You are on page 1of 19

Goran Tomka - Pozorite bez publike

UNIVERZITET UMETNOSTI
FAKULTET DRAMSKIH UMETNOSTI
BEOGRAD

Pozorite bez publike: analiza


diskursa o publici

Student: Goran Tomka


Mentor: Milena Dragievi ei

Beograd
10.04.2012.
1

Goran Tomka - Pozorite bez publike

Apstrakt
PoslednjaistraivanjakulturnihpotrebainavikauSrbijiukazujunasvemanjeinteresovanjegraana,
pogotovomlaih,zaueeubilokakvojformiinstitucionalizovanekultureiumetnosti.Istovremeno
savremenateorijaipraksakulturnogmenadmentaiumetnostiponovoaktuelizujepitanjeaktivnog
ueapublike,interakcijeiparticipacijeuodluivanju,programiranju,nansiranjuikreacijiumetnikih
vrednosti.Naovapitanjautiuikretanjautehnikotehnolokoj,sociolokojipolitikojsferikoja
doprinosenovojdenicijipublike,potroaaigraanina/graanke.Uodnosunapomenuteteorijskei
praktinediskusije,uraduseanaliziradiskursopublicikojiuintervjuimakonstruiunekiodnajznaajnijih
glumacanaepozorinescene.Analizaupuujenatodajediskursopublicigeneralnoredakinepopularan,
kaoidasepublikapercipiragotovouvekkaopasivna,nepoznataiudaljena.Ovoukazujena
nezainteresovanostpozoritazasvojupublikuinudimoguodgovornaproblemniskognivoauea
graanaupozorinom,iirekulturnom,ivotuuSrbiji.

Goran Tomka - Pozorite bez publike

Kulturnisistemustalnojpromeni
Ukolikoposmatramokulturnisistemkaoskupodnosaizmeukljunihporodicakojegaine(Molar,2000),
odnos umetnika i publike predstavlja osovinu i osnovu itavog kulturnog sistema1 . Kao to on
kae:stvaralacne postojibezpublike i,afortiori,publika ne moe da zadovoljava svoje kulturne potrebe
bez produkcije stvaralaca (Molar, 2000,p.20). Na ovojrelacijizapravose deava magija umetnosti, ona
sutinskarazmenavrednosti,pria,simbolaislikakojainisrkulturejednogdrutva.Uistorijskomsmislu,
odnos umetnikpublika,odnosnoumetnikisistempredstavljarudimentkulturnogsistema.Upoetku,te
dveporodiceumetniciipublikabilesujedineporodicekojeuestvujuuumetnikomstvaranjuirazmeni.
Njihovodnos bio je neposredan ineposredovan, a moglibismo da kaemoi da sugranice izmeuovih
porodicabile nejasne,odnosnodasumnogipripadaliijednojidrugojporodiciibarijere za ulazaksubile
niske.
Donosioci odluka
Stvaraoci

Publika
Posrednici

Prikaz1.KulturnisistempremaMolar,K.(2000)

Uslonjavanje i razvijanje drutva pa tako i kulturnog sistema uvelo je dve nove porodice na scenu
porodicuposrednika eksperata, novinara, edukatora iporodicudonosioca odluka kulturna politika,
menaderi, sponzori, donatoriimecene (prikaz1.).Ijedna idruga nastajuizredova porodica umetnika i
publike, ali znaajno menjaju komunikacijske odnose, ali i relacije moi i odluivanja unutar sistema.
Umetnost postaje profesionalna, a odnos umetnik publika sve vie posredovan, alii udaljen.Viktorija
Aleksander naglaava znaaj posrednika u okviru kulturnog sistema modikujui romboidnu emu
Grizvoldovetakodaucentarpostavljadistributere(prikaz2.).Onazakljuuje:rombkultureukazujenato
daodnosizmeuumetnostiidrutvanikadanijeneposredan(Aleksander,2007,p.110).
Meutim,kakoseumetnostvekovimarazvijalapretenozaukusipotrebeelite,njenapublikasesmanjuje,
istovremeno preputajuivelikideostanovnitva komercijalnoj, masovnoj kulturi.Ovaj velikiraskol(tzv.
thegreatdivide) u kulturidovodi dosve uestalijih poziva za demokratizaciju kulture.Tako, ezdesete i
sedamdesete godinedvadesetogvekanavelikavratauvode inkluziju,dostupnost,a kasnijeiparticipaciju
usam centarpolitikog i socijalnog diskursa (uki, 2009; Bayliss, 2004;Carpentier, 2011; Molar,2000).
PremaDragievieiiStojkovi(2007),periodezdesetihjeste perioddemokratizacije kulture ukojem

1OovomodnosugovoriiVendiGrizvold(WendyGriswold,1994),stavljajuipomenutiodnostakoeucentarsvog,neto

drugaijeg,prikazakulturnogsistema.
3

Goran Tomka - Pozorite bez publike

Umetnost

Stvaraoci

Distributeri

Potroai

Drutvo

Prikaz2.RomboidnaemakulturepremaAleksander,V.(2007)

jepristupkulturnojbatini,aliisavremenomstvaralatvuosnovniciljkulturnepolitike.Vedecenijukasnije
dolazi i period kulturne demokratije (tzv. kulturni razvoj sedamdesetih) koja podrazumeva ne samo
pristup, ve i aktivnu participaciju u kulturnom ivotu i stvaralatvu. Kulturne institucije koje najbolje
oslikavaju ovaj period su multimedijalni drutveni centar Pompidu u Parizu, domovi kulture u SFRJ i
kulturnicentriirom EvropeKulturhuseruNemakoj,communityartcentresuVelikojBritaniji.Moglobi
se reida jemisijaovihkulturnihinstitucija dasvojimprogramima,aliiitavimpristupom,vrateumetnost
ljudima,odnosnoponovoojaajuonajosnovniumetnikisistemirelacijuumetnikaipublike.
Nakon osamdesetih idevedesetih, koje sa sobom nose brojne ekonomske krize, trijumf neoliberalnih
politika(Tomka,2004),instrumentalizovanjekultureiumetnosti(SkotHansenpremaBayliss,2004),alii
zapanjujuirazvojtelekomunikacionih tehnologija, prva decenijanovogmilenijumaponovootvara temu
participacije, saradnje i interakcije. Internet sa svojom nehijerarhijskom arhitekturom, velikom
penetracijomiinteraktivnimsadrajimanudinezapamenemogunostiizbora,povezivanja,prezentacijei
saradnje. Kompanije se okreu potroaima i kraudsorsuju (crowdsourcing) kreativna reenja, vesti
potpisuju graaninovinari (citizen journalism) a kolektivna inteligencija novih virtuelnih zajednica
(PierreLevy,1994)svejeeezaslunaizanauna,medicinska,tehnolokaidrugareenjainovaotkria.
Kultura i umetnost nisu izuzeti iz ovih promena. U kulturnoj politici (ali i u drugim politikama) sve je
prisutniji princip od dole (eng. bottomup policy). ei i Stojkovi nazivaju ovaj period
zajedniki (shared) denisanih kulturnih politika (2007). Muzeji se ponose etiketom participativni
muzej(Simone,2010),asve veibrojizlobi,pa akiitavihmuzeja bazira sena participacijiikokreaciji
sadraja sa publikom.2 Irazliite umetnike formepronalaze nove naine ukljuivanjapublike.Uranjajue
pozorite (immersive theatre), ashmobovi i pozorite jedannajedan zauzima sve vei broj naslova u
novinama, a trupe kao to subritanski Punchdrunk, amerikiImprov everywhere ili belgijski Ontroerend
Goedsasvojimekperimentalnim,direktnimiinteraktivnimpredstavamaprivlaepanjufestivala,medijai
publike.

