Tin Ujevic - Izabrane Pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme
Tin Ujevi
Izabrane pjesme
SADRAJ
HRVATSKA MLADA LIRIKA (1914.) ___________________ 5 TO APE VODOSKOK________________________ 5 OPROTAJ ___________________________________ 7 OPROTAJ (u dananjoj transkripciji) ______________ 7 LELEK SEBRA (1920.) ______________________________ 8 MOLITVA BOGOMAJCI ZA RABU BOJU DORU REMEBOT ________________________________ 8 SVAKIDANJA JADIKOVKA ____________________ 10 ENE MEU KRALJICAMA ____________________ 12 MENI BEZ MENE ____________________________ 12 TAJANSTVA _________________________________ 13 ODLAZAK __________________________________ 15 MATOVITA NO ____________________________ 16 MOLITVA IZ TAMNICE _______________________ 18 KOLAJNA (1920.)__________________________________ 20 Uhapen u svojoj magli_________________________ Ove su rijei crne od dubine _____________________ Blaeno jutro koje pada________________________ Osmjejak svaki ljuto plane ______________________ U ovom mraku mirisavu ________________________ Noas se moje elo ari (Notturno) _______________ Svjetlosti moje vjere, tugo tuge __________________ Hoe li iko kad da shvati________________________ Devet mjeseci to ja sioh s uma _________________ Zelenu granu s tugom uta voa __________________ I ja to evo bezumno ispisah_____________________ 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
AUTO NA KORZU (1932.) ___________________________ 31 VISOKI JABLANI _____________________________ 31 OJAENO ZVONO (1933) ___________________________ 33 RAZAPETA AFRODITA ________________________ CVRKUTANJE SRCA U POKRAJINI SANJA ________ POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU _____________ TRAENJA NA MILJOKAZU ____________________ IN SPUTANIH RUKU ________________________ ZADRANE SILE BIA ________________________ VASIONAC __________________________________ ULICA FANTOMA ____________________________ DJEJI UGAO _______________________________ MAJDANI U BIU NA DVIJE NOGE______________ DAD ______________________________________ 33 34 35 36 38 40 42 43 44 45 47
POGLEDI U PRASKOZORJU____________________ PRODUENI SVIJET __________________________ MATA POVODOM OIJU _____________________ NOSTALGIJA SVJETLOSTI _____________________ SUNEVA KOLIJEVKA ________________________ IGRAKA VJETROVA _________________________ SVETKOVINA RUA __________________________ DRHTAVI PARK______________________________ BURA NA BRAU ____________________________ UNUTRANJI HAREM ________________________ VRUICA OD ENE __________________________ CJELOVITI CJELOV I TI _______________________
50 52 53 54 55 56 57 59 60 61 62 63
EDAN KAMEN NA STUDENCU (1954.)_______________ 64 EDAN KAMEN NA STUDENCU ________________ PET STABALA _______________________________ MJEHURII _________________________________ PONIENJA LJEPOTE_________________________ KRUNA CESTA SREE_______________________ SVJETLO NA RUKAMA ________________________ FISHARMONIKA _____________________________ GANUTLJIVE OPASKE ________________________ RIOKOSI MESIJE ___________________________ DOZRIJEVANJE LJEPOTE _____________________ UMOVI U KUTIJI ZA MILJENJE_______________ 64 67 69 70 72 74 75 76 77 86 87
NEUVRTENO U PJESNIKOVE ZBIRKE _______________ 91 SUTRUSNI TRAMVAJI ________________________ 91 DUA U PRAINI ____________________________ 94 POEZIJA RJENIKA __________________________ 95 BEZGLAVI DROMEDAR _______________________ 97 AUGUSTOVSKA NO _________________________ 98 MUCANJE NAD TRATINOM____________________ 99 DIJAFANE PROSTORIJE ZRAKA _______________ 100 UKRTENI POGLEDI ________________________ 102 OKRUTNO SUNCE __________________________ 104 SKROVITA DJETINJSTVA____________________ 105 GLAZBA VJETRA U NONOME STABLU ________ 107 KONCERTI U RUKAMA ______________________ 109 DOGAAJI SA MNOM________________________ 111 HYMNODIA TO MOU SOMATI_________________ 112 SVRATITE SUB IOVE DIVO __________________ 115 STABLA PO ZIMI ___________________________ 116 NONI CVRAK ____________________________ 118 POSTUMA ______________________________________ 119 JUTARNJA ULICA ___________________________ 119 DJEVIANSTVO RUKU_______________________ 120 PANORAME GRADOVA ______________________ 121
KUE _____________________________________ 123 PJESNIKA PROZA _______________________________ 124 USPAVANKA IZ KRIVODOLA__________________ ALKOHOLNI SNI____________________________ OSJEAJ PROLJEA _________________________ SAT KASNIH SPOZNAJA______________________ POLUISTINE _______________________________ VREVA, BERBA _____________________________ LUDE I MUDRE DJEVICE ____________________ PONOR I POTHVAT SKITNOGA VITEZA ________ AMNEZIJE _________________________________ SMIJENI VESELJACI________________________ ALEJA KESTENOVA _________________________ 124 127 128 129 129 130 132 132 133 133 134
RJENIK _______________________________________ 135 ABECEDNI POPIS PJESAMA _______________________ 138
HRVATSKA MLADA LIRIKA (1914.)
TO APE VODOSKOK
I Uvee kada po basenu ne voze vie ljuske djeca, vodoskok svoju pjesmu snenu ponovno s bolnim umom jeca. Iz starog parka rijetki ljudi odlaze tiho: nee nou ovjek da budnom nogom budi san kipa, sjenu i samou. A tada romon vodoskoka u oblaku od bijela praha ispuni suzom oba oka etaa koji nema daha. I sanjar uvi u tiini turobne rijei bolnog mlaza krije ih dui u dubini: jer to je Tajna to mu kaza.
II A jutrom drag i draga slute magleni odraz svoj u vodi, pa premda njine usne ute, oi im kau da im godi. Vodoskok voli polutame kada se ljubav parkom ee i kad u dvoje vidi same dragane, i u kiti cvijee. Ljubavni par ga dugo slua. Znai: i za njih rije imade zamamnu koja srca kua i budi za dan nove nade.
Da li razumije srce sneno rije perle to se mlazom sklie? Meni se ini. Jer se - eno odjednom dragi stisli blie.
OPROTAJ
Oudi usrid luche nasa mlada plafca Usduigla ie iidra voglna, smina i noua. I hotechia poiti putom sfoieg ploua Gre pres chog uoiuode al sachonodafca. Budi da smo uirni chriuouirna prafca, Nistar magnie chtmo (chocho i semglia oua) - Chi ua uersih libar mnos haruacchi schoua Marulichia Marca, splitschog sachigniafca. V lipom iasichu, gdi "chia" slaie sfoni, Mi dobrochiasimo garb slouuicheg greba I tocoi ti napis diacchi i stari. Sbogom, o Marule! Poiti chemo, poni Saiu imimo uelu sunchenoga neba: Chorugfa nam chiuhta; gremo, mi puntari!
OPROTAJ (u dananjoj transkripciji)

Ovdi usrid luke naa mlada plavca Uzdvigla je jidra voljna, smina i nova. I hotea pojti putom svojeg plova Gre prez kog vojvode al zakonodavca. Budi da smo virni krivovirna pravca, Nitar manje tmo (koko i zemlja ova) - K va versih libar mno harvacki skova Marulia Marka, splitskog zainjavca. U lipom jaziku, gdi "a" slaje zvoni, Mi dobroasimo garb slovueg greba I tokoj ti napis dijaki i stari. Zbogom, o Marule! Pojti emo, poni aju imimo velu sunenoga neba: Korugva nam uhta; gremo, mi puntari!
LELEK SEBRA (1920.)
MOLITVA BOGOMAJCI ZA RABU BOJU DORU REMEBOT

I Pred tvojim slavnim, Majko, draima, ja pjan i besan, sasvim nedostojan, ko trska lak, ko dijete nepostojan, u mraku klonuh s crnim laima. I kost, i mozak bol izaima; a teko onom ko je, nespokojan, u jadu srean, a u srei zdvojan lutao nonim, sm, pejzaima. - I nigdje nije nao obeane ljubavi, nigdje grijehu oprotenja, i nigdje nije nao rosne mane, i nigdje istog srebra Pozdravljenja, i nigdje nije nao Vivijane, i nigdje krvi svetog Otkupljenja. -
II Blaena Gospo moje sijede majke, Marijo, zvijezdo bijelih narataja, s usnice tvoje, s ruku punih Sjaja, ja popih prve neborajske bajke. Srce je Majke srce Bogomajke: ja znam da mnogi ljudski grijeh utaja, i znam da srodne due sreom spaja, izlae astar povrh gnjevne hajke. I ti to znade za im plae plot i tugu cvijeta bere oima, znat e i zato evo postah Got.
Znat e i zato mene obli pot i zato moja tuba poima za svetu enu Doru Remebot.
