a. Da je dotinoj osobi poznato da je to djelo koje je poinio haram, rekao je Uzvieni Allah: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali." Poslanika koji pouava vjerskim propisima i pojanjava ta Allah trai od Svojih robova, kako ne bi imali nikakvog opravdanja. b. Da to djelo uradi namjerno, pa ako ga uradi nehotino i bez namjere nee se smatrati nevjernikom. Na to upuuje zadnji ajet sure El-Bekara u kojem Uzvieni Allah spominje dovu vjernika u kojoj trae da ih ne kazni za ono to uine iz zaborava ili grekom, pa je na to Allah tebareke ve te'ala rekao: "Ve sam to uinio."(Muslim) Na to upuuje i hadis u kojem Poslanik sallallahu alejhi ve sellem spominje ovjeka koji je naao svoju kamilu na kojoj su mu bili hrana i voda nakon to se bio spremio za smrt i nakon to je bio izgubio svaku nadu da e je nai, pa je od silne radosti grekom izgovorio rijei kufra: "Allahu Ti si moj rob a ja sam Tvoj gospodar." Na to je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Pogrijeio je zbog silne radosti."(Muslim)
c. Da to uradi ili kae svojom voljom, bez prisile. Rekao je
Uzvieni Allah: "Onoga koji uini nevjerstvo u Allaha, nakon to je u Njega vjerovao, osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane vrsto u vjeri, eka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stii e srdba Allahova i njih eka patnja velika.(En-Nahl, 106) Ovaj ajet je objavljen nakon to su murici muili nezatiene muslimane meu kojima je bio Ammar ibn Jasir radijallahu anhu koji je, da bi se spasio, rekao ono to su murici od njega traili pa je nakon toga plaui doao Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem rekavi mu da je o njemu runo govorio i da je pohvalio murike kipove, pa ga Poslanik sallallahu alejhi ve sellem upita: "ta si osjeao u srcu?" A Ammar mu odgovori da mu je srce bilo vrsto u vjeri, te je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem potirao njegove suze i govorio: "Ako se ponovo vrate, i ti jednako postupi."(Et-Taberi i Hakim) Neke od smetnji tekfira: a. Neznanje (dehl), ukoliko djelo koje je nevjerstvo bude uraeno iz neznanja, poinitelj se nee smatrati nevjernikom. Na to upuuje dogaaj sa ovjekom koji je naredio svojoj djeci da ga, kada umre, spale a zatim u vjetrovitom danu raspu njegov pepeo po moru, govorei: "Allaha mi, ako me Allah bude mogao proivjeti, kaznit e me kao nikoga." Pa mu je Allah oprostio.(Buharija i Muslim) Ovaj ovjek je sumnjao u mo Uzvienog Allaha i to da e ga Allah proivjeti nakon smrti, to je nevjerstvo bez ikakve dvojbe. Meutim, pored toga Allah mu je oprostio zbog njegovog neznanja, vjere i straha od Allaha. Napomenimo jo da neznanja ima dvije vrste: Prva vrsta je neznanje osobe koja ne ispoljava islam, takva osoba je kod nas nevjernik, a na ahiretu e joj Gospodar svjetova pravedno presuditi. Druga vrsta je neznanje onog ko ispoljava islam. Kada takav uradi djelo koje je nevjerstvo, a ne pada mu na um da je to suprotno islamu i niko ga nije na to opomenuo, on je za nas musliman, a na ahiretu e mu Gospodar svjetova pravedno presuditi. b. Krivo shvatanje(te'vil), kada musliman kae rijei kufra, ili uradi djelo koje izvodi iz vjere, ili ima takvo ubjeenje, vjerujui da ima opravdanje za to ili zbog neispravnog razumijevanja dokaza, ukoliko je dokaz mogue tako razumjeti, nee se smatrati nevjernikom pa i kada je ubha na kojoj je izgradio svoj stav slaba. Ne smatra se nevjernikom http://www.minber.ba
Proizvod Joomla!
Generisano: 12 June, 2008, 10:13
www.minber.ba
jer nije imao namjeru da ini grijeh i zabranjeno, pa ga stoga
obuhvataju rijei Uzvienog Allaha: "Nije grijeh ako u tome pogrijeite, grijeh je ako to namjerno uinite."(El-Ahzab, 5) Takoer, takav je uradio ono to je bio u stanju uraditi tragajui za dokazom, te ga obuhvataju rijei Uzvienog: "Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti njegovih."(El-Bekara, 286) Zbog ove smetnje ashabi nisu tekfirili haridije koji su ohalalili muslimansku krv i koji su tekfirili Osmana i Aliju radijallahu anhuma i sve one koji su uz njih stali, iako je od stvari vjere koje su neminovno poznate da su Osman i Alija radijallahu anhuma stanovnici denneta, ali ashabi nisu tekfirili haridije zbog njihovog krivog shvatanja i miljenja da rade ono to Allah eli. Ova zapreka tekfira je jako iroka. esto obuhvata osobe koje imaju erijatskog znanja, ali unato tome pogrijee u odreenim pitanjima. Ibnu Tejmijje rahimehullahu je vodio rasprave sa ejhovima, kadijama i uenjacima koji su imali pogrene stavove u mnogim akaidskim meselama, pa im je govorio: "Kada bi ja rekao to to vi govorite, bio bih nevjernik, meutim ne kaem za vas da ste nevjernici jer ste vi za mene neznalice."(Pogledati: Davabitu tekfiri-l-muajen, Abdullah ibnu Abdu-l-Aziz El-Dibrin, 24) Nije ih smatrao nevjernicima iako se radilo o uenima, i iako je odgovorio na njihove dokaze, zbog ubhi i krivih shvatanja koja su imali. Naa asna vjera nas ui da o drugim muslimanima lijepo govorimo, rekao je Uzvieni Allah: "I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge runim nadimcima."(El-Hudurat, 11) Od osobina vjernika je da o drugim vjernicima lijepo misli, da njihove postupke razumijeva na najljepi nain na koji se mogu razumjeti, trai im opravdanja koliko je mogue, i uz to ih savjetuje i na greke na pristojan nain ukazuje, bez vrijeanja i omalovaavanja. Rekao je Uzvieni Allah opisujui vjernike: "Oni koji poslije njih dolaze govore: 'Gospodaru na oprosti nama i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema vjernicima...'"(El-Har, 10) Uzvienog Allaha molimo da nam srca oisti, da nas na pravom putu uvrsti i da nas kao muslimane usmrti.