Doc.

dr Miodrag Vukovi
UVOD U PRAVO
S k r i p t a
-Izabrana poglavlja-
a r! "#$".
1
%&AVA I
PR'DM'( I M'(ODI
)UVODA U PRAVO*
2
$. Pr+d,+t
Uvod u pravo je jedna enciklopedijska i osnovna disciplina koja u
sebi sadri uvodna, tj. poetna objanjenja i uenje o dravi i pravu.
Objanjenja su elementarna jer se u okviru ove discipline izuavaju osnovni
pojmovi prava, kao to su pravna norma i pravni akt, stvaranje i primjena
prava i tsl
1
. atim izuavaju se opti pravni pojmovi, kao i osnovne
kate!orije koje oni sadre.
"onano, u okviru ove discipline izuavaju se i pravni i drutveni
procesi npr. ostvarivanja prava i raskorak izme#u normativno! i stvarno!, te
proces stvaranja, tumaenja i primjene prava, kao i neke $ilozo$ske postavke
o tome ta pravo titi, tj. koje osnovne vrijednosti ine pravnu aksiolo!iju
kao nauku o pravnim vrijednostima i ciljevima i koje pravo titi i%ili mu tei.
". M+todi
&etod je po svojoj de$iniciji put kako nauka upoznaje svoj predmet,
to jest kako dolazi do nauni' istina. &etod u sebi podrazumijeva odre#ene
postulate, tj.principe koji se odnose na kompletno istraivanje, kao i pravila
kojima se re!uliu pojedine $aze istraivanja. "onano i samu te'niku
istraivanja. (o su nivoi metoda.
&etodi koji se primjenjuju u pravu se dijele na saznajne i te'nike
metode. )to se saznanja tie, oni mo!u biti $ilozo$ski ili nauni. *auni se
1
O tome: R.Luki, Uvod u pravo, SA, Beograd 2000, str. 14-1.
+
dijele na opte i posebne. Optim metodima se izraavaju opti po!ledi na
svijet i nje!ove djelove. (u spadaju dijalektiki, socioloki metod,
meta$izika i idealistiki metod. ,osebnim metodima se otkrivaju i analiziraju
pojedini vidovi pojava.
,ravo se izuava kombinacijom ovi' metoda i to vie posebni'
metoda- pravno! ili do!matsko! metoda, socioloko!, politikoloko!,
pravno. psi'oloko!, komparativno!, istorijsko! i slino.
/
%&AVA II
O DR-AVI
$. Poja, i obilj+.ja dr.av+
0
1rava se razliito s'vata i de$inie u teoriji. &oe re2i da je
zajedniko svim stavovima sljede2e- da je drava jedna drutvena pojava
nastala iz realni' drutveni' potreba da bi rjeavala drutvene sukobe, da je
ona or!anizacija koja raspolae monopolom $izike prinude, tj. sa najve2om
silom u drutvu, te da ona stvara pravo u skladu, kako sa svojim potrebama,
tako, prvenstveno i radi iri' drutveni' interesa.
*jena su tri osnovna obiljeja ili pretpostavke- teritorija, vlast i
stanovnitvo.
1rava je dakle teritorijalna or!anizacija. Ona se protee do svoji'
!ranica, sprovodi vlast, tj.imperij na svojoj teritoriji i tu vlast sprovodi
prema stanovnitvu, odnosno prema !radjanima, tj.dravljanima
2
.
)to se dravne vlasti tie to je vlast koja ima subjekte i objekte, !dje
jedna strana odluuje i nare#uje a dru!a slua i izvrava3.
Osnovno obiljeje dravne vlasti je njena suverenost, tj.da je ona na
svojoj teritoriji jaa od bilo koje dru!e or!anizacije. 4uverenost nije isto to
i suverenitet, jer suverenost znai obiljeje dravne vlasti, a suverenitet
kome ta vlast pripada narodu, !radjanima, klasi, itd.
)to se tie dravne suverenosti, njena su osnovna obiljeja da je ona
neo!raniena vlast na svojoj teritoriji, da je jaa u odnosu na neku dru!u
vlast od svi' dru!i' subjekata u dravi i da je ona nezavisna i samostalna, da
je tj. drava je autonomna u vrenju svoje vlasti.
*aravno, ovi atributi nijesu sasvim bez o!ranienja i nijesu apsolutni, jer
ipak je ona o!raniena $aktorima, pravilima i interesima !radjana koji
okruuju dravu. (ako#e, ona poiva na pravu i na pravnim normama, to
2
O tome: R. Luki, op.!it. str. 1",
#.$ukadi%ovi, U&e%'e o pravu, SA, Beograd, str. 2(.
). *u+i, Uvod u pravo, Beograd, 2004, str. 22.
5
znai da je vlast u !ranicama prava, tj. da je ona pravna drava i kao takva
o!raniena. ,ravna drava je !ermanska koncepcija, ru+e o, +a- ili vladavina
prava je an!losaksonska, konstitucionalizam i konstitucionalitet amerika.
Ustavnost i zakonitost vie odnose na pitanje o!ranienja vlasti u
postkomunistikim zemljama, pa su u njima ovi principi i nastajali.
"onano, suverenost
+
je u uslovima inte!racija, naroito evropski'
inte!racija, prilino o!raniena, jer se ne svodi na pitanja apsolutne vlasti.
6er vie nema !ranica, nema ni klasine policije i vojske, pa se ni ustav, kao
najvii zakon ne moe vie smatrati najviim pravnim aktom, ako je jedan
dobar dio me#unarodni' u!ovora iz oblasti ljudski' prava sastavni dio
ustava. U svakom sluaju imamo suprematiju medjunarodni' u!ovora iz
oblasti ljudski' prava u odnosu na ustav kao vr'ovni akt. (akodje, konana
sudska $unkcija se zavrava ne u dravi ne!o van drave, u 7vropskoj uniji,
odnosno pred 4udom za ljudska prava u 4trazburu.
)to se stanovnitva tie, to su !radjani nad kojima se vri imperium,
odnosno to su dravljani ali i stranci koji se nalaze na njenoj teritoriji.
1ravljanstvo je odnos izmedju !ra#anina i pravna veza izmedju drave i
dravljanina. Ono se stie na razliite naine- na osnovu krvne veze ili
porijekla, zatim na osnovu ro#enja na odre#enoj teritoriji, ili po osnovu
prebivalita. &no!o je manja vlast !ra#ana jedne drave u odnosu na
strance, i nji'ova prava su manja.
&ada, danas ima orjentacija da se daje pravo u mno!im zemljama da stranci
uestvuju na lokalnim izborima, uz prava koja im se, inae, na osnovu
reciprociteta priznaju medjunarodnim konvencijama.
+
R. Luki, op.!it., str. 2(.
$ukadi%ovi, str. 2(.
8
)to se tie dr.avn+ organizacij+ ona je jedna cjelina. 1ravni or!an je
atom te or!anizacije. On je dio dravne or!anizacije koji ima pravom
utvrdjenu nadlenost za vrenje odredjeni' dravni' poslova. 4vaki or!an
ima svoju stvarnu i mjesnu nadlenost. *ajznaajnija obiljeja dravno!
or!ana su personal, tj.ljudi koji rade u njemu, zatim poslovi za koje je
nadlean, sredstva kojima raspolae, te nje!ova samostalnost, koja ne mora
biti apsolutna. atim i vrenje $unkcije, ali i povezanost sa dru!im dravnim
or!anima, to ini sastavni dio dravne or!anizacije.
9azliite su vrste ovi' or!ana. Oni najprije mo!u biti civilni or!ani, tj.
!ra#anski, zatim oruani or!ani, potom demokratski i birokratski or!ani,
odluuju2i i izvrni, politiki i struni or!ani. *ajzad, individalni ili
kolektivni or!ani, po svom sastavu.
)to se tie sami' or!ana vaan je nji'ov le!itimitet i le!alitet. 1a bi
radili oni moraju imati kvorum za rad, a da bi odluivali moraju imati
kvorum za odluivanje, kao obinu ve2inu, zatim ve2inu prisutni', ve2inu
ukupno! broja, a i stroe ve2ine od ovi' obini' ili kvali$ikovani' ve2ina.
". Pravna dr.ava
,ravni poredak se sastoji iz svo! normativno!, stvarnosno! i
vrjednosno! elementa. *ormativni dio ine pravne norme, !rupisane u
pravne ustanove, a ove u pravne !rane. 4ve !rane prava ine pravni sistem.
:aktiki, pravni poredak je pravni sistem koji se ostvaruje u realnim
drutvenim odnosima, a nje!ov vrjednosni elemenat je ostvarivanje ciljeva
kao to su- istina, pravda, jednakost, sloboda i tome slino.
,ravni poredak se temelji na 'ijerar'iji pravni' normi. One sve
moraju biti uskla#ene, tj.nie moraju biti u skladu sa viim normama.
;
4ve norme, uskla#ene sa ustavom, oznaavaju princip ustavnosti, dok
sve nie norme od zakona oznaavaju pojam zakonitosti.
Ona moe biti $ormalno, a moe biti i materijalno. &aterijalno znai
uskla#enost nji'ove sadrine, a $ormalni znai potovanje nadlenosti
or!ana i donoenje akata u skladu sa pravilima postupka kao i donoenje u
odre#enoj $ormi.
)ta je pravna sna!a akta< (o je dejstvo koje pravni akt ima u odnosu
na dru!e pravne akte, a ona zavisi od to!a kakvo je nje!ovo mjesto u toj
'ijerar'iji u odnosu na pravnu ljestvicu. ,rema pravnoj snazi imamo vie i
nie akte, vii od vii', a nii od nii' or!ana.
=ans "elsen
/
, poznat kao autor iste teorije prava, isticao je da u
analizi pojma prava valja od!ovoriti na pitanje- )ta je i kakvo je pravo<.
On smatra da ne postoji !eneralna de$inicija prava, ali da dva razliita
od!ovora na ovo pitanje postoje. ,o prvom pravo je injenica, a prema
dru!om stanovitu pravo nije injenica, ne!o norma. "elsen zastupa ovo
dru!o s'vatanje, a da je norma neto to tek treba da bude, tj. da ona ima
obiljeje zapovijesti ili preskripcije.
*ok :uller, ameriki pro$esor $ilozo$ije prava ,od!ovor na pitanje ta
je pravo trai u okviru stanovita o unutranjoj moralnosti prava i
svojevrsno! proceduralno! ius naturalizma. On misli da je pravo podu'vat
potinjavanja ljudsko! ponaanja vladavini pravila.
*jemaki pravnik *ikolas >uman kae da je pravo sistem bez obzira
na to koju varijantu tj. de$iniciju pojma prava brani. Ono je cjelina sa sedam
elemenata propisa povezani' me#usobnom neprotivurjenosti.
/
.. *e+se%, Op/ta teori'a prava, pp 22.-42.
0.Rad1ru!2, Re!2staat, #ede%, 2001.
?
U :rancuskoj su to- @ilei, Amselek i dru!i, a u Btaliji *orberto Cobio
0
,
9udol$ 4ako, u *jemakoj =au$man, )pen!er, @alcer, a u an!lo.amerikoj
teoriji 1on 9ols, 1Dorkin, 9as, *ikol i neki dru!i.
,ravo u doma2oj teoriji ini jedno dinamino jedinstvo normi
odre#eni' kon$liktni' drutveni' odnosa, vrijednosti, stavova i ciljeva. Ono
obezbje#uje strukturu prava- normativnu, socioloku i vrjednosno.
aksioloku. Ono je doprinos inte!ralnom pojmu prava, ali u uem smislu
pravo je ipak skup normi i odnosa koji se na osnovu normi ustanovljavaju.
0
Uporedi, 3. Bo11io, 4se'i o pravu, 5adova 1666.
1E
%&AVA III
PRAV/A /ORMA
$. Dru0tv+na nor,a! poja, i vr1t+
11
Bzraz norma znai pravilo ili propis Fkanon, nomosG. U latinskom
jeziku norma se pojavljuje kao re!ula, za razliku od zakona koji postoje u
prirodi, nezavisno od ljudi i nji'ove volje.
1rutvene norme su pravila, to jest za'tjevi ili iskazi o nekoj potrebi
pomo2u koji' se usmjerava ljudska djelatnost, a kojoj se ujedno prijeti i
sankcijom ukoliko se ne postupi prema tom za'tjevu.
"od drutveni' normi razlikujemo subjekte koji stvaraju norme, tj.
adresanti i one kojima su oni namijenjeni- adresate. 1rutvenim normama se
ele posti2i odredjeni ciljevi i vrijednosti, a one se, kad i' primaju adresati
koji se ponaaju u skladu sa njima, ili kre ili ostvaruju.
*ormativni poredak je u stvari skup drutveni' normi, ali i skup
pravni' pravila ponaanja. 1rutvene norme su sredstva koja slue ovjeku,
ali su one snabdjevene i odredjenim instrumentima. (o su dispozicija i
sankcija. Onaj centralni element norme- dispozicija, koji sadri za'tjev po
kome se treba ponaati, ini samo bi2e pravne norme, dok su sankcije
sredstvo drutvene i normativne kontrole kojim se utie da se norme
potuju. One mo!u biti ne!ativne tj. kazne ili sankcije u uem smislu i
pozitivne kao na!rade kojima se podstie odre#eno poeljno ponaanje.
1rutvene norme se razlikuju od prirodni' zakona. (a razlika poiva
na razlici izme#u ono!a to jeste i ono!a to treba da bude. 1rutvene norme
su jedno, a norme u drutvu, to jest pravila drutva, dru!o. &oe se re2i da
su pravila u drutvu ira od drutveni' pravila, jer ure#uju drutvene odnose
me#u ljudima, kao npr. te'nika pravila koja nastaju u drutvu tj. te'nike
norme i takozvani te'niki standardi.
*ajvanije vrste drutveni' normi sa stanovita nji'ove povezanosti
sa pravom su- obiaj, moral i konvencije. Obiaj je dio svijesti, jedna vrsta
drutveni' normi koja nastaje du!otrajnim ponaanjem i pri'vatanjem
12
takvo! ponaanja. (u je i svijest o obaveznosti takvo! ponaanja. One
nastaju spontano ili neo!ranizovano. *ijesu napisane jer i' nose ljudi u
svojoj svijesti i iskazuju u svom ponaanju. 4ankcije su po pravilu- osuda ili
pri!ovor, prezir ili liavanje ivota u tradicionalnim zajednicama.
Obiaj se razlikuje od konvencije po tome to se obiajima popunjava
pravna praznina, tj. onaj dio drutvene stvarnosti koji je trebao biti re!ulisan,
a nije re!ulisan pisanim pravom, za razliku od konvencije koja je slina
obiaju, ali se razlikuje u odnosu na nje!a, time to se njome ne popunjava
pravna praznina. 1akle, obiajem se re!ulie neto to treba da se re!ulie, a
nije re!ulisano pravom, a konvencijom se re!ulie neto to ne treba da se
re!ulie, ali se ipak re!ulie.
"onvencije su recimo u britanskom parlamentarizmu- konvencija da
obavezno e$ drave konsultuje politike partije kada obrazuje vladu, da
obino stoji onaj koji !ovori dok dru!i sluaju i sjede, da se postavljaju
pitanja tek nakon rasprave ili nakon re$erata, itd.
&oral
5
je dio svijesti, tj. jedna vrsta drutveni' normi, nastala
spontano i neor!anizovano. Oni poivaju tako#e kao i obiaji na konsenzusu
ono!a to je po moralu pri'vatljivo, tj.dobro, i nepotovanja ono!a to je zlo.
&oral inae propa!ira ili nare#uje da se ini dobro, a da se zabranjuje zlo.
(ako se on odnosi i na sutinska pitanja aksiolo!ije, tj.vrijednosti ovjeka i
nje!ovo! drutva kao to su- zdravlje, dostojanstvo, ivot, ast, jednakost,
sloboda i tako dalje.
"ao sankcija predvi#a se !ria savjesti pojedinca koja prati prekraj moralne
norme. *o, moral nije iskljuivo vezan za pojedinca ve2 i za drutvo, tj.
jednu zajednicu.
5
R. Luki, O mora+u, SA, Beograd, 2000.
1+
". Poja, i vr1t+ pravni2 nor,i
)ta je pravna norma<
,ravna norma je posebna vrsta drutveni' normi to ini njeno
!enerino obiljeje i najblii rod. &e#utim, ona ima i svoju speci$inu
di$erenciju, tj. speci$inuu razliku, jer tek u jedinstvu ta dva obiljeja
dobijamo relativno upotrebljivu de$iniciju pravne norme. Ona se naje2e
oznaava kao atom prava, tj.najsitnija 2elija na kojoj poiva pravni poredak i
pravni sistem.
,rema objektu, pravna norma se javlja kao re!ulator medju
subjektima i inilac drutveno! uticaja. )to se subjekta tie, naje2e se
obiljeje norme izvlai iz to! subjekta.
,ravna norma
8
se odredjuje kao norma koju donosi suverena vlast ili
od nje dele!irani subjekat. "onano, u pravnoj teoriji pravni karakter norme
vezuje se za pripadanje odre#enom pravnom sistemu ili pravnom poretku.
*o, jedno od naje2i' mjerila izvedeno je iz injenice primjene
sankcije odnosno uinjeno! prekraja za koji slijedi sankcija. Ona je jedno
obavezno pravilo, tj.jedna zapovijest ponaanja u drutvu !arantovana
dravnim autoritetom. (a zapovijest moe biti izriita. (ada !ovorimo o
normama koje imaju ur!entnu ili naredbodavnu prirodu za razliku od
dispozitivni' normi koje ovla2uju subjekte da neto urade.
Ove prve pripadaju krivinom pravu, a dru!e pripadaju !ra#anskom pravu.
*o, konano i jedne i dru!e izvrava drava. 1a bi bila djelotvorna pravna
norma, ona mora biti snabdjevena i sankcijom, pa se tako ona de$inie kao
sankcionisano pravilo, tj. izvodljiva zapovijest, itd.
8
O tome: R.Luki, op.!it., str. 1(0.
0.$ukadi%ovi, op.!it., str. 41.
). *u+i, op.!it., str. 26.
1/
&o!lo bi se konano re2i da su pravne norme zapovijesti o ponaanju
subjekata koje su !arantovane dravnim autoritetom, a u krajnjem
sankcionisani $izikom prinudom. One su vezane za ekonomsku i politiku
vlast, obino i prije sve!a za dravu, a povezane su u 'ijerar'ijski sistem
koji ima $unkciju ostvarivanja speci$ini' drutveni' interesa i ciljeva.
,ravne norme koje pripadaju istoj oblasti ine pravne ustanove, a
ustanove i norme ine jednu !ranu prava. (a !rana prava sa svim dru!im
!ranama prava ini pravni sistem ili poredak jedne zemlje.
3. Struktura pravn+ nor,+
Uenje o strukturi norme je nastalo krajem 1?. i poetkom 2E. vijeka.
4matralo se da norma ima dva elementa, tj. ako se izvri prekraj treba
primijeniti sankciju. Ovo je zastupao =."elzen. *o, ovom elementu se
dodaje i tre2i.
(ako po jednom novom uenju pravna norma ima tri elementa-
'ipotezu, dispoziciju i sankciju.
*edostatak ovo! s'vatanja se sastoji u injenici da se nedovoljno
di$erencirano !ovori o svim bitnim elementima norme. ,oto 'ipoteza moe
biti dvojaka- 'ipoteza dispozicije i 'ipoteza sankcije, te nedostatke otklanja
s'vatanje o etvornoj strukturi pravne norme. ,ravna norma pored
dispozicije i sankcije sadri i 'ipotezu dispozicije i 'ipotezu sankcije.
U okviru ovo!a se razvijaju dvije 'ipotetike eme- jedna o znaaju
veze izme#u 'ipoteze i dispozicije kao posljedice, dok dru!a oznaava vezu
izme#u prekraja- tj.neostvarena dispozicija je uslov za sankciju, a sankcija
je posljedica. ,ristilace ovo! s'vatanja smatraju da se samo na taj nain
moe izraziti stvarni, univerzalni sastav pravne norme. ,rema "osiju u
10
svakoj potpunoj pravnoj normi nalazimo osam elemenata- poetni akt,
injenje, subjekat obaveze, subjekat ovla2enja, prekraj, sankciju, obavezni
or!an i volju zajednice.
*o, ipak moe se !ovoriti o vladaju2em s'vatanju
;
da postoji 'ipoteza
dispozicije i dispozicija i 'ipoteza sankcije i sankcije.
4ipot+za ili pr+tpo1tavka di1pozicij+ je dio pravne norme koja
odredjuje one injenice i okolnosti ijim postojanjem je stvoren za'tjev,
odnosno obaveza ponaanja, tj. dispozicija.
Obaveza subjekta na injenje po dispoziciji ili uzdranost nastaje tek
poto se ispune uslovi iz 'ipoteze dispozicije. 4adrina 'ipoteze moe biti
manje ili vie odre#ena, pa se ona razlikuje kao apsolutno ili relativno
odre#ena. U sluaju apsolutno odre#eni', sasvim su precizno odre#eni
uslovi za koje se vezuje ponaanje, dok kod relativni' to nije precizno
utvr#eno. ,ostavlja se pitanje da li postoji neodre#ena 'ipoteza dispozicije i
da li se ona moe konstruisati po zakonu ove lo!ike. (o znai da ona ne
moe biti sasvim neodre#ena. akljuak je ipak da je 'ipoteza uslov
ponaanja po dispoziciji, samo manje ili vie odre#ena. *eodre#ena je
nepostoje2a 'ipoteza.
Di1pozicija je centralni bitan dio norme. (o je primarni nalo! ili
za'tjev o ponaanju subjekta. Ona sadri uslovnu, relativnu i alternativnu
zapovijest. Ako primarnu zapovijest u dispoziciji subjekt ne ispuni, sankciju
on ne moe izbje2i, jer 2e drava, u krajnjem, njenu primjenu obezbijediti
silom. ,ravna norma je, dakle, strukturno i $unkcionalno jedinstvo tj.
!arantovana zapovijest, kao to je to pod odre#enim uslovima i njeni uslovni
;
R.Luki, 5o+iti&ke i prav%e teori'e, SA, Beograd, str. 122-147.
B.5u+i/evi, 8stori'a po+iti&ki2 i prav%i2 teori'a, )agre1, 2000, str. 22-46.
15
element- dispozicija i sankcija. apovijest moe biti u vidu nare#enja za
injenje, ili se moe sastojati u zabrani aktivnosti, tj.u pasivnom dranju
subjekta. &oe biti za'tjev u dispoziciji iskazan u vidu ovla2enja ili
dozvole. (o su takozvane ovla2uju2e dispozicije. *o, i ovla2uju2e, sadre
zapovijest da se ne ometa subjekat ovla2enja u ostvarivanju svo! prava.
"oje su vrste dispozicije< 4 obzirom na nain na koji je izraena
zapovijest imamo nare#uju2e ili pozitivne, zabranjuju2e ili ne!ativne
Fpro'ibitivneG, ovla2uju2e ili doputuju2e FpermisivneG, te deklarativne ili
imperativne FrekstriktivneG.
*are#uju2e dispozicije trae neku pozitivnu radnju i akt injenja.
abranjaju2e. uzdravanje od neke radnje ili injenja, dok ovla2uju2e
predstavljaju ovla2enje da se neto ini ili za'tijeva od dru!o! subjekta.
1eklarativne su one dispozicije koje sadre objanjenje, opis ili de$iniciju.
&e#utim, i ove dispozicije sadre zapovijest o ponaanju. 9ecimo, za !lavni
!rad ili !rb, obaveza je drave da se napie ili da se istakne zastava ili !rb,
odre#enim pravilima.
4 obzirom na stepen slobode ovla2eni' i obavezni' subjekata
razlikuju se apsolutno odre#ene i relativno odre#ene dispozicije.
Apsolutno odre#ene su one dispozicije
?
koje se jo zovu kate!orinim
ili imperativnim, ius !oge%s, ius stri!tum. "od nji' je za'tjev tano odre#en,
a zapovijest je onome kome je upu2ena oznaena kao takva i nikako
dru!auje. (akve su nare#uju2e i zabranjuju2e dispozicije.
9elativno odre#ene dispozicije mo!u biti s obzirom na slobodu
adresata sa neodre#enim pojmovima i pravnim standardima- alternativne
dispozicije, zatim dispozicije sa diskrecionom vla2u i dispozitivne,
tj.zamjenljive dispozicije.
?
B.*o/uti, Uvod u pravo, 3au&%a k%'iga, Beograd, str. 26-(".
18
&no!obrojna sloenost drutveni' odnosa uslovljava da se u pravu
nuno koristi dispozicija sa nedovoljno odre#enim pojmovima. Hak i kad bi
tvorac norme pokuao da i' stvori sa preciznim pojmom, nji'ov broj bi bio
veliki da bi bio nepre!ledan. ,rimjer ove norme je recimo- da su roditelji
duni da vaspitavaju i izdravaju svoju maloljetnu #ecu. Upotrebljava se
relativno jer se odnosi na odre#eno vaspitanje i izdravanje, jer oi!ledno je
da svi roditelji niti mo!u, niti imaju uslove da vaspitavaju djecu na isti
nain.
4tvaralac norme upotrebljava i odre#ene pojmove koji se nazivaju
pravni, 1tandardi,a. *a primjer- brza vonja, javni red i mir, savjestan i
dobar doma2in, pravina naknada itd. Ovi standardi su pojmovi koji nemaju
svoju sadrinu u zavisnosti od konkretni' okolnosti. Bako oni obu'vataju
razliita ponaanja oni ne podrazumijevaju u konkretnim okolnostima
slobodu izbora za subjekta obaveze. 4amo jedno je, po naem stavu, u
skladu sa dispozicijom, a sva ostala predstavljaju prekraj.
Alternativne dispozicije daju slobodu subjektu adresatu da bira jednu
od odre#eni' alternativa, ali samo u okviru ponu#eni'. 4ubjekat je, dakle,
vezan za broj mo!u2nosti.
*pr. dunik je obavezan da vrati stvar koju du!uje ili njenu novanu
vrijednost, suprunici se po svom izboru prilikom sklapanja braka
izjanjavaju o svom prezimenu, itd.
1ispozicije sa diskrecionim
1E
ovla2enjem ili kako se jo nazivaju
dispozicije sa slobodnom ocjenom, tj.diskrecionom vla2u ili diskrecionim
pravom su dispozicije koje ovla2uju or!ane dravne vlasti, upravne i
sudske, da u primjeni dispozicije biraju izme#u vie mo!u2nosti slijede2i
principe ili zakonitosti ili cjelis'odnosti.
1E
B.*o/uti, op.!it., str. 46.
1;
*a primjer, dravni or!an prilikom donoenja odluke bira koja 2e
dispozicija najbolje od!ovarati potrebama konkretno! sluaja rukovode2i se
javnim interesom ili nekim posebnim drutvenim interesima kad izdaje
nekom !ra#aninu dozvolu za noenje oruja, ili izrie okrivljenom kaznu
zatvora u trajanju od !odinu dana u okviru predvi#eno! raspona od jedne do
tri !odine. 1akle, diskreciona ocjena je ovla2enje koje podrazumijeva
alternativu, ili ovla2enje koje se mora sprovoditi u okviru zakona, tj.javno!
interesa.
"onano, dispozitivne ili zamjenjive dispozicije su one koje daju
subjektima mo!u2nost da svoje odnose urede dru!aije od predloeni',
odnosno da dispoziciju zamijene nekom dru!om stvaraju2i sami dispoziciju.
Ako se to ne uini primjenjuje se dispozitivna dispozicija. 1akle, tvorac
norme nije 'tio da drutveni odnos bude nere!ulisan, ve2 je primjenu i
e$ikasnost dispozitivne dispozicije uinio zavisnim od volje stranaka. *pr.
stvar koju je neko posudio vra2a se u roku od tri mjeseca ako se stranke
dru!aije ne do!ovore. Obino se ovim izrazom- 3ako se dru!aije ne
do!ovore, na!laava da se radi o dispozitivnoj dispoziciji.
One su predvi#ene naroito u onim !ranama prava !dje vai naelo
autonomije volje kao to je !ra#ansko pravo.
4loboda subjekta se izraava i kroz $akultativnu obavezu- kada zbo!
ispunjenja obaveze subjekat vri ili zamjenjuje ispunjenje, kad subjekt ima
ovla2enje da ispuni obavezu zamjenom za neto dru!o i konano,
odustajanje, tj.pla2anjem moe da se oslobodi obaveze.
5. 4ipot+za 1ankcij+
=ipoteza ili pretpostavka sankcije je dio pravne norme koji sadri opis
bi2a prekraja ili delikta koji treba da se desi da bi se primijenila sankcija.
1?
,retpostavka sankcije nije isto to i prekraj ili krivino djelo kao dio
stvarnosti. One su injenice koje se nalaze izvan pravne norme, npr.
liavanje ivota, nepla2anje du!a, ote2enje tu#e stvari.
1elikt se sastoji u ponaanju suprotnom od ono! koje za'tijeva
dispoziciju. ,ravni prekraj je protivpravno ponaanje. U strukturi pravne
norme delikt pokazuje nain povezivanja primarne i sekundarne zapovijesti
dispozicije i sankcije. ato je on ne!acija dispozicije i uslov za primjenu
sankcije. a pravo je bitno ono to uslovljava pravni poredak kao delikt.
1akle, zabranjena zla, a ne zla po sebi.
=ans "elsen je otro osu#ivao prirodno pravni dualizam
protivpravnosti istiu2i da je za pravni poredak bitno samo ono to je
predvi#eno kao prekraaj tj.delikt. *e postoji djelo, ako nije propisano tako
F%u++a poe%a si%e +ege %u++um !rime% si%e +ege9 ,a i nema sankcije bez
zakona i zakonske norme koja odre#uje taj delikt.
Ovi principi preovladavaju ne samo u !ra#anskom pravu ukoliko se
tiu !ra#ansko! delikta i !ra#anske sankcije.
>judsko ponaanje se smatra deliktom ako neka protivpravna norma
vezuje sankciju kao posljedicu za to, a ponaanje kao uslov. ,onaanje se
kvali$ikuje kao prekraj i suprotno je onome koje je oznaeno u dispoziciji a
sastoji se u injenju ili neinjenju. 4 obzirom na to da se u modernom pravu
prekraj odre#uje kao svjesna i voljna reakcija i pitanje od!ovornosti se
personalizuje. *a ko!a 2e se primijeniti sankcija za prekraj< 1a li je za to
od!ovoran jedino subjekt kao prekrilac ili jo neke dru!e osobe< Obino
ovjek od!ovara samo za delikt koji je sam izvrio u zavisnosti od svijesti i
odnosa volje prema prekraju. Odnos volje se de$inie kroz umiljaj ili ne'at
u krivinom pravu, a kroz dolus i culpu u !ra#anskom pravu.
2E
Od!ovornost
11
subjekta poiva na krivici, a nezavisna od krivice je
objektivna od!ovornost. 1anas se sve vie !ovori o socijalizaciji
od!ovornosti3.
6. Sankcija
4ankcija je alternativno i sekundarno pravilo o ponaanju pravni'
subjekata. Ona je usmjerena prema uiniocu prekraja, ali i prema or!anu
koji treba da je izvri.
Bmamo dvije !rupe s'vatanja. 6edno je sankcionistiko a dru!o
antisankcionistiko. ,rema prvoj !rupi za pravo je bitna nje!ova vezanost
za sankciju, tj.za $iziku prinudu, dok se u okviru dru!e dokazuje da prinuda
ni u normativnom i u $aktikom smislu nije obiljeje prava.
U okviru sankcionistike teorije s'vatanja se ipak razlikuju. *ajstariji
i narasprostranjeniji je stav da je bitno obiljeje prava stvarna primjena
dravne sankcije F6erin! u svom djelu- Iilj u pravu smatra da pravo
zasluuju samo te normeG. U ovu !rupu imamo i Ostina i )andabena.
,rema dru!ima, obiljeje prava je ustanovljenje sankcije kao elementa
norme, pri emu stvarna primjena nije bitna. =ans "elzen smatra da je
e$ikasna primjena prinude bitno obiljeje pravno! poretka, dok je za pravnu
normu bitno da sadri sankciju kao bitan element, ali ne da je ona
primijenjena u sluaju prekraja.
(re2u !rupu ine oni koji zastupaju realistiko normativni stav da
bitno obiljeje prava nije stvarna primjena ni ustanovljenje sankcije, ve2
nji'ova pripadnost jednom poretku pravne norme. (ako, *orberto Cobbio
11
:. Radu+ovi, *rivi&%o pravo,5;, 5odgori!a, str. 22.
21
!ovori o or!anizovanoj sankciji kao bitnom elementu prava, misle2i na
cjelinu pravno! poretka, ne na svaku normu ponaosob, ne!o na dio pravni'
normi. Ona po njemu nije stvar vaenja prava ne!o e$ikasnosti koja je
presudna za postojanje pravno! poretka.
*o, i pored ova tri stava istie se i stav o empirijskoj ili apriornoj
mo!u2nosti da se primijeni prinuda
12
. ,ravo ipak pripada svijetu vrijednosti.
(ako 1e @ekio ostvarljivost prinude s'vata u apriornom smislu. Jor
Kurvi prinudu poima u iskustvenom smislu i kae da ona proistie iz same
strukture pravila. ,ravo, po Kurviu, ne za'tijeva kao uslov svo! izvrenja
spoljnu prinudu, ve2 mo!u2nost, ali pravo ne mora da prati prinuda. (ako#e,
Jenije smatra da se norme razlikuju po tome to su podvr!nute spoljnoj
sankciji, a ta tedencija prinudljivosti i' odvaja od ostali' drutveni' normi.
a razliku od ovi' sankcionistiki' s'vatanja u okviru socioloki'
teorija prava
1+
, razvija se stav da za pravo nije bitna or!anizovana prinuda,
ne!o prinuda kao spontana reakcija ljudi na krenje pravni' pravila i
drutveni' vrijednosti3 F>eon 1i!iG.
U modernoj pravnoj nauci, nasuprot sankcionistikoj teoriji razlikuju
se antisankcionistiki stavovi u okviru koji' dominira ideja da prinuda nije
bitno obiljeje prava, kao to nije ni dravnost. ,ored to!a u pravnom
sistemu postoje i nesankcionisane norme.