2KaoilustracijumoemonavestisadaverenomiraniprimerMuzejaprekinutihvezauZagrebu,aliitrenutnoaktuelan
projekat(martapril2012)CentrazakulturnudekontaminacijupodnazivomMuzejobjekatakojipozivagraaneda
dostavepredmeteitekstoveizlinogseanjanadevedeseteuSrbijikojiepotombitiizloeni.

Goran Tomka - Pozorite bez publike

Promenepublike
Promene ukulturnomsistemu,udaljavanje ipribliavanje razliitihporodica,nove tehnologijeirazliiti
ekonomski,demografskiipolitikiuticajideniuipozicijupublike usamom kulturnom sistemu.Publika
se denie kroz atribute pasivna/aktivna, ukljuena/udaljena, manipulisana/manipulativna. Istraujui
pozorinupublikuod17 veka dodanas,profesorRiardBudenie trirazliitakoncepta publike kojisu
dominiraliurazliitimepohamagomila,javnostiindividue(Butsch,2008).Svedokraja18.vekapublikaje
bila gomila, esto agresivna, glasna i ometajua.Bogatijistale sedeo je na sceni, dobacivao, a neretko
ometaoiprekidaopredstave.Niistaleiotvorenosusebunili,svaaliseiometalipredstavuukolikoimse
nijedopadala.Upozoritusejelo,pilo,kartalo,razgovaralo.Stoga,osnovnabrigapozorinihposlenika,ali
ivladara,bilajeprevieaktivnapublikakoja,okupiviseupozoritu,moedapostanedivljaruljaiugrozi
osnovnedrutvenevrednosti(Livingstone,2003).
Meutim, razne uredbe, pravila ponaanja, ali i sve vei nivo obrazovanja kreiraju jednu ranisaniju
publiku,kojapotujepozorite,glumceidelo,kritikisagledava iuikrozpozorite.Pozoriteunekuruku
postaje arena prosvetiteljstva iduhovnoguzdizanja. Paralelno sa tim,razvijajuse masovnimediji,radioi
televizija koji tehnolokim dostignuima okiraju i opinjavaju publiku. Publika od aktivne postaje
bespomona,zavisnaipasivna(Livingstone,2003).
Kljuno pitanje uistraivanju publike u dvadesetom veku sada je, obrnuto,uticaj medija iumetnosti na
publiku. U dvetnaestom veku, kritiari su se bojali aktivne publike; u dvadesetom njihove
pasivnosti(Livingstone,2003,p.5).Internet,slavljenkaodemokratianmedij,donosiolakanjeovakvim
brigama i daje glas publici. Ne samo da publika postaje aktivna u recepciji sadraja, ona taj sadraj
redenie, menja i transformie, ali i lako kreira nove sadraje i tako zaobilazi uvare (gate keepers),
selektoreiraznepozicijemoi.Publikajesveedukovanija,imaistananijiukus,aliikreativneiprodukcione
potencijale kojije nunodeniu kao angaovanu, aktivnu i ukljuenu. Kao to Lidbiter i Milernavode
(Leadbeater& Miller,2004),akosudvadesetivekoblikovaliprofesionalci,jednaodkljunihodrednica21.
veka bie ProAm revolucija (profesionalni amateri). Proamateri su opremljni, veti i angaovani,
spremnidazabelee,komentariu,podele (eruju) ipreoblikujuznaenja,prie,slike,pa akiumetnika
dela.Zbog toga Bugovorioindividualnojpublici,publicikojatraida zadovoljisvojspecianukus, da
kontrolie,odabire,a akoje pozvanaida izae na scenu.Danas suljudigladnikonverzacijeiinterakcije
(Gunatillake,2008).
Ovakva publika (a ovaj pojam sve ee zamenjuju korisnici i uesnici) naravno zahteva i drugaiju
umetniku koncepciju koja poziva, ukljuuje, direktno i neposredno razmenjuje i ostavlja slobodu
interpretacije, zakljuivanja i kokreacije. Kako Biop navodi, jedan od kljunih izazova za savremenu
umetnostpostaje pitanje nedostatkakontakta iudaljavanje (Bishop,2006).Jedanodmoguihodgovora
jepozivanjepublikeukreativanproces(Saito,2007,p.1):

Goran Tomka - Pozorite bez publike

Relativno skoro poeo sam da shvatam da sutina pozivanja u umetnosti nije dovoenje ljudi u
galeriju,vegledanokao mogunost,moebitinainkreiranjasameumetnosti[uoriginalu].Pozivje
sakrajakreativnog procesapreao nasampoetak.Danas,poziv kreezajedno sakreiranjemsamog
koncepta;stogadelopostajeproceskojidobijaznaenjeukljuivanjemdrugihunjegovurealizaciju.
Naravno, ukljuivanje publike dolazi u mnogim i razliitim oblicima. Veliki broj autora bavio se
klasikovanjem razliitih formi, nivoa i naina participacije. Simon govori o etiri nivoa participacije, od
najniegjednostavnogdoprinosaveosmiljenomsadraju,prekosaradnjeiozbiljnije kokreacijesadraja
zajednosa publikom dohostingakojipodrazumeva preputanje resursa zakreacijupublici(Simon,2010).
Za razliku od nje, Niko Karpentijer razlikuje tri nivoa uea i to pristup, interakciju i participaciju
naglaavajui pritom da se pristup ili interakcija esto poistoveujusa participacijom (Carpentier, 2011).
Netodrugaijipristupima Braun(Brown,2005)kojigovoriopetoblikaparticipacije.Premanjemunajnii
nivoi participacije suambijentalnaparticipacijai participacijakrozposmatranje.Zatim dolaze kuratorskai
interpretativna participacija, dok je najvii nivo inventivna participacija koja pretpostavlja i zajedniku
kreaciju samog umetnikog dela. Dakle, svaki naredni nivo participacije podrazumeva sve vee
ukljuivanje uesnika (publike) u proces donoenje odluka, odnosno sve vee preuzimanje kontrole i
odgovornostizastvaralakiproces.Ipak,zajedniko svim ovim promiljanjima jeste da kretanje ka viim
nivoimaparticipacijeuvekpredstavljapoeljansmerkretanja.Osnovnapretpostavkaje:participativnijeje
bolje,onodonosividljivost,privrenost,angaovanostiposveenostjavnosti,medijaidonatora3.
Mnogiautori danas slave participativnu umetniku praksu. Meutim, postoje najmanje dva problema u
vezis tim. Prvije injenica da participacija ne znainuno demokratizaciju, osnaivanje,ravnopravnosti
kulturni diverzitet (Carpentier & Dahlgren, 2011). Neretki su primeri zloupotrebe ove elje publike za
ueem,aliipreterane komercijalizacije ikulturnog populizma unastojanjuda se publika ukljui.Zbog
toga Karpentijer (2011) poziva na promiljanje hladne glave i objektivno prouavanje fenomena
participacije.
Osimtoga,pregledomliteratureinaroitoblogosfereuoblastikulture,stie seutisakdajeparticipativna
kulturadanasdominatna,dajekomunikacijanarelacijipublikaumetniciuparticipativnimprojektimauvek
iskrena, bliska i otvorena. Meutim, situacija je daleko od takve, pogotovo u okruenjima u kojima su
kulturneinstitucijeiumetniciuduemperiodufunkcionisaliuoteavajuimsociopolitikimiekonomskim
uslovima.Takav sluaj je svakako isa naomzemljom.Jedan od zakljuaka prologodinjegistraivanja
mogunosti i izazova kraudsorsinga u praksi kulturnih organizacija u Srbiji bio je da su nae kljune
kulturneustanovejouvekizolovanejedneoddrugih,odnezavisnescenei,najvanije,odpublike(Tomka,
2011).U naemkulturnomsistemuprisutnaje (akoneidominantna) ideologijasamodovoljnosti,a jedna

