Professional Documents
Culture Documents
Izdavač:
Tisak:
ZiB mladost
10000 Zagreb 2002.
OSMO IZDANJE
Arijana Čulina rođena je u Splitu 20. listopada 1965. godine. U Splitu je privela kraju osnovnu i srednju
upravnu školu, ali ne i glazbenu odsjek solo pjevanja. Na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu
diplomirala je glumu 1989. godine, a danas je kao glumica zaposlena u splitskom Hrvatskome narodnom
kazalištu.
Napisala je dvije knjige za veliku i malu djecu: Životinjska posla 1997 i Put-ovanja, lud-ovanja 2001. Živi i
radi u Splitu.
ZAHVALE
Zahvaljujem svojoj kćerki Karli koja je, slučajno, u knjižnici izvukla jednu knjigu privlačne naslovnice i koja
je utjecala na nastanak ove knjige, isto tako, ništa manje privlačne naslovnice.
Zahvaljujem svom uredniku Zoranu Malj-koviću koji uvijek zna što ja trebam napisati i kako ta privlačna
naslovnica treba izgledati prije nego išta i napišem.
Zahvaljujem svim svekrvama na svesrdnoj ljubavi prema njihovim sinovima i svim sinovima na svesrdnoj
ljubavi prema sebi samima. Zahvaljujem se tim divnim svekrvama koje su, rodivši sina, napravile tako
veliko i značajno djelo za povijest čovječanstva
Zahvaljujem se na kraju svima vama koji ćete kroz Gogina razmišljanja i životne situacije, htjeli-nehtjeli,
prepoznati iste u vlastitom životu, unutar i oko sebe.
A.Č.
KOJA SAN JA
Ja se zoven Gabrijela. To san ime dobila po anđelu Gabrijelu jer mi je mater, dok san bila još u drobu,
stalno tepala anđele moj mali. Da san bila muško bila bi Gabrijel, a ovako san Gabrijela. Iman nekih,
recimo, oko, dvadeset i osam godina. Žene se nikad ne mogu zaklet na godine, pa tako ni ja. Mater mi se
zove Magdalena, po Mariji Magdaleni. Moja mater je inače opsjednuta vjerom i religijom i premda nas dvi
imamo ta dva lipa biblijska imena ne znam bili se moglo reć da smo neke svetice. I jesmo i nismo. Jedini
sto posto nesvetački lik u našoj kući je moj otac Stipe koji nema ama baš nijedan svetački znak ni
obilježje. On za razliku od nas dvi viruje da, kad čovik umre, da ga više nema i gotovo, jer da se niko
mrtav dosad nije diga. I tu za njega prestaje sva filozofija, nagađanja i pitanja. Dakle, zoven se Gabrijela,
ali mi nadimak nije Gabi nego Goge, a zašto nemam pojma. Zovu me još i Goge Bjondina, mada iman
crnu kosu. Ono, ustvari nišan skroz crna, moglo bi se prije reć crvenkasta. Ustvari, više se ni ne sićan
svoje prirodne boje kose. Doduše, lipše mi stoji tamnija kosa, ali mislin da ću do smrti ipak ostat plavuša
jer je to moja životna filozofija. Teško se odričen plave kose čak i na kraći period, ali katkad volin prominit
imiđ. Volin se obnovit, ponovit, osvježit, Bože moj, ka i svaka žena. Novim komadom
ARIJANA ČULINA
robe, novon frizurom, šminkom. S vrimena na vri-me to se mora, to je najbolji lik protiv ženske depresije.
Ona se najbolje liči novim postolama ili novon frizurom. To je sto posto. Žena se odjednom osjeća nekako
nova, ka ispod čekića. Za osobe koje vole promjene neki kažu da su nestabilne, a drugi kreativne, a sad
ko će znat šta san ja i koja san ja. Mogu bit i jedno i drugo, a i ne moran. Volin promjene, ali ne znan
zašto, je li to moj osjećaj ili činjenica, ali istog dana kad se opituran u neku drugu boju koja nije plava sve
mi krene nizbrdo i već sutra moran ponovno trčat u frizera na vraćanje svoje prirodno-neprirodne plave
boje kose.
Plava kosa, pogotovo duga, ključ je uspjeha svake žene, to van je isto, sto posto, ziher, a do tog zaključka
došla san vrlo rano, još ka smeđokoso-crve-nokosa klinka. Na moju žalost, ili radost, vrlo rano spoznala
san čudesnu moć plave kose i zaklela san se da ću jednog dana, kad-tad sigurno bit plavuša. Tome je
prethodio jedan, za mene, vrlo nemili događaj koji mi se uriza u pamćenje i izgriza mi srce i dušu. Evo
kako. Imala san jednu prijateljicu Ližu sa kojon san se družila priko lita na otoku di smo, inače, imali malu
vikendicu. Posli smo tu vikendicu prodali jer mater nije znala plivat i bojala se trajekta pa nije bilo druge.
Otac joj je kupova rukavice, bu-vele od auta, kola, ali ništa nije pomoglo. Ne bi je Bog naučija. Plivala je ka
sikira. Shvativši da tu pomoći nema, proda je vikendicu, a meni je još i dan-danas žaj te lipe morske
kućice u cviću. Srce mi
ARIJANA ČULINA
dala u moga slaju dok je Liza svoga već ponosno i zadovoljno lizala ne obazirući se na moju iskrivljenu
facu. Kad san ga u čudu zapitala zašto nan nije pravedno podilija, on je odgovorija: Zato šta si, ti mala,
debelja, a uz to još i brineta, a ja voljim vile duge pljave kose, ka staje tvoja prijateljica. Za tu svoju lipotu
ona zaslužuje tri kuglje, a tebi je dosta jedna, jer i tako moraš malo smršavit, vidi te kakva si. Tada, toga
momenta, svatila san čilu bit, svrhu i postojanje i zaklela se u sebi da ću se kad-tad iz-dužit, skinit koje kilo
i imat dugu pljavu kosu. Njega uopće nije zanimalo kakva san ja osoba, njemu se svidila ona isprazna
Liza lizalica duge plave kose i bolila gaje briga za moje osjećaje. Uglavnom, ona je dobila tri kugle, a ja
san dobila životnu filozofiju: Za ženu je najvažniji izgled i samo izgled, a kad si uz to još i plavuša, uspjeh
je zagarantiran. Ne znan samo jeste li ikad primijetili da su skoro sve časne sestre tamnokose. Možda i
nisu, ali ja još u svom životu nišan vidila plavu švoru. Ko će znat zastoje to tako. Vjerojatno, pošto nijednoj
nije stalo da se uda, jednostavno nemaju potribe da priko noći postanu plavuše. Sudeći po tome daje u
privatnom životu skoro više plavuša nego crnki, sad nije važno pravih ili falših, čini mi se da je dosta žena
došlo do istog zaključka ka ja, bar šta se tiče plave ilitiga žute boje kose. Oči su mi kafenkaste, mada san
čili život tila imat plave. Otac mi ima plave, a ja skupila male kafene od matere, dok mi mater opet ima lipe
zube, a ja skupila od oca neke nikakve rastavljene. A sad,
ARIJANA CULINA
Neki ljudi stvarno imaju fiks ideje pa mi je, tako jučer mater diteta koje je gurala u kolicima rekla da dite
doji već treću godinu kako bi mu oči ostale plave. Svašta čovik, eto, more u nas čut. S mojom bojom očiju
sad je gotovo, a na cicu ne namjeravam opet prić. Inače, kod nas u Dalmaciji ljudi znaju bit vrlo često
surovi. Od čovika se prirodno očekuje savršenstvo, tako da se svakom čoviku sa hendikepom teško nosit
u takvom društvu i uvik dobije neko nadime svojstveno vlastitim nedostacima tipa coto, ćoro, muto. I tako.
Jednostavno ka da se od svih očekuje da vječno budu zdravi, lipi i mladi, staje naravski nemoguće. Teško
se tu oprašta i mala bubuljica. Ako vam je slučajno na nosu, svak ko vas vidi pitaće: Ajme, šta ti je to? To
mije grozno, na to poludim. Pari, ka da čovik sam ne zna šta mu je na nosu nego ga još i drugi mora na to
stalno podsićat. Ka da se onaj ko ima tu bubuljicu sa njon nije borija sate i sate isprid ogledala
štrukavajući je, mažući i kamuflirajući. Ali to je tu tako, i tako će ostat. Sve se, eto, na žalost opet vrti oko
izgleda.
Visoka san srednje, iman cice broj, tako, četri-pet i uglavnon ne sličin na anoreksičnu višalicu ka većina
današnjih cura po pistama. One nekako, brate, ka da iz vode rastu. Sve imaju po tri metra i puno manje
ćiće. Zbog te visine mi se čini da su nekako usporene. Mi starinske ženske smo puno živahnije, a to je i
normalno, mislin. U maloj boci leži špirit. Kad si manji lakše se kotrljaš, živahniji si. Meni je otac uvik
govorija da san lina, a šta bi onda reka za
ARIJANA ČULINA
stvari i počeli se sa mnom za njih minjat. Najprije za salvete, a onda značke i marke, petarde i sve ostalo.
Ali to još nije bija znak da san prihvaćena u ekipu. Falilo je još ono šta se zove nešto, staje visilo u zraku i
šta je tribalo kako tako dovatit. U ulici je bila i jedna Zdene koja se malo više zainteresirala za te moje
stvarčice i počela sve više vrimena provodit sa mnom. Menije teta iz bolnice nabavila one igle i cjevčice,
pa je Zdene organizirala malu uličnu bolnicu u kojoj je ona glumila doktoricu, ja medicinsku sestru, dok su
svi ostali iz ekipe u ulici bili pacijenti.
U početku su se bunili, tili su svi bit doktori, ali Zdene je to već na sebi svojstven način sredila, pa smo
tako napravili pune tegle crvene boje od tempera i lječenje je počelo. U bolnici smo se svi pregledavali,
jedan drugoga ka na pravim lječnič-kim pregledima. To je ono o čemu je Frojd piša da je sasvin normalno
za tu životnu dob. Takozvana seksualna preispitivanja samog sebe, svog tila i uspoređivanja sa tilima
svojih vršnjaka. Tipa ono mirenja kome su cice veće, kome su počele rast dlake na nogama, ispod pazuha
i tamo di već tribaju počet. Sa Zdenon sam se čak vodila i za ruke i isto smo se oblačile. O tome je isto
piša Frojd, daje i to normalno, jer da su u to doba žene i muškarci skloni homoseksualnosti. Ja sad ne
znam je li to to. Ja nikad nišan bila lezbača, nišan gajila takve osjećaje prema Zdeni, a nišan ni znala staje
to, ali Frojd je sigurno pametniji, pa ako on kaže da je to to, onda biće da
ARIJANA ČULINA
ravnog. Bija je nenadmašan, brz i više nego slikovit, šta se lipo more vidit na ovom primjeru nu ga i vidi
ga. Pošto Zdene nije tila učit nikako pa nikako, njeni su je, eto, uz jedvite jade pustili kod mene da
isprobaju i zadnju taktiku koja se sastojala od učenja u dvoje. Ja i Zdene. Fala Bogu, sve smo radile i sto
čuda nam je padalo na pamet, ali knjige i slova, nikako. Umisto knjiga čitale smo ljubavne romane,
prelistavale časopise tražeći golišave slike, oblačile se i šetale isprid ogledala poput filmskih diva, pisale
ljubavna pisma i satima pričale o frajerima koji nam se sviđaju. I tako, ja san svoju školu završila kako san
završila. Ni sama ne znan kako, a i Zdene je isto na jedvite jade tu srednju uspila stuckat uz pomoć čile
sile veza i vezica. To je bila čak neka srednja šta je trajala godinu dana kraće od moje, mislin, moga si
maturirat nakon trećeg razreda. I dan danas ne prođe dan da jedna drugu ne zvrcnemo, a onda satima
meljemo priko telefona za koji mi ona obično pomogne platit račun.
Ništa ne radi. Ustvari, traži posa, a moli Boga da ga ne nađe, a eto, nije joj ni potriba jer ima tu privilegiju
da joj starci i danas, ka i onda, sve plaćaju. Kupili su joj stan i auto, daju joj za život koliko triba, a robu joj
donose iz inozemstva. Tako da ona uzme nešto love od onoga šta oni njoj daju i meni, katkad, pomogne
kad zagusti. Često dođe kod mene, pijemo kavu, gatamo i krojimo planove. To šta je situirana nije joj baš
nešto pomoglo u ljubavi. Svak je iskoristi, opelješi i baci ka štracu. Uglavnom se tipovi zalipe na njenu
skupu robu, auto i moguć-
ARIJANA ČULINA
životu gotovo ka pravilo. Jedanput san tako igrala na zogu. To je ona igra kad guraš kamen iz kućice u
kućicu. I dok san ga ja tako gurala, gurala, taj kamen je odjednom skrenija sa putanje i opizdija moju
simpatiju u nogu. On se sta derat i vikat ka stoka i virovali ili ne dan danas sa mnom ne priča. Pizdarija! A
baš me briga danas kad ga vidin, čudin se sama sebi šta san u njemu našla i kako mi se moga svidit. Sto
puta san ispala bolja od njega.
Nišan završila neke velike škole, ali san zato prirodno pametna i inteligentna. Inteligencija je jedno, a
obrazovanje drugo. Ako triban birat ja bi se uvik odlučila za ono prvo. Koliko san samo imala prilike u
životu vidit ka fol učenih i obrazovanih ljudi, štrebera koji mogu danima sidit za knjigom i sve nabubetat
napamet, a sami ne mogu zaključit kako brokvu triba zabit. Sve im tribaš napisat i nacrtat. To su oni koji
čitaju i kako ljubav triba vodit. Ne mogu sami zaključit. Za njih san napisala jedno poglavlje o tim stvarima,
ali o tome ćemo posli. Sad govorimo o meni. Dakle, te velike škole nišan završila, a sad da me pitate
zašto, ne bi van znala reć. Nišan glupa, ma ni govora, možda san malo bila lina. A ustvari nišan ni lina
nego san malo svoja, ono, na svoju ruku, šta bi rekla moja mater. Moj bi otac sto puta reka: Bože,
Magdalena, na koga je i čije je ovo dite? Nema ništa moga. Daje bar malo više na me, bila bi pametnija,
ali bojin se daje na te i na tvoju blentavu racu. Bidna mater bi samo mučala i pognila glavu. Bilo mi ju je
nekad prosto
ARIJANA ČULINA
cjene su mi marširale, ali ne jedan - dva, "dan - pet. Kod mene je inače sve na priskače, nema nekog
reda. Kad san znala, znala san, znači da me zanimalo, a kad nišan rekla bi: Nišan spremna!, a učiteljica bi
rekla: Dobro, sidi, as!. Ja bi rekla: Pošteno!. Jedino san strašno osjetljiva na nepravdu. Za popizdit. Jedan
puta mi je jedan profa iz hrvačkog da manje nego san zaslužila i ja san srušila vrata od razreda koja su se
raspala u sto komada, ono, u komadiće. Za ocjene me se jebe, ali nepravdu neću podnosit. Često san i
picavala. Svaku matineju san u kinu gledala, filmove obožavan. Zato šta san sanjar i gledajući dobar film
pobignem bar na tren iz ovog banalnog i blentavog svita. Najgore je bilo šta bi prvi sat došla, treći i četvrti
falila, onda opet peti se nekako našla u razredu. I teško je to bilo opravdat. Onda je još ijedan Vicko ima
brod pa bi se mi ekipa iz škole lipo skupili, kupili kruva i umisto u školu zapalili brodon za Čiovo i tako čili
dan. Tamo bi lovili i pekli ribe i živili ka Robinzoni, tako da smo već u petom misecu svi bili crni ka Arapi. To
cjelodnevno izbivanje već je bilo lakše opravdat.
Nadeš nekog na cesti da ti glumi brata, daš mu za kino i duvan, on složi priču kako je bija bolestan, kako
starci rade i kako mu je neko triba dodavat čaj i tablete dok je leža, a posli kaže kako je sa njega prišlo na
sestru, odnosno na mene i, eto, već pet dana opravdano. Nevolja bi nastupila kad bi mi otac doša u školu
i sve to otkrija. Jedva bi živa ostala.
ARIJANA ČULINA
glumi brata. Kojega brata - pitala je mater - nemamo mi sina. Po njoj imamo. Nalazi neki ološ od muških
po cesti dajon opravdava satove. Vidićemo kad će opet izać. Bilo bi mi bolje daje nišan nikad nipravija. A
ko zna ustvari koju je napravija, nema ništa moga. Da san napravija klupko konca više bi nan koristilo od
nje. Ništa ti na njoj ne valja. Ma nemoj sad opet tako, Stipe - preklinjala ga je uzalud mater. Ma šta i za
koga ja ovako krvavo radin i stvaran, jeben li jon ćaću i mater i onoga ko je napravi... Pa da ona nema
nikakve odgovornosti i osjećaja, mater jon jeben! A nema ništa nego tu školu, to bokun knjige i to joj je
teško. Šta bi ona da joj je bilo ka meni kad san se ka osmogodišnjak diza svako jutro i nosija mliko i jaja
prodat deset kilometara iz sela u grad, i to sve pješke, kad san ora, kopa, pomaga materi. To su bila dica.
A ne ona i ova današnja mladež. Samo side, slušaju niku treskavu muziku, voze motore, auta. Sve imaju,
sve im je da-to. Zato i jesu takvi kakvi jesu. Sami galofak. Danas je teže odgojit jedno dite nego stado
ovaca.
Ajebenti ljudski rod. Beštije čin se okote počnu se brinit za sebe, a oko ove današnje diče problemi dok si
živ. Mene je moja mater, čim san prooda i zinija na svit, samo pustila na ledinu i snađi se druže. A ona sve
ima, sve san jojpriuštija, a gospođi su, eto, i knjiga i škola teške, a nema ništa nego to. Sve ja za nju radin.
I ja radin Stipe - rekla bi mater. Ma šta ti radiš, po tebi bi isto svi crkli od gladi. Takav je bija moj otac, nikad
nikom nije pri-
ARIJANA ČULINA
mliko, kako će bit puno borbe i nepravde. Još san uvik živila kod staraca i davala in dio svoje i tako
mizerne zarade. I tako dan po dan, noć po noć, ja san odrastala i dočekala svoju prvu ljubav. S njim san
se samo vodila za ručice, uživala u misečini i ljubila u usta, dalje nišan išla. Kad me je prvi puta pita da bi
volija nakon godinu dan uvatit me malo i za cicu, sablažnjena san ga ostavila. On mi je go-vorija da njegov
prijatelj Ante sa Anitom već radi i one stvari, ali ništa to kod mene nije pomagalo ni palilo, bila san i ostala
nepokolebljiva u svojoj odluci. Očeve upute o ponašanju i materin kruti katolički odgoj ipak su učinili svoje.
Puno san in pizdarija u životu napravila, ali za ovu nišan bila spremna, tako da su njihova dugogodišnja
predavanja o tome šta mi se more dogodit ako se buden drogirala ili prerano, kako su oni rekli, počela živit
s momcima, ipak urodila plodom. Čuvala san se svih tih pošasti. Nešto od tih roditeljskih govorancija,
koliko god nećeš i odbijaš, ipak u podsvjesti ostane negdi u malon mozgu. I tako je moja prva ljubav pukla
ka i prvi mačići koji se u vodu bacaju. Ponekad ga se sitin ili sanjan, ali sve ka u nekoj magli, ali ništa više.
Nakon nekog vrimena više ne znan šta mi je bija san, a šta se stvarno dogodilo. Valjda je tako sa svim
događajima u životu. San i java se vrimenom izmišaju i teško je razlučit staje šta bilo. Uglavnom, do dan
danas zapravo nišan uspila shvatit kad ljudi govore da je prva ljubav najveća i jedina koja se pamti i onaj
slogan Samo jednom se ljubi. Moran
ARIJANA CULINA
Ništa nikom nišan mogla objasnit. Njegova mater je uvik govorila da se neće u ništa mišat, a nema toga u
šta se nije misala i svoje prste uvalila. Nije se misala u ništa jedino kad njen sin nije bija ugrožen. I tako
san živila iz dana u dan, iz noći u noć, a kako, fala Bogu, stojin u lajavon gradu do mojih ušiju su dopirale
kojekakve priče i pričice o intimnom životu moga dragog. Tako san čula da raznorazne ženturače i mone
voza i ganja po gradu dok ja sa njegovon materon čučin u kužini, kuvan i peglan na jeftinu struju. Nišan in
virovala i na svih, koji bi mi išta takvoga sličnog spomenili, bila san ljuta ka pas. Za mene su to bile samo
glupe zločeste babe tračare. Sve dok jednog dana on nije doveja doma ka fol neku našminkanu,
nalakiranu kolegicu s posla koja se s njim i mojon svekrvom cerekala sve u šesnaest. Kad ju je iša, ka
tobož, pribacit doma, odlučila san u hipu da ih iden pratit. Čisto da vidin i da se uvjerin je li točna ona: Di
ima dima ima i vatre i da li su svi oni tračevi o njemu bili osnovani. Oni su izašli kroz vrata, a ja zgrabila
kantu škovaca i rekla svekrvi da ih iden bacit.
Ona me je, naravno, tila zaustavit jer je gospođa sigurno znala kakvi joj je sin, potrčala je za mnom, ali bilo
je kasno jer san joj već bila zalipila vrata isprid nosa. Tek šta san se spustila niz skale imala san šta vidit.
Moj mužić pritisnija tobožnju kolegicu s posla uza zid od portuna i sta je mečit i stiskat. Ja uz Tarzanov
urlik zafrljačila onom kantom škovaca i nabila je njoj na glavu. Gospoja se
AHIJANA CULINA
lizaciji. I tako san ja otišla ili su me oni izbacili. Ne znan, ali na toj adresi me se više nije moglo nać. Vratila
se ja u onu moju staru garsonjeru. Pola ove priče starcima nišan rekla jer bi in srce pripuklo od tuge.
Kakva san, takva san, ipak san ja bila nečije dite, a glupe svekrve nikako ne mogu svatit da su i neviste
nečija dica i da in ne bi bilo drago da prema njihovoj ceri neko tako postupa, ali to je jače od njih i o tome
je iluzorno govorit. Posli rastave nastavila san izlazit sa Zdenon, koja je za to vrime dok sanja bila u braku-
mraku uletala i izletala iz raznih veza, vezica i kombinacija. U tom periodu bile smo slobodne, otvorene i
spremne za potragu i nove pustolovine. Sve smo lipo izračunate koga bi i kakvog tipa tile nać, ali u teoriji
je sve to bilo lakše nego u praksi, šta ćete posli vidit na par primjera iz našeg iskustva. Eto, kako vidite, to
se moje iskustvo povećalo, a osjećaj nepravde i revolt skočija do neslućenih visina i ja san odlučila o
svemu progovorit i tako, ako mogu pomoć nekom da zna šta ga čeka.
