TRIDENTSKI SABOR: ZAVRSNA I POLAZNA TOCKA SAKRAMENTA POKORE Dr. Angelo AMATO, sdb Napomena: Dajemo do znanja da je veé dovrsena naa her- meneutska studija o tridentskim saborskim izjavama s obzirom na nuznost sakramentalne ispovijedi: A. AMATO, I. Pronuncia- menti tridentini sulla necessita della confessione sacramentale..., Roma 1974, Analizirali smo i povijest njihove redakcije, (lute- ransku nauku, kontroverzisticku teologiju, saborske rasprave u Bolonji i Trentu) i njihovu dogmatsku nosivost. Neke tvrdnje iz prilotenog predavanja iscrpno su dokumentirane u spomenutoj studiji. uvoD Dogmatski utjecaj Tridentskog sabora je bio odluéan u katoliékoj teologiji sve do Drugog vatikanskog sabora a to vrijedi i Sto se tige sakramenta pokore. Naime, Trident, osudujuéi luteransko shva¢anje oprostenja pokrsnih grijeha, nastojao je fiksirati bitne to¢ke ospora- vane katoli¢ke nauke s namjerom da time pruZi jasnu granitnu liniju izmedu katoliéke i reformacijske vjerske svijesti. Sa svoje pak strane potnidentska teologija u iznoSenju srzi sakramenta pokore samo se nadahnjivala tridentskom dogmatskom sintezom zadovoljavajudi se éesto jednostavnim ponavijanjem i tumacenjem tridentskog dekreta bez donogenja, u svakom sluéaju, znaéajnih daprinosa. Medutim, od dana odobrenja tridentskog dekreta o pokori (25. studenoga 1551.) do Drugog vatikanskog ‘sabora i posaborske teologije progla su proko éctiri stoljeéa. I nameée se konstatacija da je ovako dugi vremenski razmak morao ostaviti svoj trag i to, s jedne strane, pridonose¢i zamagljivanju znaéenja, motivacija i vrijednosti nekih tri- dentskih izjava ite stvarajuci Sesto teska neshvacanja i, s druge strane, uzrokujudi doktrinalna produbljivanja i donose¢i na vidjelo nove na- ¢ine ili nove naglaske u Zivljenju i izricanju vla: vjere; tj., opaza se odredena napetost izmedu proglosti i sadasnjosti, izmedu predaje i 405razvoja. Stoga je s pravom Drugi vatikanski sabor dovoljno otvoreno ponukao na pavljivo preispitivanje obredA i formula pokore da bi danas sve jasnije izrazili narav i uéinak ovog sakramental, Zato, jedna od sastaynica preispitivanja zazeljena od Drugog vati- kanskog sabora moze biti i produbljenje tridentskih odluka. Jer te odluke ne smije ni u kom sluéaju ignorirati nijedna danasnja nova im- shvacanje teologije i prakse pokore ako se Zeli ostati na ke tradicije. Izmedu proglosti i sada’njosti, izmedu tri dentskih izjava i danagnje pokoncilske teologije ne moze biti istiski- vanja ili prekida, buduci da je neosporno istina da su oboje izrazi iste vjere, makar u razlititim vremenima i razliditim povijesnim prilikama. Zato se odlutujemo na ponovno razmatranje saborskih tridentskih od- luka. NaSe ce se istrazivanje odvijati u dvije etape. Najprije éemo pro- analizirati neke motive novoga pristupa reéenim izjavama; a zatim emo iznijeti neke regultate do kojih je do8lo danainje povijesno-teo- losko istrazivanje s obzirom na ova temu. I, MOTIVI NOVOG PRISTUPA TRIDENTSKIM SABORSKIM ~ ODLUKAMA Po naSem miSljenju, osobito tri razloga potitu zanimanje teologa i iaiskuja danas primjerenije prouéavanje sakramenta pokore kako jc bio izraden i predlozen vjernicima od Tridentskog sabora na 16. zasje- danju: 1) prije svega objavljivanje, i to tek medavno i ne jo8 sasvim potpuno, najvaznijih tridentskih izvora s obzirom na ovaj sakramenat; 2) zatim posebna tegoba koja se danas opaza u odnosu na pokoru; 3) treéi je razlog hermeneuiska problematika, tj. pitanjc stajalista u tumatéenju saborskih dogmatskih dokumenata. Zadrzat cemo se ukratko samo na prvom motivu (zakasnjelo ob- javljivanje izvora) i treéem (hermeneutska problematika). 1) Zakasnjelo objavijivanje izvora i susljedne posljedice Sto se tite neposrednog neobjavljivanja Acta, tj. izvjesca sa sjed- nica gdje su i teolozi minores (u stvari to su bili najpoznatiji teolozi onoga vremena a zvali su se minores gato jer nisu imali pravo glasa) i Patres conciliares (tj. biskupi) izrazili svoje motri8te o katolitkoj nauci koju su bili protestanti doveli u pitanje, mora se priznati da su ta iz- vjeséa imala osebujnu sudbinu. Naime, osim neposrednog slu%benog objavijivanja kanona i dekreta god. 1564. u Rimu (tiskara Paolo Ma- nuzio), Acta koja su se odnosila na tridentske rasprave o sakramentu pokore (listopad—studeni 1551.) publicirana su po prvi put i to nepot- puno tek tri stoljeéa kasnije, to&nije god. 1874. i ne bez pote¥koéa i isprigavanja, zaslugom prefekta Vatikanskih arhiva Augustina Thei- ner-a. Osim toga, kritiéko izdanje istih Acta pojavilo se tek god. 1961., 1 Constitutio de sacra liturgia, br. 72. 406poslije vie od éetiri stoljeéa. A sve do danas (do god. 1973.) nisu jo8 publicirana Vota, tj. originalni interventi saborskih teologa i Otaca, a Sto je vrlo korisna nadopuna za totno razumijevanje saborskih odluka. Acta i Vota koja se odnose na period rasprava u Bologni o istom sa- kramentu (o%ujak—travanj 1547.) objavijena isu tek god. 1950. odnosno 1972.2. Izgleda da razlog ovakvog neobi¢énog zakaSnjenja treba traziti u tzv. occultamentum kojemu su ovi dragocjeni dekumenti bili izvrg- nuti zbog razliéitih razloga’. Naime, iako je tajnik sabora, pravnik Angelo Massarelli, bio pripremio veé u 1565—66. godine lijepi komplet- ni primjerak saborskih zapisnika, ipak se nije namjeravano objav- ljivanje dogodilo pod Pijom VI (1566—1572) jer se je strahovalo od zloupotrebe pri koristenju tih izvora. U svakom sluéaju konatna od- luka o neobjavijivanju tih