III O pred te noge s punim ritmom sfera zavjet u staklu poloimo suze. Pred svete noge nek se s plaem spuze plameno srce dviju hemisfera. Nek zemsku ljubav spasi rajska vjera, Sveta Madona nae svjetske Muze, i nek uz tihi jauk kornemuze razvije dua sokolova pera. Ljubav je Bog, ne Dzeus ni Sabaot, i zato nek je sanak blagoslovljen, i neka pada dra i trnski plot; Majka je Bog, ne Dzeus ni Sabaot, i nek me uje, kada vapim slomljen za rabu boju Doru Remebot.
IV Svete joj oi kazuju: nevina, a bijele ruke dru rajskom strasti. U njenom vrtu znadoe se srasti i oganj rue, i nevinost krina. Glas joj je tuan kao jek dolina gdje jaganjac je izaao pasti, a u tom paklu to me moe spasti do njena zlatna, plava Mjeseina? Pred njenim likom da se skromno klekne u slavu bola i u slavu snova kao pred neki ivi Jeruzalem. I da se plae, i da se vjera rekne, i svaki uzdah bude Vita Nuova, a svaka suza drugi sjajni alem.
SVAKIDANJA JADIKOVKA
Kako je teko biti slab, kako je teko biti sam, i biti star, a biti mlad! I biti slab, i nemoan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran, i oajan. I gaziti po cestama, i biti gaen u blatu, bez sjaja zvijezde na nebu. Bez sjaja zvijezde udesa, to sijae nad kolijevkom, sa dugama i varkama. - O Boe, Boe, sjeti se svih obeanja blistavih, to si ih meni zadao. O Boe, Boe, sjeti se i ljubavi, i pobjede, i lovora, i darova. I znaj da Sin tvoj putuje dolinom svijeta turobnom po trnju i po kamenju, od nemila do nedraga, i noge su mu krvave, i srce mu je ranjeno. I kosti su mu umorne, i dua mu je alosna, i on je sam i zaputen. I nema sestre ni brata, i nema oca ni majke, i nema drage ni druga. I nema nigdje nikoga do igle draa u srcu i plamena na rukama. I sam i samcat putuje pod zatvorenom plaveti, pred zamraenom puinom,
10
i komu da se potui? Ta njega niko ne slua, ni braa koja lutaju. O, Boe, ee tvoja rije i tijesno joj je u grlu, i eljna je da zavapi. Ta besjeda je lomaa i duan sam je viknuti, ili u glavnjom planuti. Pa nek sam krijes na brdima, pa nek sam dah u plamenu, kad nisam krik sa krovova! O Boe, tek da dovri pealno ovo lutanje pod svodom koji ne uje. Jer meni treba mona rije, jer meni treba odgovor, i ljubav, ili sveta smrt. Gorak je vijenac pelina, mraan je kale otrova, ja vapim arki ilintak. Jer mi je muno biti slab, jer mi je muno biti sam (kada bih mogo biti jak, kada bih mogo biti drag) no muno je, najmunije biti ve star, a tako mlad!
Zabavnik, 1917.
11
ENE MEU KRALJICAMA

Boanske ene, sva ljepota svijeta i lavska gordost, i plahota srne, kroz vae ari uzviene cvjeta u plave dane, i u noi crne. I, kada stopom punom svetog mira budite zemlji ritam svih otkria, slutim vas srcem plamenim svemira, slutim i item tajnu vaih bia. Svaka je od vas roena da vlada, i da za prijesto prui mlijeno dijete; carice tijela, samo usnom sklada i usnom elje pitam: to hoete? Ko e mi dati kljue vaeg uda i odgonetku vae zagonetke? Kakvo tajanstvo kriju vaa uda i koje nade statue vam rijetke? Boanske ene, to u snu i slavi ekate zoru pravednih oltara, pred vaim likom koljeno se savi, a srce, zvuni plamen, ve izgara. Sunane due, zjeni poklonika zaman vas skriva zloinaka tama; pobonu ljudstvu fali vaa slika, jer vi ste ene meu Kraljicama.
MENI BEZ MENE

Ure od smole cure besmisleno, sumorni ovjek snatri bestjelesno, sutonska strast se boji bezimeno, a ljubav jeca, jeca bespredmetno; i sve je danas prazno beskonano, a vjetar duva, duva bezutjeno na gole due koje neprestano itu i grle beznadno, beskrajno.
12
TAJANSTVA
I Bukom te vreve i sredine tijesne ja uho pruam za glasove tajne i donose mi utjehe beskrajne, ponavljaju mi pjesme urnebesne. Uhodim kako moje misli bijesne teku u gorke suze ivodajne, i slutim uru gdje e strane tajne gromadom crnom zgnjeit noi nesne. - Ko sam i to sam, to u, koga volim, to traim, kuda idem, za im lutam? Uzalud nebo za odgovor molim, uplaen sobom svoje suze gutam; tajanstvo stvari i ivota zebe, ne poznam nita, a najmanje sebe.
II I tako, neke noi, usred druma preteku jezik neke rijei kobne, strah me je od njih, i strah me je zlobne pomisli da sam, moda, sio s uma. emu sva borba, emu bolna gluma? Znam da su moje sanje sitne, drobne, da nee smijenit sudbine zlokobne, i da u ii, ii do svog huma. - Ljubljena eno, ko si ti da jesi, luaku ljubav suvino je kriti, ali ja sam sitan za sjaj to te resi, pa makar jesam ono to u biti. Ljubljena eno, silna ljubav mrvi. i ja sam zadnji, makar bio prvi.
III Kad rekoh kletve protiv sviju ena, kako da kliknem tvoje blagoslove?
13
Laov je ovaj to me monim zove, jer gordost imam, al je mo slomljena. Pobijeli esto proroanska pjena usnice zvane za besjede nove; da l' s pravom viknuh zadnje Tuge ove: "Renate srcu rob za sva vremena?" Jer iz tvog visa preko guve grube ti si mi rekla: "Mojom stopom idi, pokazat u ti kako gospe ljube i dati pogled koji globus vidi". Al od te ari i od suda toga kralje mi kri breme moga Boga.
IV Velik sam bio, dok sam bio dijete, al sad me lome vidici i mate; elje su bile oajne i tate, a slabe snage samuju, uklete. I, nedostojan uzviene mete, item tek zelen pokoj neke bate; zar, vie bie, ja da volim? Ba te oboavam, jer ne voli se svete.
Kad vee doe s milju, ja sam tavan ko zvune grane u mrku boriku. ozvanjam: nisam jednak, nisam ravan, i ja se davim u vrisku i kriku, i sladogorko kuam gdje me drobi teka crnina i nestalnost kobi. Knjievni jug, 1919.
14
ODLAZAK
U slutnji, u enji daljine, daljine; u srcu, u dahu planine, planine. Malena mjesta srca moga, spomenak Braa, Imotskoga. I bljesak slavna estopera, i miris (miris) kalopera. Tamo, tamo da putujem, tamo, tamo da tugujem; da ujem one stare basne, da mlijeko plave bajke sasnem; da vie ne znam sebe sama, ni dima bola u maglama.
15
MATOVITA NO
Gle! barut slovke sasuti u pono, ko rujan plamsaj besne eljeznice, sagorjeti e noas - o, No, o No! ostatak moje pozemljarske tmice; evo sam spaljen u zublju kupine, ja, Novi ovjek, takmac Svetog Duha. Vrcaju za mnom tla i domovine, a loza moja biva lua suha. Strahoto moje beskrajne lomae! Izmakoe mi prirodna kraljevstva, ve nema zjene da me bratski plae, u ruci tap je, u snu sveta ljestva. Vidici zemlje pucaju pred ulom sa razgaljenom napasnom svjeinom i evo tonem, utapam se u lom samoga sebe sa divskom teinom. Misli to zvee kao suho zlato, sanja to sjaju ko najia srma; o da se vrati Sveto Nepoznato! na nunoj lai gostoprimna krma! - S prozora tueg zurila je na me, u mojem ognju, kamenita glava; i dok ispijah medne dojke tame, varala mene matom molitava; no moje Sutra eka me na putu gdje bi da kroi stopom gorostasnom: i grozniavo vrebam tu minutu zavjetovanu istom Danu Jasnom. Toite, svijetla vrela blagozvuna! zvuite, vruci u zvonkoj ponoi! da s mene spane ova mora muna i da se gluho okupam u noi. Ja evo ekam zoru svoje Nade, kad u da kriknem svijetu Lina Prava. Ja evo sanjam raskone arkade a dotle, mrtvi, blago tom to spava.
