da mu je poremeen nervni sistem. Gospodin McCarthy bio je jedini ivi ovjek koji je poznavao tatu jo iz starih dana u Victoriji. Aha! U Victoriji. To je znaajno. Da, u rudnicima. Ba tamo, u zlatnim rudnicima gdje je, koliko znam, gospodin Turner stvorio kvasac svom novcu. Da, upravo tako. Hvala vam, gospoice Turner. Stvarno ste mi pomogli. Rei ete mi ako sutra bude nekih novosti? Otii ete u zatvor Jamesu. Ah, ako otiete, gospodine Holmes, recite mu da ja znam da je nevin. Rei u mu, gospoice Turner. Sad moram kui jer tata je veoma bolan, a ja mu toliko

PRAETORIOUS 81 manjkam kad ga napustim. Zbogom! Ona isto tako naglo izjuri iz sobe kao to je i ula, pa as zatim zausmo kako njena kola kreu niz ulicu. Stidim se zbog vas, Holmes Lestrade e dostojanstveno nakon nekoliko minuta utnje. Zato potpirujete nade koje ste duni da gasite. Nisam odve meka srca, ali to nazivam svirepim. Pronaao sam svoj put i nain kako u rasvijetliti sluaj Jamesa McCarthyja ree Holmes. Imate li propusnicu za zatvor? Da, ali samo za vas i za sebe. U tom sluaju mijenjam odluku da ne izlazim. Imamo li vremena da uhvatimo vlak za Hereford i da ga noas vidimo? Imamo. Onda poimo. Watsone, bojim se da e vam biti dosadno, ali bit u odsutan samo nekoliko sati. Otpratio sam Holmesa do stanice, a potom sam lunjao ulicama gradia, da bih se na kraju vratio u hotel, legao na sofu i pokuao se pozabaviti s jednim jeftinim romanom. Meutim, zaplet pripovijetke toliko je bio mrav u poreenju s dubokom misterijom kroz koju smo se probijali, da sam ustanovio kako mi panja skree s izmiljenoga na stvarne injenice. Hitnuo sam knjigu u kut i potpuno se predao razmiljanju o dogaajima toga dana. Pod pretpostavkom da je nesretna pripovijest tog mladia ista istina, kakva li se paklena, nepredviena i izuzetna nevolja mogla dogoditi u meuvremenu od trenutka kad se oprostio od svog oca i kad je potrao na istinu privuen njegovim kricima. Bilo je to neto strano, i smrtonosno. to je moglo biti? Ne bi li se moda mojim lijenikim instinktima mogla otkriti priroda ozljeda? Zazvonim i naruim da mi donesu nedjeljni list u kome se nalazio izvjetaj o istrazi. U vjetakom nalazu kirurga bilo je ustanovljeno da su zadnja treina lijeve parije-talne kosti, kao i lijeva polovica okcipitalne kosti smrskane jednim tekim udarcem tupim oruem. Opipah to mjesto na vlastitoj glavi. Jasno, takav udarac morao je biti zadat odostrag. To je u izvjesnoj mjeri govorilo u prilog optuenog, jer je za vrijeme svae bio vien kako stoji lice u PRAETORIOUS 82 lice sa svojim ocem. Pa ipak, nije govorilo mnogo jer je rtva mogla okrenuti lea i prije nego to je zadat udarac. Unato tome, vrijedi i na to skrenuti Holmesovu panju. Potom na samrti to udno pozivanje na mia. to to moe znaiti. Delirijum nije mogao biti. ovjek koji umire zbog iznenadna udarca obino ne pada u delirijum. Ne, prije mu je to bilo da poku a objasniti kako ga je ovaj udes pogodio. Na to je to ukazivao? Lupao sam glavu ne bih li naao mogue objanjenje. Pa potom sluaj sa sivom odjeom, koju je mladi McCarthy opazio. Ako je to tono, ubica jemorao u bijegu ispustiti dio svog odijela, vjerojatno gornji kaput, ali je imao smjelosti da se vrati i da ga odnese U' trenutku dok je sin, okrenut leima, kleao pored oca. Cijeli sluaj je skup tajanstvenosti i nevjerojatnosti! Lestradeovo miljenje nije mi izgledalo nimalo udno, pa ipak sam imao tako mnogo povjerenja u Holmesovo sagledavanje stvari, da se nisam mogao okaniti nade da e njegovo uvjerenje u nevinost mladog McCarthyja biti potkrijepljeno nekom novom injenicom. Sherlock Holmes pojavio se kasno uvee. Vratio se sam, jer je Lestrade odsjeo u gradu. Barometar je jo uvijek veoma visok ree dok je sjedao. Vano je da kia ne padne prije nego to izaemo na lice mjesta. Vidio sam mladog McCarthyja. I to ste doznali od njega? Nita. Zar ne moe nimalo rasvijetliti ubistvo? Nimalo. Neko vrijeme bio sam sklon povjerovati da zna tko je poinilac, pa hoe njega, ili nju, prikriti, no sad sam uvjeren da se i on nalazi u isto takvoj nedoumici kao i mi. On nije tip svirepa mladia, zgodne je vanjtine i ini mi se, u sutini, da je duevan ovjek. Ako je zaista tono da se protivio vjenanju s jednom tako draesnom mladom damom kao to je gospoica Turner, ne bih mu se mogao diviti. Ah, u tome lei veoma muna pripovijest. Taj deran je do uiju PRAETORIOUS 83 zaljubljen u nju, ali prije dvije godine, jo kao djeak, i prije nego to ju je stvarno upoznao, jer je ona pet godina bila u internatu, ovaj magarac zapao je u kande neke kavanske ene u Bristolu koju je vjenao. O tome nitko nema pojma. I sad moete misliti da je htio izluditi, zbog prekoravanja to ne moe uiniti neto za to bi dao i svoje roene oi, a vrlo dobro zna da je to nemogue. Eto, iz puke razjarenosti digao je ruku u zrak kad ga je prilikom njihova

17

posljednjeg susreta, njegov otac stao nagovarati da zapros i gospoicu Turner. S druge strane, on nema sredstava da se izdrava sam, a njegov otac, koji je bio krut ovjek, potpuno bi ga se odrekao da je saznao istinu. Posljednja tri dana proveo je sa svojom kavanskom enom u Bristolu, to njegov otac nije znao. Obratite panju na tu okolnost. Znaajna je. Meutim, iz zla izrodilo se dobro, jer ga je kavanska ena, razabravi iz novina kako se nalazi u ozbiljnoj neprilici i kako je vjerojatno da e biti objeen, potpuno odbacila i napisala mu da ona ve ima jednog mua u brodogradilitu na Bermudama. Ta malena novost, ini mi se, pruila je utjehu mladom McCarthyju za sve ono to je propatio. Ali, ako je on nevin, tko je poinilac? Ah! Tko? Na dvije pojedinosti posebno bih vam skrenuo panju. Prva, da je ubijeni imao nekakav sastanak s nekim kod jezera, i da taj netko nije mogao biti njegov sin, jer mu je sin bio odsutan, a otac nije znao da se vratio. Druga, da se ulo huuj! prije nego to je ubijeni saznao da mu se sin vratio. To su vorne pojedinosti od kojih zavisi cijeli sluaj. A sad, molim vas, porazgovarajmo malo o George Meredithu,7 a sve ostalo, sad manje vano, ostavimo za sutra. Kao to je Holmes predskazao, kie nije bilo. Granulo je sjajno jutro bez ijednog oblaka. U devet sati doao je kolima Lestrade, te krenusmo na imanje Hatherley i Boskomsku lokvu. Jutros ima ozbiljnih vijesti ree Lestrade. Govori se da je Turner tako bolestan da nema nade da e preivjeti. Postariji ovjek, pretpostavljam? ree Holmes. 7 Engleski knjievnik (18281909) PRAETORIOUS 84 Oko ezdesete, ali je fiziki dosta oronuo pa mu se zdravlje od nekog vremena pogoravalo iz dana u dan. I ovaj sluaj veoma se loe odrazio na njemu. Bio je stari prijatelj McCarthyja, i mogu dodati, njegov veliki dobroinitelj. Saznao sam da mu je dobro Hatherley izdao pod zakup bez ikakve zakupnine. Zaista! E pa to je zanimljivo ree Holmes. Da, da, pomogao mu je on na stotinu drugih naina. Svi priaju o njegovoj predusretljivosti prema McCarthyju. Stvarno! Nije li vam palo u oi kao malo udno da taj McCarthy govori o vjenanju svog sina s Turnerovom keri, koja je, vjerojatno, nasljednica imanja, na tako samouvjeren nain kao da je rije samo o prijedlogu, a da e sve drugo slijediti samo od sebe? To je utoliko udnije kad znamo da se Turner usprotivio toj zamisli. Ki nam je mnogo rekla. Zar iz toga ne izvlaite nikakav zakljuak? Doli smo na dedukcije ree Lestrade, namignuvi na mene. Smatram, Holmes, da je prilino teko uhvatiti se ukotac s injenicama, ako se ne odbace teorije i fantazije. U pravu ste Holmes e ozbiljno veoma vam je teko da se uhvatite ukotac s injenicama. U svakom sluaju, ja sam se prihvatio jedne injenice koju vi, ini se, smatrate teko prihvatljivom odgovori Lestrade. A ta je? Da je McCarthy stariji naao smrt od ruke McCarthyja mlaeg i da su sve teorije o suprotnom jalovo nagvadanje po mjeseini. Pa lijepo, mjeseina je svjetlija od maglutine smijui se ree Holmes. Ali grdno sam se prevario ako ono s lijeve strane nije dobro Hatherley. Da, to je Hatherley. Bila je to prostrana komforna zgrada na dva kata, s krovom od kriljca i velikim utim izraslinama od liaja po sivim zidovima. Meutim, navueni zastori i dimnjaci bez dima davali su joj izgled kao da ju je neto pogodilo, kao da ju je jo uvijek pritiskivala sva PRAETORIOUS 85 teina groznog sluaja. Stigosmo na vrata i djevojka nam, na Holmesov zahtjev, pokaza izme koje je njezin gospodar nosio na dan svoje smrti, i par sinovljevih, premda nisu bile ba onaj par koji je on tada imao na nogama. Promotrivi ih veoma pomno sa svih strana, Holmes izrazi elju da ga odvedu u dvorite, odakle smo pogledom pratili krivudavu stazu koja je vodila na Boskomsku lokvu. Kad bi zagrizao u sluaj kao to je bio ovaj, Sherlock Holmes bi se preobrazio. Oni koji su poznavali jedino mirnog mislioca i logiara iz Baker Streeta, sada ga ne bi mogli prepoznati. Lice bi mu se naizmjenino razvedravalo i tutilo. Obrve su mu se naroguile u dvije vrste, crne crte, a oi bi mu se zacaklile elinim odbljeskom. Licem je bio nagnut naprijed, stisnutih usana, a po njegovu dugom, snanom vratu iskoile su krvne ile. Nozdrve su se irile kao u lovakog psa, a panja mu je bila u potpunosti usredsreena na stvar koju je promatrao, tako da bi mu svako pitanje proletjelo kraj uiju, ili bi mu se, u najboljem sluaju, otelo nestrpljivo gunanje u znak odgovora. Hitro i bezumno iao je tragom puteljka, koji se izduio

kroz livade, a zatim putem kroz umu, do Boskomske lokve. Tlo je bilo vlano i movarno kao to je u cijelom tom okrugu, pa je bilo otisaka od mnogo nogu po stazi i kratkoj travi koja se rasprostirala sobe strane staze. Holmes bi sad potrao, sad zastao kao ukopan, Lestrade i ja koraali smo za njim. Detektiv je bio ravnoduan i prezriv, dok sam ja promatrao svog prijatelja sa znatieljom koja je proizlazila iz uvjerenja da je svaki njegov pokret upravljen u pravcu odreenog cilja. Boskomska lokva irine pedeset jardi, obrubljena trskom, nalazi se na mei izmeu dobra Hatherley i privatnog parka bogatog Turnera. Nad umom, koja ju je zatvarala s druge strane, mogli smo vidjeti kako stre crvene vitke kugle koje su oznaavale poloaj obitavalita bogata zemljoposjednika. Lokva prema Hatherleyu nastavila se u veoma gustu umu s tankim pojasom raskvaene trave u irini od dvadeset koraka izmeu ruba drvea i trske koja je okruavala jezero. Lestrade nam pokaza mjesto gdje je pronaeno tijelo. I zaista, tlo je bilo toliko vlano da sam jasno mogao vidjeti tragove koji su ostali od pada oborena ovjeka. Koliko sam mu mogao proitati na licu, PRAETORIOUS 86 Holmes je na izgaenoj travi itao i mnoge druge stvari. Trkarao je unaokolo kao pas koji je nanjuio miris, zatim se okrenuo mom pratiocu. Zato ste vi ili u jezero? upita. Pokuao sam da grabljama neto upecam. Mislio sam da e se tu moda nai nekakvo oruje ili neki drugi trag. Ali kako zaboga ...? Pst, pst! Nemam vremena. To vae stopalo sa zaokretom prema unutra nalazi se svuda unaokolo. Krtica bi ga mogla slijediti, a eno ondje u trstiku nestaje. Kako bi sve to bilo jednostavno da sam bio ovdje prije nego to su se tu nali neki drugi, kao krdo bizona, i svud se unaokolo rashodali. Eto, tu je prolo drutvo s vratarom koje je na est do osam stopa svuda oko tijela unitilo sve tragove. Ali tu su i tri posebna traga nekih nogu? On izvadi leu pa se u svom kinom ogrtau prui na zemlju gunajui pri tom vie za sebe negoli za nas. To su stope mladog McCarthyja. Dva puta je iao hodom, a jedanput je brzo potrao, donovi su duboko utisnuti, a potpetice jedva vidljive. To potvruje njegovu izjavu. Kad je vidio da mu otac lei na zemlji, on je potrao. Zatim, tu su i oeva stopala, koraao je gore-dolje. to je to? Aha, to je otisak kundaka na puci na koju se sin oslonio dok je stajao i sluao. A ovo? Ha! Vrak od izme! Dolaze, odlaze, ponovo dolaze, naravno to je bilo za kaput. Ali odakle dolaze? Pone trati tamo-amo, as ponovo otkrivajui trag, sve dok se ne nae nadohvat ruba ume i pod sjenom velike bukve, najveeg drveta u cijelom susjedstvu. Holmes nastavi tragati, pa se jednim uzvikom zadovoljstva jo jednom prui licem prema zemlji. Prevrtao je lie i sasueno prue, skupljao u koverat neto to je meni izgledalo kao praina i leom ispitivao ne samo tlo ve i koru drvea, dokle god je mogao doprijeti. U mahovini je leao nekakav reckav kamen. I njega je paljivo pregledao i spremio. Zatim je slijedio stazu kroz umu, sve dok nije doao do glavne ceste, gdje se izgubio svaki dalji trag. To je naroito zanimljiv sluaj ree. Pretpostavljam da je ona siva kua zdesna vratarnica. Idem tamo da progovorim koju rije s Moranom, a moda i da napiem neku malu biljeku. Kad zavrim PRAETORIOUS 87 moemo se odvesti na ruak. Ako hoete, odetajte do fijakera, ja u vam se za koji trenutak pridruiti. Za desetak minuta stigli smo do fijakera i vozili se u pravcu Rossa. Holmes je nosio kamen koji je pokupio u umi. To bi vas moglo zanimati, Lestrade ree pruajui mu kamen. Zloin je bio uinjen ovim kamenom. Ne primjeujem nikakvih znakova. Nema ih. Pa otkuda onda znate? Vidi se da je pod njim rasla trava, meutim, ondje gdje sam ga ja naao leao je svega tri dana. Kad sam ga digao, pod njim nije bilo trave. Osim toga, odgovara nanijetim ozlijedama. Nema tragova ni od kakvog drugog orua. A zloinac? On je visok ovjek, ljevak, hramlje na desnu nogu, nosi lovake izme s debelim onom i sivi kaput, pui indijske cigare, upotrebljava cigarluk i u depu ima tup perorez. Postoji i nekoliko drugih indicija, ali u naem traganju bit e dovoljne i ove. Lestrade se nasmije. Bojim se da sam jo uvijek ostao skeptik ree. Teorije su lijepa stvar, ali mi imamo posla s tvrdokornom britanskom porotom. Nous verrons8 mirno odgovori Holmes. Vi radite svojim metodom, a ja u svojim. Poslijepodne bit u veoma zaposlen i

18

vjerojatno je da u se veernjim vlakom vratiti u London. Zar ostavljajui svoj sluaj nedovren? Ne, dovren! A tajna? Odgonetnuta je! 8 Vidjet emo (franc.) PRAETORIOUS 88 Pa tko je onda zloinac? Osoba koju sam opisao. Ali tko je to? Nee ga biti teko pronai. Susjedstvo nije tako gusto naseljeno. Lestrade slegne ramenima. Ja sam praktian ovjek ree i ne bih krenuo unaokolo traiti jednu osobu koja je ljevak i s hromom nogom. Postao bih meta podsmijeha u cijelom Scotland Yardu. U redu mirno ree Holmes. Ja sam vam pruio priliku. Evo vaeg stana. Zbogom! Prije nego to odavde krenem, ostavit u vam nekoliko redaka. Poto smo napustili Lestradea odvezli smo se u hotel. Ruak je bio na stolu. Holmes je utio utonuvi u misli, s izrazom munine na licu, kao netko tko se nalazi u zapetljanoj situaciji. Watsone ree kad je sto bio raspremljen sjednite na ovu stolicu da malo popriamo. Ne znam to da radim i cijenim va savjet. Zapalite cigaretu, izloit u vam sluaj. Izvolite. Razmatrajui sluaj naili smo na dvije pojedinosti u iskazu mladog McCarthyja koje su nam smjesta pale u oi. Za mene su bile njemu u prilog, za vas protiv njega. Prva je injenica da je, navodno prema njegovoj izjavi, njegov otac uzviknuo hu-uj prije no to ga je ugledao. Druga je njegovo udnovato pozivanje na mia kad je bio na samrti. Zna da mu je otac promrmljao nekoliko rijei, ali to je bilo sve to je razabrao svojim uhom. Naa istraga mora zapoeti od te polazne toke. Otvorit emo je s pretpostavkom da je ono to je mladi izjavio potpuna istina. A to je onda s onim hu-uj? To nije bilo namijenjeno sinu. Sin mu se nalazio, koliko je meni poznato, u Bristolu. Samo se pukim sluajem zatekao u blizini i mogao je uti oca. To hu-uj izriito je australijanski povik, veoma est meu Australijancima. Postoji ozbiljna pretpostavka da je osoba koju je McCarthy oekivao kod Boskomske lokve netko tko je bio u PRAETORIOUS 89 Australiji. A to je s onim miem? Sherlock Holmes izvue iz depa presavijen papir te ga rasprostre po stolu. To je mapa kolonije Victorija ree. Telegrafirao sam po nju prole noi. Stavi ruku na jedan dio mape. to tu moete proitati? zapita. Mi proitam. A sad? Podie svoju ruku. BELERMI.9 Upravo tako. To je bila rije koju je ovjek izgovorio, a od koje je sin uo samo zadnji slog. Pokuavao je izgovoriti ime svog ubice. Taj-i-taj iz Belermia. Pa to je divno! uzviknem. Nema dvojbe. Vidite, sad sam znatno suzio polje rada. Sivi komad odijela bio je trea toka koja je izvjesna, ako je sinovljeva izjava tona. Iz svih detalja stvorili smo predodbi o Australijancu iz Belermia u sivom kaputu. Naravno. I to o Australijancu koji je u ovom kraju kod kue jer se Lokvi moe pristupiti samo preko poljskog dobra ili imanja kuda bi se teko mogao probiti stranac. Sasvim tako. Zatim dolazi na dananji zahvat. Ispitivanjem tla doao sam do sitnih pojedinosti u pogledu linosti zloinca koje: sam dao onom bedastom Lestradeu. Kako ste doli do njih? Moj metod vam je poznat. Zasniva se na promatranju: sitnica. 9 Neprevodiva igra rijei u tekstu Ballarat, vano nalazite zlata sjeverozapadno od Melbournea. PRAETORIOUS 90 Znam da neiju visinu moete grubo ocijeniti prema, duini koraka. A i izme bi se mogle opisati po tragovima. Da, bile su to veoma udnovate izme. A hromost? Otisak njegova desnog stopala bio je uvijek manje izrazit od onog koje je ostavljalo lijevo. Teite je vie prebacivao na njega.

Zato? Zato to je hramao, bio je opav. A to to je ljevak? I sami ste se iznenadili prirodi ozljede kako je opisana u kirurkom nalazu. Udarac je uslijedio neposredno odostraga, pa ipak je ozljeda bila na lijevoj strani. E pa sad, kako se moglo dogoditi drugaije ako udarac nije potekao od ovjeka koji je ljevak? Za vrijeme susreta izmeu oca i sina, on je stajao iza onog drveta. ak je ondje i puio. Pronaao sam pepeo od cigare za koju smijem rei da je indijska s obzirom na moje poznavanje duhanskih pepela. Kao to vam je poznato, tome sam bio posvetio neto vremena i napisao malu monografiju o vrstama pepela iz 140 raznih vrsta duhana za lulu, cigare i cigarete. Zatim, kad sam pronaao pepeo, osmotrio sam unaokolo i naao opuak koji je bacio u mahovinu. Bila je to indijska cigara i to od one vrste koje se zavijaju u Rotterdamu. A cigarluk? Mogao sam zakljuiti da mu vrak cigare nije bio u ustima. Prema tome, upotrebljavao je cigarluk. Vrak je bio odsjeen, a ne odgrien, ali rez nije bio ravan. Po tome sam zakljuio da je perorez bio tup. Holmes rekoh bacili ste mreu na tog ovjeka iz koje se nee moi izmigoljiti, a spasili jedan nevini ljudski ivot. Prerezali ste ue koje ga je trebalo objesiti. Sagledavam pravac na koji ukazujete. Ubica je ... Gospodin John Turner povie hotelski momak otvorivi vrata nae sobe i uvodei jednog posjetioca. ovjek koji je uao bio je udna spodoba. Njegovi tromi, PRAETORIOUS 91 hramajui korak i povijena lea odavali su izgled iznemoglosti, dok se po njegovim otrim, dubokim, kao kamen urezatim crtama na licu i velikim udovima vidjelo da krije u sebi neobinu tjelesnu i duhovnu snagu. Njegova razbaruena brada, prosjeda kosa i nakostrijeene obrve, davali su izgled dostojanstvenosti i snage. Lice mu je bilo pepeljasto-bijelo, a usne i kutovi nozdrva osjenam plavetnilom. Bilo mi je odmah jasno da ga je obrvala neka kronina smrtonosna boljka. Molim vas, sjednite na sofu blago ree Holmes. Primili ste moju poruku? Da, donio mi ju je vratar. Rekoste kako biste eljeli da doem ovamo da bi se izbjegao skandal. Mislio sam da e svijet prepriavati ako ja budem otiao u Hali. A zato ste eljeli da me vidite? upita i baci u pravcu Holmesa pogled pun oajanja u umornim oima, kao da mu je ve odgovoreno na pitanje. Da ree Holmes, vie odgovarajui na pogled negoli na rijei znam sve o McCarthyju. Starac zagnjuri lice u ruke. Bog neka mi pomogne! zavapi. Ali ja ne bih dopustio da se mladom ovjeku dogodi ita loe. Svoju asnu rije vam dajem da bih progovorio kad bi stvar pred porotom krenula naopako po njega. Drago mi je to vas ujem da tako govorite ree Holmes. Progovorio bih ja i sada, samo da se to nije ticalo moje keri. Ona bi presvisnula kad bi ula da sam uhapen. Moglo bi se to izbjei ree Holmes. ta! Ja nisam nikakvo slubeno lice. Moje prisustvo zahtijevala je vaa ki, ja sam pozvan da radim za njen interes. Ali mladi McCarthy mora biti osloboen. Ja sam ovjek na umoru ree stari Turner. Godinama sam bolovao od eerne bolesti. Moj lijenik mi tvrdi da mi preostaje od PRAETORIOUS 92 ivota mjesec dana. Radije bih umro pod vlastitim krovom nego u zatvoru. Holmes sjedne za sto drei u ruci pero. Recite nam istinu ree. Ja biljeim injenice, vi ete to potpisati, a Watson e biti svjedok. Tako u u najpresudnijem trenutku biti u stanju predoiti vae priznanje da spasim mladog McCarthyja. Obeavam vam da u se ovim koristiti samo u sluaju krajnje nude. U redu ree starac. Pitanje je hou li do porote jo biti iv, tako da to za mene ne znai mnogo. Htio bih potedjeti Alice od udarca. A sad da vam objasnim. Vi niste poznavali McCarthyja. Bio je satana. To vam ja kaem. Sauvao vas bog kandi takvog ovjeka. Svih ovih dvadeset godina nije poputao njegov zahvat i sav je ivot u meni utrnuo. Ispriat u vam kako sam zapao pod njegovu mo. Bilo je to na zlatonosnim poljima u ranim osamstoezdesetim godinama. Bio sam tada mlad deran neumoran i vatren, oran da se latim bilo ega. Zapao sam u loe drutvo, odao se piu, nisam imao sree, odmetnuo se u umu i, jednom rijeju, postao ono to vi ovdje

19

nazivate drumskim razbojnikom. Bilo nas je estoro. Vodili smo divlji, razuzdan ivot s vremena na vrijeme orobivi neku stanicu ili zaustavljajui kola na putu sa zlatonosnih polja radi pljake. Bio sam poznat pod imenom Crni Jack iz Belermia, a nae se druine u koloniji jo uvijek sjeaju kao Belermike bande. Jednog dana sputao se konvoj iz Belermia za Melbour-ne, a mi ga doekasmo iz zasjede i napadnemo. Njih je bilo est; konjanika, a nas estorica, tako da su nam snage bile podjednake. Prvim plotunom izbacismo etvoricu iz sedla. Ali padnu i naa trojica dok stigosmo do blaga. Tad uperim pitolj vazau kola u potiljak. Voza je bio McCarthy. alim to ga tada nisam ustrijelio. Dobro sam vidio kako mi u lice netremice pilje njegove male zle oi, kao da hoe da ureze u pamet svaku moju crtu. Klisnuli smo sa zlatom, postali bogati ljudi i preli u Englesku, a da nitko na nas nije ni posumnjao. Tu se rastanem od svojih starih drugova i odluim se povui u miran i astan ivot. Kupio sam ovo imanje i odluio da od svog novca PRAETORIOUS 93 uinim neto dobro, kako bih popravio zlo kojim sam doao do njega. Bio sam se i oenio, ali ena je umrla mlada i ostavila ker Alice. Iako jo djetece, njezina majuna ruka kao da me vodila na pravi put, bolje nego ita drugo. Jednom rijeju, prevrnuo sam list, te sam se trudio da ispravim prolost. Sve je ilo dobro, dok me nisu dograbile McCar-tbvjeve kande. Otiao sam u grad zbog imovinskih problema i u Regent Streetu naiem na njega. Bio je pohaban. Evo nas, Jack, ree uhvativi me za ruku. Bit emo ti dobri kao roeni. Nas smo dvojica, ja i moj sin, i ti e nas izdravati. Ako nee, ova Engleska je fina zemlja, potuje zakonitost, i u njoj se uvijek nae neki policajac koji se rado odazove pozivu. I tako su doli u zapadnu Englesku, nisu se vie morali seljakati i od tada su ivjeli bez plaanja zakupnine na mojoj najboljoj zemlji. Za mene nije vie bilo ni mira, ni poinka, ni zaborava, ma kud se okrenuo, nailazio sam uz svoje skute njegovo prepredeno lice. Kad je Alice porasla postalo je jo gore. Ubrzo je shvatio da se ja vie bojim da ona ne sazna neto o mojoj prolosti nego policija. I tako, ma to da je poelio, davao sam mu bez pogovora: zemlju, novac, kue, dok na kraju nije od mene zatraio neto to mu nisam mogao dati. Zatraio je Alice. Sin mu je narastao, a isto tako i moja djevojka, pa kako je bilo poznato da sam bolestan, inilo mu se da bi to bio dobar potez ako njegov deran ue u cijeli posjed. Ali tu sam bio vrst. Njegovu prokletu krv s mojom nisam htio mijeati, zato to bih imao neto protiv djeaka, ali dovoljno je da u njemu tee oeva krv. Ostao sam uporan. McCarthy je prijetio. Ja sam mu skresao u brk da moe uiniti najgore. Trebalo je da se sretnemo na pol puta izmeu naih kua, kod Lokve, radi dogovora. Kad sam siao, zatekao sam ga u razgovoru s njegovim sinom. Popuio sam cigaru i saekao iza drveta da ostane sam. Meutim, dok sam oslukivao njihov razgovor, kao da je sve prokljualo u meni, jer je navaljivao na svog sina da vjena moju ker. Govorio je o tome s tako malo obzira ta ona o tome misli kao da se radilo o uliarki. U PRAETORIOUS 94 meni uskipi na pomisao da i ja i sve ono to mi je bilo najdrae treba da budemo u vlasti takva ovjeka. Kako da raskinem te okove? Pa ve sam ovjek na umoru. Iako sam jo pri istoj svijesti i vrsto se drim na nogama, znao sam da mi je sudbina zapeaena. A uspomena na mene i moja ki? To mogu spasiti samo ako uutkam taj pogani jezik. To sam i uradio, gospodine Holmes, i jo jedanput bih uradio. Ma kako da sam se teko ogrijeio, mueniki sam provodio ivot da bih ispatao. Ali, da i moja ki bude upetljana u iste zamke koje su drale mene, bilo je vie nego to sam mogao podnijeti. Udario sam ga i oborio s manje aljenja nego bih to uinio s nekom otrovnom zvijeri. Njegov krik potakao je sina da se vrati, a ja se tada bre-bolje domognem zaklona u umi. Meutim, morao sam se vratiti da pokupim kaput koji sam ispustio u bijegu. Eto, gospodo, to je prava istina o svemu to se dogodilo. Pa sad, nisam ja taj koji e o vama donijeti sud ree Holmes, dok je starac potpisivao svoj iskaz. to da uradim? U pogledu zdravlja, nita. Svjesni ste i sami kako je s vama. Vae u priznanje zadrati i ako McCarthy bude osuen, tada u ga koristiti. Ako pak ne bude, onda ono nikad nee izai pred oi smrtnika, a vaa e tajna, bili vi ivi ili mrtvi, ostati pohranjena na sigurnom mjestu. E pa onda, sretan put ree starac. Va vlastiti samrtni as, kad za njega doe vrijeme, bit e vam laki za ovu misao spokoj stva koju ste dodali mome.

Hodajui nesigurno svojim divovskim tijelom, on se zastajkujui udalji iz sobe. Jamesa McCarthyja porota je oslobodila na temelju uvjerljivo snanih, mnogobrojnih prigovora koje je pismeno izj-loio Holmes i dostavio braniocu okrivljenog. Stari Turner poivio je jo sedam mjeseci. A sada je mrtav. Svi su izgledi da e oboje mladih zajedno sretno proivjeti svoj vijek, nemajui pojma o crnom oblaku koji lei nad prolou njihovih otaca. PRAETORIOUS 95 PLAVI GRANAT Drugog dana Boia posjetio sam izjutra svog prijatelja Sherlocka Holmesa s namjerom da mu estitam blagdan. Leao je op raen na divanu u kunom ogrtau tamnocrvene boje. S desne strane, nadohvat ruke, nalazila se lula, a pored nje gomila tek proitanih i zguvanih jutarnjih novina. Pored divana nalazila se stolica, a u desnom kutu njezina naslona visio je otrcan pusten eir, iznoen i oteen na nekoliko mjesta. Lea i mala klijeta ukazivala su na to da je eir bio tako objeen u svrhu ispitivanja. Zauzeti ste rekoh moda vam smetam. Ni najmanje. Milo mi je to imam prijatelja s kojim, mogu raspravljati o svojim zakljucima. Stvar je savrena prosta (pri tom pokaza palcem u pravcu starog eira), ali postoje izvjesni znaci koji nisu sasvim beznaajni, a mogli bi biti ak i pouni. Sjedoh u njegov naslonja da zagrijem ruke uz pucketavu vatru, jer je napolju bio pritisnuo mraz pa su prozori bili iarani ledenim kristalima. Pretpostavljam da je stvar, ma koliko izgledala prosta, povezana s nekom uasnom priom pa predstavlja trag koji e nas dovesti do rjeenja nerazjanjene misterije i do kanjavanja zloinca. Ne, ne. Nije rije o nikakvom zloinu ree Holmes, smijui se. Samo o jednom od onih udnih sluajeva koji se dogaaju kad se etiri milijuna ljudskih bia tiskaju na prostoru od nekolik o kvadratnih milja. Zbog akcije i reakcije tako gustog roja ljudi moe se oekivati da e doi do sticaia raznovrsnih dogaaja pa e iskrsnuti mnogo sitnih problema, moda udnih i upadljivih, koji ipak nee izazvati zloin. To smo esto iskusili. Toga ima toliko rekao sam da su od est osrednjih sluajeva, koje sam dodao svojim biljekama, tri bila bez kanjiva djela. Tono. Vi imate u vidu moj pokuaj da pronaem papire Irene Adler, neobian sluaj gospoice Mary Sutherland i doivljaj ovjeka s izvijenom usnom. Pa lijepo, ni najmanje ne sumnjam da e i ova PRAETORIOUS 96 stvarica pasti u tu istu nevinu vrstu. Poznajete li nosaa Petersona? Da. Ovaj trofej pripada njemu. Da li je to njegov eir? Ne, on ga je naao. Vlasnik je nepoznat. Molim vas, ne gledajte na njega kao na otrcan eir, ve kao na izdvojen intelektualan problem. A sada, najprije, kako je stigao ovamo? Pojavio se na Boi izjutra zajedno s jednom dobro nakljukanom guskom koja se, u to ne sumnjam, u ovom trenutku pee u Petersonovoj penici. Evo injenice: na Boi, oko etiri sata izjutra, Peterson koji je, kao to znate, veoma poten ovjek, vraao se s male veselice i iao kui niz Tottenham Court Road. Pod svjetlom plinske svjetiljke vidio je visoka ovjeka kako teturajui koraa polagano za njim i preko ramena nosi bijelu gusku. Kad je stigao do ugla Godge Streeta, doe do tue izmeu stranca i grupe dripaca. Jedan od dripaca zbaci starcu s glave eir, a starac podie u obranu svoj tap i zavitlavi njime oko glave razbi staklo na izlogu pred sobom. Peterson pritra da zatiti stranca od napadaa, ali ovjek, uzbuen zbog razbijena izloga, videi da mu je prila uniformirana osoba zvanina izgleda, ispusti gusku, nagne bjeati i nestane u spletu uliica iza ulice Tottenham Court Road. Ugledavi Petersona, i napadai pobjegoe, pa Peterson zagospodari popritem i kao pobjednik doepa se plijena u vidu ovog otrcanog eira i jedne boine guske. Koju je vratio vlasniku! Dragi moj prijatelju, u tome i jeste pitanje. Istina je da je na jednom komadiu kartona, koji je bio privezan guski za lijevu nogu, stajalo: Za gospou Henry Bakera, a istina je i to da se na podstavi eira mogu vidjeti poetna slova H. B. Ali kako u naem gradu postoji nekoliko hiljada Bakera i nekoliko stotina Henry Bakera, nije lako pogoditi kome da se vrati izgubljeno vlasnitvo. Pa to je Peterson uinio? Na sam Boi, izjutra, donio mi je gusku i eir jer zna da mene takva pitanja zanimaju. Zadrali smo gusku sve do jutros, kad su se PRAETORIOUS 97

