Professional Documents
Culture Documents
I. O RELIGIJI UOPSTE
II. PRIRODNE RELIGIJE
DRUGI DEO H R I S C A N S T V O
I. O BOGU
II. O SVETU I COVEKU
1) MATERIJALISTICKO SHVATANjE I RESAVANjE PROBLEMA SVETA I COVEKA
a) MATERIJALISTICKO UCENjE O POSTANKU SVETA
b) MATERIJALISTICKO UCENjE O POSTANKU ZIVOTA
v) MATERIJALISTICKO UCENjE O POSTANKU ZIVOTINjSKIH VRSTA
g) MATERIJALISTICKO UCENjE O POSTANKU COVEKA
d) MATERIJALISTICKO UCENjE O DUSI
dj) ZAKLjUCAK
2) PANTEISTICKO UCENjE O CBETU I NjEGOVA KRITIKA
III. O HRISTU SPASITELjU I SPASENjU
1. ISUS HRISTOS - ISTINITI BOG
2. ISUS HRISTOS - ISTINITI COVEK
3. ISUS HRISTOS - ISTINITI BOGOCOVEK
SPASITELjSKI RAD I DELO GOSPODA HRISTA
1. TAJNA BOGOVAPLOCENjA I TAJNA SPASENjA
2. TAJNA SPASITELjEVOG KRSTENjA I TAJNA SPASENjA
3. TAJNA SPASITELjEVOG PREOBRAZENjA I TAJNA SPASENjA
4. TAJNA SPASITELjEVOG STRADANjA, KRSNE SMRTI I TAJNA SPASENjA
a) ISKUPLjENjE BOGOCOVEKOM
b) BOGOCOVEKOVA POBEDA NAD GREHOM, CMPTI I DjAVOLOM
5. TAJNA SPASITELjEVOG SILASKA U AD I TAJNA SPASENjA
6. TAJNA SPASITELjEVOG VASKRSENjA I TAJNA SPASENjA
7. TAJNA SPASITELjEVOG VAZNESENjA I TAJNA SPASENjA
8. TAJHA SPASITELjEVOG UCENjA I TAJNA SPASENjA
IV. O BOGU DUHU SVETOM I CRKVI
O CRKVI KAO BLAGODATNOM CARSTVU BOZJEM
MISIJA I CILj CRKVE
SVOJSTVA CRKVE
O CRKVENOJ JERARHIJI
O SVETIM TAJNAMA
O TAJNI KRSTENjA
O TAJNI MIROPOMAZANjA
O TAJNI PRICESCA ILI SVETOJ LITURGIJI
O TAJNI POKAJANjA
O TAJNI SVESTENSTVA
O TAJNI BRAKA
O TAJNI JELEOSVECENjA
O ZNACAJU ISKUPLjENjA ZA DUHOVNOMORALNI ZIVOT LjUDI U CRKVI
O POSTOVANjU SVETITELjA, SVETIH MOSTIJU I SVETIH IKONA U PRAVOSLAVNOJ CRKVI
NAPOMENA:
1. Sr. Morris Jastrow, The Study of Religion, pp. 17-172, London, 1901.
4. Cp. G. Kreussler, Op. cit., S. 3-4; Ivan Nikoljin, Pravoslavna apologetika, str. 16, preveo Z. M. Marinkovic, Beograd,
1934.
12. G. A. Barton, The religions of the world, II Ed., pp. 3-4, Chicago, 1919.
16. Sto se tice razloga kojima materijalisticko-ateisticki racionalizam XVIII veka pokusava da opravda ovu hipotezu o
postanku religije, oni, po Renakovom misljenju, predstavljaju "jednu ubogu doktrinu sastavljenu od neuljudnosti i
brutalnih negacija, koja zeli da unisti religiju, ne poznavajuci njenu sustinu i nikako nemajuci jasnu ideju o njenom
poreklu i razvoju (S. Reinach, Cultes, mythes et religions, t. II, Introd., XVIII, Paris, 1906). Jep "religije nisu, kao sto
su verovali Volter i, jos blizi nama, ljudi kao sto su Karl Fogt (Carl Vogt) i Martile (Mantiilet), zive rane pozudom i
obmanom nakalemljene na socijalni organizam, vec zivot samih drustava u njihovom pocetku. Vremenom, religija je
dala zivot specijalnim granama ljudskog znanja: egzaktnim naukama, moralu i pravu". (S. Reinack, Orpheus -
histoire generale des riligions p. 34, Paris, 1924). Isto shvatanje ima i francuska socioloska skola sa njenim
osnivacem Dirkemom, I ona vidi u religiji ne izmisljotinu pojedinaca, lisenu svake realne podloge, vec majku morala,
prava, pa i same naucne misli (Sr. E. Durkheim, Les formes etementaires de la vie religieuse, p. 98, Paris, 1912).
Pretpostavku no kojoj je mitologija delo svestenika, Dzevons naziva zabludom. Ho po ovome naucniku, ova zabluda
je "samo jedan oblik jos rasprostranjenije i grublje zablude po kojoj je religija pronalazak svestenstva", posto "nije
svestenik stvorio religiju vec religija svestenika". Jer "ko kaze svestenik, kaze religija...; a pretpostaviti postojanje
svestenika ne objasnivsi ga, znaci isto sto i ostaviti poreklo religije bez objasnjenja" (F. B. Jevans, Introduction...,
pp. 269, 38).
17. Sr. P. Я. Svbtlovъ, Kursь apologeticeskago bogosloviя, str. 103-140, Kievь 1905.
18. Sp. James H. Leuba, La psychologie des phenomenes religieux (traduit de l'anglais), p. 159, Paris, 1914.
20. W. Robertson Smith, Lectures on the Religion of the Semites, p. 55, London. 1907.
25. Vidi odeljak u ovoj knjizi: Nehriscanska shvatanja i resenja problema sveta i coveka.
26. Ili animizam, od animus ili amina, tj. duh ili dusa. Po Tajlorovoj definiciji, animizam je "ucenje o dusama i drugim
duhovnim bicima uopste". - Or. cit., I, r. 23.
28. Ibid., t. I, pp. 428-429; t. II, pp. 143 f; 108; t. I, pp. 427.
29. Ibid., t. I, pp. 265 i 555, t. II, pp. 111 f; 204 f; 237; 110.
31. James B. Pratt, Concerning the Origin of Religion (The American Journal of Religious Psychology and Education, Vol.
2, № 23, Dec. 1906 - June, 1907, p. 263).
32. Narthcot W. Thomas, Animism (Encicl. Britaniea, XI Ed., II, pp. 53-55).
34. M. Jastrow, Op. cit., p. 182; Cp. G. A. Coe, Op. cit., p. 102.
36. R. Durkheim, Op. cit., p. 82; cp. isto tako pp. 79-82.
37. E. Durkheim, Op. cit., pp. 86-87; cp. 85, 87, 88, 90; cp. F. B. Jevons, Op. cit., p. 55.
38. Herbert Spencer, The Principles of Sociology, Ed. II., vol. I, 144, London, 1877.
NAPOMENA:
1. Prof. Maret je prvi upotrebio ovaj izraz. - Sr. Op. cit., r. 1 f.
3. R. H. Codrington, The Melanesians, pp. 118-120, Oxford, 1891; Cp, R, R. Marett, Op. cit., pp. 99-100; E. Durkheim,
Op. cit., pp. 274-278.