16
Blagoslovljeni dakle zdravi! Glupi! I proslavljeni bez kime, bez mozga! Graani! Dripci! Bolniari tupi, jer, gle, ja sluam kako svira rozga. Sa slikom plesa usred edrvana moj danak evo blista se u mraku ko carski biser rujnih ulistana to Istok draga u jutarnjem haku; blijeti kroz bdenje grimiz obeanja, strasna se elja utanjem velia. O smrti noi! o dosado spanja! razderat e vas buna moga kria. Lijepe su basne to u vrelom dahu pjanost ih duha brokatno izvezla; no jo su ara, u sunanom strahu, sva moja ljudska i boanska ezla, svi snovi krvi i biserna plata izmeu Crnih ili utih Mora; sve to se ljubi; i sve to se mata duom ljubavi i ljubavi pora. Teci, o Noi! Sveta, budi gluha! I struji mrano, i stremi duboko u ponor moga izgubljenog uha, i svladaj moje zapaljeno oko; otkrij mi nove vedre pokrajine na onu stranu jueranjih mea; i ljubav stvari od kojih se gine, to ne u uho i ne vidje vjea. Plamsaj crveno, a na mome mesu izgori sitne dnevne neistoe, i daj mi vrati, u tom urnebesu, oganj zanosa i zvijezdu samoe.
17
MOLITVA IZ TAMNICE
Beskrajni Boe, to na plavom svodu zlato i srebro nonih zvijezda pali, uje li gdje ti na prljavu podu lelee ljutu molbu srvan mali? U noi kad sam oajniki bdio s pogledom rujnim povrh vlana stropa, kad sam u ognju bolnih mata snio zvuk pjesme bune ili gromor topa, koliko puta iz te crne jame podigoh nebu ruke pune gnjeva, koliko puta povrh otre slame provritah mrnjom svetih hvalospjeva! Ako li rtva mesa ili kosti spasenje moe robova da kupi, gavranu dat u da se njome gosti i gladnom crvu etvrt srca skupi. Ako te grudi, il te oi bistre, treba da kljunom svirep jastreb kljuje, i da me memla, ili bitka istre, neka! o neka! samo Bog da uje! Za pir i rasko ljubavi buduih, za zelen trave i za zlato ita, za slavnu vatru poljubaca vruih, za vino pjesme, za zvuk to mahnita - i za sve etve ponosne i lijepe i za sve berbe blaene i iste, evo ti nuam poklon volje slijepe i svijetlih elja gorde ametiste. I moja plua, bubrege i jetra, i moje kosti, ivce ili kou, pruam za iskru plamenoga vjetra, stavljam na oltar rtvenomu nou. Neka od tijela ne ostane praha, neka od due ne pretee plama; neka u poar nestane mog daha, a povrh lijesa bude vjena tama;
18
i neka emer potone u dimu, a plavi sanci u zelenoj travi, no samo, Vinji, ivom pobratimu kandilo svoje milosti objavi. Razgali svijetu bagrenu slobodu, i udo stvari to se sebi dive, ozari plavet i obasjaj vodu, razderi zorom horizonte sive; i, kada bljesne mlada elja ljudi, napon tetive u poletu luka, pod trudnu iju uzglavlje posudi, nad muko tjeme gizdu slavoluka. Pokai to je Vasiono Pravo, i nemir znati, ili Ljubav moi, i volja ii, ii tvrdoglavo pod egom sunca i svjeinom noi. Mermera pokoj, ubor vodoskoka otkrij za blijede, sanjarske mjesece; a Eden uha i muziku oka spasi za novi osmijeh nae djece. A kada spane ova crna ljaga i radost zblai svelo lice Hrista, blaena bit e otkupljena vlaga i kuna plijesan zasjati e ista. Znam da u dotle ostati bez glasa i da e grobom biti mrana jama, no zbog tog svetog, zbog tog slavnog asa blagosiljem te s ovim verigama. Jer e u vrtu da pobjedni lovor i njena mirta da upored cvjeta, jer e da slavi osloboen govor vjeitu mladost i nevinost svijeta.
19
KOLAJNA (1920.)
*** Uhapen u svojoj magli, zakopan u svojem mraku, svako svojoj zvijezdi nagli, svojoj rui, svojem maku. I svak udi svetkovine djetinjastih blagostanja, srene mrene i dubine nevinosti i neznanja. I na oblak koji titi, i na munju koja prijeti, naa blaga Nada vriti; biti isti. Biti sveti. I kad nema Naeg Duha meu nama jednog sveca, treba i bez bijela ruha biti djeca, biti djeca.
20
*** Ove su rijei crne od dubine, ove su pjesme zrele i bez buke. - One su, tako, iknule iz tmine, i sada streme ko pruene ruke. Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik i katkad su mi drage moje rane. Jer svaki jecaj postati e zlatnik, a moje suze dati e erdane. - No one samo imati e cijenu, ako ih jednom, u perli i zlatu, kolajnu vidim slavno objeenu, ljubljeno dijete, ba o tvome vratu.
21
*** Blaeno jutro koje pada u svijetlom slapu u tu sobu, ve nema rane da mi zada, poivam mrtav u svom grobu. Moda e ipak da potpiri pepelom iskru zapretanu jer evo, trome grudi iri eznuem suncu, jorgovanu. Dijeli mi neke tihe slasti kad o tvom zaru vidim knjige na polici - i cijeli tmasti vidik te sobe pune brige. Za mene ipak neto fali u ovoj uzi bez raspea, na dragoj usni osmijeh mali, u ai vode kita cvijea. Blaeno jutro koje pada sa snopom svjetla u tu sobu, ve nema smrti da mi zada, no vrati ljubav ovom Jobu.
22
*** Osmjejak svaki ljuto plane, a svaka rije je kao puka u nae grudi rastrgane, u nae srce bez oduka. Snivamo zelen mir livada i dim ognjita u plaveti i bujno zrnje vinograda i zrelu tugu mora, ljeti. Plaemo ubor gorskih vrela, i mahovinu u zabiti, kad poslije svrhe tunih djela eznemo iste suze liti. No nigdje kraja naem bolu u bugarenju i uzdahu, nemir je slian alkoholu, a oganj, oganj u mom dahu. - Osmjejak svaki ljuto plane, a svaka rije je kano puka, u nae suze rastrgane, u nae srce bez oduka.
23
*** U ovom mraku mirisavu sluajmo kako jee ivci; i sjeaju na ljutu travu, a naem gru jesu krivci. U ovom muku punom boga zalazi rujna epopeja; nutranja kavga i nesloga otkriva zelen niz aleja. Umire naa lijepa tuga, tuga od svile i baruna; varava kao rosna duga, zlatna i plava kao Luna. U ovom mraku mirisavu sluajmo kako jee ivci; i sjeaju na ljutu travu, a naem gru jesu krivci.
24
*** Noas se moje elo ari, noas se moje vjee pote; i moje misli san ozari, umrijet u noas od ljepote. Dua je strasna u dubini, ona je zublja u dnu noi; plaimo, plaimo u tiini, umrimo, umrimo u samoi.
25
*** Svjetlosti moje vjere, tugo tuge, kai mi stazu utim perivojem i daj da grlim brau, plaidruge, i da plaem, da plaem po svojem; ljubavi moga bola, moga boga, daj mi da gazim vrstim stopalima po etvi to je zlati ega mnoga, po vijencima, po snima propalima. Nikada vie neu sresti one blaene oi sanjarskih badema ni rajski osmijeh plaljive Madone, ni krotko elo, mudra usta nijema; bogzna na kojoj zapraenoj cesti izgubio sam sjenku svoga duha; i nikad vie, nikad neu sresti usne njenosti pravcem moga uha. I ako oblak udre gustom krpom, a kruta java stegne strogim gvoem, daj mi, o Vinji, umski hlad sa klupom i vinograde sa dozrelim groem.
26
*** Hoe li iko kad da shvati zato se Bogu tako jadam? Od mesa moja dua pati, zbog jedne ene ja propadam. Mjesto da ostah u svom staklu, izaoh na svijet mlad i zelen; a sad mi resi u tom paklu nevinu glavu trn i pelen. Za suzom suza udi tei, i tugu tjeim tunim slogom; a sva je Nada: jednom rei ivotu, svijetu, nadi - zbogom.
27
*** Devet mjeseci to ja sioh s uma; devet mjeseci to od srca sunca srce i mozak preko usne bunca; devet mjeseci Bijesa, udna kuma. Ne pamtim sm to govorim i kaem, sredinom trupa prela mi je pila, a mila ena (njena vila, svila) nee me vie draganom i paem. Mrana su ova ela niskih briga, podla ramena zgrbljena od rada; svjetlosna zemlja gdje Ljepota vlada bjei u tamu poreanih knjiga. I blatan mi je ovaj uski globus, a elja rui, ko iz silna topa, tumbe sa u prah oborena stropa, nenadan, smrtan i odvratan obus. eznue biti Mladi i Visoki, htjeti i moi samo silne stvari, i biti divi, biti gospodari, i plandovati, i biti duboki; ljubav za edni ivot sazrcavni, za okno due na mistinu pupku, za grenu ljubav do duinu kupku, sve se to gubi, i u muku tavni. I u toj pustoj beznadenoj studi posljednja jote samilosna igra kroz ovaj ivot progonjena tigra, za lice Pravde, to je: biti Ludi.