Zapravo, dugo mi se bilo teško odlučit da napi-šen ovu knjigu da nešto kažem i o onome zašta nisam baš
stručna i kompetentna, da o tome analitički govorim, odnosno pišem, jer nišan ja ka neki psiholog ili
bračno savjetovalište, ali vidin da danas u novinama svak svakom daje savjete, a najmanje to rade
stručne osobe, pa san sama sebi rekla: A šta ne bi i ja, i tako san pametnija od njih devedeset posto. To
šta neman papir i potvrdu za tu svoju pamet nema veze, neman ni za glupost. Nišan ja
ARIJANA CULINA
Ta moja potriba za pisanjem nije se tek tako odjednom rodila. Znate, kad bi me otac kaznija i zaključa u
samicu ja san se ustvari imala potribu izjadat svom dnevniku, ali nešto me ipak odbijalo od toga jer san
došla do zaključka da samo nesritni ljudi imaju potribu komunicirat s papirom. Da nišan tog trenutka bila
sama ka pas u sobici samici ne bi ni meni ta ideja o dnevniku, samoći, nezadovoljstvu i pisanju pala na
pamet. Tako da ustvari mogu za svoje pisanje zafalit ocu koji me tamo zat-vorija i di sanja došla do tog
zaključka. Jel gledajte, sritan čovik ima prijatelje, pa sa njima priča i dili svoje probleme. Nesritan i
nerealiziran čovik piše o ljubavi, vodi ljubav s papirom i tamo sve uzdiže i idealizira, a sritan čovik ima
ljubav i ljubi i grli čo-vika od krvi i mesa i pisanje mu ne pada na pamet. Pošto ja sad iman konačno tu
potribu da sve šta mislin i šta me tišti, da svu moju strategiju stavin na papir, ne mogu a da nedođen do
zaključka da ja zapravo nišan sritna osoba. Možete se vi čudit, ali to je sigurno to, jer nikad neću zaboravit
kako san u sobici samici gledala u bili papir isprid sebe i pro-klinjala situaciju u kojoj mi je on osta ka
jedina utjeha i u kojoj san se jedino sa njim morala prisilno družit i iznit mu svoje jade.
Ali odupirala san se tom, odupirala, i sad je došlo vrime kad više ne mogu i neću i kad san se pomirila sa
tim da apsolutne sriće nema, i da, ako i ne staviš neki kamenčić u postole, uvik će te nešto tako i tako
bost. Pa i oni pjesnici koje san morala
DOKTOR JE DOKTOR
Najveća životna tragedija moga oca je ta šta ima ćer, a ne sina, a druga njegova tragedija je šta ta ćer
nije, kad je već žensko, barem doktorica. Sin može bit svašta. Bija on uspješan, neuspješan ili čisti
propalitet, sin opet ostaje sin. Jedina mogućnost kako se može postat ponosan na ćer i kako ona more
nadomjestit to šta ustvari nije sin je da bude doktorica.
A ja jedino šta na svitu mrzin to su bolnice. Volin pomagat ljudima, ali ne mogu vidit krv. Moj otac tvrdi da
se, za bit doktorica, ne mora vidit ni krvno zrnce, a kamoli krv. On govori da je dosta uzet čekić, tuckat po
kolinu i stvar je rješena. Jedan udarac, dobiješ lančić, drugi kavu i eto. Dama budeš čili život. Moš bit šta
oćeš, završit koje oćeš škole, ali doktorica uvik ostaje doktorica. To je jedini posal koji neće propast i di će
ti se svi čili život klanjat, tražit te, zahvaljivat, nagrađivat, ljubit ruke i noge. Govorija je otac i u neku ruku
ima i pravo, jer je ljudsko zdravlje nešto za šta su ljudi spremni dat i zadnji novčić, a na žalost bolesnih će
uvik bit, a i onih koji će se ljudskom nevoljom znat okoristit. Ne kažem svi, ali ima ih ka i svugdi.
Jedanput, dok san još bila klinka, vodila me mater u doktora zbog alergije koja me spopala. Čula
ARIJANA ČULINA
pisala i ostala zanimanja. Možda o tome niste nikad razmišljali, to vam je već bilo ka normalno i niste
obratili pažnju na važnost te titule dr. Al, eto, kažen vam i odsad pamet u glavu.
Otkad sam ja sebi to utuvila u glavu da se mo-ran udat za doktora sve u vezi sa tim gledam, pratim,
raspitujem se, kalkuliram, maštam.
Taman sam nešto razmišljala o psihijatrima kad ono - op - neka emisija na televiziji o Frojdu. Stavila ja
isprid sebe kekse, sokove, opremila se, napelila uši i slušam. Znan daje čovik ludilo poznat pa me baš
zanimalo kako je to posta i je li šta vridi. Jer ja znan puno poznatih, a da su totalno bez veze. Negdi san
pročitala da za bit poznat moraš bit osrednji. Pa me baš zanimalo koji je on. Čula san samo da je sve
probleme tumačija sekson. Ono, recimo, za tipa koji voli crtat i slikat, odnosno slikara, govori da se u
djetinjstvu volija igrat govnima, pa san baš bila kurijožasta saznat čim su se doktori volili igrat, jer ja kad
san bila mala sa prijateljicama sam sa igrala na doktore. I tako gledam ti ja tu emisiju, gledam i saznam da
je i ti naš Frojd bija histerični biseksualac zaljubljen u nekog drugog doktora sa kojim se stalno dopisiva,
samo šta taj drugi nije bija psihijatar nego ono za uvo, grlo, nos, ono otorino, staja znan. Ne znan baš ti
latinski jezik. Kad je bija latinski u školi ja san obično bila u kinu. Osin toga, taj jezik danas više niko ne
govori osin doktora. To je mrtvi jezik, a ja volin žive jezike. I tako je ti Frojd svoju prvu pacjenticu koja je
imala neke depresije
ŠTA SVAKA ŽENA TRIBA ZNAT 0 ON1N STVARIMA
posla svom prijatelju doktoru, u kojeg je bija zaljubljen do ušiju, da maloj izlici depresiju tako da jon operira
nos. Mislin, malu uopće nije bolija nos, nego Frojd nije zna šta će više s njon. Buca, pogađa, nagađa, gata
ka svi doktori. Računa, ono, ako upali upalilo je, ako ne, nikom ništa. Zaradit ću ja i prijatelj, nju ćemo
zakrpit i svima dobro. I borami upalilo je. Mala je skoro umrla jer je taj njegov dragi koji ju je operira
zaboravija posli operacije maloj izvadit tri metra gaze iz nosa pa se sve zagnojilo i zakomplici-ralo do te
mjere daje Frojd mora zvat pravog kirurga da ponovo operira malu i sastavi joj nos kako ona ne bi umrla,
a on najeba od suda. Naravno, svog dragog, koji je sve to i zgovnija, nije ni spominja da se on ne bi
naljutija pa da između njih ne pukne ljubav, a u gradu bruka. Muca je ka zaliven. Ali mala nikad sritnija. To
je u čilom tom slučaju najluđe i najčudnije. Sritna da se konačno oko nje svi vrte i spašavaju je i daje
postala centar pažnje. I sad to oni tumače da je ona ka dite bila zapostavljana i da je tom operacijom i
spižđenim nosom skrenila pažnju na sebe i tako se izličila, a Frojd sasvim slučajno zbog pizdarije i greške
svog dragog posta slavan. Posli san čula da kad je tog ludog Frojda zabo-lilo grlo, da je on operira jaja.
Ne znan je li njemu od toga prošlo grlo, ali mala nikad sritnija. To ti je to, nikad nemoš bit apsalutno
zadovoljan i sritan. Izgubiš na Drini, dobiješ na ćupriji. Njoj, eto, izličili dušu, ali sjebali nos. Dobro, njoj je
više stalo do duše, ali recimo šta bi bilo da joj je više stalo do nosa? To
ARIJANA ČULINA
bi bila tragedija. Da jednoj Splićanki to učinu i sjebu joj tako facu, ona bi ih do Haga gonila, a Frojd bi
umisto u povjest psihoanalize uša doživotno u ćuzu di bi moga sanjat i sam sebi tumačit snove do mile
volje.
Tako san psihijatre ka potencijalne ženike pri-križila. Ko će s njima imat živaca. Oni stalno čačkaju po
ljudskoj duši, pa s vrimenom i sami malo skrenu i prolupaju. Srića da ja nišan nikad u njih išla. Zamisli,
jebate, da ja iman, recimo, problema sa snalaženjem u društvu zato šta san, na primjer stidljiva i
neotvorena, a on me pošalje nekom svom prijatelju da mi otpila nogu samo zato šta su prijatelji. Bolje da
seja snalazin ka dosad, kako mije daje, ali s obe noge na zemlji.
Odbacivši, dakle, iz misli psihijatre, počela san intenzivnije razmišljat o ginekolozima. Psihijatar ne mora
uvik nužno bit prezaposlen, a ginekolog bogme da, jer dok je svita i vika bit će i razmnožavanja. A šta više
posla, više i novaca, bolje se živi i lakše diše. Zato je možda čak i bolje bit žena ginekologa nego
psihijatra.
I tako me je iz vjestila jedna prija, staje nedavno rodila da ju je porađa neki rastavljeni, ludilo zgodan
ginekolog i da bi on baš bija dobra partija za mene. Ja govorin da nišan trudna i da nema šanse da ga
upoznan, a ona mije rekla daje dosta da iden na koji pregled, da nešto prva poduzmen, jer da je taj
ginekolog za popizdit stidljiv. Mislin, i to mi nije stvarno jasno, ginekolog, pa stidljiv. Svaki dan gle-
,.,, .s
da one ženske stvari, a boji se pogledat ženske oči. Doduše, triba ga s jedne strane razumit, jer oči su u
glavi, a ona stvar nije. Osin toga, oči su ogledalo duše, pogledaš ženu u oči i sve ti je jasno, pogledaš je
doli i ništa ti nije jasno. Sve isto.
Al kako sad saznat koja je smjena taj doktor u bolnici i di mu je privatna ordinacija, nemam pojma.
Provaće mi prija to nekako saznat, pa san je zamolila, pošto on nju već zna, da ona ode prvo na pregled,
a onda mu preporuči mene. Tako bi sve bilo puno jednostavnije, prirodnije i manje napadno. Ona se,
doduše, malo buni. Govori: Jebate Goge, ja iman muža, nije mi ništa, ništa me ne boli, šta ću bez veze na
pregledu i da me neko čačka bez razloga. Alija mislin da ću je uspit nagovorit, a onda ću nešto izmislit za
sebe i Zdenu, a ako baš ništa od tog ne uspije izvadićemo bar papa test. To nikom ne bi tribalo bit
sumnjivo. Nekako mije lakše kad je Zde-na sa mnon. Ona mi da kuraža.
Kako vidite, sve to izgleda lako, ali nije. Samo ne triba odustajat. Upornost se kad tad isplati, a kad vas
budu zvali gospođa od doktora niko vas neće za ništa pitat di ste ga i kako uvatili, virujte mi, još će van se
klanjat i ljubit ruke. To je poznato iz pov-jesti.
NIJE GA LAKO NAĆ, AL NOGOMETAŠ JE NOGOMETAŠ Možda se to vama čini pizdarija, uvatit ga, ali,
virujte mi, nije to lako. Najvažnije je da vam se sve slaže. Mislim u Splitu je to zakon i to triba poštivat.
Ono, boja majice sa bojom gaća, boja košulje sa bojom suknje, a borša i postole su zakon, to ne smite
nikako omanit jer to je propust koji će vam bit teško oprošten. Ako ste nešto od te gore navedene odjeće
slučajno kupili na pazaru, nemojte priznat, pa sad da vas rižu, kolju, peku, vrte na ražnju, muče najgorim
metodama vi i dalje tvrdite da je to mejd in Itali ili Pariz. Jer marka je isto kod nas vrlo bitna. Tu van odma
među prijateljicama i frajerima skače čina. Puno lakše se uklopite u svako društvo kad ste in i moderni
nego of i staromodni. U nas van je važnije šta imate na sebi nego u sebi. To van ja znan još od onoga
moga nu i vidi. Dok nišan počela govorit vidi nišan vidila društva, a o plavoj kosi da i ne govorimo.
Uostalom, znate, pričala san van. Zato nemojte kidat i bacat etikete. Nikako. Ako kupite, recimo, gaće na
pazaru onu etiketu sa starih gaća samo prišite na nove i to na neko vidno misto. Dobro je da to bude ono
La košta, Bos, Maks Mara i tako, nemojte ić ispod toga. Ako niste nikad imali takav
ARIJANA ČULINA
cili život da dobiješ posa, a u međuvremenu gladuješ ili prodaješ karte u nekom gradskom zahodu, a
ovako, kad si recimo mišica, upoznaš neku jaku facu, ili dvi, tri jake face. Dva, tri sportaša iz prve lige. Oni
ti srede život, otvore neki biznis i jebeš onda školu, to je to. Jedino lipa žena ima privilegiju daje glupa. Da,
recimo, danas pitaš nekog frajera bili više volija provest dan sa uskrslim Pitagorom, Teslom, Sokratom ili
sa Merlin Monro, svi bi van rekli ovo zadnje, virujte mi. Šta će jednom nogometašu Pitagora, molim vas, a
i on sam, kad bi ga pita, reka bi: Jebate, Pitagora, daj plavušu, ali samo pod uvjetom da nije peder. To je
već viša sila di bi Pitagora ipak zauzeja bolju poziciju. E sad, di ga i kako nać, mislim tog snažnog
okretnog, mišićavog, dobrostojećeg sportaša. Važno je i kretat se u društvima di se takve face mogu
upoznat. Ono, pratit sve važnije prijeme, posjećivat nogometne utakmice. Jer sportaš je sportaš. To je ipak
prilika. Ako te takav koji uoči cili svit je tvoj. Kupi njega neki važan klub, a ti onda lipo s njim. Hop, on po
utakmicama, a ti po butiga-ma. Svima opet dobro. To vam je to i o tome. Razmislite, sportaši su dobra
prilika. Zdene je, na primjer, u osnovnoj školi bila luda za nogometašima. Skupljala je sve slije sa njihovim
likovima i lipila u albume, dok joj je na vratima uvik visija poster sa slikom čile reprezentacije. Naravno
Hajdukove. U to vrime sviđali su joj se neki blizanci šta su igrali u Hajduka, ali jedan joj se blizanac sviđa
malo više, pa je nagovarala mene da se meni svidi onaj drugi.
ARIJANA ČULINA
ja san jedva odala od onih lanaca po meni, ali Zdene me vukla ka krepanu kokoš, a ja san kaskala za
njom. Uglavnom, da van ne duljim. Ona je toliko urlikala na tom stadionu, a pogotovo kad bi taj njen dobija
balun. Toliko je urlikala, vriskala i skakala gori-doli, usput vukući mene gori-doli, daje čili stadion gleda više
nas nego utakmicu.
Jedan moj barba je stalno buljija u mene, a ja san se pravila da to nišan ja i da ga ne pripoznajem. Njemu
bidnom izgleda ništa nije bilo jasno. Zdene se i dalje derala ka da se naila ludih gljiva. Ma vidi ga, vidi ga,
je li daje ludilo faca, reci Goge, je li da je legenda? Jebate pari da se rodija sa balunom, da je srasta š
njim. Ma pogle ga, ludilo je. Uhhhu, ahhhha. Nišan, da vam pravo rečen, znala šta ću joj reć jer su meni iz
te daljine bili svi isti i mutni, pošto san malo kratkovidna i žmirkam. Uglavnom, na toj smo se utakmici
toliko izblamirale i više smo sličile na maškare nego navijačice da mi više ni u najgorem ludilu nije padalo
na pamet da sa njom posjećujem slične spektakle. Zbog toga se bila neko vrime ofendila na me, a kad
san je pitala: Jebate, Zdene, staje tebi kod tih nogometaša tako napeto?, rekla mije: A šta nije? Sve. Lipe
dlakave noge okse-rice, onda kad ono stanu u red za slobodni udarac, pa se uvate za jaja da ih ne opizdi
balun. Onda kad skinu znojnu majcu, pa je bace u publike, pa kad trče i malo namištaju maloga u
gaćama, sve, a najviše ta njihova divlja energija i izdržljivost. Za ženu je vrlo važno daje muški izdržljiv, a
sportaši to do-
ARIJANA ČULINA
ženske doma na probni rok. Ali, nemojte dat da vas išta pokoleba. Samo vi, drage ženskice, pratite
nogometne utakmice i ako budete djelovale brzo i efikasno sve će bit u najboljem redu. Rok nogometaša
je kratak, a njima je stalo da se udome. Zato ako ga ne uvatite, upucate i zatresete mrižu vi, druga sigurno
oče. Morate bit svjesne da su oni vrlo traženi na tržištu i da se vrlo brzo razgrabe.
ARIJANA CULINA
su razdražljive i od živčanosti i gladi vrište po čile dane. To je poznato iz povjesti. Zato se ditetu kad plače
odma da boca mlika i ono kad je lipo sito umuk-ne i ubije oko. Da su odrasli pametni vodili bi se za tim. Ali,
eto, umisto toga svi oko mene nešto trče, skaču, treniraju, izgladnjuju se. Tipovi nabijaju kondiciju i mišiće,
znoje se ka stoka da se posli mogu puvanderit i kuvat ženske na mišiće. Ženske voze bicikle i role, pa
stalno molin Boga da se koja ne zabije ume, dvi-tri babe idu gori-doli i pričaju o receptima, a matere guraju
kolica. Uglavnom, sve se to giba, pa moran i ja.
Dobro mislin u određenim granicama to je zdravo, ali ne valja pretjerivat. I dok tako trčkaran, koji puta
bacin oko na neke parove šta se vataju po klupama i stinama. Ja to više ne mogu. Mislin, ono, patit za
plavin i zelenim očima i valjat se po stini koja me bode sa svih strana. Može on, šta se mene tiče, imat oči
koje god oće boje, može gledat i ukrivo, ono štroloćo, al da smo mi lipo umeko. I tako dalje pomalo više
odajući nego trčkarajući primjećujem da šta više treniran da mi je gore. Na jednoj rupi začepin na drugoj
mi pušta. Učvrstin noge, omloha-ve guzice, smanjin struk, obise se sise, pa ne bi Bog to sve utega,
zatega i povata. Sise mi sve više liče na pase koje triba vatat po dvorištu. Ne mogu ja to više, naporno
mije. Jednog dana kad mi sve dopizdi pustit ću ih s lanca pa nek idu di oće. To dođe tako valjda sa
godinama. Kad se sitin da bi tako morala čili život trenirat, dođe mi za ubit se. A svi zagova-
ARIJANA ČULINA
tempo. Sve je u ovom modernom svitu postalo normalno i ničemu se više ne triba previše čudit. Mis-lin,
prije bi ono između parova bila razlika uvrh glave pet šest godina, a sad, jebate, imaš i po četrdeset. Tako
da bi ja preporučila tridesetogodišnjacima da lipo stanu u red isprid rodilišta i izaberu odma sebi ženu čin
se rodi, odvedu je doma i lipo odgoje po svome. I taman kad oni budu imali šezdeset žena će in imat
trideset i kuš bolje. Dobiju je lipo nevinu, prilagode sebi i eto. Mislin, to je jedina šansa da dobiju nevinu
ženu, a poznato je iz povjesti da im je do toga jako stalo. Prije, recimo, kad bi neki čovik od tridesetak
godina oženija ženu od osamnaest proglasili bi ga pedofiličarem. Vrimenom su takvi slučajevi postajali sve
prihvatljiviji pa bi, recimo, onog od četrdeset, šta oženi ženu od sedamnaest proglasili pedoflličarem, posli
od pedeset, pa šezdeset, a sad je sve to otišlo k vragu, izmaklo kontroli i zdravom razumu, pa pedofiličari
uopće više zapravo nisu pedofiličari, ne postoje, jer je to sve postalo normalno. Ono, da bi zet ćaći od
mlade moga bit ćaća. Tako da jednoj ženi nakon pedesete uopće nije lako nać frajera. Nikako. I šta bi
onda tribale napravit sve one jadne i ostavljene žene od pedesetak godina. One nemaju šanse. Moraju
totalno zaboravit na neki zajednički život sa mlađim muškarcem, sa svojim vršnjakom i sa starijim od
sebe. Mlađi će je iskoristit, vježbat na njoj vještine vođenja ljubavi, opljačkat je i uvatit crtu. Njen vršnjak,
odnosno pedesetogodišnjak ili neki dobrodržeći šezdesetogo-
ARI JANA ČU LI NA
žišta je da za ženskom pameti niko nema potribe. To sanja davno zaključila. Ono, jebeš pamet, čuvaj tilo.
