I deo

Kur'anske Mudize (uda)

Uvod
Allah je prije 14 stoljea na Zemlju spustio Kur'an, knjigu koja slui kao vodilja ljudima. Cijelo
ovjeanstvo je pozvano da se pridrava normi koje su propisane u ovoj Knjizi da bi konano
nali svoj spas i osloboenje. Ova posljednja Boija objava je ujedno i jedina uputa ovjeanstvu od trenutka objavljivanja pa sve do Sudnjeg dana.
Jedinstveni Kur'anski stil i izvanredna mudrost koja je sadrana u njemu su nepobitni dokazi da
je Kur'an Allahova rije. Osim toga, postoji i jo niz udotvornih specifinosti koje dokazuju da
je Kur'an objavljen od strane Allaha. Jedna od ovih specifinosti je injenica da se u Kur'anu,
objavljenom prije 1400 godina, nalaze odreene naune injenice do kojih smo mogli doi jedino savremenom tehnologijom dvadesetog stoljea.
Svakako, Kur'an nije nauna knjiga. Meutim, odreene naune injenice, koje se na jezgrovit i
mudar nain izlau u razliitim Kur'anskim ajetima, ovjek je uspio otkriti tek koritenjem
tehnologije XX stoljea. Ove injenice, koje nije bilo mogue nauno utvrditi u periodu kada je
Kur'an objavljen, jo jednom savremenom ovjeku dokazuju da je Kur'an Allahova rije.
Radi razumijevanja naunog uda Kur'ana, potrebno je, prije svega, baciti pogled na nauni
nivo vremena u kojem je Kur'an objavljen.
U VII stoljeu, kada je Kur'an objavljen, Arapi su gajili bezbroj praznovjerja i neosnovanosti o
pitanju naunih tema. Arapi, koji nisu posjedovali tehnologiju za istraivanje prirode i kosmosa,
vjerovali su u legende koje su se prenosile sa generacije na generaciju. Vjerovali su, naprimjer,
da se nebo odrava na visini, zahvaljujui brdima. Prema ovom vjerovanju, Zemlja je ravna i na
svoja dva kraja ima brda. Smatralo se da ova brda, poput stubova, na sebi dre nebeski svod.
Dolaskom Kur'ana, meutim, unitena su i sva ova daleko primitivna vjerovanja, a ajetom "Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao..."(Ar-Ra'd, 2) okonano je sa njihovim dotadanjim vjerovanjem da nebesa stoje na brdima. Iznesen je niz saznanja o jo mnogim pitanjima
koja su tada bila apsolutno nepoznata. U Kur'anu, koji je objavljen u periodu kada je ovjeanstvo raspolagalo veoma malim saznanjima iz oblasti astronomije, fizike ili biologije, sadrani su
mnogi kljuni podaci o mnogim pitanjima od stvaranja kosmosa do nastanka ovjeka, od
sastava atmosfere do ravnotee koja vlada na Zemlji.
Sada zajedno pogledajmo jedan dio naunih uda koja se nalaze u Kur'anu.

Nastanak kosmosa
Pojavljivanje kosmosa se u Kur'anu spominje na slijedei nain:
"On je nebesa i Zemlju iz niega stvorio! " (Al-An'am, 101) Ova
kur'anska injenica je u potpunom skladu sa suvremenim naunim
otkriima. Definitivan zakljuak do kojeg je danas dola moderna astrofizika upuuje na injenicu da je cijeli kosmos, zajedno sa materijalnom i vremenskom dimenzijom, nastao u nultom trenutku jednom
velikom eksplozijom. Teorijom Velike eksplozije (Big Bang) dokazano
Veoma osjetljivi skeneri
je da je cijeli kosmos nastao iz niega, eksplozijom samo jedne take
Cobe satelita, kojeg je
prije, otprilike, 15 milijardi godina. Ova teorija je ujedno i jedino
1992. godine NASA
nauno objanjenje nastanka i poetka kosmosa, koja je prihvaena
poslala u svemir, regisod strane svih naunih krugova.
trirali su radijaciju za
Prije Big Banga nije postojalo nita zvano materija. Materija, energija
koju se pretpostavlja da
i vrijeme stvoreni su u jednom nepostojanju koje se moe definirati
predstavlja ostatak od
kao apsolutno metafiziko okruenje u kojem nije bilo ni materije, ni
Big Banga. Ovo otkrie je
energije, pa ak ni vremena. O ovoj ogromnoj injenici i otkriu, do
posluilo kao dokaz tekojeg je dola moderna fizika, Kur'an nas je obavijestio prije 1400
orije Big Bang koja predgodina.
stavlja nauno objanVeoma osjetljivi skeneri Cobe satelita, kojeg je 1992. godine NASA
jenje injenice da je
poslala u svemir, registrirali su radijaciju za koju se pretpostavlja da
svemir nastao iz niega.
predstavlja ostatak od Big Banga. Ovo otkrie je posluilo kao dokaz
teorije Big Bang koja predstavlja nauno objanjenje injenice da je svemir nastao iz niega.
irenje kosmosa
U Kur'an-i-Kerimu, koji je objavljen prije 14 stoljea, u periodu kada jo nije bila razvijena astronomija, ovako se govori o irenju kosmosa:
"Mi smo nebo moi Svojoj sazdali, i Mi smo, uistinu, oni koji ga ire." (Az-Zariyat, 47)
Rije "nebo", koja se spominje u aktualnom ajetu, na mnogo mjesta u Kur'anu koristi se u znaenjima svemira i vasione. I u ovom sluaju upotrijebljena je u istom znaenju. Kur'an je,
dakle, ve obznanio da se kosmos iri, a to je injenica do koje je danas dola i nauka.
U naunom svijetu je do poetka XX stoljea preovladavalo jedno miljenje u smislu da "kosmos ima jednu statinu, nepokretnu strukturu i da potie iz vjenosti". Meutim, istrage provedene uz pomo suvremene tehnologije, izvianja i prorauni doveli su do saznanja da kosmos
ima svoj poetak i da se konstantno "iri".
Ruski fiziar Aleksander Friedmann i belgijski kosmolog Georges Lemaitre poetkom ovog stoljea teoretski su proraunali da je kosmos u stalnom pokretu i da se iri.
Ova injenica je, takoer, i dokazana odreenim posmatranjima provedenim 1929. godine.
Ameriki astronom Edwin Hubble je, analiziranjem svemira uz pomo ogromnog teleskopa,
otkrio da su zvijezde i galaksije u konstantnom udaljavanju jedna od druge. A kosmos, u kojem
se sve konstantno udaljava jedno od drugoga, dolazi u znaenju kosmosa "koji se iri". injenica da se kosmos nalazi u stalnom irenju svoju kategorinost e postii, takoer, i kroz osmatranja provedena narednih godina.
Meutim, ova kategorina injenica je stoljeima prije saopena kroz Kur'an i to u takvom historijskom periodu kada nijedan ovjek o tome nije apsolutno posjedovao ni priblina znanja.
Poto je Kur'an rije Allaha, Stvoritelja i Gospodara cijelog kosmosa i svih znanja. Od prve eksplozije do sada, svemir se stalno iri jednom ogromnom brzinom. irenje svemira naunici usporeuju sa povrinom napuhanog balona.
Meusobno razdvajanje "nebesa i Zemlje"
Drugi ajet u kojem se, takoer, govori o stvaranju nebesa glasi:
"Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da
Mi od vode sve ivo stvaramo I zar nee vjerovati"
(Al-Anbiya', 30) Rije "ratk", koja se prevodi kao "cjelina", u arapskim rjenicima objanjava se
kao rije koja ima znaenje "meusobno isprepleteno, nerazdvojno, sraslo". Ova rije se, dakle,
koristi prilikom opisivanja dvaju materija koje ine jednu potpunu cjelinu. A, za glagol "raskomadali smo" u Kur'anu je koriten glagol "fatk", koji dolazi u znaenju "cijepanje, komadanje
neega to je u stanju ratk i izlaenje vani, oslobaanje njenih dijelova". Ilustracije radi, razvoj
biljke iz sjemena i izrastenje izdanka iz zemlje se u arapskom jeziku objanjava ovim glagolom.
2

Sada se ponovo vratimo ajetu. U aktualnom ajetu govori se o nebesima i

Zemlji koji su bili jedna cjelina, odnosno koji su bili "ratk". Ova cjelina se,
potom, odvaja glagolom "fatk". Jedno iz drugog cijepanjem, komadanjem
izlazi vani. I, zaista, kada se podsjetimo na injenice vezane za prvi
trenutak Big Bang, vidjet emo da je u jednoj taki sadrana materija cijelog kosmosa. Dakle, sve, ak i "nebesa i Zemlja", koji jo nisu bili
stvoreni, u ovoj taki je u stanju "ratk". Potom dolazi do snane eksplozije ove take i na taj nain materija postaje "fatk"...
Kada izvrimo usporedbu fakata navedenih u ovom ajetu sa naunim
otkriima, uoit emo da meu njima vlada jedan potpuni sklad.
Otkrivanje ovih injenica koje su prije 14 stoljea navedene u Kur'anu
nauno je bilo mogue dokuiti tek u XX stoljeu.
Edwin Hubble sa
ogromnim teleskopom

ILUSTRACIJA BIG BANGA

Big Bang, koji je jo jednom iznio da je kosmos stvoren iz niega, je

naunim injenicama dokazana teorija. Odreeni naunici su pokuali
proizvesti alternativu Big Bangu, ali postignuti dokazi su doveli do apsolutnog prihvatanja Big
Banga u naunim krugovima.
Orbite
Kada se u Kur'anu spominje Sunce i Mjesec, istie se, takoer, da oni, svaki pojedinano, plove
po svojim orbitama:"I no i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom
plove." (Al-Anbiya', 33)
injenica da Sunce ne posjeduje statian poloaj, da ono plovi po jednoj odreenoj orbiti, u
drugom ajetu saopava se na slijedei nain: "I Sunce se kree do svoje odreene granice, to
je odredba Silnoga i Sveznajueg." (Ya-Sin, 38)
Ove kur'anske injenice su postale razumljive nakon suvremenih opservatorijskih osmatranja. Prema proraunima strunjaka iz astronomije, Sunce
se kree grandioznom brzinom od 720 hiljada kilometara na sat u orbiti
nazvanoj Solar Apex, koja je usmjerena prema Vega zvijezdi. To, prema
jednom grubom proraunu, znai da Sunce u toku jednog dana pree putanju od 17 miliona 280 hiljada kilometara. Zajedno sa Suncem, istu putanju preu, takoer, i svi sateliti i planete koje se nalaze u Sunevom
sistemu. Pored toga, sve zvijezde ukupnog svemira posjeduju plansku
pokretljivost slinu ovoj.
injenica da je cijeli kosmos na ovaj nain opremljen orbitama takoer se
istie u Kur'anu na slijedei nain:
"Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva." (Az-Zariyat, 7)
U cijelom kosmosu postoji oko 200 milijardi galaksija, od kojih svaka posjeduje u prosjeku po 200 milijardi zvijezda. Veoma velika veina ovih zvijezda ima svoje
planete, a planete, takoer, svoje satelite. Sva ova svemirska tijela, opet, posjeduju veoma
precizno odreene orbite. I svako od ovih tijela se milionima godina kree po svojoj orbiti koja
je u savrenom skladu i harmoniji sa ostalima. Pored toga, takoer, i veoma veliki broj zvijezda-repatica kree se po orbitama koje su odreene za njih.
Orbite koje su rasporeene po cijelom kosmosu ne pripadaju samo nebeskim tijelima. Galaksije
se, takoer, zbunjujuom brzinom i preciznou kreu po svojim orbitama. Tokom ovih kretanja
nijedno nebesko tijelo se ne sudara sa drugim, njihovi putevi se ne ukrtavaju. Posrijedi je tako
zaprepaujui sklad da je uoeno da odreene galaksije prolaze jedna kroz drugu a da se, pritom, nijedan njihov dio ne sudara sa drugim. Apsolutno je sigurno da ovjeanstvo u periodu
objave Kur'ana nije posjedovalo teleskope nalik dananjima koji osiguravaju osmatranje kosmosa u dubinama mjerenim milionima kilometara, razvijenu tehnologiju za osmatranje, nije
posjedovalo saznanja moderne fizike i astronomije. Prema tome, bilo je
nemogue u to vrijeme nauno otkriti injenicu da je, kako je to u
Kur'anu istaknuto, kosmos "pun zvjezdanih puteva". Meutim, ove
injenice su jasno predoene u Kur'anu koji je objavljen u istom tom periodu, poto je Kur'an rije Sveznajueg, Allaha d.. Kao i veoma veliki
broj zvijezda repatica, tako i Halley kometa, koju vidimo na slici gore,
posjeduje plansku putanju. Halley kometa ima odreenu orbitu i,
zajedno sa ostalim nebeskim tijelima, ona se po svojoj orbiti kree u velikom skladu i poretku.
3

Sva nebeska tijela u kosmosu: planete, njihovi sateliti, zvijezde, ak i galaksije posjeduju svoje
orbite koje se zasnivaju na veoma detaljnim proraunima. Sasvim je sigurno da je Allah Tvorac
ovog besprijekornog poretka i da On osigurava njegovo besprijekorno funkcioniranje.
Zemljina zaobljenost
"Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On nou zavija dan i danom zavija no..."(Az-Zumar, 5)
Formulacije koje se koriste u ajetima koji nas upoznaju sa kosmosom su izuzetno zanimljive.
Rije koja je u prethodnom ajetu prevedena kao "zavijati" je arapski glagol "tekvir". Doslovno
znaenje ovog glagola je "zavijati neto oko neega to je okruglo". (U arapskim rjenicima ova
rije se koristi za glagole koji u sebi sadre okrugle predmete; naprimjer za "omotavanje alme
oko glave".)
Podatak koji se u ajetu iznosi o pitanju meusobnog zavijanja dana i noi, u
isto vrijeme sadrava kategorinu injenicu o pitanju oblika Zemlje. Jedino i
samo jedino zbog toga to je Zemlja okrugla koriten je navedeni glagol
(tekvir). Dakle, u Kur'anu, koji je objavljen u VII stoljeu, upozoreno je na
okrugli oblik Zemlje.
Ne smije se isputati iz vida injenica da je astronomsko poimanje tog vremena imalo sasvim drugaiji pristup obliku Zemlje. U tom periodu smatralo
se da je Zemlja jedna ravna povrina i svi nauni prorauni i saopenja
pravljeni su shodno tome. A, Kur'an, iako je objavljen u tom istom periodu,
donosi podatak koji je bilo mogue nauno ustanoviti tek u ovom stoljeu.
Zbog toga to je on Allahova rije, u Kur'anu su koritene najpreciznije formulacije, kako u svim drugim kontekstima tako i u kontekstu iznoenja podataka vezanih za kosmos.
Osigurani svod
Kao i veoma veAllah u Kur'anu na slijedei nain skree panju na jednu zanimljivu karakliki broj zvijezda
teristiku nebeskog svoda:
repatica, tako i
"I to to je nebeski svod osiguran Nae je djelo, a oni se ipak okreu od
Halley kometa,
znamenja koja su na njemu." (Al-Anbiya', 32)
koju vidimo na
Ova karakteristika nebeskog svoda je dokazana naunim istraivanjima XX
slici gore, posstoljea.
Atmosfera koja okruuje nau planetu ima krajnje jeduje plansku
presudnu ulogu u odranju ivota na Zemlji. Spal- putanju. Halley
kometa ima
jivanjem unitava meteore raznih veliina koji se
pribliavaju Zemlji i onemoguava da oni padnu na odreenu orbitu
povrinu Zemlje, ime bi nanijeli veliku tetu ivim i, zajedno sa ostalim nebeskim
biima.
tijelima, ona se
Pored toga, atmosfera, takoer, ima ulogu filpo svojoj orbiti
triranja zraka koje dolaze iz svemira i koje su
kree u velikom
tetne po iva bia. Zanimljivo je, meutim, da
atmosfera proputa samo koliinu zraka koje nisu skladu i poretku.
Na slici su prikazani metetne, dakle vidljivu svjetlost, infracrvene zrake i Sva nebeska titeori pred sudar sa
jela u kosmosu:
radiotalase. Sve su to zrake potrebne za
Zemljom. Meteori koji se
odravanje ivota. Naprimjer, ultravioletne zrake, planete, njihovi
kreu u vasioni mogu za
sateliti, zvijezde,
koje u odreenoj koliini proputa atmosfera,
Zemlju predstavljati
ak i galaksije
imaju ogroman znaaj za biljnu fotosintezu a,
veoma znaajnu opasposjeduju svoje
prema tome, i za ivot svih ivih bia. Veliki dio
nost. Meutim, Svojim
jakih ultravioletnih zraka koje se ire od Sunca fil- orbite koje se
bespijekornim stvarantriraju se kroz ozonski omota atmosfere i u malim zasnivaju na
jem, Allah je atmosferu
koliinama, tano onoliko koliko nije tetno i koliko veoma detaljnim
nainio u vidu zatitje potrebno za ivot, dospijevaju do povrine Zem- proraunima.
nikog stropa. ZahvaljuSasvim je sigurno
lje.
jui ovoj specijalnoj
da je Allah TvoZatitnike osobine atmosfere ne svode se samo
zatiti, veoma veliki broj
na navedeno. Atmosfera, takoer, Zemlju titi i od rac ovog besprimeteora ne nanose tetu
veoma niske temperature kosmosa koja u prosjeku jekornog poretka
Zemlji zbog toga to se
i da On osigurava
iznosi minus 270 stepeni.
oni komadaju u atmosnjegovo besprijeAtmosfera nije jedina koja Zemlju titi od tetnih
feri.
korno funkciondjelovanja iz kosmosa. Pored atmosfere, i jedan
iranje.
omota koji potie od magnetnog polja Zemlje i koji je nazvan "Van Allen
pojasevi", takoer, ima ulogu tita od tetnih zraka. Ova zraenja koja se
konstantno odailjaju od strane Sunca i ostalih zvijezda imaju smrtonosno djelovanje po
ovjeka. Naroito eksplozije energije, do kojih esto dolazi na povrini Sunca, imaju toliku mo
da bi, u sluaju da nema Van Allen pojaseva, potpuno unitile ivot na Zemlji.
4

Koliki znaaj za odravanje ivota na Zemlji imaju Van Allen pojasevi, dr. Hugh Ross iznosi slijedeim rijeima: Od svih planeta Sunevog sistema, Zemlja posjeduje najviu gustinu. Za ovo
iroko nikl-eljezno jezgro je odgovorno jedno veliko magnetno polje. Ovo magnetno polje
stvara Van Allen sloj, koji titi od radijacije. Ovaj sloj titi povrinu Zemlje od radijacijskog
bombardiranja. U sluaju da nema ovog zatitnog sloja, ivot na Zemlji bi bio nemogu. Jedina
planeta osim Zemlje koja je nainjena od stjenovitih predjela i koja ima magnetsko polje je
Merkur. Meutim, snaga ovog magnetnog polja je 100 puta manja od snage magnetnog polja
Zemlje. Van Allen sloj, koji titi od radijacije je karakteristian za Zemlju.1 Proraunato je da je
u jednoj eksploziji zabiljeenoj proteklih godina osloboena energija koja je 100 milijardi puta
jaa od eksplozije atomske bombe baene na Hiroimu. Magnetne igle su 58 sati nakon eksplozije registrirale izuzetno jaka podrhtavanja, 250 km iznad atmosfere je temperatura skoila
na 2500C.
Ukratko, nad Zemljom funkcionira jedan savreni sistem koji je okruuje i titi od vanjskih
opasnosti. Ove zatitne karakteristike nebeskog svoda su nam, prije niza stoljea, saopene u
Kur'anu. Atmosfera proputa samo koliinu zraka koje nisu tetne, dakle vidljivu svjetlost, infracrvene zrake i radiotalase. Sve su to zrake potrebne za odravanje ivota. Naprimjer, ultravioletne zrake, koje u odreenoj koliini proputa atmosfera, imaju ogroman znaaj za biljnu
fotosintezu a, prema tome, i za ivot svih ivih bia.
Na slici su prikazani meteori pred sudar sa Zemljom. Meteori koji se kreu u vasioni mogu za
Zemlju predstavljati veoma znaajnu opasnost. Meutim, Svojim bespijekornim stvaranjem,
Allah je atmosferu nainio u vidu zatitnikog stropa. Zahvaljujui ovoj specijalnoj zatiti,
veoma veliki broj meteora ne nanose tetu Zemlji zbog toga to se oni komadaju u atmosferi.
Posmatrajui nebo, velikom broju ljudi ne pada na pamet da atmosfera ima jednu zatitniku
ulogu. ovjek, takoer, u veini sluajeva ne razmilja o tome kako bi Zemlja izgledala da atmosfera ne posjeduje ovu zatitniku ulogu. Na slici gore se vidi ogromno udubljenje koje je u
Arizoni (SAD) nastalo nakon pada meteora. Da nema atmosfere, milioni meteora bi neometano
padali na Zemlju, na kojoj bi bilo nemogue ivjeti. Meutim, zahvaljujui zatitnikoj ulozi atmosfere, iva bia nesmetano vode svoj ivot na Zemlji. Sasvim je neosporno da je to zatita
koja je uspostavljena od strane Allaha, d. ., i mudiza o kojoj nas je obavijestio u Kur'anu.
Energija koja se oslobaa prilikom eksplozija na povrini Sunca je tolike jaine da ju, svojim
razumom, ovjek moe teko poimati: samo jedna eksplozija na Suncu je 100 milijardi puta
jaa od eksplozije atomske bombe baene na Hiroimu. Zahvaljujui Van Allenovim pojasevima
i atmosferi, Zemlja je zatiena od ove ruilake energije.
Sva ova nauna otkria dokazuju da Zemlja ima jednu specijalnu zatitu, to je u apsolutnom
skladu sa kur'anskim obavjetavanjem iznesenim prije 1400 godina: "I to to je nebeski svod
osiguran Nae je djelo...".

Posmatrajui
nebo, velikom
broju ljudi ne
pada na pamet da
atmosfera ima
jednu zatitniku
Energija koja se
Pored mnogobrojnih
Magnetosfera je poput
ulogu. ovjek,
oslobaa prilikom
zatitnikih osobina,
tita koji titi Zemlju od
takoer, u veini
eksplozija na
atmosfera, takoer,
meteora, tetnih kozsluajeva ne razpovrini Sunca je
Zemlju titi i od
mikih zraenja i estica.
milja o tome
tolike jaine da ju,
veoma niske temNa slici gore je ilustriran
kako bi Zemlja
svojim razumom,
perature kosmosa
ovaj omota, koji je
izgledala da atovjek moe teko
koja u prosjeku
poznat ipod imenom Van
mosfera ne pospoimati: samo
iznosi minus 270
Allen pojasevi. Ovi pojeduje ovu zatitjedna eksplozija na
stepeni. Magnetosjasevi, koji se nalaze na
niku ulogu. Na
Suncu je 100 milifera je poput tita
desetine hiljada kiloslici gore se vidi
jardi puta jaa od
koji titi Zemlju od
metara od Zemlje, tite
ogromno udubleksplozije atomske
meteora, tetnih
iva bia od ubitane enjenje koje je u
bombe baene na
kozmikih zraenja i
ergije koja se iri kosmoArizoni (SAD)
Hiroimu. Zahvaljuestica. Na slici gore
som.
nastalo nakon
jui Van Allenovim
je ilustriran ovaj
Sva ova nauna otkria
pada meteora. Da
pojasevima i atomota, koji je
dokazuju da Zemlja ima
nema atmosfere,
jednu specijalnu zatitu,
mosferi, Zemlja je
poznat ipod imenom
milioni meteora bi
to je u apsolutnom
zatiena od ove
Van Allen pojasevi.
neometano padali
skladu sa kur'anskim
ruilake energije.
Ovi pojasevi, koji se
na Zemlju, na koobavjetavanjem iznenalaze na desetine
joj bi bilo nemosenim prije 1400 godina:
hiljada kilometara od
gue ivjeti. Me"I to to je nebeski svod
Zemlje, tite iva
utim, zahvaljuosiguran Nae je djelo...".
bia od ubitane enjui zatitnikoj
ergije koja se iri
ulozi atmosfere,
kosmosom.
iva bia nesmetano vode svoj
Povratno nebo
ivot na Zemlji.
Sasvim je neoU Kur'an-i-Kerimu, u 11. ajetu sure At-Tariq govori se o "povratnoj" osobini sporno da je to
nebeskog svoda:
zatita koja je
"I tako mi neba koje je povratno." (At-Tariq, 11)
uspostavljena od
Rije "ar-raji'" se u prijevodima Kur'ana prevodi u znaenju "koji alje nastrane Allaha, d.
trag" ili "povratni".
., i mudiza o
Kao to je poznato, atmosfera koja okruuje Zemlju je sainjena od nekoliko kojoj nas je
slojeva. Svaki sloj ima veoma vanu ulogu po iva bia. Prilikom istraivanja obavijestio u
ustanovljeno je da svaki sloj ima odliku da vraa natrag u kosmos ili na
Kur'anu.
Zemlju materije ili zrake koje do njega dopiru. Da sada kroz nekoliko primjera analiziramo povratne odlike slojeva koji okruuju Zemlju.
Naprimjer, Zemljin omota troposfera, visine izmedu 13 i 15 km, osigurava da se kondenzacijom vodena para, koja je prethodno dola sa Zemlje, vrati na Zemlju u vidu padavina.Ozonosfera, visine 25 km, osigurava reflektiranje ili odbijanje radijacije i tetnih ultravioletnih zraka koje dolaze iz svemira.
Ionosfera, poput satelita, odbijanjem natrag radiotalasa koji se emitiraju sa Zemlje, osigurava
sa velikih udaljenosti praenje govora mobilnim telefonom, radio i televizijskih emitiranja.Magnetosfera, pak, vraa u svemir radijaciju koju iri Sunce i ostale zvijezde, prije no to
uspije doi do povrine Zemlje.
Spominjanje u Kur'anu ovih karakteristika slojeva nebeskog svoda, koje su otkrivene u skoroj
prolosti, jo jedan je dokaz da Kur'an prestavlja Boiju rije.

Svi atmosferski slojevi imaju karakteristike koje su od neprikosnovenog

znaaja za odravanje ivota na Zemlji. Naprimjer, ionosfera, poput

Postojanje
vode je od
presudnog
znaaja za
ivot na
Zemlji.
Znaajnu
ulogu
prilikom formiranja kie
ima troposfera, jedan
od atmosferskih slojeva.
Troposfera
osigurava da
se kondenzacijom
vodena para,
koja je prethodno dola
sa Zemlje,
vrati na Zemlju u vidu
kie.

Uloga planina

U Kur'anu se skree
panja na znaajnu
geoloku funkciju
planina:
"Mi smo po Zemlji
nepomine planine
razmjestili da ih
ona ne potresa..."
(Al-Anbiya' 31)
Ako obratimo
panju, uoit emo
da se u ajetu istie da planine imaju
jednu osobinu - spreavanja potresanja
na Zemlji. Ova injenica, koja, u trenutku
objavljivanja Kur'ana, nije bila poznata
nijednom ovjeku, ustanovljena je modernim geolokim pronalascima. Prema
geolokim nalazima, planine nastaju kao
rezultat pomjeranja i sudaranja velikih
slojeva koji ine Zemljinu koru. Prilikom
sudaranja dva sloja, otporniji sloj se
podvlai pod drugi sloj, koji se sabijanjem
izdie uvis i stvara planinu. Napredujui
ispod zemlje, donji sloj dolje stvara jedan
duboki produetak. Dakle, planine posAtmosferski jeduju jedan produetak ispod povrine
sloj koji
Zemlje koji je jednak masi koju vidimo
onemoguava iznad povrine Zemlje.
prodiranje
Ova graa planina se u jednom naunom
tetnih zraizvoru objanjava na slijedei nain:
enja do
U brdovitim podrujima, gdje su kontiZemljine
nenti deblji, Zemljina kora se zabada u
povrine je
manto sloj.4
ozonosfera.
Upozoravajui na ovu karakteristiku, u
Ozonosfera
jednom kur'anskom ajetu se planine usosigurava
poreuju sa stubovima:
odbijanje
"Zar Zemlju posteljom nismo uinili, i
radijacije i
planine stubovima"(An-Naba', 6-7)
tetnih ultra- Zahvaljujui ovoj osobenosti, pruanjem
satelita, odbijanjem natrag radiotavioletnih
ispod i iznad povrine Zemlje u taki spalasa koji se emitiraju sa Zemlje,
zraka koje
janja slojeva, planine vre meusobno
osigurava sa velikih udaljenosti pradolaze iz
zakivanje ovih slojeva. Pored toga, ovakenje govora mobilnim telefonom, ra- svemira.
vim uvrivanjem Zemljine kore planine
dio i televizijskih emitiranja.
spreavaju pomjeranje nad magmatskim
slojem ili meusobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine moemo usporediti sa ekserima koji osiguravaju meusobno privrivanje dasaka.
Ova stabilizirajua uloga planina u naunoj literaturi navodi se pod terminom "izostaza". Znaenje rijei izostaza je slijedee:
Izostaza: ravnotea izmeu pojedinih dijelova mase Zemaljine kore. U geologiji se pojam spominje u znaenju osiguravanja generalne ravnotee Zemljine kore uz pomo gravitacione snage
koje su planine obrazovale ispod povrine Zemlje.5
Ova vitalna funkcija planina, koja je otkrivena zahvaljujui modernoj geologiji i iscrpnim istraivanjima, u Kur'an-i-Kerimu, koji je objavljen prije niza stoljea, navedena je kao jedan
primjer superiorne mudrosti u Allahovom stvaranju. U drugom ajetu Allah kae slijedee:
"...po Zemlji planine nepomine razbacao da vas ne trese..."(Luqman, 10)

Korijeni planina doseu vidno dublje ispod nivoa Zemlje.

(EARTH, Press and Siever, str. 413)

ematski presjek. Planine imaju korijen u vidu kolca koji se

protee duboko u Zemlji. (Anatomy of the Earth, Cailleux,
str. 220)

Druga shema koja pokazuje da, zbog svojih dubokih korijena, panina lie na kolac. (EARTH SCIENCE, Tarbuck and
Lutgens, str. 158)
Kur'an naziva planine stubovima. Zahvaljujui ovoj osobenosti, pruanjem ispod i iznad
povrine Zemlje u taki spajanja slojeva, planine vre meusobno zakivanje zemljinih slojeva.
Ovakvim uvrivanjem Zemljine kore, planine spreavaju pomjeranje nad magmatskim slojem
ili meusobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine moemo uporediti i sa ekserima koji
osiguravaju medusobno privrivanje dasaka.
Pokretljivost planina
U jednom kur'anskom ajetu istie se da planine nisu statine, kako nam izgledaju, ve da su u
konstantnom pokretu:
"Ti vidi planine i misli da su nepomine, a one promiu kao to promiu oblaci - to je Allahovo
djelo koji je sve savreno stvorio; On, doista, zna ono to radite." (An-Naml, 88)
Ova pokretljivost planina proistie iz pokretljivosti Zemljine kore, na kojoj se nalaze. Zemljina
kora se, gotovo kao plovei, pokree nad manto slojem koji je dosta zbijeniji od nje.
Prvobitno je poetkom XX stoljea njemaki naunik po imenu Alfred Wegener nastupio sa
tvrdnjom da su, u prvom periodu Zemlje, kontinenti bili zajedno, da su se, potom, pomjeranjem u razliitim smijerovima, razdvojili i udaljili jedan od drugog.
Da je Wegener bio u pravu, geolozi su, meutim, uspjeli dokuiti tek 50 godina nakon njegove
smrti, dakle 80-ih godina. Kao to je to i Wegener istakao u jednom tekstu, objavljenom 1915.
godine, kontinenti su prije otprilike 500 miliona godina bili meusobno povezani i ovaj ogromni
kontinent, nazvan Pangaea, nalazio se na junom Zemljinom polu.
Prije otprilike 180 miliona godina Pangaea se razdvojila na dva dijela. Jedan od ova dva velika
8

kontinenta koji su se u razliitim smjerovima odvajali jedan od drugog je nazvan Gondwana i

obuhvatao je Afriku, Australiju, Antarktik i Indiju. A, drugi kontinent - nazvan Laurasia obuhvatao je Evropu, Sjevernu Ameriku i Aziju bez Indije. U razdoblju od 150 miliona godina
nakon diobe Pangaea, u razliitim vremenima Gondwana i Laurasia su se odvajali na manje
kontinente.
Ovi kontinenti, koji su nastali prvobitnim razlaganjem Pangaea, konstantnom promjenom
raspodjele izmeu mora i kopna, kreu se povrinom Zemlje brzinom od nekoliko centimetara
godinje.
Ova pokretljivost Zemljine kore, koja je otkrivena nakon geolokih istraivanja provedenih poetkom XX stoljea, u naunoj literaturi objanjava se na slijedei nain:
Povrina Zemlje debljine od 100 km, koju ine Zemljina kora i gornji manto, obrazovana je od
dijelova koji se zovu "slojevi". Postoji est velikih i bezbroj malih slojeva koji konstruiraju
Zemljinu povrinu. Ovi slojevi, prema teoriji nazvanoj "tehnika slojeva", pokreu se nosei na
sebi kontinente i dna okeana... Proraunato je da godinje pomijeranje kontinenata iznosi izmedu 1 i 5 cm. Ovakvim pokretanjem slojeva nastaju promjene u svjetskoj geografiji. Atlantski
okean, naprimjer, svake godine se pomalo iri.6
Jedna vana taka na koju ovdje treba upozoriti je slijedea: u navedenom ajetu Allah je pokretanje kontinenata obznanio kao promicanje. Upravo danas, naunici za ovo pomjeranje, takoer, koriste engleski termin "Continental drift", odnosno "pomicanje kontinenata".7
Obznanjivanjem u Kur'anu ove naune injenice koju je nauka nedavno otkrila je, nesumnjivo,
jedna od kur'anskih mudiza.

Stvaranje u parovima
"Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara spol: u onome to iz zemlje nie, u njima samim, i u
onome to oni ne znaju!" (Ya Sin, 36)
Uporedo sa time to predstavlja protivvrijednost pojma "par", muki i enski spol u sebi sadrava i mnogo ire znaenje, kako je to i u prethodnom ajetu istaknuto "...u onome to oni ne
znaju". Upravo se danas susreemo sa jednim znaenjem na koje je upozoreno u ajetu. Paul
Dirac, engleski naunik koji je iznio tvrdnju da materija posjeduje svoju suprotnost, 1933.
godine nagraen je Nobelovom nagradom za oblast fizike. Ovo tkrie, nazvano "Parite", istie
da materija ima svoju paricu nazvanu antimaterija. Antimaterija u sebi sadri svojstva koja su
suprotna svojstvima materije. Naprimjer, suprotno materiji, antimaterija je opremljena pozitivnim elektronima i negativnim protonima. Ova injenica je na slijedei nain opisana u jednom
naunom djelu:
...Svaki i najsitniji komadi ima svoj - antikomadi - koji je suprotno naelektrisan. Nestalni odnos nam pokazuje da se nastanak i nestanak onih parova obrazuje svugdje i uvijek u istom
trenutku.8

Relativnost vremena
Pitanje relativiteta vremena je danas jedna dokazana nauna injenica. Meutim, ova injenica je izala na vidjelo poetkom XX
stoljea Einsteinovom teorijom relativiteta. Do tog perioda ovjek
nije znao da je vrijeme jedan relativni pojam, da shodno okruenju moe pokazivati promjenljivost. Meutim, veliki naunik,
Albert Einstein, teorijom relativiteta ovu injenicu dokazao je na
sasvim jasan nain. Iznio je injenicu da je vrijeme pojam koji je
Vrijeme je pojam koji je ap- vezan za masu i brzinu. Tokom cijele historije ovjeanstva ovo
solutno vezan za onoga ko pitanje nije niko jasno aktualizirao.
ga opaa. Dok isti vremen- Osim jednog izuzetka: u Kur'anu su izneseni detalji koji uposki period nekome izgleda
zoravaju na injenicu da je vrijeme relativno! U tom kontekstu
dug, drugome moe izgleovdje moemo navesti nekoliko ajeta koji ilustriraju ovu injenicu:
dati sasvim kratak. Da bi se "Oni od tebe trae da ih kazna to prije stigne, i Allah e ispuniti
odredila neka zajednika
prijetnju Svoju; a samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko
vrijednost potrebni su izvori hiljadu godina, po vaem raunanju." (Al-Hajj, 47)
poput sata i kaledara, bez
"On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu
kojih bi bilo nemogue
vraa u danu koji, prema vaem raunanju vremena, hiljadu
nainiti definitivnu pretgodina traje." (As-Sajdah, 5)
postavku po pitanju vre"K Njemu se penju meleki i Dibril u danu koji pedeset hiljada
mena.
godina traje." (Al-Ma'arij, 4)
injenica da se na ovako krajnje jasan nain govori o relativitetu vremena u Kur'anu, koji je
objavljen prije niza stoljea, jo jedan je u nizu dokaza da je to Allahova Knjiga.
Nastanak kie
Pitanje nastanka kie je za ovjeka dugo vremena predstavljalo tajnu. Meutim, nakon
otkrivanja zranih radara, dolo se do saznanja o stadijima kroz koje kia prolazi u toku nastanka.
Prema ovome, kia nastaje prolazei kroz tri stadija: prvo se uz pomo vjetra sa Zemlje podie
"repromaterijal", potom se formiraju oblaci i na kraju dolazi do formiranja kinih kapi.
injenice koje su, u vezi sa nastankom kie, iznesene u Kur'anu upravo govore o ovim stadijima. O pitanju nastanka kie u jednom kur'anskom ajetu kae se slijedee:
"Allah je taj koji vjetrove alje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoe, rasprostire
i na komade dijeli, pa ti vidi kiu kako iz njih pada, i kada je On na one robove Svoje na koje
eli prolije, oni se odjednom radou ispune." (Ar-Rum, 48)
Sada se zadrimo na ova tri stadija koja su navedena u Kur'anu:
I. STADIJ: "Allah je taj koji vjetrove alje..."
Bezbroj balonia koji nastaju pjenuanjem mora i okeana konstantno u vidu vodenih zehri
odskau iznad povrine. Ove solju bogate zehre se, uz pomo vjetra, potom prenose u atmosferske visine. Ovi siuni komadi, zvani "aerosol", uz pomo jednog mehanizma, zvanog
"vodena zamka", ovdje dolaze u dodir sa vodenom parom koja je takoer dola s mora. Okupljanjem oko ovih aerosola, vodena para se zgunjava i pretvara u vodene kapi.
II. STADIJ: "...pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoe, rasprostire i na komade
dijeli... "
Uz pomo vodene pare koncentrirane oko solnih kristala ili siunih prakica nastaju oblaci.
Zbog toga to su veoma male (presjeka od 0.01 do 0.02 mm) vodene kapljice u oblacima
ostaju visei i irei se nebom. Na taj nain se nebo prekriva oblacima.
III. STADIJ: "...pa ti vidi kiu kako iz njih pada..."
Sitne vodene kapljice okupljene oko solnih kristala ili siunih prakica, daljnjim zgunjavanjem
formiraju kine kapi. Na taj nain kine kapi postaju tee od zraka i, odvajajui se od oblaka,
poinju se u vidu kie sputati na zemlju.
Kao to se iz priloenog da zakljuiti, sva tri stadija nastanka kie sadrana su u navedenom
ajetu. Stadiji su, povrh svega, izneseni tanim redoslijedom. Kao i mnoge druge prirodne pojave, tako je i nastanak kie Allah iznio na najispravniji nain i to ovjeku saopio putem
Kur'ana jo prije 14 stoljea, dakle mnogo ranije no to e to nauka otkriti.
Vezano za nastanak kie, u drugom kur'anskom ajetu se navode slijedee injenice:
"Zar ne vidi da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidi
10

kiu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veliine brda, sputa grad, pa njime koga hoe pogodi, a koga hoe potedi - bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid." (An-Nur, 43)
Naunici koji su se bavili istraivanjem vrsta oblaka suoili su se sa veoma zbunjujuim rezultatima vezanim za proces nastanka kie. Kini oblaci se formiraju i oblikuju u jednom utvrenom
sistemu i stupnjima. Nauno objanjenje stupnjeva formiranja jednog od kinih oblaka cumulominbus glasi:
1. STEPEN, razgonjenje: Oblaci se uz pomo vjetra guraju, odnosno razgone sa svojih mjesta.
2. STEPEN, spajanje: Ovi mali oblaci (cumulus), koji se razgone
od strane vjetra, spajaju se na mjestu do kojeg su dogurani i tako
formiraju novi i veliki oblak.9
3. STEPEN, gomilanje: Nakon spajanja malih oblaka, u novoformiranom velikom oblaku dolazi do porasta energije potiska koja
ga vue gore. Energija u centru oblaka je jaa u odnosu na energiju po rubnim dijelovima. Ova energija potiska u centru, koja ga
vue prema gore, ini da se oblak razvija uvisinu. irei se prema
gore, oblaci se na taj nain gomilaju jedan na drugi. To biva povodom da se trup ovog uvis naraslog oblaka isprui prema hladnijim dijelovima atmosfere. Tako se u ovom hladnom okruenju atmosfere ledene i vodene kapi poinju poveavati.
irei se prema gore, oblaci
se na taj nain gomilaju
Nakon to prou kroz sve ove stepene i nakon to dobiju teinu
jedan na drugi. To biva potoliku da na nju ne moe utjecati energija koja ih vue prema
vodom da se trup ovog uvis
gore, ledene i vodene kapi u vidu kie i grada poinju iz oblaka da
naraslog oblaka isprui
se sputaju na zemlju.10
prema hladnijim dijelovima
Ne smije se gubiti iz vida da su detalje u vezi s formiranjem, graatmosfere. Tako se u ovom
om i funkcijom oblaka meteorolozi uspjeli nedavno otkriti i to
hladnom okruenju atmoszahvaljujui suvremenoj tehnici (avion, satelit, kompjuter i sl.)
fere ledene i vodene kapi
koja im je bila na raspolaganju. Allah nam, pak, ove detalje iznosi
poinju poveavati. Nakon
u Kur'anu, koji je objavljen prije 1400 godina, u periodu kada to
to dobiju teinu toliku da
nijedan ovjek nije mogao znati. Mali oblaci (cumulus oblaci) se uz
na nju ne moe uticati enpomo vjetra pokreu i sjedinjuju. Upravo onako kako je to i u
ergija koja ih vue prema
Kur'anu naznaeno: "...Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i
gore, ledene i vodene kapi u
jedne nad drugima gomila..."
vidu kie i grada poinju iz
oblaka da se sputaju na
zemlju. Ova nauna injenica je od strane Allaha,
d. ., saopena u Kur'anu
prije 14 stoljea: "...a onda
ih (oblake) spaja i jedne
nad drugima gomila, pa ti
vidi kiu kako iz njih
pada..."
(A) mali odvojeni dijelovi oblaka (cumulus
oblaci) (B) Nakon spajanja malih oblaka, u
novoformiranom velikom oblaku dolazi do
porasta energije potiska koja ga vue
gore. Ova energija potiska u centru, koja
ga vue prema gore, ini da se oblak razvija uvisinu.

11

Mjere u kii
to se tie drugih kur'anskih podataka vezanih za kiu, oni
upozoravaju na momenat da se kia sputa u odreenoj koliini. U poglavlju Az-Zuhruf kae se slijedee:
"Onaj koji s neba s mjerom sputa vodu, pomou koje u
ivot vraamo mrtve predjele - tako ete i vi biti oivljeni."
(Az-Zuhruf, 11)
Ova mjera kie je, takoer, ustanovljena suvremenim istraivanjem. Prema odreenim proraunima, provedenim
tokom ovih istraivanja, ustanovljeno je da se sa Zemljine
povrine u jednoj sekundi ispari 16 miliona tona vode. U
toku godine ova koliina dostie cifru od oko 513 triliona
tona vode. A to je ujedno i godinja koliina kie koja se u
toku godine spusti na Zemlju. Voda je, dakle, u jednoj neprestanoj ravnotei, "prema odreenoj mjeri" ona konstantno krui. A odravanje ivota na Zemlji se, takoer, osigurava upravo
ovim neprestanim kruenjem vode. Kada bi ovjek upotrijebio sve pogodnosti cijele tehnologije
kojom raspolae, on, opet, nikada ne bi bio u mogunosti vjetaki proizvesti ovo kruenje.
Ukoliko bi dolo do i najmanjih promijena u koliini, ubrzo bi nastale velike ekoloke neuravnoteenosti, a to bi dovelo u pitanje odranje ivota. To se, meutim, nikada nee dogoditi.
Kia e, kako je to i u Kur'anu navedeno, nastaviti da se, svake godine, u istoj mjeri sputa na
Zemlju.

Nauno je ustanovljeno da je
koliina vode koja se ispari sa
Zemljine povrine i koja se ponovo vrati u vidu kie "konstantna": oko 513 triliona tona
vode. Ova konstantna koliina,
koja je u jednoj neprestanoj
ravnotei, je u Kur'anu istaknuta kao "odreena mjera".
Ukoliko bi dolo do i najmanjih
promijena u ovoj konstantnoj
koliini, ubrzo bi nastale velike
ekoloke neuravnoteenosti, a
to bi dovelo u pitanje odranje
ivota.

Vjetrovi koji oplouju

U jednom kur'anskom ajetu se skree panja na "oplodnju" kao osobinu vjetra i da, kao posljedica toga, nastaje kia:
"Mi aljemo vjetrove da oplouju, a iz neba sputamo kiu da imate ta piti - vi time ne moete
raspolagati." (Al-Hijr, 22)
U ajetu se skree panja da se u prvom stadiju nastanka kie nalaze vjetrovi.
Meutim, sve do poetka XX vijeka bilo je poznato jedino da vjetar raznosi oblake, kao jedina
veza izmeu vjetra i padanja kie. to se, meutim, tie otkria moderne meteorologije, ona su
12

pokazala da vjetrovi imaju ulogu "oploavanja" prilikom nastanka kie.

Ova uloga oplodnje odvija se na slijedei nain:
Zbog pjenjenja, na povrini okeana i mora konstantno dolazi do formiranja bezbroj zranih
mjehuria. U trenutku rasprsnua ovih mjehuria, u zrak se izbacuje na hiljade komadia
veliine jednog stotog dijela milimetra. Ovi komadii, nazvani "aerosol" se, pomijeani sa prainom sa kopna, uz pomo vjetrova prenose u gornje slojeve atmosfere. Aerosoli, koji su tako uz
pomo vjetrova dospjeli na velike visine, ovdje dolaze u dodir sa vodenom parom. Okupljanjem
oko ovih aerosola, vodena para se zgunjava i pretvara u vodene kapi. Koncentriranjem na jednom mjestu, ove vodene kapi prethodno formiraju oblak, a potom se u vidu kie sputaju na
Zemlju.

Na slici gore su prikazane etape nastanka

talasa. Talasi se formiraju uz pomo vjetrova koji puu iznad povrine vode. Vodene zehre, zajedno sa vjetrom, poinju sa
krunim kretanjem. Ovo kretanje e nakon
kratkog vremena formirati talase, koji e
se nanizati jedan za drugim, a zrak e ispuniti balonii koji nastaju zajedno sa
talasima. Ovo je prvi stadij nastanka kie.
U Kur'anu je takoer skrenuta panja da
se u prvom stadiju nastanka kie nalaze
vjetrovi.

Kao to se vidi, vjetrovi vre "oplodnju" aerosola vodenom parom koja se u slobodnom obliku
nalazi u atmosferi i, na taj nain, osiguravaju formiranje kinih oblaka.
U sluaju da vjetar ne posjeduje ovu osobinu oploavanja, u vioj atmosferi nikada ne bi moglo
doi do formiranja vodenih kapljica, pa, analogno tome, ne bi postojalo ni neto to se zove
kia.
Bitan momenat ovdje je taj da je ova kritina uloga vjetra u nastanku kie stoljeima prije saopena u kur'anskom ajetu. I to u historijskom razdoblju kada ovjek skoro nita nije znao o
prirodnim pojavama...
Nemijeanje mora
Specifinost mora, koja je od strane istraivaa otkrivena u skoroj prolosti, u Kur'anu se istie
na slijedei nain:
13

"Pustio je dva mora da se dodiruju, izmedu njih je pregrada i oni se ne mijeaju." (Ar-Rahman,
19-20) Ova, Kur'anom saopena, karakteristika mora - da se meusobno dodiruju, a da se njihove vode apsolutno ne mijeaju - u nedavnoj prolosti otkrivena je od strane okeanografa.
Ustanovljeno je da se, zbog prisutnosti jedne fizike snage, nazvane "povrinski napon", vode
susjednih mora ne mijeaju. Povrinski napon, koji proizlazi iz razliite gustine mora, gotovo
poput zida spreava meusobno mijeanje voda.11

Sredozemno more i Atlanski okean imaju

velike valove, jaka strujanja i plimu i
oseku. Iako se voda Sredozemnog mora
na Gibraltaru susree sa vodama Atlanskog okeana njene karakteristike (gustoa, temperatura i toplota) ostaju nepromjenjene. Poto izmeu ova dva mora
postoji jedna nevidljiva granica.
Svakako je zanimljiv momenat da se ova injenica nalazi u Kur'anu, to je, opet, jo jedan
veoma efektan odgovor onima koji tvrde da je Kur'an napisan od strane ovjeka, Muhammeda,
a.s. Kur'an se pojavio u periodu kada ovjek nije imao pojma niti o fizici, ni o povrinskom
naponu, a niti o okeanografiji.
Morske tmine i unutranji valovi
"Ili su kao tmine dubokih mora koje
prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad
kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad
drugih, prst se pred okom ne
vidi, - a onaj kome Allah ne da svjetlo nee
svjetla ni imati." (An-Nur, 40)
Generalno okruenje dubokih mora je ovako
opisano u knjizi Oceans:
Danas sa sigurnou znamo da tmina
dubokih mora i okeana vlada na dubini od
oko 200 m i dublje. Na ovim dubinama
skoro uope nema svjetlosti. A, na dubinama preko 1000 m apsolutno je nemogue
naii ni na kakvu svjetlost.12
Pored podataka vezanih za generalnu
geografsku grau mora i okeana, karakteristike ivih bia koja tu ive, danas je ak
mogue doi i do podataka koji govore o
koliini vode odreenog mora ili okeana,
povrini, dubini i sl. Ipak, da bi se dolo do
svih ovih podataka, ovjek je primoran
koristiti se raznim specijalnim pomagalima i
podmornicama izraenim uz pomo
suvremene tehnologije.
Bez ovih pomagala skoro je nemogue da
ovjek dopre do morskih dubina preko 40
m. Uporedo sa tim, bez odreenih pomagala
je apsolutno nemogue da ovjek dospije i ostane iv na tamnim okeanskim dubinama od oko
200 m. Zbog toga, naunici su detaljne podatke o morima uspjeli otkriti tek u skoro vrijeme.
Suprotno tome, frazu "tmina dubokih mora" sadranu u An-Nur suri je Kur'an iznio prije 1400
godina. Iznoenje ovog podatka u Kur'anu i to u periodu kada nije postojalo nikakve tehnologije
14

i kada, prema tome, nije postojalo nikakvo pomagalo pomou kojega bi ovjek mogao zaroniti u
morske dubine, svakako je svojevrsna mudiza ove uzviene Knjige.

Prema mjerenjima nainjenim uz koritenje suvremene tehnologije, ustanovljeno je da se 330% suneve svjetlosti reflektira kroz povrinu
mora. Na prvih 200 metara se, jedna za drugom,
upija svih 7 boja svjetlosnog spektra, od kojih
plava ostaje zadnja. (slika pored)Na dubinama
preko 1.000 m. je apsolutno nemogue naii na
bilo kakve tragove svjetlosti. (slika gore) Na ovu
injenicu je jo prije 1400 godina upozoreno u
Kur'anu, u 40. ajetu poglavlja An-Nur.

Uporedo sa navedenim, u istom ajetu sure

An-Nur, u formulaciji "...kao tmine dubokih
mora koje prekrivaju talasi sve jedan za
drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine
jedna iznad drugih...", Kur'an upozorava na
jo jednu nedavno otkrivenu naunu
mudizu:
Naunici su nedavno otkrili da "na povrini
morskih slojeva sa razliitom gustinom
postoje unutranji valovi koji ine granicu
izmeu ovih slojeva". Unutranji valovi prekrivaju dubine mora i okeana, poto duboka
mora posjeduju veu gustou vode na dubinama u odnosu na povrinsku vodu. Unutranji valovi se ponaaju kao povrinski
valovi. Kao i vanjski valovi, i unutranji
valovi se mogu razbijati. Unutrnji valovi se
ne mogu primijetiti prostim ljudskim okom,
jedino su uoljivi prilikom istraivanja promjena temperature i slanosti mora ili
okeana.13
Podatak iznesen u navedenom kur'anskom
ajetu je u apsolutnom skladu sa navednim
objanjenjem. Bez provoenja odreenih istraivanja, ovjek je u stanju uoiti jedino
valove koji su na povrini mora, dok je unutarnje talasanje apsolutno nedostupno. Ali, u
suri An-Nur Allah upozorava na drugi oblik
talasanja koje se pojavljuje na morskim
dubinama. Neosporno je da je i ova injenica, koju su naunici nedavno uspjeli
otkriti, jedan od pokazatelja da je Kur'an rije Sveznajueg, Allaha, d. .
Predio koji usmjerava nae pokrete

"Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatit emo

ga za kiku; za ono lano i grjeno elo." (Al'Alaq, 15-16)
Karakteristika ela, "lano i grjeno elo", koja je navedena u citiranom ajetu je detalj koji
zavreuje krajnju panju. Odreenim istraivanjima provedenim proteklih godina ustanovljeno
je da se u prednjem, eonom dijelu lobanje nalaze dijelovi koji upravljaju odreenim aktivnostima mozga. Objanjenje vezano za ovaj predio i njegovu funkciju, na to je prije 1400
15

godina upozorio Kur'an, suvremeni naunici su uspjeli dati tek u proteklih 60 godina. Kada se
pogleda u prednji dio lobanje, primijetit e se eoni dio mozga. Rezultati do kojih se, o pitanju
funkcija ovog dijela, dolo nakon provedenih istraivanja u oblasti fiziologije, na slijedei nain
su izneseni u djelu Essentials of Anatomy and Physiology:
"Motivacija, planiranje predmiljenja i poetak pokreta se realizira u prednjem dijelu eonih
krila mozga. Ovo je jedan segment asocijacije korteksa..."14
Pored ovoga, u spomenutom djelu se u vezi s ovim predjelom nalazi i slijedea formulacija:
"Uporedo sa vezom sa pokretima, smatra se da je eoni dio mozga u isto vrijeme i funkcionalni
centar agresivnosti..."15
"Mi vas stvaramo - pa zato ne povjerujete Kaite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to inimo"(Al-Waqi'a, 57-59)Kao to se da razumjeti i iz navedenih objanjenja, eoni segment mozga vodi sve aktivnosti vezane za planiranje, motivaciju i pokretanje
dobrih ili loih pokreta, za govorenje istine ili lai.
Sasvim je oito da formulacija "lano i grjeno elo" navedena u kur'anskom poglavlju Al-'Alaq
pokazuje veliku paralelnost sa prethodnim objanjenjima. Naune injenice, poput ove koju su
naunici otkrili u posljednjih 60 godina, Allah je putem Kur'ana saopio ovjeku prije 14 stoljea.
Raanje ovjeka
Kada se u Kur'anu ljudi pozivaju u iman, spominju se veoma razliite teme. Kao dokaz ovjeku,
Allah nekada istie nebesa, nekada Zemlju, a nekada biljke i ivotinje. Opet, u mnogo ajeta se
savjetuje ovjeku da se osvrne na stvaranje, raanje ovjeka samog. Veoma esto se podsjea
na to kako je ovjek doao na svijet, kroz koje je etape prolazio i ta mu je temeljna graa.
Ilustracije radi, u jednom ajetu stoji slijedee:
Stvaranje ovjeka i udotvorne karakteristike toga su naglaene i u jo mnogo ajeta. Meutim,
meu ovim akcentima postoje takvi podaci i detalji koje nikako nisu mogli znati ljudi koji su
ivjeli u VII stoljeu. Neki od tih detalja su slijedei:
1.) ovjek ne nastaje od cijele koliine sperme, ve, naprotiv, od njenog veoma malog dijela spermatozoida.
2.) Spolnost bebe se odreuje od strane mukarca.
3.) Ljudski embrio se za maternicu zalijepi gotovo isto kao pijavica.
4.) ovjek se u maternici razvija u tri mrane komore.
Sigurno je da su ljudi u stoljeu objavljivanja Kur'ana znali da je sperma koju u toku spolnog
odnosa isputa mukarac temeljna materija formiranja jedinke. Da se dijete raa u prosjeku
nakon 9 mjeseci je takoer injenica koja se mogla jednostavno opaziti, koja nije iziskivala istraivanja da se do nje doe. Meutim, injenice koje smo naprijed naveli su bile daleko iznad
dostupnosti ovjeka tog perioda. To je jedino bilo mogue otkriti zahvaljujui tehnologiji XX
stoljea. Zadrimo se sada detaljnije nad ovim injenicama.
Kapljica sperme
U toku spolnog openja mukarac odjednom izbaci u prosjeku oko 250 miliona spermatozoida.
Do dospijevanja do jajeta, spermatozoidi prevale teak put kroz majinu utrobu. U toku ovog
putovanja, od 250 miliona svega oko 1000 spermatozoida uspije doi do jajeta. Na kraju utrke
koja traje 5 minuta, jaje prima samo jedan spermatozoid. Dakle, bit ovjeka ne lei u cijeloj
koliini sperme, nego u njenom jednom siunom dijelu. Ova injenica se u Kur'anu objanjava
na slijedei nain:
"Zar ovjek misli da e sam sebi preputen biti, da nee odgovarati Zar nije bio kap sjemena
koje se ubaci" (Al-Qiyama, 36-37)
Ako se obrati panja, primijetit e se da nam Kur'an saopava da se ovjek ne zainje od cijele
koliine sperme, ve, naprotiv, od njenog malog dijela - kapi! Poseban naglasak navedenog
ajeta, iznoenje injenice koju je jedino moderna nauka uspjela otkriti, dokaz je da navedena
injenica ima svoje boansko izvorite, da dolazi od Onoga koji je Sveznajui.

16

Smjesa u spermi
Hranljiva tenost, koju nazivamo spermom i koja nosi
spermatozoide, ne sastoji se samo od spermatozoida.
Naprotiv, sperma je nainjena od smjese meusobno
razliitih tenosti. Ove tenosti imaju ulogu, izmeu ostalog, da raspolau koliinom eera koji e podmiriti energiju koja je potrebna spermatozoidima, da svojom bazinom osobenou neutraliziraju kiseline na ulazu u maternicu, da osiguraju klizavost sredine, to je neophodno za
kretanje spermatozoida.
Zanimljivo, kada govori o spermi, Kur'an upozorava i na
ovu injenicu, koju je stoljeima poslije otkrila moderna
Na slici pored se vidi sperma iznauka, i spermu definira kao "smjesu sjemena":
baena u maternicu. Od 250 mil"Mi ovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na
iona spermatozoida, koliko se izkunju stavili i inimo da on uje i vidi." (Ad-Dahr, 2)
baci od mukarca, samo veoma
A, u drugom ajetu se, opet, upozorava da je sperma
mali broj njih dospijeva do jajeta. smjesa i da se ovjek stvara od "sri" ove smjese:
Oplodnju jajeta e obaviti samo
"To je Onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milosjedan od 1000 spermatozoida koji tivi, koji sve savreno stvara, koji je prvog ovjeka stvorio
su uspjeli ostati u ivotu. Da se
od ilovae - a potomstvo njegovo od sri kapi hude teovjek formira samo od jednog
kuine." (Asspermatozoida, a ne od cijele koSajda, 6-8)
liine sperme, Kur'an nas je obavi- Rije "sulalah",
jestio koristei formulaciju "kap
koja se ovdje
sjemena".
prevodi kao
"sr", pored toga znai i "najbolji dio neega". Bilo u
kojem znaenju da se uzme, aktualna rije predstavlja jedan dio neke cjeline. Navedene injenice
nam jasno stavljaju do znanja da je Kur'an rije
jedne Volje koja stvaranje ovjeka zna do njegovih
najsiunijih detalja. Ova Volja pripada Allahu,
Onome koji je i jedini ovjekov Stvoritelj.
ovjek je do nedavne prolosti smatrao da se spolnost beba odreuje od strane majinih elija. Ili da
to, u najmanju ruku, zajedno odreuju elije koje
dolaze i od oca i od majke. Kur'an je, meutim, o
ovom pitanju iznio razliito stajalite, saopio je da U Kur'anu je navedeno da se muko i ensko formiraju od "kapi sjemena koja se
se spolnost bebe odreuje od strane "sperme koja
izbaci...". Sve do skorijeg vremena se,
se izlijeva u maternicu":
meutim, smatralo da se spolnost bebe
"I da On par, muko i ensko, stvara od kapi
odreuje od strane majinih elija. Ovaj
sjemena kad se izbaci..." (An-Najm, 45-46)
kur'anski podatak nauka je dokuila tek u
Uporedo sa razvojem genetike i mikrobiologije, ispravnost ove kur'anske tvrdnje je, takoer, i nauno XX stoljeu.
dokazana. Postalo je jasno da se spolnost bebe odreuje od strane elija sperme koje dolaze od
mukarca, a da, u ovom sluaju, ena ne igra nikakvu ulogu.
Prilikom odreivanja spolnosti, uticaj imaju hromosomi. Dva od 46 hromosoma koji odreuju
ljudsku grau imenuju se kao hromosom spolnosti. Ovi hromosomi se za mukarce oznaavaju
kao XY, a za ene kao XX Razlog tome je taj to ovi hromosomi lie na ova slova. Y hromosomi
nose gene mukosti, a X gene enskosti.
Formiranje ploda poinje sjedinjavanjem ovih hromosoma koji se kod mukarca i ene nalaze u
parovima. Oba dijela spolne elije, koja se kod formiranja jajeta kod ene odvajanjem rastavlja
na dva dijela, podjednako nose X hromosome. Meutim, spolna elija kod mukarca, koja se,
takoer, rastavlja na dva dijela, formira dvije razliite sperme koje sainjavaju X ili Y hromosome. Ako se X hromosom, koji se nalazi kod ene, spoji sa spermom, koja sadrava X hromosom, onda se formira enski plod. Ako se, pak, spoji sa spermom koja sadrava Y hromosom,
tada se formira muki plod. Dakle, spol bebe je vezan za vrstu hromozoma koja e se spojiti sa
jajetom ene. Sasvim je sigurno da su ovo injenice koje su sve do pojavljivanja genetike,
dakle do XX stoljea bile apsolutno nepoznate. Unato tome, u mnogim kulturama je bilo
raireno miljenje da se spol djeteta odreuje od strane tijela majke. ak su, zbog toga, bile
prekoravane ene koje rode ensko dijete.
Meutim, trinaest stoljea prije no to e ljudski geni biti otkriveni, Kur'an je iznio jednu in17

jenicu koja odbija ovo veoma rasprostranjeno sujevjerje. Kur'an je saopio da korijeni spolnosti
nisu kod ene, ve u spermi koja dolazi od mukarca.
Y hromosomi nose gene mukosti, a X gene enskosti. U jajetu ene se nalaze samo X hromosomi koji obiljeavaju enski spol. U spermi mukarca se, pak, nalaze spermatozoidi koji mogu
nositi i X i Y hromosome. Prema tome, spol bebe je vezan za vrstu hromozoma koju nosi spermatozoid koji oplouje jaje enke. Dakle, kao to je i u Kur'anu navedeno, faktor koji odreuje
spolnost bebe je sperma koja dolazi od mukarca. Ovaj podatak, koji je apsolutno bio nepoznat
u vrijeme objavljivanja Kur'ana, je jedan u nizu dokaza da je Kur'an Allahova rije.
Alaq zakacen za maternicu

U prvom stadiju razvoja

beba u majinoj utrobi je u
vidu zigota koji, kako bi se
mogao hraniti iz majine
krvi, stoji priljubljen za zid
maternice. Na fotografiji
gore se vidi zigot koji
izgleda kao komad mesa.
Ovaj razvitak, koji je
ustanovila
moderna embriologija, je
prije 14 stoljea u Kur'anu
opisan rijeju 'alaq koja ima
znaenje "neto to se zakaa (lijepi,
prijanja)". Ista rije se ak
koristi i u znaenju "pijavice", ivotinje koja se lijepi za tijelo i sie krv.

Kada nastavimo sa analiziranjem kur'anskih podataka o formiranju

bebe, ponovo emo se suoiti sa odreenim, veoma bitnim naunim udima.
Spajanjem spermatozoida koji dolazi od mukarca sa jajetom kod
ene, biva oformljena i osnovna sr bebe. Ova oploena jajna
stanica, u biologiji poznata pod pojmom "zigota", bez gubljenja
vremena, rastavljanjem e se razmnoiti i postupno dobiti oblik
malog "komada mesa".
Meutim, ovaj razvoj zigote ne obavlja se u nekakvoj praznini, u
slobodnom hodu. Zigota se dri objeena na zidu maternice,
pripija se tamo uz pomo svojih produetaka koji su poput korijenja. Uz pomo ove veze, plodu je omogueno da iz majinog tijela sie materije potrebne za razvoj.16
Upravo ovdje pojavljuje se jedna vaoma vana kur'anska mudiza.
Govorei o zigoti koja se poela razvijati u majinoj utrobi, Allah u
Kur'anu spominje rije "'alaq":
"itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara ovjeka od
''alaqa'! itaj, plemenit je Gospodar tvoj." (Al-'Alaq, 1-3)
Znaenje rijei "'alaq" u arapskom jeziku je "neto to se zakai
(lijepi, prijanja)". ak se ista rije koristi i u znaenju "pijavice",
ivotinje koja se lijepi za tijelo i sie krv. Sasvim je sigurno da u
aktualnom kontekstu nije sluajno koritena rije koja je toliko
skladna sa zigotom koja se razvija u majinoj utrobi. Ovaj sluaj
jo jednom dokazuje da je Kur'an objavljen od strane Gospodara
svjetova, Allaha, d. .
Misicima zaodjenute kosti

Drugi veoma bitan podatak koji se navodi u Kur'anu je podatak o

etapama razvoja bebe u maternici. Allah je u Kur'anu saopio da
se u majinoj utrobi stvara prvo gruda mesa, od nje kosti, a potom se kosti miiima oblau:
"Pa onda kap sjemena ugrukom uinili, zatim od ugruka grudu
mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oivljujemo, pa neka je uzvien Allah, najljepi stvoritelj!"(Al-Mu'minun, 14) Embriologija je nauna grana
koja se bavi prouavanjem razvitka zametka u majinoj utrobi. Do nedavne prolosti, u embriologiji su tvrdili da se kosti i miii razvijaju istodobnim nastankom. Iz tog razloga su odreeni ljudi dugo vremena tvrdili da je ovaj ajet u koliziji sa naukom. Meutim, zahvaljujui
naprednom mikroskopskom istraivanju, provedenom suvremenom tehnologijom, uspostavilo
se da je doslovno tano sve to je u Kur'anu navedeno. Ove mikroskopske analize su pokazale
da se u majinom stomaku odvija proces ba kao to je to i Kur'an naveo. U embrionu prvo
dolazi do okotavanja hrskavinog tkiva. Potom, odvajajui se od tkiva koje okruuje kosti,
dolazi do okupljanja miinih elija koje obavijaju kosti. Ovaj proces se ovako opisuje u jednoj
naunoj ediciji Developing Human: 6. sedmica: kao nastavak hskavienja, prvo okotavanje se
pojavljuje u kljunoj kosti. Krajem 7. sedmice poinje okotavanje dugih kostiju. Dok traje formiranje kostiju, odvajanjem od tkiva koja okruuju kosti, miine elije obrazuju miine mase.
Miino tkivo se na taj nain oko kosti razlae na prednje i stranje miine grupe.