20

pojavili znaci da bi, unato mrazu, dobro bilo da se bez odlaganja pojede. Stoga ju je njen nalaznik odnio kui da ostvari njen krajnji udes, a ja sam zadrao eir nepoznata gospodina koji je izgubio svoj boini ruak. Zar nije oglasio gubitak u novinama? Nije. Kako ete otkriti njegov identitet? Po onome to mogu zakljuiti. Na osnovu njegova eira? Tono. Ali vi se alite. to moete zakljuiti na osnovu jednoga starog otrcanog eira? Evo moje lee. Poznajete moj nain rada. to moete vi zakljuiti o osobinama ovjeka s takvim eirom? Uzeh u ruke otrcan predmet i poeh ga okretati s izrazom saaljenja. Bio je to obian crni eir okrugla oblika, tvrd i sasvim iznoen. Podstava je bila od crvene svile, ali izblijedjela. Na njemu nije bilo imena proizvoaa, ali su, kao to je Holmes opazio, na jednoj strani bila nakrabana poetna slova H. B. Na obodu, ondje gdje se inae nalazi guma kojom se eir privruje, bio je probuen, ali gume nije bilo. eir je bio sav zapraen i na nekoliko mjesta umrljan, unato pokuajima da se izblijedjela mjesta pokriju mastilom. Ja nita ne vidim rekoh vraajui eir. Naprotiv, Watsone, vi moete vidjeti sve. Samo to vi iz onog to vidite ne izvlaite nikakve zakljuke. Suvie ste bojaljivi. Recite mi onda, molim vas, na kakve vas zakljuke navodi taj eir? Holmes uzme eir i stane ga paljivo promatrati. Moda nagovjetava manje nego to bi zapravo mogao nagovijestiti ree ali navodi ipak na nekoliko zakljuaka koji su PRAETORIOUS 98 logini i na nekoliko drugih koji se istiu visokim stepenom vjerojatnosti. Da je taj ovjek intelektualac, to se vidi po izgledu njegova eira koji nas navodi na misao da je njegov vlasnik poslije tri godine bio prilino imuan mada sam proivljava teke dane. Bio je i oprezan, ali sad je manje oprezan, to ukazuje na njegovo nazadovanje u moralnom pogledu. To nazadovanje, ako ga poveemo s opadanjem njegova imovna stanja, ukazuje na lo utjecaj, vjerojatno na pie kojem je podlegao, i na to da ga je ena prestala voljeti. Dragi moj Holmes! Meutim, ipak je sauvao neto ponosa produi Holmes ne obazirui se na moju upadicu. To je ovjek koji voli miran ivot, malo izlazi, potpuno se zapustio, ima sijedu kosu, koju je posljednjih dana podiao i sad je mae limunovom kremom. Na takve nas zakljuke navodi taj eir. Osim toga vrlo je malo vjerojatno da je u njegovoj kui sproveden plin. Vi se alite, Holmes! Ni najmanje. Zar je mogue da ni sada, kad su moji zakljuci jasni kao na dlanu, ne shvaate kako se do njih dolazi? Ne smatram sebe glupim, ali moram priznati: ne razumijem vaa izlaganja. Po emu ste, na primjer, zakljuili da je taj ovjek intelektualac? Umjesto odgovora Holmes natae eir na glavu. Pao mu je preko ela i zaustavio se na nosu. To je pitanje zapremnine ree ovjek s tako velikom glavom mora imati neto mozga. A opadanje njegova imovnog stanja? ovjek nosi taj eir ve tri godine. Prije tri godine bili su u modi takvi ravni obodi s uvijenim rubovima. eir je najboljeg kvaliteta. Pogledajte traku od rebraste svile i odlinu podstavu. Ako je taj ovjek prije tri godine mogao kupiti tako skup eir, a otada nije doao do novoga, znai da je osiromaio. To je jasno. Ali kako ste doli do zakljuka da je taj ovjek manje oprezan i da je u moralnom pogledu nazadovao. PRAETORIOUS 99 Sherlock Holmes se nasmije. Tu je mjera opreza ree stavljajui prst na mali kolut i na rupicu u koju se stavlja guma za eir. Guma i kolut nikada se ne prodaju zajedno sa eirom. Ako je ovjek uzeo i gumu, to je znak opreza jer se potrudio da nabavi ovu obranu od vjetra. Ali, kao to vidimo, gumu je pokidao, a kako se nije potrudio da je zamijeni, oito je sada manje spreman nego to je bio prije, a to opet ukazuje da poputa. S druge strane, potrudio se da prikrije neke mrlje time to ih je premazao mastilom, a to je znak da nije potpuno izgubio ponos. Vae je zakljuivanje uvjerljivo. Dalje pojedinosti, da je srednjih godina, da je nedavno podiao sijedu kosu, da upotrebljava ulje za kosu, rezultat su paljiva

ispitivanja donjeg dijela podstave. Lea otkriva velik broj vrhova vlasi ravno odrezanih brijakim karama. Sve su nekako ljepljive, a miriu na ulje za kosu. Praina na eiru, kao to vidite, nije siva ulina praina, ve pahuljasta i smea kuna praina, to ukazuje na to da je eir visio u kui. Tragovi vlage unutar eira jasan su dokaz da se njegov vlasnik prilino znojio, a to znai da nije u najboljem zdravstvenom stanju. Ali njegova ena rekoste prestala ga je voljeti! eir nije ien vie tjedana. Ako vas, dragi moj Watsone, budem vidio s prainom od tjedan dana na eiru, a ena vam dopusti da u takvom stanju izaete, bit e to znak da ste u nesretnom poloaju ovjeka koji je izgubio ljubav svoje ene. Ne bi li on mogao biti neenja? Ne, jer je nosio kui svojoj eni gusku kao poklon izmirenja. Imajte u vidu karton na guskinoj nozi. Na sva pitanja imate spreman odgovor. Ali po emu, zaboga, zakljuujete da u kui tog ovjeka nije uveden plin. Jedna ili dvije masne mrlje mogu se nainiti sluajno. Ali kad ih vidim ni manje ni vie nego pet, znai da je ta linost u uskom dodiru s nekom otopljenom mau i vjerojatno se nou penje na kat sa eirom u jednoj ruci, a svijeom koja kaplje u drugoj. Masne mrlje PRAETORIOUS 100 nisu mogle izbiti na eiru od plinskog plamena. Jeste li zadovoljni? Da nasmijem se sve je to vrlo otroumno, ali kako rekoste da nije u pitanju nikakav zloin niti je nanesena ikakva teta, osim to je prouzroen gubitak jedne guske, ne lii li to na rasipanje energije? Sherlock Holmes upravo je zaustio da odgovori, kad se vrata naglo otvore i u sobu uleti nosa Peterson zajapurenih obraza i oamuen od iznenaenja. Guska, gospodine Holmes! Guska, gospodine ree prekidajui se u govoru. to je? Da se nije vratila u ivot i odletjela kroz kuhinjski prozor? upita ga Holmes nagnuvi se preko divana da bi ga bolje vidio. Nosa je bio uzbuen. Pogledajte, gospodine to je moja ena nala u njenoj gui. Isprui ruku i pokae na dlanu sjajan plavi kamen, manji od zrna boba, ali tako ist i blistav da je u tamnom udubljenju njegove ake blistao poput elektrine iskre. Sherlock Holmes se ispravi i pri tom mu se ote zviduk: Petersone ree to je pravo skriveno blago. Pretpostavljam da znate to ste nali. Dijamant, gospodine, dijamant! To je onaj dragi kamen o kojem sam itao u Timesu. Da nije to moda plavi granat grofice od Morcara? uzviknem. Tako je! Znam koliki je i kako izgleda, jer sam u posljednje vrijeme u Timesu svakodnevno itao o njemu. To je jedinstven kamen o ijoj se vrijednosti moe samo nagaati. Ponuena nagrada od hiljadu funti sigurno nije ni dvadeseti dio njegove trine vrijednosti. Hiljadu funti! Milostivi boe usklikne nosa i u isti as svali se na stolicu. Neko je vrijeme zurio as u Holmesa, a as u mene. To je samo nagrada, a imam razloga da tvrdim da su u pitanju i PRAETORIOUS 101 sentimentalni obziri koji bi mogli navesti groficu da se lii ak polovice svog imetka samo da ponovo doe do svog dragulja. Izgubljen je ako se dobro sjeam, u hotelu Cosmopolitan javim se. Tono, i to dvadeset drugog decembra, prije pet dana. Instalater John Horner optuen je da ga je izvukao iz kutije u kojoj je grofica drala svoj nakit. Dokazi protiv njega bili su tako jaki da je predan poroti. ini mi se da ovdje imam neke podatke o toj stvari. Holmes stane preturati po novinama, gledajui datume, dok ne naie na jedne iz kojih proita ovaj izvjetaj: Kraa dragulja u hotelu Cosmopolitan John Horner, kome je sada dvadeset est godina, instalater, optuen je da je dvadeset drugog ovog mjeseca uzeo iz kutije za nakit grofice od Morcara dragocjen dragulj poznat pod imenom plavi granat. James Ryder, slubenik hotela, izjavio je prilikom svjedoenja da je na dan krae odveo Hornera u sobu grofice od Morcara da na prozorskoj reetki privrsti jednu ipku koja je popustila. Kako su ga zatim pozvali drugamo, s Homerom je ostao kratko vrijeme. Kad se vratio, vidio je da je pisai stol obijen i da mali kovei od safijana, u kojem je grofica imala obiaj da uva svoj nakit, lei prazan na toaletnom stoliu. Ryder je odmah poduzeo potrebne korake, i Horner je uhapen jo iste veeri, ali dragulj nije pronaen ni kod njega ni u njegovom stanu. Catherine Cusack, grofiina sluavka,

21

izjavila je da je ula Ryderov prestravljen krik kad je otkrio krau pa je odmah potrala u sobu i u njoj nala stanje kakvo je opisao prvi svjedok. Inspektor Breadstreet iz odjeljenja B dao je isk az o hapenju Hornera, koji se uporno branio i najenerginije tvrdio da je nevin. Poto je ustanovljeno da je pritvorenik ve bio osuivan zbog krae, upravna vlast odbila je da razmatra optubu po kratkom postupku pa je sluaj predala u nadlenost poroti. Horner, koji je za vrijeme istrage pokazivao znake najdubljeg uzbuenja, pao je na kraju istrage u nesvijest pa je iznijet iz ureda. Hm! Toliko o istrazi u policiji ree Holmes zamiljeno i odloi novine. Pitanje koje bismo sada morali rijeiti je tok PRAETORIOUS 102 dogaaja to vodi od opljakanog koveia za nakit do guskine gue u ulici Tottenham Court. Vidite, Watsone, nai prividno beznaajni zakljuci odjednom su postali mnogo vaniji. U pitanju je dragulj. Dragulj potjee iz guske, a guska potjee od gospodina Henry Bakera, gospodina koji ima ruan eir i sve ostale osobenosti kojima sam vam maloas dosaivao. Zbog toga se moramo ozbiljnije potruditi da naemo toga gospodina i da ustvrdimo kakvu je ulogu odigrao u toj maloj misteriji. Da to postignemo, treba, prvo, da upotrijebimo najpogodnije sredstvo, a to je oglas u svim veernjim listovima. Ako s tim oglasom ne uspijemo, pokuat emo neto drugo. to ete oglasiti? Dajte mi olovku i komadi papira. Objavit emo ovaj kratki oglas: Guska i crni pusteni eir naeni su na uglu Goodge Streeta. Gospodin Henry Baker, koji ih je izgubio, neka se javi veeras u 6,30 sati u Baker Streetu 221B. Jasno i saeto, zar ne? Sasvim. Nego, hoe li on proitati oglas? Pa, sigurno e pregledati sve novine, jer to je teak gubitak za siromana ovjeka. On se toliko uzbudio nedaom koja ga je snala i Petersonovim dolaskom, da je razbio izlog pa je u tome asu mislio samo na bijeg. Ali sada ve gorko ali to je pod trenutnim porivom straha ostavio svoju ptiicu. I objavljivanje njegova imena u novinama potaknut e ga da proita oglas, jer e mu svatko tko ga poznaje obratiti na nj panju. Evo vam, Petersone, tekst oglasa. Pourite u oglasni zavod. Za koje novine, gospodine? Oh, za Globe, Star, Pali Mali, St James, Evening News, Standard, Echo, ukratko, da ue u sve kojih se sjetite. Vrlo dobro, gospodine. A to e biti s draguljem? Ah, da, zadrat u ga. Hvala vam. Da ne zaboravim, Petersone, kupite jednu gusku pa mi je donesite ovamo, moramo imati jednu da PRAETORIOUS 103 je damo tom gospodinu umjesto one koju sada jede vaa porodica. Kad je nosa otiao, Holmes uzme dragulj pa ga okrene prema svjetlu. Lijepa stvar ree. Gledajte ga kako se sjaji i blista. To je jezgro i arite zloina, naravno, kao svaki lijepi dragulj. Uvijek najmiliji mamac! Kod krupnijih i starijih dragulja svaka njihova povrinica podsjea moda na kakav krvavi dogaaj. Ovaj dragulj, meutim, nema ni dvadeset godina. Naem je na obali rijeke Amoy u junoj Kini, a odlikuje se time to ima sva svojstva granata, samo to je plave umjesto crvene boje. Unato svojoj mladosti ve ima mranu historiju. Do sada je tih deset karata kristaliziranoga ugljika prouzroilo ve dva ubojstva, jedno posipanje sumpornom kiselinom, jedno samoubojstvo i vie kraa. Tko bi mogao pomisliti da takva lijepa igraka moe odvesti na vjeala i u zatvor. Sad u ga zakljuati u kasu i obavijestiti groficu da se nalazi kod nas. Mislite li da je Horner neduan? To ne bih mogao rei. Pa dobro, mislite li, onda, da Henry Baker ima neke veze s tom stvari? Mnogo je vjerojatnije da je Henry Baker sasvim neduan i da nije imao pojma da guska, koju je nosio preko ramena, ima basnoslovnu vrijednost. To u ustvrditi prostim pokusom, samo treba da se Henry Baker odazove naem oglasu. Zar dotle nita ne moete uiniti? Nita. Onda u nastaviti da obilazim svoje bolesnike, a veeras u se vratiti jer elim vidjeti rjeenje. Bit e mi veoma drago da vas vidim. Veerat u u sedam sati ljuku. Uzgred reeno, moda bih u vezi s nedavnim dogaajima trebalo da kaem gospoi Hudson da i ljuki pregleda guu. Ve je bilo pet i po sati kad se ponovo naoh u Baker Streetu. Pribliavajui se kui, spazim ovjeka u kaputu zakopanom do grla, sa kotskom kapom na glavi: u polukrugu svjetlosti to je padala s

PRAETORIOUS 104 prozora na vrata, ekao je pred kuom da ue. Upravo sam stigao pred kuu, kad se vrata otvore pa nas zajedno uvedu u Holmesovu sobu. Gospodin Baker zar ne? ree Holmes ustajui iz naslonjaa i pozdravljajui svog gosta neposrednou koju je tako lako umio primijeniti Molim vas, sjednite na ovu stolicu kraj vatre, gospodine Bakeru. No je hladna, a vidim da vam je odjea prikladnija za ljeto nego za zimu. Ah, Watsone, stigli ste u pravi as. Da li je to va eir, gospodine Bakeru? Da, gospodine, to je nesumnjivo moj eir. Bio je visok ovjek, okruglih ramena, velike glave i inteligentna lica, koje se zavravalo prosijedom i smeom, iljatom bradom. Crvenilo na nosu i obrazima, kao i lako drhtanje ispruene ruke, govorili su u prilog Holmesovoj pretpostavci o njegovim navikama. Stari crni redengot imao je podignut ovratnik, a mravi zglavci na rukama izvirivali su iz rukava ispod kojih nije bilo ni maneta ni koulje. Govorio je tihim, isprekidanim glasom, paljivo birajui izraze i stvarao utisak obrazovana ovjeka kojemu sudbina nije bila sklona. Zadrali smo ove stvari nekoliko dana ree Holmes jer smo oekivali da vidimo oglas iz kojega bismo doznali vau adresu. Ja znam zato niste dali oglas. Posjetilac se postieno nasmija. ilinzi se kod mene vie ne slijevaju kao nekada ree. Smatrao sam da je banda dripaca, koja me napala, odnijela i eir i gusku. Nisam htio uzalud troiti. Posve prirodno. Uostalom, to se tie guske, bili smo primorani da je pojedemo. Da je pojedete! Posjetilac se od uzbuenja napola die sa svoje stolice. Da, nitko ne bi imao koristi od nje da nismo tako uinili. Ali pretpostavljam da e ona druga guska, tamo na stolu, koja je otprilike podjednake teine i potpuno svjea, isto tako dobro posluiti vaem cilju. PRAETORIOUS 105 Oh, svakako odgovori Baker s olakanjem. Naravno, mi jo uvijek imamo perje, noge, guu i tako dalje, od vae guske, pa ako elite... ovjek se srdano nasmija. To bi moglo posluiti kao uspomena na moj doivljaj ree ali nikako ne vidim kakve bih koristi mogao imati od tih disjecta membra10 moje znanice. Ne, gospodine, s vaom dozvolom svu svoju panju usmjerit u na onu divnu gusku koju vidim tamo na stolu. Sherlock Holmes mi dobaci otar pogled i slegnu ramenima. E pa onda, tamo vam je eir, a ondje guska ree. Uostalom, da li bi vam bilo teko rei gdje ste kupili tu gusku? Ja sam ljubitelj ivine i rijetko sam kad vidio bolje nakljukanu gusku. Vrlo rado, gospodine ree Baker, koji je ustao i stavio pod miku novu gusku. Ima nas nekoliko koji posjeujemo krmu Alfa blizu Muzeja. Preko dana moete nas nai u Muzeju. Ove je godine na dobri gostioniar, koji se zove Windigate, osnovao Klub prijatelja gusaka, pa e svatko od nas, uz ulog od nekoliko pensa tjedno, dobiti po gusku za Boi. Ja sam svoje pense marljivo uplaivao, a ostalo vam je poznato. Veoma sam vam zahvalan, gospodine, jer kotska kapa vie ne odgovara ni m ojim godinama ni mojoj ozbiljnosti. Potom nam se obojici nakloni s izrazom smijene ozbiljnosti i ode svojim putem. Eto, toliko to se tie gospodina Henryja Bakera ree Holmes kad su se za Bakerom zatvorila vrata. Sasvim je sigurno da on o itavoj toj stvari ne zna nita. Jeste li gladni, Watsone? Nisam naroito. Onda predlaem da veeru pretvorimo u uinu i da slijedimo trag dok je jo topao. Svakako. Kako je no bila veoma hladna, obukli smo tople kapute i umotali 10 Rastavljeni dijelovi (lat.). PRAETORIOUS 106 se alovima oko vrata. Na vedrom nebu sijale su zvijezde, a para od daha prolaznika podsjeala je na dim iz ispaljenih revolvera. Najprije smo koraali lijenikim kvartom, ulicama Wimpole i Harlev, a zatim krenusmo ulicom' Wigmore do Oxford Streeta. Nakon etvrt sata obresmo se u gostionici Alfa u Bloomsburvju. Holmes otvori vrata koja su vodila u bar i od rumenog gostioniara s bijelom keceljom narui dvije ae piva. Mora da vam je pivo odlino ako je kao to su vae guske ree Holmes.

22

 Moje guske! ovjek se iznenadi. Da, nema ni pola sata kako sam razgovarao s gospodinom Henryjem Bakerom, lanom vaeg Kluba prijatelja gusaka. Ah, razumijem. Ali znate, gospodine, to nisu nae guske. ije su onda? Nabavio sam ih dva tuceta kod nekog trgovca u Covent Gardenu. Zaista? Neke od njih poznajem. Koji je to? Breckinridge. Njega ne znam. Dobro, u vae zdravlje, gostioniaru, i za uspjeh vae gostionice. Laku no! A sad da vidimo gospodina Breckinridgea nastavi Holmes zakopavajui kaput dok smo izlazili na hladan zrak. Ne zaboravite, Watsone, da unato tome to na jednom kraju lanca imamo tako obinu stvar kao to je jedna guska, na drugom kraju imamo ovjeka koji e dobiti sedam godina robije, ako ne dokaemo njegovu nevinost. Moda e naa istraga samo potvrditi optubu. Ali, imamo jo jedan pravac istrage koji je policija previdjela, a koji nam je neka posebna srea stavila u ruke. Slijedimo ga do mranog kraja. Poimo prema jugu i pourimo! Krenusmo kroz Holborn, Endell Streetom, a zatim krivudavim ulicama kraja u kojemu stanuje sirotinja, pa stigosmo do trnice Covent Garden. Jedna od najveih prodavaonica imala je plou s PRAETORIOUS 107 imenom Breckinridge. Vlasnik, ovjek konjskog profila i potkresanih zalisaka, pomagao je jednom djeaku da spusti kapke. Dobro vee! Hladno je noas ree Holmes. Trgovac klimnu glavom i baci upitan pogled na mog pratioca. Vidim da ste rasprodali guske nastavi Holmes pokazujui na prazne mramorne tezge. Dat u vam sutra ujutru pet stotina. To mi ne odgovara. Eno tamo, u onoj prodavaonici s plinskim svjetlom, ima ih jo. Ali meni su preporuili vas. Tko? Gostioniar Alfe. Da, njemu sam poslao nekoliko tuceta. To su zaista bile veoma fine guske. A gdje ih nabavljate? Na moje iznenaenje, pitanje izazva izliv gnjeva. ujte vi, gospodine ree nakrivivi glavu i podboivi se rukama. to vi hoete? Kaite to otvoreno? Pa rekao sam vam dovoljno otvoreno. elio bih da znam tko vam je prodao guske kojima ste snabdjeli Alfu. E pa neu da vam kaem. I to sad? Ah, to nije toliko vano, ne znam samo zato padate u vatru zbog takve sitnice. U vatru! Padali biste i vi u nju da su i vama toliko dosaivali koliko meni. Kad dobro platim dobru robu, onda bi to morao biti kraj posla, a ne: gdje su guske? i kome ste prodali guske? i to traite za guske? Prosto da ovjek pomisli da su to jedine guske na svijetu kad se tolika halabuka die oko njih. Pa ja nemam ba nikakve veze s tim ljudima koji su se kod vas raspitivali za guske ree Holmes. Ako neete da nam kaete, PRAETORIOUS 108 oklada ne vai, to je sve. Ali ja sam uvijek spreman da se zaloim za svoje miljenje kad je rije o ivini i okladio bih se u pet funti da je ptica koju sam pojeo uzgojena na selu. E, onda ste novac izgubili, uzgojena je u gradu odree prodava. To nije tono. Kaem vam da jeste. Ne vjerujem. Mislite li vi da o ivini znate vie od mene koji sam jo kao klinac imao posla s njom. Kaem vam, sve ptice koje su otile u Alfu uzgojene su u gradu. U to me neete uvjeriti. Hoete li da se kladimo. To bi znailo oteti vam novac jer znam da sam ja u pravu. Ali okladit u se s vama u zlatnik da vas odviknem od tvrdoglavosti. Prodava se grubo nasmija. Bili, donesi knjige ree. Djeak donese jednu omanju i jednu oveu, masnu biljenicu pa ih stavi pod viseu svjetiljku. A sad, gospodine uobraenko ree prodava mislio sam da sam ostao bez gusaka, ali, prije nego to zavrim posao vidjet ete da je u mojoj radnji preostala jo jedna. Vidite li ovu malu biljenicu? Da. Tu je spisak ljudi kod kojih kupujem. Vidite li? Dakle, na ovoj

strani se nalaze imena seljaka, a brojevi iza tih imena oznaavaju gdje se u velikoj knjizi rauna nalaze njihovi rauni. A sad pogledajte ovu drugu stranu ispisanu crvenim mastilom. To je spisak mojih gradskih snabdjevaa. Proitajte tree ime. Gospoa Oakshott, 117 Brixton Road broj 249, proita Holmes. A sad okrenite tu stranu u raunskoj knjizi. Holmes okrene oznaenu stranu. Tu smo: gospoa Oakshott, 117 Brixton Road, snabdjeva jajima i ivinom. PRAETORIOUS 109 A sad, koja je posljednja poiljka? Od dvadeset i drugog decembra. Dvadeset i etiri guske po sedam ilinga i est penija. Tako je. Tu ste. A ispod toga? Prodano gospodinu Windigateu iz Alfe po dvanaest ilinga komad. to sada kaete? Sherlock Holmes je izgledao duboko oaloen. Izvadi iz depa zlatnik i baci ga na tezgu. Zatim se okrene i izae s izgledom ovjeka ije je gnuanje suvie duboko da bi se moglo izraziti rijeima. Poslije nekoliko metara zastane ispod uline svjetiljke pa se poe smijati njemu svojstvenim tihim smijehom. Kad vidite ovjeka s tako podrezanim zaliscima i ruiastom maramicom koja viri iz depa, uvijek ga moete primamiti okladom ree Holmes. Da sam pred njega stavio stotinu funti, mislim da mi taj ovjek ne bi dao tako iscrpna obavjetenja kao to sam ih od njega izvukao kad mu se uinilo da se kladim s njim. Dakle, Watsone, vjerujem da se pribliavamo kraju istrage: sad nam jo samo preostaje da se odluimo hoemo li veeras ili sutra otii toj gospoi Oakshott. Po onome to nam je rekao onaj naduvenko jasno je da osim nas ima jo i drugih koji se zanimaju za stvar, i ja bih ... Glasna graja koja nastane u radnji iz koje smo upravo bili izali prekine njegove primjedbe. Kada se okrenusmo, vidjesmo malog ovjeka, ija je njuka liila na takorsku, kako stoji usred kruga utog svjetla koje je padalo s visee svjetiljke, i prodavaa Breckinridgea kako stoji na vratima svoje radnje i bijesno mlatara pesnicama prema ovjeku. Dosta mi je i vas i vaih gusaka grmio je prodava. Idite svi do avola. Ako mi budete jo dosaivali svojom glupom priom, nahukat u pseto na vas. Dovedite ovamo gospou Oakshott pa u njoj odgovoriti, ali to vi imate s tim? Jesam li moda od vas kupio guske? Ne, ali je jedna od njih bila moja cvilio je ovjeuljak. PRAETORIOUS 110 E pa, o tome pitajte gospou Oakshott. A ona mi je rekla da pitam vas. to se mene tie, moete pitati i pruskog kralja. Dosta mi je svega. Napolje! viknu bijesno prodava gusaka i potra za ovjeuljkom koji nestane u mraku. Ha, to nas moe osloboditi posjete u Brbrton Road proapta Holmes. Hajde da vidimo ta e da ispadne s tim ovjekom. Poto proe dugim koracima kroz ratrkane gomile ljudi, moj prijatelj sustie ovjeka i potapa ga po ramenu. ovjek se naglo tre. Pri svjetlu plinske svjetiljke vidjelo se da je pobijelio kao krpa. Tko ste vi? to hoete od mene? Izvinite blago e Holmes sluajno sam uo pitanje koje ste maloas postavili prodavau. ini mi se da bih vam mogao pomoi. Vi? Tko ste vi? to vi znate o toj stvari? Ime mi je Sherlock Holmes. Posao mi je da pronalazim to drugi ljudi ne znaju. Ali o tome ne moete znati nita. Izvinite, ali ja o tome znam sve. Vi pokuavate pronai neke guske koje je gospoa Oakshott, koja stanuje U Brixton Roadu prodala trgovcu Alfe, koji ih je opet prodao svom Klubu prijatelja gusaka, iji je lan gospodin Henry Baker. O, gospodine, vi ste taj ovjek kojega ja toliko traim uzviknu ovjeuljak rairenih ruku. Teko mi je da vam objasnim koliko sam zainteresiran. Sherlock Holmes zaustavi fijaker koji je upravo prolazio. U tom sluaju bit e bolje da o tome porazgovaramo u prijatnoj sobi negoli na vjetru ree. Ali, molim vas, prije nego to nastavimo, recite mi kome to imam ast da pomaem. ovjek zastane trenutak. Ime mi je John Robinson odgovori PRAETORIOUS 111 skreui pogled u stranu.

23

 Ne, ne, recite mi svoje pravo ime Holmes e ljubazno. Nikad nije zgodno imati posla s ovjekom inkognito. Bijelo lice stranca naglo porumeni. - E pa ree -pravo mi je ime James Ryder. Tono. ef posluge hotela Cosmopolitan. Molim vas, uite u kola, uskoro u vam rei sve to elim da znate. ovjeuljak zastade. Promatrao je sad Holmesa, sad mene, oima punim i straha i nade, kao da nije siguran nalazi li se na rubu sree ili propasti. Zatim ue u kola. Poslije pola sata naosmo se ponovo u salonu naeg stana u Baker Streetu. Za vrijeme vonje nismo izmijenili ni jedne jedine rijei, ali ubrzano disanje naeg saputnika, koji je stalno sastavljao i rastavljao prste govorilo je o ivanoj napetosti u kojoj se nalazio. Evo nas! veselo ree Holmes uavi u sobu. Vatra je veoma prijatna. Kao da ste prehlaeni, gospodine Ryderu. Sjednite, molim vas, u naslonja. Ja u samo navui papue prije nego to uredimo tu vau stvar. Tako! Vi biste e1 ljeli saznati to se dogodilo s tim guskama? Da. Ili, tonije, s onom guskom, pretpostavljam. Vas zanima jedna bijela ptica s bijelom prugom na repu. Ryder zadrhta od uzbuenja. Oh uzvikne moete li mi rei gdje je? Ovdje je! Ovdje? Da. I pokazala se kao veoma udna ptica. Ne udim se to vas toliko zanima. Poslije smrti snijela je jedno jaje: lijepo, sjajno, malo, plavo jaje kakvo se jo nije vidjelo. Imam ga ovdje, u svom muzeju. Na posjetilac zatetura, pa se uhvati desnom rukom za plou iznad kamina. Holmes otkljua kadu i izvadi plavi granat k oji se sijao PRAETORIOUS 112 hladnim, jasnim i bljetavim sjajem poput zvijezde. Ryder je zurio u Holmesa s izrazom neodlunosti u licu, ne znajui da li da zaite dragulj, ili da ga se odree. Igra je zavrena, Ryderu mirno ree Holmes. Naslonite se, ovjee, ili ete pasti u vatru. Watsone, pomognite mu da sjedne u naslonja. On nema dosta sranosti da snosi kaznu za izvreno nedjelo. Dajte mu malo rakije. Tako! Sad lii neto vie na ovjeka. Ala je to patuljak! ovjeuljak ponovo zatetura. Bio bi pao, ali mu se od rakije obrazi malo zarumene, i on sjede. Zurio je prestravljeno u svog tuioca. U svojim rukama imam gotovo sve niti kao i sve dokaze koji su mi bili potrebni, pa mi mnogo ne moete rei. Ipak da bismo sluaj mogli potpuno razjasniti kaite mi ono malo to ja jo ne znam. Vi ste, Ryderu, uli neto o tom plavom kamenu grofice od Morcara? O njemu mi je govorila Catherine Cusack odgovori ovjeuljak isprekidanim glasom. Aha, grofiina sobarica! Dakle iskuenje da se iznenadno na lak nain domognete bogatstva bilo'je za vas suvie veliko. Slinom su iskuenju podlegli prije vas mnogi, ak i bolji ljudi nego to ste vi, ali mi vi niste bili naroito obzirni u izboru sredstava. Vi ste, Ryderu, prilian nitkov. Znali ste da je instalater Horner ve bio umijean u slian sluaj i da bi stoga na njega mogla pasti sumnja. I to ste uinili? Vi i vaa suuesnica Cusack nainili ste u grofiinoj sobi mali kvar, pa ste poslali Henrvja da ga popravi. Kad je on otiao, opljakali ste grofiinu kutiju za nakit, digli uzbunu i udesili stvar tako da je onaj nesretnik dospio u zatvor. Zatim ste... Ryder se odjednom baci na ilim i obuhvati Holmesova koljena. Imajte milosti, zaboga! krikne. Zamislite to bi bilo od mog oca i od moje majke da saznaju za moj zloin. To bi im slomilo srce. Nikada jo nisam skrenuo s pravoga puta! Kunem vam se da to neu ni ubudue uiniti! Zaklet u vam se na Sveto pismo, samo me nemojte predati sudu! Tako vam Krista, nemojte! Sjednite u naslonja Holmes e strogo. Sad je lako puzati PRAETORIOUS 113 i gmizati, a na jednog Homera koji se nalazi u zatvoru zbog zloina o kome nema pojma malo ste dosad mislili. Pobjei u, gospodine Holmes. Napustit u zemlju. Onda e otpasti optuba protiv njega. Hm! 0 tome emo jo razgovarati. A sad mi odgovorite na ova pitanja: kako je dragulj dospio u gusku i kako je guska dospjela na trite? Recite nam istinu, samo se tako moemo spasiti. Ryder pree jezikom preko sasuenih usana. Rei u vam tono kako se zbilo odgovori. Kad je Horner bio uhapen, pomislio sam da e za mene biti najbolje ako odmah sakrijem kamen, jer nisam znao kada policiji moe pasti na pamet da pretrese moju sobu i mene. U hotelu nije bilo sigurnog mjesta. Izaao sam u grad, kao da

idem u kupovinu, i krenuo kui svoje sestre. Ona je udata za nekog ovjeka koji se zove Oakshott, a ivi na Brixton Roadu gdje kljuka guske za trite. Uz put mi je svaki ovjek kojega bih sreo izgledao kao policajac ili detektiv. Mada je no bila hladna, znoj mi je curio s lica dok nisam stigao do Brixton Roada. Sestra me upita to mi se dogodilo i zato sam tako blijed, a ja sam joj odgovorio da sam uznemiren zbog krae nakita u hotelu. Zatim sam otiao u dvorite i tamo puio i razmiljao kako bih najbolje mogao rijeiti taj problem. Imao sam prijatelja koji je bio krenuo loim putem pa je upravo bio odleao robiju u Pentonvilleu. Zvao se Modslev. Jednom sam ga sreo, pa smo tom prilikom porazgovarali o lupeima i o tome gdje sakrivaju pokradene stvari. Bio sam uvjeren da e sa mnom biti iskren, jer su mi o njemu bile poznate neke stvari, pa se tako odluim da odmah krenem za Kilbern gdje je ivio i da mu se povjerim. On mi moe pomoi, pomislim, kako da dragulj pretvorim u novac. Ali kako da doem do njega, a da se ne izloim opasnosti? Mislio sam na muke kroz koje sam proao na svom putu iz hotela. Svakog su me trenutka mogli uhapsiti i pretresti i u depu od prsluka pronai dragulj. Naslonio sam se na zid i spazio guske koje su se gegale preda mnom. Odjednom mi padne na pamet kako bih mogao podvaliti i najveem detektivu. Nekoliko nedjelja prije toga sestra mi je rekla da za Boi mogu PRAETORIOUS 114 odabrati kao poklon najljepu od njenih gusaka, a ja sam znao da ona uvijek dri rije. Odabrat u, dakle, odmah jednu gusku i u njoj u u Kilburn ponijeti dragulj. U dvoritu se nalazila mala upa u koju satjeram veliku bijelu gusku s prugastim repom. Uhvativi je, otvorim joj kljun i gurnem u guu dragulj. Ptica ga proguta. Guska se borila i lepetala krilima, a moja sestra u isti as izae iz kue da vidi to se dogaa. Bio sam se upravo okrenuo da joj kaem u emu je stvar, kad se ptica otrgne i otprhne meu druge. to si uinio toj ptici, James, upita me sestra. Pa, rekoh, rekla si da e mi dati jednu za Boi, pa sam ih redom pipao da vidim koja je najdeblja. On, ree tvoju smo odvojili. Zovemo je Jamesova ptica. Vea je i bjelja od one. Imamo ih dvadeset est: Jedna je za tebe, jedna za nas, a dva tuceta su za trite. Hvala Maggie, rekoh ali, ako ti je svejedno, ja bih volio onu koju sam upravo opipao. Ona druga je dobre tri funte tea, ree, i mi smo je posebno za tebe kljukali. Ne mari. Ja bih htio ba onu pa da je odmah ponesem. Kako hoe, ree malo uvrijeena. Koju, dakle, hoe? Onu bijelu s prugastim repom, koja se sad nalazi u sredini jata. U redu. Ponesi je. Uinio sam to mi je rekla, gospodine Holmes, i odnio pticu u Kilburn. Tamo sam svom prijatelju ispriao cijelu stvar, jer sam znao da mu se mogu povjeriti. Iskidao se ovjek od smijeha. Uzeli smo no i rasporili gusku. Ali srce mi ode u pete, dragulju nije bilo ni traga. Shvatio sam da se dogodila strana greka. Ostavim pticu, odjurim natrag do sestrine kue i pojurim u dvorite. Meutim guske su nestale. Gdje su ti guske, Maggie, zaurlam. Kod trgovca Brackinridgea, u Covent Gardenu. PRAETORIOUS 115 Da li je meu njima bila jo koja s prugastim repom? Da, James, bile su dvije s prugastim repom. Nikad ih nisam mogla razlikovati. Sad mi je bilo sve jasno. Otrao sam koliko su me noge nosile do Brackinridgea, ali on je ve prodao sve guske i nije htio rei kome ih je prodao. uli ste ga veeras. Sestra smatra da sam poludio. Ponekad pomislim to i sam. A sada, sada sam igosan kao lupe, a nisam se ni dotakao bogatstva zbog kojega sam prodao svoje potenje. Neka mi bog pomogne! I on poe grevito jecati pokrivi rukama lice. Nastane dua stanka prekidana njegovim tekim disanjem i odmjerenim bubnjanjem Holmesovih prstiju po stolu. Najzad moj prijatelj ustane i otvori vrata. Napolje! ree. to? O, bog vas blagoslovio! Napolje! Ni rijei vie. Napolje! Nijedna rije vie nije bila potrebna. Zauje se kako Ryder tri, kako trupka nogama po stubitu, kako je tresnuo vratima i izaao na ulicu. - Na kraju krajeva, Watsone ree Holmes digavi ruku da dohvati glinenu lulu policija me ne plaa da ispravljam njene greke. Da je Horner u opasnosti, bila bi to druga stvar, ali on se nee pojaviti da svjedoi protiv Rvdera, i zlodjelo ovog ovjeka nee izai

24

na vidjelo. ini mi se da idem na ruku jednom ugursuzu, ali moda spaavam jednu duu. Ovaj ovjek vie nee ii loim putem: suvie je uplaen. Ako bi sad dopao tamnice, ostao bi cijeloga svog ivota tamnika ptica. Osim toga ovo su dani opratanja. Sluaj nam je donio veoma'neobian i udan problem, a njegovo rjeenje predstavlja samo po sebi nagradu. Budite tako ljubazni pa pozvonite, doktore, otpoet emo novu istragu u kojoj glavna uloga takoer pripada jednoj ptici! PRAETORIOUS 116 PJEGASTA TRAKA Pregledavajui svoje biljeke o sedamdeset neobinih sluajeva u kojima sam u toku posljednjih osam godina prouavao metod rada moga prijatelja Sherlocka Holmesa, naiao sam na prilian broj alosnih, nekoliko veselih, mnogo veoma udnih, ali ni na jedan nezanimljiv, jer je on radio vie iz ljubavi prema svom poslu nego radi sticanja bogatstva, pa je obino odbijao da uestvuje u istrazi za koju je slutio da ne vodi niem neobinom i fantastinom. Meutim, meu svim tim raznim sluajevima ne mogu se sjetiti nijednoga koji bi bio neobiniji od sluaja s dobro poznatom porodicom Rovlott od Stoke Morana iz grofovije Surreva. Dogodilo se to prvih dana mog druenja s Holmesom, kad smo kao neenje stanovali zajedno u Baker Streetu. Mogao sam ga objaviti i ranije, ali u to sam vrijeme zadao rije da u uvati tajnu, od ega sam osloboen tek prolog mjeseca preranom smru dame kojoj sam to obeao. Moda je dobro to injenice mogu sad izai na vidjelo, jer znam da o smrti doktora Grimesbyja Rovlotta postoje uvelikerairene glasine koje u tom sluaju stvar ine jo strasnijom od same istine. Bio je poetak aprila 1883. godine, kad sam se jednog jutra probudio i naao Sherlocka Holmesa kako stoji potpuno obuen pored moje postelje. Obino je ustajao kasno, a kako je sat na ploi od kamina pokazivao tek sedam i petnaest, nekako sam iznenaeno, a moda i pomalo nezadovoljno mirkao u njega, jer sam se drao svojih navika. Veoma mi je ao to sam vas probudio, Watsone ree mi ali od jutros to je sudbina svih nas. Probudili su gospou Hudson, ona mene, ja vas. to se dogodilo? Da nije buknuo poar? Ne, u pitanju je klijent. Stigla je mlada ena koja je veoma uzbuena i uporno zahtijeva da me vidi. Sada eka u salonu. E, kad mlade ene ponu lutati ve u rano jutro velegradom i dizati snene ljude iz njihovih postelja, smatram da dolaze s vrlo hitnim PRAETORIOUS 117 saopenjem. Ako se ustvrdi da je sluaj zanimljiv, uvjeren sam da ete zaaliti to ga niste pratili od samog poetka. Smatrao sam da vas moram pozvati da uestvujete. Dragi prijatelju, nipoto ne bih htio propustiti priliku. S najveim sam zadovoljstvom pratio Holmesa pri ispitivanju jer sam se divio njegovu brzom, intuitivnom izvoenju zakljuaka, uvijek zasnovanom na logici kojom je rjeavao zadatke. Nakon nekoliko minuta ve sam bio spreman da sa svojim prijateljem siem u salon gdje je, pored prozora, sjedila ena obuena u crno s gustim velom na licu. Dobro jutro, gospoo ree moj prijatelj eni koja je ve ustala ja sam Sherlock Holmes. To je moj suradnik doktor Watson. Pred njim moete govoriti slobodno kao i preda mnom. Drago mi je to vidim da se gospoa Hudson sjetila da napali vatru u kaminu. Priite, molim vas, blie kaminu, a ja u odmah naruiti alicu kave, vidim da drete. Ja ne drem od hladnoe tiho odvrati ena, premjestivi se kao to joj je Holmes predloio. Od ega onda? Od straha, gospodine Holmes, od uasa. Rekavi to, podie veo, pa smo jasno mogli da vidimo kako se zaista nalazi u uzbuenom stanju, izduena i mrava lica, umornih i prestravljenih oiju, kao u gonjene zvijeri. Licem i stasom imala je izgled tridesetogodinje ene, ali kosa joj je bila sijeda prije vremena, pa je izgledala iznureno i iscrpljeno. Sherlock Holmes baci jedan od svojih brzih pogleda koji zapaaju sve. Ne plaite se ree umirujui je pa joj prie i potapa po ruci. Uskoro emo urediti stvar. Vidim da ste jutros stigli vlakom. Zar me poznajete? Ne, ali u vaoj lijepoj rukavici vidim drugu polovicu vozne karte. Mora da ste rano krenuli, ali prije nego to ste stigli do stanice vozili ste se prilino dugo dvokolicama, i to po veoma loem putu. PRAETORIOUS 118 ena se naglo trgne i zaueno pogleda u mog prijatelja.