Eksport-import guzica je u opticaju, ali ekspo-rt-import mozga nije. Pa ove sve važnije face, manekenke i
glumice osiguravaju tilo na enormne svote. Recimo, noge na pet miljona maraka, pa sad ako imaš dvi to ti
je duplo. Isto vridi i za sise, guzice, a za pamet, borami, još nikad nišan čula da ju je neko osigura. Ženska
je guzica puno vridnija od ženske pameti. A ja san baš tila, uprkos svima, osigurat pamet, ali su mi u
osiguravajućen društvu rekli da to ne osiguravaju kod žena jer da mi toga nemamo. Budali koja mi je to
rekla skoro san prosula njegov muški osigurani mozak, ali san se u zadnji tren suzdržala i tresnila vratima,
jer šteta osiguranja šta bi mu isplatili za njegov ništavni muški prosuti mozak. Istina je da kod većine žena
taj mozak danas nema presudnu ulogu u borbi za uspjeh. Recimo, jedna manekenka prošeta pistom i - op
-100 ilja-da maraka. Čili svit je zna. Obogati se i kad oče pokazat da je uz to još i pismena zamoli nekog
da jon napiše memoare u kojima će se ona ispovidit sa koliko je tipova spavala - osamsto il iljadu. Shodno
brojki muških koji su protutnjili kroz njenu postelju ugled joj raste. Da se, recimo, o tom izjasni neka naša
školovana žena rekli bi joj da je kurvetina i linčovali je, ali ova uzdignute glave seta po svitu i slikaje se na
tuđim jahtama, ka ona Nomi Kembl. Dakle, te memoare, koje joj drugi napiše na osnovu njenih podataka,
ona potpiše i priko noći je
ARIJANA ČULINA
lara samo da je upozna. Ona je njemu odgovorila: Ja san, gospodine, doktorica, a ne kurva, fala van lipa i
usput uzela lovu. To nije po meni fer, jer kad je ponudu odbila tribala je i lovu. Nemoralno joj je šta joj nudi
lovu, a nije joj nemoralno uzet tu istu, al dobro, nije to sve. Međutim kad je na njen račun silo šest miljona
dolara žena je pala u nesvist i izustila: Biću kurva, jebeš doktorat. Ona negira daje sa gospodinom imala
bilo kakvi intimni kontakt, samo kaže da gaje upoznala jer on ka jedan galantni, fini, obrazovani i svjecki
stari gospodin to zaslužuje. I da najmanje šta je mogla učinit za njega bilo je da mu stisne ruku, popije sa
njim piće i malo proćakula. Kaže daje to sve šta su radili, a njegov identitet neće otkrit. Normalno da neće
jer bi mu ja prva poslala sliku i pristala se upoznat sa njim. Jebate, pričala bi mu priče i bajke prije svakog
spavanja. Samo da me ne dira i da mi lovu. Kad sam to ispričala Zdeni ona je pala na guzicu i rekla da
njoj ne bi ništa falilo i daje malo takne, ako je već u pitanju toliki iznos. I staje sad tu poanta? Eto to daje ta
mogla bit doktorica sto godina i ne bi se tako obogatila ka kad se skinila za Plejboj. Ali ženi alal vira, vidi
se da nije uzalud studirala filozofiju. Jer, jebeš ti teoriju ako je ne znaš primjenit u praksi. Ja mislin daje
ona tu pripisala i samog Hegela. Njemu Penthauz ne bi pa na pamet. Kaže se da vrime pokazuje koliko su
nečije postavke i teorije valjane i opravdane i sad na ovom primjeru vidimo da je on zglajza. Ali zajebali su
se i Marks i Engles oko svojih teorija pa šta ne bi i on.
ARIJANA CULINA
A zašto se mlade cure vežu za starce? To je isto objašnjivo. Momci teško nalaze posa, curama vri-menom
dopizdi vodit ljubav sa njima na kamenju. Dopizde in topli sendviči, piće. Tile bi se ispružit na francuskom
krevetu, tile bi provat jastoga uz svi-ćice, doručak u krevetu, a ne uvik ist tople sendviče iz kojih in kapa
majoneza i ajvar dok šetaju. I za to su spremne pritrpit malo smrdljivog daha svog partnera ili recimo
njegovu protezu u vlastitim ustima koja nerjetko ispadne dok se ljube. Spremne su i na vijagre i oronulu
kožu, usahle mišiće i sto drugih degutanterija jer znaju da to neće dugo trajat i da će, kad zakopaju svoga
dragog, otkopat i otpočet novi život sa mladim vitezom u dvorcu izgrađenom na temeljima njegovog
imanja.
Osin toga znate onu: Mladi bi tili bit vjerni, ali nisu, stari bi tili bit nevjerni, ali ne mogu. Zato, drage moje,
trčite, rastežite se, mazite i neka vam ne bude teško jer o tome vam ovisi egzistencija i samo tako
zaobićete biro, sindikate, jad, čemer, tugu i nezaposlenost. I slikajte se, ovjekovječite tu svoju mladalačku
raskoš. Većina žena to ne radi, jer dok su mlade imaju sram, a posli kad bi tile, nemaju tilo. Zato pamet u
glavu, možda se i na vašu fotografiju zalipi koji bogatun. I kad vas pozove, nemojte se sekirat. Budala će
mislit da ima negativ, a pametan svit će se koristit kopijom. Jer, čovik oženjen mladom ženom sliči na
čovika koji je kupija knjigu daje drugi čita. I vas će naravno neko malo posudit iz njegove biblioteke, ali
pazite da se to ne sazna i
ARIJANA ČULINA
mina u štracama i igrala se golubima, nego kad ju je vidija na balu svu u sjaju, draguljima, svili i kadifi.
Samo san vam još zaboravila reć da za tu novu modu, u kojoj se stara i oronula tila stiskaju uz mlada,
ipak triba imat dobar želudac koji ja, moran priznat, nikad nišan imala. Zato mi je kako je.
Dl GA TRAŽIT?
U AVIONU?
Svitu moj, danas san se upravo vratila iz Zagreba u naš lipi Split i to avionom. Konačno san saznala šta je
to pravi stres i straj. Ne da me streslo, nego me tako izdrmalo, prodrmalo, izmućkalo da san skoro vlastiti
bubrig povratila. Jebate, doša mi je do grla. I da se tu naša neko stručan moga ga je odma transplatirat u
nekoga dijalitičara.
I još govoru da je splitski aerodrom drugi po sigurnosti. Je, za doživit sigurni stres. Uvik iznad Splita nešto
zapuše, zagrmi, zatutnji i počne bacat oni avion tamo-amo, ka da u njega tuku tri tornada i sto oluja. Čila
mu karoserija počne škripat, a ja se stisnen ka srdela u konzervi i pojačan sve dotadašnje molitve i ufanja.
Više se izmolin u avionu nego u bilo kojoj crkvi. Tako mije valjda lakše, ne znan. A nemoćan si u onoj
kaseti, nemoćan. Sidiš svezan i moliš Boga da sve dobro prođe i da još jednom vidiš face svojih najmilijih i
najmržih. Kad osjećaš da bi smrt mogla svaki čas zakucat, sve staje živo postane ti drago. Nikad nećeš
čut da neko, na primjer, u avionu kaže: Dabogda ga više ne vidija. Nikad. Jedino u avionu zaželin se
svekrvinog slađahnog lišća i umiljatog glasa.
Znan da je u biti svakog straj letit avionom, samo neki neće da priznaju. Prave se važni. Uosta-
ŠTA SVAKA ŽENA TRIBA ZNAT 0 ONIN STVARIMA
lom ja san čula da se samo glupi ljudi ne boje leta avionom. Nemojte me krivo svatit, nišan ja to rekla, to je
negdi pisalo, a ja san samo pročitala i tako to prenosim. Svak ima neke sisteme kako ubit straj. Neko čilim
putem nešta čita, neko ne prestaje ist i pit, neko non-stop brblja, pušači žvaču, a ja, na primjer, svako
malo kočin nogon. Avion malo poskoči, propadne ili prdecne, a ja zakočin bez kočnice. Jedna moja prija,
ne znate je vi, ubija straj non-stop buljeći u prolaz. Govori da joj se tako pari ka daje na zemlji. Ja,
suprotno njoj, stalno buljin u krilo. Tako san bar sigurna da još letimo, da nije otpalo, i da nijedna tica ni
tičica nije uletila u motor. Zdene voli kad su motori bešumni, a ja bome kad sve bre-keće. Kad ih čujen
sigurna san da svi rade. Svaka promjena zvuka motora za mene je stres, uvik po-mislin da je koji riknija i
da ćemo morat nastavit letit samo s jednim ili Bože oslobodi nijednim. Grozno. Brrrrrr. Kad se god
spreman na let uvik se iznova počnen čudit i pitat kako se to čudo uopće more dignit u zrak. Ništa mi ne
pomaže ono šta su mi objašnjavali, i to čak neki stručnjaci o potiskivanju, istiskivanju, hidraulici i duplin
komandama. Ništa ja to ne razumin. Mislin razumila bi da ide put doli, ali gori, to mi stvarno nije jasno, niti
mi to iko more objasnit. A ne mora ni pokušavat, jer, bome, svaka se stvar lakše spušta nego diže, to je
činjenica i fizika. A onda, šta ako ga otmu pa se recimo ne daj Bože sa tobom zabiju u neko brdo ili
neboder? Šta onda? Kad se ukrcavan uvik brojim putnike,
ARIJANA CULINA
molin Boga da nas šta manje uđe i da budemo šta mršaviji. Računan, lakše ćemo se otisnit ako smo
tanušniji. Debele ne bi ni tribalo puštat u putničke avione. Oni bi tribali letit u nekom oklopnjaku, nekom
ratnom avionu ili u svakom slučaju u nekoj letjelici od čvršćeg materijala. Na primjer, čelika. Na kraju
krajeva, ne moraju ni letit, mogu i vlakom. Oni su i tako tromi i spori, nigdi im se ne žuri, a avion je za
nervozne koje ne drži misto nego ka skakavci moraju skakat s jedne na drugu stranu.
Prije svakog leta ne spavan i ne jeden po tri dana. Kad me vode na aerodrom pari mi se da iden na
stratište, a prolazeći kroz onaj rengen imam osjećaj da me šalju na električnu stolicu. Još me tamo čilu
ispipaju i to uvik neke policajke. Šta ja znan, ako me već neko ima pipat bolje onda policajac, jer meni je
perverzno kad me žena pipa. Moja prija govori da je njoj perverzno ić u ženske ginekologa, tako je meni
perverzno to pipkanje policajki po mojim kukovima, bokovima i guzama. Stvarno.
Govore neki, ne tribaš se bojat aviona, to ti je najsigurnije prevozno sredstvo. Da! Ako padneš mrtav si i
gotovo. Neš ti utjehe, jebate! Da san tila bit mrtva mogla san se i sama itnit sa nekog brda ili nebodera i
gotovo, a ne čekat da letin avionon i uz to još platin kartu za samoubojstvo. Ako padneš, mrtva si. Neš ti
šta me utješi, lipa slika mene u komadima, iskombinirana sa još nekin. Ono, moja ruka, tuđe noge, a glava
i dokumenti, pitaj Boga čiji. Utješno za popizdit. Piše da statistike pokazuju kako u saobraćajkama puno
više svita pogine. Slažen
U DISKU?
Koliko su jadne te ostavljene žene, to san van već govorila, a i sami znate. Ali kad žena već proživi ono
šta proživi, kad je šutne muž, mater mu, vlastiti otac, sud i društvo, tu još nije kraj nevoljama. Sad tek
sijedi privikavanje. Ono, ka kad čovika nakon deset godina pustu iz zatvora. On, bidan, ne zna ni kud će,
ni šta će, ni kome da se obrati. Ne zna pošteno ni gledat u svitlo jer je toliko godina živija u magli i mraku.
Još uvik ga drži kokošije sljepilo. Izlazak iz zatvora isti je ka izlazak iz braka. Nema tu velike razlike. To je
potpuno isti slučaj. Kad izađeš, odjednom postaneš svjestan da zapravo ništa više oko tebe nije isto,
prijatelji se razbižali svak na svoju stranu, poudali se, poženili, porastavljali, pa uletili opet u neke druge
kombinacije, pa treće i tako. Govori meni jednom jedna moja prija nije Zdene nego jedna druga, ne znate
je vi daje ovo u gradu došlo živo ludilo, da su se toliko svi izmišali, izrastavljali i isastavljali, pa onda opet
međusobno iskombinirali da će jednog dana sva ta dica rođena u raznoraznim kombiniranim brakovima
otkrit da su zapravo svi neka daljnja rodbina. Ono, ne bi tri-balo nikog iznenadit da tu čak dođe i do nekog
incesta. Stvarno, toliko se sve to zapetljalo. Došlo je do toga da se prijatelji minjaju za žene i jedan
drugom prave dicu. I onda su ta dica svejedno drugome
ARIJANA ČULINA
vidit koji je đir. Triba uvatit pod ruku koju priju koja je u điru da joj pokaže di, šta, s kim i kako. Srića, ja san
imala iskusnu Zdenu koja se pametna, ka staje uvik bila, nije udavala. Prošla je sve i svašta, sito i rešeto i
znala za svaku bužu. Ko, kako i kad diše. Jer dok sam ja robijala, one cure šta su prije izlazile isto su se
sve poudale, čame i čuče kraj peći po kućama, a rastavljene su se već snašle i osle pitaj Boga di, na koju
stranu svita. Najčešće priko bare. Pogotovo ako se iskompromitiraju u vlastitom selu, odu tamo di ih niko
ne zna i počinju ispočetka. Šta su u svom selu bile raskalašenije i luđe, to u tuđem više glume skrušenost i
nevinost. Srića, stara Zdene ostala na starom terenu, nigdi nije odlep-ršala. Jebe se poštenu Zdenu za
reputaciju. I tako, uvatila ja Zdenu pod ruku i krenila u nova osvajanja. Akcija je počela. Prvo osvajanje
kafića i diskoteka.
A šta san se izblamirala kad san prvi puta došla u disko nakon mog, jebate, braka! Obukla ja ka neku
skroz glupu robu kakvu san vidila na televiziji i u Doji od nekih ludih, otkačenih modnih kreatora. Sve ja to
lipo na se navišala, našminkala se i umarši-rala u disko ka osvajač, svjesna da san od glave do pete čista
ludnica, kad ono, ajme blama, čilo disko počelo u čudu buljit u mene. Ja gledan, osvrćen se. U početku
san bila sva ponosna, mislila da mi se dive ka nekom vrlo ritkom egzotičnom i ekstravagantnom cvitu. Tek
kad su mi se počeli cerekat u facu svatila san šta je na stvari, ali za povlačenje
ARIJANA ČULINA
no vodećih svjeckih kreatora, samo je možda bila greška šta san ih malo izmišala, pa od svakog uzela
ponešto. Ono, gori san van obukla nešto malo prozirno ka misečina, samo sa dvi šljokice na sisama, doli
neku izrepanu šarenu suknju ka papagaj, oko struka san puknila jedan široki kožni zmijski kajiš, na glavu
opizdila neke pletenice kroz koje mije prija provukla žice da mogu stat u zraku svaka za sebe, neovisno i
priko svega toga san imala neku bilu ja-keticu od umjetnog krzna ka pudlica. To je bilo to. Kad ono, jebate,
svi stali u mene buljit, ka da san sedmo svjecko čudo, a kad san još počela plesat raz-makli se oko mene.
Tribalo je meni vrimena da sva-tim da ni plesat uopće nije više moderno i da je dir ustvari stajat sa strane,
nešto bezveze trabunjat, nadglasavat se s muzikom, pijuckat, pušit, lagano glupo se smijuljit i samo malo
se u boku ljuljuškat i tako stat dok ti ne uleti neki frajer.
I tu san ja vidila da je mene malo vrime priga-zilo i da se svit, otkad san ja robijala u kužini, ipak malo
prominija. A bezobrazna Zdene me je samo tako gledala i ništa nije govorila. Pustila me da se izblamiran i
sama dođen do zaključka. A ja budala mislila da ću svojon kreacijon sve zasjenit, pa i samu Zdenu.
Ustvari, možda ja nišan toliko ni kriva: u ona prijašnja romantična vrimena točno se znalo staje moderno i
kako ženske, da bi bile ženstvene, tribaju izgledat. Oblačile su one lipe krinoline, izbacile ćiće ka balkone.
Uredile kosu u punđu. To je meni bilo lipo. A ovo danas, svak more nabacit na
ARIJANA ČULINA
odjaše u obećanu zemlju di će s njom proživit dug i sritan život okružen mnoštvom razdragane dičice koja
jašu na konjima po njihovom rancu, ganjaju kokoši i pase dok sritna mater dovikuje iz kuće: Idemo, idemo
dico, prikidajte s igrom, ručak je gotov a i pita se lađi. To su bila ta vrimena kad je muška grubost bila dio
njihovog imiđa, a u suštini tadašnji muškarac, mislim bar taj iz filmova, bija je nježan i mek, ali hrabar i
borben kad su u pitanju njegova žena, dica i domovina. Ono, ala Džon Vejn. Taj muškarac, na primjer,
nikad ne bi dozvolija da mu žena plati piće, uvik ju je pušta isprid sebe, pridrža stolicu, a trisku bi joj
razvalija samo kad bi ga privarila.
A danas je, brate, nekako sve suprotno. Žene uzdržavaju muškarce, a oni ih zauzvrat guraju di stignu,
govore in svakakve pogrdne riči. Moš, majke mi, na kraju bit sritna ako živu glavu izvučeš. Tako da ta
današnja njihova brutalnost nema nikakvog šarma osim nekog vlastitog samoljublja i samodo-kazivanja. I
tako sanja to, svitu moj, u svojoj glavuši sve skontala, stavila na svoje misto i definitivno odustala od diska
nakon šta san, pored svega tog šta san nabrojala, skoro i bez glave ostala kad je jedan tip isprid diska iz
čista mira izvadija pištolj i počeja pucat po svim balkonima i svemu staje stiga. Sve šta se mrdalo rastrčalo
se di je stiglo. Kud koji mili moji, a ja skočila ka zec u prvi žbun šta se tu naša i dan danas mu nišan
pristala zafaljivat šta san živa i šta nišan plesala samo jedno lito. I di ćeš ti onda danas, kad prođeš doba
adolescencije nać frajera?
U FIRMI?
Zdene je, kako znate, moja najbolja prija još od osnovne škole. Ona je legenda. Uvik ima neke fiks ideje
oko svačega. Za nju nema i ne postoji nerješivo. Totalno je opaljena, opaljenija od mene. Zdene je žena
sa iskustvom i ožiljcima na duši, ali se uvik muški fajta. Slučaj je tija da nišan samo ja u to doba tražila
tipa, nego gaje tražila i Zdene. Taman ju je njen stari frajer bija nogira pa je bila spremna za nove akcije.
Zdeni su dopizdila diska, kafići i inače ta neka masovna okupljališta di svi nešto zuje ka muve bez glave,
svak sa svakim priča, niko nikog ne sluša, uvik neko nekog traži, uvik neko nešto očekuje, svak svakog
ogovara. Obilazile smo sva ta mista, upoznale sav taj svit i polusvit čekajući da nam se dogodi neki ludi
provod, neka nezaboravna noć, neka ljubav iz bajke. Čekale, čekale, tražile i zaključile da to nije za nas i
da za to više nemamo vrimena ni živaca. Ne moremo mi više čile noći stajat ka kad smo bile mlade, na
rivi, isprid Bobisa, isprid Seme, isprid Zahoda, isprid Džungle, na Bačama. Sve smo mi to obilazile pa smo
se, brate, malo umorile. Noge su nan utrnile. To je uzaludni ljubavni trud, šta bi reka oni Viljem Šekspir.
Onda, na takvin mistima masovnog okupljanja ne moš ti
ARIJANA ČULINA
nać neku značajnu facu. Moš, ali šanse su jedna na miljun. To je više đir za totalne šiparice, a ja i Zdene
smo već bome privalile tu prvu mladost. Malo smo već bile karambolirane, ono, dobro bi nam doša koji
tehnički pregled. Zato je tribalo smislit nešto pametnije, inteligentnije, shodno našim godinama i
mozgovima. Pa smo, nakon dugih sati i razgovora uz kavicu, zaključile da prave face šetaju po bolnicama,
firmama, aerodromima, fakultetima...
Tribalo se tamo negdi uvalit i tražit svoju novu šansu. I kad je Zdene konačno uvidila da u disku ni kafiću
sriće nema, zaključila je da triba ić ciljano. Odrediš cilj i pucaš. Odabereš koga bi tija imat za frajera, kakav
profil, koju profesiju i pucaš u sridu. I pošto više ni hipici ni dica cvića nisu u modi, ona se normalno
odlučila za uspješni poslovni svit, frajere s kravatama, mobitelima, elegantnim akn taš-nama, lagano
zagelirane kose privlačnog mirisa koji su uvik u nekoj strci, zbrci, žurbi. Jer, ako negdi stalno trče znači da
imaju pune ruke posla, a ako su puno zaposleni dobro zarađuju, a ako oni dobro zarađuju onda ni nama
život s njima ne bi bija loš. To je čista matematika i jednadžba koju je ona izraču-nala. Naime, sideći i
družeći se uglavnom sa klijentelom iz kafića došla je do zaključka da oni koji puno side po kafićima ili su
besposličari, linčine koji po čili dan piju istu kavu i prodaju drugima i sebi pamet, ili su alkoholičari koji se
ne mogu odvojit od šanka, pa ih na kraju dana moš samo bagerom od tamo maknit, ili su pak članovi neke
mafije kojima
J
r
Ci "
ARIJANA ČULINA
zavirivat ovlaš u kancelarije i sudarat se sa zaposlenicima isprid zahoda dok nas svi malo-pomalo ne
upoznaju, prihvate i ne počnu zvat kolegice. A kad se to dogodi lakše ćemo doć do direktora sektora. To je
bija taj plan i, borami, tako nas dvi, ne budi line, dizale se ujutro najranije, mada nan nije bilo lako prominit
ritam buđenja. Gore nan je bilo nego da smo prominile kontinent i savladavale vremensku razliku, jer svit
kod nas u život ide tek u ponoć, a kući se vraća oko šest. I sad, umisto da dolazimo iz noćnog života u
šest ujutro, mi smo morale na posa. Ali eto, kad čovik ima cilj natira se i lakše mu je. I tako smo se mi lipo
svako jutro dizale, lagano onako poluma-murne odgegale do autobusa, onda jednu stanicu prije silazile,
vatale taksi i lipo ka dame dolazile na posa. Jer ne bi bila neka fora da nas neko vidi da u takvu zgradu
zlatnih kvaka stižemo grackim autobuson. To nan je moglo usrat čili plan. I tako smo po čili dan zujale
tamo-amo, livo-desno, gori-doli, ka muve bez glave. Niko nije moga proć, a da nas ne primjeti. I malo-
pomalo stvarno svi nam se počeli javljat, poz-dravljat nas pa čak i oslovljavat sa kolegice. I ne prođe ti
puno, moja, borami, prija baci oko na nekog stvarno napetog frajera. Uglađenog, a opet muževnog i odluči
ga smotat. Ono, bija je zalizan i nosija oćalice, ali nije bija pizdek, nego baš lipo razvijeno muško. Stalno
ga je pratila i, ka tobož, uvik mu se negdi nalazila na putu.
A onda, kad je morala konačno potegnit odlučujući potez iskoristila je onu glupu foru iz filmova
ARIJANA ČULINA
obrazovanje malu ulogu igra. Sve je on to njoj opro-stija, zaboravija, zbog nje se rastavija od svoje fine i
obrazovane, ali seksualno nenadarene žene. Jer, često muški pametne zrele žene zamine mladim
guskama. Tome se ne triba čudit. A i ovi je bija od krvi i mesa, moja prija spretna i, eto, najebala mu žena.