18

Ukratko, etape nastanka ovjeka koje su opisane u Kur'anu

su u potpunom skladu sa otkriima moderne embriologije.
Faze razvoja bebe u majinoj utrobi su najavljene u Kur'anu.
Kao to je i saopeno u 14. ajetu poglavlja Al-Mu'minun, kao
prva etapa embrija u majinoj utrobi, dolazi do okotavanja
hrskavinog tkiva. Potom dolazi do okupljanja miinih elija
koje obavijaju kosti. Ovaj proces je Allah jasno opisao slijedeim rijeima: "...pa od grude mesa kosti napravili, a
onda kosti mesom zaodjenuli..."
Tri stadija bebe u maternici
U Kur'anu se navodi da se formiranje bebe u majinoj utrobi
odvija u tri etape:
Kosti bebe u majinoj utrobi se
"On vas stvara u utrobama matera vaih, dajui vam likove, nakon izvjesnog vremena oblau
jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar miiima.
va, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se
onda odmeete" (Az-Zumar, 6)
Ako se paljivo proui navedeni ajet, sasvim lahko se moe primijetiti da se govori o meusobno razliitom i odvojenom troetapnom nastanku ovjeka. Zaista, danas i moderna biologija,
takoer, iznosi da se embrioloki razvitak bebe u maternici odvija u tri razliite etape. Ovo pitanje se nalazi meu temeljnim poglavljima u svim embriolokim knjigama koje se danas na
medicinskim fakultetima izuavaju kao nastavni udbenici. Ova injenica se na slijedei nain
navodi u Basic Human Embryology, jednoj od osnovnih knjiga embriologije:
ivot u maternici se odvija u tri ETAPE:
pre-embrionik - prve dvije i po sedmice, embrionik - do kraja
osme sedmice i fetal - od osme sedmice do roenja.18
Ove etape, koje se u medicinskom jeziku oznaavaju kao "threemaster", odnosno "tri perioda", sainjavaju razliite faze razvoja
bebe u maternici. Glavne specifinosti ova tri nivoa razvoja su
ukratko slijedee:
- Pre-embrionik etapa:
U ovoj prvoj etapi, poznatoj kao "1. trimestar", zigot se
rastavljanjem razmnoava, a potom se, nakon to doe u stanje
mase elija, ukopava u zid maternice. U procesu razmnoavanja,
elije se organiziraju u tri sloja.
- Embrionik etapa:
Poznata i kao "2. trimestar", ova druga etapa traje ukupno 5,5
U 6. ajetu kur'anskog posedmica i tokom ovog perioda zametak se naziva "ivim emglavlja Az-Zumar se upobriom". U ovom periodu se iz slojeva elija pojavljuju temeljni
zorava da se ovjek u matjelesni organi i sistemi.
jinoj utrobi formira u tri
- Fetal etapa:
meusobno razliite faze.
Ulaskom u treu etapu trudnoe, koja se naziva i "3. trimestar",
Moderna embriologija
embrio se ve oznaava kao "fetus". Ovaj period poinje u osmoj
danas, takoer, iznosi da se sedmici trudnoe i traje sve do poroda. Karateristika koja ovu
embrioloki razvoj bebe u
etapu odvaja od prethodnih je ta to, pojavljivanjem lica, ruku i
majinoj utrobi odvija u tri nogu, fetus postaje ivo bie koje vanjskim izgledom ve nalikuje
razliita stadija.
ovjeku. Unato tome to je u poetku ove etape veliine od svega
3 cm, svi organi su se pojavili. Ova etapa traje do 30 sedmica i razvoj se nastavlja do sedmice
poroda.
Do saznanja o razvoju bebe u maternici uspjelo se doi tek uz pomo aparata moderne
tehnologije. Meutim, kao to se vidi, ovi podaci su, kao i niz drugih naunih injenica, na
jedan zapanjujui nain izneseni u kur'anskim ajetima. Iznoenje ovako krajnje ispravnih naunih injenica u Kur'anu, koji je objavljen u periodu kada ovjeanstvo nije raspolagalo ni sa
kakvim detaljnim saznanjima iz oblasti medicine, nesumnjivo je dokaz da to nije djelo ovjeka,
ve da su to rijei koje pripadaju jedino Sveznajuem, Allahu, d. .
Majino mlijeko
Majino mlijeko je jedinstvena smjesa stvorena od strane Allaha d. ., koja potpuno udovoljava bebinoj potrebi za hranom i koja bebu titi od moguih infekcija. Ovu udotvornu hranu ne
mogu nadomjestiti ak ni vjetake hrane za dojenad proizvedene najsuvremenijom tehnologijom.
19

Koristi koje majino mlijeko ima za bebu svakim danom sve vie izlaze na vidjelo. Jedna od injenica vezanih za majino mlijeko koje je nauka nedavno otkrila je i injenica da je krajnje
korisno da se beba u toku dvije godine hrani majinim mlijekom.19
O ovoj znaajnoj injenici koju je nauka nedavno otkrila, Allah nas je obavijestio prije 14 stoljea u ajetu poglavlja Luqman:
"Mi smo naredili ovjeku da bude posluan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje
trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni e se svi
vratiti." (Luqman, 14)
Kur'ansko obavjetavanje o buduim dogaajima
UVOD
Jedna od udesnih strana Kur'ana je, takoer, i to to on govori o odreenim dogaajima koji
se do njegovog objavljivanja jo nisu dogodili. U 27. ajetu poglavlja Al-Fath, naprimjer, Allah
unaprijed donosi radosnu vijest mu'minima da e osloboditi Mekku koja se nalazila u rukama
murika:
"Allah e obistiniti san Poslanika Svoga da ete sigurno u asni hram ui bezbjedni - ako Allah
bude htio -, neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono to vi niste
znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao." (Al-Fath, 27)
Obrati li se panja, primijetit e se da Allah daje obavijest o jednoj drugoj pobjedi koja e se
realizirati prije oslobaanja Mekke. Zaista, kao to je prethodno i saopeno u Kur'anu, muslimani su prvo zauzeli utvrenje Hajber, koje se nalazilo u rukama idova, nakon ega su, takoer, uli i u Mekku.
injenica da Kur'an govori o dogaajima koji e se desiti u budunosti samo je jedna od njegovih jedinstvenih mudrosti. Ovo je takoer i jedan od dokaza da je Kur'an rije Allaha, Onoga
koji posjeduje neogranieno znanje. Uporedo sa naunim injenicama istaknutim u Kur'anu, a
koje nije mogao znati nijedan ovjek tog vremena, Kur'an, dakle, govori i o dogaajima koji e
se desiti u budunosti. Jedan od tih dogaaja je i poraz Bizantije. Najzanimljiviji momenat ovog
historijskog dogaaja, kojim emo se detaljnije pozabaviti na narednim stranicama, je injenica
da su Bizantinci poraeni na najnioj nadmorskoj visini svijeta. Ovo je zanimljivo, poto je u
ajetu upravo tako i najavljeno: "najnie mjesto"! Sasvim je sigurno da tehnologijom tog vremena nije bilo mogue obaviti takvo mjerenje i ustanoviti najniu nadmorsku visinu. Ovo je podatak koji ovjeku saopava Sveznajui, Allah, d. .
Pobjeda Bizantinaca
Jedno od saopenja koje Kur'an iznosi o pitanju dogaaja
koji se jo nisu dogodili nalazi se u prvim ajetima poglavlja
Ar-Rum. U ovim ajetima se govori da je Bizantijska imperija pretrpjela poraz, ali da e nakon kratkog vremena
ponovo izvojevati pobjedu:
"Elif-lam-mim. Bizantinci su pobijeeni na najniem
mjestu, ali oni e, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti
za nekoliko (3 - 9) godina - i prije, i poslije, Allahova je odluka - i tada e se vjernici radovati." (Ar-Rum, 1-4)
Ovi ajeti su objavljeni otprilike sedam godina nakon to su
krani Bizantinci pretrpjeli estoki poraz od idolopoklonikih Perzijanaca, oko 620. godine. I u ajetima se saopBasen jezera Lut, gdje su Bizantinci ava da e Bizantinci veoma brzo izvojevati pobjedu. Meuporaeni od Perzijanaca. Gore se
tim, u to vrijeme Bizantija je pretrpjela tako veliki poraz da
vidi satelitska fotografija ovog
je ak izgledalo nemogue da se odri na nogama, a nekapodruja. Okolina jezera, koja je
moli da izvojuje ponovnu pobjedu. Ne samo Perzijanci nego
najnie podruje na svijetu, ima
su i Avari, Slaveni i Lombardi predstavljali veliku opasnost
nadmorsku visinu od -395 metara. po bizantijsku dravu. Avari su doli do pred sami Istanbul.
Da bi se podmirili trokovi vojske, bizantijski kralj Heraklius je naredio da se zlatni i srebreni
ukrasi po crkvama istope i pretvore u novac. Kada ak i to nije bilo dovoljno, pristupilo se
topljenju kipova od bronze. Veoma veliki broj guvernera se pobunio protiv Herakliusa, imperija
je dola do take raspadanja. Prvo su, od strane idolopoklonikih Perzijanaca, okupirane bizantijska Mezopotamija, Klikija, Sirija, Palestina, Egipat i Ermenistan.20
Ukratko, oekivao se totalni nestanak Bizantije. Tano u ovom periodu, meutim, dolazi do objave prvih ajeta poglavlja Ar-Rum, u kojima se saopava da e, nakon ne vie od devet godina,
Bizantinci ponovo pobijediti. Ova pobjeda je toliko izgledala nemogua da su murici Arapi ili
toliko daleko da su ove ajete uzimali kao predmet sprdnje. Mislili su da se nikada nee dogoditi
20

ova pobjeda koju Kur'an najavljuje.

Meutim, kao i sve druge kur'anske informacije i saopenja, i ova je nesumnjivo bila istinita.
Otprilike sedam godina nakon objave prvih ajeta poglavlja Ar-Rum, decembra 624., u blizini
ruevina Ninova, dogodio se jo jedan veliki rat izmeu Bizantije i Perzijske imperije. Ovaj put
je bizantinska vojska porazila perzijsku. Nekoliko mjeseci nakon ovog rata, Perzija je bila primorana da potpie sporazum o povratu Bizantiji teritorija koje je okupirala.21
Tako je dolo do obistinjavanja "bizantijske pobjede" koju je Kur'an unaprijed udotvorno najavio.
Druga mudiza koja se nalazi u istim ajetima je, takoer, i jedna geografska injenica koju je u
to vrijeme bilo nemogue ustanoviti. U treem ajetu poglavlja Ar-Rum istie se da e Bizantinci
biti poraeni na najniem mjestu na svijetu. Ova injenica je sadrana u formulaciji "edn-elerd", koju su mnogi komentatori Kur'ana prevodili kao "blisko ili susjedno mjesto". Meutim,
ovaj prijevod nije prava protuvrijednost originalne formulacije, nego figurativni komentar. Rije
"Edna", koja znai "najdonji, najnii, najdublji...", izvedenica je od glagola "dena". A, rije "erd"
znai svijet. Cjelokupna formulacija "edn-el-erd" dolazi u znaenju "najnieg mjesta na svijetu".
Zanimljivo, rat izmeu Perzije i Bizantije odigrao se na najniem mjestu na svijetu! Mjesto odigravanja aktualnog rata je bazen jezera Lut, koje se nalazi na tromei sirijske, palestinske i
teritorije dananjeg Jordana. I, kao to je danas opepoznato, bazen jezera Lut nalazi se na
visini 395 metara ispod nivoa mora i predstavlja mjesto sa najniom nadmorskom visinom na
svijetu.
Dakle, Bizantinci su, kao to je to Kur'an i najavio, poraeni na najniem mjestu na svijetu.
Ono na to se ovdje mora skrenuti panja je injenica da je nadmorske visine, a time i nadmorsku visinu bazena jezera Lut, bilo mogue ustanoviti jedino mjerenjima provedenim u savremenom dobu. Sasvim je nemogue da je, u vrijeme objave Kur'ana, neko znao da okolina jezera Lut predstavlja najniu taku svijeta. Meutim, ovo podruje je u Kur'anu navedeno upravo
kao mjesto sa najniom nadmorskom visinom. To, opet, predstavlja jo jedan u nizu dokaza da
je Kur'an rije Svevinjeg, Allaha, d. .
Gore su prikazane fotografije
jezera Lut
snimljene sa
satelita. Nadmorsku visinu
jezera Lut je
bilo mogue
ustanoviti mjerenjima provedenim u toku
XX stoljea.
Prilikom ovih
mjerenja
ustanovljeno je
da je ovo "najnie mjesto
svijeta".
Ponavljanje rijei u Kur'anu
Pored do sada iznesenih udotvornih karakteristika, Kur'an posjeduje i "matematiku mudizu".
Jedan primjer ove mudize je zajedniki broj ponavljanja odreenih rijei. Odreene rijei koje
su u izvjesnom meusobnom odnosu na krajnje zbunjujui nain se u Kur'anu ponavljaju u istom broju. Dolje su navedene rijei ove vrste i broj njihovog ponavljanja:
Izraz "sedam nebesa" se u Kur'anu spominje sedam puta. "Stvaranje nebesa (halku semavat)"
takoer se sedam puta ponavlja:
SEDAM NEBESA

7
puta

STVARANJE
NEBESA

7
puta

(halku se21

mavat)
Rije "dan (jevm)" u jednini spominje se 365 puta, a u mnoini, dakle, "dani (ejjam i jevmejn)"
30 puta. Broj ponavljanja rijei "mjesec" iznosi 12:
DAN

jevm

365

DANI

ejjam

30

MJESEC jevmejn 12
Rije "izdaja" spominje se 16 puta, kao i rije "zloba (habis)":
IZDAJA

16 puta

ZLOBA

16 puta

"Biljka" i "stablo" u Kur'anu se ponavljaju isti broj puta: 26

BILJKA

26 puta

STABLO

26 puta

Dok se rije "kazna" spominje 117 puta, jedan od temeljnih kur'anskih principa, "oprost", se
spominje duplo vie od ovog broja, dakle 234 puta:
KAZNA

117 puta

OPROST

2x117=234
puta

Kada prebrojimo imperativ "reci", vidjet emo da se on u Kur'anu spominje 332 puta. Isti rezultat emo dobiti i kada prebrojimo glagol "rekli su"
RECI

332
puta

REKLI
SU

332
puta

Broj ponavljanja rijei "dunjaluk" i "ahiret" je isti: 115

DUNJALUK

115
puta

AHIRET

115
puta

Rije "ejtan" spominje se 88 puta, koliko i rije "melek".

EJTAN

88 puta

MELEK

88 puta

Rije "iman" (bez odreenog lana) u cijelom Kur'anu spominje se 25 puta, rije "bogohuljenje"
isto toliko.
IMAN

25
puta

BOGOHULJENJE

25
puta

Rije "zekat" ponavlja se 32 puta, koliko i rije "bereket":

ZEKAT

32 puta

BEREKET 32 puta
Rije "rahmet" ponavlja se isto toliko koliko i rije "pravi put (hidajet)": 79
RAHMET 79 puta
HIDAJET 79 puta
Rije "dobar, poten, poboan, estit (ebrar)" ponavlja se 6 puta, dok se rije "bludnik, razvratnik, laov (fadir)" ponavlja duplo manje od toga: 3 puta.

22

EBRAR

6 puta

FADIR

3 puta

Rijei "ljeto-vrue" ponavljaju se u istom broju kao i rijei "zima-hladno": 5 puta.

LJETOVRUE

5
puta

ZIMAHLADNO

5
puta

Formulacija "stvorio je vas (ovjeka)" ponavlja se u istom broju kao i "pokornost": 16 puta.
STVORIO JE
16
VAS
puta
(OVJEKA)
POKORNOST

16
puta

Rije "vino (hamr)" i "pijanstvo (sekere)" ponavljaju se isto puta: 6

VINO

hamr

PIJANSTVO sekere

6
puta
6
puta

Rije "bogatstvo" ponavlja se 26 puta, ali rije "siromatvo" duplo manje: 13 puta.
BOGATSTVO

26
puta

SIROMATVO

13
puta

Rije "ovjek (insan)" spominje se 65 puta, to je jednako ukupnom broju spominjanja faza
stvaranja ovjeka:
OVJEK

65

ZEMLJA

(turabun) 17

SJEME,
SPERMA

(nutfeh)

12

EMBRIO

('alaq)

GRUDA MESA (meda'a)

KOST

('izam)

15

MESO

(lehm)

12

UKUPNO:

65

Mudiza broja 19 u Kur'anu

Drugi bitan detalj matematike mudize Kur'ana je svakako i broj 19, koji se na jedan ifrirani
nain protee po stranicama Kur'ana. Ovaj broj, na koji je Allah, d. ., u 30. ajetu poglavlja AlMuddaththir skrenuo panju, ifrirao se u pojedinim dijelovima Kur'ana. Primjere toga moemo
navesti slijedeim redoslijedom:
Bismille ima 19 harfova:

23

Kur'an je sastavljen od 114 poglavlja (19x6).

Prvo objavljeno sure (96. sure) je 19. sure otpozadi.
Prvi objavljeni ajeti su prvih 5 ajeta 96. sure, a ukupan broj rijei ovih ajeta je 19:

Kao to se vidi, prvih 5 ajeta je sainjeno od 19 rijei. Veznik "" kao ni "" nisu raunati kao odvojene rijei.
Prvo objavljeno sure (Al-'Alaq) ima 19 ajeta.
Poslijednje objavljeno sure (An-Nasr) je sainjeno od 19 rijei.

24

Osim toga, prvi ajet ovog poglavlja koji govori o Allahovoj pomoi, takoer, ima 19 harfova:

25

Jedina sura koja ne poinje bismillom

Pored bismille na poetku, jedna bismilla se nalazi i u 30. ajetu
ZAKLJUAK: Kur'an je Allahova rije
Sve ovdje navedene injenice upozoravaju nas na oitu injenicu da je Kur'an takva knjiga iji
su svi navodi apsolutno tani, da je knjiga koja iznosi naune injenice, dogaaje iz budunosti
i matematike ifre to je, sve skupa, u to vrijeme bilo apsolutno nedostupno ovjeku. Ove injenice bilo je nemogue dokuiti sa naunim nivoom i tehnologijom tog vremena. Svakako je
ovo jasan dokaz da Kur'an nije napisan od strane ovjeka. Sve su ovo dokazi da je Kur'an rije
Svevinjeg, Allaha, d. ., Onoga koji sve zna i koji je sve ni iz ega stvorio. U jednom ajetu
Allah o Kur'anu kae slijedee:
"A zato oni ne razmisle o Kur'anu Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u
njemu nali mnoge protivrjenosti." (An-Nisa', 82)
Kao to u Kur'anu nema nikakve protivrjenosti, isto tako svi podaci koji su navedeni u njemu
svakim danom se i nauno potvruju, to, takoer, predstavlja svojevrsnu ilustraciju i dokaz da
je ova knjiga jedna izuzetna mudiza. Dunost ovjeka je da se prihvati ove svete Knjige, koja
je objavljena od strane Allaha, d. ., i da je prihvati kao jedinu vodilju kroz svoj ivot. Allah
nam se u jednom ajetu obraa slijedeom uputom:
"A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi
vam se milost ukazala." (Al-An'am, 155)
A u drugim ajetima nam poruuje slijedee:
"...Istina dolazi od Gospodara vaeg, pa ko hoe - neka vjeruje, a ko hoe - neka ne vjeruje!..."(Al-Kahf, 29)
"...On (Kur'an) je pouka - pa ko hoe, pouit e se." ('Abasa, 11-12)

26

II deo
Bajka o evoluciji ovjeka
Pitanje koje najee na dnevni red iznose branitelji teorije evolucije je pitanje porijekla
ovjeka. Darvinistika tvrdnja o ovom pitanju dri da je savremeni ovjek evoluirao iz odreenih vrsta majmunolikih bia. Tvrdi se da su za vrijeme ovog navodnog evolucionog procesa,
za koji se pretpostavlja da je poeo prije 4-5 miliona godina, postojale neke "prijelazne forme"
izmeu savremenog ovjeka i njegovih predaka. Prema ovom, u biti potpuno imaginarnom scenariju, postojale su 4 osnovne kategorije:
1. Australopithecus
2. Homo habilis
3. Homo erectus
4. Homo sapiens
Imenom "Australopithecus", to znai "Junjaki majmun", evolucionisti nazivaju prvog navodnog majmunolikog pretka ljudi. Australopithecus nije nita drugo do jedna izumrla majmunska
vrsta. Opirna istraivanja koja su uraena na razliitim primjercima Australopithecusa od
strane dva svjetski renomirana anatomiara iz Engleske i USA, Lord Solly Zuckerman i profesor
Charles Oxnard, pokazala su da ova bia nisu nita drugo do izumrla vrsta majmuna i da nemaju nikakve slinosti sa ovjekom.36
Slijedei stupanj ljudske evolucije evolucionisti klasificiraju kao "homo", to jest "ovjek". Prema
tvrdnji evolucionista, iva bia u Homo seriji su razvijenija nego Australopithecus. Stavljajui u
jedan niz fosile koji su pripadali ovim razliitim vrstama evolucionisti su nainili jednu imaginarnu shemu evolucije. Ova shema je ista izmiljotina, poto, u biti, nikada nije dokazano da
izmeu ovih razliitih klasa postoji neka evoluciona povezanost. Jedan od najvanijih branilaca
teorije evolucije XX vijeka, Ernst Mayr, takoer priznaje ovu injenicu: "Lanac koji se protee
do Homo sapiensa se, u biti, gubi."37
Skicirajui ovako lanac povezanosti: "Australopithecus > Homo habilis > Homo erectus > Homo
sapiens", evolucionisti impliciraju da je svaka od ovih vrsta predak one koja slijedi iza nje. Meutim, skoranji pronalasci paleoantropologa otkrili su da su Australopithecus, Homo habilis i
Homo erectus postojali na razliitim dijelovima svijeta u isto vrijeme.38 tavie, jedan odreeni
segment ljudi, klasificiran kao Homo erectus, ivio je sve do veoma skoro. Homosapiens neanderthalensis i Homo sapiens (savremeni ovjek) koegzistirali su u istoj regiji.39 Ova situacija
oito pokazuje nitavnost tvrdnje da su oni bili preci jedan drugome. Sasvim je sigurno da ne
postoji takvo porodino stablo. Jedan paleontolog sa Harward University, Stephen Jay Gould,
premda je i sam evolucionist objanjava ovaj orsokak evolucije:ta biva sa naom
evolucionom ljestvicom ako postoje tri ovjekolike loze koje su paralelno egzistirale Sasvim je
jasno da nijedna nije nastala iz druge. tavie, kada se izvri usporedba meu njima, nijedna
od njih tri ne pokazuje bilo kakav evolucioni trend.40 Ukratko, sheme odreenih ivih bia
"polu-majmun/polu-ovjek" koje sreemo u medijima i kolskim udbenicima, odnosno scenario
evolucije ovjeka koji se putem propagande nastoji odrati u ivotu, su jedna bajka koja nema
nikakve naune utemeljenosti. Jedan od najuvenijih i najpotovanijih znanstvenika u Velikoj
Britaniji, Lord Solly Zuckerman, u vezi s ovim pitanjima vrio je dugogodinja istraivanja (osobito je na istraivanju Australopithecusa potroio 15 godina). Nakon svega, iako i sam
evolucionista, Zuckerman je doao do zakljuka da, u biti, ne postoji porodino stablo koje se
protee od majmunolikih ivih bia do ovjeka.
Zuckerman je takoer sainio jednu interesantnu "naunu skalu". On je formirao jedan spektar
znanosti rangirajui ih - od onih koje on smatra znanstvenim, do onih koje smatra
neznanstvenim. Prema Zuckermanovom spektru, "najznanstvenije", a to znai one koje se zasnivaju na konkretnim podacima, su hemija i fizika. Poslije njih dolaze bioloke, a onda socijalne
znanosti.
Na samom kraju spektra, u dijelu koji Zuckerman smatra da je "najneznanstveniji", je "izvanosjetilna percepcija" - tu spadaju koncepti poput telepatije i estog ula - i, konano, koncept
"ljudske evolucije". Zuckerman ovako objanjava ovaj kraj svoje skale: Pomaknuvi se na kraj
ovog spektra, pomakli smo se sa registriranja objektivne istine i stvarnosti u ona polja pretpostavljenih biolokih znanosti, poput izvan osjetilne percepcije ili interpretiranja historije fosila
ovjeka, gdje je "vjernima" sve mogue - i gdje je "revnosni vjernik" ponekad u stanju da vjeruje u nekoliko oprenih injenica u isto vrijeme.41

27

Eto, i scenario evolucije ovjeka je, takoer, sainjen samo od

komentara odreenih fosila, koje su, s predrasudom, nainili ljudi
koji slijepo vjeruju u teoriju evolucije.
Jedno materijalistiko ubjeenje
Sve ono to smo dovde iznijeli jasno nam ukazuje na injenicu da
je teorija evolucije jedna tvrdnja koja je u oitoj koliziji sa naunim otkriima: Darwinova tvrdnja po pitanju porijekla ivota je u
oprenosti s naukom, navedeni evolucioni mehanizmi ne posjeduju
evoluirajue djelovanje i fosilni zapisi upuuju na injenicu da nisu
postojale prijelazne forme, koje su neophodne za realizaciju navedene tvrdnje. U ovom sluaju, svakako treba odbaciti teoriju
Ne postoji nijedan fosilni
evolucije kao ideju koja je u oprenosti sa naukom. U historiji je
zapis koji bi podrao scetakoer zabiljeeno da je niz teorija, poput modela evolucije sa
nario evolucije ovjeka.
centrom Zemlje, izbaeno sa naunog dnevnog reda.
Naprotiv, fosilni zapisi poka- Meutim, teorija evolucije uporno se dri kao nauno aktualna i
zuju da izmeu ovjeka i
osnovana teorija. I ne samo to; ak se oni koji kritiziraju teoriju
majmuna postoji neprenastoje prikazati kao ljudi koji "napadaju nauku". Dobro, ali zato
mostiva granica. Naspram
je to tako...
ove injenice darvinisti su
Nesumnjivo, povod tome je injenica da je teorija evolucije za
svoje nade poloili u odreodreene krugove ljudi jedno dogmatsko ubjeenje koga se niene irealne makete i skice. kada nee odrei. Ovi krugovi su slijepo vezani za materijalistiku
Na fosilne ostatke su nafilozofiju, a darvinizam prihvataju iz razloga to je to jedino mavukli eljene maske,
terijalistiko objanjenje prirode. to je dosta interesantno, oni
nainivi time lica imaginar- takoer sa vremena na vrijeme priznaju ovu injenicu. Dobro
nog bia pola-ovjek/pola- poznati genetiar i otvoreni evolucionista Richard C. Lewontin sa
majmun.
Harvardskog univerziteta na slijedei nain priznaje da je on "prije
svega materijalista, a onda naunik":
Mi imamo jednu materijalistiku vjeru, a to je 'a priori' vjera. Ono to nas primorava da na svijet donosimo materijalistika objanjenja nisu naune metode ni principi. Naprotiv, zbog nae
apriorne privrenosti materijalizmu mi montiramo istraivake pojmove i principe koji e iznijeti
neko materijalistiko objanjenje. A i s obzirom da je materijalizam apsolutan, mi ne moemo
dozvoliti pojavljivanje nekih stavova koji upuuju na religiju.42
Ova izjava je sasvim jasno upozorenje da je darvinizam jedna dogma koja se dri u ivotu zbog
privrenosti materijalistikoj filozofiji. Ova dogma podrazumijeva da ne postoji nita izvan materije. Upravo iz ovog razloga vjeruje se da je neiva, nesvjesna materija stvorila ivot. Milioni
razliitih ivih vrsta; naprimjer ptice, ribe, irafe, leopardi, insekti, drvee, cvijee, kitovi i
ovjek su se oformili reakcijama unutar same materije, nastali su dakle unutar neive materije
kao posljedica padanja kie ili udara groma. U stvarnosti je ovo poimanje koje je u oprenosti i
sa razumom, a i sa naukom. Darvinisti, meutim, nastavljaju braniti ovu apsurdnost iz razloga
to ne smiju "dozvoliti pojavljivanje nekih stavova koji upuuju na religiju".
A svi oni koji na porijeklo ivota ne gledaju sa jednom materijalistikom predrasudom e sasvim lahko dokuiti slijedeu nepobitnu injenicu: Sve ivo je djelo Stvoritelja, koji posjeduje
neogranienu mo i razum. Taj Stvoritelj je Allah, d. ., Onaj koji je itav kosmos ni iz ega
stvorio, koji ga je na najsaveniji nain organizirao i Onaj koji je sve ivo stvorio i dao mu oblik.
Jedna od injenica koja osporava osnovanost teorije evolucije je kompleksna grada ivih bia.
Primjer toga je molekul DNA koji se nalazi u jezgru elije. DNA je jedna vrsta banke podataka
koja je sainjena od etiri nukleotida razliitog rasporeda. Ovdje su sadrane sve ifre karakteristika ivog bia. Kada bi ovjek pokuao da na papir ispie svoj DNA, napisao bi enciklopediju
od oko 900 tomova. Sasvim je sigurno da jedna ovakva banka podataka pobija pojam sluajnosti.
"Hvaljen neka si" - rekoe oni - "mi znamo samo ono emu si nas Ti pouio; Ti si Sveznajui i
Mudri." (Baqarah, 32)

28

Obmana Evolucije (Darwinizma)

Neki od ljudi koji su uli za "teoriju evolucije" ili "darvinizam" mogu pomisliti da se ti koncepti
tiu samo oblasti biologije i da nemaju znaaja za njihov svakodnevni ivot. To je veoma
pogreno shvatanje zato to, daleko vie nego bioloki koncept, teorija evolucije predstavlja
vrstu osnovu jedne nepotene filozofije koja ima premo i uticaj nad velikim brojem ljudi. Ta
filozofija je "materijalizam", ona sadri jedan veliki broj netanih ili vjetakih pogleda o tome
zato i kako smo mi nastali. Materijalizam zagovara da ne postoji nita osim materije i da je
materija sutina svega, i organskog i neorganskog. Poavi od te premise, ona iskljuuje i odbacuje postojanje Uzvienog Tvorca - Boga. Sputajui sve na razinu materije, ta filozofija
transformira ovjeka u jedno bie koje obraa panju samo na materiju i koji se odbacuje i okree od moralnih vrijednosti bilo koje vrste. To je poetak velikih nesrea koje e zadesiti
ovjeka.
teta od materijalizma ne ograniava se samo na pojedinca. Materijalizam nastoji ukinuti osnovne vrijednosti na kojima poivaju drava i drutvo i stvoriti jedno bezduno i bezosjeajno
drutvo koje obraa panju samo na materijalno. S obzirom da lanovi takvog drutva ne mogu
nikada posjedovati idealistike osobine i predstave kao to su patriotizam, ljubav prema blinjima, pravda, odanost, potenje, portvovanost i dobar moral, drutvenom poretku osnovanom
od takvih pojedinaca sueno je da bude razmrskan u kratkom vremenu. Iz tih razloga, materijalizam je jedna od najozbiljnijih prijetnji osnovnim vrijednostima politikog i drutvenog
poretka jedne nacije.
Druga velika opasnost i zlo od materijalizma je u tome to on slui kao osnova anarhistikih i
razdornih ideologija koje ciljaju na opstojnost drave i naroda. Komunizam, najistaknutiji od
ovih ideologija, prirodan je politiki produkt materijalistike filozofije. Nastojei da uniti svete
pojmove kao to su drava i porodica, on predstavlja osnovnu ideologiju svakom obliku separatistikih akcija usmjerenih protiv unitarne strukture drave.

Karl Marx je jasno stavio do znanja da Darwinova

teorija osigurava jedno vrsto tlo za materijalizam,
a time i za komunizam. On je kroz posvetu svog
najveeg djela, Das Kapitala (Kapital), takoer, izrazio svoje simpatije koje gaji prema Darwinu. Poklanjajui mu njemako izdanje Kapitala, Marx je
napisao: "Charlesu Darwinu od Karla Marxa, jednog
vatrenog oboavatelja."

Teorija evolucije sainjava takozvanu znanstvenu osnovu za materijalizam, od kojeg zavisi komunistika ideologija. Uzimajui teoriju evolucije kao referencu, komunizam nastoji opravdati
sebe i predstaviti svoju ideologiju kao zvunu i ispravnu. To je razlog zbog kojeg je osniva
komunizma, Karl Marx, za Darwinovu knjigu Porijeklo vrsta, koja je postavila temelj teorije
evolucije, napisao slijedee: "Ovo je knjiga koja sadri osnove historije prirode naeg gledita."1
Ustvari, materijalistiki pogledi svake vrste, sa Marxovim idejama na elu, potpuno su propali
jer je teorija evolucije, koja je zapravo jedna dogma iz XIX stoljea na kojoj materijalizam opstoji, apsolutno ponitena zahvaljujui otkriima savremene znanosti. Znanost je pobila i
nastavlja pobijati materijalistike hipoteze koje priznaju samo postojanje materije i nieg vie.
Znanost, takoer, demonstrira da su sva bia produkt kreacije Jednog Superiornog Bia.
Namjera ove knjige je izloiti znanstvene injenice koje jasno pobijaju teoriju evolucije na svim
poljima i informirati ljude o prikrivenoj, krajnjoj i stvarnoj namjeri ove takozvane "znanosti"
koja je, ustvari, samo obmana.
Treba naglasiti da evolucionisti nemaju odgovora na ovu knjigu i da oni nee ni pokuati odgovoriti, jer su svjesni da e takav akt, jednostavno, pomoi mnogima da bolje shvate da je teorija evolucije zapravo samo la.
Biti osloboen od predrasuda
Veina ljudi primaju sve to uju od znanstvenika kao apsolutno tano, ne razmiljajui o tome
da ti isti znanstvenici mogu imati razne filozofske i ideoloke predrasude. injenica je da
evolucionisti pod platom znanosti nameu svoje line predrasude i filozofske poglede javnosti.
29

Naprimjer, premda su svjesni da sluajni dogaaji ne prouzrukuju nita osim nereda i konfuzije,
oni i dalje tvrde da su ovaj udesan red, plan i dizajn koje primjeujemo u samom univerzumu i
u ivim biima nastali sluajno.
Naprimjer, jedan takav biolog jednostavno shvata da postoji "neshvatljiva" harmonija u molekuli proteina, gradivnom bloku ivota i da ne postoji vjerovatnoa da je to nastalo sluajno.
Ipak, on tvrdi da je taj protein nastao pod nekim primitivnim zemaljskim uvjetima, sluajno,
bilionima godina prije. On se ne zaustavlja ovdje; on takoer, bez dvoumljenja, tvrdi da nije
samo jedan, ve da su milioni proteina nastali sluajno, a zatim se na neki nevjerovatan nain
sjedinili i formirali prvu ivu eliju. Osim toga, on brani svoje gledite sa slijepom tvrdoglavou. Taj ovjek je znanstvenik - "evolucionista."
Da taj isti znanstvenik naie na tri cigle poredane jedna na drugu, on nikad ne bi pretpostavio
da su se te cigle sluajno nale na okupu i da su se zatim sluajno poredale jedna na drugu.
Naravno, svako ko bi iznio takvu tvrdnju bio bi proglapen umno poremeenim.
Kako to onda da ljudi koji mogu racionalno ocijeniti obine stvari, mogu u isto vrijeme usvojiti
neracionalne stavove kad je u pitanju njihovo vlastito postojanje
Nemogue je tvrditi da su takvi stavovi usvojeni u ime znanosti: znanost zahtijeva uzimanje
obje alternative u razmatranje kad god postoje dvije mogunosti podjednako vjerovatne u nekom odreenom sluaju. A kad je vjerovatnoa jedne od te dvije alternative manja, naprimjer
iznosi samo 1%, onda je racionalno i znanstveno smatrati ispravnom alternativu sa 99%
vjerovatnoe.
Mi emo nastaviti, imajui u vidu ovu znanstvenu osnovu. Postoje dva pogleda
koja se mogu izloiti, a koja se odnose na to kako su nastala iva bia na Zemlji.
Prvi pogled zagovara da je iva bia stvorio Bog u njihovoj sadanjoj kompleksnoj
strukturi. Drugi pogled tvrdi da je ivot nastao nesvjesnim i sluajnim koincidencijama. Ovo drugo je ono to tvrdi teorija evolucije.
Kad pogledamo znanstvene podatke koji se odnose, naprimjer, na molekularnu
biologiju, vidjet emo da ne postoji nikakva ansa da je ijedna iva elija - ili bilo
Michael
koji od miliona proteina koji se nalaze u toj eliji - mogla nastati sluajno kako
Behe:"Jedna
tvrde evolucionisti. Kao to emo ilustrirati u narednim poglavljima, statistika
zbunjujua
(raunanje vjerovatnoa) potvruje injenicu da sluajnost nema nikave veze sa
tipina oknastankom ivih bia. Tako da evolucionistiki pogled na pojavljivanje ivih bia
ruuje potima nula vjerovatnou da bude ispravan.
punu komTo znai da prvi pogled ima 100% vjerovatou da je ispravan. To jeste, da je
pleksnost
ivot svjesno nastao. Drukije reeno, ivot je "stvoren". Sva iva bia su nastala
elije"
dizajniranjem Jednog Tvorca, Uzvienog u Superiornoj Moi, Mudrosti i Znanju.
Ova realnost nije stvar ubjeenja; to je normalan zakljuak do kojeg vode mudrost, logika i
znanost.
Pod ovim okolnostima, na znanstvenik-"evolucionista" trebao bi povui svoju tvrdnju i drati
se injenice koja je i jasna i dokazana. Ukoliko, pak, uini suprotno, onda bi on tada pokazao da
je on, zapravo, osoba koja rtvuje znanost u korist svoje filozofije, ideologije i dogme, i da se
ne radi o pravom znanstveniku.
Ljutnja, tvrdoglavost i predrasude naeg "znanstvenika" sve se vie poveavaju kad god se
suoi sa realnou. Ovaj njegov stav moe se objasniti samo jednom rijeu: vjera. Da, to je slijepo sujevjerje, poto ne postoji drugo objanjenje za njegovo zanemarivanje svih injenica ili
za doivotno posveivanje besmislenom scenariju koji je on izgradio u svojoj mati.
Slijepi materijalizam
Vjera o kojoj govorimo je materijalistika filozofija, koja zagovara da je materija oduvijek
postojala i da ne postoji nita drugo osim materije. Takozvana teorija evolucije je "znanstvena
osnova" za materijalistiku filozofiju i ta teorija se slijepo brani kako bi se odrala ta filozofija.
Kada znanost proglasi teoriju evolucije nitavnom - a to je upravo ono to je postignuto na
kraju XX stoljea - onda se znanost iskrivljuje kako bi se predstavilo teoriju evolucije kao ispravnu, a time i dalje odravao materijalizam u ivotu.
Nekoliko redaka napisanih od strane jednog od istaknutih biologa-evolucionista Turske, pruaju
nam dobar primjer i omoguavaju nam da vidimo poremeeno rasuivanje i opreznost u koje
nas vodi ova slijepa odanost. Ovaj znanstvenik, diskutirajui vjerovatnou i mogunost sluajnog formiranja Cytochroma-C, koji je jedan od sutinskih enzima potrebnih za ivot, kae slijedee:
"Vjerovatoa formiranja jednog Cytochroma-C niza je jednaka nuli. To jeste, ako ivot zahtijeva
jedan tano odreen niz, moe se rei da on ima vjerovatnou koja vjerovatno moe biti realizirana jednom u itavom univerzumu. Inae bi morali prihvatiti da su neke metafizike snage
30

iznad naeg poimanja radile na njegovom formiranju. Prihvatanje ovog drugog nije pogodno za
ciljeve znanosti. Prema tome, mi moramo ispitivati prvu hipotezu."2
Ovaj znanstvenik misli da je "znanstvenije" prihvatiti vjerovatnou koja je ravna nuli nego
Kreaciju (Stvaranje). Meutim, prema zakonima znanosti, ukoliko postoje dva alternativna objanjenja za neku odreenu stvar, a da jedno od njih ima "nultu vjerovatnou", onda je drugo,
alternativno objanjenje ispravno. Meutim, dogmatini materijalistiki prilaz zabranjuje
priznanje superiornog Tvorca. Ova zabrana vodi ovog - i mnoge druge znanstvenike koji vjeruju
u tu materijalistiku dogmu - da prihvati tvrdnje koje su apsolutno suprotne razumu.
Ljudi koji im vjeruju i cijene ove znanstvenike, takoer, postaju zaarani i zaslijepljeni istom
materijalistikom arolijom i usvajaju istu nerazumnu psihologiju kada itaju njihove knjige i
lanke.
Ovo dogmatsko materijalistiko gledite razlog je zato su mnoga istaknuta imena u
znanstvenoj zajednici ateisti. Oni koji oslabaaju sebe od robovanja toj aroliji i razmiljaju sa
otvorenim srcem ne dvoume se da prihvate postojanje Tvorca. Ameriki biohemiar dr. Michael
J. Behe, jedan od onih istaknutih znanstvenika koji podravaju teoriju "inteligentnog dizajna",
koja je prihvaena u posljednje vrijeme, opisuje one znanstvenike koji odbijaju da prihvate "dizajn" ili "stvaranje" ivih organizma na slijedei nain:
"U posljednje etiri decenije, savremena biohemija otkrila je znaajan dio tajni elije. To je
zahtijevalo da desetine hiljada ljudi vei dio svojih ivota posvete dosadnom radu u laboratorijama... Rezultat ovih akumulativnih napora u istraivanju elije - u istraivanju ivota na molekularnom nivou - glasan je, jasan i prodoran vrisak: "Dizajn"! Rezulat je tako nedvosmislen i
tako znaajan da mora biti rangiran kao jedan od najveih postignua u historiji znanosti... Umjesto toga udna i zbunjujua utnja okruuje potpunu kompleksnost elije. Zato nauna zajednica pohlepno ne prigrli svoje iznenadno otkrie Zato se sa uoavanjem dizajna postupa u
intelektualnim rukavicama Dilema je u tome to ukoliko je jedna strana slona oznaena etiketom intelektualni dizajn, onda druga strana mora biti oznaena etiketom Bog!"3
To je taj neprijatni poloaj ateistikih i evolucionistikih znanstvenika koje vidimo u novinama i
na TV-u i ije knjige moda itate. Sva znanstvena istraivanja ovih znanstvenika pokazuju im
postojanje Tvorca. Meutim, oni su postali jako bezosjeajni i zaslijepljeni dogmatinim materijalistikim obrazovanjem koji su toliko upili u sebe da su jo uvijek uporni u svom poricanju.
Ljudi koji stalno odbijaju jasne dokaze Tvorca postaju potpuno neosjetljivi. Uhvaeni u jednoj
neznalakoj samouvjerenosti prouzrokovanoj njihovom bezosjeajnou, oni bi mogli zavriti
podravajui apsurdnost kao neku vrlinu. Dobar primjer je istaknuti evolucionista Richard
Dawkins koji poziva kriane da ne pretpostavljaju da su prisustvovali udu ak iako vide da im
spomenik Djevice Marije mae rukama. Prema njemu, "moda su svi atomi u ruci statue krenuli
u jednom trenutku u istom pravcu. To je malo vjerovatan dogaaj, ali je mogu".4
Ovakva psihologija nevjernika postojala je kroz cijelu historiju, a Kur'an je opisuje na slijedei
nain:
Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih oigledno sve
dokaze sabrali, - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali veina njih ne zna. (VI:111)
Kao to ovaj kur'anski ajet jasno pokazuje, dogmatino razmiljanje evolucionista nije nikakvo
originalno razmiljanje, niti je to osobeno samo njima. Ustvari, ono to znanstvenikevolucionista podrava nije neka nova nauna misao, ve neznanje koje istrajava jo od najranijih, neciviliziranih paganskih zajednica.
Ista psihologija je opisana u jednom drugom kur'anskom ajetu:
Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo, rekli:
"Samo nam se priinjava, mi smo ljudi opinjeni!" (XV/14-15)
Masovna evolucionistika indoktrinacija
Kao to je naznaeno u gore citiranim ajetima, jedan od razloga to ljudi ne mogu vidjeti realnosti njihovih postojanja je neka vrsta "opinjenosti" koja lebdi nad njihovim rezoniranjem. To
je ista ona opinjenost koja lei u osnovi prihvatanja teorije evolucije irom svijeta. Pod opinjenou mislimo na jedno uvjetovanje postignuto indoktrinacijom. Ljudi su izloeni jednoj takvoj intenzivnoj indoktrinaciji o ispravnosti teorije evolucije da esto ne mogu primijetiti izoblienje koje postoji.
Ova indoktrinacija ima negativan efekat na mozak i oslabljuje mogunost rasuivanja. Mogue
je da mozak, pod stalnom indoktrinacijom, poinje vidjeti realnost, ne onakvu kakva ona jeste,
ve onako kako je indoktrinirana. Ovaj fenomen moe se uoiti na jednom drugom primjeru.
31

Ukoliko neko bude hipnotiziran i bude mu reeno da je krevet u kojem lei, ustvari, automobil,
onda on nastavlja da to tako vidi nakon zavretka seanse hipnoze. On misli da je to veoma
logino i racionalno zato to on to zaista tako vidi i on nema nikakve sumnje da je u pravu.
Takvi primjeri koji pokazuju efikasnost i mo mehanizma indoktrinacije znanstvene su injenice
koje su dokazane bezbrojnim eksperimentima koji su zabiljeeni u znanstvenoj literaturi i oni su
svakodnevnica u udbenicima psihologije i psihijatrije.
Teorija evolucije i materijalistiki pogled na svijet koji se oslanja na nju, nametnuti su masama
sa takvim metodima indoktrinacije. Ljudi koji stalno susreu indoktriniranje evolucije u medijima, akademskim izvorima i "znanstvenim" platformama, ne uspijevaju vidjeti da je
prihvatanje ove teorije, ustvari, u suprotnosti sa najosnovnijim principima rezonovanja. Ista
indoktrinacija, takoer, okiva i znanstvenike. Mladi znanstvenici koji ine prve korake u svojoj
naunoj karijeri vremenom usvajaju materijalistiki pogled na svijet. Opinjeni ovom magijom,
mnogi znanstvenici-evolucionisti nastavljaju traganje za znanstvenom potvrdom neracionalnih i
zastarjelih tvrdnji evolucionista iz XIX stoljea, koje su ve davno pobijene naunim dokazima.
Postoje jo i dodatni mehanizmi koji tjeraju znanstvenike da budu evolucionisti i materijalisti. U
zapadnim zemljama, znanstvenik mora pokazati neke odreene standarde kako bi bio promoviran, primio akademska priznanja ili da mu se lanci objavljuju u znanstvenim asopisima. Otvoreno prihvatanje teorije evolucije je kriterij broj jedan. Ovaj sistem vodi te znanstvenike tako
daleko da oni posveuju cijele svoje ivote i karijere u korist jednog dogmatskog vjerovanja.
To je realnost koja nastavlja leati iza tvrdnje da je "evolucija jo uvijek prihvaena od strane
znanstvenika". Evolucija se odrava u ivotu ne zato to ima neku naunu vrijednost, ve zato
to je to jedna ideoloka obaveza. Samo nekolicina znanstvenika koji su svjesni ove injenice
mogu riskirati da ukau na injenicu da je kralj go.
U nastavku ove knjige, mi emo, ako Bog da, razmatrati otkria i zakljuke moderne nauke koji
su vodili do kolapsa evolucionistikog vjerovanja i do iskrsavanja jasnih dokaza o postojanju
Boga. itatelji e se osvjedoiti da je teorija evolucije, ustvari, jedna obmana - obmana koja je
kontardiktorna sa znanou na svakom nivou, ali je podrana da prikrije istinu o Tvorcu. Ono
emu se nadamo od itaoca je da se probudi iz arolije koja zasljepljuje umove ljudi i koja remeti njihovu mogunost rasuivanja, kao i da e ozbiljno razmiljati o onome to je napisano u
ovoj knjizi.
Ukoliko se itatelj oslobodi te arolije i pone razmiljati jasno, slobodno i bez ikakvih predrasuda, on e uskoro otkriti kristalno jasnu istinu. Ta neizbjena istina, koja je takoer vidljiva u
svim aspektima moderne znanosti, je injenica da su ivi organizmi nastali kao posljedica
kreacije, a nikako sluajno. ovjek moe lahko primijetiti tu injenicu posmatrajui samog
sebe, kako je nastao od kapi vode ili posmatrajui bilo koje drugo ivo bie.
Kratka historija teorije
Korijeni evolucije seu toliko duboko koliko i jedno dogmatsko vjerovanje koje pokuava negirati postojanje kreacije (stvaranja). Veina paganskih filozofa u antikoj Grkoj branila je teoriju evolucije. Ako pogledamo historiju filozofije vidjet emo da ideja evolucije ini kimu
mnogih paganskih filozofija. Meutim, nije paganska filozofija, nego je vjera u Boga bila ta koja
je odigrala tu stimulativnu ulogu u raanju i razvoju moderne znanosti. Veina ljudi koji su bili
pioniri u tome procesu vjerovali su u postojanje Boga; i dok su prouavali nauku, nastojali su
otkriti univerzum koji je Bog stvorio i opaziti Njegove zakone i detalje u Njegovom stvaranju.
Astronomi kao to su Leonardo da Vinci, Copernicus, Keppler i Galileo; otac paleontologije Cuvier; pionir botanike i zoologije Linnaeus; i Isaac Newton, koji se smatra najveim
znanstvenikom svih vremena, svi oni prouavali su nauku ne samo vjerujui u Boga ve i u to
da je sav univerzum Njegova kreacija.5
Albert Einstein, koji se smatra najveim genijem naeg vremena, bio je jedan poboni
znanstvenik koji je vjerovao u Boga i tako izjavio: "Ne mogu zamisliti nekog iskrenog
znanstvenika bez dubokog vjerovanja. Situacija se moe opisati na slijedei nain: 'znanost bez
vjere je hroma'.6
Jedan od osnivaa moderne fizike, njemaki fiziar Max Planck je jednom rekao da svako ko ozbiljno prouava znanost mora proitati frazu napisanu na vratima hrama nauke: "Imaj vjeru."
Vjera je sutinski atribut nauke.7
Teorije evolucije je rezultat materijalistike filozofije koja je izronila sa ponovnim buenjem antikih materijalistikih filozofija i postala iroko rasprostranjena u XIX stoljeu. Kao to smo
naznaili ranije, materijalizam nastoji objasniti prirodu samo isto materijalistikim faktorima. S
obzirom da ona porie stvaranje u samom poetku, ona tvrdi da sve to postoji, bilo ivo ili
neivo, nije nastalo inom stvaranja, ve kao rezultat sluajnosti koja je zatim uspostavila neki
red. Ljudski um je, meutim, izgraen tako da razumije, da gdje god vidi red, da postoji volja
32

koja organizira i stoji iza tog reda. Materijalistika filozofija, koja je u suprotnosti sa ovom osnovnom karakteristikom uma, sredinom XIX stoljea proizvela je teoriju evolucije.
Darwinova imaginacija
Osoba koja je postavila teoriju evolucije na nain na koji se ona definira danas bio je jedan
amater, engleski prirodnjak Charles Robert Darwin.
Darwin nikad nije imao formalno obrazovanje u biologiji. On je samo imao amaterski interes za
prirodu i iva bia. Njegov interes podstaknuo ga je da se dobrovoljno pridrui ekspediciji koja
je napustila Englesku brodom H. M. S Beagle 1832. i koja je putovala raznim dijelovima svijeta
punih pet godina. Mladi Darwin bio je impresioniran razliitim vrstama ivih bia, naroito odreenim zebama koje je vidio na otoku Galapagos. Mislio je da je razliitost u njihovim kljunovima uzrokovana njihovim prilagoavanjem sredini. Sa ovom idejom u glavi, on je pretpostavio
da porijeklo ivota i ivih vrsta lei u pojmu "prilagoavanja okolini". Prema Darwinu, razliite
ive vrste nisu stvorene pojedinano (njih nije stvorio Bog), ve potiu od zajednikog pretka i
da su one kao rezultat prirodnih uvjeta postale razliite jedne od drugih.
Darwinova hipoteza nije se zasnivala na nekom znanstvenom otkriu ili eksperimentu; meutim, on ju je vremenom pretvorio u pretencioznu teoriju uz pomo i podrku poznatih materijastikih biologa svoga vremena. Njegova ideja bila je u tome da pojedina iva bia koja su se
prilagodila nekoj odreenoj sredini prenose te kvalitete na slijedee generacije; ti povoljni
kvaliteti nagomilali su se vremenom i transformirali tu jedinku u vrstu, sasvim razliitu od njezinih predaka. (Porijeklo ovih "povoljnih kvaliteta" nije bilo poznato u to vrijeme.) Prema Darwinu, ovjek je najrazvijeniji rezutat ovog mehanizma.
Darwin je nazvao taj proces "evolucija putem prirodne selekcije". Mislio je da je naao "porijeklo vrsta": porijeklo jedne vrste je druga vrsta. On je objavio te poglede u svojoj knjizi nazvanoj Porijeklo vrsta, putem prirodnog odabira 1859. godine.
Darwin je bio dobro upoznat sa injenicom da se njegova teorija suoava sa velikim problemima. On je to priznao u svojoj knjizi u poglavlju "Tekoe teorije". Te tekoe, u osnovi, bile
su u fosilnim dokumentima, kompliciranosti nekih organa koji se ne bi mogli objasniti sluajnostima (npr. oko), i istinktu ivih bia. Darwin se nadao da e te tekoe biti savladane novim
otkriima; meutim, ovo ga nije sprijeilo da d jedan broj veoma neadekvatnih objanjenja za
neke od njih. Ameriki fiziar Lipson dao je slijedei komentar u vezi s Darwinovim "tekoama":
"itajui Porijeklo vrsta zakljuio sam da je sam Darwin bio mnogo nesigurniji nego to ga pokuavaju predstaviti. Poglavlje 'Tekoe teorije', naprimjer, pokazuje da je Darwin imao znatnu
sumnju u sve to. Kao fiziar, bio sam poprilino intrigiran njegovim komentarom o tome kako je
oko moglo nastati."8
Dok je razvijao svoju teoriju, Darwin je bio impresioniran mnogim biolozima-evolucionistima
koji su mu prethodili, naroito francuskim biologom Lamarckom.9 Prema Lamarcku, iva bia
prenose osobine koje su stekle tokom ivota sa jedne generacije na drugu i na taj nain evoluiraju. Naprimjer, irafa je evoluirala od jedne vrste antilope tako to je, generacijama, istezala
vrat pokuavajui, radi prehrane, dohvatiti sve visoije i visoije lie. Darwin je tako upotrijebio tezu "prenoenja steenih osobina" koju je predloio Lamarck kao faktor koji ini da iva
bia evoluiraju.
Ali i Darwin i Lamarck su pogrijeili jer je u njihovo vrijeme ivot mogao biti prouavan samo
primitivnom tehnologijom i na jednom veoma neadekvatnom nivou. Znanstvene oblasti kao to
su genetika i biohemija nisu postojale. Prema tome, njihove teorije morale su se potpuno osloniti na snagu njihove mate.
Dok je eho Darwinove knjige odjekivao, jedan austrijski botaniar po imenu Gregor Mendel je
1865. godine otkrio zakone nasljeivanja. O tome se nije puno ulo do kraja stoljea. Mendelovo otkrie je zadobilo veliku vanost poetkom XX stoljea. To je bilo roenje genetike kao
nauke. Neto kasnije, otkriveni su struktura gena i hromosomi. Otkrie DNA molekule, u 50-im,
koja sadri genetske informacije, bacilo je teoriju evolucije u veliku krizu. Razlog je bio u
nevjerovatnoj sloenosti ivota i nitavnosti evolucionih mehanizama koje je predloio Darwin.
Rezultat ovih otkria trebao je biti potpuno odbacivanje Darwinove teorije. Meutim, ovo se nije
dogodilo, jer su odreeni krugovi insistirali na reviziji, obnavljanju i podizanju teorije na jednu
33

znanstvenu platformu. Ovi napori su shvatljivi samo ako primijetimo da iza teorije evolucije
stoje ideoloke intencije, a ne znanstvena briga.
Oajniki napori neodarvinizma
Zbog zakona genetike otkrivenih u prvoj etvrtini XX stoljea, Darwinova teorija je ula u
duboku krizu. Ipak, jedna grupa znanstvenika koji su bili rijeeni da ostanu lojalni Darwinu nastojali su pronai rjeenja. Oni su se okupili na sastanku organiziranom od strane Geological Society of America 1941. godine. Genetiari, kao G. Ledyard Stebbins i Theodosius Dobzhansky,
zoolozi kao to su Ernst Mayr i Julian Huxley, paleontolozi kao George Gaylord Simpson i Glenn
L. Jepsen, i matematiki genetiari kao to su Ronald Fisher i Sewall Right, nakon dugih
diskusija, konano su se dogovorili kako "zakrpiti" darvinizam.
Ovaj kadar fokusirao se na pitanje porijekla pogodnih varijacija koje su toboe naveli ive organizme da evoluiraju - to je jedna tema koju i sam Darwin nije bio u stanju objasniti, nego
je, jednostavno, bio osuen na korak postrance, tj. da je zaobie, oslanjajui se na Lamarcka.
Ideja je sada bila "sluajna mutacija". Oni su nazvali ovu novu teoriju "Moderna sintetika
evoluciona teorija", ona je bila formulirana dodavanjem koncepta mutacije Darwinovoj tezi prirodne selekcije. U jednom kratkom vremenu, ova teorija postala je poznata kao "neodarvinizam", a oni koji su postavili ovu teoriju nazvani su neodarvinisti.
Decenije koje su uslijedile postale su era oajnikih pokuaja da se neodarvinizam dokae. Ve je bilo poznato da su mutacije - tj. "nezgode"- koje
se odigravaju u genima ivih organizama uvijek bile tetne. Neodarvinisti su
pokuali ustanoviti jedan primjer za "pogodnu mutaciju" izvodei hiljade
eksperimenata sa mutacijama. Svi njihovi pokuaji zavrili su potpunim
neuspjehom.
Oni su takoer pokuali dokazati da su prvi ivi organizmi mogli postati sluajno, pod primitivnim zemaljskim uvjetima koje je teorija postavila, ali isti
neuspjeh pratio je takoer i ove eksperimente. Svaki eksperiment koji je
nastojao dokazati da bi ivot mogao nastati "sluajno - propao je. Rauni
vjerovatnoe dokazuju da ak niti jedan jedini protein, gradivni blok ivota,
nije mogao postati sluajno. A elija - koja se prema evolucionistima toboe
pojavila sluajno pod primitivnim i nekontroliranim zemaljskim uvjetima nije mogla biti sintetizirana ak ni pomou najsofisticiranijih laboratorija XX Charles Darwin
stoljea.
Neodarvinistika teorija je takoer potuena fosilnim zapisom. Nikada, bilo gdje u svijetu, nisu
pronaeni nikakvi "prijelazni oblici", koji su toboe trebali pokazati postepenu evoluciju ivih
organizama od primitivnih do naprednih vrsta, kao to je to neodarvinistika teorija tvrdila. U
isto vrijeme, komparativna anatomija otkrila je da vrste, za koje se pretpostavljalo da su
evoluirale jedna iz druge, ustvari imaju veoma razliite anatomske karakteristike i da one nikada nisu mogle biti preci ili potomci jedni drugima._+++Ali neodarvinizam ionako nikada nije
ni bio znanstvena teorija, nego jedna ideoloka dogma, ako se ve ne moe rei da je bio jedna
vrsta "religije". Eto zato je pobornici evolucije jo uvijek nastavljaju braniti, uprkos svim
dokazima koji govore suprotno njoj. Meutim, jedna stvar oko koje se oni ne mogu sloiti je
pitanje: "koji je od razliitih modela predloenih za realiziranje evolucije onaj 'pravi'". Jedan
od najvanijih, od svih ovih modela evolucije, fantastini je scenario poznat kao "punctuated
equilibrium". PRIMITIVNI NIVO ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE U DARWINOVO VRIJEME
Kada je Darwin promovirao svoje pretpostavke,
discipline genetika, mikrobiologija i biohemija
jop nisu postojale. Da su
one bile otkrivene prije
nego je on predloio
svoju teoriju, Darwin bi lahko mogao prepoznati da je njegova teorija bila
neznanstvena i moda ne bi ni pokupao promovirati takve besmislene tvrdnje. Informacija koja odreuje vrste ve postoji u genima
i nemogue je da prirodna selekcija proizvede nove vrste kroz izmjene u genima.
34

Jedna studiozna analiza elije

je bila mogua tek nakon
otkria elektronskog mikroskopa. Primitivnim mikroskopima prikazanim ovdje,
u Darwinovo vrijeme je bilo
jedino mogue vidjeti vanjsku
povrinu elije. Slino tome,
svijet znanosti u tom periodu
imao je jedno veoma plitko i prosto
razumijevanje grae i funkcija elije.
Da je Darwin imao ansu vidjeti eliju
pod elektronskim mikroskopom, on bi
se osvjedoio u veliku kompleksnost i
izvanrednu grau organela elije.

On bi svojim vlastitim oima vidio da nije bilo mogue da jedan takav kompliciran i kompleksan
sistem nastane kroz male varijacije. Da je on znao neto o biomatematici, tada bi shvatio da
ak niti jedna jedina proteinska molekula, da ne govorimo o jednoj cijeloj eliji, nije mogla postati sluajno.
Pokuaj i pogreka: Punctuated equilibrium
Mnogi znanstvenici koji vjeruju u evoluciju prihvaaju neodarvinistiku teoriju polaganog,
postepenog razvitka. U posljednjim decenijama, meutim, predloen je jedan drugaiji model.
Nazvan "punctuated equilibrium", ovaj model odbacuje darvinistiku ideju akumulirajueg razvitka korak po korak i smatra da se umjesto toga evolucija odigrava u velikim, isprekidanim
"skokovima".
Prvi glasni branitelji ovog miljenja pojavili su se poetkom 70-ih. Dva amerika paleoantropologa, Niles Eldredge i Stephen Jay Gould, bili su veoma svjesni da su tvrdnje neodarvinistike
teorije apsolutno pobijene fosilnim zapisom. Fosili su dokazali da ivi organizmi nisu postali
postepenom evolucijom, nego da su se pojavili iznenada i potpuno formirani. Neodarvinisti su
ivjeli, i jo uvjek ive, sa njenom nadom da e nedostajui prijelazni oblici jednog dana biti
pronaeni. Shvatajui da je ova nada neosnovana, Eldredge i Gould i pored svega toga nisu bili
u stanju ostaviti svoju evolucionu dogmu, tako da su predloili jedan novi model: "punctuated
equlibrium". To je tvrdnja da se evolucija nije odigrala kao rezultat manjih varijacija, nego
radije u iznenadnim i velikim promjenama.
Ovaj model nije bio nita drugo nego jedan model iz mate. Naprimjer, evropski paleontolog O.
H. Shindewolf, koji je posluio kao primjer Eldredgeu i Gouldu, tvrdio je da je prva ptica izala
iz reptilskog jajeta kao rezultat jedne "velike mutacije", to jest, kao rezultat jednog velikog "incidenta-nezgode" koji se odigrao u genetskoj strukturi.10 Prema toj istoj teoriji, neke ivotinje
koje su ivjele na kopnu preobrazile su se u velike kitove pretrpjevi iznenadnu i sveobuhvatnu
transformaciju. Ove tvrdnje, totalno kontradiktorne svim pravilima genetike, biofizike i biohemije znanstvene su onoliko koliko su znanstvene i bajke o apcima koji se pretvaraju u
prineve. I pored svega toga, ogoreni krizom u kojoj su neodarvinistike tvrdnje bile, neki paleontolozi-evolucionisti prigrlili su ovu teoriju ija je karakteristika da je ak jo bizarnija negoli
sam neodarvinizam.
Jedina svrha ovog modela bila je osigurati objanjenje za pukotine u fosilnom zapisu koje neodarvinistiki model nije mogao objasniti. Meutim, teko da je to bio racionalan pokuaj - objanjavati fosilne pukotine u evoluciji ptica sa tvrdnjom da je "jedna ptica odjednom isakoila iz
reptilskog jajeta" - zato to po vlastitom priznanju evolucionista, evolucija jedne vrste u drugu
zahtijeva veliku i povoljnu promjenu u genetskoj informaciji. Meutim, nijedna mutacija ne
poboljava genetsku informaciju, niti joj dodaje novu.
tavie, model "punctuated equilibrium" kolabira od svog samog poetka zbog nemogunosti da
odgovori na pitanje postanka ivota, to je takoer pitanje koje od samog poetka pobija i neodarvinistiki model. Budui da ak niti jedan jedini protein ne moe postati sluajno, rasprava o
tome da li su organizmi izgraeni od triliona tih proteina proli kroz naglu ili "postepenu"
evoluciju je besmislena.
Uprkos ovome, model koji prvo pada na um kada se govori o "evoluciji", danas je jo uvijek
neodarvinizam. U poglavljima koja slijede prvo emo ispitati dva mehanizma neodarvinistikog
modela i onda pogledati u fosilni zapis da bismo testirali taj model. Nakon toga emo se
zadrati na pitanju porijekla ivota, koje ponitava oba modela, i sve druge evolucionistike
modele, kao npr. "evolucija skokovima".
Prije nego to uradimo, bilo bi korisno podsjetiti itaoca da je realnost sa kojom emo se susretati na svakom stadiju takva da nam ukazuje da je scenario evolucije jedna bajka, jedna velika
obmana koja je totalno u koliziji sa stvarnim svijetom. To je jedan scenario koji je bio koriten
da obmanjuje svijet tokom 140 godina. Zahvaljujui posljednjim znanstvenim otkriima, nastavak njezine odbrane je, na kraju, postao nemogu.

35

Danas, desetine hiljada znanstvenika irom svijeta, posebno

u SAD i Evropi, prkose teoriji evolucije i objavili su mnoge
knjige o nitavnosti te teorije. Ovo gore su neki od primjera.
Imaginarni mehanizmi evolucije
Neodarvinistiki model koji se danas oznaava kao teorija evolucije zagovara da je ivot evoluirao kroz dva naturalistika mehanizma: "prirodna selekcija" i "mutacija". Osnovna tvrdnja teorije je da su "prirodna selekcija i mutacija dva komplementarna mehanizma". Porijeklo
evolucionih promjena su sluajne mutacije koje se odigravaju u genetskoj grai ivih bia. Osobine prouzrokovane mutacijama selektiraju se mehanizmom prirodne selekcije i stoga iva bia
evoluiraju.
Kada dalje ispitamo ovu teoriju, nalazimo da takav evolucioni mehanizam uope ne postoji,
zato to niti prirodna selekcija, a niti mutacije nimalo ne doprinose tvrdnji da su razliite vrste
evoluirale i da su se transformirale jedna u drugu.
Prirodna selekcija
Kao jedan prirodni proces, prirodna selekcija je bila poznata biolozima i prije Darwina. Oni su
ga definirali kao "mehanizam koji dri vrste nepromjenjivim, tj. bez da budu 'pokvarene'". Darwin je bio prva osoba koja je postavila tvrdnju da ovaj proces ima evolucionu snagu, i on je
onda podigao itavu svoju teoriju na temelju ove tvrdnje. Ime koje je dao svojoj knjizi ukazuje
da je prirodna selekcija bila baza njegove teorije - Porijeklo vrsta putem prirodne selekcije...
Meutim, od Darwinova vremena nije bilo niti jedne jedine trunke dokaza koja bi pokazala da
prirodna selekcija navodi iva bia da evoluiraju. Colin Patterson, glavni paleontolog u Museum
of Natural History u Engleskoj, koji je, usput, takoer istaknuti evolucionista, naglaava da nikada nije uoeno da prirodna selekcija ima snagu da navede bia da evoluiraju:
Niko, nikada nije proizveo neku vrstu mehanizmom prirodne selekcije. Niko, nikada nije doao
ni blizu toga i veina trenutnih rasprava u neodarvinizmu je u vezi s ovim pitanjem.11
Prirodna selekcija podrazumijeva da e ona iva bia koja su prilagoenija prirodnim uvjetima
svoje sredine prevladati tako to e njihovo potomstvo preivjeti, dok e ona koja su nesposobna nestati. Naprimjer, u jednom krdu jelena, pod prijetnjom divljih ivotinja, prirodno je da
e preivjeti oni koji bre tre. To je istina. Ali, bez obzira koliko dugo ovaj proces trajao, on
nee transformirati ove jelene u neku drugu ivu vrstu. Ovi jeleni e uvijek ostati jeleni. Kada
pogledamo na nekoliko incidenata koje evolucionisti predstavljaju kao uoene primjere prirodne
selekcije, vidimo da oni nisu nita drugo do jednostavni pokuaji obmane.
"Industrijski melanizam"
Godine 1986. Douglas Futuyma objavio je knjigu Biology of Evolution (Biologija Evolucije), koja
je prihvaena kao jedan od izvora koji na najeksplicitniji nain objanjava teoriju evolucije
putem prirodne selekcije. Najuveniji od njegovih primjera o ovoj temi je onaj o boji nonih
leptirova, koji su pocrnjeli za vrijeme Industrijske revolucije u Engleskoj.
Prema izvjetaju, u vrijeme poetka Industrijske revolucije u Engleskoj, boja kore drvea oko
Manestera bila je sasvim svijetla. Zbog ovoga su leptirovi tamne boje koji su prebivali na
ovom drveu mogli lahko biti primijeeni od ptica koje su se njima hranile i zbog toga su oni
imali veoma malu ansu za preivljavanje. Pedeset godina kasnije, kao rezultat zagaenja, kora
na drveu je potamnjela i ovoga puta leptirovi svijetle boje postali su najea meta ptijeg
lova. Kao rezultat, broj leptirova svijetle boje je opao, dok se broj leptirova tamne boje uveao,
budui da oni tada nisu mogli lahko biti zamijeeni od ptica. Evolucionisti koriste ovo kao veliki
dokaz za svoju teoriju. Evolucionisti su, na drugoj strani, nali utoite i utjehu u bacanju
praine u oi, pokazujui kako su leptiri svijetle boje evoluirali u leptire tamne boje.
36

Meutim, trebalo bi biti potpuno jasno da ovaj fenomen ne moe ni na koji nain biti koriten
kao dokaz za teoriju evolucije zbog toga to prirodna selekcija ne proizvodi nove oblike koji
nisu postojali ranije. Leptiri tamne boje postojali su u cjelokupnoj populaciji leptirova i prije Industrijske revolucije. Jedino to se promijenilo bila je relativna proporcija postojeih varijacija
(tipova) u populaciji leptirova. Leptiri nisu stekli novu osobinu ili jedan organ koji bi uzrokovao
promjenu vrste - odnosno stvaranje posebne vrste. Da bi se jedan leptirstransformirao u drugu
ivu vrstu, pticu naprimjer, trebali bi biti uinjeni novi dodaci genima. To jest, trebao bi biti
unesen jedan potpuno odvojen genetski program na nain da se ukljui nova informacija o
fizikim osobinama ptica.
Ukratko, prirodna selekcija nema sposobnost dodati jedan novi organ nekom ivom organizmu,
ukloniti jedan organ, ili izmijeniti organizam u drugu vrstu - to je sasvim suprotno od slike
koju evolucionisti pretpostavljaju. "Najvei" dokaz koji je predstavljen od Darwinova doba nije
bio u stanju otii dalje od "industrijskog melanizma" kod leptirova u Engleskoj.
Imaginarni mehanizmi evolucije
Neodarvinistiki model koji se danas oznaava kao teorija evolucije zagovara da je ivot evoluirao kroz dva naturalistika mehanizma: "prirodna selekcija" i "mutacija". Osnovna tvrdnja teorije je da su "prirodna selekcija i mutacija dva komplementarna mehanizma". Porijeklo
evolucionih promjena su sluajne mutacije koje se odigravaju u genetskoj grai ivih bia. Osobine prouzrokovane mutacijama selektiraju se mehanizmom prirodne selekcije i stoga iva bia
evoluiraju.
Kada dalje ispitamo ovu teoriju, nalazimo da takav evolucioni mehanizam uope ne postoji,
zato to niti prirodna selekcija, a niti mutacije nimalo ne doprinose tvrdnji da su razliite vrste
evoluirale i da su se transformirale jedna u drugu.
Prirodna selekcija
Kao jedan prirodni proces, prirodna selekcija je bila poznata biolozima i prije Darwina. Oni su
ga definirali kao "mehanizam koji dri vrste nepromjenjivim, tj. bez da budu 'pokvarene'". Darwin je bio prva osoba koja je postavila tvrdnju da ovaj proces ima evolucionu snagu, i on je
onda podigao itavu svoju teoriju na temelju ove tvrdnje. Ime koje je dao svojoj knjizi ukazuje
da je prirodna selekcija bila baza njegove teorije - Porijeklo vrsta putem prirodne selekcije...
Meutim, od Darwinova vremena nije bilo niti jedne jedine trunke dokaza koja bi pokazala da
prirodna selekcija navodi iva bia da evoluiraju. Colin Patterson, glavni paleontolog u Museum
of Natural History u Engleskoj, koji je, usput, takoer istaknuti evolucionista, naglaava da nikada nije uoeno da prirodna selekcija ima snagu da navede bia da evoluiraju:
Niko, nikada nije proizveo neku vrstu mehanizmom prirodne selekcije. Niko, nikada nije doao
ni blizu toga i veina trenutnih rasprava u neodarvinizmu je u vezi s ovim pitanjem.11
Prirodna selekcija podrazumijeva da e ona iva bia koja su prilagoenija prirodnim uvjetima
svoje sredine prevladati tako to e njihovo potomstvo preivjeti, dok e ona koja su nesposobna nestati. Naprimjer, u jednom krdu jelena, pod prijetnjom divljih ivotinja, prirodno je da
e preivjeti oni koji bre tre. To je istina. Ali, bez obzira koliko dugo ovaj proces trajao, on
nee transformirati ove jelene u neku drugu ivu vrstu. Ovi jeleni e uvijek ostati jeleni. Kada
pogledamo na nekoliko incidenata koje evolucionisti predstavljaju kao uoene primjere prirodne
selekcije, vidimo da oni nisu nita drugo do jednostavni pokuaji obmane.
"Industrijski melanizam"
Godine 1986. Douglas Futuyma objavio je knjigu Biology of Evolution (Biologija Evolucije), koja
je prihvaena kao jedan od izvora koji na najeksplicitniji nain objanjava teoriju evolucije
putem prirodne selekcije. Najuveniji od njegovih primjera o ovoj temi je onaj o boji nonih
leptirova, koji su pocrnjeli za vrijeme Industrijske revolucije u Engleskoj.
Prema izvjetaju, u vrijeme poetka Industrijske revolucije u Engleskoj, boja kore drvea oko
Manestera bila je sasvim svijetla. Zbog ovoga su leptirovi tamne boje koji su prebivali na
ovom drveu mogli lahko biti primijeeni od ptica koje su se njima hranile i zbog toga su oni
imali veoma malu ansu za preivljavanje. Pedeset godina kasnije, kao rezultat zagaenja, kora
na drveu je potamnjela i ovoga puta leptirovi svijetle boje postali su najea meta ptijeg
lova. Kao rezultat, broj leptirova svijetle boje je opao, dok se broj leptirova tamne boje uveao,
budui da oni tada nisu mogli lahko biti zamijeeni od ptica. Evolucionisti koriste ovo kao veliki
dokaz za svoju teoriju. Evolucionisti su, na drugoj strani, nali utoite i utjehu u bacanju
praine u oi, pokazujui kako su leptiri svijetle boje evoluirali u leptire tamne boje.
37

Primjer "leptira Industrijske revolucije" promoviran je kao najvei

dokaz za evoluciju putem prirodne selekcije. Meutim, evolucija
ne dolazi u obzir u ovom primjeru, iz razloga pto nije formirana
nova vrsta leptira. Na lijevoj slici su drvee i leptiri u vrijeme
prije Industrijske revolucije, a na desnoj strani iz doba poslije
Industrijske revolucije.