3Netrebaprevidetiniparticipativnobudetiranjeicrowdfunding,noveoblikenansiranjaumetnostiikulturekojiuweb2.0

okruenjuoivljavajuindividualnodonatorstvoukljuujuiinagraujuivernuiodanupublikupristupombekstejduumetnike
produkcije(svakokonaspecijalnoizraenimsajtovimakaotojewww.kickstarter.comdoniraod1doviestotinadolaraza
kreiranjeumetnikogdela,dobijaboravakustudiju,mestouautobusunaturneji,ogranienuserijuknjigeilipotpisanprimerak
CDa).
6

Goran Tomka - Pozorite bez publike

odkljunihodlika ovakve klime je nepoverljivostidistanciranostupravonarelacijidve kljuneporodiceu


kulturnomsistemustvaralacaipublike.

Publikaupozoritu
Udugojirazvijenojtradicijipromiljanjauloge iznaajapublikeupozorituiodnosaglumaca premanjoj,
moemoprimetitida sudihotomijeaktivna/pasivnapublika,blizu/dalekoodpublike,koje smopominjalii
pre, itekako prisutne i aktuelne. Pobornici suparnikih teorija neretko su karakterisali ono drugo
pozorite dosadnim i beskorisnim i svojim idejama nastojali da doprinesu zabavnijem, uzbudljivijem,
politiki relevantnijem, udesnijem pozoritu. Razliita stanovita u pogledu odnosa glumaca prema
publici uticala sui na mnoga druga znaajna pitanja pozorita kao tosuureenje scene, poeljan broj
publikeuauditorijumu,stiloviglume,alipresvega,napitanjesvrheiznaajapozoritauopte.Kakobismo
naknadno postavili diskurse o publici u kontekst ovih debata, daemo sasvim kratak pregled razliitih
stavovanaovutemu.
Prvipobornicirealistinogpozorita,meukojimaiObinjak(jou17.veku),zalausezajasnorazdvajanje
svegatosedeavanapozorniciodpublike.Obinjaknaglaavadaseglumcimorajuponaatikaodasutu,
namestukoje jeprikazano,pretvarajuise dagledaociuopte nisuprisutni(prema Stjepanovi2005,p.
137).Te ideje je mnogo kasnije razvijao iuveniStanislavski, kojije svojim Sistemomostvario presudan
uticajnaglumceuJugoslavijiudrugojpolovini20.veka.Ponjemu,svakipokuajdirektnekomunikacijesa
publikomuniava pozorite.Osnovnizadatak glumca jeda zaboravina publiku,da jojneudovoljava ine
ertuje sanjom.Glumce ipublikunasinjihrazdvaja etvrtizid kojije providansastrane publike,
alije realanna strani glumaca (Jevtovi, 1997).Glumci treba da se usredsrede na svoje partnere irealno
proivljavanje svojih psihikih stanja. Potpunopreputanje liku istinita igra iempatija koju publika
osea (zaraza scenskim oseanjima) jedino su oruje glumca, a svaki direktan kontakt sa publikom je
nepoeljan(Rodestvenskaja,1990).PublikauSistemupozoriteprimapasivno.
Kritikaovakvogpristupa stie veoma rano.AdamMiler(18.vek)nastojida redenieprostorne odnoseu
pozorituiizbriepodelunaone kojivide ionekojisuvieni.Ponjemupozoritutrebavratitiizvorni
oblik kada je bilo zajednika proslava, a ne jednostrani spektakl, hladno predstavljanje (prema
Stjepanovi, 2005, p.141).Ovaj diskurs kasnije podravaju naroito stvaraociorijentisani ka politikom,
angaovanom pozoritu, meukojima susvakakonajznaajnijiBreht,Arto,Grotovski,Bruk. Brehtje bio
otar kritiar teatra svog vremena. On tvrdi da je teatar bez kontakta sa publikom besmislica, da je
dosadan i da itava pozorita sa svojim impozantnim zgradama i budetima vie nemajusvrhu (prema
Jevtovi,1997,p.200).Zbogtogasezalaezapozoritekojeebitizabavno,kojeepublikuaktivirati,koje
egledaocepodstaidakritikipromiljajusvetokosebe.Ipak,nionne podrava ulazak upublikuikako
Biopnavodi,danas bise ovakvopozorite smatraloprilinopasivnim(Bishop,2006).Novijetrupe poput
uvenog Living Teatra i radovi Grotovskog i Mejerholjda nastoje da kroz prisniji odnos sa publikom i
direktnu interakciju probude skrivene oseaje, podstaknu promiljanje i linu, duhovnu, alii drutvenu
7

Goran Tomka - Pozorite bez publike

akciju.Scena uradovimaovihstvaralaca je okruena publikomsavie strana,svedena,a estosescenai


gledalite stapaju u jedinstven prostor.Gledaoci nakon predstava Grotovskog navode da su se oseali
ukljueni,da je vladala aktivna tiina ida je sa glumcima stvorena zajednica (Jevtovi, 1992,p.49).Po
Grotovskom, idealpozorita je idealna komunikacija izmeuglumca igledaoca, potpunozbliavanje i
izjednaavanje(Jevtovi,2005,p.51).Zbogtoga,onteidanekoristipojmoveglumacigledalacinazivaih
sauesnicima(Rodestvenskaja,1990).
Sigurno je da razliita publika, pa ipojedinci, imaju svoje pozorite kojem suprivreni. Neko voli da je
aktivnoukljuen,aneko da izsigurnostitame promatra,zakljuujeireira svojdoivljajpozorinogdela.
Nijedna nidruga forma nisu superiorne nitidaju konaanodgovorna pitanje kojim se bavimo u ovom
radu,atoje:kakopozoriteuinitiprijemivijimiprivuiveibrojpublike,pogotovoonemlae,teostvariti
znaajniji drutveni uticaj. Meutim, ukoliko uporedimo kljune pretpostavke potonjih pristupa glumi,
moemo da vidimo vrlojasne paralele sa teorijama ipraksom novihparticipativnihstremljenja u kulturi,
medijima i biznisu (koje smo prethodno navodili): publika postaje grupa gledalaca/uesnika
(individualizacija), glumci i publika ine zajednicu (community art), tei se brisanju razlika i hijerarhije
(sharing),gledaociaktivnodoprinosetokusamepredstave(crowdsourcing).Ukolikogovorimooprivlaenju
mlae publike, naviknute na drutvene mree, interaktivne tehnologije i sve manji broj hijerarhijskih i
autoritarnih drutvenih sistema, pretpostavka je da bi takvo pozorite bilo prijemivije. Ipak, prema
Stjepanoviu, ona hladnija i distanciranijana forma pozorita i danas se u naoj sredini smatra
najpoeljnijominajozbiljnijom(isto,p.147).