A šta će, bidna, nije prva ni zadnja. Mojoj priji je posli lipo pomoga da upiše tečaj za kompjutore jer je to
njoj plafon. Neke veće i teže kurseve ona ne bi mogla nikako savladat. Dakle, to joj je pomoga da upiše,
ali joj Bog nije moga pomoć da završi. Sve je to za nju bilo prekomplicirano, pa joj je on naša vezu kako
da ipak dobije neku kakvu-takvu potvrdu o završenom kursu. I, borami, eno ti nje danas u toj firmi njegova
sekretarica, nešto bada, nabada i bocka po onom kompjuteru. Gospođa, dama! To ti je ono: Bolje se rodit
bez neke stvari, nego bez sriče.
A ja? Ja nišan bacila oko na nikoga, ali jedan me ubra i bacija oko na mene. Kako ja nikad ne biran frajere
nego čekan da mene izaberu, prihvatila ja igru. I on za mnom, ja za njim, on za mnom i - op - zaskoči me
jednom naglo i pozove u kancelariju. Ja sritna, niko sritniji od mene. Računan, evo, i meni svanilo, nije
samo Zdene uvatila Boga za bradu. Nije me odma pozva na kavu nego me počeja pitat ko san, šta san,
odakle, šta radin, koje san kvalifikacije, ko mije otac, mater, od čega živin. I računan, a šta je ovi moj fin i
poseban, kako se brine od čega ja živin, kako mi oče pomoć, kako me sve pita i to zato šta bi me prvo tija
dobro upoznat,
ARIJANA ČULINA
od mene. A s tim se valjda triba pomirit i to prihvatit ka neminovnu činjenicu, ka ono: Ne moš imat sve u
životu. Ja, eto, iman malo više obrazovanja, a ona sriče, i to je to.
NA GROBLJU?
I tako se, eto, završija taj naš pakleni plan broj jedan. Zdene se, kurva, ka i obično izvukla, a ja najebala
od organa. Mislim državnih. I nju su tili ispiti-vat, ali oni njen to nikako nije dopustija. Tako ti je to kad ti ima
ko čuvat leđa, kad imaš svog čovika i jebača. On nije pustija da se njegova Zdene iskom-promitira, a
mene bidnu ko jebe-Za sve triba veza.
I tako su oni mene još danima ispitivali, ispitivali i kad su skontali da sanja neka sitna riba pustili me doma.
Posli Zdeni bilo mene ža i šta je taj čili slučaj tako završija pa me došla posjetit. A sva naprlitana,
skockana od glave do pete. Sa pravin, pravcatin markama odjela po sebi i sa original postolama. Sve
Armani, Bos, ludnica. Zdene prosto zablistala, ka guzica od majmuna, ne moš je pripoznat. Druga žena. A
šta ćeš, koga idu pare, idu. Kad su je mater i ćaća prestali financirat odma je našla drugog sponzora. A u
mene nigdi para. Ni od matere, ni od sponzora. Pa mi onda zaglumila neki džet-set, počela me gledat
svisoka i solit mi pamet o kompjutorima jer je to jedini tečaj koji je privela kraju, i to uz krevetnu vezu.
Počela se sve itat nikin stranin ričima koje nikad prije nisi moga čut iz njenih usti, tipa: tastatura, i mejl,
bizarno, trivijalno, surfalaja, i sve neke
ARIJANA ČULINA
take pizdarije šta je pokupila sa tog glupog tečaja. Pari da je završila za doktora nauka. A onda, kad mi je
dopizdila, dreknila san na nju i sigurno bi je potirala ća da nije prestala glumit tu snobovštinu. Kad je malo
došla sebi i postala ona stara Zdene, onda smo sile, lagano ispijale kavu dok ona nije stajala kokodakat o
svojoj srići.
Ja san je slušala, slušala, a onda san joj rekla: Jebate, Zdene, lako je tebi pizdit, a kako je meni. Ti si
našla šta si tražila, a ja nišan našla ni šta san tražila, ni šta nišan tražila. Kako mošprida mnom,
nesritnicon, pričat o svojoj srići ? To je krajnje nekulturno, nehumano i neljudski. To ti je isto kad, na
primjer, ženi koja ne može zatrudnit neka žena priča kako ona ima petero prekrasne dičice.
Onda je Zdene konačno začepila o svojoj prego-lemoj srići i iznila mi plan broj dva.
Ja, naravski, normalno nišan tila više čut ni riči o Zdeninim briljantnim paklenim planovima u kojima uvik ja
najeben, a Zdene bude jebena strana. I tako san ja to odbijala, odbijala, a dosadna Zdene navaljivala,
navaljivala. Govorila je kako joj se savjest neće smiriti i da joj njena sreća ništa ne more značit dok ja ne
pronađen svoju. To da mi oće pomoć, to san joj, aj, povirovala, al to da ona neće bit sritna dok ne buđenja,
to malo morgen. Ali, eto, aj, na kraju san je bar pristala saslušat u čemu bi se triba sastojat taj njen pakleni
plan broj dva pomoću kojeg bi ja mogla uvatit neku marku od frajera.
Dakle, evo plana koji more samo Zdenin morbidni mozak isplanirat.
ARIJANA ĆULI NA
kako ona zna i šta ću, bidna, radi mira u kući morala san je saslušat do kraja.
Dakle nastavila je Zdene: Kad nađemo jednu takvu kombinaciju naš je zadatak da vidimo kad je sprovod,
ono, di i u kolko sati, onda se lipo obučemo kako dolikuje i otiđemo na sprovod. Tamo vidimo i osmotrimo
udovca kojemu je sigurno nakon smrti žene utjeha prijeko potribna, zaključimo jel ti se sviđa ili ne,
žalujemo mu se i odlučimo o daljnjim koracima koje triba poduzet do vašeg konačnog upoznavanja i
sjedinjenja. Kad je ona to meni rekla, ja san stvarno pomislila da je bidna Zdene totalno škviknila u mozgu.
Ali sad ne znan ko je luđi, ona šta me na to nagovorila ili ja koja san na to pristala. Uglavnom, ne znan
kako i šta mije bilo, u kakvon sam se transu nalazila, inšoma to šta je luda Zdene predložila ja san
napravila. Našle smo prigodnu osmrtnicu, uredile se kako spada i zaputile na sprovod. Udovac mi se
svidija i ja san se sa Zdenon dogovorila šta dalje. Pričekale smo par dana da se čila ta stvar i tuga
splasne, a onda smo krenile u akciju. Pošto smo pretpostavljale da će ucviljeni muž nakon ženine smrti
svaki dan posjećivat njen grob i u tišini tit sa njom provest neko vrime, Zdene mi je predložila da ja lipo
oden šta ranije na groblje, sakrijen se iza susidnog spomenika i čekan kad će ucviljeni udovac sam stić.
Dok on bude tugova ja bi mu tribala prić, predstavit se ka bliska suradnica i prijateljica njegove žene, malo
sa njim zajedno tugovat, a onda mu pružit rame za plakanje. I kako je luda Zdene pre-
ARIJANA ČULINA
Uglavnom iz te njihove priče ja uberen da je oni drugi muž, a oni prvi ljubavnik. I daje muž ustvari
nagovorija nekog tipa da šarmira njegovu ženu, odvuče je u krevet i ukoka. E sad, taj koga je on
nagovorija bija je upravo taj koji je staja tik njemu uz rame. On i on, tik uz rame. Kad sanja to čula skoro
nišan u grob propala, jedva su me noge držale. Go-vorin sama sebi: A Zdene, Zdene u šta me uvali, da ti
jeben Zdenu i mene ludu šta te slušan, pa da nije, koza, mogla nać neko pametnije i manje sablasno
misto za tražit frajera, nego me na groblje poslala, luda, dabili, luda debilna. I ne znan kako, ali u iston
trenutku kad je ovi muž dava neki plik novčanica tom ljubavniku, ja, valjda, kako su mi noge klecale,
šušnila iza tog susjednog groba, oni se okrenuli, ja bris. Oni se ka opareni okrenili u pravcu mene. I kad se
ljubavnik da u trk za mnom, opalija hitac, probija ljubavniku nogu, a ovi pa, muž zgra-bija oni bus para šta
je ispa iz ljubavnikove ruke i nastavlja trčat za mnom. Ja se stala derat ka krmača prid klanje, živi svit se
od straja razbiža, kud koji mili moji, muž uvatija crtu, a ja završila opet - pogodite u koga.
Onoga šta me umisto na kavu pozva u kancelariju i zatvorija par dana iza rešetaka. Ne znan ko se više
nije moga načudit, ja ili on šta se ponovo gledamo oči u oči, fejs tu fejs. Sta on mene opet ispitivat o čilom
slučaju. Opet isto. Parilo mi se ka neki dežavu. Pita me da šta san vidila šta nišan, šta san radila na
groblju, ko mi je umra. Ja rekla da je
ARIJANA ČULINA
Ona me odma pitala jesan li ga našla, a ja san rekla: Jesan, istog ka i prošli puta u firmi. Onda me pitala di
san i s kin san pa san joj rekla: Isto di i prošli puta kad san izletila iz firme pod ruku sa iston facon koja me
dovela dovde. Kad san joj sve ispričala i kad je pametna Zdene konačno svatila di san i šta san, odma je
doletila i počela kukat tamo po policiskoj ordinaciji. U onih pet minuta šta su nas pustile nasamo ovaj puta
san uspila ja njoj iznit svoj plan. Pošto je vidila da je stvar ozbiljna, poslušala me. Rekla san joj da pođe na
groblje, obiđe sve grobove i vidi ima li tamo neko sa mojim djevojačkim ili uda-tim prezimenom ko je otega
papke. Ja san rekla da san bila rodbini na groblju i sad je Zdene tribala samo pronać grob sa nekim
podudarnim prezimenom.
U početku se protivila, nikako nije tila. Govorila da se tog mista užasava, a ja san joj rekla: A nisi se
užasavala kad si mene tamo slala, droljo, dabili droljo, sad aj tamo i traži, paš vidit kako je meni bilo.
Sutradan došla Zdene sva ispijena i blida. Biće od straja. Jedva sanje pripoznala. Parila je više mrtva
nego živa. Oni u policiskoj mislili daje to sestra od one Zdene šta mi je bila jučer u posjetu. Rekla mi je da
je baš u blizini one jadne pokojnice vidila neki grob sa imenom i prezimenom moje bivše svekrve i to sav
prekriven cvićem. Jebate šoka. Ja bri-znila u plač, a Zdene se u čudu zableušila u mene. Je, Zdene, to je
ona. Bila je uvik beštijaprima meni, ali šta ćeš i kad ti pas krepa zaplačeš, pa kako neš
ARIJANA ČULINA
zala, zahvaljujući onom jednom spomeniku koji je ima svekrvino ime i prezime.
Oni nisu puno provjeravali jer su prave tiče već zatvorili, a ja im i nišan bila više bitna. Ko je ta jadnica sa
svekrvinim imenom nišan saznala, a nišan se, ruku na srce, ni raspitivala. Ja mislin da su mi neki rekli da
su jednom vidili moju svekrvu kako nešto tuda obilazi i gleda. Biće nju, kurijožastu kakva je uvik i bila,
zanimalo koje ta njena dvojnica po imenu. A ako je ona to naumila saznat i saznat će, ali briga mene, to je
već njen problem. Ostalo šta san vidila i čula morala san priznat. Muža i ljubavnika su zatvorili, mene
pustili, a onda me oni, molin vas lipo, nećete virovat, pozva. Pogodite di. Na kavu. Je, je. Znate oni šta me
dva puta ispitiva. Oni organ iz firme. Ali, odbila san ga. Nišan mu više imala šta ispričat. Sve je o meni
zna. Moga me je jedino pozvat u krevet, ali bolje da nije. Ionako ne bi pošla. Kakve san ja sriće još bi me i
u krevetu za nešto optužija. Biži, biži. Mislim, nisu meni mrski organi, mislin muški, ali ovi državni organi,
biži, biži. Bože sačuvaj, brrrrrr! Šta dalje od mene. Dostaje meni bilo avantura i falših organa.
U TEATRU?
Nakon svih tih neuspjelih pothvata i vratolomija oko ganjanja frajera bila san malo, ruku na srce, umorna,
iscrpljena, utučena, isciđena ka kuhinjska krpa. Moga si sa mnom pod obrisat toliko san bila nikakva.
Digla san ruke od svega, ali, srića, nišan na se. Dotle ipak nije, fala Bogu, došlo. Osin toga ja san vjernik,
a u našoj vjeri suicid je grij. Samo san se predala svojoj tuzi i samoći. Govoru svi da samo jaka,
samosvjesna žena more naučit bit sama sa sobon. Pa san odlučila malo trenirat tu samoću i jakoću.
Predala san se grickanju čipseva, sendviča, noktiju i gledanju glupih romantičnih filmova za plakanje.
Moran priznat da me to treniranje samoće nije baš išlo. Isplakala san se, zapustila, nabila dvi-tri kile,
nategla zavjese, sve zamračila i živila u mraku, ali ništa nije pomoglo, još je bilo gore. Čak san i mobitel
isključila, a na kućnon uključila sekretaricu šta je za mene, ovako lajavu, stvarno bilo nepojmljivo, nišan
slala ni poruke. I tako san neko vrime doma očajavala, primištala se sa jedne fotelje na drugu, sa kauča
na postelju. Pila, jila, pila, jila, plakala, dok nakon par dana nije neko zazvonija na vrata. Dugo san se
mislila oću li otvorit ili nastavit i dalje trenirat svoju jakoću i samoću.
ARI JANA ČU LI NA
izblamirat. Počela seja na onoj stolici vrpoljit tamo--amo, počela povirivat na mobitel ne bil vidila kolko je
sati. Još san se više oneraspoložila nego kad san došla. Borati, umisto da se čovik u teatru opusti,
nasmije, da vidi kako ti glumci izvode nešto šta drugi običan svit, koji nisu umjetnici, ne može, da ti skrenu
bar na trenutak misli od svakodnevnog sumornog života, kad tamo, umisto da san se opustila, ja se sva
napela. Da me nije bija blam bila bi priko svih priskočila i izašla vanka na frišku ariju, ponovo u moju
samoću, ali eto nišan tila pravit skandal. Izdržala san bome sve tri ure. Ma koje su to budale da in
predstave traju tri ure?! Ko to more danas toliko sidit, ne znan. Ma u današnje vrime bi i Prohujalo s
vihorom tribalo kratit altroke one budalaštine koje sanja gledala. Posli predstave svi se tome divili, čestitali
glumcima. Rekli da je to moderno neko konceptualno kazalište, neke, kolko se sićan, fragmentrane,
fragmentarne dramaturgije ili tako nekako. Uostalom, more sve to bit, a i ne mora. Taki je to, čini mi se,
žanr. Svi se u to ka nešto puno razumu. A i Zdene se tamo nešto pravila pametna za popizdit i stalno
klimala glavon. A da si je pita zašto klima, ne bi ni ona znala. Dobro jon se vrat nije ukočija. Bar ja znan
daje ona dosad jedino prvo i zadnje gledala i pročitala Nikoletinu Bursaća, i to zato staje bilo obavezno u
školi, pa nas je učiteljica nakon lektire odvukla u teatar da si to i slikovito predočimo. Zdene je, sićan se,
sidila do mene i stalno nešto zapitkivala, vrtila se, rastezala žvaku i gađala
ARIJANA ČULINA
taki kulturni događaj. Dosta mi je šta u slikarstvu više ništa ne razumin i ne mogu pripoznat. Same neke
brljotine koje bi moglo i dite od pet godina našarat, pa još i takav teatar, Bože me oslobodi. Ako je to neka
današnja umjetnost onda mi je drago da nišan umjetnik, da umjetnike ne moran gledat i sa njima se družit.
Ustvari, ja mislin da su pravi umjetnici užasno jednostavan svit. Onaj Domingo i Pa-varoti lipo se zajebaju,
igraju sa Karerason na karte do samog izlaska na scenu, al zato kad zapivaju, bogovi. Gledaš, stani-pani.
A ovi niki falši umjetnici, više glume van scene nego na sceni.
Onda sve ono šta ne valja proglase za umjetnost. Recimo, ako ne znaju nešto lipo nacrtat onda neku
brljotinu proglase genijalnim djelom ili, na primjer, ako ne znaju lipo pivat mukanje proglase vrhunskom
vokalnom izvedbon. Tako je jedna glumica u Holivudu imala grube noge, ali su njeni menadžeri odlučili da
su baš takve noge ludilo i in, napravili propagandu i bogme proglasiše njene noge nogama stoljeća. Lako
je tako. Tako bi i ja sebe mogla proglasit ne znam kim. Novom Dinom Lolo-brididom. A da iman malo više
kuraže i bolji želudac to bi i napravila. Stvorila bi sama od sebe mit, budale bi se divile, ja in se lipo smijala
u brk i mlatila pare. Neka taj više nije tija izać nigdi sa mnom. Misliš da mije žaj. Dostaje meni tih začudnih
kvazi umjetnika koji jedino sami sebe razumiju. Iman ja iskustva s tim.
Kad san bila srednja škola svidija se meni jedan tip. Zgodan lip, ono, ala Konan. I malo-pomalo, mi
ARI JANA ČU LI NA
Ja kažen: Pa to šta misliš, a ne moš reć. Nemoj se sramit, moš mepojubit. A on kaže: A ne to, Goge, ja te
puno volin i osićan te ovdi, vidiš ovdi, u srcu, u grudiman. Ja se rastopila rekla da i ja njega isto tako
osićan i da baš zato mislin daje baš sad idealna prilika i scenografija za poljubac. A znate šta mi je on
odgovorija? Odgovorija mi je da on mene toliko duboko voli i osjeća, pa me zato ne more pojubit, nego da
ja lipo iden doma, a da će on ostat sidit na onoj misečini, gledat u more i srebrni odsjaj i raz-mišljat o meni
i našoj jubavi, i da će tek tad ta ljubav u njegovon srcu dobit planetarne uzvišene dimenzije. Reka je da bi
pravi realan poljubac bija preba-nalan potez za tako uzvišene osjećaje. I da će želja i žudnja za mnom bit
puno jača kad mene ne bude bilo, kad oden doma, a on ostane razmišljat o meni i žudit za mojin usnama i
jezikon. Ja se skamenila. A budale, jebate! Pa dićuja sad sama doma u ovu uru, rekla san mu. Pa znaš li ti
daje skoro dvi ure po noći. Di ću sama u tu uru šetat uz more po toj mrcini. Pa more me ko silovat, priklat.
Štaš onda sa ljubavi debilu, debilni. Ko zna staja njemu još nišan izgovorila ne bi li ga uvjerila da me
otprati doma, pa onda ako se on oće vratit nazad, privalit pjehe svu tu kilometražu nek privali, vrati se,
blene u misečinu i pučinu i nek razmišlja i žudi, jebe se mene, samo da ne iden sama doma. Ali, ma kakvi.
Ne bi ga Bog nagovorija. Lipo ti on šija, blenija u pučinu i više se nije da dozvat. Moga si ga dozivat,
mrdat, trest, ali on ka daje upa u niki trans, medi-
ARIJANA ČULINA
nijedna mu ne valja i to samo zato šta muško ne podnosi nikakvu konkurenciju, pa bila to i samo jedna
obična bezazlena lajava prijateljica. Mrzi te ženske ćakule, a posebno je alergičan kad se zasidne po pola
ure na telefon. Na to dobije nervni, zbog svega šta san prije navela, plus još zbog telefonskog računa. A
od svih mogućih ženinih prija uvjerljivo su mu najmrže emancipirane raspuštenice otkopčane odgori do
doli, jer se boji da bi mogle imat utjecaja na njegovu ženu koja s vrimenom možda postane samosvjesnija,
a to samosvjesnija znači da više misli na sebe, manje na muža i da ne mora nužno trpit svako njegovo
sranje. To muž ne voli. S takvim emancipiranim prijateljicama muževi se vole družit van kuće, ali zato ne
žele da u kućama njihovim ženama sole pamet. Zakonita žena mora bit mancipirana i neosvještena. Šta bi
drugačije mogli još reć: muškima laska vrlina i neosvještenost vlastite žene i sloboda i osvještenost tuđe.
Zato i vi pamet u glavu. Pokoji savjet takvih prija neće vam bit na odmet, ali nemojte ih opet ni " slipo
slušat, jer su česti slučajevi da upravo takve nagovaraju udatu ženu na sve i svašta. Tipa onog: Vidi mene,
otkad san se rastavila druga san žena. Niko mi ne visi nad glavom i nikome ne moram polagat račune, di
ću, s kim ću i kad ću. Legnem kad oću, dignem se kad oću, idem di oću, dođem kad oću i niko mi ne
ronza i ne prigovara. Sve vrime koje san prije trošila šetajući po pazaru i tražeći svježe paprike, pome,
breskvice - spizu koja neće naškodit
ARIJANA ČULINA
I tako iz dana u dan, sa kavice na kavicu, zaista postoji velika šansa da jedna ovakva iskusna maca, koja
je prošla sito i rešeto, jednoj običnoj domaćici, kojoj je svaki dan jedan nalik na drugoga, napuni glavu.
Postoji mogućnost da ova žena koja se posvetila domu i obitelji istinski poželi priko noći sve ostavit i
upustit se u ludi samački život pun avantura i izazova, da počne preispitivat i omalovažavat svoj
dotadašnji obiteljski život. Samo je sad pitanje je li to baš sve tako kako je to njoj njena takozvana prija
predočila i nadrobila. Možda je baš ta nazovimo prija ljubomorna na nju, njen obiteljski život, muža, dicu i
sve šta takav skladan obiteljski život more jednoj ženi pružit?
Jer te lije, raskopčane od glave do repa, dugih noktiju i natapirane kose, koje vas nagovaraju da ostavite
sve, muža, kuću, dicu, spremne su već sutradan nakon vašeg odlaska uletit u vaš topli dom, sve prisvojit i
lipo se udomaćit. Spremne su ugađat vašem mužu više i od vas samih, uzet van dicu, izrodit drugu. Sve,
sve. Zato tu triba imat pameti i granice i uzimat ih s oprezom i rezervom. I zato u ovom slučaju nije ni loše
šta se muž boji da vas takve ne promine. Mislin, bolje je da se plaši da prijateljica ne promini vaše navike i
odnos prema njemu, nego da vas on ne promini, odnosno zamini s njom. Tu, kako vidite, opasnost vreba
sa svih strana. Zato triba pravilno veslat, naginjat barku na livu i desnu stranu, ali pazit da se ne privrne.
Zato prijateljstva triba održavat, savjete uzimat s rezervom, družit se, ispijat kavice, ali daleko od kuće.