,rinuda je kako kae *. Cobbio svojstvo veliko! broja, ne i svi'
pravni' normi. ,ostavlja se pitanje pravila bez sankcija, da li je ono pravno
ili ne. "onano, unutar jedno! poretka nemaju sve norme dravnu sankciju.
(o se odnosi naroito na norme koje se odnose na vr'ovne ustavotvorne
12
:. Radu+ovi, op.!it., str. 26.
1+
Uporedi: <. 5e&u'+i, So!io+ogi'a, SA, Beograd, str. 120-127.
R.Luki, Os%ovi so!io+ogi'e, Beograd, str. 112-11.
22
or!ane. One nijesu snabdjevene sankcijom. ,ostavlja se pitanje i u po!ledu
normi me#unarodno! prava i prava 7vropske unije, prirodni' i naturalni'
obli!acija- le!es inper$ectae, i leL mercatoria, koja imaju neka obiljelja
pravni' normi, ali im nedostaje dravna sankcija.
4ankcije se prema vrsti dobara mo!u podijeliti na tjelesne, materijalne
i moralne, a prema cilju na restributivne i restitutivne. 9estributivne radi
odmazde, a restitutivne da se nadoknadi teta ili da se izvri povra2aj u
pre#anje stanje. Ako se sankcija smatra kao probna mjera, onda
razlikujemo sankcije prema licima i sankcije prema aktima. ,rema licima,
$izikim i pravnim, one mo!u biti krivine, !ra#ansko. pravne i disciplinske,
a prema pravnim aktima to su- nitavost ili ruivost akta, s tim to kod
nitavnosti on ne vai od momenta donoenja tj. kao da nije ni donijet, a kad
se rui- od momenta kad je ukinut.
U sluaju nitavnosti sve pravne posljedice se ne raunaju od
donoenja akta FeL tuncG, za razliku od ruljivosti !dje ne vae FeL.nuncG od
momenta kada su ukinute.
4ankcije mo!u biti apstraktne ili konkretne. Opte pravne norme
sadre apstraktnu sankciju. U krivinom pravu to su npr. vrste i raspon kazni
za pojedina krivina djela u trajanju od tri do pet !odina, a da li je uinjeno
krivino djelo u jednom konkretnom sluaju utvr#uje se u postupku.
2+
%&AVA IV
PRAV/I OD/OS
2/
$. Poja, pravnog odno1a
,ravni odnos je drutveni odnos koji je re!ulisan pravom. 1a bi
drutveni odnos postao pravni, bitno je da odnos bude re!ulisan pravnom
normom. ,ristalice normativno! s'vatanja vide iskljuivo normativni odnos
koji ini sadraj pravno! odnosa, dok realisti i sociolozi smatraju da je to
$aktiki odnos.
U pravnoj nauci se razlikuje konkretni i apstraktni pravni odnos.
"onkretni je onaj pravni odnos koji nastaje kada se primijeni pravna norma
u jednoj individualnoj konkretnoj drutvenoj situaciji izme#u pojedini'
pravni' subjekata, dok se stvaranje pravni' odnosa oslanja na apstraktni
pravni odnos, a taj apstraktni odnos je onaj drutveni odnos koji je re!ulisan
pravnom normom. On se odnosi na neodre#eni broj sluajeva i na apstrakne
pravne subjekte, a sastoji se iz apstraktne pravne obaveze i apstraktno!
pravno! ovla2enja.
20
Apstraktni pravni odnosi su npr. odnosi izme#u roditelja i djece,
kupaca i prodavaca, poreski' obaveznika i or!ana, itd. "onkretan bi bio
odnos izme#u ,etra ,etrovi2a i prodavca 6ovana 6ovanovi2a u kupoprodaji
neke ku2e ili odnos 6anka 6ankovi2a prema dravi prilikom pla2anja poreza.
1akle, u stvaranju pravni' odnosa i nji'ovo! nastajanja uspostavlja se
veza izme#u pravne norme i odnosa, tj.pravni odnos ne moe nastati ukoliko
nije predvi#en pravnom normom. On nastaje kad se ispune od!ovaraju2i
uslovi na osnovu opte norme ili opte i pojedinane, ili samo na osnovu
pojedinane norme u sluaju tzv. pravne praznine.
)ta je pravna praznina< ,ravna praznina je drutveni odnos koji nije, a
treba da bude re!ulisan pravom.
". 'l+,+nti pravnog odno1a
7lementi pravno! odnosa su- pravni subjekat i pravni objekat
1/
.
,ostoji vie pravno teorijski' s'vatanja u po!ledu strukture pravno!
odnosa. 1ok jedni smatraju da !a ine dva elementa, dru!i tri, po tre2ima
ine !a etiri, pa i vie elemenata.
U prvu !rupu spadaju oni koji smatraju da postoje dva elementa
pravno! odnosa- subjektivno pravo i pravna obaveza. Unutar te !rupe neki
izdvajaju stav po kome su elementi pravno! odnosa- pravno ovla2enje i
pravna obaveza, tj.dunost. ,ri tome je ovla2enje samo vii rodni pojam za
subjektivna prava i nadlenosti.
1/
Uporedi: R. Luki, op.!it., str. 22.-40.
0. =ivadi%ovi, op.!it., str. 112.-117.
). *u+i, op.!it., str. >6.-12.
25
,o miljenju pravni' pisaca dru!e !rupe, prava i odnosi sastoje se iz
subjektivno! prava, tj. iz pravni' obaveza i pravni' subjekata.
(re2u !rupu ine oni koji istiu etiri elementa, smatraju2i da pravni
odnos sainjava- subjektivno pravo, pravna obaveza, pravni subjekat i
objekat prava. *e ulaze2i u opravdanost pojedini' klasi$ikacija, mi se
moemo osvrnuti na pojedine ove elemente.
".$. Pravni 1ubj+kt- poja,
)ta je pravni subjekat< (o je nosilac ili imalac pravne sposobnosti.
,ravna sposobnost je sposobnost biti subjekat prava, tj.imati prava, odnosno
ovla2enja i obaveze, tj.dunosti. 1akle, subjekat prava je onaj koji je
nosilac prava i obaveza.
(o je subjektivitet u pasivnom smislu, jer se !ovori o sposobnosti da se za
subjekat veu odre#ena prava i obaveze, kao vlasnika, povjerioca, dunika,
nasljednika, bez obzira na nje!ovu svijest i volju i bez obzira na to da li i'
moe sticati sopstvenim djelovanjem.
1ananji stupanj pravno! razvoja pokazuje dvije vrste pravni'
subjekata- $izika lica i pravna lica. :izika lica su ljudi kao pojedinci, a
pravna or!anizacije, udruenja, ustanove, koje su snadbjevene sredstvima i
koje imaju pravnu sposobnost tj. sposobnost da budu subjekat prava.
U pravu treba razlikovati i lice koje moe da postupa po pravnim
normama, svjesno i voljno i ono se naziva pravni a!ent. Ono se moe
ponaati u svoje ime i za svoju korist, ali i u tu#e ime i u tu#u korist kao
zastupnik.
"o ima svojstvo pravno! subjekta<
10
*ajprije su to imali ljudi, ali ne
svi ljudi. U rimskom pravu robovi su bili objekti prava i nijesu imali tu
10
Op/ir%i'e: B. *o/uti, op.!it., str. 22.-(0.
28
sposobnost. 4vojstvo subjekta prava imali su u starom 9imu pored ljudi i
udruenja F,rincepsova dravna bla!ajna . :iskus, zatim kole!ija, sortus,
univerzitates itd.G. 4ubjekat prava nije neko prirodno svojstvo ovjeka .
pravna sposobnost, ne!o to svojstvo u odre#enom razdoblju pravni poredak
priznaje ljudima, ali i tvorevinama i osamostaljenoj imovini.
2.1.1. ;i?i&ko +i!e
Hovjek u svojstvu pravno! subjekta naziva se $iziko lice. Ono je
dakle imalac pravn+ 1po1obno1ti, tj.nosilac prava i obaveza.
(a sposobnost se stie ro#enjem u odre#enoj mjeri, pod odre#enim
uslovima i prije ro#enja, jer se zaeto dijete smatra subjektom3
F*asciturus pro iam nato 'abeturG.
,otpuna pravna sposobnost znai isto kao i subjekat prava, stie se
ro#enjem pod uslovom da je dijete ro#eno ivo. 1anas postoji ve2a potreba
da se ovjeku u nastajanju3 prizna pravna sposobnost zbo! mo!u2nosti
povrede, te da mu se prui krivino pravna i privatno pravna zatita. ,ravna
sposobnost $iziko! lica prestaje prestankom nje!ovo! postojanja, tj. smr2u.
,ravna sposobnost $iziko! lica moe da prestane i kada se pro!lasi nestalo
lice za umrlo, tzv. pretpostavljenom smr2u u ratu, elementarnim
nepo!odama, saobra2ajnoj nesre2i itd. U nekim sluajevima npr. postojala je
ustanova tzv. civilne smrti. *aime, tada kada je lice osu#eno na smrt ili
doivotnu robiju, pravo je tan!iralo to kao pravnu smrt da bi se !asila
imovinska i porodina prava osu#eno!, odnosno re!ulisala nje!ova prava i
obaveze.
2;
a razliku od pravne sposobnosti po1lovna 1po1obno1t
$7
je sposobnost
djelanja, tj.aktivna sposobnost pravno! djelovanja, odnosno voljnim
radnjama izazivanja pravni' posljedica. (ako se u pore#enju sa pravnom
sposobno2u, kao pasivnom kate!orijom, ova sposobnost pokazuje kao
aktivnost, ona je aktivna kate!orija. Unutar ti' djelatnosti razlikuje se
poslovna, deliktna i procesna sposobnost. ,oslovna sposobnost je spoobnost
da se stiu prava i obaveze npr. da se zakljui pravni posao, da se primi
naslje#e, primi otkaz, itd.
,ored te poslovne postoji i politika sposobnost, tj.sposobnost ili
nesposobnost birako! prava, aktivno i pasivno birako pravo.
atim, imamo deliktnu sposobnost. (o je sposobnost $iziko! lica da
izvri delikt, tj.protivpravnu radnju i da bude za to od!ovoran. @eza izme#u
subjekta i od!ovornosti temelji se na pojmu uraunljivosti.
,rocesna sposobnost predstavlja sposobnost $iziko! lica da pokrene
postupak i da bude aktivna ili pasivna strana u tom procesu.
,otpuna poslovna to jest djelatna sposobnost stie se odre#enim
uzrastom, tj.punoljetstvom. Ona moe biti o!raniena ili djelimina
poslovna sposobnost, dakle i prije punoljetstva. a zakljuivanje izvjesni'
poslova manje vrijednosti, kao npr. stupanje u radni odnos, raspola!anje
vlastitom zaradom, sposobnost da saini punovani testament, eventualno da
sklopi brak, itd.
4a punoljetstvom se stie neo!raniena poslovna sposobnost koja je
opta i potpuna. Opta se odnosi na zakljuenje svi' pravni' poslova koje
poredak poznaje, a potpuna znai da se ti poslovi mo!u zakljuiti
15
Op/ir%i'e: 8. :'uri, 5rav%a i pos+ov%a sposo1%ost, Beograd @doktorska
diserta!i'a9,1666.
2?
samostalno. Ova sposobnost se izuzetno moe ste2i i prije punoljetstva
stupanjem u brak pod odre#enim uslovima, npr. uz sudsku dozvolu.
:iziko lice moe biti lieno poslovne sposobnosti ako postane
nesposobno za rasu#ivanje ili svojim postupcima u!roava prava i interese
dru!i' lica usljed bolesti, upotreba alko'ola, opojni' sredstava, senilnosti ili
dru!i' slini' razlo!a. (aj stepen liavanja moe biti potpun ili djelimian, u
zavisnosti od to!a u kojoj mjeri je ispoljena sposobnost za rasu#ivanje.
4posobnost da se uini delikt i da se za nje!a od!ovora naziva se
deliktna sposobnost. Ona poiva na uraunljivost. 4tepen deliktne
sposobnosti zavisi od doba ivota. ,otpuna deliktna sposobnost stie se
punoljetstvom, a za izvjesne lake delikte predvi#ena je djelimina deliktna
sposobnost.
1jelatna sposobnost moe biti o!raniena razliitim kriterijima- doba
ivota, zdravlje, ne!ativno drutveno ponaanje, kao i razni oblici
diskriminacije- pol, rasa, nacija, imovina, vjera, imovinski cenzus. 7to na
primjer, obrazovanje za nepismene je obaveza, itd.
1jelatna, kao i pravna sposobnost, prestaje smr2u ili pro!laavanjem
nestalo! lica za umrlo.
2.1.2. 5rav%o +i!e
,ravno lice je subjekat prava. "ao drutvena tvorevina kojom se
priznaje svojstvo pravno! lica, ono postoji kao jedna vrsta pravno
personi$icirani' kolektivni' bi2a.
4tudijski posmatrano, to su udruenja i ustanove F4avinjiG. Obim
pojma pravno! lica odre#en je, ali i proiren. Obnovio se pojam pravno! lica
u modernoj teoriji, a tema pravno lice je vezana za Kustava =u!a,
+E
predstavnika istorijsko pravne kole koji time oznaava udruenje ili
korporaciju. "asnije 4avinji dodaje i ustanove.
,odruzumijeva se da prava i obaveze pripadaju samom pravnom licu i
ne moe se poistovjetiti sa lanovima ili uesnicima, kao pojedincima.
Bstorijski i u okviru 9imsko! prava
18
personalitet se vezivao za
ovjeka kao ljudsko bi2e, a tek !a ius naturalis kvali$ikuje za imaoca prava i
obaveza F$iziko liceG, ne i za samu or!anizaciju.
1va velika s'vatanja su vezana za pojam pravno! lica. ,rvo smatra da
se pravno lice ne!ativno odre#uje, to jeste, da sve to jeste subjekat prava
nije $iziko lice. 1ru!i odre#uju2i pozitivno pravno lice, smatraju da je ono
drutvena tvorevina, nosilac prava i obaveza koje ima svojstvo pravno!
subjekta.
1va su osnovna elementa pravno! lica- jedan je realni element- skup
lica sa odre#enom imovinom ili imovinska or!anizacija sa trajnim ciljem i
personalni element. (re2i je pravi pazrimonijalni. ,et, pa i sedam osnovni'
elemenata su cilj, sredstva, lanstvo, or!ani, status, jedinstvenost i identitet.
4vaka or!anizacija nastaje zbo! neko! cilja,a nijedna or!anizacija ne
moe $unkcionisati, ako nema odre#ena sredstva, to jest imovinu. >judi koji
pripadaju pravnom licu ine lanstvo ili kolektiv iz ko!a se izdvaja posebna
!rupa kao or!ani koji rukovode. (a or!anizacija mora biti ustrojena jednim
posebnim aktom koji se zove 4tatut Foptim aktomG. atim, pravna lica
nastupaju u drutvenim odnosima jedinstveno i sa to! stanovita su ona
impersonalna. a razliku od $iziki' lica njima se potvr#uje pravni
18
O tome: 8. :a%i+ovi, Rimsko pravo, SA, Beograd, str. 22-26,
3. Bogo'evi A 0+u/&evi, 8?vori Rimskog prava, 5odgori!a, str.
20.-22.
O. Sta%o'evi, Rimsko pravo, Beograd, str. 120.-12(.
+1
kontinuitet i identitet, a osobini impersonalnosti dodaje se i
intranspersonalnost, to jest me#uljudski odnosi.
Bme, sjedite i drava osnovni su elementi identiteta pravno! lica. a
razliku od pravno! lica individualizacija $iziki' lica se uspostavlja na
osnovu sljede2i' elemenata- lino! imena, prebivalita i dravljanstva.
)to se podjele pravni' lica tie, danas je naje2a podjela na
korporacije ili udruenja Funiverzitas personarumG i ustanove Funiverzitas
rerum ili bonoumG. Hlanovi koji se udruuju zbo! ostvarivanja zajedniko!
cilja, npr. zadru!e, politike stranke, vjerske or!anizacije itd. su ljudi, im je
ono lice koje ima status i odre#ena prava i obaveze u odnosu na udruenje.
1akle, lan je ono lice koje ima status lana, ali i odre#ena prava-
ue2e u upravljanju, dobiti, vo#enju poslova itd. Uesnici se slue
imovinom udruenja da bi ostvarivali svoje ciljeve, zbo! e!a se kae da
imaju personalni status osnivaa, dok lica koja ostvaruju ciljeve ustanove
slue imovini ustanove da bi ostvarili ciljeve kojima je ta imovina
posve2ena. (ako se u prvi plan istie imovina ustanove u korist tre2i' lica,
tj. tre2i' osoba koji su njeni destinatori. 4vr'a ustanove je upravo njena
postojanost.
,ravni subjektivitet priznaje se i zadubini, tj.osamostaljenoj
,nominisanoj nekim ciljem u privatnom pravu, a u javnom pravu zavodima.
,odjela pravni' lica u njemakoj i $rancuskoj teoriji je prisutna na
privatno pravna i javno pravna. 6avno pravna su- drava, zajednika drava,
$ederacija, $ederalne jedinice, kantoni, pokrajine, optine, zavodi,
ministarstva. ,rivatna mo!u biti komercijalna i nekomercijalna.
"omercijalna su ona koja djeluju radi ostvarivanja dobiti iz privredne
djelatnosti, proizvodnje i tr!ovine, prometa roba i kapitala a neprivredna u-
+2
obrazovanju, nauci, zdravstvu, dok su nekomercijalna ona koja djeluju bez
tenje za dobiti- nepreduzetnika i nekomercijalna, tzv. nepro$itna.
".". Pravni obj+kat
Objekat prava je sredstvo, spona, koja povezuje pravne subjekte u
pravni odnos. Ona je svr'a ili racio pravno! odnosa, tj. razlo! iz koje!
nastaje ljudska volja. Objekat prava jesu sva dobra, tj.vrijednosti, koja se
prema vladaju2em s'vatanju pravde raspodjeljuju izme#u subjekata prava.
(ako su, na primjer, stvari naje2i objekat prava u sluaju zajma novca,a u
sluaju najma to je stan, radnja ili lokal. Objekti prava mo!u biti i
subjektivna prava, npr. prenos potraivanja na tre2u osobu.
Objekti prava su proizvodi ljudsko! du'a iz oblasti nauke i kulture,
oni se dijele na autorska djela, na intelektualna ostvarenja, patente i tome
slino. (im djelom podrazumijeva se ori!inalna du'ovna tvorevina, koja je
izraena u odre#enoj $ormi, pisanoj, nepisanoj, umjetnikoj i slino.
Autorsko djelo je objekat autorsko! prava. U intelektualnoj oblasti to
je ostvarenje, a u oblasti industrijske proizvodnje tu spadaju- promocije,
i!ovi, uzorci i modeli.
,ored stvari i proizvoda ljudsko! stvaralata objekti prava mo!u biti
dobra linosti ili lina dobra kao osnovne ljudske vrijednosti. 1obra linosti
se dijele u dvije !rupe, to su dobra koja predstavljaju komponente $izike ili
psi'ike strukture ljudsko! bi2a- ivot, ast, u!led. 1ru!a vrsta dobara su
opredme2eni izrazi, jedne nacije ili linosti, $oto!ra$ije, dnevnici, prepiska,
tonski i video zapisi.
1obra linosti su objekti lino! prava. >judska radnja je ponaanje
koje jedna strana moe da za'tijeva od dru!e u pravnom odnosu, pri emu je
++
bitnost radnje odre#ena i mo!u2a, a potrebno je da nijesu suprotne pravnom
poretku.
)to se pod ovjekom podrazumijeva< Hovjek u !enerikom smislu
nije kao ljudsko bi2e objekat prava, ali to moe da postane nje!ovo tijelo i
djelovi koji se nakon smrti zavjetavaju zbo! transplatacije ili nauno!
ispitivanja. (ako se mno!a pitanja postavljaju pred nauku, kao procjena
prekida trudno2e ili abortusa, eutanazija, kupovina or!ana, transplatiranje,
kloniranje itd. asuprot njima i etike, a ne samo pravne dileme.
U pravnoj nauci se srije2e i pojam pravno! objekta. ,od pravnim
objektom se obino podrazumijeva stvar, dio spoljnje! materijalno! svijeta
koji, po pravilu, nije ovjek i koji stoji u ovjekovoj vlasti, tj. kojim ovjek
moe !ospodariti i upotrebljavati !a. (ako npr. objekt u!ovora o
kupoprodaji je knji!a, maina koja se kupuje ili prodaje, a objekt zajma je
novac itd.
4tvari ima veoma raznovrsni' i one mo!u do2i u najrazliitije pravne
situacije i mo!u se na razne naine pravno tretirati. (ako se stvari dijele na
pokretne i nepokretne, zamjenljive i nezamjenljive, itd. Ako stvari ovako
de$iniemo onda moe biti pravni' odnosa odnosno prava bez objekta, npr.
odnos roditelja i djece u kome je roditelj duan da vaspitava dijete i
slino.(o je materija porodino! prava stvarima se ui u dru!oj
pozitivnopravnoj !rani , stvarnom pravu, a o ovim dru!im odnosima se ui
u dru!im !ranama prava, odnosno oni se re!uliu u njima.
3. Subj+ktivno pravo
+/
,ojam subjektivno pravo ne nalazimo u rimskom pravu, ve2 u
'ri2anstvu , u teoriji sveto! Av!ustina
1;
i skolastici. (ek sa modernom
kolom ,rirodno! prava ideja subjektivno! prava dobija svoj puni zama'.
(ako =u!o Krocius istie da je pravo moralni kvalitet kompetentne linosti.
9adi se dakle o prirodnim subjektivnim pravima. Od 1?. vijeka !ovori se o
subjektivnim pravima po sebi koja su nastala kao plod =e!elove $ilozo$ije
prava.
Od polovine 1?. vijeka poinje izuavanje ovi' subjektivni' prava sa
stanovita pozitivno! prava. Ona se najprije klasi$ikuju na prirodna prava,
zatim se u po!ledu osnova prava istie da je drava centralni element prava.
Ona je u pravnom poretku, or!anizuje dravni ivot i dodjeljuje pojedina
subjektivna prava. 4ubjektivna prava proistiu iz prava koje odre#uje drava
koje nazivamo objektivnim pravom. (o "arbonije zove veliko pravo
naspram malo! prava, kao subjektivno! prava.
)to je objektivno pravo< Ono je skup pravni' pravila, a subjektivno
pravo je mo2, odnosno sposobnost djelovanja. 4ubjektivno pravo predstavlja
mo!u2nost da se pravni subjekat na odre#eni nain ponaa F$acultas
a!endiG
1?
. Ono je dakle ovla2enje koje pripada pravnim subjektima zbo!
zatite sopstveni' interesa na osnovu pravni' normi.
3.$. Vr1t+ 1ubj+ktivni2 prava
4ubjektivna prava se dijele na apsolutna i relativna. Apsolutna stvarna
prava ili ius in rem. *a primjer, pravo svojine na neku stvar djeluju prema
svima, tj. er!a omnes.
1;
Sv. Avgusti%, :e Bivitate :ei, Roma, 5u1+. 88
1?
R. Luki, op.!it., str. 22.
+0
"od apsolutni' prava poznat je samo aktivni subjekat, koji raspolae
pravnim ovla2enjima. 4ubjekat obaveze
2E
je apstraktan sve dok ne povrijedi
neije apsolutno pravo. "od apsolutni' prava za'tjev nastaje tek nji'ovom
povredom. Ona su apsolutna zato to subjekat moe da radi sa njima to
'o2e i moe slobodno da se ponaa i radi kako 'o2e. Ukoliko odlui da
ovla2enje ne vri ,on je slobodan u tome i zbo! to!a se nad njim ne
primjenjuje sankcija. (ako#e i prema dru!im licima se taj subjekat
mani$estuje budu2i da djeluje prema svima i da je duan da se uzdri od
svake radnje koja bi u!rozila sadraj ovi' prava.
a razliku od apsolutni', relativna ili obli!aciona prava su usmjerena
ka tano odre#enoj linosti i broju ljudi koji su odre#eni kao obavezni. Ona
djeluju samo izme#u ovla2eno! i obavezno! lica, dakle izme#u stranaka,
dakle ,ne er!a omnes ne!o inter partes.
"od relativni' prava tano odre#eni subjekat ovla2enja je i subjekat
obaveze. ,oto je pravni odnos potpuno presonalizovan, relativna prava se
nazivaju i lina, odnosno obli!aciona prava.
(reba imati u vidu da i pravo prema stvarima nije nita dru!o ne!o
pravo prema licu. Ali za razliku od obli!acioni' !dje lice prema kome se
ima odre#eno pravo je subjekat i kao takav odre#en kod apsolutni' prava je
neodre#en, te je to svako lice koje moe ometati vrenje to! prava. ,ored
stvarni' i obli!acioni' , razlikuju se i korporativna prava kao sloena
subjektivna prava- upravljaka, imovinska i tome slino.
U zavisnosti od to!a kome su upu2ena subjektivna prava se dijele na
privatna i javna subjektivna prava
21
. ,rivatna subjektivna prava imaju jedni
prema dru!ima ,ravnopravni subjekti u odnosu koordinacije. 4ubjektivna
2E
S.<i+adi%ovi, O1+iga!io%o pravo, U38RBA, 5odgori!a, str. 122.
21
O tome: 0. $ukadi%ovi, op.!it., str. 140.-144.
+5
javna prava su prava izme#u pojedinca i drave, pravo na $er su#enje, na
odbranu, pravo !lasa, itd. 1akle, radi se o odnosu subordinacije u tim
odnosima, jer je drava nosilac najvie vlasti.
U literaturi postoji pored ove podjele i podjela na prenosiva i
neprenosiva prava. ,renosiva su ona koja se mo!u prenijeti, a ona koja su
neodvojiva od linosti zovu se nepronosiva prava- pravo !lasa, roditeljsko
pravo itd.
,ored ovi' javljaju se i mno!e dru!e raznovrsne podjele, kao na
pozitivna i ne!ativna, diskreciona FoportunitetnaG i o$icijalna Fle!alitetnaG,
subjektivna prava dravni' or!ana, samostalna i nesamostalna prava itd.
"ako se ona ostvaruju<
Ostvaruju se kroz takozvano pravo na pristup sudu koje 2ini skup
razliiti' proceduralni' za'tjeva kojima se ostvaruje samo to pravo.
*aroito, pri'vatanje i ispitivanje za'tjeva od stane nezavisno! suda, pravo
na primjenu 'itni' i prirodni' mjera da bi se uvali interesi i prava u sluaju
opasnosti i opasne prijetnje, pravo na izuze2e sudije, pravo da se dobije
sudska odluka u razumnom roku, pravo na korektno i $er su#enje, itd. Ono
oznaava i pojedine $ormalno pravne mo!u2nosti, kao i e$ektivne i
materijalne sadrine ti' mo!u2nosti.
Aristotel je upozoravao da i2i sudiji znai i2i pravdi. Osim pitanja
da li i kako do suda, podrazumijeva se i pitanje do kakvo! suda, poto je
pristup sudu izabran, u nekim nuan, a u nekim prisilan, pravo na pristup
sudu ulazi u temelj pravne drave i ono se svrstava u osnovna ljudska prava.
"roz pravo na pristup sudu ispoljava se skoro itava jedna skala
pravosudni' prava i pravde, a ujedno se odre#uje i poloaj suda u
odre#ivanju svr'e prava.
+8
4va subjektivna prava ne ine samo ovla2enje, ve2 i za'tjev za
ostvarivanje subjektivno! prava. @odi se spor u nauci o znaaju i prirodi
za'tjeva. a'tjev sadri mo!u2nost prirodno! ostvarivanja subjektivno!
prava posredstvom drave, on se upu2uje se nadlenom or!anu, a tu se
uklapa i mo!u2nost da se subjektivno pravo prirodno ostvari.
,ored ovo! postoji i subjektivno pravo i pravo na tubu. 1akle, ona
predstavljaju pravno sredstvo za obra2anje nadlenom or!anu da rijei neki
spor. (im sredstvom se rjeava i pitanje da li postoje obaveze i da li je dolo
do delikta. 4ve je to u cilju to!a da ne bi dolo do samovla2a koje je jo od
rimsko! prava zabranjeno.
,ostavlja se pitanje da li pravo na tubu predstavlja elemenat
subjektivno! prava ili posebno subjektivno pravo u vezi sa pravom koje
treba da se zatiti. Ovo pitanje nudi dva od!ovora. ,ravo na tubu nije
samostalna pojava, ne!o samo elemenat subjektivno! prava, dok je po
dru!om, ono individualno, javno, procesno, subjektivno pravo, koje i titi
subjektivno pravo.
,rocesno pravo je instrumentalno! karaktera u odnosu na materijalno.
,ravo na tubu sintetizuje,jer ono je sredstvo kojim se titi i primjenjuje
materijalno pravo, a i sama tuba ima dva aspekta- materijalni, dakle,
za'tjev ili tuba u materijalnom smislu i procesni- oblik u kome se iznosi
za'tjev.
:unkcija prava na tubu je dakle, zatita povrije#eno! subjektivno!
prava. 4vaki subjekt kome je pravo u!roeno ili povrije#eno moe da se
obrati i da trai zatitu kako bi pravno obavezno! subjekta natjerao na njeno
ispunjenje.
,ravno ovla2enje je dakle , mo!u2nost odre#eno! ponaanja jedno!
subjekta koje on moe vriti. *je!ovo ponaanje titi pravni poredak.
+;
1ru!im rijeima , nje!ovo ponaanje niko ne moe spreavati, jer bi tada
neko vrio prekraj. U odre#enim sluajevima to znai da je neki dru!i
subjekt duan da se ponaa na nain koji odre#uje subjekt ovla2enja.
U prvom sluaju subjekt obaveze je dakle obavezan na pasivno
ponaanje, tj. na neinjenje. Duan je da trpi ponaanje na koje je
subjekt ovlaenja ovlaen. U drugom sluaju subjekt obaveze je duan
na aktivno ponaanje, tj. injenje.
(ako, ako je neko kao subjekt ovla2enja ,ovla2en da stanuje u svojoj ku2i
svi su dru!i subjekti obavezni da to trpe, tj. da !a u tome !a niim ne
ometaju. &e#utim, ako je neko ovla2en da za'tijeva da stanuje u tu#oj
ku2i, onda je subjekt obaveze duan da mu svoju ku2u stavi na raspola!anje
za stanovanje po nje!ovom za'tjevu.
Ovla2enje se daje subjektu da bi mo!ao da ostvari neki interes za koji
drutvo nalazi da !a treba pravno obezbijediti. Ali, obzirom na odnos
subjekta ovla2enja prema interesu koji tim svojim ovla2enjem stvori,
postoje dvije razliite vrste pravno! ovla2enja, a to su subjektivno pravo i
nadlenost.
Su1'ektiv%o pravo je pravno ovla2enje subjekta prava radi zatite
nje!ovo! sopstveno! interesa. (akvo ovla2enje je npr. pravo svojine,
sloboda kretanja itd. 4ubjektivna prava se mo!u razlikovati prema raznim
mjerilima, ali je najvanija podjela ti' prava na tzv. apsolutna ili stvarna
prava i relativna ili obligaciona prava. Pravo svojine je apsolutno pravo,
dok je obligaciono pravo relativno pravo.
Pored ovih, subjektivna prava se razlikuju na prenosiva i
neprenosiva prava, kao i odgovarajua podjela obaveza. Prenosiva na
druge subjekte su u principu imovinska prava, recimo pravo svojine,
+?
hipoteke itd. Prava vezana za linost svog subjekta samo on moe vriti
neprenosiva su, npr. pravo roditelja, pravo djece, pravo glasa.
/adl+.no1t je pravno ovlaenje subjekta prava kojim on treba da
titi neiji tu!i, a ne svoj interes, tj. interes drugog subjekta u ije ime
djeluje. "itna razlika izme!u subjektivnog prava i nadlenosti je to je
subjekt u subjektivnom pravu mnogo slobodniji u vrenju svog
ovlaenja od subjekta nadlenosti. Prema tome, nadlenost nije isto
ovlaenje kao to je to subjektivno pravo nego istovremeno i jedna
pravna obaveza.
*aime, prema subjektu nadlenosti stoje dru!i subjekti M subjekt
subjektivno! prava koji ovla2uje i za'tijevaju da subjekt nadlenosti tu
nadlenost vri onako kako bi je vrio on sam kad bi je mo!ao vriti. (ako
se prema ovom dru!om subjektu subjekt nadlenosti pojavljuje kao subjekt
obaveze.
,ored subjektivno! prava i pravne nadlenosti u pravno ovla2enje
spada jo i pravo %a tuC1u. Pojam pravnog ovlaenja podrazumijeva da
je ono zatieno dravnim aparatom. #toga je za pojam ovlaenja
vezan jo jedan pojam koji je njegov sastavni element, a to je pravo na
njegovu pravnu zatitu, tj. praktino pravo na tubu. Pravo na zatitu
sastoji se u ovlaenju subjekta prava da zahtijeva da dravni organ
intervenie svojom silom za zatitu njegovih prava.
8loupotr+ba 1ubj+ktivni2 prava
"olektivno pravo utvr#uje principe subjektivni' prava samim
nje!ovim odre#ivanjem. 9anija prava su smatrala da subjekt moe svoje
pravo neo!ranieno da vri, po naelu M ko svoje pravo vri nikome ne
/E
nanosi tetu. &e#utim, u toku pravno! razvitka se sve vie uvi#a da se
subjektivna prava moraju o!raniavatii ne samo da se normom o!ranenja
utvr#uju ne!o i konkretno u situacijama koja pravo odre#uje ako ne moe
ostvariti. (ako se stvara opta o!raniavaju2a norma kojom se zabranjuje
tzv. zloupotreba prava. *adleni or!an, naje2e sud, koji ima da primijeni
optu normu ima u tom konkretnom sluaju da ocjenjuje da li zloupotreba
postoji ili ne.
Opta zloupotreba prava sastoji se u upotrebi svo!a prava tako da se
potpuno ili djelimino onemo!u2ava kori2enje dru!om subjektu nje!ovo!
prava. Citno je za pojam zloupotrebe da se njome ne vri prekraj ne!o
punovano pravo M ne neto zabranjeno FprekrajG ne!o neto doputeno
Fsubjektivno pravoG.
*o, ima razliiti' s'vatanja u odre#ivanju dru!i' elemenata
zloupotrebe. ,od tzv. subjektivnom s'vatanju potrebno da je postoji namjera
vrioca da dru!ome nanese tetu, dok je u objektivnom potrebno da postoji
nepravilno vrenje svog prava, bez obzira na subjektivan odnos prema
njemu.