Istraivanjediskursaopublici
Iako je participaticipacija u umetnostii kulturi trend, relativno su retka istraivanja obima, implikacija i
znaenja,apogotovobarijera iizazova aktivnoguea publike.Ovonaroitoudisobziromnarezultate
istraivanjaueamladihiirepublike ukulturnomivotuunaojzemlji.Naime,manje od10%mladihu
tokugodine poseuje kulturne institucije.Istovremeno, posetakulturnim institucijama najnezastupljenija
je aktivnost u slobodno vreme meu svim uzrastima4 (Mra, 2010, 2011a, 2011b; Cvetianin 2007).
Meutim,veina pozorine publike veoma je zadovoljna repertoarom, prostoromicelokupnimodnosom
profesionalnih pozorita u zemlji. Kako ovo tumaiti? Verovatno je da je pozorina publika veoma
malobrojna, odnosno da pozorita privlae vrlouzak krug privrenih posetilaca, a sve ostalo s njihovog
aspekta predstavlja nepubliku.Utakvomsetinguistraivanje odnosa pozorinihstvaralacaipublike ima
velikiznaajunaojzemljijermoedaponudiodgovorenapitanjezatojetotako.
Istraivanje ima za ciljda ispita gledita istavove istaknutih dramskih stvaralaca prema publici. Kljuno
pitanje je nakoji nain iu kojoj meri vodei glumci uSrbijipriaju osvojoj publici. Meutim, istraujui
sekundarne izvore intervjue selektovane, obraene i objavljene u monograjama o glumcima
4

Prema navedenim istraivanjima 0,3% srednjokolaca i 0% ukupne populacije navelo je posete kulturnim institucijama
kao jednu od tri omiljene aktivnosti u slobodnom vremenu.
8

Goran Tomka - Pozorite bez publike

istraivanje istovremeno posmatra posredno i stavove novinara, kritiara urednika i vodeih ljudi
umetnikih asocijacija. Dakle, istraivanje posredno analizira odnos tri porodice kulturnog sistema
stvaralaca,donosilacaodlukaiposrednika)premaporodicipublike.
Obuhvat istraivanja je elitna pozorina scena u Srbiji. Ovo proistie izinjenice da suglumci ufokusu
dobitnici Dobriinog prstena, najprestinije nagrade u oblasti dramske umetnosti koju dodeljuje Savez
dramskih umetnika Srbije (najznaajnije i najprestinije udruenje) za ivotno delo (veina glumaca
provelo je svojradnivek u najprestinijimpozoritima u zemlji:uNarodnom pozoritu, Jugoslovenskom
dramskompozorituiSrpskom narodnom pozoritu). Izdavaimonograja suSavezipozorinimuzejiu
Beogradu i Novom Sadu, a urednici su renomirani novinari, kritiari i istraivai u oblasti pozorita.
Istraivanjemnisuobuhvaenialternativnainezavisnascena,amaterskapozorita,ekperimentalnetrupei
festivali.
Sobziromdaodgovara na pitanjakako?ita?glumciinovinaripriajuopublici,istraivanjeje pre svega
kvalitativno,alimereiuestalostpriaopubliciuintervjuima,istraivanje ima ielemente kvantitativnog.
Metod istraivanja je analiza diskursa. Diskurs otelovljuje znaenje i drutvene odnose, on konstituie
oseajsubjektivnostiiodnose moi(Stojnov,2005,p.44).Ciljovogmetodajedautvrdisistemesocijalnih
znaenja koji se nalaze u osnovi diskursa (Ritchie & Lewis, 2002). Meutim, diskurs nije samo opis
realnosti,onjeutkanusamusocijalnurealnostikaotakavonjekreiraiutienanju.Prematome,diskurs
je nainsaznavanja iizraavanja kojikonstruie specinuverziju realnosti (Marvasti, 2004,p.109).Kao
takva,analizadiskursa jepogodna za analizusocijanihodnosaimehanizama,kaoiprocesakojiutiuna
konstrukciju tih odnosa (Jorgensen & Phillips, 2002). U ovom sluaju, radi se o odnosu pozorinih
stvaralacaipublike,a istraivanje ima za ciljda analizira diskursivnupraksuovogodnosa (naingovora i
sadraj) i to pre svega u okviru kategorija koje su u prethodnim teorijskim radovima, istraivanjima i
kulturnom ivotu prepoznati kao znaajni za ovaj odnos: distanciranost, nezainteresovanost,
diskriminacija,neiskrenost.
Sekundarniizvori(kaoisammetod) suodabranikakobiuticajistraivaa prilikomprikupljanja podataka
bio sveden na minimum (naturalizovan proces), ali ikako bi u posmatranje biliukljueni ipredstavnici
druge dve porodice. Monograje koje su analizirane posveene su kao to je reeno dobitnicima
Dobriinom prstena,a objavilisuihMuzejpozorine umetnostiSrbije,PozorinimuzejVojvodine iSavez
dramskihumetnikaSrbije(odskoraudruenje).Uraduanaliziranisuintervjuisaposlednjihdesetdobitnika
Dobriinogprstena:MiraBanjac,VlastimiruzaStojiljkovi,Stevoigon,MiaJanketi,PetarBanievi,
SvetlanaBojkovi,BoraTodorovi,KsenijaJovanovi,PredragEjdus,VojaBrajovi.
Ukupnojeanalizirano74intervjuaobjavljenihurazliitimnovinamaimonograjama,alisamoonihkojisu
uliuizborzamonograjeonavedenimglumcima.Izcelokupnogmaterijala,izdvojenisuonideloviteksta,
celine,kojise bave odnosomsa publikom.Takvihcelina ima tridesetdve ipojavljujuse u18analiziranih
intervjua.
9