28
*** Zelenu granu s tugom uta voa u kakvom starom spljetskom perivoju sanjarim s mirom dok se dua noa i vlaga snova hvata duu moju; al enja dre kao ptie golo, ko plava pjesma naglo prekinuta, ko neko blijedo i beznadno kolo, ko bosi prosjak na p pusta puta. Sva ljubav moja usred ceste kisne, moje je srce od sedam komada; pod svakim maem jedan plam da vrisne; nad mojim dahom mramorna gromada. Tmurne se misli reska svjetla boje; krv u modane, mozak van da skoi; nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje, tuinska eno, samilosne oi.
29
*** I ja to evo bezumno ispisah slovjenske pjesme iz krvava srca, ne znadoh rei svoj najljepi vrisak i otrov nade to u mraku grca. Jer otkrih da su strasti preduboke za slatke rijei, ugaene slutnje; a da nam elje, oblane, visoke, ne stiu frule niti skladne lutnje. No kada skoro panem nauznake, i budem noen na neslavnu odru, presvijetle zvijezde ko presvete znake u mome oku ugasnut e modru. Peate krsta bezimenu grobu moje blaenstvo kad ne bude mene gnjila e kriti plamenu utrobu, a tajnu smrti kletva jedne ene.
30
AUTO NA KORZU (1932.)
VISOKI JABLANI
Oni imaju visoka ela, vijorne kose, iroke grudi; od gromora njina glasa uma i more se budi, a kada rukom mahnu, obzori svijeta se ire i bune, i prodiru u vis, u etire. Ali, za svoju snagu oni su zahvalni patnji, bijedi, suanjstvu, gladi i njinoj crnoj pratnji. Oni imaju snagu vjere to ivi u smaku i vrelo svjetlosti to tinja u mraku i sunce u oblaku... Oni imaju polet orlova, sranih zranih ptica, oni poznaju pjesmu naih najdubljih ica, uzduni piloti, nebeski piloti, za svijet u slobodi, za svijet u ljepoti, ljudi svojih djela, djeca svojih ruku, roena u plau, sazrela u muku. Njina muka desna neprestano zida dvore ovjeanstva. Dom Prometejida! I gdje tinja savjest, kao iskra sveta oko njih se kupi orijaka eta za slobodu prava. Ali u samoi njihova je glava ispravna i ista povrh mrane rulje gdje ih ne razumiju glupani i hulje. Kao vrak divnih, zelenih jablana, reui do munje vedri obzor dana. Tako, uistinu do njih vode puti, gdje se pojas rijeke u dolini sluti, gdje se sitno cvijee plavi, ruji, uti; nagnuti u ponor nebeskoga svoda dok crvena jesen drumovima hoda. Mi stupamo bijelim dolom u tiini, oni, sami, gordi, dru u visini, mue ednu zjenu ili revnu opnu; to ne mogu, to ne mogu da nas u vis popnu.
31
Povrh njina vrka gdje se pjesme gnijezde samo vile lete, ili bure jezde; a nad njima sunca: samo zvijezde, zvijezde!
Putevi, Beograd, 1922
32
OJAENO ZVONO (1933)
RAZAPETA AFRODITA
Ovo tijelo svjetlosti koje ljudi mrze razapeli su, jedino pravo, na krstu. U bezbroju bia, do kraja vijeka, uzalud, uzalud vjeruj u vrstu. Ti, glase etera povrh morske pjene, ti, kolo apsara i u snenoj magli, neuvenoj pjesmi nauili ste mene: danas se prvom oglasila. To znadem, ljubavi, da nije tvoje krivice, i krv je u tvom logu potpuno lilijalna, a duh je u tvom bogu majinstvo ensko samo, ti si nevina rosa. Sa srcem kupanim u medu stvorenja, da bi tajinstven bio ivot na putu nedohitnih meta, kukaviki ljubim i grlim sam sebe, i dvaput darivam tebi blago cijeloga svijeta. Iz mojih krajina suvine boje cure ko mlijeko i tamjan, i ja u zarobiti zvijezdu. Nemogue ispovijesti jo sapinjem, i strepim da nije otac Luonoa s poslom ve na redu.
Vreme, Beograd, 1931, Auto na korzu, 1932.
33
CVRKUTANJE SRCA U POKRAJINI SANJA

Ptice pjevaju u mojoj sobi, a ne u kavezu, putene od ruku milosra u moj blaeni san. Ptice mi javljaju da su radosno sa mnom u savezu, ptice cvrkuu u misli i navijetaju crveni dan. Ptice su ostavile ume i svjee granje stabala. Sada se sjatile u grad, ali u pohode iskljuivo meni. One kljucaju kljunom u plohu zvonkih stakala. One pjevaju suncu i boji u ovoj ugodnoj sjeni. One su rekle hvalu vjetru i pjesmi ganuta lista. Ispriale su povijest stvari u toku izmeu zemlje i neba. Ptice mi dragaju lice i nude cjelov iz ista. Ptice e mat krotkosti primiti s ruku zrnja i hljeba. Dole su ptice k meni, k valu, na idealnu rijeku. One, jedine iskrene, u ovoj grai zidanog mraka. I, takve, predaju mrkim licima u turobnome vijeku golemu poruku sree iz plavetnog zraka. O ptice, i ja sam ptica, i ja se ljuljam na grani, ili sijeem prostore gdje se razmea zemlje brate. Cvrkue u mom srcu, jer ja sam duh izabrani, a vi ste, ptiice, poslane da u mom snu zapjevate. I kada odlete ptice, ostat e njihova krila, i moje glasnice iznutra sve nabubrene zvukom. O ova pera arena da bi se u let milja razvila i pobjedu kliktala nad rasparanim mukom! Vrlo rijetka odgonetka ivopisna sna: cvrkue s vrh kue u moj zvuni Ja!
Hrvatsko kolo, 1932.
34
POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU

Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe ive tvojim ivotom. I ono sve to ti bje, u i to sni gori u njima istim arom, ljepotom i istotom. Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima ive. Mi smo svi preli iste putove u mraku, mi smo svi jednako lutali u znaku traenja, i svima jednako se dive. Sa svakim neto dijeli, i vie vas ste isti. I pamti da je tako od prastarih vremena. I svi se ponavljamo, i veliki i isti, kao djeca to ne znaju jo ni svojih imena. I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele. I sni su nai sami iz zajednikog vrela. I hrana nam je due iz nae ope zdjele, i sebini je peat jedan nasred ela. Stojimo ovjek protiv ovjeka, u znanju da svi smo bolji, meusobni, svi skupa tmua, a naa krv, i poraz svih, u klanju, opet je samo jedna historija dua. Strano je ovo rei u uho oholosti, no vrlo sreno za oajniku sreu, da svi smo isti u zloi i radosti, i da nam breme kobi poiva na pleu. Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti, u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu to jezdi, pa kad u ipak biti tamo u mojoj biti? Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema, ja sam iljak s vrha rtvovan u masi; o vasiono! ja ivim i umirem u svjema; ja bezimeno ustrajem u brai.
Hrvatska revija, 1932.
35
TRAENJA NA MILJOKAZU
Isprazne svemirske trcaljke isputaju u prostor plahovite oblake s odreenom poetnom brzinom; oblaci su mjehuri od sapunice u bojama i nose mirise iz strasnog srca utih zvijezda. Plove oblaci u prostore s bojama i mirisima. ire uhvanje da im se napie strofa i udnu jezu nevidljivih katastrofa. Svod iskree na nas ventilatore i projektile; uda su zviznuta s katapulta gore. Nebesa mi govore da bih otpisao to utim nebu. Iz nizine na visine odgovaram im bez p slova. - "Oblaci putuju u praznine, bare e progutati oblake, pojest e ih abe u mlakama za jedno vokalno nadahnue. Strovalit e se tanki pramovi u jaruge, a mirisi i boje bit e malarini zvuci u vlazi sjetnih veeri sa sijerkom. Nemam u sebi priuva za nova razoaranja. Nee u me lahor iz granja da darne u sijelo duva. Nee da se pjesma rodi. Oblaci ire groznice. Ja imam u sebi munja." Boravi sreom Cigana na drumovima. Utapski mjesec je veliki balon, slikani lampion, a u irini neba rasprostranjen halo rijetko vidljiv samo za prostrane pute. Navalit e u grad skitnice da motre s plonika to biljee kruna gibanja svjetala bljesak kroz znojna stakla srenih kafana; onda e rubom parka spavati na klupi koju obuzima inje, i da sanjaju sinje: vrtlog mokrih plonika zalaten odbljeskom ulica, put iz groba u ludnice svijeta, vjetrenaste rue vjedogonja kruno nad asfaltom.
36
Privui e ekstaza stanare periferija i poljske spavae iz tiine ferija ravno u ekstazu neba: o Cigani, oni govore nebu i nebo izravno njima. Ali ja ne saobraam s nomadskim bogom; Cigani, brao, molite za me; u dnu zemlje, dijelim tamni ivot ruda; ventilator anagramske misli, sipam ekolalije, kakofonije, onomatopeje u no obeanja. Tek opravdavam se razbistrenim slogom: "Gradovi budui golemih predgraa sazdani itavi po jednome planu kada e vas biti? da li e vas biti? Neu kriti. Osjeam vau manu: znam da se danas veliki kuhar raa to se svima zbrinu za stan i za hranu!" O! oblaci su djeji, papirnati zmajevi. O! oblaci su opijumski rajevi: na miljokazu, ve u branu puta, jutros neu biti to veeras sjedoh, ni istih oblaka, ni istih oblika.