Nema tu nikakve tajne, draga moja gospoo ree joj Holmes smijeei se. Lijevi rukav vaeg kaputa uprljan je blatom na najmanje sedam mjesta. Mrlje su sasvim svjee. Osim dvokolica nijedno drugo vozilo ne baca blato na taj nain, a i to samo onda ako sjedite s lijeve sirane vozaa. Vi ste u pravu ree ena. Pola sam od kue prije est, dovezla se u Leatherhead u est i dvadeset i prvim vlakom stigla na stanicu Waterloo. Gospodine, ne mogu vie izdrati ako se to produi, poludjet u, nemam kome da se obratim, jedini koji mari za mene moe mi, jadnik, sasvim malo pomoi. ula sam za vas, gospodine Holmes, ula sam od gospoe Farintosh, kojoj ste pomogli u asu teke nevolje. Od nje sam dobila vau adresu. Oh, gospodine, pomognite i meni, bacite bar malo svjetla u gustu tminu kojom sam okruena. Za sada nije u mojoj moi da vas nagradim, ali za mjesecdva udajem se, pa u raspolagati svojim prihodima, onda neete moi rei da sam nezahvalna. Hoimes prie svom nezakljuanom pisaem stolu pa izvadi malu ukorienu knjiicu i poe da je pregledava. Farintosh ree. Ah, sjeam se tog sluaja, u pitanju je bila jedna tijara ureena opalima, ini mi se da je to bilo prije nego to smo se upoznali, Watsone. Gospoo, mogu vam rei da u vaem sluaju posvetiti punu panju, upravo kao to sam to uinio u sluaju vae prijateljice. A to se nagrade tie, meni je nagrada moje zanimanje. Trokove ete mi nadoknaditi prema svojim mogunostima, kad budete mogli. A sad vas molim da nam iznesete sve to bi nam moglo koristiti pri stvaranju zakljuaka. Jao odgovori ena strahota moga poloaja i jest u tome to su mi strepnje tako neodreene, a sumnje zasnovane na sitnicama, svakome na izgled toliko beznaajnima, da i onaj, od kojega vie nego od svih ostalim imam prava da traim pomo i savjet, gleda na sve to mu o tome priam kao na uobraavanje nervozne ene. On to ne kae, ali ja to zakljuujem po njegovim odgovorima kojima me nastoji umiriti i po njegovu oborenom PRAETORIOUS 119 pogledu. Ali ja sam ula, gospodine Holmes, da vi umijete duboko sagledati slabosti ljudskog srca, pa vas molim da me savjetujete kako da se kreem meu opasnostima kojima sam izloena. Sluam vas, gospoo. Zovem se Helena Stoner i ivim sa svojim ouhom, koji je posljednji izdanak jedne od najstarijih saksonskih porodica u Engleskoj. Moda vam je poznata porodica Roylott od Stoke Morana. Dom te porodice nalazi se na zapadnoj granici Surreva. Holmes klimnu glavom. To mi je ime poznato ree. Nekada je pripadala najbogatijim porodicama u Engleskoj, a imanja su se prostirala na sjeveru preko granice Berkshirea, a na zapadu sve do Hampshirea. U prolom stoljeu, meutim, etiri uzastopna nasljednika bila su razvratnici i rasipnici, a porodinu propast dokrajio je kockar iz doba Namjesnitva. Nekoliko jutara zemlje i kua stara dvije stotine godina, koja je optereena hipotekama, to je sve to je ostalo od nekadanjeg bogatstva porodice iji je posljednji izdanak ivio ivotom osiromaena plemia. Ali njegov jedinac, moj ouh, uvidjevi da se mora prilagoditi novim prilikama, obrati se jednom roaku s molbom da mu pozajmi neto novaca kako bi mogao zavriti medicinske studije. Po zavrenim studijama ode u Calcuttu, gdje je strunom sposobnou i snagom karaktera stekao veliku lijeniku praksu. Meutim, zbog krae u njegovu kuanstvu, on u nastupu bijesa ubije nadstojnika svoje kue, jednog uroenika, pa jedva izbjegne smrtnoj kazni. Nakon izdravanja dugogodinje robije, vrati se mrzovoljan i razoaran u Englesku. U Indiji se oenio mojom majkom, gospoom Stoner, mladom udovicom general-majora bengalske artiljerije Stonera. Moja sestra Julija i ja bile smo blizanke. U doba kad nam se mati preudala, bile su nam dvije godine. Majka je imala veliko imanje, hiljadu funti godinje prihoda, i to je sve povjerila doktoru Rovlottu za sve vrijeme dok budemo ivjele s njim, s time da se u sluaju udaje svakoj od nas ima doznaiti izvjestan godinji iznos. Uskoro nakon naeg povratka u Englesku umre nam mati, poginula je prije osam godina u PRAETORIOUS 120 eljeznikoj nesrei kod Crewe. Doktor Rovlott napusti London, gdje je mislio da e otpoeti praksom, pa nas povede u Stoke Moran da ivimo s njim u domu njegovih predaka. Novcem koji je moja mati ostavila mogli su se pokriti svi trokovi, pa se inilo da nita ne moe pomutiti nau sreu. U to vrjeme na se ouh strano promijenio. Umjesto da se sprijatelji s naim susjedima, pa da se meusobno posjeujemo, a oni su u poetku bili sretni i presretni to se jedan Rovlott od Stoke

25

Morana vratio u staro porodino gnijezdo, on se zatvorio u kuu iz koje je rijetko kada izlazio, osim kad bi uluio priliku da se estoko posvaa sa svakim koga bi sreo. Nagla priroda, bliska maniji, nasljedna u porodici mog ouha, pojaala se dugim boravkom u tropskim krajevima. Dolo je do tekih sukoba, od kojih su se dva zavrila na policiji. Najzad, ouh je postao strah i trepet itavog sela, tako da ga se svatko klonio im bi ga ugledao. Bio je ovjek goleme snage i u svom bijesu nije se mogao savladati. Prolog tjedna bacio je preko zida u potok seoskog kovaa, i samo smo novcem, koji sam uspjela skupiti, izbjegli jo jedan javni skandal. On uope nema prijatelja, osim Cigana lutalica, a tim skitnicama dozvoljava da se ulogore na ono nekoliko jutara zemljita obraslog u trnje koje danas predstavlja porodino imanje. Cigani mu to dobroinstvo uzvraaju gostoprimstvom, pa on po nekoliko tjedana luta s njima po njihovim ergama. Strasno voli indijske ivotinje koje mu alje poslovni prijatelj, pa sad ima jednog geparda i jednog pavijana koji se slobodno kreu po imanju, a mjetani ih se boje koliko i njihova gospodara. Iz ovoga to sam vam ispriala moete zakljuiti da moja jadna sestra Julija i ja nismo imale mnogo zadovoljstva u ivotu. Posluga nije htjela ostati kod nas pa smo dugo sav kuni posao morale obavljati same. Sestri je bilo trideset godinas kad je umrla, a kosa joj je ve bila sijeda, upravo kao i meni. Znai sestra je mrtva? Umrla je prije dvije godine. I o njenoj smrti htjela bih s vama porazgovarati. Kako smo ivjele ivotom koji sam vam opisala, moete zamisliti da smo se malo kretale u drutvu koje bi nam po PRAETORIOUS 121 godinama i drutvenom poloaju odgovaralo. Imamo tetku, neudatu sestru moje majke, gospoicu Honoriju Westphail, koja ivi u blizini, pa nam je ouh doputao da s vremena na vrijeme odemo k njoj u kratku posjetu. Na Boi, prije dvije godine, Julija se ondje upoznala s umirovljenim pomorskim majorom, s kojim se i vjerila. Ouh je to saznao tek kada se sestra vratila kui i nije se protivio njenom vjenanju, ali dva tjedna prije dana odreenog za vjenanje dogodilo se neto uasno. Sherlock Holmes, koji je sjedio duboko zavaljen u svomi naslonjau, zatvorenih oiju, glave utonule u jastuk, sada je upola otvorio oi i bacio pogled na posjetiteljicu. Molim vas, ispriajte mi potanko svaku pojedinost ree joj. To mi nee biti teko jer mi je svaka pojedinost iz toga stranog vremena duboko urezana u pamenje. Kao to sam vam ve rekla, zamak je veoma star i samo je jedno njegovo krilo nastanjeno. Spavae sobe nalaze se u prizemlju, a saloni u srednjem dijelu zgrade. Od spavaih soba prva je pripadala doktoru Rovlottu, druga mojoj sestri, a trea je moja. Izmeu tih soba ne postoje vrata, nego sve imaju izlaz na isti hodnik. Jesam li bila jasna? Savreno. Prozori triju soba gledaju na travnjak. One kobne noi kad se desio straan dogaaj, doktor Rovlott rano se povukao na poinak, ali mi smo znale da nije otiao da legne, jer je mojoj sestri smetao jak miris indijskih cigara koje je ouh obiavao puiti. Sestra je stoga dola k meni, sjedila neko vrijeme i priala o svom skorom vjenanju. U jedanaest sati ustane da poe, ali na vratima zastade i osvrnu se.. Heleno, ree, uje li ti nou neko zvidanje? Ne ujem, odgovorim. Pretpostavljam da ti u snu ne zvidi. ; Sigurno ne. Zato me to pita? Zato to u posljednje vrijeme, oko tri sata izjutra, ujem tiho i jasno zvidanje. Kako imam lak san zvidanje me budi. Ne znam PRAETORIOUS 122 otkuda dolazi, moda iz susjedne sobe, a moda i s livade. Zato sam te htjela pitati da li ga i ti uje. Ne, ne ujem. Bit e to Cigani s livade. Vrlo vjerojatno. Ali ipak, ako dolazi s livade, udim se da ga i ti ne uje. Znai da je moj san vri od tvog. Da. Uostalom, to i nije toliko vano, odgovori mi ona smijui se i zatvori vrata. Nekoliko trenutaka zatim ula sam je kako okree klju u bravi. Jeste li se nou uvijek zakljuavale upita Holmes. Uvijek. Zato? Spomenula sam vam da doktor ima geparda i pavijana. Nismo bile sigurne kad vrata nisu bila zakljuana. Jasno. Molim, nastavite. Te noi nisam mogla usnuti. Kao da sam predosjeala nesreu.

Imajte u vidu da smo moja sestra i ja bile blizanke, a vi znate kako su njene veze koje veu dvije tako bliske due. No je bila burna. Vjetar je zavijao a kia udarala o prozore. Odjednom se prolomi vrisak izbezumljene, uasnute ene. Bio je to glas moje sestre, to mi je odmah bilo jasno. Skoim iz postelje, ogrnem se maramom i potrim niz hodnik. Kad sam otvorila vrata, uini mi se da ujem tiho zvidanje, upravo kakvo mi je opisala sestra, a nekoliko trenutaka zatim kao zveket palog metala. Kad sam pretrala hodnik, sestrina vrata bila su otkljuana i polako se otvarala. Sva uasnuta zurila sam u njih, ne znajui tko e se pojaviti. Odjednom, pri svjetlu koje je gorjelo u hodniku, ugledam svoju sestru. Bila je sva blijeda u licu, uasnuta i mahala je rukama, zovui u pomo i teturajui kao pijana. Pritrala sam joj i zagrlila je, ali mi se u tom trenutku uini kao da je koljena izdaju, i ona se srui. Previjala se kao da je mue strani bolovi, pri tom su joj se ruke i noge strahovito grile. U prvi mah pomislim da me nije prepoznala, ali kad sam se nadnijela nad nju, PRAETORIOUS 123 ona odjednom krikne glasom koji nikada neu zaboraviti: Helen! Bila je to jedna traka. Pjegasta traka! Jo je neto htjela izustiti i prstom je pokazala u pravcu doktorove sobe, ali onda je ponovo uhvati gr, pa joj rijei ostanu u grlu. Pojurim da dozovem ouha i sretnem ga kako u kunoj haljini uri iz svoje sobe. Kad je stigao do sestre, ona je ve bila u nesvijesti. Usuo joj je u grlo rakije i poslao po lijenika u selo, ali svi napori bili su uzaludni: polako se gasila i izdahnula ne doavi k svijesti. I tako je uasno zavrila svoj ivot moja ljubljena sestra. Samo trenutak ree Holmes jeste li sigurni da ste uli ono zvidanje i onaj metalni zvuk? Biste li se mogli zakleti na to? To me pitao i okruni istrani sudac u istrazi. Imam osjeaj da sam ula i zvidanje i zveket, ali je ipak mogue da sam se prevarila pod utiskom huke vjetra i kripanja stare zgrade. Da li je vaa sestra bila odjevena? Ne, bila je u spavaici. U desnoj ruci drala je jednu sagorjelu ibicu, a u lijevoj itavu kutiju ibica. To navodi na misao da je jednu ibicu zapalila i da se osvrtala oko sebe kad je dolo do uzbune. To je vano. A do kakvih je zakljuaka doao istrani sudac? Veoma je paljivo istraio itav sluaj, jer je u okrugu bilo poznato udno ponaanje doktora Rovlotta. Ali nije mogao pronai nijedan dokaz koji bi ukazivao na uzrok sestrine smrti, bar ne takav koji bi ga zadovoljio. Moje je svjedoenje dokazalo da su vrata iznutra bila zakljuana, a prozori zatieni starinskim kapcima koji se preko noi osiguravaju eljeznim ipkama. Zidovi su paljivo pregledani, bili su vrsti, a ispitivanje poda dalo je iste rezultate. Dimnjak je irok, ali je pregraen na otvoru sa etiri debele ipke. Prema tome, moja je sestra bila potpuno sama u posljednjim trenucima svog ivota. Osim toga, na njoj nije bilo nikakvih znakova nasilja. A otrova? Lijenici su je pregledali, ali nisu nali otrova. PRAETORIOUS 124 Od ega je umrla nesretna ena? Uvjerena sam da je umrla od straha, u ivanom slomu, ali ne mogu zamisliti ega se tako prepala. Jesu li se Cigani u to vrijeme nalazili na imanju? Da, gotovo je uvijek netko od njih prisutan. to ste zakljuili na osnovu njenog spominjanja one pjegave trake? Ponekad mislim da je to bilo besmisleno samrtniko buncanje, koje se odnosilo na neku grupu ljudi, moda ba na Cigane na imanju. Ne znam nisu li je moda njihove arene marame kojima pokrivaju glavu navele na to da upotrijebi tu udnu rije. Holmes zavrti glavom kao ovjek koji je daleko od toga da bude zadovoljan. To su veoma duboke, neispitane vode ree. Nastavite, molim vas. Otada su prole dvije godine, i moj ivot je sve donedavna bio usamljeniji nego ikada prije. Meutim, prije mjesec dana, jedan dragi prijatelj, s kojim sam se davno upoznala, poastio me time to me zaprosio. Zove se Armitage, Percy Armitage, to je drugi sin gospodina Armitagea iz Crane Matera blizu Readinga. Moj ouh nije se protivio pa je trebalo da se vjenamo u proljee. Prije dva dana zapoete su opravke u zapadnom krilu zgrade, zid u mojoj spavaoj sobi je probijen, pa sam se morala preseliti u sobu u kojoj je umrla sestra i spavati u krevetu u kojemu je ona spavala. I sad zamislite moj strah kad sam prole noi, dok sam leala budna i razmiljala o njenoj uasnoj sudbini, odjednom zaula tiho zvidanje koje je bilo vjesnik njene smrti. Odmah sam skoila i upalila svjetiljku, ali u sobi nije bilo nikoga. Meutim, suvie sam bila uzbuena da bih mogla ponovo

26

legnuti u krevet. Obukla sam se i, im je svanulo, iznajmila dvokolicu u krmi kod Krune i odande jutros stigla ovamo da se posavjetujem s vama. Pametno ste uinili ree Holmes. Nego, jeste li mi ispriali sve? Da, sve. PRAETORIOUS 125 Gospoice Rovlott, niste ispriali sve. Vi tedite svog ouha. Na to mislite? Umjesto odgovora Holmes podignu crnu ipku koja je prekrivala ruku nae posjetiteljice to je poivala na njenom koljenu. Na bijeloj aci vidio se trag pet malih modrica i pet otisaka neijih prstiju. S vama su postupali surovo ree. Ona pokri ruku. On je jak ovjek ree moda nije ni svjestan koliko je jak. Nastane dubok tajac. Holmes nasloni bradu na ruke pa se ukoeno upilji u vatru koja je pucketala. Veoma vjeta rabota ree. Ima hiljadu pojedinosti koje moram doznati prije nego to se opredijelim za nain rada koji treba da primijenim. Ne smijemo gubiti ni asak vremena. Ako danas doemo u Stoke Moran, moemo li pregledati sobe bez znanja vaeg ouha? Doli biste u pravi as, jer je danas govorio o tome kako treba da ide u grad po veoma vanom poslu. Vjerojatno e cijelog dana biti odsutan pa nam nee smetati. Imamo domaicu, ali to je stara i priglupa ena, pa je lako mogu udaljiti. Odlino. Nemate nita protiv tog putovanja, Watsone? Nita. Onda idemo. A to ete vi jo raditi? Imam jo dva posla da svrim u gradu. Vratit u se kui vlakom koji polazi u dvanaest sati pa u stii na vrijeme da vas doekam. Moete nas oekivati u ranim popodnevnim satima. I ja moram svriti neke sitnije poslove. Biste li ostali jo asak da dorukujete s nama? Ne mogu, hvala, moram ii. Otkada sam vam otkrila svoje nevolje, ve osjeam olakanje. Nadam se da emo se popodne vidjeti odgovori, spustivi preko lica gust crn veo, i izae iz sobe. to mislite o svemu tome, Watsone? upita Sherlock Holmes. PRAETORIOUS 126 Sve je to veoma mrano i tamno. Da, veoma mrano. Ipak, aka je ona u pravu kad tvrdi da su zidovi i pod bili neoteeni i da se kroz vrata, prozor i dimnjak nije moglo ui u sobu, onda je njena sestra bila sama kada ju je snala tajanstvena smrt. A to emo s nonim zvidanjem i s onim zagonetnim rijeima? Ne znam. Kada povezete meusobno ono nono zvidanje s prisustvom Cigana, koji odravaju prisne odnose sa starim lijenikom, pa injenicu to imamo mnogo razloga da povjerujemo kako ouh ima interese da sprijei vjenanje svoje pastorke, a k tome sestrino pominjanje trake prije nego to je izdahnula, i najzad injenicu da je gospoica Helena Stoner ula zveket metala koji je moda izazvan time to je netko postavio opet jednu od prozorskih sipki na mjesto s kojeg ju je bio skinuo, ini mi se da ima dovoljno osnova za miljenje da se tajna moe razjasniti na osnovu tih podataka. A to su radili Cigani? To mi nije jasno. Mnogo to bih mogao zamjeriti vaim pretpostavkama. Slaem se. Zato i idemo u Stoke Moran. Hou vidjeti jesu li vae zamjerke osnovane. Ali to je to, do avola? Uzvikne Holmes. Vrata se odjednom otvore i na njima se pojavi golem ovjek. Odjea mu je predstavljala udnu mjeavinu zanatlijskog i seljakog naina odijevanja, imao je crni cilindar na glavi, dugi redengot, visoke dokoljenice i lovaku palicu koja mu se klatila u ruci. Bio je toliko visok da mu je eir doticao nadvratnik, a krupno tijelo ispunilo je prostor otvorenih vrata. iroko, suncem opaljeno lice, izbrazdano hiljadama bora i obiljeeno svim moguim porocima, okretalo se as prema meni, as prema Holmesu, a po duboko usaenim ukastim oima i dugom mravom nosu liio je na pticu grabljivicu. Koji je od vas dvojice Holmes? uzvikne. PRAETORIOUS 127 Ja se tako zovem, gospodine. Ali zar nije na vama red da prvi kaete svoje ime mirno odgovori moj prijatelj. Ja sam doktor Grimesbv Rovlott od Stoke Morana. Lijepo, doktore! ree Holmes. Molim vas, sjedite. Neu. Ovdje je bila moja pastorka. to vam je rekla? Ja sam je

pratio. Prilino je hladno za ovo doba godine ree Holmes. to vam je rekla bijesno e starac. uo sam da e biti afrana mirno nastavi moj prijatelj. Ha! To vi mene zavitlavate? zaurla posjetilac, koraknuvi prema Holmesu i zaprijetivi mu lovakom palicom. Vi ste onaj Holmes koji se mijea u tue poslove. Moj prijatelj se nasmijei. Onaj Holmes koji svuda zabada svoj nos. Holmesov osmijeh poprimi izraz zadovoljstva. Holmes, njukalo Scotland Yarda. Holmes se srdano nasmije. Ba ste zabavni ree. Kad izaete, zatvorite vrata, tu je prilina promaja. Otii u kad budem rekao sve to hou da kaem. Da se niste petljali u moje stvari! Gospoica Stoner bila je ovdje. Opasno je svaati se sa mnom. Vidite li ovo! Rovlott krene prema Holmesu, zgrabi ara i savi ga snanim mrkim rukama. Pazite da mi ne padnete aka proguna i, bacivi iskrivljeni ara u kamin, izae iz sobe. Vrlo prijatan ovjek ree Holmes smijui se. Ne zapremam toliko mjesta koliko on, ali, da je ostao moda bih mu pokazao da ni moj stisak ruke nije slabiji od njegova. Rekavi to, podie elini ara i zaas ga ispravi. PRAETORIOUS 128 Zamislite tu drskost! Hoe da me stavi pod istu kapu sa zvaninim policijskim detektivima. Ovaj e incident zainiti nau istragu. Nadam se da naa mala prijateljica nee stradati zbog toga to je dopustila da je ovaj grubijan slijedi. A sada, Watsone, poruit emo doruak, zatim u otii u biljeniku arhivu, po neke korisne podatke. Sherlock Holmes vrati se u jedan sat. U ruci je imao list plavog papira narkan biljekama i brojkama. Vidio sam oporuku Rovlottove preminule ene ree. Da bih mogao tono odrediti njeno znaenje morao sam izraunati sadanju vrijednost uloga o kojima je u oporuci rije. Cjelokupan prihod, koji je u doba njene smrti iznosio neto manje od 1100 funti, sada zbog pada cijena poljoprivrednih artikala ne iznosi vie od 750 funti. Svaka ki ima pravo na prihod od 250 funti u sluaju udaje. Da su se obje djevojke udale, ovaj ljepotan spao bi ne bijedan prihod, a i samo jedna udaja ozbiljno bi ga pogodila. Moj jutronji rad nije bio uzaludan jer je pokazao da Rovlott ima vrlo jakih razloga da me sprijei. A sada, Watsone, rije je o ozbiljnoj stvari pa ne smijemo gubiti vrijeme, naroito zato to starac zna da se zanimamo za njegove poslove. Pozvat emo fijaker i odvesti se na stanicu Waterloo. Bit u vam vrlo zahvalan ako u svoj dep stavite revolver marke Eley broj 2 koji predstavlja odlian argument za gospodu koja umiju savijati arae. Uzmite uz to i etkicu za zube, to je sve to nam u ovoj prilici moe zatrebati. Na stanici Waterloo uhvatimo vlak za Leatherhead, a tamo u staninoj gostionici, unajmimo kola. Vozili smo se etiri-pet milja po ljupkim putovima Surreva. Dan je bio divan: na nebu, pokrivenom tu i tamo bijelim oblaiima, sijalo je sunce, prelistalo drvee, zelene ivice, zrak pun prijatnih mirisa vlane zemlje. Neobian kontrast izmeu arobnog nagovjetaja proljea i mrane istrage. Moj prijatelj je sjedio na prednjem sjeditu skrtenih ruku, eira navuenog na oi,glave sputene na grudi, utonuo u najdublje misli. Odjednom se trgne, potapa me po ramenu i pokae prstom preko livada, u daljinu. Pogledajte onamo ree. PRAETORIOUS 129 Uz blagu padinu pruao se park pun drvea koji je na svojoj najvioj toki prelazio u gaj. Izmeu granja pomaljali su se sivi zabati i strm krov drvenog zamka. Stoke Moran? upita Holmes. Da, gospodine, to je kua doktora Rovlotta odgovori koija. Eno tamo sela nastavi koija, pokazavi u daljini, na lijevoj strani, krovove seoskih kua. Ako elite da bre stignete do doktorove kue, siite ovdje, preskoite ovu ogradu i produite stazom kroz polja. Vidite, pred kuom se seta jedna gospoa. To je gospoica Stoner ree Holmes, zaklonivi rukom oi od sunca. Da, posluat emo vas. Siemo i platimo. Koija osinu konje i uputi kola prema Leatherheadu, otkud nas je bio dovezao. Dobro smo uinili ree Holmes to smo preskoili ogradu, ovjek e pomisliti da smo doli ovamo kao arhitekti ili po nekom drugom poslu. Dobar dan, gospoice Stoner. Odrali smo rije.

27

Naa jutronja klijentica ve nam je pohitala u susret. Na licu joj se ocrtavala radost. Tako sam vas eljno oekivala uzviknu steui nam ruke. Sve je ispalo sjajno. Doktor Rovlott je otiao u grad i vjerojatno se nee vratiti do veere. Imali smo zadovoljstvo da se s doktorom upoznamo ree Holmes i s nekoliko rijei opie susret s njenim ouhom. Gospoica Stoner problijedi kao krpa. Zaboga! uzvikne pa to znai da me pratio. Da, pratio vas je. On je toliko lukav da nikada ne znam mogu li biti sigurna. to e rei kad se vrati? Mora se dobro uvati da ne naleti na veeg lukavca. Noas zakljuajte sobu. Ako bude bjesnio, odvest emo vas tetki u Harrow. A sad ne smijemo gubiti vrijeme. Odvedite nas u prostorije koje PRAETORIOUS 130 moramo pregledati. Siva kamena zgrada, zarasla u liaj, sastojala se od visokoga srednjeg dijela i od dva izboena krila. Na jednom su krilu prozori bili porazbijani i zatvoreni daskama, a krov djelomice sputen, pa je liio na ruevinu. Srednji dio nalazio se u neto boljem stanju. Samo je desno krilo izgledalo relativno novo. Po zastorima na prozorima i plavom dimu to je izlazio iz dimnjaka, moglo se zakljuiti da porodica stanuje u njemu. Uz krajnji su zid bile podignute skele, kao da se na njemu izvode popravci. Meutim, radnike nismo vidjeli. Holmes je polako koraao po zaputenom travnjaku i s mnogo panje ispitivao spoljanost prozora. Tu je, pretpostavljam, soba u kojoj ste prije spavali, do nje je soba u kojoj je spavala vaa sestra, a ona tamo, do glavnog dijela zgrade, mora da je soba doktora Rovlotta. Tono. Ali ja sad spavam u srednjoj sobi. Zbog opravki, vjerojatno. Uzgred budi reeno, ne ini mi se da postoji hitna potreba za opravkom na tom krajnjem zidu. Takva potreba nije postojala. Uvjerena sam da je to bio izgovor da bi me mogli iseliti iz moje sobe. Ah! To mora neto znaiti. Na drugoj strani ovoga uskog krila prua se hodnik na koji izlaze ove tri sobe. Hodnik ima vie prozora, zar ne? Da, ali su vrlo mali, suvie uski da bi se netko mogao kroz njih uvui. Dok ste se nou obje zakljuavale, s te strane nije se moglo ui u vae sobe. Hoete li biti tako ljubazni da uete u svoju sobu i zatvorite prozorske kapke? Gospoica Stoner to uini, pa Holmes pokua silom otvoriti kapke, ali nije uspio. Na njima nije bilo ni najmanje pukotine kroz koju bi mogao da proturi no i podigne bar jednu od preaga. Zatim leom ispita arke pa ustvrdi da su od jakog eljeza i vrsto ugraene u masivni zid. PRAETORIOUS 131 Hm ree, eui bradu u nedoumici moja pretpostavka nailazi na izvjesne tekoe. Kad su kapci zatvoreni, nitko ne moe ui u zakljuanu sobu. A sad emo pogledati to se moe s unutranje strane. Na mala sporedna vrata ulazilo se u bijelo olien hodnik na koji su imale izlaz spavae sobe. Holmes odbi da ispita treu spavau sobu, pa preemo odmah u drugu, u kojoj je sada spavala gospoica Stoner, a i u kojoj je njenu sestru snaao tragian udes. Bila je to niska prijatna sobica s otvorenim kaminom starih kua. U jednom kutu stajala je smea komoda, u drugom uska prekrivena postelja, a lijevo od prozora nalazio se toaletni stoli. Te su stvari, s jo dvije male, pletene stolice, sainjavale cjelokupni namjetaj. Pod je bio zastrt etverokutnim vviltonskim ilimom. Daske i drvena obloga bile su od smee crvotone hrastovine, tako stare i izblijedjele da su moda potjecale jo od vremena kad je kua zidana. Holmes odnese jednu stolicu u kut i sjedne na nju paljivo promatrajui svaku pojedinost. Kamo vodi ono zvonce upita pokazujui debeli gajtan koji je visio pored postelje, dok mu je resa leala na jastuku. U sobu domaice. ini se da nije odavna tu. Uvedeno je tek pred dvije-tri godine. Pretpostavljam da je vaa sestra zahtijevala da se uvede. Ne, ona ga uope nije upotrebljavala. Mi smo uvijek same sebi donosile sve to nam je trebalo. Zapravo gajtan je ovdje nepotreban. Moram naas ispitati pod ree i legne prislonivi lice na daske pa s leom u ruci pone puzati amo-tamo paljivo ispitujui pukotine. To isto uini i s daskama kojma su bili obloeni zidovi.

Najzad prie postelji i provede neko vrijeme pored nje, razgledavajui je i promatrajui zid na koji je bila prislonjena. Najzad uzme u ruku gajtan od zvonca pa ga jako povue. PRAETORIOUS 132 Gle, pa to je lano zvonce ree. Zar ne zvoni? Ne, nije ak ni vezano za icu. Vrlo zanimljivo! Gledajte, privreno je za kuku iznad malog ventilatora. udno, zaista. To nikad nisam opazila. Vrlo udno promrmlja vukui gajtan. Postoje jedna ili dvije neobine stvari u vezi s ovom sobom. Na primjer, kolika je budala morao biti graditelj koji je sproveo ventilator u drugu sobu, kad ga je s isto toliko truda mogao sprovesti napolje iz ove sobe. I to je neto novo ree ona. To je uinjeno otprilike u isto vrijeme kad je postavljen i ovaj gajtan za zvonce? opet e Holmes. Da, te male preinake uinjene su u isto vrijeme. Znai da su taj lani gajtan za zvonce i ventilator koji ne provjetrava imali vrlo odreenu namjenu. Ako dopustite gospoice Stoner, pogledat emo i drugu sobu. Soba doktora Rovlotta bila je vea od sobe njegove pastorke, ali isto tako jednostavno namjetena. Poljski krevet, mala polica puna knjiga, veinom tehnikog sadraja, naslonja pored postelje, obina drvena stolica do zida, okrugao stol i velika eljezna kasa to je bilo uglavnom sve to se moglo vidjeti. Holmes se zaustavljao pri svakom dijelu namjetaja, ispitujui svaki najveom panjom. to se nalazi ovdje unutra? upita kuckajui po kasi. Tu su poslovni papiri moga ouha. Zavirili ste, dakle, i u unutranjost kase. Da, ali samo jednom, prije nekoliko godina. Sjeam se da je bila puna papira. Ne nalazi li se u njoj i neka maka? Ne. Kakva udna misao! Pogledajte ovo! ree i podie zdjelicu mlijeka koja je stajala PRAETORIOUS 133 na kasi. Ne drimo maku. Ali imamo geparda i pavijana. Ah, da, razumije se. Pa gepard je samo velika maka. Ipak se usuujem rei da zdjelica mlijeka ne moe zadovoljiti njegov apetit. Postoji jo neto to bih elio vidjeti ree i pri tom une pored drvene stolice i najveom panjom ispita njeno sjedite. Hvala! ree, diui se i stavljajui u dep leu. Oho! Evo jo neto zanimljivo. Predmet koji je ugledao bio je mali korba za pse koji je visio na jednom kraju postelje. Bio je uvijen i vezan, liio je na omu. to mislite o tome, Watsone? To je obian korba, samo ne znam zato je tako vezan. Da, neobino je to, zar ne? Svijet je pokvaren, a najgore je to ima pametnih ljudi koji se koriste svojim mozgom da bi postali zloinci, ini mi se da sam dosta vidio, gospoice Stoner. Sada emo, ako dopustite, poi na livadu. Nikada nisam, vidio svog prijatelja tako namrtena i mrana lica kao kad smo napustili poprite istrage. Proetali smo nekoliko puta gore-dolje travnjakom, ali ni gospoica Stoner ni ja nismo htjeli prekidati tok njegovih misli. Sve dok se sam nije prenuo iz razmiljanja. Veoma je vano, gospoice Stoner ree Holmes da se u svakom pogledu pridravate mojih uputstava. Posluat u vas, gopodiine. Stvar je suvie ozbiljna da biste smijeli oklijevati. Od potpune poslunosti zavisi sam va ivot. Uvjeravam vas da u vas sluati. Prvo, ja i moj prijatelj moramo provesti no u vaoj sobi. Gospoica Stoner me pogleda. Da, tako mora biti. Dopustite mi da vam objasnim. Nije li ono PRAETORIOUS 134 tamo seoska krma? Da, to je Kruna. Vrlo dobro. Vide li se odanle vai prozori? Svakako. Kad se va ouh vrati morate se zatvoriti u svoju sobu pod izgovorom da vas mui glavobolja. Potom, kad budete uli da je legao, otvorite kapke na svom prozoru, otkaite rezu i na prozorsku dasku stavite svjetiljku kao znak za nas, a zatim se sa svim to vam moe zatrebati povucite u sobu u kojoj ste prije spavali. Ne sumnjam da ete unato neredu moi provesti jednu no.

