Teror kao kategorija ljubavi

Slavoj iek
(s engleskog preveo Vedran Glava)

a sve nestane, a on ostane, nastavila bih postojati; a da sve drugo

ostane, a od njega ni traga, svemir bi se pretvorio u silna neznanca: ne
bih se osjeala dijelom njega. Na ovakav nain u Orkanskim visovima
Cathy karakterizira svoj odnos prema Heathcliffu i iznosi saetu ontoloku
definiciju bezuvjetne erotske ljubavi. Ovdje je bez zablude na djelu dimenzija
terora - razmislite o ekstatinom transu Tristana i Izolde, spremnih da ponite
cijelu drutvenu stvarnost pri svom uranjanju u No smrtonosnog jouissance-a.
To je razlog zato se prava dijalektika erotske ljubavi sastoji u napetosti izmeu
kontrakcije i ekspanzije, izmeu erotskog samouivljavanja i dugog rada u
stvaranju drutvenog prostora oznaenog ljubavlju para (djeca, zajedniki
rad...) Agape funkcionira na potpuno drugaiji nain - kako? Moda se doima
da, u suprotnosti erosu sa svojim nasilnim povlaenjem iz kolektivnog prostora,
ljubav spram kolektivnog uspijeva u odbacivanju ekscesa terorizirajueg nasilja:
zar agape ne podrazumijeva empatino DA voljenom kolektivu, u konanici i
itavom ovjeanstvu, ili ak - kao u budizmu - cijelom podruju (patnikog)
ivota? Objekt je ovdje voljen bezuvjetno, ne na temelju nekih svojih svojstava,
ve sa svim svojim nesavrenstvima i slabostima.

Prvi protuargument dobivamo odgovorom na jednostavno pitanje: koji su

politiki reimi u XX. stoljeu legitimizirali svoju mo prizivajui kod podanik
ljubav spram svog voe? Takozvani totalitarni reimi - danas je to samo i
upravo sjevernokorejski reim koji cijelo vrijeme priziva beskonanu ljubav
Korejskog naroda spram Kim Il-Sunga i Kim Yong-Ila i, obrnuto, zraeu
ljubav Voe prema svom narodu, ljubav izraavanu kontinuiranim inovima
milosti. Kim Yong-Il je napisao pjesmicu koja ide otprilike ovako: Kao to
suncokret moe cvasti samo okrenut suncu, korejski narod moe napredovati
samo ako su mu oi uprte gore prema svomu Voi - tj., njemu... Teror i milost
su stoga blisko povezani, efektivno su lice i nalije iste strukture moi: samo
mo koja uspostavlja svoje puno teroristiko pravo ili kapacitet za unitavanje
svega i svakoga koga eli, moe simetrino uopiti milost - kako bi takva
mo mogla unititi svakoga, oni koji preive su jo uvijek ivi zbog milosti
onih na snazi... Prema tome, sama injenica da smo mi - podanici moi - ivi,
dokaz je bezgranine milosti iste moi. Zbog toga, to je vie pojedini reim
teroristiki, vie su njegovi voe slavljeni zbog beskonane ljubavi, dobrote i
milosti. Adorno je s pravom naglaavao da je, u politici, ljubav prizivana upravo
onda kad druga (demokratska) legitimizacija izostaje: voljeti vou znai voljeti
ga zbog onog to jest, ne zbog onog to ini.
A to rei o sljedeem kandidatu za ljubav kao politiku kategoriju, o
istonjakoj duhovnosti (budizmu) sa njegovim njenijim, uravnoteenim,

13

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 13

12/23/2009 11:52:40 PM

holistikim, ekolokim pristupom (sve te prie kao, npr. prilikom kopanja

temelja za kuu u zemlji, tibetanski budisti brinu da ne ubiju nijednu
glistu). Unutar proteklih 150 godina, nagla industrijalizacija i militarizacija
Japana, sa svojom etikom discipline i portvovnosti, podupirana je od strane
velike veine Zen mislilaca - koja danas zna da je i sm D. T. Suzuki, veliki
Zen guru Amerike 60-ih, podravao u mladosti, u Japanu tridesetih, duh
krajnje discipline i militaristike ekspanzije? Ovdje nema proturjeja, nema
manipulativnog iskrivljenja autentinog suosjeajnog uvida: pristup potpunog
uranjanja u depersonalizirano sad trenutnog Prosvjetljenja u kojemu je sva
refleksivna razdaljina izgubljena i Ja sam ono to inim, kako to C. S. Lewis
iznosi (ukratko: u kojem se apsolutna disciplina podudara sa apsolutnom
spontanou) savreno legitimizira podreenost pojedinca militaristikom
drutvenom stroju.
Ovo znai da budistiko (ili hinduistiko, to se toga tie) sveobuhvatno
Suosjeanje mora biti opreno kranskoj nesnoljivoj, nasilnoj Ljubavi.
Budistiki stav je u konanici stav Istosti1, zatomljivanja svih strasti koje streme
uspostavljanju razliitosti, dok je kranska ljubav nasilna strast da uvede
Razliitost, raskorak u poretku bia, da privilegira i uzvisuje odreene objekte
na tetu drugih. Ljubav je nasilje ne (samo) u vulgarnom smislu balkanske
izreke Ako me ne tue, ne voli me - nasilje je odabir naina ljubavi koji istrgava
objekt iz njegova konteksta uzvisujui ga u Stvar. U crnogorskom folkloru
porijeklo Zla je lijepa ena: ona ini da mukarci oko nje gube uravnoteenost,
ona doslovce destabilizira svemir, boji sve stvari primjesom neobjektivnosti.
Da bi se ispravno shvatio trokut ljubavi, mrnje i ravnodunosti, potrebno je
osloniti se na logiku univerzalnog i njezinu ustrojnu iznimku koja samo uvodi
postojanje. Istina univerzalne pretpostavke ovjek je smrtan ne podrazumijeva
postojanje ijednog ovjeka, dok manje jaka pretpostavka Postoji barem jedan
ovjek (npr., neki ljudi postoje) podrazumijeva njihovo postojanje. Lacan
povlai iz ovog zakljuak da mi proizlazimo iz univerzalne pretpostavke (koja
definira sadraj koncepta) u postojanje samo kroz pretpostavku koja utvruje
postojanje - ne barem jednog elementa univerzalnog roda koji postoji, nego
- barem jednog koji je iznimka univerzalnosti o kojoj je rije. U odnosu na
ljubav ovo znai da univerzalna pretpostavka Volim vas sve stjee razinu
stvarnog postojanja samo ako postoji barem jedan kojeg mrzim - teza obilno
potvrena injenicom da je univerzalna ljubav spram ovjeanstva uvijek vodila
k brutalnoj mrnji spram (stvarne postojee) iznimke, neprijatelja ovjeanstva.
Ova mrnja spram iznimke je istina univerzalne ljubavi, u opreci s istinskom
ljubavi koja se moe izdii samo u kontrastu s pozadinom - NE univerzalne
mrnje, nego univerzalne istosti: Ja sam jednak prema Svemu, cjelokupnosti
1

iek originalno koristi termin indifference i ponegdje se tumaenje termina blii

rijei istost, drugdje ravnodunost. Zbog dosljednosti e dalje biti prevoeno sa
istost. Slina stvar je sa rijei neighbour gdje povremeno primarno oznaava biblijski pojam blinjega, a povremeno se vie blii prostornoj bliskosti, onom to bismo
preveli susjed. Blinji je legitiman prijevod u oba sluaja, samo to je kod nas rijea
uporaba u kontekstu fizike udaljenosti pa valja imati na umu i tu dimenziju znaenja
koja bi bila oitija u engleskom izvorniku. (op. prev.)