4. Tabu je polineziska rec, tj. rec urodjenika koji zive u Polineziji (ostrvlju u Tihom Okeanu).
5. Sr. F. B. Jevons, Op. cit., chap., XIII; N. W. Thomas, Fetishism, Enciclop. Britannica, XI Ed., Vol. X p. 295.
6. Cp. D. N. Soderblom, Op. sit., S. 34-37; G. A. Coe, Op. sit., p. 81; S. Reinach, Op. sit., p. 20; E. Durkheim, Op. sit.,
pp. 143 suiv.; G. A. Barton, Op. sit., p. 11.
7. Ucenje o seobi duse bilo je poznato Egipcanima, Keltima i Grcima. Ono se naziva i metempsihoza.
8. Clan najvise indijske kaste, tj. staleza ili drustvenog reda. U Indiji postoje cetiri kaste: Braman ili svestenicka kasta;
Radzanija ili ratnicka kasta; Vaisija ili zemljoradnicka kasta i Sudra ili robovska kasta.
9. Cp. G. A. Barton, Op. cit., pp. 154 f; J. Huby, Op. cit., p. 372 suiv.; D. N. Soderblom, Op. cit., S. 252-263; G.
Kreussler, Op. cit., S. 13-14; S. Reinach, Op. cit., pp. 79-80.
14. Cp. T. W. Rhys Davids, Op. cit., p. 22 t; J. Huby, Op. cit., 390 suiv.; D. D. Soderblom, Op. cit., S. 274-305; G. A.
Barton, Op. cit., pp. 159-175; S. Reinach, Op. cit., pp. 81 suiv.
16. Cp. D. N. Soderblom, Op. cit., S. 72-78; G. A. Barton, Op. cit., pp. 209-213; S. Reinach, Op. cit., pp. 217-220; J.
Huby, Op. cit., pp. 144-166.
18. D. N, Soderblom, Op. cit., S. 218; Cp. Ibid., S. 184-218; G. A. Barton, Op. cit., pp. 97 f; J. Huby, Op. cit., ch. XIV;
S. Reinach, Op. cit., chap. VI.
Sv. Justin Celijski
Prof. Velimir Hadzi-Arsic
NAPOMENA:
1. Mt.16,26.
2. Ps.18,1.
3. Rim.1,20.
5. Jn.21,25.
6. Otkr.13,8; 17,8.
7. Lk.24,48; D.Ap.1,8. 22; 2,32; 3,15; 5,32; 10,39. 41; 13,31; 22,15. 20; 26,16; Jevr.12,1; 2.Pet.1,16; Otkr.2,13;
3,14; 11,3.
8. 1.Jn.1,1.
9. D.Ap.4,20.
10. D.Ap.5,29.
11. 2.Kor.4,5.
NAPOMENA:
1. 1.Tim.3,15.
2. 2.Tim.1,14.
3. 2.Tim.2,2.
NAPOMENA:
1. 1.Tim.6,16; Jn.1,18.
2. Rec "kosmoloski" je slozenica od dve grcke reci: kosmos, sto znaci vasiona, svet kao uredjena celina, i logos, sto
znaci rec, ucenje, nauka.
3. Rec "teleoloski" dolazi od grcke reci: telos, sto znaci cilj, svrha, i reci logos o kojoj smo vec govorili (u prethodnoj
napomeni).
4. Vidi str.
9. 5.Mojs.4,39; sr. 4,35; 32,39; Is.Nav.2,11; Is.44,8; 3.Car.8,60; 2.Mojs.20,2. 3; 5.Mojs.5,6-7; Ps.80,11; 5.Mojs.6,4;
Ps.85,8. 10; 5.Mojs.3,24; 2.Car.7,22; Is.45,21; Is.45,5; Ps.17,32; 2.Car.22,32; 2.Mojs.15,11; Is.43,11; Os.2,23;
Zahar.14,9; Mal.2,10.
10. Jn.17,3.
11. Mt.28,19; Lk.1,35; Jn.1,1; 10,30; 15,26; 2.Kor.13,13; Tit.3,4-6; 1.Jn.5,7; Otkr.4,8 itd.
NAPOMENA:
1. Jn.1,3; sr. 1.Mojs.1,1. 3. 6. 9. 11. 15. 16. 20. 24. 27. 31; Kol.1,16; Jevr.3,4; Jov.12,9; D.Ap.4,24; 14,15; 17,24;
Otkr.10,6; 14,7; Rm.11,36.
3. Jevr.11,3.
4. 1.Mojs.1,1. 2.
5. 1.Mojs.1,1.
7. 1.Mojs,3, 24; 19,1. 15; Jov.38,7; Is.6,2-7; Lk.1,11-20; 2,9-13; Mt.1,20; 2,13. 19; 28; 2; Lk.24,4-8; Jn.20,12;
D.Ap.1,10-11; 5,19-20; 10,3; 12,7-11 itd.
8. Jevr.1,14; sr. Mt.22,30.
12. 1.Jn.3,8.
14. Sr. 2.Sol.2,4. Sr. sv. Kiril Jerusalimski, Catech. IV, 1; sv. Damaskin, De fide, II, 4; col.877 C.
17. Jn.6,63.
18. Jak.2,26.
23. Sv. Grigorije Bogoslov, Orat. II, 16 i 17; P. gr. t. 35 col. 425 AC.
26. Mt.5,48.
27. Mt.5,48.
31. 1.Mojs.1,28.
32. D.Ap.17,26.
NAPOMENA:
1. Nemacki filosof Emanuel Kant (1724-1804) izlozio je svoju hipotezu o postanku sveta u svome spisu Allgemeine
Naturgeschichte und Theorie des Himmels, 1755, g. Tu njegovu hipotezu razvio je nemacki astronom Hersel (1738-
1822). Nezavisno od Kanta, francuski matematicar i astronom Laplas izlozio je svoju hipotezu o postanku sveta na
kraju svoga dela Exposition du systeme du monde, 1796. g. Kako sam Laplas kaze, on je tu svoju hipotezu izlozio
"sa nepoverenjem".
2. Sr. F. Challaye, Philosophie scientifique et philosophie morale, p. 123; Librarie F. Nathan, Paris.
4. Sr.: P. Я. Svetlov, Op. cit., str. 143-144; K. Kern, Op. cit., str. 16-17; G. Sarfais, Precis de philosophie scientifique et
de philosophie morale, pp. 253/256, Paris, 1904.
5. Moderna astronomija, na pr., tvrdi da vasiona nije beskonacna ili neogranicena vec konacna ili ogranicena (Sr.
Dzems Dzins: Zvezde i njihova kruzenja (preveo Z. Simic), Beograd, 1932, str. 138-139; J. G. Growther, An outline
of the Universe, rr. 19-20, 1938). Po Ajnstajnu, "prostor se ne siri beskonacno, nego se svija prema samom sebi kao
i Zemljina povrsina" (Dz. Dzins, Op. cit., r. 140). Habl misli da zapremina vasione iznosi oko 380,000,000,000,000
bilion, bilion, bilion, biliona kubnih milja (J. G. Growther,, Op. cit., r. 20). Dzins veruje da u toj i tolikoj vasioni ima
onoliko zvezda koliko ima zrna peska na svima morskim obalama Zemlje ili kapljica u plahoj kisi koja bi citav jedan
dan pljustala nad celim Londonom. "A ne smemo pritom zaboraviti, veli Dzins, da je jedna osrednja zvezda oko
milion puta veca od Zemlje" (Dz. Dzins, Op. cit., r. 148). Sunceva masa je, po Edingtonu, teska
2,000.000.000.000.000.000.000.000.000 tona (A. S. Edington: Zvezde i atomi, Beograd, 1938, str. 16), a ukupna
kolicina materije u celoj vasioni iznosi koliko i 11.000 miliona, miliona, miliona sunaca (Dz. Dzins, Op. cit., str. 147).