Goran Tomka - Pozorite bez publike

Publikakroznjeneuloge
U odabranim sekvencama intervjua koji problematizuju odnos glumaca prema publici, mapirani su tzv.
interpretativnirepertoari (Ritchie & Lewis,2002),odnosnoobrascigovoraopublici.Sobziromda se radio
odnosima u pozoritu, inilo se adekvatnim da se obrascigrupiuprema razlitim ulogama koje,prema
glumcima, publika igra u pozoritu. Najpre emo opisati svaku od uloga, uz navoenje
najreprezentativnijihizvornihtekstova,a potomemoanaliziratiuloge meusobnoiuiremdrutvenom
kontekstuunastojanjudarazumemopredominirajuidiskursopublici.
Publikakojaoboava(fanovi)
Oboavateljjeneimenovanipripadnikpublike,pasivnikonzumentkojinaintenzivnijinainoduobiajenog
ispoljavasvojedivljenjepoznatojlinosti(klubu,organizaciji,trupi,bendu,paakiproizvodu).On/aulaziu
nerealan,imaginaranodnossalinoukojuoboava.Fanjenanekinainrezultatzvezdekojuoboavai
predstavlja produkt masovne kulture (Jenson, 1992). Fenomen oboavatelja je klasian argument za
dokazivanjenarcisoidnostimasovnekultureukojojpostojinekolicinaoboavanihimasakojanastojeida
dotakne zvezde ulaziuodnos oboavanja,kojije (kaoiodnos prema boanstvima) nunojednostrani
nikadanedobijaodgovor.Takavodnosmoemoprimetitiunekolicinianaliziranihtekstova:
ImalismonaportirniciuJugoslovenskomDramskomjednomesto sastrane,odvojenooddrugepote,
za moja pisma iz cele zemlje, estitke, elja za fotograjama i raznorazne stvari [...] Ja sam zaista
donosio[kolegama]daimtopokaemikaem:Evotasmouradili,nepiesepokojnomDejmsDinu
iliElvisuPrislijukojijetadabioivnegonekomodnas!VojaBrajovi(Babi,2010,p.138)
Dostaranosamuoodbeogradskepublike,naroitostarijegsveta:Mnogovolimodagledamovaskao
glumca, jerkad gledamo vas, znamo da e biti neto ozbiljno i dobro. I dosta rano, odluio samda
sauvamtuslikuosebi.MihailoJanketi(Pai,2003,p.220)
Iakojeoboavateljskakulturavievezanazalm,televizijuiradio(masovne,elektronskemedije)iusvetu
pozorita,imanjeoboavateljajeoiglednostvarprestia.Meutim,takavodnos istovremenoukazujei
nadistanciranostkaoinapotrebudasepublicipovlaujeiudovoljavanebilisetakavodnosodrao.
Publikakojaui(aci)
Bavljenje i poznavanje umetnosti smatra se nekom vrstom prosvetiteljskog ideala. Jedna od drutvenih
funkcija umetnostiiumetnikihorganizacijajeste da edukujustanovnitvoiomogue impristupnajviim
sferama ljudskog stvaralatva. U takvom konceptu, publika je uenik, a stvaraoci uitelji. Taj odnos je
takoe hijerarhijski,onajkojipoduava poseduje moiuduhu Fukoove analize odnosaznanja i moi
tei da odnos ostane takav. Konceptpozorita koje edukuje, politiki iduhovno osveuje prisutanje u
promiljanjimamnogihpozorinihstvaralaca.Natakavobrazacukazujeinekolicinaanaliziranihtekstova:

10

Goran Tomka - Pozorite bez publike

Predstava upuuje na veite teme ivota; na neke ljude u publici, ona zaista deluje kao neprijatno
buenjeizsna,kaootrenjenje,kaopozivnapreispitivanjesebeivlastitogivota.
KsenijaJovanovi(Jovanovi,2008,p.249)
Publikakojasezabavlja(publika)
Pozorite moe biti i mesto u kojem se, nalik na elizabetansko pozorite, publika zabavlja, ventilira,
drui, smeje se i provodi. Uloga glumca u takvom pozoritu je da zabavi, izazove smeh i uini vreme
provedeno upozorituprijatnim. Analiza pozorine publike uSrbijipokazuje da redovna publika najvie
voli upravoovakvopozorite (Mra, 2010). Pozorite kaooblik zabave,danas,za razlikuodnekada, ima
brojnuijakukonkurenciju.Primeriovakvogobrascasu:
Postojalajeizuzetnaprivrenostpublikekojajemodasreom,amodanaalost,imalapozoritekao
jedinu zabavu.Televizija,CD...nitaodtoga oni nisu imali, semonog gramofonas kuetom, eventu
lanonekuplou.PetarBanievi(Krilovi,2004,p.15)
Nanarodvolipredstaveukojimase psujevlast,bezobziranatoto eonanaprvim,drugimi treim
izborimaglasatizatuvlast.Srbinvolidaideupozoritegdesepsujevlast.Patojepozorite!
MihailoJanketi(Pai,2003,p.225)
Publikakojaneprati(ometai)
Za razliku od prethodnih uloga publike u kojima ona prihvata, prati i oboava iz razliitih razloga, u
analiziranimtekstovimaznaajnojeprisutaniobrazacpogledanapublikuukojempublikaodbijasaradnju,
neukaje,nedostojna,nepripremljena,nepratiiodbacuje:
Glumac mog repertoara danas je lien sree i zadovoljstva da izlazi pred publiku s kojom je lako
uspostaviti kontakt. esto smo u prilici da igramo pred gledaocima koji nas ne prate, koji nisu
pripremljenizaonotoeutiutokupredstave.
KsenijaJovanovi(Jovanovi,2008,p.247)
Ovakva publika je neprijatelj koji vreba iz mraka, koji nema lik, iji su motivi i potrebe nepoznati. U
analiziranimtekstovima (kaoiuprimerugore)prisutnajeibojazanda je ovakve publike sve vie:anjeno
prisustvonapredstavislutinakraj:
Rodoljupci su, i po miljenju uesnika u njoj i svih ljudi od teatra, bili vrhunska predstava u naem
pozoritu. Bila je jo jedna, zvala se Vasa eleznova. Skoro savrena predstava. A i jedna i druga
predstavasuseugasileuglavnomzbogtogatonisuimalepubliku.MihailoJanketi(Pai,2003,p.225)

Publikakojaocenjujeioekuje(sudije)
Druga vrsta publike, ona koja je pismena, kritika i osveena takoe izaziva nelagodu, ali iz drugih
razloga.Toje publika premijera,koja posvemusudeidolaziiz porodica posrednika idonosiocaodlukai
11

Goran Tomka - Pozorite bez publike

kaotakvaposedujemo.Hijerarhijskiodnoskojije takoeprisutan,uovomsluajujeobrnut,a glumcima


jeciljdaovupublikuprivole,odobrovoljeizadovolje,jerjeovopublikakojaocenjujeioekuje:
Mojapublika nije brojna. Nisam populistika glumica.Mojapublika je kritina, probirljivai pozorino
pismenaimenijestalodatupublikunerazoaramnijednimsvojimizlaskomnascenu.
KsenijaJovanovi(Jovanovi,2008,p.261)
Mislimdaglumactrebadaigrado poslednjeg daha.Ne samozbogsebevezatotogapublikadobro
pamtiPetarBanievi(Krilovi,2004,p.13)