14

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 14

12/23/2009 11:52:41 PM

svemira, i kao takav, ja zapravo volim TEBE, jedinstvenog pojedinca koji se

istie/stri iz jednoline pozadine. Ljubav i mrnja stoga nisu simetrini: ljubav
izvire iz univerzalne istosti, dok mrnja izvire iz univerzalne ljubavi. Ukratko,
ovdje smo suoeni s jednadbama seksuacije: Ne volim vas sve je jedina osnova
za ne postoji nitko koga ne volim, dok se Volim vas sve nuno oslanja na
Stvarno mrzim neke od vas. Ali ja vas sve volim! - tako se Erich Mielke,
ef tajne policije u DDR-u, branio; njegova univerzalna ljubav je oito bila
utemeljena u svojoj sastavnoj iznimci, mrnji spram neprijatelja socijalizma.
Meu kranskim teolozima, G. K. Chesterton je taj koji je prvi u
potpunosti pretpostavio posljedice ovog nasilnog aspekta ljubavi: pojedinac
mora odbaciti stari platonski topos ljubavi kao Erosa koji se postupno uzvisuje
iz ljubavi prema specifinom pojedincu kroz ljubav spram ljepote ljudskog
tijela openito i ljubavi za lijep oblik kao takav do ljubavi prema vrhovnom
Dobru izvan svih formi: istinska ljubav je upravo suprotna kretnja od
naputanja obeanja same Vjenosti zbog nesavrena pojedinca. to ako je gesta
odabira zemaljskog postojanja, odbacivanja vjenog postojanja radi ljubavi od Krista do Sigismunda u drugom inu Wagnerove Valkire, koji radije ostaje
obian smrtnik ako ga njegova voljena Sieglinde ne moe slijediti u Valhalu,
vjeno prebivalite mrtvih junaka, najuzvieniji etiki in? Slomljena Brunhilda
komentira ovo odbijanje: Toliko malo cijeni vjeno blagostanje? Je li ona tebi
sve, ova jadna ena koja, umorna i puna alosti, lei beivotno u tvome krilu?
Zar ne misli o iem slavnijem? S ovim uvidom kao temeljem, Chesterton je
odbio (i tada, a i sad) pomodnu tvrdnju o navodnoj spiritualnoj jednakosti
budizma i kranstva:
Ljubav prieljkuje osobnost; stoga ljubav prieljkuje podjelu. Instinkt je
kranstva da mu bude drago to je Bog razbio svemir u komadie (...). Ovo
je intelektualni bezdan izmeu budizma i Kranstva; dok je za budista ili
teozofa osobnost ovjekova propast, za kranina je to Boji naum, cijela svrha
kozmike ideje. Teozofska Dua svijeta trai od ovjeka da ju voli samo da bi
se ovjek mogao baciti u nju. No boanska sr kranstva je ovjeka zapravo
izbacila iz sebe da bi ju on mogao voljeti. (...) sve moderne filozofije su lanci
koji veu i okivaju; kranstvo je ma koji razdvaja i oslobaa. Ni u jednoj
drugoj filozofiji Bog se ne raduje razjedinjenju svemira u ivue due.2

Iz toga slijedi da strahovito nasilje prebiva u samome srcu kranskog pojma

ljubavi prema blinjemu: nasilje koje nalazi najizravniji izraaj je niz Kristovih
uznemirujuih izjava - ovdje su glavne inaice:
Ne mislite da sam doao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam doao donijeti mir,
nego ma. Ta doao sam rastaviti ovjeka od oca njegova i ker od majke njezine
i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji e ovjeku biti ukuani njegovi. Tko ljubi
oca ili majku vie nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili ker vie
nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga kria i ne poe za mnom,
nije mene dostojan. Tko nae ivot svoj, izgubit e ga, a tko izgubi svoj ivot

G. K. Chesterton, Orthodoxy, San Francisco: Ignatius Press 1995, str. 139.

15

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 15

12/23/2009 11:52:41 PM

poradi mene, nai e ga.3 (Matej 10,34-39)

Oganj dooh baciti na zemlju pa to hou ako je ve planuo! Ali krstom
mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvri!. Mislite li da sam
doao mir dati na zemlji? Nipoto, kaem vam, nego razdjeljenje. Ta bit e
odsada petorica u jednoj kui razdijeljena: razdijelit e se trojica protiv dvojice
i dvojica protiv trojice - otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv keri i ki
protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve. (Luka 12,49-53)
Doe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, enu i djecu, brau i sestre, pa
i sam svoj ivot, ne moe biti moj uenik! (Luka 14,26)
Ljudi vjerojatno misle da sam doao uspostaviti mir na zemlji, a ne znaju
da sam doao da razdor bacim na nju: vatru, ma, rat. I bit e ih petero u
kui: troje e biti protiv dvoje, a dvoje protiv troje; otac protiv sina i sin
protiv oca, i stajat e tako samotni. (Evanelje po Tomi 16, nekanonsko)

Kako bismo trebali itati ove izjave? Pojednostavimo, postoje dva razluiva
pristupa u povijesti religija. S jedne strane je poganski Kozmos, boanski
hijerarhijski poredak kozmikih Naela, koji, kad se preslika na drutvo, stvara
sliku sukladnog zdanja u kojemu je svaki pripadnik na svom mjestu. Vrhovno
Dobro ovdje je globalna ravnotea Naela, dok Zlo predstavlja neustroj
ili remeenje istih, prekomjerno nametanje jednog Naela na tetu drugih
(mukoga Naela na tetu enskoga, Razuma na tetu Osjeanja...); kozmika
ravnotea je zatim ponovno uspostavljena kroz djelo Pravde koje, sa svojom
neumoljivom nunou, vraa stvari u poredak unitavajui neustrojeni element.
S obzirom na drutveno tijelo, pojedinac je dobar kada se ponaa u skladu sa
svojim posebnim mjestom u drutvenom zdanju (kada potuje Prirodu koja
osigurava hranu i zaklon, kada iskazuje potovanje spram svojih nadreenih
koji se brinu o njemu na oinski nain), i Zlo se javlja kad neki odreen sloj
pojedinaca vie nije zadovoljan svojim odgovarajuim mjestom u njemu (djeca
vie nisu posluna roditeljima, sluge vie nisu pokorne svojim gospodarima,
mudri vladar se pretvara u udljiva okrutnog tiranina...). Sama sr poganske
Mudrosti prebiva u uvidu u kozmiku ravnoteu hijerarhijski ureenih Naela,
preciznije, u vjeni ciklus kozmike katastrofe (neustroj) i u ponovnu uspostavu
Poretka kroz pravedno kanjavanje. Vjerojatno najrazraeniji sluaj takvog
kozmikog poretka je drevna hinduistika kozmologija, prvo preslikana u
drutveni poredak u obliku sustava kasti, a zatim na pojedini organizam u
obliku harmonine hijerarhije njegovih organa (glava, ruke, trbuna upljina...);
danas je takav pristup umjetno oivljen u mnotvu New Age pristupa prirodi
i drutvu. Iako uspon demokracije i filozofije starih Grka najavljuje drugaiji
svijet, ova je tradicionalna mudrost jo uvijek i tu u potpunosti uspostavljena;
najbolji primjer je etiko-politika pjesma o eunomiji - lijepom poretku - perom
Solona, utemeljitelja atenske demokracije:

Svi citati preuzeti su iz prijevoda Biblije u izdanju Kranske sadanjosti. Elektronska

verzija dostupna na stranicama Hrvatske biskupske konferencije: http://www.hbk.hr/
biblija/

16

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 16

12/23/2009 11:52:41 PM

To mi dua veli, da uim Atenjane svoje,

Kako bezakonja [disnomia] dra najvema uniti grad;
A gdje vlada red [eunomia], tu sve se pokazuje slono,
Tu e brzo zle stignuti okova mo.
Red ublauje divlje, unituje ponos, a drzost
Kri, zamete trag u klici ludosti svoj,
Ispravlja krivini sud i obijest suzbija ljudsku,
Brani neslozi u pod mirni graanski krov,
Runoj svai zaustavlja gnjev, a sve je pod njime
ovjeku sretnom raj, najljepa sloga i sklad.4

Nije ni udo to je isto naelo uspostavljeno i u poznatom pripjevu o

neuvenoj/demonskoj dimenziji ovjeka iz Sofoklove Antigone:
I preko nade uman dar,
Vjetinu ima; na zlo sad,
Sad opet k dobru naginje;
Kad zakon tuje doma svog
I svetu pravdu boju, gradu
Dika je; a pokora, kad se drskom srcu za volju
Zlu oda. Radi l tako tko, mom ognjitu
Ne priao nit iste misli ja imao.5

(Neki ak predlau i radikalniji prijevod zadnjih redaka, kao to je A.