dokumenata doneSena je odmah po zavr- Setku 16. st. i to, uglavnom, zbog dva razloga: prije svega zato da Acta ne bi bila ukljucena u diskusije o milosti izmedu molinista i banja- nista; a zatim, da se ne bi tim dokumentima dali u ruke argumenti onima koji su kao Sarpi, Gentillet, de Thou osporavali valjanost i pri- mjenu sabora. Neobjavljivanje tih dokumenata imalo je bar dvije teSke poslje- dice na podrudju teologije: 1) buduéi da su u #ivot Crkve udli samo dekreti 2 ne i povijest njihovog podrijetla, stoljecima je nedostajao nezaobilazni temelj za primjereno vrednovanje kanona i kapitula a ti- me, dakle, i same definirane nauke Tridenta; 2) zbog toga su se, na drugom mjestu, tridentski dekreti nametnuli vise po svom slovu nego po svom duhu‘, Otuda nuénost, sada kada imamo gotovo sve izvore na raspolaganju, globalnog i perspaktivnog tumacenja tridentskih sa- borskih odluka o sakramentu pokore da bismo do8li do punog vred- novanja njihove stvarne nosivosti. 2) Hermeneutski stav i njegova primjena Osim zaka%njelog publiciranja izvora i osim sada’nje pokore, po- stoji jo& jedan razlog koji nas potiée da s obnovijenim zanimanjem pogledamo tridentske odluke. Mislimo pri tom na hermeneutski pro- blem koji bi trebao odrediti stav Sto se mora zauzeti, instrumente koje treba primijeniti i ciljeve koje treba posti¢i i to ne samo u vidu istin- skog razumijevanja tridentskih saborskih odluka nego u vidu takvog ramumijevanja koje, ostajuci vjerno poruci Bozjoj objavijenoj i od Crkve prenosenoj, moze osvijetliti sadasnji kontekst krécanske vjere. Naime, ttemeljni razlog naSeg intenpretativnog napora jest baS ovaj, tj. uéiniti razumljivom danainjem éovjeku Bozju poruku oprastanja i spasenja koju nam je Bog objavio u Kristu i koju je Crkva preno- sila i autoritativno tumacila tokom stoljeca. ‘Usp. Concillum Tridentinum, Diariorum, Actorum, Bpistularum, Tractatuum nova Golleetio, Edidit Societas Goerresiana promovendis’ inter Germanos Catholicos litterarum studiis, Frelburg in Br. 19i—1972 . . . Do sada (do 1973.) je objavijeno 1% svezaka. Za nas su zanimijiva tri sveska Acta’1 Vota Koja se odnose na Sakramenat pokore (usp, CT VI/l—2 1 CT VII'l). hung sei- 1 Usp. JEDIN H., Das Konzil von Trient. Fin Ueberblick tiber die Erfor ner Geschichte, Roma 1948, str. 19. “Ib, sir, 18, 407a) U éemu je problem? Zbog tog zahtjeva i naglagavajuéi i Ijudsku dimenziju Boje rijegi i dogmatskih formulacija koje su njezina autentiéna i privilegirana tumaéenja, na podruéju teologije razvila se u novije wrijeme, i pod utjecajem mnogovrsnih filozofskih sugestija, problematika o jeziku, © povijesnosti Eovjeka i istine, i o hermeneutici. Neéemo se upuStati u ta zanimljiva podruéja istrazivanja Sto ipak nije bez praktiéne ko- risti, ak neposredne; da spomenemo kao primjer odnos govor—pro- povijedanje i otkri¢e da danas bezuvjetno treba uzeti u obzir govor i mjegove zakone, prisutnost raznih tipova govora u neprekidnom di- namizmu u nasem ‘kulturnom kontekstu, nuZnost, dakle, da pnilagodi- mo govor naSeg navjeStaja vjere mentalitetu vjernika da bismo u nji- ma pobudili shvacanje a onda i prihvacanje vjerske istine koju navije- Stamos, Umjesto toga pokuSat cemo sintetiéki iznijeti kakav bi her- meneutski stav bio danas najplodonosniji s obzirom na reéeni sabor- ski tekst; tj. da li je dovoljno otkriti smisao kako ga je shvaéao i predlozio sabor ili je korisno i éak nuzno suoditi taj smisao s crkve- nom situacijom u kojoj se danas nalazimo i to zato da bismo je mogli primjereno osvijetliti ba’ u svjethu tradicijskog donosa i da bismo mogli uoéiti njezine cventualne virtualnosti ili uzeti u razmatranje moguée razvoje. U denagnjem teoloskom kontekstu, pod utjecajem, s jedne strane, filozofa kao Heideggera i Gadamera i, s druge strane, teologa kao Bultmanna, Fuchsa i Ebelinga, Rahnera, Schillebeeckxa, Schoonenberga, nastoji se isticati hermeneutika u njezinoj cjelovi- tosti, tj. ne samo kao skup interpretativnih normi nego kao cjelovita teolo&ka vizija koja je u sianju, u susretu s Pismom i njegovim orkve- nim tumagenjem, otkriti boZansku istinu sposobnu da suvremenog éo- vjeka izazove na odluku vjere. I bas ta hitnost zaoStrava potrebu ade- kvatnog precitavanja dogmatskih propozicija. No, moramo odmah do- dati da takva hermeneutska zaokupljenost nije bila sasvim odsutna iz katoliéke teologije u proglosti gdje je bila poznata pod imenom razvoj dogmi. A zatim, cna je sluzbeno priznata na II. vatikanskom saboru u dogmatskoj konstituciji o BozZjoj objavi, kada se izritito go- yori o dinamitkom razvoju u sve adekvatnijem razumijevanju spaso- nosne istineé, b) Hermeneutski put Imajuci u vidu to novo hermeneutsko gledanje pokuSat éemo, u bitnim potezima, izraziti nekoliko etapa »hermeneutskog puta« koji bi mogao biti prikladan interpretativni pristup tridentskom dekretu o sakramentu pokore. Prva etapa, naravno, mora biti filoloSka i lite ralIna analiza teksta. Druga eiapa moze imati tri momenta: 1) prije svega odredivanje prisutnosti eventualnih knjizevnih vrsti u samom dogmatskom dekretu; 2) uocavanje Sitz im Leben-a istog dekreta; 3) proutavanje povijesti redakcije toga teksta. Ova druga etapa je ® © odnosu govor-propovijedanie usp. npr. korisnu studiiu od L. MALDONADO s naslovom La predicazione, Brescia 1973, * Contitutio dogmatica de Divina Revelatione, br. 8, 408vrlo vagna iako s tim dokumentima nema onih velikih pote’ko¢éa koje postoje pri tumaécnju biblijskog teksta. Naime, ako