Knjievne novine, Zagreb, 1930; Auto na korzu, 1932.
37
IN SPUTANIH RUKU
U nonim tramvajima, kroz rane metropolitene, sa uljnim cipelama, no srcem ispod plavih bluza, odlaze utljive ekipe na posle ostavljene, s usnom od rakije vlanom, i tihom slutnjom suza. Na desno i na lijevo, ve kamo potreba ite, sa djetetom i enom kroz pospana predgraa, i tek su u hrpi stigli na tamno rvalite, eno se iza stakla blijeda krvavo sunce raa. Svi oni obaraju bore ela poniena, svi nude djelu ruke hrapave, uprljane. Oko njih bruji orkestar kolesa i sirena, u njima apuu rijei buntovne, tmaste, i sane. Oni sluaju arko pjevanje pei, i kajie remena, i previranje kotla. Oni gledaju: gle, duvar biva tei i vei, a jeza robovska pada s plafona pa sve do tla. Oni drijemaju uz dernjavu hiljade grla rada; onda se bude: na ini eljeznica hukti, otkucaj ekia kree u njima ritam jada, dok tuga polja i tvornica u dnevnoj strasti hukti. Ova je srca tesalo hiljade kladivaca, ove je mozgove pretrglo hiljadu rasprskanja! Crveno eljezo, zapaljen ugalj na ela odsjev baca, petrolej i benzin na pranom potiljku sanja. Rastu, u prostor vrcane, pilane i talione! Zvonca i maljevi i pipci bude tonove mnogobrojne u mnogozvuje zapaljene i zahuktale vasione nad tjemena frenezije i nad ije ve znojne. Bruje u ire protege uurbanosti snaga. Struje od crne zemlje, streme do lampiona sunca sa ognjem, sa meljanjem crnoga zemljina blaga; sve piti, sve krijeti, sve vriti, sve klie i bunca. Blaena himno napora ljudi, da nisi toliko skupa, bila bi najljepa pjesma i muzika vascijela svijeta! Visoko povrh dimnjaka, daleko od parinih rupa, puca um rabotanja poput prebogata zvukovna cvijeta.
38
Grme i gromore potmule oblasti suterena u ustro razgorenje i ak u raspraskanje. Iz toliko vrenja, plamena, vonjeva i pjena, sukljaju oblaci dima i rijeka magle: u sanje! U ovom glasu zavija, kao da orguljaju grobovi i jei neto sumorno, strahovito i muklo. U ovom glasu kao da preklinju robovi: "O rasti, srce svijeta, crveno, samo da ne bi puklo!" U labirintu panike, du acetilena, neto svirepo jednoliko, s provalom nadahnua, pretae se u gvoe; paralelno, desna je uposlena, mozak brojeve misli, a srce kovanja vrua. I tako, po oprotaju od vreve radione, na brodovima tekim od veernjega rada, sputenih ela, kao na povratku iz kaznione, klipu hrpe u bijedu skrovita velegrada; a da im tamo barem, pored zdjele supe, daruje domaa svijetla jo probuena Vesta! I da se kune nade za prisne sinije skupe za ljubav i za snagu umornog Hefesta!
Misao, Beograd, 1925; Auto na korzu, 1932.
39
ZADRANE SILE BIA

Oni imaju radne ruke, vrijedne, bijele il crne ruke uljave s polja, ranjene iglicama; srca to misle, oi gdje pogled trne, bona tjelesa, krna tjelesa, a idu s nama i s vama. Prolaze pored grobnica, crkava, sabora, sovjeta, kua, idu po polju, po gori, po moru i u visine neba, i svuda donose elju istoga srca vrua, i svuda itu: pravde, slobode, hljeba. Oni su mali, ali ih ima mnogo. I oni ne samo ude, oni rade i trude, ali ih mue enje i mnoge elje lude: "O to bih htio, kada bih mogo; o to bih mogo, kada bih htjeo!" Mnogi je vjekovni uzdah u njinoj grudi sveo (u uzama biri svijetle nade grde); mnogi se pogled njihov, zadran, smeo: blagi i krotki, oni tvrde, tvrde. Oni znadu: naa e snaga biti oslon praga, i ufaju se: nae e mike biti polet stuba; ali to e nama ostati jo draga od zemaljskog blaga, ako nam no, kobno, sjaje usred zuba? Oni kau: "Mi smo dua zbilje. Mi diemo dvore, ruimo Bastilje, iz nas struji u tvar rumen srca vrela. Mi bratski volimo eljezne maine, plamene maine, ali da nam iz njih nova snaga sine, i da svijetla pravda prui svoju vagu." Oni idu putem (put vodi uz groblje), ali ljubav mlade majke, ali mlijene dojke opet blae tvrda srca. "Drimo se stojke, i jednoga dana dii e se roblje pod zastavom truda."
40
A za njima, svuda, slijedi sjena Minotavra. Kuda e da pline ovo more sile: nee li da srui sva igala sile? Hoe li da digne hrame novih lavra? Oni imaju radne ruke, vrijedne, bijele il crne, ruke uljave s polja, ranjene iglicama; srca to misle, oi gdje pogled trne, trona tjelesa, krepka tjelesa, a idu s nama i s vama. Duboki narod, bolan zbog jedne vie ljepote, zbog rada na njivi, zbog berbe, zbog etve, buntovan srcem i spolom, eljan sjetve, i muen ui tuge arke note: ja ih tako vidim, pune malih jada, mekane i tvrde, s moi svojih volja, s voljom svojih moi, teitelje polja, istinite neimare grada: Oni s tekom sjenom pred sutone gaze, i ja sluam: njina noga lupa, oni idu skupa, a pod ritmom hoda zvone, zvone staze.
Svedoanstva, Beograd, 1924.
41
VASIONAC
Sto glasova iz stotine grla, iz dubina stostruke mi svijesti, grmi, klie: Jo me nije strla teka alost zatajanih vijesti. Sto pjesama iz sto mojih vrela, iz dubljine stostruke mi vode, iknu, viknu: Nije me raspela zarobljena boginja slobode. Klie, vapi dua mnogim umom, buni se u grudi srce ire. Dokle hodam pogaenim humom, uskrsnut u Asir i Misire. Struje misli kao vir zelenca. Pomie se moja mrtva snaga. Sebe motrim usred svoga zdenca, uspravljam se usred sarkofaga. Uske su mi ove male zemlje. Kratke su mi moje bijele ruke. Gorke su mi ove suhe emlje. Ja bih mogo, Svjetlo, u hajduke. Kroz ocean neba ja sam ronac i u mreu lovim mlijene staze, Mjesei i Suni, Vasionac. Mene pravo samo zvijezde paze. Borci viu: Konja! A mornari: Jedra! A ja, opit glasom pomorkinja vila, udim samo plavet, Vasiona Njedra, i ja viem: Krila! - krila, krila!
Savremenik, Zagreb, 1923.
42
ULICA FANTOMA
Ulicom, pored ljudi, lutaju brojni fantomi: jedni idu iz grada, drugi listom iz groba. I tako, pored novog, traje i staro doba. Tek to svih tih sablasti ne vide nai trahomi. Ulicom, osim ljudi, miu se brojne sjene. (Strepim da nisam obmanut; taj put, za sama mene.) I tako u mraku grada vladaju uspomene, i tako na suncu jave strahuju tane zjene. Samo se udim kako usudno slie ivi na mrtve, a mrtvi opet na ive. I kad se ivot dosadno i jednolino mie pitam se koji od njih krvavo, ljudski ive. Dani su nai u smradu davno strunulih era, noi su nae u hladu opasne mrtvake strave. Na javnom trgu titi grobina atmosfera, a nou u postelji spavae vampiri dave. Le kae ivom: "uti, i triput uti, za novo doba stare su rijei uzaludne; i ekaj nunu uru: mi emo uskrsnuti, tek tad e i za vas uskrnja zora da budne."
Valjci, Niki, 1933.