Meutim, trebalo bi biti potpuno jasno da ovaj fenomen ne moe ni na koji nain biti koriten
kao dokaz za teoriju evolucije zbog toga to prirodna selekcija ne proizvodi nove oblike koji
nisu postojali ranije. Leptiri tamne boje postojali su u cjelokupnoj populaciji leptirova i prije Industrijske revolucije. Jedino to se promijenilo bila je relativna proporcija postojeih varijacija
(tipova) u populaciji leptirova. Leptiri nisu stekli novu osobinu ili jedan organ koji bi uzrokovao
promjenu vrste - odnosno stvaranje posebne vrste. Da bi se jedan leptir transformirao u drugu
ivu vrstu, pticu naprimjer, trebali bi biti uinjeni novi dodaci genima. To jest, trebao bi biti
unesen jedan potpuno odvojen genetski program na nain da se ukljui nova informacija o
fizikim osobinama ptica.
Ukratko, prirodna selekcija nema sposobnost dodati jedan novi organ nekom ivom organizmu,
ukloniti jedan organ, ili izmijeniti organizam u drugu vrstu - to je sasvim suprotno od slike
koju evolucionisti pretpostavljaju. "Najvei" dokaz koji je predstavljen od Darwinova doba nije
bio u stanju otii dalje od "industrijskog melanizma" kod leptirova u Engleskoj.
Moe li prirodna selekcija objasniti kompleksnosu?
Ne postoji nita to prirodna selekcija doprinosi teoriji evolucije zato to ovaj mehanizam nikada ne moe poveati ili poboljati genetsku informaciju jedne vrste. Niti moe transformirati
jednu vrstu u drugu: jednu morsku zvijezdu u ribu, ribu u abu, abu u krokodila ili krokodila u
pticu. Najvei branitelj "puncuated equilibriuma", Gould, ukazuje na ovaj orskokak prirodne
selekcije sljedeim rijeima:
"Sutina darvinizma lei u jednoj jedinoj frazi: prirodna selekcija je kreativna snaga evolucione
promjene. Niko ne porie da e prirodna selekcija igrati jednu negativnu ulogu u eliminiranju
nesposobnih. Meutim, Dar-winova teorija zahtijeva da prirodna selekcija isto tako stvara sposobne."12
Jo jedan od intrigantnih mehanizama koje evolucionisti upoljavaju u vezi s prirodnom selekcijom je njihov napor da predstave ovaj mehanizam kao jednog svjesnog dizajnera. Meutim,
prirodna selekcija nema svijesti. Ona ne posjeduje jednu volju koja moe odluiti ta je dobro,
a ta loe za iva bia. Kao rezultat toga, prirodna selekcija ne moe objasniti bioloke sisteme
i organe koji imaju karakteristiku "nesvodljive kompleksnosti". Ovi sistemi i organi sastavljeni
su od saradnje jednog velikog broja dijelova i oni nisu ni od kakve koristi ak ako bi i samo
jedan od ovih dijelova nedostajao ili bio defektan. (Naprimjer, ljudsko oko ne moe se uprostiti
poto ono ne funkcionira osim ako nije objedinjeno sa svim svojim detaljima). Zbog toga bi
volja koja okuplja sve ove dijelove zajedno trebala biti u stanju unaprijed predvidjeti budunost
i usmjeriti se direktno na korist koja bi trebala biti postignuta tek na zadnjem stadiju
(evolucije). Ova injenica, koja isto tako rui osnove teorije evolucije, takoer je zabrinjavala i
Darwina: "Ako bi moglo biti demonstrirano da je postojao bilo kakav kompleksni organ, za koji
38

bi bilo nemogue da bude formiran brojnim, uzastopnim, laganim modifikacijama, moja teorija
bi apsolutno bila sruena."13
++Prirodna selekcija jedino selektira, tj. odbacuje unakaene, slabe ili nesposobne individue
jedne vrste. Ona ne moe proizvesti nove vrste, nove genetske informacije ili nove organe. To
jest, ona nita/nikoga ne moe navesti da evoluira. Darwin je prihvatio ovu realnost rekavi:
"Prirodna selekcija ne moe uraditi nita dok se pogodne varijacije sluajno ne dogode."14 To
je ono zbog ega je neodarvinizam, pored prirodne selekcije, morao istai mutacije kao "uzrok
blagotvornih promjena". Meutim, kao to emo vidjeti, mutacije jedino mogu biti "uzrokom
tetnih promjena".
Mutacije
Mutacije su definirane kao prijelomi ili zamjene koje se odigravaju u DNA molekuli, koja se
nalazi u jezgri elije ivog organizma i koja sadri sve genetske informacije. Ovi prekidi ili zamjene rezultat su vanjskih utjecaja kao to su radijacija ili hemijska djelovanja. Svaka mutacija
je jedna "nezgoda" i ona, ili oteuje nukleotide koji izgrauju DNA, ili mijenja njihove poloaje.
One najee uzrokuju toliku tetu i promjenu da ih se ne moe reparirati.
Mutacija, iza koje se evolucionisti esto sakrivaju, nije arobni tapi koji transformira ive organizme u neke naprednije i savrenije forme. Direktan efekat mutacija je tetan. Promjene
uzrokovane mutacijama mogu biti jedino kao one koje su iskusili stanovnici Hiroime, Nagasakija i ernobila: to jest, smrt, nesposobnost i nakaznost prirode.
Razlog za ovo je veoma jednostavan: DNA ima jednu veoma kompleksnu grau i sluajna
djelovanja mogu jedino uzrokovati tetu ovoj grai. B. G. Ranganathan izjavljuje:
"Mutacije su male, sluajne i tetne. One se rijetko deavaju, i u najboljem sluaju one e biti
bez efekta. Ove etiri karakteristike mutacija impliciraju da one ne mogu voditi evolucionom
razvitku. Jedna sluajna promjena u nekom visoko specijaliziranom organizmu je ili bez efekta
ili je tetna. Sluajna promjena u nekom asovniku ne moe poboljati taj asovnik. Ona e ga
najvjerojatnije otetiti, ili e, u najboljem sluaju, biti bez efekta. Zemljotres ne poboljava
grad, on donosi razaranje."
Nimalo iznenaujue, do sada nije uoena niti jedna korisna mutacija. Sve mutacije su se pokazale tetnima. Evolucionista, znanstvenik Warren Weaver, ovako je prokomentirao izvjetaj
pripremljen od strane Committee on Genetic Efects of Atomic Radiation, koji je formiran da istrauje mutacije koje su mogle biti uzrokovane nuklearnim orujem koritenim u Drugom svjetskom ratu:
"Mnogi e biti zbunjeni u vezi s izjavom da su praktiki svi primjeri mutacije tetni poto su
mutacije jedan neophodni dio procesa evolucije. Kako moe jedna dobra posljedica - evolucija
ka viim formama ivota - rezultirati iz mutacija - koje su praktiki sve tetne"16

Gore lijevo: Normalna vona

muica (drosophila) Gore desno:
Vona muica sa
nogama izraslim iz glave; mutacija
izazvana radijacijom
Neke katastrofalne posljedice mutacije na ljudskom tijelu. Djeak na
slici lijevo je jedna od
rtava ernobila.

Svaki napor uloen u "izazivanje jedne korisne mutacije" rezultirao je neuspjehom. U toku vie
decenija evolucionisti su izveli mnoge eksperimente da proizvedu mutacije kod vonih muica
poto se ovi insekti razmnoavaju veoma brzo, tako da bi se mutacije pojavile brzo. Generacija
39

za generacijom ovih muica su mutirane, a ipak nijedna korisna mutacija nije uoena.
Evolucionista, genetiar Gordon Taylor pie ovako:
"U svim hiljadama eksperimenata sa uzgajanjem muica, koji su izvedeni irom svijeta tokom
vie od pedeset godina, nikad nije vieno da se razvila jedna posebna vrsta... ili ak samo
jedan novi enzim."
Jedan drugi istraiva, Michael Pitman, ovako komentira neuspjeh eksperimenata izvrenih na
vonim muicama:
"Morgan, Goldschmidt, Mller i drugi genetiari podvrgli su generacije vonih muica ekstremnim uvjetima toplote, hladnoe, svjetla, tame i tretmana sa hemikalijama i radijacijom. Sve
vrste mutacija koje su bile proizvedene bile su praktino trivijalne i sigurno tetne. Evolucija
nainjena od strane ovjeka Ne, zaista: samo nekoliko genetikih udovita moglo je preivjeti
izvan boca u kojima su bili uzgojeni. U praksi, mutanti umiru, sterilni su ili naginju da se vrate
u divlji tip."
Isto vai i kod ovjeka. Sve mutacije koje su bile uoene kod ljudskih bia imaju tetne rezultate. Na ovu temu evolucionisti su bacili jednu dimnu zavjesu i ak pokuali pokazati primjere
takvih tetnih mutacija kao "dokaz za evoluciju". Sve mutacije koje se odigravaju kod ljudi
rezultiraju fizikim deformitetima, slabostima takvim kao to su mongolizam, Downov sindrom,
albinizam, dvarfizam ili kancer. Ove mutacije su predstavljene u evolucionistikim udbenicima
kao primjeri "evolucionog mehanizma na djelu". Nepotrebno je rei da jedan proces koji ljude
ostavlja nesposobnim ili bolesnim ne moe biti "evolucioni mehanizam" - evolucija bi trebala
proizvoditi bolje oblike, koji su sposobniji da preive.
Da sumiramo. Tri su glavna razloga zato mutacije ne mogu biti stavljene u slubu podravanja
evolucionistikih tvrdnji:
1. Direktne poljedice mutacija su tetne: Budui da se deavaju nasumice, one uvijek oteuju
ive organizme koji su im podvrgnuti. Razum nam govori da nesvjesna intervencija na jednoj
savrenoj i kompleksnoj strukturi nee poboljati tu strukturu, nego e je pogorati. I, doista,
nikada nije uoena niti jedna "korisna mutacija".
2. Mutacije ne dodaju nove informacije u DNA jednog organizma: Djelii koji sainjavaju genetsku informaciju bivaju ili otkinuti sa njihovih mjesta, uniteni ili razneseni na razliita mjesta.
Mutacije ne mogu uiniti da neko ivo bie stekne jedan novi organ ili jednu novu osobinu. One
jedino uzrokuju abnormalnosti, kao npr. da jedna noga stri otpozadi, ili da uho stri iz abdomena.
3. Da bi mutacija mogla biti prenesena na slijedeu generaciju, ona se mora odigrati u reproduktivnim elijama organizma: Jedna sluajna promjena koja se desi u jednoj "obinoj", tj.
nereproduktivnoj eliji ili organu tijela, ne moe biti prenesena na slijedeu generaciju. Naprimjer, jedno ljudsko oko promijenjeno efektima radijacije ili drugim uzrocima nee biti preneseno
na slijedeu generaciju.
Ukratko, nemogue je da su iva bia evoluirala zato to u prirodi ne postoji mehanizam koji ih
moe potai da evoluiraju. Ovo se slae sa dokazima iz fosilnog zapisa, koji pokazuje da je ovaj
scenario evolucije daleko od realnosti.
Vjeito nedostajue karike
Prema teoriji evolucije svaka iva vrsta proizala je iz svoga prethodnika. Prethodno postojee
vrste pretvorile su se vremenom u neto drugo i sve vrste su nastale na ovaj nain. Prema ovoj
teoriji transformacija se odigravala postepeno, milionima godina.
Ukoliko je ovo bio sluaj, tada su brojne prijelazne vrste trebale postojati i ivjeti tokom ovog
dugog transformacijskog perioda.
Naprimjer, neke pola-ribe/pola-reptili koje su stekle neke reptilske crte kao dodatak crtama
riba koje su ve imale, trebale su ivjeti u prolosti. Ili, trebali su postojati neki reptili-ptice,
koji su stekli neke osobine ptica kao dodatak reptilskim osobinama koje su ve imali. Evolucionisti upuuju na ova bia, za koja oni vjeruju da su postojala u prolosti, kao na "prijelazne oblike".
Ukoliko su takve ivotinje ve postojale, trebali bi biti prisutni milioni i ak bilioni takvih primjerka u koliini i raznolikosti. to je jo vanije, ostaci ovih udnih bia trebali bi biti prisutni u
fosilnom zapisu. Broj ovih prijelaznih oblika trebao bi biti ak i vei od broja prisutnih ivotinjskih vrsta, i njihovi ostaci trebali bi se nalaziti irom svijeta. U Porijeklu vrsta, Darwin je objasnio:
"Ukoliko je moja teorija istinita, bezbrojne prijelazne vrste, koje najblie povezuju sve vrste
jedne iste grupe, posve sigurno su morale postojati... Stoga bi dokaz njihovog biveg postojanja trebao biti naen jedino meu fosilnim ostacima."19
ak je i sam Darwin bio svjestan odsustva fosila takvih prijelaznih formi. On se nadao da e oni
40

biti pronaeni u budunosti. I sam je bio svjestan da to predstavlja veliki nedostatak za dokaz
njegove teorije. Zbog toga je u svojoj knjizi Porijeklo vrsta, u poglavlju "Tekoe u teoriji",
napisao slijedee:
"...Ukoliko su jedne vrste potekle od drugih vrsta pomou finih odstupanja, zato posvuda ne
vidimo bezbrojne prijelazne oblike Zato sva priroda nije u konfuziji, umjesto to su vrste, kao
to vidimo, tako dobro definirane... Poto su po ovoj teoriji bezbrojne prijelazne forme morale
postojati, zato ih ne nalazimo ugraene u bezbrojnim Zemljinim slojevima... Zato ne
nalazimo blisko povezane prijelazne vrste u srednjoj regiji/sloju, koji potie iz doba u kome su
vladali posredni/prijelazni uvjeti za ivot Ova tekoa me je dugi period vremena potpuno
zbunjivala."20
Jedino objanjenje sa kojim je Darwin mogao doi da pobije ovaj prigovor bio je argument da je
fosilni zapis koji je otkriven do tada bio neadekvatan. On je ustvrdio da e, kada fosilni zapis
bude detaljno prouen, nedostajue karike biti pronaene.
Evolucionisti su, vjerujui u Darwinovo proroanstvo, jo od sredine XIX stoljea, irom svijeta
tragali za fosilima i kopali traei nedostajue karike. Uprkos njihovim najveim naporima, jo
uvijek nije otkrivena niti jedna prijelazna forma. Svi fosili izvaeni na iskopinama pokazali su da
se, suprotno vjerovanju evolucionista, ivot pojavio na Zemlji iznenada i potpuno formiran. Pokuavajui dokazati svoju teoriju, evolucionisti su nesvjesno uzrokovali da ona kolabira.
Jedan uveni britanski paleontolog, Derek V. Ager, priznaje ovu injenicu ak iako je i sam
evolucionista:
"Ispada da ako ispitamo fosilni zapis detaljno, bilo na nivou redova ili na nivou vrsta, mi uvijek
i nanovo nalazimo ne postepenu evoluciju, nego iznenadnu eksploziju jedne grupe na raun
druge."21
Jedan drugi evolucionista, paleoantropolog Mark Czarnecki komentira ovako:
"Glavni problem u dokazivanju teorije je bio fosilni zapis; utisnua iezlih vrsta sauvani u
Zemljinim geolokim formacijama. Ovaj zapis nikada nije otkrio tragove Darwinovih hipotetikih
posrednih vrsta - umjesto toga, vrste se pojavljuju i nestaju iznenadno i ova anomalija podrala
je argumente kreacionista da je svaka vrsta kreirana od strane Boga."22
Oni su se, takoer, morali nositi sa uzaludnou ekanja da se "nedostajui" prijelazni oblici pojave nekada u budunosti, kao to je to objasnio profesor paleoantropologije sa Glasgow University, T. Neville George:
"Nema vie potrebe izvinjavati se zbog siromatva fosilnog zapisa. Na neki nain, fosilni zapis
je postao gotovo toliko bogat da je postao nepogodan za rukovanje i otkriva se bre nego to
se integrira... On (fosilni zapis) i pored svega toga nastavlja da biva sastavljen uglavnom od
pukotina."23
ivot se pojavio na Zemlji iznenada i u kompleksnim oblicima.
Kada se zemljini slojevi i fosilni zapis ispitaju, moe se vidjeti da su se svi ivi organizmi pojavili istovremeno. Najstariji sloj Zemlje u kome su naeni fosili ivih bia je onaj iz Kambrija.
Njegova starost procijenjena je na 500-550 miliona godina.
iva bia naena u slojevima koji pripadaju kambrijskom periodu pojavila su se u fosilnom
zapisu iznenada - nema njihovih prethodno postojeih predaka. Fosili naeni u kambrijskim stijenama pripadaju puevima, trilobitima, spuvama, kinim glistama, meduzama, morskim
jeevima i drugim kompleksnim beskimenjacima. Ovaj iroki mozaik ivih organizama nainjen
od jednog tako velikog broja kompleksnih stvorenja, pojavio se tako iznenadno da se taj
udesni dogaaj u geolokoj literaturi naziva "kambrijska eksplozija".
Najvei dio ivotnih oblika naen u ovom sloju ima kompleksne sisteme kao to su oi, krge,
cirkulatorni sistem i napredne fizioloke strukture koje nisu razliite od istih koji su uoljivi kod
njihovih savremenih dvojnika. Naprimjer, dvolena, saasta graa oka kod trilobita je jedno
udo dizajna. David Raup, profesor geologije na Harvardskom, Roesterskom, i ikakom univerzitetu, kae: "Trilobiti su imali optimalan dizajn koji bi danas zahtijevao dobro istreniranog i
matovitog optikog ininjera da ga razvije."24_Ovi kompleksni beskimenjaci pojavili su se
iznenada i kompletno formirani, bez bilo kakve karike ili prijelazne forme izmeu njih i jednoelijskih organizama koji su bili jedini oblik ivota prije njih.
Richard Monastersky, urednik Earth Sciences, jedna od popularnih publikacija evolucionistike
literature, izjavljuje sljedee o "Kambrijskoj eksploziji" koja je dola kao jedno totalno iznenaenje za evolucioniste:

IVI FOSILI

41

Postoje primjerci fosila stari milionima godina koji nisu drugaiji od njihovih sadanjih
"potomaka". Ovi ostaci su jasni dokazi za injenicu da su oni postali, ne kao rezultat
evolucije, ve kroz posebno stvaranje:1) Ajkula stara 400 miliona godina, (2)
skakavac star 40 miliona godina, (3) mrav star 100 miliona godina, (4) Bubavaba
stara 320 miliona godina
"Istraivai imaju otada otkrivene hiljade izvrsno sauvanih fosila koji nude jedan kratak pogled
unazad, u jednu prekretnicu u historiji ivota. Taj momenat, prije nekih 550 miliona godina,
upravo na poetku Zemljinog kambrijskog perioda, oznaava evolucionu eksploziju koja je
napunila mora sa prvim kompleksnim biima na svijetu. U jednom treptaju geolokog vremena,
planetom kojom su dominirale jednostavne ivotinje nalik na spuvu, ustupio je mjesto jednoj
planeti kojom vlada iroka raznolikost sofisticiranih zvijeri, ivotinja iji srodnici jo i danas
nastanjuju svijet."25
Kako je Zemlja odjednom postala preplavljena jednim tako velikim brojem ivotinjskih vrsta i
kako su se ovi posebni tipovi vrsta mogli pojaviti bez zajednikog pretka - pitanja su koja
ostaju neodgovorena od strane evolucionista. Zoolog sa Oxforda, Richard Dawkins, jedan od
najistaknutijih zagovornika evolucionistike misli u svijetu, ovako komentira ovu realnost koja
ponitava same korijene svih argumenata koje on brani:
"Naprimjer, kambrijski slojevi stijena, stari oko 600 miliona godina, najstariji su u kojima
nalazimo veinu od glavnih grupa beskimenjaka. I mnoge od njih nalazimo u jednom ve
naprednom stadiju evolucije, u njihovom samom startu tj. odmah nakon to su se pojavili.
To je tako da pomislite da su bili usaeni tamo, bez bilo kakve evolucione historije. Nepotrebno
je rei, ova pojava iznenadnog usaivanja je oduevila kreacioniste."26
Kao to je Dawkin bio prisiljen priznati, kambrijska eksplozija je jak dokaz za stvaranje zato to
je stvaranje jedini nain da se objasni pojava ivota na Zemlji u njegovoj punoj formi. Douglas
Futuyma, jedan istaknuti biolog - evolucionista, priznaje ovu injenicu i izjavljuje: "Organizmi
su se ili pojavili na Zemlji sasvim razvijeni ili nisu. Ako nisu, onda su se morali razviti iz prethodno postojeih vrsta, pomou nekog procesa modifikacije. A ako su se pojavili u jednom
sasvim razvijenom stanju, onda su doista morali biti stvoreni od neke svemone inteligencije."27 Sam Darwin je prepoznao ovu mogunost kada je napisao: "Ukoliko su brojne vrste
koje pripadaju istom rodu ili familiji doista startale odjednom, ta injenica bila bi fatalna za teoriju postanka putem polaganih modifikacija kroz prirodnu selekciju."28 Kambrijski period nije
nita vie ili manje nego "smrtonosni udarac" za Darwina. Zbog ovoga, vicarski evolucionista,
paleontropolog Stefan Bengston, priznaje nedostatak prijelaznih karika dok opisuje kambrijski
period i kae: "Zagonetan (i zbunjujui) za Darwina, ovaj dogaaj nas jo uvijek zasljepljuje."29
Kao to se moe vidjeti, fosilni zapis ukazuje da iva bia nisu evoluirala iz primitivnih u
napredne forme, nego da su se umjesto toga pojavila iznenada, naprasno i u jednom
savrenom stanju. Ukratko, iva bia nisu postala evolucijom, ona su bila stvorena.
Jedno udo koje zbunjuje evolucioniste:
OI TRILOBITA
Trilobiti, koji su se odjednom pojavili u kambrijskom periodu, imaju jednu ekstremnokompleksnu grau oka. Sastavljeno od miliona
saasto oblikovanih malih djelia i jednog
dvostruko-lenog sistema, ovo oko, po rijeima
profesora geologije Davida Raupa, "ima jedan
optimalni dizajn koji bi bilo mogue kreirati jedino u dananje vrijeme i to od strane krajnje dobro obrazovanog i matovitog ininjeraoptiara". Ovo oko se pojavilo prije 500 miliona
godina i to u ovako perfektnom stanju. Nesumnjivo, iznenadna pojava jednog tako udesnog
dizajna ne moe biti objanjena evolucijom, to dokazuje postojanje stvaranja.
42

Povrh toga, saasta graa oka trilobita je preivjela do naih dana bez ijedne jedine promjene.
Neki insekti, poput pela ili vilinskog konjica, imaju istu grau oka kao to su imali i trilobiti.*
Ova situacija opovrgava evolucionu tezu da su iva bia evoluirala napredujui od primitivnih ka
kompleksnima. (*) R.L. Gregory, Eye and Brain: The Psychology of Seeing, Oxford University
Press, 1995., p.31
Bajka o prijelazu iz vode na kopno
Evolucionisti pretpostavljaju da su morski beskimenjaci, koji se pojavljuju u kambrijskom
sloju, nekako evoluirali u ribe tokom desetina miliona godina. Meutim, upravo kao to kambrijski beskimenjaci nemaju predaka, isto tako ne postoje ni prijelazne karike koje bi pokazivale
da se izmeu ovih beskimenjaka i riba odigrala nekakva evolucija. Treba primijetiti da
beskimenjaci i ribe imaju enormne razlike u grai. Beskimenjaci imaju tvrda tkiva izvana, dok
su ribe kimenjaci koje imaju svoja tvrda tkiva smjetena unutar tijela. Jedna takva evolucija
trebala bi milione koraka da bude zavrena i trebali bi postojati bilioni prijelaznih oblika koji bi
predstavljali te korake.
Evolucionisti su kopali po fosilnim slojevima oko 140 godina traei ove hipotetine oblike. Oni
su pronali milione fosila beskimenjaka i milione ribljih fosila, a ipak, niko nikada nije pronaao
makar i jedan fosil koji je u sredini izmeu njih.
Jedan evolucionist, paleantropolog Gerald T. Todd, priznaje ovu injenicu u lanku naslovljenom
"Evolucija plua i porijeklo koatih riba":
"Sva tri podrazreda kotanih riba pojavljuju se u fosilnom zapisu otprilike u isto vrijeme. Oni su
morfoloki ve iroko divergentni (razilaze se) i oni su teko oklopljeni. Kako su oni nastali
Kako to da svi oni imaju teki oklop I, zato nema tragova ranijih, intermedijarnih (prijelaznih) oblika"30
Evolucioni scenarij ide jedan korak dalje i tvrdi da su se ribe, koje su evoluirale iz beskimenjaka, onda transformirale u amfibije. Ali za ovaj scenario takoer nedostaju dokazi. Ne postoji
niti jedan jedini fosil koji potvruje da su neka pola ribe/pola amfibije stvorenja ikada postojala. Ova injenica je, iako nerado, potvrena od strane dobro poznatog evolucionistikog
autoriteta Roberta L. Carrolla, koji je autor djela Paleontologija kimenjaka i evolucija: "Mi nemamo intermedijarnih fosila izmeu rhipidistian riba (njegov omiljeni "predak" tetrapoda) i
ranih amfibija."31 Dva evolucionista, paleontolozi Colbert i Morales su u vezi s tri osnovne klase
amfibija - aba, gutera i caecilija, dali ovakav komentar:
"Nema dokaza bilo kakvih paleozoinih amfibija koje su imale kombinirane karakteristike koje
bi bile oekivane za jednog jedinog zajednikog pretka. Najstarije poznate abe, guteri i caecilije veoma su sline svojim ivim prethodnicima."32
Sve do prije pedeset godina, evolucionisti su smatrali da je
jedno takvo bie doista i postojalo. Ova
riba, zvana Coelacanth, ija je starost procijenjena na 410 miliona godina, bila je
predstavljena kao prijelazna forma sa jednim primitivnim pluima, sa razvijenim
mozgom, sa digestivnim i cirkulatornim sistemom spremnim da funkcionira na zemlji i
ak sa jednim primitivnim mehanizmom za hodanje. Ove anatomske interpretacije prihvaene su kao nepobitna istina meu znanstvenim krugovima sve do kraja 30-ih
godina. Coelacanth je bio predstavljen kao jedna prava prijelazna forma koja dokazuje
evolucioni prijelaz iz vode na kopno. 410 miliona godina star fosil Coelacantha. Evolucionisti su
tvrdili da je on bio prelazni oblik iz vode na kopno. ivi primjerci ove ribe uhvaeni su mnogo
puta od 1938. godine, osiguravajui dobar primjer obima spekulacija u koje se upuptaju
evolucionisti.
Meutim, 22. decembra 1938. nainjeno je jedno veoma interesantno otkrie u Indijskom
okeanu. Ulovljen je jedan ivi lan familije Coelacantha, prethodno predstavljenog kao jedna
prijelazna forma koja je izumrla prije sedamdeset miliona godina! Otkrie jednog "ivog" prototipa Coelacantha je, bez sumnje, zadalo jak udarac evolucionistima. Evolucionista, paleoantropolog J. L. B. Smith je rekao da on ne bi mogao biti vie iznenaen ak i kad bi naiao na
ivog dinosaura.33 U godinama koje su uslijedile, u vie navrata, u razliitim dijelovima svijeta
ulovljeno je 200 Coelacantha. ivi Coelacanthi otkrili su koliko daleko evolucionisti mogu otii u
dotjerivanju svojih imaginarnih scenarija. Nasuprot tvrdnjama, Coelacanthi nisu imali primitivna
plua, niti veliki mozak. Za organ koji su evolucionisti predstavili kao primitivna plua ispostavilo se da nije bio nita drugo do jedna lipidna kesa.34 tavie, Coelacanth, koji je predstavljen
kao "kandidat za reptila koji je polahko postajao pripremljen da prijee iz vode na kopno", bio
43

je ustvari riba koja ivi u dubinama okeana i koja se nikada ne pribliava povrini blie od 180
metara.
KORNJAE SU UVIJEK BILE KORNJAE
Upravo kao pto evoluciona teorija ne moe objasniti osnovne grupe ivih bia kao pto su ribe i reptili, ona, isto
tako, ne moe objasniti porijeklo vrsta unutar ovih grupa.
Na primjer, kornjae, koje su reptilska vrsta, pojavljuju se
u fosilnom zapisu odjedanput sa svojim jedinstvenim oklopom. "...Tokom sredine trijaskog perioda (prije oko
175.000,000 godina) njihovi (kornjaini) lanovi ve su bili
brojni, i ve su posjedovali osnovne karakteristike kornjaa. Karike izmeu kornjaa i cotylosaura, od kojih su
kornjae vjerovatno postale, gotovo potpuno nedostaju"
(Encyclopaedia Brittanica, 1971, v. 22, str. 418)
Nema razlike izmeu fosila drevnih kornjaa i ivih lanova
ove vrste danas. Jednostavno reeno, kornjae nisu evoluirale; one su uvijek bile kornjae, otkako su stvorene takvima.
Fosil kornjae star 100 milina godina: Nije razliit od svog savremenog dvojnika.
(The Dawn of Life, Orbis Pub., London 1972)
Porijekllo ptija i sisara
Prema teoriji evolucije, ivot je potekao i evoluirao u moru i onda je transportiran na kopno
pomou amfibija. Ovaj evolucioni scenario takoer predlae da su amfibije evoluirale u reptile,
bia koja ive samo na zemlji. Ovaj scenario je ponovo nevjerovatan zbog enormnih strukturalnih razlika izmeu ove dvije klase ivotinja. Naprimjer, jaje amfibije je dizajnirano za razvoj u
vodi, dok je reptilsko jaje dizajnirano za razvijanje na zemlji. Jedna "korak po korak" evolucija
neke amfibije ne dolazi u obzir zato to nije mogue da jedna vrsta preivi bez savreno i potpuno dizajniranog jajeta. tavie, kao i obino, nema dokaza o prijelaznim oblicima za koje se
pretpostavljalo da su vezali amfibije sa reptilima. Evolucionista, paleontolog Robert L.Caroll,
jedan autoritet u paleontologiji kimenjaka, mora prihvatiti da su "rani reptili bili veoma razliiti
od amfibija i da njihovi preci jo uvijek nisu mogli biti pronaeni."36
Ipak, beznadeno osueni scenariji evolucionista ovdje jo nisu zavreni. Jo uvijek ostaje
problem kako uiniti da ova bia polete! Budui da evolucionisti vjeruju da ptice mora da su nekako evoluirale, oni tvrde da su one nastale transformiranjem iz reptila. Meutim, nijedan od
mehanizama specifinih za ptice, koji imaju jednu potpuno drugaiju grau od ivotinja koje
borave na zemlji, ne moe biti objanjen postepenom evolucijom. Kao prvo, krila, koja su crta
karakteristina za ptice, jedan su veliki orsokak za evolucioniste. Jedan od turskih evolucionista, Engin Korur, priznaje nemogunost evolucije krila:
"Zajednika karakteristika oiju i krila je da ona mogu funkcionirati jedino ako su potpuno razvijena. Drugim rijeima, jedno polurazvijeno oko ne moe vidjeti; jedna ptica sa napola formiranim krilima ne moe letjeti. Kako su ovi organi postali, ostaje jedna od misterija prirode
koja treba biti rasvijetljena."37
Pitanje "kako je savrena graa krila nastala kao rezultat uzastopnih nasuminih mutacija"
ostaje potpuno neodgovoreno. Nema naina da se objasni kako su se prednje ruke reptila mogle promijeniti u perfektno funkcionirajua krila, kao rezultat izvrtanja u reptilskim genima
(mutacija).
tavie, samo posjedovanje krila nije dovoljno jednom organizmu sa kopna da poleti. Organizmi koji borave na zemlji lieni su mnogih mehanizama u tjelesnoj grai koje ptice koriste
za letenje. Naprimjer, kosti ptica su mnogo lake nego kosti ivotinja koje borave na zemlji.
Njihova plua funkcioniraju na drugaiji nain. Oni imaju drugaiji miini i kotani sistem i
veoma specijaliziran kardio-vaskularni sistem. Ove karakteristike su preduvjeti za letenje, koji
su potrebni, u najmanju ruku, toliko koliko i krila. Ovi mehanizmi morali su postojati svi zajedno i u isto vrijeme; oni nisu mogli biti formirani postepeno - "akumuliranjem". Evo zato je
teorija koja tvrdi da su zemljani organizmi evoluirali u zrane organizme potpuno pogrena.
Sve ovo namee jedno drugo pitanje: ak i ako pretpostavimo da je ova nemogua pria
44

istinita, zato onda evolucionisti nisu u stanju pronai bilo kakav "polukrilati" ili "jednokrili" fosil
da podre svoju priu

ZATO JE PRIJELAZ IZ VODE NA KOPNO NEMOGU?

Evolucionisti tvrde da je jednog dana jedna vrsta koja je ivila u vodi nekako stupila na kopno i
bila transformirana u vrstu koja ivi na kopnu. Postoji jedan broj oiglednih injenica koje ine
takav prijelaz nemoguim:
1. Nopenje vlastite teine: Bia koja ive u moru nemaju problema u nopenju svoje vlastite
teine.
Meutim, veina bia koja ive na kopnu trope 40% svoje energije samo na nopenje svojih tijela okolo. Stvorenja koja bi prelazila iz vode na kopno trebala bi razviti novi mipini i koptani
sistem (!) da bi tako istovremeno odgovorila novoj potrebi za energijom, pto je nemogue da
se dogodi sluajnim mutacijama.
2. Zadravanje toplote: Na kopnu se temperatura moe brzo promijeniti i varirati u pirokom opsegu. Stvorenja koja ive na kopnu imaju tjelesne mehanizme koji im omoguuju da mogu izdrati tako velike temperaturne promjene. Meutim, u moru se temperatura mijenja polahko i
takve promjene ne depavaju se unutar nekog velikog opsega. ivi organizmi koji imaju tjelesni
sistem reguliran prema konstantnoj temperaturi mora trebali bi stei zaptitni sistem da bi
osigurali minimum ptete od temperaturnih promjena na kopnu. Besmisleno je tvrditi da su ribe
stekle jedan takav sistem sluajnim mutacijama odmah nakon pto su stupile na kopno.
3. Koriptenje vode: Ono pto je neophodno za metabolizam je da voda, a ak i vlaga, trebaju biti
koripteni ptedljivo zbog oskudnih izvora vode na kopnu. Naprimjer, koa treba biti dizajnirana
tako da dozvoli gubitak vode samo do odreene mjere, dok bi u isto vrijeme spreavala prekomjerno isparavanje. Zbog toga, iva bia koja borave na kopnu imaju osjeaj ei, dok ga
organizmi koji ive u vodi nemaju. Pored toga, koa ivotinja koje ive u vodi nije pogodna za
jednu nevodenu sredinu.
4. Bubrezi: Organizmi koji ive u vodi mogu lahko izbaciti otpadne materije, posebno amonijak,
iz svojih tijela, budui da se tu u njihovoj sredini nalazi mnogo vode. Na kopnu, voda mora biti
koriptena ekonomino. Eto zapto ova iva bia imaju bubrege. Zahvaljujui bubrezima, amonijak se skladipti tako pto se pretvara u ureu, i na taj nain se koristi minimalna koliina vode za
njegovo izluivanje. Dodatno, potrebni su novi sistemi da osiguravaju funkcioniranje bubrega.
Ukratko, s ciljem da preu iz vode na kopno iva bia bez ijednog bubrega trebala su iznenada i
odjednom razviti cijeli bubreni sistem.
5. Respiratorni sistem: Ribe "dipu" uzimajui kisik rastvoren u vodi koji onda propuptaju kroz
pkrge. Oni ne mogu ivjeti vipe od nekoliko minuta izvan vode. Da bi opstali i ivjeli na kopnu,
oni moraju naprasno, u jednom trenu, stei jedan savrpen pluni sistem.
Nema zaista nimalo sumnje da je nemogue da su se sve ove dramatine fiziolopke promjene
mogle desiti sluajno, u istom organizmu i u isto vrijeme.
Jo jedna navodno prijelazna forma: Archaeopteryx
Evolucionisti kao odgovor izgovaraju ime jednog jedinog bia. To je fosil jedne ptice zvane Archaeopteryx, koja je jedna od najire poznatih tzv. prijelaznih oblika izmeu samo nekoliko
koje evolucionisti jo brane. Archaeopteryx, prema evolucionistima predak savremenih ptica,
ivio je prije 150 miliona godina. Teorija dri da su neki od dinosaura sa malim krljutima po
45

imenu Velociraptor ili Dromeosaur evoluirali stiui krila i onda poinjui letjeti. Tako se za Archaeopteryxa pretpostavlja da je on prijelazna forma koja je skrenula od svog dinosaurskog
pretka i poela po prvi puta da leti.
Meutim, posljednje studije Archaeopteryxovih fosila ukazuju da ovo bie uope nije prijelazni
oblik, nego jedna ptiija vrsta koja ima karakteristike neto razliite od dananjih ptica.
Teza da je Archaeopteryx bio "poluptica" koja nije mogla sasvim dobro letjeti bila je popularna u evolucionistikim krugovima sve donedavno. Odsutnost sternuma, to jest grudne kosti u ovog bia ili, u najmanju ruku, to to ona nije bila kao u leteih ptica, smatrana je najvanijim dokazom da ova ptica nije mogla letjeti kako treba. (Grudna
kost je kost koja se nalazi ispod grudnog koa, a na koju su
privreni miii za letenje. U naim danima ova grudna kost je uoena u svih leteih i neleteih ptica, a ak i u slijepih mieva - leteih
sisara koji pripadaju veoma drugaijoj familiji.)
Meutim, sedmi fosil Arhaeopterixa naen 1992. uzrokovao je veliko
zaprepatenje meu evolucionistima. Razlog je bio to to je kod ovog
fosila Archaeopteryxa grudna kost, za koju se od strane evolucionista
Fosil Archaeopteryxa
pretpostavljalo da je ve dugo nedostajala, ustvari postojala. Nedavno pronaeni fosil opisan je u asopisu Nature slijedeim rijeima:
"Nedavno otkriveni, sedmi primjerak Archaeopteryxa, sadrava djelimini pravougaoni sternum
za kojim se dugo tragalo, ali koji nikada nije bio dokumentiran. Ovo svjedoi o njegovim
snanim miiima za letenje."
Ovo otkrie ponitilo je glavnu potporu tvrdnji da je Archaeopteryx bio poluptica koja nije mogla letjeti kako treba.
Na drugoj strani, struktura ptiijeg perja postala je jedan od najvanijih dokaza koji potvruju
da je Archaeopteryx bio letea ptica u pravom smislu te rijei. Asimetrina struktura perja Archaeopteryxa je nerazluiva od one kod savremenih ptica, to pokazuje da je ivotinja mogla
savreno letjeti. Kao to je izjavio uveni paleontolog Carl O. Dunbar: "Jasno je uoljivo da Archaeopteryx, zbog svog perja, treba da bude klasificiran kao ptica."39
Jo jedna injenica koja je otkrivena na osnovu grae Archaeopteryxovog perja je bio toplokrvni metabolizam ove ptice. Kao to je poznato, reptili i dinosauri su hladnokrvne ivotinje na
koje vie utjee temperatura okolia, nego to oni sami, nezavisno, mogu regulirati temperaturu tijela. Jedna veoma vana funkcija perja u ptice je odravanje toplote njezinog tijela. injenica da je Archaeopteryx imao perje pokazuje da je on, nasuprot dinosaurima, bio prava toplokrvna ptica koja je sama odravala toplotu svoga tijela.
Spekulacije evolucionista: zubi i kande Archaeopteryxa
Dvije vane stvari na koje se evolucionisti oslanjaju kada tvrde da je Archaeopteryx prijelazni
oblik, jesu kande na krilima ove ptice i njeni zubi.
Istina je da Archaeopteryx ima kande na svojim krilima i zube u svojim ustima, ali ove karakteristike ne impliciraju obavezno da ova bia imaju ikakvu vrstu srodstva sa reptilima. Pored
toga, dvije vrste ptica koje ive danas, Taouraco i Hoatzin, imaju kande koje im slue da se
dre za grane. Ova bia su bez ikakve dvojbe ptice, bez ikakvih karakteristika reptila. Eto zato
je potpuno neosnovano tvrditi da je Archaeopteryx prijelazna forma samo na osnovu postojanja
kandi na njegovim krilima.
A ni zubi u Archaeopteryxovom kljunu ne upuuju na to da je on prijelazni oblik. Evolucionisti
su napravili namjernu varku govorei da su ovi zubi karakteristika reptila. Meutim, zubi nisu
tipina odlika reptila. Danas neki reptili imaju zube, a drugi ne. tavie, Archaeopteryx nije
jedina ptiija vrsta koja ima zube. Istina je da ptice sa zubima ne postoje danas, ali kada pogledamo u fosilni zapis, vidimo da je i u doba Archaeopteryxa, kao i u doba poslije njega, i ak
do prilino skoro, postojao jedan poseban rod ptica koji bi mogao biti nazvan "ptice sa zubima".
Najvanija stvar je to da je oblik zuba Archaeopteryxa i drugih ptica sa zubima potpuno drugaiji od oblika zuba njihovih navodnih predaka, dinosaura. uveni ornitolozi Martin, Steward i
Whetstone uoili su da Archaeopteryx i druge ptice sa zubima imaju zube sa ravnim povrinama
na vrhu i velikim korjenovima. Dok su zubi theropodnih dinosaura, navodnih predaka ovih
ptica, izboeni kao testera i imaju uske korjenove.40
Istraivai su takoer uporedili kosti runog zgloba Archaeopteryxa i njihovih navodnih predaka, dinosaura, i nisu uoili slinosti meu njima.41
Studije anatoma kao to su Tarsitano, Hecht i A. D. Walker otkrile su da su neke "slinosti" za
koje se tvrdilo da postoje izmeu ovog stvorenja i dinosaura (kao to je predloeno od strane
Johna Ostroma, istaknutog autoriteta, koji tvrdi da je Archaeopteryx evoluirao iz dinosaura),
bile ustvari samo pogrene interpretacije.42
46

Svi ovi nalazi ukazuju da Archaeopteryx nije bio prijelazna karika, nego samo ptica koja je
spadala u kategoriju ptica koja se moe nazvati "ptice sa zubima".
Archaeopteryx i fosili drugih drevnih ptica
Dok su evolucionisti desetinama godina tvrdili da je Archaeopteryx
najvei dokaz za njihov scenario u vezi sa evolucijom ptica, neki
nedavno naeni fosili ponitavaju taj scenario u drugim aspektima.
Lianhai Hou i Zhonghe Zhou, dva paleontologa na Kineskom institutu za paleontologiju kimenjaka, 1995. su otkrili novi ptiiji fosil
kojeg su nazvali Confuciusornis. Ova ptica je bila gotovo iz istog
doba kao i Archaeopteryx (oko 140 miliona godina stara), ali nije
imala nikakve zube u ustima. Dodatno, njezin kljun i perje imaju
iste karakteristike kao kod dananjih ptica. A uz to to ima istu
grau kostura kao savremene ptice, ova ptica takoer ima kande na svojim krilima, upravo
kao Archaeopteryx. Ona je imala i jednu specijalnu strukturu, nazvanu "pigostil", koja je podupirala repno perje. Ukratko, ova ptica, koja je iste dobi kao i Archaeopteryx (koji se smatra
najstarijim pretkom svih ptica i koji je prihvaen kao polureptil), veoma je liila savremenim
pticama. Ova injenica ponitila je sve evolucionistike teze koje dre da je Archaeopteryx
primitivni predak svih ptica.43
Jedan drugi fosil, iskopan u Kini u novembru 1996., uzrokovao je ak i veu konfuziju. Postojanje ove 130 miliona godina stare ptice po imenu Liaoningornis objavili su Hou, Martin i Alan
Feduccia u asopisu Science. Liaoningornis je imao grudnu kost na koju su bili pripojeni miii
za letenje, upravo kao u savremenih ptica. Ova ptica ne razlikuje se od savremenih ptica takoer ni u drugim aspektima. Jedina razlika su zubi u njenim ustima. Ovakva situacija pokazala je
da ptice sa zubima uope nisu imale primitivnu strukturu, kako su navodili evolucionisti.44 Ovo
je reeno u jednom lanku u asopisu Discover pod naslovom "Odakle su dole ptice Ovaj fosil
kae da nisu od dinosaura".45
Jo jedan fosil koji pobija evolucionistiku tvrdnju u vezi sa Archaeopteryxom je Eoalulavis.
Graa krila Eoalulavisa, za kojeg je reeno da je 30 miliona godina mlai od Archaeopteryxa,
uoena je u "sporoleteih" savremenih ptica. Ovo dokazuje da su prije 120 miliona godina po
nebu letjele ptice koje se u mnogim aspektima ne razlikuju od savremenih ptica.46
Ove injenice jo jednom zasigurno ukazuju da niti Archaeopteryx niti neka druga drevna ptica
slina njemu nisu bili prijelazne forme. Fosili ne pokazuju da su razliite vrste ptica evoluirale
jedna iz druge. Nasuprot tome, fosilni zapis dokazuje da su dananje savremene ptice i neke
arhaine ptice kao Archaeopteryx ustvari ivjele zajedno, u isto vrijeme. Ali su neke od ovih
vrsta ptica kao npr. Archaeopteryx i Confuciusornis izumrle i samo je jedan dio od prvobitno
postojeih vrsta bio u stanju stii do dananjih dana.Ukratko, neke posebne karakteristike Archaeopteryxa ne ukazuju da je ovo ivo bie prijelazna forma! Stephan Jay Gould i Niles Eldredge, dva paleontologa sa Harwarda i irom svijeta poznati evolucionisti, prihvataju da je Archaeopteryx "mozaino" ivo bie koje posjeduje razliite karakteristike u svojoj grai, ali da on
ipak nikako ne moe biti smatran prijelaznom formom!47
Imaginarna ptica-dinosaur karika
Pokuavajui predstaviti Archaeopteryxa kao prijelaznu formu, evolucionisti tvrde da su ptice
evoluirale iz dinosaura. Meutim, jedan od najpoznatijih ornitologa u svijetu, Alan Feduccia sa
University of North Carolina, suprotstavlja se teoriji da ptice imaju srodstvo sa dinosaurima,
uprkos injenici da je on i sam evolucionist. Feduccia o ovome kae:
"E pa ja sam studirao ptiije lobanje tokom 25 godina i kako god pogledam, ne
vidim nikakvu slinost. Ja je jednostavno ne vidim..." Theropodno-kopneno
porijekla ptica e, po mom miljenju, biti najvea zabuna paleontologije XX
stoljea."48
Larry Martin, specijalista na podruju drevnih ptica sa University of Kansas, suprotstavlja se teoriji da su ptice dole po istoj lozi kao i dinosauri. Dok je koAlan Feduccia
mentirao kontradiktornosti u koje evolucija pada o ovom pitanju, Martin je
izjavio:
"Da vam pravo kaem, ukoliko bih morao podrati dinosaursko porijeklo ptica sa ovim karakteristikama, ja bih se uznemirio i zbunio svaki put kada bih morao ustati i govoriti o tome."49
Da sumiramo. Scenario "Evolucije ptica", konstruiran jedino na bazi Archaeopteryxa, nije nita
drugo do produkt predrasuda i puko prieljkivanje evolucionista.
47

Porijeklo sisara
Kao to smo naprijed istakli, teorija evolucije zastupa stav da su se neka bia koja su izala iz
mora transformirala u reptile i da su ptice formirane evolucijom reptila. Prema istom scenariju,
reptili su preci ne samo ptica nego isto tako i sisara. Meutim, postoje velike strukturalne pukotine izmeu reptila, koji imaju krljuti na svojim tijelima, koji su hladnokrvni i koji se
razmnoavaju polaganjem jaja, sa jedne strane, i sisara koji imaju krzno na svojim tijelima,
koji su toplokrvni i koji se razmnoavaju raajui svoje potomstvo kao ivo, sa druge strane.
Jedan primjer strukturalnih barijera izmeu reptila i sisara je graa njihove eljusti. Donja eljust sisara sastoji se samo od jedne kosti u kojoj su smjeteni zubi. U reptila postoje tri male
kosti na objema stranama donje eljusti. Druga osnovna razlika je to to svi sisari imaju tri
kosti u srednjem uhu (eki, nakovanj i uzengija). A u svih reptila postoji samo jedna kost u
srednjem uhu. Evolucionisti tvrde da su eljust i srednje uho reptila postepeno evoluirali u eljust i uho sisara. A ipak, pitanje kako se ova promjena dogodila ostaje neodgovoreno. Osobito,
nikada ne moe biti objanjeno pitanje kako je uho sa samo jednom kosti evoluiralo u uho sa tri
kosti i kako je proces sluanja nastavio funkcionirati u meuvremenu. Nije iznenaenje da nije
pronaen niti jedan jedini fosil koji bi vezao reptile i sisare. Zbog ovoga je paleontolog Roger
Lewin bio prisiljen rei da je "prijelaz na prvog sisara, koji se vjerovatno desio u samo jednoj ili
najvie dvije loze, jo uvijek enigma".50
George Gaylord Simpson, jedan od najveih evolucionih autoriteta i osnivaa neodarvinistike
teorije, daje slijedei komentar na ovu injenicu koja je potpuno zbunjujua za evolucioniste:
"Najzagonetniji dogaaj u historiji ivota na Zemlji je promjena iz mezozoika, doba reptila, u
doba sisara. Bilo je to kao da je iznenada sputena zavjesa na stadij gdje su sve vodee uloge
imali reptili, posebno dinosauri, u velikom broju i zbunjujuoj raznolikosti, i odmah ponovo podignuta da bi otkrila istu okolinu, ali potpuno novi raspored uloga, raspored u kojem se dinosauri uope ne pojavljuju, drugi reptili su malobrojni, a sve vodee uloge igraju sisari takvih
vrsta koje su se jedva nasluivale u prethodnim stadijima."51
tavie, kada su se sisari iznenada pojavili bili su ve tada vrlo razliiti jedni od drugih. Takve
razliite, nesline ivotinje, kao slijepi mievi, konji, mievi i kitovi svi su sisari i svi oni su se
pojavili za vrijeme istog geolokog doba. Ustanovljavanje evolucionog srodstva meu njima je
nemogue, ak i unutar najirih granica mate. Evolucionistiki zoolog R. Eric Lombard pravi
ovaj zakljuak u lanku koji je izaao u asopisu Evolution:
"Oni koji tragaju za specifinom informacijom korisnom u konstruiranju filogeneze roda sisara
biti e razoarani."52
Sve ovo pokazuje da su se sva iva bia pojavila na Zemlji iznenada i u svojoj punoj formi, bez
ikakvog evolucionog procesa. Ovo je konkretan dokaz injenice da su ona bila stvorena. Meutim, injenicu da su ive vrste nastale u odreenom redoslijedu - evolucionisti pokuavaju interpretirati kao pokazatelj evolucije. A, ustvari, redoslijed po kojem su se iva bia pojavila je
"redoslijed stvaranja", budui da nije mogue (nema dokaza) govoriti o nekom evolucionom
procesu. Sa izvanrednim stvaranjem, bez ikakve mahane, okeani, a onda zemlja, bili su napunjeni ivim biima, a na kraju je stvoren ovjek.Suprotno prii o "ovjeku majmunu" koja se
natura masama pomou intenzivne medijske propagande, ovjek se takoer pojavio na Zemlji
iznenada i potpuno formiran.

Fosil slijepog
mipa star 50 miliona godina: nije
razliit od svoga
danapnjeg potomka. (Science,
vol. 154)

48

Evolucionisti predlau da su sve vrste

sisara evoluirale iz zajednikog pretka.
Meutim, postoje velike razlike izmeu
razliitih vrsta sisara takvih kao pto su
medvjedi, kitovi, mipevi i slijepi mipevi.
Svaka od ovih vrsta ivih bia posjeduje
specifino dizajnirane sisteme. Naprimjer,
slijepi mipevi su stvoreni sa veoma osjetljivim radarskim sistemom koji im pomae
da se orijentiraju u tami. Ovi kompleksni
sistemi koje moderna tehnologija moe
samo imitirati, nikako se nisu mogli pojaviti kao rezultat sluajnosti. Fosilni zapis
takoer pokazuje da su pipmipi postali
odjednom, u njihovom sadapnjem, perfektnom stanju, i da oni nisu propli kroz
bilo kakav "evolucioni proces".

PORIJEKLO MUHA
Budui da tvrde da su se dinosauri transformirali u ptice, evolucionisti podravaju svoje
postavke tako pto govore da su neki dinosauri koji su mahali svojim prednjim nogama da ulove
muhe "dobili krila i poletjeli", kao pto se vidi na slici.
Budui da ova teorija nema nikakve znanstvene baze i budui da nije nipta drugo do jedna
obina tvorevina mapte, ona takoer iziskuje jednu veoma priprostu logiku kontradikciju:
muha, primjer koji su dali evolucionisti da objasne porijeklo letenja, ve je imala savrpenu sposobnost da leti. Dok prosjean ovjek ne moe otvoriti i zatvoriti svoje oi 10 puta u sekundi,
jedna prosjena muha mahne svojim krilima 500 puta u sekundi. tavipe, ona mie oba svoja
krila istovremeno.I najmanji nesklad u vibraciji krila uzrokovao bi da muha izgubi ravnoteu, ali
ovo se nikada ne dogaa.
Evolucionisti bi trebali prvo doi sa objapnjenjem kako je muha stekla ovu perfektnu sposobnost leta. Umjesto toga, oni su sastavili imaginarni scenario o tome kako su nezgrapna bia kao
reptili poela letjeti.
Pored toga, perfektna kreacija kune muhe poniptava tvrdnju evolucije. Engleski biolog Robin
Wootton, u lanku naslovljenom "Mehaniki dizajn krila muhe", napisao je slijedee:
"to bolje razumijemo funkcioniranje krila insekata, ukazuje nam se sve suptilniji i ljeppi dizajn. Graa svakog od njih je redovno dizajnirana na nain da se deformira pto je mogue
manje; mehanizmi su dizajnirani tako da pomjeraju sastavne dijelove u predvidivim pravcima.
A ipak, oni meusobno imaju samo nekoliko tehnolopkih paralela (ukoliko ih ikako imaju).1
Sa druge strane, ne postoji nijedan jedini fosil koji moe biti dokaz za imaginarnu evoluciju
muhe. To je ono pto je istaknuti francuski zoolog Grasse mislio kada je rekao: "Mi smo u tami
pto se tie porijekla insekata."2
1 Robin J. Wooton, "The Mehanical Design of Insect Wings", Scientific American, v. 263, November 1990, str. 120
2 Pierre - P. Grasse, Evolution of Living Organisms, New York, Academic Press, 1977, str. 30
SCENARIO EVOLUCIJE KONJA
Sve donedavno, imaginarni niz za koji se pretpostavljalo da prikazuje evoluciju konja bio je
reklamiran kao glavni fosilni dokaz za teoriju evolucije. Danas, meutim, mnogi evolucionisti
sami otvoreno priznaju da je scenario evolucije konja propao. Evolucionista Boyce Rensberger,
koji je odrao govor za vrijeme etverodnevnog simpozija o temi problem postepene evolucione
teorije, odranom 1980. u Field Museum of Natural History u Chicagu, koji je pohaalo 150
evolucionista, rekao je da scenario evolucije konja nema osnova u fosilnom zapisu i da nije uoen evolucioni proces koji bi govorio u prilog postepene evolucije konja:
"Ve je odavno poznato da je pogrepan popularno isprian primjer evolucije konja, koji upuuje
postepeni niz promjena od etverononog bia veliine lisice, koje je ivilo prije 50 miliona
godina, do danapnjeg mnogo veeg "jednoprstog" konja. Umjesto postepene promjene, fosili
svake posredne vrste pojavljuju se potpuno razliiti, ostaju nepromijenjeni i onda izumiru. Prijelazne forme su nepoznate."1
"asno priznajui ovaj znaajni orsokak u scenariju evolucije konja, Rensberger se posebno
pozvao na "orsokak prijelaznih karika", koji je uistinu najvei problem teorije, barem pto se
tie fosilnog zapisa.
"uveni paleontolog Colin Patterson, direktor Natural History Museum of England, gdje su
izloene sheme "evolucije konja", rekao je slijedee o ovoj izlobi koja se jop pokazuje publici u
prizemlju muzeja:
"Bilo je uasno mnogo pria, sve jedna maptovitija od druge, o tome kakav je ustvari karakter
te historije (ivota). Najuveniji primjer, jop na izlobi dolje, izloba je evolucije konja
pripremljena otprilike prije pedeset godina. Ona je bila predstavljena kao doslovna istina u
udbeniku za udbenikom. Danas, ja mislim da je to jadno i alosno, posebno kada ljudi koji
nude takve prie mogu i sami biti svjesni spekulativne prirode nekih od tih stvari."2
ta je osnova za scenario "evolucije konja" Ovaj scenario je formuliran pomou obmanljivih
slika-shema koje su smipljene tako pto su u nizu poredani fosili razliitih ivih vrsta koje su
ivjele u pirokom rasponu razliitih perioda u Indiji, Junoj Africi, Sjevernoj Americi i Evropi,
potpuno u skladu sa bogatom snagom mapte evolucionista. Postoji vipe od 20 slika-shema
evolucije konja predloenih od strane razliitih istraivaa. Evolucionisti nisu stigli niti do jednog jedinog zajednikog dogovora o temi ovih porodinih stabala, koja su, usput, potpuno
razliita jedna od drugih. Jedina zajednika taka ovih stabala je vjerovanje da je bie veliine
psa nazvano "Eohippus" (Hyracotherium), koje je ivjelo u eocenu prije 55 miliona godina, bilo
predak savremenog konja. Meutim, Eohippus je potpuno isti kao ivotinja zvana "hyrax", koja
49

jop uvijek ivi u Africi i nema srodstva ili slinosti sa konjem.3

Nekonzistentnost tvrdnje o evoluciji konja je dalje rasvijetljena sa drugim fosilnim ostacima koji
su nedavno iskopani. Fosili savremene vrste konja (Equus Nevadensis i Equus Occidentalis)
otkriveni su u istom sloju sa Eohippusom.4 Ovo pokazuje da su savremeni konj i njegov
navodni predak ivjeli istovremeno, i tako dokazuje da se nikakav evolucioni proces, takav kao
evolucija konja, nije nikada odigrao.
tavipe, uveni paleontolog Pettingrew izjavljuje da je savremeni konj ivio 70 miliona godina
prije njegovog navodnog pretka. Prema Pettingrewu, "jednoprsti" savremeni konji ivjeli su u
Mezozoiku prije 120 miliona godina, dok se njegov pretpostavljeni predak, vipeprsti konj, pojavio u Eocenu prije 50 miliona godina i izumro prije 40 miliona godina.5 Paleontolopki orsokak
evolucijskog niza konja objasnio je Francis Hitching:
"Potupni niz fosila konja, smjepten u slojevima stijena, u prikladnom evolucionom poretku, od
dna do vrha, nije naen ni na jednom mjestu u svijetu."6
Namjernim zanemarivanjem nekih fosila koji se nisu uklapali u njega, niz konja, koji je ve bio
sasvim nevjerovatan, postao je jo upitnijim. Naprimjer, "Moropus", koji je ivio u miocenu,
nije bio ukljuen u fosilni niz jednostavno zbog toga pto nije sluio namjerama evolucionista. U
Enciklopediji prethistorijskih ivotinja je reeno da je dva metra visoki Moropus ak masivniji i
od svog savremenika Meryhippusa, a i od svog dananjeg ekvivalenta. Zbog toga, on anulira
postepeni evolucioni poredak.7
Sve ove injenice su jak dokaz da sheme evolucije konja, koje su predstavljene kao jedan od
najvrih dokaza evolucije, nisu nita drugo do fantastine i nevjerovatne prie. Ovo je prilino
znaajno u pokazivanju odsustva kredibiliteta i integriteta teorije evolucije i u demonstriranju
ciljeva i metoda kojima se slue njezini zagovornici.
1 Boyce Rensberger, Houston Chronicle, November 5, 1980, blm.4, str. 15
2 Colin Patterson, Harper's, February 1984, str. 60
3 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe:Where Darwin Went Wrong, New York: Ticknor and
Fields, 1982, str. 30-31
4 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe, str. 30-31
5 L. Du Nouy, Human Destiny, New York: The New American Library, str. 74
6 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe, 1982, str. 30-31.
7 Jean-Jacques Hublin, The Hamlyn Encyclopaedia of Prehistoric Animals, New York: The Hamlyn Publishing Group Ltd., 1984, str. 252

IMAGINARNI CRTEI
U svojim slikama i rekonstrukcijama, evolucionisti namjerno daju oblik crtama koje ustvari ne
ostavljaju nikakve fosilne tragove, na nain da podravaju evoluciju. Primjer: graa nosa i
usana, oblik kose, oblik obrva i druge dlake na tijelu. Oni takoer izrauju detaljne slike, slikajui ova imaginarna bia kako hodaju sa svojim obiteljima, kako love ili u drugim prilikama njihovog svakodnevnog ivota. Meutim, svi ovi crtei samo su tvorevine mapte i nemaju ekvivalent u fosilnom zapisu.

Obmanlivje interpretacije fosile od strane evolucionista

Prije nego to krenemo u detalje legende o evoluciji ovjeka, trebamo spomenuti propagandni
metod koji je uvjerio javnost u ideju da je bie pola ovjek-pola majmun doista ivjelo nekada
u prolosti. Ovaj propagandni metod koristi se "rekonstrukcijama" nainjenim na osnovu fosila.
Rekonstrukcije se mogu definirati kao crtanje slika ili konstruiranje modela ivog bia na bazi
50

jedne jedine kosti - ponekad na bazi samo jednog fragmenta - koji je iskopan. "Ljudi-majmuni"
koje mi vidimo u novinama, asopisima ili filmovima, ustvari su rekonstrukcije.
Budui da su fosili obino neureeni i nekompletni, bilo koja pretpostavka bazirana na njima je
vjerovatno potpuno spekulativna. Ustvari, rekonstrukcije (crtei ili modeli) bazirane na fosilnim
ostacima od strane evolucionista smiljeno su precizno pripremljene samo da bi potvrdile
evolucione teze. Jedan antropolog sa Harwarda, David R. Pillbeam, naglaava ovu injenicu
kada kae: "U najmanju ruku, u paleoantropologiji podaci su jo uvijek oskudni i manjkavi tako
da teorija veoma mnogo utie na interpretacije. U prolosti, teorije su jasno odraavale nae
trenutne ideologije umjesto stvarne podatke."53 Budui da su ljudi visoko impresionirani vizualnim informacijama, ove rekonstrukcije veoma dobro slue ciljevima evolucionista, a to je da
ubijede ljude da su ova rekonstruirana bia stvarno postojala u prolosti.
Ovdje moramo istai jednu posebno vanu stvar: rekonstrukcije bazirane na ostacima kosti
mogu otkriti jedino veoma openite karakteristike objekta, budui da stvarni karakteristini detalji i mehka tkiva vremenom brzo propadaju i iezavaju. Zbog toga, sa spekulativnom interpretacijom mehkih tkiva, rekonstruirani crtei ili modeli postaju totalno ovisni o mati osobe
koja ih pravi. Earnst A. Hooten sa Harward University objanjava ovu situaciju ovako:
"Pokuati restaurirati mehke dijelove je jedan ak jo hazardniji poduhvat. Usne, oi, ui i nagib
nosa ne ostavljaju indicija na dijelovima kosti koji lee ispod njih. Vi sa jednakom lahkoom na
neandertaloidnoj lobanji moete modelirati osobine impanze kao i crte lica filozofa."
Ako ove navodne restauracije drevnih tipova ovjeka imaju ikakve znanstvene vrijednosti, onda
je to zaista samo u sasvim maloj mjeri i one su pogodne jedino da zavedu javnost... zato, ne
vjerujte rekonstrukcijama.54

Ustvari, evolucionisti su izmislili tako "besmislene prie" da oni ak pripisuju razliita lica jednoj
te istoj lobanji. Tri razliito rekonstruirana crtea nainjena za fosil nazvan Australopithecus robustus (Zinjanthropus) uveni su primjer takvog falsificiranja.
Pristrasna interpretacija fosila ili fabriciranje mnogih imaginarnih rekonstrukcija su pokazatelj
kako esto evolucionisti pribjegavaju trikovima. A ipak, to izgleda nevino kada se uporedi sa
namjernim falsifikatima koji su bili izvreni u historiji evolucije.

Steven M. Stanley
crte (Human Origins)

Maurice Wilsonov
crte (From Ape to
Adam The Search
For The Ancestry Of
Man, Herbert
Wendt)

51

Falsifikati evolucije
Ne postoji konkretan fosilni dokaz koji podrava sliku "ovjeka-majmuna" koja se neprekidno
nauava i propagira od strane medija i evolucionistikih akademskih krugova. Sa etkicama u
svojim rukama evolucionisti proizvode bia, a injenica da ovi crtei ipak ne odgovaraju
fosilima, predstavlja ozbiljan problem za njih. Jedan od interesantnih metoda kojima se slue
da bi prevazili ovaj problem je da "proizvedu" fosile koje ne mogu pronai. Piltdownski ovjek,
najvei skandal u historiji znanosti, tipian je primjer ovog metoda.
Piltdownski ovjek: Orangutanska eljust i lobanja ovjeka!
Dobro poznati doktor i takoer amater paleoantropolog, Charles Dawson, tvrdio je da je 1912.
godine pronaao eljusnu kost i dio lobanje u jami u Piltdownu u Engleskoj. Pa iako je eljusna
kost bila vie nalik na majmunsku, zubi i lobanja bili su kao u ovjeka. Ovi primjerci su nazvani
"Piltdownski ovjek". Za njih se tvrdilo da su bili 500 hiljada godina stari, a izloeni su u nekolicini muzeja kao apsolutni dokaz evolucije ovjeka. Tokom vie od 40 godina napisani su mnogi
znanstveni lanci o "Piltdownskom ovjeku", nainjene su mnoge interpretacije i crtei, a ovaj
fosil je bio predstavljen kao vaan dokaz evolucije ovjeka. Ne manje od pet stotina doktorskih
teza bilo je napisano o toj temi.55 uveni ameriki paleoantropolog Henry Fairfield Osborn, dok
je bio u posjeti British Museumu 1935., rekao je: "...Moramo se uvijek nanovo podsjeati da je
priroda puna paradoksa i ovo je jedno zadivljujue otkrie o ranom ovjeku..."56
Godine 1949. Kennet Oakley iz paleontolokog odjela British Museuma iskuao je metod "testiranja florom", jedan novi test koriten za odreivanje dobi fosila. Proba je nainjena na fosilu
Piltdownskog ovjeka. Rezultat je bio zapanjujui. Za vrijeme testa se shvatilo da eljusna kost
Piltdownskog ovjeka ne sadri nimalo flourina. Ovo pokazuje da je bila sahranjena pod
zemljom ne vie od nekoliko godina. A lobanja, koja je, kako se na testu pokazalo, sadravala
samo malu koliinu fluorina, bila je stara samo nekoliko hiljada godina. Posljednje hronoloke
studije napravljene metodom fluorina otkrile su da je lobanja stara samo nekoliko hiljada
godina. Utvreno je da zubi u eljusti pripadaju jednom orangutanu i da su bili vjetaki umetnuti, kao i da su "primitivne" alatke koje su otkrivene zajedno sa fosilima ustvari samo jednostavne imitacije koje su bile izotrene elinim oruima.57 U detaljnim analizama upotpunjenim od strane Weinera ovaj falsifikat je javnosti otkriven 1953. Lobanja je pripadala 500
godina starom ovjeku, a donjoeljusna kost je pripadala nedavno uginulom majmunu! Zubi su
nakon toga bili specijalno smjeteni u niz i dodani eljusti, a zglobovi su bili napunjeni u namjeri da podsjeaju na zglobove ovjeka. Onda su svi ovi dijelovi obojeni kalijum-dihromatom da
bi dobili zastarjeli izgled. Ova boja poela je nestajati kada su dijelovi fosila bili umoeni u
kiselinu. Le Gros Clark, koji je bio lan tima koji je razotkrio falsifkat, nije mogao sakriti svoje
zaprepatenje i rekao je da "tragovi" umjetne abrazije odmah upadaju u oi. Ustvari, toliko su
bili oigledni da sa pravom moemo pitati - kako to da su izmakli panji ranije58 Nakon svega
ovoga "Piltdownski ovjek" je urno premjeten iz British Museuma gdje je bio izloen vie od
40 godina.

52

Nebraska ovjek: Jedan jedini svinjski zub

"ELJUST
ORANGUTANA
I LOBANJA
"OVJEKA
Fosil Piltdownskog ovjeka,
koji je obmanjivao svijet
znanosti tokom
vipe od 40
godina, bio je
ustvari
znanstvena prevara poinjena
od strane
evolucionista
kombiniranjem
dvije kosti koje
su pripadale
kosturima dvaju
raliitih vrsta majmunskoj i
ljudskoj.
Lijevo je lani
fosil i ilustrirani
imaginarni Piltdownski ovjek
baziran na
njemu.

Godine 1922. Henry Fairfield Osborn, menader American Museum of Natural

History, objavio je da je u Zapadnoj Nebraski, blizu Snake Broka, pronaao
fosil u vidu zuba-molara koji pripada pliocenu. Ovaj zub je navodno imao
karakteristike koje su zajednike za ovjeka i majmuna. Zapoele su duboke
znanstvene rasprave u kojima su neki tumaili da zub pripada Pithecanthropus erectusu, dok su drugi tvrdili da je blii ljudskom biu. Ovaj fosil, koji je
izazvao obimnu debatu, nazvan je "Nebraska ovjek". Odmah mu je, takoer,
dato i "znanstveno ime": Hesperopithecus haroldcooki.
Mnogi autoriteti dali su Osbornu svoju podrku. Samo na osnovu ovog jednog
zuba, nacrtane su rekonstrukcije glave i tijela Nebraska ovjeka. tavie, Nebraska ovjek je ak naslikan zajedno sa njegovom enom i djecom, kao cijela porodica u prirodnom ambijentu.
Svi ovi scenariji razvijeni su samo od jednog zuba. Evolucionistiki krugovi
priznali su ovog "ovjeka duha" do te mjere da je jedan istraiva, po imenu
William Brayan, kada se suprotstavio ovim pristrasnim odlukama koje se
oslanjaju samo na jedan zub, bio veoma strogo iskritiziran.
Godine 1927. pronaeni su takoer i ostali dijelovi kostura ovog fosila. Prema
ovim novootkrivenim dijelovima, zub nije pripadao niti ovjeku, a niti majmunu. Shvaeno je da je pripadao jednoj izumrloj vrsti divlje amerike svinje
- Prosthennophs. William Gregory ovako je naslovio svoj lanak objavljen u
asopisu Science u kome je objavio svoju greku: "Hesperopithecus: Oito ni
majmun, a ni ovjek".59 Tada su svi crtei Hesperopithecus haroldcookija i
"njegove porodice" bili urno izmjeteni iz evolucione literature.
Ota Benga: Afrikanac u kafezu

Nakon to je Darwin sa svojom knjigom The Descent of Man

(Porijeklo ovjeka) promovirao tvrdnju da je ovjek evoluirao iz
majmunolikog ivog bia, poeo je traiti fosile koji bi ovu
tvrdnju i podrali. Meutim, neki evolucionisti vjerovali su da se
"pola ovjek-pola majmun" bia mogu nai ne samo u fosilnom
zapisu, nego takoer, kao ak i danas postojea iva bia u
razliitim dijelovima svijeta. U poetku XX stoljea ova potjera
za "ivim prijelaznim karikama" vodila je nesretnim incidentima, od kojih je jedan od najokrutnijih bio onaj sa Pigmejcem
po imenu Ota Benga.
Ota Benga je zatvoren 1904. od strane jednog evolucionistikog istraivaa u
Kongu. Na njegovom jeziku, ime Ota Benga znailo je "prijatelj". On je imao
enu i dvoje djece. Vezan lancima i baen u kafez kao ivotinja, on je odveden u SAD gdje su ga evolucionistiki znanstvenici izloili javnosti u St. Louis
World Fair zajedno sa nekim majmunskim vrstama i predstavili ga kao
"ovjeku najbliu prijelaznu kariku". Dvije godine kasnije, odveli su ga u
Bronx Zoo-vrt u New Yorku i tamo ga izloili pod oznakom "drevni preci
ovjeka" skupa sa nekoliko impanzi, gorilom po imenu Dinah i orangutanom
zvanim Dohung. Dr. William T. Hornaday, evolucionista, direktor zoolokog vrta, drao je duge
govore o tome kako je ponosan to ima ovu izuzetnu "prijelaznu formu" u svom zoo-vrtu i tretirao je zatvorenog Ota Bengu kao obinu ivotinju. Nemoan da se nosi sa tretmanom kojemu je
bio podvrgnut, Ota Benga je na kraju poinio samoubistvo.60
Piltdownski ovjek, Nebraska ovjek, Ota Benga ... Ovi skandali pokazuju da se evolucionistiki
znanstvenici ne ustruavaju upotrijebiti bilo kakvu vrstu neznanstvenog metoda da bi dokazali
svoju teoriju. Imajui ovo na umu, susrest emo se sa slinom situacijom kada pogledamo i na
druge takozvane dokaze za legendu o "evoluciji ovjeka". Imamo dakle jednu izmiljenu priu i
armiju dobrovoljaca spremnih na sve da tu priu i potvrde.