28

 Oh, da, to mi nee biti teko. Ostalo prepustite nama. A vi? Gdje ete vi spavati? U vaoj sobi. Ispitat emo uzrok buci koja vas uznemirava. Uvjerena sam, gospodine Holmes, da ste ve doli do nekog zakljuka ree gospoica Stoner, stavivi ruku na rukav mog prijatelja. Moda jesam. Onda mi, zaboga, recite ta je uzrok smrti moje sestre. Volio bih imati sigurnije dokaze prije nego to vam to kaem. Moete li mi bar rei da li je umrla od iznenadnog straha, kao to ja mislim. Ne, to ne mislim. Smatrani da je postojao oitiji uzrok. A sad vas, gospoice Stoner, moramo napustiti, jer ako se doktor Rovlott, vrati i nae nas ovdje, onda smo uzalud doli. Do vienja, budite hrabri! Ako uinite ono to sam vam rekao, uskoro emo otkloniti opasnosti koje vam prijete. Sherlock Holmes i ja nismo imali tekoa sa spavaom sobom u Kruni. Prostorije su se nalazile na katu, pa smo sa svoga prozora mogli obuhvatiti pogledom vrata i naseljeno krilo zamka Stoke PRAETORIOUS 135 Moran. U sumrak smo vidjeli doktora Rovlotta kako se provezao: njegov stas isticao se pored sitne prilike djeaka koji ga je vozio. Djeak je imao tekoa da otvori teka eljezna vrata, uli smo doktora kako grmi i vidjeli ga kako stisnutim pesnicama prijeti djeaku. Dvokolice produe put zamka, zatim smo opazili kako se izmeu drvea pomalja svjetlo, jer je u jednom od salona upaljena svjetiljka. Znate li, Watsone obrati mi se Holmes dok smo tonuli u sve dublji mrak pomalo se ustruavam da vas noas povedem sa sobom. Postaje opasno. Mogu li vam pomoi? Vae bi mi prisustvo bilo neprocjenjivo vano. Onda u vam se pridruiti. To je veoma ljubazno od vas. Govorite o opasnosti. Sigurno ste u onim sobama vidjeli neto to sam i ja vidio! Da. Ali smatram da sam doao do zakljuka do kojih vi niste doli. Pretpostavljam da ste vidjeli sve ono to sam i ja vidio. Nisam vidio nita znaajno, izuzev gajtana za zvonce, ali priznajem da se ne mogu dosjetiti emu bi on mogao posluiti. Vidjeli ste i ventilator, zar ne? Da, ali smatram da tako mali otvor izmeu dvije sobe nije nita neobino. Tako je malen da ni takor ne bi mogao kroza nj da proe. Prije nego to smo doli u Stoke Moran znao sam da emo u sobi nai ventilator. Dragi moj Holmes! Da, znao sam. Sjeate li se kako je gospoica Stoner izjavila da je njena sestra osjeala miris cigara doktora Rovlotta. To navodi na zakljuak da mora postojati nekakva veza izmeu te dvije sobe. Tu vezu nije bilo lako opaziti, inae bi je sudac istraitelj vidio. Izjava gospoice Stoner navela me da zakljuim da tu vezu predstavlja PRAETORIOUS 136 upravo ventilator. Zar u tome moe biti zla? udno je to se neke stvari vremenski podudaraju. U toj je sobi postavljen gajtan gotovo u isto vrijeme kad osoba koja spava u toj sobi umire. Zar vam to nije upalo u oi? Jo uvijek ne mogu razumijeti. Jeste li vidjeli neto neobino u vezi s posteljom? Nisam. Postelja je privrena jednom sponom za pod. Jeste li ikada vidjeli da se postelje tako privruju. To ne mogu rei. ena nije mogla pokrenuti svoju postelju. Njena se postelja morala nalaziti uvijek u istom poloaju prema ventilatoru i uzici, tako, naime, moramo nazvati onaj konopi, jer on nije nikada posluio kao gajtan za zvonce. Holmes! uzviknem ini mi se da nazirem na to smjerate. Stigli smo na vrijeme da sprijeimo lukav i uasan zloin. U pravom smislu rijei lukav i uasan. Kad lijenik skrene stranputicom, postaje zloinac najgore vrste. Pored ivaca, on ima i znanja. Palmer i Prichard pripadali su prvacima svoje profesije. Ovaj ih je nadmaio. Ali nas, nadam se, nee nadmudriti. Ali prije nego to proe no mi emo doivjeti jo dosta uasa. A sada popuimo jo koju lulu i skrenimo misli na neto veselije. Oko devet sati svjetlo izmeu drvea se ugasi. Zamak utrne u

potpuni mrak. Prou dva duga sata. Odjednom, upravo kad je otkucavalo jedanaest, zasja jedno svjetlo. To je znak za nas ree Holmes skoivi na noge. Dolazi s prednjeg prozora. Izlazei, izmijeni nekoliko rijei s naim domainom, objasnivi mu da idemo u posjetu jednom naem poznaniku, pa emo kod njega provesti moda itavu no. PRAETORIOUS 137 Ledeni vjetar duvao nam je u lice, a uto svjetlo to je ispred nas treperilo vodilo nas je sve blie izvrenju opasnog zadatka. Nismo imali tekoa da stanemo na tlo imanja jer su u staroj ogradi oko parka zjapile otvorene rupe. Stigli smo do travnjaka, odjednom iz gustog lovorova ipraga iskoi neto nalik na strano iznakaeno dijete iskrivljenih nogu, pa se baci na travu, a zatim pretravi preko travnjaka nestane u mraku. Boe moj, jeste li ga vidjeli? I Holmes se zaprepastio. Stisnuo mi ruku kao klijetima. Zatim se tiho nasmije i prisloni mi usne na uho. Krasno domainstvo promrmlja u zajednici s majmunom. Zaboravio sam da to neobino mezime uva doktora. Meutim, bio je tu i gepard kojega smo svakog trenutka mogli osjetiti na svojoj grbai. Priznajem da sam osjetio izvjesno olakanje kad sam, ugledavi se u Holmesa, skinuo cipele i naao se u spavaoj sobi. Holmes tiho zatvori prozorske kapke, premjesti svjetiljku na sto i baci pogled po sobi. Nita se u njoj nije izmijenilo otkad smo je danju razgledali. Poto dopuzi do mene i od ruke napravi trubu, apnu mi tako tiho na uho da sam morao napregnuti sve snage da bih razaznao rijei. I najmanji um mogao bi biti sudbonosan. Klimnem glavom u znak da sam uo. Morat emo sjediti u mraku, jer bi se kroz ventilator moglo opaziti svjetlo. Ponovno klimnem glavom. Nemojte zaspati, u pitanju vam je ivot. Pripremite revolver. Ja u sjesti na rub postelje, a vi sjednite na ovu stolicu. Izvadim revolver pa ga poloim na ugao stola. Holmes pronae dugi, tanki tap pa ga stavi na postelju da mu bude pri ruci. Poto uzme kutiju ibica i komad svijee, ugasi svjetlo. Ostadosmo u mraku. Nikad neu zaboraviti to uasno bdjenje. Nikakav um nije dopirao do mene, ni samo uvlaenje daha, a ipak sam znao da moj prijatelj sjedi otvorenih oiju, nekoliko koraka od mene, u istom PRAETORIOUS 138 stanju nervne napetosti. Kroz prozorske kapke nije mogao proi ni zraak svjetlosti. Izvana bi ponekad dopro krik none ptice, a jednom se na samom prozoru zauo dug, jeziv jecaj slian majem, koji nam je kazivao da je gepard puten. Iz daljine je dopirao dubok zvuk crkvenog zvona koje je izbijalo etvrt sata. Koliko su izgledale duge te etvrti! Odzvonilo je jedanaest sati, odzvonio je jedan sat, odzvonila su dva i tri sata, a mi smo jo uvijek sjedili u tiini, u iekivanju onog to nas je moglo snai. Odjednom se u visini, u pravcu ventilatora, pojavi i odmah nestade bljesak svjetla, praen jakim mirisom gorueg ulja i zagrijanog metala. Netko je u drugoj sobi upalio slijep fenjer. uo se potmuli um kretanja, a zatim se opet sve stialo, samo je miris postajao jai. Pola sata sjedio sam nauljenih uiju. Odjednom se zauje piskutljiv i priguen um, kao kad tanak mlaz pare izlazi iz lonca. Holmes skoi s kreveta, zapali ibicu i poe bijesno udarati po gajtanu zvonca. Vidite li je, Watsone? vikao je. Vidite li je? Uzalud sam se napinjao da neto vidim. Kad Holmes kresnu svjetlo, zaujem tiho i jasno siktanje, ali iznenadni bljesak koji mi zabljeti umorne oi ne dade mi da raspoznam to je to po emu moj prijatelj tako divljaki udara. Lice mu je bilo samrtniki blijedo, puno uasa i gnuanja. Odjednom prestane udarati. Zurio je u ventilator, kad se nonom tiinom prolomi straan krik kakav ne pamtim. Bio je to promukli i sve glasniji krik, upravo vrisak bola, strave i gnjeva. Prialo se da je dolje u selu probudio ljude i digao ih iz postelja, a uo se i u udaljenom upnom domu. Od tog nas krika obuze jeza, pa smo obojica buljili jedan u drugoga, sve dok u tiini ne zamrijee i posljednji njegovi odjeci. to to znai proaputam sav zadihan. To znai da je sve svreno odgovori Holmes. Moda je, uostalom, tako i bolje. Uzmite revolver, ui emo u sobu doktora Rovlotta. PRAETORIOUS 139

29

Zabrinuta lica upali svjetiljku, krene hodnikom i zakuca dva puta na vrata sobe, ali mu se nitko ne odazva. Onda pritisne kvaku i ue, a za njim uem i ja s uperenim revolverom u ruci. Ukaza nam se neobian prizor. Na stolu je stajao slijep fenjer s poluotvorenim zaklopcem i bacao sjajne zrake svjetla na odkrinutu eljeznu kasu. Za stolom je sjedio doktor Rovlott, odjeven u sivu kunu haljinu, ispod koje su mu provirivali goli noni lanci, s crvenim turskim papuama bez peta na nogama. U krilu mu je leao dugi korba s kratkom drkom, onaj koji smo vidjeli prethodnog dana. Brada mu je strila uvis, a oi ukoene i pune uasa, upro je u strop, u jedan kut. Oko obrva imao je neobinu utu traku sa smeim tokicama: inilo se kao da mu je vrsto stegnuta oko glave. Kad smo uli nije se pokrenuo niti je dao bilo kakav znak ivota. Traka! Pjegasta traka! apne Holmes. Koraknern blie prijatelju. U istom trenutku udan ukras oko doktorove glave pone se kretati i iz kose se pojavi spljotena glavica, u obliku dijamanta, i nabrekli vrat odvratne zmije. Zmija iz movare! krikne Holmes najsmrtonosniji indijski gmaz. Desetak sekundi poslije ujeda bio je mrtav. Nasilnik je rtva svog nasila. Tko drugome jamu kopa sam u nju pada. Bacimo tu betiju u njenu jazbinu. Gospoicu Stoner odvedite na neko sigurno mjesto i obavijestite okrunu policiju o svemu to se ovdje odigralo. To su stvarne injenice koje su uzrokovale smrt doktora Rovlotta od Stoke Morana. Nije potrebno da duim i opisujem kako smo zaplaenoj djevojci javili stranu vijest, kako smo je potom jutarnjim vlakom odveli dobroj, staroj tetki u Harrow, prepustivi je njenoj brizi, i kako je spori tok zvanine istrage doao do zakljuka da je doktor naao smrt ii nesmotrenoj igri sa svojom opasnom mezimicom. Ono malo to je jo trebalo da saznam o tom sluaju Sherlock Holmes ispriao mi je kada smo se sutradan vraali kui. Doao sam ree mi do potpuno krivog zakljuka, to pokazuje, dragi moj Watsone, koliko je opasno rasuivati na osnovu nedovoljnih podataka. Prisustvo Cigana i rije trake to ju je jadna djevojka izustila as prije smrti, nesumnjivi znaci da je djevojka u PRAETORIOUS 140 posljednji as, kad je svjetlo ibica obasjalo sobu, postala svjesna uzroka svoje smrti, naveli su me na potpuno pogrean put. Mogu sebi upisati u zaslugu to sam odmah ponovo razmotrio svoje stanovite, pa mi je tek onda postalo jasno da opasnost koja je prijetila gospoici Stoner nije mogla doi ni kroz prozor ni kroz vrata sobe. Panju mi privue, kao to sam ve rekao, onaj ventilator i gajtan za zvonce koji se sputao do same postelje. Otkrie da je to bio laan gajtan za zvonce i da je postelja bila privrena za pod, pobudilo je sumnju da je gajtan sluio kao most za neto to prolazi kroz otvor ventilatora i silazi na postelju. Odmah mi se javila pomisao o zmiji. Kad sam tu pomisao doveo u vezu sa saznanjem da se doktor snabdio zvijerima iz Indije, znao sam da sam na pravom putu. Misao da se upotrijebi otrov koji se vjerojatno nee moi otkriti kemijskim pokusom, mogla je pasti na pamet samo otroumnom i bezobzirnom ovjeku. Brzina kojom takav otrov djeluje predstavlja izvjesnu prednost. Bio bi to istraitelj zaista otra oka koji bi mogao opaziti dva tamna uboda na mjestu gdje su se zaboli otrovni zubi. Razmiljao sam i o zvidanju. Zloinac je morao, dakako, dozvati zmiju natrag prije nego to jutarnja svjetlost otkrije rtvu. Vjerojatno ju je vjebao hranei je mlijekom koje smo vidjeli, da bi mu se vratila kad je pozove. Stavljao bi je na otvor ventilatora u vrijeme koje je smatrao najpogodnijim, sa sigurnou da e se zmija spustiti niz gajtan do postelje. Moda e ujesti djevojku, a moda je nee ujesti; moda e djevojka svake noi u toku jednog tjedna izbjei ujed zmije, ali prije ili kasnije morat e pasti kao njena rtva. Doao sam do tih zakljuaka prije nego to sam uope uao u doktorovu sobu. Ispitivanje njegove stolice pokazalo je da obiava stati na nju, to je, razumije se, bilo potrebno da bi mogao dosei ventilator. Jedan pogled na kasu, na zdjelicu s mlijekom i na omu na vrpci bia, rastjerao mi je sve preostale sumnje. Metalni zvuk to ga je gospoica Stoner ula izazvao bi njen ouh kad je naglo zatvorio vrata od kase u kojoj je drao stranu zmiju, uo sam zmiju kako sike, uli ste je sigurno i vi, pa sam odmah upalio svjetlo i napao je. Tako ste je otjerali kroz ventilator. A ona je u drugoj sobi napala svog gospodara. Moji su je udarci PRAETORIOUS 141 razdraili pa je ona nasrnula na prvo ljudsko bie na koje je naila. Zato sam posredno odgovoran za smrt doktora Rovlotta. Ali ne bih mogao rei da e to suvie opteretiti moju savjest. PRAETORIOUS 142 INENJEROV PALAC

Za vrijeme prisnih odnosa koji su me godinama vezivali za mog prijatelja Sherlocka Holmesa bilo je mnogo problema koji su ga zanimali, ali ja sam mu samo na dva skrenuo panju: na sluaj s palcem Hatherleya i na sluaj s ludilom pukovnika Warburtona. Ovaj potonji mogao je pruiti svakom pronicljivom ovjeku i promatraustvaraocu priliku za rafiniraniji rad, ali je onaj prvi bio toliko neobian po svom poetku, a toliko dramatian po svojim posljedicama, da njega vie vrijedi istaknuti, mada je mom prijatelju pruio manje mogunosti da primijeni svoje poznate metode dedukcije putem razmiljanja pomou kojih je postizavao znaajne rezultate. Uvjeren sam da je ova moja pria iznijeta vie puta u novinama, ali kao to biva sa svim pripovijestima takve vrste, ona se ovjeka ne doima tako snano u obinom novinskom prikazu dogaaja kao to ga se doima kad mu se injenice polagano raspredaju pred oima, pa mu se tajna na taj nain postepeno polako rasvjetljava i svako ga novo otkrie dovodi korak blie potpunoj istini. Utisak to su ga u to vrijeme razne okolnosti uinile na mene bio je toliko snaan da ga dvije godine, koje su otada protekle, nisu mogle gotovo nimalo oslabiti. U ljeto 1889. godine, kratko vrijeme nakon mog vjenanja, dogodilo se ovo to sad elim ukratko ispriati. Ponovo sam preuzeo privatnu praksu pa sam ostavio Holmesa u njegovim prostorijama u Baker Streetu, ali sam stalno navraao k njemu i nagovarao ga da se okani svojih boemskih navika i da nas jednom posjeti. Praksa se neprestano granala i, kako se desilo da sam se nastanio blizu stanice Paddington, dobio sam nekoliko pacijenata meu njenim slubenicima. Jedan od njih, kojega sam izlijeio od teke i dugotrajne bolesti, stalno me kovao u zvijezde i nastojao mi poslati svakog bolesnika na koga je mogao utjecati. Jednoga jutra, neto prije sedam sati, probudi me djevojka kucanjem na vrata i saopi da su dola dva ovjeka sa stanice Paddington u ordinaciju. Obuem se, znajui iz iskustva da su eljezniki sluajevi rijetko kada svakidanje prirode, pa pohitam niz PRAETORIOUS 143 stepenice. Kad sam siao, stari moj saveznik, straar, izie iz sobe i zatvori za sobom vrata. Doveo sam ga ovamo proapta pokazavi palcem iza sebe sad mu je dobro. Ama to je? upitam ga jer se po njegovim kretnjama moglo naslutiti da je zatvorio u sobu neko udno stvorenje. Novi pacijent proapta. Mislio sam da u ga morati na rukama donijeti ovamo, tamo se nije mogao ni pomai. Eto ga tu, iva i zdrava. A sada moram otii, doktore, eka me posao upravo kao i vas. Moj vjerni Cardesh izae, a ja nisam dospio ni da mu se zahvalim. Uem u svoju ordinaciju i zateknem nekog ovjeka za stolom. Bio je obuen jednolino, u odijelo od tvida boje vrijesa, ohanu kapu bio je stavio na moje knjige. Jednu je aku ovio maramicom natopljenom mrljama krvi. Mlad, moglo mu je biti najvie dvadeset pet godina, krepak, muevan, ali pretjerano blijeda lica, doimao se kao ovjek koji pati od udne uzrujanosti, nastojei iz petih ila da je obuzda. ao mi je, doktore, to vas tako rano diem iz postelje ree. Noas sam imao veoma ozbiljnu nezgodu. Jutros sam stigao vlakom i, kad sam se raspitao na stanici Paddington gdje bih mogao nai lijenika, ovaj valjani momak dopratio me ovamo. Predao sam djevojci svoju posjetnicu, ali vidim da ju je ostavila na stoiu. Uzmem posjetnicu: G. Cictor Hatherley, inenjer hidraulikog smjera, 16 A Victoria Street (III kat). Tako sam saznao ime, titulu i stan svoga jutarnjeg posjetioca. ao mi je to ste morali ekati rekao sam sjedajui u svoju radnu stolicu. Kao to vidim, dolazite s nonog putovanja. Proveli ste, dakle, prilino jednolino ovu no. Ah, to se mene tie, ne bih ba mogao tu no nazvati jednolinom. ree i poe se smijati. Smijao se gromko,, oslanjajui se na stolicu i tresui se itavim tijelom. Svi moji lijeniki instinkti pobune se protiv ovog smijeha. Prestanite! viknem. Priberite se! Natoim mu vode iz stolne boce. Meutim, od toga nije bilo nikakve koristi. Pao je u jedan PRAETORIOUS 144 od onih histerinih nastupa koji zahtijevaju snane prirode kad prebrode jaku krizu. Uskoro se smiri iznuren i postien. Nainio sam ludu od sebe ree. Ni najmanje. Popijte ovo! - Dolijem malo rakije u vodu i njegovi blijedi beskrvni obrazi ponovo poprime zdravu boju. Sad se osjeam bolje! ree. Doktore, pogledajte, molim vas, moj palac ili, bolje reeno, mjesto gdje se nalazio moj palac. Odmota maramicu i isprui aku. Od pogleda na nju zaigrae ak i moji oguglali ivci. Na njoj su strila etiri prsta i neka strana crvena,

30

spuvasta povrina na kojoj se nekad nalazio palac, koji je sad bi o u korijenu iupan ili odsjeen.. Zaboga! viknem pa to je strana ozljeda. Mora da ste strahovito krvarili. Da. Zbog gubitka krvi bio sam se onesvijestio. ini mi se da sam dugo ostao bez svijesti. Kad sam doao k sebi vidio sam da jo krvarim, pa sam vrsto omotao prst oko zaglavka maramicom i ukrutio ga jednim prutiem. Odlino! Postupili ste kao to bi postupio kirurg. E, pa to je nekako moj posao, slinim poslom bavi se i hidraulika. Mora da je orue bilo teko i otro. Bilo je to neto nalik na sataru ree. Nesretan sluaj, pretpostavljam. O, ne, nikako. Pa to onda, napad? Da, straan napad. -Je li mogue? Prosto me zaprepatavate. Operem ranu, oistim je, previjem je i omotam vatom i karboliziranim zavojem. Naslonjen na stolicu, on se itavo vrijeme nije makao, sve je otrpio a da se nije ni trgnuo, samo bi se s vremena PRAETORIOUS 145 na vrijeme ugrizao za usnu. Kako se osjeate? upitam ga kad zavrim posao. Vanredno! Zahvaljujui vaoj rakiji i vaim zavojima osjeam se kao preporoen. Bio sam veoma slab. Moda bi bilo bolje da o tome ne govorite. Oito vam ide na ivce. - Ah ne sada, vie ne. Moram jo ispriati policiji to mi se desilo. Rei u vam u povjerenju: da nema uvjerljivog dokaza te rane, ne vjerujem da bi policija mom iskazu povjerovala. U pitanju je neobian sluaj, a ja, osim te rane nemam drugog dokaza kojim bih mogao potkrijepiti svoje tvrdnje. Da mi policija i povjeruje, moji su podaci tako nesigurni da ne znam da li bih mogao podii optubu. Oh! uzviknem ako postoji kakav problem koji bi trebalo da rijeite prije nego to se prijavite policiji, toplo vam preporuujem da se obratite mom prijatelju Sherlocku Holmesu. Ah, uo sam za tog momka odvrati moj posjetilac i mnogo bih se veselio kad bi se on prihvatio toga posla, iako se, naravno, moram i slubeno obratiti policiji. Hoete li mi dati preporuku? Uinit u neto bolje, osobno u vas odvesti pravo k njemu. Odlino! Pozvat emo fijaker i otii emo zajedno. Stii emo upravo na doruak. Osjeate li se sposobni? Da, neu imati mira dok mu ne ispriam svoju nevolju. Moj sluitelj pozvat e fijaker, a ja u vam se za koji trenutak pridruiti. Pohitam uz stepenice, javim se svojoj eni i za pet minuta bio sam u dvokolicama, koje su nas vozile u Baker Street. Kao to sam oekivao, Sherlock Holmes bio je pred doruak u domaem kaputu u svojoj dnevnoj sobi. itao je oglase u Timesu o nestalim ljudima i puio lulu, koju je obino nabijao svim moguim duhanskim epovima od puenja preostalim od prethodnog dana. Te PRAETORIOUS 146 ostatke briljivo je suio na okvirima kamina. Primio nas je prijazno, kao to to odgovara njegovoj prirodi, naruio prene unke s jajima i zadrao nas na bogatom doruku. Poslije posadi naeg novog znanca na divan, stavi mu jastue pod glavu i nadohvat ruke au rakije s vodom. Vidi se odmah da ono to ste doivljeli nije obina stvar, gospodine Hatherley ree. Molim vas, legnite tu i raskomotite se kao da ste u svojoj kui. Priajte nam to znate, a kad se umorite, okrijepite se. Hvala vam ree moj pacijent ali otkad mi je olctor stavio zavoj, osjeam se kao preporoen. Meutim, doruak kojim ste me poastili upotpunio je lijeenje. Nastojat u vam oduzeti to manje vremena koje vam je dragocjeno, pa u odmah prei na izlaganje svog udnog doivljaja. Holmes se smjesti u duboki naslonja, sklopi oi, a licu dade izraz umora, maskirajui na taj nain otroumnost. U tiini smo sluali udnu priu naega posjetioca. Treba da znate da sam bez roditelja i neenja i da stanujem sam u najmljenoj sobi u Londonu. Po zanimanju sam inenjer hidraulikog smjera. Za sedam godina rada u dobro poznatoj firmi Venner & Matheson stekao sam veliko iskustvo. Prije dvije godine, poslije smrti mog jadnog oca, raspolagao sam prilinom svotom novca, pa sam odluio da se osamostalim, zato sam uzeo pod zakup

poslovnu prostoriju u Victorija Streetu. Pretpostavljam da svatko dolazi do spoznaje da prvi neovisni koraci u poslu predstavljaju muno iskustvo. Ja sam imao izuzetno muno iskustvo. itave dvije godine imao sam svega tri savjeta i jedan mali posao. Moji su se ukupni izdaci uveliko poveali. Danomice, od devet izjutra do etiri po podne, ekao sam u svojoj maloj rupi muterije, dok nisam poeo gubiti hrabrost. Meutim, jue, upravo kad sam htio napustiti ured, slubenik mi saopi da me eka gospodin koji eli sa mnom poslovno razgovarati. Predao mi je pri tom i posjetnicu na kojoj je bilo odtampano ime posjetioca: Lvsander Stark, pukovnik. PRAETORIOUS 147 Za njim je uao i sam pukovnik, ovjek visok i neobino mrav. Tako mrava ovjeka nikad u ivotu nisam vidio. Lice mu se sasvim uiljilo, a koa na izboenim jagodicama postala mlohava. I pored iscrpljenosti pogled mu je bio spokojan, korak siguran, dranje vrsto. Skromno, ali prikladno obuen, imao je izgled ovjeka etrdesetih godina. Gospodine Hatherley, oslovio me s njemakim naglaskom preporueni ste mi ne samo kao osoba koja vlada dobro svojom strukom ve i kao razborit ovjek koji umije uvati tajnu. Polaskan njegovim rijeima, isti bi osjeaj obuzeo svakog mladog ovjeka na mom mjestu, rekoh mu: Smijem li vas zapitati tko me tako dobro preporuio? Moda e biti bolje da vam to ne kaem. Iz istoga sam izvora doznao da ste bez roditelja i neenja i da stanujete u Londonu kao samac. To je tono, odgovorim mu, ali vi ete me izviniti ako vam kaem da ne shvaam u kakvoj je to vezi s mojom strunom kvalifikacijom. Koliko sam vas razumio, vi elite razgovarati sa mnom o strunom problemu? Da. Ali odmah ete se uvjeriti da je sve to govorim umjesno. Imam za vas zadatak iz vae struke koji zahtijeva najstrou diskreciju, pa ete shvatiti da se ona moe oekivati prije od ovjeka samca negoli od ovjeka koji ivi porodinim ivotom. Obeavam da u uvati tajnu. U razgovoru sa mnom otro me promatrao, pa mi se uini da nikad nisam vidio tako sumnjiave i ispitivake oi. Znai obeavate? upita najzad. Da, obeavam. Obeavate, dakle, apsolutnu diskreciju prije nego to pristupite povjerenom zadatku za vrijeme njegova izvrenja i po njegovu izvrenju? I da se neete vraati na tu stvar, bilo usmeno ili pismeno? PRAETORIOUS 148 Dao sam vam svoju rije. Vrlo dobro. On odjednom odskoi, sunu kroz sobu i irom otvori vrata. Hodnik je bio prazan,. To je u redu ree i vrati se. Znam da su slubenici ponekad radoznali u pogledu poslova svojih efova. Sada moemo razgovarati u punoj sigurnosti. Potom primae svoju stolicu do moje i pone ponovo piljiti u mene istim onim ispitivakim pogledom zamiljena ovjeka. udnovato kreveljenje toga ovjeka koji je bio sav kost i koa pobudi u meni osjeaj ogavnosti i, gotovo bih rekao, straha. Ni misao da bih mogao izgubiti svoga klijenta nije me mogla obuzdati da ne ispoljim svoje nestrpljenje. Molim vas, gospodine, recite mi o kakvom je poslu rije. rekoh, moje je vrijeme dragocjeno. Neka mi bog oprosti tu posljednju reenicu, ali rijei mi se same omakoe s usana. Da li bi vam odgovaralo pedeset gvineja za posao koji se moe izvriti u jednoj noi? upita me. Divno! Posao se moe izvriti u jednoj noi, ali vi biste ga mogli izvriti i za jedan sat. elio bih saznati vae miljenje o hidraulinom nabijau koji se pokvario. Ako nam pokaete u umu je stvar, lako emo ga sami popraviti. to mislite o tom zadatku? Posao je lak, a plaa obilata. Upravo tako. eljeli bismo da noas doete posljednjim vlakom. Kamo? U Evford u Berkshire. Mjestance se nalazi na granici Oxfordshirea, a udaljeno je sedam milja od Readinga. Sa stanice Paddington odvest ete se oko jedanaest i petnaest. Vrlo dobro. Izai u pred vas kolima. Znai, donde ima jo vonje? Da, nae je mjestance zabaeno. Nalazi se dobrih sedam milja PRAETORIOUS

31

149 daleko od stanice Evford. Onda u jedva stii onamo prije ponoi. Pretpostavljam da nema povratnom vlaka. Bit u primoran da tamo provedem cijelu no. Da. S konakom nee biti tekoa. To je veoma nezgodno. Ne bih li mogao doi u neko zgodnije vrijeme? Najbolje je da doete kasno. Zato vam i dajemo honorar koji se plaa za miljenje najboljih strunjaka i za noni rad. Meutim, ako se neete prihvatiti toga posla, za to jo uvijek imate vremena. Pomislio sam da e mi pedeset gvineja dobro doi. Ne mislim to, nikako, rekao sam. Rado u se prilagoditi vaim eljama. Meutim, elio bih doznati neto vie o poslu koji bih morao izvriti. Svakako. Potpuno je prirodno da je diskrecija pobudila vau radoznalost. Pretpostavljam da nas nitko ne prislukuje? Budite sigurni. Vjerojatno znate da je jedna vrsta kiparske gline dragocjen materijal koji je pronaen svega na jednom ili dva mjesta u Engleskoj? uo sam. Prije kratkog vremena kupio sam sasvim malo imanje deset milja od Readinga. Srea me posluila pa sam na jednoj od svojih njiva otkrio nalazite gline. Meutim, kad sam ispitao tlo otkrio sam da je nalazite srazmjerno maleno i da se nalazi izmeu dva mnogo prostranija, s desne i s lijeve strane od njega, koja su, meutim, oba na zemljitu mojih susjeda. Dobriine ive u blaenom neznanju da im zemlja sadri neto to vrijedi koliko i rudnik zlata. Naravno, u mom je interesu bilo da otkupim tu zemlju prije nego to otkriju njenu pravu vrijednost. Ali, na nesreu, nisam imao dovoljno kapitala da to ostvarim. Prijatelji su me savjetovali da otponem radom potajno na svom malom nalazitu da bih tako zaradio novac koji e nam omoguiti da otkupimo susjedna polja. Tako smo se latili posla uz pomo jedne hidrauline prese. Kao to sam vam objasnio, ona se PRAETORIOUS 150 pokvarila pa bismo eljeli da vidite u emu je stvar. Znate, mi veoma ljubomorno uvamo svoju tajnu. Ako bi se jednom proulo da smo u nau kuicu doveli inenjera hidraulinog smjera, izazvali bismo radoznalost, to bi onemoguilo na plan. Eto zato sam traio vae obeanje da nikome neete ni spomenuti da noas idete u Eyford. Nadam se da sam sve objasnio. Potpuno vas shvaam, rekoh. Samo jedno ne mogu razumjeti! to e vam hidraulina presa pri kopanju kiparske gline koja se, koliko je meni poznato, kopa kao ljunak. Ah, ree nehajno, mi imamo naroit proces rada. Sabijamo zemlju u opeke, tako da je moemo pomicati, a da pri tom ne otkrijemo to ona zapravo predstavlja. Ali to je sitnica. Sad sam vam, gospodine Hatherley, otkrio tajnu i pokazao vam koliko se u vas uzdajemo. Rekavi to, ustane. Dakle, ekam vas u Evfordu u 11.15. Bit u toan, odgovorim. I nikome ni rijei! ree jo jednom, a onda, upravi u mene svoj posljednji dugi, ispitivaki pogled i stegavi mi ruku ledenim i neprijatno vlanim stiskom, urno izae iz sobe. Tako, a sad vas molim da mi vjerujete, kad sam dospio da hladno porazmislim o svemu tome, grdno sam bio iznenaen neoekivanim zadatkom koji mi je bio povjeren. Naravno, bio sam zadovoljan jer je honorar bio desetorostruk prema onome koji bih zatraio da je meni bilo preputeno da predloim cijenu za tu uslugu. Uz to postojala je i mogunost da taj posao povue za sobom i druge. Ali moj poslodavac nimalo mi se ne svia. Njegovo lice i dranje uinie na mene lo utisak. Nisam se mogao pomiriti ni s njegovim objanjenjem da moram stii u pomo u mjestance nedaleko Evforda, kao ni s njegovim strahom da progovorim kome o tom svom poslu. Ipak se otresem zlih slutnji, prihvatim se dobre veere i odvezem se na stanicu Paddington. U Readingu sam promijenio ne samo vagon nego i vlak. Stigao sam na malu slabo osvijetljenu stanicu poslije jedanaest sati. Bio sam jedini putnik koji je siao. Na peronu se nalazio samo dremljivi nosa sa svjetiljkom u ruci. Meutim, kad sam izaao kroz vrataca, zatekao PRAETORIOUS 151 sam svoga odskoranjeg znanca preko puta, u sjeni. Bez rijei mi stegne ruku, gurne u kola i mi krenusmo to je konj bre mogao. U kola je bio upregnut samo jedan konj? upita Homes. Da, samo jedan. Jeste li vidjeli kakve je bio boje? Jesam. Kola su bila osvijetljena s jedne strane pa sam ga dobro vidio. U kola je bio upregnut rii konj. Izmoren ili svje?