43
DJEJI UGAO
Moda najbolje, u izbi suterena, ili visoko na mansardi suelice krovova, prekrtenih ruku i glavom na jastuku, oekivati zalaske sunca, nad tanjirom. I ekati, bolesniki, da sve tiho bude: jer savreno pravedni za svakoga trai Pravdu, ali, savreno, za se je ne trai. Moda najbolje da izgori peal bez jadikovke i da pregoreno svjetlo i boja ivota donese ljepotu iznutra sazrelu u samoi i tiini. Ne izraziti se. Ne dobiti parnicu u javi time to je mnogo gruba. Gdje pitaju zato kia od pepela pada i zato stabla rastu i cvjetaju. (I da, stalno, niko nije blizu; ni prijatelji ni neprijatelji. I da takovih nema. No da ravnoduna sunca obilaze zaputene doce i tajanstva uma. I da niko nije vidio kroz velo. I da niko nije uao u sobu. Ja nisam velik. Nisam malen. Ni dubok. Ni plitak. I niko mene ne zna. Ne marim da poznam arina; kako krv kola, i to puca u uima. Bez braka sa glumom dana, na ilimu od sjene motrim odbljesaka polusati.) Moda najbolje: ocvasti, odruniti se, kao mnogi, bez imena i slave - i u snu otkriti akord koji stie od mirisa rasklopljenih stvari i od ugasnua ishlapljene boje. Valjda dijete, ali koju godinu starije (ko to lomi granice u umi? kakvo lie pada? ko to pazi? otkud vjetar duva? -) sa zaboravom hrpe neozbiljnih stvari. Sa djetinjastim srcem, ali pamtei da za mnom ima mostova, i rijeka sa unom. I umrijeti bljedolik, u jesen na terasi negdje, ili na ljuljci izmeu drveta, sa odbljeskom u zjeni fantastinih basna i snom o dalekom ostrvu na vodi. I da poslije nikom nije krivo to poinu u blagosti ko ivio nije - osim kao pladanj toplih naranaa i ko prua ruke i ugasle oi kroz lisnate kronje i meso plodova. Hrvatska metropola, 1926.
44
MAJDANI U BIU NA DVIJE NOGE

I
Povijest mora biti pregaena! Gazi sa mnom na svjetlonosne budunosne staze. Klikni irem nebu! etnjom tamnom izvest u te u radosne oaze.
Kroz trijemove rua i mirta, a uz svirke kovraste, ti e vlage ispunjenja liti, kada, voen rukom boga i ritmom dirke, stopama almeje ue u Magic city. Prolost je mora, i na potiljku gvozdena apa demona; no ti, to su hvatali vjetre povrh najirih mora, stisli su kao citronu u aci skladove nebosklona, i doekali otkrie najljepih srenih zora. Tako, kada stupi meu sveane povorke pjane, i u otajstva mate iza biljurnih dveri, zaboravit e vijek, godinu, mjesece, dane, i staru mudrost pred plesom nevinih vilinskih keri. I ustati e vidovit pred panoramu svijeta. U zelenome proimanju sav, oporaviti boleiv i moleiv uzdah kadu cvijeta, dokuiti e kljue Uma: sve Zaboraviti. Kroz trijemove rua i mirta, a uz svirke kovraste, ravan drug u vioj sviti, ti e, voen rukom boga i ritmom dirke, stopama almeje ui u Magic city.
II To je kruna mojeg obeanja. Jer ti si plodna brazda kojom sam (zipko bilja i raslina) uzvisio golet. Nad nebodere, nad zvijezde avenija zraeih to ih sazda dedalski dlan majstora, ti uspe vii polet. Ja te vidim, kroz zlaane magle zlatnih Babela, rukovatelju od sto vrtoglavih bioskopa, sa slualjkom na uhu, gdje upravlja krijes kabela i prama najdaljem Suncu vrti zur teleskopa.
45
Zakonit red bila u tutnju kotaa lijeva duh u slova; vadi put iz retorta; pred zastavicom tvojom po izbor momad jaa noge i glenje i bedra na popritima sporta. Alat su tvoji prsti, i vjeti aparati. Kao slovke stoljea slae ruke i vretena. Kotlovi i dimnjaci tvoji su svakodnevni sati kroz koje kljua i plai Sanja: dii se nad Vremena. Koje udo, ako na daskama najluih drama biva Hanswurst i diva od grijeha i alkohola, da, po zastoru, zauje doziv borbenih tama: "Sutra ujutro, drue, povrh Junoga Pola!" Ti nisi, gaen, i blaen, od malene ljudske kobi, pao na kolena k Sfingi ni k dveri Tebe umijea, niti si, proav kroz vjerski pogruen Gobi, zao u darmar rasprava tananih sjednica vijea. Ali si dao najbolju muku, kasnolijeg ranorani, iz utrobe i sjemena, iskru kroz mozak i oi, da ne bi mirni napor osvojenja ostao izbrisani strti ivotopis, bez grba, na grobinoj ploi. Jer tvoj mozak ukljuuje firmamente; on je kova i lanac na tekom foliju mudraca. Prosijekom na ili rujno peati pergamente, skiptikone na platna matovita kamera baca. Ti si nova Savjest. Mlada Povijest. Svijest u krajnjem visu. Odliva se iz kalupa vrelih ena tvojega kova; ena, ko to Belkis, Lilit, Tamar nisu: Povijest Budunosti bit e erdan Snova. Da bi se osnovi nai vjenali u plodnome braku, ti to na kveru orua lau za daleke luke Nade, da ode na kraljevski poklon istonom vitezu Maku i u vrtove bajne prie eherezade, pobodi radije koplja pred svilom adora mojega loga, da napustimo drage i zaposlene kvere, u potjeru za dupljem tajanstvenoga boga, naprijed, da pustim u pogon orlovske propelere!
Vijenac, 1926.
46
DAD
U obilnim mlazovima iz tekih oblaka liva se gusta kia. Toi kao iz kabla na livade, na vonjake, na panjake; ali, nadasve, lupa na naa stakla, kuca na naa vrata, bije nam o krovove. I zvui, i svira, u svima jezicima, u udnim narjejima, nasilna, sveplodna kia. A njen je zvuk sladak sluhu kao ehulja groa usnicama. Jutros je varo bila ista ko sveana slika, u smeem, osvjetljenju to padae s neba na ulice i trgove, te smo eui posred kestenova tugovali, alovali, blago, bez alosti, bez tuge: dolazi, dolazi ona divna zagrebaka jesen. I muilo nas to nai mrtvi nisu s nama da vide novi Zagreb, ljupku Hrvatsku. A sada kia tee i zvui; kuca o nae prozore
47
kao jato golih tia to cvrkuu, to izdiu. Kia je isprala sve grane na stablima i sad je lie svjee zeleno, a kue opet iste i crvene. Slatko je pisati uz romon dada. Kia rominja, glogolji, amori; kia jadikuje; mijenja pravac, vraa se, bugari, i opet sipi i sipi na dvorita gdje stvara mlake, na krovove gdje tee u lijeb; kia jednolino svira kao luac o zvonku staklu po stablima, po brezima, po ivcima, po srcima. Kia kii i kii i prestaje da kii; a onda otie cestom. A onda kao miris dunja kroz vidik rosnih bregova hrvatske domovine javlja se enja za plavim morima, za novim nebitima, za irim obzorjima. Budi kia sve to u nama drijema; draga kia sve to u nama plae; tjei kia sve to u nama cvili. Ovako je mi nekada, pjani, sluasmo, kroz lahore borika na brijegu Marjanu gdje sprema svoje harfe i svoje svirale, za nae due dirke; za svoje strane svirke, leleke,
48
i duduke: o mi smo sluali kiu po danu i po noi gdje rida sladostrasno, gdje kida u nama kao ravu strunu sve to trebae da pukne. Ali draa no ona kia u noi uta iz topla kreveta za bura tee na njivu due ova topla kaplja Milosti, Dobrote, Oprotenja; plae nas, draga nas, curi na nos, milosna, dobrosna, svjetlonosna, zagrebaka kia. Mi znamo da kroz to vrijeme gore na Cmroku i Tukancu plave i crne djevojke diu na potna stakla kuda naslanjaju elo i motre na kiu i oblake i cvijee u dvoritu. Sanjare dakle djevojke, a mi kroz to vrijeme pjevamo kiu i cvijee i momke i djevojke. A kada prestaje kia, mi kroz otvoren prozor diemo isti uzduh: - takva skuta plaveti nema ni u kom Gradu po spasonosnoj kii. A onda Sunce tjera oblake, obasjava breuljke i sui po Gradu mlake od skore kie.
Gri, 1920.
49
POGLEDI U PRASKOZORJU
Povedi me, glasu dobroga vraa, iz ovih mranih zabiti prama irini svijeta da na dohvatu zlatnih ruenja daljine saekam dane, kad e ivot biti srea, a veliko zadovoljstvo bitisati. Jo se nisu rodili svi koji trebaju, niti je sva trava nikla. Mnoge jo oi neprobuene spavaju kao obeana ljubav, ni pruena ruka grevito pokretom nije izvukla iz ovjeka njegovo najbolje djelatno blago. U svojoj zipci jo spava vojska ovjeanstva i zadatak da kri i gradi, i da blagosilje. Cijele su bate cvijea to se ne smijei danu, najdrae ptice nisu jo ni zapjevale. Bit e radosno sutra, kao jue to nije bilo sveto. Moja grud udie miris iz grudi budunosti, moje oi zure u obrise, dalje od granice stvari, Oh, znade nada da me podraga i da me poljubi tiho, neko sunce od lijepe slutnje ak ovamo utjeno ari. Neku svjetliju kob smo zasluili kada smo lomili koplja za lozinke vrline, asti, duha i prava. Na e usud da u meso ina pree iz prediva misli, iz kosti, iz krvi i iz zdunih nerava. Svijet nije na rubu propasti, u bdenje sudnjega dana. Jedna se zvijezda raa kao znak novoga reda. Tok svjetlosti je melem mojih najteih rana, zemlja je tako mlada, a pravednici djeca. Ja upirem pogled u skazaljku budnoga sata, jer znadem da e, novosti, s dobrim pogledom majke, i prije reda, na vrijeme, i neznana ui na vrata. Ne budi krta s ljubavi, ne vagaj na tezulji strogoj sva dobrotvorna djela! Ja u dug poteno otkupiti, dok imam u srcu vatre i zahvalnost usred ela! I vrsto se ufam da linost toliko bogatija biva koliko vie prima da bi vratila dalje. Povijest je ljudska duga sablasna mora u mirisu grobnica i trulei antikvarijata. Prava e povijest nadoi istom za druge narataje, povijest od ljudske sree, zanata i alata.