se na tridentski dekret 0 sakramentu pokore primijene reéena tni momenta, sasvim lako uogimo da su bar dvije knjizevne vrste: s jedne strane, imamo devet capita nauéavanja koji svojom opSirnoscu Zele obrazloditi canones i prugiti pozitivno izlaganje katolitkog poimanja tog sakramenta (taj su zahtjev osjeéali osobito propovjednici i katchisti onoga vremena); s druge strane, imamo petnaest canones koji kratkim izjaSnjenjima popraéenim § anathema osuduju krivo protestantsko shva¢anje u toj stvari. Bar Sto se tite dekreta o pokori izgleda veé sada utvrdeno da se sva njegova dogmatska teZina nalazi osobito u kanonima. Daljnje proutavanje, uvijek u okvirima spomenute druge etape, odnosi se na odredivanje Sitz im Leben istog dekreta, tj. ozraéja u ko- jem je nastao i koje je dovelo do saborskog interventa. To je ozraéje, cpéonito govoreci, oznaéeno dvjema stvarima: 1) prije svega osobitom vizijom svijeta (kozmologko gledanje joS uvijek geocentrigko, svojstvene filozofske i teolo&ke ideje, karakteristi@no Zivotno iskustvo); 2) a onda, polemitkim antiprotestanskim sporom koji je nakon tridesetgodi8njih zestokih prepirki izmedu katolitkih kontroyerzista i protestanata po- primio svoj izrigaj u tridentskim definicijama pa je taj spor neizo- stavna pretpovijest za razumijevanje istih definicija. Ina koncu, proudavanje redakcije dekreta tvidentskog sabora Zeli bolje sagledati generalni cilj koji si je bio postavio sabor pri sastay- Ijanju teksta kao i odrediti partikularne motive koji su od momenta do momenta utjecali na pojedini izbor. Najznatajniji plod takvog pro- utavanja izgleda da je poja’njavanje objckta komunikativne namijere samog sabora (tj. svecana i nedvosmislena izjava o ustanovi iure divino ovog sakramenta i o nugnosti sakramentalne ispovijedi) a da se pri tom dade razabrati vise stadija komunikacije saborskog govora, tj. da li je imao namjeru samo informirati ili pak i autorilativno izraziti svoje migljenje (kako jc to sluéaj s mnogim tvrdnjama u doktrinalnim ka- pitulima) ili je btio odluéno ciljati na bezuvjetno prianjanje kr8éa- ninove vjere (kako je to sluéaj u mmogim tvrdnjama kanona). Ta tri momenta (uo¢avanje eventualnih knjiZevnih vrsta, otkriva- nje Sitz im Leben dekreta i prouéavanje njegove redakcije) omoguéa- vaju nam sti¢i na visu razinu sagledavanja povijesno-teologkog znaée- nja tridentskih formulacija. Ona su neka vrst objektivistiékog proma- tranja, kako bi se reklo bultmanski, ali iz éega proistjecu neke vazne posljedice koje su djelomiéno veé bile natuknute: 1) tridentske kanone moramo, iznad svega, tumaciti u odnosu na pogresno protestantsko na- uéavanje koje je izazvalo saborski intervent; 2) shodno tome, bududi da su kanoni htjeli pobili tu doti¢nu herezu, me moZemo ih smatrati ni iscrpnom prezentacijom cjelokupne ‘katoliéke nauke o pokori ni naj- savrgenijim izriéajem cjelokupnog objavijenog bozanskog otajstva o Bozjem milosrdu i prastanju pokajanom greSniku; 3) i na koncu, ne mozemo od ‘tridentskih ‘kanona traziti direktni odgovor na problema- liku koja se u ono vrijeme nije postavljala. I bas da bi se postavio most izmedu shva¢anja tridentskih saborskih defimicija i maSe danas- nje situacije, potrebno je proslijediti na naSem hermeneutskom putu. 409Naime, postavlja se pitanje kako sti¢i, povrh povijesnog znaéenja ka- nona, do njegovog globalnog znagenja, tj. kako dodi, povrh teoloskog izrigaja, do bozanskog otajstva koje je u njemu oditovano? I evo nas na treéoj i posijednjoj etapi naseg hermeneutskog jputa Ciji je cilj ba’ taj da izide na sy. ‘jetlo bozanska ‘stvarnost sadrzana u formulama i u njima povijesno izregena i u kojoj, u konaénosti, zavr8ava svaki na’ Gin vjere. Ova faza postizavanja istovremenosti bozanskog otajstva koje je u kanonima izre¢eno moze se, sa svoje strane, artikulirati u dva mo- imenta. Prije svega, dogmatske formule mozemo ispitivati u svjetlu sa- dainje situacije vjere Crkve, tj. u svjetlu pred-razumijevanja (Vorver- sténdnis) u koje je tumaé uronjen i koje ga vodi zato da bi pitao tekst radije nego da ga forsira. Su¢eljenje tridentskog kanona i danaSnjeg cklezijanog dotivljaja zivota, tj. posredovanje izmedu prodle situacije, u kojoj je tridentska definicija bila sveéano fiksirana, i sada8nje si- tuacije, u kojoj se ta definicija tumadi, ne moze a da ne iznese na po- vrsinu nove i izvorne vidove u ‘shvacanju i ostvanivanju otajstva izre- éenog u formuli. Neki njihovi elementi, npr. kljutni pojmovi kao bo- Zansko pravo, vjera, hereza, grijeh itd., mogli su, bilo istodobno bilo raznodobno, dofivjeti proSirenja i suzavanja u svom znaéenju. To nui- no izaziva, unutar jedne izreke, razligito odnoSenje prema njezinim sastavnim dijelovima. Makar se sve to ne odrazavalo znaéajnije na glo- balni smisao izreke, ipak pomiée naglasak na dijelove razlicite nego su bili u proglosti pa tako iznosi na vidjelo nove vidove u shvacanju ota). siva i to baS na pobudu sadasnjeg eklezijalnog doZivijavanja Zivota. Na taj naéin nije samo sadasnja cklezijalna situacija osvijetljena pre- dajom nego su istaknuti i motivirani eventualni razvoji u suglasnosti s otajstvom. Tako proSlost ponoyno Zivi u sadaSnjosti a sada&njost, ostvarujuci svoje shvaéanje otajstva, pokazuje se raspolozivom za tu- maéenje i produbljenje objavljene istine u punoj podudarnosti s tra- dicijskom datoS¢cu, Drugi momenat (proglost i sadaSnjost u perspektivi buduénosti) jest samo posljedica i to, s jedne strane, povijesnosti éovjeka