Oksenberg Rorty: osoba bez grada, izvan ljudskih omeenja, grozota, zagaenje
kojeg treba izbjegavati.) Treba se prisjetiti da ovaj pripjev reagira na vijest
da je netko (u ovom trenutku se jo ne zna tko) prekrio Kreontovu zabranu
i iskazao pogrebne poasti Polinikovu tijelu) sama Antigona je ta koja je
implicitno ukorena kao izopenik bez grada upleten u krajnje demonske ini
koje naruavaju eunomiju drave, koja se u potpunosti ponovo uspostavlja u
zadnjim retcima dramskog djela:
Budi razborit - prvi je za sreu
To uvjet, a niim o bogove nemoj
Ogrijeiti duu! A velike rijei
U hvastavih ljudi udarci znadu
Ba veliki stii
I pod starost naue razboriti biti.6

Sa stajalita eunomije, Antigona je definitivno neuvena/demonska: njen

prkosni in izraava stajalite neodmjerenog prekomjernog nepoputanja koje
naruava lijepi poredak grada; njena bezuvjetna etika oskvrnjuje harmoniju
polisa i kao takva je izvan ljudskog omeenja. Ironija je ta da, iako Antigona
4
Koloman Rac, Antologija stare lirike grke, Zagreb: Matica hrvatska 1916, str. 50. (U
uglatim zagradama sam stavio prevedene pojmove radi lakeg uvida na to iek referira, op. prev.)
5
Eshil Sofoklo Euripid, Grke tragedije, Zagreb: Mozaik knjiga 2005, str. 193.
6
Eshil Sofoklo Euripid, Grke tragedije, Zagreb: Mozaik knjiga 2005, str. 235.

17

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 17

12/23/2009 11:52:41 PM

sebe predstavlja kao uvara pradavnih zakona koji odravaju ljudski poredak,
ona se ponaa kao nakazan i nemilosrdan izrod - definitivno postoji neto
hladno i udovino kod nje, kao to je prikazano oprekom nje i njezine toploljudske sestre Izmene.
Tumai koji vide Antigonu kao proto-kransku figuru su u pravu: u
svojoj bezuvjetnoj predanosti ona slijedi drugaiju etiku koja ukazuje prema
kranstvu (i jedino se adekvatno moe itati anakrono, sa kasnijeg kranskog
gledita) - zato? Kranstvo uvodi u globalni uravnoteeni Poredak eunomije
naelo njemu potpuno strano, naelo koje se, mjereno standardima poganske
kozmologije, ne moe doimati drugaije nego kao udovino izoblienje: naelo
prema kojem svaki pojedinac ima izravan pristup univerzalnosti (Duha Svetog,
ili, danas, ljudskih prava i sloboda): ja mogu sudjelovati u ovoj univerzalnoj
dimenziji izravno, neovisno o mom posebnom mjestu u globalnom drutvenom
poretku. Zar Kristove citirane skandalozne rijei iz Lukina evanelja ne
ukazuju u istom smjeru? Ovdje se, naravno, NE suoavamo sa jednostavnom
brutalnom mrnjom zahtijevanom od okrutnog i ljubomornog Boga: obiteljski
odnosi stoje ovdje kao metafora za cijelu socio-simboliku mreu, za bilo koju
odreenu etniku supstancu koja odreuje nae mjesto u globalnom Poretku
Stvari. Stoga mrnja naloena od strane Krista nije vrsta pseudo-dijalektine
suprotnosti ljubavi, ve izravan izraz onog to je sv. Pavao u prvoj poslanici
Korinanima (1 Kor 1,13) iznio kao agape, kljuni posredni pojam izmeu vjere
i nade: ljubav nam sama nalae da se itekamo iz nae organske zajednice u
koju smo roeni, ili, kako sv. Pavao iznosi, za kranina, ne postoje mukarci ni
ene, niti idovi ni Grci...7 Ni ne udi da je, kod onih potpuno poistovjeenih
sa idovskom nacionalnom supstancom, kao i kod grkih filozofa i zalagaa
globalnog Rimskog carstva, Kristova pojava bila primljena kao besmislen i/ili
traumatian skandal.
Ovdje moemo vidjeti kako je kransko gledite u potpunosti heterogeno
naspram onog poganske mudrosti: u istoj opreci prema krajnjem vidiku
poganske mudrosti, prema podudaranju suprotnosti (svemir je bezdan
prvotnog Tla u kojem sve krive suprotnosti - Dobra i Zla, privida i stvarnosti,
pa sve do opozicije same mudrosti i ludosti bivanja uhvaenim u iluziji maye
- podudaraju se), kranstvo uvodi kao najvii in upravo ono to poganska
mudrost osuuje kao izvor Zla, tj. in separacije, razdvajanja, ili prijanjanja
uz element koji naruava stabilnost Svega. Poganska primjedba da kranski
uvid nije dovoljno dubok, da ne uspijeva obuhvatiti prvotnu Sveobuhvatnost8,
stoga nije na mjestu: kranstvo jest udesni Dogaaj koji naruava ravnoteu
Sveobuhvatnosti, ono JEST nasilno uplitanje Razliitosti koje upravo odbacuje
tranice i stabilni ciklus svemira. Upravo u ovom smislu, u istinskoj ljubavi,
mrzim voljenog iz ljubavi, kako Kierkegaard navodi: mrzim dimenziju
njegovog upisa u socio-simboliku strukturu u ime same moje ljubavi spram
njega kao jedinstvene osobe.

iek ovdje prvo spominje 1 Kor 1,13 (Hvalospjev ljubavi), a kasnije citira Gal 3,28,
op. prev.
8
eng. izvornik: One-All, op. prev.