8loupotr+ba nadl+.no1ti
Ukoliko se ovla2enje odnosno nadlenost obavlja kao dunost moe
se zloupotrijebiti kao i subjektivno pravo. Ukoliko se u tom sluaju pri'vata
ustanova zloupotrebe subjektivno! prava treba pri'vatiti i ustanovu
zloupotrebe nadlenosti. &o!u2e je jo jedan nain se zloupotrijebi
nadlenost. (aj nain nije mo!u2 u sluaju subjektivno! prava. *aime,
subjekt nadlenosti svojom nadleno2u ne titi svoj interes ve2 interes
neko! dru!o! subjekta. Him on svoju nadlenost ne vri u interesu dru!o!
/1
subjekta, tj. im ne postupa onako kako mu on kae ,on vri zloupotrebu
nadlenosti.
loupotreba nadlenosti se naroito prouava u sluaju kad nadleni
dravni or!an zloupotrebljava nadlenost. (akva zloupotreba se uobiajeno
naziva zloupotreba vlasti. Ona moe biti aktivna ili pasivna,a moe biti
pozitivna ili ne!ativna. "ad or!an ne2e da donese propis odu!ovlae2i, tj.
kada ne2e da rijei neku situaciju M to je pasivna, a kada kri ustav odnosno
prava !ra#ana onda je to aktivna zloupotreba.
3.". 8loupotr+ba 1ubj+ktivni2 prava
loupotreba prava postoji, ako se ona vri nedoputeno, tj.ako se vre
suprotno pravu i ako se obavlja zabranjeno vrenje prava. 9imsko pravo nije
poznavalo zloupotrebu prava, niti je ideja bila $ormulisana na opti nain.
&e#utim, neka ranija prava su priznavala princip neo!ranieno! vrenja
subjektivno! prava, kao iz 6ustinijanove kodi$ikacije- N"o sve pravo koristi
ne moe dru!om koditi, ne moe initi nepravduN. *asuprot tome su
stvaranje i primjena objektivno! prava, $ormiranje s'vatanja o zabrani
zloupotrebe subjektivni' prava i ideje o relativnosti prava.
,ored ovo! pravila da niko ko koristi pravo ne moe dru!om koditi,
ne moe initi nepravdu, navodi se i princip 6ustinijana- N,oteno ivjeti,
dru!o! ne vrije#ati, svakom dati ono to mu pripadaN, ,aulusa- N4ve to je
prema pravu dozvoljeno nije uvijek i potenoN i Iiceron- N*ajve2e pravo je
najve2a nepravdaN.
/2
Ovi pojedinani principi su neka vrsta korekcije i dopuna ustavno!
pravila o neo!ranienom vrenju subjektivno! prava. &e#utim, u kasnijem
razvoju, a ni u srednjem vijeku ne nailazimo na izraz zloupotrebe prava.
U :rancuskoj u 1?. vijeku sudovi su poeli prvo da o!raniavaju
individualistiko s'va2eno pravo svojine, da bi proirili kontrolu nad
vrenjem svi' subjektivni' prava. (ako su u :rancuskoj postepeno
iz!ra#ivala teorija zloupotrebe prava, a u zakonodavstvu prodirala zabrana
zloupotrebe subjektivni' prava.
U 2E. vijeku se u teoriji i praksi razvija tako institut koji se zove
zabrana zloupotrebe subjektivni' prava. (u su se u!ra#ivali za utvr#ivanje
postojanja ove zabrane razliiti kriterijumi- subjektivni i objektivni
kriterijumi vrednovanja.
,rema subjektivnoj teoriji potreban je psi'iki momenat tj.namjera da
se nanese teta Fanimus nocendiG. ,o objektivnoj, uslov za zloupotrebu lei u
nastupanju tete, tj. objektivne posljedice, ali ne i subjektivne namjere. B
tre2i kriterijum vrednuje ostvarene i onemo!u2ene interese subjekta.
loupotreba postoji kada se vrenjem subjektivni' prava nanosi ve2a teta
od koristi. (ako se iz!radila opta o!raniavaju2a norma koja sankcionie
zloupotrebu subjektivno! prava. Ona se ne2e tolerisati ne!o 2e u sluaju
zloupotrebe nadlean or!an, naje2e sud, izre2i sankciju.
Ona se du!o vezivala za zloupotrebu privatno! prava, posebno prava
svojine. &e#utim, ona nastaje i u dru!im !ranama prava- radnom,
porodinom, me#unarodnom, krivinom itd. ,osebna je vrsta zloupotrebe
prava koju vri drava i njeni or!ani, a koja se zove zloupotreba nadlenosti,
zloupotreba slubeno! poloaja, vlasti itd.
/+
loupotreba se razlikuje od prekraja subjektivno! prava
22
. (ako
zloupotrijebiti pravo ne znai raditi protivpravno. a pojam zloupotrebe
bitno je da se ne vri prekraj ne!o da se ostvaruje punovano pravo. 1akle,
ne neto zabranjeno, prekraj, ne!o neto doputeno- subjektivno pravo.
,oto je zloupotreba proizvod vrenja ovla2enja, ali nedozvoljena, protiv
nje se preduzimaju odre#ene mjere- naknada tete.
"onano, treba razlikovati ne samo zloupotrebu subjektivno! prava
od prekraja, ne!o i od takozvane od!ovornosti za rizik, zato to se
pravilnim vrenjem vlasti upravo nanosi teta dru!ome, ali se moe
nadoknaditi. @renje prava u tom sluaju se ne moe o!raniiti, dok se kod
zloupotrebe mora o!raniiti.
5. Pravna obav+za
,ravna obaveza
2+
stoji u odnosu korelacije sa ovla2enjem, to znai
jedno bez dru!o! ne moe postojati. *ema pravno! ovla2enja bez obaveze,
niti obaveze bez ovla2enja. "upcu pripada pravo da mu se preda kupljena
stvar. (om pravu od!ovara obaveza prodavca da to uradi, a obaveza kupca
je da plati u!ovorenu cijenu. Obavezi kupca da plati u!ovorenu cijenu
od!ovara pravo prodavca da proda stvar po u!ovorenoj cijeni.
,ravna obaveza ili dunost je ustvari ponaanje subjekta obaveze
re!ulisano pravnom normom. Ako ne postupi u skladu sa normom na nje!a
22
0. $ukadi%ovi, op.!it., str. 147.
). *u+i, op.!it., str. 101.
2+
Uporedi: R. Luki, op.!it., str. 22.
0. $ukadi%ovi, op.!it., str. 120.
).*u+i, op.!it., str. 111.
//
2e biti primijenjena sankcija. 1akle, ona se odre#uje na osnovu samo!
odre#ena pojma subjektivno! prava kao korelativno! pojma. ,rvo, kako
subjektivno pravo sadri ovla2enje za rad, tako i pravna dunost sadri
obaveznost da se radi. 1ru!o, pravna obaveza ima elemente iznude, pa se
ona razlikuje od moralne dunosti. (re2e, subjekat pravne dunosti,
tj.pasivni subjekat je $iziko ili pravno lice i konano, dunost subjekta
javlja se u odnosu na aktivni subjekat ovo! prava, nosioca subjektivno!
prava.
,ravna obaveza i pravno ovla2enje su dva suprotna ili me#uzavisna
stanja subjekta u pravnim odnosima. 4uprotna znai da jedan subjekat dobija
neto, dok dru!i subjekat ostaje bez nee!a to je vano za nje!ovu
e!istenciju. *aravno, mo!u2e je da i jedan i dru!i neto !ube i neto dobija,
npr. kod kupoprodaje. Oni mo!u biti ekvivalentni !ubici i dobici ili
nejednaki.
&e#uzavisnost, to jest korelativnost, je izraz koji podrazumijeva da u
tom odnosu ne moe postojati obaveza bez ovla2enja ili ovla2enje bez
obaveze. ,ravna obaveza i dunost se de$inie kao pravnom normom
postavljena obaveza na odre#eno djelovanje koje moe biti davanje,
injenje, neinjenje ili trpljenje, npr. obaveza vozaa da vozi desnom
stranom, zajmoprimaoca da vrati du! itd.
,ravne obaveze razlikujemo od moralni' jer su ona izraz normativno!
pravno! propisivanja, dok su ove autonomne i potiu iz svijesti o dobru i
zlu.
,ravna obaveza znai da je subjekt prava u takvoj situaciji da nje!ovo
ponaanje obavezno re!ulie pravna norma po kojoj treba da postupi, jer 2e
inae na nje!a biti primijenjena sankcija. ,ri tom subjekt od!ovaraju2e!
/0
ovla2enja ima ovla2enje da za'tijeva od subjekta dunosti da svoju
dunost nosi i izvrava.
$dnos izme!u obaveze i ovlaenja moe biti razliit. %oe se
desiti da u jednom istom odnosu jedan subjekt prema drugom ima samo
ovlaenje, a drugi samo obavezu. &pr. zajmodavac ima ovlaenje da
trai da mu se zajam vrati od zajmoprimca, a zajmoprimac ima
obavezu da to uini. &o, svaki subjekt prema drugome moe imati
ovlaenje i obaveze. &pr. kupac ima ovlaenje da zahtijeva prodaju
robe, a dunost da plati cijenu, dok je prodavac ovlaen da zahtijeva
cijenu, a duan da preda robu.
'ao i subjektivno pravo i dunost je na nasljednike ili druge
poslenike prenosiva uglavnom ako je vezana za imovinu, dok je
neprenosiva ako je vezana za linost subjekta, da je niko ne moe
izvriti do on. $baveza jednog vajara da izvri jedno djelo neprenosiva
je, a obaveza njegova da plati dug, a prenosiva je.
5.$. Vr1t+ pravni2 obav+za
,ravne obaveze mo!u biti apstrakne i konkretne. Apstrakne su dio
apstraktno! pravno! odnosa na ijim temeljima nastaje jedna konkretna
obaveza u konkretnom pravnom odnosu.
atim se razlikuju na jednostrane i dvostrane. 6ednostrane su one koje
postoje u pravnom odnosu u kom pravu jedno! lica od!ovora obaveza
dru!o! lica, a pravna obaveza postoji samo na jednoj strani, npr. poklon.
1vostrane su one kod koji' uzajamne obaveze postoje izme#u subjekata,
kao npr. kupoprodaja.
*eprenosive pravne obaveze su one koje poivaju na razlici izme#u
obaveza koje su neprenosive, jer su vezane za linost Fintuiti personaeG.
/5
Bspunjenje se ne moe prenijeti na dru!a lica- brana, vojna, roditeljska itd.
,renosive su one koje se mo!u prenijeti na dru!e, pa se mo!u za'tijevati od
dru!o! lica.
atim se razlikuju javno pravne i privatno pravne. 6avno pravne su
obaveze pla2anja poreza, vojne obaveze i dru!e prema dravi. 1ok su
privatno pravne one koje subjekti sami do!ovaraju, stupaju2i u pravne
odnose kao npr. kupoprodaja, najam, poklon, itd.
)ta je pravni status<
2/

,ravni status je ukupnost pravni' obaveza i ovla2enja jedno!
subjekta u drutvu ili u jednoj oblasti osnovno! ivota u svakom trenutku i u
bilo kojim odnosima. 1inamika i razlika u pravnom statusu ukazuju da su u
odre#enom vremenu subjekti imali podre#en poloaj kao konkretan skup
pravni' ovla2enja i obaveza, pri emu je pravo nastojalo da i' ujednai.
6. Pravn+ 9inj+nic+: dina,ika pravni2 odno1a
,ravne injenice su one okolnosti za koje pravna norma vezuje
nastanak, promjenu i prestanak pravno! odnosa. ,ravni odnos nastaje kad
neka norma pone da obavezuje subjekte Fzakljuenje braka, u!ovor o
kupoprodajiG, a nestaje kad je obaveza ponaanja po pravnoj normi prestala-
prilikom isplate du!a, razvoda braka itd. Odnosi se mo!u i mijenjati- kada
jedan subjekat koristi besplatnu kartu, a moe da je koristi i uz naplatu, itd.
,ravni odnos moe nastati samo na osnovu opte norme. *aje2e
pravni odnosi nastaju na osnovu opte i pojedinane norme koja
konkretizuje optu. Ona moe da nastane i samo na osnovu pojedinane
2/
Op/ir%i'e: ). *u+i, op.!it., str. 110.
0.$ukadi%ovi, op.!it., str. 60.
/8
norme. ,oto one mo!u biti uslovne i bezuslovne ta se razlika re$lektuje i na
pravne odnose. Ako ona nastaje na osnovu bezuslovne norme onda pravni
odnos nastaje neposredno Fsloboda kretanja, obaveza subjekta da plati
odre#eni iznos porezaG. *a osnovu uslovne norme ona nastaje tek
nastupanjem uslova. (aj uslov moe biti vezan za rok, do!a#aj ili ljudsku
radnju.
U sluaju bezuslovni' pravni' normi odnos nastaje i prestaje
neposredno, im one ponu da obavezuju, dok kod uslovni' pravni' normi
pravni odnos prestaje ispunjenjem raskidno! uslova. "od odlono! uslova
pravni odnos prestaje kad uslov nastupi.
6.$. Vr1t+ pravni2 9inj+nica
,ravne injenice se dijele na obi9n+ 9inj+nic+, kao npr.ro#enje, smrt,
poar i pravno kvali;ikovan+ 9inj+nic+- ne'at, zabluda, umiljaj itd.
,ravne injenice su predivi#ene u pretpostavci, tj.'ipotezi uslovni'
pravni' normi. One su u najve2em broju sluajeva uslov za nastanak
pravno! odnosa.
,otrebno je da se stekne vie injenica i to zovemo injeniki skup.
,ravni osnov nastaje kad se sve injenice ostvare. One mo!u da nastanu
istovremeno, sukcesivno jedna za dru!omili u izvjesnom vremenskom
razmaku.
,ored ovi' injenice se dijele na ljud1k+ radnj+ i na doga<aj+
"6
.
>judske radnje su one tjelesne i psi'ike radnje koje se vre svjesno i voljno
20
Op/ir%i'e: R. Luki, str. 106.-112.
/;
Fiz!radnja puta, donoenje pravno! aktaG, dok su do!a#aji one okolnosti ili
promjene u prirodi i drutvu koje nastaju bez ue2a ljudske svijesti i volje
Fro#enje, smrt, poar itdG.
>judske radnje se dalje dijele na pravne akte i ostale radnje, a ostale
radnje se mo!u podijeliti na $izike- tjelesni pokret, 'odanje, tjelesno dranje
i psi'ike- miljenje, osje2anje, raspravljanje.
*ajzad, razlikuju se ljudske radnje sa!lasno pravu i protivpravne
radnje, kao prekraji, delikti i tome slino.
"oje su to vane pravne injenice<
,rvo, to je vrijeme. Ono je vrlo vana injenica za pravo, pa se !ovori
o pravnoj temporalnosti, kao posebnoj $ormi. 9azlikujemo dva aspekta u
odnosu izme#u prava i vremena- pravo u vr+,+nu i vrij+,+ u pravu
"7
.
,ravo u vremenu izraava se kroz nje!ovu evoluciju, dakle i kroz nje!ovu
primjenu. (ako nastaju pravni odnosi. Oni se mijenjaju, nestaju itd.
O pojmu vremena moe se pristupiti sa stanovita 'ronometrije ili
pak, 'ronolo!ije. Odre#eno vrijeme, momenat, trenutak vremena ini kljuni
znak u pravnom ivotu, kao to je vrijeme ro#enja, smrti, zakljuenja
u!ovora itd. (renutak materijalizacije je protok vremena kao pravna
injenica. 9ok je, u stvari protok vremena, nakon ko!a izvjesni odnosi
nastaju, mijenjaju se ili prestaju.
Oni se dijele na raskidne, ijim protekom prestaje pravni odnos,
odlone ili suspenzivne, ijim protekom nastaje pravni odnos i prekluzivne
kod koji' se protekom vremena !asi, odnosno prestaje da postoji pravni
odnos, ako !a titular ne izvri u tom roku. Oni su uvijek stro!o odre#eni
zakonom, pa se zbo! to!a i nazivaju zakonskim rokovima. ,ored materijalno
25
). *u+i, op.!it., str. 60.
/?
pravni' rokova razlikuju se i procesno pravni rokovi u postupcima-
sudskom, krivinom i upravnom, u kojima stranke mo!u preduzimati radnje.
,rotek vremena je vana injenica za pravo jer zbo! nje nastaju i
prestaju pravni odnosi. U prvom sluaju se radi o sticanju prava protekom
vremena koje se zove odraj.
(ako se stie svojina na stvarima na kojima nema svojine putem odraja. U
dru!om, protok vremena znai !ubitak prava, tj.zastarjelost.
Ako subjekat u odre#enom vremenu ne upotrebljava ovla2enja
nastaje nesa!lasnost izme#u to! poretka i drutvene stvarnosti i to je
situacija kada on !ubi pravo. (ako, ako se ovla2enje ne vri u odre#eno
vrijeme ono zastarijeva, !ubi se ovla2enje primjene ili zatite neko! prava .
!ubitak prava na !onjenje uinioca krivino! djela ili !ubitak prava na
naplatu potraivanja itd. Ako subjekat prava svojine ne vri svoja
ovla2enja, on moe ovla2enja da iz!ubi, tj.moe u odre#enom periodu da
nastupi zastarjelost utuivosti prava. Ako neko to isto pravo pak vri
istovremeno misle2i da je svojina nje!ova, onda on odrajem stie tu
svojinu.
,ostoje me#utim, izvjesna prava koja ne mo!u zastarati kao brana,
roditeljska, niti se mo!u odrajem ste2i, bez obzira da li se vre ili ne.
7. Pravo i pro1tor
,ravo postoji, naravno, na odre#enoj teritoriji, u jednom prostoru koji
je trodimenzionalan, a odnosi se na povrinu zemlje, na vazduni prostor
iznad, kao i na zemljini sloj ispod te povrine.
0E
,ravni odnosi se mo!u odvijati kako u unutranjosti drave, tako i
izmedju dvije drave ili izme#u vie drava, kao odnosi izme#u lanica
7vropske unije i na optem makro planu.
,itanje prostora podrazumijeva i pitanje odnosa izme#u razliiti'
pravni' sistema, tako da su mo!u2e i kolizione norme, sukobi zakona,
odnosi izme#u unutranje! i me#unarodno! prava.
U svakom pravnom poretku postoje razliite mani$estacije u pravnim
odnosima izme#u prava i prostora. Oni se mani$estuju u dva vida- pravo u
prostoru i prostor u pravu. Pravo u pro1toru ukazuje na relativnost prava
28
,
na princip teritorijalno! vaenja pravni' normi i e!zistenciju veli' pravni'
sistema, te nunost iz!ra#ivanja komparativne metodolo!ije prava.
4a dru!e strane pro1tor u pravu mani$estuje se u injenici da svi
pravni odnosi mijenjaju prostornu dimenziju, lokalizaciju $iziki', pravni'
lica i dobara i nji'ovu individualizaciju. ,ored to!a postoje pravni odnosi
koji imaju kao objekat jedan dio prostora. 4vojina, nepokretnost zauzima
izvjesnu povrinu, za pravnu identi$ikaciju i individualizaciju $iziki' lica
pored dravljanstva i lino! imena bitno je i prebivalite, a za pravno lice
bitno je sjedite i naziv. ,rebivalite je bitno kod $iziki' lica za ostvarivanje
mno!i' prava, kao npr. birako! prava. U me#unarodnom privatnom pravu-
u odre#ivanju mjerodavno! prava u sluaju sukoba zakona, konstituisani'
odnosa pored dravljanstva odluuju2e je lino prebivalite, odnosno
boravite. &jesto sjedita nije samo vezano za primjenu materijalno! prava,
ne!o i za odre#ivanje mjesne i teritorijalne nadlenosti or!ana.
=. Pravn+ pr+tpo1tavk+ i ;ikcij+
28
0. $ukadi%ovi, op.!it., str. 112.-11".
01
Pravna pr+tpo1tavka ili pr+zu,pcija
">
je pravno relevantna injenica
koju pravo uzima kao dokazanu sve dok se ne dokae suprotno.
,retpostavka je dakle te'niko sredstvo kojim se izbje!ava dokazivanje
neki' stvari i injenica koje su pod pretpostavkom tane ili bi nji'ovo
dokazivanje bilo du!otrajno i naporno.
,ostoje dvije vrste pravni' pretpostavki- oborive Fpresumptio iurisG i
neoborive Fpresumptio iuris et de iureG. Oborive su one koje se mo!u
vriti,tj. protiv koji' se moe dokazati suprotno. ,ri tome u pretpostavci se
odredjuje onaj na ko!a pada teret dokazivanja.
(eret dokazivanja snosi subjekat koji se opire odre#enoj pretpostavci.
,retpostavka je u pravu da je npr. mu majke ujedno i otac djeteta ro#eno!
za vrijeme brakaO pretpostavlja se da je punoljetno lice poslovno sposobno,
jo od rimsko! pravaO optueni se smatra nevinim ,dok se pravosnanom
presudom ne dokae da je kriv. *eoboriva je pretpostavka ona protiv koji'
je zabranjen protivdokaz.
)ta je ;ikcija<
2?

Od rimsko! doba do danas radi se o relevantnim injenicama, pravno
relevantnim, koje uzimaju da je neto tano, istinito, postoje2e, to u stvari
nije tano i nije istinito. Uzima se tako#e da ono to nije tano, nije ni
istinito, a to ne postoji da je tano, tj.istinito i da postoji.
2;
0. $ukadi%ovi, op.!it., str. 11>.
2?
Uporedi: 0. $ukadi%ovi, op.!it., str. 26.-(1.
R. Luki, op.!it., str. 42.-44.
02
(ermin $ikcija razvio se i rairio rano, ali se tokom 2E. vijeka u an!lo.
amerikoj literaturi dosta raspravljalo, pa se $ikcija upotrebljava sa
kvali$ikativima istorijske $ikcije, pravne $ikcije, sudske, proceduralne itd.
(o su- 3as!iturus pro iam %ato 2a1etur, tj. da se zaeto dijeto smatra
kao da je ve2 ro#eno ako je to u nje!ovom interesu. 8g%ora%tia iuris %o!et -
nepoznavanje prava kodi. nai da se niko ne moe pozvati na to da ne
poznaje pravo. Ona poiva na $ikciji da svi adresati poznaju pravo, pa se
niko ne moe pozvati da !a nije poznavao da bi izbje!ao nje!ovu primjenu.
(ako#e se mjesta na kojima se nalazi ambasada smatraju $iktivno teritorija
drave ija ja ambasada.
One se razlikuju od pr+tpo1tavki po tome to se kod pretpostavki
smatra da je tano neto to je vjerovatno i tano, dok se kod $ikcija kao
tano uzima ono to izvjesno nije tano.
Ono je u sutini pravno sredstvo kojim se najlake moe primijeniti
pravo i zatititi odre#eni interesi, kao- nero#eno! djeteta ili e$ikasno
primijeniti pravo kao kod nesmetano! odvijanja diplomatske misije i tome
slino.
>. Pravno 1tanj+
4ubjekt prava u svakom datom trenutku ima odre#en broj ovla2enja i
obaveza .4kup isti' sainjava nje!ovu pravnu situaciju ili ststus, npr.udata
ena ,nasljednik ,narodni poslanik,itd.4ve te situacije obu'vataju jedan
veliki broj pojedinani' situacija i stvaraju jedan poseban pravni pojam i
institut.
?. /a1tanak! ,ij+njanj+ i pr+1tanak pravni2 odno1a
0+
,ravni odnosi su dinamini. Oni nastaju, mo!u se mijenjati,tj.
trans$ormisati, a mo!u i prestati. ,ravni odnos ne znai nita dru!o ve2 da su
odre#eni subjekti prava duni da se ponaaju po odre#enoj normi. (o znai
da pravni odnos nastaje ono! trenutka kad jedna pravna norma pone
obavezivati dva od!ovaraju2a subjekta prava, tj. ono! trenutka kad jedan od
nji' postane obavezan da se ponaa po njoj.
,ravni odnos prestaje kad prestanu ove obaveze odnosno on se
mijenja kad obaveza postane dru!aija, to, dublje !ledano, znai da se
promjena sastoji u tome to jedan odnos prestaje a jedan novi nastaje.
(to se nastanka tie, pravni odnos nastaje drugaije ako nastaje
na osnovu uslovne a drugaije na osnovu bezuslovne norme. &a osnovu
bezuslovne norme on nastaje neposredno na osnovu nje, im ona stupi
na snagu. )a nastanak pravnih odnosa nije potrebno nita drugo do
postojanje * vaenje norme. &pr. ova norma glasi+ ako je ,anko duan
da plati Petru -.../ onda pravni odnos izme!u njih nastaje samim
stupanjem norme na snagu.
%e!utim, ako je u pitanju nastanak pravnog odnosa na osnovu
uslovne norme, onda se prethodno moraju, da bi taj odnos nastao,
pored stupanja na snagu norme, stvoriti uslovi koji su u normi
predvi!eni da bi mogao nastati taj pravni odnos. 0ko norma glasi+ svaki
gra!anin koji napuni 12 godina ima pravo glasa, on to pravo moe
koristiti tek onda kada se ispuni taj uslov,tj.taj steepen starosti.
(to se tie prestanka pravnog odnosa vai ono to vai i za njegov
nastanak.
0/
$#. 8a1tarj+lo1t i odr.aj
,rotek vremena usljed ko!a se !ubi neko pravo zove se za1tarj+lo1t, a
protek vremena kojim se stie neko pravo naziva se odr.aj. $drajem
se, tako, stie svojina, a zastarjelou se mogu gubiti neka prava, kao
pravo potraivanja protekom odre!enog roka. 3azumije se da
zastarjelost tee samo onda ako je subjekt prava u nemogunosti da
svoje ovlaenje vri, pa ga ne vri u mogunosti, ali ga ne vri, a ne i
onda ako nije u mogunosti. *sto tako, imamo ovlaenja koja ne
zastarijevaju odnosno ima prava koja se ne mogu se stei odrajem.
00
%&AVA V
I8VORI PRAVA I PRAV/I A@(
05
$. Poja,! ;or,a i 1adr.ina pravnog akta
,ravni akt je sastavni dio pravno! poretka, tj.nje!ov dru!i
konstitutivni, normativni element. 4ve pravne norme se moraju oblikovati u
jednom pravnom aktu. 9ije dolazi od latinsko! jezika to znai aktus . in
ili djelo.
On je, u stvari, psi'iki akt kojem se dodaje akt volje kojim se
ostvaruju pravne norme, ili se stvaraju uslovi za primjenu pravne norme.
&e#utim, u savremenim pravnim sistemima on je pisan. ,isanost ima
prednost jer se omo!u2ava jasno, trajno i objektivno iskazivanje i
omo!u2ava da se zajedno iskae ve2i broj pravni' normi, koje re!uliu jedan
ili vie srodni' odnosa, kao kod pravni' ustanova. ,isani akt omo!u2ava da
se pravo izrazi preciznije i ako treba opirnije. "onano, pisani tekst
olakava objavljivanje i upoznavanje pravni' normi, kao i primjenu od
strane adresata.
:orma pravno! akta je skup materijalni' sredstava kojima se on stvara
i izraava. (ri su osnovna elementa koja ine $ormu pravno! akta
+E
-
subjekat, nadlean or!an za donoenje pravno! akta, zatim postupak, tj.
procedura potrebna za nje!ovo donoenje i materijalizacija $orme akta to je
Npodesno za ulno opaanje i izraavanje pravno! aktaN.
+E
Op.!it., str. 26.-(1.
08
)to se sadrine tie, sadrina je ono to ini materiju pravno! akta.
Bma dva dijela- !lavni i sporedni. Klavni dio predstavlja odluku razuma i
volje, tj. izjavu volje, koja izaziva odre#ene pravne posljedice ili donosi
promjene. *a osnovu !lavno! elementa sadrine, akti se dijele na dvije
osnovne !rupe- akti kojima se stvaraju pravne norme i akti kojima se
postavlja uslov za primjenu pravne norme Fza'tjevi, molbe, pri!ovori itd.G.
4poredni element sadrine pravno! akta ini oznaavanje samo! akta kako
bi se to tanije odredilo nje!ovo mjesto u pravnom poretku, pa se oznaava
vrsta akta koji subjekat donosi, pravni osnov donoenja, mjesto i vrijeme,
postupak po kome se donosi, cilj, zato se donosi itd.
)to se tie $ormalni' elemenata pravno! akta tri su- nadlenost,
postupak i materijalizacija. *adlenost za donoenje pravno! akta
predstavlja ovla2enje i obavezu odre#eno! subjekta da donese pravni akt.
(u se razlikuju dvije vrste subjekata. 6ednu vrstu ine dravni, a dru!u
nedravni subjekti. ,ostupak po kome se pravni akt donosi obu'vata
konkretne radnje koje donosi onaj koji stvara pravni akt. &oe biti sloeniji,
jednostavniji, redovan, skra2en, du!otrajan, svean ili redovan, sve zavisi od
subjekta, cilja i znaaja pravno! akta. &aterijalizacija se sastoji u
preduzimanju radnji ili upotrebi dru!i' sredstava kojima se akt izraava i
materijalizuje. (ako se akti ispoljavaju jezikom, materijalnim znacima, te
ulnim opaanjem, razumijevanjem nje!ove sadrine.
4vaki akt, s obzirom na $ormu, dakle, nadlenost, postupak i oblik
pripada izvjesnoj vrsti akta. Bsto vai i za sadrinu pravni' akata. 4 obzirom
na $ormu mo!u2e je iz!raditi $ormalni pojam pravno! akta, a s obzirom na
sadrinu materijalni pojam pravno! akta. (ako moemo, za primjer uzeti
pojam zakona u $ormalnom smislu. (o je akt zakonodavno! or!ana donijet u
zakonodavnom postupku u obliku zakona, a u materijalnom smislu zakon je
0;
jedan opti pravni akt koji re!ulie na opti nain za neodre#en broj
sluajeva odre#ene drutvene odnose.
". 4ij+rar2ija pravni2 akata
4vaki pravni akt ima svoju pravnu sna!u
+1
. ,ravna sna!a zavisi od
mjesta koje zauzima taj akt u pravnom sistemu. 9azlika izme#u vie! i nie!
akta proizilazi iz pravne sna!e to! pravno! akta. 1akle, pravna sna!a je
nje!ov poloaj u pravnom sistemu u odnosu na dru!e akte, nje!ova
nadredjenost ili podre#enost. On oznaava mjeru uticaja koji jedan akt vri
na dru!e od nje!a nie akte kao i mjeru uticaja koji trpi od dru!i' ,u odnosu
na nje!a vii', akata.
4vaki pravni akt ima onoliku sna!u kolika je vlast or!ana koji !a
donosi. 1ru!im rijeima, ona zavisi od nje!ove $orme, odnosno or!ana koji
!a donosi. Ako je or!an vii u odnosu na dru!i or!an, onda on donosi i akt
vie pravne sna!e. Ukoliko je jedan or!an nadlean za donoenje vie akata,
+1
Uporedi: R. Luki, op.!it., str. 26.-((.
0. $ukadi%ovi, str. (1.
S. B+ago'evi, Uvod u pravo, 5odgori!a, str. 11.-14.
0?
kao parlament, onda se pravna sna!a odre#uje prema postupku donoenja
to! akta. 4adrina ne utie na sna!u pravno! akta, mada je sasvim oi!ledno
da $orma uslovljava sadrinu, te znaaj predmeta re!ulisanja.
"oja je razlika izme#u pravne sna!e i pravne obaveznosti<
4vi pravni propisi su jednako pravno obavezni. Oni su jednostavno
dio jedno! pravno! sistema, ali neki od nji' obavezuje sve subjekte, dok
neki od nji' obavezuje subjekte ije ponaanje re!ulie.
Hinjenica je da je pravo oblik re!ulisanja drutveni' odnosa, s tim da
ono treba da je djelotvorno, jedinstveno i ko'erentno. ,ravo se iz!ra#uje na
osnovu pravila koje samo propisuje u vezi izvrenja akta. ,ravo odre#uje
$ormu, a samo okvirno sadrinu nie! akta. 4amo jedinstveno i uskla#eno
pravo moe posti2i svoju socijalnu svr'u. 4vaki pravni akt ima odre#enu
pravnu sna!u i svoj poloaj u pravnom sistemu. Od e!a ona zavisi- od
'ijerar'ije, a od e!a zavisi 'ijerar'ija< ,ri davanju od!ovora na to mora se
imati u vidu da 'ijerar'ija pravni' akata zavisi od nivoa, tj. koliine vlasti
dravni' or!ana. Ona je adekvatna vlasti i mo2i subjekta. ,ostoji
paralelizam izme#u 'ijerar'ije akata i 'ijerar'ije dravni' or!ana. 1ru!im
rijeima, ova komplementarnost pravne sna!e pravni' akata i koliine tj.
stepena vlasti subjekata vidi se u dravnom pravnom sistemu na taj nain to
ljestvica dravni' pravni' akata od!ovara ljestvici dravni' or!ana.
&e#utim, ,arlament moe da donosi akte razliite pravne sna!e kao to su
ustavi i zakoni.
,ravna sna!a svako! akta, isto kao i vlast, je 3relativna i relaciona
+2
.
Ako se istovremeno posmatra odnos nii' slabiji' pravni' akata prema
viim, jasno je da su nii manje pravne sna!e u odnosu na vie. Opti pravni
akti su vii akti, dok su individualni nii u pravnom sistemu. (o je zato to
+2
S. B+ago'evi, op.!it., str. 26.
5E
ove pojedinane akte esto ostvaruju or!ani i dru!i subjekti nie drutvene
mo2i jer su i oni izvrni u odnosu na opte akte. *aravno da tu ima izuzetaka
poto i zakonodavac i e$ drave mo!u da donose pojedinane akte, kao to
su ukazi o postavljanju ministara, ukazi o imenovanju ambasadora itd, kao
to ima i opti' pravni' akata sa niom pravnom sna!om- uredbe, uputstva i
tome slino.
Akti nedravni' or!anizacija i !ra#ana su nie pravne sna!e to je
posljedica odnosa vlasti i stepena vlasti izme#u drave i dru!i' subjekata, ali
ima izuzetaka. "olektivni u!ovori izme#u poslodavca i sindikata su pravni
akti velike pravne sna!e i obavezuju2i kako za sudove, tako i za upravu.