Svje i istimaren. Hvala. Izvinite to sam vas prekinuo. Dakle, vozili smo se kolima najmanje jedan sat. Pukovnik Lvsander Stark rekao je da je mjesto daleko od stanice svega sedam milja, ali, po brzini kojom smo se vozili i vremenu koje smo proveli na putu, ini mi se da je moralo biti daleko itavih dvanaest milja. Cijelo to vrijeme on je sjedio pored mene i utio. U vie navrata, kad god bih ga pogledao, opazio sam da me veoma budno motri. U tom kraju ceste koje vode preko polja nisu naroite, pa smo esto i naglo zaokretali i propisno se truckali. Pokuao sam proviriti kroz prozor da ustanovim gdje se nalazim, ali okna su bila od neprovidnog stakla. S vremena na vrijeme usudio sam izrei poneku opasku, da bih prekinuo jednolinost vonje, ali pukovnik bi mi odgovorio samo jednoslonom rijei pa bi razgovor odmah zavrio. Najzad se nastavi mirnija vonja po ljunku, a onda kola odjednom stanu. Pukovnik Lvsander Stark iskoi i, kako sam ga slijedio, brzo me gurne u jedan trijem koji se otvorio pred nama. Stupismo pravo iz kola u hol, tako propustih baciti bar letimian pogled na prednji dio kue. im sam prekoraio prag kue, vrata se za mnom zalupe, a kola se udalje. Kua je bila u mraku. Pukovnik je traio ibice i neto gunao kroz zube. Odjednom se na drugoj strani hodnika otvore vrata i duga traka svjetlosti uperi se u nas sve vie se irei. Sa svjetiljkom u ruci, koju je drala nad glavom, pojavi se zgodna ena. Njena tamna haljina morala je biti od skupocjenog materijala, to se vidjelo kad ju je obasjala svjetlost izustivi nekoliko rijei na nekom stranom jeziku, PRAETORIOUS 152 kao da hoe da nas neto pita, a onda se tako naglo trgne da joj zamalo svjetiljka ne ispadne iz ruke. Moj ju je pratilac grubo prekorio jednoslonom rijei. Poto joj neto apne na uho, pukovnik je odgurnu. Budite ljubazni pa me priekajte nekoliko minuta u ovoj sobi, ree mi otvorivi vrata koja su vodila u drugu sobu. Bila je to tiha, lijepo namjetena soba s okruglim stolom u sredini na kojem je bilo razasuto nekoliko njemakih knjiga. Pukovnik Stark stavi svjetiljku na harmonij pored vrata. Priekajte me samo trenutak, ree i nestane u mraku. Bacim pogled na knjige koje su leale na stolu i, premda ne znam njemaki, razaberem da dvije sadre naune rasprave, a ostale poeziju. Nadao sam se da u ugrabiti priliku da bacim pogled na okolicu, pa priem prozoru, ali preko njega bili su navueni kapci od hrastovine s tekim zasunom. U kui je vladala grobna tiina. Jedino je negdje u hodniku glasno kucao stari sat. Spopade me osjeaj nelagodnosti. Tko su ti Nijemci i to rade u jednoj tako neobinoj zgradi? Gdje se to mjesto nalazi? Bio sam deset milja daleko od Eyforda, to je bilo sve to sam znao, ali da li sam se nalazio sjeverno ili juno, istono ili zapadno, o tome nisam imao pojma. Na tom podruju nalazili su se pored Readinga i drugi gradovi, pa se to mjesto nije moglo nalaziti u osami. Jedno je bilo sigurno: sudei po potpunoj tiini moralo se nalaziti na otvorenom polju. Koraao sam gore-dolje po sobi, pjevuei da se ohrabrim, pa sam pri tom sve jasnije uviao da u toj mrtvoj tiini, u kojoj se nita ne mie, zaista zasluujem zaradu od pedeset gvineja. Odjednom se odkrinu vrata moje sobe. Na pragu je stajala ona ena. Iza nje hol u tami. Na prvi pogled spazim da premire od straha. Zatim i mene spopade jeza. Ona podie uzdrhtali prst u znak opomene da utim, pa mi apui uputi nekoliko rijei na loem engleskom jeziku, osvrui se iza sebe. Ja bih otila ..., promuca. Ja ovdje ne bih ostala. Ovdje vas ne eka nikakvo dobro. Ali, gospoo, rekoh, pa jo se nisam ni latio posla radi kojeg PRAETORIOUS 153 sam doao. Ne mogu otii prije nego to vidim stroj. Ne isplati se ekati, nastavi ona, sada moete proi kroz vrata, nitko vas nee vidjeti. A zatim, videi da se smjekam i klimam glavom, ona se odjednom otrese svakog ustruavanja i sklopljenih ruku kroi prema meni. Tako vam boga, apnu mi, gubite se odavde prije nego to bude prekasno! Ali ja sam po prirodi pomalo tvrdoglav, i kad mi se isprijee prepreke, jo se upornije prihvaam poduzetog posla. Pomislim na svoj honorar od pedeset gvineja, na svoje zamorno putovanje i na neprijatnu no koja mi predstoji. Pa zar da sve to bude uzaludno? Zato da odem neobavljena posla i bez plae koja mi pripada. Ta je ena mogla biti i manijak. Zato ostanem uporan i izjavim da sam vrsto odluio ostati tu gdje jesam. Ona je htjela da ponovi preklinjanja, kad se gore odjednom zalupe vrata, a potom se zauje

32

otar bat koraka preko stepenica. Ona oslunu, oajniki odmahnu rukom i nestane beumno kao to se i pojavila. Preda mnom se stvorie pukovnik Lvsander Stark i zdepasti debeljko s bradom koja mu je izbijala iz podvaljka. Pukovnik mi predstavi svog pratioca. Moj tajnik i poslovoa, gospodin Ferguson, ree. Imao sam dojam da sam maloas zatvorio ova vrata. Bojim se da ste izloeni promaji. Ja sam otvorio vrata jer sam se osjeao stinjen u ovoj sobi. Pukovnik upravi u mene sumnjiav pogled. Bit e najbolje da odmah krenemo na posao, ree. Gospodin Ferguson i ja odvest emo vas do stroja. Bit e dobro da stavim eir na glavu, rekoh. Ah ne, to je u kui, odgovori mi pukovnik. Kako, zar vi u kui kopate kiparsku glinu? PRAETORIOUS 154 Ne, ne, tu je samo sabijamo. Ne osvrite se na to! Ono to zapravo elimo da uradite jeste da ispitate stroj i da nam kaete to nije u redu. Poosmo uza stepenice, prvi pukovnik sa svjetiljkom, pa debeli poslovoa, za njima ja. Ta je stara kua sa svojim hodnicima, prolazima, uskim zavojitim stepenicama i malim, niskim vratima bila pravi labirint. itavi su narataji ulubili njene pragove prelazei preko njih. U prizemlju nije bilo ilima, namjetaju ni traga, akroz zidove s potklobuenom bukom, probijala je nezdrava vlaga. Nastojao sam da izgledam to ravnodunije, ne zaboravljajui pri tom opomene one ene. Budnim okom motrio sam svoje pratioce. Ferguson je inio utisak mrzovoljna i utljiva ovjeka, ali iz ono malo rijei to ih je bio izrekao, mogao sam razabrati da nije seljakog porijekla. Pukovnik se najzad zaustavi pred niskim vratima i otkljua ih. Iza njih se nalazila mala, kvadratina soba u koju smo jedva mogli stati odjednom. Ferguson ostane pred vratima, a pukovnik ue zajedno sa mnom. Sad se nalazimo ree mi u samoj hidraulinoj presi, pa bismo se slabo proveli kad bi je netko stavio u pogon. Strop ove male prostorije predstavlja kraj klipa koji se sputa s mnogotonskim tlakom na ovaj metalni pod. Napolju se nalaze poboni stupovi vode koji primaju pritisak, prenose ga i poveavaju na nain koji vam je poznat. Stroj radi prilino dobro, ali ima neku malu smetnju pa je izgubio pritisak. Biste li bili tako ljubazni da ga pregledate i pokaete nam kako da ga popravimo? Uzmem svjetiljku i pregledam stroj. Bio je dinovski, sposoban da proizvede golem pritisak. Meutim, kad sam izaao i pritisnuo upravljake poluge, po piskavom zvuku shvatim da se u stroju nalazi malo nezapueno mjesto koje izaziva klokotanje vode u jednom od bonih cilindara. Ispitivanje pokaza da se gumena traka kojom je bila omotana glava jednog pogonskog klipa toliko skupila da nije zatvarala udubinu preko koje se pomicala. Bilo je jasno da je to uzrok gubitka pritiska. Ukazao sam na to svojim pratiocima, koji su moje opaske vrlo paljivo sasluali. Postavili su mi nekoliko praktinih pitanja o tome to treba da urade. Poto sam im objasnio, vratio sam PRAETORIOUS 155 se u glavnu prostoriju da tono osmotrim stroj i tako zadovoljim i svoju radoznalost. Bilo je oito, ve na prvi pogled, da je pria o kiparskoj glini bila prosta izmiljotina. Bilo je besmisleno pomisliti da bi tako snaan stroj bio namijenjen svrsi koja mu nikako ne odgovara. Pregrade te prostorije bile su od drva, ali pod je predstavljao iroko eljezno ulegnue, slino onome koje se javlja izmeu dva vala, a na njemu se mogla razabrati navlaka metalne naslage. Upravo sam se nagnuo i zagrebao po njoj da provjerim od ega je, kad zaujem priguen jizvik na njemakom jeziku i ugledam pukovnikovo leinarsko lice koje me odozgo promatralo. ta vi to radite upita me. Bio sam kivan to mi je podvalio tom lukavo smiljenom priom. Divim se vaoj glini odgovorim. O vaem stroju mogao bih dati bolji savjet kad bih tono znao kojoj svrsi slui. Istog trenutka kad sam izustio te rijei bio sam zaalio to sam se izbrbljao. Njegovo se lice ukoi, a u svim mu oima zatitra zlokobna svjetlost. E pa lijepo, ree, sad ete saznati sve to treba o stroju. Korakne korak unazad, zalupi vratima i zavrne klju u bravi. Jurnem prema vratima i povuem za kvaku, ali vrata se ne pomaknu. Ne popuste ni kada sam iz sve snage poeo upirati u njih. Hej, pukovnie, pustite me napolje! Odjednom zaujem zvuk od kojega se zgrozih. Bio je to zveket poluga i pitanje nezapuenog cilindra. Pukovnik je stroj stavio u pogon. Svjetiljka se nalazila na podu, na istom onom mjestu gdje sam

je ostavio kad sam ispitivao korito. Spazim da se crni strop nada mnom sputa, dodue polako, trzajui se, ali snagom koja e me smrviti u bezoblinu kau. Vritei bacim se na vrata i stanem upati bravu prstima. Preklinjao sam pukovnika da me oslobodi, ali smrtonosan zveket poluga guio je moju viku. Strop se ve nalazio nad mojom glavom, tako da sam dignutom rukom mogao da napipam njegovu hrapavu povrinu. Tada mi sinu da e moje samrtne muke umnogome zavisiti od poloaja u kojem u doekati smrt. Ako legnem potrbuke, sva teina nalei e na hrptenjau, pa me trnci PRAETORIOUS 156 prou pri pomisli na ono grozno krckanje. Moda bi neki drugi nain bio laki. Ali imam li ja ivaca da legnem i gledam gore kada se nada mnom njie ta crna sjena? Nisam vie mogao stajati uspravno. Odjednom mi se oi zaustavie na neemu to mi dade traak nade. Pod i strop, kao to sam spomenuo, bili su od eljeza, dok su pregrade bile od drveta. Bacivi posljednji unezvijeren pogled unaokolo spazim izmeu dviju dasaka tanak traak utog svjetla, koje je zbog potiskivanja panel-ploe unazad, postajalo sve ire. U prvi mah nisam mogao povjerovati da zaista postoji spas od strane smrti. Ali ve narednog trenutka nasrnem svom snagom na taj izlaz koji je jo preostajao i sruim se u polusvijesnom stanju na drugu stranu pregrade. Panel-ploa se ponovo zatvori, ali mi smrvljena svjetiljka nekoliko trenutaka nakon toga i zveket od udara dviju metalnih povrina pokau koliko je to tijesan prolaz kroz koji sam se spasio sigurne smrti. Svjest mi se vratila kad sam osjetio trzanje u runom zglobu. Vidio sam da leim na kamenom podu hodnika, a nada mnom se nagnula ena koja me vukla svojom lijevom rukom, dok je u desnoj drala svjetiljku. Bila je to ona ista dobra ena iju sam opomenu onako glupo odbacio. Hajde vikala je sva usplahirena. Svakog asa mogu naii. Vidjet e da niste tamo. Ne gubite dragocjeno vrijeme. Hajde! Ovaj put je posluam. Zateturam se, a onda udarim u bijeg zajedno s njom, kroz hodnik, pa niz zavojite stepenice. Ve smo stigli u iri prolaz, kad ujemo bat neijih koraka. Dva su ovjeka trala i vikala jedan drugome, jedan s kata na kojem smo se mi nalazili, a drugi s kata ispod nas. ena zastane na izmaku snaga i pogleda naokolo, zatim otvori vrata to su vodila u jednu spavau sobu obasjanu mjesecom. To je jedini spas, ree pokazavi mi prozor. Visok je, ali moda ete ipak smoi snage da skoite. Tada se na drugom kraju hodnika pomoli neko svjetlo i ja ugledam suhonjava pukovnika kako juri prema meni sa svjetiljkom u jednoj i s nekakvim orujem nalik na mesarsku sataru u drugoj ruci. PRAETORIOUS 157 Svijet ispod mene na mjeseini bio je tih, mirisav i bezopasan, a od prozora do zemlje ispog njega nije moglo biti vie od tridesetak stopa. Popnem se na prozorski prag, ali ostanem na njemu da vidim to e se dogoditi izmeu moje spasiteljice i onoga divljaka koji me gonio. Ako je pone zlostavljati, bio sam odluio da joj priteknem u pomo. Ta mi se misao tek rodila u glavi, a on se ve bio pojavio na vratima. Da bi prokrio put, odgurne enu, ali ona m u se baci oko vrata i pokua ga zadrati. Fritz, Fritz, vikala je na engleskom, sjeti se obeanja koje si mi dao posljednji put. Rekao si mi da se to vie nikad nee ponoviti. On e utjeti! On e utjeti! ' Elza, ti si luda, vikao je on borei se da je se oslobodi. Upropastit e nas. Vidio je suvie mnogo. Pusti me da proem! Zatim je odbaci u stranu, zaleti se prema prozoru i zavitla prema meni svojim tekim orujem. Ve sam se napola spustio drei se prstima za lijeb, kad on zamahne, ja osjetih tup bol, prsti mi popuste i najednom se naem u vrtu ispod prozora. Pad me nije ozlijedio. Zato jurnem kroz dbunje. Bio sam svjestan da jo nisam van opasnosti. Meutim, u trku me spopade vrtoglavica i malaksalost. Bacivi pogled na ruku koja mi je podrhtavala spazim da mi je palac odsjeen i da mi iz rane iklja krv. Pokuam omotati zglob maramicom, ali onda mi zazuji u uima i as zatim stropostam se onesvjeen u ruino grmlje. Kako sam dugo tako leao ne mogu da kaem. Mora da je potrajalo dugo jer je mjesec zaao i ve je granulo vedro jutro kad se osvijestih. Odijelo mi je bilo mokro, a rukav natopljen krvlju. Ali ja jo uvijek nisam siguran. Gdje su gonioci? Skoim na noge. Meutim, kad se osvrnem oko sebe, ne vidjeh vie ni kue ni vrta. Leao sam u ivici pored glavne ceste, nedaleko jedne dugake zgrade. Bila je to ona ista eljeznika stanica na koju sam stigao prole noi. Da nije bilo grdne rane na ruci, pomislio bih da sam doivio stravian san. Napola oamuen odem do stanice i raspitam se k ad

33

kree jutarnji vlak. Jedan je kretao za nepun sat za Reading. U slubi je bio isti onaj nosa koji se nalazio ondje kad sam dan ranije stigao PRAETORIOUS 158 onamo. Upitam ga da li je ikada uo za pukovnika Lvsandera Starka i da li je vidio kola koja su me ekala prethodne noi. Za pukovnika nije znao, a kola nije vidio. Zatim ga upitam postoji li negdje u blizini policijska stanica. On mi odgovori da je jedna daleko otprilike tri milje. Nisam mogao pjeaiti tako daleko. Odluim da sluaj prijavim policiji kad se vratim u grad. Prolo je est sati kada sam stigao u prijestolnicu. Najprije odoh da mi previju ranu. Doktor je bio toliko ljubazan pa me doveo ovamo. Povjeravam ovaj sluaj vama i uradit u ono to vi budete kazali. Nekoliko vrijeme sjedili smo obojica bez rijei. Zatim Sherlock Holmes izvue s police jednu od tekih mapa u koje je stavljao isjeke iz novina. Evo jednog oglasa koji e vas zanimati ree. Prije godinu dana pojavio se u svim novinama. Sluajte: 9. o. mjeseca nestao je gospodin Jeremiah Havling, 26-godiji innjer hidrauliog smjera. Napustio je svoj stan u deset sati uve i otada se o njemu nia vi ne zna. Bio je obun ... itd. Ha! To je bilo upravo onda kada je pukovnik zatrao od vas da izvrte pregled njegova stroja. Pa to povi moj pacijent objajava upravo ono o mi je govorila ona. Nesumnjivo. Jasno je da je pukovnik bezon vjek, spreman na sve, koji je rsto odluo da nikome ne dopusti otkrivanje tajne. Takvi su i okorjeli gusari. Prije nego o krenemo u Eyford, svaki je trenutak dragocjen. Zato smjesta pomo u Scotland Yard. Nakon tri sata nalazili smo se u vlaku koji je krenuo iz Readinga u jedno malo selo. Uz Sherlocka Holmsa i mene, skupili su se hidraulii innjer, inspektor Bradstreet iz Scotland Yarda i vjek bezizrajna lica. Bradstreet rasprostre generalabnu kartu kraja i starom poe povlati krug s Evfordom u srediu. Nalazite se tu re. Povukao sam star oko onog sela s polumjerom od deset milja. Mjesto koje tramo mora se nalaziti blizu ove linije. Rekoste, ni mi se, deset milja daleko od Evforda, zar PRAETORIOUS 159 ne gospodine? Dobar sat vonje. Vi imate osjeaj da su vas do stanice prenijeli u nesvijesnom stanju, zar ne? Bit e da su tako uinili. Sve mi se ini da su me podigli i nekud prenijeli. Jedno rekoh ne mogu da razumijem: zato su vas potedjeli kad su vas nali onesvjetena u vrtu. Moda se onaj divljak ganuo kad je uo kako ga ona ena preklinje? To ne znam. Nemilosrdnijeg ovjeka nisam vidio otkad sam iv. Odmah emo to razjasniti ree Bradstreet. Povukao sam estarom ovu crtu. Da mi je znati na kojoj su se toki izgubili ti ljudi. Meni se ini da bih svoj prst mogao staviti na tu toku mirno ree Holmes. Zaista? ree inspektor. Zar ve imate svoje miljenje o tome? Da vidimo tko se s vama slae. Ja kaem da je ta toka juno od Evforda, to je najrjee naseljen kraj. A ja kaem da je istono ree moj pacijent. Ja sam za zapad ree ovjek bezizraajna lika. Tu ima nekoliko mirnih zaselaka. A ja sam za sjever rekoh ja jer tu nema nikakvih breuljaka. Na prijatelj tvrdi da kola nisu ila uz brijeg. Gle ree inspektor smijui se pa to je krasna podvojenost u miljenjima. Potpuna oprenost. A kome vi dajete svoj odluujui glas? inspektor upita Holmesa. Svi ste pogrijeili. Ta ne moemo valjda svi pogrijeiti! Jo kako moete. Moja je toka tu ree i stavi svoj prst u sredinu kruga. Ali dvanaest milja vonje ree Hatherley. PRAETORIOUS 160 est tamo i est nazad. Nita nije prostije. Sami ste rekli da je konj, kad ste silazili bio vje i istimaren. Kako to moe biti ako je morao prevaliti dvanaest milja po takvoj cesti? Zaista, pa to je onda neko lukavstvo ree Bradstreet. A to se tie vrste ove bande, tu nema nikakve sumnje. Tako je ree Holmes. To su falsifikatori velikih srazmjera, a stroj su upotrebljavali za pravljenje legure koja im je sluila umjesto srebra.

Nedavno smo saznali da postoji vrlo umjena banda ree inspektor. Jednom smo ih slijedili sve do Readinga, a onda smo izgubili trag. Stare su to lije, vjeto su prikrili svoje tragove. Ali smo ih najzad epali. Ali inspektor se prevario. Kriminalci nisu pali pravdi u ruke. Kad smo prispjeli do stanice u Evfordu, ugledasmo dinovski stup dima koji se uspinjao iz umarka nadvisujui krajolik. Da li to gori kua? upita Bradstreet u asu kad se vlak udaljavao putajui paru. Da, gospodine odgovori ef stanice. A kad je izbio poar? Kau da je to bilo noas, gospodine, a sada je cijela zgrada pretvorena u golemu vatru. ija to kua gori? Doktora Bechera. Recite mi upita inenjer da li je taj doktor Becher Nijemac, vrlo mrav ovjek s velikim iljastim nosom? ef stanice se od srca nasmije. Ne, gospodinee, doktor Becher je Englez i nema ovjeka u cijelom kraju s boljim prslukom. Ali kod njega stanuje neki gospodin stranac, kolika je meni poznato, njegov pacijent koji izgleda tako da mu ne bi nakodio dobar barkirski govei odrezak. ef stanice nije jo ni zavrio svoje izlaganje, kad nagnusmo u PRAETORIOUS 161 pravcu vatre. Put se uspinjao na niski breuljak. Pred nama se ukaza velika bijela zgrada koja je iz svakog prozora, iz svake pukotine, bljuvala vatru, dok su u vrtu, s eone strane, uzaludno pokuavali da ugase plamen. To je! viknu Hatherley. Tu je staza sa ljunkom, a tamo je raino dbunje u kojem sam leao. S onoga prozora skoio sam u vrt. Eto ree Holmes najzad ste im vratili milo za drago. Nema, naime, ni najmanje sumnje da ste upravo vi svjetiljkom koju ste smrvili u presi izazvali poar meu drvenim pregradama. Gonei vas oni nisu blagovremeno obratili panju na vatru. Sad dobro otvorite oi, moda ete u ovoj guvi opaziti nekoga od svojih noanjih prijatelja, iako se plaim da su oni sada ve nekoliko stotina milja daleko. Holmesova se bojazan obistini. Od toga dana nije bilo ni traga ni glasa lijepoj eni, ni mranom Nijemcu, ni mrzovoljnom Englezu. Toga dana, rano izjutra, neki je seljak sreo kola s nekoliko osoba i s nekoliko glomaznih kovega kako urno voze u pravcu Readinga. Bjeguncima se tu izgubio svaki trag. Vatrogasci su se zaudili kada su u zgradi naili na neobian ureaj, a jo vie kada su na jednom prozorskom pragu na drugom katu pronali odsjeeni ljudski palac. Tek predvee njihovi napori urode plodom i poar bude savladan. Meutim zgrada se pretvorila u zgarite. Stroju, izuzev nekoliko iskrivljenih cilindara i eljeznih cijevi, nije bilo ni traga. U jednoj dvorinoj zgradi pronaeno je veliko slagalite nikla i cinka. Ali ni novca nije bilo. Glomazni kovezi na kolima, koje smo maloas spomenuli, vie nisu predstavljali zagonetku. Kako je na inenjer hidraulike prenesen iz vrta do mjesta gdje je doao k svijesti, zauvijek bi ostala tajna da nije bilo neke zemlje crnice koja je pomogla da otkrijemo tajnu. Inenjera su spasile dvije osobe, od kojih je jedna imala upadljivo mala, a druga neobino velika stopala, iji su se tragovi jasno razabrali na mekom tlu. utljivi Englez, koji je bio manje smion, odnosno manje krvoloan od svog partnera, pomogao je eni da onesvijetenog inenjera spasu od PRAETORIOUS 162 smrti. E, lijepo ree inenjer tunim glasom dok smo se smjetali u vlak na povratku u London, ba mi je pao u dio divan posao! Ostao sam bez honorara i bez palca! PRAETORIOUS 163 PLEMENITI NEENJA udan kraj vjenanja lorda St. Simona, pa i samo njegovo vjenanje, ve davno nisu zanimali visoke krugove u kojima se kretao nesretni mladoenja. Vjenanje je bilo potisnuto u zaborav pikantnijim pojedinostima novih skandala koji su bili skrenuli ogovaranje u drugom pravcu. Meutim, kako imam razloga vjerovati da sve injenice drame, etiri godine stare, nisu nikada potpuno otkrivene javnosti i kako je moj prijatelj Sherlock Holmes imao znatnog udjela u razjanjavanju te tajne, smatram da sjeanja ne bi bila potpuna bez malog osvrta na ovu neobinu epizodu. Bilo je to nekoliko tjedana prije mog vjenanja kad sam jo stanovao s Holmesom u Baker Streetu. Holmes se vratio kui s

34

popodnevne etnje i zatekao na stolu jedno pismo. Tog dana nisam bio izaao jer je vrijeme iznenada okrenulo na kiu s jakim jesenjskim vjetrom, a metak, koji sam donio u svojoj nozi kao uspomenu na afganistansku vojnu, bolio me dosadno i uporno. Sjedei na lakoj stolici, ispruio sam nogu na drugu stolicu, okruen mnotvom novina. Prezasien vijestima toga dana najzad gurnem novine u stranu i legnem na divan, pogleda uprta u glomazan peat s monogramom na omotnici to je leala na stolu. Nagaao sam tko bi mogao biti plemeniti dopisnik moga prijatelja. Pismo je zacijelo od nekoga otmjenog ovjeka reem kad se Holmes vrati. Pisma koja ste juer primili, ako se dobro sjeam, bila su od jednoga trgovca ribom i od jednoga carinika. Da, moja prepiska ima ar raznovrsnosti odvrati Holmes smijui se. Pisma skromnih ljudi obino su zanimljivija. Ovo izgleda kao nepoeljan drutveni poziv koji nagoni ovjeka da se dosauje ili da lae. Zatim slomi peat i proita pismo. Gle, ipak je zanimljivo. Onda ne potjee od nekog drutva? PRAETORIOUS 164 Ne, izrazito je poslovno. Od klijenta, plemia? Da, od plemia iz najviega engleskog drutva. estitam vam, dragi prijatelju. Uvjeravam vas, Watsone, bez pretjerivanja, da je poloaj moga klijenta za mene manje vaan od zanimljivosti njegova sluaja. Meutim, u novoj istrazi koju sada vodim i to igra neku ulogu. U posljednje ste vrijeme marljivo itali novine, zar ne? Da odgovorim tuno, pokazujui na veliku hrpu novina u kutu. Nisam imao drugog posla. To je prava srea zato to ete mi moi dati poneko objanjenje. Ja itam samo kriminalnu kroniku i itulje. Smrtni sluajevi naroito me zanimaju. Meutim, ako ste paljivo pratili skoranje dogaaje morali ste proitati neto i o lordu St. Simonu u vezi s njegovim vjenanjem. O da, proitao sam to s naroitim zanimanjem. E, vidite. Pismo koje drim u ruci potjee upravo od lorda St. Simona. Proitat u vam ga, a vi ete jo jednom prelistati ove novine i rei mi ima li neto u njima to bi moglo biti u nekoj vezi s lordovim sluajem. Eto to on kae: Dragi gospodinie Holmes, Lord Backwater mi je rekao da se uvijek mogu pouzdati u va sud i vau diskreciju. Stoga sam odluio da vas posjetim i zatraim savjet u vezi s veoma bolnim dogaajem koji se desio prilikom moga vjenanja. Gospodin Lestrade iz Scotland Yarda ve rjeava moj sluaj, ali me uvjerava da nema nita protiv vae suradnje pa ak misli da bi mogla biti vrlo korisna. Posjetit u vas u etiri sata poslije podne. Ako u to vrijeme budete imali drugih obaveza, nadam se da ete ih odgoditi s obzirom na vanost moje stvari. Va odani Robert St. Simon. PRAETORIOUS 165 Pismo je datirano u Grosvenor palai, a napisano je gujim perom. Plemeniti lord imao je nesreu da mastilom zamrlja vanjsku stranu svoga desnog malog prsta ree Holmes savijajui pismo. On kae u etiri sata, a sad su ve tri sata. Bit e ovdje za jedan sat. Onda imam toliko vremena da se vaom pomou obavijestim o sluaju. Pregledajte sve novine i sredite izvode kronoloki, a ja u pogledati tko je na klijent ree mi, a zatim iz niza prirunika s kamina uzme jednu knjigu u crvenim koricama. Evo ga ree, sjedne i stavi knjigu na koljena. Lord Robert Walsingham de Vere St. Simon, drugi sin vojvode Balmorala. Hm! Grb: auran, tri ukrtena koplja iznad plemikog maa. Roen 1846. godine. Zreo za enidbu. Bio je podsekretar za kolonije u bivoj vladi. Njegov otac bio je neko vrijeme ministar vanjskih poslova. U ilama mu tee krv Plantageneta po mukoj, a krv Tudora po enskoj liniji. U svemu tome nema nita naroito pouno. Uvjeren sam Watsone, da ete mi vi dati pouzdanije podatke. To mi nee biti ni najmanje teko rekoh jer su injenice dosta svjee. Sluaj je bio dosta neobian, ali sam se bojao da vam na nj skrenem panju jer sam znao da vodite drugu istragu, a vi ne volite da se u isto vrijeme upliete u nove zavrzlame. Imate u vidu mali problem pediterskih kola s Grosvenor Squarea. Taj je sad sasvim razjanjen premda je od samog poetka bio prilino jasan. Molim vas, to kau novine? Prva biljeka koju sam pronaao nalazi se u Morning Postu u

rubrici linih vijesti. Osvanula je, kao to vidite, u tom listu prije nekoliko tjedana. Proitat u vam je: Objavljeno je vjenanje izmeu lorda Roberta St. Simona, drugog sina vojvode od Balmorala, i gospoice Hattv Doran, jedinice gospodina Alovsiusa Dorana iz San Franciska, Kali-fornija, SAD. Ako je vijest tona, vjenanje e se brzo obaviti. To je sve. Kratko i jasno ree Holmes pruajui svoje duge, tanke noge prema vatri. PRAETORIOUS 166 Istog tjedna, u jednom od drutvenih listova, nalazi se ista vijest u proirenom obliku. Evo je: Uskoro e biti objavljen poziv da se zatiti nae trite brakova, jer se ini da sadanji princip slobodne trgovine suvie teko pogaa nae trite. Jedna za drugom uprave plemikih kua u Velikoj Britaniji prelaze u ruke naih lijepih roaka s one strane Atlantika. Prolog tjedna dolo je u spisku nagrada, koje su postigli ti ljupki osvajai, do jo jedne vane prinove. Lord St. Simon, koji ve vie od dvadeset godina odolijeva Amorovim strelicama, objavio je, napokon, svoje skoro vjenanje s gospoicom Hatty Doran, privlanom kerkom kalifornijskog milijunara. Draesnom pojavom i divnim licem, gospoica Doran privukla je panju mnogih uesnika na sveanosti u palai Westburn. Saznaje se da e miraz te jedinice biti znatno iznad estocifrenog broja, s izgledom da se ubudue jo i povea. Kako je javna tajna da je vojvoda od Balmorala bio primoran u toku posljednjih godina prodati svoje slike, a lord St. Simon nema vlastitog imetka osim malog imanja, oito je da kalifornijska nasljednica nije jedini dobitnik u toj vezi koja e joj omoguiti da na lak i ve uobiajen nain zamijeni svoj poloaj republikanske dame poloajem u britanskom plemstvu. Nita drugo niste nali? zapita Holmes zijevajui. Oh, da, ima jo mnogo toga. Ima jo jedna biljeka u Morning Postu u kojoj se kae da e se vjenanje obaviti na veoma jednostavan nain u crkvi Sv. Georgea na Hanover Squareu, da e biti pozvano samo nekoliko bliskih prijatelja i da e se drutvo potom vratiti u namjetenu kuu u Lancaster Gate, koju je zakupio gospodin Alovsius Doran. Dva dana zatim, to jest prolog etvrtka, izala je kratka biljeka da je vjenanje obavljeno i da e mladenci provesti medeni mjesec na imanju lorda Backwatera u blizini Petersfielda. To su biljeke koje su se pojavile prije nestanka nevjeste. Prije ega? upita Holmes trgavi se. Prije nestanka nevjeste. Pa kada je nestala? Sa svadbenog ruka. PRAETORIOUS 167 Zaista? To je zanimljivije nego to sam oekivao, ak sasvim dramatino. Da, donekle je neuobiajeno. Nevjeste esto nestaju, ponekad i za vrijeme medenog mjeseca, ali takvog sluaja se ne sjeam. Molim vas nove pojedinosti. Skreem vam panju na injenicu da su pojedinosti veoma nepotpune. Moda su ipak potpunije nego to mislite. Onakve kakve jesu, iznijete su samo u jednoj vijesti jueranjih jutarnjih novina. Naslov vijesti glasi: Neobian dogaaj na otmjenom vjenanju. Porodica lorda St. Simona zaprepatena je neobinim i bolnim dogaajem koji se odigrao u vezi s vjenanjem jednoga njenog lana. Kao to je u jueranjim jutarnjim novinama ukratko javljeno, vjenanje je obavljeno prekljuer ujutro, ali se tek sada mogu potvrditi neobini glasovi koji otada tako uporno krue. Unato pokuajima prijatelja da stvar zatakaju, ona je privukla toliku panju javnosti, pa se time to bismo pokuali da se osvrnemo na ono to predstavlja opi predmet razgovora, nita ne bi postiglo. Obred koji je obavljen u crkvi Sv. Georgea na Hanover Squareu bio je veoma tih. Osim nevjestina oca Alovsiusa Do-rana, vojvotkinje od Balmorala, lorda Backwatera, lorda Eustacea u drutvu ledi Clare St. Simon (mlaeg brata i sestre mladoenje), i ledi Alicije Whittington, nitko drugi nije prisustvovao obredu. Cijelo je drutvo zatim otilo u kuu gospodina Alovsiusa Dorana u Lancaster Gate, gdje je bio pripremljen zajutrak. ini se da je neka ena, ije ime jo nije ustanovljeno, izazvala malu zabunu prokrivi sebi put u kuu, tvrdei kako na lorda St. Simona ima neka prava. Tek poslije mune i podue scene nadstojnik kue i lakeji uspjeli su je izbaciti. Nevjesta koja je sreom ula u kuu prije toga neprijatnog ispada, bila je ve sjela s uzvanicima za stol, ali se onda odjednom poalila da se slabo osjea pa se povukla u svoju sobu. Kako je njena dua odsutnost izazvala izvjesne primjedbe, otac je poao po nju ali je od njene PRAETORIOUS

35

168 sobarice doznao da je samo naas ula u sobu, pograbila eir i ogrta naglo izala iz kue. Jedan od lakeja izjavio je da je vidio tako odjevenu damu kako izlazi. Bio je uvjeren da je to goa koja je napustila drutvo, pa nije mogao ni pretpostaviti da je to njegova gospodarica. Ustanovivi da mu je ki nestala, gospodin Alovsius Doran, zajedno s mladoenjom, odmah je nazvao policiju. Sad se vodi energina istraga, koja e se vjerojatno zavriti brzim razjanjenjem toga tako neobinog dogaaja. Meutim, sino do kasno u no nita se nije moglo saznati o boravitu nestale ledi. Govori se o zloinu pa se tvrdi da je policija uhapsila enu koja je izazvala onu zabunu nakon obreda vjenanja. Na tu enu pala je sumnja da je iz ljubomore, ili iz nekoga drugoga razloga, upletena u aferu koja je dovela do neobinog nestanka nevjeste. To je sve? Ima jo jedna kratka vijest u drugom jutarnjem listu koja je veoma zanimljiva. Da je ujemo! Vijest glasi: Gospoica Flora Miller, dama koja je izazvala zabunu, o kojoj smo izvijestili, danas je uhapena, ini se da je nekada bila 'danseuse', u kazalitu 'Allegro', pa je mladoenju poznavala ve mnogo godina. Drugih pojedinosti nema. Sada imate itav sluaj kako je objavljen u tampi. Sluaj je veoma zanimljiv. Ne bih ga htio propustiti ni za to na svijetu. Netko zvoni, Watsone. Kako su ve etiri sata i nekoliko minuta, ne sumnjam da je to na plemeniti klijent. Ne pomiljajte ni naas da odete, Watsone. Volim svjedoka, ako ni zbog ega drugoga, a ono zbog kontrole vlastitog pamenja. Lord St. Simon objavi momak otvorivi vrata. U sobu ue gospodin dopadljiva lica, pomalo nadmen i blijed, moda poneto udljivih crta oko usana, sigurna i otvona pogleda ovjeka kojemu kao da je sueno da drugima nareuje, a od drugih oekuje da ga sluaju. Dranje mu je bilo kulturno, ali itavom svojom pojavom doimao se kao ovjek u godinama, poneto umoran, PRAETORIOUS 169 kojemu pri hodu koljena ve pomalo klecaju. I kosa mu je bila prosjeda na sljepooicama i rijetka na tjemenu, to se jasno vidjelo kad je skinuo eir s povijenim obodom. Bio je odjeven vrlo briljivo, pomalo kicoki s visokim ovratnikom, crnim dugim kaputom, bijelim prslukom, sa utim rukavicama, lakiranim cipelama i doko-ljenicama svijetle boje. Okreui glavu lijevo i desno, lagano stupi u sobu, vrtei desnom rukom lanac za koji mu je bio vezan zlatan uokvireni cviker. Dobar dan, lorde St. Simon ree Holmes ustavi i poklonivi se. Molim sjednite u naslonja. Ovo je moj prijatelj doktor Watson. Priite blie vatri da porazgovorimo o vaoj stvari. Stvar je veoma bolna, gospodine Holmes. Dirnut sam u srce. uo sam da ste imali uspjeha u nekoliko slinih delikatnih sluajeva, mada sam uvjeren da nije bio u pitanju drutveni sloj kojemu ja pripadam. Ja umijem da se i nie spustim. Kako to mislite, molim vas? Moj posljednji klijent te vrste bio je kralj. Zaista! Nisam znao! A koji kralj? Kralj Skandinavije. Kako? Zar mu je bila nestala ena? Shvatit ete Holmes e uljudno da sluajeve svojih klijenata drim u istoj tajnosti koju obeavam i vama. Svakako, ispravno! Sasvim ispravno! Izvinite, molim vas. to se mog sluaja tie, spreman sam na sva obavjetenja koja vam mogu pomoi. Hvala. Ve sam upoznat sa svim to je objavljeno u tampi, ali vie od toga ne znam. Pretpostavljam da ove izvjetaje o nestanku nevjeste mogu smatrati tonima. Lord St. Simon pogleda lanak. Da, izvjetaj je prilino toan ree. Potrebna su mi jo mnoga dopunska objanjenja da bih mogao PRAETORIOUS 170 stvoriti svoj sud. ini mi se da u najlake doi do potrebnih injenica ako vam budem postavljao pitanja. Molim, izvolite. Kad ste i gdje ste prvi put sreli gospoicu Hatty Doran? Prije godinu dana u San Francisku. Putovali ste, dakle, po Sjedinjenim Dravama? Da. Da li ste se ve onda vjerili? Ne. Bili ste u prijateljskim odnosima?

U njenom sam se drutvu osjeao prijatno. Njen otac je vrlo bogat, zar ne? Kau da nema bogatijeg ovjeka na obalama Pacifika. ime je stekao toliko bogatstvo? Kupovinom rudnika. Prije nekoliko godina nije imao gotovo nita. Onda je otkrio zlatan rudnik, uloio novac i za nekoliko godina doao do golemog bogatstva. A kakav je va sud o mladoj dami, o karakteru vae supruge? Plemi pone okretati cvikere i upre pogled u vatru. Vidite, gospodine Holmes ree mojoj je eni bilo dvadeset godina kad joj se otac obogatio. Dotada se slobodno kretala meu rudarima i lutala po umama i planinama, pa se moe smatrati vie pitomicom prirode nego svoje uiteljice. Prava je mukaraca, ena snane prirode, divlja i slobodna, osloboena okova tradicije. Obiavao sam govoriti da je vulkanske prirode. Ne bih joj dao svoje asno ime (pri tome se dostojanstveno nakalja) da nisam bio uvjeren kako sam u njoj naao plemenitu suprugu. Vjerujem da njena portvovnost granii s herojstvom i da joj je odvratno sve to je neasno. PRAETORIOUS 171 Imate li njenu fotografiju upita Holmes. Ponio sam je sa sobom odgovori i otvori medaljon da nam pokae vrlo ljubak lik. Nije to bila fotografija, ve minijatura na slonovoj kosti, pravo umjetniko djelo, u kojemu je dola do punog izraaja sva ljepota sjajne crne kose, velikih tamnih oiju i divnih usta mlade ene. Holmes je dugo i ozbiljno promatrao tu lijepu enu. Zatim zatvori medaljon i vrati ga lordu. Mlada dama dola je u London, i vi ste s njom obnovili prijateljske veze, zar ne? Da, otac ju je posljednje glavne sezone doveo u London. Nekoliko sam se puta s njom sastao, onda se vjerio, najzad i vjenao. uo sam da vam je donijela bogat miraz. Pa, prilian. Ne vei od miraza koji je uobiajen u mojoj porodici. Miraz sad, razumije se, ostaje vama, jer je vjenanje fait accompli,11 zar ne? Nisam se raspitivao o tome. Razumije se. Jeste li vidjeli gospoicu Doran uoi samog dana vjenanja? Da. Da li je toga dana bila dobro raspoloena? Nikad nije bila bolje raspoloena. Stalno je govorila o tome to emo raditi kad se vjenamo. Zaista? veoma zanimljivo! A ujutro, na dan vjenanja? Nije mogla biti bolje raspoloena! Jeste li na njoj opazili kakvu promjenu? Pa, da vam pravo kaem, tada sam prvi put vidio da je nagle prirode. Rije je o beznaajnoj stvari koja ne moe biti ni u kakvoj 11 Svren in (franc.) PRAETORIOUS 172 vezi s dogaajem koji se zatim desio. Molim vas, ispriajte mi to. Rije je o jednoj djetinjariji. Kad smo krenuli prema sakristiji, ona odjednom ispusti iz ruke svoj buket. Upravo je prolazila pored prednje klupe. Buket padne na tu klupu. Zastadosmo askom, a gospodin koji je sjedio u toj prednjoj klupi doda joj buket. Uinilo mi se da je bio neoteen. Pa ipak, kad sam joj u koiji, na povratku kui, to spomenuo, izgledala je zbog takve sitnice upravo smijeno uzbuena. Zaista? Kaete da je neki gospodin sjedio u prednjoj klupi? Znai da je obredu vjenanja prisustvovala i publika? Da. Publiku je nemogue iskljuiti kad je crkva otvorena. Da taj gospodin nije bio prijatelj vae ene? Ne, ne, nazivam ga gospodinom iz utivosti, ali bio je to sasvim priprost ovjek. Nego, ini mi se da smo se prilino udaljili od predmeta naeg razgovora. Ledi St. Simon vratila se, znai, s vjenanja u manje veselom raspoloenju nego to je bila kad je odlazila na vjenanje. to je radila kad se vratila u oevu kuu? Vidio sam je gdje razgovara sa svojom sobaricom. A tko je njena sobarica? Zove se Alica, Amerikanka je, dola je s njom iz Kalifornije. Sluavka u koju je imala povjerenja? Da, ini se da je imala suvie povjerenja u nju i da joj je dala previe slobode. Dakako, u Americi gledaju na te stvari drukije. Da li je dugo razgovarala s Alicom? Svega nekoliko trenutaka. Ja sam mislio na druge stvari!