18

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 18

12/23/2009 11:52:41 PM

Bilo kako bilo, da bismo izbjegli kljuni nesporazum koji se namee ovdje:
ovo itekavanje agapea nema nita sa obinom humanistikom idejom
da pojedinac treba zaboraviti umjetne simbolike predikate i gledati svoje
blinje u njihovoj jedinstvenoj ljudskosti, tj. vidjeti stvarnu ljudsku osobu
ispod njihovih drutvenih uloga, njihovih ideolokih mandata i maski.
Kao to svaki pravi kranin zna, ljubav je djelo ljubavi - teak i trnovit rad
ponavljanog odvajanja u kojem se uvijek iznova moramo osloboditi od
inercije koja nas nagoni da se identificiramo sa pojedinim poretkom u kojeg
smo roeni - ba je OVO kransko naslijee odvajanja ugroeno dananjim
fundamentalizmima, posebno kada se proglaavaju kranskima. Zar faizam
na koncu ne ukljuuje povratak poganskim obiajima koji, odbacujui ljubav
spram neprijatelja, kultiviraju potpunu identifikaciju s vlastitom etnikom
zajednicom?
Nije ni udno to je knjiga Jonathana Littella Les bienveillants9 tako
traumatina, posebno za Njemce: u prvom licu iznosi fikcionalno svjedoenje
o holokaustu jednog njemakog sudionika, SS-ovskog Obersturmbannduehrera
Maximiliana Auea. Kvaka je upravo sljedee: kako prikazati nain na koji su
nacistiki krvnici doivljavali i simbolizirali svoju nelagodnu situaciju bez
izazivanja suosjeanja spram njih ili barem opravdavanja njihovih djela. Ili,
da kaemo to na malo neukusan nain: to to Littell nudi je fikcionaliziran
nacistiki Primo Levi - kao takav, on nas ima nauiti kljunu frojdovsku
lekciju: pojedinac treba odbaciti razmiljanje da je ispravan nain demonizacije
Drugoga subjektivizacija istog, sasluati njegovu priu, razumjeti kako on
doivljava situaciju - ili, kako je partizan bliskoistonog dijaloga izrekao:
Neprijatelj je netko iju priu niste uli. Prakticirajui ovaj plemeniti moto
multikulturalne tolerancije, islandske vlasti su nedavno nametnule jedinstven
oblik zakonskog propisivanja ove subjektivizacije Drugoga. Da bi se oduprli
rastuoj ksenofobiji (posljedica rastueg broja zaposlenika - imigranata), kao
i seksualnoj nesnoljivosti, organizirali su neto to se zove ivue knjinice:
pripadnici etnikih i seksualnih manjina (homoseksualci, doseljenici iz Istone
Europe ili crnci) su plaeni da posjete islandsku obitelj i samo da priaju s njima,
upoznavajui ih sa svojim nainom ivota, svojim svakodnevnim navikama,
snovima, itd-na ovaj nain egzotini stranac koji je vien kao prijetnja naem
nainu ivota poinje izgledati kao netko s kim moemo suosjeati, netko tko i
sam ima svoj kompleksan svijet...
Postoji, meutim, oigledno ogranienje ovakvoga pristupa: moe li netko
zamisliti pozivanje brutalnog nacistikog razbojnika - kao to je Littellov
Maximilian Aue, koji tonije sm sebe poziva - da ispria svoju priu? Je li taj
netko takoer voljan ustvrditi da je Hitler bio neprijatelj zato to njegova pria
nije sasluana? Jedan srpski novinar nedavno je iznio neobino izvjee politiara
koji je nakon dugih i napornih pregovora nagovorio Slobodana Miloevia u
njegovoj rezidenciji da se preda policiji i da dopusti da ga uhite. Miloevi
je pristao i onda zatraio da ga ispria dok ode na prvi kat radi nekog posla.
Pregovara je, u strahu da Miloevi planira izvriti samoubojstvo, negodovao,
9

Jonathan Littell, The Kindly Ones, New York: Harper Book Club 2009. ( Jo uvijek ne
postoji hrvatski prijevod., op. prev.)

19

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 19

12/23/2009 11:52:41 PM

no Miloevi ga je smirio rekavi da samo mora odrati rije svojoj eni Miri
Markovi i oprati joj kosu prije odlaska. Iskupljuje li ovaj detalj iz privatnog
ivota grozote koje su proizale iz Miloevieve vlasti, ini li ga to ljudskijim?
Takoer se moe zamisliti kako Hitler pere kosu Evi Braun - a ne mora se ni
zamiljati jer je poznato da je Heinrich Heydrich, arhitekt holokausta, uveer
obiavao uivati u sviranju Beethovenovih kasnih djela za gudaki kvartet sa
svojim prijateljima. Na najosnovniji doivljaj subjektivnosti je taj bogatstva
unutarnjeg ivota: to je to to stvarno jesam, u opreci sa simbolinim
odreenjima i mandatima koje predstavljam u javnom ivotu (otac, profesor...).
Prva lekcija psihoanalize je ta da je bogatstvo unutarnjeg ivota lanjak:
paravan, neistinita razdaljina ija je funkcija, na neki nain, spasiti moj obraz,
nainiti oiglednim (dostupnom mom umiljenom narcizmu) moj istinski
socio-simboliki identitet. Jedan od naina prakticiranja kritike ideologije
je stoga smiljanje strategija da se svue maska ovog licemjerja unutarnjeg
ivota i njegovih pravih emocija. Doivljaj kojeg imamo o naim ivotima
iznutra, pria koju si priamo o sebi da bismo se opravdali za to to inimo, je,
kako slijedi, mentalno la - istina lei izvana, u onom to inimo. Ovo je teka
lekcija Littellove knjige: u njoj dobijemo nekoga iju priu sasluamo i tko nam
bez obzira na to treba ostati neprijatelj. To to je istinski nepodnoljivo kod
nacistikih krvnika nisu stvari koje su inili, nego koliko su ljudski, preljudski
ostajali inei ih.
I moemo bez straha ovaj uvid proiriti na vrlo jednostavan kolektivan
oblik prianja pria o sebi,, na simboliku teksturu koja omoguuje temelje
zajednice (npr. prema stilu ivota, etnikog, seksualnog, vjerskog opredjeljenja,
itd.). Kantova distinkcija izmeu javne i privatne uporabe razuma moe ovdje
biti od velike pomoi: kljuni nedostatak takozvane politike identiteta jest da
se usredotouje na takve privatne identitete - njezin krajnji doseg je tolerancija
i mijeanje privatnih identiteta, te se svaka univerzalnost koja presijeca polje
odbija kao ugnjetavalaka. Pavlovo uopavanje se napree - kada Pavao kae
Nema Grk ni idov, ni mukaraca ili ena (...), ovo ne znai da smo svi
jedna velika sretna ljudska obitelj, nego da postoji i velika podjela koja presjeca
ove pojedinane identitete inei ih na koncu nevanima: Nema Grk ni
idov, ni mukaraca ili ena (...), samo krani i neprijatelji kranstva! - ili,
kako bi mi to rekli danas, samo borci za emanicipaciju i njihova reakcionarna
opozicija. Nije ni udo da tema toksinih subjekata biva prisutnija u zadnje
vrijeme. U svojoj knjizi Toxic People, Lillian Glass10 identificira 30 vrsta
toksinih ljudi, neke sa aljivim etiketama poput Nasmijeeni Dvolini Podli
Izdajnik. Donosi i Kviz toksinosti da pomogne itateljima pronai u koju
kategoriju osumnjieni toksini teror spada i predlae 10 tehnika kako izai s
njima na kraj: Humor, Izravno suoavanje, Mirno preispitivanje, Oei-i-rei,
Ljubav i dobrota, Zamjensko matanje, itd. Uzevi da smo svi donekle toksini,
Glass takoer nudi Inventar toksinih slika omoguujui nam da prepoznamo
vlastita destruktivna ponaanja. Albert J. Bernstein11 ide (retoriki) korak dalje,
mobilizirajui horor-mitologiju i govori izravno o emocionalnim vampirima koji
10

Lillian Glass, Toxic People, New York: Simon & Schuster 1995.
Albert J. Bernstein, Emotional Vampires: Dealing With People Who Drain You Dry, New
York: McGraw&Hill 2002.
11