50
Kad vidim te ruke bezbrojne to se pruaju poslu, kad vidim tu volju napetu da se mravinjak preuredi, ja ivim tu buduu povijest i ja sam slovo na strani nenapisane knjige to se tek danas slae. Vodi nas, dobri vrau, iz ovih vlanih zabiti prama prostranstvu zbilje da na dohvatu zlatnih ruenja daljine objeruke primimo dane, kada e rasko preplaviti ivot i bitisati Bie.
51
PRODUENI SVIJET
Stvari su oko mene duboko sadrajne. Cvijee ima znaenja i rijei na rubu puta. Vode apu u noi neiskazane tajne, i vjetar na mahove udne matanije aputa. Oi ivotinja krijese se s voljom izraza. Kamen u brdu nasumce lik i smisao prima. Nesvijesna savjest pita se: zbilja, ima li izlaza iz zaarana kruga u pravilniku rima? Java je, jote jednom, preobraena snima kao da ide u susret najdubljim jesenima, ko da e Isukrste da sa raspela snima, kao da priroda sprema posljednji krevet - svima. Zemljom idu sanjari (mogli bi biti pijani) i ti su od tihih rijei potajno razdragani, kao da misle: evo, ve se polako dani, sad je svejedno jesmo li u prolom vijeku, ili lani Sanjari, sami, u hodu, bez volje da ita kau ali, svejedno: mogli bi biti pijani. Ko da idu na doek vrlo starom otkriu da su ve bili, da ive u drugome biu, i da su drugi i trei, kao ve ljudi pri piu. Stara se zemlja buni to je ovako mala, mala se zemlja u prostor neujno dalje mie. Stara je zemlja jo jednom zaviaj ideala, i basna zemlje u oprane skute nebesa tie. Sanjari, sami, u hodu, bez volje da ita kau primaju zvukove svijeta do ruba svojih usta i onda, besvijesno, nikom, u aptu obrazlau kako je vasiona duboka i strasno vrlo gusta.
Srpski knjievni glasnik, 1933.
52
MATA POVODOM OIJU

Svaki ostavlja znakove na putu, ne samo trag koraka i stopu nogu, nego i kretnju ruku napregnutu, maglovitu u prolaznom slogu: svi se kreu i mijenjaju u bogu. Lica su ljudi moda zagonetna slova. Lica su valjda izraz izgubljenih snova. Moje dnevno tivo itanka je glava. Nego me oko glavno uasava. Ima u oku zapisanih mata, il mi u oko prenosimo svata? Ono crno iz dubina kroza nj biva jasno. Ko e smjeti rei da je oko asno? Sanjao sam jutros san o dvije ene: to su dvije due kroz dvije razne zjene, jedna gleda bistro, a druga kroz mrene. Koja od njih moe da me strasno krene? Oi pune magle oarae mene. Nekada me takav strah oiju hvata, strah peata, ili strah pergamenata: to to udno, mrano u oima pie? To sam znao jednom. Ne sjeam se vie, i evo se bojim da e lu donijeti onaj ko me na to iznenada sjeti. to me nemilosno brojne oi tlae? Upitnici vida bole: oi znae. Danju oi mrae. No u mraku zrae. Najbolje su oi to nas naoblae da po tome vedri horizonat svlae. Vidici su slutnje u smisao sivi i samo u tajni pravo bie ivi. Oi kau. Oi kau da nas boli i kakve smo udne due kad smo goli. emu nije ravan majstor, ni najvei, oi, zrele oi, to e ravno rei; plamen kojim starac u grob skori gleda nehotice vidim ve u oku eda.
53
NOSTALGIJA SVJETLOSTI
Danas sam zgnjeen veliinom neba. Bojim se: plavi val e da ponese slabou moju u vis to me vreba. Da l' sunce ee ili zima trese, osjeam mrano ilovau uda, i uvijek slabe kosti pune truda. A oko mene ljudi svi zemaljci, tjelesa ena sva od stare gline, likovi stvari: kocke, kugle, valjci, a sve su oi pune guste tmine. Ja patnju svoju, svu, na mesu golu, to uzaludno ite melem vrela, dugujem rani, uvrijeenu spolu, to vele: "Srcu ranjenom od strijela". Kinji me briga: kakva li e ruka, kakva e meka ruka da me spase od mojih crnih beznadenih muka? Ta zar i ljubav nije (ljubav, zna se) za krotku djecu izmiljena gatka? S suza pijem u plamenoj ai; um dere tkivo to ga mata satka, a kada desna za zvijezdu se mai, znam da e sunca kojim ne znam ime pre da me zgrabe u svoje visine, no to u ikad spustit u nizine ivota Sunca to im ne znam ime.
Progres, Beograd, 1920; Auto na korzu, 1932.
54
SUNEVA KOLIJEVKA
U boinoj noi slinim na jastuke i grizem neopranu posteljinu: osvjetljuju nas ulini fenjeri mene i neki magliasti fantom erotskog vukodlaka. Dekorativni snijezi po obiaju nakostrijeie strehe iglicama. U pei nema drva, ali puca i praska u cijevima, i vodi, kroz oajanje dvorinih maaka, u grozniava stezanja, zaguenih soba. - Taj veliki, dragi Ja je mali skot pod ebetom: je li mnogo zebo pod snijezima, je li se malo grio na kiama, nije li bio gruvan vjetrovima, je li estito znao za se? O da se osui! Koliko ljeta Ja da jo se sui? Koliko ljeta da se sebi vrati, dua, u oak svoje kue? Snijezi, kie, vjetrovi jo tipaju kou, ali iz hladne pei amore ognjevi kao matanija uspomene, a iz grudi promie teak dah. O boinoj noi savladavam strah zime, ovaj mali plamen pjeni se na usta i isputa zubima vodu na jastuke.
Vreme, Beograd, 1931.
55
IGRAKA VJETROVA
Pati bez suze, ivi bez psovke, i budi mirno nesretan. Tate su suze, a jadikovke ublait nee gorki san. Podaj se pjanom vjetru ivota, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak neka te mota u ludi polet vihor lud. Leti ko lie to vir ga vije, za let si, duo, stvorena; za zemlju nije, za pokoj nije cvijet to nema korijena.
56
SVETKOVINA RUA
Berite rue, djevojke, da bi vam danas sjale, taj zbogom mladosti, u ovom hladnom gaju. Rue su svete varnice to su zavrcale iz dna dua vaih trepetljivih u ovom razbludnom maju. Rue su munje misli, one su u srce strijela, rue bogate, besplatne, u bati na ivici druma. O rue su kd nebeski, one su oko vidjela, i muzika prirode s mirisom jezovitih uma. O rue, da izdahnu raskono u dragoj hladovini kao tren najljepi i najkrai u viru varavih mrena. Rue, da bi bile pozdrav milosnom suncu u dolini i etnja razdragana do zadnjeg praga sjena. Rue su jezik ljubavi u spomenaru sree. One su kao svjei bljesak svjetlosti u bistrom zdencu. Ko se za ivot raa, gine za mladost, da mee na elo rue po izbor u ganutome vijencu. Neu da laskam strahu zarobljenika vaih da ne bi rue s oltara na krvavome bridu sluile kao ures koji ih grobom plai u sladostrasnom i crvenome vidu. Rue vjenanja da nisu empres za mrtve! One pomiruju krotke i naprasne, one njenou daha otkupljuju sve rtve i one u struji krvi kao marak romone. Ja plaem za ruom. U oleandru cvjetam to nije ni lovor ono ni rua tiina. Ali iz ae ruin pjan pogled sretam: cvijet oleandra prebojen u rujnoj kapi vina. Neka pljute rue sa stropa, danas, u svetkovini! Rue sa krova, rue s nebesa, rue iz bata. Nek pljute ko kia, ko vjetar, ko gnjev u praini rue iz istine, rue sa zvijezda, rue iz mata. I da nam zaepe usta, i da nam zaklope oi rue pijane, rue oajne, ruini vrti. S cjelovom koji golica te se neujno toi kao dolazak kratke i sasvim prividne smrti.