36

 Niste uli o emu su razgovarale? Ledi St. Simon rekla je neto o uskakanju u posjed. Ona se esto sluila takvom vrstom ulinog govora. Nemam pojma na to je PRAETORIOUS 173 mislila. Ameriki ulini govor ponekad je veoma izraajan. A to je vaa ena radila kad je zavrila razgovor sa sobaricom? Otila je u blagovaonicu. S vama? Ne, sama. Veoma je neovisna u takvim sitnicama. Zatim, poto smo desetak minuta posjedili, uurbano je ustala, promrmljala nekoliko rijei izvinjenja, izala iz sobe i vie se nije vratila. Ali sobarica je izjavila, ako sam dobro razumio, da je gospoa otila u svoju sobu, navukla preko vjenanice dugi kaput, stavila eir na glavu i izala. Tako je. Poslije su je vidjeli gdje ulazi u Hyde Park zajedno s Florom Miller, enom koja je sada u pritvoru, a jutros je napravila uzbunu u kui gospodina Dorana. Ah, da. Htio bih uti i nekoliko pojedinosti o toj mladoj eni i o vaim odnosima s njom. Lord St. Simon slegnu ramenima i podie obrve. Nekoliko godina bili smo u prijateljskim odnosima, mogu ak rei u vrlo prijateljskim odnosima. Ona je radila u 'Allegru'. Postupao sam s njom velikoduno i ona nema razloga da se na mene poali, ali vi znate kakve su ene, gospodine Holmes. Flora je milo stvorenje, ali usijane glave. Vrlo mi je privrena. Pisala mi je strana pisma kad je ula da se namjeravam oeniti i, pravo da vam kaem, proslavio sam tako tiho vjenanje upravo zbog toga to sam se bojao da u crkvi ne doe do skandala. Ali ona je, u trenutku kad smo se vratili, dola do vrata gospodina Dorana i pokuala prokriti put unutra, izlivajui kiu pogrda i prijetnji na raun moje ene. Ja sam tako neto i predviao pa sam izdao potrebne upute posluzi, i ona je izbaena napolje. Kad je uvidjela da joj je ne pomae to die galamu, sasvim se smirila. Da li je vaa ena sve to ula. Ne, hvala bogu, nije ula. PRAETORIOUS 174 A poslije su je vidjeli kako ode ba s tom enom? Da. Gospodin Lestrade iz Scotland Yarda to smatra vrlo ozbiljnim. Pretpostavlja se da je Flora izmamila moju enu van i postavila joj neku stranu zamku. To je jedina mogua pretpostavka. I vi tako mislite? Nisam rekao da je vjerojatno. Ali ni vi sami ne smatrate da je vjerojatno. Siguran sam da Flora ne bi zgazila ni mrava. Ipak, ljubomora umije udno preobraziti karakter. Molim vas, kakva je vaa pretpostavka u vezi sa svim time to se dogodilo? E pa, ja sam doao po pretpostavku k vama a ne da je sam iznosim. Iznio sam injenice. No, kad me ve pitate, moda je uzbudljiva spoznaja da je uinila takokrupan drutveni skok izazvala u mojoj eni nervni poremeaj. Ukratko ona se iznenada poremetila? Pa kad pomislim da je okrenula lea, neu rei meni, nego onom svemu za ime mnoge ene ude, onda to teko mogu objasniti na neki drugi nain. Da, razumije se, to je sasvim shvatljiva pretpostavka smijeei se ree Holmes. A sada, lorde St. Simon, vjerujem da sam doao gotovo do svih pojedinosti. Smijem li vas jo zapitati jeste li za vrijeme objeda sjedili za stolom tako da ste mogli gledati kroz prozor? Mogli smo vidjeti drugu stranu ceste i park. Tako je, i to je sve. Bit u s vama u vezi. Ako budete imali sreu pa rijeite moj problem ree klijent ustajui... Rijeio sam ga prekine ga Holmes. to ste rekli? PRAETORIOUS 175 Kaem vam da sam ga rijeio. Pa gdje je moja ena? Rei u vam uskoro. Lord St. Simon zavrti glavom. Bojim se da su za to potrebne pametnije glave od moje i vae ree, pokloni se na starinski dostojanstven nain i ode. Lijepo je od lorda St. Simona to je ukazao ast mojoj pameti time to ju je stavio na razinu svoje ree Holmes prasnuvi u

smijeh. ini mi se da e me taj sluaj natjerati da popijem jedan viski sa sodom i zapalim cigaru. Unakrsna ispitivanja ipak su mi pomogla da dokaem pretpostavku. Izvjesne okolnosti ponekad omoguuju da doete do veoma uvjerljivih dokaza, kao kad, da citiram Toroa, naete pastrmku u mlijeku. Ali ja sam uo sve to ste i vi uli. Ali bez poznavanja sluajeva koji su mi ve toliko pomogli. Slian sluaj desio se prije nekoliko godina u Aberdeenu, a neto sasvim slino odigralo se i u Miinchenu godinu dana poslije francusko-pruskog rata. Nego, evo nam Lestradea. Dobar dan, Lestrade. au ete nai na stolu, a cigare se nalaze u kutiji. Zvanini detektiv bio je odjeven u debeo mornarski kaput s ovratnikom. Liio je na mornara. U ruci je nosio torbu od debelog crnog platna. Pozdravi, sjedne i zapali ponuenu cigaru. to se dogodilo? upita ga Holmes, a pri tom su mu oi objeenjaki sjale. Reklo bi se da ste nezadovoljni. Pa jesam. Taj avolski sluaj s vjenanjem St. Simona ne mogu uhvatiti ni za glavu ni za rep. Zaista? Iznenaujete me! Tko je ikad uo za tako zamren sluaj? Svaki trag klie kroz prste, itav dan radim, i nita! I od toga ste se oznojili ree Holmes, poloivi aku na rukav od kaputa. PRAETORIOUS 176 Da, pretraio sam Serpentine. to? Traio sam le ledi St. Simon. Sherlock Holmes se zavali u naslonja i stade se od srca smijati. Jeste li pretraili i bazen vodoskoka na Trafalgar Squareu zapita. Zato? to hoete time rei? Hou rei da imate isto toliko mogunosti da naete gospou u jednom koliko i u drugom bazenu. Lestrade ljutito pogleda mog druga. Pretpostavljam da znate sve proguna. Pa, saznao sam neke injenice i doao do izvjesnog zakljuka. Zaista! Smatrate da Serpentine ne igra nikakvu ulogu? Ja smatram neto drugo. Onda ete biti ljubazni da mi objasnite kako smo mogli pronai ovo to ovdje vidite? - ree, otvori torbu i izvadi jednu okvaenu vjenanicu, par bijelih satenskih cipela i nevjestin vijenac i veo. Evo, ree, stavivi zatim novu burmu navrh itave te gomilice eto vam maloga tvrdog oraha koji treba da razbijete, majstore Holmes. Oh, zaista ree moj prijatelj, putajui plave kolutove dima iz lule zar ste to izvukli iz Serpentine? uvar parka je to naao kako pliva pored obale. Budui je to pripadalo nestaloj eni, smatrao sam da ni le nee biti daleko. Po toj sjajnoj logici tijelo svakog ovjeka moralo bi se nalaziti u blizini njegove garderobe. Molim vas, emu ste se uope nadali? Nadao sam se da e tim nalaskom biti dokazano uee Flore Miller u nestanku ledi St. Simon. Bojim se da tim nalaskom nita neete dokazati. PRAETORIOUS 177 Ma nemojte uzvikne Lestrade. Bojim se, Holmes, da tom svojom dedukcijom niste ba pokazali praktian duh. U dvije minute uinili ste dvije greke. Ova haljina tereti gospoicu Floru Miller. Kako? Haljina ima dep. U depu je naena lisnica, a u lisnici listi papira. Evo ga. Baci listi na stol ispred sebe. ujte to pie: Vidjet e me kada sve bude spremno. Doi odmah F.H.M. Pretpostavljam, dakle, da je Flora Miller izmamila napolje ledi St. Simon i da je uz pomo sauesnika odgovorna za njen nestanak. Eto listia potpisana njenim poetnim slovima, koji je na vratima potajno turnula ledi u ruku, namamivi je da izie iz kue. Vrlo dobro, Lestrade izjavi Holmes smijui se. Dopustite mi, molim vas da vidim taj listi. Nemarno uzme listi. Odjednom mu se otme uzvik zadovoljstva. To je zaista vano! Aha, i vi tako, dakle, mislite? Da. I iskreno vam estitam. Lestrade pobjedniki ustane i isprui glavu da vidi. to uzvikne pa vi gledate krivu stranu. Naprotiv, ovo je prava strana. Vi ste poludjeli! Na ovoj je strani napisana poruka. A na ovoj strani je dio hotelskog rauna koji me zanima. Tu nema nita. Ve sam ga pregledao ree Lestrade 4. okt.

37

soba 8 ilinga; doruak 2 ilinga i 6 pensa; koktel 1 il; ruak 2 il. 6 p; aa serija 8 p., ja u tome ne vidim nita. To tako samo izgleda. Ja vam ponovo estitam. Dosta sam vremena izgubio ree Lestrade ustajui. Ja vjerujem u naporan rad, a ne sjedenje kraj vatre i izmiljanje duhovitih pretpostavki. Dovienja, gospodine Holmes. Vidjet emo tko e prije rijeiti sluaj. Zatim skupi stvari, pobaca ih u torbu i uputi se prema vratima. PRAETORIOUS 178 Samo jedan nagovjetaj, Lestrade zaustavi ga Holmes. Evo vam pravilnog rjeenja sluaja: ledi St. Simon je mit. Ona ne postoji. Ona nikada nije postojala. Lestrade razrogai oi u mog prijatelja. Zatim se okrene prema meni, kucnu se triput po elu, dostojanstveno klimne glavom i izjuri kroz vrata. Holmes ustane i navue kaput. Ima neto u tom radu kao to tvrdi ovaj ovjek, ini mi se, Watsone, da u vas neko vrijeme morati ostaviti nasamu s novinama. Prolo je pet sati kad je Holmes izaao. Poslije jednog sata iz restorana je doao konobar s velikom kutijom. Uz pomo mladia, kojeg je doveo sa sobom, otvori kutiju, pa obojica ponu postavljati stol za raskonu veeru. Na naem skromnom stolu od mahagonija odjednom se nae nekoliko hladnih ljuka, jedan fazan, pita od guje jetre i nekoliko starih boca obavijenih pauinom. Poto postave na stol sve te skupocjene poslastice, konobar nestane poput dobrih duhova iz Hiljadu i jedne noi, bez ikakova objanjenja, osim to rekoe da je sve plaeno i da im je to nareeno. Neto prije devet odlunim korakom ue u sobu Sherlock Holmes. Njegovo ozbiljno lice i sjajne oi navedu me da povjerujem kako se razoarao svojim zakljucima. Postavili su stol za veeru ree trljajui ruke. Oekujete drutvo? Postavili su stol za pet osoba. Da, moda e naii neko drutvance odgovori. udim se da lord St. Simon jo nije stigao. Ha! ini mi se da ujem korake na stepenicama. urnim korakom ue na jutronji posjetilac okreui svoj cviker bre no ikada, s izrazom uzbuenja na aristokratskom licu. Moj vas je ovjek, dakle pronaao? Da. Priznajem da me sadraj vae poruke zaprepastio. Da li je tono to to tvrdite? Sasvim. PRAETORIOUS 179 Lord St. Simon utone u naslonja i pree rukom preko ela. to e rei vojvoda promrmlja kad bude uo da je jedan lan njegove porodice predmet takvog ponienja? Rije je o sticanju okolnosti, a nikako o ponienju. Oh, vi na to gledate s drugog gledita. Smatram da nikoga ne treba koriti. Dama nije mogla drukije postupiti, mada je njena naglost nesumnjivo za aljenje. Kako nema majke, nije imala s kim da se posavjetuje. Uvreda je to, gospodine, javna uvreda ree lord St. Simon bubnjajui prstima po stolu. Morate oprostiti jadnoj djevojci koja se nala u tako sloenom poloaju. Nikad joj to neu oprostiti. Ljut sam to sam sramno iskoriten. ini mi se da je netko zazvonio ree Holmes. Da, uju se koraci. Ako vas ja, lorde St. Simon, ne mogu nagovoriti da zauzmete blai stav, moda e advokat kojega sam pozvao imati u tome vie sree. Holmes otvori vrata i uvede u sobu jednu gospou i jednog gospodina. Lorde St. Simon, dopustite mi da vam predstavim gospodina i gospou Francis Hay Moulton. Gospou ve, vjerojatno poznajete. Na klijent odmah ustane. Bio se prosto ukoio. Oborenih oiju, s rukama u prednjem dijelu dugog kaputa, bio je u tom trenutku olienje uvrijeenog ponosa. Gospoa brzo poe prema njemu i prui mu ruku, ali on ne podie pogled. Vi se ljutite, Roberte ree mu ona. U pravu ste to se ljutite. Molim vas, nemojte mi se izvinjavati ogoreno e lord St. Simon. PRAETORIOUS 180 Oh, svjesna sam da sam kriva jer sam prije nego to sam otila morala s vama razgovarati, ali bila sam nekako zbunjena. A od asa kad sam ponovo ugledala Franka nisam vie znala ni to radim ni to

govorim. udim se da se pred oltarom nisam onesvijestila. Gospoo Moulton, moda biste eljeli da moj prijatelj i ja izaemo iz sobe dok se vi ne objasnite? Ako smijem rei svoje miljenje javi se nepoznati gospodin u itavoj toj stvari ima ve ionako suvie tajnovitosti. Najmilije bi mi bilo da Evropa i Amerika uju pravu istinu. Bio je to malen i suncem opaljen ovjek otroumnih crta lica i ivahna dranja. Onda u ja sve ispriati ree gospoa. Frank i ja sreli smo se 1884. godine u logoru McQuire, blizu Rockija, gdje je moj stari imao zemljite na kojemu se kopala ruda. Bili smo vjereni. Jednoga dana moj stari nagazi na bogatu ilu. Meutim, jadni Frank bio je zle sree, na zemljitu koje je istraivao nita nije naao. I tako, koliko se stari bogatio, toliko je Frank siromaio. Najzad stari nije htio ni da uje za nau vjeridbu, pa me jednog dana odveo u Frisco. Ali Frank nije htio da me izgubi pa je poao za mnom. Tako smo se viali, a stari nije znao za te sastanke. Da je znao da se sastajemo, stari bi se ljutio. Zato smo sve sami uredili. Frank mi ree da e i on poi u potragu za sreom, a po mene e doi tek kad stekne koliko je i stari stekao. Ja mu obeah da u mu biti vjerna do kraja ivota i dadoh mu rije da se neu udati za drugoga dok god on bude iv. Pa zato se onda ne bismo odmah vjenali, ree mi on, tako bih ja bio siguran u tebe i ne bih zahtijevao da ti budem mu dok se ne vratim. Razgovarali smo jo o tome, a onda je on sve lijepo uredio: sveenik nas je ekao, pa smo sve svrili. Frank je zatim poao u potragu za sreom, a ja sam se vratila starome. Prvo to sam ula o Franku bilo je da se nalazi u Montani, zatim sam saznala da je otiao u Arizonu, najzad su stigle vijesti iz Novog Meksika. Jednog dana objavile su novine priu o tome kako su Indijanci napali rudarski logor, a meu imenima ubijenih nalazilo se i Frankovo ime. Pala sam u nesvijest. Nakon toga mjesecima sam bolovala. Stari je ve mislio da u sasvim propasti pa me stalno vodio lijenicima. Godinu dana, a moda i vie, ekala sam uzalud da stigne PRAETORIOUS 181 kakvavijest o Franku. Najzad sam bila uvjerena da je mrtav. Tada je u Frisco doao lord St. Simon. Nakon nekog vremena vratimo se u London, i tu je ugovoreno da u se vjenati s lordom. Stari je bio sretan, ali ja sam osjeala da u mom srcu nijedan ovjek na svijetu nee moi zauzeti mjesto koje je zauzimao Frank. Da sam se udala za lorda St. Simona bila bih mu ostala vjerna. Svojom ljubavi nernoemo upravljati, ali svojim djelima moemo. Otila sam s njim pred oltar s namjerom da mu budem, ako je to mogue, dobra ena. Moete zamisliti kako sam se zabezeknula kad sam, stigavi pred oltarsku pregradu, u prvoj klupi ugledala Franka kako pilji u mene. Najprijesam pomislila da je to njegov duh, ali kad sam se okrenula, vidjela sam da i dalje stoji na istom mjestu i pita me oima da li mi je milo ili nije to ga vidim, udim se to se nisam u isti as sruila. Sjeam se dobro da mi se sve zavrtjelo oko glave i da su mi rijei sveenika brujile u uima kao zujanje pela. Nisam znala to da radim! Da prekinem misu i napravim scenu u crkvi? Ponovo bacim pogled na njega. Uini mi se da on ita moje misli jer je stavio prst na usta, dajui mi time znak da ostanem mirna. Zatim sam vidjela da neto rka na listiu papira. Bilo mi je jasno da pie poruku. Kad sam, izlazei, prola pored njegove klupe, ispustila sam pred njim svoj buket, a on je, vrativi mi cvijee, tutnuo poruku u ruku. S nekoliko rijei zvao me da na jedan njegov znak doem k njemu. Razumije se da ni askom nisam posumnjala u to da me prva moja dunost vodi k njemu pa sam odluila da uinim sve to od mene zatrai.Povjerila sam se svojoj sobarici koja ga je poznavala jo iz Kalifornije i bila mi je uvijek sklona. Molila sam je da o svemu tome nikome nita ne pria i da mi spremi neto stvari i kaput. Svjesna sam da je trebalo da se o tome porazgovorim s lordom St. Simonom, ali to nisam mogla uiniti pred njegovom majkom i tolikim gostima. Zato sam rijeila da pobjegnem, a poslije da sve objasnim. Nisam sjedila za stolom ni deset minuta, kad sam kroz prozor ugledala Franka na drugoj strani ulice. On mi mahne rukom i ode u park. Ja pobjegoh iz sobe, obukoh se i pooh za njim. Uto mi prie neka ena i pone mi neto priati o lordu St. Simonu. Ali ja je se otarasim i stignem Franka. Fijakerom odosmo na Gordonov trg gdje PRAETORIOUS 182 je zakupio stan. Tu se s njim vjenam nakon toliko godina uzaludnog ekanja. S njim sam se istinski vjenala. Frank je uspio pobjei iz indijanskog zarobljenitva pa je doao u Frisco gdje je doznao da ga smatram mrtvim i da sam otila u Englesku. Onda je doao ovamo za mnom i pronaao me na sam dan vjenanja s lordom. U novinama sam proitao vijest o tvom vjenanju, bilo je spomenuto i ime crkve ali, nisam znao gdje stanuje rekao je Frank.

38

 Potom smo razgovarali o tome to treba da uinimo. Frank je smatrao da treba da budemo iskreni, ali mene je bilo stid. Htjela sam napisati koji redak ocu i javiti mu da sam iva. Strano mi je bilo i pomisliti da svi oni lordovi i one ledi sjede u gostinjskoj sobi za rukom i ekaju da se vratim. Onda mi Frank uzme vjenanicu i ostale stvari, sve zavije u paket i baci negdje gdje to nitko nee moi da nae, u nadi da mi tako nee ui u trag! Sutra bismo krenuli u Pariz da nas veeras nije posjetio ovaj dobri gospodin Holmes. Ni sad jo ne znam kako nas je uspio pronai. Ljubazno nam je objasnio da je Frank u pravu, a ja nisam, pa bismo pogrijeili kad bismo se krili. Predloio nam je da se porazgovaramo s lordom St. Simonom. Tako smo, eto doli. Sad ste sve uli. Roberte, alim to sam vam zadala bol, ali se nadam da neete imati suvie loe miljenje o meni. Lord St. Simon sasluao je priu stisnutih usana i namrtena ela. Izvinite ree ali ja ne obiavam da pred drugima govorim o svojim najintimnijim stvarima. Onda mi neete oprostiti? Hoete li mi pruiti ruku? Oh, svakako ako vam to ini zadovoljstvo ree i hladno prihvati ruku mlade ene. Nadam se ree Holmes da ete se pridruiti naoj prijateljskoj veeri. ini mi se da traite suvie mnogo od mene odvrati njegovo gospodstvo. Mogu biti primoran da pristanem na tu promjenu, ali se jedva moe oekivati od mene da se toj promjeni jo i radujem. S vaim doputenjem zaeljet u svima veoma prijatno vee. PRAETORIOUS 183 Potom se svima nakloni i dostojanstveno izae iz sobe. Nadam se da ete nas vi poastiti svojim drutvom ree Sherlock Holmes. Svaki moj sastanak s jednim Amerikancem, gospodine Moultone, znai za mene naroit uitak. Pripadam ljudima koji vjeruju da e doi dan kada ludost vladara i greke ministara nee vie moi sprijeiti nau djecu da postanu graani jedne goleme zemlje. Sluaj je bio zanimljiv ree Holmes kad posjetioci odoe jer je jasno pokazao kako objanjenje neke stvari, koja na prvi pogled izgleda sasvim neobjanjiva, moe biti sasvim jednostavno. Ima li ita prirodnije od toka dogaaja to ih je ispriala ova ena i neobinije od ishoda tih dogaaja koji predstavlja Lestrade iz Scotland Yarda? Znai, vi niste bili na pogrenom putu! Od samog poetka bile su mi sasvim jasne dvije injenice: jedna, da je ena bila voljna da se vjena, druga, da se pokajala nekoliko minuta poto se vratila kui. Bilo je oito da je toga jutra dolo do promjene njenog miljenja. Ona nije mogla ni skini govoriti dok je bila van kue, jer je bila u pratnji mladoenje. Da nije nekoga vidjela? Ako se to desilo, to je morao biti netko iz Amerike, jer je u ovoj zemlji provela sasvim kratko vrijeme, pa je jedva mogla dopustiti nekome da izvri tako jak utjecaj na nju da bi je sama injenica to ga je ugledala mogla navesti da iz korijena mijenja svoje planove. Vidite, pomou postupnog iskljuivanja doli smo do ideje da je vidjela nekog Amerikanca. A tko je mogao biti taj Amerikanac i kako je mogao da izvri tako jak utjecaj na nju? To je mogao biti ili njen ljubavnik, ili njen mu. Znao sam da je djevojatvo provela pod neobinim uvjetima promatrajui grube prizore. Dotle sam bio stigao prije nego to sam uo priu lorda St. Simona. Poto nam je ispriao o ovjeku u crkvenoj klupi, o promjeni dranja svoje supruge, o tako providnoj zamisli da se ispusti buket da bi se na taj nain dolo do listia, o sastanku svoje supruge s povjerljivom sobaricom i o njenoj veoma znaajnoj primjedbi o uskakanju u posjed, to na jeziku rudara znai domoi se vlasnitva na koje drugo lice ima pravo prvenstva, cijela situacija postala mi je savreno jasna. Ona je otila s jednim ovjekom, a taj je ovjek bio: ili njen ljubavnik, ili njen mu. PRAETORIOUS 184 Kako ste ih pronali? Moglo je biti tekoa, ali prijatelj Lestrade imao je u svojim rukama jedno obavjetenje iju vrijednost nije shvatio. Poetna slova, naravno, bila su od najvee vanosti, ali je jo vanije bilo saznanje da je Amerikanac tjedan dana ranije podmirio svoj raun u jednom od najotmjenijih londonskih hotela. Po emu zakljuujete da je to bio jedan od najotmjenijih londonskih hotela? Po visokim cijenama. Osam ilinga za sobu i osam pens a za alicu erija ukazuje na to da je to bio jedan od najskupljih hotela. Nema ih mnogo u Londonu s tako visokim cijenama. U drugom, u Northumberland aveniji, koji sam takoer posjetio, proitao sam da ga je Amerikanac Francis H. Moulton napustio dan ranije, a pregledavajui njegove raune doao sam do iznosa koji sam vidio na kopiji rauna. Pisma mu je trebalo slati na Gordonov trg 226, pa sam

otiao tamo. Imao sam sree da ljubavni par naem kod kue. Usudio sam se da im dam nekoliko oinskih savjeta i da im ukazem na to kako bi u svakom sluaju bilo bolje da svoj stav uine neto jasnijim s obzirom na javnost, a posebno na lorda St. Simona. Pozvao sam ih da se ovdje s njim sastanu i, kao to vidite, natjerao sam i njega da doe na sastanak. Ali bez naroitog rezultata prekinem ga. Njegovo se ponaanje nikako ne moe nazvati blagonaklonim. Ah, Watsone! ree Holmes smijui se moda ni vi ne biste bili naroito blagonakloni kad biste se poslije tolikih neprilika, od udvaranja do vjenanja, odjednom nali lieni i supruge i bogatstva. Lorda St. Simona moemo smatrati neobino milostivim ovjekom, a svojim zvijezdama zahvalimo to se mi nikada neemo nai u njegovu poloaju. Okrenite svoju stolicu i dodajte mi tu violinu, jer je jedini problem koji jo treba da rijeimo vjerojatno slijedei: kako da prekratimo ove turobne jesenje veeri. PRAETORIOUS 185 PET SJEMENKI NARANE Prelistavajui sluajeve to ih je Sherlock Holmes rjeavao izmeu 1882. i 1890. nailazim na mnoge koji se odlikuju udnim zanimljivostima. Zbog toga mi nije nimalo lako odluiti se koje da izdvojim. O nekima je javnost opirno obavijestila dnevna tampa, o drugima se pisalo manje, jer mom prijatelju nisu pruili priliku da razvije udnovate osobine koje je posjedovao u tako velikoj mjeri. Neki su sluajevi odoljeli njegovoj analitikoj vjetini, a kao pripovijetke, poeci bez ikakva kraja, nisu znaili bogzna to, dok su drugi samo djelomino bili razjanjeni, i to vie na temelju nagaanja nego loginog dokaza koji mu je bio toliko drag. Meu takvima je jedan tako izvanredan u pojedinostima i iznenaujui u rezultatu da ne mogu odoljeti a da ga ne ispriam, bez obzira na to to u njemu ima pojedinosti koje nisu bile razjanjene, niti e to vjerojatno ikad biti. Godina 1887. obdarila nas je dugim nizom vie ili manje zanimljivih sluajeva. Meu ostalim sam sauvao biljeke o sluaju Paradolova kabineta, drutva prosjaka-amatera, koji su imali luksuzni klub u podrumu skladita pokustva, zatim o dogaajima povezanim s nestankom britanske barke 'Sophy Anderson', o udnovatim pustolovinama Gricea Patersona na otoku Uffa i o trgovakom sluaju Camberwell. U ovom potonjem, kao. to se mnogi vjerojatno sjeaju, Sherlock Holmes je, navijajui pokojnikov sat, dokazao da je prethodno bio navijen prije dva sata i da je prema tome bolesnik otiao u krevet u tom vremenu to je bilo odluujue da bi se rijeio taj sluaj. Moda u jednom ispriati sve te sluajeve, meutim, nijedan od njih ne moe se mjeriti s udnim nizom okolnosti koje sam odluio opisati. Bilo je to potkraj septembra. Bura se razbjesnjela izuzetnom estinom. Vjetar je cio dan zavijao a kia je udarala o prozore tako da smo i mi, ovdje u srcu velikoga Londona, bili prisiljeni da na trenutak zaboravimo svakidanjicu i suoimo se sa stranim elementarnim silama koje se sruuju na ovjeanstvo kroz barijere njegove civilizacije i urliu poput neukroenih zvijeri u kavezu. Uvee se oluja PRAETORIOUS 186 pojaala, a vjetai u dimnjaku plakao i jecao poput djeteta. Sherlock Holmes sjedio je neraspoloen s jedne strane kamina sreujui svoje biljeke, dok sam ja na drugom kraju bio zadubljen u interesantnu priu Clarka Russella. Bijes bure izvanredno je odgovarao tekstu koji sam itao, a mlazovi kie to su zapljuskivali prozore izazivali su dojam velikih olujnih valova. ena mi je otila u posjet tetki i ja sam se na nekoliko dana preselio u svoj bivi stan u Baker Streetu. Hej! Podigao sam glavu pogledavi prijatelja. To je zasigurno zvono! Tko bi noas mogao doi? Moda neki va prijatelj? Vi ste mi jedini odgovori on. A druge posjetioce niim ne ohrabrujem. Moda kakav klijent? Ako je tako, rije je o ozbiljnom sluaju. to bi inae nekog natjeralo da izae po takvu vremenu, i u to doba! No, vjerojatno je to neka znanica nae gazdarice. Sherlock Holmes nije pogodio jer su se u hodniku uli koraci, a zatim kucanje. On isprui dugaku ruku i sjaj svjetiljke sa sebe usmjeri na prazan stolac na koji se doljak sjesti. Uite! ovjek koji je uao bio je mlad, mogle su mu biti najvie dvadeset dvije godine. Bio je uredno i elegantno odjeven. Dranje mu je odavalo uglaenost i tankoutnost. Kiobran s kojeg se cijedila kia i njegov sjajni nepromoivi kaput ukazivali su na nevrijeme kojem se morao izloiti. Obasjan svjetlom, ogledao se zabrinuto, i nije mi

39

promaklo da mu je lice blijedo a oi nemirne kao u ovjeka koji je obuzet velikom brigom. Dopustite da se ispriam prozbori doljak skinuvi s nosa zlatan lornjon. Nadam se da nisam suvie nametljiv. ao mi je to sam u vau prijatnu sobu donio tragove oluje i kie. Dajte mi ogrta i kiobran obrati mu se Holmes. Na vjealici e se odmah osuiti. Primjeujem da dolazite s jugozapada. PRAETORIOUS 187 Da, iz Horshama. Na vrcima vaih cipela jasno se vidi mjeavina ilovae i vapnenca. Doao sam da vas zamolim za savjet. To je bar lako. I pomo. To je ve tee. uo sam o vama, gospodine Holmes. Ispriao mi je major Prendergast kako ste ga izvukli iz onoga skandala u Tankerville Clubu. Ah, da. Neosnovano su ga optuili da je varao na kartama. On kae da vi moete rijeiti svaki sluaj. Oito pretjeruje. Da vas nitko nije pobijedio. Nadigran sam ak etiri puta. Tri puta su me pobijedili mukarci, a jedanput ena. to je to u usporedbi s tolikim uspjesima! Istina, obino uspjeno rjeavam svaki sluaj. Vjerojatno ete i moj. Molim vas, privucite stolac vatri i objasnite mi o emu je zapravo rije. O neobinom sluaju. Takvi su obino svi kojih se prihvaam. Ja predstavljam, u neku ruku, vrhovnu instancu. Pa ipak sumnjam, gospodine, da ste unato svom iskustvu uli za tako tajanstven i neobjanjiv niz dogaaja u mojoj obitelji. Pobudili ste moje zanimanje ree Holmes. Molim vas, upoznajte nas s osnovnim injenicama, od poetka. Poslije u vas PRAETORIOUS 188 upitati za one pojedinosti koje mi se budu inile najvanijima. Mladi privue stolac i isprui prema plamenu mokre noge. Zovem se John Openshaw, ali ono to ja radim nema s tim sluajem mnogo veze. Posrijedi je naslijee, i zato, da bi vam bilo jasnije, zapoet u od poetka. Moj je djed imao dva sina, strica Eliasa i Josepha, moga oca. Otac mi je imao malu tvornicu u Coventrvju, koju je proirio u vrijeme kad je poela proizvodnja bicikla. Bio je vlasnik patenta nepoderive gume Openshaw i u poslu je poluio takav uspjeh da je tvornicu naposljetku dobro prodao i povukao se s poprilinim imetkom. Ujak Elias emigrirao je kao mladi u Ameriku. Nastanio se kao plantaer u Floridi i, kao to smo uli, ondje mu je posao iao od ruke. U graanskom ratu borio se u Jacksonovoj armiji, a poslije pod Hoodovim zapovjednitvom. Unaprijeen je u in pukovnika. Kad je Lee poloio oruje, moj se stric povukao na svoju plantau, na kojoj je ostao tri-etiri godine. U 1869. ili 1870. vratio se u Evropu i u Sussexu, blizu Horshama, kupio je malo imanje. U Sjedinjenim Dravama prilino se obogatio, a to to je odande otputovao moe se objasniti njegovom netrpeljivou prema Crncima i neslaganju s politiarima koji su im htjeli dati pravo glasa. Bio je to osobenjak estoke, nagle udi, pravi prostak kad bi ga spopala srdba. ivio je krajnje povueno. Sumnjam da je za sve to vrijeme to ga je proveo u Horshamu nogom stupio u grad. Oko kue je imao vrt i dvije-tri njive i onuda bi etao, premda bi esto prolazili i tjedni da nije izlazio iz sobe. Pio je mnogo rakije i puio, ali uvijek sam, izbjegavajui drutvo. Nije mu bilo do prijatelja, pa ni do vlastitog brata. Za mene nije mario sve dok me 1878. godine, ve je osam ili devet godina bio u Engleskoj, nije prvi put ugledao. Tada sam bio djeak od nekih dvanaest godina. Zamolio je moga oca da ivim s njim. Prema meni je bio ljubazan na svoj osebujan nain. Kad je bio trijezan, igrali bismo se triktraka i dame. Postao sam njegova desna ruka i u kuanstvu i u poslovanju s mjesnim trgovcima, tako da sam ve sa esnaest godina bio gospodar kue. U mene su bili svi kljuevi, mogao PRAETORIOUS 189 sam ii kamo sam htio, pod uvjetom da ga ne uznemiravam u njegovu miru. Ipak: jedna je prostorija bila izuzetak: spremite za odbaene stvari u potkrovlju. Ono je uvijek bilo zakljuano, i on nikome, pa ni meni, nikad nije dopustio da u njega uem. Znatieljan

poput veine djeaka, pokadto sam virio kroz kljuanicu, ali sam vidio samo ono to se moglo oekivati: stare kovege i sanduke. Jednog dana, bilo je to u martu 1883, na stolu kraj tanjura ekalo ga je pismo sastranom markom. Rijekto je primao pisma jer je sve raune plaao gotovim novcem, a prijatelja uope nije imao. Iz Indije, rekao je podigavi ga. Sa igom Pondicher-ryja! to bi to moglo biti? Naglo ga je otvorio, a iz njega na tanjur ispade pet malenih osuenih sjemenki narane. Poeo sam se smijati, ali ugledavi izraz njegova lica odmah se uozbiljim. Donju je usnu objesio a oi raskolaio. Blijed kao krpa, piljio je u omotnicu koju je drao u drhtavoj ruci. K.K.K., triput je promuklo izgovorio isto slovo. Boe moj! Stie me kazna za grijehe. to to znai, strie? Smrt, ree, ustane se i povue u svoju sobu ostavljajui me obuzeta uasom. Dohvatim omotnicu i s unutarnje strane preklopa, iznad mjesta gdje se omotnica zaljepljuje, proitam crveno napisana tri slova K. Samo to, i pet sjemenki narane. to je moglo izazvati toliki uas? Strica sam sreo dok sam se penjao stepenitem. U jednoj je ruci imao stari ravi klju, odmah sam pretpostavio da je od ostave u potkrovlju, a u drugoj je nosio malu bakrenu kutiju, nalik na kunu blagajnu. Mogu oni raditi to ih volja, ali ja u ih onemoguiti, ree i opsuje. Reci Mary da naloi u mojoj sobi, a nekoga poalji po Fordhama, horshamskog pravnika. Uradio sam kako mi je naredio. Kada je pravnik stigao, stric je i mene pozvao u sobu. Vatra se razgorjela, a na reetki je bilo mnogo PRAETORIOUS 190 crnoga, rastresitog pepela, zasigurno od izgorjeloga papira. Otvorena kutija bila je prazna, a kad sam je bolje pogledao, iznenadio sam se to sam na poklopcu zapazio ista ona tri slova K kao toga jutra na omotnici. Pozvao sam te, John, zapone moj stric, da bude svjedok prilikom sastavljanja moje oporuke. Svoje imanje, sa svime to je u njemu vie ili manje dobro, ostavljam svome bratu, tvome ocu, od koga e to ti, bez sumnje, jednoga dana naslijediti. Ako u tome bude uivao u miru, u redu. U protivnom, deko moj, posluaj me i ostavi sve svome najgorem neprijatelju. ao mi je to ti ostavljam tako dvosjeklu ostavtinu, ali ne mogu predvidjeti kako e se dogaaji razvijati. Molim te potpii na mjestu koje e ti pokazati gospodin Fordham. Potpisao sam kao to me uputio. Pravnik odnese oporuku. Taj udni dogaaj, kao to s pravom pretpostavljate, ostavio je na meni najdublji dojam. O strievim sam rijeima dugo i esto razmiljao prevrui ih u glavi na ovaj ili onaj nain, ali uzalud. Pa ipak se nisam mogao osloboditi nejasne strepnje. Ona je, istina, iduih tjedana slabila; nita nije poremeivalo svakodnevnu jednolinost ivota na imanju. Meutim, nije mi promaklo da se stric promijenio. Opijao se vie nego prije i jo vie zazirao od drutva. Veinu bi vremena provodio u svojoj sobi zakljuan iznutra, a ponekad bi pijan i pomahnitao izletio iz kue i s revolverom u ruci teturao vrtom viui da se nikoga ne boji i da nee dopustiti da ga itko satjera meu etiri zida, ni ovjek ni avo. Kad bi ga mahnitost prola, buno bi se vratio u kuu, za sobom zakljuao i zakraunao vrata, poput ovjeka koji se vie ne moe oduprijeti stravi koja ga je proimala do u samu sr. Tada bih i za hladnih dana vidio kako mu se lice sjaji od znoja, kao da ga je bio zamoio u posudu s vodom. Da zavrim, gospodine Holmes, i da vie ne zloupotrebim vau strpljivost: tako se jedne kobne noi nije vratio sa svoga mahnitog obilaska. Pronali smo ga lica zaronjena u zelenkastu vodu malog ribnjaka u dnu vrta. Na njemu nije bilo tragova nasilja, a voda je bila duboka samo neto vie od pola metra, tako da je porota, uzevi u obzir udne navike u ivotu moga strica, zakljuila da je posrijedi PRAETORIOUS 191 samoubojstvo. Ali ja, koji sam znao kako je zazirao od same rijei smrt, nikako se nisam mogao pomiriti s milju da je samome sebi oduzeo ivot. Meutim, sve se stialo, moj otac je preuzeo imanje i oko etrnaest hiljada funti, koliko mu je stric bio ostavio u banci. Samo trenutak prekine ga Holmes. Va je sluaj, ini mi se, jedan od najzanimljivijih koje sam ikada uo. Recite mi, molim vas, datum kada je va stric primio pismo i dan kada se navodno sam ubio? Pismo je stiglo 10. marta 1883, a umro je poslije sedam tjedana, u noi 2. maja. Hvala. Nastavite, molim.