STRANKINJE
A šta naši muški po liti popizde za stankinja-ma, to je za nevirovat! Dobiju nešto od onog evropskog šarma
koji nemaju priko zime. Prosto se pomame. Ne moš ih pripoznat. Valjda in ona vrućina udre gori i doli pa
se ne mogu kontrolirat. One njima glavom zaokrenu pamet.
A kako i neće. Odaju onako ka lisice. Moš ih na kilometar pripoznat. Po čili dan se prže na suncu, tako da
su crne ka vragovi. Valjaju se s jedne na drugu stranu, cerekaju i nešto nerazumljivo trabunjaju: Ojes, o
nou, va bene, na bene, šene, vandrful, najs, vedr, bjutiful kroejšn bojs, ja, ja, ih kome, ih kome. Ko će ih
razumit. Sve im je najs. Normalno, kad dođu samo na par dana i to puna džepa. Sjaje se i vonjaju na
kilometre od raznoraznih izmišanih masti, kremetina i parfema sa kojima se po čile dane mažu. Sunčaju
se uvik u tanga gaćama ili gole, a to na njima ne znaš jesu li tanga gaće ili su in špigete u guzici.
Mogu slobodno bez njih. Ustvari, znate vi šta su to tange? Ma, sigurno ste čuli. To su van one gaće šta
ulazu u guzicu. Evo definicije. Prije su muški morali razmicat ženske gaćice da bi in vidili guzicu, a sad in
moraju razmicat guzicu da bi in vidili gaće. Eto. Te van strankinje uz tangu obavezno imaju
ARIJANA ČULINA
izblajhanu, sprženu plavu ili jako natapiranu crnu kosu. Usta su im uvik rozo kričava, oko ruku i vrata, a
nekad, borami, i struka imaju po tri tone zlata. Oblače se u nemoguće kombinacije. Pogotovo Čehinje, ono
zeleno-plavo-žuto. Da te oči zabole. Za os-lipit. Ponašaju se prenapadno slobodno i razuzdano ka kuje
puštene s lanca. Normalno, kad uvik ljetuju, ljetuju bez muževa i momaka, pa nadoknađuju sve
propušteno. Nisu one takve doma, ne. Ovdi misle da sve mogu jer ih niko ne zna, a šta ja znan, biće tako i
naše poludu kad odu u njih. Sve se tim stra-nkinjama otvara od gori do doli. I uvik in ka tobože nešto
slučajno ispadne. Komadić sise, noge i da ne kažem čega još. Imaju duge nokte i vataju tipove na neke
glupe i prozirne fore. Ka ono, tobože, izgube se pa ne znaju put. A kad ih ovi naši provozaju i izvozaju
zaborave samo ne di su nego i odakle su došle. Potpuno se pomame. I tako se ka tobože stalno gube.
Jebate, neka nose kartu, kompas, mahovinu u ruci ili dokumente oko vrata ka pasi. Ima načina za
orjentaciju. Koriste se i onom glupom forom kad im ka nešto ispadne dok se dižu, zavezuju cipele ili in,
recimo, triba namazat leđa, ili in pukne guma, ili in je slabo pa in triba čaša vode, umjetno disanje i sve
tako. A staje najtragičnije naši muški su za tim njihovim stilom i punim đepovima naprosto ludi. Sve bi in
učinili. Sve ono šta nama nikad ne bi i to sve zato šta nemaju živaca i do svog cilja bi tili stić šta brže, a
strankinje su idealna prilika za to. Oni žive u skladu sa ovin histeričnim vrime-
ARIJANA ČULINA
ve, Robina Huda, Don Huana i Ajnštajna. Svaka misli da je jedina ona rodila i da je jedina ona majka. Pari
ka da niko drugi nema matere.
I sad normalno da niti jedna žena za njenog sina bez mane nije dobra osim nje same i zato u svakoj novoj
sinovoj izabranici vidi suparnicu sa kojom će se za prevlast borit čilog života i do posljednje kapi krvi. Još
je gora situacija od ove, koja je već sama po sebi grozna, kad je taj sin jedinac, jer je tad njena pažnja
totalno na njega usmjerena i ona o njemu i njegovim poslovnim i ljubavnim potezima razmišlja po čile
dane i noći. Druga otežavajuća okolnost za mladu lipu nevistu je ako ta mater ima recimo malo stariju,
razvedenu, neudatu ili nezaposlenu ćer pritom još i ružnu. Ako je ćer nezaposlena, a nevista zaposlena,
čilo će vrime nagovarat sina kako nije dobro za ženu da radi, jer daje udatoj ženi misto u kući u kojoj i tako
uvik ima posla. Ako je ćer, recimo, ružnija i štogod starija, mater će sinu po čili dan zvocat kako nije dobro
za ženu da se stalno licka, pička i uređuje. I šta jedna udata i poštena žena uopće ima radit isprid
ogledala, šta će njoj uopće šminka i neka moderna garderoba. To je za šiparice. Svaka udata žena koja se
puno dotjeruje ima u glavi neke pogane misli. Sin će u početku odmahivat rukom ali malo-pomalo ubaciće
njemu mater bubu u mozak, pa će i on počet prigovarat ženi. Žena, naravno, neće tit odustat od šminke
ka ni od posla i eto ti skandala koji lako dovede do razvoda. Ako joj ćer nije ni u kakvoj romantičnoj
ARIJANA ČULINA
žene, širu familiju i familiju u iseljeništvu, prijatelje, njihove žene i onu malo stariju, razvedenu, neu-datu ili
nazaposlenu cer pritom još i ružnu. I najvažnije, na kraju, kako san već gori spomenila, kako mu osvojit
mater. Dakle ovako.
Kad žena prvi put uđe u muževljevu kuću ne srni se ničim isticat, ni lipotom, ni pameti, tako da bi se
njegova mama odma osjetila dominantnija i još dobrodržeća. Djevojka mora pokazat šta veću stid-ljivost,
pa ne bi bilo loše da se dobro narumeni prije ili se pak svako malo štipa za obraze da taj stid šta bolje
ispliva. Kad vas nečim ponude, prvo recite: Neću, ma neću, a ako baš navaljuje onda uzmite samo jedan
kolačić, ne više, jer će odma reć da ste nepristojni, da vas mater nije dobro odgojila ili da se dosad niste
imali di naist. Nemojte slučajno pred njom taknit njezinog sina, a kamoli, ne daj Bože, poljubit, jer će odma
reć: Vidi kurve, nije ga znala uvatit. Jadni moj sin pa je na njene cake, trikove i čari bari. Zgrabila gaje i
začarala samo priko kreveta. Ko zna koliko ih je ta obradila prije nego je moje jadno neiskusno dite
začarala. To zapamtite u svakom slučaju, pogotovo ako koji put prispavate sa njim u materinoj mu kući, jer
morate bit svjesne da će one uvik ka tobože prolazit i žurno pritrčavat tamo-amo zbog nekog važnog posla
isprid sobe u kojoj ste vi sa njenim sinom ili će prislonit uvo na vrata od spavaće sobe ne bi li čula kakvo
dahtanje ili puvanje. Nemojte otvarat vrata jer joj je nos sigurno u bravi, pa ne bi bilo dobro da zbog vas
završi
ARIJANA ČULINA
je li dobro ruča, boli li ga drob, je li se iznervira na poslu, triba li donit friške blitve iz vrtla i tako dalje i tako
bliže. Ako, recimo čuje, da njen sin, otkad se oženio, jede nešto šta nije tija dok mu je ona kuvala, more
totalno popizdit. Kad je moja svekrva vidila da joj je sin počeja ist sarmu koju san ja pripremila totalno je
poludila. Jer kad ih je ona kuvala nije ih tija ni taknit. Kad van dotična svekrvica ude u kuću prvo će sve
dobro izvižitat, otvorit van ormare, kre-dence, pregledat banj, sobe, servise, ćikare, pijate, ručnike. I ako
nađe koju falingu pilat će vas danima. Naravno, nametaće van i svoj ukus, boje koje ona voli, namještaj,
slike, goblene. No, to je još uvik varijanta mila majka, prema onoj da ste prisiljeni živit s njon. O tome ne
želin ni govorit. O tin torturama i maltretiranjima, kad moraš peglat samo na jeftinu struju bija raspoložen ili
ne, do toga triba li peglat rukave sinove košulje na crtu ili bez crte i kako mu slagat mudante, to ne, to je
pristrašno da bi o tome uopće mogla progovorit više od ovoga. Eto, sad vi vidite imate li za sve to živaca i
koliko morete trpit, pa sritno. Znajte, ako to sve ne izdržite, na kraju sve pošaljete u pizdu materinu,
spakirate kofer i odete, tek se pojavljuje šansa da će vas svekrva za-volit. One redovno pate za bivšim
nevistama, pogotovo kad sin u kuću dovede novu. Onda sve vaše mane najednom postaju vrline. Tako da
je tek ta nova nevista najebala. Stalno će joj govorit, ne to tako, moja nevista je ovako, ne to ovako, moja
nevista je tako, i tako dalje.
Muškima je prije braka najvažnije kakve žene imaju noge, a čim je utiraju u kužinu onda im je najvažnije
kakve su joj ruke. Noge više niko ni ne primjećuje. U kužini su ženske noge obično pokrivene nekom
kućnom vestom ili pregačom, u krevetu i tako dolaze sa strane, a u mraku više nisu ni bitne.
Inače, u nas van se najviše cjene žene koje sa svoje petero diče ne izlaze iz kuće, po čili dan rinta-če,
iščekuju, dočekuju tu svoju dicu i, naravski, muža kojeg po pravilu nikad nema u kući. Zapravo, jedino
vrime kad svrati je kad mu zakrulje criva, a to je ono gluvo doba negdi ono oko tri, četri popodne kad su
jedino skitnice na ulici. Uglavnom, većina današnjih oženjenih muškaraca ponašaju se ka neženje. To
znan iz iskustva.
I tako van taj naš prosječni tata Dalmoš skokne doma na obid, pomilki po glavušicama dičicu koja se tad
već odmaraju, ka šta i rade dobre tate, lupne ženu po guzi, malo uvati za ciku i lipo sidne za stol. Žena mu
lipo servira u miru, uz osmjeh ge šest, dičica već uredno sanjaju svoj popodnevni san i ne arlauču, tako
daje atmosfera za njegovo uživanje i opuštanje više nego idealna. Posli obida čovik zapali duvan, popije
štagod i lipo se izvali, pročita novinu,
ARI JANA ČU LI NA
posluša kratke vješti, zahrče, a kad se digne pomilki dičicu po glavušicama, lupne ženu po guzi, uvati za
ciku, cmokne i izađe. I sad pitaj ti Boga kad će doć. Lakše lastavica nađe put iz Australije u ove naše
krajeve nego oni doma. I to lastavica uvik dođe na isto misto, a oni nerjetko zabucaju kuću i prispavaju u
pitaj Boga čijoj. Vanka vode svoj drugi život. Kuća im prestavlja sigurnost, a sve staje van kuće slobodu. U
kući ručaju i malo prispavaju, vanka kartaju, loču s prijateljima, vesele se, cerekaju, puše, minjaju
ljubavnice. Jednom riči - daju si oduška. Tako oni kombiniraju i nadopunjuju svoj život i tvrde da se samo
tako more održat dobar brak. Ženidbom se njima, kako se vidi, ništa ne minja, a opet ništa teže nego ih
utirat u brak. I sad te ženskice koje oni privrću i koje uživaju sa njima van kuće su nepoštene, a žene koje
uglavnom ne privrću i koje pate sa njima u kući su poštene. I šta sad ja iman od toga šta san čučala kući i
čekala svog dragog, kad je na kraju ipak pobjedila ta, nazovimo, nepoštena.
I sad da van pravo kažen kad sve sagledan ne znan ni sama bi li volila bit poštena ili nepoštena.
Čini mi se da ka ove nepoštene više uživaju pa ću i ja još neko vrime takva ostat dok mi ne dopizdi. Osim
toga, mislin da su ritke poštene žene kojima njihovo poštenje nije dopizdilo. A posli, kad uvatin godine i
svatim da je sa provodima gotovo, naću nekog mirnog tipa da bude otac mojoj dići, i tako. Samo je bitno
pripoznat tu granicu, jer nema ništa tužnije nego vidit stare oronule babe koje još misle
ARIJANA ČUL1NA
prvog svjeckog rata bija je manjak žena, biće puno jadnica umrlo od gladi, iznemoglosti, izginilo po
logorima, tako da je nakon rata ostalo puno više muških, a muške je tribalo zadovoljit, tražili su svoje. No,
pošto su žene bile poštene i uglavnom virne svojim muževima, nisu tile zadovoljavat druge muške van
kuće. Zato su se oni muški koji nisu mogli nać žensku snalazili na razne načine pa je tako došlo i do
velikog porasta pedera, jer moj dida govori da prije tog rata nije niko ni čuja za pedera i da toga na svitu
nikad nije ni bilo. Ali, kaže dida, ajde, ajde na jedvite jade to su nekako posli i razumili, ali su onda neki
počeli činit one stvari s beštijama, mrtvacima i dicon, Bože me prosti.
Da to sve izbjegnu izmislili su pomagala, obične vibratore, pa neke šta govoru, lutke za puvanje, pa čak
čitan jučer i neke beštije na puvanje među kojima je najtraženija i najglavnija atrakcija krava Milka, ali čini
mi se da su te lutke i puvajuće krave došle prekasno jer se dotad već te perverzije toliko nakotilo daje
tome teško bilo stat na kraj. Oslo sve k vragu. Izmaklo kontroli. To je tako, kaže dida, bilo posli prvog i
drugog rata. A danas? E, u ovon našen Domovinskon ratu puno je momaka i muževa izginilo, a žena
ostalo. Zavladala prava nestašica. Ženama je to teško svatit i pomirit se s tim, pogotovo ako se sitimo
vrimena kad si muške moga nać na sniženju i rasprodaji, ali vrimena se, eto, minjaju. I sad govori muž od
te moje prije da to sve triba zadovoljit.
ARIJANA ČULINA
ta loše učinit. Kad nije mogla usrićit svog muža, odlučila je usrićit mnoge druge muževe. Nije ona, bidna,
kriva šta ima veliko srce i velike kapacitete. A ovako je konačno izgleda usrićila i svog. Od svih izloga on je
najviše zasta baš isprid njenog i napaja oči, a doma je mogla stat u vitrini sto godina, ne bi je primjetija.
Moš ti mislit njegovog čuda kad je to otkrija. Zato i u ovon slučaju opet vridi ona: Ništa nas ne smije
iznenaditi.
139
ARIJANA ČULINA
da bila, eto, to je, pa san padala na izgled ka i svaka mlada neiskusna glupača. Ništa on nije ima osim
privlačne ambalaže na koju je baca sve karte. Nije bija ni bogat, nije vozija ni neko ludo auto, nije bija ni
doktor, ni sportaš, a ni neki ludi otkačeni umjetnik. Ono, nisi se ima kod njega za šta uvatit. Alije zato uvik
bija ludilo obučen, skockan i sređen. Ono, sve marke, La košta, Bos. Sve se slagalo. Uvik ludilo počešljan,
namirisan, mot, gard, avangard, redovno se pra. I staja znan, biće me taj njegov vonj omami-ja. Prije
njega imala san tipa koji je bija od ovoga interesantniji deset puta, samo se nije nikad pra. Ka, ono bija je
neki otkačeni umjetnik, pa je malo smrdija. Pokušavala san to svatit, ono, da nosi uvik jedne te iste gaće i
bičve. Pokušavala san svatit te njegove umjetničke pobude, ali koliko san se god trudila nikako to nišan
mogla podnit ni prožvakat. Zato san ispod kušina uvik držala jedan oni Fa de-zodorans, pa kad bi on
zaspa ja bi mu malo poštrcala noge i već je bilo podnošljivije, moglo se kako-tako živit bez gasmaske.
Patike bi stavila isprid vrata i sve u svemu lakše se disalo, osin šta je ujutro čili portun smrdija.
Tako da san se kod ovog drugog vjerojatno zakačila na tu kontru. Je da je miris vrlo presudan kod
zbližavanja dviju osoba. Taj njuh i kemija je zapravo ono šta parove magnetski privlači jedno drugom, ali
ako ništa drugo kod partnera nije u redu osim mirisa, onda jebeš ti, da prostite, miris. Al dobro, pala san
na baketinu, upecala se i tako
ARIJANA ČULINA
prošla i da ponovo mogu u akciju. Da san našla sebe i svoje pravo ja.
A kako san glupa bila i nišan ništa kužila kad si mi govorija dok smo išli gradon: Ma vidi, bogati, Gabrijela,
on me nije nikad zva Goge, ma vidi one kolke su jon ćiće, a jebate pola ih jon je ispalo iz redipeta. A vidi
one koliko su jon guzice, a nosi tangu, jebate, sve jon seprozire. A je, žene nemaju ukusa. Ja glupa nišan
kužila da on o tome ne bi ni govorija da za tim ne čezne. Zapravo, svi za tim čeznu i čeznu da drugi za
njihovon ženon čeznu, a daje ne mogu imat. Zato, kad san se rastavila, sitila san se svih tih žena koje je
šetajući sa mnom ogovara i za njima se okrića i odlučila da ću baš bit ka one i prihvatit njihov imiđ. Odma
san skoknila do pazara, potražila tanga gaće, ali ih nišan našla, pa san upotrijebila špigetu. Može to
izazvat isti efekat. Jednu špigetu zavežete oko struka, drugu provuče-te između nogu i eto vam tange.
Sam svoj majstor. Kupila san još prozirne gaće tako da se te špigete lipo ocrtavaju i da stvaraju efekat ka
da si gola, a nisi jer imaš špigetu. Za majce više nišan imala para, pa san doma uzela nožice i sve stare
dolčevite rasparala do pupka. Ono, dekolte ala Ser ili Vlatka Pokos. Pa, jebate, kad se one glumice prid
očima čilog svita na dodjeli oskara mogu pojavit polugole, i to je ka in, zašto bi ja onda bila on ili off.
I da viš kad san tako prošla dva dira po gradu. Nema, svima se vratovi od okritanja za mnom is-krenili. Svi
dobili išijas. Mogla san uvatit koga sam
ARIJANA ČULINA
pala u naručje, podala mu se, a koja žena, jebate, ne bi. Ali on je uskoro počeja pizdit od ljubomore na moj
dekolte i minicu, da šta svi tipovi imaju meni buljit u guzicu i sise, a jebate on se na to prvi zali-pija. Eto šta
su tipovi, dok nisi njegova moš šetat i gola, a posli bi tija švoru kraj sebe. I ja, njemu za ljubav, zakopčan
se do grla. U međuvremenu ovi moj iz ćorke čuja da se udajen i popizdija, obolija na nerve. Da koja sanja
to drolja šta se zalipila na prvog posli njega. Ja san mu pisala da mije dopiz-dilo bit samo njegova
ljubavnica i da kad me on nije tija zenit ima ko oče i to bolji od njega. On ti se nekako iskobelja iz ćorke na
neku uvjetnu, naša me s ovin i kad me vidija onako zakopčanu do vrata umra od smija. Kad je ovi moj
sadašnji vidija da mom bivšem više nišan napeta, prestala san bit i njemu. Ja mislila potuće se zbog
mene, biće krvi do kolina. Već san vidila sebe ka neki lik iz bajke oko kojeg će se vitezovi potuć, a ono od
vitezova ni v. Oni ti se dvojica lipo skompala, spojila ih čaša, opili se ko dvi svinje i mene odjebali. Ja za
dišpet došla doma, nabacila svoj stari minjak i bogami odma našla trećeg. Jednog finog momka Bugara
Franće-ska šta se ne bavi šporkin poslovima, nego čovik uredno šverca dinje. Jebate, kad su ona moja
dva čula za Bugara dočekali ga negdi, nabaketali, razbili mu dinju, ne onu koju šverca, nego njegovu gla-
vušu-dinju, i to in nije bilo dosta nego su ga prijavili da nema radne dozvole i da, ustvari, ispod dinja
šverca izbjeglice. Tako da opet iman frajera, ali u
ARIJANA ČULINA
bignu u zagrljaj mirisne lipotice koja ih van kuće samo voli i čeka. I sad šta učinit. Ništa, triba iz toga izvest
zaključak da se žena nikad ne srni opustit. Nikad! Nije uzaludna ona: Da se od žene Dalmoša očekuje da
u društvu bude pametna ka Ajnštajn, lipa ka Sofija Loren, u kužini vrhunska kuvarica, a u postelji kurva.
Ozbiljno, i u hodniku, dnevnoj sobi, a naročito kužini i na balkonu žena mora bit sređena cakum-pakum.
Izgledat ala kombinacija Sofije Loren i Ketrin Denev. Namazana, dotjerana, s frizurom, mora kuvat i
servirat sa stilom, smješ-kom i šarmom bez ijednog znaka ljutnje i nezadovoljstva. Ka u najelitnijem
restoranu. Ka japanska gejša. Žene obično imaju običaj kad su po kući da obuku ono šta one nazivaju:
nešto komodno.
To su uglavnom neke indijske široke veste na koje se našim muškima diže kosa na glavi, barem mom
bivšem, onda forkete i vikleri na glavi i još kojekakvi kućni znakovi. Kad je mene moj upozna spadala san i
ja u oni vanjski tip žena, lipa mirisna, i takvu me zavolija. Kad me utira u kuću i kad su zavladala ova
druga pravila, ja ih budala prihvatila, jer san mislila da će mi učvrstit ljubav i brak. Do-vatila se metle, a
sebe zapustila. I tako tirala, rin-tačila sve dok mi jednog dana dragi, dok san ribala pod i tapete, nije reka:
A, jebate Gabrijela, šta si se zapustila, pa našta to sličiš, pa nišan ja tija ženu sluškinju. To mi je reka i
malo-pomalo iskliza iz kuće, a posli i iz mog života. Ka ona lignja iz mriže. Zato, drage moje, nemojte se
zapustit, nikako.
135
KAVE SU NAJOPASNIJE
Sinjorina, bi li izašli sa mnom na jednu kavicu, mislin volija bi u takvom lipom društvu popit kavicu. Lip i
human prijedlog, nema šta, ali šta se iza njega krije, to je pitanje. Želja za kavicom ili nečim drugim?