Pa ipak ova ogromna kolicina materije zauzima samo jedan vrlo, vrlo mali deo nepreglednog prostora vasione.
"Covek bi pomislio, veli Dzins, da bi prostor, koji sadrzi toliko ogroman broj zvezda bio strahovito pretrpan. Naprotiv,
vasionski prostor je prazniji nego sto se da i zamisliti. Pretpostavimo da samo tri musice zive u celoj Evropi, pa cak i
u tom slucaju vazduh Evrope bi bio prenaseljeniji musicama nego sto je vasionski prostor zvezdama, bar u onim
delovima vasione koji su nam poznati" (Dz. Dzins, Op. cit., str. 148). I po misljenju nemackog astronoma Rima,
materija je samo izuzetak u vasioni. "Odnos celokupne materijalne mase svih nebeskih tela prema celokupnom
materijalnom prostoru u svemiru jednak je odnosu koji postoji izmedju dvanaest glava od ciode i celokupnog
prostora Nemacke carevine" (K. Kern, Op. cit., str. 14).
6. Leukip (oko 450 god. pre Hrista); Demokrit († 360 g. pre Hr.); Epikur (341-270 g. pre Hrista). Atomizam je branio i
latinski pesnik Lukrecije (95-51 g. pre Hrista).
7. Sr. Dz. Dzins, Op. cit., str.87; F. Challaye, Op. cit., 117.
8. Ako je jezgro atoma sastavljeno samo od delica vodonika, onda se zove proton.
9. U atomu uranijuma ima 92, u atomu srebra 47, a u atomu aluminijuma 13 itd.
10. Po Dr. P. A. M. Diracu, elektroni se krecu oko praznog prostora, jer proton ustvari i ne postoji. Duzina precnika
jednog atoma varira od jedan do pet desetmilionitih delova milimetra, A ako bi se atom vodonika, koji se sastoji
svega iz jednog protona i jednog elektrona, i smatra se prvobitnim atomom od koga su svi drugi postali, uvecao
deset hiljada milijardi puta, onda bi njegov proton predstavljao lopticu, ciji je poluprecnik dugacak svega jedan
polustoti deo od milimetra. Na kilometar odstojanja od ovog protona, kretao bi se u krugu oko njega elektron koji
predstavlja lopticu sa precnikom od jednog santimetra (Sr. F. Challaye, Op. cit., r. 118). Ako su atomi svih dosada
poznatih tela samo razlicite kombinacije atoma vodonika, onda i celokupna materija vasione nije nista drugo do zbir
atoma vodonika (Sr. F. Roussel et Mne D. Roussel, Traite elementaire de philosophie, rr. 132-134, Paris, 1935).
12. Tako, na pr., "unistenje obicne vodene kapi omogucilo bi nam da raspolazemo moci od 200 konjskih snaga u toku
jedne godine dana" (A. S. Edington, Op. cit., str. 81). Ako bi jedan gram radijuma eksplodirao odjedanput, onda bi
toplota, koja bi se tom prilikom razvila, bila dovoljna da zagreje 10,000.000 litara vode do 100 stepeni (K. Kern, Op.
cit., str. 13). A ako bi kolicina radijuma koji eksplodira bila teska ne jedan nego trideset grama, onda bi njena
ekoplozija izazvala svetlost i toplotu ravnu svetlosti i toploti jednog velikog vulkana (Sr. J. G. Growther, Op. cit., rr.
114-115). Uostalom, najnovije atomske i vodonicne bombe pokazuju strahovitu energiju koju sadrzi u sebi atom.
13. Sir James Jeans, The Mysterious Universe, p. 18. Cambridge, 1937.
14. "Da zvezde gube svoju masu zracenjem nesumnjivo je, veli Edinggon. Sunce godisnje gubi 120 biliona tona...
Najmanji delici predaju jedni drugima svoju energiju i prestaju da postoje". Zato se Edington, iako "prilicno ocajan"
zbog toga, odlucuje da primi teoriju o "unistenju materije", tj. teoriju po kojoj je materija ne nedeljiva,
nepromenljiva i neunistiva, vec deljiva, promenljiva i unistiva (S. A. S. Edington, Op. cit., str. 79-96). Dzins, pak, sa
svoje strane pise: "Moderna nauka se jako udaljila od starog misljenja po kome je vasiona bila samo zbir cvrstih
komadica materije u kojoj su se talasi zracenja povremeno pojavljivali kao nesto slucajno" (Sir James Jeans, The
Mysterious Universe, r. 39). Jer, "materijalna vasiona izgleda da prolazi kao bajka koju smo slusali, koja kao vizija
iscezava u nistavilo" (Dz. Dzins: Zvezde i njihova kruzenja, str. 151).
16. 1.Mojs.1,2.
17. 1.Mojs.1,3-30.
18. 2.Petr.3,8.
NAPOMENA:
1. Cp. J. Jeans: The Mysterious Universe, p. 3.
5. Engleski fizicar Lord Kelvin je, na pr., pretpostavljao da je zivot prenesen na Zemlju meteorom, dok je svedski fizicar
Arenius ucio da su zivotne klice prenesene iz svemira na Zemlju pomocu pritiska svetlosti.
6. Jer, najpre, ispitivanje na Zemlju palih meteora dokazuje da na njima nema nikakvog traga o zivotu i da njihov
sastav onemogucava postojanje ma kakvog zivota na njima. Zatim, ako bi na meteorima i postojao ma kakav zivot,
on ne bi mogao stici do nase Zemlje, jer meteori padaju na nju kao usijane mase, cija velika toplota mora da unisti
svaki zivot na njima. Isto tako, svemir ne samo da nije pun zivotnih klica, nego je, kako kaze Dzins, neprijatelj
zivota. "Najvecim svojim delom, kaze ovaj engleski naucnik, prazan prostor je tako hladan da bi se svaki zivot u
njemu smrzao. Najveci deo materije u prostoru, pak, tako je topao da onemogucava ma kakav zivot na njemu. Kroz
prostor prolaze zraci razlicitih vrsta koji neprestano bombarduju astronomska tela i od kojih su mnogi ne samo
neprijateljski nego i razorni po zivot" (J. Jeans, The Mysterious Universe, p. 3). Najzad, ako je "zivot koji postoji na
nasoj Zemlji jedini u suncevoj porodici" (Dz. Dzins, Zvezde i njihova kruzenja, str. 58), i ako on nije postao na samoj
Zemlji nego je dosao sa strane, onda kako je on mogao da savlada sve kosmicke prepreke koje su pretile njegovom
opstanku i da pod pritiskom svetlosti dodje na nasu Zemlju?