40

- Kad je preuzeo imanje, moj je otac, na moj zahtjev, briljivo pretraio potkrovlje koje je uvijek bilo zakljuano. Ondje smo pronali bakrenu kutiju. Bila je prazna a njen sadraj uniten. Na unutranjem dijelu poklopca bila je papirnata naljepnica sa slovima K.K.K. i rijeima: Pisma, biljeke, priznanice, registri sve to napisano ispod trostrukog K. To su vjerojatno bili dokumenti koje je pukovnik Openshaw unitio. Na tavanu, inae, nije bilo nita osobito osim mnotva razbacanih papira, novina i biljenica u kojima je bilo pojedinosti iz ivota moga strica u Americi. Neke su se odnosile na rat i iz njih je proizlazilo da je valjano obavljao svoju dunost stekavi ugled hrabra vojnika. Druge su se pak odnosile na godine obnove junih drava, i to uglavnom na politiku, jer se moj stric energino suprotstavljao nastojanjima politiara torbara sa Sjevera. Otac se preselio u Horsham poetkom 1884. godine i sve je bilo u redu do januara 1885. etvrtoga dana nove godine, dok smo dorukovali za stolom, uo sam kako je od iznenaenja uzviknuo. U jednoj je ruci drao otvorenu omotnicu, a na dlanu druge pet osuenih naraninih sjemenki. Dotad se uvijek rugao mojoj izmiljotini o pukovniku i zlokobnim sjemenkama, ali sada, kad je i njemu zaprijetila ista opasnost, bio je i te kako zaprepaten i uplaen. Zaboga, to to znai, John? promucao je. Srce mi se steglo To su tri slova K. PRAETORIOUS 192 Zagledao se u omotnicu. Doista! povie. Ba ta slova. Ali to to pie ispod njih? Stavite papire na sunani sat, proitao sam mu preko ramena. Kakve papire? Na koji sunani sat? Onaj u vrtu. Drugoga nemamo, odgovorio sam. Zacijelo je rije o onim unitenim papirima. Pih! otpuhao je skupivi svu hrabrost. U civiliziranoj zemlji takvim lakrdijama ne valja obraati panju. Odakle je pismo? Iz Dundeeja, odgovorio sam pogledavi potansku marku. Netko se s nama neumjesno naalio, ree otac. to da radim s tim papirima i sunanim satom? Najbolje da na sve to ne obraam panju. Trebalo bi da obavijestimo policiju. Pa da nam se narugaju. Nipoto. Dopusti da ja to uradim. Ne, zabranjujem ti. Ne smijemo dopustiti da zbog te ludorije postanemo predmetom prepriavanja. Budui da sam ga znao kao vrlo tvrdoglava, odustao sam od daljeg nagovaranja. U srcu mi je ipak ostala strepnja. Otac je nakon tri dana posjetio prijatelja majora Freebodyja, komandanta jedne od utvrda na Portsdown Hillu. Obradovao sam se jer mi se inilo da se, to je dalje od kue, udaljuje i od opasnosti. U tome sam, meutim, pogrijeio. Ve drugoga dana njegove odsutnosti, od majora sam primio brzojav kojim me hitno zove k sebi. Otac je pao u dubok kamenolom kakvih je u susjedstvu bilo posvuda i sada je leao onesvijeten napukle lubanje. Odmah sam se odazvao pozivu, ali on je preminuo a da se prije smrti nije osvijestio. Vjerojatno se vraao u suton, i kako mu je kraj bio nepoznat, a kamenolom nezatien ogradom, porota je njegovu smrt bez oklijevanja proglasila nesretnim sluajem. Premda sam paljivo razmotrio svaku pojedinost povezanu s njegovom smru, nisam PRAETORIOUS 193 otkrio nita to bi imalo upuivalo na ubojstvo. Nije bilo tragova nasilja, nikakvih otisaka stopala, niti je itko u okolici vidio ikakve strance. Pa ipak, ne moram vam rei, i dalje sam bio uznemiren. Bilo mi je jasno da je bio rtva neije podle zavjere. Tako sam u zlokobnim okolnostima naslijedio imanje. Zacijelo vas zanima zato ga se nisam otarasio. Zato to sam bio uvjeren da su nae neprilike na neki nain povezane s nekim dogaajima iz strieva ivota, i da e mi opasnost prijetiti u bilo kojoj kui. Od smrti moga jadnog oca u januaru 1885. proteklo je dvije godine i osam mjeseci. U Horshamu sam ivio sretno i ve sam se poeo nadati da je prokletstvo s nae obitelji skinuto, zavrivi na prethodnoj generaciji. Meutim, nade su bile preuranjene. Juer me zadesio udarac, isto onako kao to je bio zaprepastio oca. Mladi izvue iz prsluka izguvanu omotnicu i nad stolom istrese pet osuenih sjemenki narane. Evo omotnice. Potanski ig upuuje na London, istoni dio. Na njoj su iste rijei kao i na onoj upuenoj ocu: K.K.K. i 'Stavite papire na sunani sat'. to ste uradili? upita Holmes. Nita. Nita? Iskreno govorei... lice je prekrio tankim, bijelim prstima

... osjeao sam se bespomonim, poput onih jadnih zeeva oko kojih se ovija zmija. inilo mi se da me se doepalo nekakvo neumoljivo zlo kojemu se nikakvim mjerama predostronosti ne moe oduprijeti. Zaboga, ovjee! povie Holmes. Neto morate poduzeti, ili ste izgubljeni.Spasiti vas moe samo energina akcija. Sada ne smijete oajavati. Bio sam na policiji. I? Sasluali su me sa smijekom na usnama. Uvjeren sam da je PRAETORIOUS 194 inspektor o pismima stvorio sud: ona su rezultat neslane ale. A smrt moga strica i oca, uostalom kao i porota, pripisuje sluaju. On ih ne povezuje s prijetnjama iz pisama. Nevjerojatni glupani! povie Holmes zamahnuvi stisnutom pesnicom. Ipak su poslali policajca da sa mnom bude u kui. Je li veeras doao s vama? Nije. Nareeno mu je da ostane u kui. Holmes se od bijesa ponovo razmahao. Zato ste doli k meni? upita. Ili, to je jo vanije, zato me niste odmah potraili? Nisam znao za vas. Tek danas sam s majorom Prendergastom razgovarao o svojoj nevolji i on mi je savjetovao da vam se obratim. Znai, pismo ste primili prije dva dana. Trebalo je da ranije stupimo u akciju. Znate li za jo koji podatak ili znaajnu pojedinost koja bi nam mogla pomoi? Sjetio sam se jedne ree John Openshaw. Malo je prekopavao po depu i iz njega izvukao komad izblijedjeloga, nekad plavog papira i stavio ga pred nas na stol. Onoga dana kada je moj stric vatrom unitavao papire opazio sam meu nagorjelim rubovima u pepelu i ostatke ovakve boje. Ovaj sam papir naao na podu i sklon sam povjerovati da je ispao iz snopa i tako ostao itav. Osim to se u njemu spominju sjemenke, ne vidim kako bi se njime mogli okoristiti. Meni se inida je list dnevnika. Rukopis je nesumnjivo striev. Holmes pomakne svjetiljku i obojica smo se nagnuli nad papire. Po neravnom rubu moglo se zakljuiti da je bio istrgnut iz nekakve knjige. Na vrhu je bio datum: mart 1869, a ispod njega slijedea zagonetna poruka: 4. Stigao Hudson. Po starom programu. 7. Sjemenke poslane McCaulevu, Paramoreu i Johnu Swainu iz St Augustinea. PRAETORIOUS 195 9. McCaulevprihvatio. 10. John Swain prihvatio. 11. Posjet Paramoreu. Sve u redu. Hvala! ree Holmes preklopivi papir i vrativi ga posjetiocu. Odsad vie ne smijete gubiti ni trenutka. Nemamo vremena ak ni da porazgovaramo o onom to ste nam ispriali. Odmah se morate vratiti kui i neto uiniti. to? Papir koji ste nam upravo pokazali stavite u bakrenu kutiju koju ste spomenuli. U nju stavite i obavijest da je sve druge papire stric spalio i da je ostao samo ovaj. Uradite to to uvjerljivije. Kada to uradite, kutiju odnesite na sunani sat, kao to pie u uputi. Razumijete li? Potpuno. Ne mislite na osvetu ili neto slino, barem zasad. To se moe postii i zakonskim putem. Ali, i mi moramo isplesti svoju mreu, dok je njihova ve razapeta. Zasad je najvanije da od vas otklonimo opasnost koja vam prijeti. Zatim valja razjasniti tajnu i kazniti krivce. Hvala vam! zahvali se mladi, ustane i obue ogrta. Vratili ste mi nadu i samopouzdanje. Uradit u sve to ste mi savjetovali. Ne gubite ni trenutka. I uvajte se, jer nimalo ne sumnjam da vam prijeti neposredna opasnost. Kako ete se vratiti? Vlakom s Waterlooa. Jo nije devet. Ulice su jo pune prolaznika pa vam se do stanice nita nee dogoditi. Ipak se priuvajte. Naoruan sam. To je dobro. Ja u se ve sutra pozabaviti vaim sluajem. Znai, vidjet emo se u Horshamu? Ne, vaa je tajna u Londonu. Ovdje je moram otkriti. PRAETORIOUS 196 U tom sluaju posjetit u vas za dan-dva i obavijestiti o novostima u vezi s kutijom i papirima. Drat u se vaih uputa u svakom pogledu.

41

Zatim se rukuje i ode. Vjetar je zavijao a kia ibala o prozore, inilo se da je i ta udnovata pria bila dio razbjenjelih prirodnih elemenata. Sherlock Holmes je neko vrijeme sjedio pognute glave i oiju uperenih u vatru. Zatim pripali lulu i, naslonivi se na stolac, zagleda se u plave kolutove dima kako se jedan za drugim uzdiu ka stropu. ini mi se, Watsone progovori naposletku da meu svim naim dosadanjim sluajevima nijedan nije bio tako fantastian. Osim, moda, Znaka etvorice. Moda. Pa ipak mi se ini da je John Openshaw u veoj opasnosti nego to je onda bio Sholto. Pretpostavljate li o kakvoj je opasnosti rije? Pitanje je suvino. Ako je tako, to je posrijedi? Tko se potpisuje sa K.K.K. i zato progoni tu nesretnu obitelj? Sherlock Holmes sklopi oi i nalakti se na naslon stola skupivi vrke prstiju. Idealni logiar, kad jednom sazna odreenu injenicu osvijetljenu sa svih strana, iz nje ne zakljuuje samo lanac dogaaja koji su do te injenice doveli, nego i slijed buduih dogaaja. Kao to je Cuvier neku ivotinju mogao potpuno i tono opisati promatrajui njenu jednu jedinu kost, tako je i promatra koji u potpunosti shvaa vezu u nizu dogaaja u stanju da u duhu rekonstruira i one druge, prije i poslije. Mi jo nismo svjesni rezultata koji se mogu postii samo razumom. U radnoj sobi mogu se rijeiti problemi kojima su se uzalud muili oni koji bi pokuavali nai rjeenje pomou osjetila. Ali, da bi to umijee razvio do savrenstva, logiar se mora koristiti svim injenicama kojima raspolae, a to je, kao to ete sami uvidjeti, ak i u nae vrijeme slobodnog obrazovanja i enciklopedija, velika PRAETORIOUS 197 rijetkost. Danas je ovjeku pristupano sve znanje koje bi mu moglo ustrebati u njegovu poslu, a time se i ja nastojim okoristiti. Ako se dobro sjeam, vi ste jednom prilikom, u ranim danima naega prijateljstva, vrlo tono nanizali moja ogranienja. Jesam odgovorio sam uz osmijeh. Na pomalo jedinstven nain. U filozofiji, astronomiji i politici ocijenio sam vas jedinicom. U botanici ste... kako-tako, a u geologiji izvrstan, to se tie porijekla blata osamdeset milja uokrug. U kemiji ste ekscentrini, u anatomiji nedovoljno sistematini, u senzacionalistikoj literaturi i praenju tekuega kriminala jedinstveni. Inae jo svirate violinu, bavite se boksom i maevanjem i trujete se kokainom i duhanom, ini mi se da je to ono najosnovnije u mojoj analizi. Holmes se osmjehnuo. I sada kaem, kao to sam i onda rekao, da ovjek malo spremite u svom mozgu mora natrpati svakojakim pokustvom koje bi mu moglo dobro doi, a ostatak moe pohraniti u spremite svoje knjinice, odakle se njime u sluaju potrebe moe posluiti. A za sluaj kao to je ovaj morat u se okoristiti svim raspoloivim izvorima. Molim vas, skinite s police svezak Amerike enciklopedije sa slovom K. Hvala! Sada razmotrimo situaciju i pokuajmo neto zakljuiti. Zaponimo s prihvatljivom pretpostavkom da je pukovnik Openshaw napustio Ameriku zbog jakih razloga. Ljudi njegove dobi ne mijenjaju lako navike, a ni blagotvorno floridsko podneblje za osamu engleskog pokrajinskog grada. A to to je u Engleskoj tako uporno traio osamljenost namee zakljuak da se bojao nekoga ili neega, tako da moemo prihvatiti radnu pretpostavku da je strahovao ba od onoga to ga je otjeralo iz Amerike. to se pak tie izvora njegova straha, do njega emo doi zakljuivanjem na temelju onih prijeteih pisama to su ih primili on i njegovi nasljednici. Jeste li obratili panju potanskim igovima? Prvo pismo otposlano je iz Pondicherrvja, drugo iz Dundeeja, a tree iz Londona. Iz istonog Londona, to na temelju toga zakljuujete? Sve su to morske luke. Pisac pisama putovao je brodom. PRAETORIOUS 198 Izvrsno. Ve smo na tragu. Taj ovjek vjerojatno je bio na brodu. Razmotrimo sada neto drugo. U sluaju Pondicherrvja proteklo je sedam tjedana od prijetnje do izvrenja, a u drugom sluaju, kad je pismo odaslano iz Dundeeja, tri do etiri dana. Govori li vam to ita? Upuuje na razliitu duinu putovanja. Ali to isto vrijedi i za pisma. Ako je tako, ne shvaam ... Preostaje pretpostavka da taj ovjek ili ti ljudi plove na jedrenjaku. ini se da su svoje tajanstvene prijetnje uvijek slali unaprijed, upravo kada bi zapoinjali novu akciju. Jeste li zapazili kako je iza najave pisma upuenog iz Dundeeja brzo uslijedilo

izvrenje. Da su se ti ljudi iz Pondicherrvja dovezli parobrodom, stigli bi gotovo u isto vrijeme s potom. A proteklo je ak sedam tjedana. Smatram da tih sedam tjedana predstavlja razliku u brzini plovidbe potanskog parobroda koji je prevozio pismo i jedrenjaka na kojem je bio pisac pisma. To je lako mogue. I vie od toga. Sad vam je jasno zato mi se u ovom novom sluaju toliko uri i zato sam Openshawa upozorio da bude oprezan. Prijetnje su dosad uvijek bile ostvarene, ako uzmemo u obzir vrijeme potrebno za put, im bi neznanac doputovao. A posljednje pismo upueno je iz Londona, zato vie ne smijemo oklijevati. Boe! uskliknuo sam. Zbog ega sve to nemilosrdno proganjanje? Dokumenti koje je Openshaw imao neobino su vani osobi ili osobama na jedrenjaku. Uvjeren sam da ih je vie. Jedan ovjek ne bi mogao poiniti dva ubojstva i oba puta vjeto zavarati porotu. Zacijelo ih je bilo nekoliko, a svakako su snalaljivi i odluni da se doepaju tih papira bez obzira u koga se nalaze. Tako se moe zakljuiti da K.K.K. nisu inicijali pojedinca, nego skraenica jedne organizacije. Koje? PRAETORIOUS 199 Sherlock Holmes se nagne naprijed i utia glas: ; Zar nikad niste uli za Ku Klux Klan? Nisam. Holmes okrene stranicu knjige na svom koljenu. Evo ga! Ku Klux Klan. Ime potjee od tobonje slinosti zvuku prilikom nabijanja puke. Tu stranu tajnu organizaciju stvorili su bivi vojnici Konfederacije u junim dravama nakon graanskoga rata, i ona je ubrzo osnovala ogranke u razliitim dijelovima zemlje, osobito u Tennessvju, Louisiani, u Sjevernoj i Junoj Karolini, Georgiji i Floridi. Koristili su je u politike svrhe, uglavnom terorizirajui Crnce koji su stekli pravo glasa te ubijajui i progonei sve koji bi se suprotstavljali njihovim gleditima. Zlodjelima bi obino prethodilo upozorenje koje bi rtva primila na udan ali prepoznatljiv nain: hrastovu granicu u jednom kraju, sjemenke lubenice ili narane u drugom. Poto je primila upozorenje, rtva se mogla ili javno odrei svoga dotadanjeg stava ili pobjei iz zemlje. Ako bi pokuala prkositi, neizbjeno bi je snala smrt, i to na udan i nepredvidiv nain. Udruenje je bilo organizirano tako savreno, a to je vrijedilo i za uhodanost postupaka, da nije bilo primjera u kojem bi netko prkoenjem uspio izbjei kaznu, ili bi se otkrili poinitelji zloina. Udruenje je nekoliko godina cvjetalo unato naporima vlasti i brojnih umjerenih linosti Juga. Tada je 1869. godine pokret odjednom zamro, premda je i poslije bilo pojedinanih slinih pojava. Zacijelo ste zapazili ree Holmes odloivi svezak Enciklopedije da iznenadni prestanak djelatnosti pokreta pada u isto vrijeme kada je Openshaw s papirima napustio Ameriku. Moda smo pronali uzrok i posljedicu. Nije nikakvo udo to su njemu i lanovima njegove obitelji za petama tako neumoljivi progonitelji. Zacijelo shvaate da bi taj registar imena i dnevnik mogao kompromitirati neke od najuglednijih ljudi amerikog Juga i da ih je mnogo koji nemaju miran san sve dok se ne dokopaju tih papira. Znai, stranica koju smo vidjeli... ... potvruje nau pretpostavku. Ako se dobro sjeam, sjemenke PRAETORIOUS 200 su poslane trojici, nazovimo ih A, B i C. Drugim rijeima, udruenje im je poslalo opomene. Zatim je u dnevnik uneseno da su A i B shvatili, to jest napustili su zemlju. ovjeka kojeg smo nazvali C zacijelo su posjetili i bojim se da mu taj posjet nije donio nita dobra. Smatram, doktore, da smo u sve to unijeli malo svjetla. Mladi Openshaw ima ansu da se izvue samo ako postupi po mojim uputama. Noas o tome ne moemo nita vie rei ni uraditi, pa vas molim da mi dodate moju violinu. Pokuajmo na pola sata zaboraviti to jadno vrijeme, i jo jadnije postupke naih blinjih. Ujutro je sunce prigueno zasjalo kroz mutnu maglenu koprenu nad gradom. Kada sam siao, Holmesa sam zatekao za dorukom. Oprostite to vas nisam priekao ispria se. ini se da u danas biti vrlo zaposlen sluajem mladoga Openshawa. to ete poduzeti? To e ovisiti o rezultatu tnoje prve istrage. Moda u ipak morati otii u Horsham. Zacijelo ne odmah? ! Ne, istragu poinjem ovdje, u gradu. Molim vas, pozvonite da vam djevojka donese kavu. Dok sam ekao podigoh sa stola jutarnje novine i pogledom preletih preko naslova.

42

U srcu me odjednom zazebe. Holmes! po vikao sam. Zakasnili ste. Ah! Odloio je alicu. Toga sam se bojao. Kako su to uradili? govorio je mirno, ali se osjetilo da je bio duboko potresen. Privukao me naslov Tragedija blizu Waterloo Brid-gca. Evo to piu: Noas izmeu devet i deset sati policajac Cook iz odjelenja H, na dunosti blizu mosta Waterloo, uo je poziv u pomo i pljusak vode. No je, meutim, bila izuzetno tamna i olujna, pa on, unato pomoi nekolicine prolaznika, nije mogao organizirati pomo. Ipak je podignuta uzbuna i tijelo je uz pomo Rjene policije izvueno iz vode. Unesreeni je mladi gospodin, a po omotnici koja mu je naena PRAETORIOUS 201 u depu zakljueno je da se zove John Openshaw s prebivalitem blizu Horshama. Pretpostavlja se da se urio da uhvati posljednji vlak sa stanice Waterloo i da je u urbi i mraku pogreio put i pao preko ograde pristajalita za rjene parobrode. Na tijelu nema tragova nasilja, pa je bez ikakve sumnje rije o nesretnom sluaju, to bi svakako trebalo ponukali vlasti da vie panje posvete sigurnosti kretanja uz obalu. Neko smo vrijeme sjedili u tiini. Holmes je bio potiteniji i potreseniji nego ikad prije. Povrijeen mi je ponos, Watsone napokon je progovorio. To je s moje strane sitniavo, ali u pitanju je moj ponos. Odsad je to moj sluaj, i ako me poslui zdravlje, doepat u se te bande. Mladi me doao zamoliti za pomo... a ja sam ga poslao u smrt...! Skoio je sa stolca i uzrujano se uetao sobom. Upale obraze oblije mu rumenilo, a dugake mrave prste nervozno je naizmjence otvarao pa zatvarao. Lukavi su kao avoli! uzvikne. Kako su ga samo namamili? Putem do stanice ne prolazi se tim dijelom keja. Na mostu je i po takvoj noi bilo previe prolaznika. Watsone, vidjet emo tko e se posljednji smijati. Sad odlazim. U policiju? Ne. Obavit u njihov posao. A kad mrea bude razapeta, dopustit u im da pokupe muhe. Prije ne. Cio sam dan bio zaposlen svojim poslom pa sam se u Baker Street vratio tek uvee. Sherlock Holmes jo se nije vratio. Stigao je malo prije deset, blijed i izmoren. Priao je kuhinjskom ormaru, otrgao komad kruha, lakomo ga provakao i progutao, zalijevajui zalogaj dugim gutljajima vode. Vi ste gladni! odbacio sam. Zaboravio sam na jelo. Nita nisam okusio od doruka. Nita? Ni zalogaja. Nisam imao vremena da i na to mislim. PRAETORIOUS 202 Jeste li to postigli? Jesam. Otkrili ste trag? Imam ih u ruci. Mladi Openshaw uskoro e biti osveen. Da, Watsone, na vlastitoj e koi osjetiti svoj avolski znak. Dobro sam to smislio! Kako to mislite? Iz ormara je uzeo jednu naranu, ogulio je i na stol istresao sjemenke. Uzeo ih je pet i stavio u omotnicu. Na unutarnjoj strani preklopa napisao je 'S. H. za J. O.'. Zatim je omotnicu zalijepio i naslovio na Jamesa Calhouna, kapetana barke Lone Star, Savannah, Georgia. Pismo e ga doekati u matinoj luci ree Holmes osmjehujui se. Sigurno e provesti besanu no. U poiljci e vidjeti upozorenje sudbine, kao to je prije njega bio sluaj i s Openshawom. Tko je taj kapetan Calhoun? Voa bande. Uhvatit u i druge, ali on je prvi na redu. Kako vas je trag naveo ba na njega? Iz depa izvadi dugaki list papira sav ispisan datumima i imenima. Cio sam dan proveo nad Llovdovim registrima i kompletima starih novina pratei kretanje svih brodova koji su uplovili u luku Pondicherrvja u januaru ili februaru 1883. Ukupno ih je tih mjeseci bilo trideset i est. Lone Star mi je odmah privukao panju jer je to ime jedne od amerikih drava, unato tome to je brod otplovio iz Londona. Rije je o Teksasu, ini mi se. U to nisam siguran. Vano je da sam znao da je brod amerikog porijekla. Zatim. PRAETORIOUS

203 Pozabavio sam se s Dundeejom. Kada sam otkrio da je Lone Star ondje bio u januaru 1885, ono to je bila sumnja postalo je izvjesnost. Zatim sam se raspitao o brodovima koji su sada u londonskoj luci. I? Lone Star je otplovio prologa tjedna. Poao sam na dok Albert i saznao da su ga jutros za rane plime oteglili nizvodno. Vraa se u Savannah. Telegrafirao sam u Gravessend i saznao da je proao prije nekog vremena, a kako pue istoni vjetar, nema sumnje da je ve dalje od Goodwinsa i nije daleko od otoka Wight. to ete sada uraditi? Oh, imam ga u aci. On i dva njegova oficira jedini su Amerikanci na brodu. Ostali su Finci i Nijemci. Znam i to da su prole noi sva trojica bila na kopnu. Saznao sam to od ovjeka koji im je nadzirao ukrcavanje tovara. Dok oni stignu u Savannah, kapetana e ve ekati pismo prevezeno potanskim brodom, a policija e u Savannahu biti upozorena telegramom da tu trojicu gospode, optuenu za ubojstvo, trai ovdanja policija. Uvijek se dogodi neto to poremeti i najbolje planove. Ubojice Johna Openshavva nikad nisu primile naranine sjemenke, to bi ih uvjerilo da im je netko, lukav i odluan kao oni sami, uao u trag. Te su godine bjesnjele estoke oluje. Dugo smo iz Savannaha ekali vijesti o Lone Staru, ali uzalud. Najzad smo saznali da su negdje daleko na Atlantiku mornari na trenutak, izmeu dva vala, ugledali komad drva s urezanim slovima 'L. S.'. To je sve to smo doznali o sudbini Lone Stara. PRAETORIOUS 204 OVJEK S ISKRIVLJENOM USNOM Isa Whitney, brat pokojnoga Eliasa Whitneya, doktor teologije i direktor Teolokog koleda u St Georgeu, uvelike se odao uivanju opijuma. Ta se navika, koliko sam uo, u njemu razvila iz luckaste znatielje dok je studirao u koledu, itajui Quinceyeve opise snova i uzbudljivih dojmova, jednoga je dana svoj duhan natopio laudanumom. Ustanovio je, poput mnogih drugih, da je naviku bilo lake stei negoli je se osloboditi, i tako je mnogo godina bio robom droge, izazivajui u prijatelja i rodbine osjeaj uasa pomijean sa saaljenjem. I sada ga u mati vidim blijeda, ukasta lica, otealih vjedja i bezizraajnih oiju, skvrena u naslonjau: ruevinu nekad lijepa i ugledna ovjeka. Jedne noi, bilo je to juna 1889, netko je zazvonio na mojim vratima ba u vrijeme kad se uvee obino prvi put zijevne i pogleda na sat. Moja ena odloi runi rad u krilo a lice joj poprimi razoaran izraz. Opet neki pacijent ree. Morat e izai. Neraspoloeno sam promrmljao jer sam se upravo bio vratio kui nakon napornoga radnog dana. uli smo kako se otvaraju vrata, zatim nekoliko brzih rijei i lake korake po linoleumu. Otvore se i naa vrata i u sobu ue ena u crnom s velom preko lica. Oprostite to dolazim tako kasno pone doljakinja, zatim odjednom, kao da je izgubila kontrolu nad ivcima, naglo prie mojoj eni, zagrli je oko vrata i, naslonivi joj glavu na ramena zajeca: Oh, u takvoj sam neprilici! A potrebno mi je samo malo pomoi. Zaboga! iznenaeno e moja ena otkrivi veo doljakinje. Pa to je Kate Whitney. Kate, kako si me prepala! Nisam znala to da radim pa sam dola pravo k vama. Tako je bilo uvijek. Ljudi u nevolji hrlili bi mojoj eni, kao to ptice privlai svjetionik. PRAETORIOUS 205 Lijepo je od tebe to si dola. Sad popij malo vina s vodom, raskomoti se i reci nam to se dogodilo. Hoe da Jamesa poaljem u krevet? Oh, ne! Potreban mi je i doktorov savjet... i pomo. Rije je o Isi. Nema ga kod kue ve dva dana. Tako sam uplaena. Nije bilo prvi put da nam se poalila na neprilike u vezi s muem, meni kao lijeniku, a mojoj eni kao staroj prijateljici jo iz kolskih dana. Pokuali smo je utjeiti onim to nam je prvo palo na pamet. Zna li gdje joj je mu? Moemo li ga mi vratiti kui ? Znala je da je u posljednje vrijeme, kad god bi ga obuzela kriza, odlazio u nekakvu puionicu opijuma u najistonijem dijelu Citvja. Njegove su se orgije dotad ograniavale na jedan dan. Uvee bi se vraao kui skvren i slomljen. Ali sada ga nije bilo etrdeset osam sati. Sigurno negdje lei meu lukim oloem udiui otrov. Ondje ga valja traiti, u Gvozdenoj pici u Upper Swandamu Laneu. Ali, zar je ona, mlada i plaljiva ena, mogla stupiti nogom u takvu jazbinu i odande iupati svoga mua?

43

Tako nam je objasnila svoj problem. Naravno, postojao je samo jedan nain da se rijei. Ne bih li je ja otpratio na to mjesto? Zatim, kao zamjena prvobitnoj zamisli, zato bi ona uope odlazila? Ja sam bio kuni lijenik Ise Whitneya i, kao takav, na nj sam blagotvorno utjecao. Bolje u to uraditi ako budem sam. Obeao sam da u joj mua za dva sata poslati kui fijakerom pod uvjetom da ga naem na adresi koju mi je dala. I tako sam za deset minuta napustio naslonja i prijatnu atmosferu dnevne sobe i hitao u pravcu istoka nasumce i po nekakvom udnom poslu. Tako mi se inilo onda, ali e tek budunost pokazati koliko je sveto zapravo bilo udnovato. U prvom dijelu te avanture nisam imao osobitih tekoa. Upper Svvandam Lane je neugledna uliica iza velikih skladita koja se redaju du sjeverne obale rijeke istono od London Bridgea. umez koji sam traio naao sam izmeu duana mornarskim potreptinama i trgovine alkoholnim piima. Do njega se strmim stubitem sputalo hodnikom nalik na ulaz u spilju. Naredivi vozau fijakera da me eka, siao sam stubama u sredini istroenim od teturanja pijanaca. PRAETORIOUS 206 Na mirkavoj svjetlosti uljne svjetiljke nad vratima ugledao sam kvaku i naao se u dugakoj, niskoj prostoriji zamagljenoj i zaguljivoj od smeeg dima opijuma, a u njoj jedne nad drugima drvene leaje kao u potpalublju broda to prevozi naseljenike. Kroz dim su se nejasno razaznavala tjelesa ispruena u najudnovatijim poloajima, sagnuta ramena, savijena koljena, zabaene glave i isturene brade. Pridolicu bi tu i tamo okrznuo mutan pogled tamnih oiju. Na tamnoj pozadini svjetlucali su, sad jae sad slabije, maleni crveni krugovi, ve prema tome je li uareni opijum rastao ili se smanjivao u metalnim lulama. Veina je leala mirno, neki su mrmljali za sebe, a drugi razgovarali dubokim jednolinim glasom. Razgovor je nadolazio u valovima, zatim bi naglo zavravao utnjom. Netko bi u bradu mrmljao vlastite misli ne obraajui panju rijeima susjeda. Na drugom kraju bila je mala posuda za eravicu kraj koje je na tronogoj klupici sjedio visok i mrav starac. Piljio je u vatru nalaktivi se o koljena i akama podboivi bradu. U susret mi pohrli Malajac nudei mi lulu i opijum i pokazujui mi prazan leaj. Hvala otklonio sam. Ne namjeravam ostati. Ovdje mi je prijatelj s kojim bih htio razgovarati. Gospodin Isa Whitney. Neto se pokrenulo zdesna, zatim je netko uskliknuo. Probijajui pogledom dim ugledao sam Whitneya kako zuri u mene, blijed, mrav i neuredan, Boe! Pa to je Watson! oglasi se on. Bio je u jadnom stanju, svaki mu je ivac igrao. Watsone, koliko je sati? Skoro e jedanaest. Kojeg dana. Petka, devetnaestog juna. Nebesa! A ja sam mislio da je srijeda. Zapravo i jest srijeda. Zato, zaboga, plaite prijatelja? Glavu je spustio na ruke i poeo jecati visokim drhtavim glasom. PRAETORIOUS 207 ovjee, kaem vam da je petak. ena vas eka ve dva dana. Morali biste se stidjeti. I stidim se. Ali, Watsone, neto ste pobrkali. Ja sam ovdje tek nekoliko sati. Popuio sam tri-etiri lule... zaboravio sam koliko. Ali... poi u s vama kui... da ne uplaim Kate, jadnu malu Kate. Pruite mi ruku. Jeste li naruili fijaker? eka nas napolju. U redu, dolazim. Ali... ja ovdje neto dugujem, Watsone. Ja sam sasvim izvan forme... nita ne mogu uraditi sam. Krenuo sam uskim prolazom izmeu redova spavaa, zadravajui dah da ne udahnem previe omamljujueg dima traei pogledom upravitelja. Kad sam prolazio kraj posude sa eravicom, osjetio sam kako me netko povukao za rub kaputa i anuo. Proite, zatim se osvrnite. uo sam posve jasno i pogled svrnuo nanie. Rijei je mogao izgovoriti samo starac kraj mene, ali on je i dalje bio zaokupljen sobom, vrlo mrav, naboran i pogrbljen od starosti. Lula s opijumom klatarila mu se meu koljenima kao da ju je od umora ispustio. Napravio sam jo dva koraka i osvrnuo se. Morao sam uloiti krajnji napor da ne kriknem od zaprepatenja, ovjek mi se okrenuo tako da sam gasamo ja mogao vidjeti. Mravo lice odjednom se ispuni, bora nestade, mutne oi zadobiju sjaj. Tamo, sjedei kraj vatre i uivajui u mom iznenaenju, bio je glavom Sherlock Holmes. Dade mi neprimjetan znak da mu priem i, zaas, dok se ponovo okrenuo onima u prostoriji, lice mu poprimi drhtav, staraki izraz. Holmes! apnuo sam. to to radite u ovoj jazbini?