Mislite da je to drugo želja da vas odvuče u krevet? Dobro, u pravu ste, al to se još nekako može
opravdat, ako čovik to želi i oče, mislim ako ga privlačite mora odnekud počet, a najlakše, najjednostavnije
i najbezbolnije je počet od bezazlene kavice, jer, na kraju krajeva, to je kod nas već i neka tradicija. Kava
je mnoge parove spojila, a alkohol rastavija. A oni koje je kavica spojila duže ostaju u braku od onih koje je
alkohol spojia. To je statistika. Ovi drugi brže izgore. No, da se mi vratimo na kavu. A šta ako iza tog
poziva na kavu vašeg galantnog udvarača čuči samo njegova želja za trofejima? Jer, poznato je da se
muški strašno vole s njima kitit. Mislin, koliko trofeja ilitiga ženskih imaju, ili uvjere druge da su ih imali,
toliko vride. Međutim kad bi muški bili takvi ljubavnici ka šta pričaju žene ne bi imale vrimena sidit i pit
kavu. A, na žalost moremo se uvjerit u sasvim suprotno. Da su ih puni kafići i šentade i da tamo side po
čile dane bez muških u svojim petočlanim ili šestočlanim ženskim grupama. Ne znan šta se to događa, ali
žene se sve više druže međusobno. Je li to zbog nestašice
ARIJANA ČULINA
muških, ogorčenosti na muški rod ili želje za eman-cipiranošću, tribat će ispitat. Ako se pak radi o
ženskom strahu da bude viđena sa momkom na nekom javnom mistu, za to su sigurno krivi muški lajavi
jezici. Recimo, momku se svidi cura, on joj priđe i pozove je na magičnu, čuvenu kavicu. Ona se, naravno,
malo nećka, ali ako joj se tip sviđa uskoro pristane. On sav sritan dođe sutra na dogovoreno misto s njom,
cmakne je u obraščić i odvodi u kafić na najfrekventnijem mistu di će sve i svakoga vidit i bit viđen. Velikim
vidljivim gestom poziva konobara, smijulji se i curi ka tobož ovlaš pribaci ruku priko ramena. Ona je
sramežljivo makne, on stavi, ona makne, on stavi, ona popusti, a on se počne slavodobitno smijuljit na sve
strane. Počne se i cura smijuljit, ali ne na isti način ka on.
Njen smješak nije smješak slavodobitnika, nego smješak sritne, zadovoljne, osvojene žene. No, ubrzo sve
postaje kristalno čisto, bistro i jasno. Momkove su namjere otkrivene i djevojci ne ostaje ništa od te kave
doli činjenica da je postala ništa drugo do još jedan trofej u njegovoj inače bogatoj kolekciji. Jer, Bože moj,
ka staje i tija, vidijaje i bija viđen s dotičnom damom na kavi, staje u nas ravno najluđe provedenoj noći u
najrazuzdanijem seksu s njom. Tako vam bar oni među sobom pričaju, stvarno. Ono side u kafiću i kako
koja žena kraj njih prođe krene priča tipa: Ja san ovu opalija. Ludilo je. Drugi se nadoveže: A i ja san. Treći
kaže: I ja!, a četvrti konstatira: Kurva! I eto ti kave. Jedna ka-
ARIJANA ČULINA
Doduše, kaže on da će se javit i da jedva čeka kad će ponovo imat tako divnu priliku za zajedničku kavicu
i romantične ugodne trenutke, da mu je sve slađe kad ste vi sa njim, pa i kava, da mu uopće ne triba
natren ni cukar, da mu je čili život uz vas sladak i posut medom i šećerom. Da ste vi, ustvari, njegova
pčelica Maja. Sve će on to nadrobit i nabrojit, to se ne bojte, to uopće nije upitno. I kad to sve namlije, ode,
obeća da će se javit, ali se nikad ne javi. Jer, tipovima raste cjena prema broju popivenih kava sa različitim
ženama u sedmici, pa čak i jednom danu, a shodno tome ženi cjena pada. Odnosno, šta se o ženi više
priča, ona postaje sve neprivlačnijom i nepoželjnijom, a šta se o muškarcu više priča on postaje sve
privlačniji. Jer, ako se o njemu priča svi pomisle: Biće da u njemu ima nešto. Sigurno je faca i neka manga
i marka od čovika. No, dobro. I šta sad, ako ste žena i ako vam se sa dotičnim tipom baš pije ta kava,
odnosno ne možete joj odolit?
Ako vas takvi osjećaj uvati, ako nikako ne mo-rete odolit toj opasnosti, onda nema druge nego napravit i
reć sljedeće: Hvala šta ste me pozvali na kavicu, vrlo sam polaskana, ali prvo ćemo se oženit, ili bar
napravit predbračni ugovor, i kad se vratimo od javnog bilježnika ili matičara morenio svratit i na kavicu. Ali
staja vama to govorim, sigurno ste i vi to skužile i našle neke svoje sisteme oko tih pića. Eto, to je razlog
zašto za jednin stolon sve češće sidi pet prijateljica bez muške duše, a za drugim pet, šest prijatelja
ogovarajući i olajavajući onih pet pri-
ARIJANA ČULJNA
I tako, večeras san ostala doma, misila tu piću, kihala od smrzotine iz onog Getroa i pomalo bacala oko na
neki film na televiziji. Onaj Mostovi Medison sa Meril Strip i Prljavim Harijem u glavnim ulogama. Ukratko,
žena van je bila u braku i imala dvoje diče. I jednom, kad su muž i dica otišli na izlet, u kuću joj je ušeta
neki neznanac u kojeg se ona ludo, na drugi pogled, zaljubila i s njim provela četri nezaboravna dana. Da
se to, na primjer dogodilo negdi na našim prostorima ne bi se on nezapažen provuka nijedan, a kamoli
četri dana. Mi imamo najjače špije na svitu. Da je to bilo kod nas i da je slučajno koja susida znala da je
kod nje neki muškarac stalno bi zvonila na vrata, tražila soli, cukra, brašna, ulja, bilo šta samo da provjeri
šta se tamo događa i ko to nju posjećuje kad muža nema doma. Ali kako to nije bilo u nas, on se provuka.
Izgled more često zavarat čovika. Ona je onako figurala ka obična domaćica koja se davno pomirila sa
sudbinom da služi dići i mužu. Dočekuje ih odče-kuje, kuva im, pere šporke bičve i mudante i tako vrti tu
istu priču iz dana u dan. Al, zapravo je u sebi bila živa vatra. Ono, izgarala je, čeznila je da jon se nešto
dogodi, neka luda ljubav, nezaboravan seks. Nešto venti kvatro mile baci. Znala je, slutila, sanjala da
postoji nešto više od njenog svakodnevnog običnog, posranog života. Maštala je o tome da bude bili labud
od Čajkovskog ili Ana Karenjina prije nego ju je šatra vlak. I kako se i najluđi snovi nekad nekom, na opće
iznenađenje, znaju pritvorit u stvar-
ARIJANA ČULINA
nost, tako se to i njoj, jadnici, dogodilo kad joj je u kuću banija neznanac i čilu joj utrobu i život promi-ša i u
minuti priokrenija. U početku je bila ka nešto stidljiva, stegnuta, ali nije joj tribalo, fala Bogu, puno da izgubi
busolu i pusti se od kraja. Totalno je popizdila od strasti. Ono, poludija on, poludila ona. Totalmente. I sad,
koliko je to zapravo bila srića, toliko je bila i tragedija. Mislin, kad se čovik suoči da mu je čili život prije bija
sranje i da će mu posli bit isto tako. I daje tek u srednjim godinama spoznala staje ljubav i strast.
To čovika, mislim, ženu more bacit u totalnu depresiju, nametnit i otvorit odjednom iljadu ijedno pitanje. 0
smislu života, o preispitivanju ljubavi prema mužu, dići, neznancu, sebi samoj i ko tu, u čiloj toj priči, ima
prioritet. Odjednom ne znaš ni kud ćeš ni dićeš. Ne znan staje tu baš svega još bilo jer san svaki čas
morala virit da mi ne izgori pića, ali samo znan da ju je taj neznanac, tada već znanac, pozva da sve
ostavi i pođe s njin, i znan daje ona to uz potoke suza i grcanja odbila. Rekla mu je da bi jon se muž i dica
od šoka srušili i zanesvistali da je ne nađu u kući, jer daje ona uvik doma ka dio namještaja. U drugu ruku
mu je objasnila da ako ode s njim da to više ne bi bilo to, jer bi se i ta njihova velika, uzvišena, planetarna
ljubav pritvorila u malu i nikakvu ljubav, vrimenom bi se izlizala i od nje ne bi ostalo ništa. Rekla mu je da
je zbog svih tih razloga bolje da se rastanu i da sačuvaju tu svoju veliku ljubav u mislima i snovima, nego
da je vri-
ARIJANA CULINA
ona imala muža Dalmoša i da je on samo naslutija da se po njegovoj postelji sa njegovom ženon valja
neki drugi tip, taj to ni u ludilu ne bi primuča nego bi polomija, skršija nju i ljubavnika. Fleka od njih ne bi
ostala, a to jel njega ka muža njegova žena voli, to ga uopće ne bi bilo briga. Dalmoši se inače drže one:
Udata si žena, pristala si da budeš majka i domaćica, da služiš svom mužu i dići, a za ljubav ko te pita.
I sad, šta, svitu moj, izabrat strast ili brak? Jer, čak da sa nekim i doživiš tu strast prije braka, u braku će
se kad-tad rastopit i nestat ka mjehur od sapunice ili otpuvani maslačak. Zato je najbolje ovako: švogat se
prije braka, volit, ono, ako imaš koga srcem i dušom, pamtit ga čili život, i o njemu koji puta kad ti bude
teško malo maštat, a u brak uć sa razumom. Koliko san puta ja tako kad mi je bilo teško u onom glupom
braku maštala o onoj mojoj prvoj ljubavi koji me je tija uvatit za cicu, pa san mu dala nogu. Eto, o njemu
san maštala ka o nekoj divnoj, davno zaboravljenoj i nedostižnoj egzotici, a da san mu, recimo, dala da
me uvati za cicu, a posli i nešto drugo, pa s njim posli uplovila i u bračne vode, ko zna kako bi mi bilo i di
bi me valovi odnili, ali sigurno više nikad o njemu ne bi maštala i u mislima ga idealizirala. Ja u brak,
doduše, nišan ušla razumno, a da me sad pitate, ne znan zašto san uopće ulazila, ali eto, ušla san pa san
ušla, eto, i zato san snosila posljedice svog nepromišljenog poteza. Pa ako se ta pegula već dogodila
meni, ne mora
ARIJANA ČULINA
su odreda kurve, zatim medicinske sestre koje obožavaju noćni rad, uglavnom sa omiljenim doktorima,
stjuardese su također sve manje poželjne i uglavnom žene koje dulje moraju izbivat iz kuće, i tako dalje,
da ne nabrajam. Recimo, jedna od tih na vodećim mistima je ona Olbrajt koju je muž svojevremeno
ostavija sa troje diče pa mu je ona za dišpet tila dokazat ko je i šta je i da more stić tamo di on samo more
maštat. Jedna od ritkih udatnih koja je uspila paralelno gurat brak i karijeru je, časni izuzetak, gospođa
Margaret Tačer. Nisu nju bez veze zvali čelična lejdi. Ona je odma na početku lupila željeznom šakom da
se zna koje gazda u kući i zemlji, a muža stavila u okove. I čovik je prista. Vjerojatno on to voli. Imaš ti tu
svašta! To ti je ka i u seksu. Neki to vole. Ono, da ih zavežeš, mučiš, maltretiraš, motaš oko njih neke
lance, okove, Bože me prosti, tučeš ih. Ima takvih, stvarno. Tako je taj čovik biće volija da mu žena ima
čeličnu šaku.
Tako se sićan, kad san bila curetak, moja me teta doktorica, kad su jon dica bila mala, uvik vukla sa sobon
na neke simpozije, jer je samo tako mogla ić tamo pošto je moj tetak bija ljubomoran ka pas. Meni je tamo
bilo masu dosadno.
Neki bi stari doktor staja za katedrom i sa šta-pon čačka po nekon bidnon kosturu i pizdija na ne-kon
latinskom kojeg nisam, Bože tebe, razumila. Ne znan zašto, brate, za drob ne bi rekli drob nego neki
apdomen, uterus, puterus, penis, vulva, pulpa i šta ti gaja znan šta. Lipo mogu reć kako se to zove. Lipo
ARIJANA ČULINA
sto posto ne oslanja na muža, prošla su ta vrimena kad bi zakletva pri sklapanju braka do kraja života
zaista značila zajedno do kraja života. Ali danas, kad su ti muški toliko nestabilni i nepredvidivi, brak i to
zauvik triba uzimat s rezervom. Jer to zauvik more već nakon pet dana prestat bit zauvik. Ništa danas više
nije ka staje bilo, pa tako ni zauvik više nije zauvik. Ali zato san van tila reć kad žena ima svoje ja, svoj
posa, zanimaciju, puno će joj lakše past ako se on jednog dana okrene i ode. Zauvik. To je to, a u drugu
ruku ne valja ni u sebe puno infišat i mislit da se svak mora po čile dane klanjat tvojoj lipoti i pameti, to je
brate puno naporno, pa čak da se radi i o nobelovcu. I taj nobelovac u kući to prestaje bit. Evo šta piše
jedna u Slomljenim srcima:
Doktorica sam pravnih znanosti. Imam super plaćen posao, na kojem me svi cjene, udoban, luksuzan stan
i obilje samoće. Moj glavni nedostatak je moj privlačan izgled. Želim da me se cijeni po intelektu, a ne po
vanjštini. Evo i ova bi tila da muški ne gledaju samo njenu lipotu nego da prodru duboko u nju. Svak ko me
vidi odma me pita: "Želite li sa mnom u postelju ?" Takav odnos prema mojoj malenkosti stvarno je
frustrirajući, ja sam ipak doktorica znanosti još jedna doktorica znanosti, a uz to još i privlačna što je zaista
dobitna kombinacija, rijedak slučaj i normalno je da očekujem da se prema meni tako i ponašaju. Zbog
svega toga ja sam još, iako tridesetšestogodišnjakinja, sama. Sto da radim?, pita ona, a ja bi jon rekla:
Ženo, spusti se
ARIJANA ČULINA
iz povjesti poznato. Više vole da nešto moraju osvajat nego da ih sve slušate i prilipite im se za skute ka
taksene marke ili krpelji. To njima vrimenom postaje dosadno i jedva čekaju da te nametnike krpelje
iščupaju, oslobode ih se i pobignu od njih. Muški su ka dica, oni ne vole konkurenciju u ničemu, pa bila to i
obična knjiga ili goblen. Moj otac materi nije nikad da da veze goblene dok je on u blizini. Nije tija da njena
pažnja bude usmjerena na goblen nego na njega. To, dakle, nikako nije loše da se muž nekad osjeti
pogođen i da mu proradi sujeta, ljubomora i kompleks drugog plana. Mora se borit za pažnju svoje žene
pa makar i s goblenon, al da se bori. Bolje to nego da biži. Kako vidite nije lako, al mora se balansirat,
inače on ode da ga druge izbalansiraju. Koliko tu komponenata mora bit zastupljeno u jednoj ženi da ga
zadrži i sve to izdrži! To je strašno. To je čista psihologija pomišana s filozofijom i iskustvon.
ARIJANA ČULINA
izdržat i oće li puknit ka cvrčak. Sa svakon minuton filma sve više svaćaš tragediju tog njegovog očaja,
želje za njom, njenim poljupcima, dodirima, mirisima, tilom, i nje koja mu to čili film ka ne more pružit jer je
on oženjen njenom rodicom pa mu ona ne more i neće dat. Da je film traja i deset sati svi bi čekali baš da
vide oće li mu dat i kakav će to strasni trenutak bit i oće li od uzbuđenja živi ostat. Moš mislit koja je to
tragedija dočekat kraj filma, a da mu nije dala! To je stvarno film bez hepienda. Na kraju mije bilo ža šta
san čekala dvi, tri ure zaništa. Danas ljudi nemaju vrimena i kad nešto čekaju u filmu vole da to dočekaju.
Ovako to svaćaju ka gubljenje vrimena.
Sve misliš daće mu, daće mu, sad će... kad ono ništa. Za popizdit! Ko će te Engleze razumit. Fin niki svit.
Daje to u nas bilo, davno bi on nju povalija. Već u petoj minuti, pa ne bi tribali sidit isprid televizije tri ure.
Ne bi to naši muški ni dozvolili. Da ona, ka oće, a neće. Da ga mami, a ne da mu. Ne bi ona dobro prošla
daje to bilo u nas. Nikako. Vidila bi ona svoga Boga. A radilo se zapravo o tome daje ona ka neka
polurastavljena grofica i da svima daje šakon i kapon, ali njemu ne more jer ga, ka, voli. I viš šta ti je čovik.
Mislin, ima je svoju ženu doma, moga je imat koju je tija jer je stvarno bija faca i zgodan, ali je patija samo
za onom koju nije moga imat, ona je za njega bila neosvojena kula, vrh svita, Sunce, Mars, a svima onima
koji su je povalili bila je ka i sve druge, čak su je i ogovarali i govorili jon
ARIJANA ČULINA
saspe u lice, a možda je trisne i nokautira, ali kad se ona konačno pojavi obično svi ti planovi padaju u
vodu i kad je on vidi sav taj bis odjednom se pretvara u strast i on je odjednom tako emotivno napunjen i
spreman daje iz ljubavi rastrga ka pas.
A daje ona došla na vrime, lipo bi se nasmješili jedan drugome, ugodno popričali o kojekakvim nebitnim
stvarima, ono, tek tolko da se nešto vrti, popili koje piće i na rastanku se hladno cmoknuli. Slična je fora i
ona sa telefonom kad te on zove, a ti namjerno ne dižeš slušalicu, nećeš mu se javit kako bi se on u sebi
zapita pa di je, s kim je u pizdu materinu, šta radi, šta se ne javlja. Onda njemu počinje radit mašta trista
na sat. To van ženske uglavnom rade da onaj drugi svati da nije jedini na svitu i da one ne čuče doma kraj
telefona čili dan samo da bi njega čule, nego da tu ima i još drugih raznih varijanti. Jer, čim on svati da je
jedina ženina srića i zanimacija na koju ona čeka, počne zajebavat. To je poznato iz povjesti.
To je ta igra u kojoj imamo iste startne pozicije i sad je važno kad prvi povuče potez kako će ga ovi drugi
patirat i matirat.
Nije sad opet dobro ni sve karte bacit na tu ideju, pa ga pustit da previše čeka jer bi on moga naglo
popizdit i okrenit se tamo di će prije doć na red. Mora se uvik računat i s tim da svi nisu isti i nemaju isti
senzibilitet, ali ja mislin da onaj ko nema živaca za pričekat koji put žensku, bolje da ode zauvik iz njenog
života, jer se iz toga vidi da nije
ARIJANA CULINA
nađba iz koje možemo izvest pravilo i u kojoj smo rješili da uvik u pravilu jedan voli više, a oni drugi
kalkulira zašto je s onin prvim.
Tako često partner bez duše nađe dušu od partnera. Kad jedan prestane volit, ljubav dojučerašnjeg
partnera prema njemu postaje mu smišna, ljigava i on to smatra njegovom slabošću. I sad šta ta
neizlječivo zaljubljena strana više slini, plače, pati, moli, ovom drugom postaje sve odvratnija. Nije dobro
kad bi se, recimo, u naletu očaja jedan ubija zbog drugog i drugi zbog prvog, jer to već onda počinje sličit
na Romea i Juliju, a zna se, kad si mrtav da nema života, a di nema života, nema ni ljubavi. Dakle, eto, svi
se mi čili život tražimo, prividno nađemo, zatim razilazimo, onda opet ulazimo u neku drugu kombinaciju,
ludu zaljubljenost koja to opet prestaje bit. I tako trčimo, trčimo ukrug, tražimo se i uglavnom ne nalazimo.
I sad van je valjda jasno zašto sanja zaključila da te vječne ljubavi zapravo nema, iako mi za njom
čeznemo. To je čista matematika i sad mi izvodimo pravilo:
Coviku je da ostvari ljubav zapravo potribno to da ne ostvari ljubav. Žena muškarca voli onoliko koliko
može trpit, jer da ne trpi ne bi znala ni da ga voli.
A lude li smo, Bože, i kako bi nan samo moglo bit lipo, ali mi nećemo. Više volimo sa njima patit, nego bez
njih uživat. Zašto da bude jednostavno kad može komplicirano. Al eto, takve smo. Tako smo skrojene da
mučimo i trpimo. Sve je to počelo još u Edenskom vrtu.
ARIJANA ČULINA
Ti muški bi to tili, nije da nije. Tili bi se oženit, ali ne bi tili nikakve bračne obaveze. Žena bi im ustvari samo
tribala zaminit mater, a oni bi se i dalje tribali ponašat ka mladići. I ajde, žene to donekle i trpe dok ne
dođu dica koja, tobože, učvršćuju brak. E, kad dođu dica, onda tek nastaju problemi. Prvih par dana svi su
oduševljeni oko prinove. Tepaju mu buci buci, gaga gugu, gledaju u njega ka u Boga ka u sedmo svjecko
čudo, ka da nikad nisu vidili malo dite. Ako je uz to još sin nasljednik, a ne dite, srići nema kraja. Uvik san
se čudila starijima kako gledaju malu dicu, ka da prije nikad nisu vidili novorođenče: Ajme staje sladak, ma
vidi ga, ma vidi mu lučice, ajme kako male prstiće ima, ma joj milo moje, ajme, divan ti je, isti ti. I to govore
odma čim se rodi dok još dite ne sliči na nikoga i dok je još modro i zgužvano od poroda. Majke mi, da mi
kažu da takvo nešto sliči na mene ja bi se uvridila. I tako, kad našim muškima jave iz rodilišta da su dobili
sina, čim spuste slušalicu počnu lokat i nazivat ekipu i eto ti još jednog razloga da se ne trizne deset dana.
I to ti je sad pravda. Žena mora nosit dite devet miseci, rađat u mukama i na kraju, dok još sva ranjena leži
u rodilištu, muški loču i banče, i to bez žena. Pa o kakvoj onda mi emancipaciji govorimo kad je nas Bog
neemancipirane stvorija. I možemo se mi borit ne znan kolko, ali samim rođenjem i čim imaš žensku stvar
među nogama, odma si ne-emancipirana. A da ne govorimo da sedam dana imamo PMS, pa sedam MS,
pa opet PMS, pa sve u PM.
ARIJANA ČULINA
da se nailagljiva ludara, tako da se on, bidan, mora zatvarat u zahod u kojem je jedino ima mira. Nije ni
čudo šta su svi mislili da ima proliv. Sad neka se snalazi sama pa će vidit staje izgubila, kako joj je sad
kad se nema na koga derat. Dok nešto ne izgubiš ne znaš šta si ima. Jadno dite pored takve matere.