7. Dokaze za tacnost ove svoje hipoteze predstavnici mehanistickog shvatanja zivota nalaze u cinjenici da je celica,
koja je sve do danas ostala kao jedina osnovna ili prvobitna forma zivota koja je culnom iskustvu podlozna,
sastavljena od elemenata koji se nalaze u mrtvoj ili neorganskoj materiji. Tako, na pr., protoplazma, koja je
najglavniji i najvazniji deo celice - "materijalna baza zivota" - sadrzi u sebi protein ili belancevinu, u kojoj se nalazi
oko: 50 procenata ugljenika, 7 procenata vodonika, 20 procenata kiseonika, 20 procenata nitrogena ili azota, 2
procenata sumpora i 1 procenat fosfora (J. G. Growther, Op. cit., Glossary: Protoplasm, Proteins). Ziva celica je,
dakle, plod narocite kombinacije izvesnih elemenata mrtve ili neorganske materije. A kako ziva bica nisu nista drugo
do narocite kombinacije zivih celica, to i sva ta ziva bica, u krajnjoj liniji, nisu nista drugo do rezultati razlicitih
kombinacija izvesnih elemenata mrtve ili neorganske materije. Ziva celica pak kao praizvor celokupnog zivota
postala je spontano.
10. Koloidi su ultramikroskopski delici ciji precnik varira od dvadesetohiljadita do dvadesetomilionita dela jednoga inca,
koji ima 2,54 cm. Razliciti su po velicini - manji su od zrna peska, ali veci od molekula. Njihova delatnost je daleko
slozenija od delatnosti prostih atoma i molekula. Koloidi se tako zovu po gustoj pihtijskoj supstanci koja je dobila
svoje ime od grckih reci kolla (lepak), tutkalo i eidos (idos) oblik, forma. Sr. F. Pahores, L'epanouissement de la vie,
p. 162, Paris, 1938; J. G. Growther, Op. cit., pp. 158, 162 i Glossary: Colloid).
13. Jer mokraca, alkohol i neka druga ulja koje su pretstavnici nauke stvorili u svojim laboratorijumima, ne pretstavljaju
nista zivo; oni nisu nista drugo do mrtva materija koju luce ziva bica. A kada su naucnici pokusali ne da stvore
belancevinu nego samo da je analiziraju fiziko-hemijskim sredstvima, ona je prestala da bude ono sto je. Pod
uticajem fiziko-hemijskih uzroka, belancevina je ne samo promenila svoju prirodu ili svojstva, vec je bila razorena
(Sr. F. Roussel et Mme Roussel, Op. cit., pp. 152, 156 i 160). Po misljenju Lekont Di Noija, hemija, koja je svojim
"brutalnim metodama" razbila celicu - taj "slabacki i cudesni dzin - molekil, koji nije otkrio svoju tajnu" - stoji pred
njenim komadjem onako isto obezoruzana kao sto je obezoruzan kovac koji, posto je udarcem cekica razbio fonograf
u komade, pokusava da sastavljanjem tih komada od drveta, bakra, cinka i kaucuka ponova ozivi glas Karuza (F.
Roussel, et Mme Roussel, Op. cit., pp. 156-157).
15. Cp. Malapert, Lecon de philosophie, tome II, p. 453; Paris, 1918.
19. Po Drisu, entelehija je besprostorni, nematerijalni, individualni zivotni princip koji obustavlja, regulise i uoblicava
energije; ona je jedna prirodna pokretna sila, ono sto je postojano u individualitetima organizma. - (Rudolf Eister:
Handworterbuch der Pholosophie, S. 173, Berlin, 1922). Kod Aristotela (384-322 pre Hr.) entelehija je "aktivni
princip koji ono sto je moguce stvara zatim usavrsava i, najzad, od toga pravi cilj svoga zivota" - M. Vujaklija;
Leksikon stranih reci i izraza, 1936. str. 391: entelehija.
20. Spiritualizam je "metafizicko shvatanje po kome je ono sto stvarno postoji, u svojoj sustini, duhovne prirode,
duhovna supstancija sastavljena od duhovnih bica, a tela samo pretstave ili pojave jedne cisto duhovne stvarnosti"...
- M. Vujaklija Op. cit., str 1097: spiritualizam.
25. Jn.14,6.
NAPOMENA:
1. Pod jednom zivotinjskom vrstom - spegies - treba razumeti zbir svih zivotinja sa izvesnim brojem zajednickih bitnih
osobina, koje se nasledjem prenose sa pokolenja na pokolenje. Clanovi jedne zivotinjske vrste se mnoze uzajamnim
ukrstavanjem. Prema tome, postojanost i uzajamna oplodljivost su glavne oznake jedne zivotinjske vrste.
6. Evolutio-onis = razvijanje.
8. Misao o transformaciji ili evoluciji nije bila strana ni staroj grckoj filosofiji. Tako, n. pr., Heraklit (535-475 pre Hr.) je
ucio da se sve u svetu menja - "sve tece" (panta rei)). Po Empedoklu (495-435 pre Hr.), sve sto u svetu postoji nije
nista drugo do razlicita kombinacija cetiri osnovna elementa: vatre, vazduha, vode i zemlje, koji su "koreni svega". -
Sr. Dr. E. Zeller, Grundriss der Geschichte der griechischen Philosophie, S. 56-65, Leipzig 1886.
11. Posto je napustio medicinu, koju je tri godine studirao na Edinburskom univerzitetu, Darvin se upisao na Teoloski
fakultet u Kembridzu i zavrsio ga 1831 g. Po zavrsetku svojih teoloskih studija Darvin je primio svestenicki cin, a
odmah posle toga je postao clan naucne ekspedicije, koja je po naredbi engleske vlade trebalo da prouci obale Juzne
Amerike. Ladja "Bigl" u kojoj je bila ekspedicija, krenula je na put pred sam kraj 1831 g. Sa toga puta Darvin se
vratio tek oktobra meseca 1836. Rezultate svog proucavanja razlicitih organizama Darvin je objavio u delima: "Put
jednog prirodnjaka oko sveta" (1839); "O postanku vrsta" (1859) i "Poreklo coveka" (1871).
13. "Prirodna selekcija, kako kaze Darvin, svakog dana i svakog casa pazljivo pregleda i najneznatnije varijacije u svima
delovima sveta, odbacujuci one koje su rdjave, a cuvajuci i sakupljajuci one koje su dobre. Ona tiho i besvesno radi
na usavrsavanju svakog organskog bica prema njegovim organskim i neorganskim uslovima zivota, kad god se i gde
god se za to ukaze zgodna prilika. Od ovih laganih neprekidnih promena mi ne vidimo nista sve dok ruka vremena ne
obelezi tok vekova. Pa i onda nas pogled u davno protekle geoloske vekove je tako nesavrsen, da mi vidimo samo to
kako se sadanje forme zivota razlikuju od predjasnjih" (The Origin of Species, pp. 60-61, London, 1902).
