You are on page 1of 3

STRUNI RAD

ZNANSTVENO STRUNI DIO

LJUKA BENA (SCOLOPAX RUSTICOLA L.), OD


BIOLOGIJE DO KUHINJE
Konjevi1, D., E. Sreboan2

SAETAK

ljuka bena (Scolopax rusticola L.) je tradicionalna


divlja na podruju Republike Hrvatske. Tijekom proljetnih
i jesenskih seoba ljuke se zadravaju krae vrijeme i u
naim lovitima. Pri tome trae vlana tla mlaih uma
graba i hrasta, zbog svog karakteristinog naina ishrane.
Zanimljiv i nadasve cijenjen lov na ljuke provodi se kroz
dvije osnovne metode, doek na zemlji i buiranje. Novi
propisi danas znaajno mijenjaju tradicionalni postupak sa
ovom divljai po odstrjelu, odnosno nalau izravnu otpremu lovine u objekte za obradu, pregled i hlaenje. Ovime
se znaajno utjee na pripremu tradicionalnih specijaliteta
od ove divljai, od kojih su svakako najcjenjenija crijeva.
Osim ovako, ljuke se uz prethodnu pripremu spravljaju i
na razne druge naine.
Kljune rijei: ljuka bena, lov, tradicija, specijaliteti

IZGLED I NAIN IVOTA

Unutar roda ljuka (potporodica Scolopacinae)


jedino se ljuka bena (Scolopax rusticola) i ljuka
kokoica (Gallinago gallinago) prema aktualnom
Zakonu o lovu (N.N. 10/94) ubrajaju u divlja. Ostale
vrste poput livadarke i kozice vie nisu divlja te
su kao takve trajno zatiene. ljuka bena se u
razliitim dijelovima Republike Hrvatske moe nai
pod razliitim sinonimima, poput umska ljuka,
kljunaa, kokoka, kokoka, podlenjak, baura,
banjura i mnogih drugih (eovi, 1940; Vrhovac,
2004). Pokrovno perje ljuke bene dolazi u dvije
osnovne boje, rie-kestenasto odozgo te pepeljasto-rie po trbuhu. Ovakva kombinacija boja upotpunjena s poprenim prugama osigurava izvrsnu
prilagodbu umskoj podlozi. Gornjim dijelom glave,
od lubanje do zatiljka pruaju se naizmjenine tamne
pruge (Vrhovac, 2004), bitne za razlikovanje bene
od ostalih vrsta ljuka. Velike, crne oi smjetene su

razmjerno visoko na glavi to osigurava ljuki iroko


vidno polje od gotovo 360. Ovaj poloaj oiju govori
ujedno i o razvijenosti i znaaju osjeta vida za samu
ljuku. Osim osjeta vida vrlo dobro je razvijen i sluh.
Najizrazitiju karakteristiku u izgledu ljuke predstavlja do 8 cm dugi i ravni kljun.
ljuka bena je relativno mala ptica. Cijelo tijelo
dugo je oko 30 cm, a raskriljena mjeri oko 60 cm.
Teine odraslih primjeraka kreu se od 220-420
g (Vrhovac, 2004). Pri tome valja naglasiti da su
enke neznatno vee i u prosjeku 10 g tee od
mujaka (Denuc, 2001). Poznavajui injenicu
da su ljuke selice, njihov boravak u naoj zemlji
mogue je oekivati u pravilu samo u kratkom dijelu
proljea i jeseni, u sklopu seobe na sjever i obratno.
Tako se prve ljuke pojavljuju poetkom oujka, te
se zadravaju do polovice travnja. Vrhunac njihove
brojnosti u naim krajevima tradicionalno pada na
Josipovo, oko 19. oujka (eovi, 1940). Danas se
pak u sklopu opih klimatskih promjena ni ljuke
vie ne pridravaju ovih termina.
Kao stanite, ljuke preferiraju vlana tla
prekrivena listincem. Takva tla obino nalazimo
u mladim umama graba i hrasta, a vrlo esto i
u mladim branjevinama s veim udjelom breze.
Razlog ovoj izbirljivosti u pogledu stanita lei
prvenstveno u nainu prehrane, obzirom da pri
traenju hrane ljuka dugim kljunom bui i prevre
tlo. To naravno ne bi bilo mogue na suhim i tvrdim
tlima. Glavnina ljukine hrane je ivotinjskog podrijetla, a sastoji se od gujavica, razliitih liinki i kukaca (eovi, 1940; Vrhovac, 2004). Samo iznimno,
ljuka e jesti i razne sjemenke te umske bobice.
Jo se u starim lovakim knjigama moe uoiti fasciniranost tadanjih lovnih strunjaka nainom na

Dean Konjevi, dr. vet. med., znanstveni novak, Katedra za biologiju, patologiju i uzgoj divljai, Veterinarski fakultet
Sveuilita u Zagrebu, Heinzelova 55, Zagreb. E-mail: dean.konjevic@vef.hr
2
Dr. sc. Emil Sreboan, dr. vet. med., izvanredni profesor, Zavod za farmakologiju i toksikologiju, Veterinarski fakultet
Sveuilita u Zagrebu, Heinzelova 55, Zagreb. E-mail: emil@vef.hr
1