Tie! upozori me. Imam izvrsne ui. Budete li ljubazni i otarasite se svoga mamurnog prijatelja, bit e mi zadovoljstvo da malo popriamo. Vani me eka fijaker. ovjeka poaljite kui, molim vas. U njega se moete pouzdati. ini se da je u takvom stanju da vie ne moe zapasti u neprilike. PRAETORIOUS 208 Takoer bih vam preporuio da njegovoj eni po koijau poaljete poruku da ste nabasali na mene. Ako me priekate napolju, vidjet emo se za pet minuta. Holmesu je bilo teko ita odbiti, jer su mu zahtjevi bili izreeni na majstorski nain. A ja sam osjeao da e, kad jednom Whitneya otpremim fijakerom, moja misija biti zavrena. A to se nastavka tie, to sam vie mogao eljeti nego da budem uvuen u jednu od onih osebujnih pustolovina od kojih se sastojala njegova svakidanjica. Za nekoliko sam minuta napisao poruku eni, platio Whitneyev raun, odveo ga do fijakera i otpratio pogledom dok se nije izgubio u tami. Iz puionice opijuma uskoro je izala oronula prilika i ja sam zatim koraao ulicom sa Sherlockom Holmesom. Dvije se ulice vukao pogrbljen i teka, nesigurna koraka. Tada, pogledavi uokolo, naglo se ispravi i srdano nasmije. Pretpostavljam, Watsone, da ve zamiljate kako sam puenje opijuma pridodao injekcijama kokaina i drugim sitnim slabostima koje ste mi kao lijenik prepisali. Moram priznati da sam bio zbunjen kad sam vas ugledao. I ja sam bio kad sam ugledao vas. Doao sam po prijatelja. A ja po neprijatelja. Neprijatelja? Da, jednoga od svojih prirodnih neprijatelja, ili jo bolje, prirodnoga plijena. Ukratko, Watsone, zauzet sam vrlo zanimljivom istragom i nadao se u nesuvisla avrljanja tih budala. Da su me u toj jazbini prepoznali, ivot mi ne bi vrijedio ni prebite pare. Budui da sam se i prije koristio takvim prislukivanjem, lupe Lascar, koji vodi jazbinu, zakleo se da e mi se osvetiti. Tajna vrata blizu ugla Paul's Wharfa mogla bi vam ispriati udnovate prie o tome to se tamo dogaa za mrklih noi. to! Zar mislite da su ljude ... ? Eh, Watsone. Kakvi bismo bili bogatai da nam je hiljadu funti PRAETORIOUS 209 pa svakom jadniku koji je naao smrt u toj rupi. To je najgora zloinaka jazbina na rijeci i ja se bojim da Neville St Clair iz nje nikad nee izai. Ali, evo nas! Dva prsta stavio je u usta i otro zazvidio, na to iz daljine odgovori slian zviduk. Uskoro smo uli kotrljanje kotaa i topot konjskih kopita. U tami se ukae visoka jednoprena dvokolica irei postrance sa svjetiljaka dva zlatnouta mlaza svjetla. Hoete li sa mnom, Watsone? Ako vam mogu koristiti. Povjerljiv prijatelj uvijek je koristan a kroniar i vie od toga. Moja soba u Cedrovima je dvokrevetna. U Cedrovima? To je St Clairova kua. Ondje stanujem dok istraujem sluaj. Gdje je to? Blizu Leeja, u Kentu. Pred nama je put od sedam milja. Ali ja o svemu tome ne znam nita. Naravno. Sve ete saznati. Skoite ovamo! U redu, John, vie nam niste potrebni. Evo vam pola krune. Doite po mene sutra u jedanaest. Dajte mi uzde. Do vienja! Holmes zapucketa biem i mi kasom projurismo beskonanim nizom mranih, praznih ulica koje su se postepeno irile, sve dok nismo protutnjali po irokom, ograenom mostu ispod kojega je mirno tekla tmurna rijeka. Na drugoj strani protezalo se iroko prostranstvo cigle i buke, uo se teak, jednolian korak policajca pozornika, zatim pjesma i povici zakanjelih bekrija. Nebom se polako pomicala tamna sjena, a kroz otvore u oblacima zatreptala bi pokoja zvijezda. Holmes je vozio u tiini, glave sputene na prsa, poput ovjeka obuzeta mislima, dok sam ja sjedio kraj njega radoznao da saznam o emu je zapravo rije. Uzdrao sam se od primjedbi da mu ne remetim tok misli. Vozili smo se ve nekoliko kilometara i pribliili se pojasu prigradskih vila i ljetnikovaca kadli se on tre, slegne ramenima i pripali lulu doimajui se poput ovjeka zadovoljna PRAETORIOUS 210 sobom i uvjerena da postupa na najbolji mogui nain. utnja vam izvanredno pristaje, Watsone ree Holmes a ta se osobina u drutvu ne cijeni. Tako mi svega, danas mi je posebno

44

stalo da imam nekoga s kim u priati, jer mi misli nisu ba prijatne. I sami znate da o tom sluaju jo ne znam nita. Imat u dovoljno vremena da vam do Leeja ispriam ono najosnovnije. Sve se u prvi mah ini krajnje jednostavnim, pa ipak nikako da uhvatim neto opipljivo. Kao kada naiete na mnotvo niti kojima u ruci nikako da napipate kraj. Sad u vam kratko i jasno objasniti ovaj sluaj, Watsone, i moda vama sine ondje gdje ja vidim samo tamu. Nastavite. Prije nekoliko godina, u maju 1884. da budem odreeniji, u Lee je stigao gospodin po imenu Neville St Clair, koji je, prema svemu sudei, bio bogat. Uselio je u prostranu vilu, lijepo uredio posjed i ivio visokim stilom. U susjedstvu je stekao prijatelje, a 1887. se oenio kerkom mjesnoga pivara s kojom sada ima dvoje djece. Nije radio odreeni posao, ali se zanimao za rad nekih kompanija. U grad bi redovno odlazio ujutro i vraao se uvee oko 5.14 sati iz Cannon Streeta. Neville St Clair, kojem je sada trideset sedam godina, umjerene udi, vrlo je paljiv otac i drag svima koji ga poznaju. U sadanjem trenutku, koliko smo mogli ustvrditi, duguje samo 88 funti i deset ilinga, dok na njegovu raunu u Counties Bank ima 220 funti. Drugim rijeima, ne moemo pretpostavljati da ga brinu novane tekoe. Prologa ponedjeljka Neville je otiao u grad ranije nego obino, napomenuvi da mora obaviti dvije vane stvari i da e svom malianu donijeti kutiju kocaka za slaganje. Toga istog dana, sasvim sluajno, njegova je ena primila telegram u kojem joj je javljeno da je maleni ali vrijedni paket, koji je oekivala, eka u uredu Aberdeen Shipping Companv. Ako dobro poznajete London, znate da su uredi te kompanije u Fresno Streetu, koja izlazi na Upper Swandam Lane, u kojoj ste me zatekli noas. Gospoa St Clair je ruala, krenula u City, obila duane, produila prema uredu u kojem ju je ekao paket, PRAETORIOUS 211 preuzela ga, i tono u 4.35 sati koraala Swandam Laneom prema stanici. Sluate li me? Dosad mi je sve jasno. Ako se sjeate, ponedjeljak je bio izuzetno vru dan, i gospoa St Clair je hodala polako ogledavajui se za kakvim fijakerom jer joj se nije sviao kraj u kojem se zatekla. Dok je tako hodala Swandam Laneom, odjednom je zaula povik. Iznenaena zagledala se u svoga mua koji ju je zaprepateno promatrao s prozora na katu jedne kue i koji joj je, tako joj se barem priinilo, neto objanjavao pokretima ruku. Prozor je bio otvoren i ona mu je jasno vidjela lice koje joj se uinilo strano uznemirenim. Razmahao se rukama, a onda je tako nenadano nestao s prozora kao da ga je odostraga povukla neka neodoljiva sila. enskim oima nije promaklo neto neuobiajeno: premda je na sebi imao tamni kaput, u kojem je poao u grad, nije im ao ni ovratnika ni kravate. Uvjerena da neto nije u redu, pohrlila je niza stube jer je rije o istoj puionici opijuma u kojoj ste me noas zatekli i projurivi kroz prednju prostoriju pokuala se popeti stubitem koje je vodilo na kat. Meutim, pri dnu ju je zaustavio onaj nitkov Lascar, kojeg sam ve spomenuo, i uz pomo svoga Danca pomonika izgurao je napolje. Ispunjena sumnjama i strahom, pohrlila je ulicom i u Fresno Streetu, na svu sreu, naila na policajce i inspektora na uobiajenom obilasku. Otpratili su je natrag do Lascarove jazbine i unato otporu probili se do sobe u kojoj je gospoa St Clair ugledala mua. A njemu ni traga. Na tom katu nije bilo nikoga osim jednoga bogalja koji je tamo, inilo se, stanovao. On i Lascar uporno su se zakljinjali da toga poslijepodneva nitko drugi nije bio u prednjoj sobi. U tom su bili tako odluni da se inspektor pokolebao, gotovo je povjerovao da se gospoa St Clair prevarila, kadli ona povie, skoi i dograbi malenu drvenu kutiju koja je bila na stolu. Kad je s nje strgnula poklopac, iz nje ispadne prava kia drvenih kockica. To su bile igrake koje je njezin mu bio obeao donijeti kui. Ovo otkrie i bogaljeva zbunjenost uvjerili su inspektora da je posrijedi ozbiljan sluaj. Temeljito su pretraili sobe jer je sve PRAETORIOUS 212 upuivalo na zloin. Prednja soba bila je namjetena jednostavno, za dnevni boravak. Iz nje se ulazilo u malu spavaonicu koja je gledala na stranji dio skladita. Izmeu njega i prozora spavaonice je bio uzak prostor, suh za oseke, a za plime prekriven vodom visokom barem sto i trideset centimetara. Prozor je bio irok i otvarao se odozdo. Na prozorskom pragu otkriveni su tragovi krvi, a nekoliko kapi i na drvenom podu spavaonice. U prednjoj sobi, iza zavjese, bila je baena sva odjea Nevillea St Claira osim njegova kaputa. Sve je bilo tamo: cipele, arape, kaput i sat. Na tim predmetima nije bilo tragova nasilja, ali ni

St Claira nije bilo. Budui da drugog izlaza nije bilo, sobu je napustio kroz prozor, a mrlje krvi upuivale su na malu vjerojatnost da se spasio plivanjem jer je plima u vrijeme tragedije bila najvia. A sada nekoliko rijei o lupeu koji je u sve to bio umijean. Lascar je bio poznat kao okorio zloinac, ali, po rijeima gospoe St Clair, on je samo nekoliko sekundi nakon pojave njezina supruga na prozoru bio u podnoju stepenica i mogao je biti sauesnik u zloinu. Branio se da nita ne zna, pogotovo o tome to radi njegov stanar Hugh Boone, i da se njega, vlasnika kue, ne smije kriviti zbog odjee nestaloga gospodina. Toliko o Lascaru. A sada neto o opakom bogalju koji ivi na katu iznad puionice opijuma i koji je posljednji vidio Nevillea St Claira. Zove se Hugh Boone, a njegovo odvratno lice poznato je svakom koji zalazi u City. On je profesionalni prosjak, premda se, da bi izbjegao neprilike s policijom, toboe bavi prodajom votanih ibica. Nedaleko Threadneedle Streeta slijeva zapazili ste u zidu malo udubljenje. Tamo ta avolska spoboda danju sjedi prekrtenih nogu drei u krilu skromnu zalihu ibica. Budui da izaziva saaljenje, prolaznici mu u mastan konati eir ubacuju novie. esto sam ga promatrao. Lik mu je tako uoljiv da nitko ne pro1 e da ga ne opazi. Na glavi je imao neurednu crvenkastu kosu, a lice mu je bilo iznakaeno uasnom brazgotinom koja mu je iskrivila rub gornje usne. Bradu je imao kao u buldoga, a oi tamne i prodorne, pravi kontrast boji kose. To ga je izdvajalo iz gomile obinih prosjaka, kao i duhovitost kojom bi uvijek PRAETORIOUS 213 spremno uzvraao na upadice prolaznika. Sada znamo da taj ovjek stanuje iznad Lascarove jazbine. Ali on je bogalj! rekao sam. Zar bi on sam mogao savladati mukarca u punoj snazi? On je bogalj samo zato to epa, ali bio je snaan i dobro ishranjen. Watsone, vi znate da je slabost jednoga uda esto nadomjetena izuzetnom snagom drugih. Molim vas nastavite. Ugledavi krv na prozoru, gospoa St Clair se onesvijestila pa je u pratnji policije bila odvezena kui. Inspektor Barton, koji vodi sluaj, vrlo je savjesno dao pretraiti sve prostorije, ali nita nije otkrio to bi na tajanstven nestanak bacilo barem malo svjetla. Poinjena je greka to odmah nisu uhapsili Boonea, ime mu je pruena prilika da se nekoliko minuta posavjetuje sa svojim prijateljem Lascarom, ali to je uskoro ispravljeno. Temeljito su ga pretresli, ali ni u njega nije naeno nita to bi ukazivalo na to da je kriv. Istina, na desnom rukavu koulje imao je nekoliko krvavih mrlja, ali on je to objasnio pokazujui prstenjak koji je bio porezan blizu nokta, to je, po njegovim rijeima, izazvalo krvarenje. Rekao je i to da je malo prije bio kraj prozora i da su i mrlje s daske prozora zasigurno istoga porijekla. Uporno je nijekao da je ikad vidio Nevillea St Clairea, zaklinjui se da je pojava njegove odjee u sobi isto tako neobjanjiva njemu kao i policiji. to se pak tie izjave gospoe St Clair da je na prozoru vidjela supruga, to je bio plod njezine mate. Odveli su ga uz estoke proteste na policijsku stanicu, a inspektor je ostao u stanu nadajui se da bi ga oseka mogla navesti na novi trag. Tako je i bilo, premda u mulju nisu pronali ono od ega su strahovali. Kad se razina rijeke spustila, nali su St Clairov kaput, ali ne i njega. Znate li to je bilo u depovima? Nemam pojma. Kako biste i mogli pogoditi! Svaki dep bio je krcat noviima, u svemu etiri stotine dvadeset jedan peni i dvije stotine sedamdeset komada po pola penija. Nije nikakvo udo to oseka nije odnijela kaput. Izmeu skladita i kue snaan je vrtlog pa je kaput s k ovanim PRAETORIOUS 214 novcem u depovima ostao, dok je golo tijelo odvukla struja. Zar nije ostala odjea pronaena u sobi? Zar je na St Clairu bio samo kaput? Pretpostavljamo, gospodine, da je taj Boone bacio St Claira kroz prozor i da to nitko nije vidio. to bi on poslije toga uradio? Odmah bi mu, naravno, bilo jasno da se mora rijeiti i odjee. Pograbio bi kaput, ali kada bi ga htio baciti kroz prozor, sinulo bi mu da kaput nee potonuti. Imao je malo vremena jer je u prizemlju uo graju kad se St Clairova ena pokuala probiti uza stepenice. Moda ga je Lascar ve upozorio da dolaze policajci. Vie nije smio gubiti ni trenutka. Pohitao je svom tajnom skrovitu, u kojem je pohranio plodove svoga prosjaenja, i rukama nagrabio sitnia koliko je mogao i njime natrpao depove kako bi bio siguran da e kaput potonuti. Zatim ga je bacio kroz prozor, a to isto uinio bi i s drugom odjeom da nije uo strku na stepenicama. Preostalo mu je samo toliko vremena da prije ulaska policajca zatvori prozor.

45

 To je sasvim prihvatljivo. Neka nam to poslui kao radna pretpostavka u nedostatku bolje. Kao to sam rekao, Boone je bio uhapen i odveden u policiju, a tamo se pokazalo da se nikad nije ogrijeio o zakon. Godinama je bio profesionalni prosjak, ali je ivio naizgled vrlo mirno. Eto, takvo je injenino stanje. Sada bi valjalo odgovoriti na pitanje to je Neville St Clair radio u puionici opijuma, to mu se ondje dogodilo, gdje je sada i kakve veze ima Hugh Boone s njegovim nestankom. A do odgovora na sva ta pitanja jo smo daleko. Priznajem da se ne sjeam sluaja koji je na prvi pogled izgledao tako jednostavno, a koji je bilo tako teko rijeiti. Dok je Sherlock Holmes iznosio pojedinosti, ve smo prohujali kroz predgraa velegrada. Za nama su ostale posljednje kue, zatim nas je s obje strane pratila ivica, a poslije smo se provezli kroz dva ratrkana sela u kojima su neki prozori jo bili osvijetljeni. Pribliavamo se Leeju ree moj suputnik. U kratkoj vonji provezli smo se kroz tri engleske grofovije. Poeli smo u Middlesexu, presjekli jednu izboinu Surreva i zavrili u Kentu. Vidite li ono PRAETORIOUS 215 svjetlo meu drveem. To su Cedrovi, a uz onu svjetiljku sjedi zabrinuta ena. Zato taj sluaj ne vodite iz Baker Streeta upitao sam. Zato to istraivanje valja zapoeti ovdje. Gospoa St Clair stavila mi je na raspolaganje dvije sobe, pa moete biti sigurni da e biti isto tako gostoljubiva i prema mom prijatelju i kolegi. Zazirem od susreta s njom, Watsone, jer joj o muu ne nosim nikakve vijesti. Stigli smo, heeejjj ... Zaustavio je konje ispred velike vile usred imanja. Pritrao je konjuar, a ja sam, skoivi na zemlju, poao za Holmesom poljunanim putem prema kui. Vrata se otvore i mala plavokosa ena pojavi se na pragu obuena u haljinu od lakoga muslina s ruiastim ukrasima na ovratniku. Njena se prilika jasno ocrtavala na svijetloj pozadini. Jednom je rukom drala vrata, drugu je nestrpljivo podigla. Sva se nagnula, a oi i napregnute usne izraavale su zabrinutost. No? povie. Tek je tada opazila da smo dvojica. Iz grla joj se izvije usklik nade, koji odmah pree u uzdisaj kad moj prijatelj potrese glavom i slegne ramenima. Ne donosite dobre vijesti? Ne. Ni loe? Ni njih. Hvala bogu! Uite. Sigurno ste umorni. Imali ste naporan dan. To je moj prijatelj dr Watson. On je neprocjenjivo koristan u nekim mojim sluajevima. Sretna je okolnost to e se i sada ukljuiti u istragu. Milo mi je to sam vas upoznala ree i srdano mi stisne ruku. Nadam se da ete oprostiti zbog nereda u kui. Udarac nas je zadesio tako nenadano. PRAETORIOUS 216 Draga gospoo rekao sam ja sam navikao na skroman smjetaj, a da i nisam, vae su isprike sasvim nepotrebne. Ako ikako mogu pomoi, uradit u to sa zadovoljstvom. Gospodine Sherlock Holmes zapone kad smo uli u dobro osvijetljenu blagovaonicu u kojoj nas je na stolu ve ekala hladna veera rado bih vas neto upitala, ali molim vas da jednostavno odgovorite. Svakako, gospoo, O mojim reakcijama nemojte brinuti. Ja nisam histerina i ne padam u nesvijest. Jednostavno elim uti vae miljenje, pravo miljenje. O emu? Da li u dnu due vjerujete da je Neville jo iv? inilo se da se Holmes zbunio. Budite iskreni! Stajala je na sagu paljivo ga promatrajui odozgo dok se on zavalio u pleteni naslonja. Da budem iskren, gospoo, ne vjerujem. Mislite da je mrtav? Tako je. Ubijen? To ne kaem. Moda. A kojeg je dana umro? U ponedjeljak. U tom sluaju, gospodine Holmes, budite dobri i objasnite mi kako to da sam danas primila ovo njegovo pismo. Sherlock Holmes skoi iz naslonjaa kao da ga je potresla struja.

to! Da, danas. Smjekala se drei u ruci komadi papira. Mogu li ga pogledati? PRAETORIOUS 217 Naravno. On joj ga gotovo istrgne iz ruke, poravna na stolu, primaknu svjetiljku i paljivo ga pone prouavati. Omotnica je bila od vrlo gruba papira, s potanskim igom Gravesenda od toga dana, bolje reeno prethodnoga dana jer je pono odavno prola. Prost rukopis! promrmlja Holmes. To nije pisao va suprug, gospoo? Nije, ali pismo je njegovo. Vidim da se osoba koja je pisala adresu morala propitkivati. Kako to znate? Ime, je, kao to vidite, napisano posve crnom tintom koja se osuila. Ostatak je sivkast, to pokazuje da je upotrijebljena bugaica. Da je sve bilo napisano istovremeno ne bi bilo sasvim crnih rijei. Taj ovjek je napisao ime i prezime, zatim je nastala stanka prije nego to je napisao adresu, to znai samo jedno: nije je znao. To je, naravno, sitnica, ali nita nije tako vano kao sitnica. Pogledajmo pismo. Aha! Ovdje je bilo jo neto! Da, njegov prsten peatnjak. Jeste li sigurni da je to rukopis vaega mua? Jesam, tako pie kad mu se uri. Nije nalik njegovu obi nom rukopisu, ali ga ipak dobro poznajem. Najdraa, ne plai se. Sve e dobro zavriti. Dogodila se velika greka i proi e neto vremena dok se ne ispravi. ekaj i budi strpljiva Neville. Pisano je olovkom nastavio je Holmes na istom listu s poetka ili kraja knjige veliine oktava bez utisnutoga vodenoga iga. Pismo je danas u Gravesendu bacio na potu ovjek prljava palca. Ako se ne varam, omotnicu je zalijepio netko tko vae duhan. Jeste li sasvim sigurni da je to rukopis vaega mua, gospoo? U to nema sumnje. To je pisao Neville. I pismo je danas odaslano iz Gravesenda. E pa, gospoo St PRAETORIOUS 218 Clair, sluaj nije tako crn, premda se ne bih usudio ustvrditi da opasnosti vie nema. On je iv, gospodine Holmes. Osim ako to nije vjeto krivotvoreno pismo napisano s namjerom da nas navede na krivi trag. Prsten, zapravo, ne dokazuje nita. Moda mu ga je netko uzeo. Ne ... nije ... to je njegov rukopis. U redu. Moda je bilo napisano u ponedjeljak a odaslano danas. Moda. Ako je tako... u meuvremenu se mnogo toga moglo dogoditi. Oh, gospodine Holmes, nemojte me obeshrabriti. Znam da je s njim sve u redu. Toliko smo privreni jedno drugome da bih osjetila da ga je snalo zlo. Zamislite, onoga dana kad sam ga posljednji put vidjela porezao se u spavaonici, a ja sam iz blagovaonice odmah pohrlila uza stepenice slutei da se neto dogodilo. Mislite li da bih tako reagirala na sitnicu, a ostala neosjetljiva na njegovu smrt? Previe sam toga vidio kako ne bih znao da je dojam to ga stie ena pokadto vredniji od zakljuka logiara koji se slui razumom. U tom pismu imate jak dokaz koji potkrepljuje vae miljenje. Ali ako vam je suprug iv i ako je u stanju da napie pismo, zato se ne vraa kui? Ne znam kako da to objasnim. Je li u ponedjeljak prije odlaska ita napomenuo? Nije. I vi ste bili iznenaeni kad ste ga ugledali u Swandam Laneu? I te kako. Je li prozor bio otvoren? Jest Znai, mogao vas je dozvati? PRAETORIOUS 219 Mogao je. A on je, kako sam razumio, neto nejasno uzviknuo? Da. Pomislili ste da zove u pomo. Da. Mahao je rukama. Moda je uzviknuo od iznenaenja, moda je bio zaprepaten to vas je ugledao iznenada pa se zbog toga razmahao rukama? Moda. Uinilo vam se da ga je netko povukao odostrag? Odjednom je nestao.

46

 Moda je sam skoio unatrag. Vi u sobi niste vidjeli nikoga drugog? Nisam, ali onaj uasni ovjek je priznao da je i on bio tamo, a i Lascar je bio na podnoju stepenica. Tako je. Koliko ste uspjeli vidjeti, va suprug je imao svoje svakidanje odijelo, zar ne? Da, ali bez ovratnika i kravate. Jasno sam mu vidjela golo grlo. Je li vam ikada govorio o Swandam Laneu? Nikad. Je li se na njemu ikada primijetilo da pui opijum? Nikad. Hvala, gospoo St Clair. To je ono to sam htio istjerati naistac. Sad emo malo prezalogajiti i poi na spavanje. Sutra emo imati pune ruke posla. Na raspolaganje nam je stavila udobnu dvokrevetnu sobu i ja sam se brzo naao meu plahtama jer sam bio iscrpljen nakon nonih pustolovina. Sherlock Holmes, meutim, bio je ovjek koji bi s nerijeenim problemom u glavi danima, pa i tjednima, bez odmora pokuavao nai rjeenje, prevrui i ponovo razmatrajui injenice, PRAETORIOUS 220 ocjenjujui ih sa svakog stajalita, sve dok ne bi prodro u sr tajne, ili zakljuio da mu nedostaju jo neke injenice. Uskoro mi je postalo jasno da se i sad sprema na dugo bdjenje. Skinuo je kaput i prsluk, obukao veliki plavi kuni haljetak i uetao se sobom sakupljajui jastuke s kreveta i naslonjaa. Od njih je napravio neku vrstu istonjakog divana na kojem se smjestio prekrienih nogu. Pred sebe je stavio malo duhana i kutiju ibica. Vidio sam ga kroz mutnu svjetlost svjetiljke kako sjedi sa starom lulom od bijelog vrijesa u ustima, oiju uperenih u kut stropa dok se oko njega ovijao plavkasti dim, onako tiha i nepomina, dok mu je svjetlost isticala otre crte lica. Tako je sjedio kad sam zaspao, a bio je na istom mjestu kad me iza sna probudi otar povik. Ljetno zvonce prodrlo je u sobu. Lula mu je jo bila meu usnama, plaviast trak jo se uvijao navie, soba je bila puna duhanskog dima. Jeste li se probudili, Watsone? upita me. Jesam. Jeste li raspoloeni da se jutros provozamo kolima? Svakako. Onda se obucite. U kui je, istina, jo mirno, ali ja znam gdje konjuar spava. Uskoro emo namjestiti zamku. Smijuljio se dok je govorio, treptao oima i posvema se razlikovao od tmurna mislioca od sino. Dok sam se oblaio pogledao sam na sat. Nije bilo nikakvo udo to se jo nitko drugi nije probudio. Bilo je tek 4.25 sati. Jedva sam zavrio oblaenje, kad se Holmes vrati s vijeu da je konjuar upregao konja. Htio bih provjeriti jednu teoriju ree navlaei cipele. Uvjeren sam, Watsone, da pred sobom imate najveu budalu Evrope. Zavrijedio sam da me netko utne nogom odavde pa sve do Charing Crossa. Pa ipak imam klju zagonetke. Gdje je? upitao sam osmjehujui se. U kupaonici odvrati. Da, ne alim se nastavi Holmes PRAETORIOUS 221 spazivi mi nevjericu u oima. Upravo sam bio ondje i uzeo ga. Sad je u mojoj torbi. Poimo, dragi moj, da se uvjerimo moe li u bravu. Sili smo stubitem to smo tie mogli, zatim napolje u vedro sunano jutro. Na cesti nas je ekao konj upregnut u kola, a kraj njih napola odjeveni konjuar. Popeli smo se i pojurili prema Londonu. Na cesti je ve bilo kola kojima su seljaci u prijestonicu vozili povre, ali ljetnikovci s obje strane doimali su se beivotno poput grada iz snova. U nekim pojedinostima to je bio izuzetan sluaj ree Holmes natjeravi konja biem u galop. Priznajem da sam bio slijep kao krtica, ali, bolje je spoznati istinu kasnije nego nikada. U gradu su prvi ranoranioci upravo poeli pospano provirivati kroz prozore. Skrenuvi na Waterloo Bridge Road preli smo rijeku, zatim Wellington Streetom, pa nadesno, sve do Bow Streeta. Holmes je policajcima bio dobro poznat pa su mu ona dva na ulazu salutirala. Jedan pridri konja, drugi nas uvede. Tko je na dunosti? zapita Holmes. Inspektor Bradstreet, gospodine. Bradstreet, kako ste? Visok i kran ovjek silazio je poploenim hodnikom. Bradstreet, htio bih s vama razgovarati. Drage volje, gospodine Holmes. Uite u moj ured. Bila je to mala prostorija s golemom knjiurinom na stolu i telefonom na zidu. to mogu uiniti za vas, gospodine Holmes? Doao sam zbog onoga prosjaka, Boonea, onoga na kojeg se

sumnja da je umijean u nestanak Nevillea St Claira iz Leeja. Ah da. Priveden je, a mi smo ga zadrali jer nam jo moe ustrebati u istrazi. Tako sam i ja uo. Je li ovdje? Da, u eliji. Je li miran? PRAETORIOUS 222 Lupe nam ne zadaje neprilika ... osim to je uasno prljav. Prljav? Da. Mogli smo ga natjerati jedino da opere ruke, a lice mu je crnje nego u ugljenara. Kad sluaj bude okonan, morat e se estito okupati u zatvoru. Kad ga budete ugledali sloit ete se sa mnom da mu je kupka i te kako potrebna. Rado bih ga vidio. To emo lako urediti. Ovuda, molim. Torbu moete ostaviti. Ne, ponijet u je sa sobom. Kako hoete. Ovuda molim. Poveo nas je hodnikom, otvorio vrata s reetkama, zatim smo zavojitim stubitem sili u bijelo okreen hodnik s nizom vrata s obje strane. Trea vrata desno ree inspektor. Evo nas. Beumno je pomakao u stranu drvenu plou na gornjem dijelu vrata i pogledao unutra. - Spava oglasi se inspektor. Odavde ga dobro moete vidjeti. Primakli smo se otvoru. Zatvorenik je leao u duboku snu, diui polako i glasno, lica okrenuta prema nama. Bio je to ovjek srednje visine, u gruboj odjei kakva je odgovarala poslu to ga je obavljao. Kroz pohaban kaput virio je komad arene koulje. Bio je, kao to ga je inspektor opisao, strano prljav, ali ni kora koja mu je prekrivala lice nije mogla prikriti odbojnu runou. irok oiljak protezao mu se licem od oka do brade i napevi kou iskrivio jedan dio gornje usne tako da su mu se tri zuba uvijek vidjela stvarajui dojam neprekidnog cerekanja. upa sjajne crvene kose prekrila mu je elo i oi. Zar nije ljepotan? upita inspektor. Kupanje mu je doista potrebno dobaci Holmes. Sa sobom sam ponio najnunije. Dok je to govorio, Holmes na moje veliko iznenaenje izvue iz PRAETORIOUS 223 torbe veliku spuvu. Inspektor zahihota. Vi ste neki aljivdija. A sad... tiho otvorite vrata. Natjerat emo ga da se preobrazi u lik pristojnije vanjtine. Pa ... zato ne sloi se inspektor. Takav ne slui na ast elijama Bow Streeta, zar ne? Klju je uvukao u kljuanicu i mi smo tiho uli u eliju. ovjek na leaju napola se okrenuo, zatim je ponovo utonuo u dubok san. Holmes se sagne, spuvu navlai vodom iz vra i njome dvaput snano prevue preko zatvorenikova lica. Da vam predstavim povie gospodina Nevillea St Claira iz Leeja u grofoviji Kent! Nikad nisam prisustvovao takvom prizoru. ovjekovo lice oljutilo se pod spuvom kao kora s drveta. Nestalo je prljave smee boje. Iezla je grozna brazgotina zajedno s iskrivljenom usnom koja je licu davala izraz odvratna cerekanja. Holmes mu s glave stre periku raskutrane crvene kose. Pred nama na krevetu sjedio je blijed ovjek, alosnih i otmjenih crta lica, crnokos i glatke puti, trljajui oi i ogledajui se preneraeno. Shvativi to se dogodilo, on vrisne i baci se licem na jastuk. Zaboga! zaprepasti se inspektor. Pa to je ovjek kojeg traimo. Poznam ga po fotografiji. Zatvorenik se okrene prema nama. Na licu mu se italo da se preputa sudbini. Pa neka bude ree. Zbog ega me zapravo optuujete? Krivi ste to ste oteli Nevillea St... Oh, zaboga, to vam ne moemo pripisati osim ako nije posrijedi pokuaj samoubojstva zbunjeno se osmjehne inspektor. Hm, u policiji sam ve dvadeset i sedam godina, ali to je vrhunac svega to sam doivio. Ako sam ja Neville St Clair, tada je oito da nikakav zloin nije poinjen. Znai, zadravate me protuzakonito. PRAETORIOUS 224 Nikakav zloin ubaci Holmes ali zato greka. Bolje biste uradili da ste sepovjerili eni. Nije mi bilo toliko do ene koliko do djece promrlja zatvorenik. Bog mi je svjedok da sam uinio sve da se ne postide oca. Kakav skandal! to da radim?

47

Sherlock Holmes sjedne kraj njega na leaj i blago ga potapa po ramenu. Ako se sud prihvati vaeg sluaja ree Holmes sumnjam da ete izbjei skandal. Ali ako uvjerite policijske vlasti da nita niste skrivili, ne vidim razloga da pojedinosti o tome treba da prodru u javnost. Uvjeren sam da e inspektor Bradstreet pribiljeiti sve to mu budete rekli i prenijeti nadlenim organima. Tako va sluaj nikad nee doi pred sud. Bog vas blagoslovio! uzvikne zatvorenik. Radije bih podnio zatoenje, pa i samu smrtnu kaznu, nego da svoju jadnu tajnu ostavim svojoj djeci kao mrlju na obiteljskoj asti. Vi ste prvi kojima u ispriati svoju priu. Otac mi je bio uitelj u Chesterfieldu, gdje sam dobio izvrstan odgoj i obrazovanje. U mladosti sam mnogo putovao, neko vrijeme bavio sam se glumom, zatim sam postao reporter londonskih veernjih novina. Jednog dana moj je urednik poelio seriju lanaka o prosjaenju u prijestonici, i ja sam se dobrovoljno javio. Tako je poela moja pustolovina. Da bih saznao prave injenice, na kojima bih mogao temeljiti svoje lanke, trebalo je da sam ponem prosjaiti kao amater. Dok sam bio glumac nauio sam, naravno, vjetinu minkanja, ak sam se odlikovao vjetim preruavanjem. Obojao sam lice i, da bih pobudio to vie saaljenja, preko njega sam povukao veliku brazgotinu i, jedan sam dio usne iskrivio pomou komadia flastera boje koe. S crvenom kosom na glavi i u otrcanoj odjei zauzeo sam mjesto u najprometnijem dijelu Citvja kao tobonji prodava ibica, a zapravo sam bio prosjak. I nakon sedam sati takvoga posla, kad sam se vratio kui, ustvrdio sam na svoje veliko iznenaenje da sam isprosjaio ak dvadeset est ilinga i etiri pensa. I tako sam pisao lanke ne mislei o tome sve dok jednom PRAETORIOUS 225 prijatelju nisam jamio za iznos od dvadeset pet funti. Kada je dolo vrijeme vraanja duga, vjerovnik ga je zatraio od mene. U prvi mah nisam znao kako da doem do toliko novca, zatim mi je sinulo. Od vjerovnika sam zatraio odgodu plaanja, a od poslodavca dopust. Dva tjedna prosjaio sam preruen u Citvju. Ve nakon deset dana imao sam potreban novac i platio dug. Moete zamisliti kako je bilo teko ponovo raditi za samo dvije funte tjedno kad sam se uvjerio da je bilo dovoljno malo premazati lice bojom, staviti kapu na tlo i ekati pa da toliko zaradim u jednom danu. Borio sam se izmeu ponosa i elje za lakim bogaenjem. Naposljetku sam napustio novinarstvo i danima sjedio u kutu to sam ga bio odabrao izazivajui samilost svojim sablasnim licem i punei depove sitniem. Samo je jedan ovjek znao moju tajnu, vlasnik jazbine u Swandam Laneu, kod kojeg bih se svako jutro preruio u prljava prosjaka, a uvee se ponovo preobrazio u ugledna graanina. Lascaru sam za koritenje sobe dobro plaao. Bio sam siguran da e uvati moju tajnu. Nakon nekog vremena ustanovio sam da sam utedio poprilinu svotu. Time, istina, ne elim rei da svaki londonski prosjak moe isprosjaiti sedam stotina funti godinje, to je manje od mojih prosjenih primanja. Ja sam se okoristio izuzetnom prednou, vjetinom minkanja, ali i sposobnou da duhovito odgovaram na dobaene dosjetke. U tome sam se toliko usavrio da sam postao najpopularniji prosjak Citvja. Moj se eir danima punio pensima, i ponekim srebrnjakom. Dane kada ne bih zaradio dvije funte, smatrao sam loima. Obogativi se, postao sam ambiciozniji. Kupio sam kuu na selu i oenio se. Nitko nije znao moje pravo zanimanje. Moja draga supruga vjerovala je da radim u Cityju, ali nije znala to. Prologa ponedjeijka, kad je zavrio radni dan, oblaio sam se u sobi iznad puionice opijuma. Pogledavi kroz prozor ugledao sam, na svoj uas, enu kako stoji na cesti i promatra me. Iznenaeno sam uzviknuo, podigao ruke da njima prekrijem lice, i pohitavi svom sauesniku Lascaru, preklinjao ga da nikog ne puta na kat. Na dnu PRAETORIOUS 226 stubita uo sam glasove. Brzo sam svukao odijelo, navukao prosjake prnje, naminkao se i nabio vlasulju. Ni vlastita ena nije me prepoznala. Tada mi je palo na um da bi mi premetainom u sobi mogli pronai odijelo, to bi me odalo. irom sam otvorrio prozor ponovno okrvavivi prst koji sam bio porezao toga jutra u spavaonici. Dograbio sam kaput, oteao od novia koje sam malo prije u depove prenio iz konate torbe, i bacio ga kroz prdzor. Nestao je u Temzi. Uinio bih to i s preostalom odjeom, ali su policajci ve trali uza stube. Na svoje veliko olakanje ustanovio sam da me hapse pod sumnjom ubojstva, to mi je bilo milije nego da se otkrije moj pravi identitet. Ne znam to bih vam jo mogao objasniti. Odluio sam ostati

preruen to due, zato mi je dobro dolo prljavo lice. Znajui da e mi ena biti silno zabrinuta, iskoristio sam trenutak dok me policajci nisu promatrali, neopazice sam s prsta skinuo prsten, predao ga Lascaru, a eni brzo navrljao da se ne mora brinuti. Poruku je dobila tek juer ree Holmes. Znai da je provela uasan tjedan! Policija je motrila na Lascara ree inspektor Bradstreet i zato mu je biio teko neopazice odnijeti pismo na potu. Moda je zamolio kojeg momara, redovitog gosta puionice, da to uini umjesto njega, a momak je nekoliko dana zaboravio na obeanje. Tako je. Vjerojatno je ba tako bilo Holmes e odobravajui. - Ali, zar nikad niste bili kanjeni zbog prosjaenja? esto, ali novana globa bila je sitnica. S tim valja prestati upadne Bradstreet. Ako hoete da policija zataka sluaj, Hugh Boone mora nestati. Kunem vam se onim to mi je najsvetije da e biti tako. Ako je tako, progledat emo vam kroz prste. Ali ako vas ponovo uhvatimo, sve e izbiti na vidjelo. Gospodine Holmes, mnogo smo vam zahvalni to ste objasnili sluaj. Priznajem da me zanima kako postiete takve rezultate. PRAETORIOUS 227 Ovaj sam postigao sjedei na gomili od pet jastuka i s lulom u ustima. Watsone, ako se odvezemo u Baker Street stii emo upravo na doruak. PRAETORIOUS 228__

48