14. Tomas Robert Maltus, 1766-1834 g. - Sr. Benjamin Kidd, Social evolution, p. 32, London, 1920.
15. Neo znaci novo. Dolazi od grcke reci neos = nov; otuda - novodarvinisti.
16. Ali cak i onda kada obuhvata i objasnjava sve bioloske fenomene i sve rezultate njihovog naucnog proucavanja,
jedna bioloska hipoteza nema i ne moze da ima vrednost jedne definitivne i nepromenljive istine. Jer sve noviji i
noviji rezultati koje postizu bioloske nauke pri proucavanju bioloskih fenomena sve vise i vise sire krug naseg znanja
o ovim fenomenima. Na osnovu tih rezultata, na primer, zoologija mora da menja svoje klasiranje zivih bica. Jer
klasirati ziva bica znaci sastaviti listu u kojoj ce se ukratko i hronoloski pobrojati forme zivih bica po onome redu po
kome su one dolazile na svet. Klasiranje bica je jedna vrsta genealogije. Jedna takva klasifikacija nema pretenzija da
bude definitivna i nepromenljiva. Klasifikacija izvrsena u doba pleziosaurusa ("zivotinja bliska gusteru", zmija-guster,
fosilni gmizavac, dug od 11/2-3 i od 4-7 m., dugackog vrata, male glave, kratkog repa i sa perajima mesto nogu. -
M. Vujaklija: Leksikon stranih reci i izraza, str. 907), ne bi odgovarala klasifikaciji koju mi danas vrsimo. A kroz
nekoliko hiljada vekova, sadanja ce klasifikacija "biti samo jedna glava paleontologije" (F. Roussel et Mme Rou&sel,
Op. cit., p. 173). Prema tome, ca promenom ovih klasifikacija zivih bica, moraju se menjati i hipoteze koje imaju za
zadatak da objasne postanak svih zivotinjskih vrsta koje su ovim klasifikacijama obuhvacene.
17. Po Kiviju, ovaj se princip moze izloziti ovako: "Svako bice, snabdeveno organima za zivot, obrazuje jedan zatvoreni
sistem ciji delovi odgovaraju jedni drugima i, jednim uzajamnim otporom protivu onoga sto skodi organizmu,
sudeluju u jednoj odredjenoj akciji". - G. Sartais, Op. cit., p. 191, note 2.
23. Alfred Espinas, Des soctetes animales, III ed., Paris, 1924, p. 121.
27. Bastard je melez koji nastaje od ukrstanja dveju biljnih ili zivotinjskih vrsta.
28. Gregor Mendel ziveo je od 1822 do 1884. g. Pored drugih biljaka, on je ukrstio i 22 varijeteta graska. Posle
mnogobrojnih eksperimenata ove vrste, on je dosao do zakljucka da se bastard "cepa". Sta to znaci videce se na
sledecem primeru. Kada se ukrste beli i crveni nocurak "oni cine novu roditeljsku generaciju, koju cemo oznaciti sa
R. Oplodjenjem crvenih i belih cvetova postaje bastard. Ovu prvu generaciju nazvacemo: prva generacija bastarda, i
oznaciti je sa F1. Bastard prve generacije razlikuje se od oba roditelja: nije ni crven, ni beo, vec ruzicaste (roze)
boje. Ako se izvrsi oplodjenje samo izmedju bastarda F1 generacije, onda se dobijaju bastardi druge generacije F2.
Ali medju njima postoje znatne razlike i mozemo odmah uociti trojake jedinke. Jedne imaju cisto bele cvetove, druge
imaju cisto crvene cvetove, a trece imaju roze cvetove. Ovu pojavu prvi je posmatrao Mendel, i zato se kaze bastard
se "mendeluje", tj. "cepa". Mendel je ustanovio cak i brojni odnos bastarda druge generacije. On je nasao da je 25%
jedinki sa belim cvetovima, 25% sa crvenim cvetovima, a 50% sa roze cvetovima. Kada se izvrsi samooplodjenje
medju istovetnim jedinkama druge generacije bastarda onda se dobijaju bastardi trece generacije - F3 Cepanje
bastarda druge generacije teklo je na sledeci nacin. Od jedinki sa belim cvetovima, dobice se jedinke sa cisto belim
cvetovima. Od jedinki sa cisto crvenim cvetovima, dobice se jedinke sa crvenim cvetovima. Znaci, bastardi druge
generacije sa cisto crvenim i cisto belim cvetovima ne cepaju se vise i ne daju bastarde. Medjutim, bastardi druge
generacije sa roze cvetovima cepaju se jos i dalje. Medju jedinkama trece generacije, proizislih iz roze bastarda
druge generacije, naci cemo 25% sa cisto belim cvetovima, 25% sa cisto crvenim cvetovima i 50% sa roze
cvetovima". Dr. St. J. Jakovljevic, Op cit., str. 207-208.
31. Pisuci o ovome, Iv Delaz, nekadanji profesor anatomije i uporedne anatomije na Sorboni, pored ostaloga, kaze i ovo:
"Rado priznajem, da niko nikada nije video kako jedna vrsta radja drugu vrstu, kao i to da ne postoji nikakva
apsolutna jasna opaska koja bi dokazivala da se je ma kada tako sto desilo... Ja sam apsolutno ubedjen, da je covek
transformist ili netransformist ne iz razloga koje je izvukao iz prirodne istorije, nego zbog svojih filosofskih misljenja.
Kada bi radi objasnjenja porekla vrsta, sem descendentne, postojala kakva druga naucna hipoteza, mnogi bi
transformisti napustili njihovo sadanje misljenje kao nedovoljno dokazano" (I. Delage, La structure du protoplasme
et les theories sur l'heredite et les grandes problemes de la biologie generale, p. 184, Paris, 1895 (Navedeno po G.
Sartais-u, Op. cit., p. 277).
41. 1.Mojc.1,11.
42. 1.Mojs.1,20-21.
43. 1.Mojs.1,24.
45. Cp G. Sartais, Op. Cit., pp. 275-276; P. Я. Svйetlov, Op. cit., str. 157-163.
NAPOMENA:
1. Od grckih reci: pitekos = majmun, i anthropos = covek.
2. U prvom izdanju svoga dela "Poreklo vrsta", Darvin nije zastupao tezu o majmunskom poreklu coveka. Naprotiv, on
je u njemu dopustao Bozju interven1daju u stvaranju prvih organskih bica. Tek docnije, pod uticajem svojih ucenika,
Darvin je primio tezu o majmunskom poreklu coveka i 1871. god. izlozio je u svome delu "O poreklu coveka".
Razume se, iz ovoga se ne sme izvesti zakljucak da je Darvin bio materijalist i ateist, Jer, 1873. g. - dakle dve
godine posle objavljivanja ovog njegovog dela - Darvin je pisao jednom holandskom studentu ovako: "Nemogucnost
zamisliti da je ovaj velicanstveni i cudni svemir zajedno sa svima nama razumnim bicima postao pukim slucajem - za
mene je glavni razlog da postoji Bog". U svojoj autobiografiji Darvin kaze: "Tajna pocetka svih stvari za nas je
nerazresiva; sto se, pak, mene tice, ja ostajem u ovom slucaju agnosticar". (Citirano po K. Kernu, Op. Cit., str. 26-
27). - Isto tako i Lamark je verovao u Boga, koji je, po njemu, tvorac vaseljene i prirode. - Cp. G. Sartais, Op. cit.,
p. 264.
3. Nauka koja uporedjuje gradju i sastav covecjeg tela sa telom zivotinje. - M. Vujaklija, Op. cit., str. 58.
4. Nauka o prirodnim procesima u telu organizama, biljaka, zivotinja i coveka. - M Vujaklija, Op. cit., str. 1211.
5. Nauka o razvitku zametka (embrija) u materinoj utrobi pocevsi od jajne celije do napustanja jajnih ovoja ili do
poroda. - M. Vujaklija, Op. cit., ctp. 383.