53

Homo rudolfensis: Pogreno sastavljeno lice

Termin Homo rudolfensis je ime dato nekolicini fosilnih fragmenata iskopanih 1972. Klasa koja
je toboe bila predstavljena sa ovim fosilom je takoer bila oznaena kao Homo rudolfensis
zato to su ovi fosilni fragmenti bili naeni u blizini Rudolfove rijeke u Keniji. Veina paleoantropologa prihvataju da ovi fosili ne pripadaju posebnoj vrsti, nego da je ivo bie zvano Homo
rudolfensis bilo ustvari Homo habilis.
REZULTATI ANALIZA UNUTRANJEG UHA: NEMA PRIJELAZA OD AJMUNA KA
OVJEKU
Komparativna analiza polukrunih kanala unutranjeg uha ovjeka i
majmuna pokazala je da su bia za koja se tvrdilo da su bili preci
ovjeka, ustvari bili obini majmuni. Australopithecus i Homo habilis imaju kanale unutranjeg uha kao u majmuna, dok Homo erectus ima kanale unutranjeg uha kao u ovjeka. Richard Leakey,
koji je iskopao fosile, predstavio je lobanju, koju je nazvao "KNMER 1470" i rekao da je stara 2,8 miliona godina, kao najvee
otkrie u historiji antropologije i imao je dalekoseni efekt.
Prema Leakeyu, ovo bie koje je imalo mali lobanjski volumen kao Australopithecus, a ipak lice
ovjeka, bilo je nedostajua karika izmeu Australopithecusa i ovjeka. Ipak, nakon kratkog
vremena je shvaeno da je ovjekoliko lice koje je imala KNM-ER 1470 lobanja, koja se stalno
pojavljivala na naslovnim stranicama znanstvenih magazina, bilo rezultat pogrenog spajanja
fragmenata lobanje - to je moglo biti namjerno. Profesor Tim Bromage, autor mnogih studija o
anatomiji ljudskog lica, naglasio je ovu injenicu koju je otkrio uz pomo kompjuterske simulacije 1992.:
"Kada je ona (KNM-ER 1470) prvi put rekonstruirana, lice je postavljeno na lobanju u gotovo
vertikalnom poloaju, umnogome nalik ravnim licima kod savremenih ljudi. Ali nedavne studije
anatomskih odnosa pokazuju da u stvarnosti ovo lice mora biti istureno znatno prema naprijed,
kreirajui tako majmunoliki izgled, vie nalik na lice Australopithecusa."67
Evolucionistiki paleoantropolog J. E. Cronin u vezi sa ovim izjavljuje slijedee:
"...Njegovo relativno robusno graeno lice, spljoten nazo-alveolarni clivus (koji podsjea na
pljosnata lica australopithecinesa), niska maksimalna lobanjska irina (na sljepoonim
kostima), jaka onjaka izboina i veliki molari (na to ukazuju zaostali korijeni), sve su to relativno primitivne crte koje povezuju ovaj primjerak sa lanovima roda A. africanus."68
C. Loring Brace sa Michigan University doao je do istog zakljuka kao rezultat analiza koje je
napravio na eljusti i zubnim strukturama lobanje 1470 i rekao da je: "Veliina eljusti i onog
dijela koji sadri molare pokazala da ER-1470 ima potpuno isto lice i zube kao u Australopithecusa."69
Profesor Alan Walker, paleoantropolog sa John Hopkins University, koji je kao i Leakey izveo
mnoga istraivanja na KNM-ER 1470, brani stav da ovo bie ne bi trebalo biti klasificirano kao
"homo", tj. kao ljudska vrsta (Homo habilis ili Homo rudolfensis), nego obrnuto, mora biti
ukljueno pod vrstu Australopithecus.70
Ukratko, klasifikacije kao Homo habilis ili Homo rudolfensis, koje su predstavljene kao prijelazne karike izmeu Australopithecinesa i Homo erectusa, potpuno su imaginarne. Kao to je
potvreno od strane mnogih istraivaa danas, ova bia su lanovi serije Australopithecinesa.
Sve njihove anatomske karakteristike otkrivaju da je svaki od njih majmunska vrsta.
Nakon ovih bia, od kojih je svako majmunska vrsta, dolaze "homo" fosili, ili fosili ljudskih bia.

54

Homo erectus i poslije njega: Prava ljudska bia

Prema nestvarnoj - izmiljenoj shemi evolucionista, unutranja evolucija homo
vrste odvijala se slijedeim redoslijedom: prvo Homo erectus, onda Homo sapiens
archaic i Neandertalski ovjek, onda Kromanjonski ovjek i, na kraju, savremeni
ovjek. Meutim, sve ove klase u stvarnosti samo su originalne ljudske rase.
Razlika izmeu njih nije vea od razlike izmeu jednog Eskima i jednog crnca ili
izmeu jednog Pigmeja i jednog Evropljanina.
Hajde da prvo ispitamo Homo erectusa, za kojeg se tvrdi da je najprimitivnija ljudska vrsta. Kao to rije "erect" (to znai uspravan) i implicira, "Homo erectus"
znai "ovjek koji hoda uspravno". Evolucionisti su morali odvojiti ove ljude od prethodnih
dodajui kvalitet "uspravnosti", zato to su svi
dostupni fosili Homo erectusa uspravni u takvoj mjeri koja nije uoena u bilo kojeg primjerka Australopithecusa ili Homo habilisa. Ne
postoji razlika izmeu kostura savremenog
ovjeka i Homo erectusa.

Fosil Turkana djeaka, koji

Glavni razlozi za evolucioniste u definiranju Homo erectusa kao "primitivnog
je pripadao
ovjeka" su volumen njegove lobanje (900-1100 ccm), koji je manji nego u prosrasi Homo
jenog savremenog ovjeka, i njegove debele obrvne izboine. Meutim, danas u
erectus;
svijetu postoje mnogi narodi koji imaju isti volumen lobanje kao Homo erectus
gotovo da
(naprimjer Pigmeji) i postoje neke druge rase koje imaju izboene obrve (naprimse ne moe
jer australijski Aboridini).
razlikovati
Openito je prihvaena injenica da razlike u lobanjskom volumenu ne znae
od kosturu
obavezno razlike u inteligenciji ili sposobnostima. Inteligencija prije ovisi o unusavremenog
tranjoj organizaciji mozga, nego o njegovom volumenu.71
ovjeka.

Fosili koji su uinili Homo erectusa poznatim svijetu su fosili Pekinkog i Javanskog ovjeka
naeni u Aziji. Meutim, vremenom se shvatilo da ova dva fosila nisu bila pouzdana. Pekinki
ovjek sastojao se od nekih dijelova koji su izraeni od gipsa, a iji originali su izgubljeni, a
Javanski ovjek je "sastavljen" od fragmenata lobanje i od karline kosti koja je naena metrima daleko od lobanje, bez ikakvih pokazatelja da su obje pripadale istom biu. Zbog ovoga su
fosili Homo erectusa naeni u Africi dobili tako uveanu vanost. (Takoer bi trebalo biti primijeeno da su neki od fosila za koje je reeno da su Homo erectus od strane nekih evolucionista
bili ukljueni u jednu drugu klasu - zvanu "Homo ergaster". O ovome izmeu njih postoji
neslaganje. Mi emo tretirati sve ove fosile pod klasifikacijom Homo erectusa.)
Najuveniji od svih primjeraka Homo erectusa naenih u Africi je fosil "Narikotome homo erectus" ili "Turkana djeak", koji je naen blizu jezera Turkana u Keniji. Potvreno je da je to fosil
12 godina starog djeaka, koji bi bio 1,83 m visok u svom adolescentnom dobu. Uspravna
graa kostura ovog fosila nije drugaija od one u savremenog ovjeka. to se toga tie, ameriki paleoantropolog Alan Walker rekao je da on sumnja da bi "jedan prosjeni patolog mogao
rei koja je razlika izmeu skeletona ovog fosila i onog u savremenog ovjeka."72 to se tie
lobanje, Walker je rekao da "ona veoma mnogo lii onoj u Neandertalca."73 Kao to emo
vidjeti u slijedeem poglavlju, Neandertalci su savremena ljudska rasa. Zbog toga je Homo
erectus takoer savremena ljudska rasa.
ak i evolucionista Richard Leakey izjavljuje da razlike izmeu Homo erectusa i savremenog
ovjeka nisu nita vie do rasna varijanta:
"Neko bi takoer mogao vidjeti razlike u obliku lobanje, u stepenu isturenosti lica, robusnosti
obrva i tako dalje. Ove razlike vjerovatno nisu nita izraenije nego to mi to vidimo danas, izmeu razliitih geografskih rasa savremenog ovjeka. Takva bioloka varijacija nastaje kada su
populacije geografski odvojene jedna od druge tokom jednog znaajnog perioda vremena."74
Profesor William Laughlin, sa University of Connecticut, obavio je obimna anatomska ispitivanja
na Inuitima i narodu koji ivi na Aleutskim ostrvima i primijetio da su ovi ljudi neobino slini
Homo erectusu. Zakljuak na koji je Laughlin doao je bio da su sve ove posebne rase bile ustvari razliite vrste Homo sapiensa (savremenog ovjeka):
"Kada razmotrimo iroke razlike koje postoje izmeu udaljenih grupa kao to su Eskimi i
Bumani, za koje je poznato da pripadaju unutar jedne jedine vrste - Homo sapiens, izgleda
opravdano zakljuiti da Sinanthropus (jedan primjerak Homo erectusa -ALC) pripada unutar ove
55

iste raznolike vrste."75

Na drugoj strani, postoji veliki jaz izmeu Homo erectusa, jedne ljudske rase, i majmuna koji
su prethodili Homo erectusu u scenariju "evolucije ovjeka", (Australopithecus, Homo habilis,
Homo rudolfenis). Ovo znai da su se prvi ljudi pojavili u fosilnom zapisu iznenada i bez ikakve
evolucione historije. Ne moe biti jasnijeg pokazatelja da su oni bili stvoreni.
Ipak, priznavanje ove injenice je totalno protivno dogmatskoj filozofiji i ideologiji evolucionista. Zbog toga, oni pokuavaju portretirati Homo erectusa, jednu isto ljudsku rasu, kao napola
majmunsko bie. U njihovim rekonstrukcijama Homo erectusa oni uporno crtaju majmunolike
karakteristike. Na drugoj strani, sa slinim grafikim metodima, oni humaniziraju majmune kao
to su Australopithecus ili Homo habilis. Time oni nastoje "pribliiti" majmune i ljudska bia i
popuniti prazninu izmeu ove dvije odvojene ive klase.
Neandertalaci: Jedna robusna ljudska rasa
Neandertalci su ljudska bia koja su se iznenada pojavila prije 100 hiljada godina u Evropi i
nestala - ili bila asimilirana pomjeavi se sa drugim rasama - tiho, a ipak brzo, prije 35 hiljada
godina. Od savremenog ovjeka razlikuju se jedino po tome to je njihov kostur krupniji, a lobanjski volumen malo vei.
Neandertalci su ljudska rasa i ovu injenicu danas priznaje gotovo svako. Evolucionisti su se
veoma potrudili pokuavajui ih predstaviti kao "primitivnu vrstu", ipak, svi nalazi pokazuju da
oni nisu bili drugaiji od nekog "krupnijeg" ovjeka koji danas ide ulicom. Jedan istaknuti
autoritet u ovom podruju, Erik Trinkaus, paleoantropolog sa New Mexico University, pie:

IGLA STARA 26 HILJADA GODINA

Interesantan fosil koji pokazuje da
su Neandertalci posjedovali znanje
vezano za odijevanje: igla stara 26
hiljada godina. (D. Johanson,
B.Edgar, From Lucy to Language,
str. 99) "Detaljna usporedba ostataka kostura Neandertalca sa kosturima savremenih ljudi pokazala su
da ne postoji nita u anatomiji Neandertalca to bi ubjedljivo ukazivalo
na lokomotorne, manipulativne, intelektualne ili jezine sposobnosti
koje bi bile inferiornije od onih kod
savremenih ljudi."76

LANE MASKE
Iako nisu znaajno
drugaiji od
savremenog
ovjeka,
Neandertalci se,
od strane
evolucionista,
namjerno predoavaju s
majmunolikom
vanjtinom.

Mnogi savremeni istraivai definiraju neandertalskog ovjeka kao podvrstu savremenog

ovjeka i zovu ga "Homo sapiens neandertalensis". Nalazi svjedoe da su Neandertalci sahranjivali svoje mrtve, modelirali muzike instrumente i imali kulturne povezanosti sa Homo sapiensom ivei tokom istog vremenskog perioda. Da kaemo to precizno, Neandertalci su "robusna"
ljudska rasa koja je, jednostavno, vremenom iezla.
Homo sapiens archaic, Homo heilderbergensis i Kromanjonski ovjek
Arhaini Homo sapiens je po imaginarnoj evolucionoj shemi posljednji korak prije savremenog
ovjeka. Ustvari, evolucionisti nemaju mnogo toga kazati o ovim ljudima, budui da postoje
veoma male razlike izmeu njih i savremenih ljudi. Neki istraivai su ak izjavili da predstavnici ove rase i danas jo uvijek ive i ukazali na Aboridine u Australiji kao primjer. Kao Homo
sapiens vrsta, Aboridini takoer imaju isturenu kost ispod obrve, prema unutra nagnutu donju
56

vilicu i malo manji lobanjski volumen. tavie, znaajna otkria su nagovijestila da su takvi
ljudi, sve donedavno, ivjeli u Maarskoj i u nekim selima u Italiji.
Grupa koja je u evolucionistikoj literaturi okarakterizirana kao Homo heilderbergensis je, ustvari, ista kao Homo sapiens archaic. Razlog zato su dva razliita termina upotrijebljena da definiraju istu ljudsku rasu su odreene konceptualne razlike meu evolucionistima. Svi fosili
ukljueni pod klasu Homo heilderbergensis upuuju na to da su ljudi koji su bili anatomski
veoma slini modernim Evropljanima, ivjeli prije 500 hiljada i ak prije 740 hiljada godina,
prvo u Engleskoj, a onda u paniji.
Procijenjeno je da je Kromanjonski ovjek ivio prije 30.000 godina. On je imao lobanju u obliku kupole i iroko elo. Njegova lobanja od 1.600 cm3 je iznad prosjeka lobanje savremenog
ovjeka. Ona ima debele izboine obrva i kotanu izboinu straga, to je karakteristika kako
Neandertalskog ovjeka tako i Homo erectusa.
Iako je Kromanjonski ovjek smatran evropskom rasom, graa i volumen njegove lobanje
veoma mnogo su nalik na grau i volumen lobanja kod nekih rasa koje danas ive u Africi i
tropskim predjelima. Oslanjajui se na ovu slinost, procijenjeno je da je Kromanjonski ovjek
bio arhaina afrika rasa. Neki drugi paleoantropoloki nalazi pokazali su da su se kromanjonska i neandertalska rasa izmijeale jedna sa drugom i postavili temelje za dananje rase. tavie, danas je prihvaeno da predstavnici kromanjonske rase jo uvijek ive u razliitim regijama afrikog kontinenta i nekim regijama Francuske (Salute i Dordogne). Ljudi koji imaju
sline karakteristike primijeeni su da ive u Poljskoj i Maarskoj.
Vrste koje su ivjele u isto vrijeme kad i njihovi preci
Ono to smo do sada istraivali formira nam jasnu sliku: scenario "evolucije ovjeka" je totalna
izmiljotina. Da bi takvo porodino stablo postojalo, trebala se odigrati postepena evolucija od
majmuna do ovjeka i trebao bi biti pronaen fosilni zapis ovog procesa. Meutim, postoji
ogroman jaz izmeu majmuna i ljudi. Graa kostura, volumeni lobanje i kriteriji kao to su
uspravan hod ili povijenost otro prema naprijed izdvajaju ljude od majmuna. (Spomenuli smo
da su sa istraivanjem, izvrenim 1994. na kanalima za ravnoteu u unutranjem uhu, Australopithecus i Homo habilis klasificirani kao majmuni, dok je Homo erectus klasificiran kao
ovjek.)
Jo jedan znaajan nalaz, koji dokazuje da ne moe biti porodinog stabla izmeu ovih razliitih
vrsta, je injenica da su vrste koje su predstavljene kao preci jedni drugima, ustvari, ivjeli u
isto vrijeme. Ako se, kao to evolucionisti tvrde, Australopithecus preobrazio u Homo habilisa, i
ako se on onda preobrazio u Homo erectusa, doba u kojima su ivjeli trebala bi obavezno slijediti jedna drugo. Meutim, ne postoji takav hronoloki red.
Prema procjenama evolucionista, Australopithecinesi su ivjeli od prije 4 miliona godina pa sve
do prije milion godina. Na drugoj strani, smatra se da su iva bia klasificirana kao Homo habilis ivjela do prije 1,7-1,9 miliona godina. Zna se da je Homo rudolfensis, za koga je reeno da
je "napredniji" nego Homo habilis, star 2,5-2,8 miliona godina! Da tako kaemo, Homo rudolfensis je blizu milion godina stariji nego Homo habilis, za koga se pretpostavljalo da je njegov
"predak". Na drugoj strani, starost Homo erectusa datira do 1,6-1,8 miliona godina unazad, to
znai da su se primjerci Homo erectusa pojavili na Zemlji u istom vremenskom okviru kao i
njegov tzv. predak, to jest Homo habilis.
Alan Walker potvruje ovu injenicu izjavljujui da "postoji dokaz iz istone Afrike za "kasno"
preivljavanje jednog broja individua malog Australopithecusa, koje bi bile savremenici prvo sa
H. habilisom, a onda sa H. erectusom".77 Louis Leakey je naao fosile Australopithecusa, Homo
habilisa i Homo erectusa gotovo jedne pored drugih u Olduvai Gorge oblasti (Bed II
layer/sloj).78
Sasvim je sigurno da ne postoji takvo porodino stablo. Jedan paleontolog sa Harward University, Stephen Jay Gould, premda je i sam evolucionist, objanjava ovaj orsokak evolucije:
"ta biva sa naom evolucionom ljestvicom ako postoje tri koegzistirajue loze (A. africanus,
robusni Australopithecinesi i Homo habilis), od kojih nijedna nije jasno nastala iz druge. tavie, nijedna od njih tri ne pokazuje bilo kakav evolucioni trend za vrijeme svog boravka na
Zemlji."79
Kada preemo sa Homo erectusa na Homo sapiensa, ponovo vidimo da ne postoji nekakvo
porodino stablo o kome bi se moglo govoriti. Postoji dokaz koji pokazuje da su Homo erectus i
arhaini Homo sapiens nastavili ivjeti do 27.000 godina i ak do 10.000 godina prije nae ere.
57

U Kow movari u Australiji naena je jedna 13.000 godina stara lobanja Homo erectusa. Na
ostrvu Java naena je lobanja Homo erectusa, koja je bila stara 27.000 godina.80
Tajna historija Homo sapiensa
Najinteresantnija i najznaajnija injenica koja ponitava samu osnovu imaginarnog porodinog
stabla evolucione teorije, jeste neoekivano stara historija savremenog ovjeka. Paleoantropoloki podaci otkrivaju da su Homo sapiens, ljudi koji su izgledali potpuno isto kao i mi, ivjeli
prije milion godina.
Louis Leakey, uveni evolucionista - paleoantropolog, bio je taj koji je otkrio prve nalaze u vezi
s ovim. Godine 1932. u Kanjera oblasti, oko jezera Victoria u Keniji, Leakey je naao nekoliko
fosila koji su pripadali srednjem pleistocenskom dobu, a koji se nisu razlikovali od savremenog
ovjeka. Meutim, srednje pleistocensko doba oznaava doba prije milion godina.81 Budui da
su ova otkria naglavake okrenula porodino stablo "evolucije ovjeka", ona su bila odbaena
od nekih evolucionista - paleoantropologa. A ipak, Leakey je stalno tvrdio da su njegove
procjene bile tane.
Upravo kada je ovaj spor bio na putu da bude zaboravljen, fosil iskopan u paniji 1995. otkrio
je, na jedan zaista izvanredan nain, da je historija Homo sapiensa bila mnogo starija nego to
se pretpostavljalo. Fosil o kome se radi je otkriven u peini zvanoj Gran Dolina, u oblasti Atapuerca u paniji, od strane tri panska paleoantropologa sa Madridskog univeziteta. Fosil je
pripadao licu jednog 11 godina starog djeaka koji je izgledao potpuno isto kao savremeni ljudi.
Premda je prolo 800.000 godina otkad je ovo dijete umrlo, asopis Discover pokrio je priu u
sjajnim detaljima u decembarskom broju od 1997. godine.
Ovaj fosil je ak protresao ubjeenja Ferrerasa, koji je rukovodio iskopavanjem u Gran dolini.
Ferreras je rekao:
"Oekivali smo, znate, neto veliko, neto krupno, neto napuhano... neto 'primitivno'. Naa
oekivanja od 800.000 starog djeaka bila su takva da smo mislili da e to biti neto kao Turkana djeak. A ono to smo nali bilo je totalno savremeno lice... za mene je to najspektakularnije... ovo je ona vrsta stvari koja vas protrese. Pronalaenje neega potpuno neoekivanog
kao to je bilo to. Ne radi se tu samo o nalaenju fosila; nalaenje fosila je takoer neoekivano, i to je uredu, ali najspektakularnija stvar je pronalaenje u prolosti, neega za to ste
vi mislili da pripada sadanjosti. To je kao pronalaenje neega kao... kao kasetofon u Gran
Dolini. To bi bilo veoma iznenaujue. Mi ne oekujemo kasete i kasetofone u donjem pleistocenu. Pronalazak jednog savremenog lica je ista stvar. Bili smo veoma iznenaeni kada smo to
vidjeli."82
Ovaj fosil naglaava injenicu da historija Homo sapiensa mora biti protegnuta unazad do prije
800.000 godina. Nakon oporavka od poetnog oka, evolucionisti koji su otkrili fosil odredili su
da on pripada drugaijoj vrsti zato to prema evolucionom porodinom stablu nijedan Homo
sapiens nije ivio prije 800 hiljada godina. Zbog toga su oni i izmislili jednu imaginarnu vrstu,
nazvanu "Homo antecessor", i ukljuili Atapuerca lobanju pod ovu klasu.

Jedan od najpopularnijih periodinika evolucionistike literature,

Discover, stavio je 800 hiljada
godina staro lice na svoju naslovnu
stranu sa pitanjem evolucionista:
"Da li je ovo lice, lice nae
proplosti"

58

Koliba stara 1,7 milion godina

Bilo je mnogo pronalazaka koji su pokazivali da Homo sapiens datira ranije od
800.000 godina. Jedno od njih je otkrie Louisa Leakeya nainjeno u ranim 70im u Olduvai Gorge. Tu, u Bed II layer/sloju, Leakey je otkrio da su vrste Australopithecus, Homo habilis i Homo erectus ivjele u isto vrijeme. Ono to je
bilo jo interesantnije jeste graevina koju je Leakey naao u istom sloju (Bed
II). Ovdje je Leakey naao ostatke jedne kamene kolibe. Neobian aspekt
Ostatak od 1,7 ovog dogaaja je bio to to je ova graevina, koja se jo koristi u nekim dimiliona stare
jelovima Afrike, mogla biti konstruirana jedino od strane Homo sapiensa! Tako
kolibe: Ona um- da su prema nalazima Leakeya, Australopithecus, Homo habilis, Homo erectus
nogome izgleda i savremeni ovjek morali istovremeno ivjeti prije, otprilike, 1,7 miliona
nalik na kolibe godina.83 Ovo otkrie zasigurno ponitava evolucionu teoriju koja tvrdi da je
koje danas
savremeni ovjek evoluirao iz majmunolike vrste kao to je Australopithecus.
koriste neki Afrikanci.
Otisci stopala savremenog ovjeka stari 3,6 miliona godina!
Zaista, neka druga otkria ulaze u trag porijeklu savremenog ovjeka unazad do u vrijeme prije
1,7 miliona godina. Jedan od ovih najvanijih nalaza su otisci stopala naeni u Laetoli u Tanzaniji, a pronala ih je Mary Leakey 1977. Ovi otisci stopala bili su naeni u sloju za koji je izraunato da je 3,6 miliona godina star, a to je jo vanije, oni nisu drugaiji od otisaka koje bi
ostavio dananji ovjek.
Ovi otisci koje je nala Mary Leakey bili su kasnije ispitani od jednog broja uvenih paleoantropologa kao to su npr. Don Johanson i Tim White. Rezultati su bili isti. White je pisao:
"Nemojte uope sumnjati... Oni su isti kao otisci stopala savremenog ovjeka. Ukoliko bi jedan
takav bio ostavljen na pijesku neke kalifornijske plae danas i ukoliko bi upitali nekog etverogodinjaka da nam kae ta je to, on bi odmah rekao da je neko tu hodao. On ih ne bi bio u
stanju razlikovati od stotine drugih otisaka na plai, a niti biste vi to mogli."84
Nakon ispitivanja ovih otisaka, Louis Robbins sa North California University dao je slijedei komentar:
"Tabanski luk je izdignut, povien - to je bila manja osoba i imala je vii tabanski luk nego to
imam ja - a veliki noni prst je krupan i poravnat sa drugim prstom... Prsti prilijeu na zemlju
ba kao ljudski prsti. Vi to ne moete vidjeti u drugih ivotinjskih oblika."85
Ispitivanja raena na morfologiji otisaka stopala pokazala su po ko zna koji put da oni moraju
biti prihvaeni kao otisci ovjeka, tavie, savremenog ovjeka (Homo sapiens).
Russel Tuttle koji je ispitivao ove otiske napisao je:
"Mogao ih je nainiti jedan mali bosonogi Homo sapiens... U svim primjetnim
morfolokim karakteristikama, stopala individua koja su napravila ove tragove ne
mogu se razlikovati od onih kod savremenih ljudi."86
Nepristrasna ispitivanja ovih otisaka otkrila su njihove prave vlasnike. U biti, ovi
otisci stopala sastoje se od 20 fosiliziranih otisaka nekog 10 godina starog savremenog ovjeka
i 27 otisaka jednog ak jo mlaeg savremenog ovjeka. Oni su nesumnjivo bili savremeni ljudi
poput nas.
Ova situacija je gurnula Laetoli otiske stopala u centar diskusije tokom mnogih godina.
Evolucionisti - paleoantropolozi su beznadeno pokuavali ovo nekako objasniti, poto im je bilo
teko prihvatiti injenicu da je neki savremeni ovjek hodao po Zemlji jo prije 3,6 miliona
godina. Tokom 90-ih ovo "objanjenje" poelo je poprimati obrise. Evolucionisti su odredili da su ovi otisci stopala nainjeni od strane Australopithecusa
zato to je prema njihovoj teoriji nemogue da je homo vrsta postojala prije
3,6 miliona godina. Russel H. Tuttle napisao je slijedee u jednom svom lanku
iz 1990.:
"Sve u svemu, 3,5 miliona godina stari tragovi na G lokaciji u Leatoli podsjeaju na one od stalno izuvenih savremenih ljudi. Nijedna od njihovih karakteristika ne sugerira da su Laetoli ljudi bili manje sposobni dvonoci nego to smo
to mi. Da nije poznato da su G otisci stopala toliko stari, mi bismo spremno
zakljuili da su oni bili nainjeni od strane lana roda Homo... U bilo kom
drugom sluaju mi bismo uklonili labavu pretpostavku da su Laetoli otisci stopala bili napravljeni od strane Lucy vrste, Australopithecusa afarensis."87
Ukratko reeno, ovi otisci, za koje se pretpostavlja da su stari 3,6 miliona godina, ne bi mogli
59

pripadati Australopithecusu. Jedini razlog zato se ipak smatra da su ti otisci ostavljeni od

strane Australopithecusa je 3,6 miliona star vulkanski sloj u kome su otisci naeni. Ovi otisci su
pripisani Australopitecusu samo zato to se pretpostavlja da ljudi nisu mogli ivjeti u tako rano
doba.
Ove interpretacije Laetoli otisaka ukazuju na jednu veoma vanu injenicu. Evolucionisti podravaju svoju teoriju ne tako da uvaavaju znanstvene pronalaske, nego uprkos njima. Ovdje
imamo jednu teoriju koja se slijepo brani, bez obzira na sve, usput ignorirajui ili izvrui sve
nove pronalaske koji su protiv te teorije, da poslue njenim ciljevima.
Ukratko, evoluciona teorija nije znanost, nego jedna dogma koja se odrava na ivotu uprkos
znanosti.
Dvonotvo kao orsokak evolucije
Osim fosilnih zapisa koje smo razmatrali do sada, nepremostiva anatomska pukotina izmeu
ovjeka i majmuna takoer ponitava izmiljotinu o evoluciji ovjeka. Jedna od ovih pukotina
ima veze sa nainom hodanja.
Ljudsko bie hoda uspravno na svoje dvije noge. Ovo je jedan veoma poseban nain kretanja
koji nije vien ni u jedne druge vrste. Neke ivotinje imaju ogranienu sposobnost da se kreu
kada stoje na svoje dvije zadnje noge. ivotinje kao medvjedi i majmuni kreu se na ovaj nain
samo ponekad, npr. kada ele doprijeti do nekog izvora hrane, ali i tada samo nakratko. Normalno, njihovi se skeleti naginju prema naprijed i oni hodaju na sve etiri.
Ali dobro, da li se onda dvonotvo razvilo iz etverononog hoda majmuna kao to evolucionisti
tvrde
Naravno da ne. Istraivanje je pokazalo da se nastanak dvonotva nije nikad ni desio, niti je
bilo mogue da se desi. Kao prvo, dvonotvo nije neka evolutivna prednost. Nain na koji se
majmuni kreu je mnogo laki, bri i efikasniji nego ovjekov dvononi hod. ovjek se ne moe
kretati skaui sa drveta na drvo bez sputanja na zemlju kao impanza, a ne moe ni trati
brzinom 125 km na sat kao gepard. Naprotiv, budui da ovjek hoda na svoje dvije noge, on se
mnogo sporije kree po zemlji. Zbog istog razloga, on je jedna od najnezatienijih od svih
vrsta u pogledu pokretljivosti i odbrane. Prema logici evolucije, majmuni ne bi trebali evoluirati
tako da usvoje dvononi hod: umjesto toga ljudi bi trebali evoluirati u etveronoce.
Drugi orsokak evolucione tvrdnje je da dvonotvo nije sukladno darvinistikom modelu "postepenog razvoja". Ovaj model, koji sainjava osnovu evolucije, zahtijeva da treba postojati
mjeovita (prijelazna) vrsta hoda izmeu dvonotva i etveronotva. Meutim, kompjuteriziranim istraivanjem koje je izveo 1996. engleski paleoantropolog Robin Crompton, pokazao
je da takav "mjeoviti" hod nije bio mogu. Crompton je doao do slijedeeg zakljuka: ivo
bie moe hodati ili uspravno ili na sve etiri.88 Tip hoda koji bi bio neto izmeu ovoga dvoga
nije mogu zbog ekstremne potronje energije. Zbog ovoga je nemogue da postoji poludvonono bie.

. Nedavno istraivanje
otkriva da je nemogue
za savijeni majmunski
skelet, koji odgovara
etverononom hodu, da
evoluira u uspravni ljudski skelet koji odgovara dvononom
hodu.

Ogromni jaz izmeu ovjeka i majmuna nije ogranien samo na dvonotvo. Mnoge druge stvari
jo uvijek ostaju neobjanjene, kao npr. kapacitet mozga, sposobnost govora, itd. Elaine Morgan, evolucionista paleoantropolog, priznaje slijedee:
"etiri najvee zagonetke u vezi sa ljudima su: 1) Zato oni hodaju na dvije noge 2) Zato su
izgubili svoje krzno 3) Zato su razvili tako veliki mozak 4) Zato su nauili govoriti
Ortodoksni odgovori na ova pitanja su slijedei: 1) "Mi to jo ne znamo". 2) "Mi to jo ne
znamo". 3) "Mi to jo ne znamo". 4) "Mi to jo ne znamo". Lista pitanja mogla bi biti znatno
dua, a ipak ne bi imala utjecaja na monotonost odgovora."89
60

Evolucija: Jedna potpuno neznanstvena vjera

Lord Solly Zuckerman je jedan od najuvenijih i najpotovanijih znanstvenika u Velikoj Britaniji.
On je godinama studirao fosilne zapise i izveo mnoga detaljna istraivanja. Za svoj doprinos
znanosti data mu je titula "lord". Zuckerman je evolucionist. Zbog toga njegovi komentari o
evoluciji ne mogu biti oznaeni kao namjerno izvrnuta i pristrasna opaanja tj. primjedbe. Meutim, nakon godina istraivanja fosila ukljuenih u scenario evolucije ovjeka, doao je do
zakljuka da, u biti, takvo porodino stablo ne postoji.
Zuckerman je takoer sainio jedan interesantan "spektar znanosti". On je formirao jedan
spektar znanosti rangirajui ih - od onih koje on smatra znanstvenim, do onih koje smatra
neznanstvenim. Prema Zuckermanovom spektru, "najznanstvenije", a to znai one koje ovise
se o konkretnim poljima podataka znanosti, jesu hemija i fizika. Poslije njih dolaze bioloke, a
onda socijalne znanosti. Na samom kraju spektra, u dijelu koji Zuckerman smatra da je "najneznanstveniji", jeste "izvanosjetilna percepcija" - tu spadaju koncepti poput telepatije i estog
ula - i, konano, koncept "ljudske evolucije". Zuckerman objanjava svoje rezoniranje:
"Pomaknuvi se na kraj ovog spektra, pomakli smo se sa registriranja objektivne istine i stvarnosti u ona polja pretpostavljenih biolokih znanosti, poput izvanosjetilne percepcije ili interpretiranja historije fosila ovjeka, gdje je "vijernima" sve mogue - i gdje je "revnosni vijernik"
ponekad u stanju vjerovati u nekoliko suprotnih injenica u isto vrijeme."90
ta je onda razlog koji navodi toliko mnogo znanstvenika da budu uporni, ustrajni i vrsti u
ovoj dogmi Zato su se tako jako trudili da odre svoju teoriju ivom, po cijenu da priznaju
bezbrojne protivrjenosti i po cijenu odbacivanja dokaza koje su pronali
Jedini odgovor je da se oni plae injenice sa kojom e se morati suoiti u sluaju naputanja
teorije evolucije. A injenica sa kojom e se morati suoiti ukoliko napuste teoriju evolucije
jeste to da je ovjeka stvorio Bog. Meutim, uzimajui u obzir predrasude koje oni imaju i materijalistiku filozofiju u koju vjeruju, stvaranje je neprihvatljiv koncept za evolucioniste.
Zbog toga oni obmanjuju sami sebe, kao i cijeli svijet, koristei medije sa kojima surauju.
Ukoliko ne mogu nai neophodne fosile, oni ih "proizvode", ili u obliku imaginarnih slika ili u
vidu izmiljenih modela i pokuavaju ostaviti utisak da stvarno postoje fosili koji dokazuju
evoluciju. Neki mediji koji dijele njihov materijalistiki pogled na ivot takoer pokuavaju prevariti javnost i ljudima u podsvijest usaditi priu o evoluciji.
Bez obzira koliko jako oni to pokuavali, istina je oigledna: ovjek je postao ne kroz neki evolutivni proces, nego Boijim stvaranjem. Zbog toga, on Mu je odgovoran, pa ma kako nerado
preuzimao ovu odgovornost.
Molekularni orsokak evolucije
U prethodnom dijelu ove knjige pokazali smo kako fosilni zapisi ponitavaju teoriju evolucije.
Ustvari, nismo morali iznositi nita od svega toga jer se teorija evolucije rui mnogo prije nego
to se i doe do tvrdnji o "evoluciji vrsta" i fosilnim dokazima za nju. Ono to ini teoriju
besmislenom od njenog samog poetka je pitanje "kako se ivot na Zemlji pojavio, tj. zapoeo".
Kada se ovo pitanje postavi, teorija evolucije odgovara da je ivot zapoeo sa jednom elijom
koja se formirala sluajno. Prema tom scenariju, prije etiri milijarde godina razliite anorganske hemijske supstance reagirale su meusobno u prvobitnoj atmosferi Zemlje, u kojoj su
efekti gromova i pritiska uzrokovali da te supstance formiraju prvu ivu eliju.
Prvo to se mora rei je da je tvrdnja da se neorganske materije mogu udruiti i formirati ivot
jedna neznanstvena tvrdnja, koja sve do danas nije provjerena nekim eksperimentom ili promatranjem. Svaka iva elija je formirana repliciranjem (kopiranjem) druge elije. Niko u svijetu, nikada, nije uspio formirati ivu eliju stavljajui zajedno razliite neorganske materije,
ak ni u najnaprednijim laboratorijama.
Teorija evolucije tvrdi da su elije ivih bia, koje ne mogu biti proizvedene ak ni kada se sve
snage ljudskog intelekta, znanja i tehnologije upotrijebe, nastale sluajno u prvobitnim
uvjetima na Zemlji. Na slijedeim stranicama ispitat emo zato je ova tvrdnja suprotna najosnovnijim principima znanosti i razuma.
Pria o "eliji koja je proizvedena sluajno"
Ako neko vjeruje da iva elija moe postati sluajno, tada ne postoji nita to bi ga moglo
sprijeiti da vjeruje u slinu priu koju emo sada ispriati. To je pria o jednom gradu:
61

Jednog dana gruda ilovae, pritisnuta izmeu stijena na neplodnoj zemlji, nakon kie postade
vlana. Kada je sunce izalo, ova vlana ilovaa se osui, stvrdnu i poprimi krut, otporan oblik.
Kasnije se ove stijene koje su posluile kao kalup nekako raspadoe u komadie i onda se pojavi pravilna, dobro oblikovana i vrsta cigla. Ova cigla je godinama ekala, pod istim prirodnim
uvjetima, da se formiraju druge cigle sline njoj. Ovaj proces se nastavio sve dok se stotine i
hiljade istih takvih cigli nisu formirale na tom istom mjestu. Meutim, sasvim sluajno, nijedna
od ovih cigli, koje su prethodno formirane, nije bila oteena. Iako su, u periodu od nekoliko
hiljada godina, bile izloene oluji, kii, vjetru, suncu i hladnoi, te cigle nisu napukle, nisu se
prelomile, niti su bile odvuene sa tog mjesta, nego su ekale tu, na istom mjestu, sve sa istom
"namjerom".
Kada je njihov broj postao adekvatan, one su podigle zgradu poredavi se jedna uz drugu i
postavivi se jedna iznad druge sasvim sluajno, uz pomo djelovanja prirodnih sila, vjetrova,
oluja ili tornada. U meuvremenu, pod utjecajem prirodnih sila, u savrenom vremenskom slijedu, nastali su materijali kao cement ili ljunak i umetnuli se izmeu njih, da bi ih spojili. Dok
se sve ovo deavalo, eljezna ruda se pod zemljom, uz pomo prirodnih utjecaja, oblikovala i
poloila temelje zgrade koja e nastati od ovih cigli. Na kraju ovog procesa podignuta je jedna
kompletna zgrada, nimalo oteena, sa svim njenim graevnim materijalom, drvenarijom i instalacijama.
Naravno, zgrada se ne sastoji samo od temelja, cigli i cementa. Kako je onda ostali materijal
pribavljen Odgovor je jednostavan: sav materijal koji je bio potreban za izgradnju zgrade
postojao je u zemlji, na mjestu gdje je zgrada izrasla. Silikon za staklo, bakar za elektrine kablove, eljezo za stubove (armaturu), grede, itd. itd. Sve se to nalazilo ispod zemlje u ogromnim koliinama. Bila je potrebna jo jedino vjetina prirodnih sila da oblikuje i smjesti ove materijale na njihovo mjesto unutar zgrade. Sve instalacije, drvenarija i ostalo, smjeteno je izmeu cigli uz pomo vjetrova, kie i zemljotresa. Sve je ilo toliko dobro da su se cigle
razmjestile na takav nain da su meu sobom ostavile neophodan prostor za prozore, kao da su
znale da e se kasnije, pod djelovanjem "prirodnih uvjeta", formirati neto po imenu staklo.
tavie, one nisu zaboravile ostaviti prostora za instaliranje vode, struje i sistema za grijanje,
koji e se takoer kasnije sluajno formirati. Sve je ilo tako dobro da su sluajnosti i "prirodni
uvjeti" proizveli savreno dizajniranu zgradu.
Ako ste uspjeli odrati vjeru u ovu priu do sada, tada neete imati problema pretpostaviti kako
su druge zgrade, fabrike, autoputevi, trotoari, infrastruktura, komunikacije i transportni sistemi
ovoga grada nastali. Ako imate tehniko znanje i ako ste pristojno upoznati sa temom, moete
ak napisati izuzetno "znanstveno potkrijepljenu" knjigu od nekoliko tomova, iznosei svoje teorije o "evolucijskom procesu sistema kanalizacije i njegovoj prilagoenosti postojeim strukturama". Moete biti odlikovani akademskom nagradom za vae sjajne studije i moete se smatrati genijem koji prosvjetljuje ovjeanstvo.
Teorija evolucije tvrdi da je ivot nastao sluajno. To je tvrdnja koja nije nita manje apsurdna
nego naa pria, zato to elija, sa svim svojim visokokvalificiranim sistemima za komuniciranje, transport i upravljanje, nije nita manje sloena od bilo kojeg grada.
udo u eliji i kraj teorije evolucije
Kompleksna graa ive elije nije bila poznata u Darwinovo doba, i pripisivati ivot sluajnostima i prirodnim uvjetima je, u to vrijeme, za evolucioniste bilo dovoljno ubjedljivo.
Tehnologija XX stoljea je zavirila i zadubila se u najsitnije djelie ivota i otkrila da je elija
najkompliciraniji sistem sa kojim se ovjeanstvo ikada susrelo. Danas, mi znamo da elija sadri energetske stanice koje proizvode energiju koju onda elija upotrebljava, fabrike koje proizvode enzime i hormone neophodne za ivot, banku podataka gdje su zapisane sve neophodne
informacije o svim proizvodima koji trebaju biti napravljeni u eliji, zatim sloene transportne
sisteme i cjevovode za prevoenje sirovina i proizvoda sa jednog mjesta na drugo, napredne
laboratorije i rafinerije za pretvaranje vanjskih sirovina u upotrebljive tvari, i specijalizirane
proteine elijske membrane za kontrolu ulaska materija u eliju i izlaska iz elije. Sve ovo
sainjava samo jedan mali dio ovog nevjerovatno sloenog sistema. W. H. Thorpe, jedan
evolucionista - znanstvenik, priznaje da "najjednostavniji tip elije predstavlja 'mehanizam'
nezamislivo sloeniji od bilo koje maine dosad zamiljene i konstruirane od strane ovjeka".91
Ona je toliko kompleksna da ak ni visoki nivo tehnologije koji je ovjeanstvo postiglo ne moe
proizvesti jednu takvu eliju. Nikada nijedan pokuaj da se kreira umjetna elija nije postigao
uspjeh. Ustvari, svi pokuaji da se to uini su naputeni.

62

Teorija evolucije tvrdi da je ovaj sistem, koji ovjeanstvo sa svom svojom inteligencijom, znanjem i
tehnologijom na raspolaganju ne
moe proizvesti, nastao "sluajno",
pod utjecajem prvobitnih uvjeta na
Zemlji. Da damo drugi primjer.
Vjerovatnoa formiranja elije igrom
sluaja je poput vjerovatnoe da se
odtampa jedna knjiga prilikom eksplozije u tampariji.
Engleski matematiar i astronom Sir
Fred Hoyle napravio je slinu usporedbu u jednom od njegovih intervjua objavljenom 12. 11. 1981.
godine u asopisu Nature. Iako i sam
evolucionista, Hoyle je rekao da je
vjerovatnoa da vie forme ivota
nastanu na ovaj nain (sluajno),
uporediva sa vjerovatnoom da jedan
tornado briui kroz deponiju starog
gvoa konstruira avion "Boing 747"
od materijala i starudija koje se tu
Sa svim svojim visokokvalificiranim, sofisticiranim i efi- nalaze.92 Ovo znai da nije mogue
kasnim sistemima, sistemima komunikacija, transport- da elija nastane sluajno i zato je
nim sistemima, i sistemima upravljanja, elija nije nipta ona definitivno morala biti "stvorena".
manje kompleksna od bilo kojeg grada.
Jedan od glavnih razloga zato teorija evolucije ne moe objasniti kako je nastala elija, jeste
"nesvodljiva kompleksnost" elije. iva elija odrava se uz pomo harmonine saradnje
mnotva njezinih organela ("elijski organi"). Ukoliko samo jedna od ovih organela ne funkcionira, elija ne moe ostati u ivotu. elija nema vremena da eka nesvjesne mehanizme kao to
su prirodna selekcija ili mutacija da joj dozvole da se razvija. Tako da je prva elija na Zemlji
morala biti kompletna-potpuna elija, koja je posjedovala sve, za ivot potrebne, organele i
funkcije, a ovo definitivno znai da je elija morala biti stvorena.
Proteinski izazov sluajnostima
Toliko o eliji. Ali, evolucija nije uspjela objasniti ak ni postanak gradivnih blokova elije. U
prirodnim uvjetima nije mogue formiranje ak i samo jednog proteina od hiljada sloenih proteinskih molekula koje izgrauju eliju.
Proteini su gigantske molekule koje se sastoje od manjih jedinica zvanih "aminokiseline", koje
su razmjetene u specifinom nizu u odreenim koliinama i strukturama. Ove molekule predstavljaju gradivne blokove ive elije. Najjednostavnija je sastavljena od 50, ali postoje neke
proteinske molekule koje su sastavljene od nekoliko hiljada aminokiselina. Kljuna stvar u
ovome je da: odsustvo, dodavanje ili zamjena samo jedne aminokiseline u strukturi proteinske
molekule uzrokuje da taj protein postane beskorisna gomila molekula. Svaka aminokiselina
mora biti na pravom mjestu i u pravilnom poretku. Teorija evolucije, koja tvrdi da se ivot pojavio pukim sluajem, nema izgleda pred ovim poretkom, budui da je on isuvie udesan da bi
se objasnio sluajnou. (tavie, teorija nije u stanju niti objasniti tvrdnju o "sluajnom formiranju" aminokiselina, to e biti razmatrano kasnije.)
injenica da funkcionalna graa proteina nikako ne moe nastati sluajno, moe se uoiti jednostavnim raunom vjerovatnoe koji moe shvatiti bilo ko.
Jedna proteinska molekula prosjene veliine sastavljena je od 280 aminokiselina meu kojima
postoji 12 razliitih vrsta. One mogu biti poredane na 10300 (10 na tristotu) razliitih naina.
(Ovo je astronomsko veliki broj koji se sastoji od jedinice - "1", iza koje slijedi 300 nula.) Od
svih ovih moguih kombinacija samo jedna od njih formira eljenu proteinsku molekulu. Ostatak su aminokiselinski lanci koji su ili potpuno beskorisni ili potencijalno tetni za ive tvari.
Drugim rijeima, vjerovatnoa formiranja samo jedne proteinske molekule je "1 naprema
10300". Mogunost da se ovo desi praktino ne postoji. (U matematici su vjerovatnoe koje su
manje od 1 naprema 1050 prihvaene kao "nulta vjerovatnoa".)
63

Osim toga, jedna proteinska molekula od 280 aminokiselina je skromne veliine u odnosu na
neke gigantske proteinske molekule koje se sastoje od hiljada aminokiselina. Kada primijenimo
slian raun vjerovatnoe na ove gigantske molekule, vidimo da ak ni rije nemogue nije vie
"adekvatna".
Kada krenemo jedan korak dalje u razvojnoj shemi ivota, uoavamo da jedan protein, sam po
sebi, ne znai nita. Jedna od najmanjih bakterija koja je ikad otkrivena, Mycoplasma Hominis
H39, sadri 600 "tipova" proteina. U ovom sluaju bismo trebali raun vjerovatnoe koji smo
gore uradili za samo jedan protein uraditi sada za svaki od 600 razliitih tipova proteina (to
znai da je vjerovatnoa sluajnog nastanka ovakve bakterije jo puno, puno manja). Rezultat
iscrpljuje ak i koncept nemogunosti.
Neko ko sada ita ove retke, a ko je do sada prihvatao teoriju evolucije kao znanstveno objanjenje, moe posumnjati da su ovi brojevi preuveliani i da ne odraavaju pravo injenino
stanje. To nije tako: ovo su nedvosmislene i konkretne injenice. Nijedan evolucionist nema
prigovor ovim brojkama. Oni prihvataju da je vjerovatnoa sluajnog formiranja jednog proteina "slaba kao i vjerovatnoa da majmun napie historiju ovjeantva na daktilo-maini a da
ne naini nijednu greku".93 Meutim, umjesto prihvaanja drugog objanjenja, tj. stvaranja,
oni nastavljaju sa branjenjem ove nemogunosti.
Ista injenica priznata je od strane mnogih
evolucionista. Naprimjer, Harold F. Blum, uveni
evolucionista, izjavljuje da je "spontano formiranje
polipeptida (u koje spadaju proteini) veliine najmanjeg poznatog proteina, izgleda, izvan svake
vjerovatnoe".94
Evolucionisti tvrde da se molekularna evolucija
odigrala tokom veoma dugog perioda vremena i da
je taj dugi vremenski period nemogue uinio mo- Kompjuterska simulacija dvije razliite komguim. Ipak, bez obzira koliko dati vremenski pe- pleksne proteinske molekule koje su bitne
za ivot. Na lijevoj strani je protein enzima
riod bio dug, nije mogue da aminokiseline for"acetokolinesteraze" koji funkcionira sa enmiraju proteine sluajno. William Stokes, jedan
zimom zvanim acetil kolin, osiguravajui
ameriki geolog, priznaje ovu injenicu u svojoj
prenopenje
elektrinog impulsa izmeu
knjizi Essentials of Earth History piui da su anse
nerava.
Kada
je ovaj protein manjkav,
da se ovo desi toliko male da "protein na taj nain
nervni
sistem
ne moe funkcionirati i orne bi nastao tokom milijardi godina na milijardama
ganizam
umire.
Na desnoj strani je jop
planeta, svakoj prekrivenoj slojem od koncenjedna
proteinska
molekula zvana "acetilkoA
triranog vodenog rastvora potrebnih aminokvezujua".<
iselina".95
"ta dakle, sve ovo znai" Perry Reeves, profesor hemije, odgovara na ovo pitanje:
"Kada neko ispituje iroki spektar moguih struktura koji bi mogao rezultirati iz jednostavne
nasumice nastale kombinacije aminokiselina u isparavajuoj prvobitnoj smjesi - moru, zapanjujue je vjerovati da je ivot mogao nastati na ovaj nain. Vjerodostojnije je rei da je jedan Veliki Graditelj, sa jednim majstorskim planom, bio potreban za takav zadatak."96
Ako je sluajno formiranje ak i samo jednog od ovih proteina nemogue, tada je milijardu puta
vie nemogue da se milioni proteina igrom sluaja udrue na odgovarajui nain da bi formirali
kompletnu ljudsku eliju. Da stvar bude jo nevjerovatnija, elija se ne sastoji samo od gomile
proteina. Uz proteine, elija se sastoji od nukleinskih kiselina, karbonhidrata, masti, vitamina i
mnogih drugih hemikalija kao to su npr. elektroliti, u specifinom odnosu, harmoniji i dizajnu u
pogledu i strukture i funkcije. Svaki od ovih sastojaka funkcionira kao gradivni blok ili komolekula u razliitim organelama.
Robert Shapiro, profesor hemije na New York University i DNA ekspert, izraunao je vjerovatnou sluajnog formiranja 2000 tipova proteina naenih u jednoj jedinoj bakteriji (u ljudskoj
eliji nalazi se 200.000 razliitih tipova proteina). Broj koji je dobio bio je 1 naprema
1040.000.97 (Ovo je nevjerovatan broj koji se dobije stavljanjem 40.000 nula iza jedinice.)
Profesor primijenjene matematike i astronomije sa University College (Cardiff, Wales), Chandra
Wickramasinghe, komentira:
"Vjerovatnoa spontanog formiranja ivota iz neive tvari je jedan naprema broju sa 40.000
nula iza toga... to je dovoljno veliko da sahrani Darwina i cijelu teoriju evolucije. ivot je morao
biti smiljeni produkt jedne Inteligencije, obzirom da nije nastao sluajno ili iz neke primitivne
smjese, koje nije bilo ni na ovoj, a ni na bilo kojoj drugoj planeti."98

64

Sir Fred Hoyle komentirao je ovako ove nevjerovatne brojke:

"Zaista, ovakva teorija (da je ivot produkt neke inteligencije) je toliko oigledna da se moemo
samo uditi zato, zbog te oiglednosti, nije iroko prihvaena. Razlozi za ovo su prije psiholoki nego znanstveni."99
Razlog zato je Hoyle upotrijebio termin psiholoki je samouvjetovanje evolucionista da ne
prihvate tezu da bi ivot mogao biti stvoren. Ovi ljudi su postavili odbijanje Boijeg postojanja
kao svoj glavni cilj. Jedino zbog ovog razloga oni nastavljaju braniti nerazumne scenarije za
koje i oni sami priznaju da su nemogui.
Ljevoruki proteini
Hajde da sada u detalje ispitamo zato je nemogu evolucionistiki scenario koji se odnosi na
formiranje proteina.
Samo taan redoslijed pogodnih aminokiselina nije dovoljan za formiranje proteinske molekule.
Pored ovoga, svaka od 20 razliitih tipova aminokiselina, prisutnih u sastavu proteina, mora biti
takozvana "ljevoruka". Postoje dva tipa aminokiselina, ljevoruki i desnoruki tip. Razlika meu
njima je u tzv. zrcalnoj simetriji, tj. u njihovim trodimenzionalnim strukturama, one su razliite,
ali slie jedne drugima kao to meusobno slie lijeva i desna ruka u jedne osobe.
Aminokiseline jednog tipa lahko se spajaju sa aminokiselinama drugog tipa. Kroz istraivanje je
otkrivena jedna zauujua injenica. Svi proteini u biljaka i ivotinja, od najjednostvnijih do
najsloenijih organizama, napravljeni su od tzv. ljevorukih aminokiselina. Ukoliko bi se i jedna
jedina desnoruka aminokiselina spojila na strukturu proteina, taj protein bi postao beskoristan.
to je dosta interesantno, u nekim eksperimentima su bakterije, kojima su date desnoruke
aminokiseline, odmah unitile te aminokiseline, a, da bi ih mogle iskoristiti, u nekim sluajevima su formirale ljevoruke aminokiseline od komponenata koje su preostale nakon razaranja
desnorukih aminokiselina.
Pretpostavimo na trenutak da je ivot nastao sluajno, ba kako evolucionisti tvrde da se desilo. U ovom sluaju desnoruke i ljevoruke aminokiseline, koje su stvorene sluajno, trebale bi
u prirodi biti prisutne u, otprilike, jednakim koliinama. Zbog toga bi sva iva bia u svojoj
grai trebala imati i desnoruke i ljevoruke aminokiseline, poto je hemijski mogue da se aminokiseline oba tipa meusobno spajaju. U biti, proteini koji postoje u svim ivim organizmima
nainjeni su samo od ljevorukih aminokiselina.
Pitanje kako proteini mogu odabrati jedino ljevoruke izmeu svih aminokiselina i kako ak nijedna jedina desnoruka aminokiselina ne biva umijeana u ivotni proces je neto to se jo
uvijek suprotstavlja evolucionistima. Oni nemaju naina da objasne takav specifian i svjestan
izbor.
tavie, ova karakteristika proteina intenzivira konfuziju koju kao orsokak evolucionista pravi
"sluajnost". Da bi bio formiran smislen protein, nije dovoljno da aminokiseline budu samo
prisutne u odreenom broju, u savrenom redoslijedu i da budu kombinirane zajedno u pravilnom, u trodimenzionalnom dizajnu. Uz sve to, sve ove aminokiseline moraju biti odabrane izmeu ljevorukih, a da, pri tome, nijedna desnoruka aminokiselina ne smije postojati meu
njima. A ipak, ne postoji mehanizam prirodne selekcije koji bi prepoznao da je desnoruka aminokiselina dodata redoslijedu aminokiselina, mehanizam koji bi prepoznao da je to pogreno i
da ona zbog toga mora biti odstranjena iz lanca. Ova situacija jo jednom, zauvijek, eliminira
mogunost sluajnosti i sluaja.
U Brittanica Science Encyclopaedia, koja je otvoreni branilac evolucije, ukazano je na injenicu
da aminokiseline svih ivih organizama na Zemlji i gradivni blokovi sloenih polimera, kao to
su proteini, imaju istu - ljevoruku simetriju. Jo je reeno da je to isto kao kada bi bacili novi
milion puta i uvijek dobili npr. glavu. U istoj enciklopediji je takoer reeno da nije mogue
shvatiti zato molekule postaju ljevoruke ili desnoruke i da je ovaj izbor fascinantno povezan sa
izvorom ivota na Zemlji.100
Ukoliko bi novi svaki put prilikom milion bacanja pao na glavu, da li bi bilo loginije da to
pripiemo sluaju ili da prihvatimo da postoji neka svjesna intervencija Odgovor bi trebao biti
oigledan. Meutim, uprkos ovoj oitoj oiglednosti, evolucionisti su poduzeli bijeg u sluajnost,
jednostavno zbog toga to ne ele prihvatiti mogunost "svjesne intervencije".
Situacija slina ovoj sa ljevorukou aminokiselina postoji i sa nukleotidima, najmanjim jedinicama DNA i RNA. Suprotno od aminokiselina u ivim organizmima, jedino desnoruki nukleotidi
bivaju izabrani. Ovo je jo jedna situacija koja ne moe biti objanjena sluajnou.
Kao zakljuak, sa vjerovatnoom koju smo ispitivali do sada, definitivno je dokazano da posta65

nak ivota ne moe biti objanjen sluajnou. Ako pokuamo izraunati vjerovatnou sluajnog
nastanka za protein prosjene veliine, sastavljen od 400 aminokiselina, izabranih jedino izmeu ljevorukih aminokiselina, dobijamo da je vjerovatnoa 1 naprema 2400, tj. 10120. Usporedbe radi, podsjetimo se da je broj elektrona u univezumu procijenjen na 1079, to je
mnogo manje od vjerovatnoe u naem sluaju. Raunanjem vjerovatnoe da ove aminokiseline
formiraju potreban redoslijed i funkcionalni oblik dalo bi jo vei broj. Ako udruimo ove
vjerovatnoe i ako proirimo predmet razmatranja vjerovatnoe na formiranje veeg broja i na
formiranje razliitih tipova proteina, rezultati postaju nepojmljivi.
Ispravna veza je od vitalnog znaaja
ak i ova duga lista orsokaka ne stavlja taku na sve orsokake evolucije. Nije dovoljno da
aminokiseline samo budu smjetene u potrebnom broju, redoslijedu i potrebnoj trodimenzionalnoj strukturi. Formiranje proteina takoer zahtijeva da aminokiselinske molekule sa vie od
jedne "ruke" budu meusobno povezane preko pojedinih, tano odreenih "ruku". Takva veza
naziva se "peptidna-veza". Aminokiseline mogu formirati razliite vrste veza meusobno; ali
proteini su izgraeni samo i jedino od onih aminokiselina koje su spojene "peptidnim vezama".
Jedna usporedba e nam ovo pojasniti: Pretpostavimo da su svi dijelovi jednog automobila korektno izraeni i sastavljeni, sa izuzetkom da je jedan od tokova privren sa komadom ice,
a bez matica i arafa, na nain da je njegova sredina okrenuta prema zemlji. Takav automobil
ne bi se mogao kretati ak niti jedan jedini metar, bez obzira kako sloena bila njegova
tehnologija ili kako je moan njegov motor. Na prvi pogled sve izgleda da je na svom mjestu,
ali pogrean spoj samo jednog toka ini cijeli auto neupotrebljivim. Na isti nain, udruivanje
samo jedne aminokiseline u proteinskoj molekuli sa vezom drugaijom od peptidne veze ini
cijelu molekulu neupotrebljivom.
Istraivanje je pokazalo da nasumino kombiniranje aminokiselina rezultira peptidnim vezama
samo u 50% sluajeva, a da ostatak otpada na druge veze koje ne nalazimo u proteinima. Da
bi ispravno funkcionirala, svaka aminokiselina koja sainjava protein mora biti povezana jedino
peptidnom vezom sa drugom aminokiselinom, isto kao to mora biti samo od ljevorukih aminokiselina.
Vjerovatnoa da se ovo dogodi je ista kao vjerovatnoa da svaki protein bude ljevoruk. To jest,
kada razmotrimo protein izgraen od 400 aminokiselina, vjerovatnoa da se sve njegove aminokiseline veu peptidnim vezama je 1 naprema 2399.
Nulta vjerovatnoa
Kao to se moe vidjeti ispod, vjerovatnoa sluajnog formiranja proteina izgraenog od 500
aminokiselina je 1 naprema broju koji se dobije stavljanjem 950 nula iza jedinice. to je broj
koji ljudski um ne moe pojmiti. Ovo je raun vjerovatnoe samo na papiru. Praktiki, u stvarnosti se takva vjerovatnoa svodi na nulu. U matematici, vjerovatnoa koja je manja od 1
naprema 1050 statistiki se smatra da ima nultu vjerovatnou za realizaciju.
Vjerovatnoa od 1 naprema 10950 je daleko izvan granica ove definicije.
Dok nemogunost formiranja proteina od 500 aminokiselina dostie takvu mjeru, mi moemo
dalje nastaviti pomjerati granice uma, sa jo viim nivoima nemogunosti. U molekuli "hemoglobina", koji predstavlja protein vrlo bitan za ivot, postoji 574 aminokiselina, to je vie nego
u proteina spomenutog u prethodnom raunanju vjerovatnoe. Sada razmotrimo ovo: u samo
jednoj od milijardi crvenih krvnih elija u naem tijelu, nalazi se 280.000.000 (280 miliona)
hemoglobinskih molekula.
Pretpostavljena starost Zemlje nije dovoljna da prui priliku za formiranje jednog jedinog proteina "metodom pokuaja i pogreke", a da ne govorimo o crvenoj krvnoj eliji. ak i da pretpostavimo da su se, od postanka svijeta, bez gubitka vremena, aminokiseline sastavljale i
rastavljale "metodom pokuaja i pogreke" da bi formirale jednu jedinu proteinsku molekulu,
potreban bi im bio vremenski period dui nego to je starost svijeta da bi se mogao nositi sa
vjerovatnoom od 1 naprema 10950.
Zakljuak izveden iz svega ovoga je da evolucija pada u straan ambis nevjerovatnoe upravo
ve na stadiju formiranja jednog jedinog proteina.