Publikakojapodravaisarauje(prijatelji)
Poslednja odulogapublike jeulogakoja,za razlikuodostalih,neukazujenahijerarhijskiodnos.Publikaje
ovde prijatelj, partner, podrka glumcu i itavom pozoritu. Ova publika prata, pohvaljuje, inspirie i
pokree.Pozicijemoiuovomodnosunisuufokusupanje,sutinaovogodnosajesaradnjajerobestrane
posedujuzajednikicilj,bioondrutvenailiduhovnapromenailizabava.Primeriovogobrascaslede.
Napravilismo jednu divnu predstavu komadaRuskiljudi KonstantinaSimonova. Postigli smo dobar
uspeh,negdesmodobili nekunagraduimalismopunozahvalnepublike,kojanasjepodravala,tako
daje,poredostalog,touticalonatodasejaposvetimovomposlu[glumi].
PetarBanievi(Jovanovi,R.,2005,p.25)
Sprvom[ulogomu Beogradu] nisamimalasree.Meutim,bezobriranato,beogradskajepublika,
kako jakaem,namignulaigalantno prelaprekotog mog neuspeha,pomoglamiiohrabrilamedatu
krizu,aoiglednosambilaukrizi,prebrodim.MiraBanjac(Krmar,2009,p.13)

U nastavkuemo se najpre osvrnuti na pitanje uestalosti iskaza o publiciu celokupnom tekstu koji je
istraivan.Rezultat toga e bitiodgovorna pitanje u kojoj meri se o publiciuopte pria. Potom emo
analiziratinavedeneobrascemeusobnoiidentikovatiobrise dominantnogdiskursaopublici.Tajdiskurs
emonakrajupostavitiuprethodnoizneseneteorijskeokvireiklimukulturnogivotauSrbiji.

12

Goran Tomka - Pozorite bez publike

Znaenjaizauloga
Pozorite je kompleksan sistem u kojem se prepiu znaenja, ideje, ciljevi i motivi razliitih grupa.
Razgovorikoje opozorituvode novinariikritiaris glumcima,uviduintervjua,ukazujunam na razliite
aspekte togivota iodnose izmeugrupa.U procesuanalize iselekcije materijala za obradu, ono tose
prvonametnulo kao zakljuak je dase o publici zapravo jako malo govori. U ukupno 74 intervjua koji su
analizirani, a koji su selektovani kao najznaajniji za prikaz dela velikih glumaca, publika kao tema
razgovora pojavljuje se u samo 18. ta vie, i u tim intervjuima, odnos s publikom nije kljuna tema.
Naravno,tekoje razluitirazlogeto.Istotako,nedostatakiskazaopublicineznainunoda glumce ne
zanima publika! Mnogo je moguih razloga za ovako marginalno pojavljivanje publike: novinari nisu
postavljalitakva pitanja,urednicimonograja nisu birali intervjue u kojima se pria o publici,glumci ne
vole dapriajuopublici,itaocinovinanevoledaitajuopublici...Ipak,moemozakljuitidajediskurso
publiciredakinepopularanurazgovorimakojisevodeizmeuporodicastvaralaca,posrednikaidonosioca
odluka u pozoritu. Odnosi koji su znatno vie prisutni u posmatranim intervjuima su odnosi meu
glumcima, odnosi sa rediteljima, upravnicima, novinarima. Dakle, razgovori mahom ostaju unutar tri
pomenuteporodice(prikaz3.).
Donosioci odluka
Stvaraoci

Publika
Posrednici

Prikaz3.Kulturnisistembezpublike.

Ovo ukazuje da je diskurs o publici generalno, u ukupnom javnom, mainstream pozorinom diskursu,
marginalizovan.Ukolikopoemo od ranije navedene tvrdnje da diskurs nije samopasivniopis realnosti,
veda je samdeonjeida je aktivnokreira,zakljuakjedaje(bezobzira na razliitenjeneuloge itipove)
publika u itavompozorinom sistemu marginalizovana. Kao takva publika je distancirana,ona je pasivni
posmarasistemakojijeuodnosunanjusamodovoljan.
Analiziranitekstoviopublici, nude dodatne kvalitativne argumente ovojtvrdnji.Kao prvo, veina uloga
publike,koje suuprethodnomdeluopisane,pokazujudaje relacijaglumcipublikauovimdiskursima vrlo
jasno hijerarhijskiodreena.Oboavatelji, uenici ipublikakojasezabavljas obziromda se divi,uiibiva
zasmejana hijerarhijskije podreena glumcimakojise pojavljujuuuloziuitelja,izvoaa izvezde,dakle
onogakoautonomnovodiproces.Zarazlikuodtih,uulozisudijepublikajekaoarbitar,nadreena,aliopet
uviamohijerarhijskiodnos.Hijerarhija je sistem odnosa kojiukazuje na todapostojerazliitinivoimoi,
13

Goran Tomka - Pozorite bez publike

kao i da vii nivo uvek poseduje vie moi. Vertikalna komunkacija, meu nivoima, uvek ukazuje na
distanciranost, na hladan odnos.Odmapiranih uloga nehijerarhijska je uloga ometaa iuloga prijatelja.
Prva svakako ukazuje na nerazumevanje,distancuineprijateljstvo.Zbogtoga,jedinidiskurskojiukazuje
na integraciju publike u pozorini sistem, na iskreni i sutinski znaaj razmene sa publikom je uloga
prijateljaisaradnika.Naalost,ovajnarativjeredak.
Kao drugo, sam termin publika koji se gotovo bez izuzetka koristi u analiziranim tekstovima takoe
ukazujena distanciranost.VesmopominjalidaseudiskursupozoritaArtoa,Grotovskogidrugihpublika
zamenjuje pojmom gledalac: Glumac svesno ulazi u sukob s gledaocem, on ga izaziva, okira, izazivau
njemu promenu. Glumac Teatra Laboratorijuma svom snagom i celim biem deluje na gledaoca
pojedinano. (Jevtovi,1992:46).Publikukaonedenisanu,nepoznatumasukoja sediutamiipromatra
zamenjujeindividua,aktivnisauesnik,gledalac(ovokretanje kaindividuijetakoeuskladusaistorijskim
razvojempublike kojuprouavaBu(2008)).Zanimljivojeda uanaliziranimtekstovimanepostojinijedan
iskazkojiupuuje naodnos bilo kogglumca sa jednim gledaocem/gledateljkomkojiimaju svojlik, ime i
znaajkaoindividua.
Kao tree, nijedan od uoenih diskursa o publici ne ukazuje na aktivan doprinos publike stvaralakom
procesu. Zapravo samo jedan iskaz upuuje na neku vrstu doprinosa (Ksenija Jovanovi): Kontakt sa
publikomzamenejeuveknovaprovokacija,ausluajuKatarineDetroa,tajkontaktmijepomogaodatanijei
najedanpreiennainodredimodnos prematomliku,daganaizvestannainsvedemnasvoju meru, da
sebepomirims tomlinou (Jovanovi,2008:237).Dakle publikajeuvek publika,ona neprelazirampui
ne mea se u zbivanja na sceni.Ovoje donekle oekivano s obzirom da su glumciufokusuistraivanja
glumili u velikim repertoarskim pozoritima u kojima su veoma retke eksperimentalne predstave koje
uvodeinterakcijuinastojedaukljuepubliku.
Kao etvrto, postavlja se pitanje koliko su iskazi u intervjuima koji ukazuju na neku vrstu simbioze i
povezanostiglumca ipublike drutvenopoeljni, kaotoje iskazpostojimo samo doksmou kontaktu sa
publikom(Jovanovi,2008:247).Takavdiskurspozoritenepostojibezpublikeprisutanjeidominantanu
teoriji pozorita i glume koji sreemo u udebinicma glume (Jevtovi, 1992, 1997, Stjepanovi, 2005).
Meutim,kao poeljan diskurs on se u upotrebimoe vrlo lako pojaviti kao nauen diskurs. Kao takav,
ukolikonijepodranstvarnimstavomoznaajupublike nijerelevatanzasamodnos.Iskazkojiukazuje na
mogunostnauenogdiskursajeisledei:
Zamene,glumaje linaispovestpredpublikomsakojomrazmenjujemne samo energiju, negoiistinu
kojugovorimsascene.Znamdasve to dopiredoduatihljudii dameu namapostojijakaemotivna
veza.SvetlanaBojkovi(ukuljeviMarkovi,2007:369)
U ovomiskazuvidimonekuvrstuprotivurenosti.Sa jedne stranesapublikomserazmenjuje, alionajkoji
jedinigovori istinu sascene uformilineispovesti je glumac.Publikadakle pasivnoprima,ne razmenjuje.
Naravno, mnoge umetnosti ne ukljuuju interakciju i kao takve nisu nita manje vredne i znaajne.
14