Za muža, koji ležerno šetucka, svi će reć kako je krasan i smiren, a jadna žena koja po čile dane trči da bi
stigla posvršavat sve nagomilane obaveze - oprat, skuvat, prisvuć dite, izmirit temperaturu bočice na
lakat, otić na posa, vratit se, uzet dite iz jaslica, stavit ga na vrime leć. Takva jadnica ne smi ni pokazat da
jon je teško, ni povisit ton jer će odma svi reć da je histerična i neuračunjiva i ka takva odma će dobit
dijagnozu, pa će joj, jadnici, još i dite oduzet. Takva rastavljena jadnica svakom je na meti. Niko iz muževe
familije neće se nad njom sažalit, još će bit i sritni šta im se sin rješija jedne takve. Pogotovo njegova
majčica koja mu je čilo vrime punila glavu. Ka ona moja bivša onom mom bivšem. Svuda je to isto. Svi
budući muškarci samo će vas tit iskoristit i bacit ka štracu uz onu poznatu: Zašto bi ja uzeja nešto staje
drugi bacija?. Vlastiti otac kod kojega ćete potražit utočište, ka staje bija slučaj kod jedne moje prije, reći
će: Eto, opet je tvoja udaja pala meni na grbaču. Nikad te se neću rišit. Prije braka ranija samo tebe, a sad
iman tebe i tvoj privjesak, to dite. Jebate, jadan li san i nesritan rođen. Posla san jednu, dobija san dvi.
Možete ostat dok se
ARIJANA CULINA
Uvik joj je bilo dobro u životu. Naišla je na dobrog čovika koji ju je drža ka malo vode na dlanu. Jedinac
bez matere. Ta nije znala šta je to patnja. A virujte mi, samo napaćeno srce ka moje zna staje plemenitost.
To je poznato iz povjesti i bajaka. Recimo, sve kraljice su crne i zločeste, a sve sluškinje i posvojenice koje
trpe su plave i plemenite. Ja san isto plava, samo šta nišan sluškinja, a opet nišan ni kraljica. Dobro, nišan
ni prava plavuša. Uglavnon nije važno šta san, ali znan da san plemenita i širokogrudna.
I to da van dovršin. Tim muškima, koji tako ostave ženu i dite i postanu vikend tate ništa se ne promini u
životu. Dođu opet lipo u matere koja preuzme brigu o njemu, kuvanje, peglanje, odčekiva-nje, dočekivanje
i tako. Počnu izlazit vanka, družit se sa onin balavicama, skakat s njima i po njima, po disku i postanu luđi
nego šta su ikad bili. Jer čari te slobode koju ponovo osjete čine im se puno priv-lačnije nego prije braka.
Ta sloboda koja im se prije braka možda na trenutak i učinila dosadna sad im postaje izazovnija nego ikad
prije i oni naprosto po-manitaju za svime šta ona nudi. Bivša žena, za koju su u početku imali barem nešto
sažaljenja, sad im postaje najljući neprijatelj, pogotovo ako traži alimentaciju. Tek tada, ustvari, vidite kako
su većina od tih beštija muških škrti, to je za ne virovat, svima ka da je zmija u žepu i da nije suda pustili bi
onu i ženu i dicu da pokrepaju. Za alimentaciju nikad nemaju, ali za čašćavanje ekipe uvik imaju, tu se oni
ARIJANA ČULINA
nje pa se normalno muško veselilo golom ženskom butu. Divojke su bile pravilno raspoređene tako da nije
bilo viška. Ono, na jednog muškog zapadala je jedna žena i s tim su se morali pomirit i zadovoljit oba
partnera. Varanja nije bilo, a svako priskakanje u tuđi dvor plaćalo se glavon. I svi su bili sritni da imaju
žensko u kući koje će im lipo prat i rađat dicu. Bolje išta nego ništa. Ljudi su bili manjih zahtjeva. Po čile su
dane radili fizičke poslove, pa nisu imali vrimena za pizdarije. Uveče kad su se vratili kući bili su sritni da
im je ko ima šta skuvat i da su se pored ženskog tila mogli izvalit i zahrkat. I to van je trajalo. Moj otac
kaže da je najbolje nać ženu u krugu koji moš šestaron potegnit. A ima i tu istine. Recimo, kad kod nas
ženu pošalješ u pizdu materinu to je normalno i šarmantno, a da to napraviš Englezici ili Njemici tužila bi
te u Hag.
Evo šta san danas pročitala u novinama. Piše jedan naš iseljenik Hrvat-Amerikanac:
Svaki momak čiji su roditelji Dalmatinci, a koji je oženija Amerikanku rastavija se. Neki čak i po tri puta. A
oni koji su se oženili iz starog kraja još su uvik u braku, jer triba znat da Amerikanke nisu naučile slušat, a
vrlo je važno naučit tu malenkost. Eto!
Zato brak triba shvatit ka poduzeće. Osnuješ firmu, registriraš je, izabereš partnera sa kojin će ta firma
poslovat s dobitkom, a ne bankrotirat priko noći.
ARIJANA ČULINA
nija nogon, ali mu se nije isplatilo jer su vrata bila od onoga mutnoga stakla koje je minja pitaj Boga kolko
već puta. Zadnji put kad je bija kupija to staklo prije nego gaje uglavija u vrata bija gaje položija na krevet.
Ja bila taman kupila neki kupaći, glumila filmsku divu isprid ogledala, mirila svoje rastuće obline i u jednom
trenu natraške, ne osvrćući se, samo sila na krevet. Živa san se usrala kad je ono staklo ispod mene
učinilo krc. Počela san se derat na sav glas, šta od straja od oca, šta od toga šta san mislila da mi je pukla
guzica. Dotrča otac, dotrčala mater. Bidna se pripala za moju guzicu, a otac se pripa za staklo. Kad je
vidija šta san napravila, sta je urlikat i trčat za mnom. Mater se samo drala: Stipe, pusti staklo, srića daje
maloj guzica čila. A otac je reka: Jebe se mene za njenu guzicu, bilo bi mi bolje da joj je guzica pukla, a da
mi je caklo ostalo čilo. I tako derala se mater, derala seja, dera se otac. Živi pičvajz. I da opet ne bi triba
kupovat staklo savlada se i taj put lipo skinija vrata. Ja mis-lin da mu je bilo izmirit snagu u svakoj šaci da
bi bila veća od Popajeve kad pojide špinjaču.
Takve tipove muževnih muških možete u Dalmaciji srest u svakoj drugoj kući. Njih ne mora nužno
karakterizirat da imaju zlu krv. Prije bi se moglo reć da in je krv uzavrila, da su nagli, bučni i brzi na potezu.
Kad se dobro izderu i sve porazbijaju za pet minuta in bude žaj i najradije bi zaplakali, i to više zbog
nastale štete i financiskih posljedica nego duševne boli ukućana, mada ni to nije isključeno. Zato
ŠTA SVAKA ŽENA TRIBA ZNAT 0 ONIN STVARIMA
ih žene uglavnon trpe jer znaju da su u biti meka srca, a nisu krivi šta su rođeni brzopotezni. Zato kad kod
nas čujete neki krš i lom to morete svatit ka dio kulture, kulturne baštine i običaja našeg kraja. Jedino šta
ne toleriramo to je kad čujemo plač i krikove, na to smo alergični. Dakle, ako ne dođe do plača i direktnog
fizičkog sukoba sve drugo kod nas se smatra pod normalno i to je samo jedan vid oslobađanja nekog
viška energije za kojeg su opet žene krive ako ga muški previše imaju, jer da taj višak energije troše na
korisnije, lipše i uzbudljivije stvari, ka recimo seks, manje bi kršili i lomili po kući. Dakle, više seksa, manje
loma i sačuvaniji namještaj.
Menije ovaj tip osobno draži. Ispuše se i za pet minuta gotovo. Takozvani tip tornado. Još da ne
zaboravin. Ovakav tip tornado muškog vanka kuće se nerjetko zna pretvorit u Robin Huda. Šaku će
potegnit samo na nepravdu, ka na primjer, ono kad čuje da neko plače ili neko nekog tuče, a to se ne srni
dogodit u njegovoj blizini, tu on skače u spašavanje ka u vatru. Ili, recimo, na nečiju otvorenu provokaciju i
u svrhu zaštite žena. Vrlo mu je stalo da bude na dobron glasu. Ima izgrađen imiđ i čilu strategiju lipog
ponašanja. Fino govori šta ga se u kući more stvarno ritko čut, sve neke lipe riči, pridržava ženi stolice,
plaća pića. Dakle, vrlo pazi da mu ne dođe, kako bi mi rekli, trenta una, da mu ne izađe ono divlje iz njega
jer mu je vrlo stalo do dobrog ugleda. Toliko o ovom tipu.
ARI JANA ČU LI NA
Drugi tip, dakle tip muse ilitiga šotokuce puno je zajebeniji i složeniji. Taj već zalazi u domenu
psihoanalize. Taj tip dubinski i neosjetno nagriza i uništava žrtvu, odnosno partnera iznutra. Žrtva svakim
danom neosjetno propada dok potpuno ne nestane. Ovaj tip, ako ste osjetljivi i senzibilni ka biljčica,
ozbiljno more utjecat na vaš život i zdravlje i samo vas jednog dana ka vitar otpuvat. Ovog se tipa ozbiljno
čuvajte. Oni kad se naljute ili namuse zato se zovu muse mogu mučat i po nekoliko dana, pa čak i
sedmica. Ako je žena govorljiva i željna komunikacije ovakva situacija, u kojoj partner neće da progovori,
sistematski je ubija. Ona se počne preispitivat, kopat po svom egu i idu, tražit di je falila, grist samu sebe,
počinje nazivat sve i svakoga okolo ne bi li našla utjehu i kakvu-takvu komunikaciju, a za sve to vrime onaj
drugi samo muči li muči. Ne bi iz njega rič izvuka. Za stolom, dok side, čuje se samo zveckanje pinjura i
žlica. U postelju ljegaju ka dva stranca tuđinca. Okrenu guzice jedan drugome i dok on ladno bez duše
zahrče, bidna isfrustrirana žena nerjetko i suzicu ispusti i ako on kroza san čuje da ona šmrca još će se
više namrgodit. To je jednostavno takav tip duševnog mučitelja. I šta onda učinit? Ništa! Lipo bižte ća.
Jednostavno, kad on umukne i odbije komunikaciju vi se lipo uredite, izađite iz kuće, nađite nekog koji je
za komunikaciju spreman. Nema van druge. Inače postoji opasnost da vrimenom uđete u njegov ton bez
tona i da tako vrimenom zanjemite, a to se ipak ne isplati.
ARIJANA ĆULINA
to najpodnošljivije. Ono da šta kasnije poludite ili ako ste neke lude sriće ne poludite uopće i ostanete živi,
zdravi i neokrznuti. To je gotovo nemoguće, ali ima časnih izuzetaka. Eto, aj, sad...
KO KOGA ISKORIŠTAVA ILITIGA TROŠI
200
Da većina muškaraca ima ljubavnice, to smo spomenili, a i da nismo, to je opće poznata stvar. Da bi i
žene sljedile njihov primjer, ni to nije ništa novo, neke to i rade, vodeći se za onom: Lakše gaje bome
iznajmit i posudit nego trpit. Ono, skupljat za njim pobacanu i šporku robu, skupljat dlake po kadi i
lavandinu, dočekivat ga, odčekivat, trpit uvrede, poniženja, strepit, donosit mu, odnosit i znate već šta tu
već spada ako se nekog muškog oće stalno imat uza se. Zašto onda sve to lipo ne izbjeć i ne uzet od
života samo ono najbolje? Ljubav je lipša, izazov-nija i tajanstvenija kad muško ne gleda ženu svaki dan i
u svim situacijama, kako, na primjer, pere, pegla, riba, znoji se i pada od umora, kad ofarbane kose i s
maskom na licu seta po kući, depilira se, leži zbog glavobolje s krpom na čelu, ima probavne smetnje pa
ne izlazi iz vecea, kad je boli ovo, smeta ono, grinta i tako to, nego kad mu povremeno dođe na sastanak,
uređena, mirisna, dobre volje, nasmijana, cvrkutava, bez primjedbi i jednog jedinog problem-čića. Dakle,
ono šta ostane sami je šlag kojega ližu sladostrasno jedan i drugi, a potom sretni odlaze kući u svoje
probleme. U svoje kakice, papice, račune, bolesti, svađe. Sve to ne vidi i ne čuje ljubavnik i zato se takva
veza u pravilu doima bajkovitom. No usprkos tome žene se ipak teže odlučuju na ovo ta-
ARIJANA ČULINA
kozvano rentanje muškog ilitiga ljubavnika. Ne dođe to odjednom. Kaže se da žene nađu ljubavnika tek
ako im je muža dosta ili nije.
Trpe one muževu nevjeru, brutalnost i zanemarivanja, deračinu i ciku sve dok joj se jednog dana ne ukaže
neka svitla mogućnost. E, onda ona nesvjesno ka omamljena ide ka tome svitlu, ka utopljenik kojemu je
ona za opstanak nužno potribna. U početku sve se čini idiličnim, ali nerjetko toj svi-tlosti ili, da kažem
zdravo seljački, ljubavniku takva veza sama po sebi nije cilj. On, ako ništa drugon, često prepričava svoje
ljubavne avanture i tako kompromitira dotičnu. Ja, zapravo, nikad nišan mogla svatit kad muškarac kaže:
Ma, jesan je obrlatija i iskoristija. Po meni bi i žena isto tako mogla reć, jer ako je on spava s njom i uživa
u njoj, ona je uživala i u njemu. Tako da je to odnos fifti-fifti. Pa neće ni jedna žena ić s nekim u krevet
protiv svoje volje. Recimo, žena upozna nekog galantnog tipa. On je izvede vanka, počasti pićem, a nekad
i večericom uz sviće, potrudi se, pridržava joj stolicu, kaput, priča kojekakve priče za koje žena već
unaprid zna da su pizdarije ali ona ih napeto, ne trepnuvši, sluša radi općeg dojma i atmosfere, a ne zato
šta joj je lipo slušat te bajke i pizdarije, i nakon toga svega on je uvede u svit romanse i ljubavnih tajni. I
sutradan taj priča o tome da je tu ženu iskoristija. Ako ćemo o iskorištavanju onda je ona, po meni,
iskoristila njega. Njegovo slobodno vrime, pare, muškost i pažnju. Eto, to su ti neki apsurdi i muške
gluparije.
e ARIJANA ČULINA
neke alternative. A jadni svit ka svit, sve bi da da izađe iz vlastite nevolje, pa i zadnju pribijenu kunu. I dok
je ljudi i ljudske nevolje bit će i alternative i vračarija koje od tih istih ljudi lipo živi. Ja bi samo rekla svima
takvima: Okej, vi meni sredite stvar, a ja ću van onda posli platit, ali neće oni to. Oni vataju čovika di je
najtanji i kad mu je najteže, u momentu kad je izgubija svaku nadu i kad bi sve da da se riješi svoje
nevolje. Menije grozno kad vidin nekog takozvanog iscjelitelja i gomilu jadnih bolesnih ljudi koji mu puni
vjere hrle da im pomogne i izlici ih, a on im se smjesi, daje im nadu, uzima novce svjestan da im ne može
pomoć. To mije grozno. Kako to ti ljudi mogu radit? Igrat se ljudskom nevoljom. Strašno! No, da se mi
vratimo na vračare i ljubavne jade. Dakle, njih u pravilu pohode samo žene uzimaju od njih neke trave,
vode, čari-bari, šuškalice. To stavljaju po kući, krevetu ili u muževljevu spizu. Tako da on bidan nikad ne
zna na kojim sve čavlima i vradžbinama spava i šta jede. I ako se ta čila bračna stvar i kriza jednog lipog
dana sredi sama od sebe, kad ljubavnici sve to dopizdi i kad ode, gospođi vračari posa će cvast jer će
iscrpljena i ispaćena žena mislit da je to njena zasluga i pronit glas dalje do mnogih drugih ucviljenih i
privarenih žena kojih, na žalost, danas ima na tone.
Svaka je veza u početku lipa. Ljubav i optimizam naprosto nosi čovika. Osjećaš se ka da letiš, pršćeš, ne
odaš po zemlji. Sve se čini idealnim, čili svit. A partner samo takav. Fin, galantan, pun lipih
PflK
ARIJANA ČULINA
Jedna je tako žena imala abnormalno debelog muža i stalno se ka fol brinila za njega i njegovu dijetu od
koje je on iz dana u dan postaja sve širi i širi. Na kraju ga je morala čak odvest u bolnicu da mu doktori
pomognu rješit taj problem, kad su je oni pitali da li bi ona iskreno želila da on smršavi, odgovorila im je u
napadu trenutačne iskrenosti da baš i ne bi. A kad su je upitali zašto, odgovorila je da dok god je on tako
debel ona ima osjećaj sigurnosti i kontrole nad njim i da jon tako jača osjećaj vlastitog samopouzdanja.
Jedna druga, koja je svom debelom i nikakvom mužu pomogla i dovela ga u red, doživila je da jon je taj
isti, kad se uljudija i doša na svoje, lipo okrenija leđa.
Sad opet, ne mora muž bit baš uvik nužno ružan, debel, ćelav i nikakav da bi van osta muž. More on bit i
sasvim normalan, prihvatljive vanjštine i, koliko-toliko, bistre pameti, ali onda triba znat. Jedna je tako
svome svaki dan čitala osmrtnice, govorila kako mladost brzo prođe, kako muškima sa mladim ženskam
brzo otkaže srce pa i njima brzo izađe ta mala sličica u novinam, mirila mu fibru, kuvala čajeve i tako.
Uglavnom, davala mu do znanja da bi on bez njene brige i pažnje bija niko i ništa da bi crka za dva dana.
U isto vrime sebe je sve više uređivala, zatezala, postajala sve živahnija tako da je ovi jadnik na kraju bija
prisritan šta je ima i šta mu pomaže, a da se uopće nije pita je li mu ta pomoć uopće potribna. Sve van je
to, na kraju krajeva, čista autosugestija. Zato, ako ih oćete zadržat, ne smite in se puno divit nego im
morate nabit komplekse.
. S1O
ARIJANA ČULINA
ZRINKA - Kad stoji za šankom podbočen laktom jedne ruke, dok u drugoj drži čašu, pijucka i šara
pogledom.
KARMELA - Kad neki zgodni tip miluje po kosi svoju curu i nježno je grli, a ja zamišljan da san ona.
GORANA - Ne uzbuđuje me tip posebno, već kad vidim muške mudante da se suše pa onda zamišljan ko
im je vlasnik.
NENA-Mene jako uzbuđuje Riki Martin kad ga gledam na televiziji i kad, dok piva, vrti kukovima.
LILE - Mene najviše uzbuđuju brkovi, to me uzbuđuje za popizdit, dok me muški ljubi i još kad se malo iz
nji ositi i miris duvana.
LARA - Mene uzbuđuju samo oženjeni muškarci, jer ja iman puno posla i nemam vrimena tražit muške, s
njima se sastajat i to. Kad za nekog znan daje oženjen, znan daje prosa kaki-taki test, da valja nekom, pa
da onda ni meni ne more bit loš. To se u većini slučajeva i pokazalo ka točno.
KLARA - Mene najviše u muških uzbuđuje ono kad pribaci nogu priko noge, pa mu se kad ima kratke
bičve vidi komad noge. Al ne uzbuđuju me svačije i bilo kakve nego samo dlakave, to jest što su dlakavije
to me više uzbuđuju.
DRAGICA - Mene najviše uzbuđuje gledat muške među noge dok odaju pa pogađat di mu stoji, ima li
bokserice il obične mudante, i koliki bi mu moga bit, a načisto me spizdi ono kad muški u pro-
ARIJANA ČULINA
BRANKA - Mene jako uzbuđuje veliki gvozdeni sat na dobro razvijenoj dlakavoj muškoj ruci, to kad vidim
popizdim, samo što se često zna dogodit da na drugoj vidim zlatnu tanku narukvicu pa se odma oladim.
BOSE - Samo me jedna stvar može uzbudit: nagelirana kosa.
DARA - Mene jako uzbuđuju muški koji po ulici vode i nosaju dicu, ali samo kad in nisu žene u blizini.
Onda odma ositim miris dičijeg šampona, pomišan s mirisom pitralona i duvana i pomislim kako bi bila
dobra i malom, a i tati.
SNJEZANA - Uzbuđuju me samo dlakavi muškarci, kad mi muški nije dlakav iman osjećaj da grlim
linoleum.
VIKI-Jako me uzbuđuju muški koji nose bile bokserice, ali one stisnute uz tilo. Samo šta to još nisam vidila
u životu već samo na slici.
ZORA - Mene jako uzbudi muškarac sa rastavljenim zubima jer mi se to u jednom ranijem slučaju
pokazalo ka neponovljiva komparativna prednost.
SLAVICA - Mene uzbuđuju samo muškarci u uniformama, od vojnih lica do policajaca. Nisu loši ni vozači
tramvaja i autobusa, a i kod pripadnika gradske čistoće ta uniforma je nešto bez čega ih nikad ne bi
uočila.
MARIJANA-Mene uzbuđuju samo tipovi ala Miso Kovač, koji nose raskopčanu košulju pa im se tri-četri
zlatna lanca zamrse o dlake na prsima.
218 - - - - - """ ""
I
ui
ONE STVARI
Ovu temu san čuvala za kraj jer me je o tome nekako najviše straj pisat zbog njene delikatnosti, moje
nestručnosti, a i neke nelagode i neugode koju osjećam kad o tome pišem. 0 tome ne triba govorit ni pisat.