66

10950 =
100.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000000.
Da li postoji mehanizam "pokuaja i pogreke" u prirodi?
Konano, zavravamo sa jednom veoma vanom poentom u odnosu na osnovnu logiku rauna
vjerovatnoe, za to smo naveli neke primjere. Pokazali smo da je gore uraeni raun vjerovatnoe dostigao astronomske granice i da su ove astronomske mogunosti praktino nemogue
da se dese. Meutim, postoji jedan mnogo vaniji i mnogo vie haotian aspekt za evolucioniste. A to je, da pod prirodnim uvjetima ove mogunosti ne mogu uope ak ni otpoeti nekakav
period pokuaja, i zato nema mehanizma pokuaja i pogreke u prirodi kojim bi se pokualo
proizvesti proteine.
Prorauni na koje smo gore ukazali da pokaemo vjerovatou sluajnog formiranja proteinske
molekule sa 500 aminokiselina, vrijedi jedino za idealnu okolinu "pokuaja i pogreke" koja ne
postoji u stvarnom ivotu. Tj. vjerovatnoa dobivanja korisnog proteina je 1 naprema 10950
jedino ako pretpostavimo da postoji jedan imaginarni mehanizam u kojemu nevidljive ruke
udruuju 500 aminokiselina nasumice i tada vidjevi da nisu uspjele, razjedinjuju ih jednu po
jednu i onda ih opet sjedinjuju, ali u drugaijem rasporedu itd. U svakom pokuaju aminokiseline bi trebale biti razdvojene jedna po jedna i onda opet spojene u novom redoslijedu. Spajanje bi trebalo prestati nakon to je dodato svih 500 aminokiselina i trebalo bi biti osigurano
da ak niti jedna ekstra aminokiselina nije umijeana. Pokuaj bi trebao tada biti zaustavljen,
da se vidi da li se protein ve formirao ili ne, a u sluaju promaaja, sve bi trebalo biti rastvoreno i onda pokuati drugaiji redoslijed. Dodatno, u svakom pokuaju, ak niti jedna strana
supstanca ne bi smjela biti umijeana. Takoer je neophodno da lanac koji se formira tokom
jednog pokuaja ne bude razdvojen i uniten prije no to se na njega svee njegova 499.
karika. Svi ovi uvjeti znae da vjerovatnoe koje smo spominjali vae jedino u kontroliranoj
okolini, gdje postoje svjesni mehanizmi koji usmjeravaju poetak i kraj, i svaki stadij procesa, i
gdje je jedino odabir aminokiseline "preputen sluaju". Bez sumnje je nemogue da takva okolina postoji pod prirodnim uvjetima. Zbog toga je formiranje proteina u prirodnoj okolini logiki
i tehniki nemogue, bez obzira na "aspekt vjerovatnoe". Ustvari, govoriti o vjerovatnoi da se
desi takav dogaaj je sasvim neznanstveno.
Neki neupueni evolucionisti ne shvaaju ovo. Budui da oni pretpostavljaju da je formiranje
proteina obina hemijska reakcija, oni prave smijene dedukcije, kao npr. "aminokiseline su se
kombinirale putem reakcija i formirale proteine". Meutim, sluajne hemijske reakcije koje se
odigravaju u anorganskim strukturama mogu dati jedino jednostavne i primitivne promjene.
Njihov broj je odreen i ogranien. Za neto sloenije hemijske materije, moraju biti ukljuene
velike fabrike, hemijske plantae i laboratorije. Takav sluaj je sa lijekovima, kao i sa mnogim
drugim hemijskim materijama koje koristimo u svakodnevnom ivotu. Proteini imaju mnogo
sloeniju strukturu nego one hemikalije koje proizvodi industrija. Zbog toga je nemogue da su
proteini, od kojih je svaki udo dizajna i tehnike, u kojemu svaki dio pristaje na svoje mjesto u
odreenom redoslijedu, postali kao rezultat nasuminih hemijskih reakcija.
No, hajde da za trenutak ostavimo sve ove nemogunosti koje smo do sada opisali i pretpostavimo da je upotrebljiva, svrhovita proteinska molekula ipak evoluirala - spontano i "pukim sluajem". Ve na ovoj taki evolucija opet nema odgovora, zato to je, da bi se proteini odrali,
potrebno da budu izolirani od prirodne okoline u kojoj se nalaze i da budu zatieni pod veoma
67

posebnim uvjetima. U suprotnom, ovaj protein bi se ili dezintegrirao, zbog izloenosti prirodnim
uvjetima na Zemlji, ili bi mu se pridruile druge kiseline, aminokiseline, ili hemijski sastojci,
ime bi izgubio svoje osobine i pretvorio se u potpuno drugaiju i neupotrebljivu supstancu.
Evolucionistiki trzaji u traenju odgovora na pitanje o porijeklu ivota
Pitanje "kako se ivot prvobitno pojavio" je tako kritian orsokak za evolucioniste da oni
obino ak ni ne pokuavaju da se dotiu ove teme. Oni pokuavaju da preu preko ovog pitanja govorei: "Prva bia su nastala kao rezultat nekih sluajnih dogaanja u vodi". Oni su
naili na barikadu koju nikakvim sredstvima ne mogu zaobii. Uprkos paleontolokim argumentima za evoluciju, u ovom podruju oni nemaju dostupne fosile da ih izvrnu i samovoljno interpretiraju, da bi podrali svoje tvrdnje. Zbog toga je teorija evolucije pobijena od samoga poetka.
Postoji jedna vana stvar koju treba razmotriti: Ako je za svaki korak evolucionog procesa
dokazano da je nemogu, onda to u dovoljnoj mjeri dokazuje da je cijela teorija potpuno lana i
nevaea. Naprimjer, dokazujui da je nasumino formiranje proteina nemogue, sve druge
tvrdnje o slijedeim koracima evolucije su takoer pobijene. Nakon ovog, postaje besmisleno
uzeti neke ljudske i majmunske lobanje i praviti spekulacije u vezi sa njima.
Kako su ivi organizmi postali od neorganskih tvari - pitanje je koje evolucionisti dugo vremena nisu eljeli spominjati. Meutim, ovo pitanje, koje je konstantno bilo izbjegavano, naraslo
je u tolikoj mjeri da je postalo neizbjeni problem, te se to pokualo srediti jednom serijom
studija u drugoj etvrtini XX stoljea.
Glavno pitanje je bilo: kako se prva iva elija pojavila u prvobitnoj atmosferi Zemlje Drugim
rijeima, kakvo bi objanjenje za ovaj problem mogli dati evolucionisti
Smatralo se da bi odgovore na ova pitanja mogli dati eksperimenti. Evolucionistiki znanstvenici
i istraivai izvrili su odreene laboratorijske eksperimente upravljene na odgovore ovih pitanja, ali oni nisu izazvali mnogo interesovanja. Najrespektabilnija studija porijekla ivota je
eksperiment nazvan Millerov eksperiment, izveden od strane amerikog istraivaa Stanleya
Millera 1953. godine. (Eksperiment je takoer poznat kao "Urey-Millerov eksperiment" zbog doprinosa Millerovog instruktora na Chicago Univerzitetu, Harolda Ureya.)
Ovaj eksperiment je jedini "dokaz" koji je, navodno, dokazivao "tezu o molekularnoj evoluciji",
predstavljenu kao prvi stadij evolutivnog perioda. Uprkos tome to je prolo vie od pola stoljea, i to je postignut veliki tehnoloki razvitak, niko nije poduzeo bilo kakve daljnje korake.
Uprkos ovome, Millerov eksperiment se jo uvijek nauava u udbenicima kao evolucionistiko
objanjenje najranije generacije ivih bia. Evolucionisti namjerno izbjegavaju takve eksperimente, budui da su svjesni injenice da ih takve studije ne podravaju i da, naprotiv, pobijaju
njihove teze.
PRIZNANJA EVOLUCIONISTA
Teorija evolucije nigdje se ne susree sa veom krizom nego na taki objanjavanja pojave nastanka ivota. Razlog je to to su organske molekule toliko kompleksne da se za njihovo formiranje nikako ne moe tvrditi da je bilo sluajno, a oigledno je nemogue da je jedna organska elija bila formirana pukim sluajem.
Evolucionisti su se suoili sa pitanjem porijekla ivota u
drugoj polovini XX stoljea. Jedan od vodeih autoriteta
teorije o molekularnoj evoluciji, ruski evolucionist
Aleksandar Oparin, u svojoj knjizi Porijeklo ivota, koja je
objavljena 1936., rekao je slijedee:
"Na nesreu, porijeklo elije ostaje pitanjem koje je u
stvari najtamnija taka cijele teorije evolucije."1
Od Oparina, evolucionisti su izveli bezbrojne
eksperimente, proveli mnoga istraivanja i izvrili mnoga
promatranja da dokau da je elija mogla biti formirana
sluajno. Meutim, svaki takav pokuaj jedino je jo
jasnijim uinio kompleksni dizajn elije i tako, ak jo
vie, pobio teze evolucionista. Profesor Klaus Dose,
predsjednik Instituta biohemije na Univerzitetu "Johannes Gutenberg", izjavljuje:
"Vie od 30 godina eksperimentiranja, u vezi s porijeklom ivota, na poljima hemijske i molekularne evolucije vodili su do boljeg opaanja neizmjernosti problema porijekla ivota na Zemlji
prije nego to su doveli do njegovog rjeenja. Sada sve diskusije o glavnim teorijama i
eksperimentima na ovom polju, ili zavravaju u patu ili u priznanju neznanja."2
68

Slijedea izjava od strane geohemiara Jeffreya Badaa, sa San Diego Scripps Institute, ini
oiglednom bespomonost evolucionista to se tie ovog problema:
"Danas kada naputamo dvadeseto stoljee, jo uvijek se susreemo sa najveim nerijeenim
problemom koji smo imali kada smo ulazili u dvadeseto stoljee: kako je ivot na Zemlji zapoeo"3
1 Alexander I. Oparin, Origin of Life, (1936) New York, Dover Publications, 1953 (Reprint), str.
196
2 Klaus Dose, "The Origin of Life: More Questions Than Answers" Interdisciplinary Science Reviews, vol 13, no. 4, 1988, str. 348
3 Jeffrey Bada, Earth, February 1998, str. 40
Vjerovatnoa da jedan protein od 500 aminokiselina bude formiran sluajno je...
NULTA VJEROVATNOA
Postoje tri osnovna uvjeta za formiranje upotrebljivog proteina:
Prvi uvjet: da su sve aminokiseline u proteinskom lancu odgovarajueg tipa i da su poredane u
pravilnom redoslijedu.
Drugi uvjet: da su sve aminokiseline u lancu ljevoruke.
Trei uvjet: da se sve ove aminokiseline meusobno spajaju formiranjem hemijskih veza zvanih
"peptidne veze".
Da bi se protein formirao sluajno, sva tri osnovna uvjeta moraju postojati istovremeno.
Vjerovatnoa sluajnog formiranja proteina je jednaka umnopku vjerovatnoa za realiziranje
svakog od ova tri uvjeta posebno. Naprimjer, za prosjenu molekulu koja se sastoji od 500
aminokiselina:
1. Vjerovatnoa da se aminokiseline spoje u pravilnom redosljedu:
Postoji 20 tipova aminokiselina koji sudjeluju u formiranju proteina. Prema tome:
-Vjerovatnoa da svaka od aminokiselina bude korektno
izabrana izmeu ovih 20 tipova = 1/20
-Vjerovatnoa da sve od ovih 500 aminokiselina budu
korektnoodabrane = 1/20500 = 1/10650
Dakle 1 sluaj od 10650 (pokuaja), odnosno, jednom u 10650
2. Vjerovatnoa da su aminokiseline ljevoruke:
-Vjerovatnoa da samo jedna aminokiselina bude ljevoruka = 1/2
-Vjerovatnoa da sve od ovih 500 aminokiselina budu
ljevoruke u isto vrijeme = 1/2500 = 1/10150
Dakle 1 sluaj od 10150 (pokuaja), odnosno, jednom u 10150
3. Vjerovatnoa da sve aminokiseline budu spojene sa "peptidnim vezama:
Aminokiseline mogu se kombinirati meusobno sa razliitim vrstama hemijskih veza. Da bi se
formirao upotrebljiv protein, sve aminokiseline u lancu moraju biti kombinirane sa specijalnom
hemijskom vezom zvanom "peptidna veza". Izraunato je da vjerovatnoa da se aminokiseline
spajaju bap sa peptidnom, a ne sa nekom drugom vrstom veze iznosi 50%. U odnosu na ovo:
-Vjerovatnoa da dvije aminokiseline budu spojene
peptidnom vezom = 1/2
-Vjerovatnoa da od 500 aminokiselina sve budu spojene
peptidnim vezama = 1/2499 = 1/10150
Dakle 1 sluaj u 10150 (pokuaja), odnosno, jednom u 10150
UKUPNA VJEROVATNOA= 1/10650 x 1/10150 x 1/10150 = 1/10950 = 1 sluaj od 10950 (pokuaja),
odnosno, jednom u 10950
Millerov eksperiment
Namjera Stanleya Millera je bila da postigne eksperimentalno otkrie pokazujui da su aminokiseline, gradivni elementi proteina, mogle postati sluajno na beivotnoj Zemlji milijardama
godina ranije.
U svom eksperimentu Miller je upotrijebio mjeavinu gasa za kakvu je pretpostavio da je postojala na prvobitnoj Zemlji (ali za koju je kasnije dokazano da je bila nerealna) sastavljenu od
amonijaka, metana, hidrogena i vodene pare. Budui da ovi gasovi ne bi reagirali jedni sa
drugima u prirodnim uvjetima, on je u ovaj milje uveo energetsku stimulaciju da bi otpoeo
reakciju meu njima. Pretpostavljajui da bi ova energija mogla doi od odbljesaka gromova u
primordijalnoj atmosferi, on je upotrijebio izvor umjetnog pranjenja elektriciteta da bi osigurao
potrebnu energiju.
Miller je kuhao ovu mjeavinu gasa na 100C u toku jedne sedmice i dodatno je ukljuio elek69

trinu struju. Na kraju sedmice Miller je analizirao hemikalije koje su se formirale na dnu posude i uoio da su stvorene 3 od 20 aminokiselina koje sainjavaju osnovne gradivne elemente
proteina.
Ovaj eksperiment je izazvao veliko uzbuenje meu evolucionistima i bio je promoviran kao izvanredan uspjeh. tavie, u stanju opojne euforije razliite publikacije su donijele naslove kao
"Miller stvara ivot". Meutim, sve molekule koje je Miller uspio nainiti bile su samo neke
anorganske molekule.
Ohrabreni ovim eksperimentom, evolucionisti su smjesta stali praviti nove scenarije. Stadiji koji
su slijedili iza aminokiselina bili su ubrzano pretpostavljani. Navodno su se aminokiseline kasnije ujedinile u odgovarajue nizove da bi igrom sluaja formirale proteine. Neki od ovih sluajno nastalih proteina postavili su se u strukture nalik na elijsku membranu koje su "nekako"
nastale i formirale primitivnu eliju. ]elije su se tokom vremena ujedinile i formirale ive organizme. Meutim, Millerov eksperiment nije bio nita drugo do prividan uspjeh i otada je bio
opovrgnut kao netaan iz mnotva aspekata.
Millerov eksperiment nije bio nita drugo do privid
Izgledalo je da je Millerov eksperiment dokazao da su se aminokiseline mogle same formirati
pod uvjetima koji su postojali na prvobitnoj Zemlji, meutim, imao je nedosljednosti u brojnim
aspektima. Evo tih nedosljednosti:
1. Koristei mehanizme tzv. "hladne reetke (zamke)" Miller je izolirao aminokiseline im bi one
bile formirane. Da nije tako radio, uvjeti u okolini u kojoj su se aminokiseline formirale smjesta
bi unitili ove molekule.
Bez sumnje, ova vrsta svjesnog mehanizma izoliranja nije postojala u prvobitnim uvjetima na
Zemlji. Bez ovakvog mehanizma, ak i ako bi neka aminokiselina i nastala, odmah bi bila
unitena. Hemiar Richard Bliss ovako je izrazio ovu kontradiktornost: "Zaista, bez ove hladne
reetke, hemijski produkti bili bi uniteni od strane elektrinog izvora."101
Ustvari, Miller u svom prethodnom eksperimentu nije mogao formirati niti jednu jedinu aminokiselinu koristei iste supstance, a bez mehanizma hladne reetke.
2. Prvobitna atmosferska okolina koju je Miller pokuao simulirati nije bila realna. 80-ih godina,
znanstvenici su se sloili na stajalitu da bi u ovoj umjetnoj okolini, umjesto metana i amonijaka, trebali postojati nitrogen i karbondioksid. Poslije dugog perioda utnje, sam Miller je takoer priznao da atmosferski uvjeti koje je on koristio u svom eksperimentu nisu bili realni.102
A zbog ega je onda Miller insistirao na ovim gasovima Odgovor je jednostavan: bez amonija
bilo je nemogue prizvesti aminokiseline. Kevin Mc Kean govori o ovome u lanku objavljenom
u magazinu Discover:
"Miller i Urey imitirali su prvobitnu atmosferu Zemlje sa mjeavinom metana i amonija. Prema
njima, Zemlja je bila prava homogena mjeavina metala, stijena i leda. Meutim, iz posljednjih
studija se razumije da je Zemlja bila veoma vrela u to vrijeme i da je bila sastavljena od rastopljenog nikla i eljeza. Zbog toga, hemijska atmosfera tog vremena trebala bi biti formirana
uglavnom od nitrogena (N2), karbondioksida (CO2) i vodene pare (H2O). Meutim, sve ovo, za
razliku od metana i amonija nije pogodno za formiranje organskih molekula."103
Ameriki znanstvenik J. P. Ferris i C. T. Chen ponovili su Stanley-Millerov eksperiment pod atmosferskim uvjetima koji su sadravali karbondioksid, hidrogen, nitrogen i vodenu paru, i nisu
bili u stanju proizvesti niti jednu jedinu aminokiselinu.104
3. Jo jedna vana stvar koja ponitava Millerov eksperiment je to da je u atmosferi, u vrijeme
kada se smatralo da su se aminokiseline trebale formirati, bilo dovoljno kisika da ih sve uniti.
Ova injenica koju je Miller previdio je otkrivena pomou tragova oksidiranog eljeza i uranija
naenih u stijenama ija je starost procijenjena na 3,5 milijarde godina.105
Postoje i drugi pokazatelji koji govore da je koliina kisika u tom stadiju bila mnogo vea nego
to su poetno evolucionisti tvrdili. Studije takoer pokazuju da je u to vrijeme koliina ultraljubiastog zraenja kojemu je Zemlja bila izloena bila deset hiljada puta vea nego to su
evolucionisti procijenili. Ovo intenzivno ultraljubiasto zraenje bi neizbjeno oslobodilo kisik,
razlaui vodenu paru i karbondioksid u atmosferi.
Ova situacija potpuno ponitava Millerov eksperiment u kojemu je kisik bio potpuno zanemaren.
Ukoliko bi kisik bio upotrijebljen u eksperimentu, metan bi se razloio na karbondioksid i vodu,
a amonijak bi bio razloen na nitrogen i vodu. Na drugoj strani, u okoliu gdje kisik ne postoji
ne bi bilo ni ozonskog sloja, i zbog toga bi aminokiseline odmah bile unitene, budui da bi bile
70

izloene veoma jakim ultraljubiastim zrakama bez zatite ozonskog sloja. Drugim rijeima, sa
ili bez kiseonika u prvobitnom svijetu, rezultat bi bio: okolina destruktivna za aminokiseline.
4. Na kraju Millerovog eksperimenta formirane su mnoge aminokiseline sa osobinama kodljivim za strukturu i funkciju ivih tvari. Ako aminokiseline ne bi bile izolirane i ako bi bile
ostavljene u istom okoliu sa ovim hemikalijama, njihovo unitenje ili transformiranje u drugaije spojeve, kroz hemijske reakcije, bilo bi neizbjeno.
tavie, na kraju ovog eksperimenta bio je formiran veliki broj "desnorukih" aminokiselina.106
Postojanje ovih aminokiselina pobilo je teoriju ak unutar njenog vlastitog rezoniranja, zato to
su desnoruke aminokiseline od onih aminokiselina koje ne mogu funkcionirati u sastavu ivih
organizama. Da zakljuimo: okolnosti, u kojima su formirane aminokiseline u Millerovom
eksperimentu, nisu bile prikladne za ivot. Uistinu, ovaj medij dobio je oblik jedne kisele
mjeavine koja unitava i oksidira korisne molekule koji su nastali.
Postoji jedna konkretna istina na koju sve ove injenice upuuju: Za Millerov eksperiment ne
moe se tvrditi da je dokazao da su ive tvari formirane sluajno pod prvobitnim uvjetima na
Zemlji. Cijeli eksperiment nije nita vie do smisleni i kontrolisani laboratorijski eksperiment sa
svrhom da se proizvedu aminokiseline. Koliina i tipovi gasova koritenih u eksperimentu su
idealno podeeni da omogue nastanak aminokiselina.
Koliina energije kojom je sistem bio snabdjeven nije bila ni prevelika niti premalena, nego precizno podeena da omogui da se potrebna reakcija desi. Eksperimentalna aparatura bila je
izolirana tako da ne dozvoli prodor bilo kakve tetne, destruktivne supstance ili bilo kojeg
drugog elementa koji bi sprijeio formiranje aminokiselina koje su bile pogodne (za teoriju
evolucije) da budu prisutne u prvobitnim uvjetima na Zemlji. Nijedan element, mineral ili sastojak koji su bili prisutni u prvobitnim uvjetima na Zemlji i koji su bili podesni da promijene tok
reakcije, nisu bili ukljueni u eksperiment. Kisik, koji bi sprijeio formiranje aminokiselina zbog
oksidacije, samo je jedan od ovih destruktivnih elemenata. ak i pod idealnim laboratorijskim
uvjetima, nemogue je proizvedene aminokiseline sauvati i izbjei njihovo unitenje bez mehanizma "hladne reetke".
Ustvari, ovim eksperimentom sami evolucionisti su pobili evoluciju, jer ako eksperiment ita
dokazuje, to je da aminokiseline mogu biti proizvedene samo u kontroliranim laboratorijskim
uvjetima, gdje su svi uvjeti specijalno dizajnirani svjesnom intervencijom. To jest, sila koja dovodi do ivota ne ini to nesvjesnim sluajem, nego radije svjesnom kreacijom - stvaranjem.
Razlog zbog kojega evolucionisti ne prihvataju ovu evidentnu realnost je njihovo slijepo pristajanje uz predrasude koje su totalno neznanstvene. to je dosta interesantno, Harold Urey, koji
je, sa Stanleyem Millerom, organizirao Millerov eksperiment je, u aktualnom kontekstu, priznao
slijedeu injenicu:
"Svi mi koji smo prouavali porijeklo ivota, nali smo da to vie gledamo u "ivot", sve vie
osjeamo da je on previe sloen da bi evoluirao bilo gdje. Mi svi vjerujemo, kao stvar vjere, da
je ivot na ovoj planeti evoluirao iz neive tvari. Samo zbog toga to je njegova sloenost toliko
velika, nama je teko zamisliti da se tako i zbilo."107
Prvobitna atmosfera svijeta i proteini
Uprkos svim nedosljednostima koje smo naprijed naveli, evolucionisti se jo uvijek pozivaju na
Millerov eksperiment da bi izbjegli pitanje kako su se aminokiseline same od sebe formirale u
prvobitnoj atmosferi. ak i danas oni nastavljaju varati ljude pretvarajui se da je problem rijeen sa ovim varljivim eksperimentom.
Meutim, da bi objasnili drugi stadij porijekla ivota, evolucionisti su se susreli sa neuporedivo
veim problemom nego to je to formiranje aminokiselina: "proteini", tj. gradivni blokovi ivota,
sastavljeni su od hiljada razliitih aminokiselina sjedinjenih meusobno u tano odreenom
poretku.
Tvrditi da su se proteini formirali sluajno pod prirodnim uvjetima mnogo je vie nerealno i
nerazumno nego tvrditi da su se aminokiseline formirale sluajno. Na prethodnim stranicama
smo pomou rauna vjerovatnoe prouavali matematiku (ne)mogunost za sluajno ujedinjenje aminokiselina u odgovarajuem redoslijedu - za njihovo potonje formiranje proteina. Sada
emo ispitati (ne)mogunost formiranja proteina (u sluajnim hemijskim reakcijama), u pogledu prvobitnih uvjeta na Zemlji.
Sinteza proteina nije mogua u vodi
Kada se kombiniraju da bi formirale proteine, aminokiseline meusobno formiraju jednu speci71

jalnu vrstu veze - "peptidnu vezu". Prilikom formiranja ove veze oslobaa se jedna molekula
vode.
Ova injenica definitivno pobija evolucionistiko objanjenje da je prvobitni ivot potekao u
vodi, budui da prema Le Chatelier Principle (ateljeovom principu) u hemiji nije mogue da se
reakcija u kojoj se oslobaa voda (reakcija kondenzacije) odigra u vodenoj sredini. Odigravanje
ovakve vrste reakcije u vodenom okoliu "ima najmanju vjerovatnou da se desi" od svih hemijskih reakcija.
Stoga, okeani, za koje se tvrdilo da su mjesto gdje je ivot poeo i gdje su postale prve aminokiseline, definitivno nisu pogodna okolina gdje bi aminokiseline formirale proteine. Sa druge
strane, bilo bi iracionalno za evolucioniste da promijene miljenje i da tvrde da je ivot otpoeo
na kopnu zato to su mora i okeani jedina mjesta gdje su aminokiseline mogle biti zatiene od
ultraaljubiastog zraenja. Na kopnu, oni bi bili razoreni zbog ultraljubiastog zraenja. Le Cahatelierov princip opovrgava tvrdnju o formiranju ivota u moru. Ovo je jo jedna dilema koja
se suprotstavlja evoluciji.
Jo jedan oajniki pokuaj: Foxov eksperiment
Izazvani gornjom dilemom, evolucionisti su poeli izmiljati nerealne scenarije da bi prevazili
ovaj "vodeni problem" koji apsolutno pobija njihove teorije. Sydney Fox bio je jedan od najpoznatijih meu ovim istraivaima. Da bi rijeio ovaj problem, Fox je izloio slijedeu teoriju.
Prema njemu, mora da su, nakon formiranja u prvobitnim okeanima, prve aminokiseline bile
povuene na neke litice blizu vulkana. Mora da se voda, sadrana u ovoj mjeavini koja je
ukljuivala aminokiseline prisutne na liticama, isparila kada se temperatura povisila iznad take
kljuanja. Tako su se aminokiseline, koje su bile "isuene", mogle kombinirati da bi formirale
proteine.
Meutim ovo "komplicirano" rjeenje nije priznato od strane mnogih, jednostavno zato to aminokiseline ne bi mogle izdrati tako visoke temperature. Istraivanje potvruje da bi aminokiseline smjesta bile unitene na tako visokim temperaturama.
Ali, Fox nije odustao. On je kombinirao proiene aminokiseline u laboratoriji "pod vrlo posebnim uvjetima" zagrijavajui ih u suhoj okolini. Aminokiseline su se kombinirale, ali jo uvijek
nisu bili dobiveni proteini. Ustvari, ono to je on dobio bile su jednostavne, neureene ome
aminokiselina, namjerno kombinirane jedne sa drugima, i koje su bile daleko od toga da podsjeaju na bilo koji protein koji izgrauje iva bia. tavie, kada bi Fox drao ove aminokiseline
na stalnoj temperaturi, tada bi ove neupotrebljive ome aminokiselina takoer bile dezintegrirane.108
Druga stvar koja ponitava eksperiment je to to Fox nije koristio neupotrebljive zavrne produkte dobivene u Millerovom eksperimentu, nego iste aminokiseline iz ivih organizama. Meutim, ovaj eksperiment, koji je pretendirao da bude nastavak Millerovog eksperimenta, morao
je krenuti od rezultata koje je postigao Miller. A, ipak, ni Fox, a niti bilo koji drugi istraiva,
nisu upotrijebili beskorisne aminokiseline koje je proizveo Miller.109
Foxov eksperiment nije primljen pozitivno ak ni u evolucionistikim krugovima zato to je bilo
jasno da se besmisleni aminokiselinski lanci (proteinoidi), koje je on dobio, ne bi mogli formirati
u prirodnim uvjetima. tavie, proteini - osnovne jedinice ivota, jo uvijek ne bi mogli biti proizvedeni. Problem porijekla proteina jo uvijek ostaje nerijeen. U jednom lanku u popularnom
znanstvenom asopisu iz 70-ih, Chemical Engineering News, Foxov eksperiment je spomenut
ovako:
"Sydney Fox i drugi istraivai uspjeli su da ujedine aminokiseline u oblik 'proteinoida' koristei
veoma posebne tehnike zagrijavanja pod uvjetima koji ustvari nikako nisu ni postojali u prvobitnim stadijima Zemlje. Takoer, oni nikako nisu slini vrlo pravilnim proteinima prisutnim u
ivim biima. Oni nisu nita drugo do beskorisne, nepravilne mrlje. Istina je da bi one definitivno bile unitene, ak i ako su ovakve molekule bile formirane u ranim stadijima."110
Ustvari, proteinoidi koje je Fox proizveo bili su, i u grai i u funkciji, potpuno drugaiji od
pravih proteina. Razlika izmeu proteina i "proteinoida" bila je velika kao razlika izmeu
opreme visoke tehnologije i gomile sirovog, neobraenog materijala.
Nadalje, nije bilo anse ak i za ove iregularne aminokiselinske lance da preive u prvobitnoj
atmosferi. tetni i destruktivni fiziki i hemijski efekti, uzrokovani jakom izloenou ultraljubiastom zraenju, i nestabilni prirodni uvjeti, uzrokovali bi da se ovi proteinoidi dezintegriu.
Zbog Le Chatelierovog principa bilo je nemogue da se aminokiseline kombiniraju pod vodom,
gdje ultraljubiasti zraci ne dopiru do njih. S obzirom na ovo, ideja da su proteinoidi osnova
ivota konano je izgubila podrku meu znanstvenicima.

72

udesna molekula: DNA

Naa ispitivanja na molekularnom nivou do sada su pokazala da formiranje aminokiselina uope
nije bilo rasvijetljeno od strane evolucionista. Formiranje proteina je misterija za sebe i, jo k
tome, problem nije ogranien samo na aminokiseline i proteine: oni su samo poetak. Pored
njih, savrena graa elije vodi evolucioniste u orsokak. Razlog je to to elija nije samo
gomila proteina koji se sastoje od aminokiselina, ona je jedan ivi mehanizam koji ima stotine
razvijenih sistema i koji je tako kompleksan da ini ovjeka nemonim da rijei njegovu misteriju. ak i da ostavimo te sloene sisteme po strani, evolucionisti su nemoni da objasne formiranje ak i samo osnovne jedinice elije.
Dok je teorija evolucije bila nemona da osigura razumno i dosljedno objanjenje za nastanak
molekula koje su osnova elijske strukture, razvitak u genetikoj znanosti i otkrie nukleinskih
kiselina (DNA i RNA) proizvelo je nove znaajne probleme za teoriju evolucije. Rad dvojice
znanstvenika, Jamesa Watsona i Francis Cricka, na DNA, lansirao je, 1955. godine, novu eru u
biologiji. Mnogi znanstvenici upravili su svoju panju ka genetici. Danas, nakon godina istraivanja, struktura DNA je otkrivena u velikoj mjeri.
Molekula zvana DNA koja je naena u jezgru svake od 100 triliona elija u naemu tijelu, sadri
kompletan konstrukcijski plan ljudskoga tijela. Informacije u vezi sa svim karakteristikama
jedne osobe, od fizike pojave do strukture unutranjih organa, zapisane su u DNA pomou
specijalnog ifrirajueg sistema. Informacije u DNA su ifrirane pomou redoslijeda etiri specijalne baze koje ine ovu molekulu. Ove baze su oznaene kao A, T, G, C prema poetnim
slovima njihovih imena. Sve strukturalne razlike meu ljudima ovise o varijacijama u redoslijedu ovih slova.
Ovo je jedna vrsta banke podataka sastavljenih od etiri slova.
Redoslijed ovih slova u DNA odreuje strukturu ljudskog bia do u najmanje detalje. Uz osobine
kao to su teina, oi, kosa i boja koe, DNA svake elije takoer sadri dizajn 206 kostiju, 600
miia, mreu 10.000 slunih miia, mreu od 2.000,000 optikih ivaca, 100 milijardi nervnih
elija i 100 triliona elija u tijelu. Ukoliko bismo pokuali zapisati informacije ifrirane u DNA,
tada bi to znailo da emo sastaviti biblioteku koja sadri 900 tomova enciklopedija, od kojih
svaka ima 500 stranica. Ova nevjerovatno velika koliina informacija je ifrirana u dijelovima
DNA koji se zovu "geni".
Moe li DNA nastati sluajno?
Na ovom mjestu postoji vaan detalj koji zasluuje panju. Greka u redoslijedu nukleotida koji
sainjavaju gene uinila bi te gene neupotrebljivim. Kada razmislimo o tome, tj. uzmemo u obzir da je u ljudskom tijelu 200.000 gena, postaje oiglednije koliko je nemogue da se milioni
nukleotida koji sainjavaju ove gene sluajno postave u pravilnom redoslijedu. Evolucionista biolog, Frank Salisbury, komentira ovu nevjerovatnou slijedeim rijeima:
"Jedan protein srednje veliine moe sadravati oko 300 aminokiselina. DNA gen koji ovo kontrolira imao bi oko 1000 nukleotida u svom lancu. Budui da postoje etiri vrste nukleotida u
DNA lancu, jedan lanac koji se sastoji od 1000 karika mogao bi postojati u 41.000 oblika. Koristei malo algebre (logaritme), moemo vidjeti da je 41.000 = 10600. Deset pomnoen samim
sobom 600 puta daje cifru koja se sastoji od 1 (jedinice) iza koje slijedi 600 nula! Ovaj broj je
potpuno iznad naeg shvaanja."111
Broj 41.000 je jednak 10600. Ovaj se dobiva dodavanjem 600 nula uz 1 (jedinicu). Poto desetka (10) sa 11 nula napisanih iza nje sainjava jedan trilion, onda cifra sa 600 nula stvarno
predstavlja broj koji je teko zamisliti. Nemogunost formiranja RNA i DNA sluajnim nagomilavanjem nukleotida je na slijedei nain izraeno od strane francuskog znanstvenika Paula Augera:
"Mi moramo otro razluiti dva stadija prilikom formiranja kompleksnih molekula
kao to su nukleotidi putem nasuminih hemijskih reakcija. (1) Proizvodnja nukleotida jedan po jedan, to je mogue, i (2) njihovo kombiniranje u vrlo posebne
nizove-redoslijede. Ovo drugo je apsolutno nemogue."112
ak je, nakon otkria DNA, i Francis Crick, koji je dugo godina vjerovao u teoriju
molekularne evolucije, priznao sam sebi da takva kompleksna molekula nije mogla
biti formirana sluajnou, spontano, kao rezultat evolutivnog procesa:
"Jedan poten ovjek, naoruan svim znanjem koje je nama danas dostupno, moe
jedino izjaviti da, u nekom smislu, nastanak ivota na momente izgleda gotovo kao neko
udo."113
Turski evolucionista profesor Ali Demirsoy bio je prisiljen da napravi slijedee priznanje o ovoj
temi:
73

"Ustvari, vjerovatnoa formiranja proteina i nukleinskih kiselina je neprocjenjivo mala. tavie,

ansa za pojavljivanje tano odreenih proteinskih lanaca je tako mala da se moe nazvati 'astronomski' malom."114
Ovdje se pojavljuje jedna veoma interesantna dilema: dok se DNA moe replicirati (kopirati,
umnoavati) jedino uz pomo nekih enzima koji su ustvari proteini, sinteza ovih enzima moe
biti realizirana jedino pomou informacija ifriranih u DNA. Poto oboje podjednako zavise
jedno od drugog, jedno je moralo postojati izvjesno vrijeme da bi moglo nastati drugo. Ameriki mikrobiolog Jacobson, komentira o ovoj temi:
"Uputstva za reprodukciju planova, za energiju i ekstrakciju dijelova postojee okoline, za rast
niza i za efektorski mehanizam prevoenja instrukcija u rast - sve je to, u isto vrijeme, moralo
biti prisutno u momentu kada je nastao ivot. Ova kombinacija dogaaja izgleda nemogue
nevjerovatna da bi se desila sluajno."115
Gornji citat je napisan dvije godine nakon objelodanjivanja strukture DNA od strane Jamesa
Watsona i Francisa Cricka. Ali, uprkos svom razvitku u znanosti, problem ostaje nerijeen za
evolucioniste.
Dva Njemaka znanstvenika, Junker i Scherer, objasnili su da sinteza svake od molekula (potrebnih za hemijsku evoluciju) zahtijeva posebne, tano odreene uvjete i da je vjerovatnoa
spajanja ovih materijala (koji imaju teoretski veoma razliite metode nastajanja) jednaka nuli:
"Do danas nije poznat nijedan eksperiment koji bi proizveo sve molekule neophodne za hemijsku evoluciju. Zbog toga je neophodno proizvesti razliite molekule na razliitim mjestima, pod
veoma pogodnim uvjetima i tada ih odnijeti na drugo mjesto gdje e meusobno reagirati,
titei ih tako od tetnih utjecaja kao to su hidroliza i fotoliza."116
Ukratko, teorija evolucije nije u stanju dokazati bilo koji od evolutivnih stadija koji su se
navodno desili na molekularnom nivou. Prije nego to osigurava odgovore ovakvim pitanjima,
progres znanosti ini ih jo sloenijim i sve vie nerazmrsivim.
Dosta interesantno, evolucionisti vjeruju u sve ove nemogue scenarije kao da su oni
znanstvene injenice. Poto su oni uvjetovani-automatizirani tako da ne priznaju stvaranje, oni
nemaju drugog izbora nego da vjeruju u nemogue. Jedan uveni biolog iz Austrije, Michael
Denton, govori o ovome u svojoj knjizi Evolucija: Jedna teorija koja je u krizi:
"Za skeptika je prijedlog da su genetski programi viih organizama (koji se sastoje od neto
blizu 1000 miliona bita informacija, koji su jednaki redoslijedu slova u maloj biblioteci od hiljadu tomova, i koji su sadrani u ifriranom obliku u vidu bezbrojnih hiljada kompliciranih algoritama koji kontroliraju, specificiraju i upravljaju rastom i razvitkom milijardi i milijardi elija u
oblik jednog kompleksnog organizma) sastavljeni jednim isto sluajnim procesom, jednostavno
uvreda za razum. Ali, bez izraavanja bilo kakve sumnje, ta ideja se prihvata od strane nekog
darviniste!"117
Jo jedan uzaludni pokuaj evolucionista: "RNA svijet"
Otkrie iz 70-ih godina da su gasovi koji su nesumnjivo postojali u prvobitnoj atmosferi uinili
sintezu aminokiselina nemoguom bio je veliki amar za molekularnu evolucionu teoriju. Tada
je shvaeno da su "eksperimenti prvobitne atmosfere" evolucionista poput Millera, Foxa i Ponnamperuma bili nevaei. Zbog ovog razloga, 80-ih su izvreni novi evolucionistiki pokuaji.
Kao rezultat, promoviran je scenario "RNA svijeta", po kojem proteini nisu bili ti koji su prvi
formirani, nego RNA molekule koje su sadravale informacije o proteinima.
Prema ovom scenariju, predloenom 1986. godine od strane Waltera Gilberta, hemiara sa
Harwarda, prije vie milijardi godina sluajno je nastala jedna RNA molekula koja se nekako
uspjela samoreplicirati. Tada je ova RNA molekula, potaknuta od vanjskih efekata, poela proizvoditi proteine. Poslije toga, postalo je neophodno pohraniti ovu informaciju u drugu molekulu
i nekako se pojavila DNA molekula.
Budui da je u svakom pojedinom stadiju izgraen od lanaca nemogunosti, ovaj teko zamislivi
scenario je, prije nego to je osigurao bilo kakvo objanjanje porijekla ivota, samo uveao
problem i donio mnoga teko razmrsiva pitanja:
1. Kada je nemogue objasniti sluajno formiranje ak samo jednog nukleotida koji sainjava
RNA, kako onda ovi imaginarni nukleotidi mogu formirati RNA spajajui se meusobno u pogodnom redoslijedu Evolucionista - biolog John Horgan, priznaje nemogunost sluajnog formiranja RNA slijedeim rijeima:
"Pojavilo se jo vie problema, poto su istraivai nastavili poblie ispitivati koncept 'RNA - svijet'. Kako je RNA nastala na samom poetku RNA i njene komponente je teko sintetizirati u
laboratoriju pod najboljim uvjetima, a kamoli pod onakvim kakvi su prvobitno vladali na Zem74

lji."118
2. ak i da pretpostavimo da je RNA formirana sluajno, kako je ova RNA - napravljena od jednostavnog nukleotidnog lanca, mogla odluiti da samu sebe replicira i sa kakvim mehanizmom
bi mogla izvesti ovaj samoreplicirajui proces Gdje je nala nukleotide koje je iskoristila za
samorepliciranje ak su i evolucionisti - mikrobiolozi, Gerald Joyce i Leslie Orgel, izrazili
beznadenost ove situacije u njihovoj knjizi pod naslovom U RNA svijetu.119
3. ak i ako pretpostavimo da je postojala samoreplicirajua RNA u prvobitnom svijetu i da su
brojne aminokiseline svih tipova, spremne da ih RNA upotrijebi, bile dostupne i da su se sve
ove nemogunosti nekako odigrale, situacija jo uvijek ne vodi ka formiranju ak niti jednog
jedinog proteina. To je zato to RNA jedino posjeduje infomaciju koja se tie strukture proteina,
a aminokiseline su, sa druge strane, samo sirovinski materijali. Pored svega toga, nije postojao
mehanizam za proizvodnju proteina. Smatranje postojanja RNA dovoljnim za proizvodnju proteina je toliko besmisleno kao i oekivati da se jedan automobil samostalno sklopi i proizvede
pomou jednostavnog bacanja njegovog dizajna nacrtanog na papiru na hiljade njegovih nagomilanih dijelova. I u ovom sluaju proizvodnja je upitna, budui da niti fabrika, a niti radnici
nisu ukljueni u proces.
Jedan protein se proizvodi u ribozomalnoj fabrici uz pomo mnogobrojnih enzima i kao rezultat
ekstremno kompleksnog procesa unutar elije. Ribozom je jedna kompleksna elijska organela
izgraena od proteina. Zbog toga, ova situacija iznosi jo jednu nerazumnu pretpostavku tj. da
bi takoer ribozomi trebali nastati sluajno, u isto vrijeme. ak i nobelovac Jacques Monod, koji
je jedan od najfanatinijih branitelja evolucije, objanjava da sinteza proteina nikako ne moe
toliko biti potcijenjena, tj. ne moe se smatrati da ovisi samo o informacijama u nukleinskim
kiselinama:
"ifra je beznaajna ako se ne prevede. Mainerija za prevoenje kod dananjih elija sastoji se
od najmanje 50 makromolekularnih komponenti koje su i same ifrirane u DNA. ifra ne moe
biti prevedena drugaije osim uz pomo produkata samog prevoenja. To je moderni izraz za
izreku: Omne vivum ex ovo (Sve ivo iz jajeta). Kada i kako je ovaj krug postao zatvoren To
je isuvie teko zamisliti."120
Kako je jedan RNA lanac u prvobitnom svijetu mogao poduzeti takve odluke i koje je metode
mogao uposliti da realizira proizvodnju proteina, a da pri tome sam preduzima posao koji
obino izvrava pedeset specijaliziranih partikula Evolucionisti nemaju odgovore na ova pitanja.
Dr. Leslie Orgel, jedan od saradnika Stanleya Millera i Francisa Cricka sa Univerziteta San Diego
u Kaliforniji, koristi termin "scenario" za mogunost "zapoinjanja ivota kroz RNA svijet". U
lanku naslovljenom kao "Porijeklo ivota", objavljenom u American Scientist oktobra 1994.
Orgel je opisao kakvu vrstu karakteristika ova RNA je trebala imati i kako je ovo bilo nemogue:
"Ovaj scenario mogao se dogoditi, ali mi dodajemo - jedino ako su prebiotine RNA imale dvije
osobine koje nisu evidentne danas: kapacitet da se replicira bez proteina i sposobnost da katalizira svaki korak sinteze proteina."121
Kao to bi trebalo biti jasno, oekivati ova dva kompleksna i ekstremno neophodna procesa od
molekule RNA, mogue je jedino uz pomo snage mate i gledita koje imaju evolucionisti.
Konkretne znanstvene injenice, sa druge strane, eksplicitno govore da je teza o "RNA svijetu",
koja predstavlja novi model sluajnog formiranja ivota, podjednako nevjerovatna bajka.
ivot je jedan koncept koji je daleko iznad obine gomile molekula
Hajde da na trenutak zaboravimo sve ove nemogunosti i da pretpostavimo da je proteinska
molekula ipak formirana u najnepogodnijim uvjetima i u najnekontroliranijoj okolini kao to su
bili uvjeti na prvobitnoj Zemlji. Formiranje samo jednog proteina ne bi bilo dovoljno; ovaj protein morao bi strpljivo ekati hiljadama, a moda i milionima godina u ovoj nekontroliranoj okolini, bez popravljanja bilo kakvog oteenja, dok se ne formira druga molekula pored nje, sluajno i pod istim uvjetima. Morala bi ekati dok milioni korektnih i potrebnih proteina ne budu
formirani jedan pored drugog, u istim okolnostima, a sve to "sluajno". One koje su formirane
ranije morale su biti dovoljno strpljive da ekaju da druge budu formirane upravo do njih, a bez
da budu unitene, uprkos ultravioletnim zracima i grubim mehanikim djelovanjima.
Tada bi se ovi proteini u adekvatnom broju, svi potekli sa istog mjesta, trebali sakupiti i sloiti,
pravei znaajne - svrhovite kombinacije i formirajui elijske organele. Nijedan vanjski materijal, tetna molekula ili neiskoristivi proteinski lanac, "ne bi ih smjeli" ometati. Onda, ak i ako
75

bi se ove organele skupile na jedan ekstremno harmonian i kooperativan nain, unutar plana i
poretka, one bi morale uzeti neophodne enzime izvan njih samih (iz okoline) i postati pokrivene
sa membranom, s tim to bi prostor unutar nje morao biti ispunjen specijalnom tekuinom da bi
se pripremila okolina idealna za njih. E sada, ak i kad bi se svi ovi "visoko nevjerovatni"
dogaaji sluajno desili, da li bi ova gomila molekula postala iva
Odgovor je NE, zato to su istraivanja otkrila da puka kombinacija ovih materijala potrebnih za
ivot nije dovoljna da bi ivot i otpoeo.
ak i kada bi se svi potrebni proteini sakupili i stavili u pokusnu tubu, ovi napori ne bi rezultirali
proizvodnjom ive elije. Svi eksperimenti koji su izvedeni o ovoj temi pokazali su se neuspjenim. Sva promatranja i eksperimenti pokazuju da ivot moe potei samo iz ivota. Tvrdnja
da je ivot evoluirao iz neivih tvari, drugim rijeima, "abiogeneza" jedna je bajkovita pria
koja postoji jedino u snovima evolucionista i potpuno je u nesuglasju sa rezultatima svakog eksprimenta i promatranja.
S obzirom na ovo, prvi ivot na Zemlji mora da je potekao iz nekog drugog "ivota". A to je Allah, "Hayy" (ivi; Posjednik ivota). ivot moe otpoeti, trajati i zavriti se jedino Njegovom
voljom. to se tie evolucije, ne samo da nije u stanju objasniti kako je ivot poeo nego, takoer, nije u stanju objasniti kako su se formirali materijali neophodni za ivot i kako su se oni
sastavili.
Dizajn i sluajnost
U prethodnom poglavlju razmatrali smo koliko je nemogue sluajno formiranje ivota. Hajde
da opet, na momenat, prihvatimo ove nemogunosti. Hajde da pretpostavimo da se prije niza
miliona godina formirala jedna elija, da je "oivjela" stekavi sve to je neophodno za ivot.
Na ovoj taki evolucija opet kolabira. Jer, ak i da je ova elija postojala jedno vrijeme, ona bi
jednog dana umrla, a poslije njene smrti ne bi preostalo nita i sve bi se vratilo tamo gdje je i
poelo. Ovo je razlog zbog ega ova prva iva elija, ne posjedujui nikakvu genetsku informaciju, ne bi bila u stanju razmnoavati se i zapoeti novu generaciju. ivot bi se zavio sa njezinom smru.
Genetski sistem ne sastoji se samo od DNA. Slijedei faktori bi takoer trebali postojati u istoj
okolini: enzimi - da proitaju ifru na DNA , messenger (glasnik) RNA - koji bi trebao biti proizveden nakon itanja ove ifre, ribozomi - na koje e se ova messenger RNA postaviti prema
ovoj ifri i vezati radi proizvodnje, transfer RNA - da prenese aminokiseline do ribozoma da bi
bile upotrijebljene za proizvodnju i ekstremno komplicirani enzimi - da izvedu brojne intermedijarne procese. Takva okolina ne moe postojati nigdje drugo do samo u potpuno izoliranoj i
potpuno kontroliranoj okolini poput elije, gdje postoje sve neophodne sirovine i energetski resursi.
Kao rezultat, organska materija moe se samoreproducirati jedino ako postoji kao potpuno razvijena elija, sa svim svojim organelama i u prikladnoj okolini - gdje ona moe preivjeti,
izmjenjivati materijale i dobiti energiju iz svoga okruenja. Ovo znai da je prva elija na Zemlji
formirana "sva odjednom", sa svom svojom nevjerovatno kompleksnom graom.
Dakle, ako je jedna izuzetno kompleksna graa nastala sva odjednom, ta onda to
znai?
Hajde da postavimo ovo pitanje koristei se jednim primjerom. Hajde da, u pogledu njihove
kompleksnosti, uporedimo eliju sa jednim automobilom visoke tehnologije. (Ustvari, elija je
mnogo kompleksniji i razvijeniji sistem nego to je to automobil sa svojim motorom i sa svom
svojom tehnikom opremom.) Zapitajmo se sada: ta biste pomislili kada biste otputovali u
dubine veome guste ume i naili na najnoviji model automobila meu drveem Da li biste
pomislili da su se razliiti elementi u umi tokom miliona godina sasvim sluajno okupili i proizveli takvo vozilo Sav materijal koji sainjava automobil dobiven je od eljeza, plastike i gume,
dakle od zemlje ili njenih preraevina. Ali, da li bi vas ova injenica navela da pomislite da su
ovi materijali proizvedeni "sluajno" i da su se onda sastavili i proizveli auto
Bez sumnje, bilo ko sa zdravim razumom znao bi da je auto produkt svjesnog dizajnera, a to je
fabrika, i udio bi se ta taj auto radi ovdje, usred dungle. Iznenadno stvaranje jedne kompleksne strukture, u potpunom obliku i iz vedra neba, pokazuje da je ona stvorena od strane
svjesnog uzroka-sile. Jedan kompleksni sistem kao to je elija, bez sumnje, kreiran od strane
vie - nadmone volje i mudrosti. Drugim rijeima, ona je nastala kao Allahova kreacija-djelo.
76

Vjerujui da isti sluaj moe proizvesti perfektan dizajn, evolucionisti su preli granice razuma
i znanosti. Jedan od iskrenih autoriteta na ovom polju je uveni francuski zoolog Pierre Grasse,
bivi predsjednik Francuske akademije znanosti. Grasse je materijalist, ali on, ipak, priznaje da
je Darwinova teorija nemona da objasni ivot, te daje svoje gledite o logici "sluajnosti" koja
predstavlja kimu darvinizma:
"Podesna pojava mutacija, koje omoguavaju ivotinjama i biljkama da udovolje svojim potrebama, izgleda teka za vjerovanje. A, Darwinova teorija je, ipak, jo zahtjevnija: jedna jedina
biljka, jedna jedina ivotinja trebala bi hiljadama i hiljadama godina biti podloena korisnim
sluajnostima. Tako da bi uda trebala postati pravilo: dogaaji sa infitenzimalnom vjerovatnoom deavanja sa lahkoom bi se realizirali... Ne postoji zakon koji zabranjuje sanjarenja, ali se
znanost ne bi smjela preputati tome."123
Grasse je rezimirao ta koncept "sluajnosti" znai za evolucioniste: "...Sluajnost postaje
jedna vrsta boanstva koje se, pod platom ateizma, potajno oboava."124
Logini neuspjeh evolucionista je rezultat njihovog zatvaranja u svetilite koncepta sluajnosti.
U Kur'anu je napisano da su oni koji oboavaju druga bia, a ne Allaha, lieni razumijevanja:
"...Oni pameti imaju - a njima ne shvataju, oni oi imaju - a njima ne vide, oni ui imaju - a
njima ne uju; oni su kao stoka, ak i gori - oni su zaista nemarni." (Al-A'raf,179)
Darwinova formula!
Pored svih tehnikih dokaza sa kojima smo do sada imali posla, hajde da sada, na jednom
primjeru tako jednostavnom da ga mogu razumjeti ak i djeca, ispitamo kakvu to vrstu
praznovjerja posjeduju evolucionisti:
Evoluciona teorija tvrdi da je ivot stvoren sluajno. Prema ovoj tvrdnji, neorganski i nesvjesni
atomi sakupili su se i sastavili da bi formirali eliju, a tada su elije nekako formirale druga iva
bia, ukljuujui ovjeka. Hajde da razmislimo o tome. Kada sakupimo zajedno elemente koji
ine gradivne blokove ivota, kao to su karbon, fosfor, nitrogen, kalij... formirali smo samo
jednu obinu gomilu. Bez obzira kroz kakve tretmane ona prolazila, ova gomila atoma ne moe
formirati ak niti jedno jedino ivo bie. Hajde da formuliramo jedan "eksperiment" o ovoj temi
i hajde da, bez zvunih izjava, u ime evolucionista, ispitamo ta oni stvarno tvrde, pod imenom
"Darwinove formule":
Neka evolucionisti u velika burad stave mnotvo materija prisutnih u sastavu ivih bia, kao to
su fosfor, karbon, kisik, eljezo i magnezij. tavie, neka dodaju u ovu burad bilo koji materijal
koji ne postoji u normalnim uvjetima, ali koji oni smatraju neophodnim. Pustimo ih da dodaju u
ovu smjesu koliko god hoe aminokiselina koje nemaju mogunost formiranja pod prirodnim
uvjetima i koliko god ele proteina, od kojih samo jedan ima vjerovatnou formiranja 10950.
Dozvolimo im da ovu mjeavinu izloe eljenoj temperaturi i vlagi. Dozvolimo im da ovu
mjeavinu pobuuju kakvom god tehnologijom ele. Neka najistaknutije znanstvenike stave
pored ovih buradi. Neka ovi znanstvenici po redu ekaju pored ovih buradi milijardama i ak
trilionima godina. Neka se osjeaju slobodni da upotrijebe sve vrste uvjeta koje smatraju neophodnim za formiranje ovjeka. Bez obzira ta oni radili, oni ne mogu u ovim buradima proizvesti ovjeka. Oni ne mogu proizvesti irafe, lavove, pele, kanarince, konje, delfine, rue,
orhideje, ljiljane, karanfile, banane, narande, jabuke, datule, paradajz, dinje, lubenice,
smokve, masline, grejpfrut, breskve, paunove, fazane, viebojne leptirove, ili milione drugih
ivih bia kao to su ova. Doista, oni ne mogu nainiti niti jednu jedinu njihovu eliju.
Ukratko, nesvjesni atomi ne mogu formirati eliju jednostavnim sakupljanjem. Oni ne mogu
donijeti novu odluku i podijeliti se u dvije elije, a tada donijeti i druge odluke i kreirati profesore koji e prvo izumiti elektronski mikroskop, a onda pod tim mikroskopom ispitivati svoju
vlastitu elijsku grau. Materija je jedna nesvjesna, beivotna gomila, i postaje iva jedino sa
Allahovom nadmonom kreacijom.
Evoluciona teorija, koja tvrdi suprotno, totalna je zabluda potpuno oprena razumu. ak i malo
razmiljanja o tvrdnjama evolucionista otkriva ovu realnost, ba kao u gornjem primjeru.
Tehnologija u oku i uhu
Jo jedna tema koja ostaje neodgovorena od strane evolucione teorije je izvrstan kvalitet
opaanja u oku i uhu.
Prije nego to preemo na razmatranje o oku, hajde da ukratko odgovorimo na pitanje: "kako
mi vidimo". Zrake svjetlosti koje dolaze od objekta gledanja padaju obrnuto na retinu oka.
Ovdje se ove svjetlosne zrake pomou specijalnih elija pretvaraju u elektrine signale i oni idu
do jedne veoma male take u stranjem dijelu mozga, zvane centar vida. Ovi elektrini signali
se, nakon serije procesa, registriraju kao slika u ovom centru u mozgu. Imajui u vidu ovu
77

tehnologiju, hajde da malo razmiljamo.

Mozak je izoliran od svjetlosti. To znai da je unutar mozga neprekidni mrak i da svjetlo ne
dopire do mjesta gdje je mozak smjeten. Mjesto zvano centar vida je neprestano mrano
mjesto, gdje nikakva svjetlost nikada ne stie; to je moda najmranije mjesto za koje ste
ikada znali. Meutim, mi promatramo sjajan, jasan i svijetao svijet u ovoj najveoj tami.
Slika formirana u oku je tako otra i razgovjetna da je ak ni tehnologija XX stoljea ne moe
postii. Naprimjer, pogledajte u knjigu koju itate i svoje ruke sa kojima je drite, zatim podignite svoju glavu i pogledajte oko sebe. Da li ste ikada, na bilo kojem reproducentu, vidjeli tako
otru i razgovjetnu sliku kao to je ta
ak i najrazvijeniji televizijski ekrani, proizvedeni od strane najveih proizvoaa televizora u
svijetu, ne mogu vam osigurati tako perfektnu sliku. To je trodimenzionalna, kolor i izuzetno
vjerodostojna slika. Vie od 100 godina, hiljade ininjera pokuavali su postignuti ovu vjerodostojnost. Fabrike, sva mogua sredstva i svi preduvjeti su osigurani, obavljena su mnoga istraivanja, napravljeni mnogi planovi i nacrti u ovu svrhu. A opet, pogledajte u TV ekran i
knjigu koju drite u svojim rukama. Vidjet ete da postoji velika razlika u odnosu na ivu sliku
koju registrira vae oko. tavie, TV ekrani vam pokazuju dvodimenzionalnu sliku, dok sa
oima gledate jednu trodimenzionalnu perspektivu imajui osjeaj prostora-dubine. Kada paljivo pogledate, vidjet ete da postoji neka vrsta zamagljenosti na slici sa TV ekrana, a da li ima
ikakve zamagljenosti kada gledamo ivu sliku Sigurno da nema.
Tokom mnogo godina, desetine hiljada ininjera pokuavali su napraviti trodimenzionalni TV i
postii sliku kvalitete kao to oko neposredno registrira. Da, oni su napravili trodimenzionalni
televizijski sistem, ali nije mogue gledati ga bez stavljanja pomonih naoara, tavie, to je
samo umjetna trea dimenzija. Pozadina je mutnija, a prvi plan izgleda kao da je na papiru. Nikada nije bilo mogue proizvesti otru i razgovjetnu sliku kao kod oka. U oba sluaja, i kod
kamere i kod televizije, postoji gubitak kvaliteta slike.
Evolucionisti tvrde da je mehanizam produciranja ove otre i razgovjetne slike nastao sluajno.
Sada, ako bi vam neko rekao da je televizor u vaoj sobi nastao kao proizvod sluajnosti, da su
se svi njegovi atomi jednostavno sakupili, sastavili i napravili ovaj ureaj koji proizvodi sliku,
ta biste vi pomislili Kako atomi mogu uraditi ono to hiljade ljudi ne mogu
Gotovo jedno cijelo stoljee, desetine hiljada ininjera su istraivali i trudili se u laboratorijama
visoke tehnologije i u velikim inudstrijskim kompleksima koristei najnaprednije tehnoloke
ureaje i nisu bili u stanju uraditi nita vie od ovoga.
Ako jedan ureaj koji proizvodi primitivniju sliku nego oko nije mogao nastati sluajno, tada je
veoma oigledno da oko i slika viena okom nisu mogli nastati sluajno. Za to su potrebni
mnogo detaljniji i mudriji plan i nacrt od onog za TV. Plan i nacrt za sliku koja je otra i
razgovjetna kao ova, pripada Allahu, koji moe sve.
Ista situacija vrijedi za uho. Vanjsko uho kupi sve dostupne zvukove pomou une koljke i
usmjerava ih u srednje uho, srednje uho prenosi zvune vibracije pojaavajui ih; unutranje
uho alje ove vibracije u mozak prevodei ih u elektrine signale. Ba kao i sa okom, in
sluanja dovrava se u slunom centru u mozgu.
Situacija u oku takoer vrijedi i za uho. To jest, mozak je izoliran od zvukova ba kao i od
svjetla: unutra se ne proputa nijedan zvuk. Zbog toga, bez obzira kako je buno napolju, unutar mozga je potpuna tiina. Pored svega toga, u mozgu se opaaju najotriji zvukovi. U vaem
mozgu, koji je izoliran od zvuka, vi sluate orkestarske simfonije i ujete svu buku npr. na
mjestu gdje je guva. Meutim, ukoliko bi se u tom trenutku u vaem mozgu izmjerio zvuni
nivo, vidjelo bi se da u njemu vlada potpuna tiina.

Kada uporedimo oko i uho sa kamerama i zapisivaima zvuka, uoavamo da su oko i uho daleko
kompleksniji, funkcionalniji i savrpeniji nego ovi tehnolopki proizvodi.
78

Hajde da opet uporedimo visoki kvalitet i najviu tehnologiju prisutnu u uhu i mozgu sa
tehnologijom koju su proizvela ljudska bia. Kao i u sluaju sa slikom, decenije napora su bile
utroene u pokuajima da se zabiljei zvuk koji je vjeran originalu. Rezultat ovih napora su
zvuni rekorderi, HI-FI sistemi i sistemi za opaanje zvuka. Uprkos svoj ovoj tehnologiji i hiljadama ininjera i eksperata koji su radili na ovome, jo nije postignut aparat koji perfektno
biljei zvuk onako kako to ljudsko uho radi. Razmislite o HI-FI sistemima najvie kvalitete, proizvedenim od strane najveih kompanija u glazbenoj industriji. ak kada se zvuk snimi u ovim
ureajima, neto od toga biva izgubljeno. Ili, kada okrenete na HI-FI, vi uvijek ujete utei
zvuk prije nego muzika pone. A zvuk koji je produkt tehnologije ljudskog tijela je ekstremno
otar i jasan. Ljudsko uho nikada ne opaa zvuk udruen sa umeim zvukom ili sa atmosferskim smetnjama kao to to opaa Hi-Fi; uho prima zvuk upravo onakav kakav jeste, otar i
ist. To je bilo tako jo od stvaranja ovjeka.
Ukratko, tehnologija u naem tijelu je daleko superiornija od tehnologije koju je ovjeanstvo
proizvelo koristei svoje nagomilano znanje, iskustvo i mogunosti. Niko ne bi mogao rei da su
HI-FI i kamera nastali kao rezultat sluaja. Pa kako se onda moe tvrditi da su tehnologije koje
postoje u ljudskom tijelu, koje su ak superiornije od ovih, mogle nastati kao rezultat lanca sluajnosti zvanog evolucija
Evidentno je da su oko i uho i zaista svi drugi dijelovi ljudskog tijela, produkti jednog veoma
superiornog stvaranja. Ovo su kristalno jasni pokazatelji Allahove jedinstvenosti i nenadmanog
stvaranja, Njegovog vjenog znanja i moi.
Razlog to smo mi posebno pomenuli osjet vida i sluha ovdje je nesposobnost evolucionista da
razumiju znakove stvaranja, tako jasne i oite kao to su ovi. Ako jednog dana pitate nekog
evolucionistu da vam objasni kako to da su ovaj izvrsni dizajn i tehnologija u oku i uhu nastali
kao rezultat sluaja, vidjet ete da on nee biti u stanju dati vam bilo kakav razuman ili logian
odgovor. ak i Darwin, u svom pismu Asai Grayu od 3. aprila 1860., pie da ga "pomisao na
oko cijeloga zaledi" i priznaje beznadenost evolucionista u susretu sa izvanrednim dizajnom
ivih bia.125
Evolucionistike tvrdnje i stravno injenino stanje
Uprethodnim poglavljima ispitali smo nitavnost teorije evolucije u smislu fizikih dokaza
naenih u fosilima, kao i sa gledita molekularne biologije. U ovom poglavlju emo govoriti o
jednom broju biolokih fenomena i koncepata koji su od strane evolucionista predstavljeni kao
teoretski dokazi. Ove teme su posebno vane zato to one dokazuju da nema znanstvenih
nalaza koji podravaju evoluciju i to, ak, suprotno tome, otkrivaju stepen izvrtanja i prevare
kojima se koriste evolucionisti.
Nepremostive granice izmeu varijacija i vrsta
Varijacija je jedan termin koji se koristi u genetici, a odnosi se na dogaaj koji uzrokuje da individue ili grupe odreenog tipa neke vrste razviju razliite karakteristike od drugih tipova iste
vrste. Naprimjer, svi ljudi na Zemlji nose u osnovi iste genetske informacije, a ipak neki imaju
kose oi, neki crvenu kosu, neki imaju duge noseve, a neki kratke, ovisno o mjeri varijacionog
potencijala ove genetike informacije.
Evolucionisti uzimaju varijacije unutar jedne vrste kao dokaz za svoju teoriju. Meutim, varijacija ne predstavlja dokaz za evoluciju zato to varijacije nisu nita drugo do rezultat razliitih
kombinacija ve postojeih genetskih informacija i one ne dodaju nove karakteristike genetskim
informacijama.
Varijacija se uvijek odigrava unutar granica genetske informacije. U genetici, ova granica je
nazvana genetski bazen. Sve karakteristike prisutne u genetskom bazenu jedne vrste mogu
doi u obzir, mogu se ispoljiti usljed varijacije. Naprimjer, kao rezultat varijacije u jednoj reptilskoj vrsti mogu se pojaviti varijeteti koji imaju relativno due repove ili krae noge. Za oboje, i
za duge i za kratke noge, informacija ve postoji u genetskom bazenu reptila. Meutim, varijacije ne transformiraju reptile u ptice, dodajui im krila ili neke druge karakteristike, ili mijenjajui njihov metabolizam. Takve promjene zahtijevaju poveanje u genetikoj informaciji ivih
bia, to nikako nije mogue prilikom varijacija.
Darwin nije bio svjestan ove injenice kada je formulirao svoju teoriju. On je mislio da varijacijama nema granice. U lanku koji je napisao 1844. izjavio je da "mnogi autori pretpostavljaju
da postoji granica varijacijama u prirodi, iako ja nisam u stanju otkriti niti jednu injenicu na
kojoj ovo vjerovanje poiva".126 U Porijeklu vrsta on je naveo razliite primjere varijacija kao
najvaniji dokaz za svoju teoriju.
Naprimjer, prema Darwinu, uzgajivai ivotinja koji su sparili razliite varijetete stoke da bi dobili nove varijetete koji daju vie mlijeka, bili su na putu da ih na kraju transformiraju u jednu
drugaiju vrstu. Darwinova predstava o "neogranienoj varijaciji" najbolje se vidi u slijedeoj
79

reenici iz Porijekla vrsta:

"Ja ne vidim potekoe da jedna rasa medvjeda prirodnom selekcijom ne poprimi karakteristike
u skladu sa ivotom u vodi, da poprimi velika usta i da se, na kraju, preobrati u jednog ogromnog kita".127
Razlog to je Darwin naveo primjer koji ide isuvie daleko je posljedica primitivnog razumijevanja znanosti u njegovo doba. Od tada, u XX stoljeu, znanost je na osnovu rezultata
eksperimenata izvedenih na ivim biima postavila princip "genetske stabilnosti" (genetske homeostaze). Princip nalae da su svi pokuaji sparivanja koji su izvedeni da produciraju nove
varijacije bili neubjedljivi i da postoje striktne barijere izmeu razliitih vrsta ivih bia. Ovo
znai da je apsolutno nemogue da uzgajivai ivotinja pretvore stoku u drugaiju vrstu sparujui njezine razliite varijacije, kao to je postulirao Darwin.

DA LI SU KITOVI EVOLUIRALI IZ MEDVJEDA?

U Porijeklu vrsta Darwin je ustvrdio da su kitovi evoluirali iz medvjeda koji su pokupali plivati! Darwin je pogrepno pretpostavio da je
mogunost varijacije unutar vrsta
neograniena. Znanost XX stoljea je dokazala
da je ovaj evolucioni scenario samo produkt
mate.
Norman Machbet, koji je opovrgnuo darvinizam u svojoj knjizi Darwin Retried, izjavljuje:
"Sr problema je da li iva bia doista variraju u neogranienom opsegu Vrste su zauvijek
postojne. Mi smo svi uli o razoaranim uzgajivaima koji su izveli svoj rad do odreene take
jedino da bi uvidjeli da su se ivotinje i biljke vratile na mjesto sa koga su i pole. Uprkos
napornim pokuajima tokom dva ili tri stoljea, nikada nije bilo mogue proizvesti plavu ruu ili
crni tulipan".128
Luther Burbank, koji je smatran najkompetentnijim uzgajivaem ivot-injaisvih vremena, izrazio je ovu injenicu kada je rekao da "postoje granice moguem razvitku, a ove granice slijede
jedan zakon".129 Govorei o ovoj temi, Danski znanstvenik W. L. Johannsen prokomentirao je:
"Varijacije na koje su Darwin i Wallace stavili svoj naglasak ne mogu biti selektivno potisnute
preko odreene take, a to je, da jedna takva promjenjivost ne sadri tajnu "neogranienog odstupanja - udaljavanja."130
Otpornost na antibiotike i imunitet na DDT nisu dokazi u korist evolucije
Evolucionisti tvrde da su otpornost koju bakterije razvijaju protiv antibiotika i imunitet koji neki
insekti razvijaju na DDT (DDT - sredstvo za unitavanje gamadi, koje se po amerikom nainu
izgovaranja slova u abecedi izgovara di-di-ti, skraenica je od: dihlor-difenil-trihlormetil-metan;
to je bijela kristalna tvar slabog aromatskog mirisa koja se odlikuje svojstvom da je za bilje i
vie ivotinjske organizme sasvim nekodljiva, ali je za kukce jak ivani otrov; izumitelj vicarac Paul Mller 1939., Nobelovu nagradu dobio 1948. - op. E. I.) dokazi za evoluciju. Oni kau
da su ovo primjeri steene otpornosti i imuniteta koji su postignuti mutacijama to su se odigrale u ivim organizmima koji su bili izloeni ovim supstancama.
U oba sluaja, i u bakterija, i u insekata, ove karakteristike nisu osobine koje su bile postepeno
steene protiv DDT-ija ili antibiotika kao rezultat mutacija. Neke od varijacija ovih ivih bia
posjedovale su ove karakteristike prije nego je populacija kao cjelina bila izloena antibioticima
ili DDT-iju. Scientific American, premda je jedan pravi evolucionistiki asopis, donosi slijedee
priznanje u svom martovskom broju iz 1988.:
"Mnoge bakterije posjedovale su otpornosne gene ak i prije nego su komercijalni antibiotici
uli u upotrebu. Znanstvenici ne znaju tano zato su ovi geni bili razvijeni i odravani."131
Kao to se moe vidjeti, genetske informacije koje donose otpornost i koje su postojale prije
izlaganja antibioticima ne mogu biti objanjene od strane evolucionista i to dokazuje da je
tvrdnja njihove teorije lana.
injenica da su rezistentne bakterije bile prisutne godinama prije otkria antibiotika izraena je
u Medical Tribune, jednoj izvanrednoj znanstvenoj publikaciji, u decembarskom broju iz 1998.
80

godine. lanak se bavi jednim interesantnim dogaajem: u studiji koja je izvedena 1986., tijela
nekih mornara, koji su se razboljeli i umrli za vrijeme polarne ekspedicije 1845. godine, naena
su ouvana u ledu. U njihovim tijelima naeni su neki tipovi bakterija karakteristini za XIX
stoljee, a kada su testirani, istraivai su bili iznenaeni nalazima da su ove bakterije bile otporne na mnoge savremene antibiotike koji nisu bili proizvedeni sve do XX stoljea.132
U medicinskim krugovima je dobro znana injenica da je ova vrsta otpornosti bila prisutna u
mnogih populacija bakterija i prije otkria penicilina. Zbog toga je apsolutno obmanjivo smatrati ovu otpornost bakterija jednim evolucijskim razvitkom. Kako se onda odigrao proces takozvanog "bakterijskog sticanja imuniteta"
Otpornost bakterija na antibiotike
Bakterije imaju brojne varijacije unutar svojih tipova. Neke od ovih varijacija posjeduju genetsku informaciju da budu otporne na razliite lijekove, hemikalije ili neke druge supstance. Kada
se bakterije podvrgnu odreenom tipu lijeka, one bakterije koje nisu otporne na taj lijek bivaju
unitene, dok one koje su otporne preive i dobiju ansu da se jo razmnoavaju. Neotporne
bakterije uskoro nestaju iz populacije i bivaju zamijenjene onima koje su otporne, a koje se
tada brzo razmnoavaju. Na kraju, zavravamo sa bakterijskom kolonijom koja je sainjena
jedino od individua koje su otporne na odreeni antibiotik i, od tada pa nadalje, taj antibiotik
postaje neefikasan protiv ovog tipa bakterija. Kljuna stvar je da je bakterija jo uvijek ona ista
bakterija i da je vrsta jo uvijek ona ista.
Ovdje je vano istai da se, suprotno tvrdnjama evolucionista, nije odigrao evolucioni proces u
kojemu bi neotporne bakterije mutirale i prele u rod otpornih bakterija nakon to su bile
izloene antibioticima i tako stekle novu genetsku informaciju. Ono to se odigravalo je bila
eliminacija odreene varijacije bakterija iz ukupne populacije otpornih i neotpornih bakterija
koje su postojale od samoga poetka. Ovo ne znai pojavu nove vrste bakterija: to nije
"evolucija". Nasuprot tome, jedna ili vie postojeih varijacija je iezla, to je sasvim suprotan
proces, budui da je genetska informacija izgubljena.
Imunitet insekata na DDT
Jo jedan fenomen koji su evolucionisti nastojali iskriviti i ponuditi kao dokaz za evoluciju je
naizgled "steeni" imunitet insekata na DDT, koji smo spomenuli na poetku ovoga poglavlja.
Ovaj imunitet razvija se na isti nain kao bakterijska otpornost na antibiotike. Za imunitet na
DDT nikako se ne moe rei da je "steen" od strane pojedinih inividua populacije insekata.
Neki insekti ve su bili otporni na DDT. Nakon otkria DDT-ija, oni instekti koji su bili izloeni
ovoj hemikaliji, a nisu imali ovaj nasljedni imunitet, bili su eliminirani iz populacije, izumrli su.
Oni koji su bili imuni, a njih je od poetka bilo samo nekoliko u populaciji, vremenom su poveali brojnost. Najzad, cijela vrsta insekata postala je populacija iji su svi lanovi bili imuni.
Kada se to desilo, DDT je prestao biti efikasan protiv ove vrste insekata. Ovaj fenomen je openito, ali obmanjujue, bio smatran kao "sticanje imuniteta na DDT kod insekata".
Evolucionista, biolog Francisco Ayala priznaje ovu injenicu kazavi: "Genetske varijante potrebne za otpornost na najrazliitije vrste pesticida oito su bile prisutne u svakoj od populacija
izloenih ovim jedinjenjima napravljenim od strane ovjeka."133
Budui da su dobro svjesni da veina ljudi nema priliku uiti o mikrobiologiji ili provoditi istraivanja na tom polju, evolucionisti su se u ovom sluaju (rezistencije i imuniteta) posluili
istom obmanom. Oni stalno navode ove primjere kao vaan dokaz za evoluciju. Kako bi do
sada trebalo biti veoma jasno, niti rezistencija bakterija na antibiotike, a niti imunitet insekata
na DDT ne pruaju dokaze za evoluciju. Ono to oni pruaju, jesu dobri primjeri izvrtanja i metoda obmanjivanja kojima evolucionisti pribjegavaju u namjeri da opravdaju svoju teoriju.
Zabludu o degeneriranim (nepotrebnim) organima
Dugo vremena se koncept "nepotrebnih organa" uestalo pojavljivao u evolucionistikoj literaturi kao "dokaz" evolucije. Na kraju je taj koncept, kada je dokazano da je nevaei, sasvim
tiho ostavljen po strani. Ali neki evolucionisti jo uvijek vjeruju u njega i, s vremena na vrijeme, neko pokua promovirati "degenerirane organe" kao vaan dokaz evolucije.
Pojam "degenerirani organi" je prvi put upotrijebljen prije jednog stoljea. Kako bi rekli
evolucionisti, u tijelima nekih bia postoji jedan broj nefunkcionalnih organa. Ovi organi naslijeeni su od predaka i zbog toga to nisu bili koriteni, postepeno su postali "degenerirani"
Cijela pretpostavka je sasvim neznanstvena i potpuno je bazirana na nedostatnom znanju. Ovi
"nefunkcionalni organi" bili su, ustvari, organi ija "funkcija jo nije bila otkrivena". Najbolji po81

kazatelj ovoga je bilo postepeno, a ipak znatno smanjenje duge liste organa koje su evolucionisti drali za "degenerirane organe." S. R. Scadding, i sam evolucionista, sloio se sa ovom injenicom u lanku nazvanom "Mogu li degenerirani organi biti dokaz za evoluciju" objavljenom
u magazinu Evoluciona teorija:
"Budui da nije mogue nedvosmisleno identificirati beskorisne strukture i budui da struktura
argumenata koja je upotrebljena nije znanstveno punovana, zakljuio sam da "degenerirani
organi" ne osiguravaju neki poseban dokaz za teoriju evolucije."134
Lista degeneriranih organa koju je napravio njemaki anatom R. Wiedersheim 1985. godine,
sadravala je otprilike oko 100 organa, ukljuujui slijepo crijevo i trtinu kost. Sa napretkom
koji je napravila znanost, otkriveno je da ovi organi sa Wiedersheimove liste, ustvari, imaju vrlo
vane funkcije u tijelu. Naprimjer, otkriveno je da je slijepo crijevo, za koje se pretpostavljalo
da je degeneriran (nepotreban) organ, ustvari, limfoidni organ koji se bori protiv infekcije u tijelu. Ova injenica je postala jasna 1997. godine: "Drugi tjelesni organi i tkiva - timus, jetra,
slezena, slijepo crijevo, kotana sr, i male nakupine limfnog tkiva, kao to su krajnici u grlu i
Peyerove ploe u tankom crijevu - takoer su dio limfnog sistema. Oni, takoer, pomau tijelu
u borbi protiv infekcije."135
Takoer je otkriveno da krajnici, koji su bili ukljueni u istu listu degeneriranih organa, imaju
znaajnu ulogu u zatiti grla od infekcije, pogotovo do doba adolescencije. Pronaeno je da
trtina kost, koja se nalazi na donjem kraju kimenog stuba, podrava kosti oko zdjelice i da je
ona taka konvergencije nekih malih miia. U godinama koje su slijedile shvatilo se da timus
podstie odbrambeni sistem u ljudskom tijelu aktivirajui T-elije, da epifiza brine o luenju
nekih vanih hormona, da je titna lijezda efikasna u osiguravanju stalnog rasta beba i djece i
da hipofiza kontrolira korektno funkcioniranje mnogih hormonalnih lijezda. Svi oni su jednom
bili smatrani degeneriranim organima. Polumjeseasti nabor u oku, koji je smatran degeneriranim organom od strane Darwina, ima, ustvari, funkciju ienja i podmazivanja onih vjea.
Postojala je jedna veoma vana logika greka u evolucionistikoj tvrdnji o degeneriranim organima. Kao to je upravo objanjeno, tvrdnja evolucionista bila je da su degenerirani organi
naslijeeni od predaka. Meutim, neki od navodno "degeneriranih" organa, nisu naeni u ivim
vrstama za koje se tvrdilo da su preci ljudskih bia! Naprimjer, slijepo crijevo ne postoji u nekih
majmunskih vrsta za koje se govorilo da su preci ovjeka. uveni biolog H. Enoch, koji je
uputio izazov teoriji degeneriranih organa, izrazio je ovu logiku greku slijedeim rijeima:
"Majmuni posjeduju slijepo crijevo, dok ga njihovi manje napredni roaci, nii majmuni, ne posjeduju. Slijepo crijevo se opet pojavljuje kod sisara vie grae, kao to je oposum. Kako ovo
evolucionisti mogu objasniti"136
Jednostavno reeno, scenario degeneriranih organa, promoviran od strane evolucionista, sadri
izvjestan broj ozbiljnih logikih defekata i taj scenario je, u svakom sluaju, dokazan kao
znanstveno laan. Ne postoji nijedan naslijeeni degenerirani organ u ljudskom tijelu budui da
ljudska bia nisu, kao rezultat sluaja, evoluirala iz drugih bia, nego su stvorena u svojoj sadanjoj, kompletnoj i perfektnoj formi.
Slinost kod ivih bia ne moe biti dokaz za evoluciju
Slinosti u grai meu razliitim vrstama u biologiji nazivaju se "homologija". Evolucionisti pokuavaju predstaviti ove slinosti kao dokaz za evoluciju.
Darwin je mislio da su bia sa slinim (homolognim) organima imala evolucionu povezanost i da
ovi organi moraju biti naslijeeni od zajednikog pretka. S obzirom da i golubovi i orlovi imaju
krila, oni, a i sve ostale ptice sa krilima, prema njegovoj tvrdnji, evoluirali su iz jednog zajednikog pretka.
Homologija je varljiv argument postavljen jedino na bazi pojavne fizike slinosti i niemu
drugom. Ovaj argument nikada nije bio provjeren niti na jednom jedinom konkretnom otkriu u
svim ovim godinama jo od Darwinovog doba. Niko ni u jednom sloju zemlje nije pronaao fosil
imaginarnog zajednikog pretka, bia sa homolognim strukturama. tavie, injenice koje emo
sada navesti jasno pokazuju da homologija ne osigurava dokaz da se evolucija dogodila:
1. Naeni su slini organi u biima potpuno razliitih vrsta, meu kojima evolucionisti nisu u
mogunosti uspostaviti bilo kakvu vrstu evolucionog odnosa.
2. Genetske ifre nekih bia koja imaju sline organe potpuno su razliite.
3. Embrioloki razvitak slinih organa u razliitih bia je potpuno drugaiji.
Da sada ispitamo svaku od ovih taaka, jednu po jednu.