Goran Tomka - Pozorite bez publike

Meutim,ovde zapravo imamo sukobukojemnajednojstraniimamostanovite ukojem je razmena sa


publikomsinequanonpozorita,anadrugojfaktikomarginalizovanjepublike.
Nakraju,postavljasepitanjekako,na bazianaliziranihtekstova,izgledadominantandiskurs opublicikoji
konstruiuglumci,kaostvaraociinovinariikritiarikaoposredniciunutarpozorinogsistema?Oslanjajui
se nanajuestalije obrasceopublici,moemodaizvedemosledeizakljuak.Publikaje udaljenomnotvo
bezlikaiimena,kojeiztamepromatrakreacijukojaseodigravanasceni.Onamoebitiupuenaineupuenai
u skladusatimprati,odobrava,oboavai podravailineprati,ne razume,ometaiodbacuje.Naalostove
potonjepublikejesvevie.

UmestozakljukaPozoriteiideologijasamodovoljnosti
Participativnipreokret(participatoryturn)primetanje danasumnogimoblastimaljudskogdelovanja,pa
takoiukretanjimaunutarkulturnihpolitikaimenadmenta ukulturi,aliiuumetnostiipozoritu.Barijere
za uee publike danas su nie zbog tehnolokog, ekonomskog i opteg, drutvenograzvoja. Publika,
pogotovo mlaa, navikla je i zahteva interaktivne, nehijerarhijske i dinamine procese komunikacije.
Organizacije koje shvatajuovaj trend pronalaze nove, lake ibolje naine za kreiranje zajednica aktivne
publike,saradnikaipartnera.
Meutim,velikibrojorganizacijaneuspevadakreiraovakvupromenu.Onegubesvojupubliku,zatvaraju
se usve ue i ue krugove odabranih pratilaca ipotovaoca.One postajuneme za nove tehnologije i
drutvena zbivanja;nezainteresovane suza saradnjuipartnerstva,ne primeujuinovacije ikretanja koje
dolaze odpojedinaca,malih grassroot pokreta, projekata i organizacija ipostaju nepristupane.Ovakav
scenarioprimetanjeusvimsferama kulture upozoritima,muzejima,kulturnimcentrima,galerijama i
onnunoza posledicuima dalje degradiranjeznaajaiulogetihorganizacija udrutvu.Izaovogakrije se
set vrednosti, organizacionih i individualnih navika, stavova i obrazaca miljenja, koji nazivamo
ideologijomsamodovoljnosti.
U ovom raduvidelismo da je upozorinom sistemu uSrbijiovakva ideologija vie nego prisutna. U 74
analiziranaintervjuasaposlednjihdesetdobitnikaDobriinogprstena,usamo18intervjuapronaenisu
bilokakviiskaziopublici.Oviiskaziukazujunarazliiteulogepublikeupozorinomsistemu,adominantne
crte tihuloga ukazujunadiskurs kojipre svegadeniuhijerarhinost,distanciranostipasivnostpublike.
Ukolikonatododamovienegooitunepopularnostgovoraopubliciuopte,moemodazakljuimodaje
publika u znaajnoj meri marginalizovana unutar pozorinog sistema. Ilustraciju ovakvog diskursa
nalazimoujednomodanaliziranihiskaza:
ovekshvatidajeovotomipokazujemoproduktnekogistinskog traganja,nekeistinskeposveenosti.
Imoebitidasu taumetnikaistinai talepotazakojimami tragamo dokspremamo predstavu,dasu
15

Goran Tomka - Pozorite bez publike

vrednijenegoonaistinaionalepotakoju,kaogotovprodukt,pokaemopublici.
MihailoJanketi(Pai,2002:224)
Sudeipoovome,pozoritejezapravoivrednije,lepeiistinitijedokpublikaneueusalu.Ovojescenario
ukojemideologijasamodovoljnostiostvarujetrijumf,aepilogjepozoritebezpublike.Ovoje istovremenou
jakom kontrastusa poeljnim,moda inauenim diskursom u kojem je publika sine quanon pozorita.
Meutim, jako je znaajno ovde primetiti da problem sa marginalizacijom publike nije samo pitanje
demokratizacije kulture i ravnopravnosti. Ukoliko pozorite marginalizuje i udaljava svoju publiku, ono
zapravomarginalizujesebe,udaljavaseodcentradrutvenihzbivanjaigubiznaaj.
Ovakvomscenarijusuprotstavljasedrugikojiukazuje napromenuparadigmiunutarpozorinogsistema.
Sistem postaje inkluzivniji i participativniji, publika nije pasivni receptor ve se aktivno ukljuuje
stvaralakom procesu. Kljuni akteri u sistemu prepoznaju publiku odnosno gledaoce kao inspiraciju,
sagovornike, kokreatore programa, pa ak i samih dela. Pozorite irei svoju publiku postaje mesto
susretairazmene,postajeangaovano,relevantno,pozoritesapublikom.