6. Nauka koja proucava zivotinje i biljke koje su zivele na Zemlji u ranijim vremenima i ciji se tragovi i ostaci nalaze i
danas u Zemljinoj kori. - M. Vujaklija, Op. cit., str. 837.
7. Na pr.: slepo crevo; tiroidna ili stitasta zlezda (glandula thyreoidea); nadmozdana zlezda (glandula pinealis) i dr.
8. Razvitak jedinke od oplodjenog jajeta pa do potpunog organizma. - M. Vujaklija, Op. cit., str. 811.
9. Razvitak vrste; geneoloski razvitak biljnih i zivotinjskih vrsta, rodova, familija i klasa. - M. Vujaklija, Op. cit., str.
1214.
10. Tako, na pr., dok majmun skace, drzeci savijene noge i telo nagnuto napred i oslanjajuci se na stegnute pesnice,
dotle covek, za razliku od majmuna, ima vertikalan stav i ide uspravno. Isto tako postoji razlika izmedju oblika i
sastava majmunove i covekove kicme, duzine njegovih prednjih i zadnjih udova (majmun, ustvari, ima prednje i
zadnje "ruke"; anatomski on je "cetvororucna" zivotinja, pa je zato neobjasnjivo razvice nogu iz ruku), kao i izmedju
funkcija njihovih pojedinih organa. Covekova lobanja obuhvata ? njegove glave, a lobanja majmuna ne obuhvata ni
1/2 njegove glave. Takozvani Kamperov licni ugao iznosi: kod majmuna 30-35°; kod obicnog coveka 70-80°, a kod
statua grckih bogova punih 90°. Zapremina lobanje jednog majmuna iznosi 420-580 sm3, a kod antropoidnih
majmuna nikada ne prelazi 620°. Kod mikrokefalnog coveka (sa malom glavicom), ta zapremina iznosi 1000 sm3,
kod odrasle zene 1335 sm3; kod odraslog coveka 1500 sm3, a ima lobanja cija zapremina iznosi 1600 sm3. Sto se
tice tezine mozga, najmanji covecji mozak je tezi od najveceg majmunskog mozga: odrasli gorila je gotovo dvaput
tezi od jednog Busmana, dok je njegov mozak mnogo laksi od mozga ovog poslednjeg. Mozak simpanza je tezak 400
a mozak obicnog coveka 1500 grama. Bajronov je mozak bio tezak 2238 gr., Kivijev 1830 gr., Kromvelov 2233 gr., a
Kantov 1650 gr. itd. Isto tako postoji razlika izmedju krvi majmuna i krvi coveka. (Sr. F. Palhories, Op. cit., pp. 225-
256; G. Rauschen, Apologetik fur Prima, Bonn, 1910, S. 22-23; K. Kern, Op. cit., str. 35-36.
12. Biogenetican (gr. bios, genos), koji se ticu razvitka zivota; biogenetican zakon, zakon koji su najpre formulisali
nemacki prirodnjaci Fric Miler i Ernst Hekl, po kome sve zivotinje u toku embrionalnog razvitka prolaze kroz faze u
kojima lice na druge potpuno razlicite zivotinje. - M. Vujaklija, Op. cit., str. 157.
13. Po samom Darvinu, sve zivotinje ne prolaze kroz sve faze razvoja kroz koje su prosli njihovi preci. (Sp. G. Sartais,
Op. cit., p. 272). - Agasiz (svajcarski prirodnjak, 1807-1873} pise: "Nijedna visa zivotinja ne prolazi kroz sve faze
razvoja koje su prosli svi nizi tipovi zivotinjskog carstva, vec prosto trpi jednu seriju promena, koje su svojstvene
zivotinjama one grane kojoj i ona sama pripada". (Citirano po G. Sartais-u, Op. cit., p. 273). Biogeneticki zakon su
poricali jos i: Denert, Dris, Vajsman, Stajman, Flajsman, Fogt i dr.
14. Broj ovih manjih ili vecih delova skeleta, do kojih je dosla paleontologija, nije mali. I on se iz dana u dan povecava.
Prvo mesto po redu iskopavanja zauzima takozvana neandertalska lobanja. Ta lobanja, odnosno samo jedan njen
deo, nalazi se u muzeju u Bonu. Nju, kao i jos nekoliko kostiju sa njom, otkrio je L. Fulrot u Neandertalu kod
Diseldorfa. Na osnovu te lobanje i tih kostiju rekonstruisan je takozvani neandertalski covek. Virhov pak misli da i
danas zive ljudi koji imaju lobanju ovog neandertalskog coveka. Po misljenju prof. Klaca, neandertalski covek je
sasvim blizak sadanjem australijskom urodjeniku. Ovde je rec dakle ne o pitekantroposu, vec o coveku koji se po
svome fizicko-hemijskom sklopu razlikuje od svake zivotinje.
Godine 1891, holandski lekar Eugen Diboa nasao je na ostrvu Javi, pored mnogih kostiju davno izumrlih velikih
sisara, i: jednu butnu kost, jednu temenu kost, jedno parce vilice i dva kutnjaka. Te kosti on je 1895. g. oglasio za
kosti onog organskog bica koje je na lancu evolucije popunjavalo prazninu izmedju majmuna i coveka. To bice on je
nazvao majmun-covek ili pitekantropos. Medjutim, Virhov je bio misljenja, da od svih kostiju koje je nasao Diboa
samo butna kost pripada coveku dok su ostale majmunske. Docnija istrazivanja, pak, jasno su dokazala da je
takozvani pitekantropos u stvari majmun, koji je nesto blizi savremenom coveku, nego sadasnji covekoliki maJmun.
(Opsirnije o ovome kod K. Kerna, Op. cit., str. 32-33).
18. 1.Mojs.2,7.
19. 1.Mojs.1,26-27.
20. 1.Mojs.1,28.
21. Dr. Alexis Carrel, L'homme, cet inconnu, Paris, 1938, p. 138.
NAPOMENA:
1. Prirodnjak Karl Fogt, 1817-1895. g.
5. Antropologija (gr. anthropos, logia), nauka koja proucava coveka na osnovu anatomije, fiziologije, psihologije,
istorije, sociologije, filosofije, arheologije i nauke o jeziku. - M. Vujaklija. Or. cit., str. 79.
6. Od grckih reci: pathos i logia. Nauka o bolestima i raznim oblicima u kojima se one javljaju. - Sr. M. Vujaklija, Op.
cit., str. 864.
7. Sr. P. Malapert, Op. cit., p. 464; F. Challaye, Psychologie et metaphysique, pp. 687-689, Paris, 1925.
8. Sr. G. Sartais, Op. cit., pp. 298-301; F. Challaye, Psychologie et metaphysique, pp. 24-26; Dr. S. Zimmermann,
Temelji psihologije, str. 208-209; B. Jerusalim, Op. cit., str. 28-29.
25. L'Energie splrltuelle, pp. 62-63, comp. p. 84. - Cp. F. Challaye, Psychologie et metaphlsique, p. 747.
26. 1.Mojc.2,7.