82

Slini organi u potpuno razliitih ivih vrsta

Postoji jedan broj slinih organa koji posjeduju razliite vrste, a meu kojima evolucionisti ne
mogu ustanoviti bilo kakvu vrstu evolucione povezanosti. Krila su jedan primjer. Pored ptica,
krila nalazimo i u slijepih mieva, koji su sisari, i u insekata, i ak u nekih dinosaura, koji su
izumrli reptili. Niko od evolucionista nije uspostavio povezanost ili srodstvo izmeu ove etiri
razliite klase ivotinja.
Jo jedan upadljiv primjer je zauujua slinost i strukturalna istovjetnost pronaena u oima
razliitih bia. Naprimjer, hobotnica i ovjek su dvije ekstremno razliite vrste meu kojima nije
mogue uspostaviti nikakvu evolucionu srodnost, a ipak su oi, i kod jednog i kod drugog,
veoma mnogo sline u pogledu njihove grae i funkcije. ak niti evolucionisti ne tvrde da su
ovjek i hobotnica imali zajednikog pretka na raun njihovih slinih oiju. Ovi i brojni drugi
primjeri potvruju da evolucionistika tvrdnja da "slini organi dokazuju da su ive vrste evoluirale iz njihovog zajednikog pretka" nema znanstvenu osnovu.
Ustvari, slini organi trebali bi izazvati veliku zbunjenost kod evolucionista. Priznanja uvenog
evolucioniste Franka Salysburyja izreena u njegovom osvrtu o temi "kako se desilo da ekstremno razliite vrste imaju vrlo sline oi", naglaavaju orsokak homologije:
"ak se takav organ, koji je kompleksan kao to je oko, pojavio nekoliko puta, naprimjer kod
lignje, kimenjaka i zglavakara. Za sintetiku (neodarvinistiku) teoriju dovoljan problem predstavljalo je objanjenje za sluajni postanak tog organa samo jednom, ali mi se zavrti u glavi
od pomisli na njihovo odvojeno pojavljivanje kod nekoliko razliitih bia."137
Genetski i embrioloki orsokak homologije
Da bi evolucionistiku tvrdnju, koja se tie njihovih stavova o pitanju homologije, uzeli ozbiljno,
prije svega slini (homologni) organi u razliitih bia trebali bi, u isto vrijeme, biti ifrirani sa
slinim (homolognim) DNA iframa. Meutim, oni to nisu. U veini sluajeva genetsko ifriranje
je sasvim razliito. tavie, sline genetske ifre u DNA molekulama razliitih bia esto su
povezane sa veoma razliitim organima.
Michael Denton, australijski profesor biohemije, u svojoj knjizi Evolucija: Teorija koja je u krizi
opisuje genetski orokak evolucionistike interpretacije homologije: "Temelji evolucije su
vjerovatno najozbiljnije uzdrmani kada se ustanovilo da su, naizgled, homologne strukture
esto specificirane sa nehomolognim genetikim sistemima. "138
Pored toga, da bi tvrdnja o homologiji bila smatrana valjanom, onda bi embrioloki razvoj (razvojni stadiji u jajetu ili maternici) u vrste sa homolognim organima trebao biti paralelan jedan
drugom. Ustvari, embrioloki razvoj takvih organa je potpuno drugaiji u svakoj ivoj vrsti.
Da zakljuimo. Moemo rei da su genetska i embrioloka istraivanja dokazala da koncept homologije, definiran od strane Darwina kao "dokaz za evoluciju ivih bia iz zajednikog pretka",
ama ba nikako ne moe biti smatran kao bilo kakav dokaz. U ovom pogledu, za znanost se
moe rei da je, po ko zna koji put, pobila darvinistiku tezu.
Nitavnost tvrdnje o molekularnoj homologiji
Evolucionistiko promoviranje homologije kao dokaza za evoluciju je nitavno ne samo na nivou
organa nego, isto tako, i na molekularnom nivou. Evolucionisti kau da su DNA ifre ili proteinske strukture razliitih ivih bia sline i da je ta slinost dokaz da su ove ive vrste evoluirale
iz zajednikih predaka ili jedne od drugih. Naprimjer, redovno se u evolucionistikoj tampi
izjavljuje da "postoji velika slinost izmeu ljudske i majmunske DNA" i ova slinost je predstavljena kao dokaz za evolucionistiku tvrdnju da postoji evoluciona povezanost izmeu
ovjeka i majmuna.
Najoitiji primjer ove vrste argumenata je postojanje 46 hromosoma kod ovjeka i 48 hromosoma u nekih majmuna, npr. u impanzi. Evolucionisti smatraju blizinu broja hromosoma meu
razliitim vrstama kao dokaz za evolucionu povezanost. Meutim, ako je ovo tano, onda je
ovjek jo blii srodnik krompiru, nego to je to majmunu. Broj hromosoma u krompirima je
mnogo blii broju hromosoma kod ovjeka, negoli broju hromosoma kod gorila ili impanzi: on
iznosi ravno 46! Drugim rijeima, ljudsko bie i krompiri imaju isti broj hromosoma! Ovo je frapantan primjer koji pokazuje da slinosti u DNA ne mogu biti dokaz za evolucionu povezanost.
Sa druge strane, postoje ogromne molekularne razlike izmeu bia koja izgledaju veoma slina
i srodna. Naprimjer, struktura citohroma-C, jednog proteina koji je od vitalnog znaaja za
disanje, nevjerovatno je razliita u ivih bia iste klase. Prema istraivanju izvrenom na ovom
podruju, razlika izmeu dvije vrste reptila je vea negoli razlika izmeu ptice i ribe, ili ribe i
sisara. Jedna druga studija je pokazala da je molekularna razlika izmeu nekih ptica vea nego
83

razlika izmeu tih istih ptica i sisara. Takoer je otkriveno da je molekularna razlika izmeu
bakterija koje su izgledale veoma slino, vea nego razlika izmeu sisara i vodozemaca ili insekata.139
Sline usporedbe su nainjene i u sluajevima hemoglobina, mioglobina, hormona i
gena, i izvueni su slini zakljuci.140
U vezi sa ovim i drugim srodnim nalazima, Dr. Michael Denton izjavljuje:
"Svaka klasa na molekularnom nivou je jedinstvena, izolirana i nepovezana sa
posrednicima. Prema tome, molekule su, kao i fosili, pokazale da ne postoje prijelazi koji su dugo vremena traeni od strane evolucione biologije... Na molekularnom nivou nijedan organizam nije 'praotac' tj. 'primitivan', a, takoer, nije ni
'napredan' u odnosu na druge organizme Da su ovi molekularni dokazi bili
Profesor Miustanovljeni prije jednog stoljea ideja organske evolucije moda ne bi nikada
chael
bila ni prihvaena."141
Denton:
"Evolucija je
Teorija evolucije nema embrioloku bazu
teorija u
krizi"
Ono to se nazivalo "rekapitulacionom teorijom" ve due vrijeme je izbaeno iz
znanstvene literature, ali se jo uvijek predstavlja kao znanstvena realnost od strane nekih
evolucionistikih publikacija. Termin "rekapitulacija" je saetak izreke "Ontogeneza rekapitulira
filogenezu", formulirane od strane evolucioniste biologa Ernsta Haeckela na kraju XIX stoljea.
Ova teorija postavljena od strane Heackela smatra da embrioni ivih bia ponovo proivljavaju
evolucioni proces koji su proli njihovi pseudopreci. On je postavio teoriju da za vrijeme svog
razvoja u majinoj utrobi ljudski embrio prvo ispoljava karakteristike ribe, a zatim karakteristike reptila i, na kraju, ovjeka.
U godinama koje su uslijedile nakon toga dokazano je da je ova teorija potpuno lana. Danas je
poznato da su "krge", za koje se pretpostavljalo da se pojavljuju u ranim stadijima ljudskog
embrija, ustvari inicijalna faza kanala srednjeg uha, paratireoidne lijezde i timusa. Za embrionski dio koji je uporeen sa "kesom od umanca jajeta" ispostavilo se da je bio vreica koja
proizvodi krvne elije za dijete. Dio koji je, od strane Heackela i njegovih sljedbenika identificiran kao rep, ustvari je kima koja podsjea na rep zato to dobija svoj oblik prije nego noge.
Ovo su, u znanstvenom svijetu, opepoznate injenice i one su prihvaene ak i od samih
evolucionista. George Gaylord Simpson, jedan od osnivaa neodarvinizma pie:
"Haeckel je na pogrean nain izloio evolucioni razvoj. Sada je vrsto ustanovljeno da ontogeneza ne oslikava filogenezu."142
U lanku objavljenom u American Scientist itamo:
"Zasigurno, biogenetiki zakon je mrtav. Iz udbenika biologije konano je izbaen pedesetih
godina XX stoljea. A kao tema ozbiljnog teoretskog istraivanja iezao je ve u dvadesetim..."143
Jo jedan interesantan aspekt bila je injenica da je Ernst Haeckel bio arlatan koji je iznosio
lane crtee u namjeri da podri teoriju rekapitulacije koju je postavio. Haeckelovi falsifikati
udeeni su tako da pokau da riblji i ovjeiji embrio podsjeaju jedan na drugi. Kada je razotkriven, jedina odbrana koju je ponudio bila je to da su i drugi evolucionisti poinili sline
prekraje:
"Nakon ovog kompromitirajueg priznanja "falsifikata" trebao bih biti obavezan da smatram
samoga sebe osuenim i unitenim, kada ne bih imao utjehu da vidim uporedo sa mnom na optuenikoj klupi stotine kolega krivaca, izmeu kojih su mnogi najpovjerljiviji istraivai i najcjenjeniji biolozi. Velika veina dijagrama u najboljim udbenicima biologije, studijama i
asopisima, navukla bi isti stepen optube za "falsifikat" zato to su svi oni netani i, vie ili
manje, dotjerani, udeeni, preraeni i konstruirani."144
HAECKELOVI LANI CRTEI

(Francis Hitching,
84

The Neck of the Giraffe: Where Darwin Went Wrong,

str.205)
Gore: Lani (netani) crtei koje je Haeckel nainio da
pokae da ljudski i riblji embrio pokazuju veliku slinost
u njihovim ranim stadijima.
Dolje: Kada se Haeckelovi crtei uporede sa pravim ljudskim embriom vidi se da su mnogi organi namjerno
izostavljeni.
I, stvarno, postoji "na stotine kolega krivaca, izmeu kojih su mnogi najpovjerljiviji istraivai i
najcjenjeniji biolozi", ije studije su pune zaljuaka na osnovu predrasuda, pune iskrivljavanja i
ak izmiljanja. Ovo je zbog toga to su svi oni sebe automatizirali da se bore za evolucionu teoriju, iako ne postoji ni trunka znanstvenog dokaza koji je podrava.
Teorija evolucije : jedna materijalistika obaveza
Informacije koje smo predstavili kroz cijelu ovu knjigu pokazuju nam da teorija evolucije nema
znanstvenu bazu i da se ak, nasuprot tome, tvrdnje o evoluciji otvoreno sukobljavaju sa
znanstvenim otkriima. Drugim rijeima, snaga koja podrava evoluciju nije znanost. Evolucija
moe biti branjena od strane nekih "znanstvenika", ali mora postojati neka druga snagazastupnik na djelu.
Taj drugi zastupnik je materijalistika filozofija.
Materijalistika filozofija je jedan od najstarijih sistema miljenja u historiji. Njezina najosnovnija karakteristika je smatranje materije kao apsoluta. Prema ovoj filozofiji, materija je vjena i
sve to postoji je sastavljeno od materije i samo od materije. Ovaj prilaz obavezno ini nemoguim da se vjeruje u Stvoritelja. Materijalizam je zbog toga dugo bio neprijateljski raspoloen
prema religijama bilo koje vrste.
Namee se pitanje da li je materijalistiko gledite ispravno. Nain da se ispita da li je neka
filozofija istinita ili lana je da se znanstvenim metodama ispitaju tvrdnje te filozofije koje se
odnose na znanost. Naprimjer, neki filozof u X stoljeu mogao je tvrditi da je postojalo boansko drvo na povrini Mjeseca i da su sva iva bia, ustvari, narasla na granama ovog velikog
drveta poput voa i da su onda pala na Zemlju. Neki ljudi bi mogli smatrati tu filozofiju privlanom i vjerovati u nju. Ali u XX stoljeu, u vrijeme kada su ljudi uspjeli hodati po Mjesecu, nije
mogue propagirati takvu filozofiju. Da li je takvo drvo postojalo ili ne, moe biti ustanovljeno
znanstvenim metodima, a to su promatranje i eksperiment.
Zato moemo pomou znanstvenog metoda istraivati materijalistiku tvrdnju: to jest, da je
materija postojala kroz svu vjenost i da se ova materija moe organizirati bez nadmaterijalnog
Kreatora i uzrokovati nastanak ivota. Kada to uradimo, vidimo da je materijalizam ve kolabirao, budui da je ideja da je materija uvijek postojala jo od vjenosti, oborena sa teorijom Velikog praska (Big Bang), koja pokazuje da je univerzum kreiran iz nitavila. Tvrdnja da se materija sama organizirala i stvorila ivot je tvrdnja koju mi zovemo "teorija evolucije"- ona koju
je ova knjiga ispitivala i za koju je isto tako pokazala da je pobijena.
Meutim, ukoliko se neko unaprijed odluio da vjeruje u materijalizam i da se preda i posveti
materijalistikoj filozofiji prije svega drugoga, tada se on ne ponaa ovako. Ukoliko je on "prije
svega materijalista, a onda znanstvenik", onda on ne naputa materijalizam kada vidi da je
evolucija protivrjena znanosti. Potpuno suprotno tome, on pokuava potvrditi i spasiti materijalizam, pokuavajui podrati evoluciju bez obzira na sve. Upravo je ovo ona neprilika u kojoj
su se danas nali evolucionisti branei teoriju evolucije.
to je dosta interesantno, oni, takoer, s vremena na vrijeme priznaju ovu injenicu. Dobro
poznati genetiar i otvoreni evolucionista Richard C. Lewontin sa Harvardskog univerziteta
priznaje da je on "prije svega materijalista, a onda znanstvenik", ovim rijeima:
"Mi imamo jednu materijalistiku vjeru, koja je 'a priori' vjera. Ono to nas primorava da na
svijet donosimo materijalistika objanjenja nisu naune metode ni principi. Naprotiv, zbog
nae apriorne privrenosti materijalizmu mi montiramo istraivake pojmove i principe koji e
iznijeti neko materijalistiko objanjenje. A i s obzirom da je materijalizam apsolutan, mi ne
moemo dozvoliti pojavljivanje nekih stavova koji upuuju na religiju."145
Termin "a priori", koji je Lewontin ovdje upotrijebio, veoma je bitan. Ovaj filozofski termin od85

nosi se na pretpostavke koje se ne baziraju ni na kakvom eksperimentalnom znanju. Neka

postavka ili misao je "a priori" kada je smatra kao ispravnu i prihvata, ak iako nema dostupnih informacija o tanosti te misli. Mada evolucionist, Lewontin se izraava iskreno i otvoreno.
Materijalizam je "a priori" dat evolucionistima i oni, onda, nastoje podesiti znanost prema
onome to im je dato. Budui da materijalizam definitivno ini neophodnim poricanje postojanja
Stvoritelja, oni su prigrlili jedinu alternativu koju imaju u rukama, a to je teorija evolucije. Za
njih nema veze to je evolucija u suprotnosti sa znanstvenim injenicama, takvi znanstvenici je
prihvataju "a priori" kao tanu.
Ovakvo ponaanje, puno predrasuda, vodi evolucioniste vjerovanju da je "nesvjesna materija
sastavila samu sebe", to je u suprotnosti ne samo sa znanou nego, takoer, i sa razumom.
Jedan profesor hemije sa Njujorkog univerziteta i DNA ekspert, Robert Shapiro, ovako objanjava ovo vjerovanje evolucionista i materijalistiku dogmu koja lei u njegovoj osnovi:
"Jedan drugi evolucioni princip potreban je da nas prevede preko praznine izmeu mjeavine
jednostavnih prirodnih hemikalija do prvog djelotvornog replikatora (sistema koji bi mogao dati
kopiju samoga sebe). Ovaj princip, jo uvijek, nije opisan u detalje ili demonstriran, ali je nasluen i data su mu imena, kao hemijska evolucija ili samoorganiziranje materije. Postojanje
ovog principa uzeto je zdravo za gotovo u filozofiji dijalektikog materijalizma, isto kao to je,
od strane Aleksandra Oparina, primijenjeno i na porijeklo ivota."146
Evolucionistika propaganda na koju konstantno nailazimo u vodeim zapadnim medijima i u
uvenim i "visoko potovanim" znanstvenim magazinima, rezultat je ove ideoloke neophodnosti. Budui da je evolucija smatrana nunom, ona se pretvorila u tabu temu u krugovima koji
postavljaju standarde znanosti.
Postoje znanstvenici koji su se nali u poziciji gdje su prisiljeni da brane ovu isuvie nategnutu
teoriju ili, u najmanju ruku, da izbjegavaju izgovaranje bilo ega to je protiv nje, u namjeri da
odre svoju reputaciju. Akademici u zapadnim zemljama obavezani su imati svoje lanke objavljene u odreenim asopisima da bi postigli i sauvali titulu profesora. Svi asopisi koji se
bave biologijom pod kontrolom su evolucionista i oni ne dozvoljavaju da se u njihovim
magazinima pojavi bilo kakav antievolucionistiki lanak. Zbog toga, svaki biolog mora izvoditi
svoje studije pod dominacijom ove teorije. Oni su, takoer, dio ustanovljenog poretka u pogledu evolucije kao jedne ideoloke neophodnosti, to je razlogom da oni slijepo brane sve
"nemogue sluajnosti" koje smo do sada ispitivali u ovoj knjizi.
DARVINIZAM I MATERIJALIZAM
Jedini razlog da se Darwinova teorija jop brani uprkos njezinog pobijanja od strane
znanosti, bliska je veza izmeu ove teorije i materijalizma. Darwin je primjenio materijalistku filozofiju na pri-rodne znanosti tako da zagovornici ove filozofije, meu
kojima su najistaknutiji marksisti, nastavljaju braniti darvinizam, bez obzira na sve.
Jedan od najuvenijih savremenih pobornika teorije evolucije, biolog, Douglas Futuyma, napisao je: "Zajedno sa Marksovom materijalistikom teorijom historije...
Darwinova teorija evolucije bila je krucijalno naelo u osnovi materijalizma." Ovo je
Charles
veoma jasno priznanje razloga zbog kojih je teorija evolucije doista toliko vana
Darwin
njezinim braniteljima.
Jedan drugi uveni evolucionista, paleontolog Stephen J. Gould,
rekao je: "Darwin je primjenio jednu konzistentnu filozofiju materijalizma u svojoj interpretaciji prirode". Leon Trotsky, skupa sa Lenjinom, jedan od velikih umova Ruske komunistike revolucije, komentirao je: "Darwinovo otkrie je najvei trijumf dijalektike u cijelom polju organske materije."
Meutim, znanost je pokazala da darvinizam nije bio pobjeda za ma- Leon Trotsky
terijalizam nego, radije, znak rupenja te filozofije.
Priznanja materijalista
Njemaki biolog Hoimar von Dithfurt, uveni evolucionista, dobar je primjer ovog materijalistikog shvatanja punog predrasuda. Nakon to je Dithfurt naveo primjer ekstremno kompleksnog sastava ivota, on nastavlja, iznosei slijedee u vezi sa pitanjem "da li se takav kompleksan sastav mogao pojaviti sluajno ili ne":
"Da li je u stvarnosti mogua takva harmonija koja bi se pojavila samo kao rezultat sluajnosti
Ovo je osnovno pitanje cijele bioloke evolucije. Odgovoriti na ovo pitanje rijeima: 'Da, to je
86

mogue', neto je kao potvrivanje vjere u modernu znanost o prirodi. Kritiki govorei,
moemo rei da neko ko prihvata modernu znanost o prirodi nema drugog izbora nego da kae
"da" zato to bi on nastojao objasniti prirodne pojave na razumljive naine i pokuao ih izvesti
iz zakona prirode, bez primjene metafizikog uplitanja. Meutim, kada je zauzeo ovaj stav, stav
objanjavanja svega pomou zakona prirode - tj. pomou sluajnosti, tada je potpisao da on
nema drugog mjesta kamo bi mogao pobjei. Zbog toga, ta bi on drugo mogao uraditi nego
vjerovati u sluajnosti."147
Da, upravo kao to Dithfurt izjavljuje, materijalistiki znanstveni pristup usvaja kao svoj osnovni princip da objanjava ivot sa poricanjem "natprirodnog uplitanja", tj. stvaranja. Jednom
kada je ovaj princip usvojen, ak su i apsolutne nemogunosti lahko prihvaene. Mogue je nai
primjere ovakvog dogmatskog mentaliteta u gotovo svoj evolucionistikoj literaturi. Profesor Ali
Demirsoy, uveni zagovornik evolucione teorije u Turskoj, samo je jedan od mnogih. Kao to
smo ukazali na prethodnim stranicama, prema Demirsoyu je mogunost sluajnog formiranje
citokroma-C, proteina neophodnog za preivljavanje, "jednako nevjerovatna kao i mogunost
da jedan majmun napie historiju ovjeanstva na daktilo-maini, a da ne napravi niti jednu
greku".148
Nema sumnje da je prihvatanje takve mogunosti, ustvari, suprotno osnovnim principima razuma i komon sensa. ak i samo jedno korektno napisano slovo na papiru garantira da je ono
napisano od strane neke osobe. Kada neko vidi knjigu svjetske historije, postaje jo sigurnije
da je knjigu napisalo jedno razumno bie. Niko sa zdravim rezoniranjem ne bi se mogao sloiti
da su se slova tako velike knjige "sluajno" sakupila i pravilno poredala.
Meutim, veoma je interesantno vidjeti da evolucionista - znanstvenik Ali Demirsoy prihvata
ovu vrstu iracionalnog prijedloga:
"U sutini, vjerovatnoa sluajnog formiranja Citokrom-C niza je vjerovatno nula. To jest, ako
ivot zahtijeva jedan tano odreen niz, moe se rei da vjerovatnoa da se to desi jeste
jedanput u cijelom univerzumu. Inae su neke metafizike sile izvan naeg poimanja morale
uestvovati u njegovom formiranju. Prihvatiti ovo drugo, nije prikladno znanstvenom cilju. Tako
da moramo pogledati u prvu hipotezu."149
Demirsoy nastavlja izjavljujui da on prihvata nemogue u namjeri da "ne prihvati metafizike
sile", to jest, u namjeri da ne prizna stvaranje od strane Boga. Jasno je da ovaj pristup nema
nikakve veze sa znanou. Nimalo neoekivano, Demirsoy, takoer, govorei o jednom drugom
problemu, porijeklu mitohondrija u elijama, otvoreno pristaje na sluajnost kao objanjenje,
iako je to "sasvim suprotno znanstvenoj misli":
"Sr problema je pitanje kako su mitohondrije stekle ovu osobinu, budui da postizanje ove
osobine igrom sluaja, ak i samo kod jedne individue, zahtijeva ekstremne vjerovatnoe koje
su nepojmljive enzimi prilikom osiguravanja (elijskog) disanja i funkcionirajui kao katalizatori, u svakom koraku u razliitoj formi, ine sr ovoga mehanizma. ]elija mora sadravati ovaj
enzimski niz u potpunosti, inae on je bez ikakvog znaenja. Ovdje, uprkos to je to suprotno
biolokoj misli, u namjeri da izbjegnemo jedno dogmatinije objanjenje ili spekuliranje, mi
moramo prihvatiti, iako nerado, da su svi respiracijski enzimi u potpunosti postojali u eliji prije
nego to je prva elija dola u kontakt sa kisikom."150
Zakljuak koji se moe izvui iz ovakvih izjava je taj da je evolucija teorija do koje se nikako
nije dolo kroz znanstveno istraivanje. Nasuprot tome, forma i sutina ove teorije su diktirani
zahtjevima materijalistike filozofije. Ona se onda pretvorila u jedno vjerovanje ili dogmu,
usprkos konkretnim znantvenim injenicama. I, ponovo moemo jasno vidjeti iz evolucionistike
literature da sve vrste ovih napora stvarno imaju "svrhu". A ta svrha iskljuuje bilo koje vjerovanje da su sva iva bia stvorena od strane Stvoritelja.
Evolucionisti definiraju ovu svrhu kao "znanstvenu". Meutim, ono na to se oni pozivaju nije
znanost, nego materijalistika filozofija. Materijalizam apsolutno odbacuje postojanje bilo ega
"izvan" materije (ili bilo ega natprirodnog). Sama znanost nije obavezna da prihvati takvu
dogmu. Znanost predstavlja istraivanje prirode i izvoenje zakljuaka iz nalaza svoga istraivanja. Ukoliko ovi nalazi vode zakljuku da je priroda stvorena, znanost to mora prihvatiti.
Dunost je pravog znanstvenika da ne brani nemogue scenarije drei se zastarjelih materijalistikih dogmi iz XIX stoljea.
Materijalisti, lana religija i prava - istinska religija
87

Do sada smo ispitivali kako krugovi posveeni materijalistikoj filozofiji izvru znanost, kako
varaju ljude radi evolucionistikih bajki u koje slijepo vjeruju i kako prikrivaju injenice. Meutim, moramo priznati da, premda nesvjesno, ovi materijalistiki krugovi obavljaju i jednu
znaajnu "uslugu", da oni igraju jednu pozitivnu ulogu.
elei opravdati svoje vlastite neistine i ateistike misli, oni, pritom, izlau svu besmislenost i
nedosljednost tradicionalne misli, koja je, takoer, puna predrasuda, a koja se predstavlja kao
islamska. Napadi materijalistiko-ateistikog kruga pomogli su da se otkrije lana religija koja
nema nikakve veze sa Kur'anom ili islamom, koja se zasniva na ula-kazala, sujevjerju i
praznim priama i koja ne moe iznijeti nijedan dosljedan argument. Tako da su razotkrivene
sve nedosljednosti, protivrjenosti i sva neloginost lane religije branjene od neiskrenih
krugova, koji pogreno i nepravedno nastupaju u ime islama, bez oslanjanja na validne dokaze.
Materijalisti su pomogli mnogim ljudima da shvate svu turobnost mentaliteta koji poiva na
predrasudama i tradiciji, i ohrabrili ih da trae sutinu i pravi izvor religije obraajui se i prijanjajui uz Kur'an. Iako nenamjerno, oni su se pokorili Allahovoj komandi i sluili njegovoj religiji. tavie, oni su objelodanili svu prostotu mentaliteta koji predstavlja jednu lanu religiju,
izmiljenu u ime Allaha i ponuenu svima kao islam, i oni su pomogli da se oslabi ovaj sistem
koji poiva na predrasudama, a koji prijeti velikom dijelu drutva.
Tako da su, htjeli-ne htjeli, i u skladu sa svojom sudbinom, postali sredstvo pomou kojega je
obistinjen Allahov dekret o Njegovom podravanju ispravne Boije religije - tako to e poticati
njene protivnike da djeluju jedan protiv drugog. Ovaj Allahov zakon je ovako izraen u Kur'anu:
A da nije Allahovog suzbijanja ljudi jednih drugima - sigurno bi se iskvarila zemlja... (II/251)
Na ovom mjestu, mislimo da je neophodno ostaviti otvorena vrata za neke zagovornike
evolucionistike materijalistike misli. Ovi ljudi bi mogli jednom postaviti fer pitanje, a ipak oni
su odvueni od istinske religije pod utjecajem praznih pria, naalost, proizvedenih u ime
islama, lai izmiljenih u ime Vjerovjesnika i ula-kazala pria, kojima su oni bili izloeni jo od
svoga djetinjstva i tako nikada nisu imali ansu sami otkriti istinu. Oni su mogli nauiti o religiji
iz knjiga protivnika religije, koji pokuavaju identificirati islam sa laima i zabludama koje se ne
nalaze u Kur'anu, i sa tradicionalizmom i predrasudama. Sutina i porijeklo islama su sasvim
drugaiji i, povrh toga, potpuno inkompatibilni sa svim onim to su ih uili. Zbog ovog razloga,
predlaemo da oni uzmu Kur'an to je mogue prije i itaju Allahovu Knjigu sa otvorenim
srcem, savjesno i bez predrasuda, i da ue originalnu religiju iz njenog istinskog izvora.
ZNANSTVENI KOLAPS MATERIJALIZMA
Konstituirajui se kao filozofski podupira teorije evolucije, materijalizam XIX stoljea predlae
da je univerzum postojao od vjenosti, da nije bio stvoren i da organski svijet moe biti objanjen jezikom interakcija materije. Meutim, otkria znanosti XX stoljea potpuno ponitavaju ove
hipoteze.
Pretpostavka da je univerzum postojao oduvijek pobijena je otkriem da je univerzum nastao iz
velike eksplozije (takozvani "Big Bang"), koja se odigrala prije skoro pet milijardi godina. Big
Bang pokazuje da su sve fizike supstance u univerzumu postale ni iz ega: drugim rijeima,
one su stvorene. Jedan od najistaknutijih zagovornika materijalizma, ateista filozof Anthony
Flew, priznaje:
"Kako je poznato, priznanje je dobro za duu. Ja u, zbog toga, poeti priznajui da stratonicijanski ateist mora biti zbunjen savremenim kosmolokim konsenzusom (Big Bang). Zbog toga
to izgleda da kosmolozi imaju znanstveni dokaz da je univerzum imao poetak."1
Veliki prasak, takoer, pokazuje da je univerzum na svakom stadiju bio oblikovan kontroliranim
stvaranjem. Ovo je postalo jasno pomou poretka koji se zbio nakon velikog praska, koji je bio
isuvie perfektan da bi bio formiran od strane nekontrolirane eksplozije. uveni fiziar Paul Davies objanjava ovu situaciju:
"Teko se oteti utisku da su sadanje strukture univerzuma, koje su oito toliko osjetljive na
male alteracije u brojevima, bile paljivo smiljene Po izgledu, udesno poklapanje brojanih
vrijednosti koje je priroda dodijelila njenim fundamentalnim konstantama, zasigurno ostaje
prisiljavajui dokaz za jedan svjesni element kosmikog dizajna."2
Ista realnost natjerala je amerikog profesora astronomije Georgea Greensteina da kae:
"Nakon to smo pregledali sve dokaze, uporno navaljuje misao da je neko natprirodno posrednitvo ili, radije, Posrednitvo, moralo biti umijeano u nastanku kosmosa."3
Tako materijalistika hipoteza (da ivot moe u potpunosti biti objanjen jezikom interakcija
izmeu materije) takoer kolabira pred licem otkria znanosti. Naroito se porijeklo genetske
informacije, koja odreuje sva iva bia, nikako ne moe objasniti bilo kakvim isto materijal88

nim posrednitvom. Jedan od vodeih branitelja teorije evolucije, George C. Williams, priznaje
ovu injenicu u lanku kojeg je napisao 1995.:
"Evolucionisti-biolozi propustili su da shvate da oni rade sa dva, vie ili manje, nesamjerljiva
domena: domen informacije i domen materije gen je paket informacija, a ne stvar Ova
nestaica opisivaa ini materiju i infomaciju dvama odvojenim domenima postojanja koji se
moraju diskutirati odvojeno, u njihovim vlastitim jezicima."4
Ova situacija je dokaz za postojanje nadmaterijalne Mudrosti, koja ini da genetska informacija
postoji. Nemogue je za materiju da proizvede informaciju unutar same sebe. Direktor Njemakog saveznog Instituta za fiziku i tehnologiju, profesor Werner Gitt, primjeuje:
"Sva iskustva ukazuju na to da je za pojavljivanje informacija potrebno postojanje slobodne
volje, jednog razuma koji e koristiti svoj sud i kreativnost... Ne postoji zakon prirode, ne
postoji fiziki proces i ne postoji materijalistiki proces koji moe uzrokovati da informacija
sama od sebe nastane u materiji."5
Sve ove znanstvene injenice ilustriraju da su univerzum i sva iva bia kreirana od strane
Kreatora, koji ima vjenu snagu i znanje, tj. od strane Boga. to se tie materijalizma, Arthur
Koestler, jedan od najuvenijih filozofa naega stoljea, kae: "On (materijalizam) ne moe vie
za sebe tvrditi da je znanstvena filozofija."6
1 Henry Margenau, Roy A. Vargesse. Cosmos, Bios, Theos. La Salle IL: Open Court Publishing,
1992, str. 241
2 Paul Davies, God and the New Physics. New York: Simon & Schuster, 1983, str.189
3 Hugh Ross. The Creator and the Cosmos. Colorado Springs, CO: Nav-Press, 1993, str. 114-15
4 George C. Williams. The Third Culture: Beyond the Scientific Revolution, New York, Simon &
Schuster, 1995, str. 42-43
5 Werner Gitt. In the Beginning Was Information. CLV, Bielefeld, Germany, str. 107, 141
6 Arthur Koestler, Janus: A Summing Up, New York, Vintage Books, 1978 str. 250
Mediji : Plodno tlo za evoluciju
Prema onome to smo ispitali do sada, pokazalo se da teorija evolucije ne poiva na
znanstvenim osnovama. Meutim, mnogi ljudi irom svijeta nisu toga svjesni i pretpostavljaju
da je evolucija jedna znanstvena injenica. Najvei razlog za ovu obmanu je sistematska indoktrinacija i propaganda o evoluciji, voena od strane medija. Zbog ovog razloga, mi takoer
moramo spomenuti neke specifine karakteristike ove indoktrinacije i propagande.
Kada paljivo pogledamo zapadne medije, esto emo naii na vijesti koje se bave teorijom
evolucije. Vodei mediji, i dobro poznati i "respektabilni" asopisi, povremeno se bave ovom
temom. Kada se ispita njihov pristup, stie se utisak da je ova teorija apsolutno dokazana injenica koja ne ostavlja prostora za diskusiju.
itajui ovu vrstu tekstova, obini ljudi, prirodno, poinju misliti da je teorija evolucije injenica
toliko sigurna kao i bilo koji zakon matematike. Vijesti ove vrste, koje se pojavljuju u maineriji
prominentnih medija, takoer prenesu i lokalni mediji. Oni tampaju naslove velikim slovima:
"Prema magazinu Time, pronaen je novi fosil koji popunjava prazninu u fosilnom lancu" ili
"asopis Nature ukazuje da su znanstvenici bacili svjetlo na posljednja nerazjanjena pitanja u
vezi sa teorijom evolucije". Pronalazak "zadnje nedostajue karike evolucionog lanca" ne znai
apsolutno nita, jer ne postoji nijedna jedina stvar u vezi sa evolucijom koja je dokazana. Sve
to je navedeno kao dokaz je lano, kao to smo to i opisali u prethodnim poglavljima. Kao dodatak medijima, sve isto vai i za znanstvene izvore, enciklopedije i knjige biologije.
EVOLUCIONISTIKA PROPAGANDA

Popularni zapadni znanstveni asopisi, preuzimajui vodstvo u propagiranju

evolucije, igraju vanu ulogu u ohrabrivanju javnosti da prihvate teoriju evolucije.
Ukratko, i mediji i akademski krugovi, koji su na rapolaganju antireligijskim centrima moi,
89

odravaju jedan iskljuivo evolucionistiki pogled i nameu ga drutvu. Ovo nametanje je toliko
efikasno da je ono vremenom pretvorilo evoluciju u jednu ideju koja se nikada ne bi trebala odbaciti. Poricanje evolucije se smatra kao neto kontradiktorno znanosti i kao neuvaavanje fundamentalnih realiteta i injenica. Eto zbog ega je, uprkos toliko mnogo manjkavosti koje su do
sada bile otkrivene (posebno od 50-ih godina) i injenice da su one priznate od samih
evolucionista-znanstvenika, danas gotovo nemogue nai bilo kakvu kritiku evolucije u
znanstvenim krugovima ili medijima.
iroko prihvaeni kao "najrespektabilnije" izdavake kue na polju biologije i prirode na Zapadu, asopisi kao Scientific American, Nature, Focus, i National Geographic, usvojili su teoriju
evolucije kao slubenu ideologiju i pokuali predstaviti ovu teoriju kao dokazanu injenicu.
Umotane lai
Evolucionisti su uveliko iskoristili prednost koja im je data sa "mozgoispirajuim" programom
medija. Mnogi ljudi toliko bezuvjetno vjeruju u evoluciju da se ak i ne trude da se zapitaju
"kako" i "zato". Ovo znai da evolucionisti mogu upakirati svoje lai tako dobro da one budu
lahko ubjedljive.
Naprimjer, ak i u "najznanstvenijim" evolucionistikim knjigama, "transfer iz vode na zemlju" to je jedan od najveih neobjanjivih fenomena evolucije, "objanjen" je sa naprosto smijenom jednostavnou. Prema evoluciji, ivot je otpoeo u vodi, a prve razvijene ivotinje bile
su ribe. Teorija smatra da su se jednoga dana, iz ovog ili onog razloga (najee se kao razlog
istie sua!), ove ribe poele bacati na kopno i da su odabrale da ive na kopnu. Dogodilo se da
dobiju stopala umjesto peraja i plua umjesto krga.
EVOLUCIONISTIKA BAJKA O KITU
Jedna od najudnijih evolucionistikih bajki je ona o "evoluciji kita", koja je objavljena u
asopisu National Geographic, nairoko prihvaen kao jedan od najznanstvenijih i najozbiljnijih
publikacija u svijetu:
"Uspon kita na dananju veliinu oito je zapoeo prije 60 miliona godina, kada se dlakavi, etverononi sisar, u potrazi za hranom ili utoitem, odvaio da ue u vodu. Vremenom su se
deavale lagane promjene. Zadnje noge su nestale, prednje noge su se promijenile u peraje,
dlaka je ustupila mjesto debelom glatkom pokrivau od kitove masti, nozdrve su se premjestile
na vrh glave, rep se proirio u krakove i u plovnim vodama svijeta njegovo tijelo postalo je
ogromno."*
Pored injenice da ne postoji nijedna jedina znanstvena osnova za bilo ta od ovoga, takvo
deavanje je, takoer, suprotno i principima prirode. Ova bajka, objavljena u National
Geographicu, vrijedna je panje jedino zato to je dobar pokazatelj opsega zabluda naizgled
ozbiljnih evolucionistikih publikacija.
* Victor B. Scheffer, "Exploring the Lives of Whales", National Geographic, vol. 50, Decembar
1976, str. 752
Veina evolucionistikih knjiga ne kae "kako" se neto desilo. ak i u "najznanstvenijim" izvorima, apsurdnost ove tvrdnje sakrivena je iza takvih reenica kao "postignut je transfer iz
vode na kopno".
Kako je ovaj transfer postignut Mi znamo da riba ne moe ivjeti vie od nekoliko minuta izvan
vode. Ukoliko pretpostavimo da se navodna sua i desila i da su se ribe morale kretati prema
kopnu, ta bi se desilo sa ribama Odgovor je oigledan. Sve ribe koje bi izale iz vode umrle
bi, jedna po jedna, za nekoliko minuta. ak i kad bi se ovaj proces deavao tokom perioda od
10 miliona godina, odgovor bi jo uvijek bio isti: ribe bi umrle jedna po jedna. Razlog tome je
injenica da jedan takav kompleksan organ kao to su kompletna plua ne moe postati iznenadnim "sluajem", to jest mutacijom, a, sa druge strane, pola plua uope nisu od koristi.
Ali, upravo je to ono to evolucionisti predlau. "Transfer iz vode na kopno", "transfer sa kopna
u zrak" i jo mnogo drugih navodnih skokova, "objanjeni" su ovakvim neloginim izrazima. to
se tie formiranja izuzetno kompleksnih organa, kao to su oko i uho, evolucionisti preferiraju
da o tome uope i ne govore, da ne kau nita.
Lahko je, uz pomo paketa "znanosti", utjecati na obinog ovjeka na ulici. Nacrtate jednu
imaginarnu sliku koja predstavlja transfer iz vode na kopno, izmislite latinske rijei za ivotinju
u vodi, njegovog "potomka" na kopnu, i "prijelaznu intermedijernu formu" (to je zapravo jedna
ivotinja), i onda proizvedete elaboriranu la: "Eusthenopteron se prvo transformirao u Rhipitis90

tian Crossoptergian, zatim u Ichthyostega u dugom evolucionom procesu." Ako stavite ove rijei u usta nekog znanstvenika s debelim naoarima i bijelim mantilom, uspjet ete ubijediti
mnoge ljude zato to bi mediji, koji su se posvetili promoviranju evolucije, sa velikim entuzijazmom oglasili dobre vijesti svijetu.
Zakljuak: Evolucija je jedna obmana
Postoji jo niz naunih injenica koje pobijaju teoriju evolucije. Meutim, ak i ono to smo iznijeli u ovoj knjizi je sasvim dovoljno da se doe do sasvim jasnog zakljuka. Teorija evolucije je
jedna obmana koja je zaogrnuta maskom nauke, a koja se brani samo radi oivotvorenja materijalistike filozofije. Obmana koja se ne zasniva na nauci, ve na metodama ispiranja mozga,
propagandi i raznovrsnim falsificiranjima...
Temeljne injenice do kojih smo doli i izloili ih na prethodnim stranicama moemo rezimirati u
slijedeem:
Teorija evolucije je pobijena u prvom stadiju
Teorija evolucije je teorija koja je pobijena u samom startu. Ovaj zakljuak zasniva se na injenici da evolucionisti jo nisu u stanju objasniti ak ni nastanak samo jednog proteina neophodnog za ivot. Prorauni mogunosti, fizike i hemijske formule su dokazale nemogunost
sluajnog postanka ivota.
Dok jo nije postojao niti jedan protein koji bi mogao sluajno nastati, da li smatrate razumnom
i loginom tvrdnju da su se ovi proteini, kao produkt miliona sluajnosti, spajanjem u jedan red
oformili ivu eliju, da su ove elije, opet trilionima sluajnosti, meusobnim udruivanjima
oformili iva bia, od kojih su potom nastale ribe, da su ribe izale na kopno i da su se preobratile u reptile, ptice i sisare i da su tako nastali milioni razliitih vrsta
ak iako vi i ne vjerujete u to, evolucionisti su zaista ubijeeni u istinitost ove bajke.
Ovo je, meutim, zasnovano samo na jednom pukom ubjeenju i vjeri poto ne postoji nijedan
dokaz koji bi potvrdio ovu priu. Nisu mogli nai prijelazne forme pola riba-pola reptil, pola reptil-pola ptica, a niti su u krajnje razvijenim laboratorijama uspjeli dokazati da je mogu nastanak jednog proteina, pa ak i jedan molekul aminokiseline iz grae proteina, u, kako to oni nazivaju, uvjetima primitivnog svijeta. Naprotiv, svim svojim naporima evolucionisti su sami
dokazali da se ni u jednom periodu historije nije, a niti e se ikada dogoditi proces evolucije.
Teorija evolucije nee biti potvrena ni u budunosti
Suoeni sa ovakvom situacijom, evolucionistiki naunici jedinu utjehu vide u snu o nauci koja
e vremenom odgovoriti na ovu bezizlaznost. Meutim, nauka ni nakon miliona godina nee
dokazati jednu krajnje neosnovanu i neloginu tvrdnju. Naprotiv, razvojem nauke neosnovanost
ovakve tvrdnje sve vie postaje jasnija i otvorenija.
Doista je tako bilo i do danas: otkrivanjem, naprimjer, detalja vezanih za grau i funkciju ive
elije postignuta je mnogo vea kategorinost da elija nije toliko proste grae da bi se, kao to
se to smatralo u vrijeme primitivne nauke iz Darwinova vremena, mogla oformiti sama kao
produkt nekih sluajnosti.
Nakon ovako kristalno jasne situacije odbijati fenomen stvaranja, poetak ivota temeljiti na
krajnje neloginim sluajnostima i uporno insistirati na tome e ubudue predstavljati veliko
ponienje za ovjeka. Pozadina i neutemeljenost teorije evolucije svakim danom postaje sve
jasnija i za svega nekoliko godina fanatini i slijepi zagovarai evolucije nee se smjeti pojavljivati pred javnou koja e biti upoznata sa stvarnom situacijom.
Nepremostivi problem evolucije: dua !
Na Zemljinoj povrini postoji niz ivih vrsta koje meusobno nalikuju. Mogu postojati razliite
vrste koje, naprimjer, lie na konja ili na maku. I mnogi insekti, takoer, imaju izglede koji
meusobno nalikuju. Ove slinosti, meutim, ni kod koga ne izazivaju zbunjenost.
Povrna slinost izmeu majmuna i ovjeka, meutim, iz nekog razloga kod odreenih ljudi
pobuuje krajnju panju i zainteresiranost i to u tolikoj mjeri da ih to dovodi do usvajanja apsurdnih scenarija teorije evolucije. Meutim, povrna slinost izmeu majmuna i ovjeka ne
znai apsolutno nita. Nosorog i insekt nosorog (Oryctes nasicornis) veoma mnogo lie jedan na
drugog, ali bilo bi krajnje komino uzimati ovu slinost kao osnovu za uspostavljanje bilo kakvog evolucionog odnosa ovih dvaju razliitih vrsta ivotinja od kojih je jedna sisar, a druga in91

sekt.
Osim povrne slinosti, bliskost majmuna i ovjeka nije nita vea od bliskosti ostalih ivotinja.
Ako se usporedba napravi ak sa pozicije inteligencije, onda je ovjeku blia pela, proizvoa
geometrijskog fenomena - saa, ili pauk, proizvoa ininjering uda - mree, mnogo vie nego
to je majmun. U odreenom smislu su ak i iznad...
To nije sve. Izmeu ovjeka i majmuna postoji jedna velika razlika. Na koncu, majmun je ivotinja i, sa pozicije razuma, ne razlikuje se od konja ili od psa. ovjek je, pak, svjesno bie; posjeduje volju, mo razmiljanja, govora, mo donoenja odluke, rasuivanja... Sve ove odlike su
funkcije due koju ovjek posjeduje. Dua je najvea razlika koja stvara jaz izmeu ovjeka i
ostalih ivotinja. Nikakva fizika slinost ne moe nadomjestiti ovu najveu razliku izmeu
ovjeka i ostalih ivih bia.
Allah stvara onako kako to On hoe
Dobro, kakve veze ima ak i da se odigrao scenario kao to predviaju evolucionisti Nikakve...
poto svaki stadij koji predvia evolucija i koji se zasniva na sluajnostima je mogu jedino kao
produkt uda (mudize). Da je ivot, dakle, i nastao putem ovih stadija, svaki stadij bi se
mogao realizirati jedino uz pomo fenomena stvaranja. Apsolutno je nemogue da se ovi stadiji
odvijaju zahvaljujui sluajnostima.
ak i ako je i nastao u primitivnoj atmosferi, matematiki prorauni mogunosti, fizike i hemijske formule su dokazale da protein nije nastao sluajno. Ako se tvrdi da je on sigurno nastao,
onda ne postoji druga alternativa osim priznanja da je stvoren od strane Stvoritelja. Ista logika
vai i za sve ostale teze koje brane evolucionisti. Ne postoji, naprimjer, nijedan paleontoloki
dokaz o nastanku kopnenih ivih bia izlaskom riba na kopno, nijedan fiziki, hemijski, bioloki,
a ni logiki zakon ne potvruje jedan ovakav prijelaz. Ako e se, pak, po svaku cijenu stajati iza
tvrdnje da su "ribe izale na kopno i da su se preobratile u reptile", onda, iznad svih zakona i
pravila, mora prihvatiti postojanje Uzvienog Stvoritelja koji sve stvara kada kae "budi!".
Svako drugo miljenje mimo ovoga je u protivrjenosti sa sobom i neuskladivo sa bilo kojim
logikim pravilom.
Istina je sasvim oita. Apsolutno besprijekoran dizajn svih ivih bia je produkt jednog superiornog stvaranja. A to je za nas dokaz postojanja Jednog Stvoritelja, postojanja Stvoritelja
neograniene moi, znanja i pameti. Taj Stvoritelj je Gospodar svega na Zemlji, nebesima i
onoga izmeu. Taj Gospodar je Allah.
Realnost stvaranja
U prethodnim poglavljima knjige analizirali smo i ustanovili kako je teorija evolucije, koja tvrdi
da ivot nije stvoren, jedan paralogizam koji je u totalnoj oprenosti sa naunom realnou.
Vidjeli smo da je uz pomo moderne nauke, kao paleontologija, biohemija i anatomija,
ustanovljena jedna kategorina realnost. Ta realnost je injenica da su sva iva bia stvorena
od strane Allaha.
Zapravo, da bi se dolo do ovog saznanja, nisu bile neodlono potrebne biohemijske laboratorije ili sloeni rezultati geolokih iskopina. Ako ovjek analizira bilo koje ivo bie iz svog okruenja vidjet e dokaz da je to ivo bie djelo jednog izvanrednog Genija. U tijelu jednog insekta ili u tijelu jedne male ribe morskih dubina postoji jedan veliki dizajn i tehnologija koju
ovjek nikada nee postii. Odreena iva bia, koja ne posjeduju ak ni mozak, sa tako velikom nepogreivou obavljaju toliko sloene poslove koje ponekad ak ni ovjek ne uspijeva.
Ovaj veliki mozak, plan i dizajn je svakako dokaz postojanja gospodara prirode, Uzvienog
Stvoritelja - Allaha. Allah je svemu ivom podario izvanredne odlike i na taj nain ovjeku pokazao jasne dokaze Svoje moi i Svog postojanja. Na narednim stranicama emo se osvrnuti na
samo neka od nebrojeno mnogo dokaza stvaranja.
Pele radilice i arhitektonski fenomen sae
Kao to je poznato, pele proizvode mnogo vie meda nego to im je potrebno i skrivaju ga u
sau. estougaoni oblik saa je specifinost koju svi znamo. Da li ste, pak, razmiljali zato
pele grade ba estougaoni geometrijski oblik saa Zato to, naprimjer, nije osmougaonik ili
petougaonik
Matematiari koji su istraivali odgovor na ovo pitanje doli su do zanimljivog zakljuka: "Najprikladniji geometrijski oblik za maksimalnu upotrebu jedne povrine je oblik estougaonika."
estougaona elija je oblik u koji se najvie moe deponirati meda, a za iju izgradnju treba
najmanje voska. Pele, dakle, koriste najprikladniji mogui oblik.
92

A, to se tie metoda izgradnje saa, on je veoma zapanjujui: Izgradnju saa pele zapoinju
sa dva-tri razliita mjesta i istovremeno pletu sae u dva-tri niza. Dakle, startujui sa razliitih
mjesta, veliki broj pela prave estougaonike identinih dimenzija vezujui ih jedan za drugi, da
bi se na kraju sastale na sredini... Mjesta spajanja estougaonika su uraena tako majstorski
da ne postoji nikakav trag da su se estougaonici naknadno spajali.
Suoeni sa ovako izvanrednim poslom pela, nezaobilazno moramo prihvatiti postojanje jedne
nadnaravne volje koja usmjerava ova iva bia. Preko ovog fenomena evolucionisti prelaze objanjavajui to pojmom "instikt" i suhoparnim isticanjem kako je to specifinost svojstvena
peli. Ako, meutim, postoji neki "instikt", ako on gospodari svim pelama i ako osigurava
skladni rad meusobno nepovezanih pela, to znai da postoji jedan perfektni Mozak, koji gospodari i upravlja svim ovim malim biima.
Drugim rijeima, stvoritelj ovih malih bia, Allah, "inspirira" ih zadatkom koji trebaju obavljati.
Ova realnost je prije 14 vjekova u Kur'anu ovako obznanjena ovjeku:
Gospodar tvoj je pelu nadahnuo: "Pravi sebi kue u brdima i u dubovima i u onome to
naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga,
posluno!" Iz utroba njihovih izlazi pie razliitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz
za ljude koji razmiljaju. (An-Nahl, 68-69)
Zbunjujui ininjeri: termiti
"Niko ne moe ostati ravnoduan na susret sa termitskim gnijezdom (termitnjak) izgraenim na
povrini zemlje. Rije je o arhitektonskom udu, termitnjacima ija visina ponekad dostie ak i
5-6 metara. U ovim gnijezdima nalaze se veoma sloeni sistemi koji podmiruju sve potrebe
termita koji zbog svoje tjelesne grae nikako ne smiju dolaziti u dodir sa sunevom svjetlou.
U gnijezdu se nalaze rashladni sistemi, kanali, prostorije za larve, prijelazi, specijalne plantae
za proizvodnju gljiva, sigurnosni izlazi, prostorije koje se koriste prilikom vruine ili hladnoe...,
ukratko - sve. A injenica da su graditelji ovako izvanrednog gnijezda, termiti, slijepi, kod
ovjeka izaziva jo vee oduevljenje."155
Ali, unato tome, vidimo da termiti krajnje uspjeno realiziraju arhitektonski projekat koji, u
poreenju sa njihovom veliinom, dostie visinu i do 300 puta veu od njih.
Termiti imaju jo jednu krajnje zbunjujuu stranu: ako u prvom stadiju gradnje razdvojimo
termitnjak na dva dijela i kada, nakon izvjesnog vremena, ponovo spojimo ova dva gnijezda,
vidjet emo da se svi prolazi, kanali i putevi meusobno podudaraju. Termiti kao da nisu bili
razdvojeni obavljaju svoje zadatke kao da sa jednog zajednikog mjesta primaju naredbe.
Djetli
Svi znamo da djetlii kljucanjem u drvo sebi prave gnijezda. Meutim, rijetko se
ko zapita kako ova ivotinja ne zadobije krvarenje mozga nakon ovako jakih
udara glavom, s obzirom da je u ovom sluaju djetli identian ovjeku koji bi
koristio glavu prilikom zakucavanja eksera. Kada bi se ovjek odluio na ovakav
poduhvat, nesumnjivo je da bi prvo zadobio potres mozga, a potom krvarenje
mozga. Djetli, meutim, napravi 38-43 udara kljunom u drvo u periodu od 2.10- 2.69 sekundi
i ne zadobije nikakve povrede.
Graa djetlieve lobanje je stvorena u skladu sa ovim poslom. U glavi djetlia postoji jedan sistem "suspenzije" koji upija i ublaava jainu udarca. To osiguravaju specijalna ublaavajua
tkiva koja se nalaze izmeu kostiju lobanje.156
Sonarni sistem slijepog mia
Slijepi mi u mrklom mraku leti bez ikakvih problema, a to postiu zahvaljujui zanimljivom sistemu za pronalazak smijera. Taj sistem ovjek naziva "sonarni" sistem, odnosno navigacija i
odreivanje udaljenosti uz pomo zvunog talasa.
Uho mladog ovjeka veoma teko raspoznaje zvuk frekvencije od 20.000 vibracija u sekundi.
Meutim, slijepi mi koji leti uz pomo specijalnog "sonarnog sistema" koristi zvukove izmeu
50.000 i 200.000 vibracija u sekundi, a te zvukove odailja 20 ili 30 puta svake sekunde.
Opaaj koji uzima od odjeka svakog signala je toliko jak da slijepi mi ne samo da dobija podatke o poziciji odreenih predmeta ve je, u isto vrijeme, u stanju utvrditi i mjesto svoje rtve
koja takoer brzo leti.157
Kit
93

Sisari moraju stalno disati, te zbog toga voda za njih ne predstavlja pogodno okruenje. Meutim, kod kita, kao jednog vodenog sisara, ovaj problem je rijeen uz pomo disajnog sistema
koji je procentualno efektniji od mnogih disajnih sistema kopnenih ivotinja. Samo jednim izdisajem, kit izbacuje iz plua 90% upotrijebljenog zraka. Iz tog razloga on moe izdrati
prilino veliki vremenski period a da ne osjeti potrebu za disanjem. U isto vrijeme, on u
miiima ima prilinu visoku koncentraciju "mioglobina" koji osigurava deponiranje kisika. Uz
pomo ovog sistema gin-back kit, naprimjer, uspijeva se spustiti na dubine i do 500 metara, te
bez uzimanja zraka moe plivati i do 40 minuta.158 A "nosni otvori" kita su, za razliku od
kopnenih sisara, smjeteni na leima, to mu omoguava lake disanje.
Dizajn komarca
Svi znamo da je komarac ivo bie koje leti, ali rijetko ko zna da komarac period odrastanja provodi pod vodom i da iz podvodnog svijeta izlazi kao perfektno "dizajniran" sa svim organima potrebnim za ivot na kopnu.
Komarac poinje letjeti opremljen specijalnim sistemom opaanja pomou kojega utvruje
mjesto svoje rtve. U ovakvom stanju, komarac lii na borbeni avion opremljen detektorima za
ustanovljavanje temperature, gasa, vlage i mirisa. ak ima posebnu mo "opaanja pomou
temperature", to mu omoguava da rtvu otkrije i u mrklom mraku.
Komareva tehnika "crpljenja krvi" je vezana za tako kompleksan sistem da ovjeku naprosto
staje mozak. Uz pomo sistema za sjeenje, koji sainjava 6 nogu, komarac sijee kou kao pilom. U toku procesa rezanja, uz pomo ubrizgavanja odreenog sekreta u ranu, dolazi do
trnjenja tkiva i iz tog razloga ovjek ak i ne primjeuje da mu se crpi krv. U isto vrijeme, ovaj
sekret spreava i zgruavanje krvi, to komarcu osigurava nesmetano crpljenje.
Da nema toga, komarac se ne bi mogao hraniti krvlju, a to opet znai i izumiranje njegove
vrste. Zahvaljujui ovom izvanrednom dizajnu, ovo minijaturno bie jasan je dokaz da je ono
jedan zaseban produkt stvaranja. tavie, komarac se u Kur'anu (Al-Baqarah, 26) istie kao
primjer Allahova postojanja, ljudima obdarenim razumom. A u drugom ajetu Allah se ovako
obraa ljudima:
O ljudi, evo jednog primjera, pa ga posluajte; "Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne
mogu nikako ni muicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi muica neto ugrabila, oni
to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!" (Al-Hajj,
73)
Izotreni vid ptica grabljivica
Ptice grabljivice imaju oi koje vide na velike daljine. Zahvaljujui tome, one veoma
dobro mogu izvriti podeavanje udaljenosti u toku napada na rtvu. Osim toga, velike oi znae i vie vidnih elija, a u isto vrijeme to znai i iu sliku. U oku jedne
ptice grabljivice nalazi se preko milion vidnih elija.
Iz tog razloga, orao koji leti na visinama od nekoliko hiljada metara ima toliko jake
oi da povrinu zemlje moe sasvim detaljno pretraivati ak i sa tako velike visine. Kao to
moderni vojni avioni otkrivaju ciljeve sa visine od nekoliko hiljada metara, isto tako su i orlovi u
stanju, uz pomo registriranja i najmanjih pokreta, ili najmanjih razlika u boji, ustanoviti
mjesto svoga plijena. Orlovo oko ima iroki ugao od 300 stepeni, a u isto vrijeme i mo uveati
eljenu sliku od est do osam puta. Dok leti na visini od 4.500 metara, orao moe oima pretraivati povrinu od 30.000 hektara. Sa visine od 1.500 metara je u stanju veoma lahko registrirati zeca koji se kamuflirao u travi. Sasvim je jasno da je izvanredna graa orlovog oka dizajnirana specijalno za ivotinju ove vrste.
ivotinje sa zimskim snom
ivotinje u zimskom snu nastavljaju ivjeti ak i kada im se tjelesna temperatura spusti na nivo
vanjske temperature. Kako to postiu
Sisari su toplokrvna iva bia. Dakle, u normalnim uvjetima njihova tjelesna temperatura uvijek
ostaje statina, prirodni termostati u njihovom tijelu konstantno reguliraju ovu temperaturu.
Meutim, tjelesna temperatura malih sisara u toku zimskog sna, naprimjer mi vjeverinjak
(Mus - mi, Sciurus vulgaris - vjeverica) ija normalna tjelesna temperatura iznosi 40 stepeni,
kao okretanjem kljua, sputa se na nekoliko stepeni iznad take mrnjenja. Tjelesni metabolizam znatno se uspori. ivotinja poinje sa usporenim disanjem, a rad srca, koje u normalnim
uvjetima radi sa 300 otkucaja u minuti, svede se na svega 7-10 otkucaja. Zaustavljaju se normalni tjelesni refleksi, a elektrofunkcije mozga uspore se do nivoa kada se skoro ne primjeuju.
94

Jedna od opasnosti nepokretljivosti je mrnjenje tkiva na niskim temperaturama i njihovo

unitavanje od strane kristala leda. Meutim, opet uz karakteristiku koju posjeduju, ivotinje sa
zimskim snom zatiene su od ovakve opasnosti. Tenost u njihovom tijelu je zatiena zahvaljujui hemijskim supstancama visoke molekularne teine. Zahvaljujui tome opada taka
mrnjenja, te bivaju zatiene od stradanja.159
Elektrine ribe
Da bi se zatitile od neprijatelja ili da bi onesposobile plijen, posebne vrste jegulja i raa (vrsta
ribe grabeljivice spljotenog tijela, u obliku romba, i hrapave koe, op. E. I.) u tu svrhu koriste
elektrinu energiju koju proizvode u svojim tijelima. U svim ivim biima - raunajui i ovjeka
- postoje mala koliina elektrine energije. Meutim, ovjek nije u stanju usmjeravati ovu energiju i staviti je pod svoju kontrolu kako bi je korisno i racionalno iskoristio. Aktualne ivotinje
(posebne vrste jegulja i raa), pak, nose struju od 500 do 600 volti i u stanju su je kontrolirati i
koristiti protiv neprijatelja. Povrh toga, ova struja nema nikakvih negativnih posljedica za njih.
Potroena energija se nakon izvjesnog vremena, kao baterija, puni i stvara se elektrina snaga
koja je spremna za ponovnu upotrebu. Visoku elektrinu energiju u svojim malim tijelima ribe
ne koriste samo kao mehanizam odbrane. Elektrina energija za ove ribe ima u isto vrijeme i
veoma veliki znaaj prilikom odreivanja smijera u tamnim morskim dubinama, osigurava im da
osjete predmete a da ih i ne vide. Zahvaljujui ovoj energiji u tijelu, ribe su u mogunosti
odailjati signale. Nakon sudara sa tvrdim predmetom, signali se mijenjaju i vraaju nazad
nosei ribi potrebne podatke o predmetu. Na taj nain riba utvruje udaljenost i veliinu predmeta.160
Specijalni sistem mrnjenja
Smrznuta aba je neuobiajena bioloka pojava. Ne pokazuje nikakve znakove ivota. Rad srca,
disanje i cirkulacija krvi funkcije su koje su upotpunosti obustavljene. Meutim, nakon otapanja
leda, aba se, poput buenja iz sna, ponovo vraa u normalan ivot.
ivi organizam u smrznutom stanju je suoen sa nizom smrtnonosnih rizika. aba, meutim, ne
nosi nijedan od tih rizika. Temeljna osobenost abe je da u smrznutom stanju moe proizvoditi
velike koliine glikoze. Poput dijabetiara, koliina eera u krvi abe se poveava do veoma
velikog nivoa. Zabiljeeno je da koliina eera nekada dostie vrijednost i do 550 mmol/l. (U
normalnim okolnostima ova vrijednost kod aba iznosi od 1 do 5, a kod ovjeka od 4 do 5
mmol/l.) Ovako pretjerano velika koncentracija glikoze u normalnim okolnostima moe prouzrokovati veoma znaajna poremeenja.
A pretjerano velika koliina glikoze u smrznutoj abi, pak, spreava povlaenje vode iz elija i
onemoguava sluaj skupljanja. ]elijska opna kod aba je prilino propustljiva za glikozu, to
omuguava da glikoza veoma lahko prodre u eliju. Velika koliina glikoze u tijelu smanjuje
taku mrnjenja, na taj nain dolazi do mrnjenja samo veoma male koliine tenosti u tijelu
ivotinje. Istraivai su ustanovili da glikoza moe hraniti i elije koje su smrznute. Pored toga
to predstavlja prirodno gorivo za organizam, glikoza zaustavlja i mnoge metaboline reakcije,
poput sinteze urina, te zbog toga ne dolazi do brzog troenja razliitih izvora hrane elija.
Kako dolazi do tako naglog i velikog porasta glikoze u organizmu abe
Odgovor je veoma zanimljiv: u tijelima ivih bia postoji jedan specijalni sistem koji je zaduen
za ovaj posao. Odmah nakon pojavljivanja leda na povrini koe, u jetru stie signal nakon
ega ovaj organ odmah u glikozu pretvara jedan glikogen kojeg posjeduje. Jo uvijek je nauci
nepoznato svojstvo ovog signala koji se odailja jetri. Pet minuta nakon pristizanja signala koliina eera u krvi se naglo poinje poveavati.161
Nesumnjivo je da se jedan sistem, koji e upotpunosti izmijeniti metabolizam u smislu podmirivanja svih potreba i to tano u trenutku kada je to organizmu potrebno, ne oformljuje sluajno, ve iskljuivo kao posljedica savrenog plana Stvoritelja. Nikakva sluajnost ne moe
prouzrokovati ovako besprijekoran i kompleksan sistem.
Albatros
Koristei razliite "tehnike letenja", ptice selice na minimalni nivo dovode
potronju energije. Jedna od tih tehnika je uoljiva i kod albatrosa. Ove
ptice, koje 92% svoga ivota provode na moru, posjeduju krila iji promjer dostie 3,5 metra. Najznaajnija specifinost albatrosa je njegov stil
letenja; satima moe letjeti a da pri tome nikako ne mlati krilima. Tom prilikom, albatros klizi
kroz zrak koristei se vjetrom, a njegova krila su otvorena i u statinom poloaju.
95

Da bi se u statinom i otvorenom poloaju drala krila promjera od 3,5 metra, potrebna je

dosta velika snaga. Unato tome, albatros u ovom poloaju provodi po nekoliko sati. To, pak,
postie uz pomo uroenog anatamskog sistema. Krila albatrosa u toku leta se blokiraju. Zbog
toga nikako ne moe koristiti snagu miia. Krila se dre samo sa slojevima miia, to osigurava veliko olakanje prilikom leta. Ovaj sistem, takoer, smanjuje i energiju koju ptica troi u
toku leta poto albatros ne koristi energiju zato to ne mlati krilima i ne troi snagu da bi krila
drao otvorenim. Viesatni let uz jedino koritenje vjetrom albatrosu osigurava neogranieni
izvor energije. Naprimjer, u letu od 1.000 km albatros od 10 kg e izgubiti svega 1% od svoje
teine. Ovo je veoma mali gubitak. Da bi se okoristio ovako primamljivom tehnikom, ovjek je,
uzimajui albatrosa kao uzor, proizveo jedrilicu.162
Razliiti sistemi vida
Vid je za mnoge morske ivotinje od krajnje vanosti sa pozicija lova i odbrane. Zbog toga
veina morskih ivotinja ima oi koje su dizajnirane u idealnom obliku za podmorni ivot.
Na dubini preko 30 metara vidokrug se znatno smanjuje. Meutim, oi ivih bia koja ive na
ovoj dubini stvorena su u skladu sa ovim uvjetima.
Za razliku od kopnenih, podmorne ivotinje imaju sferina soiva, koja su u skladu sa potrebama gustog okruenja u kojem ive. Suprotno oima oblika iroke elipse koja su svojstvena
kopnenim ivotinjama, oi sferinog oblika su daleko prikladnije za gledanje pod morem; podeene su za gledanje objekata iz bliskog plana. A prilikom gledanja udaljene take, cijeli soivni sistem se, uz pomo jednog specijalnog miinog mehanizma smjetenom u oku, povlai
nazad.
Jedan od razloga to su riblje oi sferine je, takoer, i prelamanje svjetlosti u vodi. Zbog toga
to je ispunjeno tenou koja je skoro iste gustine kao i voda, u oku ne dolazi do prelamanja
svjetlosti prilikom oslikavanja slike nastale vani. Ono soivo sliku u potpunosti izotrava preko
mrenjae, te na taj nain riba, za razliku od ovjeka, uspijeva krajnje jasno vidjeti pod vodom.
Zbog velikog nedostatka svjetlosti na morskim dubinama, odreene ivotinje kao to je hobotnica imaju izrazito velike oi. ivotinje velikih oiju su primorane da na dubinama od preko 300
metara love bljetanje koje ire bia iz okruenja. A naroito moraju biti osjetljive na tanke
plave zrake koje se probijaju kroz vodu. Iz tog razloga u njihovim mrenjaama se i nalazi veliki broj osjetljivih plavih elija.
Kao to se moe i zakljuiti iz navedenih primjera, svako ivo bie posjeduje oi sa veoma
razliitim karakteristikama koje su u skladu sa njihovim potrebama, a to je jasan dokaz da su
one u najidealnijem obliku stvorene od strane Sveznajueg Stvoritelja, a nikako da su nastale
sluajno i putem evolucije.
Prinudna seoba
Specifinost riba lososa koje ive na Pacifiku je da se, zbog oplodnje, one ponovo vraaju u rijeke u kojima su se izlegle. Bia koja jedan dio svog ivota provode u moru se, dakle, radi oplodnje vraaju u slatke vode.
Poetkom ljeta, kada kreu na put, boja lososa je blistavocrvena, da bi se na kraju putovanja
njihova boja preobratila u crnu. Prije seobe pribliavaju se obali, pa tek onda kreu u proboj do
rijeke ne ustupajui ni pred kakvim preprekama. Plivajui uzvodno, savlaivanjem brana i slapova stiu do mjesta na kojem su izale iz jaja. Na kraju ovog putovanja od 3.500 do 4.000
km, enka polae 3 do 5.000 jaja koja potom mujak oplouje. U toku iscrpljujueg puta i u
toku polaganja jaja, losos pretrpljuje i znatno velike povrede. Nakon polaganja jaja enka djeluje veoma premoreno, repna peraja se istroe, a boja koe poinje se mijenjati u crno. Isto to
vai i za mujaka. Nakon izvjesnog vremena rijeka biva preplavljena mrtvim lososima. Iz jaja
e se, meutim, izlei nova generacija koja e, takoer, proi istu marrutu.
Kako lososi uspijevaju u ovom putovanju Kako, nakon izlaska iz jaja, uspijevaju doi do mora
Koje metode koriste u iznalaenju puta do mora Ovo su pitanja koja jo uvijek ekaju odgovor. U ovom kontekstu ima mnogo pretpostavki, ali definitivnog rezultata jo uvijek nema. Koja
je to snaga to losose primorava na put od nekoliko hiljada kilometara, na povratak na mjesto
koje uope ne znaju Jasno je da postoji jedna superiorna Volja koja gospodari nad njima i koja
ih usmjerava. To je Allah, Gospodar svih svjetova.
Sipa

96

Sipa ispod koe ima "kromotofor", odnosno jedan gusti sloj elastinih pigmentnih kesica. Generalno, ovi pigmenti su uti, crveni, crni i braon. Signalom koji se odailja iz mozga, elije se
ire i prekrivaju kou tonom boje koja je u skladu sa okruenjem. Uz pomo toga, uzimajui
boju, recimo, stijene na kojoj se nalazi, sipa ostvaruje besprijekornu kamuflau.
Ovaj sistem je toliko djelotvoran da uz pomo njega sipa na sebi moe iscrtati ak i pravilne
pruge poput onih koje se nalaze na zebri.163