20

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 20

12/23/2009 11:52:41 PM

nas vrebaju, maskirani u obine ljude: oni moda vrebaju u vaem uredu, obitelji,
krugu prijatelja; moda s njima dijelite krevet. Bistri, talentirani i karizmatini,
oni pridobivaju vae povjerenje i naklonost, pa vam onda isisavaju emocionalnu
energiju. Njihove glavne kategorije su samousluni narcisi, hedonistiki
nedrutvenjaci, iscrpljujui paranoici, prekomjerno melodramatine drama
queen. Oekivano, Bernstein takoer predlae niz obrambenih strategija koje
jame sprijeiti da vas mrane krvopije isiu do kraja.
Ova tema toksinih subjekataobuhvaa puno vie od izravnih meuljudskih
odnosa; na paradigmatian postmoderan nain, predikat toksian obuhvaa
niz svojstava koje pripadaju potpuno razliitim razinama (prirodni, kulturalni,
psiholoki, politiki). Toksian subjekt moe biti imigrant sa smrtonosnom
zarazom kojeg treba staviti u karantenu; terorist ije ubilake planove treba
sprijeiti i kojem je mjesto u Guantanamu, praznoj zoni izuzetoj od zakonske
uprave; fundamentalistiki ideolog kojeg treba uutkati jer iri mrnju; otac,
uitelj ili sveenik koji zlouporabljuje i iskvaruje djecu. U hegelijanskoj gesti
univerzalizacije, trebalo bi napraviti prijelaz s predikata na subjekt: sa stajalita
autonomnog slobodnog subjekta, zar nema neto toksino u samoj ideji
roditelja, parazitnog posrednika koji pokorava subjekta autoritetu pri samom
procesu uspostavljanja njega kao slobodnog i autonomnog. Ako postoji
kljuna lekcija roditeljstva, to je ta da nema istog, netoksinog roditelja: neka
libidinalna ljaga uvijek mrlja figuru roditeljskog ideala. Potom treba privesti
ovu generalizaciju kraju: na koncu, ono to je toksino je Blinji kao takav,
bezdan njegove udnje i razvratnog uivanja, tako da je krajnji cilj svih pravila
meuljudskih odnosa staviti u karantenu ili barem neutralizirati i suzbiti ovu
toksinu dimenziju, svesti Blinjega na sudruga-ovjeka. Zbog tog nije dovoljno
traiti kontingentne toksine komponente u (drugom) subjektu, subjekt KAO
TAKAV je toksinost u svom samom obliju, u svom bezdanu Drugosti ono
to ga ini toksinim je objet petit a u kojoj se subjektova dosljednost pregiba.
Kada smatramo da stvarno poznajemo bliskog prijatelja ili roaka, esto
se dogodi da iznenada ova bliska osoba uini neto - izgovori neoekivanu
vulgarnu ili okrutnu zamjerku, naini opscenu gestu, reagira ravnoduno kad se
od njega oekuje suosjeanje - to nas ini svjesnima da njega ili nju zapravo i
ne poznajemo: najednom postajemo svjesni da pred nama stoji potpuni stranac.
U ovom trenutku, fellow-man se pretvara u Blinjega.
Kao u inu ironinog povlaivanja teoriji Giorgia Agambena, talijanska
vlada je u srpnju 2008. proglasila izvanredno stanje u cijeloj Italiji kako bi
izala na kraj s problemom koji sadri problem Blinjega u svom dananjem
obliku: ilegalni priliv imigranata iz Sjeverne Afrike i June Europe. inei
korak dalje u ovom smjeru, poetkom kolovoza je demonstrativno postavljeno
4000 naoruanih vojnika da kontroliraju osjetljive toke u velikim gradovima
(kolodvore, trgovake centre...) i tako poveavaju javnu sigurnost. Sad postoje
planovi koritenja vojske u zatiti ena od silovanja... Vano je zamijetiti ovdje
kako je izvanredno stanje uvedeno bez velikog komeanja: ivot tee dalje kao
i obino... nije li ovo stadij do kojeg dolazimo u razvijenim zemljama diljem
svijeta, u kojem se jedan ili drugi oblik izvanrednog stanja (protiv teroristike
prijetnje, protiv imigranata...) jednostavno prihvaena kao nuna mjera koja
jami normalno odvijanje stvari?

21

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 21

12/23/2009 11:52:41 PM

I to je stvarnost ovog izvanrednog stanja? Incident 20. rujna 2007. ini ovo
oitim - tada je sedam tuniskih ribara zavrilo na sudu u Siciliji zbog zloina
spaavanja 44 afrika imigranta od neizbjene smrti na moru. Ako ih osude
zbog pomaganja i poticanja ilegalnih imigranata, dobit e izmeu jedne
i 15 godina zatvora. 7. kolovoza su se usidrili na grebenu 30 milja juno od
otoka Lampedusa blizu Sicilije i otili spavati. Probueni krikovima, vidjeli su
gumeni amac krcat posve izgladnjelim ljudima, ukljuujui ene i djecu, kako
se koprca u uzburkanom moru na rubu potonua. Kapetan ih je odluio prevesti
do najblie luke na Lampedusu gdje je cijela posada uhiena. Svi promatrai se
slau da je pravi cilj ovog apsurdnog suenja odvratiti druge brodove od injenja
istog: nikakve mjere nisu poduzete protiv drugih ribara za koje je priopeno da
su, naavi se u slinoj situaciji, odbijali imigrante tapovima, putajui ih da
se utapaju.12 Ovaj incident predoava da je Agambenov pojam homo sacer-a,
izuzetka iz graanskog reda kojeg se moe ubiti nekanjeno, posve primjenjiv
u sreditu Europe koja sebe slavi kao posljednju utvrdu punih ljudskih prava i
humanitarne pomoi u opreci sa amerikim ratom protiv terorizma. Junaci ove
afere su tuniski ribari iji je kapetan, Abdelkarim Bayoudh, jednostavno izjavio:
Sretan sam zbog tog to sam uinio.
Formulu razumnog antisemitizma najbolje je formulirao Robert Brasillach
1938. koji se vidio kao umjereni antisemitist:
Dajemo si za pravo pljeskati Charliju Chaplinu u kinu, poluidovu; diviti se
Proustu, poluidovu; pljeskati Yehudi Menuhinu, idovu; i Hitlerov glas je
prenoen radiovalovima imenovanima po idovu Herzu. (...) Ne elimo ubiti
nikoga, ne elimo organizirati nikakav pogrom. No takoer mislimo da je
najbolji nain sprjeavanja nepredvidljivih djela instinktivnog antisemitizma
organizirati razumni antisemitizam.13

Zar nije ovaj isti pristup na djelu u nainu na koji nae vlade izlaze na
kraj sa imigrantskom prijetnjom? Nakon pravednikog odbacivanja izravnog
populistikog rasizma kao nerazumnog i neprihvatljivog za nae demokratske
standarde, one odobravaju razumne rasistike obrambene mjere... ili, kao
dananji Brasillachi, neki od njih ak socijaldemokrati, govore nam: Dajemo
si za pravo pljeskati afrikim i istonoeuropskim sportaima, azijskim
doktorima, indijskim softverskim programerima. Ne elimo ubiti nikoga,
ne elimo organizirati nikakav pogrom. No takoer mislimo da je najbolji
nain sprjeavanja nepredvidljivih nasilnih antiimigrantskih obrambenih
mjera organizirati razumnu antiimigrantsku zatitu. Oit prijelaz sa izravnog
barbarizma na barbarizam s ljudskim licem.
Je li, meutim, ovaj neuniverzalni Blinji krajnji vidik nae etinopolitike aktivnosti? Je li najvia norma odredba potivanja toksine Drugosti
blinjega? Nije ni udo to je Levinas tako popularan meu multikulturalnom
liberalnom ljevicom koja beskrajno varira motiv nemogue univerzalnosti 12

Vidi izvjee Petera Pophama, Tunisian fishermen face 15 years jail in Italy for saving
migrants from rough seas, The Independent, 20 September 2007, str. 30.
13
Citirano iz http://www.europa-landofheroes.com/print.php?type=A&item_id=74.