,ravni akt nie pravne sna!e mora biti sa!lasan sa propisom ve2e
pravne sna!e i o tome po pravilu u mno!im zemljama odluuje ustavni sud,
ukidaju2i takav propis ili ponitavaju2i !a. Ako !a ukida ne vai od
momenta ukidanja, a ako !a ponitava kao da nije ni postojao.
=ijerar'ija je, dakle, preduslov za upostavljanje pravno! poretka i za
ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, kao uskla#ivanje nii' sa viim
pravnim aktima.
3. Poja, izvora prava
*ajznaajnija je klasi$ikacija na op0t+ i poj+dina9n+ pravn+ akt+.
Opti se smatraju izvorima pojedinani', jer oni nastaju na osnovu nji' ili
kao nji'ova konkretizacija.
a izvore prava nalazimo kod Ulpijana prvu ideju, koji pravo dijeli na
pisano i nepisano. U istoriji pravo ima razliita znaenja.
Bzraz izvor prava najprije je tumaen kao izvor koji inspirie. (ako su
za Bode !ivi+e to bili racionalistika $ilozo$ija prirodno! prava, rimsko i
51
obiajno pravo. 1akle, izvor prava kao izvor i inspiracija. 1ru!o, po
sociolo!iji prava izvor prava upu2uje na drutvene, tj. ekonomske inioce.
Bzvor prava ima znaenje i za optu pravnu nauku, pa se za izvore smatraju-
zakoni, obiaji, pravna nauka i slino.
An!losaksonski i kontinentalni tip pravno! sistema razlikuju se po
izvorima prava a mani$estuju se po vrstama i u samom izrazu. U
an!loamerikoj literaturi pod izvorima se podrazumijeva saznanje o pravu.
Bzvori su zapravo knji!e i dru!i spisi, ljudski izvjetaji, zbirke zakona,
skra2ene verzije, case laD, administrativni izvjetaji, u!ovori, studije itd.
U naoj teoriji
++
dosta je pisaca ukazalo na razliita znaenja izraza
izvora prava. (aranovski smatra da prilikom ove sinta!me treba razlikovati
izvore za saznanje prava, izvore prava u materijalnom smislu i izvore prava
u $ormalnom smislu. ,od izvorima saznanja (aranovski podrazumijeva
izvore u kojima !ovori istorijska nauka. Bzvor prava u materijalnom smislu
se pojavljuje kao subjektivna pravna svijest po (aranovskom, a izvori u
$ormalnom smislu su pravniki termini za oznaavanje spoljni' $akata koje
izaziva pozitivizacija prava, tj. nje!ova obaveznost.
U savremenoj pravnoj teoriji izvoru prava se pridaju naje2e dva
znaenja. 4amo u jednom od nji' oznaava se opti pravni akt. ,rvo je
znaenje materijalni izvor prava. Bzvor prava predstavlja injenicu iz koje
nastaje pravo. :ormalni izvor prava znai u kom svojstvu se izraava opti
pravni akt pomo2u ko!a se izraava materijalni izvor prava.
)ta je materijalni izvor prava<
++
Op/ir%i'e: R. Luki, op.!it., str. 22.-26.
0. $ukadi%ovi, op.!it., str. 11.-116.
S. B+ago'evi, op.!it., str. 64.-67.
52
&no!obrojna teorijska stanovita oko to!a postoje. 6edni smatraju da
je to uzrok koji izaziva stvaranje prava. 1ru!i da je to kompleksnije od
prvo!- materijalni izvor ine snana socijalna i drutvena komponenta ije
dejstvo prouzrokuje stvaranje prava. ,rije sve!a narodna volja, ljudska
priroda, me#unarodni $aktor, nacionalni $aktor, snani za'tjevi, revolucije
itd.
&aterijalni izvor prava je neki presudan $aktor na temelju ko!a je
jedno pravo takvo kakvo jeste. &e#u najvanijim $aktorima su drutveni
odnosi u kojima nastaju snani sukobi interesa. ,ravo je, ustvari, jedan
instrument prevazilaenja i rjeavanja sukoba. (o su i ekonomski odnosi, ali
i dru!i drutveni odnosi koje potom pravo uobliuje i pretvara u pravne
odnose.
5. Op0ti pravni akt
:ormalni izvor prava ine oblici $ormiranja pravni' normi i odnosa.
On se s'vata kao izdvojena djelatnost realizovanja prava kao pravna norma
koja je u ve2ini sluajeva uobliena i materijalizovana pravnim aktom.
:ormalno se razlikuju an!lasaksonski i evropskokontinentalni tip
prava. An!losaksonski tip prava potie iz 7n!leske i prenio se u zemlje
en!lesko! !ovorno! podruja. *asuprot uro#enosti prava i deduktivnom
zakljuivanju, dominantan je poloaj pisani' izvora u an!losaksonskom
sistemu. Bzvori prava imaju uporednu vrijednost, a konkretna rjeenja donose
se na osnovu sudski' precedenata. U izvore prava spada sudska presuda,
zakon, tj.zakonsko pravo i obiaj. Iommon laD
+/
ili opte obiajno pravo
+/
<. 8vovi, Bommo% La-, )1or%ik 5; u 5odgori!i, 1r. 2-(D2000.
5+
esto se identi$ikuje sa sistemom evropsko! prava u cjelini iako je samo
jedan nje!ov najstariji dio. B pored to! opte! prava en!lesko pravo sadri
jo pisano i zakonsko pravo Fstatute laDG, sistem pravino! prava FecPuitQ
laDG i, prema nekim miljenjima, kanonsko pravo.
U kontinentalnom tipu
+0
prava $ormalne izvore ine opti pravni akti,
a opti pravni akt je onaj koji sadri jednu optu pravnu normu i uslove za
primjenu opte norme na osnovu koje se stvaraju ili iz koje proizilaze
pojedinani pravni akti odnosno pojedinane pravne norme. ,od izvorom
prava se smatra opti pravni akt u $ormalnom smislu. On obezbje#uje
pravnom subjektu izvjesnost kako treba da se ponaa. On se odnosi na
neodre#en broj sluajeva, odnosno na sve sluajeve u odnosu na subjekte i
re!ulie i' na isti nain stavljaju2i i' tako u jednak poloaj.
5.$. 4irar2ija op0ti2 pravni2 akata
4vi opti pravni akti pore#ani su na 'ijerar'ijskoj ljestici. *a vr'u je
Ustav kao najvii pravni akt drave. atim slijede zakoni, opti podzakonski
akti, a u niim 'irar'ijskim redovima su akti drutveni' or!anizacija i
obiajno pravo.
4.1.1. Ustav
9ije ustav je prvi upotrijebio Iiceron. ,otie od latinske rijei
!o%stitutio to znai uredba ili ustav. U rimskom pravu su se nazivali
constitucijom edikti koje su donosili rimski imperatori. Ure#ivali su niz
pitanja koja se odnose na dravnu or!anizaciju i na njeno $unkcionisanje.
+0
<. 8vovi, op.!it., str. 20.-26.
5/
9azlikovala su se u rimskom pravu pravila kojima se ure#uje ustrojstvo
drave Frem publicam constituereG i ostala pravila kojima se ure#uju odnosi
izme#u pojedinaca Fle!is scribereG.
U antikoj $ilozo$skoj misli, kod ,latona i Aristotela srije2u se
de$inicije ustava !rki' dravica, tj. polisa kojima se oznaava pravni akt,
odnosno konkretan sistem dravno! i drutveno! ure#enja polisa tj. !rada
drave. ,o jednom !leditu katolika crkva preuzima ovaj izraz iz rimsko!
prava i koristi !a za svoje propise kojima se ure#uje sistem or!anizacije
crkve.
(ermin ustav se isto koristi za propise koje donosi monar' i ure#uje
njima unutranju or!anizaciju, nain rada i or!ane dravne vlasti dok kod
buroaski' revolucija ovaj termin poprima savremeno, tj. dananje znaenje.
,isani sveano pro!laavani tekstovi ustava objavljuju se najprije u
7n!leskoj, 4A1, 4jevernoj Americi i :rancuskoj, kojima se ure#uju line
slobode i prava pojedinaca, o!raniava vlast i ure#uju odnosi izme#u javni'
vlasti.
,ored ovi' izraza koriste se jo izrazi- or!anski zakon, ustavni zakon,
osnovni zakon, kao u *jemakoj, osnovna norma, a izuzetno u savremeno
doba mo!u se sresti dru!i nazivi, kao to su- Ustavna povelja 1ravna
zajednica 4IK, 1ejtonski sporazum FCi=G, deklaracije kojima se pro!laava
nezavisnost ili ure#uju ljudska prava i tome slino.
Ustav u $ormalnom smislu
+5
je dakle najvii pravni akt koji donosi
poseban or!an po posebnom postupku, dok se u materijalnom smislu
oznaava kao akt kojim se re!ulie ustavna materija, koja se u prvom redu
+5
Uporedi: 8.:'ord'evi, Ustav%o pravo, SA Beograd, 2000.
S.Soko+, Ustav%o pravo, )agre1, 16"6.
0.<i'a%ovi, Os%ovi ustav%og prava, Sara'evo, 1660.
<.#ovi&i, O ustavu, SA, Beograd, 2000.
50
odnosi na ekonomsko ure#enje, or!anizaciju vlasti i me#usobne odnose
izme#u vlasti, kao i na ljudska prava. Ovo s'vatanje ima veliki broj
pristalica i naziva se jo i dravno.or!anizaciono, jer neko ko dri da je to
osnovni akt drave on obu'vata ona pravila kojima se ure#uje stvaranje
prava i iz!radnja pravno! sistema F"elzenG. 1ok >eventajn zastupa
s'vatanje o ustavnosti kojom se uspostavljaju odnosi politike vlasti. ,rema
etvrtom drutveno. ekonomskom poimanju ustav u materijalnom smislu
ine pravila o ekonomskom ure#enju, prije sve!a u svojinskim odnosima u
drutvu. 1odue ovo su socijalistike zemlje koristile iako ima !ledita
daUstav ne treba da re!ulie ekonomske odnose, posebno ne da ustav
liberalno! kapitalizma re!ulie svojinu, ve2 samo da je !arantuje kao i
preduzetnitvo, odnosno slobodno trite.
1akle, ustav je u $ormalnom smislu akt najvie pravne sna!e koje!
donosi ustavotvorni or!an u ustavotvornom postupku u obliku Ustava ili
zakonodavni or!an u posebnom postupku sloenijem od zakona, tako#e u
obliku Ustava. Ustavotvorna vlast je vlast donoenja prvo! ustava dok je
reviziona vlast vlast izmjene postoje2e! ustava koji se obino donosi kao
novi Ustav stare drave u uslovima tzv. kontinuiteta.
Ovom $ormalnom smislu treba dodati pojam ustava u materijalnom
smislu tj. da on ure#uje or!anizaciju najvii' or!ana, naela pravno! poretka
i dravnu or!anizaciju, ali !arantuje i ljudska prava i sredstvo je o!ranienja
FnosilacaG politike vlasti.
4vaka drava ima ustav. 1odue pojedine zemlje su imale ustav u
$ormalnom smislu, dok su !a neke imale samo u materijalnom, kao to je
sluaj @elike Critanije <ag%a Barta Li1ertatum 1210, .a1aas !orpus !t
55
158?, akon o pravima FBi++ o, rig2ts9
(>
15?;. a savremenu ustavnost
,neto vie od dva vijeka ,ustav je postao jedna univerzalna pojava, tako da
se ustavi razlikuju na vrste i meke, zavisno od promjene, kodi$ikovane i
nekodi$ikovane, zavisno od to!a da li su u jednom aktu ili ne, po tome ko !a
donosi na oktroisane FpodareneG, ustavne paktove koje donosi narod sa
vladarem, narodne koje donosi narod neposredno ili preko parlamenta.
(ako#e se ustavi razlikuju prema savremenim podjelama i na Ustave
kontinuiteta i diskontinuiteta, zavisno od to!a da li se donose kao novi ustavi
nove drave ili novi ustavi stare drave.
4.1.2. )ako%
akon ima ire znaenje
+;
. U en!leskom jeziku ostalo je da se pravo
uopte i zakon nazivaju laD, a u dru!im evropskim jezicima se pravo i zakon
terminoloki razlikuju. U :rancuskoj- droit, u *jemakoj rec'te, Btaliji
diritto i le!!e.
akon je poslije ustava najvii pravni akt koji donosi zakonodavni
or!an u zakonodavnom postupku i u $ormi zakona. (o je zakon u $ormalnom
smislu. U materijalnom smislu, to je opti pravni akt kojim se na jedan opti
pravni nain re!ulie jedna drutvena situacija i odnos. &e#utim, mora se
uzeti i materijalni i $ormalni pojam u cjelini.
,ojam zakona se srije2e jo i kod so$ista. *astale su antiteze nomos M
$izis, zakon prirode M pozitivni zakon. 4toiari su poistovje2ivali nomos sa
+8
Op/ir%i'e: Lidi'a Basta A ;++i%er, 5o+iti&koprav%i dokume%t u 4%g+esko',
SA, Beograd,2000.
+;
<. #ovi&i, )ako%i i ?ako%itost, SA, Beograd,2002.
58
kosmikim, univerzalnim, prirodnim zakonima. Iiceron izlae
racionalistiko uenje zakona. (ako je zakon trebalo da bude najvii izraz
razuma. Ulpijan iznosi voluntaristiki stav koji !lasi- )to se vladaru
dopadne ima sna!u zakona.Bdeja optosti zakona se suprotstavlja jo u
rimsko doba ideji privile!ije i pojedinanosti.
4rednji vijek, pitanje sukoba boanski' i zemaljski' zakona,
pravedni' i nemoralni' zakona, tako#e obnavlja, nalaze2i kompromise i
rjeenja u uenju (.Akvinsko!. "onstatacije da zemaljski ne obavezuju
moralno, ali obavezuju pravno, moraju se potovati da bi se izbje!lo zlo.
Bdeja narodne suverenosti izraena u vladavini pravi, kao o optim i prema
svima jednakim normama, a u pravnoj dravi vlasti koja je podre#ena
Ustavu i akonu. Aristotel navodi da u dravi treba da bude suveren zakon.
,rema Aristotelu dru!i uslov dobre drave je da zakon bude pravedan.
4avremeni pojam zakona
+?
je proiziao iz rimske pravne tradicije i
sadri vie elemenata. (o je, poslije ustava, najvii pravni akt, koji mora biti
u skladu sa njim, mora biti objavljen da bi bio dio pozitivno! prava, donosi
!a najvii predstavniki or!an i naje2e sadri vie pravni' normi kojima se
re!ulie jedno podruje vani' drutveni' odnosa.
On se razlikuje od ustava ne samo po nioj pravnoj sna!i ne!o i po
uem predmetu re!ulisanja. Ustav re!ulie naelno sve vrste odnosa, tako da
su ustavne norme apstrakne, a zakon i' rezra#uje konkretno. A u odnosu na
podzakonske akte zakon utvr#uje prava i obaveze dok podzakonski akti, kao
uredbe i pravilnici, u!lavnom konkretizuju prava i obaveze predvi#ene
zakonom.
+?
E2. ;+ei%er, Re!2t Bo%stitutio%t u%d Re!2t Staat, )uri!2 A Logga%a 2002.
5;
4vi zakoni treba da budu $ormalno i materijalno u skladu sa ustavom,
ime se potuje naelo ustavnosti, a nii akti od zakona da budu u skladu sa
zakonom, ime se potuje naelo zakonitosti.
akonodavni postupak ima vie $aza. On je spor i du!otrajan. ,rvo ide
inicijativa, pa predla!anje zakona, zatim treba da se zakon donese i to
najprije izradi nacrt akta koji radi po pravilu @lada ili odbor u ,arlamentu
zaduen za odre#enu djelatnost za koju se zakon predlae. atim, nacrt ide
na javnu raspravu, pa postaje prijedlo! i o prijedlo!u se izjaavanja
,arlament, a zakon usvaja tj. iz!lasava kvorumom- potrebnim brojem
prisutni' i potrebnom ve2inom za donoenje odluke koja obino nije prosta
Fnaroito kod ustavaG. "onano, iz!lasani zakon se objavljuje, a nakon
objavljivanja stupa na sna!u tj. nakon perioda tzv. promul!acije Ftj. vacatio
le!isG.
akoni po sadrini mo!u biti ui i iri,tj. oni mo!u obu'vatiti jedno
podruje drutveni' odnosa. 9azlikuju se i zakonici i kodeksi, kao
=amurabijev akonik, Iod Iivile i Kra#anski *apoleonov zakonik, koji se
nazivaju i kodi$ikacijama. "odi$ikacija je dakle, kada se sve norme jedne
oblasti prava sistematizuju u jedan pravni akt. U Irnoj Kori to je bio
Co!ii2ev Opti imovinski zakonik iz 1;;;. !odine.
4.1.(. Op/ti pod?ako%ski prav%i akti
(o su dravni opti akti koji su nii od zakona, a donose i' izvrni
or!ani, upravni or!ani ili or!ani lokalne samouprave. (o su- uredbe,
pravilnici, odluke i naredbe. Oni imaju zajednike karakteristike- manju
5?
sna!u od zakona, proistiu iz zakona i donose se naje2e radi primjene
zakona.
Aristotel je u djelu ,olitika razmiljaju2i o suverenosti za zakon
rekao da vr'ovna vlast treba da pripada ustavnim zakonima, a nosioci te
vlasti treba da raspolau tom vla2u samo toliko koliko zakonom jesu
ovlaeni jer nije lako optim odredbama obu'vati pojedine sluajeve.
akonske norme esto su odvie apstraktne tako da je potrebno da se
one razrade. akonodavac ovla2uje vladu i ministarstva, a to ovla2enje
moe biti !eneralno ili moe biti specijalno. Keneralno, kada su ovla2eni da
donose te akte uopte, a specijalno, ako se na!laava kada i pod kojim
uslovima je za pojedini zakon potrebno da se donese sprovedbeni propis.
Bma i oni' ustava koji daju vladi, odnosno e$u drave ili ministarstvima
pravo da donose takve podzakonske akte ija je pravna sna!a ravna
zakonskoj, ali se naknadno podnose na potvrdu odnosno veri$ikaciju
zakonodavno! tijela.
(re2a i osnovna kate!orija izvora prava su uredbe
/E
. "ao najvii
podzokonski pravni akti, oni su u materijalnom smislu opti pravni akti, a u
$ormalnom to su akti koje donosi uredbodnovni or!an- vlada, po
uredbodavnom postupku u obliku uredaba. Bmju2i u vidu sadrinu imamo
vie uredbi. ,o nainu utvr#ivanja ovla2enja za donoenje mo!u2e je
razlikovati uredbe za izvrenje zakona i uredbe za sluaj nude. Uredbe za
izvrenje zakona su propisi koje donosi uredbodavni or!an na osnovu
!eneralno! ovla2enja sadrano! u ustavu ili posebno! ovla2enja koje se
utvr#uje zakonom. Uredbu za sluaj nude donosi izvrni or!an, vlada ili
drava u sluaju vanredno! stanja, neposredne opasnosti ili rata. "ad
/E
O tome: <. <arkovi, Uprav%o pravo, 5odgori!a, 2000.
4.5usi, Uprav%o pravo, )agre1, 1666.
8E
protekne to stanje, ona je duna da i' podnese na potvrdu, tj. veri$ikaciju
zakonodavno! tijela. *ije rijetka praksa danas da se esto normiraju
drutveni odnosi, naroito u uslovima krize parlamentarizma i jaanja ulo!e
@lade i ministarstava ,ovim uredbama i to oni odnosi koji spadaju u
materiju zakona. Odluka je naziv za optepravne akte koje donose razni
or!ani, me#u kojima su ,arlament, @lada i ministarstva te or!ani lokalne
samouprave. (ako#e, njima se re!uliu !lavni predmeti iz nadlenosti ti'
tijela, naje2e tijela lokalne vlasti.
*ajvii normativni akt optine je 4tatut optine. ,ravilnik je
zajedniki naziv za mno!obrojne akte dravni' i nedravni' or!ana. On
oznaava izvor prava. ,o svom karakteru je to npr. ,ravilnik o radu matiara
u postupku zakljuenja braka. atim imamo naredbe koje su izvor prava.
*jima or!an uprave re!ulie pojedine situacije na opti nain- npr. *aredba
o o!raniavanju saobra2aja na opti nain za pojedine vrste vozila na
putevima.
Opti podzakonski akti moraju $ormalno biti uskla#eni prvo sa
zakonima, zatim sa Ustavom, ali i me#usobno prema nji'ovoj 'ijerar'iji.
4.1.4. Op/ti prav%i akti dru/tve%i2 orga%i?a!i'a
Opti pravni akti drutveni' or!anizacija ine nedravno ili tzv.
autonomno pravo. (o su u!lavnom statuti, pravila. atim, znaajni izvori
autonomno! prava, mo!u da budu obiajno, crkveno, esna$sko,
me#unarodno tr!ovinsko pravo itd. 4tatut je osnovni opti akt, neka vrsta
ustava pravno! lica. ,ored 4tatuta mo!u biti i dru!i konstitutivni akti, kao
to su pravila, pravilnici, poslovnici o radu pojedini' or!ana, a pojavljaju se
81
i opti kolektivni u!ovori u samom drutvu u koje spadaju oni koji re!uliu
rad sindikata i udruenja poslodavaca uz eventualno ue2e ili posredovanje
drave.
6. Obi9ajno pravo
Obiaj je jedan speci$ian skup pravni' normi
/1
koji predstavljaju
izvor prava i nastaju spontano. 1va su uslova- da se ponaanje ponavlja i da
se pri'vati od strane drutva. 1ru!otrajno istovrsno ponaanje i ustaljena
svijest o obaveznosti takvo! ponaanja su ta dva elementa. (o ponaanje se
izraava $aktikim ponaanjem i usmeno Fiuse no scriptaG. ,onekad se i
zapisuju u zbornicima obiajno! prava da bi drava dala svoju sudsku i
upravnu zatitu. 4amo opti pravni obiaji podravljanjem postaju izvor
prava. Oni su se ranije javljali, ali ima zemalja !dje se i danas javljaju i u
kojima postoji pisano pravo. *aroito su uvaeni tr!ovinski, esna$ski i dru!i
obiaji. *orme se nalaze u tr!ovakim !ildama i recepciji rimsko! prava, ali
i nekim slovenskim zakonicima, varvarskim zakonima ,koji se primjenjuju
na teritoriji neki' zemalja, u 1uanovom zakoniku 1+/?%1+0/ !odine. One
se vremenom odnose na odnose izme#u $eudalaca, na odnose izme#u nji' i
monar'a, na odnose i odnose izme#u tr!ovaca i zanatlija, a u osvit
moderno! doba zamjenjuju se pisanim pravnim aktima- zakonima i
statutima.
Bpak se zadravaju u dvjema ve2im !ranama moderno! prava. 6edna
je me#unarodno javno pravno koje se sporo kodi$ikovalo i poiva na
do!ovoru suvereni' drava, naroio pravo mora, rata, diplomatski'
postupaka. 4 dru!e strane, u samom tr!ovakom pravu i u unutranjem
me#unarodnom pravu tako#e. 1rava nije jedini stvaralac opti' pravni'
/1
R. Luki, So!io+ogi'a, Beograd, 2000.
82
normi. (ako#e, ona se ne protivi tako svorenom pravu ili naelima, odnosno
ko!entnim normama. U me#unarodnom tr!ovakom pravu norme se
stvaraju preko obiaja u odre#enim odnosima koje se nazivaju uzanse, kao
na primjer- luke uzanse, uzanse za promet itaracima, za u!ostiteljstvo itd.
7. Poj+dina9ni pravni akt: poja, i vr1t+
,ojedinani pravni akt je onaj psi'iki akt kojim se dodaje akt volje
koji stvara pojedinanu normu, bilo u cjelini ili djelimino ili stvara uslove
za primjenu pojedinani' pravni' normi
/2
. (o su tekstovi ili usmeni iskazi
koji sadre individualne pojedinane pravne norme ili dio norme za
konkretne odnose imenom i prezimenom odre#eni' subjekata.
Oni se razlikuju na potpune i nepotpune pojedinane pravne norme.
,otpuni pojedinani akti stvaraju oba !lavna elementa pravne norme-
pojedinanu dispoziciju i pojedinanu sankciju. *epotpuni pojedinani akti
stvaraju ili samo pojedinanu dispoziciju ili samo pojedinanu sankciju.
,otpuni se javljaju rje#e u odnosu na nepotpune jer se pojedinana
dispozicija i pojedinana sankcija razlikuju toliko da se zato ovla2enje za
nji'ovo donoenje i primjenu daje razliitim subjektima, npr.sudu za
sankciju, ali je ne sprovodi.
7.$. Vr1t+ poj+dina9ni2 pravni2 akata
/2
<. <arkovi, op.!it., str. 22.-24.
R. Luki, op.!it., str. 112.-114.
8+
,ojedinani pravni akti se u teoriji naje2e dijele na etiri !lavna
tipa- ukaz, sudska presuda, upravno rjeenje i pravni posao.
,rva tri tipa su dravni akti, a pravni posao je privatni akt $iziki' lica,
drutveni' pravni' lica i drave kada ona ne nastupa kao vlast, ve2 kao
u!ovorna strana ravnopravno sa privatnim licima.
1. Ukaz
/+
je pravni akt koji donosi e$ drave i odluuje o poslovima
iz svoje nadlenosti M vri promul!aciju zakona. @eliko je pitanje da li je
ovaj ukaz o promul!aciji pojedinani akt ili se pro!laava zakon koji ima
optu obaveznost. Ali zato ukaz kojim se daje pomilovanje i dodjeljuje
odlikovanje odnosi se na pojedinana lica i to je pojedinani pravni akt. Bako
ima veliku pravnu sna!u, on nije opti jer sadri pravnu normu za konkretan
odnos. Ukaz o pomilovanju sadri ime i prezime odre#eno! zatvorenika.
2.4udska presuda je !lavna. ,resuda je sudski akt. 4udski akt u
$ormalnom smislu je akt koji donosi sud u sudskom postupku u obliku
sudsko! akta, a u materijalnom smislu konkretizuje po pravilu sankciju ili
rjeava spor. Uvijek se sudskim aktom na temelju zakona rjeava neki spor
ili odre#uje sankcija u krivinom, !ra#anskom, tr!ovakom, upravnom,
sudskom ili dru!om postupku. Ona sadri pojedinanu normu kojom
uspostavlja pravne obaveze i ovla2enja strankama, te se njome ili usvaja ili
odbija tuba koja je u postupku pokrenuta.4udskim aktom se izvrava pravo.
>o!iko !ledite je da kako pojedinana norma presuda ima oblik
silo!istiko! zakljuivanja. Ako se tuba usvaja presuda je osu#uju2a ,a
/+
Uporedi: 5.:imitri'evi, Uprav%o pravo, Beograd, str. 122.-126.
R. <arkovi, Uprav%o prvo, Beograd, str. 6.-112.
8/
tueni se obavezuje na neku radnju u korist tuitelja ili mu se odre#uje
kazna. Ako se tuba odbija presudom se utvr#uje da tuitelju ne pripada
ovla2enje. ,resuda se donosi na kraju sloeno! sudsko! postupka. Kreke u
primjeni normi i !reke u sprovo#enju sudsko! postupka stvaraju nezakonitu
$ormalnu ili materijalnu presudu i osnove su za dru!ostepeni postupak,
tj.postupak po albi i za ukidanje presude. Ona se pro!laava usmeno, a
strankama dostavlja u pismenom obliku. Bma etiri obavezna dijela- uvod,
izreku, obrazloenje i pouku o pravnom lijeku.
,oetkom 2E. vijeka naputena su !ledita o sudiji
//
kao o ustima koja
iz!ovaraju zakon. U kontinentalnom evropskom pravu presuda je
pojedinani pravni akt koji se odnosi samo na imenovane stranke, a u an!lo.
amerikom presude vii' sudova postaju izvori prava. @ee2i su za
konkretne strane stiu2i svojstvo opti' pravni' akata, jer postaju obavezan
uzor za donoenje budu2i' presuda. One se zovu sudski precedenti, a nji'
stvaraju vii sudovi u 7n!leskoj, 4A1, "anadi i dru!im bivim en!leskim
kolonijama. (o su takozvane prve presude Fprecedere M pret'oditi u jednom
konkretnoj vrsti odnosaG.
,onekad precedentno pravo je tvrdo i konzervativno, no nije sasvim
tako. astarjele precedente sudije dosta lako naputaju odluuju2i da spor o
kojem presu#uju ne potpada pod sluaj. ,recedenti stvaraju nove ivotu
primjerene precedente. Oni nastaju unutar zakonski' re!ulisani' odnosa, pa
se sudskim tumaenjem moraju odrediti zakonski neodre#eni pojmovi. *eka
sudska tumaenja zakona ra#aju nove precedente.
U kontinentalnom evropskom pravu koje nema precedenta postoji
neto slino. ,resude vr'ovni' sudova predstavljaju izvor prava kao
//
<. #ovi&i, Upored%i ustav%i sistem, 3au&%a k%'iga, Beograd, str. 120.-
140.
80
takozvanu sudsku praksu. (e sudske odluke nijesu $ormalno obavezuju2e,
ali obavezuju autoritetom i one 2e se ipak potovati u budu2im slinim
sluajevima. "ao to se sudski precedenti an!loameriki objavljuju u
posebnim zbornicima, tako se u dravama kontinentalno! prava objavljuju
speci$ikacije sa izborom sudske prakse koje pravnici prate sa velikom
panjom.
7.". Rj+0+nj+ organa uprav+
9jeenje je vrsta upravno! akta kojim dravni or!ani odluuju Fi
nedravniG, na osnovu zakona i dru!i' opti' akata o individualnim stvarima
iz nji'ovo! djelokru!a
/0
.
U takvim odluivanjima primjenjuju se opti pravni akti tj. stvara se
pravo u konkretnim sluajevima, upravnim rjeenjem. (ako se neko
rjeenjem poziva na vojnu slubu, odre#uje mu se razrez poreza, odlazak u
penziju itd.
Ona su tako#e pojedinane odluke nedravni' i javnopravni'
or!anizacija, preduze2a i ustanova kojima se na primjer raspore#uju radnici
na radna mjesta.
Upravni akt u $ormalnom smislu predstavlja akt or!ana uprave koji se
donosi po posebnom pravnom postupku. U materijalnom smislu upravnim
aktom se po pravilu konkretizuje dispozicija. a razliku od pravno! posla
kojim se tako#e konkretizuje dispozicija, upravni akt je autoritativni pravni
akt, to znai da se subjektima name2e odre#eno ponaanje koje sam on
inae ne bi izabrao.
/0
5.:imitri'evi, op.!it., str. 22.-26.
<.<arkovi, op.!it., str. 111.-11".
85
On naelno ima istu strukturu kao presuda i moe se osporavati zbo!
$ormalne i materijalne zakonitosti i to prvo albom viem upravnom or!anu,
a zatim tubom sudu pokretanjem upravno! spora kao spora o zakonitosti
konano! upravno! akta. (ako#e tubom se moe pokrenuti i spor zbo!
2utanja administracije, kada or!an uprave ne2e da donese akt, a nadlean
je i duan da !a donese.
=. Pravni po1ao
,ravni posao je izraz volje jedne, dvije ili vie osoba kojom one ,u
!ranicama koje dozvoljava pravni sistem, zasnivaju, mijenjaju ili ukidaju
neke pravne odnose. ,ravni posao je zasnovan na principu autonomije volje,
u !ra#anskim, obli!acionim, radnim i dru!im odnosima, ali za razliku od
ustava,zakona i podzakonsko! akta privatni subjekat slobodno odluuje 'o2e
li ili ne2e sklopiti pravni posao.
(a sloboda stranaka nastaje kao posljedica naela autonomije volje
koja vlada u privatnom pravu. ,ravni poslove se dijele na jednostrane i
dvostrane, ne$ormalne i $ormalne, teretne i doputene.
6ednostrane i dvostrane zavisno od to!a koliko treba izjava volje da bi
pravni posao nastao. 6ednostrani pravni poslovi su oni za iji nastanak je
dovoljna izjava samo jedne osobe, npr.testament. 1vostrani pravni poslovi i
u!ovori su oni za koje je potrebna sa!lasnost dva ili vie subjekta Fu!ovor o
radu, kupoprodaji, zajmu itd.G. Ovi dvostrani se dalje mo!u klasi$ikovati na
jednostrano obavezne i dvostrano obavezne. "od jednostrano obavezni'
pravna obaveza proizilazi samo za jednu stranu, dok dru!a ima samo pravno
88
ovla2enje Fu!ovor o poklonuG, a dvostrani, npr.u!ovor o kupoprodaji
podrazumijevaju pravne obaveze i pravna ovla2enja za svaku stranu.
1vostrani pravni poslovi se jo dijele na konsensualne i realne.
"onsensualni su oni koji nastaju sa!lasnim izjavama volje, konsensuzom
stranaka, a za realne potrebna je pored sa!lasni' volja jo i predaja stvari, da
bi se realizovao npr. u!ovor o uvanju robe, koji nastaje predajom robe i
do!ovorom o uvanju.
@e2ina u!ovora se valjano sklapa tj.postaje obavezuju2a bilo usmeno
ili ne$ormalno. 1anas se izuzetno trai odre#ena $orma za sklapanje neki'
vani' u!ovora, npr.o prodaji nekretnina. (o je pisana $orma koja nije nikad
stro!o odre#ena, ve2 se u!ovor moe sastaviti slobodno. &e#utim, postoje
tipski u!ovori !dje jedna strana ponudi dru!oj strani !otov tekst, a ona !a
samo potpie ili ne potpie.
Uprkos irini autonomije oni ipak moraju biti sa!lasni, materijalno i
$ormalno, sa zakonima i dru!im optim aktima. U sluaju zakonitosti, sud
moe izre2i sankcije nitavosti ili ruljivosti pravni' poslova zbo!
suprotnosti sa Fstro!imG pravnim normama, zatim, protivljenja moralu, te
pravne zablude ili prinude.
>. Va.+nj+ pravni2 akata
8;
@aenje pravni' akata je nji'ovo svojstvo da obavezuju
/5
. (o znai da
je akt stupio na sna!u i da se subjekti moraju ponaati u skladu sa njim.