koji svoje honizonte stalno pomice naprijed tezeci uvijek za buducim ade- kvatnijim razumijevanjem bozanskog objavljenog otajstva, a s druge strane, kako same naravi boZanske stvarnosti Gija su bogatstva besko- naéna tako i oscbujnog svctopisamskog poimanja istine koja je pred- stavijena i kao opifania-ocitovanje ali i kao epangelia-obecanje $ po- sebnom znaéajkom stalne novosti koju treba dosedi. Zato tridentski kanoni, koji su tumaéenje objavijene bo%anske istine u odredenoj si- tuaciji, tee o¢itovanju virtualnosti otajstva ne samo u sadasnjosti nego iu buducnosti. Naime, buduci da ne mogu jednom zauvijek izraziti cjelokupno bogatstvo bozanske stvarnosti, koja je u njima prije nazna- éena nego li dovrseno oéitovana, ostaju radikalno otvoreni buduénosti. Kao zakljuéak iznosimo nage mi&ljenje da ovakvo novo herme- neutsko gledanje moze predstavljati ne samo poticaj za novi pristup odlukama tridentskog koncila nego i nenadoknadivu bazu za stvarni konbinuitet izmedu dogmatskih odluka proglosti i crkvenog Zivota sa- da8njice Sto se tite upravo nauke i prakse u svezi sakramenta pokore. 410UW. NEKI REZULTATI Sada prelazimo na drugi dio naScga izlaganja, tj. na kratko izno- Senje nekih rezultata koji su postignuti u razumijevanju Tridenta, ima- jucu pri tom na umu i izvore, sada veé objavijene, i odgovarajuci her- meneutski stav. Odmah pripominjemo da cemo se ogranititi na jednu globalnu analizu prvih devet kanona tridentskog dekreta o pokori od 25, studenoga 1551. Dakle, neéemo uzeti u razmatranje, iako se radi 0 vrlo aktualnom problemu, odnos pokora-euharistija o emu je rijeé iu dekretu o euharistiji iz XII. zasjedanja (11, listopada 1551.) iu nauéavanju o misnoj zrtvi iz XXII. zasjedanja (17. rujna 1562.). 1) Boganska ustanova pokore kao sakramenta razlicitog od krite- nja (kanoni 1—3) Prvi kanoni, toéno prva tri kanona, potvrduju protiv protestanata da je pokora istinski sakramenat ustanovljen od Isusa Krista za opra- Stanje grijeha u¢injenih poslije krStenja (kan. 1). Taj se sakramenat stoga jasno razlikuje od kr8tenja (kan. 2) po svojoj viastitoj strukturi, po svom sudbenom znagaju, po svojoj ponovijivosti i po svom vlasti- tom nadinu postizavanja opro’tenja grijeha (kap. 2). Kanon 3 daje sve- topisanski temelj sakramentalnosti pokore pozivajuci se na Iv 20, 22s: »Primite Duha Svetoga: kojima otpustite grijche, otpuStaju im se; ko- jima zadrdite, zadrvani su im.«?. Te rijeéi, nastavlja ikan. 3, ne smiju se pogresno tumaciti u smislu autoriteta u navijestanju evandelja kako to ¢ine protestanti nego prvenstveno u ‘smislu viasti otpuStanja i zadr- Zavanja grijeha u sakramentu pokore. No, pitanje je da li je Iv 20, 23 imao veé od poéetka (kako Ika%e ‘kanon: »Sicut ecclesia catholica ab initio semper intellexit«) penitencijalni smisao koji mu sabor pripisuje. Moramo rec¢i da je prema patristitkoj egzegezi taj pasus sve do Augusti- na imao osobito krsni smisao. No time nije nikako iskljuéeno i peni- tencijalno znaéenje, buduci da je temeljni motiv za’to Iv 20, 23 ima krsni smisao isti koji tumadi prisutnost sakramenta pokore u Crkvi, tj. na koncu konca, viast opraStanja grijeha koju je Krist dao svojim apostolima a Crkva vrsila i po sakramentu krsta (za istotni grijeh i grijehe uéinjene prije krsta) i po sakramentu pokore’. Pomak maglaska na penitencijalno znaéenje nalazi se osobito u srednjovjekovnoj teo- logiji; stoga je sasvim legitimna saborska tvndnja s obzirom na Jv 20, 23. 2) Nugnost, po botanskom pravu, sakramentalne ispovijedi (kan. 6) Izostaviv8i kan. 4 (0 Ginima ‘koji se zahtijevaju od pokornika) i kan. 5 (o pokajanju) imamo sklop od éotiri kanona, od Sestog do deve- tog, koji su nejednaki po svom dogmatskom sadréaju ali vrlo vaini | DENZINGER H.-SCHOENMETZER A., Enchiridion Symbolorum Definitionum et Declarationum de rebus fidei et morum, Barcinone-Friburgi Brisgoviae-Romae-Neo Ebo- raci 1985", br. 17011703. Za daljnje cititanje skratica DS. ‘ Usp. GONZALES BLANCO A.. La institucién del Sacramento de la Penitencia. Estudio de la tradicién atestiguarda ‘por el canon 3 de ta sesién XIV del Coneilio. de Trento hasta San Agi u El Sacramento de la Penitencia — XXX Semana Espanola de teologia (Madrid, 1413 ‘rujna 1970), Madi 1072, str. 1at— 108. 411s obzirom na domet njihovog utjecaja na suvremenu situaciju; u nji- ma se, naime, utvrduje i postupno specificira nuznost sakramentalne ispovijedi. Zaista je ovdje nemoguée iscrpno izvijestiti o zamrgenim problemima koje izaziva tuma¢enje tih kanona osobito ako se ima pred o¢ima nedavno objavijene izvore. PokuSat ¢emo dati ‘kratku sintezu. Kan. 6 glasi: »Ako netko porite da je sakramentaina ispovijed ili usta- novijena ili za spasenje potrebna po bozanskom pravu (iure divino); ili ako kaze, da je naéin tajnog ispovijedanja samom sveceniku, a ko’ je katoli¢ka Crkva uvijek od potetka obdrzavala i obdrzava, tud u: novi i nalogu Kristovom, te da je Ijudsko iznaSa8ce: anathema sit«. Ovaj je kanon jasno podijeljen u dva dijela koja se jasno razlikuju: u prvom se govori o sakramentalnoj ispovijedi a u drugom o naéinu tajnog ispovijedanja samom sveceniku, U prvom dijelu osuduje se po- sebno onaj Koji nijete bilo »bozansko pravo« ustanove sakramentalne ispovijedi uopée (ispovijed se shvaéa kao dio sakramenta pokore i to neovisno o natinu njezine praktiéne realizacije) bilo »bo%ansko pravo« nuZnosti sakramentalne ispovijedi za spasenje. U ovom je kanonu vai no odrediti znatenje izraza »bozansko