22

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 22

12/23/2009 11:52:41 PM

svaka univerzalnost je iskljuiva, namee odreen standard kao univerzalan...

Pitanje koje ovdje valja postaviti je: je li svaka etika univerzalnost doista
utemeljena na iskljuivanju bezdana Blinjega, ili postoji li univerzalnost koja
NE iskljuuje Blinjega? Odgovor je: da, univerzalnost utemeljena na dijelu
ne-dijela, jedinstvena univerzalnost primjerom prikazana u onima kojima
nedostaje odreeno mjesto u drutvenoj cjelokupnosti, koji su izvan mjesta u
njoj i kao takvi izravno predstavljaju univerzalnu dimenziju.
Ovu identifikaciju s Iskljuenima treba staviti u strogu opreku s liberalnom
simpatijom i razumijevanjem kobi Iskljuenih i spram proizlazeih napora da
ih se ukljui u drutveno zdanje. Distinkcija izmeu onih koji su ukljueni
u pravno ureenje i homo sacera nije jednostavno horizontalna, distinkcija
meu dvjema grupama ljudi, ve sve vie i vie vertikalna distinkcija dvaju
(superponiranih) naina kako se ISTE ljude moe tretirati - ukratko: na razini
Zakona, tretirani smo kao graani, pravni subjekti, dok na nivou svog opscenog
nadomjeska za superego, ovog praznog bezuvjetnog zakona, tretirani smo
kao homo sacer. Pravi problem nije krhki status onih iskljuenih, nego zapravo
injenica da smo, na najosnovnijoj razini, SVI iskljueni u smislu da je naa
osnovna, nulta, pozicija ta objekta biopolitike, i da su nam mogua politika i
graanska prava dana kao sekundarna gesta, u skladu sa biopolitikim stratekim
promiljanjima - OVO je krajnja posljedica ideje post-politike. Ovo je zato,
za Agambena, implikacija ove analize homo sacera nije ta da bismo se trebali
boriti da ih ukljuimo, nego da su oni istina sviju nas, da oni predstavljaju nultu
razinu svih nas. Ovo je razlog zato dio ne-dijela, univerzalna jedinstvenost
homo sacera, nije iznimka utemeljena na univerzalnosti: nije to da, iskljuivi ih
iz javnog prostora graanstva, ovaj prostor ini sebe univerzalnim-Nasuprot
ovoj kranskoj pozadini treba itati Che Guevarine dobro znane izjave o
revolucionarskoj ljubavi:
Riskirajui da budem ismijan, dopustite da kaem da je pravi revolucionar
voen snanim osjeajima ljubavi. Nemogue je zamisliti istinskoga
revolucionara kojem manjka ova odlika. Vjerojatno je jedna od velikih drama
voe to da on ili ona mora spojiti strastven duh sa hladnom inteligencijom i
initi bolne odluke bez treptaja. Predvodnici nae revolucije moraju idealizirati
ovu ljubav naroda, jednu od najsvetijih svrha, i uinit ju jednom i nedjeljivom.
Oni se ne mogu sputati, s malim dozama svakodnevnih privrenosti, na
razinu gdje obini ljudi stavljaju svoju ljubav u praksu.
Voe revolucije imaju djecu koja tek poinju govoriti, koju ne ue rei tata;
njihove ene, takoer, moraju biti dijelom ope rtve njihovih ivota da bi se
revolucija odvela k svojoj sudbini. Krug njihovih prijatelja je strogo ogranien
na krug drugova u revoluciji. Van njega nema ivota.
U ovakvim okolnostima nuno je imati veliku dozu ljudskosti, veliku dozu
osjeaja pravde i istine da bi se izbjegli dogmatini ekstremi, hladna uenost
ili izolacija od masa. Moramo svakodnevno teiti kako bi se ova ljubav prema
ivuoj ljudskosti pretvorila u pothvate, djela koja slue kao primjeri, u
pokretaku silu.14

14
Ernesto Che Guevara, Socialism and man in Cuba, dostupno na http://www.
marxists.org/archive/guevara/1965/03/man-socialism.htm.

23

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 23

12/23/2009 11:52:41 PM

Guevara se ovdje napree upravo oko odnosa izmeu erosa (osobne ljubavi)
i agapea (politike ljubavi): on postulira njihovo uzajamno iskljuivanje revolucionari se ne mogu sputati, s malim dozama svakodnevnih privrenosti,
na razinu gdje obini ljudi stavljaju svoju ljubav u praksu, tj. njihova ljubav mora
ostati jedna i nedjeljiva, ljubav prema ljudima s iskljuenjem svih patolokih
privrenosti. Dok se ovo moe doimati kao sama formula za totalitarnu
katastrofu (revolucionarno ubijanje pravih individualaca u ime apstraktnog
naroda), postoji drugi, daleko rafiniraniji, nain iitavanja Guevarinog
stajalita. Valja poeti sa paradoksom da jedinstvena erotina ljubav, upravo kao
i Apsolut, ne bi trebala biti postavljena kao izravni cilj - trebala bi zadrati
status nusproizvoda, neega to dobijemo kao nezasluenu milost. Poanta nije
da postoje vanije stvari od ljubavi autentian ljubavniki susret ostaje neka
vrsta apsolutne referentne toke pojedineva ivota (izreeno tradicionalnijim
terminima, ono daje znaaj neijem ivotu). No teka lekcija koju valja nauiti
je da, upravo kao takva, ljubav (ljubavniki odnos) ne bi trebala biti neposredan
cilj neijeg ivota - ako se pojedinac nae u prilici da mora odabrati izmeu
ljubavi i dunosti, dunost bi trebala prevagnuti. Istinska ljubav je skromna,
poput one para u romanima Marguerite Dumas: dok se dvoje ljubavnika dri
za ruke, ne gledaju jedno drugome u oi, udrueno gledaju prema van u neku
treu toku, njihovu zajedniku Svrhu. Mogue da nema vee ljubavi od one
para revolucionara gdje je oboje zaljubljenih spremno napustiti jedno drugo u
bilo kojem trenutku ako revolucija to zahtjeva. Oni ne vole jedno drugo manje
od ljubavnikog para usmjerenog zapostavljanju svih zemaljskih poveznica i
obveza da bi izgarali u Noi bezuvjetne strasti ako ita, vole se vie.
Stoga je pitanje sljedee: kako emanicipatorsko-revolucionarni kolektiv koji
utjelovljuje opu volju utjee na intenzivnu erotsku strast? Od onog to znamo
o ljubavi kod boljevikih revolucionara, neto jedinstveno je bilo na djelu,
nastao je novi oblik ljubavnog para: par koji ivi u stalnom izvanrednom stanju,
potpuno predan revolucijskoj Svrsi, spreman rtvovati svo osobno seksualno
ispunjenje njoj, spreman ak i napustiti i izdati jedno drugo ako Revolucija
to zahtjeva, no u isto vrijeme u potpunosti predano jedno drugom, uivaju u
rijetkim trenutcima zajednitva ekstremnim intenzitetom. Ljubavnika strast
bila je tolerirana, ak potiho potovana, no zanemarivana u javnom diskursu
kao neto to se ne tie drugih. (Postoje naznake ovoga i u onom to znamo
o Lenjinovoj vezi sa Inessom Armand.) U sva tri oblika ljubavi ocrtanim
u Rousseauovoj Julie, imamo nasilan pokuaj Gleichschaltunga, uvoenja
zajednitva strasti i drutvenog ivota ( Julijin otac eli suzbiti njenu strast; u
njenoj vezi sa svojim uiteljem, njih dvoje ele zbrisati drutvenu stvarnost;
Wolmar opet eli izlijeiti zaljubljenike njihove bolesti strasti i integrirati ih u
potpunosti u novi drutveni prostor), dok je ovdje, radikalna disjunkcija izmeu
seksualne strasti i socio-revolucionarne aktivnosti u potpunosti prepoznata.
Dvije dimenzije su prohvaene kao potpuno heterogene, svaka nesvediva na
drugu, nema sklada izmeu njih dvije ovo je sam priznanje rascjepa koji
ini njihov odnos neantagonistinim. Postoji, meutim, daljnji korak za
napraviti: Guevarinu izjavu da je pravi revolucionar voen snanim osjeajima
ljubavi treba itati zajedno s njegovom daleko problematinijom izjavom o
revolucionarima kao strojevima za ubijanje:

24

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 24

12/23/2009 11:52:41 PM

Mrnja je element previranja; nepokolebljiva mrnja prema neprijatelju koja

nas nagoni preko i iza prirodnih ogranienja ovjeka i transformira nas u
uinkovite, silovite, selektivne i hladne ubilake strojeve. Nai vojnici moraju
biti takvi; ljudi bez mrnje ne mogu pokoriti brutalnog neprijatelja.15

Ova dva naizgled suprotna stava su ujedinjena u Cheovom motu: Hay

que endurecerse sin perder jams la ternura. (Pojedinac mora trpjeti postati
tvrd, ovrsnuti bez gubljenja njenosti.) Ili, da opet parafraziramo Kanta i
Robespierra: ljubav bez okrutnosti je nemona; okrutnost bez ljubavi je slijepa,
kratkovjeka strast koja gubi svoju ustrajnu otrinu. Guevara ovdje parafrazira
Kristove deklaracije o jedinstvu ljubavi i maa u oba sluaja, utkani paradoks
je u tome da je to to ini ljubav aneoskom, to je uzvisuje nad obinom,
nestabilnom i patetinom sentimentalnou, upravo ta njezina okrutnost,
njezina poveznica sa nasiljem ova je poveznica to to die ljubav preko i iza
prirodnih ogranienja ovjeka i time ju transformira u bezuvjetan nagon. Iako
je Guevara zasigurno vjerovao u transformativnu mo ljubavi, nikad ga se ne
bi ulo da pjevui all you need is love ono potrebno je ljubav s mrnjom, ili,
kako je to Kierkegaard izrekao prije puno vremena: nuna posljedica (istina)
kranskog zahtjeva voli svog neprijatelja je zahtjev mrziti voljenog iz ljubavi i
u ljubavi (...) Tako visok govorei ljudski do razine bezumlja zahtjev ljubavi
kranstvo moe postaviti ako ljubavi treba biti ispunjenje zakona. Stoga
nauava da e kranstvo, ako se od njega to zahtjeva, biti sposobno mrziti svog
oca i majku i sestru i voljenog.16
Kierkegaard ovdje primjenjuje logiku hainamoracije koju ju kasnije Lacan
sroio i koja poiva na rascjepu u voljenom izmeu same voljene osobe i pravog
objekta uzroka moje ljubavi spram njega, toga koji je u njemu vie nego on
sam (za Kierkegaarda: Bog). Ponekad je mrnja jedini dokaz da te stvarno
volim. I ne bi trebalo mijeati ovo ubijanje iz ljubavi sa nasilnim aspektom
erotine ljubavi sjetimo se kratke scene iz Lady in the Lake, jednostavnog
retka u kojem detektiv odgovara na pitanje No zato ju je ubio? Nije li ju
volio? kratkim i izravnim To je dovoljan razlog za ubojstvo. U suprotnosti sa
erotinom ljubavi, pojmu ljubavi bi trebalo ovdje pridodati svu pavlovsku teinu
rijei: oblast istog nasilja, oblast izvan zakona (legalne moi), oblast nasilja koje
nije niti zakonodavno niti provodi zakon, je oblast agapea. Izvanredan knjievni
primjer takvog ubijanja iz ljubavi je Beloved Toni Morrison gdje junakinja
ubija svoju kerku kako bi sprijeila da padne u roblje.
Treba stoga odbaciti uobiajeno itanje Kristovih skandaloznih rijei koje
ih interpretira kao jednostavan poziv na umjerenost, u kretnji koja podsjea
na lanu kopiju Hegelijanske negacije negacije: nakon to odbijemo sve
svjetovne privrenosti u korist nae bezuvjetne ljubavi prema Bogu, doputen
je povratak obinim ljudima opet je mogua ljubav spram supruge, roditelja,
itd., no u umjerenosti, jer jedino Boga treba bezuvjetno voljeti... Takvo itanje
je blasfemija koja u potpunosti promauje sr kranstva: kad Krist kae gdje
15

Ernesto Che Guevara, Socialism and man in Cuba, dostupno na http://www.

marxists.org/archive/guevara/1965/03/man-socialism.htm.
16
Soeren Kierkegaard, Works of Love, New York: Harper&Row 1962, str. 114.

25

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 25

12/23/2009 11:52:41 PM

god bude ljubavi meu dvoje njegovih uenika, da e on biti tamo, to treba
shvatiti doslovce Krist nije (jedini) voljen, on jest ljubav, naa ljubav prema
blinjima. Ovo je razlog zato mrnja koju spominje nije mrnja spram
niih drugih ljudi koja bi trebala nekako dokazati da stvarno volimo samo
boga, nego mrnja spram blinjih u ime nae ljubavi spram njih. Morrisoninu
Beloved, koja dovodi ovaj paradoks do njegova bolnog vrhunca, treba ovdje
staviti u opoziciju s Brideshead Revisited Evelyn Waugh prisjetimo se finalnog
preokreta u romanu: Julia odbija udati se za Rydera (iako su oboje svjee
razvedeni upravo zbog tog razloga) kao dio neeg to ironino naziva njezinim
privatnim dogovorom s Bogom iako je iskvarena i promiskuitetna, moda
jo uvijek ima anse za nju ako rtvuje to joj znai najvie, svoju ljubav prema
Ryderu. Kao to Julia to oituje u svom finalnom govoru Ryderu, ona je svjesna
da e, nakon to ostavi Rydera, imati nebrojene beznaajne veze; meutim, one
se zapravo i ne raunaju, one ju nee nepovratno osuditi u Bojim oima
osudilo bi ju kada bi privilegirala jedinu istinsku ljubav nad privrenosti Bogu
jer ne bi smjelo biti suparnitva meu vrhovnim dobrima... ovo nije agape, nego
njegova blasfemina perverzija.
U svom The Intellectual Beast is Dangerous, Brecht utvruje: Zvijer je neto
snano, grozno, razarajue; rije odailje barbarski zvuk. Iznenaujue, nadalje
pie: Kljuno pitanje zapravo je sljedee: kako moemo postati zvijeri, zvijeri
u takvom smislu da e faisti strahovati za svoju prevlast? Ovim postaje jasno
da, za Brechta, ovo pitanje odreuje pozitivan zadatak, ne uobiajenu alopojku
kako su se Nijemci, narod visoke kulture, mogli pretvoriti u nacistike zvijeri:
Moramo razumjeti da dobrota mora takoer biti sposobna nauditi zvjerski
nauditi.17 Nismo samo potpuno odgovorni kada odluimo prekriti Boju
zapovijed i ubiti; nismo nita manje odgovorni kad, u tako tekoj situaciji,
odluimo slijediti Boju zapovijed na pogrean nain, tj. kad odluimo ne ubiti
kada je ubijanje potrebno, ne biti nasilni kad je nasilje potrebno. Ovdje valja iznova
citirati Kierkegaarda, njegovo precizno karakteriziranje Abrahamova iskuenja
kad mu je naloeno da zakolje Izaka kao takva naredba da je, valja uoiti,
etiko iskuenje18 Zaista, ne postoji jednostavan izlaz: ponekad, etiki nalog
ne-ubijanja je upravo utoite koje nam daje opravdanje da se ponaamo onako
kako bismo trebali. Ponekad, potrebno je ubiti, KAKO NE BISMO zaprljali
ruke, ne kao junaki kompromis zaprljavanja ruku za vii cilj.
Sada moemo preciznijim terminima formulirati rascjep izmeu istonjake
Mudrosti i kransko-emanicipatorske logike. Istonjaka logika prihvaa
prvotno Nitavilo ili Kaos kao najviu stvarnost i, paradoksalno, ba iz ovog
razloga, preferira organiki poredak drutva sa svakim elementom na svom
pravom mjestu. U samoj sri kranstva postoji radikalno drugaiji projekt:
projekt destruktivne negativnosti koja ne zavrava u kaotinom Nitavilu, ve
se vraa (organizira) u novi Poredak, nameui ga stvarnosti. Iz ovog razloga
kranstvo je anti-Mudrost: mudrost nam govori da su nai trudovi uzaludni,
da sve zavrava u kaosu, dok kranstvo luaki ustrajava na nemoguem.
17