Upotrebljava se samo za obaveznost opti' pravni' akata, dok se za
obaveznost presuda i upravni' rjeenja upotrebljava izraz pravosnanost.
Cez obzira na te dileme i probleme, vano je da se obaveznost pravni' akata
odvija nuno u odre#enim vremenskim i prostornim okvirima.
*orma vai u odre#enom vremenu, za odre#enu osobu i na odre#enoj
teritoriji. "ljuni momenti za vremenesko vaenje su kad je pravni akt poeo
da vai i kad on prestaje da vai.
,ojedinani pravni akt je vae2i ako je stvoren od subjekta koji je za
to ovla2en i ako nije ukinut od ovla2eno! subjekta.
&oe da pone da vai nakon isteka odre#eno! roka, nakon
odre#jivanja ili uruenja adresatu, zakljuenjem u!ovora, itd. On prestaje da
vai na mno!o naina. *aje2e, nakon ispunjenja svr'e, pla2anjem poreza
na primjer ili dru!im nainima- propa2u stvari, smr2u subjekta, itd.
)to se opti' pravni' akata tie oni poinju da vae, da obavezuju na
dva naina. akon stupa na sna!u kad sam odredi- odma' nakon isteka
neko! roka ili primjenom !eneralne odredbe da akon stupa na sna!u nakon
osam dana od dana objavljivanja.
1akle, u ovom dru!om sluaju radi se o pozitivno pravnom pitanju i
rjeenje se nalazi u ustavima konkretni' drava.
On prestaje na vie naina- npr.izriitim ukidanjem ili abro!acijom,
kada se donese novi zakon, odnosno kada !a Ustavni sud poniti ili ukine ili
dero!acijom, pre2utnim ukidanjem, tako to novi zakon ukida stari,
naknadni ukida pret'odni i specijalni ukida opti FleL posteriori, leL
/5
Uporedi: R. Luki, op.!it., str. 26.
0. $ukadi%ovi, op.!it., str. 110.
8?
specijalis i leL superiorG. 1alje, dotrajalo2u ili ispunjenjem svr'e ili istekom
roka koji je odre#en u samom akonu. a pravni akt je bitno da je stupio na
sna!u, a za pravni poredak je bitno da je e$ikasan, dakle da se primjenjuje.
On nastaje i opstaje e$ikasno2u. (o znai da prema adresatu sopstveni' i
dispozicioni' sankcija, razlikujemo primarnu i sekundarnu e$ikasnost
pravni' normi.
One su primarno e$ikasne ako se ve2ina ponaa u skladu sa njima,
npr.ako poreski obaveznici pla2aju porez. 4ekundarno su e$ikasne ako se
primjenjuje sankcija protiv prekrilaca pravne norme, npr.protiv poreski'
obaveznika koji nijesu platili porez. ,ravna norma je vae2a ako su je
stvorili nadleni or!ani u od!ovaraju2em postupku, nezavisno od to!a
koliko jeste ili nije e$ikasna. Ukoliko je ta nee$ikasnost i nepouzdanost prava
!lobalni' razmjera, tada postoji stanje tzv. anar'ije bespravlja ili autoritas
iuris, kada se !rubo naruava pravo i autoritet, kao i pravna drava.
,ravna obaveznost ponekad se naziva $ormalno vaenje.
1jelotvornost pravne norme se naziva materijalno vaenje, a pravednost
pravne norme etiko vaenje.
"ad je u pitanju vaenje pravni' akata u prostoru, tu vai teritorijalni i
personalni princip.
(eritorijalno, pravne norme vae na iroj i uoj teritoriji i teritoriji
svi' drava ili nekoliko drava. *pr.na brodovima i avionima vae pravne
norme one drave ije oznake brodovi i avioni nose. (o zovemo
eLteritorijalnost.
,esonalno pravne norme vae na iri i ui kru! adresata. *ajire
vaenje imaju me#unarodne norme koje su upu2ene svjetskom stanovnitu,
svim ili samo nekim dravama svijeta. (ako#e to imaju opte pravne norme
upu2ene cjelokupnom stanovnitvu jedne drave, kao to su norme
;E
krivini', imovinski', porodini' i dru!i' zakona. Ue vaenje imaju one
koje su upu2ene !rupacijama stanovnitva- penzionerima, studentima,
vojnim licima, a najue imaju individualni domen- ukaz, presuda, rjeenje i
pravni posao.
4trano diplomatsko osoblje i dru!a slubena strana lica ne podlijeu
primjeni pravni' normi drave. Oni posjeduju diplomatski imunitet i oni se
nazivaju eL teritorijalnim licima.
?. 8akonito1t pravni2 akata
5=
*aelo le!aliteta znai sa!lasnost u punom smislu svi' pravni' akata i
materijalni' radnji sa akonom kao viim pravnim aktom. :ormalno to
znai da se pravnim aktima zadovolji i potuje $orma.
4ve pravne akte donose subjekti na osnovu ovla2enja utvr#eni' u
zakonu ,koji su nadleni i po postupku koji je propisan te u $ormi koja se
za'tijeva. Ona se obino predvi#a viim pravnim aktima.
(ako presudu u odre#enoj vrsti pravno! spora treba da donese sud,
koji je odre#en akonom o sudovima, stvarno i mjesno nadlean, te u
postupku i $ormi koji su propisani npr. zakonom o krivinom ili parninom
postupku.
&aterijalna zakonitost je za'tjev da sadraji nii' akata, dakle,
'ipoteze, dispozicije, sankcije, budu sa!lasne sa sadrinom vii' pravni'
akata koji re!uliu istu vrstu drutveni' odnosa. *ii pravni akti predstavlju
/8
<. #ovi&i, )ako%i i ?ako%itost, SA, Beograd
<o%tesFie, Le Spirite :e :roit, 5u1+. 5aris, 1660.
;1
konkretizaciju. Ako krivini zakon propie da se za klevetu kanjava
zatvorom od !odine do pet, presuda da bi bila materijalno zakonita mora
odrediti kaznu unutar te !ranice.
,ored $ormalne i materijalne zakonitosti postoji subjektivna i
objektivna zakonitost. Objektivna je ona koju utvrdi od!ovaraju2i nadleni
or!an u propisanom postupku. ,ostoji prije izricanja odluke o nezakonitosti.
(o je jedna injenica, koja je prije izricanja samo neije miljenje.Ona je i
osnova za podizanje tube ili albe, sve do nastupanja pravosnanosti akta
kojim se,zbo! nezakonosti sporni akt ukida. 4ubjektivnom zakonitosti se
iskazuje osje2anje !ra#ana o zakonitosti i nezakonitosti pravno! akta ili
materijalne radnje.
9azlikuju se sankcije koje se izriu prema licima ili prema aktima s
obzirom na razliit stepen povrede zakonitosti. Ako se utvrdi da je jedan
pravni akt nezakonit ,on se ukida, prestaje da vai ili se ponitava. Ako se
radi o teoj nezakonitosti akt se ukida po slubenoj dunosti FeL o$$icioG
povratinim dejstvom tj.ponitava se od samo! trenutka nje!ovo! donoenja
FeL nuncG i briu se sve nje!ove pravne posljedice. (akav akt je dakle
nitavan.
Akt se ukida jer je ruljiv kod blai' oblika nezakonitosti !dje se ne
moe na dru!i nain ispraviti nepravda i zavesti stanje koje je postojalo prije
donoenja to! akta. (ada !ovorimo o ukidanju FeL tuncG, znai ne vai od
tada kad je ukinut. )to se naziva ruljivost pravno! akta. *a taj nain se
obara pravni posao sklopljen npr. u zabludi u po!ledu kvaliteta robe ili ako
je zakljuen pod prijetnjom, prinudom ili kad je u pitanju prevara. ,ravni akt
;2
se smatra nezakonitim tek kada to utvrdi u propisanom postupku jedan vii
or!an koji je za takvo utvr#ivanje nadlean. (o je za opte akte- ustavni sud,
a u upravnom sporu za upravni akt to je upravni sud.
%&AVA VI
PRAV/I SIS('M
;+
$. Poja, i principi pravnog 1i1t+,a
9ije sistem je !rko! porijekla i oznaava or!anizaciju, mnotvo,
sastav, cjelinu, misiju, akciju, rezultat akata. (ako je sistem oznaavao
jedinstvenu, neprotivurjenu cjelinu sastavljenu iz djelova koji su povezani
nekim bitnim svojstvima ili $unkcijom. ,ravni sistem ine !rane prava a
!rane prave su sastavljene iz pravni' normi koje se opet !rupiu u pravne
ustanove ili institute. U 7n!leskoj se pravni sistem nazivase le!al sistem
sistem o, +a-, u :rancuskoj sistem ili di!ue, u Btaliji sistema di giuridi!o, u
)paniji sistema 'uridi!o, sistem e+ dere!o, u *jemakoj reG sistem, re$like
sistem.
"roz istoriju ,sistematizacije prava nalazimo najprije u starom 9imu
kod Kaja u nje!ovoj 3(ripartiraci- +i!a stvari i tuC1e. U RBBB vijeku u
;/
Aristotelovim "omentarima postepeno se javila ideja prava kao jedno!
sistematsko! izdanja. U 15. i 18. vijeku se teorijski i praktino javljaju izrazi
koje koriste razliiti teoretiari- ars, umije2e, podjela, zakoni, !ra#anski
zakoni,i to u djelima Altuzijusa i Codena. U R@BBB vijeku pravni sistem sve
vie dobija savremeno znaenje, pa !a tako Centon naziva sistem o, +a-, Jan
Jak 9uso
/;
u djelu 3Iontract socijal F31rutveni u!ovorG pominje razliite
?ako%odav%e sisteme. Unutar teorije prava =ans "elzena pravo nije kako se
3ponekad kae pravilo, ne!o je skup pravila koji imaju onu vrstu jedinstva
koju mi s'vatamo kao sistem. 4lino stanovite se javlja u okviru !ledita
*orberta Cobija, 9osa i =arta. 4rije2e se tako#e H,akti&ki i+i vertika+%i
pravni sistemI.
1ru!o znaenje izraza nauni sistem odnosi se na sistematizovanje
svi' pravni' normi prema nji'ovom sadraju. &isli se da je pravni sistem
jedna dinamina, lo!ina, sre#ena i neprotivurjena cjelina mno!obrojni'
opti' pravni' normi jedno! pravno! poretka, znai jedne zemlje.
*o, nauni pravni sistem je ukupnost opti' pravni' normi koje
pravna nauka sre#uje u jednu ko'erentnu cjelinu prema svojim obiljejima.
4istematizacija slui da se pravo sazna, da se s'vati i da se protumai. Ona
omo!u2ava otklanjanje protivurjenosti izme#u normi i pravni' praznina.
4ve opte pravne norme kao izvori prava se kvali$ikuju i razvrstavaju u
pravne ustanove, zatim pravne ustanove u pravne !rane, a pravne !rane u
ukupnosti ine pravni sistem i to jedne drave ili pravni sistem jedne re!ije
ili univerzalni sistem.
/;
=.=. Ruso, :ru/tve%i ugovor, 55, Beograd, 2004.
;0
@ie srodni' ustanova se dakle,svrstava u pravne !rane, a sve pravne
!rane ine pravni sistem i to jedne zemlje ili univerzalni pravni sistem ili
re!ionalni npr. evropski pravni sistem. ,ravni sistem se tako zove nauni
pravni sistem s obzirom na to ko !a sistematizuje. =orinzontalni, s obzirom
na predmet i nain, ili $ormalni kad se ima u vidu planski pristup u
normiranju odnosa.
:aktiki nauni pravni sistemi nazivaju se istim izrazom- pravni
sistemi. ajedniko im je to se oba sastoje od pravni' normi. Bzraz
nacionalni pravni' sistema znai jedno mnotvo pravni' normi koje vae u
odre#enom drutvu- istorijskom ili savremenom. ,ravne nauke iz!ra#uje i
izuava nacionalne naune sisteme prava, ali i univerzalne opte teorijske
naune sisteme prava.
". Pravni 1i1t+, i pravni por+dak
U pravnoj literaturi se esto upotrebljavaju sinonimi za pravni sistem.
&e#utim, pravni sistem nije isto to i pravni poredak, jer on ini nje!ov dio.
4 dru!e strane, pravni poredak je iri pojam, jer obu'vata normativne i
$aktike elemente- ono to pravne norme i pravni akti sadre ali i ono to se
u praksi deava, kao konkretni pravni odnos. 1akle, pravni poredak je jedan
vid drutveno! poretka, dok je pravni sistem samo sistem pravni' normi
sastavljen iz srodni' !rana.
;5
)to se principa pravno! sistema tie, ti principi su- ko2+r+ntno1t!
potpuno1t i odr+<+no1t
5?
. (o su stvarna svojstva pravno! sistema ali i
ideali, tj.eljeni ciljevi i vrijednosti pravno! sistema. (o znai da nie pravne
norme moraju da budu skladno povezane, $ormalno i materijalno ,sa viim
pravnim normama, a da sadraj normi isto! ran!a ne bude protivurjean.
(aj odnos ko'erentnosti nii' i vii' pravni' normi potpada pod
pojam zakonitosti. "o'erentnost pravno! sistema je, dakle, jedinstvo izme#u
statike i dinamike pravno! sistema, izme#u opti' i pojedinani' normi,
izme#u nii' i vii' normi. &e#utim, radi se o jednom relativnom jedinstvu,
jer uvijek postoje antinomi ili sukobi unutar prava, pravne praznine, ali i
pravne neodre#enosti.*ie pravne norme nijesu u potpunosti odre#ene viim
pravnim normama. Antinomija znai suprotnost izme#u dvije norme ,pa
svaki pravni sistem postavlja kriterijume za eliminisanje antinomije. Oni se
svode na 'ronoloke, 'irar'ijske i kriterijume specijalnosti. =ronoloki su na
primjer leL posterior dero!at le!i priori Fkasnije pravo ukida pret'odnoG.
atim, leL specialis dero!at le!i !enerali M specijalno pravo ukida !eneralno
i 'ijerar'ijski, leL superior dero!at le!i in$eriori M vie pravilo ukida nie.
)to se tie principa potpuno1ti
6#
, on je jedan od osnovni' principa
evrokontinentalno! prava koji u stvari sprjeava stvaranje pravni' praznina.
*alazi se u tenjama za kodi$ikacijom i s'vatanju da je zakon $eti, a
naroito se to razvilo u okviru kole e!ze!eze, koja je postojala ne tamo !dje
je nastala ne samo u :rancuskoj, ne!o i u Btaliji i *jemakoj.
Ovu ideju o svemo2i drave kritikovao je 7u!en 7rli' u 3,ravnoj
lo!ici, kao i dru!i pisci pluralistiko! s'vatanja- Kurvi, @eber, ,etraiski,
/?
K.@ukadinovi2, op.cit., str. +1..++.
."uli2, op.cit., str. +?.
0E
Op.!it., str. (2.
Op.!it., str. (6.
;8
"arbonije i dru!i. Akt stvaranja prava pripada dravi- vo#i, monar'u,
zakonodavcu, vr'ovnom sudu itd. (a drava bi bila naruena ako bi se uvelo
neko dru!o konkurentno tijelo.
U relativno stabilnijim pravnim sistemima injenica je da nije mo!u2e
sve odnose re!ulisati dravnim pravom, pa postoje stanja koja za'tijevaju da
se pravni odnosi na !enaralan nain i unaprijed normiraju. Bpak, u pravnim
sistemima postoje manji ili ve2i obim pravni' odnosa koji nijesu re!ulisani
osnovnim pravilima, a to su pravne praznine, koje znai da je naruen
princip potpunosti, te da je pravni sistem nekompletan. Bstie se da je pravo
vrlo kompleksno i mobilno. ,ravno su relevantni samo oni odnosi koje je
zakonodavac normirao, te praznine ne postoje- ili zato to je zakonodavac
ravnoduan na sve ostale odnose ili zato to pre2utno kvali$ikuje sve ostale
odnose kao dozvoljene, tj. kao slobodne drutvene odnose.
*o, pravne praznine su ipak predmet nauno! interesovanja. One se
mo!u klasi$ikovati kao poetne i naknadne. ,oetne se javljaju prije
donoenja opte pravne norme, jer je donosilac previdio drutvene odnose a
naknadne nastaju kada tvorac nije predvidio nove drutvene odnose.
1alje se razlikuju na istinske pravne i te'nike pravnepraznine .
Bstinske kada stvarno nijesu re!ulisani odnosi optim pravnim normama, a
te'nike, kada su pravni odnosi re!ulisani normama, ali je to te'niki
nedovoljno.
(akodje, postoji podjela na prave i neprave. ,rave praznine su one
kod koji' je jedan sloeni odnos re!ulisan optom pravnom normom, ali nije
nje!ov sastavni dio. ,rimjera radi, optom pravnom normom re!ulisana je
poslu!a, ali nije re!ulisan rok vra2anja stvari date na poslu!u. *eprave su
one kod koji' cio sloeni odnos nije re!ulisan optom pravnom normom.
;;
U sluajevima kada ne postoji pravni propis o popunavanju pravni'
praznina mora se uzeti u obzir da on postoji pre2utno i posredno. U
razliitim pravnim sistemima navode se sredstva za popunjavanje pravni'
praznina. ,one!dje je to naelo prirodno! prava i obiajno pravo, a ne!dje
sudsko uvjerenje, analo!ija i pravna nauka.
U pojedinim !ranama prava do kraja i bez izuzetka vai princip
potpunosti, tj.naelo zakonitosti. (o je kod krivino! prava u kome ne moe
biti pravni' praznina i u kome vai princip %u+ium !rime% si%e +ege, %u+a
poe%a si%e +ege M nema krivino! djela bez zakona, nema kazne bez zakona.
*ikome se ne moe ni suditi zbo! djela niti odrediti krivina sankcija ako to
djelo i kazna nijesu odre#eni krivinim zakonom.
,rincip odr+<+no1ti
01
koji je tre2e obiljeje pravno! sistema sastoji se
u tome da vie pravne norme treba da preciznije i potpunije odrede sadrinu
nii' pravni' normi. *ii subjekti treba da budu manje slobodni od tvoraca a
da budu izvrioci vii' pravni' normi.
,rincip odre#enosti izraava se razliito u odre#enim pravnim
!ranama. @ie i stroe u krivinom pravu, radnom i $inansijskom, a blae
!dje je osnovni princip autonomija volje, kao to su !ra#ansko, privredno i
obli!aciono pravo. Bdeja apsolutne neodre#enosti u pravnom sistemu,
odnosno nepostojanja vie norme, koja praktino oznaava optost pravne
norme, netana je. Bstovremeno je nepri'vatljiv i dru!i ar!ument,
tj.le!ilistiki, po kome je pravni sistem do kraja ko'erentan i potpun. *ie
pravne norme su stro!o odre#ene i one nastaju prostim izvo#enjem. (ako je
car 6ustinijan zabranjivao komentarisanje 1i!estija, zadravaju2i pravo da
samo zakonodavac ima pravo tumaenja sporni' mjesta. *eodre#enost je
bila kritikovana i u socijolokom i u kulturolokom s'vatanju. Ali i u
01
Op.!it., str. ((.
;?
normativistikoj pravnoj misli su se vidjeli njeni nedostaci. 1a bi se posti!la
ve2a mjera odre#enosti i ve2a pravna si!urnost predvi#ena su brojna
sredstva. Bz!ra#enost i preciznost pravni' pojmova, savreno zakonodavna
te'nika, nauno i kritiko ispitivanje normi, odnosa i vrijednosti, autoritet
vii' or!ana, sudska praksa, struno i opte obrazovanje pravnika, pravna
svijest te vii kvalitet jezika prava i tako dalje.
3. 'l+,+nti pravnog 1i1t+,a: pravn+ u1tanov+! pravn+ gran+ i
obla1ti
,ostoje razlike u s'vatanjima ta ini pravni sistem
02
. ,o jednima !a
ine pravne ustanove i institucije i pravne !rane. ,o dru!ima, ine !a tri
elementa i ovo pravno s'vatanje je naje2e, a to su- opte pravne norme ili
izvori prava, pravne ustanove ili institucije i pravne !rane.
Bma s'vatanja da postoji i etvrti element, tj.kardinalne !rupe prave,
to jest pravna podruja ili oblasti. &iljenja smo da ta podjela postoji, tj. ta
klasi$ikacija, ali ne radi se o podjeli unutar sistema, niti o elementima
sistema prava, ve2 se pojedine !rane i pojedine oblasti !rupiu metodoloki i
teorijski na javno i privatno pravo, me#unarodno i unutanje pravo, itd
0+
.
(a klasi$ikacija dakle ne postoji unutar sistema, ne!o je vie nauna.
,ravne norme se povezuju u pravni sistem po svojoj vanosti, to jest one
koje vae ine pozitivno, tj.vae2e pravo. U toku povezivanja pravni' normi
u pravni sistem utvr#uje se da li one vae ili ne. ,rije to!a se utvr#uje
nji'ova pravna sna!a, tj.'ijerar'ija. *akon vaenja , ispituje se nji'ova
konana sa!lasnost sa !ledita pravne sna!e.
02
R.Luki, op.!it., str. 112.
0+
0.$ukadi%ovi, op.!it., str. 117.
?E
,oetni element ini opta pravna norma, odnosno izvori prava.
*ji'ovim povezivanjem dobija se pravna ustanova. (ako na primjer, postoji
ustanova braka, svojine, u!ovora, naknade tete, dravljanstva, krivino!
djela itd. ,ravna ustanova
0/
je dakle skup pravni' normi kojima se re!ulie
jedan istovjetni sloeni drutveni odnos. ,ravne ustanove mo!u biti
razliito! obima, pa razlikujemo ire i ue, nie i vie. (ako je kupoprodaja
ua i nia u odnosu na ustanovu u!ovora, a u!ovor je nii i ui u odnosu na
ustanovu pravni' akata, kao pojedinani pravni akt. ,ovezivanje vie
srodni' pravni' ustanova i institucija ini pravnu !ranu.
3.$. Pravn+ gran+
(.1.1. 5o'am prav%e gra%e
,ravna !rana je ira jedinica klasi$ikacije pravno! sistema
00
. @ie
srodni' pravni' ustanova se !rupiu u jednu cjelinu prema istim pravnim
naelima i sainjavaju pravnu !ranu.
(e pravne ustanove, kako smo rekli, re!uliu srodne odnose koji
spadaju u jednu oblast drutveno! ivota. (ako na primjer, !ranu porodino!
prava sainjavaju srodne pravne ustanove- braka, starateljstva, porodice,
usvojenja itd., koje su svrstane prema istim osnovnim naelima. Ako se iste
ili sline pravne ustanove !rupiu prema razliitim naelima, onda one
sainjavaju istu pravnu !ranu. (ako, ako su imovinski odnosi re!ulisani na
0/
B.*o/uti, op.!it., str. 110.
00
R.Luki, op.!it., str. 120.
0.$ukadi%ovi, op.!it., str. 110.
?1
principu autonomije volje kao slobodni odnosi u!ovaranja, radi se o
!ra#anskom pravu, ali ako se na te iste odnose primijeni princip prinude,tj.
ako nema autonomije volje ,onda se oni svrstavaju u dru!u !ranu prava, bilo
upravno! ili krivino! prava.
*ajznaajnije !rane prava su ustavno pravo, !ra#ansko, porodino,
krivino, upravno, privredno Ftr!ovako, radno, sudsko, socijalno,
$inansijsko, medjunarodno privatnoG itd.
a razliku od !rane prava postoje i oblikuju se naune discipline koje
izuavaju te !rane prava. One se piu sa velikim slovom. (ako postoje-
Ustavno, Kra#ansko, 4udsko, 4ocijalno, ,orodino pravo kao nastavno
naune discipline, koje se izuavaju na $akultetima, akademijama i slinim
institucijama.
,ozitivno pravne nauke su one koje imaju za podlo!u vae2u !ranu
prava, tj.sistem normi koji re!uliu jednu srodnu oblast, dok su istorijsko
pravne nauke one koje izuavaju pravo koje ne vai.
U pravnoj nauci postoji podjela na !rupe prava koje neki zovu
osnovnim ili kardinalnim !rupama, pravnim oblastima ili podrujima. (ako
se itav sistem dijeli na javno i privatno, materijalno i $ormalno,
me#unarodno i unutranje i dravno i autonomno pravo. Od zemlje do
zemlje ima razlika u izuavanju ovi' disciplina i u nji'ovom !rupisanju.
(.1.2. $rste prav%i2 gra%a
@rste i broj pravni' !rana zavise od tradicije i taj broj nije de$initivan.
avise i od okolnosti- od pravne kulture, politiki' institucija, razvijenosti,
ukljuuje li se drava ili ne i tsl.. Ali, obino se smatra da su to moderni
?2
pravni sistemi- Ustavno, Kra#ansko, 4tvarno, "rivino, Upravno, 4udsko
pravo.
U1tavno pravo
67
ini jednu od najstariji' !rana prava. Ono ini skup
pravni' normi kojima se re!uliu or!anizacija drave, ekonomsko ure#enje
ili svojinski odnosi i poloaj pojedinca odnosno nje!ova ljudska prava.
"orijen ustavno! prava potie iz antiko! perioda i iz Aristotelovi' Antiki'
ustava, ali je naziv novije! porijekla i nastao je u 1; vijeku kada su donijeti
moderni ustavi u velikom broju zemalja 7vrope i Amerike. On obu'vata
pravna pravila, konvencije i obiaje koji su nastajali i prije $ormalno!
donoenja ustava. Ovom !ranom prava se re!uliu osnovni politiki odnosi,
najve2im dijelom izraeni u politikoj vlasti a $ormulisan je u dokumentu
koji se zove Ustav.
Ustavno pravo se tako#e razlikuje od srodni' disciplina, tj.materija
koja ini predmet Ustavno! prava, Fmateri'a !o%stitu!io%is9, nije ista to i
Ustavna politika, Ustavna sociolo!ija, Ustavna istorija, !dje se ustavnoj
tematici prilazi sa dru!i' stanovita. Ustavna istorija prouava evoluciju
politika ,ciljeve koji se ele posti2i u ustavnim institucijama, sociolo!ija
pojava i procesa koji se obavljaju preko ustavni' institucija.
Ono se moe pojaviti kao opte ustavno pravo, kao Uporedno ustavno
pravo i kao ustavno pravo, tj.vae2e pozitivno ustavno pravo. Opte ustavno
pravo ima za cilj prouavanje ustavni' institituta na opti i apstraktan nain,
,ozitivno prouava ustavni poredak jedne zamlje, a Uporedno ustavno
pravo upore#uje norme i ustavne institute razliiti' poredaka kako bi se
vidjele slinosti i razlike.
4avremeni ustav obu'vata tri !rupe odredbi. Odredbe koje sadre
uoptenu sutinu konstitucionalizma, zatim e$ektivnu vladavinu u odre#enoj
05
Op.cit., str. 121.
?+
dravi i speci$ine karakteristike zajednice za koju se ustav donosi. (ako on
utvr#uje osnovna naela i principe ljudski' sloboda i prava, ekonomsko!
ure#enja, or!anizacije vlasti, dravne i teritorijalne or!anizacije, ustavnosti i
zakonitosti i postupak promjene ustava.
%ra<an1ko pravo
08
je jedno od najstariji' i najiz!radjeniji' pravni'
!rana. Ona vodi porijeklo iz 9imsko! prava. U 9imskom pravu ono je
pokriveno privatnim pravom i podjelom prava na javno i privatno. Ono je
!rana pravno! sistema koja re!ulie robne, imovinske i odnose izme#u
pravni' subjekata. *jime se ure#uju prava i ovla2enja pravni' subjekata u
odnosu na stvari, injenje, imovinu ivi' i umrli' lica. Kra#ansko pravo ine
norme opte! dijela koje se tie stvarno!, obli!aciono!, nasljedno! i
autorsko! prava. U okviru ,andektne podjele !ra#ansko pravo obu'vata sve
ove etiri !rane.
,rimjena normi u optem !r#anskom pravu sadri vie karakteristika.
One se primjenjuju na sve !ra#ansko pravne odnose, stvarnopravne,
obli!acione i dru!e. Ovim normama se odre#uju svojstva i sposobnosti
potrebne subjektu da bi uestovao u pravnim odnosima. (re2e, ove opte
norme odre#uju ta je potrebno ispuniti da bi izjava volje pravno! subjekta
stvorila eljene posljedice, da bi nastalo pravo, nastala pravna obaveza,
prenos, promjena ili prestanak. Hetvrto, ove opte norme odre#uju ta 2e biti
ako ti' uslova za ostvarivanje volja nema, na koji nain subjekat smije da
vri ili titi svoja prava Fsamopomo2, sudska zatitaG i kojim o!ranienjima
Fzabrana zloupotrebe prava, zastarelost, rok, uslovi i dru!oG podlijee
subjekat prava- pravo na vrenje i zatitu prava. U 9imskom pravu vlada
naelo ravnopravnosti i naelo autonomije volje pravni' subjekata.
08
Op.!it., str. 122.
?/
Autonomija volje omo!u2ava dispozitivne pravne norme, dakle, one koje
adresat moe, ali ne mora da primjenjuje. Osnovne pod!rane Kra#ansko!
prava su- 4tvarno, Obli!aciono pravo, *asljedno pravo i Autorsko pravo.
4tvarno pravo je jedan odsjek, odnosno !rupa Kra#ansko! prava
kojim se ure#uju odnosi izme#u pravni' subjekata s obzirom na stvari. Ovo
pravo re!ulie ovjekovu vlast nad predmetima, dakle, svojinu, odre#uje ta
on smije da ini,a ta ne, zatim dravnu ustanovu, slubenost, pravo
zalo!a , 'ipoteku, realne terete, pravo !ra#ana i stambeno pravo.
Obli!aciono pravo
0;
je jedna pod!rana Kra#ansko! prava koja ure#uje
odnose izme#u subjekata s obzirom na neka injenja koja oni slobodnom
voljom, odnosno pravnim poslovima sprovode ili koji proizlaze iz priinjene
tete. Ono ima u vidu ovjeka kao uesnika ekonomski' odnosa koji sklapa
u!ovor, dakle u!ovorno pravo, ali ure#uje i dru!e odnose povodom injenja
Fkoje je dunik obavezan da izri povjeriocu zbo! naknade tete,
neosnovano! bo!a2enja, itd.G.
Obli!aciono pravo
0?
je re!ulativni sistem koji ure#uje privredne
odnose. On omo!u2ava pravno prenoenje imovinski' dobara sa jedno!
subjekta na dru!o!, radi zadovoljenja lini' i drutveni' za'tjeva.
Obli!aciono pravo omo!u2ava pravno or!anizovani promet imovinski'
prava. *orme obli!aciono! prava stvaraju relativna prava i obaveze koje
djeluju samo inter partes, a ne prema svima M me#u dunicima i
povjeriocima. Obli!aciono pravne ustanove su brojni u!ovori i odnosi
naknade tete. @e2ina u!ovora je odre#ena zakonom. (o su kupoprodaja,
zajam, zakup, u!ovor o djelu itd. ali se mo!u stvarati i novi u!ovorni oblici
pod uslovom da nijesu nemoralni ili da nijesu protivpravni. Od!ovornost za
0;
Op.!it., str. 124.
0?
S.<i+adi%ovi, O1+iga!io%o pravo, 5odgori!a, 2000.
?0
tetu koja je prouzrokovana na stvarima i pravima dru!i' lica ima za
posljedicu sankciju- naknada tete, povra2aj u pre#anje stanje ili pla2anje
naknade, tj. odtete.
/a1lj+dno pravo
7#
je jedna pod!rana koja se bavi testamentalnim ili
zakonskim naslje#ivanjem, tj.ona ure#uje odnose izme#u subjekata nakon
smrti. 1akle, ovo pravo ure#uje odnose naslje#ivanja izme#u nasljednika,
zakonski', nuni', testamentalni' s obzirom na imovinu ostavitelja. Ono
odre#uje kakva su ovla2enja ono!a koji ostavlja da rasporedi imovinu za
sluaj svoje smrti i ure#uje odnose me#u nasljednicima. "oje su osnovne
ustanove *asljedno! prava< (o su zakonsko naslje#ivanje i testament kao
jednostrani pravni posao iz koje! proizlazi testamentalno naslje#ivanje dok
iz zakona proizilazi zakonsko i nuno naslje#ivanje.
Autor1ko pravo
7$
je pod!rana Kradjanasko! prava kojim se ure#uje
odnos izme#u autora, tj.stvaraoca du'ovni' tvorevina, izjava, likvni',
muziki' i dru!i' djela i nji'ovi' korisnika. Ova zatita intelektualno!
stvaralatva stoji u tijesnoj vezi sa razvojem ljudske kulture i drutvenim
pro!resom. Ovdje se titi lini, ali i drutveni interes. *astanak Autorsko!
prava vezuje se za pronalazak tamparije, a ona datira jo iz 10. vijeka. ,rvi
zakon o Autorskom pravu donijet je jo u 7n!leskoj 18E?. !odine BopJ
rig2t a!t. U svijetu su poznata dva velika sistema autorsko pravne
zatite.6edan je tzv.kontinentalni sistem, za stanje subjektivno! autorsko!
prava ne za'tijeva se ispunjenje neki' posebni' $ormalnosti. 1ru!i sistem,
tzv. BopJ rig2t sistem za sticanje zatite autorski' prava predvi#en je niz
$ormalnosti.
5E
L'. *adi, 3as+'ed%o pravo, 5odgori!a, 1666.
51
:.Rado%'i, Autorsko pravo, 5odgori!a, 2007.
?5
@rivi9no pravo
7"
je !rana pravno! sistema koje! ine pravne norme,
kojima se tite najznajanije drutvene vrijednosti. Ona odre#uju krivina
djela, krivinu od!ovornost i krivino pravne sankcije, tj.kazne kao i dru!e
mjere koje se primjenjuju prema uiniocu krivino! djela.
U nauci postoje brojni pokuaji da se de$inie "rivino pravo. Ono je
de$inisano kao skup dravni' propisa na osnovu koji' se na bi2e krivino!
djela nadovezuje kazna kao pravna posljedica. Bli, krivino pravo u
objektivnom smislu je skup pravni' propisa na osnovu koji' drava izrie
kaznu.
Ono se dijeli na op/ti i pose1%i dio. Opti dio ima za predmet
prouavanje opti' odredbi, zajedniki' za sva krivina djela, izvrioce i
sankcije. ,osebni dio ima za predmet prouavanje posebni' krivini' djela.