NAPOMENA:
1. F. Roussel et Mme D. Rouasel, Op. cit., p. 614.
2. Metafizicko shvatanje po kome je ono sto stvarno postoji, u svojoj sustini, duhovne prirode, duhovna supstancija
sastavljena od duhovnih bica, a tela samo predstave ili pojave jedne cisto duhovne stvarnosti. - M. Vujaklija, Op. cit.,
str. 1097.
NAPOMENA:
1. Od grckih reci: pan = sve, i Theos = Bog.
2. Pristalice grckog filosofa Zenona (342-270) g. pre Hr.). Dobili ime od grcke reci stoa = sarena dvorana sa stubovima
u Atini u kojoj je ucio Zenon. Najpre su se zvali Zenonovci.
6. Sv. Atanasije Veliki, Contra Apollinar. lib. II, 5; P. gr. t. 26, col. 1140 B.
7. Cp. sv. Zlatoust, De statuis, hom. 11,2; Jn Genes, hom. 16,5; 17,1-2.
12. 1.Jn.3, 6.
13. Po recima sv. Atanasija Velikog, dusa je kroz greh odlutala od sebe, od svoje bogolikosti, i dosla van sebe. I
zatvorivsi oko kojim je mogla gledati Boga, ona je sebi izmislila zlo, i na njega okrenula svoju delatnost,
uobrazavajuci da nesto radi, dok se ustvari batrga po tami i trulezi. (Contra gent. 8; P. gr. t. 25, col. 16 D; ib. 7; col.
16 AC).
19. Rim.7,13-23.
Sv. Justin Celijski
Prof. Velimir Hadzi-Arsic
NAPOMENA:
1. Sermo major de fide, 22; P. gr. t. 26, col. 1276 A.
3. Sv. Kiril Aleksandrijski, Ad reginas de recta fide, Orat. II, 33; P. gr. t. 76, col. 1377 B.
5. Sv. Maksim Ispovednik, Expositio orations Dominicae; P. gr. t. 90, col. 877 B.
8. Cr. Jn.6,63.
9. Sr. Mt.23,20; 10,40.
14. Mt.16,15-17.
NAPOMENA:
1. Jn.10,30; sr. 17,21; 14,9. 11; 8,19; 14,7.
4. Jn.5,23.
5. Jn.16,15; 17,10.
8. Mt.28,20.
9. Jn.14,12.
11. Kol.2,9.
12. Jn.5,23; 1.Jn.2,23; Jn.14,1. 6. 40; Jn.3,23; 1.Tm.1,1; 1.Jn.3,3; D.Ap.28,20; Rim.5,2; 1.Kor.16,22; Jn.14,23;
Jn.14,13-14; 15,16; 16,23; Rim.10,13; D. Ap.2,21; Jev.1,6; Flb.2,10-11; Otk.5,11-14; 7,11; 1.Jn.4,15; Mt.10,32;
Lk.12,8; 1.Jn.2,23; 4,2; 2.Jn.7.
NAPOMENA:
1. 2.Pet.1,16.
2. D.Ap.1,21-22.
3. Lk.24,48; D.Ap.1,8.
4. 1.Jn.1,1.
6. Jn.8,46.
7. 1.Jn.3,5.
8. 2.Kor.5,21.
NAPOMENA:
1. D.Ap.2,32; sr. 2,22-24; 3,13-16; 5,30-32; Jn.1,14; sr. Mt.16,16; Flb.2,6-8; Jn.1,14.
2. Kol.2,9.
3. 1.Tim,3,16.
NAPOMENA:
1. Mt.28,19-20.
2. D.Ap.4,11-12.
NAPOMENA:
1. Sr. Kol.2,9; Ef.1,23.
2. 1.Tim.3,16.
3. 2.Pet.1,3-9.
NAPOMENA:
1. Jn.1,29.
2. Jevtimije Zigaben, Comment, in Matth., cap. 3, vers. 15; P. gr. t. 129, col. 169 C.
3. Cp. sv. Atanasije Veliki, Contra arian., Oral. I, 47; P. gr. t. 26, col. 108 C, 109 C; ib. 48, col. 112 C-113 A.
5. Sv. Grigorije Niski, In baptismum Christi; P. gr. t. 46, col. 580 B. "Zasto se, pita sv. Zlatoust u svojoj besedi na
Bogojavljenje, Bogojavljenjem se ne naziva dan u koji se Gospod Hristos rodio Hego dan v koji se krstio? Danasnji
dan jeste dan u koji se On krstio i osvetio prirodu voda. Stoga na danasnji praznik svi zahvataju vodu (sv. vodicu).
odnose je u domove n cuvaju u toku cele godine, posto su danas osvecene vode, i desava se ocigledno cudo: ova se
voda ne kvari od dugog stajanja, nego, zahvacena danas, ona celu godinu, a cesto i dve i tri godine ostaje citava i
sveza, i posle tolikog vremena ne ustupa vodi koja je tek zahvacena sa izvora. Zasto se, dakle, ovaj dan naziva
Bogojavljenjem? Zato sto je Gospod Hristos postao poznat svima ne kada se radio nego kad se krstio. Do ovoga
dana On nije bio poznat mnogima". (De baptismo Christi; P. gi. t. 49, col. 365, 366).
8. Tamo.
NAPOMENA:
1. Oratio in Transfigur. Domini; P. gr. t. 65, col. 768 B.
NAPOMENA:
1. Lk.24,25-26; sr. 22,37; D.Ap.17,3; 26,23; Mt.16,21-23.
2. Jn.12,27.
4. Blaz. Teofilakt, Enarrat. in evangel. Joan., cap. 12, vers. 27; P. gr. t. 57, col. 69.
5. Mt.26,38.
6. Lk.22,44.
7. Lk.23,27-38.
NAPOMENA:
1. Rim.6,23.
2. "Adam je zgresio i - umro, veli sv. Zlatoust, Hristos nije zgresio i - takodje je umro. Ovo je (neobicno i cudno: Adam
je zgresio i - umro, a Hristos nije zgresio i - takodje je umro. Otkuda to i zasto? Zato, da bi se onaj sto je zgresio i
umro mogao pomocu onoga sto nije zgresio i umro osloboditi od okova smrti. Tako cesto biva i sa novcanim
duznicima: ako je neko duzan nekome novcano i ne moze da vrati, ostaje zbog toga u rukama poverioca; a neko
drugi, iako nije duznik, ali imajuci mogucnosti da plati, placa i oslobadja duznika. Tako se desilo i sa Adamom i
Hristom. Adam je postao duznik, podlozan smrti, i bio je u rukama djavola; Hristos nije bio duznik n nije bio u
rukama djavola, ali je dosao i platio smrcu za onoga sto je bio u djavolovim rukama, da bi coveka oslobodio od
okova smrti" (Nomil. in Pasha, 4; P. gr. t. 52, ool. 770).
3. Mk.10,45.
NAPOMENA:
1. Jev.2,14; 1.Jn.3,8; sr. Otk.6,8; Jak.1,15.
5. Cp. Mt.24,30.
NAPOMENA:
1. Contra haeres. IV, 22, 2.
2. 1.Pet.3,18-20.
3. 1.Pet.3,19; 4,6.