Citirano iz Jean-Michel Palmier, Weimar in Exile, London: Verso Books 2006, str. iii.
Soren Kierkegaard, Fear and Trembling, Princeton: Princeton University Press 1983,
str. 115.
18

26

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 26

12/23/2009 11:52:41 PM

Ljubav, posebice kranska, definitivno nije mudra. Zato Pavao kae: Unitit
u mudrost mudrih. (SAPIENTIAM SAPIENTUM PERDAM, kako je na
latinskom njegovo govorenje poznato.) Ovdje izraz mudrost trebamo uzeti
doslovce: mudrost (u smislu mudrog realistinog prihvaanja stvari kako jesu)
je ta koju Pavao osporava, ne znanje kao takvo.
S obzirom na drutveni poredak, ovo znai da autentina kranskoapokaliptina tradicija odbacuje mudrost da je hijerarhijski poredak naa
sudbina, da svi pokuaji petljanja s njim i stvaranja jo jednog egalitarnog
poretka moraju zavriti u destruktivnom uasu. Agape kao politika ljubav
znai da bezuvjetna egalitarna ljubav prema Blinjem moe posluiti kao temelj
novog Poretka. Oblik u kojem se pojavljuje ova ljubav je takozvani apokaliptini
milenirizam ili Ideja Komunizma: poriv za realiziranjem egalitarnog
drutvenog ustroja solidarnosti. Ljubav je sila ove univerzalne poveznice koja, u
emanicipatorskom kolektivu, povezuje ljude izravno, u njihovoj individualnosti,
premoujui njihove specifine hijerarhijske odrednice. Teror je teror iz ljubavi
prema univerzalno-individualnih drugih i protiv specifinih. Ovaj teror se
imenuje isto kao i djelo ljubavi. Na prigovor fundamentalistikim teroristima,
islamskim ili kranskim, treba upravo biti taj da nisu teroristi na pravi nain,
da zaziru od autentinog terora kao djela ljubavi.
Meu alternativama ovom teroru je milostinja, jedno od imena (i praksi)
ne-ljubavi danas. Kada vidimo oglas s izgladnjelom djecom u Africi s pozivom
da napravimo neto i pomognemo im (Za cijenu par cappuccina, moete im
spasiti ivot!), prava poruka bi ila nekako ovako: Nemojte misliti, nemojte
politiki djelovati, zaboravite stvarne uzroke njihovog siromatva, samo
dajte novac da ne morate razmiljati! Ukratko, prava poruka je: Za cijenu
par cappuccina, moete nastaviti svoj ivot u neznanju i ugodi, ne samo ne
osjeajui krivnju, nego se ak osjeajui dobro zbog sudjelovanja u borbi protiv
patnje!
No ne mijeamo li ovdje ateistiki materijalizam sa radikalnoapokaliptinim kranskim stavom, tako potvrujui esto ponavljanu tvrdnju
da ateizam ne moe stajati na vlastitim nogama, nego da moe samo vegetirati
u sjeni kranskog monoteizma ili, kako John Gray to kae: Ateisti kau
da ele sekularan svijet, no svijet definiran odsustvom kranskog boga je jo
uvijek kranski svijet. Sekularizam je kao djevianstvo, stanje definirano onim
to nijee. Ako ateizam ima budunost, ona moe biti jedino u kranskom
oivljavanju; no zapravo i kranstvo i ateizam slabe zajedno.19
to, meutim, ako preokrenemo ovaj argument: to ako afinitet izmeu
monoteizma i ateizma demonstrira ne da ateizam ovisi o monoteizmu, nego da
monoteizam samo nagovijeta ateizam na religijskom polju Bog je taj koji je
od samog (idovskog) poetka mrtav, u oitoj opreci poganskim bogovima koji
isijavaju kozmiku vitalnost. Ako uzmemo da je istinski materijalistiki aksiom
utvrivanje prvotne viestrukosti, onaj jedan koji prethodi ovoj viestrukosti
moe biti samo nula. Nije ni udo onda da se samo u kranstvu kao jedinom
19

John Gray, Straw Dogs, London: Granta 2003, str. 126-7.

27

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 27

12/23/2009 11:52:41 PM

dosljednom monoteizmu bog sam na trenutak pretvara u ateista. Tako

kad Gray tvrdi: suvremeni ateizam je kranska hereza koja se razlikuje od
prijanjih hereza glavninom po svojoj intelektualnoj sirovosti.20 treba prihvatiti
ovu izjavu, no treba ju takoer itati kroz hegelijanski obrat izmeu subjekta
i predikata, ili izmeu roda i njegove vrste: suvremeni ateizam je heretina
vrsta kranstva koja retroaktivno redefinira vlastiti rod, postavljajui ga kao
vlastitu pretpostavku. T. S. Eliot u svom Notes Towards a Definition of Culture
opaa da postoje trenutci kada je jedini izbor taj izmeu hereze i ne-vjerovanja,
kada je jedini nain da se religija odri na ivotu to da se napravi sektaki razdvoj od glavnog tijela. Upravo se to dogodilo s kranstvom: teologija smrti
Boga obiljeava trenutak kada je jedini nain odravanja istine ivom bio kroz
materijalistiku herezu koja se odvojila od svog glavnog tijela.

20

John Gray, Black Mass, London: Penguin Books 2007, str. 189.

28

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 28

12/23/2009 11:52:41 PM

BILJEKA O PREVODITELJU:
Vedran Glava roen je 13. veljae 1987. u Mostaru, osnovnu pohaao u
Drinovcima, rodnom mjestu A.B. imia, gimnaziju u Imotskom, a 2005.
upisao komparativnu knjievnost i anglistiku na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Svoj fakultet neizmjerno voli i negoduje kad ga pitaju Namjerava li
ti to vie zavravati?!. U slobodno vrijeme se bavi drutveno nekorisnim radom,
a kad ga uhvati grinja savjesti zbog istog, trudi se napraviti koji amaterski
prijevod ili nauiti neto novo. Za ivot obavlja posao koji mu nije u struci i
koristi ovu priliku kao besraman i besplatan oglas. Takoer, inae ne pria o
sebi u treem licu.

Iva Bradvica: Ljubav i terorizam

29

asopis - Insajderski fragmenti (korektura).indd 29

12/23/2009 11:52:41 PM