&oe se re2i da ni u jednoj ni u dru!oj oblasti prava ne postoji takva razlika
izme#u jedno! i dru!o! dijela. Opti dio obu'vata pojam krivino! djela,
drutvenu opasnost djela, radnju, posljedicu, uzronost i protivpravnost kao
elemente djela, odre#enost krivino! djela u zakonu, kao bi2e krivino!
djela, objekat, subjekat, neznatnu drutvu opasnost, zatim, elemente za
iskljuenje od!ovornosti, kao to su- nuna odbrana, krajnja nuda, sila i
prijetnja. atim, pokuaj i sticaj krivini' djela, krivinu od!ovornost
uopte, sauesnitvo, vrste kazni, odmjeravanje kazni, posebne mjere
bezbjednosti, itd.
,osebni dio sadri re!istar krivini' djela i predvi#eni' sankcija za ta
djela. (ako se sistem posebno! dijela krivino! prava svodi na klasi$ikaciju
krivini' djela u odre#ene !rupe i kate!orije, a zatim na odre#ivanje
52
:.Radu+ovi, *rivi&%o pravo, 5odgori!a, 2007.
?8
unutranje sistematike u okviru ve2 utvr#eni' !rupa i kate!orija krivini'
djela.
a krivini delikt i krivine sankcije vai naelo zakonitosti- %u+um
!rime% si%e +ege, %u+a poe%a si%e +ege. nai, niko ne moe biti osu#en za
djelo koje nije predvi#eno zakonom kao takvo, niti mu biti odredjena
krivina sankcija ako to nije predvi#eno zakonom. 6edini $ormalni izvor je
zakon ,za norme krivino! prava. One ne djeluju retroaktivno. *ije
doputeno ire tumaenje krivino! djela putem ar!umenta a !o%trario i%ili
analo!ije. "rivino pravne odredbe sve u jednom aktu uobiajeno se
nazivaju krivinim zakonikom.
Upravno pravo
73
je skup normi koji odre#uju or!anizaciju, podruje
djelovanja postupak rada i nain nadzora i od!ovornosti subjekata koji
obavljaju upravne poslove.
Upravna podruja su vrlo iroka. Od vo#enja matini' knji!a i
evidencije, preko policijski' i inspektorski' poslova, komunalni',
vodoprivredni' odluka, do zdravstva, socijalne si!urnosti, kolstva i kulture.
Upravno pravo de$iniu pojedinci kao dio pravno! sistema koji re!ulie
or!anizaciju dravne uprave, or!anizaciju javne uprave, djelatnost javne
uprave, sredstva kojim javna uprava raspolae i kontrolu nad zakonito2u
rada javne uprave.
,ored upravno! prava postoje i norme koje se odnose na upravni
po1tupak. (o su norme koje odre#uju nain rada nosioca upravne djelatnosti
u donoenju upravni' akata. Upravni postupak sadri pravna sredstva za
pokretanje i pravne ljekove, kojim adresati mo!u pobijati prvostepene
5+
<.<arkovi, Ugovor%o pravo, 5odgori!a, 2006.
?;
upravne akte. U pravne ljekove spada alba protiv upravno! akta koja se
upu2uje viem dru!ostepenom or!anu- upravnom.
,ostoji i tuba protiv upravno! akta koji se u upravnom sporu upu2uje
sudu. (ubom se pokre2e upravni spor, a upravni spor je ustvari spor o
zakonitosti jedno! konano! upravno! akta. U Upravno pravo spada i
,rekrajno pravo koje ini skup normi koji odre#uju delikte manje opasnosti
kojima se odre#uju blae kazne. a ,rekrajno pravo nadlean je podruni
or!an, a posebni or!an uprave- prekajni sud i sudija za prekraje.
Upravnu djelatnost javno! karaktera obavljaju dravni or!ani.
&e#utim neke poslove obavljaju i nedravna pravna lica, kao to su kolske,
univerzitetske, zdravstvene, privredne i dru!e ustanove.
U pod!rane Upravno! prava spada- Or!anizacije dravne uprave,
,ravo dravni' slubenika, Upravni postupak, ,rekrajno pravo, ,ravo
lino! statusa Fdravljanstvo, matine knji!e, line ispraveG, Upravno pravo
s obzirom na stvari Fnacionalizacija, ekstproprijacija, komasacijaG,
Bnspekcijsko pravo, pravo or!ana unutranji' poslova, @ojno pravo itd.
Sud1ko pravo je zajedniki naziv za sve pravne norme kojima se
ure#uje or!anizacija pravosu#a, to jest- sudova, javno! tuilatva,
specijalno! tuioca i advokature.
,od ovim pravom se oznaava i nain postupanja u sudu prilikom
rjeavanja !ra#anski', krivini' i upravni' sporova i dru!i' predmeta.
Ove norme postupka su u!lavnom ko!entne prirode, detaljne i veoma
su esto kodi$ikovane u jedinstvenim zakonicima za svaku vrstu sudski'
postupaka. ,rema vrsti sudski' sporova postoje pravne norme za Kra#anski
postupak, "rivini postupak, Upravno sudski postupak ali i za izvrne
postupke u okviru ovi' postupaka.
??
*orme gra<an1kog 1ud1kog po1tupka ine pravna pravila koja
re!uliu zatitu imovinski' i statusni' Fbrani', radno pravni', imovinski' i
dru!i'G ovla2enja !ra#ana pred sudskim or!anima. One se dijele na norme
parnino! postupka, norme vanparnino! postupka, parnino! !dje ima
spora, parnino! !dje nema spora i norme Bzvrno! postupka.
,arnini postupak je onaj postupak kada postoji spor izme#u !ra#ana
ili !ra#ana i neki' dru!i' subjekata Fpravni'G u po!ledu prava i obaveza.
@anparnini se koriste u postupku pred sudom u nespornim stvarima Fosnov
naslje#ivanja, pro!laenje nestale osobe za umrlu, utvr#ivanje razlo!a za
davanje dozvole za sklapanje braka maloljetnim licima i tome slinoG.
*orme , Bzvrno! postupka odnose se na prisilno izvrenje presuda i
upravni' odluka.
*orme @rivi9nog po1tupka
75
su ona pravna pravila koja uredjuju
postupanje pred sudovima kada se rjeava o odre#enoj krivinoj stvari, to
jest kada postoji osnovana sumnja da je neka osoba poinila krivino djelo.
1akle, postupak izricanja sankcije koji ima vie $aza- predistrani,
istrani postupak, raspravu, odluivanje i donoenje odluke.
Upravno 1ud1ki po1tupak
76
ini skup pravni' normi koje ure#uju
postupak pred sudovima u sluaju upravno! spora M upravno sudski
postupak, a upravni spor je spor o zakonitosti jedno! konano! upravno!
akta koji je povjeren jednom posebnom or!anu koji se zove upravni sud ili
!a vre posebna odjeljenja u okviru redovni' sudova.
U svim ovim sudskim postupcima $ormiralo se nekoliko znaajni'
naela. ,rocesni', koji su inae maksimum zatite prava. (o je- naelo
o$icijelnosti kojim se odre#uje da tuilac po slubenoj dunosti preduzima
5/
:.Radu+ovi, op.!it.
50
<.<arkovi, op.!it.
1EE
krivino !onjenjeO naelo akuzatornosti, ili optuno naelo, po kome se
krivini postupak pokre2e samo na za'tjev ovla2eno! tuioca, javno!,
dravno! ili privatno!. atim, naelo slobodne ocjene dokaza, !dje sudija
slobodno ocjenjuje vrijednost izvedeni' dokaza. 4udija, dakle, nije vezan
$ormalnom istinom, ne!o utvr#uje materijalnu istinu.
On cijeni dokaze, za razliku od an!losaksonsko! prava u kojem
postoji $ormalna istina, !dje priznanje praktino znai presudu.
1alje, pretpostavka nevinosti, znai da se okrivljeni smatra nevinim
sve dok se pravosnano ne dokae nje!ova krivica M i% du1io pro reo: u
sumnji slobodan.
*aelo kontradiktornosti odre#uje da okrivljenom treba omo!u2iti da
se izjasni o svakom navodu optunice, ime se osi!urava nje!ovo pravo na
odbranu.
,o naelu neposrednosti i usmenosti, sud svoju presudu zasniva samo
na onim injenicama koje su pred sudom neposredno dokazane i usmeno
iznijete u javnosti. (ako#e, !lavna rasprava pred sudom je javna.Bzuzetno se
javnost moe iskljuiti radi - odavanje tajne, javno! reda, zatite morala i
interesa maloljetnika kao i zatite interesa drutvene zajednice.
Radno pravo
77
ini skup pravni' normi koje ure#uju zasnivanje
radno! odnosa, uzajamna prava i obaveze subjekata u radnom odnosu,
disciplinsku od!ovornost na radu, prestanak radno! odnosa i radna prava
koja su posljedica radno! odnosa.
Ovo je !rana pravno! sistema koji sadri norme- o naelima
or!anizacije rada, o ure#enju radni' odnosa, zasnivanja i prestanka prava po
osnovu rada i u vezi sa radom, od!ovornosti radnika i ostvarivanju nji'ovi'
prava.
55
$.Bra'i, Rad%o pravo, Beograd, 2000.
1E1
U samom poetku razvoja 9adno pravno je pripadalo Kra#anskom
pravu. Bz nje!a se posebno izdvaja 1ocijalno pravo koje re!ulie ne samo
pravo line i zdravstvene zatite, invalidsko i penzijsko osi!uranje radnika,
ve2 i pravo naknade radnika za vrijeme nezaposlenosti, pravo
prekvali$ikacije i dokolovavanja radnika, pravo na djeji dodatak, pravo na
trajk i dru!a prava iz radno! odnosa.
*orme 9adno! prava u savremenom drutvu potiu iz tri vrste izvora-
iz dravni' akata- ustava i zakona i iz autonomni' akata koje stvaraju
do!ovorom radnici i poslodavci, kao na primjer kolektivni u!ovor o radu ali
i iz me#unarodni' pravni' akta, tj. me#unarodni' konvencija koje donosi
&edjunarodna or!anizacija rada ili 7vropska unija.
Porodi9no pravo
7=
je !rana prava koja ure#uje porodicu i porodine
odnose. *ju ine norme koje ure#uju odnose izme#u lanova porodice,
izme#u brani' dru!ova, izme#u nji' i djece, izme#u usvojioca i usvojitelja,
kao i odnose starateljstva. Hine !a etiri pod!rane- brano, roditeljsko, pravo
usvojenja ili adopcije i pravo starateljstva.
Crano pravo ine pravne norme koje re!uliu uslove i nain
sklapanja braka, uzajamna prava i dunosti brani' dru!ova, nji'ove
imovinske odnose, vanbranu zajednicu FkonkubinatG, ponitaj ili razvod
brak.
9oditeljsko pravo ine pravne norme koje re!uliu ovla2enja i
obaveze izme#u roditelja i djece, liavanje roditeljski' prava, utvr#ivanje i
osporavanje oinstva i poloaj vanbrane djece.
,ravo usvojenja ine pravne norme koje re!uliu uslove i nain
usvojenja djece, ovla2enje i obaveze izme#u usvojitelja i usvojioca i
prestanak usvojenja.
58
R.*ora, 5orodi&%o pravo, 5odgori!a, 2010.
1E2
,ravo starateljstva ine pravne norme koje re!uliu zasnivanje
starateljstva, ovla2enja i obaveze staratelja prema osobi pod starateljstvom i
prestanak starateljstva.
M+djunarodno privatno pravo
7>
ini skup pravni' normi koje ure#uju
privatno pravne norme sa elementima inostranosti u kojima se prvenstveno
rjeavaju sukobi zakona ili kolizione norme i nadlenosti dva ili vie pravni'
sistema.
,rvi je upotrijebio taj izraz 1;+/., predsjednik @r'ovno! suda 4A1,
poslije e!a je taj izraz pri'va2en kako u praksi, tako i u radovima dru!i'
pravnika.
One se nazivaju me#unarodnim zbo! nji'ovo! speci$ino! svojstva u
kojem postoji elemenat inostranosti, a privatne su zbo! to!a to re!uliu
!radjansko pravne odnose, stvarno pravne, nasljedne, statusne ili
obli!acione odnose izme#u pravni' subjekata koji mo!u biti doma2i ili
strani dravljani, odnosno doma2a ili strana pravna lica, a povod spora nalazi
se na stranoj dravnoj teritoriji.
*ajvaniji elementi odnosa od koji' zavisi nastanak sukoba, prava tj.
kolizije i nje!ovo rjeavanje jesu dravljanstvo, mjesto !dje se stvar nalazi,
mjesto zakljuenja pravno! posla, mjesto izvrenja pravni' i protivpravni'
radnji itd.
,ored ovi', postoje i (rgova9ko pravo! Saobraajno i Ainan1ij1ko
pravo
7?
. (rgova9ko pravo ini skup pravila or!anizacije i djelatnosti
tr!ovaca. (r!ovako ili privr+dno pravo je !rana prava koja ure#uje pravni
poloaj i pravne poslove i od!ovornost subjekata koji se bave tr!ovakim i
irom prirodno pravnom djelatno2u. *ajprije se pojavljuje u
5;
<a'a *osti <a%di, <ed'u%arod%o privat%o pravo, 5odgori!a, 2006.
5?
0.5avi A #ek%i, ;i%a%si'sko pravo, 5odgori!a, 2010.
1E+
srednjovjekovnim italijanskim !radovima i kao staleko pravo, ali se izdvaja
u ranoj renesansi.
U trgova9ko, pravu ostali su mno!i pravni pojmovi i pravne
ustanove !ra#ansko! prava, ali me#u njima postoje i znaajne razlike.
(r!ovako pravo pored dispozitivni' normi sadri i ko!entne tj.imperativne
norme o posebnim statusima tr!ovaki' pravni' subjekata, kao i neke
speci$inosti pravni' subjekata koji se pro$esionalno bave tr!ovakom i
irom privrednom djelatno2u.
4ubjekti tr!ovako! prava su tr!ovaka drutva- donika drutva sa
o!ranienom od!ovorno2u, javna drutva itd., zatim preduze2a, zadru!e,
razni oblici privredno! udruivanja i tr!ovci kao $iziki subjekti prava.
6edan dio to! prava ine norme dravno! porijekla ko!entne prirode, a dru!i
dio ini slobodna normativna tvorevina sami' subjekata.
Ovo autonomno (r!ovako pravo moe biti u%utra/%'e i+i
meKu%arod%o, a ine !a- uzanse ili tr!ovaki obiaji i brojne tr!ovake
klauzule stvarane od uesnika u tr!ovakom prometu. 4porove i prekraje
koji nastaju povodom (r!ovako! prava rjeavaju posebni sudovi koji se
zovu tr!ovaki ili privredni sudovi. Ono pokriva iroko podruje
ekonomski' odnosa i ima vie pod!rana kao- &e#unarodno tr!ovako
pravo, ,ravo tr!ovaki' i dru!i' drutva, ,ravo vrednosni' papira Fmjenica,
ek, dionica itd.G, ,ravo industrijsko! vlasnitva Fpatent, licenca, uzorak, i!,
model itd.G, ,ravo nelojalne konkurencije, (uristiko pravo itd.
Saobraajno pravo ini skup pravni' normi koji odredjuju nain,
or!anizovanje i odvijanje drumsko!, eljezniko!, pomorsko! i vazduno!
prevoza ljudi i roba. Ono se izdvojilo iz (r!ovako!, tj. ,rivredno! prava, a
sadri statusne i u!ovorne norme. 4tatusnim se re!uliu ovla2enja, obaveze
i prestanak subjekata koji se bave privrednom djelatno2u, a u!ovorne
1E/
norme re!uliu pravne poslove izme#u subjekata kao davalaca i korisnika
uslu!a u saobra2aju.
Ainan1ij1ko pravo ini skup pravni' normi koje ure#uju odnose
prikupljanja, raspodjele i troenja sredstava radi $inasiranja javni' djelatnosti
i $inansisko! poslovanja pravni' osoba, naroito radi javno! nadzora nad
pribavljanjem i troenjem nji'ove imovine.
:inansijsko pravo se dijeli na dvije osnovne pod!rane- &onetarno
bankarsko pravo i ,ravo javni' $inansija. &onetarno bankarsko pravo ine
norme o nastanku, vrenju ili prestanku bankarski' aktivnosti sa novcem.
,ravo javni' $inansija ine norme o sastavljanju, iz!lasavanju i ostvarivanju
budeta, te norme o javnim zajmovima ili o razrezivanju i naplati poreza.
/ova grana prava je 7koloko pravo,tj. e%viro%me%ta+ +a-, koje ini
skup pravni' normi koje tite vrijednosti prirode i prirodno! ambijenta,
urbano! i ruralno!, neop'odno! za ovjekov opstanak. Ona je nastala u 2E
vijeku kao pravni od!ovor zatite ivotne sredine od te'nike i te'noloke
civilizacije. Ovu !ranu prava ine norme koje se odnose i re!uliu zatitu tla,
mora, rijeka, obradivo! zemljita, panjaka, biljni' i ivotinjski' vrsta i
urbani' uslova ivota.
(ako#e postoji i Izborno pravo
=#
kao skup pravni' normi kojim se
re!uliu prava i dunosti uesnika o izborima koji mo!u biti parlamentarni,
predsjedniki, lokalni. ,ored to!a, Bzborno pravo ini skup pravila koja
uredjuju postupak izbora i nji'ov tok. U Bzborno pravo spadaju i pravila koja
ure#uju izbornu !eometriju i koja se odnose na principe i pravna pravila po
kojima se obrazuju izborne jedinice. 1akle, na izbornu te'niku i izborni
sistem u cjelini. *ajzad, izborna pravila ine i pravila koja re!uliu sam
nain !lasanja.
8E
$.5avievi, 8?1ori i i?1or%o pravo, 5odgori!a, 200".
1E0
3.".Obla1ti Bili grup+C prava
(.2.1. #av%o i privat%o pravo
,odjelu prvi put na javno i privatno pravo pominje 1omicije Ulpijan,
razlikuju2i prema interesu dvije velike razliite katero!ije. ,rivatno koje titi
privatne interese Fius privatumG i 6avno koje titi javne interese Fius
publicaG. Ovu podjelu usvaja kasnije &onteskije nazivaju2i javno pravo
politikim pravom, tj.pravo koje re!ulie odnose koji vladaju i nad kojima se
vlada, dok je ,rivatno pravo po njemu civilno pravo, pravo izme#u !radjana.
Ovo nje!ovo razlikovanje poiva na subjektima. "od javno! prava
subjekt je drava, a kod privatno! prava to su pojedinci i nji'ovi me#usobni
odnosi. *o, ova podjela ne moe biti sasvim pri'vatljiva jer i drava moe
biti subjekt u privatno pravnim odnosima, na primjer kod kupoprodaje, a ta
!ranica javno! i privatno! nije ni dovoljno vrsta.
>eon 1i!i i =ans *elzen, kao i marsistika teorija prava ne!iraju ovu
podjelu na javno i privatno. "ao najpri'vatljivije mjerilo za podjelu prava na
javno i privatno naje2e se usvaja kriterijum vlasti. U javno spada sve ono
to je imperativno! i autoritativno! karaktera kojim drava name2e svoju
volju dru!im subjektima Fpla2anje poreza, sluenje vojno! roka, izdravanje
kazne zatvoraG.
(o !dje su uesnici ravnopravni, a u odnose se ulazi dobrovoljno, sa
obavezama koje samostalno i slobodno odre#uju zajedno sa dru!im
subjektima, spada privatno pravo. 6avno pravo ine sljede2e !rane- Ustavno,
1E5
Upravno, :inansijsko, 4udsko, "rivino, a privatno- Kra#ansko i ,rivredno,
(r!ovako pravo zasnovano na principu autonomije volje.
&e#utim, za pojedine !rane prava - Kra#ansko procesno i
&edjunarodno privatno, moe se re2i imaju mjeovite subjekte i karakter.
Or!anizacija i $unkcija sudova okviru Kra#ansko! procesno! prava je javno
pravo, a pitanje prava parniara je privatno pravo.
&edjunarodno privatno pravo dijelom spada u privatno sa elementima
autonomno! prava, a dijelom u javno pravo. U javno pravo spada pitanje
dravljanstva i poloaj stranaca. 4ukob zakona se odnosi na privatno pravo
bez obzira to esto nije mo!u2e konsekventno izvriti podjelu na javno i
privatno, kao i zbo! to!a to se za raz!ranienje ove dvije !rane
upotrebljavaju najrazlaijitija mjerila. *o, ova podjela ima pozitivne
saznajne aspekte.
(.2.2. <ateri'a+%o i ,orma+%o pravo
&aterijalno pravo odre#uje pravo i dunosti subjekata, ali i sankcije
za sluaj prekraja dispozicije !radjanina, suprunika, roditelja i djece,
vlasnika kao i dravno! or!ana.
Ova podjela je prema nainu na koji su ,u pravnim normama,
sadrinski re!ulisani prava i obaveze. *orme koje odre#uju oblike, naine i
sredstvo realizacije materijalno! prava u sluaju prekraja, ine $ormalno ili
procesno pravo. :ormalno pravo se naziva procesnim poto sadri postupak
realizacije materijalno! prava.
(ipino materijalno pravo su Kra#ansko i "rivino, a procesno-
Kradjansko procesno pravo, "rivino procesno pravo, itd. &aterijalno i
!ra#ansko procesno pravo su medjusobno povezani i zavise jedano od
1E8
dru!o!, to posebno vai za procesno pravo jer ono samostalno ne moe
postojati bez materijalno! prava.
*eki smatraju da je ova po#ela vjetaka. Bpak ona ima svoje utemeljenje
iako esto $ormalno pravo sadri odredbe materijalno! prava i obrnuto.
(.2.(. U%utra/%'e i med'u%arod%o pravo
,odjela na Unutranje i %e!unarodno pravo
81
potie iz podjele
svijeta na drave. "ako sam naziv kae, Unutranje pravo je u stvari pravo
jedne drave. 1ok je &e#unarodno pravo &e#unarodno javno i
&e#unarodno privatno pravo.
,od &e#unarodnim javnim pravom se podrazumijeva skup normi
koje re!uliu odnose izme#u me#unarodni' subjekata, tj.izme#u drava i
dru!i' me#unarodni' or!anizacija, kao to su Or!anizacija ujedinjeni'
nacija, &e#unarodna or!anizacija rada, U*BI7: itd.
&e#unarodno privatno pravo, vidjeli smo, re!ulie privatno pravne
odnose sa elementom inostranosti pred kojim se prvenstveno postavlja
pitanje rjeavanja sukoba zakona i nadlenosti dva ili vie pravna sistema.
(o su !ra#ansko pravni, porodini, prirodno pravni, radno pravni odnosi sa
elementom inostranosti. &e#unarodno privatno pravo je u stvari unutranje
pravo jedne drave kojim se rjeava kolizija koja nastaje izme#u unutanje!
prava pojedini' drava. *pr. u sluaju zakljuenja braka izmedju
:rancuskinje i *jemca u *jemakoj, koji je sud nadlean kada se oni
81
0.$ukadi%ovi, op.!it, dio os+o%'e% %a kategori?a!i'u i k+asi,ika!i'u
pro,.0.$ukadi%ovi
1E;
razvode na brodu sa zastavom konije tzv,je$tine zastave u vodama
&alajsko! ar'ipela!a ili nasle#ivanje Btalijana u Cel!iji itd.
4vaka drava donosi kolizione norme za rjeavanje sukoba zakona u
privatno pravnim odnosima sa elementom inostranosti, a one se nalaze u
njenim mno!obrojnim zakonima, !ra#ansko procesno! ili radno! prava.
,odjela na me#unarodno i unutranje javno pravo izaziva u teoriji
mno!obrojne sporove. 4porno je pitanje nji'ovo! medjusobno! odnosa.
*esu!lasice postoje oko pravne prirode me#unarodno! prava
82
. 1a li je ono
pravo uopte ili nije.
&onisti istiu jedinstvo unutranje i medjunarodne dimenzije prava, a
dualisti smatraju da postoje dva pravna sistema, jedan pored dru!o!.
U po!ledu odnosa me#unarodno! i unutranje! prava, dakle
razlikuju se monistika i dualistika s'vatanja. &onistiko se dijeli na dvije
velike teorijske pozicije- primat unutranje! prava ili primat me#unarodno!
prava. ,o primatu unutranje! prava Fetatistiki monizam Keor!a 6elenikaG
me#unarodno pravo postoji ako !a drava priznaje. 1ru!i stav o primatu
medjunarodno! prava, npr. me#unarodni monizam >eona 1i!ija
8+
,
"elzena
8/
, zastupa stanovite da je me#unarodno pravo superiorno u odnosu
na unutranje pravo. &oramo re2i da danas u uslovima evropski' inte!racija
ovaj stav dolazi do izraaja.
1ualizam, naroito zastupaju njemaki i italijanski pisci pozivistike
orjentacije F>aband, AncelotiG. ,rema njima, akti unutarnje! prava vae na
teritoriji dotine drave, dok akti me#unarodno! prava vae na teritoriji neke
82
0.$ukadi%ovi, op.!it.
8+
L.:igi, op.!it., str. 60.
8/
.. *e+se%, op.!it., str. 10.-12.
0.$ukadi%ovi.po.!it.
1E?
drave tek poto i' ona rati$ikuje, tj. potvrdi ili pozakoni, kada oni postanu
dio unutranje! zakonodavstva.
U savremenoj optoj teoriji prava i teoriji me#unarodno! prava
razlikuju se tri dominanta stava o ovom odnosu- 1. primat me#unarodno!
prava, 2. primat unutranje! prava i +. radikalna odvojenost me#unarodno! i
unutranje! prava koja se razlikuju kao dva posebna sistema prema
predmetu, subjektima i izvorima.
&e#utim, sobzirom na vrijeme u kome ivimo, vrijeme evropski'
inte!racija i !lobalizacije, te stalni' potresa na $inansijskom tritu,
anar'ino! razvoja telekomunikacija, pove2ane ulo!e ratova koji u
posljednji' 0E !odina nijesu prestajali osuje2uje, svaki iskljuivi od!ovor na
ovo pitanje. ,ostoji jedna snana tendencija, da me#unarodno pravo daje
si!urniju zatitu pojedinca u odnosu na dravnu vlast i od same drave. (ako
se moe re2i da ovo pravo ima prioritet i suprematiju tj. iznad je unutranje!
prava.
(.2.4. :rCav%o i auto%om%o pravo
Dr.avno pravo ine norme koje stvara i name2e dravni or!an
80
, a
autonomno je jedan ili vie sistema normi koji ne stvaraju iskljuivo dravni
or!ani, ne!o dru!i drutveni subjekti.
Ono moe biti u ve2oj ili manjoj mjeri zavisno ili nezavisno od
drave. Ono koje ja zavisno, autonomno pravo , postoji samo ako se
nedravne pravne norme donose po ovla2enju ili u prirodnim okvirima
dravni' normi i ako su za'tjevi iz nedravni' normi zati2eni dravnom
sankcijom.
80
R.Luki, op.!it., str. 22.-26.
11E
*ezavisno autonomno pravo ili apsolutno autonomno pravo postoji
ako su za'tjevi i sankcije iz autonomni' normi slobodne tvorevine razliiti'
drutveni' subjekata. Autonomno pravo je imalo dominantnu ulo!u u
srednjovjekovnoj 7vropi koja je za to jedini primjer i to kroz obiajno pravo,
srkveno pravo, pravo $eudalne !ospode, korporativno pravo, statutarno
pravo. &e#unarodno tr!ovinsko pravo je danas oi!ledan primjer
autonomno! prava.
Obi9ajno pravo
85
ima veliki broj znaenja. *aje2e taj pojam
obu'vata mnotvo pravila u odre#enoj drutvenoj sredini, nastali'
spontanim ponavljanjem i u kojima se ustalila svijest o obaveznosti takvo!
ponaanja. *jima se re!uliu mno!i odnosi, imovinski, or!anizacije i odnosi
vlasti. "ako postoji otar sukob interesa, esto dolazi do sporova u ovoj
oblasti. ainteresovani pojedinci se obra2aju posebnoj vrsti sudova koji
izriu sankcije za prekraj. 4ankcije se izvravaju dobrovoljno i uz pomo2
prinude.
Drkv+no pravo predstavlja skup pravila ponaanja, oni' kojima se
re!uliu spoljni i unutranji odnosi vjerski' zajednica. Ono je bilo istovjetno
sa dravnim pravom. B danas postoje drutva sa od!ovaraju2im sistemima u
kojima su mno!i drutveni odnosi re!ulisani svetim k%'igama i reli!ijskim
normama. ,ostoji princip odvojenosti crkve od drave, odnosno drave od
vjerski' zajednica. U svim tim sluajevima ispravno je !ovoriti o Irkvenom
pravu, kao pravu jer je ono obezbije#eno dravnom sankcijom. Irkveno
pravo je isto or!anizaciono pravo poto re!ulie odnose jedne sloene
drutvene or!anizacije. U ovom sluaju se radi o neadekvatnoj podjeli
termina jer je ovo pravo preuzeto iz vremena jedinstva crkve i drave.
85
R.Luki, op.!it., str. 110.-121.
0.$ukadi%ovi.po.!it.
111
Pravo ;+udalaca predstavlja ukupnost prava koje je vailo na
pojedinim $eudima i koje je proisticalo iz pravno priznati' ovla2enja,
pravosudni', radni', $inansijski' i dru!i'. Ono se zasniva na obiajnom
pravu, ali i na carskom, kraljevskom, kao i na crkvenom pravu.
@orporativna prava predstavljaju ue pravne podsisteme, kojima su
se pojedine pro$esionalne zajednice npr. u zanatstvu, tr!ovini, univerzitetu,
samoor!anizovale u korporacije, ce'ove, !ilde i dru!a udruenja, re!uliu2i
samostalno u okviru dravno!, crkveno! i komunalno! prava svoje radne,
disciplinske i trine odnose. U ovom sluaju sama udruenja iz!ra#uju
autonomna pravila ponaanja, ure#uju ne samo svoje unutranje odnose,
ne!o i odnose koji se javljaju na tritu predvi#aju2i sankcije, sudove i
or!anizovana izvrenja u sluaju nji'ovo! krenja.
Statutarno pravo vodi porijeklo iz $eudalizma kao teritorijalno
upravno pravo, oznaava se i lokalnom upravom pojedino! roda ili oblasti
kojom se samostalno re!uliu pitanja vlasti, or!anizacije i odnosa izme#u
!ra#ana. Ako je dolazilo do spora i sukoba predvidjeni su sudovi i sankcije
kao i postupak za izvrenje.
U savremenim drutvima ponovo jaa pravni pluralizam. *a primjer u
me#unarodnoj tr!ovini, u ,+<unarodno, trgovin1ko, pravu. U
me#unarodnom tr!ovinskom pravu se norme stvaraju autonomno, tj.preko
obiaja u odre#enim odnosima, ali i or!anizovano kroz sistematizovanje i
objavljivanje, kao uzansi Fti'i' u!ovora, $ormularni' u!ovora, opti' uslova
postojanjaG.
U sluaju krenja i spora za autonomne norme me#unarodno!
tr!ovinsko! prava postoje sankcije i or!ani za rjeavanje novonastale
112
situacije, arbitrae i tome slino. 7$ikasnost se naje2e obezbje#uje raznim
vrstama sankcija koje sami subjekti uspostavljaju.
,ored ovi' unutranji' autonomni' prava postoje me#unarodna
autonomna prava, prava me#unarodni' or!anizacija, teritorijalni' i
neteritorijalni'. *eteritorijalne su pored OU*- &e#unarodna or!anizacija
rada, &e#unarodna potanska unija, &e#unarodni crveni krst i tako dalje.
&e#u teritorijalne izdvajamo 7vropsku uniju koja danas donosi vrlo
znaajne prinudne pravne akte i koja sve vie lii na savez drava,a ak je i
pokuala da donese Ustav 7vrope. 1ok su u prolosti autonomni pravni
poreci sa izuzetkom crkve i me#unarodno! tr!ovako! prava djelovali u
okviru ili podre#eni manjim pritiskom drave, danas ulazimo u $azu kada
drava sve vie djeluje u okvirima nedravni' pravni' poredaka. *aravno, to
znai ne samo promjenu koncepcije prava, ve2 i promjenu koncepcije
drave, kao iskljuive suverene or!anizacije. 4uverenost se sve vie naputa
u uslovima evropske inte!racije i to dobrovoljno u korist dobrobiti koje
inte!racija donosi.
,ravni pluralizam me#unarodno! tipa na!riza etatistiko pravo
jednako kao i suverena vlast. ,ravnim poretkom smatra se koe!zistencija u
istom politikom polju razliiti' pravni' sistema koji se kombinuju i koji se
esto me#usobno suprotstavljaju. ,ravni splet koji nastane ovakvim
ukrtanjem predstavlja $enomen inte!raliteta za koji je naroit primjer
7vropska unija.
5. Savr+,+ni pravni 1i1t+,i
>>
88
<.#ovi&i, $e+iki prav%i sistemi, Beograd, 2001.

11+
Crojne su klasi$ikacije savremeni' pravni' sistemima. ,o jednima
razlikuju se zapadni, kolektivistiki i reli!iozni sistemi. 1ru!i !rupitu
pravne sisteme u osam $amilija- roma%sko, %ordi'sko, so!i'a+isti&ko,
%'ema&ko, !ommo% +a-, is+amsko, 2i%du i pravo :a+ekog istoka.
Huveni komparativista 9ene 1avid dijeli sve pravne sisteme na etiri
velike !rupe- roma%sko-germa%ski tip, !ommo% +a-, re+igi'sko-tradi!io%a+%i
tip i kategori'e so!i'a+isti&kog prava.
"ate!orija so!i'a+isti&kog prava ima mali znaaj nakon raspada
4449.a i komunistiki' reima u Bstonoj 7vropi
8;
. 1anas postoji velika
'etero!enost izme#u drava unutar te !rupe, pa je teko identi$ikovati jedan
zajedniki model. *o, na osnovu slinosti i istovjetnosti naje2e se danas
razlikuju slede2i sistemi- evropsko kontinentalni, an!losaksonski, islamski,
'indu, kineski i japanski pravni sistem. Oni se dalje mo!u dijeliti u
pod!rupe. 7vrokontinentalni na romanski i !ermanski,a an!losaksonskom
treba dodati pravni sistem 4A1, pa se moe osnovano !ovori o
an!loamerikom pravnom sistemu.