Koala
Ulja koja se nalaze u listu eukaliptusa u sebi sadre takve sastojke koji su
otrovni za mnoge sisare. Ovaj otrov je jedna vrsta odbrambenog hemijskog
mehanizma kojeg eukaliptus koristi kao zatitu od neprijatelja. Meutim,
postoji jedno specifino bie koje je nadvladalo ovaj mehanizam i koje se hrani
ovim liem. To je koala, ivotinja koja pripada jednoj vrsti iz porodice torbara... Na eukaliptusu koale i stanuju i hrane se njime, a i utoljavaju potrebu
za vodom.
Kao i ostali sisari, i sama koala nije u stanju variti celulozu koja se nalazi u
drveu. Zato je vezana za mikroorganizme koji mogu variti celulozu. Mjesto gdje su najee
uoeni ovi mikroorganizmi je mjesto spajanja tankog i debelog crijeva, odnosno stranji izrataj
crijevnog sistema - slijepo crijevo. Slijepo crijevo je najzanimljiviji dio koalinog sistema za
varenje. Ova dijafragma ima ulogu jedne fermentacione komorice koja, odugovlaei prolazak
lia, osigurava da mikrobi obave varenje celuloze. Zahvaljujui tome, koala uspijeva neutralizirati otrovno svojstvo eukaliptusovog lia.164
Mo lova iz stabilne pozicije
Junoafrika biljka "Sundew" hvata u zamku insekte uz pomo
svojih ljepljivih dlaica. Lie ove biljke je obraslo dugim
crvenim dlaicama, a vrh ovih dlaica je prekriven jednom
tenou koja sadri miris koji privlai insekte. Druga specifinost tenosti je njena prekomjerna ljepljivost. Idui prema
izvoru mirisa, insekt upada u zamku i ostaje bespomono
prilijepljen za ove dlaice. Cijeli list se nakon izvjesnog vremena preklapa nad insektom i probavljajui ga dolazi do potrebnih proteina.165
Neosporno je da je opremljenost ovakvom osobenou jedne biljke, koja nema sposobnost pokretanja sa mjesta na kojem se nalazi, sasvim jasan dokaz jednog specijalnog dizajna. Uope
nije mogue da ovakav sistem lova nastane sluajno, a ni da ga razvije jedna biljka koja ne
posjeduje svijest, a ni volju. U tom sluaju, nije mogue ni zaobii i zanijekati veliinu i postojanost Tvorca koji joj je dao ovu sposobnost.
PAUKOVA NIT
Pauk po imenu Dinopis ima izuzetnu mo lova. Umjesto da saplete statinu mreu i da eka plijen, ovaj pauk isplete malu mreu, ali sa daleko superiornijim karakteristikama i tu mreu on
potom baca na plijen. Potom rtvu vrsto umota u mreu, tako da ulovljeni insekt postaje totalno bespomoan. Mrea je toliko savrena da ima odliku veeg saplitanja na pokrete i trzaje
lovine. Da bi zatitio svoju hranu, pauk rtvu prekriva novim nitima, te je na taj nain u izvjesnom smislu "ambalaira".
Kako pauk uspijeva izraditi takvu mreu koja je idealna tvorevina u pogledu hemijskog sastava
i mehanikog dizajna Sasvim je iskljuena mogunost da to, kao to tvrde evolucionisti, pauk
radi sluajno. Pauk je lien sposobnosti kao to su sticanje znanja i uenje napamet, on ak ne
posjeduje ni mozak kapaciteta potrebnog za ovakav poduhvat. Nesumnjivo, ova sposobnost je
pauku dodijeljenja od strane njegovog Tvorca, Allaha d. .
Niti koje koristi pauk u sebi kriju veoma znaajno udo, mudizu. Presjeka manjeg od jednog
hiljaditog dijela milimetra, ova nit je pet puta jaa od eline niti iste debljine. Druga karakter97

istika niti je njena krajnje mala teina. Teina niti duine kojom se moe jednom omotati Zemlja je svega 320 grama.* elik je jedan od najvrih materijala koji je ovjek uspio proizvesti
u dosta zahtjevnim industrijskim postrojenjima. Pauk, meutim, u svom tijelu uspijeva proizvesti materiju koja je znatno vra od elika. Za proizvodnju elika ovjek je morao prei
znatno velik put, doi do odreenih saznanja, te razviti i upotrijebiti tehnologiju. Kakvu
tehnologiju i koja saznanja koristi pauk prilikom proizvodnje svoje niti Iz svega se da zakljuiti
da je ovjek, unato naunim sazanjima i tehnologiji, u znatnom zaostatku iza jednog siunog
pauka.
(*) "Structure and Properties of Spider Silk", Endeavour, januar 1986, broj 10, str. 42.
Lukavi plan ivotinja: kamuflaa
Umjetnos skrivanja, odnosno "kamuflaa" jedna je od osobina ivotinja koja im omoguava
zatitu i neometan ivot.
ivotinje iz dva razloga osjeaju potrebu za kamuflaom: lov i skrivanje od napadaa. A najvanija karakteristika koja kamuflau odvaja od ostalih metoda je to kamuflaa iziskuje krajnje veliku inteligenciju, vjetinu, estetiku i prilagodljivost.
Metode kamufliranja ivotinja su zbunjujue do nepojmljivosti. Skoro da je nemogue otkriti
insekta koji se skriva na kori drveta ili drugo ivo bie koje se skriva ispod lista. A biljne vai
koje siu biljnu sr se hrane tako to na stabljici biljke oponaaju izgled trna. Ova metoda je
najdjelotvornija prilikom zatite od najveeg neprijatelja, ptica, koje se ne sputaju na biljku
koja na sebi ima trnje.
Dizajn ptiijeg perja
Ptiije perje ima grau koja na prvi pogled izgleda veoma prosta. Meutim, u
toku paljive analize susreemo se sa prilino sloenom graom pera, koje je
lagano, ali krajnje jako i vodonepropustljivo. Pero mora biti to je mogue
lake kako bi ptica mogla letjeti. Ono se sastoji od keratin proteina koji su u
skladu sa ovom neophodnou. Sa obje strane stabljike pera nalaze se ile, a
na svakoj ili nalazi se oko 400 malih kandica. Na svakoj kandici se opet
nalaze po dvije kukice zvane "barbule", kojih, dakle, na jednom malom ptiijem peru ima 800. Na ovim kukicama koje se nalaze naprijed, dakle na
prednjim barbulama, opet se nalazi jo po 20 manjih kukica. Ove kukice imaju
ulogu da, poput fircanja komada tofa, dvije peruke vezuju jednu za drugu.
Na samo jednoj peruki ima oko 300 miliona kukica, a broj kukica ukupnog
perja jedne ptice iznosi oko 700 milijardi. Meusobna kompaktna povezanost
kukica i kandica perja ima jedan veoma znaajan razlog. Perje toliko vrsto
mora biti privreno za tijelo ptice da ne smije opadati prilikom bilo kakvog pokreta. Uz pomo
mehanizma sainjenog od kukica i kandica, perje je toliko privreno na tijelu da ni jaki vjetrovi, ni kia, a ni snijeg ne mogu biti razlog njihovog opadanja.
Perja ptice koja se nalaze na stomaku, repu i krilima meusobno su razliita i po obliku i po
funkciji. Dok dugo perje repa ima ulogu dumena i koenja, perje na krilima ima ulogu da otvaranjem u toku ptiijeg lepranja krilima iri povrinu i povea snagu u toku polijetanja.
Jedno bie koje ima mo hoda po povrini vode: basilisk
Veoma mali broj ivotinja uspijeva hodati po povrini vode. Jedan od
rijetkih takvih primjera predstavlja "basilisk", ivotinja sa slike koja ivi
u oblasti Srednje Amerike. Na prstima zadnjih nogu nalaze se zaklopci
koji basilisku omoguavaju treptanje po vodi. Prilikom hodanja po
Basilisk guter je jedna
kopnu, ovi zaklopci se podvijaju. U sluaju opasnosti, basilisk veoma
od rijetkih ivotinja koja
velikom brzinom na dvije noge poinje trati povrinom rijeke ili jezse kree uspostavljajui
era. Zaklopci na zadnjim nogama u meuvremenu se otvaraju, ime se
ravnoteu izmeu zraka
osigurava vea povrina "stopala", to, zapravo, i omoguava ovoj ivi vode.
otinji hod po povrini vode.166
I ovaj originalni dizajn basiliska je takoer jedan od sasvim jasnih dokaza svjesnog stvaranja, a
ne sluajne evolucije.
Fotosinteza

98

Neosporno je da biljni svijet ima najveeg udjela u tome to je povrina Zemlje mjesto na kojem je mogue ivjeti. Biljke ponovo regeneriraju zrak kojeg izdiemo, uravnoteavaju temperaturu planete na kojoj ivimo te, takoer, uspostavljaju ravnoteu gasova u atmosferi.
Kiseonik u zraku kojeg udiemo proizvodi se od strane biljaka. Znaajan dio nae ishrane opet
zauzimaju biljke. Karakteristika biljaka da osiguravaju ishranu za ovjeka je, kao i sve ostale
funkcije, jedna posljedica posebnog dizajna u njihovim elijama.
Razlika izmeu biljnih elija, na jednoj, i ljudskih i ivotinjski elija, na drugoj strani, u tome je
to biljne elije imaju mo direktnog koritenja Suneve energije. Energiju preuzetu iz Suneve
svjetlosti pretvara u hemijsku energiju i veoma specijalnim metodama pretvara u hranu. Ovaj
biljni proces poznat je pod imenom fotosinteza. Zapravo, ovaj proces ne obavlja cijela elija,
nego samo kloroplast, okrugla ili jajolika tijela u povrinskim stanicama biljaka koja biljkama
daju zelenu boju. Ova malena zelena tjelaca koja je mogue vidjeti samo uz pomo mikroskopa jedine su laboratorije na svijetu koje su u stanju Sunevu energiju odlagati u organske
supstancije.
Ukupna svjetska koliina supstancije koju hloroplasti proizvedu u toku godine iznosi oko 200
milijardi tona. Ovo je jedna proizvodnja koja ima ivotni znaaj za sve ivo na planeti. Ova proizvodnja ostvaruje se kao posljedica jednog krajnje sloenog hemijskog procesa. Reakcija pigmenta hlorofila, koji se u hiljaditim koliinama nalaze u hloroplastu, na svjetlost odvija se u
nevjerovatno kratkom vremenskom intervalu koji iznosi samo hiljaditi dio sekunde. Iz tog
razloga je jo uvijek nemogue pratiti veoma mnogo procesa koji se odvijaju u hlorofilu.
Pretvoriti Sunevu svjetlost u elektro ili hemijsku energiju je proces koji je, kao to je poznato,
moderna tehnologija uspjela nedavno realizirati. U ovom procesu koriste se ureaji visoke
tehnologije. Meutim, biljna elija koju je nemogue opaziti prostim okom ovaj proces na krajnje besprijekoran nain obavlja ve milionima godina.
Ovaj savren sistem jo jednom nam predoava stvaranje. Fotosinteza kao jedan od krajnje
sloenih sistema je svjesno projektiran mehanizam, odnosno mehanizam koji je stvoren od
strane Allaha d. . Na jednom mikroskopskom prostoru smjetenom na listu biljke smjetena
je jedna jedinstvena fabrika u kojoj se realizira ovaj sloeni proces. Ovaj besprijekorni dizajn je
jedan od nebrojenih dokaza da je sve ivo stvoreno od strane Allaha, Gospodara Svjetova.
UPOZORENJE
Poglavlje koje se nalazi pred vama sadri VEOMA BITNU
tajnu ivota. Ovu temu, koja e iz
temelja promijeniti va stav o
materijalnom svijetu, trebate itati vrlo paljivo i bez predrasuda. Ono to se ovdje iznosi nije
samo neki
drugaiji stav, drugaiji pristup ili filozofska ideja, ve neosporna
istina koja je danas nauno dokazana i koju e prihvatiti svi, i vjernici i nevjernici.
Tajna materije
Osoba koja svoju okolinu posmatra putem razuma i svijesti uoit e da je sve ivo i neivo u
kosmosu stvoreno. Dobro, ko je taj to je sve to stvorio
Jasno je da stvaranje koje se oituje u svakoj taki kosmosa ne moe biti samoinicijativni produkt kosmosa. Jedan insekt, naprimjer, nije stvorio sam sebe. Ni Sunev sistem nije sam sebe
stvorio, ni bilje, ljudi, bakterije, ni eritrociti, ni leptiri... Takoer, apsolutno je iskljuena i mogunost, kao to smo to vidjeli na prethodnim stranicama, da je sve ovo nastalo kao produkt
"sluajnosti".
Prema tome, dolazimo do slijedeeg zakljuka: sve to oima vidimo je stvoreno... Ali, isto
tako, nita od toga to oima vidimo nije stvoritelj. U tom sluaju, Stvoritelj je jedno superiorno
bie koje je izvan nama vidljivog svijeta. To je jedna superiorna Mo, koja je nevidljiva, ali koja
Svoje postojanje i Svoja svojstva oituje kroz sve ono to stvara.
Upravo je to ona taka u kojoj pogrenim putem kreu oni to nijekaju Allahovo postojanje.
Ove osobe same su se uvjetovale da ne vjeruju u postojanje Boga, sve dok Ga svojim oima ne
vide. Oni su, u toj situaciji, primorani skrivati injenice stvaranja koje su uoljive na svakom
dijelu kosmosa, tvrditi da kosmos i sav ivi svijet nije stvoren. A, da bi potkrijepili svoje neosnovane tvrdnje, oni se koriste raznim laima. Teorija evolucije, kao to smo to i vidjeli na prethodnim stranicama, jedan je od najjasnijih primjera uzaludnih trzaja i lai na koje se pozivaju
u vezi s ovim pitanjem.
Temeljnu zabludu onih koji poriu dijele i veoma velike mase onih koji ne nijeu postojanje
Boga, ali koji imaju jedno iskrivljeno vjerovanje u Boga. Ove osobe koje ine veinu zajednice
ne poriu stvaranje, meutim, posjeduju zanimljivo sujevjerje o pitanju gdje se Bog nalazi:
99

veina smatra da se Bog nalazi na "nebu". Prema njihovom miljenju, Bog se nalazi iza neke
jako daleke planete i veoma rijetko se uplie u "poslove nae planete". Ili se uope ne uplie;
stvorio je kosmos i ostavio, ljudi sami sebi odreuju sudbinu...
Mnogi su, pak, uli za kur'ansku postavku da je Bog svugdje, ali znaenje toga nisu upotpunosti
deifrirali. Njihovo podsvjesno sujevjerje ih navodi na zakljuivanje da je Bog u vidu radiotalasa
ili okruen nekom materijom koja je, poput gasa, nevidljiva i koju je nemogue osjetiti.
Meutim, ovo miljenje i miljenja koja smo naprijed naveli i koja nikako da odgonetnu gdje se
to Bog skriva (moda upravo zbog toga i negiraju Njegovo postojanje!) zasnivaju se na jednoj
zajednikoj zabludi: u prihvatanju jedne apsolutno neutemeljene predrasude, a potom i u oaranosti pretpostavkama vezanim za Boga.
Koja je to predrasuda
Ova predrasuda vezana je za postojanje i svojstvo materije. Toliko smo uvjetovani u vezi s pitanjem postojanja materije da uope nismo razmiljali, da se uope nismo zapitali da li ona
zaista postoji, ili je to samo jedna sjena postojanja! Moderna nauka, meutim, ruei i ovu
predrasudu iznosi jednu veoma bitnu i veoma efektnu injenicu. Na narednim stranicama emo
nastojati objasniti ovu veliku injenicu na koju, takoer, i Kur'an upozorava.
Kosmos sainjen od elektrosignala
Sva saznanja vezana za svijet u kojem ivimo do nas dopiru uz pomo pet ula koja posjedujemo. Mi, dakle, jedan svijet poznajemo uz pomo onoga to nae oko vidi, ruka opipa, nos
omirie, jezik okusi i to uho uje. Zbog toga to smo od samog roenja vezani za ova ula, nikada nismo razmiljali o mogunosti da je "vanjski svijet" drugaiji od onoga koji nam serviraju
naa ula.
Danas, meutim, rezultati nainjenih mnogobrojnih naunih istraivanja iz razliitih oblasti sa
sobom su donijeli i krajnje razliito miljenje, postali su razlogom nastanka velikih sumnji o pitanju nae percepcije i naeg poimanja svijeta.
A, poetna taka ovog novog gledita je slijedea: ono to mi poimamo kao "vanjski svijet"
samo su utisci koji su u naem mozgu stvorili elektrosignali. Crvenilo jabuke, tvrdoa daske,
tavie, vaa majka, otac, vaa porodica, sva imovina koju posjedujete, kua, posao i reci ove
knjige su, zapravo, samo sklopovi elektrinih signala u naem mozgu.
Frederick Vester ovako formulira taku do koje je, po ovom pitanju, dola nauka:
"Kao da se danas nauno dokazuju istupi odreenih mislilaca koji su govorili da je 'ovjek jedna
imaginacija, zapravo, sve to postoji je prolazno i varljivo, ovaj kosmos je jedna sjenka'."167
Poznati filozof George Berkeley se, o pitanju ove zbunjujue injenice, ovako izjasnio:
"Zato to ih vidimo i dodirujemo, zato to ih opaamo, mi vjerujemo u postojanje predmeta.
Naa opaanja su, meutim, samo ideje koje postoje u naem intelektu. U tom sluaju, predmeti do kojih dopiremo uz pomo naih osjetila nisu nita drugo do samo ideje, a te ideje se
neminovno ne nalaze nigdje drugo do u naem intelektu... Ako je sve ovo neto to postoji
samo u naem intelektu, onda kada matamo o kosmosu i predmetima kao injenicama izvan
intelekta, znai da padamo u zabludu... To znai da nita od onoga to nas okruuje ne postoji
osim u naem intelektu."168
Da bismo upotpunosti izloili aktualnu temu, prvenstveno emo se zadrati na naim ulima
koja nam daju podatke o vanjskom svijetu.
Kako vidimo, ujemo, kuamo?
Proces vida odvija se u prilino etapnom obliku. U toku gledanja, fotoni (koliina, estica svjetlosti), koji dolaze od bilo kojeg tijela, lomei se prolaze kroz soivo i obrnuto padaju u mrenjau koja se nalazi u stranjem dijelu oka. Vidni signali, koji se ovdje, od strane elija, preobraaju u elektrine signale, uz pomo nerava dospijevaju u jedan mali dio koji je nazvan centar
vida i koji se nalazi u zadnjem dijelu mozga. Nakon niza operacija, ovi elektrini signali u centru
vida poimaju se kao slika. Dakle, sluaj vida, u biti, odvija se u jednoj maloj, potpuno mranoj
taki do koje je apsolutno nemogue dopiranje svjetlosti.
Sada se jo jednom paljivo osvrnimo na ovu injenicu koja je generalno svakome poznata:
kada kaemo "vidim", mi, ustvari, vidimo "dojam" nastao u mozgu od elektrinog signala koji
su se prethodno u oku preobrazili iz upozorenja koja stiu od posmatranog tijela. Dakle, kada
kaemo "vidim", mi zapravo posmatramo elektrine signale u naem mozgu.
Sve ono to vidimo u toku ivota nastaje u centru vida zapremine od svega nekoliko kubnih
centimetara. I ovi redovi koje itamo, i nepregledni prizor horizonta staju u ovaj minijaturni
prostor. U meuvremenu, postoji jo jedna taka koju ne smijemo gubiti iz vida. Kao to smo i
maloas naglasili, svjetlost ne prodire u nau lobanju, dakle u unutranjosti mozga je mrkli
100

mrak. Apsolutno je, dakle, nemogue da mozak doe u kontakt sa svjetlou.

Ilustrirajmo ovu tvrdnju zanimljivim primjerom. Zamislimo da ispred nas stoji svijea, koju
moemo dugo posmatrati. U toku ovog vremena na mozak, meutim, nikako ne dolazi u dodir
sa stvarnom svjetlou svijee. ak i u trenutku dok posmatramo svjelost svijee, u unutranjosti nae glave i mozga je potpuni mrak. U apsolutnoj tami mozga mi posmatramo ovaj
bljetavi i raznobojni svijet.
udotvorni fenomen vida koji mi prihvatamo krajnje normalno, R. L. Gregory ovako objanjava:
"Na fenomen vida toliko smo se navikli da je potrebna jedna velika mo mate da bismo primijetili da ima pitanja koja treba rijeiti. Obratite, meutim, panju na ovo. Do naih oiju dopiru
slike na kojima su predmeti naglavake okrenuti, a mi ih vidimo u njihovom normalnom stanju.
Mi svijet predmeta poimamo kao ishod signala koje primamo preko mrenjae, a ovo je,
zapravo, ravno udu."169 Preobraajui se u elektrine signale, upozorenja koja stiu od nekog
tijela u mozgu konstituiraju dojam. Kad kaemo da vidimo, mi zapravo posmatramo efekte
elektrinih signala u naem mozgu.
Isto to vai i za druga osjetila. Zvuk, dodir, okus i miris u vidu zasebnih elektrosignala dopiru
do mozga, gdje se u kompetentnim centrima i opaaju.
Sluaj sa sluhom je, takoer, identian: vanjsko uho, uz pomo une koljke, skuplja zvune
talase i prosljeuje ih srednjem uhu. Preuzete zvune vibracije srednje uho pojaava i prebacuje unutranjem uhu. Srednje uho ove vibracije pretvara u elektrosignale i alje ih u mozak.
Kao i u sluaju vida, krajnja faza procesa sluha odvija se u slunom centru u mozgu. Kao to
lobanja ne proputa svjetlost, isto tako ne proputa ni zvuk. Prema tome, bez obzira kakva
buka vlada u "vanjskom svijetu", unutranjost lobanje je ispunjena apsolutnom tiinom.
Unato tome, najjasnije zvukove mi poimamo upravo u mozgu. Rije je o takvoj jasnoi da
zdravo ljudsko uho uje bez ikakvih zvunih parazita i zujanja. U mozgu koji ne proputa zvuk,
mi sluamo jedan simfonijski orkestar, svu vrevu guve kojom smo okrueni; u stanju smo uti
zvuke razliitih frekvencija, od ukanja lista do buke borbenih aviona. Kada bi se, meutim, sa
jednim specijalnim ureajem izmjerio stepen zvuka u mozgu, vidjelo bi se da ovdje vlada jedan
duboki mir.
U toku gledanja, fotoni koji dolaze od bilo kojeg tijela, lomei se prolaze kroz soivo i obrnuto
padaju u mrenjau. Vidni signali, koji se ovdje, od strane elija, preobraaju u elektrine signale, uz pomo nerava dospijevaju u jedan mali dio koji je nazvan centar vida i koji se nalazi u
zadnjem dijelu mozga. Kao to mozak ne proputa svjetlost, isto tako nije mogue ni da svjetlost prodre u centar vida. Mi, dakle, ovaj bljetavi i raznobojni svijet posmatramo, odnosno poimamo u jednoj sasvim maloj taki u koju apsolutno ne dopire svjetlost.
Nastanak ula mirisa je, takoer, nalik ovome: letei molekuli, poput mirisa vanilije ili rue,
dolaze do prijemnika na dlaicama koje se nalaze u dijelu nosa zvanom epitelijum, gdje ulaze u
uzajamno djelovanje. Ovo uzajamno djelovanje u vidu elektrosignala prenosi se do mozga i tu
se poima kao miris. Na kraju, svi mirisi, prijatni ili runi, nisu nita drugo do oblik opaaja u
mozgu koji je nastao pretvaranjem u elektrosignale uzajamnih djelovanja leteih molekula. Parfem, cvijet, miris jela, mora; sve vrste mirisa, bez obzira da li nam se sviaju ili ne, mi poimamo u naem mozgu. Molekuli mirisa, meutim, nikada ne dopiru do mozga. Kao i u sluaju
zvuka i slike, do mozga dopiru samo elektrosignali. Dakle, mirisi kojima smo okrueni od samog
roenja su elektrosignali koje osjeamo putem naih ula mirisa.
U slinom obliku, i u prednjem dijelu jezika postoje etiri razliita tipa hemijskih prijemnika. Oni
su kao odgovor na etiri okusa: slano, slatko, kiselo i ljuto. Nakon serije hemijskih operacija,
ovi opaaji se pretvaraju u elektrosignale koji se prosljeuju u mozak. Ovi signali se, takoer,
od strane mozga poimaju kao okusi. Okus koji uzimamo kada jedemo okoladu ili neko omiljeno
voe, to je registriranje elektrosignala od strane mozga. Ukoliko bi se presjekli nervi za primanje okusa koji idu do mozga, tada ne bi bilo mogue da do mozga dopre bilo kakav elektrosignal vezan za okus, a to znai da bismo apsolutno izgubili ulo okusa.
U ovom sluaju pred nama se pojavljuje jo jedna injenica: nemogue je da budemo sigurni da
okus koji mi osjeamo ili ton koji mi ujemo da ga na isti nain poimaju i drugi. O pitanju ove
injenice, Lincoln Bernett kae slijedee:
"Niko ne moe znati da li je njegovo poimanje crvenog ili njegovo poimanje note 'do' isto kao i
kod drugih."170
Kada uzmemo u razmatranje i ulo dodira, primijetit emo da nema niega drugaijeg...
Prilikom dodira nekog tijela, podaci, koji e biti od pomoi prilikom naeg upoznavanja vanjskog
svijeta i predmeta, putem nerava smjetenih u koi prosljeuju se do mozga. Osjeaj dodira
formira se u mozgu. Nisu, kao to se pretpostavlja, vrhovi prstiju ili koa mjesta na kojima poimamo osjeaj dodira. Ponovo je to centar dodira koji je opet smjeten u mozgu. Kao posljedica
modanog ocjenjivanja elektroupozorenja koja do nas stiu, mi osjeamo tvrdou ili mehkou,
101

toplotu ili hladnou, dakle opaamo razliita svojstva koja karakteriziraju predmete koje dodirujemo. ak sve vrste detalja koji koriste za upoznavanje nekog predmeta, stiemo kao rezultat
ovih upozorenja. Miljenja poznatih filozofa, poput B. Russela i L. Wittgeinsteina, o ovoj znaajnoj injenici su slijedea:
"...Da li zaista jedan limun postoji ili ne i u kakvom je procesu nastao pitanja su koja se ne
mogu postaviti i istraiti. Limun se sastoji samo od okusa kojeg primamo putem jezika, od
mirisa kojeg primamo putem nosa, od boje i oblika to primamo putem oiju i samo to moe
biti predmetom naunog istraivanja i rasprave. Nauka apsolutno ne moe znati materijalani
svijet."171
Namogue je, dakle, prodrijeti u materijalni svijet. Svi predmeti sa kojima se susreemo, u biti,
sastoje se od sklopa zapaanja poput vida, sluha, dodira. Na mozak nikako tokom naeg ivota
ne kontaktira sa "originalom" predmeta iz "vanjskog svijeta", ve sa njihovim kopijama
nastalim nakon obrade podataka koji su pristigli u centre opaanja. A mi se varamo, mislei od
ovih kopija da su stvarna materija.
Unutranjost
mozga je potpuni
mrak i apsolutno
nepromjenjljive
temperature ak
i u trenutku kada
osjeamo temperaturu i svjetlost vatre.
"Vanjski svijet" oformljen u naem mozgu
Fizike injenice koje smo do sada iznijeli dovode nas do jednog neospornog zakljuka: pojmovi
koje vidimo, dodirujemo, ujemo i koje nazivamo "materijom", "svijetom" ili "kosmosom" jedino
su i samo jedino elektrini signali u naem mozgu.
Naprimjer, neko ko jede voku, on zapravo komunicira sa modanim poimanjem voke, a nikako sa originalom. Ono to registriramo kao "voka" je neto to se sastoji od modanog poimanja elektropodataka vezanih za odreeni oblik, okus, miris i tvrdou. U sluaju da se presijee vidni nerv koji vodi do mozga, u istom trenutku se, takoer, gubi i slika voke. Ili, u sluaju prekida nerva kojim se elektrosignali prosljeuju u mozak, doi e istovremeno i do apsolutnog prekida zapaanja mirisa, poto voka nije nita drugo do modano ocjenjivanje odreenih elektrosignala.
Postoji jo jedna taka koja se, takoer, mora imati u vidu: osjeaj daljine. Udaljenost, naprimjer, rastojanje izmeu vas i ove knjige, samo je osjeaj praznine koji je nastao u mozgu. I
predmeti za koje ovjek misli da su veoma daleko od njega su, zapravo, u njegovom mozgu.
Ilustracije radi, kada ovjek pogleda u nebo i posmatra zvijezde, on misli da se to nalazi na
udaljenosti od nekoliko miliona svjetlosnih godina. Meutim, zvijezde su u njemu, u modanom
centru vida. Vi se, takoer, ne nalazite ni u prostoriji u kojoj mislite da se nalazite dok itate
ovu knjigu; naprotiv, ta prostorija je u vama. Vienje naeg tijela nas ubjeuje da se mi tu
nalazimo. Ne zaboravite, meutim, ovo: i nae tijelo je slika koja je nastala u naem mozgu.
Ista situacija vai i za sva ostala opaanja. Naprimjer, dok vam se ini da sluate televiziju iz
susjedne sobe, vi ustvari komunicirate sa tonom u vaem mozgu. Nemogue je dokazati postojanje susjedne sobe, a ni to da zvuk dolazi od nekog televizora u toj sobi. I zvukovi za koje
mislimo da dolaze sa velike udaljenosti, a i govor nekoga iz nae neposredne blizine opaaju se
u nekoliko kubnih centimetara ujnog centra u naem mozgu. Van ovog centra ne postoje pojmovi, kao: lijevo, desno, ispred, iza. Zvuk, dakle, do nas ne dopire ni slijeva, ni zdesna, a ni
odozgo; ne postoji pravac dolaska zvuka.
Isto je ovako i sa mirisima koje zapaemo: nijedan do nas ne dopire sa velike udaljenosti. Za
opaaje koji nastaju u centru za primanje mirisa mi mislimo da su mirisi vanjskih predmeta.
Meutim, kako god je slika rue u centru vida, isto tako je i njen miris u centru za primanje
mirisa; vani niti ima rue niti mirisa koji njoj pripada...

102

Sve ono to
vidimo u toku
ivota,
nastaje u
centru vida
koji se nalazi
u stranjem
dijelu mozga
zapremine od
svega nekoliko kubnih
centimetara.
I slika male
prostorije i
nepregledni
prizor horizonta staju u
ovaj minijaturni prostor.
U tom sluaju, ono to
mi vidimo
nije stvarna
veliina koja
postoji vani,
ve samo
veliina koju
poima na
mozak.
Poto "vanjski svijet" koji nam predoavaju naa ula nije nita drugo do sklop elektrinih signala koji u istom trenutku dopiru do naeg mozga. Tokom cijelog naeg ivota mozak radi na
obraivanju ovih signala. A mi ivot provodimo ne uoavajui da smo u zabludi kada mislimo da
je ova "obrada" original predmeta "izvana". Varamo se, poto sa svojim ulima mi nikada ne
moemo doprijeti do originalne materije.
Ono to obrauje i dovodi u razumljivo stanje signale onoga to mi smatramo "vanjskim svijetom" je, opet, na mozak. Kao primjer uzmimo sluno opaanje. Ono to obrauje zvune talase koji dolaze u nae uho i to ih pretvara u jednu simfoniju je, ustvari, na mozak. Dakle,
muzika je jedan opaaj koji je nastao od strane naeg mozga. Takoer, kada gledamo boje,
zapravo to su samo razliite veliine svjetlosnih talasa koji dopiru do naih oiju. Ono to ove
razliite dimenzije svjetlosnih talasa pretvara u boje je opet na mozak. "U vanjskom svijetu"
nema boja. Niti je jabuka crvena, niti nebo plavo, niti su drvea zelena. Oni su takvi samo zato
to smo ih poimali kao takve. "Vanjski svijet" je apsolutno vezan za onoga ko ga opaa. Otkria
moderne fizike takoer pokazuju da je materijalni kosmos jedan sklop opaaja. Na naslovnoj
strani amerikog naunog asopisa NewScientist, koji se u svom broju od 30. januara 1999.
godine bavio ovom injenicom, nalazi se slijedee pitanje: "S onu stranu realnosti: Da li je universum ala prvobitnih informacija i samo privienje materije"
Zaista, mala oteenja mrenjae prouzrokuju gubitak vida. Ono to veina opaa kao plavo,
odreeni ljudi opaaju kao zelenu boju, crvenu kao plavu, a odreeni ljudi sve boje vide u
razliitim tonovima sive boje. Nakon ovoga, nije bitno da li je vanjski predmet u boji ili ne.
Poznati mislilac, Berkeley, na ovu injenicu upozorava slijedeim rijeima:
"Prvobitno se smatralo da postoje boje, mirisi i sl., ali su kasnije pobijena ova razliita miljenja
i pokazalo se da to postoji zahvaljujui naim ulima."172
Kao zakljuak: mi ne vidimo u boji predmete zbog toga to su oni u boji ili zbog toga to oni
imaju materijalnu postojanost. Poto su sva svojstva koja smo pripisali biima i predmetima u
nama, a ne u "vanjskom svijetu".
Dobro, ta onda preostaje od "vanjskog svijeta"?

Da li je uvjet postojanje "vanjskog svijeta"?

103

Do sada smo stalno govorili o "vanjskom svijetu", te o svijetu onoga to mi vidimo i o svijetu
opaanja koja nastaju u naem mozgu. Ali, s obzirom da nikada ne moemo doprijeti do "vanjskog svijeta", kako moemo znati da li ovaj svijet zaista i postoji
Jasno je da ne moemo znati. Naprotiv, s obzirom da je sve ono to nas okruuje samo splet
opaanja, a da opaanja postoje samo u mozgu, onda jedini svijet koji postoji je svijet
opaanja. Jedini svijet koji poznajemo je onaj koji je u naem mozgu, koji se tamo oslikava,
koji tamo dobiva ton i boju. Ukratko, ono to se pojavljuje u naem mozgu je jedan svijet, a to
je ujedno i jedini svijet u ije postojanje moemo biti sigurni.
Postojanje materijalne protuvrijednosti opaanja koja percipiramo u mozgu apsolutno ne
moemo dokazati. Ova opaanja sasvim izvjesno mogu imati jedan "vjetaki" izvor.
To moemo ilustrirati slijedeim primjerom:
Zamislimo da je na mozak izvaen iz lobanje i da ga vjetaki drimo u ivotu u staklenoj komori. Da, takoer, pored njega stavimo raunar koji bi bio u stanju proizvoditi sve vrsta elektrosignala. Potom da vjetaki proizvedemo i snimimo elektrosignale koji daju zvuk, miris ili
sliku bilo kojeg detalja iz "vanjskog svijeta". Ovaj raunar elektrokablovima poveimo sa centrima ula u mozgu, a potom proslijedimo do njih signale koji su u raunaru snimljeni. Primanjem ovih signala, mozak e vidjeti protuvrijednost ovih signala, doivjet e, dakle, onaj detalj
kojem pripadaju ovi signali.
Ovom raunaru moemo, takoer, poslati i elektrosignale vezane za na izgled. Kada poaljemo
protuvrijednost elektroosjetila poput dodira, sluha i vida koja poimamo dok, naprimjer, sjedimo
za stolom, na mozak koji je smjeten u staklenoj komori e nas poimati u vidu, recimo, jednog
poslovnog ovjeka koji sjedi u svom birou. Ovaj imaginarni svijet e postojati sve dok iz raunara stiu aktualni signali. Apsolutno nee razumjeti da se sastoji samo od mozga, poto je, za
stvaranje jednog svijeta u mozgu, dovoljno da do kompetentnih centara stignu potrebni signali.
Ovi signali mogu stizati i iz vjetakog izvora, kao to je raunar u ovom sluaju.
O ovom pitanju poznati nauni filozof Bertrand Russell kae slijedee:
"... to se tie osjeaja dodira dok prstima pritiemo stol, to je jedno elektrodjelovanje na
protonima i elektronima koji se nalaze na vrhovima prstiju. Prema modernoj fizici, ovo
djelovanje nastalo je od blizine elektrona i protona stola. Da se isto djelovanje na vrhovima
prstiju pojavilo na neki drugi nain, osjetili bismo isto bez obzira to ne bi bilo stola.173
Da, sasvim je lahko da se zavaramo mislei da su stvarni dojmovi oni koji nemaju materijalnu
protuvrijednost. Upravo ovu injenicu veoma esto doivljavamo u snu. Dogaaji ive u naem
snu kao da su apsolutno ivi; vidimo ljude, predmete, okruenje. Ali, sve to nije nita drugo do
odvojene percepcije. Ne postoji temeljna razlika izmeu sna i
"stvarnog svijeta"; i jedan i drugi
svijet ive u mozgu. U ishodu vjetaki nastalih signala, ak iako vani
ne postoji bilo kakva materijalna realnost, u naem mozgu je mogue
oformiti jedan materijalni svijet koji je iv i stvaran poput originalnog
svijeta. Primajui vjetake signale, ovjek koji u stvarnosti sjedi kod
kue moe misliti da, recimo, upravlja avionom.
Ko opaa?
Kao to je dovde i postalo jasno, nema sumnje da materijalni svijet, u kojem smatramo da
ivimo i koji nazivamo "vanjskim svijetom", nastaje zapravo u naem mozgu. Ali, esencijalno
pitanje se upravo sada pojavljuje: Ako su, u biti, samo percepcije sve ono to nas okruuje, ta
je, u tom sluaju, sa naim mozgom S obzirom da je mozak, kao i ruka, noga ili bilo koji drugi
predmet, dio materijalnog svijeta, onda bi i on, poput ostale materije, morao biti jedna percepcija.
Ovo pitanje e bolje rasvijetliti jedan primjer u vezi sa snom. Zamislimo da, u skladu sa onim
to smo do sada objasnili, posmatramo jedan san u naem mozgu. U snu emo imati jedno
imaginarno tijelo, imaginarne ruke, trup, imaginarne oi, a, takoer, i imaginarni mozak. Ako bi
nam u toku sna bilo postavljeno pitanje "odakle vidi", odgovor bi glasio "vidim u mozgu". Ali,
nema nigdje pravog mozga. Ono to je vidjelo sliku u snu, nije bio imaginarni mozak, ve neto
"iznad" njega.
Znamo da izmeu ambijenta sna i ambijenta kojeg nazivamo stvarnim ivotom nema apsolutno
nikakve razlike. Kada nam se, u tom sluaju, u ambijentu kojeg smatramo stvarnim ivotom,
takoer, postavi pitanje "odakle vidi", nema svrhe da, kao u prethodnom sluaju, damo
odgovor "vidim u mozgu". Ono to opaa i vidi u oba sluaja nije komad mesa u obliku mozga.
Kada izvrimo analizu mozga, pred nama e se pojaviti ista materija, sastavljena od molekula
104

poput proteina i uljnih molekula, kao i ona koja ini ostale ive ograne. Dakle, u komadu mesa,
kojeg mi nazivamo mozgom, ne postoji nita to bi posmatralo i analiziralo sliku, gdje bi se
oformila svijest; ukratko, ne postoji nita to bi stvorilo neto to mi imenujemo sa "ja".
R. L. Gregory ovako formulira zabludu u koju ovjek pada u vezi sa percipiranjem slike u
mozgu:
"Posrijedi je tendencija u smijeru tvrdnje da oi stvaraju sliku u mozgu, meutim ovu tendenciju treba izbjegavati. Ako se kae da se slika stvara u mozgu, u tom sluaju mora postojati i
jedno unutranje oko koje bi vidjelo ovu sliku, a da bi to oko moglo vidjeti sliku, ono onda ima
potrebu za jo jednim okom... a to znai nepregledan niz oiju i slika. To je apsolutno nemogue."174
Kome pripada "unutranje oko" koje vidi, percipira vieno i koje reagira To je sutinska taka
iz koje se ne mogu izvui materijalisti koji ne prihvataju drugo postojanje osim materije.
Karl Pribram je, takoer, skrenuo panju na ovo bitno traganje, u svijetu nauke i filozofije, vezano za pitanje "ta je to to osjea percepciju":
"Filozofi su jo od vremena Grka neprestano razmiljali o 'privienju u maini', 'mali ovjek u
malom ovjeku' i sl. Gdje se nalazi 'Ja' - bie koje upravlja mozgom Ko sutinski realizira
znanje Kao to je rekao i Assisijac, sveti Francis: "ta je to to gleda - to je ono to mi
traimo."175
Obratite panju sada na ovo: knjiga u vaim rukama, soba u kojoj se nalazite, ukratko svi detalji ispred vas se pojavljuju u vaem mozgu. Dobro, da li ove slike vide atomi I to slijepi,
gluhi i nesvjeni atomi... Zato je jedan dio atoma primio ove specifinosti, a drugi nije... Da li
se nae razmiljanje, shvatanje, sjeanje, radovanje, tugovanje sastoji iz meusobnih hemijskih reakcija ovih atoma
Kada paljivo razmislimo o ovim pitanjima, primijetit emo da je apsurdno traiti volju kod
atoma. Sasvim je jasno da je bie koje vidi, uje i osjea jedno izvanmaterijalno bie. Ovo bie
je "ivo" i nije ni materija, a ni slika. Koristei sliku tijela, ovo bie komunicira sa dostupnim
percepcijama.
To bie je "dua".
Sve percepcije koje nazivamo "materijalnim svijetom" jedna su imaginacija koja se posmatra
od strane upravo ove due. Ako nema realnosti tijelo koje posjedujemo u snu i materijalni svijet kojeg vidimo u snu, nema materijalne realnosti ni nae tijelo, a ni univerzum u kojem
ivimo.
Istinsko bie je dua. A materija se sastoji samo od percepcija due. Pametna bia, poput
onoga to je napisalo ove retke i onoga to ih sada ita, nisu gomile molekula - i njihova meusobna hemijska reakcija - ve su to "due".
Stvarno apsolutno Bie
Sve ove injenice nas dovode do jo jednog veoma bitnog pitanja: ako se ono to mi nazivamo
materijalnim svijetom u biti sastoji samo od percepcija due, gdje je, u tom sluaju, izvor ovih
percepcija...
Odgovarajui na ovo pitanje moramo imati u vidu slijedeu injenicu: nema samostalnog i neovisnog postojanja materije. S obzirom da je materija jedna percepcija, onda je to neto
"vjetako". Dakle, ova percepcija mora biti napravljena, odnosno stvorena od strane jedne
druge moi. I to konstantno. Ukoliko ne bude konstantnog stvaranja, doi e do nestajanja percepcija zvanih materija. To je poput televizije koja mora konstantno emitirati da bi konstantno
postojala i slika na ekranu.
Dobro, ko onda konstantno utie na duu da posmatra zvijezde, svijet, bilje, ljude, naa tijela i
sve ostalo to nas okruuje
Sasvim je jasno da postoji jedan superiorni Stvoritelj, koji je stvario cijeli materijalni univerzum, koji je, dakle, stvorio sve percepcije i koji nastavlja sa konstantnim stvaranjem. S obzirom da iznosi toliko veleljepno stvaranje, ovaj Stvaralac je, takoer, i posjednik neogranienih
podataka i moi.
Ba kao to nas taj Stvaralac i upoznaje sa Sobom. U kosmosu percepcija On je stvorio i jednu
knjigu, a tom knjigom nam objanjava Sebe, kosmos i razlog naeg postojanja.
Taj Stvaralac je Allah, a ime Njegove knjige je Kur'an.
U jednom ajetu On ovako formulira nebesa i Zemlju, da kosmos, dakle, nije postojan i nepromjenjljive vrijednosti, da postoji samo zahvaljujui Njegovom stvaranju i da e nestati kada On
zaustavi stvaranje:
Allah brani da se ravnotea nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim
Njega ne bi zadrao; On je zaista blag i prata grijehe. (Ftir, 41) Mozak je jedna gomila elija
105

nainjena od proteina i uljnih molekula. Sastavljen je od nervnih stanica zvanih neuroni. Neuroni svakako ne obrazuju razum. Kada analiziramo grau neurona, ono to se pojavljuje pred
nama su atomi. Nesumnjivo je da nesvjesni atomi ne mogu obrazovati svijest. U komadu mesa,
kojeg mi nazivamo mozgom, ne postoji nita to bi posmatralo i analiziralo sliku, to bi obrazovalo svijest; ukratko, ne postoji snaga koja bi stvorila neto to mi nazivamo "ja".
Kao to smo i u uvodu istakli, veina ljudi, iz nemogunosti poimanja Njegove moi, Allaha
zamiljaju kao bie koje se nalazi negdje na nebesima i koje se ne mijea u zbivanja na Zemlji.
Osnova ove logike je da je univerzum jedan sklop materija, a da se Allah nalazi negdje "izvan"
ovih materija.
Meutim, kao to smo i ustanovili u toku dosadanjeg izlaganja, materija je jedna percepcija, a
stvarno apsolutno bie je Allah d. . Dakle, jedino ono to postoji je Allah, a sve ostalo su
sjene postojanja. U tom sluaju, apsolutno je nemogue tvrditi neto poput laike postavke da
se Allah nalazi negdje "izvan" materijalnog svijeta. Allah je "svugdje" i sve obuzima. Ova injenica se u Kur'anu ovako istie:
Allah je - nema boga osim Njega - ivi i Vjeni! Ne obuzima Ga ni drijeme ni san! Njegovo je
ono to je na nebesima i ono to je na Zemji! Ko se moe pred Njim zauzimati za nekoga bez
doputenja Njegova! On zna ta je bilo i prije njih i ta e biti poslije njih, a od onoga to On
zna - drugi znaju samo onoliko koliko On eli. Mo Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu
ne dojadi odravanje njihovo; On je Svevinji, Velianstveni! (Al-Baqarah, 255)
A u drugom kur'anskom ajetu istie se injenica da je Allah lien prostora i da sve okruuje sa
svih strana:
A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa - tamo je Allahova strana. - Allah je,
zaista, neizmjerno dobar i On sve zna. (Al-Baqarah, 115)
S obzirom da su materijalna bia samo pojedinane percepcije, ona ne mogu ni vidjeti Allaha,
ali Allah u svim oblicima vidi materiju koju je Sam stvorio. U poglavlju Al-An'm, u 103. ajetu
Kur'an nas obavjetava o ovoj injenici: "Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda
dopire; On je milostiv i upuen u sve."
Dakle, mi Allaha ne moemo poimati svojim oima, ali smo mi, naa unutranjost, vanjtina,
nai pogledi, misli... u apsolutnom Allahovom okruenju. Jednu jedinu rije ne moemo izgovoriti, pa ak niti samo jednom dahnuti bez Njegova znanja.
Dok posmatramo percepcije koje smatramo "vanjskim svijetom", dok, dakle, ivimo, nama najblie bie nije nikakva percepcija, nego Sam Allah. Tajna kur'anskog ajeta "Mi stvaramo
ovjeka i znamo ta mu sve dua njegova haje, jer Mi smo njemu blii od vratne ile kucavice."
(Qaf, 16) lei upravo u ovoj injenici. Kada ovjek smatra da je njegovo tijelo nainjeno od
"materije", onda ne moe poimati ovu znaajnu injenicu. Naprimjer, ako je mozak ono to
ovjek smatra da je "on", onda ono to prihvata kao vanjtinu biva od njega na odreenoj udaljenosti od nekih 20-30 cm. Ako, meutim, shvati da materija ne postoji, da je sve imaginacija,
onda bivaju apsurdni pojmovi poput vani, unutra, daleko, blizu. Allah ga je okruio sa svih
strana i "neogranieno mu je blizu".
Da je ovjeku "neogranieno blizu" Allah saopava u ajetu: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu..." (Al-Baqarah, 186) Takoer, formulacija: "Svi ljudi su u Allahovoj
vlasti!" (Al-Isra', 60) u drugom ajetu opet upuuje na istu injenicu.
ovjek dolazi u zabludu smatrajui da je njemu najblie bie opet sam on. Meutim, Allah nam
je blii i od nas samih. Na ovu injenicu On nas upozorava slijedeim ajetima: "A zato vi kad
dua do gue dopre, i kad vi budete tada gledali, - a Mi smo mu blii od vas, ali vi ne vidite."
(Al-Waqi'a, 83-85) Kao to se i saopava u navedenim ajetima, zbog toga to ne vidi svojim
oima, ovjek ivi neinformiran o ovoj izvanrednoj injenici.
S druge strane, nije mogue da ovjek, koji nije nita vie do jedna sijenka bia, ima volju i
mo koja je neovisna od Allaha. Upravo, u ajetu "Allah stvara i vas i ono to napravite" (AsSaffat, 96) Allah nas obavjetava da On gospodari i nad nama i nad dogaajima koje
doivljavamo. Ova injenica se saopava u Kur'anu, a u ajetu "... ti nisi bacio, kad si bacio,
nego je Allah bacio..." (Al-Anfal, 17) naglaava se da se nijedna radnja ne odvija neovisno od
Allaha. Zbog toga to je ovjek silueta bia, on nije taj koji izvodi radnju bacanja. Meutim, Allah ovom biu-silueti daje osjeaj da je sam izvrilac ove radnje. U biti, Allah, d. , je onaj koji
realizira sve operacije. U ovom sluaju, sasvim je jasno da je u zabludi onaj koji misli da radnje
koje obavlja pripadaju samome njemu.
To je injenica. ovjek ovo moe da ne prihvati, moe nastaviti da misli kako je on jedno bie
koje je neovisno od Allaha, ali to uope nee nita izmijeniti.
Sve ono to imamo je zapravo iluzija...
106

Kao to se i jasno vidi, nauna je i logina injenica da "vanjski svijet" nema svoju materijalnu
realnost, da je sklop slika ono to Allah konstantno pokazuje naoj dui. Uz sve to, generalno
ljudi ne ukljuuju ili ne ele ukljuivati sve pod pojam "vanjskog svijeta".
Ako o ovom pitanju budete razmiljali hrabro i iskreno, primijetit ete injenicu da je vaa kua
i stvari u njoj, vikendica, vae auto, raun u banci, vaa garderoba, brani drug, vaa djeca,
kolege sa posla i sve ostalo to imate dio "imaginarnog vanjskog svijeta" koji vam se demonstrira. Sve ono iz naeg okruenja to vidimo, ujemo ili omiriemo, ukratko sve ono to poimamo sa naih pet ula pripada ovom "imaginarnom svijetu": glas naeg najomiljenijeg
pjevaa, tvrdoa stolice na kojoj sjedimo, parfem iji miris volimo, sunce koje nas grije, cvijee
sa svojim privlanim bojama, ptica koja leti ispred naeg prozora, gliser koji brzo plovi povrinom mora, baa sa plodnim usjevima, raunar koji koristite na radnom mjestu ili muzika
linija najsavremenije svjetske tehnologije...
To je injenica, poto je svijet samo sklop slika stvoren da ovjeka stavlja na kunju. U toku
svog kratkog ivota ovjek se, zapravo, stavlja na kunju percepcijama koje nemaju svoje
uporite u realnosti. A ove percepcije se prikazuju kao naroito ukraene i privlane. O ovoj injenici nas Kur'an informira na slijedei nain:
Ljudima se ini da je lijepo samo ono za im ude: ene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni
konji, stoka i usjevi. To su blagodati u ivotu na ovom svijetu; a najljepe mjesto povratka je u
Allaha. (Ali'Imran, 14)
Imovinom koju posjeduju ili koju ele posjedovati, novcem, zlatom, srebrom, dolarima, nakitom, bankovnim raunima, kreditnim karticama, odjeom, autima, ukratko raznovrsnom opinjenou bogatstvom, veina ljudi se udaljava od svoje vjere, zaboravlja ahiret i jedino se orijentira na ovaj svijet. Izgovorima poput "zauzet sam", "imam ideale", "imam odgovornost",
"nemam vremena", "imam obaveze koje moram ispotovati", "kada ostarim" ovjeka zavara
"ukraeno i privlano" lice ovog svijeta, te zaboravlja na svoje stvarne obaveze; ne klanja namaz, ne dijeli svoju imovinu siromanima, ne orijentira se ka ibadetima koji e mu osigurati
dobit na buduem, vjenom svijetu. Naprotiv, svoje ivote troe radei na postizanju ovosvjetske dobiti. U ajetu "Oni znaju samo spoljanju stranu ivota na ovom svijetu, a prema onom
svijetu su ravnoduni." (Ar-Rum, 7) tano se opisuje ba ova ljudska slabost.
injenice koje smo iznijeli u ovom poglavlju knjige, dakle injenice da je sve samo slika, veoma
je bitno sa pozicije apsurdnosti ove pohlepe i orijentiranosti samo na ovaj svijet. Razumijevanjem ove injenice pokazuje da je imaginacija sve to ovjek posjeduje ili to eli posjedovati;
placevi do kojih se pohlepno dolo, djeca ijim postojanjem se ponosimo, brani drug, naa tijela, poloaj, zavrene kole, provedeni odmori... U ovom sluaju je, takoer, uzaludna i pohlepa, provedeno vrijeme i uloeni napori u ime svega navedenoga.
Poniavajue je, dakle, za odreene ljude koji se ponose i hvale svojom pokretnom i nepokretnom imovinom, "svojim laama, helikopterima, fabrikama, firmama, villama, zemljom", ba kao
da to stvarno i postoji. Bogatai koji se "epure" krstarenjem u svojim laama, oni koji se pred
okolinom epure svojim autima, koji u svakoj prilici istiu svoje bogatstvo, koji misle da ih njihov poloaj ini superiornijim od drugih..., svi oni bi morali znati poloaj u koji e doi nakon
saznanja da je imaginacija sve ono ime se oni ponose i ime demonstriraju svoju superiornost.
Slino tome veoma esto se vidi i u snu. I u snovima, takoer, ima kua, brzih automobila, krajnje dragocjenih nakita, smotuljaka i smotuljaka dolara, gomila i gomila zlata i srebra. I u snovima se moe nai na visokom poloaju, biti vlasnik fabrika od nekoliko hiljada uposlenih radnika, imati mo za upravljanje ljudima, imati odjea koju e ostale ostavljati zadivljenjenima...
Meutim, kako god bi ih ponizilo hvalisanje nekim prestiom iz sna, apsolutno identina situacija tome je i hvalisanje onime to posjeduju u "stvarnom ivotu". Na kraju, i ono to se vidi u
snu, a i ono iz "stvarnog ivota" sastoji se samo od slika nastalih u naem mozgu.
Poput ovoga, veina ljudi e se zastidjeti i svojih reakcija, koje pokazuju u toku ivota, kada
postanu svjesni injenine situacije. Oni koji se izbezumljeno svaaju, koji varaju, primaju
mito, koji se bave krivotvorstvom, koji lau, koji su krti, koji ljudima nanose povrede, koji ih
grde i psuju, oni sa izbezumljenim i agresivnim ponaanjem, zaslijepljeni mjestom i poloajem,
koji zavide, koji oholo hodaju po Zemlji i svi ostali neprimjerenog ponaanja e biti osramoeni
kada uoe da su sve to inili u jednom imaginarnom okruenju.
S obzirom da je Allah Tvorac slika koje nazivamo "dunjalukom", ne smijemo gubiti iz vida da je
i vlasnik svega ovozemaljskoga samo i jedino Allah, d. . A, upravo je ova injenica naglaena
i u Kur'anu:
Allahovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji; i Allah sve zna. (An-Nisa', 126)
Zapravo, velika je nepromiljenost zapostaviti vjeru i kao posljedicu toga izgubiti vjeni ivot
radi jedne iluzije. tavie, to za ovjeka znai neogranieni gubitak.
U aktualnom kontekstu potrebno je veoma dobro shvatiti slijedei momenat: injenica sa kojom
smo suoeni ne govori nam da e "sav na imetak koji smo pohlepno stekli, bogatstvo, djeca,
107

suprunici, prijatelji, titula i poloaj jednog dana nestati i da zbog toga nemaju svrhe". Zapravo
nam govori da "sve to imamo, ustvari, uope i ne postoji, sve je sainjeno od jedne imaginacija, sve to je slika koju nam Allah predoava da bi nas time stavio na kunju". Ako paljivo
obratite panju, uoit ete da postoji velika razlika izmeu tog dvoga.
Ako u ovom trenutku ovjek i ne prihvati ovu injenicu, ak ako i prevari sam sebe smatrajui
da postoji sve ono to posjeduje, na kraju e mu, kada nakon smrti, na ahiretu bude ponovo
proivljen, sve biti krajnje kristalno jasno. Toga dana e se "vid izotriti" (Qaf, 22) i sve e se
jasnije uoavati. Ako se, meutim, dunjaluki ivot proveo u trci za imaginarnim ciljevima,
poeljet e da tamo nikada nije ni ivio, uzaludno e govoriti "Kamo sree da me je smrt dokrajila - bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema vie!" (Al-Haqqah, 27 - 29).
A, obaveza ovjeka obdarenog razumom je da nastoji shvatiti ovu nepobitnu injenicu dok jo
ima vremena. U protivnom, na kraju e doivjeti katastrofu ukoliko cijeli ivot bude troio u trci
za imaginacijama, u trci za neim to ne postoji. Allah ovako iznosi krajnju situaciju ljudi koji su
zaboravili na svog Stvoritelja i koji su ili za dunjalukim imaginacijama (ili "fatamorganama"):
A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj edan vidi vodu, ali kad do tog mjesta doe,
nita ne nae, - a zatei e da ga eka kraj njega Allahova kazna i On e mu potpuno isplatiti
raun njegov jer Allah veoma brzo obraunava. (An-Nur, 39)
Logiki nedostaci materijalista
Od samog poetka ovog poglavlja nauno je prezentirano da materija nema apsolutno postojanje, onako kako to tvrde materijalisti, naprotiv da je samo sklop percepcija stvorenih od
strane Allaha, d. . to se tie materijalista, oni se, naspram ove jasne injenice koja rui sve
njihove filozofije, opiru krajnje dogmatskim stavom i protulogikom.
Naprimjer, jedan od najveih branilaca materijalistike filozofije XX stoljea, okorjeli marksista,
George Politzer, kao "veliki dokaz" postojanja materije iznosi "primjer autobusa". Prema
Politzeru, takoer se i mislioci, koji zastupaju miljenje da je materija jedna percepcija, da ne
bi bili pregaeni, sklanjaju kada na autoputu ugledaju autobus i to je dokaz stvarnog postojanja
materije.176
A, drugi poznati materijalista, Johnson, utajui kamenje nastojao je "dokazati" njihovo fiziko
postojanje nakon to mu je objanjeno da je materija sklop percepcija.177
Slian primjer je iznio i Politzerov idejni uitelj i jedan od utemeljivaa dijalektikog materijalizma, Friedrich Engels. "Da su kolai koje jedemo percepcije, onda oni ne bi mogli utoliti nau
glad" - pisao je Engels.178
Primjeri ove vrste i reenice ispunjene srdbom, poput "razumjet ete postojanje materije kada
primite amar", mogu se proitati u knjigama poznatih materijalista Marxa, Engelsa i Lenjina.
Defektnost poimanja koje je razlog iznoenja svih ovih primjera od strane materijalista je u
pogrenom razumijevanju injenice da je "materija jedna percepcija", te shvatanju te postavke
kao "materija je jedna igra svjetlosti". Smatraju da je pojam percepcije ogranien samo na vid,
a da percepcije poput dodira posjeduju svoju materijalnu protuvrijednost. Nakon to autobus
udari ovjeka, takoer, govore: "Udario je, znai da to nije percepcija!" Momenat koji ne mogu
razumjeti je da se sve percepcije, poput tvrdoe, udara i bola prilikom udara autobusa, takoer
formiraju samo u mozgu.
Primjer sna
Ovu injenicu najbolje ilustrira primjer sna. U snu ovjek moe doivjeti veoma realne
dogaaje. U stanju je padati sa stepenica i lomiti nogu, doivljavati ozbiljne saobraajne
nezgode, nai se pod autobusom, utoliti glad jedui kolae. Snove koji lie na dogaaje koje
susreemo u svakodnevnom ivotu, takoer, doivljavaju se sa istom uvjerljivou i istim emocijama kao i na javi.
Osoba koja u snu vidi da ga je udario autobus moe se, nakon udesa, opet u snu, nai u bolnici,
shvatiti da je ranjen, mada je, zapravo, rije samo o snu. ovjek u snu, opet, moe vidjeti da
je umro nakon neke nesree, da mu meleki uzimaju duu i da poinje sa ahiretskim ivotom.
(Ovaj sluaj se, takoer, na isti nain doivljava i u stvarnom dunjalukom ivotu koji je, kao i
san, jedna percepcija.)
Slike, zvukove, osjeaj dodira, bol, svjetlost, boje, sve vrste emocija vezanih za dogaaje
doivljene u snu na veoma jasan nain primaju se ulima. Sve percepcije kojima komuniciramo
u snu prirodne su koliko i one iz stvarnog ivota. ovjek se u snu najede iako je kola koji je
pojeo samo jedna percepcija. Zbog toga to je i najesti se (sitost) takoer percepcija. U stvarnosti, meutim, ta osoba u tom trenutku lei ispruena na krevetu. U blizini niti ima stepenica,
ni saobraaja, ni autobusa, a ni kolaa.
108

Osoba koja je u snu vidi i doivljava emocije i percepcije koje nemaju svoju protuvrijednost u
stvarnom ivotu. Osjeanjem, vienjem i doivljavanjem u snu neega to nema svoju materijalnu protuvrijednost u "vanjskom svijetu" je veoma jasan dokaz da je "vanjski svijet" u potpunosti obrazovan od percepcija.
Oni koji prihvataju materijalistiku filozofiju, a naroito marksisti, nerviraju se kada im se objanjava ova injenica, kada im se, dakle, iznosi bit materije. Marx, Engels i Lenjin su, o ovom
pitanju, iznosili neznalake i povrne logike primjere, davali naprasita saopenja.
Oni su, meutim, trebali shvatiti da su ta ista saopenja mogli dati i u snu: da i u snu itaju
Das Kapital, da uestvuju na mitinzima, da dolaze u sukob sa policijom, da ih kamen pogaa u
glavu i ak da osjeaju kako im rana krvari. Kada bi im se u snu postavilo pitanje, oni bi odgovorili da je "apsolutna materija" takoer i ono to su vidjeli u tom trenutku. Isto kao to "apsolutnom materijom" smatraju i ono to vide u budnom stanju. Meutim, sve ono to se vidi,
doivi ili osjeti, bilo u snu ili u svakodnevnom ivotu, je percepcija.
Primjer paralelnog spajanja nerava
Uzmimo u razmatranje Politzerov primjer saobraajne nesree: Ako nerve, koji vode od pet organa ula do mozga, ovjeka, kojeg je pregazio autobus, paralelno poveemo sa mozgom nekog drugog ovjeka, recimo Georga Politzera, dogodit e se da Politzera, koji sjedi kod kue,
takoer udari autobus i to u trenutku kada udara ovjeka u nesrei. Tanije, sve emocije koje
preivljava ovjek kojeg je udario autobus e, poput sluanja iste muzike sa dva razliita zvunika koji su prikljueni na kasetofon, poeti doivljavati i Politzer. Iako sjedi kod kue, Politzer
e osjeati, vidjeti i doivljavati zvuk konica autobusa, udar autobusa, slike slomljene ruke i
krv, bolove od loma, prizor uvoenja u operacionu salu, vrstou gipsa, slabost u ruci...
Sa koliko god osoba da se poveu ivci ovjeka iz nesree, svi e, kao i Politzer, preivljavati
nesreu od poetka do kraja. Ako ovjek iz nesree padne u komu, i svi ostali e takoer pasti.
ak, ako bi se sve percepcije vezane za aktualnu saobraajnu nesreu snimile na neki ureaj i
ako bi se, premotavanjem na poetak, konstantno davale nekoj drugoj osobi, ta bi osoba stalno
doivljavala udar autobusa.
Dobro, koji je, u tom sluaju, stvarni autobus koji je izazvao udar Materijalistika filozofija
nema neproturjenog odgovora na ovo pitanje. Ispravan odgovor je da su saobraajnu nesreu
svi, sa svim detaljima, preivljavali u svojim mozgovima.
Isti sluaj je i sa onim to jede kola, ili to uta kamen. Ako nerve Engelsa, koji osjea sitost i
napuhanost stomaka nakon jedenja kolaa, koji vode od pet organa ula do mozga, paralelno
poveemo sa mozgom druge osobe, i ta osoba e jesti kola u trenutku kada i Engels bude jeo i
osjeati sve ono to i Engels osjea. Ako paralelno sa drugom osobom poveemo nerve materijaliste Johnsona, kojeg noga boli nakon utanja kamena, onda e i ta osoba utati kamen i osjeat e bol u nozi.
Dobro, koji je kola i kamen stvaran Ni na ovo pitanje materijalistika filozofija ne moe dati
neproturjean odgovor. Ispravan i neproturjean odgovor je slijedei: I Engels i druga osoba su
u svojim mozgovima jeli i najeli se kolaa. I Johnson i druga osoba su u svojim mozgovima
preivljavali sve detalje u trenutku utanja kamena.
U prethodnom primjeru sa Politzerom nainimo slijedee izmjene: nerve Politzera koji sjedi kod
kue spojimo sa mozgom ovjeka koji e doivjeti nesreu, a nerve ovjeka iz nesree
poveimo sa mozgom Politzera. U ovom sluaju e, iako sjedi u kui, Politzer doivjeti udar
autobusa, a ovjek sa ulice, unato svoj silini nesree, nee uope osjetiti nita u vezi sa nesreom, poto e imati puni osjeaj da sjedi u kui. Isti sluaj moe se primijeniti i na primjerima
kolaa i kamena.
SVIJET U SNU
Za vas je materija sve to se moe vidjeti okom ili dohvatiti rukom. Meutim i u snu "vi vidite
oima, dirate rukama", mada u biti ne postoje ni ruke ni oi, a ni neto to bi se moglo vidjeti
ili dodirnuti. Ne postoji nikakva materijalna realnost van mozga koja bi sve ovo osigurala. Sasvim jasno, u zabludi ste.
Dobro, ta je to to razdvaja san od jave Na kraju, oba svijeta
se formiraju u mozgu. Ako u toku sna sa lahkoom moemo da
ivimo u jednom nestvarnom svijetu, onda isto to vrlo dobro vai
i za svijet u kojem ivimo. Ne postoji nikakvo logiko
obrazloenje koje bi predstavljalo prepreku da, kada se probudimo, mislimo kako smo uli u jedan dugi san koji nazivamo
109

stvarnim ivotom. Razlog to san smatramo imaginacijom, a dunjaluk stvarnou su samo nae
navike i predrasude. Sve ovo nas upuuje na zakljuak da emo se jednog dana, kao kada se
budimo iz sna, probuditi iz ovosvjetskog ivota za koji u ovom trenutku smatramo da ga
ivimo.
Kao to se vidi, nemogue je da ovjek nadmai i da izae van svojih percepcija. U tom sluaju,
sve je mogue predoiti ljudskoj dui, ak i u odsutnosti tijela i bilo kakvog materijalnog postojanja, a i materijalnog okruenja. U tolikoj mjeri je to mogue da dotina osoba to ne moe razumjeti. ak, predoene trodimenzionalne perfektne slike e smatrati stvarnou i apsolutno e
biti sigurna u njihovo stvarno postojanje. Poto je svaki ovjek podreen percepcijama koje
stvaraju osjeaj u organima ula.
Ovako svoje razmiljanje, o ovom pitanju, iznosi engleski filozof David Hume:
"Veoma iskreno, kada uem u sastav neega to sam kaem, ja se stalno susreem sa jednom
specijalnom percepcijom ili neim drugim to je u vezi sa vruim ili hladnim, svjetlou ili
sjenom, ljubavlju ili mrnjom, bolom ili uitkom. Apsolutno ne mogu zatei sam sebe u bilo koje
vrijeme bez jedne percepcije i nikada ne mogu pratiti bilo ta osim percepcije."179
Percepije nastale u mozgu nisu filozofija, ve naune injenice!
Materijalisti tvrde da je sve ono to smo ovdje izloili samo jedan filozofski pogled i stav. Meutim, to da je ono to mi nazivamo "vanjskim svijetom" jedan sklop percepcija, nije nikakva filozofija, to je nauna injenica. Kako slika i osjeaji stiu do mozga tema je koja se detaljno
obrauje na svim medicinskim fakultetima. injenice koje, predvoene modernom fizikom,
iznose nauke XX stoljea, sasvim jasno stavljaju do znanja da materija nema konkretnu realnost, da svako, u izvjesnom smislu, posmatra "ekran koji se nalazi u mozgu".
Ovo mora prihvatiti svako ko vjeruje u nauku, pa bio on ateista, budista ili bilo kojeg drugog
pogleda i miljenja. Jedan materijalista, u skladu sa svojim miljenjem, moe zanijekati postojanje Boga, ali ne moe zanijekati ovu naunu injenicu.
Iako su bili nedovoljni uvjeti i poimanje nauke u vremenu u kojem su ivjeli, opet je zbunjujue
to to Karl Marx, Friedrich Engels, Georges Politzer i ostali nisu mogli shvatiti i poimati tako
jednostavnu i jasnu injenicu. Ali, uvjeti suvremene nauke i tehnologije su krajnje razvijeni, to
jo vie olakava poimanje ove ionako jasne injenice. Materijaliste je obuzeo veliki strah zbog,
makar i djeliminog, poimanja ovog pitanja, a i zbog uoavanja da ovo pitanje kategorino pobija njihovu filozofiju.
Velika uznemirenost materijalista
Od strane materijalistikih krugova Turske izvjesno vrijeme nisu stizale vidljive reakcije o temi
(da je, dakle, materija jedna percepcija) koja se iznosi u ovoj knjizi, to je kod nas stvorilo
jedan utisak da pitanje nije dovoljno obraeno i da treba prei na jedno detaljnije izlaganje.
Nakon izvjesnog vremena, meutim, ispostavilo se da su materijalisti, u biti, veoma uzrujani
iznoenjem ovog pitanja na dnevni red, tavie, postalo je sasvim jasno da ih je obuzeo i veliki
strah.
Svoj strah i paniku materijalisti su jedno vrijeme sasvim glasno izraavali u svojim sredstvima
informiranja, na strunim konferencijama i panel diskusijama. Glede njihovog nespokojnog i
beznadenog stila, postaje sasvim jasno da su zapali u jednu ozbiljnu idejnu krizu. Inae, ozbiljan ok poeli su doivljavati sa naunim pobijanjem teorije evolucije koja, navodno, predstavlja temelj njihove filozofije. Sada su, meutim, u jo veem oku, poto shvataju da poinju
gubiti i samu materiju, oslonac koji je neuporedivo bitniji od darvinizma. Na ovo pitanje, sa
svog stajalita, gledaju kao na "najveu opasnost" po njihovo stajalite. Sami spominju "apsolutno ruenje kulturnih tkiva".
Jedan od onih koji su na najizrazitiji nain izrazili ovu zabrinutost i paniku materijalistikih
krugova Turske bio je Rennan Peknl, univerzitetski profesor i, u isto vrijeme, pisac u Bilim ve
topya (Nauka i utopija), asopisu koji je preuzeo obavezu odbrane materijalizma. Bilo u tekstovima objavljenim u aktualnom asopisu, bilo prilikom govora na panel diskusijama, Peknl
je kao prvostepenu "opasnost" isticao knjigu Podvale teorije evolucije. A pitanje koje najvie
zabrinjava ovog naunika nisu dijelovi knjige u kojima se iznosi neosnovanost Darwinove teorije, nego ba poglavlje koje upravo itate. Peknl, koji je svojim itateljima i sluateljima
(prilino malog broja) poruivao da ih "ni sluajno ne zavedu ova pouavanja idealizma, da
njeguju svoju odanost materijalizmu", svoj oslonac je naao u Vladimiru I. Lenjinu, lideru
krvave komunistike revolucije u Rusiji. Jedino to je uradio Peknl, koji je svakom savjetovao
110

da proita knjigu Materijalizam i empiriokriticizam, koju je Lenjin napisao prije jednog stoljea,
bilo je ponavljanje, opet Lenjinovih, upozorenja: "i sluajno ne razmiljajte o ovom pitanju,
inae ete izgubiti materijalizam i predat ete se vjeri." U jednom tekstu objavljenom u aktualnom materijalistikom glasilu, Peknl prenosi slijedee Lenjinove reenice:
"Ako jednom porekne materijalnu realnost koju poimamo naim ulima, krenuo si ka agnosticizmu i subjektivizmu, izgubio si sva oruja koja e koristiti protiv fideizma (filozofija vjere); a
to upravo i jeste ono emu stremi fideizam. Prepusti li prst, prvo ti ode ruka, a potom i cijeli
karakter. Ako poimate ula, ne kao neku sliku materijalnog svijeta, ve kao neki poseban element, drugim rijeima, ako odstupite od materijalizma tada ste svoj karakter predali fideizmu.
Nakon toga e ula biti niija ula, um niiji um, psiha niija psiha, volja niija volja."180
Ovi redovi pokazuju da ova injenica, koju je Lenjin unespokojeno primijetio i koju je elio potisnuti iz svoje, a i iz glava svojih "drugova", na isti nain zabrinjava i suvremene materijaliste.
Ali, Peknl i ostali materijalisti su u veem nespokojstvu od Lenjina poto su svjesni da se ova
istina iznosi znatno jasnije, kategorinije i snanije u odnosu na doba od prije 100 godina. Ovo
pitanje se prvi put u historiji svijeta iznosi na toliko neosporan nain.
Opet je, meutim, uoljivo da veina materijalistikih naunika krajnje povrno pristupa injenici da je "materija percepcija". Poto je tema koja se ovdje obrauje jedna od najuzbudljivijih i najbitnijih tema sa kojima se ovjek u svom ivotu moe suoiti. Nije mogue da su se
prije suoili sa jednom efektnom temom, kao to je ova. Unato tome, reakcije koje pokazuju
aktualni naunici, ili njihov stil govora i pisanja, odaje njihovo krajnje plitko i povrno rezoniranje.
Tako da reakcije, koje odreeni materijalisti ispoljavaju na ovdje izloeno, pokazuju da je njihova slijepa privrenost materijalizmu kod njih prouzrokovala jednu vrstu logikog oteenja i
da su iz tog razloga daleko od poimanja ovog pitanja. Ilustracije radi, opet jedan univerzitetski
profesor i pisac u asopisu Bilim ve topya, Alaettin enel, kao i Rennan Peknl, odailjao je
poruke u smislu "nastranu ruenje darvinizma, istinska opasnost je u ovoj temi", a zbog toga
to je osjetio da nema pouzdanog oslonca za svoju filozofiju, nastupio je sa zahtjevom u stilu:
"ako je tako, onda vi dokaite to to iznosite". Meutim, zanimljiv je, zapravo, momenat da je
aktualni pisac napisao reenice koje ukazuju da on uope nije shvatio injenicu koju smatra
opasnou.
Naprimjer, u tekstu koji je u cjelosti posveen ovoj temi enel je prihvatio da se vanjski svijet
u vidu slike percipira u mozgu. Istiui, meutim, da se slike dijele na dvije vrste - one koje
imaju svoju materijalnu protuvrijednost i one koje nemaju - on tvrdi da vanjski svijet posjeduje
svoju materijalnu protuvrijednost. Da bi ilustrirao svoju tvrdnju, on iznosi i "primjer telefona".
Ukratko, on pie da "ja ne znam da li slike u mozgu imaju ili nemaju svoju protuvrijednost u
vanjskom svijetu, ali isto to, takoer, vai i kada priam telefonom; ja ne vidim osobu sa kojom
priam, ali mogu potvrditi ovaj razgovor kada kasnije budem neposredno razgovarao sa ovom
osobom".
Aktualni pisac ovim primjerom cilja na slijedee: "Ako posumnjamo u nae percepcije, moemo
ih kontrolirati direktnim suoenjem sa originalnom materijom." Ovo je, meutim, sasvim oita
zabluda, poto je apsolutno nemogue nae dopiranje do originalne materije. Apsolutno nikada
ne moemo napustiti mozak i saznati ta se dogaa "vani". Osobi pored telefona moe se potvrditi da li glas na telefonu ima protuvrijednost ili nema. Ali, i ovo potvrivanje je sainjeno
samo od imaginacije u mozgu.
Zapravo, ove osobe iste dogaaje mogu doivljavati i u snovima: enel, naprimjer, moe vidjeti
da razgovara na telefon i da je taj razgovor, potom, potvrdio kod osobe sa kojom je razgovarao. Ili Peknl takoer i u snu moe osjetiti da je suoen sa "velikom opasnou" i da auditoriju preporuuje Lenjinova stogodinja djela. Meutim, bilo to da urade, materijalisti ne
mogu demantirati injenicu da su sve ono to doivljavaju i sve ono sa ime komuniciraju samo
odvojene percepcije.
Kome emo, u tom sluaju, potvrditi da li slike iz mozga imaju svoju protuvrijednost ili nemaju
Da li biima-sjenkama koja se, takoer, formiraju u mozgu Nesumnjivo, nemogue je pronai
izvor informacija koji e moi osigurati i potvrditi informacije koje pripadaju svijetu izvan
mozga materijalista. Priznati da sve vrste percepcija nastaju u mozgu, ali smatrati da se u eljenom trenutku moe izai "izvan" ovoga i da se percepcije mogu potvrditi stvarnom vanjskom
svijetu je, zapravo, pokazatelj ogranienosti nivoa ljudskog poimanja i pada u jedan neispravni
logiki splet.
Istina koja se ovdje iznosi je, meutim, tema koja se odmah, sa lahkoom, moe poimati od
strane ovjeka koji posjeduje normalan nivo poimanja i logiki splet. Svaki ovjek bez predra111

suda e, u kontekstu ovdje izloenog, shvatiti da je organima ula nemogue testirati postojanje vanjskog svijeta. Meutim, kako izgleda, slijepa privrenost materijalizmu kvari ljudsku
mo koritenja racija. Zbog toga, i suvremeni materijalisti, kao i njihovi idejni uitelji koji su
postojanje materije nastojali "dokazati" jedenjem kolaa i utanjem kamena, pokazuju ozbiljne
logike poremeaje.
Treba, takoer, naglasiti da to, u biti, nije neka zbunjujua situacija. Poto, nemogunost razumijevanja, dakle nemogunost tumaenja svijeta i dogaaju u ispravnom logikom spletu,
predstavlja zajedniku osobinu onih koji poriu. A, Allah je u Kur'anu ovu skupinu, oni koji
poriu, istakao kao "...ljude koji ne shvaaju" (Al-Ma'idah, 58).
Materijalisti su upali u najveu historijsku klopku
Panina atmosfera koja se pojavila u materijalistikim krugovima Turske i ijih smo se samo
nekoliko simptoma ovdje dotakli, zapravo, pokazatelj je da su materijalisti suoeni sa jednom
opasnou od egzistencijalne vrijednosti. injenica da je materija sainjena o percepcije dokazana je od strane moderne nauke i to na jedan kategorian, snaan i jasan nain. Materijalisti
su svjesni da materijalni svijet, u koji su slijepo vjerovali, oslanjali se i vjerovali u njeg, apsolutno nestaje odnosei sa sobom i sve ono to je u njemu, a nisu u stanju uraditi nita kako bi
to onemoguili.
Materijalistiko miljenje je stalno postojalo tokom historije ovjeka, a, sigurni u sebe i svoju
filozofiju, ovi ljudi su se suprotstavljali svome Tvorcu, Allahu, d. . Materija je, prema njihovom scenariju, oduvijek i zauvijek, to znai da nije mogla imati svog Stvoritelja. Odbijajui Allaha samo iz svoje oholosti, oni su su se krili iza materije za koju su mislili da postoji. Toliko su
bili sigurni u ovu filozofiju da su vjerovali da se nikada nee moi dati objanjenje koje e
dokazati suprotno.
Upravo iz tog razloga injenice vezane za bit materije, koje su iznesene u ovoj knjizi, izazvale
su toliku zabrinutost kod ovih ljudi. Poto, sve to je izneseno ovdje u temelju rui njihovu filozofiju, da ak apsolutno ne ostavlja ni mogunost rasprave. Materija, koju baziraju na svim
svojim stanovitima, ivotima, oholostima i poricanjima, nestala je u jednom zamahu ruke.
Nema materije da bi postojao materijalizam!
Jedna od Allahovih osobenosti je i prireivanje zamki za nevjernike. Ovu injenicu On istie u
slijedeem ajetu: "I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te
ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije."
(Al-Anfal, 30)
Tako je Allah priredio zamku za materijaliste uinivi da oni misle kako materija postoji i tako ih
degradirao na nain kakav jo nije zabiljeen u historiji. Vjerovali su u postojanje svoje
imovine, svog poloaja, titule, zajednice kojoj pripadaju, cijelog svijeta i svega to se, zapravo,
sastoji samo od imaginacije i, povrh svega, oslanjajui se na sve to, bili su oholi pred Allahom.
Prsei se, pobunili su se protiv Allaha, te napredovali u svom nevjerovanju. Jedino iz ega su
crpili snagu u ovim poslovima je bila materija. Ali su zapali u tako manjkav nain razmiljanja
da uope nisu razmiljali da ih je Allah okruio sa svih strana. Ovako nas Allah u Kur'anu
obavjetava o situaciji koja e zadesiti nevjernike kao rezultat njihove ogranienosti:
Zar oni zamke da postavljaju! Ta u zamku e se uhvatiti ba oni koji ne vjeruju! (At-Tur, 42)
Ovo je, moda, najvei fijasko koji je historija zabiljeila. I dok su se epurili, materijalisti nisu
ni bili svjesni da su upali u veliku zamku. Nesumnjivo su poraeni u runom ratu kojeg su
poveli protiv Allaha i u kojem su pokazivali drsku hrabrost. Na Stvoritelj nas sasvim jasno
obavjetava o nerazboritosti onih koji poriu, te o tome kakav ih kraj oekuje:
I isto tako Mi uinismo da u svakom gradu velikai postanu grjenici i da u njemu zamke
postavljaju, ali oni samo sebi zamke postavljaju, a da i ne primjeuju. (Al-An'am, 123)
Ista injenica u drugom ajetu ovako se istie:
Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajui, samo sebe varaju. (AlBaqarah, 9)
I dok su nevjernici mislili da postavljaju zamke, oni, kao to se u formulaciji iz prethodnog
ajeta kae, "ne primjeuju", nisu mogli uoiti jednu veoma bitnu injenicu da je imaginacija sve
ono to doivljavaju, te da je, takoer, i postavljanje zamki, poput svih djela koja ine, samo
slika oformljena u njihovom mozgu... Zbog nepoimanja ove injenice, te zaboravljajui da su
sami sa Allahom, oni su sami sebe uvukli u jedan lukav poredak.
Kao i u svim periodima, tako e i u ovom periodu Allah nevjernike suoiti sa injenicom koja e
do temelja poruiti sve njihove lukave poretke. Ajetom "...Zaista je ejtanovo lukavstvo slabo"
(An-Nisa', 76), Allah nas obavjetava o prirodi njihovog poretka, a time i o poraavajuem
kraju koji ih oekuje. A ajetom "...Njihovo lukavstvo vam nee nimalo nauditi" (Al-'Imran, 120)
Allah vijernicima saopava radosnu vijest.
112