pravo«. Prema Acta, i iz Bo- logne i iz Tridenta, moZemo ustvrditi da »boZansko pravo« s obzirom na sakramentalnu ispovijed u kan. 6 ueba shvatiti u strogom smislu rijeéi, budu¢i da se temelji direktno na Bibliji i Iv 20, 23 Sto obrazlaie i ustanovu i nuznost sakramentalne ispovijedi. U drugom dijelu kan. 6 tvrdi se zatim da natin tajnog ispovijedanja samom sveéeniku, koji nagin je jedan od mogu¢ih praktiénih ostvarenja ispovijedanja grijeha u sakramentu pokore, nije tud Kristovoj ustanovi i naredbi. Treba uogiti iznijansirani govor koji je sabor svjesno upotrebio; naime, u tom drugom dijelu ne kaze se da je takav nagin ispovijedanja »po bo- Zanskom pravu« (iako su takvo kvalificiranje zahtijevali mnogi Oci za vrijeme rasprava) nego se samo tvrdi da je spojiv s Kristovom nared- bom, Pozitivno, moze se tvrditi da tajno ispovijedanje nije »boZanskog prava« u strogom smislu rijeéi ali je promatrano na liniji ustanove i naredbe koju je Krist dao svojim uéenicima. Ipak, kako opravdati tvrdnju da je takav naéin ispovijedanja bio obdrzavan od Crkve veé od poéetka, kada znamo cia se je on utvrdio tek od VI. stoljeca? Sto se toga lite, ostavljajuci po strani ¢injenicu da su Oci bili uvjereni u apsolutnu starinu takvog natina ispovijedanja, na$li smo jednu vadnu precizaciju biskupa iz Orense-a, F, Manrique-a, koji se je na general- nom zasjedanju 10. listopada 1551. god. izrazio na slijedeéi naéin: »Et de ea (tj. 0 tajnom ispovijedanju) ante concilium Lateranense per 500 annos fit mentio in concilio Wormatiensi et Trevirensi«!0_ Ab initio semper moglo bi dakle znaciti, u mislima sudionika na saboru, mimo posjedovanje sa strane Crkve naéina tajne ispovijedi bar kroz 500 go- dina prije IV. Lateranskog sabora (1215), Kao zakljutak; iako dokaz apsolutne starine tajnog ispovijedanja samo sveceniku ne izgleda po- vijesno sasvim yaljan, ipak se time ne prejudicira antiprotestantska tvrdnja sabora, tj. da taj na¢in nije tud Kristovoj ustanovi i naredbi. + DS 1106. Za hrvatski prijevod ovog i ostalih tridentskih kanona usp. T. SAGI- -BUNIC, Sakramenat pokore — dokumenti erkvenog. uditeljstva, Svjedotenje 104/1916. 1 CT VIL/1 307, 10s. 412Naime, time &to je ustanovljen sakramenat pokore ustanovijena je é sakramentalna ispovijed kako god se poimala, javna ili privatna, opée- nita ili specifiéna, pojedinaéna ili zajednitka. 3) Vrijednost izraza »anathema sit« i njegova primjena u kan. 6 Anathema sit se odnosi d na prvi i na drugi dio 6. kanona. Bududi da su dva dijela sadrzajno razligiti, pitamo se da li osuda ima svoju apsolutnu vrijednost ili pak dopuSta stupnjevitost. Time se otvara vaino poglavlje o znatenju pojmova kao fides, haeresis, anathema u vrijeme Tridentskog sabora, Sazcto se moze reci da je za vrijeme Tri- dentskog sabora fides bila dosta Siroki pojam koji je mogao ukljuéi- vati i svetopisamske izreke i Sto se moge iz njih izvesti kao i predaje i propise Crkve i sabora. Shodno tome i pojam haeresis, kao protiv- nost od fides, poprima dosta Siroko znaéenje koje treba odrediti od sluéaja do sluéaja u razlicitim stupnjevima ili protivljenja nekoj vjer- skoj istini sadrzanoj u Pismu ili pak odbacivanja posebnih predaja, eklezijalnih praksi ili saborskih odluka. Imajuci to u vidu moze se re¢i da anathema sit, kada se promatra ne u odnosu prema osudenom sub- jektu nego u odnosu prema materiji o kojoj se radi, ima popriliéno 3i- roko znagenje: moze osuditi nijekanje neke vjerske istine izridito sadr- zane u Svetom pismu i kao takve predloene od Crkve kao i neki pre- kr8aj koji, objektivno govoreci, nije previse teak. Gledajuéi pak ana- thema sit u odnosu na osobu kojoj je upravijen, zadrZava svu svoju shagu cenzure tolalnog odjeljenja od Crkve ¢ime se osuduje osobito kontumacija (u kanonskom smislu protivljenja) prekrSitelja, tj. uporno ustrajanje u nekoj pogresci ili prakti¢nom viadanju koje je pogresno ili otvoreno za pogreSku. Ako se te rezultate primijeni na tridentske kanone moze se ustvr- diti da sve »anateme« imaju istu teZinu, tj. oznatuju odjeljenje od Crkve ako se ‘promatraju kao osuda tvrdoglavog stava protivljenja protestanata mauci i praksi Crkve, ali su razlicite ezine ako se pro- matraju u odnosu na dogmatski sadrzaj koji stoga treba odrediti od sluéaja do sluéaja na osnovi saborskih rasprava. No, iz tih rasprava doznajemo da su Oci prvi dio 6. kanona (ius divinum ustanove i nuz- nosti sakramentalne ispovijedi) anatemazirali kao hereticki, Medutim, drugi su dio (naéin tajne ispovijedi samo sveceniku) osudili poglavito kao zao, kriv i pogreSan. Dakle, ovaj drugi dio nije svojim dogmatskim sadrzgajem tako pregnantan kao prvi. Necemo se ovdje upuStati u dalj- nje teoloske specifikacije jer je i sabor u toj stvari bio dosta poliva- lentan. Mo%zemo zakljugiti da je u ovom kanonu Gitava komunikativna intencija sabora bila usmjerena na to da naglasi prvi dio, tj. ius di- vinum i s obzirom na ustanovu i s obzirom na nuznost sakramentaine ispovijedi; dok u drugom dijelu kanona, tj. o na¢inu tajne ispovijedi samo sveceniku sabor ne kaze da je de iure divino ali tvrdi da taj na- éin nije ni u kom sluéaju u raskoraku s Kristovom ustanovom i na- 413redbom a to znaéi da se u tom smislu mofe ostvariti Kristova volja i na nagin razlitit od ispovijedi na uho kako se to povijesno zbivalo u prvim stoljecima Crkvet, 4) lus divinume ispovijedi svih i pojedini smrtnih grijeha (kan 7) Kanon 7 je dosta dug i élankovit. Mi éemo se ograniéiti na tuma- éenje