'vrop1ko-kontin+ntalni pravni 1i1t+, je nastao recepcijom rimsko!
prava. U njemu dominira pisano i kodi$ikovano pravo. 1akle, sve norme su
!rupisane u zakonicima koji su rezultat stvaralake ulo!e zakonodavstva.
*o, u vr'u piramide stoji ustav, zatim zakoni, pa podzakonski akti tj.
uredbe, dok je ulo!a pravni' obiaja i sudske prakse veoma mala. 4udska
praksa ne predstavlja izvor prava, ali $aktiki sve vie utie na ponaanje
sudova, dok su obiaji pomo2ni izvori prava i nalaze se na dnu 'irar'ijske
ljestvice u odnosu na pisane izvore. Ono vai u kontinentalnoj 7vropi i u
>atinskoj Americi.
8;
S.:arma%ovi, )em+'e u tra%?i!i'i, 5odgori!a, 2002.
11/
Anglo1ak1on1ki pravni 1i1t+, se razvijao postupno i potpuno
samostalno, skoro bez uticaja rimsko! prava. (o je pravni sistem 7n!leske,
)kotske, @elsa, a izvan 7vrope 4jedinjeni' Ameriki' 1rava i raniji'
en!leski' kolonija.
Ono nije kodi$ikovano, ono nastaje djelovanjem sudova uz pomo2
precedenata, tj.sudski' odluka. 9jeenja najvii' sudova zasnivaju se na
obiajima i pravinosti Fe!FuitJ +a-G ili na zakonima i predstavljaju sudske
precedente po kojima se donose odluke u slinim budu2im sluajevima. (e
presude najvii' sudova u svojoj ukupnosti ine precedentno pravo koje je
izvor prava u an!losaksonskom pravu.
a an!losaksonsko pravo se kae da u njemu dominira !ommo% +a-
>6
u vidu zajedniki' obiaja. (o je nepisano ili opte pravo. Ovaj termin je
suprotan terminu statute +a- koji oznaava pravo proisteklo iz zakonodavne
aktivnosti.
9azlike koje suprotstavljaju evropsko.kontinentalni i an!losaksonski
sistem na odre#eni nain, postepeno nestaju s obzirom da i u
an!losaksonskom pravu zakon dobija na znaaju, posebno u onim oblastima
koje nijesu ure#ene normama !ommo% +a-, na primjer akcionarska drutva
itd.
Oni se pribliavaju i time to sudska praksa ima znaajnu, $aktiku
ulo!u ujednaavanja naina na koji postupaju sudovi u evropsko
kontinentalnom pravnom sistemu. 1anas ovo pribliavanje dobija jo jedan
vid. *aime, @elika Critanija kao lanica 7vropske unije podvr!ava se sve
vie direktnoj primjeni pisano! prava kontinentalno! tipa.
8?
<.8vovi, op.!it,str.26.
110
U praksi postoje znaajne razlike izme#u pojedini' pravni' sistema
koji pripadaju an!losaksonskom tipu. *a primjer izme#u sistema 4A1
;E
u
kome postoji pisani ustav kao najznaajniji izvor prava i u kojem zakoni
imaju znaajnu ulo!u s obzirom na $ederativni oblik dravno! ure#enja, i
7n!leska koja nema ustav i !dje su obicaji !lavni izvor prava.
I1la,1ki pravni 1i1t+,i
>$
. a muslimane u A$rici, Bndiji i 1alekom
istoku postoji tijesna veza izme#u vjere i prava. ,ravilan drutveni poredak
moe biti samo onaj koji je zasnovan na reli!iji i tradiciji koja vremenom
postavlja zadatke i obaveze, a ne daju subjektivna prava. Klavni izvori ovo!
prava su N*ura%L,L su%etN Fili tradicijaG, Nis2ma u+ umetN Fsa!lasnost
islamski' naunika po izvjesnom pitanjuG i Nki'asN Fpropisi izvedeni na
osnovu analo!ijeG. Bzvor je reli!ijsko pravo, to je nje!ovo osnovno obiljeje.
Ono se naziva i erijatsko pravo. 1olazi od turske rijei erijat, to znai
pravac, put koji Ala' ukazuje ljudima uivo. ,oslije vjerski', erijatsko
pravo obu'vata i krivine i !ra#anske zakone i razlikuje se od adeta
zasnovano! na obiajnom pravuznai sunet.
4indu pravni 1i1t+,
;2
. =indu pravo ,kao islamsko, zasniva se na
obiajima i reli!iji. U Bndiji pored 'indu prava postoji i nacionalno pravo
inspirisano en!leskim !ommo% +a- sistemom. =indu pravo je pravo 'indu
zajednice koje vai prevas'odno u linim i porodinim pravima u Bndiji i
dru!im zemljama Azije i A$rike. =indu razlikuje nauku o pravednom i
nauku o korisnom Fkao nauku o u!odnomG. ,ojmovi o subjektivnim pravima
su kao i u islamskom pravu. ,oto pravila =indu prava re!uliu prevas'odno
;E
<.8vovi, op.!it.str.(0.
;1
0.$ukadi%ovi, op.!it.str.1(2.
;2
0.$ukadi%ovi, op.!it.str.1((.
115
line i porodine odnose, najve2i dio dru!i' drutveni' odnosa se re!ulie
nacionalnim indijskim pravom.
@in+1ki pravni 1i1t+,
;+
se razvijao bez strano! uticaja. "ina je du!o
ivjela u izolaciji. Osnovna ideja poretka je zasnovana na uenju "on$uija,
kosmikom redu do!a#anja prema kojem na emlji moe da postoji
'armonija ako ponaanje ljudi od!ovara prirodnom poretku. Osnovna ideja
poretka je dakle "on$uijevo uenje.
*a!li drutveni razvoj u posljednji' nekoliko decenija doveo je do
donoenja niza zakona u oblastima koje uopte nijesu bile re!ulisane pravom
ili su bile re!ulisane podzakonskim aktima interno! karaktera- krivini
zakon, zakon o krivinom postupku, zakon o dravljanstu, zakon o
!ra#anskom postupku. *a taj nain "ina je otvorila put iz!radnji pravno!
sistema sa znaajnom ulo!om pisano! prava.
Eapan1ki pravni 1i1t+,
;/
predstavlja mjeavinu razliiti' pravni'
sistema. Oblast privatno! prava pripada !rupi romansko.!ermansko! tipa
pravno! sistema,s obzirom da je 6apanski !ra#anski zakon iz 1;?;. donijet
po u!ledu na *jemaki !ra#anski zakon, ali sa izvjesnim elementima iz
:rancusko! Iode civile.
U oblasti javno! prava do dru!e polovine 2E. vijeka vidan je uticaj
prava 4A1.a. 9ecimo recepcija sudske kontrole ustavnosti akona F6udicial
9evieDG, po kojoj sudovi ocjenjuju da li su zakoni u skladu sa Ustavom.
&e#utim i pored vidno! strano! uticaja 6apan je zadrao niz ustanova,
uvaju2i svoj nacionalni identitet, ostaju2i vjeran toj tradiciji, naroito u
porodinom i nasljednom pravu rjeavanjem sporni' situacija van suda ili
;+
0.$ukadi%ovi, op.!it.str.1((.
;/
0.$ukadi%ovi, op.!it.str.1(7.
118
mirenjem u takozvanim vansudskim poravnanjima koja se praktikuju i u
savremenim tr!ovakim i dru!im komercijalnim sporovima.
1inamika pravno! sistema se o!leda u nje!ovim promjenama
evolutivnim i revolucionarnim. 9evolucionarnim sa nasiljem, a evolutivnim
postepenim promjenama koje mo!u biti destruktivne ili konstruktivne,
kojima se neto raz!ra#uje ili se neto stvara. (e promjene mo!u biti u
kontinuitetu ili u diskontinuitetu. &o!u se obavljati le!alno ili le!itimno.
>e!alno po slovu ustava i zakona ili le!itimno po volji odre#eni' subjekata
iako se ne mora potovati ustav i zakon.
*o, i novi sistemi nijesu oslobo#eni tradicije. U novom pravnom
sistemu ostaju neukinuta i neka subjektivna prava koja i dalje vae, tzv.
steena subjektivna prava. a!arantovana steena subjektivna prava nije ni
mo!u2e svrsis'odno ukinuti. 1akle, tradicija i novi izazovi okvir su za
pravo.
11;
%&AVA VII
S(VARA/E' I PRIME'/A PRAVA
11?
$. Stvaranj+ prava
$.$. Poja, ,+toda 1tvaranja prav
4tvaranje prava je prvi stupanj jedinstveno! procesa .,rvo se stvara
pravo, zatim se tumai i na kraju primjenjuje.
&etodi stvaranja prava su pravno te'niki postupci pomo2u koji' se
drutvenim odnosima daje pravna $orma. ,ravna $orma ili oblik je sve ono
to pravo dodaje obinoj, nepravnoj stvarnosti kako bi je pretvorila u pravnu.
Klavni zadaci i svojstva pravno te'niki' metoda su jasno2a,
preciznost i !ipkost pravni' normi. 6asno2a znai neposrednu razumljivost.
,reciznost je u tijesnoj vezi sa jasno2om. One moraju biti precizne kako bi
se tano mo!lo odrediti ponaanje subjekata. Kipkost znai nji'ovu
svojevrsnu $leksibilnost, prila!o#enost konkretnim ivotnim sluajevima i
nji'ovu promjenljivost
;0
.
$.". Vr1t+ ,+toda 1tvaranja prava
9alikujemo dva osnovna metoda- spontano i tzv. svjesno plansko
stvaranje prava s obzirom na ue2e svijesti ili svjesne aktivnosti ovjeka.
Obino se smatra za nesvjesno da je to stvaranje prava iz obiaja, obiajno
;0
<.5opovi, 5rav%o %ormira%'e,op.!it.str.26.
12E
pravo. 4ubjekt koji stvara pravo nije svjestan da !a stvara, ali !a ipak stvara,
kao to nema nikakav unaprijed stvoren plan da !a stvara
;5
.
U toj koncepciji obiajno pravo mora imati neke socijalne
pretpostavke. Ono mora imati optu primjenu, ono mora imati du!o trajanje,
mora postojati svijest ili uvjerenje o ispravnosti obiaja i o nji'ovoj
pri'vatljivosti Fopinio juris sine necetitatisG.
9azlikuju se dvije $aze u procesu stvaranja obiajno! prava. ,rva $aza
je stvaranje obiaja od strane drutva, a dru!a je sankcionisanje to! obiaja
od strane drave.
,ostoje tri naina koja ukazuju kako obiaj postaje izvor prava. ,rvi
nain je sankcionisanje obiaja, kad drava pozitivno pravnom normom
propie da 2e dravni or!an za pojedine sluajeve da primijeni obiaje.
1ru!i, sankcionisanje obiaja vidljivo je u nainu na koji dravni or!ani, u
prvom redu sud, postupaju prilikom primjene prava. On poinje da
primjenjuje sankcije zbo! nepotovanja obiaja. B tre2i nain, sankcionisanja
obiaja se sastoji u prenoenje sadraja obiajno! u pisani izvor, to se
naziva kodi$ikacijom obiaja.
Obiaj stvara zakon, tj.pravo. bo! to!a je vrijedno s'vatanje da
obiaj predstavlja zajedniki pret'odni oblik u kome se pravo i moral sadre
jo nerazvijeni i razdijeljeni.
4vjesno stvaranje prava ima dva dijela
;8
- pripremni i !lavni dio.
,ripremni obu'vata sve postupke da bi se dolo do $ormiranja pravni'
normi, a !lavni dio ini nomote'nika, tj. $ormulisanje pravni' normi, bilo na
opteapstraktnom, bilo na pojedinano konkretnom nivou.
;5
<.5opovi, 5rav%o %ormira%'e,op.!it.str.((.
;8
O tome: S.B+ago'evi, op.!it., str. 22.
0.$ukadi%ovi, op.!it., str. 120.
121
*ajzad, tri su osnovne metodoloke napomene u vezi postupka
svjesno! stvaranja prava. ,rvo, u zavisnosti od to!a kako se s'vata pravo,
tako se pristupa i postupku nje!ovo! nastajanja. Ako se pravo posmatra
normativistiki, onda je to sloen proces, a ako se !ovori o stvaranju prava u
sociolokom smislu tada se ispituju socijalni inioci. ,ostoji e$ektivna veza
izme#u nji' i pravni' normi u po!ledu- sadraja, pravne sna!e, otrine
sankcije i $orme.
4ocijalni inioci koji djeluju na stvaranje prava se dijele na-
subjektivne i objektivne. 4ubjektini inioci su sve svjesne akcije koje
pojedinci ili socijalne !rupe u okviru procedure ili van nje preduzimaju, da
bi uticali na konano uobliavanje pravne norme. ,od objektivnim iniocima
se podrazumijevaju svi dru!i inioci koji nijesu neposredno svjesna
socijalna akcija, ve2 prirodni inioci- drutveno stanje, drutvena podjela
rada, vrijednosni sistem, itd. "onano, u postupku stvaranja spada u velikoj,
a moda, i u presudnoj mjeri aktivnost i vrsta tvorca prava. (vorac prava
moe biti drava ili autonomni subjekt stvaranja prava, tako da se u ulozi
stvaraoci prava dijele ne dravne or!ane i dru!e subjekte.
". Pravni ,oniza, i pluraliza,
,o ,oni1ti9ko, 12vatanju
;;
prava pravo je u cjelosti proizvod
drave, dok po plurali1ti9ko, ima vie stvaraoca prava, a to nije jedino
drava.
;;
0.$ukadi%ovi,op.!it. str. 122.ova' dio os+a%'a se %a
kategori'u:kva+i,ika!i'e pro,.0.$ukadi%ovi date u uKC1e%iku @!i'e+a g+ava
sedamG
122
Bzme#u ovi' krajnosti, monizma i pluralizma javlja se i kompromisna
teorija, tzv. etatistika koncepcija pravno! pluralizma F1el @ecioG koja
priznaje izvandravne stvaraoce prava, ali se drava izriito ili pre2utno
mora sa!lasiti na to stvaranje prava.
".$. Id+ja i poja, pravnog pluraliz,a
>?
Ona se najprije javlja u prirodno pravnim uenjima !dje pored
dravno! prava postoji i prirodno pravo koje je nezavisno i stoji izvan
drave i dravno! prava. Ono nije vezano za dravu.
4 dru!e strane, socioloka s'vatanja prava smatraju da pravo nije
idealno, ve2 samo jedan sistem, koji postoji u stvarnosti. *ema drava svoje
pravo i kao ni svaka drutvena !rupa i zajednica, po tom s'vatanju. nai, u
pluralistikom i sociolokom pluralizmu se nalazi osnov za pluralistiko
s'vatanje prava, kao i u kritici pozitivistike teorije prava. *aroito su u
:rancuskoj Oriju i >eon 1i!i bili inspiratori i animatori ideje pravno!
pluralizma, posebno doktrine socijalno! prava.
".". Pravni pluraliza, u +vrop1koj t+oriji i 1ociologiji prava
?#
*aroito je ovaj pravni pluralizam prisutan kod tri velikana
sociolo!ije prava 7u!ena 7rli'a, Jora Kurvia i &aksa @ebera. ,o
miljenju 7rli'a i pristalica )kole slobodno! prava, pravo ne stvara drava
ve2 se ono stvara normativnim aktima koji se nalaze u ubje#enju udruenja
;?
0.$ukadi%ovi, op.!it., str. 66.
?E
0.$ukadi%ovi, op.!it., str. 22.
12+
pojedinaca u srcu drutveno! ivota. On naziva pravom razliite norme
raznovrsni' drutveni' asocijacija- crkve, porodice, stalea itd.
(o pravo 7rli' naziva NCivo pravoN. Osloba#aju se, kako kae,
subjektivistiki pipci 'olistiki' predrasuda, a Jor Kurvi razvija veoma
kompleksnu teoriju pravno! pluralizma. Kurvi indivualistikoj i etatistikoj
koncepciji suprotstavlja uenje u drutvenom pravu kao pravu inte!racije.
(o je pravo svako! drutva, !rupe, klase i or!anizacije na saradnju i
korporaciju. Kurvieva pluralistika $ilozi$ija zasnovana je na ideji o
mno!obrojnom drutvenom, irokom, spontanom pravu, kolaboracije i
kooperacije. 1rutveno pravo postoji kao isto i nezavisno drutveno pravo
u odnosu na dravu. Ono ostvaruje inte!rativnu $unkciju. Ove vrste
drutveno! prava postaju svako! dana sve brojnije i one o!raniavaju
dravnu vlast i mani$estacije su dravno! pluralizma.
atim, Kurvi navodi isto drutveno pravo koje je podvr!nuto
drutvenom tutorstvu i pridrueno drutveno pravo kao decentralizovano u
s$eri javne uprave, na primjer pravo lokalni' kolektiviteta, decentralizovani'
javni' slubi itd.
*a kraju, etvri tip po njemu je drutveno pravo kondezovano u
poretku prava demokratske drave. 6edinstvo i pluralizam po Kurviu
?1
nijesu kontradiktorni. 6edinstvo je svojstveno toj razlici, to je posljednja rije
teorije pluralistiki' izvora prava.
&aks @eber smatra da postoje mno!obrojni pravni poreci zasnovani
na autoritetu dru!aijem od politiko! autoriteta drave. *a primjer, pravila
Udruenja njemaki' studenata, *orme slovenske zadru!e itd. Bsto tako nije
rijetkost pravno! sistema na evropskom kontinentu da moderno dravno
?1
=.0urvi&, So!io+ogi'a, 5ari?, 16".
12/
pravo pri'vata kao izriito vae2e i norme dru!i' or!anizovani' !rupa i da
se preispitaju nje!ove konkretne odluke.
4ve te mno!obrojne pravne norme su pravne norme u mjeri u kojoj su
za!arantovane primjenom socijalno! aparata prinude. 1akle, mno!obrojni
kolektiviteti mo!u stvarati pravne norme. ,ostojanje prava na prinudu
presudno je za pojam prava. a @ebera je irelevantno, tj. nevano da li je u
pitanju ekonomska, $izika ili neka dru!a prinuda. B konzulska kazna i
bratska opomena spadaju u prinudu, kako on kae. ,rimjena $iziike prinude
karakterie i dravno pravo. O dravnom pravu, to jest onom koje jemi
drava !ovori se samo u sluaju kad se ono jemi, tj.kada se primjenjuje
pravna prinuda speci$inim, u normalnom sluaju direktno $izikim
sredstvima prinude.
".3. Pravni pluraliza, u a,+ri9koj 1ociologiji i antropologiji prava
,osebno znaajno mjesto pripada amerikim autorima F7van i dr.G.
*ajneposredniju ulo!u u obnavljanju ideje pravno! pluralizma dala je
sociolo!ija, or!anizacija i antropolo!ija prava.
4ociolo!ija i or!anizacija F@ilijem 7vanG
?2
otkriva i ispituje sloenost
razliiti' or!anizacioni' me'anizama i nji'ove osobene mani$estacije prava.
7van smatra da pravo ne treba vezivati za dravu i njenu prinudu. 4trukturu
pravno! sistema ine dva nuna i dovoljna elementa, mnotvo pravni' normi
i njima od!ovaraju2e normativne ulo!e- zakonodavna, upravna i sudska.
On razlikuje pravne sisteme po dva kriterijuma. ,rvi je relativan i
odnosi se na jurisdikciju pravno! sistema, a moe biti javan ili privatan, a
dru!i poiva na razlici izme#u demokratsko! i nedemokratsko! pravno!
?2
$.4va%, So!io+ogJ a%d A%tropo+ogJ, 3e- Mork, 5u1+. 88, 2010.
120
sistema. (ako on razlikuje etiri stupnja- javni demokratski sistem, javni
nedemokratski, privatni sistem demokratsko! i privatni sistem
nedemokratsko! tipa.
*ovi pravac u prouavanju pravno! pluralizma dala je savremena
antropolo!ija prava, posebno prouavanje vlasti u drutvu bez drave.
*aroito se u vezi sa tim izuavaju sukobi inspirisani djelima, naroito,
"arla 7velina i 7.Adamsona =ebela
?+
. ,rouavaju2i primitivno drutvo
metodom sluaja, oni su analizarali kon$liktne situacije i drutvene
me'anizme. "on$liktna situacija i elementi koji je prate otkrivaju pravni
ivot. Ovakav metodoloki za'vat nije rezervisan za prouavanje samo
primitivno! drutva, jer sukobi postoje i u modernim uslovima.
".5. Savr+,+na 12vatanja o pravno, pluraliz,u
1anas preovladava s'vatanje pluralizma kao koe!zistencije razliiti'
normi ili pravni' sistema u istim ili u komplementarnim politikim pravnim
poljima. (ako se moe razumjeti pravni pluralizam u politikom prostoru
7vropske unije, ali se upotrebljava i u dru!im znaenjima.
@ander >inden
?/
smatra da pravni pluralizam postoji kad se u okviru
isto! pravno! poretka u identinim situacijama primjenjuju razliiti pravni
me'anizmi. Ovim znaenjima izrazu pravni pluralizam dodaje se i novo,
koje !ovori o tome da postoje unutar pravno! sistema vie pravni'
podsistema. 4lino Kurviu on razlikuje pluralizam na paralelan i inte!risan,
kumulativan ili izolovan, eljen ili obavezuju2i, nezavisan ili kontrolisan,
?+
4.Adamso% .e1e+, NAdmi%istrative La- a%d 5rimitive So!iatJH, A+a1ama
888, pp 22.-40.
?/
$.Li%de%, 5+ura+ism a%a <o%ism, 3e-.Mork, 2000.
125
djelotvoran ili anticipativni, anta!onistiki ili komplementarni, nametnuti ili
sa!lasan.
"arbonije razlikuje dravno pravo koje od!ovara drutvu ili naciji i
in$ra pravo, tj. vjerovanje i ponaanje e$ektivno za razliite djelove
populacije. (ako on razlikuje- $olklorno pravo za vae2e unutar jedno! dijela
populacije, ali i u narodnoj pravnoj svijesti i u samom dravnom pravu.
Antropolo!ija je u po!ledu pravno! pluralizma prela neto dru!aiji
razvojni put u odnosu na teoriju i sociolo!iju prava. ,rvo vano djelo navodi
*orbert 9ulan iz :rancuske, iz oblasti pravno! pluralizma, jeste djelo
njemako! romaniste &itesija iz 1;?5. koji je prouavao odnose izme#u
rimsko! prava i auto'toni' prava u orijentalnim provincijama rimske
imperije. Kaj koristi koncept ius ge%tium da bi razrijeio problem mnotva
pravni' sistema koji su $unkcionisali me#u onim narodima koje su oni
porobili. Klavni osnivai, nakon nje!a, su autori =olandske kole obiajno!
prava FAdat >aD 4c'oolG.
3. Poja, i proc+1 pri,j+n+ prava
3.$. Poja, pri,j+n+ prava
,rimjena prava je pretvaranje prava u drutvene odnose i praksu i
ponaanje pravno! subjekta po pravnim normama. "ako postoje dva
alternativna pravila, dispozicija i sankcija, razlikujemo ponaanje pravno!
subjekta u skladu sa dispozicijom i ponaanje u skladu sa sankcijom.
Autonomna primjena prava nastaje kada se pravni subjekt ponaa
dobrovoljno po dispoziciji uz uvjerenje da je ono to se od nje!a trai u
nje!ovom interesu.
128
,od 'eteronomnom primjenom prava podrazumijeva se ponaanje
subjekta po dispoziciji zbo! stra'a od sankcije, npr.pla2anje poreza.
,rinudnom primjenom prava oznaa se ponaanje pravni' subjekata po
sankciji, a do nje dolazi ukoliko se ne potuje dispozicija pravne norme.
,osebna u uem smislu znaenja, primjena prava oznaava samo
primjenu opte pravne norme u konkretnom sluaju. ,rimjena prava u ovom
znaenju odnosi se na misone radnje i psi'ike procese, a ne na praktino
ponaanje pravni' subjekata po pravnim normama.
"onano, najue znaenje primjene prava oznaava samo izvrenje
sankcije koja moe da bude uperena prema ljudima, licima, restitutivne i
retributivne, ili prema pravnim aktima- nitavost i ruljivost.
,ored dobrovoljne, tj. autonomne i 'etero!ene i prinudne primjene
prava postoje razliite klisi$ikacije i analiziraju se i sami metodi primjene
prava.
&etod primjene prava u irem smislu podrazumijeva sve radnje, kako
umne tako i tjelesne, koje se vre u procesu primjene. U uem smislu,
metodi primjene su samo nain i vrenje dotini' radnji. Oni treba samo da
obezbijede si!urnost, e$ikasnost i ekonominost. 4i!urnost primjene znai
da pravo mora biti podesno za primjenu da do nje uvijek do#e i to tano
kako je propisano. 7$ikasnost je srodna si!urnosti i sastoji se u podobnosti
metoda da pravo izazove ono dejstvo koje mu je postavljeno kao cilj i
ekonominost tj. da do primjene do#e najkra2im putem, u to kra2em
vremenu sa manje ljudski' radnji i materijalni' sredstava
?0
.
3.". Proc+1 pri,j+n+ prava
?0
0.$ukadi%ovi, op.!it.str.26.
12;
(o je jedan sloeni od!ovor na postupak koji ine niz lo!iki
povezani' radnji, misaoni' i materijalni' sa ponaanjem subjekta po
pravnim normama. 4ve te radnje za cilj imaju da se odredi ponaanje koje
pravna norma za'tijeva. Bmplementacija tj. primjena normi se sastoji od
etiri vremenske $aze i radnje- 1. utvr#ivanje vae2i' pravni' normiO 2.
tumaenje pravni' normi, +. popunjavanje pravni' prazninaO /. izvrenje
pravne norme ili sankcije.
Ako se trae $aze koje su nune, onda se izvode tri $aze zato to
postojanje i popunjavanje pravni' praznina u pravnom sistemu treba da je
izuzetak, a ne pravilo-
1. saznanje pravne norme, tj.utvr#ivanje njeno! smisla i teksta,
2. njeno tumaenje,kome pret'odi razumijevanje pravne norme
+. izvrenje pravne norme kao krajnje svr'e
?5
.
,rva $aza je tzv. nia kritika norme, tj. utvr#uje se njen autentian
tekst koji je sadran u pravnim aktima objavljenim u 4lubenom listu.
*akon utvrdjivanja to! teksta ini se via kritika norme, tj.utvr#uje se
pozitivnost pravne norme, da li norma vai, da li je obavezna. 4ljede2i korak
je utvr#ivanje smisla pravne norme, tj. razumijevanje tumaenje pravne
norme.
?5
=.*u+i, op.!it.str.124.
12?
%&AVA VIII
(UMAF'/E' PRAVA
$. Poja,! pr+d,+t i 1ubj+kti tu,a9+nja prava
1+E
$.$. Poja, tu,a9+nja prava
(umaenje ili 'ermeneutika je jedan proces kojim se neto ini
jasnim, razumljivim i s'vatljivim. (umaenje prava je utvr#ivanje pravo!
smisla pravne norme
?8
. 1ru!im rijeima, ta je zakonodavac 'tio da kae u
toj pravnoj normi.
,otreba za tumaenjem prava se javila sa pojavom prvi' pravni'
tekstova. ,reovla#uju dva osnovna stanovita kada je rije o pitanjima koja
se odnose na vrstu tumaenja. ,redmet tumaenja mo!u biti razliiti
tekstovi. ,ostoje miljenja da su razliite vrste tumaenja primjerene
razliitim vrstama tekstova. Ovakvo stanovite potvr#uje jedno od najstariji'
tumaenja koje pravi razliku izme#u 'ermeneutica sacra i 'ermeneutica
pro$ana.
,rema suprotnom stanovitu ne mo!u se praviti razlike prema
predmetu tumaenja
?;
. (ako Kadames smatra da je krajnja svr'a praktina
primjena.
1ru!a !rupa pitanja oko koji' se vode brojne rasprave odnose se na
iz!radnju 'ermeneutike pravne antolo!ije. *ajznaajniji pobornik je Artur
"au$man. ,rema nje!ovom miljenju u stanju je da pravna antolo!ija otvori
put ka onome to je vjena tenja i ideal velike pravnosti Bpsa 9esista, sama
pravedna stvar.
?8
R.Luki, op.!it., str. 122.-140.
?;
0.$ukadi%ovi, op.!it.str.(6.Ova' dio do1rim di'e+om seos+a%'a i
i%terpretira stavove i? uKC1e%ika pro,.0.$ukadi%ovi,sk+ad%o Bo+o%'skim
sta%dardimada uKC1e%ik %e 1ude 'ed%oum+'e ve i%dividua+a% i kreativa%
rad autora temama Nko'ima 'e trag po/tova%'e dometa i%dividua+%ostiH
1+1
,ostavlja se pitanje zato je pravu potrebno tumaenje i koji su razlozi
koji !a za'tijevaju. ,ostoji mno!o razlo!a. ,rvo, to je izuzetna sloenost
drutvene stvarnosti i slojevitosti drutveni' odnosa. *ormotvorac mora
poruku, odnosno pravnu normu da iskae saetom reenicom, apstraktno uz
nuno zanemarivanje beskrajno! mnotva osobina drutveni' odnosa koje
re!ulie
??
. 4a dru!e strane drutveni odnosi se mijenjaju, a pravne norme su
statine, one su onakve kakve jesu, tako da dobijaju novo znaenje. atim,
razlozi koji dovode do tumaenja mo!u postojati na strani jezika. Hovjekov
psi'iki ivot je bo!atiji od jezika, pa je s'odno tome i pravi jezik samo
relativno sredstvo za sporazumijevanje ljudi. *ajzad, ponekad se vrlo brzo
mijenjaju vrijednosni stavovi i ideolo!ije koje uslovljavaju sadraj pravne
norme, tako da jedna norma ima razliito znaenje u pojedinim vremenskim
periodima. ,oev od nadlenosti za pro!laenje vanredno! stanja, do
jednakosti !ra#ana pred zakonima, zavisno od to!a kakva je ideolo!ija
vladaju2a- liberalna, konzervativna, socijal.demokratska i tome slino.
$.". Pr+d,+t tu,a9+nja prava
$##
Klavni predmet tumaenja su postoje2e pravne norme, odnosno
nji'ovi skupovi. (aj vid tumaenja se naziva tumaenje u uem smislu.
(umaenje u irem smislu je tumaenje koje nastaje iz potrebe da
neto to nije re!ulisano, a trebalo je biti re!ulisano re!ulie iz potrebe
popunjavanja pravni' praznina. "ada se kae tumaenje prava misli se na
tumaenje u uem smislu, na tumaenje norme ili !rupe pravni' normi koje
su me#usobno povezane.
??
=.*u+i, op.!it.str.120.
1EE
=.*u+i Op.!it.str,121.
1+2
,redmet tumaenja moe biti svaka norma, uslovna, bezuslovna,
opta, pojedinana, dravna ili autonomna.
"od tumaenja u uem smislu predmet tumaenja je postoje2a norma,
dok u irem smislu, u sluaju popunjavanja praznina, predmet tumaenja je
pravni sistem kao cjelina. 9ijetki su sluajevi kada je predmet tumaenja cio
pravni sistem, tj.utvr#uje se ta ini nje!ov du', nje!ova najoptija neela da
bi se iz nji' izvukla pojedinana pravna norma. ,ostavlja se pitanje da li se
radi o tumaenju ili primjeni prava, ili pak o stvaranju prava popunjavanjem
praznina.
$.3. Subj+kti tu,a9+nja prava
$#$
,oto postoje dvije !rupe stvaralaca prava- dravni or!ani i nedravni
subjekti, razlikujemo dravne or!ane i nedravne subjekte, kao dvije !rupe
subjekata tumaenja.
(umaenje prava koje vre dravni or!ani je obavezno i ima ve2u ili
manju pravno obaveznu sna!u. akonodavni or!an se rijetko pojavljuje u
ulozi tumaa, a to zovemo autentino tumaenje. &e#utim, do!a#a se da
nekad to on radi. Akt kojim se vri autentino tumaenje naziva se
interpretativni zakon. *je!ovo vaenje u vremenu protee se unazad. 1akle,
to je zakon koji ima retroaktivnu sna!u, vai povratno zato to intepretativni
zakon nije akt za sebe, ne!o ini sastavni dio zakona koji tumai. (umaenje
koje vre or!ani koji primjenjuju pravo Fupravni, sudskiG zovemo
kazuistiko tumaenje, tj.tumaenje radi nji'ove primjene u konkretnom
sluaju. (u naroito ulo!u imaju sudovi. 1alje tumaenje pravni' normi
konkretizuje dispoziciju ili sankciju stvaraju2i tako sudsko tumaenje.
1E1
=.*u+i Op.!it.str.122.
1++
*edravni subjekti tumae pravne norme koje su donijeli dru!i
subjekti radi nji'ove primjene ili tumae sopstvene norme koje su sami
donijeli u $ormi autentini' tumaenja. Ona ne mo!u biti autoritativna kao
to i' daju dravni or!ani specijalizovani za to.
U teoriji se ukazuje na jo jedan mo!u2 aspekt tumaenja kao
obavezuju2e i neobavezuju2e. ,ored to!a, razlikuje se apstraktno tumaenje
normativni' odredbi, tj.traenje opte! znaenja norme koja nije vezana za
nje!ovu primjenu i konkretno tumaenje potrebno radi njene konkretne
primjene na pravni odnos.
". Oblici tu,a9+nja prava
9azliiti su oblici, postupci, metodi i sredstva kojima se pravne norme
tumae. (o su- jezik, sistem prava, istorija, lo!ika i cilj pravne norme.
(umaenje norme upotrebom razliiti' sredstva, tuma povezuje rezultate
znaenja do koji' je doao u jednu lo!iku cjelinu. U tom postupku je
najznaajniji odnos jezika i dru!i' sredstava, a ono je prvo osnovno sredstvo
tumaenja.
".$. E+zi9ko tu,a9+nj+
*ajsavreniji sistem znakova je jezik. ,ravo moe biti iskazano
jezikom i vanjezikim znacima !estovima, mimikom, konludentnim ili
preciznim radnjama itd.