U drugom ajetu Allah poruuje da su "djela nevjernika kao varka u ravnici u kojoj edan vidi
vodu, ali kad do tog mjesta doe, nita ne nae". (An-Nur, 39) Materijalizam, takoer, kao i u
prethodnom ajetu, predstavlja "fatamorganu" za nevjernike; kada isprue ruke, vjerujui u ono
to vide, oni shvate da je sve samo imaginacija. Allah ih je prevario sa jednom ovakvom fatamorganom, cijeli sklop percepcija je uinio kao da stvarno postoje. "Ogromni" ljudi, profesori,
astronomi, biolozi, fiziari, ljudi bilo kojeg poloaja i titule su obmanuti zbog toga to su materiju pretvorili u svoje boanstvo, prevarili su se kao djeca i izgubili autoritet. Svoju filozofiju,
ideologiju izgradili su na sklopu percepcija koje su smatrali apsolutnim; ulazili su u ozbiljne polemike, koristili "pseudointelektualna" objanjenja. A zbog svega toga sebe su smatrali pametnim, mislili su da mogu donositi miljenja o pitanju realnosti univerzuma, i, to je najbitnije,
smatrali su da, sa svojim ogranienim rasuivanjem mogu komentirati Boga. Stanje u kojem se
oni nalaze Allah je ovako formulirao:
I nevjernici poee smiljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje. (Al'Imran, 54)
Moda se mogue izvui iz nekih ovosvjetskih zamki, ali zamka koju je Allah priredio za one koji
poriu je toliko vrsta da je nemogue izvui se iz nje. Bilo ta da urade, bilo kome da se
obrate, oni ne mogu, mimo Allaha, nai pomonika koji e ih spasiti. A, to je Allah u Kur'anu
najavio i obeao: "... oni nee nai sebi, mimo Allaha, ni zatitnika ni pomagaa." (An-Nisa',
173)
Materijalisti uope nisu oekivali da ih oekuje jedna ovakva zamka. Dok su u rukama imali sve
mogunosti XX stoljea, smatrali su da se sa lahkoom mogu inaditi i da i ostale mase sa
sobom mogu povui u nijekanje postojanja Boga. Allah nas takoer obavjetava o ovakvom
mentalitetu koji nevjernici nose tokom cijele historije i kraju koji je pripremljen za njih:
I smiljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali, pa pogledaj kakva je bila
posljedica spletkarenja njihova: unitili smo sve - i njih i narod njihov. (An-Naml, 50-51)
Jedno znaenje injenice iznesene u citiranom ajetu je i slijedee: saopeno je da je imaginacija
sve ono to materijalisti posjeduju, dakle zajedno je uniteno sve ono to su imali u svojim rukama. Dok su svjedoili nestanku svega onoga za to su bili ubijeeni da postoji, imovine,
fabrika, zlata, dolara, djece, suprunika, prijatelja, poloaja i titula, pa ak dok su im i njihova
tijela izmicala i gubila se, na izvjestan nain su i "oni uniteni". Prestali su biti materija i konano su doli u poloaj duhovnog bia.
Nesumnjivo je da uoavanje ove injenice predstavlja neto krajnje uasavajue to je ikako
moglo zadesiti materijaliste. Poto, injenica da je sve ono to imaju samo imaginacija, za njih,
njihovim formuliranjem, predstavlja presudu "smrt prije smrti" i to dok su jo na dunjaluku.
Zajedno sa ovom injenicom ostao je jedino Allah i oni. Ajetom "Meni ostavi onoga koga sam ja
izuzetkom uinio" (Al-Muddaththir, 11) Allah nas upozorava na injenicu da je, zapravo, svako
sam samcat pred Njim. Na ovu izuzetnu injenicu Allah upozorava na vie mjesta u Kur'anu:
A doi ete Nam pojedinano, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivi dobra koja smo
vam bili darovali... (Al-An'am, 94)
I svi e Mu na Sudnjem danu doi pojedinano. (Maryam, 95)
Jedno od znaenja navedenih ajeta je i slijedee: oni koji su od materije nainili boanstvo doli
su od Allaha i Njemu e se vratiti. Predati su Allahu, htjeli to oni ili ne htjeli. Sada ekaju Dan
obrauna i taj dan e svi pojedinano biti pozvani na ispitivanje. Ma koliko to oni ne htjeli shvatiti...
Zakljuak
Tema koja je dovde iznesena jedna je od najveih injenica koje ste u toku svog ivota imali
priliku uti. Poto, ova tema, koja dokazuje da je materijalni svijet, u biti, jedno "bie-silueta",
predstavlja klju za poimanje Allahovog postojanja i stvaranja i za razumijevanje da je On jedino apsolutno bie.
ovjek koji shvati ovu temu e primjetiti da svijet nije mjesto onakvo kakvim ga smatra veina.
Svijet nije postojee, apsolutno mjesto kakvim ga smatraju oni koji besciljno lutaju ulicama,
koji se meusobno razmeu po luksuznim kafeima, koji se hvale svojim imecima, koji su ivote
svoje posvetili ispraznim ciljevima... Svijet je samo sklop percepcija, jedna imaginacija. I svi
koje smo maloas nabrojali su pojedinana bia-siluete koja ove percepcije posmatraju u svom
mozgu, samo oni toga nisu svjesni.
Ovo pitanje je veoma bitno i ono iz temelja rui materijalistiku filozofiju koja porie Allahovo
postojanje. Iz tog razloga materijaliste, poput Marxa, Engelsa i Lenjina, mora obuzeti panika
kada se upoznaju sa ovime, oni se moraju rasrditi i upozoriti svoje pristalice da "ni sluajno ne
razmiljaju o ovome". Ove osobe su, zapravo, u jednoj velikoj mentalnoj zaostalosti, zbog ega
ak nisu u stanju ni poimati injenicu koja se formira u mozgu. "Vanjskim svijetom" smatraju
113

svijet kojeg posmatraju u mozgu, a sasvim jasne dokaze o suprotnom ne uspijevaju nikako poimati.
Ova nesmotrenost je rezultat mentalnog nedostatka kojim je Allah podario onima koji poriu.
Poto, kao to se to u Kur'anu saopava, nevjernici "...pameti imaju - a njima ne shvaaju, oni
oi imaju - a njima ne vide, oni ui imaju - a njima ne uju; oni su kao stoka, ak i gori - oni su
zaista nemarni." (Al-A'raf, 179)
Ono iznad ove take moete dokuiti i sami ukoliko budete iskreno upotrijebili svoj razum. Za
to je potrebno da skupite svoju panju, da se skoncentrirate i da razmiljate o tome kako vidite
i kako dodirujete predmete koji vas okruuju. Ako paljivo razmislite, uoit ete da je umno
bie, koje vidi, uje, dodiruje, razmilja i koje u ovom trenutku ita ovu knjigu, samo jedan duh
i da, kao na jednoj vrsti zavjese, posmatra percepcije zvane "materija". ovjek koji ovo poima
e se udaljiti od materijalne dimenzije svijeta, koja zavarava veinu ovjeanstva, i ui e u
stvarnu dimenziju postojanja.
injenica o kojoj govorimo u toku historije bila je objelodanjena od strane odreenih vijernika
ili filozofa. Islamski alimi, kao Imam Rabbani, Muhyiddin Arabi i Mevlana Gami, ovu injenicu
dokuili su uz pomo kur'anskih naznaka i linog razuma. I odreeni filozofi Zapada, kao
George Berkeley, istu istinu otkrili su zahvaljujui svom bespredrasudnom razmiljanju. Ovako
u svom djelu Mektubat Imam Rabbani objanjava da je sav materijalni univerzum "imaginacija i
mata" (percepcija), a da je Allah jedino apsolutno bie:
"... Tijela bia koja je Allah stvorio nisu nita drugo do nepostojanje... Sve je to stvorio na
nivou emocije i mate (percepcije)... Postojanje svemira je na nivou emocije i mate, ne na
nivou materije... U pravom smislu, vani (u vanjskom svijetu) ne postoji nita, osim Allaha."182
Imam Rabbani, takoer, sasvim jasno iznosi da su sve slike sa kojima ovjek komunicira samo
imaginacije i da nemaju svoj original "vani":
"Taj imaginarni krug slika se u mati. A vidi se na stepenu na kojem je naslikan. Ali, imaginarnim okom. Smatra se, meutim, da se to vani vidi sa okom u glavi. Ali, to nije tako. On vani
nema ni traga ni imena. Da, ovakva situacija ne postoji tamo da bi se vidjela. ak i lice osobe
koje se oslikava u ogledalu je u ovoj formi. Zato to ono vani nema postojanost. Nesumnjivo,
oboje, i njegova postojanost i slika, zajedno su u MATI. Allah najbolje zna."183
Mevlana Dami je, takoer, ovu zaprepaujuu injenicu do koje je doao uz pomo kur'anskih
naznaka i razuma, izrazio rijeima da je "imaginacija i mata sve to postoji u univerzumu. Ili
je kao refleksija u ogledalu ili kao silueta."
Meutim, broj onih koji su dokuili ovu injenicu je u toku historije uvijek bio ogranien. Veliki
alimi kao Imam Rabbani pisali su da je moda delikatno da se ova injenica prezentira masama,
da veina ljudi ovo nee moi shvatiti.
A, u suvremenom dobu, pak, aktualna injenica dola je u poloaj objanjavanja uz naune
dokaze. injenica da je univerzum jedno bie-silueta prvi put se u historiji svijeta objanjava na
jedan toliko konkretan, jasan i pojmljiv nain.
Iz tog razloga, XXI stoljee e predstavljati jednu historijsku prekretnicu kada e ljudi masovno
poimati Boanstvene injenice i kada e se u valovima usmjeravati Allahu kao jedinom apsolutnom biu. U XXI stoljeu e se na smee historije odloiti materijalistiko vjerovanje XIX stoljea, poimat e se Allahovo postojanje i pojam stvaranja, injenice poput nadvremenosti i natprostornosti e postati pojmljive, ovjeanstvo e se osloboditi zavjesa - koje vjekovima stoje
navuene ispred njega, podvala i praznovjerja.
Ovaj neizbjeni proces e biti nemogue zaustaviti od strane bilo kojeg bia-siluete...
Relativnost vremena i realnost sudbine
Zajedno sa onim to smo do sada izloili, postignuta je kategorinost da u biti ne postoji
"trodimenzijalno mjesto", da je to jedna predrasuda apsolutno zasnovana na percepcijama i da
se cijeli ivot odvija u "neprostoru". Tvrditi suprotno ovome predstavlja praznovjerje koje je
daleko od razuma i nauke, poto ne postoji niti jedan valjan dokaz o fizikom postojanju Svijeta.
Ova situacija rui prvu hipotezu koja predstavlja osnovu materijalistike filozofije. Ova hipoteza
pretpostavlja da je materija apsolutna i neunitiva. Druga materijalistika hipoteza je hipoteza
po kojoj je i vrijeme apsolutno i beskonano, a to je, takoer, praznovjerje kao i prva hipoteza.
Poimanje vremena
Percepcija zvana vrijeme je, zapravo, metod usporeivanja jednog trenutka sa drugim. Ovu
tvrdnju moemo ilustrirati slijedeim primjerom: Ako udarimo u neki predmet, pojavit e se
jedan odreen zvuk. Kada nakon pet minuta ponovo udarimo u isti predmet, ponovo e se pojaviti zvuk. ovjek misli da je izmeu prvog i drugog zvuka protekao odreeni period i to naziva
114

"vremenom". Meutim, u trenutku kada uje drugi zvuk, prvi zvuk se sastoji samo od imaginacije u mozgu. To je samo podatak koji postoji u mozgu. Usporeujui trenutak u kojem ivi
sa onim iz memorije, ovjek postie percepciju vremena. U sluaju da nema ove usporedbe, ne
bi postojala ni percepcija vremena.
Isto tako, ovjek pravi usporedbu kada kroz vrata ue u jednu prostoriju, a potom ugleda kako
drugi ovjek sjeda na fotelju koja se nalazi na sredini prostorije. U trenutku dok ovjek, kojeg
je vidio, sjeda u fotelju, slike vezane za njegovo otvaranje vrata i kretanje prema sredini prostorije samo su podaci koji se nalaze u mozgu. Percepcija vremena pojavljuje se kada napravimo
usporedbu izmeu ovih slika i trenutka kada ovjek sjeda u fotelju.
Ukratko, vrijeme postoji pravljenjem usporedbe izmeu odreenih imaginacija koje se skrivaju
u mozgu. Ako ovjek ne bi imao memorije, onda mozak ne bi mogao praviti komentare ove
vrste, a prema tome ne bi se obrazovala ni percepcija vremena. Razlog zbog kojeg neko kae
"ja imam trideset godina" je u injenici da se u mozgu skupilo odreenih podataka koji pripadaju aktualnom broju godina. U sluaju da nema memorije, ne bi mogao razmiljati o tolikom
vremenskom periodu i komunicirao bi samo sa "trenutkom" u kojem ivi.
Nauno objanjenje nadvremenosti
Iznosei primjere mislilaca i naunika koji su o ovom pitanju izrazili svoj stav, nastojat emo
ovo pitanje detaljnije razjasniti. Nobelovac, poznati profesor genetike i mislilac, Franois Jacob,
u svojoj knjizi Igra mogunosti kae slijedee o toku vremena unazad:
"Filmovi koji se prikazuju unazad pruaju nam mogunost da zamislimo kako bi izgledao svijet
u kojem bi vrijeme teklo unazad. Jedan svijet u kojem bi se mlijeko u oljici odvajalo od kafe i
skakalo u zrak kako bi dospjelo do posudice za mlijeko; jedan svijet u kojem bi svjetlosni snopovi, umjesto izviranja iz svog izvora, izlazili iz zida i sabirali se u svom izvoru; jedan svijet u
kojem bi zapanjujuom suradnjom bezbroj kapljica iz vode izbacilo kamen koji bi posluno poskakivao da bi se smjestio u aku djeteta. Ali, u ovakvom svijetu u kome vrijeme tee naopako
e, na isti nain, biti naopako okrenuto i formiranje pamenja i modani razvoj. Isto e biti i sa
prolou i budunou i svijet e nam apsolutno izgledati onako kao to ve izgleda."184
Zbog toga to se na mozak navikao na ustaljeni sistem redoslijeda, svijet ne funkcionira kao u
primjerima iz prethodnog citata i mislimo da vrijeme uvijek tee naprijed. Meutim, ovo je odluka koja je nastala u naem mozgu i zbog toga je sasvim relativna. Nikako ne moemo znati
kako vrijeme u stvarnosti tee, ili da li uope i tee. A to pokazuje da vrijeme nije apsolutna
injenica, da je samo jedan oblik percepcije.
Da je vrijeme jedna percepcija, potvrdio je i najvei fiziar XX stoljea, Albert Einstein, svojom
opom teorijom relativiteta. U svojoj knjizi Univerzum i Einstein, Lincoln Bernett je o ovom pitanju napisao slijedee:
"Zajedno sa apsolutnim kosmosom, Einstein nije uzimao u obzir ni pojam nepromjenjljivog i
konstantnog univerzalnog vremena koje tee iz beskonane prolosti u beskonanu budunost.
Veliki dio nepojmljivosti koja okruuje teoriju relativiteta rodila se iz njegovog neprihvatanja da
je osjeaj vremena takoer jedan oblik percepcije kao i osjeaj za boju... Kako god je kosmos
jedan mogui slijed materijalnih bia, i vrijeme je jedan mogui slijed dogaaja. Vremensku
subjektivnost najbolje objanjavaju Einsteinove rijei: "Individualni ivoti nam izgledaju organizirani u jednoj seriji dogaaja. Dogaaji kojih se sjeamo iz ove serije su kao poredani po
mjeri 'prije' i 'poslije'. Iz tog razloga, za individuu postoji jedno ja-vrijeme, odnosno subjektivno vrijeme. Ovo vrijeme je samo u sebi nemjerljivo. U stanju sam napraviti takvu sponu izmeu dogaaja i brojeva da jedan veliki broj nee biti u vezi sa prethodnim dogaajem, ve sa
potonjim."185
Glede Barnettove izjave, Einstein je "pokazao da su kosmos i vrijeme takoer oblik opaanja i
da ih, kao pojam boje, oblika i veliine, nije mogue odvojiti od svijesti". Prema opoj teoriji
relativiteta "ni vrijeme nema posebno i neovisno postojanje od serije dogaaja kojim ga
mjerimo".186
S obzirom da je i vrijeme percepcija, apsolutno je vezano za onoga ko ga percipira, ono je,
dakle, relativan pojam.
Brzina toka vremena mijenja se prema referencama koje koristimo prilikom mjerenja. Poto u
ljudskom tijelu ne postoji prirodni sat koji bi precizno utvrdio apsolutnu brzinu toka vremena.
Kao to je istako Lincoln Bernett: "Kao to ne postoji neto zvano boja ako ne postoji oko koje
e razdvajati boje, isto tako nije nita nijedan trenutak, sat ili jedan dan ako ne postoji dogaaj
koji e mjeriti vrijeme."187
Relativitet vremena na najjasniji nain doivljava se u snu. Iako imamo osjeaj da je satima
115

trajalo ono to smo vidjeli u snu, u stvarnosti je sve trajalo svega nekoliko minuta, pa ak i nekoliko sekundi.
Zadrimo se na jednom primjeru da bismo jo vie pojasnili temu. Zamislimo da smo smjeteni
u jednu posebno dizajniranu prostoriju sa jednim prozorom i da smo u njoj proveli izvjesno vrijeme. Neka se u prostoriji nalazi i sat kako bismo mogli vidjeti koliko smo vremena tu proveli.
Neka nam, u isto vrijeme, bude omogueno da kroz prozor pratimo izlazak ili zalazak sunca.
Kada bi nam se nakon nekoliko dana postavilo pitanje koliko smo ostali u prostoriji, na odgovor bi bio raun vezan za povremeno gledanje na sat, a i broj sunevih izlazaka, odnosno
zalazaka. Izraunali bismo, naprimjer, da smo u prostoriji proveli tri dana. Ali, ako nam doe
osoba koja nas je zatvorila u prostoriju i kae da smo, zapravo, u prostoriji ostali dva dana, da
sunce nije pravo, nego vjetako i da je sat u prostoriji namjerno podeen da bre otkucava,
tada na raun ne bi imao nikakvog smisla.
I ovaj primjer istie da se nae znanje o brzini vremena zasniva samo na promjenjljivim referencama percipijenta.
Relativitet vremena je konkretna injenica koja je dokazana naunim metodama. Einsteinova
opa teorija relativiteta iznosi da se brzina vremena mijenja prema brzini nekog tijela i udaljenosti od centra gravitacije. Poveanjem brzine vrijeme se skrauje, sabija se; radi tee i
sporije, kao da se pribliava taki "stajanja".
Ilustrirajmo to jednim Einsteinovim primjerom. Prema ovom primjeru, dok jedan od blizanaca,
koji su, normalno, iste dobi, ostaje na Zemlji, drugi kree na put u svemir brzinom koja je priblina svjetlosnoj brzini. Blizanac koji je otiao u svemir e pri povratku zatei svog brata dosta
starijeg od sebe. Razlog tome je injenica da je bratu u svemiru vrijeme sporije proticalo. Isti
primjer moemo primijeniti na oca i sina: "Ako otac ima 27, a sin 3 godine, kada se nakon 30
zemaljskih godina otac vrati na Zemlju, sin e imati 33, a otac 30 godina."188
Nastanak relativiteta vremena nije u vezi s usporavanjem ili ubrzavanjem sata; relativitet vremena nastaje zbog razliitih brzina rada od cjelokupnog materijalnog sistema do nivoa atoma.
U jednom ovakvom okruenju u kojem se vrijeme kraa, tee funkcioniraju operacije poput otkucaja srca u ljudskom tijelu, dioba elija i modane aktivnosti. ovjek nastavlja sa svojim svakodnevnim aktivnostima, uope ne primjeujui usporavanje vremena.
Relativitet u Kur'anu
Sasvim je neosporno da nas ova otkria moderne nauke dovode do zakljuka da vrijeme nije
apsolutna injenica, kako to smatraju materijalisti, ve da je to jedna relativna percepcija. Zanimljivo je da je ova injenica, koju nauka nije primjeivala do XX stoljea, saopena u Kur'anu
koji je objavljen prije 14 stoljea. U svojim ajetima Kur'an sasvim jasno ovjeku stavlja do
znanja da je vrijeme relativan pojam.
Nauno potvrenu injenicu da je vrijeme jedna psiholoka percepcija, da se, shodno dogaajima, mjestu i uvjetima, razliito percipira mogue je proitati u dosta kur'anskih ajeta. Prema
kur'anskom saopenju, naprimjer, jedan cijeli ljudski vijek je veoma kratak period:
Bit e onog Dana kad vas On pozove, i odazvat ete se, hvalei Ga, i pomislit ete da ste ostali
samo malo vremena. (Al-Isra', 52)
A na Dan kada ih On sakupi uinit e im se da su boravili samo jedan as u danu, i jedni druge
e prepoznati... (Yunus, 45)
U odreenim ajetima istie se da su ljudske percepcije vremena razliite, te da je ovjek u
stanju, u biti, veoma kratak period percipirati kao veoma dug. Kao ilustracija ovome mogu posluiti ajeti koji govore o polaganju rauna na ahiretu:
A koliko ste godina na Zemlji proveli" - upitat e On. "Proveli smo dan ili samo dio dana" odgovorit e -, "pitaj one koji su brojali." "Pa da, kratko ste proveli" - rei e On - "da ste samo
znali!" (Mu'minun, 112-114)
A, u drugim odreenim ajetima upozorava se na injenicu da vrijeme u razliitim okolnostima
protie u razliitim brzinama toka:
...A samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vaem raunanju. (AlHajj, 47)
K Njemu se penju meleki i Dibril u danu koji pedeset hiljada godina traje. (Al-Ma'arij, 4)
On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraa u danu koji, prema vaem
raunanju vremena, hiljadu godina traje. (As-Sajdah, 5)
Citirani ajeti predstavljaju sasvim jasna svjedoenja o relativitetu vremena. A, injenica da se
ovaj zakljuak, do kojeg je nauka stigla tek u XX stoljeu, obznanio Kur'anom prije 14 stoljea
jedan je od dokaza da je Kur'an objavljen od Allaha, apsolutnog Gospodara mjesta i vremena.
116

Kur'anski stil, koji je koriten u jo dosta ajeta, sasvim jasno istie da je vrijeme jedna percepcija. Na ova izraavanja naroito je mogue naii u priama. Naprimjer, prema jednoj kur'anskoj prii, Allah je jednu grupu vjernika, ehl-i Kahf, u dubokom snu drao preko 300 godina.
Kada su, potom, bili probueni, mislili su da su u snu proveli jedan veoma kratak vremenski
period; nisu bili u stanju tano procijeniti koliko su spavali:
Mi smo ih u peini tvrdo uspavali za dugo godina. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali
koja e od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili. (Al-Kahf, 11-12)
I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali" - upita jedan
od njih. - "Ostali smo dan ili dio dana" - odgovorie. - "Gospodar va najbolje zna koliko ste ostali" - rekoe. (Al-Kahf, 19)
Situacija iznesena u slijedeem ajetu je, takoer, jedan vrlo znaajan dokaz da je, u biti, vrijeme psiholoka percepcija:
Ili za onoga koji je prolazei pored jednog do temelja poruenog grada, povikao: "Kako e Allah
oivjeti ove to su pomrli" I Allah uini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga
oivje i zapita: "Koliko si ostao" - "Dan ili dio dana" - odgovori. "Ne", ree On -, "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pie svoje, - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga - da
te uinim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom
oblaemo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve moe!" (Al-Baqarah, 259)
Kao to se vidi, ovaj ajet otvoreno naglaava da je Allah lien vremena, za razliku od ovjeka
koji mu je zavisan. Glede primjera iz prethodnog kur'anskog ajeta, ovjek nije u stanju ak ni
poimati duinu vremena provedenog u snu. Bilo bi, u ovom sluaju, krajnje iracionalno tvrditi
da je (kao u iskrivljenoj materijalistikoj logici) vrijeme apsolutno.
Sudbina
Postojanje vremenskog relativiteta upozorava nas na jednu veoma znaajnu injenicu: da je
relativitet toliko promjenjljiv da jedno vremensko razdoblje koje za nas traje milijarde godina u
jednoj drugoj dimenziji moe trajati ak samo jednu sekundu. ak, jedan veliki vremenski period od nastanka univerzuma do njegovog kraja u drugoj dimenziji moe trajati, ne jednu sekundu, ve samo jedan "trenutak".
Upravo ovdje je bit jedne injenice koja se zove sudbina, a to je ono to veina ne moe shvatiti, a i ono to materijalisti ne shvaajui i poriu. Sudbina je Allahovo znanje svih dogaaja iz
prolosti i budunosti. Jedan znaajan dio ovjeanstva ne moe poimati sudbinu, te postavljaju
pitanje kako Bog moe znati ono to se nije dogodilo. Meutim, "nerealizirani dogaaji" samo
su za nas nerealizirani dogaaji. A Bog nije podloan vremenu i prostoru, to je, inae, Sam i
stvorio. Iz tog razloga, za Allaha su svi dogaaji iz prolosti, sadanjosti i budunosti jedno i
ve su se dogodili.
Kako na ovu injenicu upozorava Opa teorija relativiteta, Lincoln Bernett objanjava u knjizi
Univerzum i Einstein. Prema Bernettu, fenomen postojanja u potpunom znaenju moe "sa
svom svojom velianstvenou poimati jedino jedan kosmiki mozak".189 Volja, koju Bernett
formulira kao "kosmiki mozak" je znanje i um Allaha - Gospodar univerzuma. Kako god smo mi
u stanju s lahkoom u jednom trenutku vidjeti jedan lenjir kao cjelinu, sa njegovim poetkom,
sredinom, krajem i svim jedinicama izmeu toga, Allah, isto tako, u samo jednom trenutku zna
cijelo vrijeme, kojem smo mi podloni, od njegovog poetka do njegovog kraja. A, ivei u
vremenu, ovjek samo biva svjedokom sudbine koju je za njega Allah stvorio.
U meuvremenu, treba skrenuti panju i na povrnost iskrivljenog poimanja sudbine koje je
veoma rasprostranjeno u masama. U ovom iskrivljenom poimanju preovladava jedno sujevjerno
miljenje po kojem je Allah za ovjeka odredio jednu "sudbinu" koju ovjek u datom trenutku
moe izmijeniti. Naprimjer, za ovjeka koji je preivio neki kritian trenutak u ivotu koristi se
jedna laika formulacija kao "pobijedio je sudbinu". Meutim, svoju sudbinu niko ne moe
promijeniti. ovjek koji je preivio odreeni kritini trenutak nije umro zbog toga to u njegovoj
sudbini nije bilo propisano da umre. Izgovaranje formulacije "pobijedio sam sudbinu" od strane
onih koji sami sebe zavaravaju, a i njihovo psiholoko stanje je takoer dio njihove sudbine.
Poto je, sudbina Allahovo znanje i za Allaha, Gospodara cijelog vremena i prostora, koji u jednom trenu zna svo vrijeme, sve je zapisano i ve zavreno.
Da je za Allaha vrijeme jedna cjelina, razumijemo i iz stila koji je koriten u Kur'anu; odreeni
dogaaji, koji se za nas jo nisu dogodili, u Kur'anu se objanjavaju kao dogaaji koji su se ve
davno odigrali. Kao ilustracija mogu posluiti ajeti koji govore o ovjekovom polaganju rauna
pred Allahom na ahiretu, a koji se iznose kao dogaaj koji je ve okonan:
I u rog se puhnulo, i umrli su oni na nebesima i oni na Zemlji, ostali su samo oni koje je Allah
odabrao; poslije se u rog po drugi put puhnulo i oni su, odjednom, ustali i ekali. I Zemlja je
svjetlou Gospodara svoga zasjala i Knjiga se postavila, vjerovjesnici i svjedoci su dovedeni, i
117

po pravdi im se svima presudilo, nikome se nije nepravda uinila; svako je dobio ono to je
zasluio, jer On dobro zna ta je ko radio. Oni koji nisu vjerovali u gomilama su u dehennem
natjerani... A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama su u dennet povedeni... (AzZumar, 68-74)
Drugi primjeri o ovom pitanju su slijedei:
I svako je doao, a s njim i vodi i svjedok. (Qaf, 21)
I nebo se razdvojilo - tada je labavo bilo. (Al-Haqqah, 16)
I dennetom i svilom ih za ono to su trpjeli nagradio: naslonjeni na divanima, oni u njemu ni
mraz ni egu nee osjetiti. (Ad-Dahr, 12-13)
I kada se dehennem svakome ko vidi ukazao. (An-Nazi'at, 36)
Danas su se oni koji su vjerovali - nevjernicima podsmijavali. (Al-Mutaffifin, 34)
I grenici ugledae vatru i uvjerie se da e u nju pasti, i da im iz nje nee povratka biti.(AlKahf, 53)
Kao to se vidi, ovi dogaaji, koji e se, za nas, dogoditi nakon nae smrti, u Kur'anu se iznose
kao dogaaji koji su se ve dogodili i koji su okonani. Poto Allah nije podloan relativnoj dimenziji vremena kojoj smo mi podloni. Allah je sve dogaaje poelio u nadvremenu, to je
ovjek uradio i svi ovi dogaaji su doivljeni i dovedeni do kraja. Allah nas u slijedeem ajetu
upoznaje sa injenicom da su se svi dogaaji, i mali i veliki, dogodili uz Njegovo znanje i da su
zabiljeeni u jednoj Knjizi:
to god ti vano inio, i to god iz Kur'ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama
bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome nita nije skriveno ni na Zemlji ni na
nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga, to nije u Knjizi jasnoj.
(Yunus, 61)
Zabrinutost materijalista
Teme o materiji, nadvremenu i natprostoru koje su izloene u ovom poglavlju knjige su, u biti,
veoma jasne injenice. Apsolutno to nije, kao to je i naprijed istaknuto, filozofija ili nain razmiljanja, ve nauni rezultati koje je nemogue pobiti. Pored toga to je to jedna tehnika injenica, ni dokazi koji se zasnivaju na razumu i logici ne pruaju mogunost drugoj alternativi o
ovom pitanju: univerzum, zajedno sa materijom, od koje je nainjen, i vremenom, jedna je
slika-tvorevina. Jedan, dakle, sklop percepcija.
Materijalisti osjeaju potekoe u poimanju ovoga. Ako se, ilustracije radi, ponovno vratimo na
Politzerov primjer autobusa, uoit emo da, iako mu je tehniki poznata injenica da ne moe
izai izvan percepcija, Politzer je to mogao prihvatiti samo za odreene dogaaje. Za njega se,
dakle, dogaaji prije udara autobusa formiraju u mozgu, ali u trenutku kada autobus vri udar,
dogaaji izlaze iz mozga, ime postiu svoju materijalnu realnost. Logika defektnost u aktualnom sluaju je sasvim jasna; i Politzer je upao u Johnsonovu zabludu po kojoj "utam kamen noga me zabolje - dakle - kamen postoji". On nije u stanju poimati da je i sila, koja se osjea
prilikom udara autobusa, u biti, samo jedna percepcija.
Stvarni podsvjesni razlog zbog koga materijalisti ne mogu shvatiti ovo pitanje je osjeaj velikog
straha od injenice sa kojom e biti suoeni u trenutku kada shvate. Da ak i samo "nasluivanje" ovog pitanja naunike-materijaliste vodi u nespokojstvo i strah, Lincoln Bernett
ovako objanjava:
Dok su filozofi sve materijalne injenice doveli na nivo percepcija svijeta-siluete, naunici su sa
strahom i nespokojstvom nasluivali granice ljudskih ula.190
Materijalistu zahvati veliki strah kada se objanjava injenica po kojoj su vrijeme i materija
samo percepcije. Poto su materija i vrijeme, za njih, jedina dva pojama apsolutnog postojanja.
To su gotovo njihovi idoli kojima se klanjaju, s obzirom da vjeruju da su (uz nezaobilazni
evolucioni put) materijalna i vremenska tvorevina.
A kada osjete da je univerzum u kojem ive, Svijet, njihova tijela, ostali ljudi, filozofimaterijalisti koji ih plijene svojim idejama, ukratko sve - samo percepcija, cijelo njihovo bie
obuzima osjeaj prestravljenosti. U jednom trenutku se udaljava i gubi sve ono na to su se
oslanjali, u to su vjerovali i od ega su oekivali pomo. Osjete, zapravo, jedan vid bespomonosti koju e osjeati na Sudnjem danu, a koja je opisana u slijedeem ajetu: I oni e se toga
dana Allahu pokoriti, i propast e ono to su potvarali. (An-Nahl, 87)
Od ovog trenutka, materijalisti ulau napore u samoubjeenje u realnost materije, iznose, o
tom pitanju, svojevrsne "dokaze"; udaraju rukom o zid, utaju kamenje, viu, galame, ali se
nikada i nikako se ne mogu osloboditi istine.
Kako god se materijalisti sami ele rijeiti ove injenice, isto to nastoje udaljiti i iz mozga ostalih ljudi. Poto su svjesni da e se objelodaniti primitivnost njihove filozofije i neosnovanost
118

njihovog pogleda na svijet, te da e izgubiti bazu kojoj e iznositi svoje stavove ukoliko ljudi
shvate stvarnu sutinu materije. Strah u kome se nalaze je razlog njihove ovolike unespokojenosti zbog injenica koje su ovdje iznesene.
Allah nas upozorava da e se na ahiretu pojaati ovaj strah nevjernika. Allah e im se tada
ovako obratiti:
A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatrali: "Gdje su
vam boanstva vaa koja ste bogovima drali" (Al-An'am, 22)
Nakon toga e se nevjernici uvjeriti da, u biti, ne postoji nita, imeci za koje su, u toku ovosvjetskog ivota, Bogu ravnim smatrali. I ovoj injenici nas Allah u Kur'anu obavjetava:
Gledaj kako e oni sami sebi lagati, a nee im biti onih koji su bili izmislili! (Al-An'am, 24)
Dobit vjernika
I dok unespokojava materijaliste, injenica da su materija i vrijeme percepcije s druge strane
izaziva sasvim suprotnu reakciju kod vjernika. Veliku radost osjeaju oni koji vjeruju u Allaha,
kada shvate tajnu koja okruuje materiju, poto je to injenica koja predstavlja klju za
rjeavanje svih pitanja. U trenutku kada se ovaj klju okrene, nestaju sve tajne. ovjek koji je
moda osjeao potekoe pri poimanju mnogih pitanja uz pomo ove injenice doi e u poloaj
da to sa lahkoom shvati.
Na taj nain postaju jasna ustaljena pitanja, poput pitanja smrti, denneta, dehennema,
ahireta i promjene dimenzije, te se sa lahkoom dolazi do odgovora vanih pitanja, kao to su:
"gdje je Bog", "ta je bilo prije Njega", "ko Ga je stvorio", "koliko e trajati zagrobni ivot",
"gdje se nalaze dennet i dehennem", "da li oni postoje i sada" i sl. Postaje, takoer,
pojmljiv sistem Allahovog stvaranja univerzuma ni iz ega. To je ak takva tajna uz pomo koje
postaju apsurdna pitanja kao "kada" i "gdje". Poto, u ovom sluaju nestaju i vrijeme i prostor. U trenutku poimanja neprostornosti, postaje sasvim jasno da se, zapravo, sve, i dennet, i
dehennem i Svijet, nalaze na istom mjestu. A, u trenutku poimanja nadvremenosti, postaje
jasno i to da se sve dogaa u jednom trenu; nita se ne oekuje, vrijeme ne protie i sve se
ve dogodilo i sve je ve okonano.
Uporedo sa poimanjem ove tajne, dunjaluk za vjernika poinje liiti na dennet. Gube se sva
materijalna nespokojstva, podozrijevanja i strahovi koji tite ovjeka. ovjek shvata da cijeli
univerzum ima samo jednog Gospodara, da On Svojom voljom oblikuje materijalni svijet i da se
jedino prema Njemu mora orijentirati.
Poimanje ove tajne je najvea ovosvjetska dobit.
Zajedno sa ovom injenicom, postaje razumljiva i jo jedna veoma znaajna Kur'anska injenica koje smo se i naprijed dotakli: injenica da je Allah ovjeku "...blii od vratne ile kucavice" (Qaf, 16) Kao to je poznato, ila kucavica se nalazi u samom ovjeku. Ne moe, glede
materjalistikog pogleda na svijet, postojati udaljenost koja je ovjeku blia od njegove unutranjosti. Ova injenica se, meutim, moe jednostavno objasniti injenicom neprostora. Kao
to je oito, i ovaj ajet se bolje poima uz pomo ove injenice.
Eto, to je istina. Mora se imati na umu da za ovjeka nema drugog prijatelja i pomonika osim
Allaha. Ne postoji nita osim Allaha; kod Njega emo traiti pribjeite, od Njega emo traiti
pomo, On je jedino apsolutno bie koje e nam odgovoriti...
Gdje god da se okrenemo, Allahovo lice je tamo...
Kraj

119

Harun Yahya
Jedan od najplodonosnih pisaca mislioca danas. U njegovom bogatom opusu iz oblasti nauke
pisao je na sledeim temama i naslovima:
Za ljude koji razmisljaju
Svijet u kome zivimo je pun mudziza. Medjutim, da bi se one vidjele i da bi se shvatio njihov
znacaj, potrebno je razmisljati o njima...
Jedan od razloga objave Kur'ana je pozivanje ljudi na razmisljanje o stvaranju. To je zato sto ce
razmisljanjem ili istrazivanjem svog tijela, bilo kojeg zivog bica, Zemlje ili svemira, covjek naci
jednu veliku srazmjernost, umjetnost, plan i razum. Sve ovo su odvojeni dokazi o postojanju
Boga, Njegovom jedinstvu i Njegovoj neogranicenoj moci.
Za ljude koji razmisljaju je knjiga koja je nacinjena s ciljem da upozori na jedan dio aktualnih
dokaza o kojima se govori u Kur'anu. U knjizi je, pored stotina fotografija i sadrzajnih saopcenja, iznesen i veliki broj mudziza koje nas okruzuju.
Allahova umjetnost boja
U ovoj knjizi se objasnjava fantasticna Allahova "umjetnost boja" koja je uocljiva u cijelom
kosmosu.
Boje, dezeni, pjege, pa cak i pruge, koje posjeduju sva ziva bica na Zemlji, imaju svoju veoma
znacajnu ulogu. Boje, koje nekad koriste kao sredstvo medjusobnog sporazumijevanja, a nekad
kao upozorenje neprijatelju, su za ziva bica od zivotnog znacaja. Ne samo kod zivih bica, pazljivo oko ce primjetiti da se apsolutno sve u prirodi nalazi u najsavrsenijem obliku. Stavise, uocit
ce da je sve stvoreno da koristi ljudima, da su osvjezavajuca boja plavetnila neba, raznobojnost
cvijeca, zelenilo drveca, livada, mjesecev sjaj koji kroz mrkli mrak nocu obasjava Zemlju, zvijezde i jos nebrojeno mnogo ljepota manifestacije Bozije umjetnosti.
Pozrtvovanost i racionalno ponasanje zivih bica
Darvinizam se zasniva na ideji "borbe za opstanak". Medjutim, postoji niz zbunjujucih primjera
koji govore o suprotnome - o pozrtvovanosti zivih bica...Poztvovanost, ljubav, saosjecanje, zastita... Ova svojstva se u svim zajednicama prihvataju kao primjeri pozitivnih emocija. U ovoj
knjizi je rijec upravo o ovim svojstvima. Ovdje, medjutim, nije covjek taj koji pokazuje
pozrtvovanost, koji cini saveznistvo, koji je suosjecajan i milostiv, nego zivotinje. Stavise,
odredjena ziva bica pokazuju tako znacajan stepen inteligencije da, jednostavno, covjeka
ostavlja frapiranim.
Sve to su karakteristike koje se ne mogu objasniti evolucijom i otvoreni dokazi Allahovog stvaranja, kreativnosti.
Dizajn u prirodi
Pogledamo li prirodu oko sebe, uocit cemo da je u tijelima zivih bica zastupljen tako savrsen
dizajn sa kojim se ne moze porediti niti jedna tehnologija. To je Allahov besprijekorni kreacionizam.
"Ako se pokaze da je nemoguce formiranje kompleksnog organa uz pomoc velikog broja malih
promjena koje slijede jedna iza druge, onda ce teorija apsolutno biti pobijena" - rekao je Darwin. Kada procitate ovu knjigu, vidjet cete da je Darwinova teorija apsolutno pobijena i to na
nacin od kojeg je on strahovao.
Kada istrazimo pticje pero, sonarni sistem slijepog misa ili gradju krila komarca, pred nama se
pojavljuje fenomenalan i krajnje detaljan dizajn. Ovaj dizajn, pak, pokazuje da su sva ziva bica,
u svom savrsenom obliku, stvorena od strane Allaha, dz. s.
Racionalna spoznaja Boga
Razum, koji je potreban da bi se poimala cinjenica stvaranja, se postize iskrenim imanom. Ova
knjiga je poziv na razum...
Sasvim je nesumnjivo da plan, dizajn i ravnoteza, koji su prisutni pocevsi od nasih tijela do
krajnjih tacaka nepojmljivo velikog kosmosa, moraju imati svog superiornog Stvoritelja. Covjek
nije u stanju vidjeti tog Stvoritelja, ali Njegovo postojanje, moc i razum moze pojmiti razmiljanjem o onome sto je On stvorio. Svaki covjek koji osjeca iskreni strah od Allaha, dz. s., posjeduje i ovu moc spoznaje. Sto se, pak, tice ove knjige, ona predstavlja poziv na spoznaju.
Poziv na razmisljanje o zivim bicima i kosmosu, koje je Allah stvorio, i da se, isto tako, vidi
kako je sve to stvoreno u jednom savrsenom obliku...
120

Kur'an - smijernica za nauku

Ako se nauka usmjeri prema cinjenicama koje su saopcene u Kur'anu, sasvim je neosporno da
ce u tom slucaju brze napredovati i biti covjecanstvu od daleko vece koristi...
"Nauka" je put da se istrazi svemir i sve zivo sto se nalazi u njemu, te otkrivanje i prenosenje
covjecanstvu Allahove umjetnosti stvaranja. Vjera, prema tome, prihvata nauku kao put do stizanja do detalja vezanih za Allahovo stvaranje i zbog toga ona stimulira nauku. Kao sto stimulira naucna istrazivanja, vjera pomaze da naucna istrazivanja, koja se usmjere prema cinjenicama saopcenim Kur'anom, veoma brzo i kategoricno dodju do rezultata. Zbog toga sto vjera
(Kur'an) predstavlja jedini izvor koji daje najkategoricniji i najispravniji odgovor na pitanje o
stvaranju kosmosa i zivih bica.
Stvaranje kosmosa
Kako otkrica moderne fizike i astronomije pokazuju da je kosmos stvoren od strane Allaha, dz.
s....
Prema materijalistickoj filozofiji XIX stoljeca kosmos je gomila nekontrolirane materije koja
oduvijek postoji. Medjutim, naucna otkrica XX stoljeca kategoricno pobijaju ovu tvrdnju.
Savremena naucna otkrica pokazuju da je, Velikim praskom (Big Bang), kosmos stvoren iz
nicega. Stavise, sve fizicke ravnoteze u kosmosu su kreirane na nacin koji pruza mogucnost
ljudskog zivljenja na Zemlji. Sve, od nuklearnih reakcija na zvijezdama do hemijskih karakteristika molekula vode, je stvoreno u jednom savrsenom skladu. Sve to je savrsena i superiorna
kreacija Gospodara svjetova, Allaha, dz. s.
Savrsenstvo svugdje oko nas
Svaki covjek, srazmjerno svom razumu i savjesti, poima Allahovo velicanstvo i vidi velicanstvenost u Allahovom stvaranju.
Ako analizira bilo koji dio kosmosa, od sistema u svom tijelu, do ogromnih galaksija nebeskog
prostranstva, od zivih bica u prirodi, do nevidljivih celija, suocit ce se sa savrsenim planom, dizajnom i kreacijom. U svim dijelovima kosmosa je prisutna velicanstvenost koja covjeka mora
ostaviti zapanjenim. Ova velicanstvenost je superiorna i jedinstvena umjetnost Allaha, dz. s.,
koji je Gospodar svega, Izvor svih ljepota, Koji sve stvara bez uzora.
Ovosvjetski zivot
Dunjaluk je prolazno prebivaliste ljudi, koji je pun nebrojenih upozorenja koja covjeka podsjecaju na tu cinjenicu.
Jedan od najznacajnijih razloga koji covjeka udaljava od vjere je privrzenost ovosvjetskom
zivotu i ubjedjenje da izvan ovog zivota ne postoji nista drugo. Varaju se time sto misle da na
ovom svijetu mogu zasnovati besprijekoran i savrsen zivot... Medjutim, Dunjaluk je prolazno
prebivaliste koje je Allah stvorio da bi iskusao covjeka. Iz tog razloga, zivot na Zemlji protice uz
svoje nedace i nevolje koje on nosi sa sobom. Sve ovosvjetske ljepote su prolazne, brzo se
kvare, trose i nestaju. Ovo je nepromjenjiva cinjenica ovozemaljskog zivota.
Ova knjiga opisuje ovu veoma znacajnu tajnu ovosvjetskog zivota i usmjerava covjeka na razmisljanje o buducem svijetu (ahiretu), kao vjecnom prebivalistu.
Cudo stvaranja u DNA
Prema cinjenicama do kojih je dosla suvremena nauka, sva ziva bica posjeduju jednu krajnje
kompleksnu gradju koja je toliko savrsena da se apsolutno ne moze objasniti "slucajnim nastankom". Sve je to dokaz da su ziva bica stvorena od strane Stvoritelja, koji je Svemocan i
Sveznajuci. Zahvaljujuci najnovijim istrazivanjima, u posljednje vrijeme se, na primjer, doslo
do bitnih podataka vezanih za savrsenu gradju ljudskog DNA. U ovoj knjizi se jos jednom iznosi
jedinstvena Bozija kreativnost.
Nadvremenost i sudbina kao cinjenica
"Vrijeme" koje materijalisti smatraju apsolutnom cinjenicom je, zapravo, samo percepcija...
Kako su iz nicega stvoreni vrijeme i materija...
Na koje cinjenice, u kontekstu stvaranja kosmosa, upozorava teorija Big Bang...
Kako vremenski period, koji za nas traje vjekovima, u drugoj dimenziji moze biti samo jedan
"tren"...
Koja je paralela izmedju teorije relativiteta Alberta Einsteina i kur'anskih ajeta...
U ovoj knjizi se daju odgovori na sva ova pitanja, te dokazuje da vrijeme i materija nisu apsolutne cinjenice vec samo odvojene percepcije. Ako zelite saznati istinu o pitanju svemira, vremena i materije, onda neizostavno procitajte ovu knjigu...
121

Vjecnost je pocela
U ovoj knjizi se govori o misticnoj, odnosno skrivenoj cinjenici svijeta, koji smo navikli posmatrati uvijek sa one vidljive strane.
U ovoj knjizi cete procitati cinjenice o vjecnosti, nadvremenosti i nadprostornosti, koje necete
moci naci ni na jednom drugom mjestu, te cete se isto tako susresti sa cinjenicom da je vjecnost, zapravo, pocela. Ovdje cete naci prave odgovore na mnoga pitanja kao sto su: "Gdje se
nalazi Allah, dz. s.", "Znacenje smrti", "Prozivljenje poslije smrti", "Postojanje vjecnog zivota za ljude", te i odgovor na pitanje "kada ce se sve to dogoditi".
Cudo u sjemenu
Svaki covjek je u stanju prepoznati sjeme, zna na sto lici i cuo je da se bilje razvija iz sjemena.
Medjutim, sasvim je moguce da prosjecan covjek uopce nije razmisljao o toma kako se iz supstance, koja podsjeca na komadic drveta, razvijaju slicno ili razlicito mnogovrsno bilje, kako su
u sjemenke smjesteni podaci vezani za svo ovo bilje, kako su svi ovi podaci odvojeno sifrirani...
Kako je moguce da iz ovih supstanci nalik na komadic drveta nastaje voce sa sasvim perfektno
reguliranim secerom, specificnim mirisom i okusom Ko je ili sta je to sto odredjuje oblik i boju
voca ili cvijeca U ovoj knjizi se daju odgovori na sva ova pitanja; sami cete zakljuciti da su
sjemenke pojedinacni dokazi Allahove neogranicene moci.
Cudo u celiji
O celiji smo svi mi, manje vise, ucili u skoli. Medjutim, u udzbenicima se redovno zaobilazi
veoma bitna cinjenica nad kojom se treba zadrzati. Samo se uci o tome "sta" ima u celiji. Suprotno tome, nikada se nije govorilo o tome kako je svo to savrsenstvo nastalo.
To je zbog toga sto "naucnici" znaju da ce, zajedno sa ovim pitanjem, doci i nezaobilazno pitanje "ko je onda stvorio celiju" i da nece moci dati drugi odgovor osim da priznaju postojanje
Stvoritelja. Ova knjiga se istrajno bavi odgovorom na ovo pitanje.
Cudo u oku
Kao sto i sam naslov kaze, ova knjiga govori o cudu (mudzizi) prisutnom u oku. Objasnjenje
nevjerovatnih operacija i savrsenih sistema oka... I u ovoj knjizi je, kao i u svim ostalim knjigama iz serije, jos jednom detaljno obradjena teorija evolucije i njen apsolutni poraz. Kada
procitate knjigu, i sami cete se uvjeriti u cinjenice koje su toliko muke zadavale Darwinu koji je
jednom prilikom otvoreno priznao: "Razmisljanje o ocima me udaljava od ove teorije."
Cudo kod pauka
Nije ovo knjiga biologije koja je napisana da bi se nabrojale karakteristike male zivotinje zvane
pauk. Istina, rijec je ovom malom zivom bicu, ali su iznesene cinjenice i upucene poruke mnogo
vece. Kao sto mali kljuc otvara ogromna vrata, tako i ova knjiga otvara siroke horizonte kod
citaoca. Zbog toga sto cinjenica koja se iznosi u ovoj knjizi predstavlja najvazniju cinjenicu sa
kojom ce se covjek sresti u svom zivotu. Ova knjiga, koja objasnjava manje poznate, zbunjujuce i frapantne karakteristike pauka i koja, pri tom, postavlja i daje odgovore na pitanja
"kako" i "zasto", iznosi nadmocnost i superiornost Allahovog stvaranja.
Cudo kod komarca
U Kur'anu se kaze da "Allah se ne ustrucava da za primjer navede musicu ili nesto sicusnije od
nje..." (Al-Baqarah, 26) Zbog toga sto je cak i ovo sicusno bice puno dokaza Allahovog
savrsenog stvaranja. Istrazujuci ovaj insekt, covjek moze doci do poimanja da ziva bica ne
mogu nastati sama od sebe, da je sve stvoreno od strane Allaha, dz. s., Sveznajuceg i Svemocnog.
Ova knjiga je napisana sa ciljem da pokaze karakteristike komarca koje ce kod vas pobuditi veliko odusevljenje i koje su, takodjer, dokaz Allahovog superiornog stvaranja.
Cudo mrava
Ova knjiga govori o mravu, onom malom zivom bicu koje svi mi veoma dobro znamo, koje srecemo svugdje, ali koje nije previse privlacilo nasu paznju, o veoma vjestoj, izrazito socijalnoj i
veoma pametnoj maloj zivotinji. Zivot ovog malog bica je u biti ispunjen cudima (mudzizama).
Ovo bice, koje kategoricno pobija tvrdnje teorije evolucije, je samo po sebi sasvim jasan dokaz
stvaranja.
Cudo odbrambenog sistema
Nebrojeno puta se u svom zivotu razbolimo. U vrijeme procesa koje mi nazivamo "oboljevanje"
i "ozdravljenje" u nasem tijelu se dogadja jedan izvanredan rat. Ulaskom u tijelo, nevidljivi
mikrobi se pocinju veoma brzo siriti. Medjutim, tijelo posjeduje jedan mehanizam koji se su122

protstavlja mikrobima. Stavise, ovaj mehanizam, poznat kao "odbranbeni sistem", je najdiscipliniranija, najkompleksnija i najuspjesnija vojska na svijetu.
Ovaj sistem dokazuje da je ljudsko tijelo proizvod jednog izvanrednog "Kreatora", koji je sve to
veoma pametno i umijesno kreirao. Drugim rijecima, ljudski organizam je dokaz savrsenog
stvaranja, Allahovog superiornog stvaranja i kreacionizma.
Cudo u stvaranju bilja
Cilj ove knjige je da, iznosenjem cudotvornih odlika biljaka, slomi naviku olahkog prelaska
preko pitanja ili svijeta iz naseg okruzenja sa kojim se svakodnevno susrecemo, ne razmisljajuci o njima kao dokazu stvaranja i Stvoriteljeve neprikosnovene velicine. Otvoriti nove horizonte ljudima koji tokom svog zivota pokazuju interesovanje za samo odredjena podrucja, koji
samo razmisljaju o svojim svakodnevnim potrebama i koji, pri tome, ne uspijevaju vidjeti
dokaze Allahovog postojanja. To je zbog toga sto je ova tema veoma znacajan put usmjerenja
ljudi prema njihovom Gospodaru.
Cudo kod pcele
Allah, dz. s., u Kur'an specijalno skrece paznju na odredjena ziva bica i poziva ljude na razmisljanje o njima. Pcela je jedno od ovih zivih bica. U kur'anskoj suri An-Nahl (Pcela) Allah, dz. s.,
saopcava da ovo zivo bice postupa u skladu sa specijalnim nadahnucem koje dolazi od Allaha,
dz. s., te da ona proizvodi med koji predstavlja lijek ljudima.
Pristupimo li ozbiljnijoj analizi pcele, pred nama se pojavljuju cudotvorne karakteristike ovog
zivog bica. Putem istrazivanja nacinjenih nad pcelama, ustanovljeno je da one posjeduju jedan
perfektan sistem komuniciranja, te da sace, koje one proizvode, ima perfektno simetrican
izgled, koji je toliko precizan da ga cak ni covjek ne bi uspio naciniti bez odredjenih pomagala.
Cudo atoma
Sa tijelom sastavljenim od atoma, udisemo atome zraka, jedemo atome hrane i pijemo
atome vode. A, ono sto vidimo nije nista drugo do sudar elektrona i protona koji pripadaju
atomima nasih ociju.
U ovoj knjizi se iznose cinjenice koje ukazuju na zakljucak da atomi, koji cine sve zivo i nezivo,
apsolutno nisu mogli nastati sami od sebe, a ni igrom slucaja. Pored toga, iznosi se i savrsenstvo Allahovog stvaranja.
Jedan pregrst Bozjih ljepota 1-2-3-4
Najznacajnija obaveza covjeka je pokornost Allahu, dz. s., Stvoritelju koji ga je stvorio iz
nicega i koji mu je dao sve ono sto posjeduje.
Iznoseci frapantne karakteristike niza zivih bica razlicitih vrsta, cilj ovih knjiga je da se na izvjestan nacin docaraju ljepote Allahovog stvaranja (kreacionizma) kako bi na taj nacin covjek
mogao ocijeniti velicinu Njegove moci, koja je neogranicena.
Cudo termita
Termiti u kojima se govori u ovoj knjizi su posebna vrsta insekata koji se razlikuju od onih koje
svakodnevno srecemo. Iako po izgledu i nacinu zivota na izvjestan nacin nalikuju mravima,
termiti, zapravo, posjeduju karakteristike i sposobnosti koje se mnogo razlikuju od onih koje su
vidljive kod mravi. Knjiga o termitima mnogima moze izgledati zbunjujuce. Mnogi mogu pomisliti da nema toliko sta da se pise o jednom malom insektu. Medjutim, kada procitaju osobine
termita, vidjet ce da je njihovo misljenje bilo sasvim pogresno, zato sto je termit zvio bice o
kome ce saznati mnogo toga zanimljivog sto ranije nisu uopce znali. Termit je osposobljen cudotvornim osobinama koje ukazuju na Allahovo jedinstveno stvaranje i koje ce otvoriti ljudima
nove horizonte razmisljanja.
Brosure Haruna Yahye o porazu materijalizma i cinjenici stvaranja
Kako su zivi dokazi kreacionizma i moderna molekularna biologija pobili Darwinove tvrdnje,
kako je teorija evolucije demantirana od strane naucnih otkrica i eksperimenata, kako najsitniji
dio materije, atom, posjeduje veliku ravnotezu i dizajn kojeg nismo svjesni - ovo su samo neka
od pitanja koja su veoma jasnim i jednostavnim stilom objasnjena u ovim brosurama...
Osim toga, u ovim brosurama mozete procitati i radove o ideoloskoj pozadini darwinizma, ateistickim predrasudama teorije i o tome kako su objasnjenja materijalisticke filozofije porazena
pred savremenim naucnim otkricima...

123

Sadraj:

I deo..........................................................................................................................1
Kur'anske Mudize (uda) ............................................................................................. 1
Nastanak kosmosa ....................................................................................................... 2
irenje kosmosa .......................................................................................................... 2
Meusobno razdvajanje "nebesa i Zemlje"....................................................................... 2
Orbite ........................................................................................................................ 3
Povratno nebo ............................................................................................................. 6
Uloga planina .............................................................................................................. 7
Pokretljivost planina ..................................................................................................... 8
Stvaranje u parovima ................................................................................................... 9
Relativnost vremena .................................................................................................. 10
Nastanak kie............................................................................................................ 10
Mjere u kii ............................................................................................................... 12
Vjetrovi koji oplouju ................................................................................................. 12
Nemijeanje mora...................................................................................................... 13
Raanje ovjeka ........................................................................................................ 16
Kapljica sperme ......................................................................................................... 16
Smjesa u spermi........................................................................................................ 17
Alaq zakacen za maternicu .......................................................................................... 18
Misicima zaodjenute kosti ........................................................................................... 18
Tri stadija bebe u maternici ......................................................................................... 19
Kur'ansko obavjetavanje o buduim dogaajima ........................................................... 20
Ponavljanje rijei u Kur'anu ......................................................................................... 21
Mudiza broja 19 u Kur'anu ......................................................................................... 23
ZAKLJUAK: Kur'an je Allahova rije............................................................................. 26
II deo ...................................................................................................................... 27
124

Bajka o evoluciji ovjeka............................................................................................. 27

Jedno materijalistiko ubjeenje .................................................................................. 28
Obmana Evolucije (Darwinizma) .................................................................................. 29
Biti osloboen od predrasuda....................................................................................... 29
Slijepi materijalizam................................................................................................... 30
Kratka historija teorije ................................................................................................ 32
Darwinova imaginacija................................................................................................ 33
Oajniki napori neodarvinizma.................................................................................... 34
Pokuaj i pogreka: Punctuated equilibrium ................................................................... 35
Imaginarni mehanizmi evolucije ................................................................................... 36
Prirodna selekcija....................................................................................................... 36
"Industrijski melanizam" ............................................................................................. 36
Imaginarni mehanizmi evolucije ................................................................................... 37
Prirodna selekcija....................................................................................................... 37
"Industrijski melanizam" ............................................................................................. 37
Moe li prirodna selekcija objasniti kompleksnosu? ........................................................ 38
Mutacije ................................................................................................................... 39
Vjeito nedostajue karike .......................................................................................... 40
Bajka o prijelazu iz vode na kopno ............................................................................... 43
Porijekllo ptija i sisara ................................................................................................ 44
ZATO JE PRIJELAZ IZ VODE NA KOPNO NEMOGU? ...................................................... 45
Jo jedna navodno prijelazna forma: Archaeopteryx........................................................ 45
Archaeopteryx i fosili drugih drevnih ptica ..................................................................... 47
Porijeklo sisara .......................................................................................................... 48
PORIJEKLO MUHA ...................................................................................................... 49
SCENARIO EVOLUCIJE KONJA...................................................................................... 49
IMAGINARNI CRTEI .................................................................................................. 50
Obmanlivje interpretacije fosile od strane evolucionista ................................................... 50
125

Falsifikati evolucije..................................................................................................... 52
Nebraska ovjek: Jedan jedini svinjski zub .................................................................... 53
Homo rudolfensis: Pogreno sastavljeno lice .................................................................. 54
Homo erectus i poslije njega: Prava ljudska bia ............................................................ 55
Homo sapiens archaic, Homo heilderbergensis i Kromanjonski ovjek ................................ 56
Vrste koje su ivjele u isto vrijeme kad i njihovi preci...................................................... 57
Tajna historija Homo sapiensa ..................................................................................... 58
Koliba stara 1,7 milion godina...................................................................................... 59
Otisci stopala savremenog ovjeka stari 3,6 miliona godina! ............................................ 59
Dvonotvo kao orsokak evolucije ................................................................................ 60
Evolucija: Jedna potpuno neznanstvena vjera ................................................................ 61
Molekularni orsokak evolucije ..................................................................................... 61
udo u eliji i kraj teorije evolucije ............................................................................... 62
Proteinski izazov sluajnostima .................................................................................... 63
Ljevoruki proteini....................................................................................................... 65
Ispravna veza je od vitalnog znaaja ............................................................................ 66
Nulta vjerovatnoa..................................................................................................... 66
Da li postoji mehanizam "pokuaja i pogreke" u prirodi? ................................................ 67
Evolucionistiki trzaji u traenju odgovora na pitanje o porijeklu ivota.............................. 68
PRIZNANJA EVOLUCIONISTA ....................................................................................... 68
NULTA VJEROVATNOA .............................................................................................. 69
Millerov eksperiment .................................................................................................. 69
Millerov eksperiment nije bio nita drugo do privid.......................................................... 70
Prvobitna atmosfera svijeta i proteini............................................................................ 71
Jo jedan oajniki pokuaj: Foxov eksperiment ............................................................. 72
udesna molekula: DNA ............................................................................................. 73
Moe li DNA nastati sluajno? ...................................................................................... 73
Jo jedan uzaludni pokuaj evolucionista: "RNA svijet" .................................................... 74
126

ivot je jedan koncept koji je daleko iznad obine gomile molekula ................................... 75
Dizajn i sluajnost...................................................................................................... 76
Darwinova formula!.................................................................................................... 77
Tehnologija u oku i uhu .............................................................................................. 77
Nepremostive granice izmeu varijacija i vrsta ............................................................... 79
Otpornost na antibiotike i imunitet na DDT nisu dokazi u korist evolucije ........................... 80
Zabludu o degeneriranim (nepotrebnim) organima ......................................................... 81
Slinost kod ivih bia ne moe biti dokaz za evoluciju .................................................... 82
Teorija evolucije nema embrioloku bazu ...................................................................... 84
DARVINIZAM I MATERIJALIZAM ................................................................................... 86
Priznanja materijalista ................................................................................................ 86
Materijalisti, lana religija i prava - istinska religija ......................................................... 87
ZNANSTVENI KOLAPS MATERIJALIZMA ......................................................................... 88
EVOLUCIONISTIKA BAJKA O KITU .............................................................................. 90
Teorija evolucije je pobijena u prvom stadiju ................................................................. 91
Teorija evolucije nee biti potvrena ni u budunosti....................................................... 91
Nepremostivi problem evolucije: dua !......................................................................... 91
Allah stvara onako kako to On hoe .............................................................................. 92
Realnost stvaranja ..................................................................................................... 92
Pele radilice i arhitektonski fenomen sae.................................................................. 92
Zbunjujui ininjeri: termiti ......................................................................................... 93
Djetli ...................................................................................................................... 93
Kit ........................................................................................................................... 93
Dizajn komarca ......................................................................................................... 94
Izotreni vid ptica grabljivica ....................................................................................... 94
ivotinje sa zimskim snom .......................................................................................... 94
Specijalni sistem mrnjenja ......................................................................................... 95
PAUKOVA NIT............................................................................................................ 97
127

Lukavi plan ivotinja: kamuflaa .................................................................................. 98

Fotosinteza ............................................................................................................... 98
Tajna materije........................................................................................................... 99
Kosmos sainjen od elektrosignala ............................................................................. 100
Kako vidimo, ujemo, kuamo?.................................................................................. 100
Stvarno apsolutno Bie ............................................................................................. 105
Logiki nedostaci materijalista ................................................................................... 108
Primjer sna ............................................................................................................. 108
Primjer paralelnog spajanja nerava ............................................................................ 109
Zakljuak................................................................................................................ 113
Poimanje vremena ................................................................................................... 114
Nauno objanjenje nadvremenosti ............................................................................ 115
Relativitet u Kur'anu................................................................................................. 116
Sudbina.................................................................................................................. 117
Dobit vjernika ......................................................................................................... 119
Harun Yahya ........................................................................................................... 120

128