NAPOMENA:
1. D.Ap.2,24.
3. Rim.1,4.
4. Mk.16,11.
5. Mk.16,12-13.
6. Lk.24,36-43.
7. Jn.20,25.
8. Jn.20,26-28.
10. D.Ap.1,22; 1,32; 3,15; 4,10. 33; 5,30. 32; 10,39-41; 13,31; 17,3; 25,19; 26,23; 1.Kop.15,15; 2.Tim.2,8.
11. Rim.1,3.
14. 1.Kor.15,21-22.
15. Interpret. epist. 1 ad Corinth. cap. 15. v. 19. 20; P. gr. t. 82, col. 353 C.
16. Jn.5,28-29.
20. De incarnat. Verbi, 30. 21; R. gr. t. 25, col. 148 B. C. D., 149 A. B. C. D.
21. Sv. Zlatoust, In s. Ignatium Martyrem laudatio, 4; P. gr. t. 50, col. 539. - "Kakva je revnost, pita sv. Zlatoust,
pobudjivala apostole da stoje za mrtvaca? Kakvu su nagradu ocekivali? Kakvu pocast? Oni su pobegli i od Njega
zivoga cim je bio uhvacen; a posle smrti zar bi mogli biti onako smeli za Njega da On nije vaskrsao? Kako to shvatiti?
Da oni nisu hteli i nisu mogli izmisliti vaskrsenje koje se nije desilo, vidi se iz sledeceg. Njima je Spasitelj mnogo
puta govorio o vaskrsenju, cak i neprestano ponavljao da ce ustati posle tri dana (Mt.27,63). Stoga, da On nije
vaskrsao, oni bi, kao obmanuti i gonjeni od celog naroda, proterivani iz kuca i gradova, ocigledno morali odustati od
Njega; i oni, kao obmanuti Njime i zbog Njega podvrgnuti strasnim nevoljama, ne bi zazeleli da sire takav glas o
Njemu. A da oni nisu mogli izmisliti vaskrsenje da se ono nije stvarno desilo, o tome ne treba ni govoriti. Ustvari, u
sta su se oni pri tome mogli uzdati? Da li u silu svoje reci? Ali, oni su bili vrlo neuki ljudi. Da li u bogatstvo? Ali, oni
nisu imali cak ni stapa, ni obuce. Da li u znatnost porekla? Ali, oni su bili siromasni, i rodjeni od siromasnih. Da li u
znamenitost zavicaja? Ali, oni su dolazili iz neznatnih sela. Da li u svoju mnogobrojnost? Ali, njih nije bilo vise od
jedanaest, i to rasejanih. Da li u Uciteljeva obecanja? Ali u kakva? Da On nije vaskrsao, onda i ostala njegova
obecanja ne bi bila verodostojna. I kako bi oni mogli ukrotiti narodni bes? Kada vrhovni od njih nije podneo reci zene
sluzavke, a svi se ostali, videci ga vezana, razbegli, kako bi onda oni pomislili da idu u sve krajeve zemlje, i da tamo
usadjuju izmisljenu propoved o vaskrsenju? Kada se jedan od njih nije odrzao od pretnje zene, a drugi od samog
pogleda na uze, kako su se onda mogli odrzati pred carevima, vladarima i narodima, gde su macevi, uzareni kazani,
peci, bezbrojne vrste svakodnevne smrti, da nisu bili okrepljeni silom i pomoci Vaskrsloga? Ucinjena su bila
mnogobrojna velika cudesa, i Judejci se nisu postideli ni jednoga od njih, vec su raspeli Onoga koji ih je ucinio; a
prostim recima ucenika zar bi mogli poverovati? Ne, ne! Sve je to ucinila sila Vaskrsloga". (In Math. Homil. 89, 1; R.
gr. t. 58, col. 782-783).
NAPOMENA:
1. Jn.3,13; sr. Ef.4,10.
NAPOMENA:
1. Sr. Mt.21,23-27; Lk.12,13-15.
2. Lk.4,18-19.
3. Mt.23,8-10; Lk.6,40.
4. Jn.6,63.
5. Mt.7,24-27.
6. Mt.14,35.
7. Lk.8,21.
8. Lk.11,28.
9. Mt.16,13-19.
13. Vidi: F. Loofs, What is the Truth about Jesus Christ? Pp. 30-31; Edinburg, T. Clark, 1913.
16. Jn.20,19.
17. Jn.19,31-34.
18. 1.Pet.2,22.
19. Halucinacija (lat. hallucinatio), prividjenje; psiholoski: culna obmana, predstava koju smatramo za opazaj, opazanje
spoljnih objekata i dogadjaja koji uopste i ne postoje (posledica bolesne razdrazenosti centralnog nervnog sistema);
najcesce su halucinacije cula vida (vizije) i cula sluha, a redje cula pipanja, mirisa i ukusa. - M. Vujaklija, Or. cit., str.
1238.
20. Lk.24,21.
22. 1.Kor.15,6.
NAPOMENA:
1. D.Ap.2,1-33.
2. Jn.14,26.
3. Jn.14,17.
4. Jn.15,28.
5. Lk.24,49.
6. D.Ap.2,1-33.
8. Tit.3,5-7.
NAPOMENA:
1. Ef.1,23; Kol.1,24.
2. Jn.15,5.
3. Jn.15,1-8.
5. Mt.16,16-18.
6. Jev.12,22-24.
7. Jn.1,14-16.
8. Mt.16,18.
9. Mt.28,20.
NAPOMENA:
1. Ef.4,11-13.
2. Sr. 2.Pet.1,4; 1.Kor.12,4-28.
3. Mt.18,18; Lk.10,16.
NAPOMENA:
1. Ef.4,4-6.
2. 1.Kor.12,12-13.
3. 1.Kor.12,27.
5. Ef.4,3.
6. Jak.5,16.
8. 1.Pet.2,9.
9. Ef.5,9; 1.Sol.5,5.
11. Ef.2,19.
12. Mt.18,15-17.
13. 1.Kor.5,13.
14. Mt.28,19.
15. Kol.3,11.
16. Ef.3,20.
17. 2.Sol.2,15.
NAPOMENA:
1. Sr. Ef.4,11-12; D.Ap.20,28; 1.Pet.5,2-3; 2.Tim.4,2, 5; Tit.1,5.
2. Jn.20,21-23.
3. Mt.18,18.
4. Mt.28,20.
5. D.Ap.14,23.
7. 1.Tim.3,15.
8. Ad Philad. s. 52.
NAPOMENA:
1. Jn.3,5.
2. Mt.28,19.
3. Mk.16,16.
4. D.Ap.2,38.
NAPOMENA:
1. Jn.2.19-20.
2. 2.Kor.1,21-22.
3. Ef.1,13.
NAPOMENA:
1. Mt.26,26-28.
3. Jn.6,33.
4. Jn.6,35.
5. Jn.6,50-51.
6. 1.Kor.11,28-29.
NAPOMENA:
1. Jn.20,22-23.
2. Mt.18,18.
NAPOMENA:
1. D.Ap.20,28.
2. 1.Kor.4,1.
3. Tit.1,5.
4. 1.Tim.5,22.
5. D.Ap.6,1-7.
6. D.Ap.14,23; 20,28.
NAPOMENA:
1. Ef.5,31-32.
NAPOMENA:
1. Mk.6,13.
2. Jk.5,14-15.
NAPOMENA:
1. Ef.2,19; 3,6.
2. Sr. Jev.12,22-23.