To triba radit. Ali pošto se, eto, sve oko toga vrti od rođenja pa do smrti jednostavno moran i o tome nešto
reć. Jer, sva životna filozofija ipak se svodi na onu: u se, na se i poda se. Život je, ustvari, red seksa, red
spize. Kad muški poidu sve šta nađu u frižideru, onda krenu jist ženske. Dugo sam mislila da za pisat o
tome triba bit stručnjak tipa psiholog, seksolog ili nešto slično. To i dan danas mis-lin i toga se držin, ali
kako danas ipak živimo u malo fleksibilnijem vrimenu u kojem svak more pisat i govorit o čemu ga volja, i
ja san se malo više okura-žila. Mi smo ipak jedno demokracko društvo i svak more lipo radit šta gaje volja,
je li tako. Recimo, taj seks je prije bila tabu tema, nije se baš tako lako o tome moglo nešto čut i saznat, a i
roditelje je dići nekako bilo sram o tome govorit. I kad bi dite pitalo: Mama, kako sanja doša na svit?,
mater i otac bi se glupo smijuljili i rekli ono sa čime bi čili taj slučaj rješili: Đonila te, dušo, roda. A moji su,
bar šta se tiče tog životnog područja, bili dosta napridni. Co-vik to ne bi od njih očekiva, ali eto, nerjetko se
iznenadimo kad to najmanje očekujemo. Niko nije
ARIJANA ČULINA
spominja nikakvu rodu. Kad san pitala mamu to neizbježno pitanje mlađe diče, a koje glasi: Kako san ja
došla na svit"? mama se malčice zarumenila u obraščićima i stala mučat ka da joj je zastala neka knedlica
u grlu i mucajući mi odgovorila- Pa znaš, dušo, tata i mama spavaju zajedno i onda kad se mama
najmanje nada ditejoj uleti u drobić. A odakle uleti?, pitala san. A otamo odakle se nikad, dušo, ne bi
nadala, rekla je. A šta mama i tata rade u postelji kad to dite uleti?, pitala san dalje. Ništa, dušo, samo
leže, razgovaraju, onda zaspu, i dok mama spava ditejoj doleti u drobić, a da mama ni sama ne zna kako,
jednostavno sklizne, tiho je pro-mrmljala mater.
Onda san ih ja naravski nastavila pilat dok su se oni sve više glupo smijuljili i crvenili. A kako meni nije
došlo dite kad san spavala u sobi sa rođakon Markom za Božić? Zato šta ste vi spavali u odvojenim
krevetićima, a ne u jednoj postelji, reka je otac. Jesmo, jesmo, odgovorila san žurno. Marku je po noći bilo
zima pa je uletija u moju postelju i stiska se uz mene. Staaaaa?, zajapurija se otac, a borami dobro da san
ovo čuj a i to ti meni tek sad govoriš? Šta?, pitala san. Ništa, ništa. Sutra ću ja razgovarat s Markovin
ocen. Ono je bijaprvi i zadnji put daje kod nas prispava. Ma vidi ti mangupa, majmuna majmunskoga,
orangutana, dobro da ga ja nišan vidija, šatra bi ga u papar, buva od njega ne bi ostala, bagerom bi priko
njega priša. Ma da san zna, za one klempave uši bi ga dovatija i izvuka iz kreveta
ARIJANA ČULINA
Idealiziraju one koje bi najmanje tribali. Prošle je godine jedno dite na televiziji gledalo di se njegov
omiljeni glavni glumac obisija pa se i on samoobisija na roletu u svojoj sobi dok su mu starci čavrljali i
ispijali kavicu u dnevnom gledajući kraj te iste serije. Staje dalje bilo, bolje da ne znate. I onda se mi
čudimo odakle seksualni manijaci. Eto iz tih filmova. Ako to dica gledaju od malih nogu to in postaje
normalno i oni se sa takvim tipovima identificiraju, pa ih danas-sutra u stvarnom životu i sami izigravaju.
Zato mi je u neku ruku bilo i draže šta san ka mala bila seksualno gluplja, zatucanija i neosvješ-tena. Bolje
bit neosvješten nego manijak. Ja, na primjer, te filmove, posli koji dršćen i ne mogu zaspat, uopće ne volin
i neću gledat. Pa neću ja plaćat pretplatu da me neko straši, ionako san već dosta pri-padnuta od ovog
jebenog, nemilosrdnog života. Kad sama gledan, recimo, neki takvi film počnen se u straju nesvjesno
osvrtat oko sebe i sve gledan oče li ko iskočit iza zavjese ili ormara, silovat me il priklat ka kokoš.
Još nekako, ajde, ajde da me siluje, ali, mislin se, zašto da me kolje, ne mora to uvik nužno ić jedno s
drugin. I tako. Ja puno više volin one lipe romantične starinske filmove za isplakat se, za povratit dušu i
natopit kušin suzama žalosnicama. U tim filmovima se dvoje, recimo, na početku svađaju, prave jedan
drugome dišpete, a od samog početka vidiš kako će to sve skupa završit, nema dileme. Tipa, ko se tuče
taj se voli. Ona bude buntovna i
226
ARIJANA ČULINA
moram napisat u jednoj ovakvoj knjizi u kojoj se čilo vrime govori o odnosu muškarca i žene, a ne mogu
ipak zaokružit jedan takav odnos bez onog najhitnijeg šta muško i žensko veže i zbog čega među njima
dolazi do svih i svakakvih pizdarija, a to su one stvari. Sad, moje vlastito iskustvo u tome nije neka
ludnica, ali san se zato povodila malo za iskustvom drugih sa kojima san ćakulala, a najviše su mi
pomogle moje prije. Pročitala san i provrtila brdo ženski časopisa u kojima više ništa drugo ne moš ni
pročitat osim kako skinit celulit, kako uzbudit muškarca na iljadu načina i probudit ponovo zamrlu strast
unutar braka. Tu obično pišu kako žena triba počet kupovat izazovno donje rublje, u bojama i
minimalističko, crveno, žuto, crno, na cvitiće. Eto, već prve stvari u kojoj se ne slažemo. Ja mislin, ako
muškarac voli neku žensku, ako se ka bik na nju pomami, on sve zbaci s nje, rastrga, zatvori oči tako da
donje rublje u biti ni ne vidi. Jadna ti je ona strast koja se takvim pizdarijama mora budit. Onda nadalje
pišu kako parovi koji oće ponovo upalit vatru ljubavi i strasti moraju prominit stalno misto vođenja ljubavi, a
to je bračna postelja i otić malo za promjenu na balkon, u dvor, lift, auto, na krov, na stablo, u šufit ili čak
neko drugo izazovnije i riska-ntnije misto, di uvik imaš osjećaj da će neko doć, samo šta nije stiga. Taj
osjećaj napetosti ih uzbuđuje jer imaju osjećaj krađe zabranjenog voća. To mi isto nije baš najjasnije jer će
im ubrzo dopizdit i balkon i stablo i auto, pa di će se onda odselit da bi
228
ARIJANA ČULINA
onu stvar ka muški samo da nan je zakržljala i uvučena pa da smo zato mi iskompleksirane, a po meni bi i
muški mogli bit iskompleksirani, šta in ta stvar nije uvučena i kroz nju ne more izać novi život. Takvih
blentavih teorija ima kolko oćeš. Sve se minja, pa i te teorije. Najbolja teorija je vlastita. U nekin
primitivnim plemenima djevojčicama su čak i rizali tu zakržljalu stvar da ne bi mogle uživat. To su stvarno
vrhunske budalaštine i primitivizam. Srića da nišan tamo rođena. Pa da je Bog tija napravit ženu bez toga
bija bije napravija. U nekim vjerama postoji pravilo muškog obrezivanja, ali oni i posli toga mogu uživat, a
bidne žene budu osakaćene za čili život. Uvik su pronalazili neke gnjusobe da osakate ili optuže bidno
žensko. A žensko ka žensko, moralo je trpit i to sve zbog one Eve koja je već na samom početku sve
uprskala i zgrišila u Edenskom vrtu. Na primjer, za vrime kraljice Viktorije žene su optuživale ako su
uživale u seksu, a danas ih optužuju ako ne uživaju i pišu recepte na sve strane kako to postić.
Dakle muški imaju onu mušku stvar, a ženske imaju onu žensku stvar, oni šta imaju malo muške stvari i
malo ženske, šta im je to sve izmišano i zbrčkano zovu se hermafroditi. Muške i ženske stvari se bitno
razlikuju po svemu, a najhitnija razlika je šta muška stvar nema kosti i ima balotice sa strane. Ustvari, to
sve imaju i žene samo šta je to kod nas sve uvučeno, a kod njih izvučeno, šta bi reka oni blentavi Frojd.
Ja mislin da njemu nisu baš bile
ARIJANA ČULINA
ona stvar. Šta opet more bit, a i ne mora, jer pišu da veličina one opuštene stvari nema veze sa dignutom.
Ne mislin ja da bi muškarci opet tribali hodat ka nosorozi i da in ona stvar na čelu strši, govorim to samo
hipotetički. Ona muška stvar nije također proporcionalna ni sa veličinom muških stopala, a ni nosa za
kojeg tvrde daje građen od istog materjala. Nema veze ni sa visinom niti pak sa nečijom korpu-lentnosti jer
je poznato nešto šta možda niste dosad čuli. A to je da je u orangutana ona stvar najsićuš-nija, nema je
šta vidit, tribaš je mikroskopom tražit. A zašto je to tako, stručnjaci nisu uspili ni do dan danas dokazat. Ali
tako je sto posto. Morete provjerit ako di vidite kojeg orangutana ili King Konga. I, eto, opet dolazimo do
one da u maloj boci leži špirit. Dakle ni velik nos, ni visina košarkaša, ni postole veličine dičijeg groba, ni
tilo majmuna orangutana nisu mjerilo za veličinu i opseg one stvari. To uvik ostaje tajna i iznenađenje.
Sprajs. Pa i lizalice i kin-derjaja su isto u celofanu.
A znate staje mene, za poludit, iznenadilo i šta me totalno šokiralo? U dobi kad san bila ono negdi oko
puberteta obično bi se liti išla kupat na plažu zajedno sa muškom i ženskom ekipom. Na moru bi obično
skakali, divljali i obavezno bacili na briškulu i tresetu. Ja i još neke prije imale smo malo veće sise, pa smo
se kupale u majcama da ih nekako sakrijemo, a to bi, kad se smočilo i prilipilo uz tilo, za muške bilo još
napetije i izazovnije. Vole i oni kad se stvari samo daju naslutit. Ali tila san van zapravo
ARIJANA CULINA
su malo predugo djevice, ka na primjer stare cure - svi žale. I kako onda svima ugodit. Pogotovo onima
koji govoru da to triba napravit iz ljubavi. Pa ne more žensko naručit ljubav svog života kad pljesne
dlanovima. Nije mađioničar. Recimo, u srednjem vjeku feudalac je sa neviston feudalnog podanika da sebi
za pravo da s njon provede prvu noć, oslobodi je, otpusti i vrati mladoženji. I ko je nju onda pita za
zaljubljenost? Mladoženja, odnosno podanik nije se bunija jer je u tom slučaju bija oslobođen plaćanja
poreza. Srića da taj zakon nije danas jer bi puno muških prije žrtvovali žensko divičanstvo nego svoj žep,
računajući da se ona ženska stvar ne troši, a pare, bogme, i te kako. I tako su oni oduvik sa bid-nim
ženama radili šta su tili. Uvik su bile roblje, zato i nije čudo da i dan-danas još teže za slobodom koju
nikad neće u potpunosti imat. S tim se bolje pomirit, nego tražit nemoguće.
Kad su dvoje ljudi zajedno i kada se vole nerje-tko se može čut izreka: Našla krpa zakrpu ili Namirisali su
se. Pošto smo mi ljudi isto neka vrsta beštije, jer govoru da smo postali od majmuna, a poznato je da se
beštije nanjuše, tako i ljude jedno drugome privlači ili odbija miris ilitiga vonj.
E sad, šta se tiče toga stvarno su čudni putevi Božji. Meni je najprirodnija stvar na svitu čistoća i osobna
higijena svakog ljudskog bića. Ali, eto, ima onih koje odbija miris sapuna i svježine, a privlači miris znoja i
ustajalosti. Jučer sam baš gledala film u kojem jednu uglađenu ženu iz bogate obitelji, una-
ARIJANA CULINA
ugodnih od pranja i parfimiranja i neugodnih od nepranja, svaki čovik ima i svoj prirodni osebujan miris. I
tako ka šta nema na svitu dva ista lica, tako nema ni dva ista mirisa ilitiga vonja. I prema tim vonjima
parovi se jednostavno ka pasi nanjuše, privuku ili odbiju. Jednu osobu čili život privlače slični mirisi, zato
nije rjetka pojava kad se tip, recimo, ženi više puta, da mu žene sliče jedna drugoj. To mi nesvjesno
radimo. Iako nakon raskida mislimo da ćemo nać nekog skroz različitog, obično nabasamo na sličnu
osobu. Na primjer, sve bivše žene od onog pokojnog režisera Đona Dereka sliče jedna na drugu ka jaje
jaju. Linda Evans. Ursula Andres i Bo Derek, posli su još postale i najbolje prijateljice. A znate zašto? Sliče
jedna drugoj ne samo fizički, nego i iznutra, a sigurna sam da slično i mirišu. Zato neke ženske kažu da
uvik ugaze u istu septičku jamu od frajera.
Muškarac na neki način mora bit nasilan da bi se dokaza ka frajer, ali danas su se uloge izgleda malo
izminile, pa ima puno ženskih koje su agresivnije od muških. Napadaju sa svih strana, di stignu. Ne moš ih
se otarasit. Ka nametnici su. Tako da se ni bidnim muškima nije lako sa tim nosit. Pa ne moraju ni oni baš
svako jelo šta im se nudi pojist i provarit. Oni vole bit ti koji će uvatit plijen, zato ako van se neko svidi
morete pucat iz svih ženskih raspoloživih oružja, ali da on ipak na kraju ima osjećaj da je on taj koji je vas
namamija u mriže i da ste vi bidna riba koja se tu našla i čeka njega da je
ARIJANA ČULINA
mladosti. Pa koliki su stariji i nemoćni muški našli smrt u ljubavničinom zagrljaju i to sve zato šta su tili
radit ono za šta više nisu imali ni godine ni snagu. Oni bi se nakljukali raznoraznin vijagrama, srce ne bi
izdržalo i skvik. Utješno im more bit jedino šta su imali slatku smrt. Da se mladost more kupit onda bi svi
miljarderi bili vječno mladi.
Najstariji pokušaj pomlađivanja starog muškarca je mlada žena. Tako je stari izraelski kralj David virova da
se čovik more podmladit udisanjem daha mladih cura, pa je oko sebe okupija čilu svitu mladica koje su mu
iz dana u dan puvale u usta, ali umisto da je on njihov mlađahni dah duboko uda-nija kralj David je u
rekordnom roku izdanija. Nije to moga izdržat, preforsira se i srce mu je jednog dana samo izdušilo.
Virovali ili ne, ovaj isti recept kod pantagana u potpunosti pali.
Ako se među stare mužjake pusti mlada ženka, stare pantagane će, iako s njima neće radit one stvari, čak
ih niti dodirivat, u rekordnom roku postat puno vitalnije, mladolikije i živit će dulje. I aj sad ti nekom reci
onu: Jadan ti je, živi ka pantagana. Nije ni njima tako loše. Imaju i oni neki svoj đir, a ne bi se zaklela da se
puno naših starijih muških u ovom slučaju ne bi zaminilo sa njima.
Zato je najbolje imat uza se generacijskog partnera s kojim se lipo oko svega moš dogovorit, pa ako se ni
jednom ni drugom više ne rade one stvari zašto bi se dalje mučili. Manje dokazivanja, dulji život.
ARIJANA ČULINA
Oni kojima uopće nije važno je li muško ili žensko i kad razmišlja po principu: Daj šta daš, uzmi šta
dovatiš, muško ili žensko, nije bitno, zovu se bisek-sualci. U takvin stvarima neman nikakvog iskustva, a i
oni koji ga imaju o tome nerado govore, tako da u neku veću problematiku toga ne mogu i neću ulazit.
Samo znan da je to neizlječivo, da se taki rodiš i da su za to zaslužni ili krivi geni i hormoni. Vanjski izgled
za prepoznavanje takve osobe ništa ne znači. To ne moraju uvik bit baletani, plesači ili neki tipovi
piskutava glasa. Mogu bit i oni za koje se to ne bi nikad reklo i mogu izgledat skroz maco, a najčešće su u
braku i imaju dicu. I sad ako te muž vara i ako moraš izabrat od dva zla, onda bolje da te vara sa ženom
nego muškim.
Bar ja tako mislim. Kažu da je čest uzrok homoseksualnosti nepopustljiv otac i zavodljiva mater zbog čega
takav momak dobij a nadimak materin sin. Sve to zapravo more bit, a i ne mora. U nekim zemljama
dozvoljena je ženidba ovakvih parova, dok su u nekima vrlo rigorozni prema istim. Nedavno je u Beogradu
održan skup homoseksualaca na kojem su bili i fizički napadnuti. Nezgoda je da je taj dan okupljanja pao
upravo negdi u vrime kad su Miloševića isporučivali Hagu. Mnogi nezadovoljni tim činom nabaketali su
prve koji su im došli pod ruku. Na nesriću zalomilo se na bidnim pederima i pedericama iz raznih djelova
svita. Oni su se samo tili lipo proveselit i izmjenit neka iskustva, telefone i i mejlove i uopće ih nije bilo
briga za politiku. Ali,
ARIJANA CULINA
I eto, ne bi van više o svemu tome imala šta reć osim daje točna ona izreka: Sto ljudi, sto ćudi. Ali, po
meni je ipak najlipše ono kako je Bog zamislija, a to je da se međusobno vole muško i žensko. Jel, ustvari,
da tako nije ne bi bilo ni svita ni vika. Samo je i u tom voljenju bitan način, stil i ritual. Jer on i među
beštijama postoji. U Australiji jedna ptica gradi gnjezdo prid kojim pleše i izvodi neke čudne pokrete kao
predigru pred parenje. Obični golubovi prije toga, recimo, guguču. Šta oće reć da bi se i ljudi tribali nekako
oglasit prije nego se zaskoče. Mogu, doduše, i mučat, ništa ne govorit. Samo se gledat u oči dok im ruke
rade.
Zdene govori daje njoj taj mutavi seks bez riči bez veze i da naši domaći muški kad ono rade uglavnom
ništa ne govore, šute ka zaliveni. I sad, govori meni Zdene da je ona jedanput kad je bila u toj situaciji išla
nešto reć, a da joj je tip opalija pešćurinu i rekajoj da pazi šta govori. Sad pitaj ti Boga staje ona njemu
rekla da je on tako burno reagira, ali znan daje bila poludila, digla se i poslala ga u onu stvar. Totalno je
izgubila busolu i rekla mu da ide doma tuć svoju mater perverzni sadomazohističar. A stvarno taj nije bija
normalan, jel kako će čovik bit u ljubavnom transu i još uz to pazit šta govori. To jedno s drugin stvarno ne
ide, mislin ta logika i trans. A kad ju je uz to još počeja grist, udrila gaje nogon i rekla mu da ode u vampire
ili stavi brnjicu. Eto, i ovdi se pokazuje da nikad čovik ne more znat na koga će naić. Neko za koga bi reka
daje oličenje
ARIJANA ĆULI NA
zabaljeni poljubac. To je onaj kad frajer razjapi usta ka kantu i kad puno slini. Moran priznati da tu Zdene
ima potpuno pravo. Taj je stvarno ljigav i neromantičan za popizdit. A menije osobno najdraži onaj poljubac
koji ti ide i samo šta nije doša. Jedna iz novina zagrljaje je podilila na 4 vrste. Dodirni, prohodni, trljajući
pritisni. Koja je razlika između kojega, ne znan, ali samo znan da je puno zdravije kad se zagrljaji izvode
pri strasti manje jakosti jer je tada znatno smanjena opasnost od pucanja rebara. I tako, dragi moji, mogla
bi vam ja o svemu tome pisat i trabunjat danima, ali mislin da to nema nikakvog smisla jer svak ima neke
svoje teorije i viđenja oko svega toga. Nije loše sa svima njima bit upoznat, ali se ne treba na njih ni
previše oslanjat i njima se opterećivat, a najbolja teorija je ona do koje sam čovik dođe. Jer, di počinju
teorije, tu počinju i problemi. Di počinje teorija, prestaje ljubav. Kad je ljubav na vrhuncu, teorije su na
najnižoj točki. To onda sve samo od sebe ide. I da ne zabo-ravin još: one stvari su vrlo bitne za očuvanje
veze i braka. Znajte, kad partneru opadne interes za onim stvarima opa je i za vama, zato morate za te
stvari uvik bit spremni i ne žalit se na glavobolje, zubobolje ili pospanost. Kad je to u pitanju, čovik uvik
mora bit budan.
ZAKLJUČAK
Eto, sve šta san znala, pročitala i čula o onim stvarima ja san lipo napisala, a sve to, ustvari, smatran
potpuno nepotrebnim. Jer ljubav je instinkt koji nam je Bog ugradija u tilo ka ćip već od samog začeća. I ta
kemija koju dvoje osjete kad se prvi puta vide i iskre koje počnu frcat od njihovih pogleda niko ne more
koliko god pokušava, objasnit. To se ne mora i ne triba učit. To je jedino sa čim su naši preci bili upoznati
od samog postanka, jedino za šta ne tribaju nikakve knjige, nešto šta je usađeno u ljude i beštije od
njihovog samog začetka, osjećaj koji se jednostavno dogodi ili ne. Ako se dogodi, onda je to najlipši
osjećaj koji čovik more doživit, osjećaj kad više ne hoda po zemlji, kad leti, kad mu se čili svit čini
ružičastim. Ako pak niste neke sriće i nikad ga ne doživite pomoći ni lika nema. Onda barem, o njemu
maštajte. To nije zabranjeno i čak je korisno. Mislin da se sve na ovom svitu, osim ljubavi, more pogurat.
Ako, na primjer, moraš sam pomaknit veliki, teški kamen i vidiš da ti ne ide može ti neko pomoć i kamen
će se gurnit, ali ljubav ti niko ne more pogurat. Ona je ili nije. Ona se dogodi ili ne dogodi. Zato svi ovi
recepti o uspješnoj ljubavi koje čitamo po raznoraznim časopisima i novinama uglavnom imaju malo
učinka. To u principu jesu neke teorije i izmjenjivanja ljudskih iskustava,
ARIJANA ĆULINA
ali pošto je svaki slučaj sam za sebe i svačija ljubav jedna jedinstvena i neponovljiva, svak mora nać sam
formulu za vlastitu sreću. Ona je naprosto neprenosiva. Ka ni lipota. Još san van tila reć da ljubav nema
nikakve veze s pameti, jer je poznato da su, kad je u pitanju ta ljubavna kemija, najpametnije žene radile
najveće pizdarije. Kad je ta vrsta emocije u pitanju tu pameti nema, a ako je ima onda to nije prava ljubav,
jer tamo di se uplete racio prestaju osjećaji. To je to.
Ja san, evo, u ovoj knjizi svašta napisala i nadrobila vođena vlastitim i tuđim iskustvima. Drago će mi bit
ako ćete se u nekin situacijama pronać, pa čak se i poistovjetit sa njima. Ali, jedino šta van na kraju iman
još reć to je: SVE TO, DRAGI MOJI, MORE BIT, AI NE MORA.
BOG,
vaša GOGE