njegovog najvainijeg dijela tj. prvog, koji glasi: »Ako netko kaze da u sakramentu pokore nije za otpuStanje grijeha, po bozZanskom pravu (de iure divino), potrebno ispovijediti sve i pojedine smrtne gri- jehe kojih se Govjek sjeCa — uz duno i bridno prethodno raamialjanje — (...) anathema sit«. Ovaj kanon Zeli osuditi luteransko shvaéanje koje je nijekalo na apsolutni natin cjelovitost ispovijedi dopuStajudi u najbolju ruku korist neke opéenite i slobodne ispovijedi za utjehu. Osim toga, ovaj je kanon daljnja precizacija prethodnog kanona uko- liko poblize odreduje kako sakramentalna ispovijed treba biti cjelo- vita, tj. trebaju se iznijeti svi i pojedini grijesi kojih se netko sjeca spomenuvsi i njihovu vrstu. I u ovom je kanonu vaino odrediti zna- éenje ius divinum u odnosu na reéenu cjelovitost. Iz Acta tridentskog razdoblja (ne toliko iz bolonjskog razdobija) proizlazi da je sabor ispo- vijed svih i pojedinih grijeha smatrao u direktnoj vezi s voljom Boz- jom. Toénije, sabor temelji tu cjelovitost na judicijainom tumaéenju Tv 20, 23 i Me 18, 18 poimajuéi je kao zahtjev judicijalne strukture sakramenta pokore, koji je na Tridentu definiran kao istinsko i pravo sudiSte gdje svecenici, ukoliko su suci, ne mogu ispravno prosuditi i donijeti pravednu odluku, odrjesenje, ako prethodno ne znaju do u detalje predmet prosudbe. Na temelju tridentskih Acia bilo bi smiono, bez temeljite analize i vrednovanja, specificirati ovdje stupanj »bo- zanskog prava« s obzirom na cjelovitu ispovijed, tj. da li ga treba shvatiti u strogom smislu rijeci (kao izri¢ito utemeljenoga na sv. Pis- mu) ili samo u sirem smislu odnosno secundum quid (kao utemeljenog samo na nekim crkvenim ili saborskim odredbama, osobito na 21. ka- nonu IV. Lateranskog sabora). S dogmatskog motriSta najvazniji je zakljuéak da je sabor uzco u zastitu takvu praksu praktiénog i tra- dicijonalnog ostvarivanja sakramentalne ispovijedi uopée smatrajuéi je autentiénim izrazom uéinkovite konkretizacije sakramenta oprogte- nja ustanovljenog od Krista. 5) »Actus iudicialis« odrjesenja (kan. 9) Izostavivsi 8. kanon koji je manje va%an, bududi da je samo do- datak dvama prethodnima, prelazimo na 9. kanon koji je s obzirom na latinsku sintaksu ponesto pobrkan ali vazan za problematiku koju pobuduje, Glasi: »Ako netko kage da sveéenikovo sakramentalno odrje- Senje nije sudbeni Gin nego gola sluzba izricanja i izjavijivanja da su grijesi otpuSteni onome koji se ispovijeda samo pod uvjetom da vje- ruje da je odrijesen (pa makar se nije pokajao)! ili da sve¢enik ne Usp. npr. VOGEL C., Le pécheur et la pénitence dans l’Eglise ancienne, Paris “Ds 1707. Ovaj umetak nije, ne zna se za&to, prisutan u kanonu. 414odrjesuje ozbiljno nego u Sali; ili ako kaze da se pokornikova ispovijed ne traZi da bi ga svecenik mogao odrijeSiti, anathema sil. U ovom su kanonu tri razligite tvrdnje: 1) najprije se tvrdi da je odrjeSenje sud- beni cin a ne puka sluzba (nudum minisierium); 2) zatim se odbija ose- bujna vjera kako su je shvaéali protestanti; 3) na koncu, potvrduje se odnos koji postoji izmedu ispovijedi i odrjeSenja. Ipak srz kanona, kako se razabire iz povijesti njegove redakcije, predstavija definicija odrjesenja kao sudbenog Cina. Sada se pitamo koje je znatenje imao taj izraz na Tridentu. Nije lako re¢i, budu¢i da je bilo razligitih tu- matenja u tom pogledu: naime, govori se o sudbenom tumaégenju u strogom smislu rijeci (Ternus), 0 sudbenom tumaégenju ne u strogom smislu rijeti (Mérsdorf) i, na koncu, o sredignjem tumaéenju (Semmel- roth). Upiruci se na Acta mozemo sazeti neke rezultate. Medutim, pret- hodno napominjemo da veé sad izgleda utvrdeno da u vrijeme Tri- denta actus iudicialis nije cbuhvacao samo vrSenje sudatke vlasti u strogom smislu rijeéi nego i one vlasti koju bismo danas mogli nazvati administrativnom, buduéi da je odjeljenje tih dviju viasti nadodlo tek nakon francuske revolucije. Nakkon netom retenoga mozZemo reéi da je Trident odrjesenje sma- trao pravim i istinskim sudbenim ¢inom. Medutim, tom tvrdnjom sabor nije toliko htio kanonizirati sudbeni vid pokore koliko obraniti vaine znatajke sveéenikova odrjeenja koje su protestanti sustavno i. Naime, shvaéanjem odrjeSenja kao suda sabor je htio: 1) o- ucinkovitost svecenikova odrjeSenja s obzirom na oprostenje pokrsnih grijeha (protiv protestanata koji su medutim nijekali takvu ucinkovitost shvaéajuci odrje3enje samo evandeoskim navje3tajem bez ikakvog utjecaja na oprogtenje grijeha); 2) na drugom mijestu, sabor je htio potvrditi da je sveéenikovo odrjeSenje vrSenje vlasti kljuéeva i viasti jurizdikcije Crkve (protiv protestanata koji su ovlast navije- Stanja prosirivali na sve vjernike bez razlike, i na nesvecenike; 3) i na koncu, sabor je htio naglasiti da odrjesenje ne smije biti samovoljno nego se mora temeljiti na poznavanju stvari preko ispovijedi grijeha (protiv protestanata koji nisu smatrali nuZnom ispovijed svih i poje- dinih grijeha da bi se dobilo odrjeSenje). Medutim, ovo sudbeno po- imanje nije bilo na saboru iskljuéivo, buduci da 6. poglavije nauéava- nja smatra odrje&enje i dijeljenje tudeg dobroginstva (time je odrje- Senje oslobodeno sudbenog gledanja u strogom smislu rijeci i pove- zano s vlaSéu koju bismo danas nazvali upravnom) i djelotvorni na- vjeStaj evandeoske rijeci o opraStanju grijeha (pa je time odrjeSenje potpuno oslobodeno sudbenog gledanja, ma kako se poimalo bilo u strogom bilo u Sirokom smislu)15. Dakle, ako sabor u 9. kanonu naglaSava sudbeni vid, to Gini zato da bi obranio viastite i tradicionalne osebujnosti svecenickog odrje- Senja i to njegovu djelotvormost, njegovu jurizdikcionalnost i njegovu nesamovoljnost. 