16

Goran Tomka - Pozorite bez publike

Reference
Aleksander,Viktorija(2007).Sociologijaumetnosti:istraivanjalepihipopularnihformi.Beograd:Clio.
Bayliss,Darrin(2004).Denmarks creative potential:The roleofculture withinDanishurbandevelopment
strategies.InternationalJournalofCulturalPolicy,10(1),628.
Bishop,Claire(Ed.).(2006).Participation.London:Whitechapel.
Brown, Alan (2005). Philadelphia and Camden Cultural Participation Benchmark Project. Final report.
UniversityofPennsylvania,SocialImpactoftheArtsProject.
Butsch,Richard(2008).TheCitizenAudience:Crowd,Publics,Individuals.NewYork:Routledge.
Carpentier,N.,Dahlgren,P.(2011).Interrogatingaudiences:Theoreticalhorizonsofparticipation.asopis
zaupravljanjekomuniciranjem,6(21),712.
Carpentier, Nico (2011). The concept of participation: If they have access and interact, do they really
participate?asopiszaupravljanjekomuniciranjem,6(21),712.
Creswell, John (2006). Qualitative Inquiry and Research Design: Choosing amongs Five Approaches.
ThousandOaks:SagePublications.
Clandinin, D. J.,& Huber,J. (inpress). Narrative inquiry. In B. McGaw,E. Baker, & P. P. Peterson (Eds.),
Internationalencyclopediaofeducation(3rded.).NewYork,NY:Elsevier.
Dragieviei,M.,Stojkovi,B.(2007).Kultura:menadment,animacija,marketing.Beograd:Clio.
uki,Vesna (2010). Dravai kultura: studije savremene kulturne politike. Beograd: Institutza pozorite,
lm,radioiteleviziju,FDU.
Griswold,Wendy(1994).CulturesandSocietiesinaChangingWorld.London:PineForgePress.
Gunatillake, Rohan (2008). Mission 2.0: Advice for arts & cultural organisations from the social web.
London:MissionModelsMoney.
Jenson,Joli(1992).Fandomas Pathology:TheConsequences of Characterization.InLuisa Lewis (Ed.)The
AdoringAudience:Fancultureandpopularmedia,(pp.929),London:Routledge.
Jevtovi, Vladimir (1992). Siromano pozorite. Beograd: Fakultet dramskih umetnosti, Institut za
pozorite,lm,radioiteleviziju.
Jevtovi, Vladimir (1997a). Pozorina publika: svedok ili sauesnik. Zbornik radova Fakulteta dramskih
umetnosti,(pp.196211).Beograd:Fakultetdramskihumetnosti.

17

Goran Tomka - Pozorite bez publike

Jevtovi,Vladimir(1997b).Uzbudljivopozorite.Beograd:Gea.
Jrgensen, M., Phillips, L. (2002). Discourse Analysis as Theory and Method. Thousand Oaks: SAGE
Publications.
Leadbeater,C., Miller, P. (2004).TheProAmRevolution: How enthusiasts arechanging our economy and
society.London:Demos.
Lvy, Pierre (1994). L'intelligence collective: pour une anthropologie du cyberspace. Paris: ditions La
Dcouverte.
Livingstone,Sonia(2003).Mediaaudiences,interpreters,users.London:LSEResearchOnline.
Molar,Klod(2000).Kulturniinenjering.Beograd:Clio.
Mra,Slobodan(2010).PozorinapublikauSrbiji.Beograd:Zavodzaprouavanjekulturnograzvitka.
Mra, Slobodan (2011a). Kulturni ivot i potrebe uenika srednjih kola u Srbiji. Beograd: Zavod za
prouavanjekulturnograzvitka.
MraSlobodan(2011b).KulturniivotipotrebestudenatauSrbiji.Beograd:Zavodzaprouavanjekulturnog
razvitka.
Napoli, Philip (2010). Audience Evolution NewTechnologies and theTransformation of MediaAudiences.
NewYork:ColumbiaUniversityPress.
Cvetianin, Predrag (2007). Kulturne potrebe, navike i ukus graana Srbije i Makedonije. Ni: Odbor za
graanskuinicijativu.
Ritchie, J., Lewis, J. (2003). Qualitative Research Practice: A Guide For Social Science Students And
Researchers.ThousandOaks:Sage.
Rodestvenskaja, Natalija (1990). Problem glumacgledalac u rediteljskim sistemima XX veka. SCENA:
asopiszapozorinuumetnost,2(5),4753.
Marvasti, Amir (2004). Qualitative Research in Sociology: An Introduction. Thousand Oaks: SAGE
Publications.
Simone,Nina(2010).Participatorymuseum.SantaCruz:Museum2.0.
Srivastava, A., Thomson, B. (2009). Framework Analysis: A Qualitative Methodology for Applied Policy
Research.Journalofadministrationandgovernance,4(2),7279.
Stjepanovi,Boro(2005).GlumaIII:Igra.NoviSad:Sterijinopozorje.

18

Goran Tomka - Pozorite bez publike

Stojnov, Duan (2005). Od psihologije linosti ka psihologiji osoba: Konstruktivizam kao novaplatformau
obrazovanjuivaspitanju.Beograd:Institutzapedagokaistraivanja.
Tomka,Goran(2004).Neoliberalizamdoktrinasavremenogsveta.Privrednaizgradnja,47(34),213232.
Tomka, Goran (2011). Connecting With The Audience: Implementing Crowdsourcing In Praxis Of Serbian
CulturalOrganizations(masterthesis).Belgrade:UniversityofArts.
WernliSait,Markuz(November30,2005).WhenAudience andArtistBecome theArtwork:Participation
as thevitaltissue forartinthe everydaycontext.Momentarium.Preuzetosa(22.mart2012):http://
www.momentarium.org/research/artlife.pdf
Wernli Sait, Markuz (May 31, 2007). Practice of Invitation: Art and meaningful participation.
Momentarium. Preuzeto sa (22. mart 2012): http://www.momentarium.org/research/
participation.pdf
Zangwill,Nick(1999).ArtandAudience.TheJournalofAestheticsandArtCriticism,57(3),315332.

Monograjeidrugiizvorioglumcima
Babi,Dragan(2010).DijalozioVojiBrajoviu.Beograd:UdruenjedramskihumetnikaSrbije.
Bokovi,Dragana(2008).BoraTodoroviumetnikspontanosti.Beograd:SavezdramskihumetnikaSrbije.
Jovanovi,Rako(priredio)(2005).PetarBanievi.Beograd:SavezdramskihumetnikaSrbije.
Jovanovi,Zoran(priredio)(2002).VlastimiruzaStojiljkovi.Beograd:SavezdramskihumetnikaSrbije.
Jovanovi,Zoran(priredio)(2003).Stevoigon.Beograd:SavezdramskihumetnikaSrbije.
Jovanovi,Zoran(priredio)(2008).KsenijaJovanovi.Beograd:SavezdramskihumetnikaSrbije.
Jovanovi,Zoran(priredio)(2009).PredragEjdus.Beograd:SavezdramskihumetnikaSrbije.
Krmar,Vesna(2009).MiraBanjacnjomsamom.NoviSad:PozorinimuzejVojvodine.
Krilovi,Branka(2004).Glumakiposaojeteiodrata.Ludus,118119,1415.
Maksimovi,Zoran(priredio)(2001).MiraBanjac.Beograd:SavezdramskihumetnikaSrbije.
Pai,Feliks(2003).Glumcigovore(knjiga2.).NoviSad:Prometej.
Radovi,Veljko(priredio)(2004).MihailoJanketi.Beograd:SavezdramskihumetnikaSrbije.
ukuljeviMarkovi,Ksenija(2007).SvetlanaBojkovi.Beograd:SavezdramskihumetnikaSrbije.
19

You might also like