58

Vol. VI (2004) br. 4

STRUNI RAD

ZNANSTVENO STRUNI DIO

koji ljuka dolazi do plijena. Ona naime, pri traenju


gujavica esto udara po tlu i otpalom liu nogama
i krilima, nakon ega se ukipi oslukujui kretanje
poplaenog plijena (eovi, 1940).
Parenje ljuka pada u oujku i travnju. Predigra
samom inu parenja sastoji se od dva dijela, nazvana svadbeni let i svadbeni ples. Svadbeni let
(prelet) poinje u sumrak ili ranu zoru te traje oko
15 do 20 minuta. Tijekom sezone parenja mujaci
dozivaju enke takozvanim kvorkanjem (glasanje
koje zvui poput kvor-kvor) i piskanjem (psvt-psvt).
Nakon leta, mujak oputenih krila i rairena repa
izvodi svadbeni ples oko enke. Uz enku mujak
ostaje sve dok ona ne snese sva, u prosjeku 4 jaja.
Na jajima enka sjedi oko tri tjedna i sama se brine
o potrkucima.
Za opstanak ljuke u budunosti naroit znaaj
ima stupanj uznemiravanja ljuka u razdoblju
parenja i gnijeenja. Znatno manji utjecaj imaju,
dodue brojni, pernati i dlakavi grabeljivci te lov.

KAKO SE LOVE LJUKE

i jutarnjim preletom, lovac treba izabrati rub ume,


branjevine ili umske istine kao svoje ekalite.
Naravno, na podrujima u koje ljuke dolaze tijekom
seobe. Za mirnog vremena mujaci se javljaju
tijekom preleta sve dok ne pronau enku (eovi,
1940), to moe pomoi u orijentaciji lovca. Lovac
eka da mu se ljuke priblie na pukomet, obino
na rubu visoke ume ili branjevine (Grubei, 2004).
ljuke lete razmjerno brzo i to pojedinano ili u grupi.
Ukoliko su u grupi prva je obino enka, a slijede ju
mujaci. U takvoj situaciji enke treba maksimalno
tedjeti, ili drugim rijeima ne odstrjeljivati prvu
ljuku u nizu. U lovu na ljuke nekada su se koristile
i vabilice, pomagala kojima imitiramo piskanje ljuka
te ih na taj nain primamljujemo.
Buiranje je tehnika koja se koristi znatno rjee.
Rije je o tehnici lova pri kojoj lovac pojedinano s
dobro obuenim psom ptiarom pretrauje mladu
umu ili branjevinu. Uloga psa je da pronae ljuku i
podigne ju u lovevom vidokrugu. To je bitno kako bi
lovac mogao uputiti pravilan hitac na u ovom sluaju
nepreglednom terenu. Na kraju je nuno naglasiti
kako je uvijek pri lovu na pernatu divlja neophodno
sudjelovanje obuenog lovakog psa koji e po
odstrjelu pronai i aportirati odstrijeljenu divlja. Isto
tako valja imati na umu da se na pernatu divlja ne
puca dok je na zemlji, ve iskljuivo u letu (iznimka

U nas se ljuke tradicionalno love ekanjem na


preletu, a znatno rjee potragom s psom ptiarom
ili takozvanim buiranjem. Od ostalih metoda lova
u obzir jo dolazi i prigon. Pri tome valja istai da
Pravilnik o lovostaji (N.N. 123/99) nalae da se u
proljetnom dijelu (od 01. do 31.
oujka) ljuke love iskljuivo na q Slika 1. ljuka bena (Scolopax rusticola L.)
preletu. Buiranje kao tehnika
lova na ljuke dozvoljeno je
samo najesen. Lov na ljuke
predstavlja iznimno zanimljiv
dogaaj. Naime, ukoliko su se
ljuke uspjele odmoriti poslije
puta, spremne su pribjei brojnim trikovima za izbjegavanje
lovaca. U tom se sluaju nee
oslanjati samo na kamuflau,
ve e im osjete pribliavanje
lovca i/ili psa (a imaju jako dobro
razvijen sluh) pribjei tranju,
niskom letu ili pak brzom letu
sa naglim promjenama smjera
(Denuc, 2001).
Pri tehnici lova doekom na
zemlji, ili takozvanim veernjim

Vol. VI (2004) br. 4

59

STRUNI RAD

moe biti sanitarni odstrjel).


Same ljuke nisu nositelji lovakih trofeja. Od njih
se tek moe uzeti pokoji ukras, od kojih je svakako
najpoznatije malo, zakrljalo krilno pero, tzv. slikarsko pero.