4 DS 1709. 16 DS 1885, 415Il, ZAVRSNE REFLEKSIE Svjesni da smo samo natuknuli ncke od mnogobrojnih problema koji nastaju prigodom globalnom tumaéenja tridentskih kanona o po- kori, ipak se moramo zaustaviti za neka kratka zavrsna razmisljanja. Prije svega moramo priznali da tridentske odluke, koje su na prvi pogled mogle izgledati apsolutne tvrdnje i tvrdnje bez priziva, ako se gledaju i proutavaju s prikladnim hermeneutskim stavom i ako se primjereno osvijetle izvorima u njihovom muénom formulira- nju, postaju posebno podatljive za njihovo duboko shvaéanje. Naime, ne nijeéuéi nikada njihovu povlastenu normativnu snagu, ipak jedna adekvatna interpretacija ne move a da ne uoéi njihovu razligitu’sadr- zajnu nosivost kao i njihov razli¢it stupanj apela na krécaninovu vjeru. Nadamo se da je prethodna analiza, npr. 6. kanona, dovoljno dokazala tu tyrdnju. Osim toga treba reci da se medu tridentske tyrdnje najzalozenije s obzirom na sadréaj i apel na krS¢éaninovu vjeru moraju uvrstiti prije svega izjaSnjenja 0 boZanskoj ustanovi sakramenta pokore i o nuznosti de jure divino sakramentalne ispovijedi. Te tvrdnje tvore srz zdu’ne obrane katolitke vjere o sakramentu pokore protiv protestanata. O njima nije suglasnost saborskih teologa i Otaca nikad pomanjkala jer su bili svjesni da u nekoliko izjava sazimlju crkvenu nauku i iskustvo dulje od petnaest stoljeéa. Stoga su te tvrdnje saborski Oci branili svim raspolozivim sredstvima sluzeéi se i sveéanim izopéenjem ana- teme (koja u tom sluéaju poprima krajnju teZinu i u objektivnom i u subjektivnom smislu) da bi spasili svijest koju su imali o bozan- skom pravu tih tvrdnji. Treba odmah nadodati da danas i najzahtjev- niji egzeget u povijesno-kriti¢kim metodama mora priznati da u prvo- krééanskim zajednicama praksa vezivanja i odrjeSivanja, tj. udaljava- nja u podruéje propasti ili prastanje pokajanom gresniku, o éemu Svjedoce mnogi odlomci Novoga zavjeta a osobito Mr 18,18 i Iv 20,23, ima svoj pogetak u povijesnom Isusu’ pa stoga nije ni u kom sluéaju iznagaSée prvotnog katolicizma. Zato, u tom smislu tridentske tvrdnje zadr#avaju i danas svu svoju vaznost. Dapaée, one se potvrduju u svo- joj normativnoj snazi, ukoliko se i danas pokazuju kao sasvim valjani izriaji jednog vida objavljenog bozjeg otajstva, tj. otajstva milosrdne Bozje dobrote prema raskajanom greSniku. Otuda onda zahtjev koji danas nama pada u dio, i to ba polazeci od Tridenta, da ponovno ot- krijemo sakramenat pokore kao povlasteni trenutak koji je htio sam Isus Krist, nas spasitelj, i koji je uvijek potvrdivala crkvena predaja, kao trenutak milosrdnog susreta izmedu Boga oprosnika i greSnika pokornika koji se povjerava sakramentalnom pomirenju. Zato nikakva ozbiljna obnova ovog sakramenta ne mode ne uzeti u obzir te tvrdnie. Vidjeli smo, zatim, kako je na Tridentu, s jedne strane, odluéno ustvrdena nuZnost de jure divino sakramentalne ispovijedi ali, s druge strane, s istom uyjerljivo3éu iznijansirana tvrdnja s obzirom na »mo- dus confitendi soli sacerdoti« koji je ispravno smatran éasnom prak- som Crkve i nikako tud Kristovoj naredbi; tj. ta je praksa jedan od Usp. VORGRIMLER H., Il sacramento della penitenza juris divini? Diakonia 4 (1960) 290-300. 416mogucih na¢ina prakti¢nog ostvarenja sakramentalne ispovijedi. Nema, daklc, apsolutizacije tajnc ispovijedi pa sc za danasnju dogmatsku teo- logiju i liturgijsku praksu otvara korisni znak za moguée supostojanje ili Cak shodnost drugih konkretnih nadina slavijenja sakramentalne ispovijedi, ako se imaju na umu razne vrednote danas viSe osjecane (naglaSavanje cklezijalne dimenzije, prosiren zahtjev za dijalogom, te- meljitije shvacanje grijeha ne samo kao ina nego i kao stava, poima- nje temeljne opcije itd.). Tridentska tvrdnja o valjanosti tajne pojedi- natne ispovijedi, koja je bila toliko stoljeca i joS je uvijek glavni oblik slavljenja sakramenta pokore ostaje, medutim, nepromijenjena u_svo- joj nutarnjoj valjanosti. Samo se otvara razgovor, koji nije nikako proizvoljan, 0 moguéoj diferencijaciji i viSevrsnosti oblika praktiénog ostvarivanja slavljenja sakramenta pokore na liniji i u suglasnosti s te- meljnim tridentskim tyrdnjama o toj stvari. “Tyrdnja pak o »bozanskom pravu« ispovjedne cjclovitosti, ako, s jedne strane, autoritativno naglasava nuinost takve cjelovitosti, ipak ne izgleda da je Zeli radikalizirati na apsolutni nacin, kada se, naime, ima pred oéima liturgijsku praksu u vrijeme Tridenta, koja je i danas valjana, a imala je u vidu sluéajeve u kojima je postojalo istinsko i pravo sakramentalno odrjeSenje grijeha bez cjelovite i specificirane ispovijedi. Istina je da je vrlo muéno uskladenje, s teoloskog gledi8ta, takve prakse s re¢enim u 7. kanonu tridentskog sabora. Ali ipak ostaje tinjenica razligitosti izrazavanja sakramentalne ispovijedi koja se je mogla ostvariti ili cjelovitom i specificiranom optuzbom (u veéini slu- éajeva) ili opéenitom optuzbom (u posebnim sluéajevima). Sto se pak ti¢e 9. kanona moramo danas upozoriti na odredenu nelagodnost s obzirom na tridentsku tvrdnju o odrjesenju kao o pra- vom i istinskom sudbenom ¢inu, o sveceniku kao o sucu i o sakra- mentu pokore kao o sudiStu; ta je nelagodnost uzrokavana i knizom vjerodostojnosti