6eziko tumaenje predstavlja tumaenje prava na osnovu jezika da bi
se dolo do jeziko! znaenja normi koje se utvr#uju pomo2u elemenata
jezika i nje!ovi' pravila. ,rimjenom ti' metoda dobija se jedno ili vie
1+/
jeziki' znaenja koja mo!u da budu jasna ili nejasna. "ada postoje vie
jeziki' ili kada je jeziko znaenje nejasno, ovaj postupak dalje mora da
utvrdi uzroke nejasno! znaenja upotrebom dru!i' vanjeziki' sredstava
tumaenja.
9azlikujemo dva !lavna uzroka nejasno! znaenja pravne norme. One
su nejasne ili kad nita ne kau ili kad su besmislene i protivurjene. "ada
norma nita ne kae, kad ne re!ulie neki drutveni odnos, a treba da !a
re!ulie, radi se o pravnoj praznini, koja se popunjava od!ovaraju2im
lo!ikim sredstvima. U dru!om sluaju norma je besmislena ili
protivurjena ili unatar sebe ili u odnosu prema dru!im normama. Bpak je
e2i sluaj da norma ima jasno jeziko znaenje, ali su me#usobno
besmislene ili protivurjene Fto je sluaj antinomije u pravuG.
U sluaju kad norma ima vie znaenja ona je neodre#ena.
*eodre#enost potie ili zbo! nesavreno! jezika ili zbo! neodre#enosti
pojmova. Cez obzira na injenicu da je zapravo !otovo savreno sredstvo
sporazumijeva, jezik ipak ne moe da iskae sve. ,ostoji jedan problem
jezika kojim se izraavaju pravne norme. Ako je on odre#eniji, utoliko se
misli siromanije, sirovije i otrije. ,ostoji veoma vana razlika izme#u
znaenja struni' rijei ili termina, pravniki', ekonomski', medicinski' i
dru!i'. 1ru!e navodne rijei, npr. roditelji, stvari, dijete i slino, izrazite su i
kompleksne i ostvaruju razliite teko2e u razumijevanju pravni' normi.
4vaka rije iz obino! jezika ima vie znaenja. 1a je razumijevanje !otovo
uopte, pa i pravu, uvijek kontekstualno, tj.razliito prema prilikama,
vidljivo je kod tzv.pravni' standarda, koji su neodre#eni, apstraktni pravni
izrazi, kao to su na primjer savjesno poslovanje, dobar privrednik, javni
moral, brza vonja i tome slino.
1+0
,onekad ar'aizmi, tj.stare, zastarjele rijei ili neolo!izmi, za nove
nepoznate rijei, stvaraju poteko2e. &enje teko2a stvaraju strane rijei-
kompetencija ili lizin!, jer one su manje vie dobro de$inisane. "ako smo
rekli, nijedna rije iz narodno! jezika !otovo nije jednoznana. 9ijei
svakodnevno! !ovora izvori su za vieznanost pravni' normi, a leksiko
tumaenje ima zadatak da ta znaenja utvrdi. >eksika pravila i leksiko
tumaenje daju tek jednu lepezu mo!u2i' znaenja pojedinim rijeima, a iz
nji' se utvr#uje koja se znaenja naje2e upotrebljavaju, tj.koja su znaenja
uobiajena u toj jezikoj zajednici Fnpr. rije izdravanjeS roditelji su duni
izdravati svoju maloljetnu djecu, jeziko tumaenje je bitno, ali nije
dovoljno za razumijevanje pravne normeG.
)to se tie pravila sintakse, !ramatike i interpunkcije, za pravne
norme vai isto to i za jezik uopte. Ako jezik pravni' normi nije jasan i
!ramatiki ispravan, on moe u manjoj ili ve2oj mjeri zauzeti razliita
tumaenja i tumaenja pravni' znaenja i pravni' normi. (eko2e u
tumaenju pravni' normi stvaraju saetost i rascjepkanost pravni' tekstova.
ato treba imati u vidu da se u pravnim odredbama veoma esto nalaze tek
elementi jedne pravne norme. 6eziko tumaenje podrazumijeva ne samo
kori2enje elemenata jezika, ne!o i jeziki' pravila. ,rvo pravilo se odnosi
na jezike znakove. 4vaki jeziki znak ima svoje znaenje. 1ru!o pravilo se
odnosi na sadrinu. 4vakom jezikom znaku treba dati ono znaenje koje
sadri osnovno znaenje.
".". Diljno tu,a9+nj+
1+5
Diljno tu,a9+nj+
$#"
, teleoloko tumaenje predstavlja !lavni nain
razumijevanja pravni' normi. 1ru!im rijeima, ciljno tumaenje je to koje
treba da utvrdi jedno jedino pravo znaenje pravne norme u okviru jeziki'
mo!u2i' znaenja. ,ravna norma je sredstvo za postizanje neki' i neiji'
ciljeva, vrijednosti i interesa.
Od svi' mo!u2i' jeziki' znaenja najbolje znai ono koje ostvaruje
njen cilj, tj.razlo! njeno! postojanja Fratio le!isG. 4a jedne strane pozitivisti,
dosljedno svojoj orijentaciji, smatraju da je pravo jednako volji
zakonodavca. ato oni smatraju da su istinsko znaenje norme ciljevi na
koje je mislio normotvorac, u ovom sluaju zakonodavac, prilikom stvaranja
ove norme. (akvo tumaenje u teoriji prava naziva se jo i subjektivno
ciljno tumaenje. &e#utim, mo!lo bi se dodati da subjektivno tumaenje
ukazuje na znaenje upotrijebljeni' rijei.
Iiljnim tumaenjem treba da se prepoznaju oni ciljevi koje postavlja
drutvo u vremenu primjene pravne norme, a ne samo oni ciljevi koje je
pretpostavio zakonodavac. (o je takozvano objektivno ciljno tumaenje !dje
se ciljevi pravne norme osamostaljuju od volje njeni' tvoraca i uskla#uju sa
za'tjevima vremena
1E+
.
".3. Si1t+,at1ko tu,a9+nj+
Si1t+,at1ko tu,a9+nj+
1E/
je postupak kojim se otkriva znaenje jedne
norme tako to se ona povezuje i dopunjuje elementima te norme koje se
nalaze u razliitim odredbama ili tako to se ta norma povezuje sa dru!im
1E2
0.$ukadi%ovi, op.!it., str. 110.
R.Luki, op.!it., str. 100.
1E+
B.*o/uti, op.!it., str. 22.
1E/
B.*o/uti, op.!it.str. 60.
1+8
normama u okviru pravno! sistema. Ono, dakle, treba da povee normu sa
dru!im normama i da na taj nain otkrije du' zakonodavca, odnosno
normotvorca. Ono je u stvari jedna posebna vrsta lo!iko! tumaenja samo
primijenjeno na sistem prava kao posebnu cjelinu. *ema pravne odredbe
koja je sama za sebe toliko jasna i razumljiva ili da nema nikakvu vezu sa
dru!im djelovima pravno! sistema. Ona ima izvjesno mjesto, izvjestan
sadraj i izvjestan smisao.
,oto su sistemi me#uzavisni ,razlikuju se dvije osnovne vrste
sistematsko! tumaenja. 6edno koje se vri pomo2u mjesta koje norma
zauzima u sistemu prava i dru!o koje se izraava pomo2u misaono!
povezivanja normi.
Odre#ivanjem mjesta u sistemu u!lavnom se izbje!ava
protivurjenost izme#u norme iz raniji' akata, ali se smisaonom
povezano2u blie odre#uje pravo znaenje normi na osnovu nji'ovi' veza.
Ova sredstva tumaenja, obino pomo2na sredstva ciljno! tumaenja,
imaju razliite vidove. 6edan oblik je sastavljanje pravne norme iz vie
odredaba koja sadri njene elemente i 'ipoteze, dispozicije i sankcije, a
nalaze se u razliitim aktima. 1ru!i vid sistematsko! tumaenja je primjena
naela zakonitosti i dru!i' pravni' naela kojima se znaenje nii' normi
trai u viim pravnim normama. naenju pravni' normi koje sadri uredba
koja se donosi da bi se zakon izvrio, ukljuuje i znaenje jedne zakonske
norme.
(re2i nain tumaenja ove vrste jeste popunjavanje i razjanjavanje
znaenja jedne norme znaenjem dru!i' normi iz iste pravne ustanove,
tj.norme koja re!ulie isti drutveni odnos. (ako na primjer opta norma o
dunosti studenata da poloe odre#eni broj ispita da bi upisali narednu
1+;
!odinu, dobija svoje potpuno znaenje kad se povee sa normom o
nastavnom pro!ranu i ispitnim rokovima.
,rema etvrtom obliku sistematsko! tumaenja
1E0
leksika i ciljna
tumaenja neki' pravni' normi esto se mo!u objasniti nji'ovim
povezivanjem sa normama i de$inicijama kojima sam normotvorac odre#uje
znaenja neki' izraza, npr. brak, slubeno lice, zastava itd. Ako jedna norma
propisuje isticanje dravne zastave na objektima u vrijeme praznika,
znaenje i mo!u2nost primjene te norme bitno zavisi od dru!e norme koja
propisuje kakva dravna zastava mora da bude.
".5. I1torij1ko tu,a9+nj+
$#7
4vaka pravna norma ima svoju istoriju, nastanak, razvoj i promjene.
Bstorijski karakter norme uslovljava i njeno istorijsko tumaenje. U pitanju je
jedna vrsta socioloko! tumaenja, !dje se pravo znaenje pravne norme
utvr#uje pomo2u okolnosti koje su uticale na normu da bude takva.
Ono se razlikuje od ciljno! po tome to ne uzima u obzir samo cilj,
ve2 normu tumai pomo2u svi' dru!i' okolnosti. Ono doivljava a$irmaciju
tek od vremena $rancuske kole ele!ante jurisprudencije, a naroito od
pojave istorijsko.pravne kole u *jemakoj poetkom 2E. vijeka.
Bstorijsko tumaenje je postupak kojim se trai znaenje pravne norme
ispitivanjem promjena u njoj, ispitivanjem okolnosti koje su pret'odile
njenom donoenju ili su bile neposredan razlo! . voccatio le!is za njeno
donoenje. Ono podrazumijeva kori2enje odre#ene pravne te'nike i pravni'
sredstava.
1E0
B.*o/uti Op.!it.str.6.
1E5
Savig%J, Eeori'a prava, Ri'eka, 2000.
1+?
,rvo sredstvo tumaenja su promjene u samoj pravnoj normi. ato se
ovo tumaenje moe sastojati u pore#ivanju tumaenja pravne norme sa
normama koje su joj pret'odile i re!ulisale iste drutvene odnose.
1ru!o, istorijsko tumaenje ima u vidu tzv.neposredne povode za
donoenje tumaene odredbe. *aime, esto neposredni povodi su
ekonomski, politiki, psi'oloki i dru!i koji su razlo! za donoenje
odre#eni' normi. (re2e, istorijsko tumaenje se slui tzv. pripremnim ili
pret'odnim materijalom koje doprinosi tumaenju pravno! pravila, kada je u
pitanju zakon. (e norme ine projekti zakona, prednacrti, nacrti, zapisnici
,arlamenta, struna i nauna literatura itd. U toj !ra#i je sadrana podlo!a za
donoenje zakona.
a razumijevanje pravne norme neop'odno je istorijsko tumaenje
1E8
,
ostala sredstva, jezik, lo!ika i cilj ne mo!u da prue cjelovito tumaenje kao
to to moe istorijsko. Ono je posebno po!odno za utvr#ivanje tzv.volje i
cilja tvorca kod subjektivno! tumaenja.
".6. &ogi9ko tu,a9+nj+ prava
>o!iko tumaenje
1E;
prava predstavlja postupak utvr#ivanja lo!iko!
znaenja normi, to jest znaenja dobijeno! dru!im sredstvima, primjenom
zakona lo!ike.
1E8
5u2ta, 8stori'sko tuma&e%'e prava, )agre1, 1666.
1E;
B.*o/uti, op.!it.str.66.
1/E
"od lo!iko! tumaenja utvr#uje se lo!ika povezanost rijei iz koje
se pravna norma sastoji, tj.utvr#uje se lo!iki smisao ono!a to nam jeziki
tekst kae. *ajkra2e reeno, ono oznaava primjenu lo!iki' zakona na
pravnu normu koja je lo!ika kate!orija.
>o!ikim tumaenjem se postavljaju dva osnovna rezultata. *jime se
utvr#uje da li je znaenje koje se dobija dru!im vrstama tumaenja lo!iki
mo!u2e, zatim lo!ikim $unkcijama se iz norme izvlai ono znaenje koje se
nije mo!lo izvu2i jezikim ili dru!im tumaenjem.
,ostoje dvije vrste lo!iko! tumaenja. 6edno tumaenje za cilj
odre#uje provjeru znaenja dobijeni' dru!im tumaenjem, a dru!o je
samostalno jer izvodi nova znaenja do koji' se nije mo!lo do2i dru!im
sredstvima. Ono se vri uz pomo2 osnovni' zakona lo!iko! miljenja i to
akona o neprotivurenosti, akona istovjetnosti i akona iskljuenja
tre2e!.
)to se 8akona o n+protivur+9no1ti
1E?
tie izraava se u stavu da
protivurjeni pojmovi u pravnoj normi ne mo!u stajati zajedno, jer time
jedan dru!o! o!raniavaju ili iskljuuju, na primjer u jednom istom
postupku tuilac i tueni ne mo!u biti jedno isto lice. (reba razlikovati
spoljnu protivurjenost izme#u normi dva ili vie pravni' akata od
unutranje protivurjenosti koja se javlja unutar same norme ili unutar isto!
akta. ,rotivurjenosti u normi su vrlo rijetke i naje2e su protivurjenosti
normi vie akata.
,rema zakonu o istovjetnosti ili identitetu uzima se da su istovjetni
oni pojmovi koji su isto! obima, isto! sadraja i da jedan znai ponavljanje
dru!o!, na primjer poinalac krivino! djela je krivac. naenja koja se
1E?
0.$ukadi%ovi, op.!it.str.40.
1/1
dobiju primjenom zakona identiteta, potpuno su pouzdana, kao i ona to se
zasnivaju na naelu neprotivurjenosti.
8akon i1klju9+nja tr++g !ovori
11E
nam da u odre#enoj situaciji nema
tre2e! pojma izme#u dva pojma koja se iskljuuju, na primjer pravo na
zakljuenje braka izme#u dva lica suprotno! pola.
1akle, ako dva lica suprotno! pola zakljue brak pravni akt moe biti
samo zakonit ili nezakonit. >o!ino tumaenje vri se i primjenom
tzv.ar!umenata ili pravila pravnike lo!ike.
2.7.1. O1+i!i +ogi&kog tuma&e%'a
>o!iko tumaenje u pravu ispoljava se u zakljuivanju kojim se
suava pravna norma na tano odre#eni broj sluajaili je proirujemo na
odre#ene sluajeve. *ajvaniji su prvo, argume%tum a !o%trario, tj. razlo!
suprotnosti, dru!o argume%tum a%a+ogi'e i slinosti, asimi+i ad simi+e i tre2e
argume%tum a,ortiori razlo! tim prije.
aG razlo! suprotnosti ili argume%tum a !o%trario je lo!iko sredstvo
koje slui da se pravne praznine popunjavaju na nain koji je suprotan
analo!iji, to znai da se u svim odnosima koje neka norma re!ulie, a koje se
sline re!ulisanim odnosima primjenjuje njoj suprotna norma, tj.norma
suprotne sadrine.
(ako dolazimo do zakljuka koji je suprotan pojmu iz ko!a se izvodi.
U pravu se moe na2i puno primjera za ar!umentima a contrario- ako pravna
norma !lasi da sudsku istra!u vodi jedan istrani sudija lo!ino se
zakljuuje da tu istra!u ne moe da vodi neki dru!i sudija, niti bilo koja
dru!a osobaO ako na jednoj z!radi stoji natpis- Nabranjen ulaz na !lavna
11E
=. *u+i, op.!it.str.121.
1/2
vrataN, onda se primjenom ar!umentim a contrario izvodi zakljuak da je
ulaz dozvoljen na sporedna vrata.
Argume%tima a !o%trario ili razlo! suprotnosti upotrebljava se uvijek
prilikom tumaenja specijalni' pravni' normi kako bi se sprijeilo irenje
izuzetaka na dru!e sluajeve.
(ako, na primjer, iz akona o pravu pravni' lica sa podruja
7vropske unije u kome se kae da mo!u da investiraju u privredna
preduze2a moe se zakljuiti da pravna lica koja ne pripadaju njima nemaju
to pravo. Ovdje sa jasno vidi kako ar!umentum a contrario slui ciljnom
tumaenju, zapravo zatiti ratio +egisa specijalne norme. Bstina, argume%tum
a !o%trario valja paljivo primjenjivati. *je!ova se tanost mora
provjeravati uz pomo2 cilja samo! prava.
bG analo!ija ili a!rument slinosti, asimi+i ad simi+e. *jime se iz jedne
izriite normativne kvali$ikacije, ovla2enja i obaveze zakljuuje da ista
kvali$ikacija pripada i dru!om odnosu koji je bitno slian ovom izriito
kvali$ikovanom.
Analo!ija znai da se na jedan sluaj koji nije re!ulisan pravnom
normom, koji dakle predstavlja pravnu prazninu, primjenjuje norma koja je
predvi#ena za neki dru!i slian sluaj i to upravo na osnovu te slinosti.
1osta je primjera te pravne norme. Ako pravna norma zabranjuje vonju
biciklom stazama javno! parka, polaze2i od ciljno! tumaenja koje brine o
si!urnosti posjetilaca parka, da se takva zabrana nesumnjivo ne odnosi samo
na bicikliste, ne!o i na motorne bicikle i na dru!a motorna vozila.
Ar!ument analo!ije je zapravo jo jedno sredstvo ciljno! tumaenja,
jer se cilj prava da se bitno slini odnosi re!uliu na isti nain, a bitna
slinost je slinost relativni' ciljeva Fratio le!isG.
1/+
Analo!ija je sve vie opravdana i to sa stanovita pravne prakse.
akljuak analo!ije je jedan lo!iki zakljuak i on se ispoljava u tome to se
ovaj zakljuak smatra djelimino kao deduktivan, a djelimino kao
induktivan.
1eduktivan zato to zakljuak izvodimo od opte! ka posebnom i on
se u svakom sluaju smatra nesumnjivim. >judi su smrtni, 4okrat je ovjek,
4okrat je smrtan.
Bnduktivan je zakljuak zakljuak - od posebno! ka optem, ,etar je
smrtan, 6ovan je smrtan. 1akle, svi ljudi su smrtni. On nikada nije potpuno
pouzdan jer je teko posmatranjem obu'vatiti sve vrste i primjere.
,rocedura po analo!iji zakljuivanja je sljede2a- prvo se indukcijom
dolazi do zakljuka da su dva odnosa slina, jer posjeduju obiljeja koja su
im ista. *akon to!a utvr#uje se da jedan odnos ima izvjesna obiljeja za koja
nije utvr#eno da i' ima i dru!i odnos sluaja, a zatim se utvr#uje da ta
obiljeja potiu iz oni' koja su im zajednika iz oba odnosa.
Utvr#ena povezanost ova dva sluaja ili odnosa, nakon to!a se
indukcijom proiruje na sve odnose i tako se stvara opte pravilo o toj
obavezi. (ada imamo induktivni dio zakljuka. *a osnovu to!a se donosi
zakljuak da i dru!i odnos ima ista obiljeja, jer ona proistiu iz zajedniki'
obiljeja i tada imamo deduktivni dio zakljuka.
Obino se razlikuju dvije vrste analo!ije- zakonska i pravna.
akonska je analo!ija le!is i oznaava primjenu jedne norme, kojom se
re!ulie jedan sluaj na dru!i sluaj koji predstavlja pravnu prazninu.
,ravna analo!ija je analo!ia iuris, a iuris je ostvarivanje jedno! opte!
pravno! naela izvedeno! iz vie jednoobrazni' pravni' sistema u
sluajevima koji predstavljaju pravnu prazninu.
1//
*aime, ako se pravna praznina ne moe popuniti zakonskom
analo!ijom primjenjuje se pravna analo!ija, tj.stvaranje i izvo#enje normi iz
neki' opti' naela i cjelokupno! prava, da bi se rijeio neki neure#en
sluaj.
"od zakonske analo!ije se rjeenje izvodi iz pravno! osnova, odnosno
du'a pojedino! zakona, a pravnom analo!ijom se popunjava praznina iz
pravno! poretka kao cjeline.
*eki autori prave razliku izme#u djelimine analo!ije i potpune.
1jelimina analo!ija je analo!ija partialis i nastaje kada se opta norma
izvodi iz nekoliko posebni', dok se potpuna ili analo!ija totalis izvodi iz
du'a cjelokupno! prava i predstavlja opte pravno naelo.
Analo!ija je u modernim dravama zabranjena u krivinom pravu.
abrana u toj s$eri se smatra nunom zbo! zatite ljudski' prava od sudsko!
proirivanja krivini' djela i kazne. akonodavac sebi rezervie pravo da
odre#uje !eneralno i unaprijed drutveno vrlo osjetljivo podruje krivini'
djela i sankcija primjenom principa nullum crimen nulla poena sine le!e.
cG Ar!umentum apriori ili razlo! tim prije, predstavlja ar!ument
kojim se iz jedne izriite normativne kvali$ikacije zakljuuje da ista
kvali$ikacija pripada i nekom dru!om odnosu zato to on ima vaniji, jai
razlo!.
Ovaj ar!ument je inae slian ar!umentima analo!ije, ali se od nje!a
razlikuje po tome to za ar!ument apriori razlo! proirenja nije bitna
slinost, ne!o da li je taj razlo! u jednom pravu jai i intenziviji u pore#enju
sa dru!im.
Ovaj se ar!ument dijeli na dvije podvrste ar!ument aminori ad
maius3,tj. zakljuivanje od manje! ka ve2em i ar!umentamajorio ad
minus, tj. zakljuivanje od ve2e! prema manjem.
1/0
Ar!umentum aminori ad majus ili zakljuivanje od manje! ka
ve2em, predstavlja ar!ument koji zakljuuje da se posljedica koju pravna
norma vezuje za neto to je manje! intenziteta odnosi na istovrsnu pojavu
ve2e! intenziteta.
Ovaj oblik ide od za'tjeva manje! obima ka za'tjevu ve2e! obima, a
u pravnom ivotu ima dosta primjera za ovo. Ako je neko zato to nije
ispunio svoju obavezu od!ovoran zbo! ne'ata iz to!a slijedi od!ovornost
zbo! umiljaja, ili na primjer u izbornom pravu u kojem se donoenje
odluke, pokriva apsolutnom ve2inom, dakle 0ET U 1, jasno je da se moe
!ovoriti kad je za nju !lasala dvotre2inska ve2ina.
Ar!umentum amajori ad minus ili zakljuivanje od ve2e! ka
manjem, je ar!ument kojim se zakljuuje da subjekat kojem pravna norma
daje ve2a ovla2enja ima i ona ua ovla2enja i obaveze koje su ukljuene u
ve2im.
1ru!im rijeima, ovaj oblik tumaenja polazi od za'tjeva ve2e!, ire!
obima ka za'tjevu manje!. Ovoj lo!ici pripada i lo!ika iz vremena Ulpijana
koja !lasi Puijus majus conceditiru, et minus condeti videtorkome je
doputeno vie smatra da mu je doputeno i manje. (ime se sa ar!umentom
ad ma'or i ad mi%us isto ako norma ovla2uje dravni or!an da objavi ratno
stanje, onda se u nedostatku norme nadlenosti za pro!laavanje
mobilizacije, moe uvijek zakljuiti da isti or!ani imaju pravo pro!laenja
mobilizacije ili ako je stranka dala advokatu punomo2 za vo#enje odre#ene
parnice i nije oznaila posebno ovla2enje zakljuuje se da on moe
podnijeti i povu2i tubu, uloiti albu itd.
>o!ikim tumaenjem provjerava se jeziki izraz pravne norme, da li
je jeziki smisao norme mo!u2 i odriv, a to se postie primjenom opti'
pravni' naela, tzv.pravni' konstrukcija.
1/5
)ta su pravne konstrukcije< ,ravne konstrukcije se smatraju
najoptenijim pravnim pojmovima, npr.opti pojam u!ovora i sadre
zajednike opte elemente za sve u!ovore. ,ravna naela su najoptije
pravne norme do koji' se dolazi apstra'ovanjem, odnosno uoptavanjem
ono!a to je zajedniko i bitno u pravnim normama objedinjeni'
zajednikim ciljem.
Opta pravna naela predstavljaju najoptije pravne norme u razliitim
!ranama prava, npr.naelo zakonitosti, naknada tete, naelo sasluanja obije
strane Faudiotur et altera parsG. U pravnoj teoriji se esto istie nji'ov
sutinski znaaj za stvaranje, tumaenje i primjenu prava u smislu da ona
ine osnovu cjelokupno! prava.
".7. Do1lovno! pro0ir+no i 1u.+no tu,a9+nj+
ajedniko za doslovno, proireno i sueno je da ova tumaenja
odluuju o odnosu izme#u najbolje! znaenja pravne norme koje se utvr#uje
ciljnim i dru!im tumaenjima i znaenja rijei iskazani' normom.
a ova tri postupka je karakteristino sljede2e- znaenje odredbi moe
biti izraeno adekvatnom upotrebom rijei, moe biti neadekvatno ili jedno
od mo!u2i' i uobiajeni' znaenja, preusko ili pak preiroko. 1oslovnim
tumaenjem konstatuje se da je znaenje rijei kojom je pravna norma
iskazana adekvatno ili izraava najbolje cilj te norme. 1akle, normotvorac
koristi najpo!odnije izraze, npr.brojne norme u krivinom zakonu.
Pro0ir+no ili +k1t+nzivno tu,a9+nj+ sastoji se u tome da se mo!u2e
jednoj ili vieznanoj rijei pravne norme daje njeno ire znaenje, npr.ako
1/8
se kae da sud sudi na osnovu ustava i zakona, tada se u po!ledu izraza
zakon pribje!ava ekstenzivnom tumaenju.
Su.+no ili r+1triktivno tu,a9+nj+ je ue tumaenje naela pravne
lo!ike kojim se jednoj vieznanoj rijei daje njeno ue znaenje, zato to je
ono najadekvatnije njenom ciljnom znaenju.
Ako je propisano da testament mora biti u pisanoj $ormi izuzev u
sluaju rata kada moe biti u usmenom obliku, izuzetak se ne moe iroko
tumaiti i na taj nain izvlaiti zakljuak da je punovaan i usmen testament
sainjen za vrijeme redovne mobilizacije u vrijeme mira.
".=. Subj+ktivno i obj+ktivno tu,a9+nj+
111
4ubjektivno tumaenje je ono tumaenje kojim se utvr#uje volja
donosioca norme, polaze2i od to! subjektivno! momenta. a!ovornici ovo!
tumaenja istiu da ovakav pristup polazi od nee! $iksno! to obezbje#uje
pravnu si!urnost.
Objektivno tumaenje polazi od nee! objektivno!, to je izvan voljne
s$ere, od oni' okolnosti to su uticale na pravnu normu. naenje pravne
norme po objektivnom tumaenju je ono koje joj daje drutvo na osnovu
zakona, a ne onaj ko je stvara i ono to je on 'tio da kae
112
. Ovo pravilo
vai za norme o ljudskim pravima ili nji'ovo donoenje, postojanje, dejstvo
u sklopu opti' tokova i pro!lasa u zatiti ljudski' prava i stalno se mijenja.
111
R.Luki, op.!it.str.12.
112
B.*o/uti, op.!it.str.140.
1/;
"od subjektivno! tumaenja
11+
javljaju se problemi sa odre#ivanjem
volje tvorca. @olju je teko utvrditi, ak i kad je $iziko lice ivo, kad je u
stanju da rekonstruie volju, npr.volja u kupoprodajnom u!ovoru. ,osebne
teko2e postoje kad normu donosi kolektivni or!an, a zna se da je kolektivna
volja vrlo neodre#en pojam.
4ve su pravne norme !otovo uvijek iznad ono!a to je ovjek svjestan
da ini, budu2i da nije u stanju da zaista obrati panju na sve vidove
znaenja. (e teko2e se pove2avaju sa umnoavanjem broja lica, to naroito
vai za zakonodavca koji je kole!ijalni or!an. ,onekad je to pitanje, naroito
prilikom iz!lasavanja relativno du!i' i osobeni' zakonski' tekstova da li su
uopte imali bilo kakvu volju. (umaenje ne predstavlja nita dru!o ne!o da
pravo znaenje zakonske norme pri'vati uobiajeno znaenje rijei od koji'
je norma sastavljena. (o je i razlo! zbo! koje! se esto pravi razlika izme#u
subjektivno! i objektivno! tumaenja. ,rvo bi teilo znaenju zakona koje je
bilo namjeravano, a dru!o znaenju koje je sadrano u upotrijebljenim
rijeima kao takvim.
".>. Stati9ko i +volucioni1ti9ko tu,a9+nj+
4tatiko tumaenje nastoji da utvrdi smisao normi tako da bi otkrilo
kako su one poimane u doba nji'ovo! donoenja. *ajpoznatiji primjer
statiko! tumaenja je sluaj u presudi ameriko! @r'ovno! suda u sluaju
1red 4kott iz 1;08. !odine. ,ostavilo se pitanje da li crnci koje ameriki
Ustav iz 1888. !odine nije uvrstio u !ra#ane, a time ni subjekte prava, mo!u
da pokre2u parnice ili ne mo!u u $ederalnim sudovima na osnovu ustavne
odredbe koja predvi#a nadlenost $ederalni' sudova.
11+
0.$ukadi%ovi, op.!it.str.71.
1/?
@e2ina sudova je pri'vatila usko, statiko tumaenje norme da crnci
ne mo!u da pokre2u parnice. Ovakav stav sudija poiva na uvjerenju da su
ustavni amandmani svjesni ustavni' !ranica. (o je najbolje izrazio
predsjednik @r'ovno! suda 9odert Anej da se tu ne !ovori samo o rijeima
ne!o i sistemu znaenja.4vako dru!o pravno tumaenje ukinulo bi sudski
karakter ovo! suda kako on smatra.
,rimjer statiko! tumaenja predstavlja miljenje sudije 1orda
4aterlenda u sluaju =ome Cuildin! and >oan Asen'u @.Claid 1elis iz
1?+8. !odine. ,redmet spora je bilo ustavnost zakona drave &inesota koje
je pruao izvjesne olakice 'ipotekarnim dunicima na tetu povjerilaca, da
drava lanica u vrijeme krize moe da donosi zakone koji smanjuju
u!ovorne obaveze. &e#utim, ovakvu olakicu Ustav 4A1.a zabranjuje.
@e2ina sudova sa svojim !lasom je podrala ustavnost ovo! lana, a sudija
4aterlend je pokazao i odredio nepovjerljivosti. 4voj stav sudija je
potkrijepio tako to je rekao da je znaenje ustavne norme mijenja s plimom
i osjekom ekonomski' zbivanja.
4uprotno statikom evolucionistiko tumaenje predstavlja
$leksibilno, !ipko tumaenje pravne norme ili ustava. a to dobru ilustraciju
daje 1on &arall iz 1;1?. !odine kad kae- *ikad ne smijemo da
zaboravimo da je ono to mi tumaimo Ustav, zamiljeno da istraje u
!odinama koje dolaze i da s'odno tome bude prila!o#eno razliitim krizama
ljudski' stvari.
*ajdalje je otiao sudija Oliver @endel =oms koji je rekao da odredbe
ustava nijesu matematike $ormule koje imaju sutinu i svoje $orme, one su
ive or!anske ustanove. *o, ove norme se mo!u preobra2ati u svojevrsna
opta pravna naela, zato je Cendamin "ardo ameriki sudija rekao -Ustav
10E
ne izraava i ne treba da izraava pravila za vrijeme koje prolazi ne!o za
vrijeme u budu2nosti.
4tatiko tumaenje se ne mora nuno vezivati za subjektivno
tumaenje. ,rilikom istraivanja subjektivno! smisla pravne norme, tj.volje
njeno! tvorca izraena je volja koju tvorac norme stvarno ima u trenutku
tumaenja. U evolucionistikom tumaenju mo!u2e je samo da se mijenja
znaenje, odnosno smisao norme s'odno zakoniku znaenja. Ono je samo
tumaenje, a ne stvaranje novo! prava.
".?. V+zano i 1lobodno tu,a9+nj+
114
V+zano tu,a9+nj+ je ono koje kao osnov tumaenja uzima samo
jedno od mo!u2i' znaenja, odnosno jedino mo!u2e jeziko znaenje, ako je
mo!u2e samo jedno takvo znaenje.
Slobodni, tu,a9+nj+, se naziva ono tumaenje !dje tumaenje nije
vezano nikakvim jezikim znaenjem norme, ve2 joj daje ono znaenje kako
ono nalazi za potrebno, bez obzira to ono nije jeziki mo!u2e. 6asno je da u
sluaju davanja normi znaenje koje jeziki nije mo!u2e u stvari nema vie
tumaenja norme, ve2 se na mjesto norme koja se tumai stvara jedna nova
norma.
a!ovornici slobodno! tumaenja smatraju da tumaima treba dati
mo!u2nost da svojim pojedinanim odlukama prila!o#avaju pravo ivotu.
,ostoji stupanj slobode koji moe biti dvojak- jedan nain tumaenja je kad
tuma, ako je neop'odno, moe da ide pored akona preter +egem, a dru!i
je, tuma kad ide suprotno akonu !o%tra +egem, ako nalazi da to od!ovara
za'tjevima drutveni' potreba.
11/
R.Luki, op.!it., str. 110.-112.
101
,obornici vezano! tumaenja prava smatraju da i pored mo!u2e
3pobune injenica protiv zakona nikom ne moe biti dozvoljeno da
popravlja zakonodavce ma koliko bila velika teta od r#avi' i zastarjeli'
zakona ve2a je teta od nji'ovo! popravljanja putem !aenja od strane
tumaa jer dura +eG sed +eG, r#av zakon je zakon. 9#av zakon predstavlja
bolest samo jedno! dijela pravno! poretka. 4istemsko krenje zakona od
strane tumaa izraz je bolesti cijelo! pravno! poretka. 4lobodno tumaenje
predstavlja kontradikcio in adiecto i o njemu ne treba !ovoriti kao o
tumaenju, ne!o kao stvaranju prava, smatraju protivnici ovo! tumaenja.
102
10+