POSTUPAK SA LJUKOM PO ODSTRJELU

Prema lovakoj podjeli ljuka je svrstana u kategoriju pernate divljai. Tradicionalni postupak sa
pernatom divljai po odstrjelu opisan je u jednom od
prethodnih brojeva asopisa Meso (Konjevi, 2003).
Isto tako reeno je i da su znatnije promjene uvedene aktom Ministarstva poljoprivrede, umarstva
i vodnog gospodarstva (br. 322-01/03-01/149).
Navedeni akt kazuje da se odstrijeljena divlja mora
u to je mogue kraem roku dostaviti u objekte za
obradu i hlaenje na veterinarsko-sanitarni pregled,
obiljeavanje i izdavanje potrebne dokumentacije
(Konjevi, 2003; Vidovi, 2003). Unutar ovoga akta
nije precizirano je li rije o pregledu krupne ili sitne
divljai (zakonska podjela), kao ni da li je rije o
javnoj ili privatnoj potronji. Iz takvih nedefiniranih
odredbi proizlazi jedino mogue rjeenje, a to je da
se akt odnosi na svu odstrijeljenu divlja. Na taj se
nain izravno utjee na mogunost pripreme tradicionalnih lovakih specijaliteta od ljuke.

TRADICIONALNI LOVAKI SPECIJALITETI OD LJUKE

Naroit i od davnina vrlo zanimljiv lovaki specijalitet su ljukina crijeva. Tako doajen hrvatskog
lovstva Josip Ettinger (1897) za ljuku kazuje da:
njezina crieva dre mnogi za poslasticu i najbolje se
plaa. Ovaj se specijalitet u pravilu pripravlja tako
da se neispranjena crijeva fino isjeckaju i pirjaju s
lukom, perinom, krunim mrvicama i malo slanine.
Naknadno se tijekom pirjanja dodaju crno vino,
kiselo vrhnje, sol i papar. Takva pateta uglavnom
se konzumira namazana na kruh. U veini recepata
za pripremu ljuka navodi se paralelno i priprema
patete od crijeva koja se posluuje kao prilog
(namazana na kruh).
Ukoliko se ljuke posluuju cijele tradicionalni
pristup nalae da se kao i druga pernata divlja
erupaju na suho, ali da se s trupom ostavljaju
glava i kljun. ljuke imaju relativno malo masnog
tkiva i naroito dobro razvijeno prsno miije, o

60

ZNANSTVENO STRUNI DIO

emu treba voditi rauna prigodom pripreme. U


suprotnom meso moe biti presuho. Kao priprema
za kulinarsku obradu esto se navodi da neoiene
ljuke trebaju odstajati na +4C i do nekoliko dana
(4) kako bi ostvarili uvjete za potpuno i poeljno
zrenje mesa. Sasvim je razumljivo da im prethodno
treba izvaditi utrobu. Naini vaenja utrobe pernate
divljai opisani su u jednom od prijanjih brojeva
asopisa Meso (Konjevi, 2003). Takve ljuke mogu
se pripremiti na razne naine, prene pa naknadno
pirjane u crnom vinu, kao punjene ljuke pod pekom,
ljuke na ranju i sl.

SUMMARY
WOODCOCK (SCOLOPAX RUSTICOLA L.) FROM
BIOLOGY TO KITCHEN

Woodcock (Scolopax rusticola L.) is a traditional game


species in the Republic of Croatia. During spring and
autumn migration woodcock reside for a short period in
our hunting grounds. They usually inhabit areas covered
by hornbeam and oak forests, due to their characteristic
way of feeding. Woodcock shooting is traditionally carried
out by two methods, shooting from a ground on overflight
places and close-quarter hunting with pointer dog. Traditional after shooting procedure with feathered game
is significantly altered by newest rules, which demands
for direct transport of shot game to facilities for dressing
and sanitary inspection. This rule has a strong impact on
preparation of traditional game specialties, especially on
one of the most esteemed, its intestines. Along with this
way of preparation, there are plenty of different recipes for
preparation of woodcock meat.
Key words: woodcock, hunt, tradition, specialty

LITERATURA

eovi, I. (1940): Lovstvo. Tipografija d.d. Zagreb. Zagreb,


1940.
Denuc, J. P. (2001): Snipe and Woodcock. Knemann Verlagsgesellschaft mbH. Kln, Germany, 2001.
Ettinger, J. (1897): Hrvatski lovdija. Knjiare Lav. Hartmana
(Kugli i Deutsch). Zagreb, 1897.
Grubei, M. (2004): Lovljenje divljai. U: Lovstvo (Mustapi,
Z., ed.). Hrvatski lovaki savez. Zagreb, 2004.
Konjevi, D. (2003): Postupak s pernatom divljai nakon
odstrjela tradicionalni pristup. Meso V (4), 47-48.
Pravilnik o lovostaji (1999). N. N. br. 123/99
Vidovi, M. (2003): Uprava za veterinarstvo ne doputa podjelu divljai prije pregleda. Dobra kob 19, 20.
Vrhovac, N. (2004): ljuke. U: Lovstvo (Mustapi, Z., ed.).
Hrvatski lovaki savez. Zagreb, 2004.
Zakon o lovu (1994). N. N. br. 10/94

Vol. VI (2004) br. 4

You might also like