u ‘kojoj se nalaze takve institucije i osobito time sto ne postoji ba§ duboka analogija izmedu sudskog podruéja i sakra- menta pokore. Zbog toga, potpuno postujuci vrednote branjene takvim judicijalnim gledanjem protiv protestanata, bilo bi zgodno pozvati se na druga gledanja koja je takoder naznadcio sabor a évrsto su uteme- jjena na starim erkvenim predajama i koja bi danas bila prihvatlji- vija; mislimo pri tom na promatranje svecenika kao lijecnika dusé i na promatranje odrjeSenja kao djelotvornog evandeoskog navjeStaja oproStenja grijeha (usp. doktrinalne kapitule tridentskog dckreta). Prethodna razmisljanja povodom kratkog pretitavanja tridentskog dekreta samo su zabiljeZila neke moguénosti koje ima taj dokumenat u vidu osvjetljenja sadasnjeg eklezijalnog konteksta. Stoga Trident nije kraj 1elosko-dogmatskog progresa Crkve nego je veéma povlasteni trenutak premi8ljanja i izrigaja vjernitke katoliéke svijesti o sakra- mentu pokore u odredenom vremenskom razdoblju i u odredenoj erkvenoj situaciji. Otuda nova gibanja u sadasnjem Zivotu Crkve, koja su u stvarnoj suglasnosti s objavljenom Bozjom rijedi, ne mogu Diti u suprotnosti s proslim dogmatskim odlukama ‘koje, naprotiv, mogu biti Korak naprijed u na’em progresivnom priblizavanju istini. Zbog toga moZemo zavréiti s tvrdnjom da se Trident, s jedne stra- ne, moze smatrati vaznom zavr8nom toSkom obvezujudeg prezenti- A417ranja bozanskog objavijenog otajstva o opraStanju pokrsnih grijeha, ali, s druge strane, moze se s pravom smatrati i kao nezaobilazna po- lazna toéka za danagnju sakramentalnu teoriju i praksu. Naime, ade- kvatno razumijevanje njegovih dogmatskih izjasnjenja ne samo da po- tite na daljnje produbljivanje boZzanskog otajstva ‘koje je on povijesno izrazio nego je i otvoreno za asimiliranje i prihvacanje onih originalnih i autenti¢no evandeoskih vidova koji nastaju u sada8njoj eklezijalnoj situaciji koju autoritativno osvjetljuje i vodi Uditeljstvo. BIBLIOGRAFIJA © SAKRAMENTU POKORE NA TRIDENTU: ALSZEGHY Z.-FLICK M., La dottrina tridentina sulla necesita della confessione, u. Magistero e Morale, Bologna 1970, str. 101—192. AMATO A., Tl Concilio di Trento e il nuovo »Ordo Paenitentiaew, Ephemerides Liturgieae a9 (1975) 22—293. BECKER K. J., Die Notwendigkeit des volistiindigen Bekenntnisses in der Beichte nach dem Koniil von Trient, Theologie und Philosophie 47 (197), 16128 DRAECKMANS L., Confession et communion au moyen age et au concile de Trente, Gembioux i9ti, DO COUTO J. A., De integritate confessionis apud Patres Concilii Tridentini, Ro- mae 1963. ESCUDE-CASALS J., La docirina de la confesién integra desde el IV Concilio de Latrén hasta ei Coneilio de ‘Trento, Barcelona 1967, FRANCO HERNANDEZ R., La confesién en el Concilio de ‘Trento: exégesis ¢ inter- Pretacion, u: #1 Sacramento de la Penitencia, Madrid 1972, str. 202—216 GONZALES BLANCO A., La Institucién del Sacramento de la Penitencia, Estudio de ia tradicion atestiguada por el canon $ de la sesion XIV del Concilio de Trento hasta San Augustin, u: El Sacramento de la Penitencia, Madrid 1972, str. 12\—196, IGNACZ F. J., The Three Acts od the penitent in the sacrament of penance, Roma 1961. INTERDONATO F., Es dogmaticemente posible cambiar la docirina y practica de la contesion auricular e individual establecida en ‘Trento? u: Libro Anual, Lima (Pert) 1871, vol. V, str. 247—285. JEDIN H., La nécessité de 1a confession privée selon le concila de Trente, La Maison Dieu 104 (1970) 885. LANG J. Die tridentinische Lehre vom Bussakrament angesichts der neutigen Dis- kussion, Wissenschaft und Weisheit 34 (19M) 113-129. LARRABE ORBEGOZO J. L.., La confesién de los pecados segiin el Concilio de Trento, u El Sacramento de la’ Penitencia, Madrid i972, str. 317-214. LATKO E, F., Trent and auricular Confession, Franciscan Studies 18 (954 3-33. LUMBRERAS P., Definitio Tridentini de confessionis integritate, Philipiana Sacra 2 (1967) 257274, MANZELLI M., La confessione del peccati nella dotirina penitenziaie del conellio di Trento, Bergamo 1966. MARRANZINI A., Valore dell’ anathema site nei canoni tridentini, Rassegna di teo- logia 9 (1068) 2735; ISTE, Penitenza e Confessione dei peceati al Concilio di Trento, u: MARRANZINI' A-DI. MARINO A., Tl sacramento della penitenza, Analisi storica ¢ prospettive pastorali, Napoli-Andria 1072, str. 71152, NIKOLASCH F., Dak Konzil von Trient und die Notwendigkeit der Einzelbeichte, Li- turgisches Jahrbuch 21 (91) 150—I67. PEREZ DE LOS RIOS J. M., Confesién gonérica, especttica y numérica en el Concilio de Trento, u El Sacramento de la Penitencia, Madrid 1972, str. $45—371. PETER C., Aurieular Confession and the Council of Trent, The Jurist 28 (1863) 280—297, Lintegrita dela confessione secondo il concilio di Trento, Concilium 7 (gi) 133146, RAMOS-REGIDOR J., La dottrina della penitenza nel Concilio di Trento, u I sacra- mento della pehitenza, Torino-Leumann 1971, str. 199-224, TREVIJANO P., La confesién obligatoria y especifica de los pecados mortales segun ‘Trento, Lumen (Vitoria) 2 (972) 340-352. VORGRIMLER H., IL sacramento della penitenza juris divini? Diakonia 4 (1969) 290-300, eee Prevedeno iz knjige: VALORE E ATTUALITA DEL SACRAMENTO DELLA PENITENZA. Convegno di aggiornamento per Sacerdoti e per Edu- catori. Roma, Facolta Tcologica della Universita Pontificia Salesiana, 1—4 novembre 1973. — a cura di G. Pianazzi e A. M. Triacca, — Roma 1974. Preveo na hrvatski dr. Aldo STARIC. 418