57
Da panu kao pehar iz magla privienja, da planu i da zgasnu, i da niem slue. O gladi, o zoro i sutone cvjetni u biu to se mijenja, berimo, kidajmo vijence! Pijmo, pijmo rue! Blagoslov ruama polja i cijelom ruinom rodu to je vrebao tajne mladosti suneva boga: one nas najbrom vonjom dovode u slobodu, one su dar zemaljski i koveg zavjetnoga. Pjesme trebaju rua, a rue svojih pjesama, sve to trenutak nudi, a to najdublje prua. To su mlazovi himne iz lue biljnih esama, o anele, sii i otpjevaj vjene litanije rua. Na tvoje glasove, i protiv neisti ve dotrajalih dana, past u kao uaran i s tobom u hvale rei tom rasipanju sree i kupanju sred tamjana, i, pred zavjetom rua, tek jednom, pobono klei. Da bi nam bile uzor, umjesto amora rijei, to treba biti plamen i skroman; te razapeti i otkinuti s grma da razlog nam ne prijei sve na dar, primjer, s ruom ivjeti i umrijeti. to vie rua! Za pjanstvo i ludilo njih, to vie rua, i s njinim trnom i draem. Ja ih u kite svih, te ih u grudi skrih da s ranom kliem i da s dragou plaem. to vie rua! Njih! to vie rua svih!
Prosveta, Sarajevo, 1931.
58
DRHTAVI PARK
Jedan se drhtavi park sluti duboko u mraku, u njem je svaki listi osjetljiv kao srce pred iglom. Park je u noi hladovit kao jezero plave svjeine, ali ne plove po njemu zlatne i sedefne ribe. Nego na dnima sakriva briljive misli samoe i lahor uzdaha od kojih se njie granje. Park znade odakle oblaci putuju i zato vrcaju zvijezde i emu u mora daleka padaju meteori. Ja nisam koji jesam. Ja sam neko drugi. I ne gledajte u me. Ne sjedim na toj klupi. Da li ovuda vijuga puteljak prponih stopa i tu da se u vor veu udljivi lanci sudbine? Park je duboko u meni kao kvaka u zakutku mozga, park je iz prsa ova velika i irokogruda dua. On je upio svjetlost, a sada upija tamu, i kiti grobove vlane utim brdima svelim. On die svim ilicama, plae u mezgri, buja u kori, on voli zemlju i nebo iz kojih ivot hrani. Koliko krvi se toi bilom nabreklih ila, kolike ive sri strepi u golemom dahu! On uti u liu aptom eznutljiva daha i skriva u tami svetite uzvienoga hrama. Taj park je drhtav i potresan i otkrit nemirima. I vlaga rose valja se po njemu kao iva. Park umije da pjeva. Umije da svira. Ko slua u njem jezovito razabire agore nijemih dua.
Pregled, Sarajevo, 1932.
59
BURA NA BRAU
U prozore i vratnice lupa bura tmurnih ura; dru male dvokatnice. Bura. Bura. Bura. Bura. Kao misli zlopatnice, kao due sve patnice, u pjesmi bez rijei struje hladni marci u kue bez pei; tresu male dvokatnice, u prozore i vratnice. Jauu umarci. Uz obalu stabla gura. Vjetar gruva, grmi: hura! Ko bi zvuna dua bila razapeta povrh krova? Odgonetah: ti si vila Mosora i Biokova. Ti se ii zvonkim staklom, ti si jecaj tog konopca, a nad morskim bijelim paklom gordi polet divljeg kopca, oblik laareva ropca. O te muke tvoga plaa, o te pjesme tvoga braa izbodene povrh draa: buro, ti si blokus Braa.
Jadranska pota, Split, 1929.
60
UNUTRANJI HAREM
Suvie divnih ena irom bijeloga svijeta, suvie krasnih za nas beskorisno cvjeta. One udate, ko rue ubrane da brzo svenu, mjesto da se dre na grmu i na svojem korijenu. Jedne tako, kao zvijezde to se gledaju u beskrajnom moru, druge bljeskom ljepote sline meteoru. Jedne tako, kao kumiri iz pijeska pustinja, druge tako, kao crkve i genij starih krajina. Ko ih voli? ko ih bere? komu e srce dati? O eno, djevojko i grenice, ti si ovjeku mati. Ja te bezutjeno gledam u alosnim matama gdje pije, pjeva, pui i plee u batama. Ne umijem mjere pred ovom divljom ari kao da vino pakla u mojem mijehu vari. Nikada neu rei ravo o tijelu: blagoslov da je njemu, divnom bojem djelu! Ono je izvor radosti, ono je uzor vrlina, tijelo je baklja svjetlosti usred zemaljskih tmina. Nema grijeha da mi ne okrznu sne. Ovdje sam svirepi vezir zbog Tebe. I zbog Nje. Zbog One koje nema i koja vjeno fali, jer se iz duga varki sapliu ideali. Suvie krasnih die irom bijela svijeta, suvie mirisa ena i suvie njihova cvijeta. Ne znam da ivu, ni kako, ni zato. Ni kada minu, o kakav udes, i kakav znak, pada u ispraznu tminu!
Vi i Mi, Beograd, 1931.
61
VRUICA OD ENE
Jer je u visini misli poniena, ja bih htio njeno zlo da mi je tue; ali slabo tijelo, okaljano sue, krvav demon elje, opsjela je ena. Srce mre u strasti, grijehom plamti zjena, od ploti mi nema pakao to lue. San je spola dosta da mi bijesno ue u sva uda ludost i na usta pjena. Kipi mi u krvi putena bjesnoa, znoj pohote bije s uarena ela, sve su misli pjanstvo, neba vrela hula, i, dok bludno eam zabranjena voa, izgara u gru lomaa mog tijela, zapaljena divljim ilintakom ula.
62
CJELOVITI CJELOV I TI
U matama u tebe loviti trae sunca s ruiastom niti. U etere e srce ploviti, otvorene ake nebo piti, jer bez tebe biti znai mene prepoloviti. Moju nagu duu neu kriti, da bi javan bio marak skroviti. Ja u tebe blagosloviti i molitvenom rijeju osloviti. Ja u tebe suzom liti i sebe smijekom obnoviti. Vidjeti e krvav gr strahoviti. Tvojom rosom ti e mene miti. Moje srce tvojoj biti hiti, ni do groba nismo siti. Svojim dahom ti si svijet jezgroviti kamo e se sloge boja sliti. Ja u tebi vijence viti, draganjima oviti, i tada e opet biti u potpunoj kiti cjeloviti - Cjelov i Ti.
63
EDAN KAMEN NA STUDENCU (1954.)

EDAN KAMEN NA STUDENCU
I Okviri bunara jesu vrsti spomenici gradia i sela na starinskom alu, u zdencu se rie budunost u slici, cura snatri svoj lik kao zgodu malu. Zdenac, studenac ima mraz da dijeli, ali po vruini i zadnja kap kopni. Plonici su mjesta zapaljeni, vreli, a fatamorgane javljaju se opni. Isparena voda ima vrijednost meda, i po znojnoj ezi prednost sladoleda. Pomorci eaju za svoju e, a sve mui voda. U prinama plaze jezik Beduini, a ovdje bijesan pas na suncu slini: gristi u voku to nudi vlagu ploda? udo jo da raste zimzelen i trava. Hridine su gole kosti pustog kra. Tua okolini pri se agava. Nou se ne spava, danju klone glava, na jadnom vjetriu rublje zalepra. I pretili domar pod silu mra. atrnja pred crkvom suha nebu zijeva, nedjelje cijele nije palo kie. Sa glinenim vrem pomalja se djeva, vjedro o konopcu alosno se njie. A romon esama samo u snu pjeva.
II Da su ljudi edni, u tom ni po muke, ali sad je bunar iscrpen i edan. I dok vjerni diu k vrelom nebu ruke, voda bi za usta bila napoj medan. Uzalud je tui grudu gvoem kuke, i rabdomant gubi cijeli pothvat vrijedan. Od ei ve esto neko pomahnita, bijele ruke lomi u bunilu, gru,
64
edna usna svoju mjeru vode pita, sva je nada mjesta u glinenom vru. A nema ni mala aa galalita ni staklen tanjuri gdje krletke sru. Velika je muka za iteljstvo sua. Spas i blagoslov je kia suhom kraju. Dok je kaplja vode oslaenje dua, krtu vodu dijele prema vodostaju. I s mrtvim jezikom sapinje me gua: bez octa i vode sapa je na kraju. Na bunar pristiu puna pora vjedra, ue se s bunara potee i sputa; pa se moi jezik, elo, ruka, njedra, voda je za ivot enja, udnja suta. I bez nje malaku miice i bedra, punokrvni dan je samo tma i tuta.
III Putnici i momad piju vino gromko, a voda je rijetka priest bolesnika. Za kuhinjsko sue milo vrijenje zvonko, za krtenja nuna kupelj duhovnika. (Ti, u starom dvoru presahnula konko, snjean rub planine u mori se slika!) S vinom su nekada na vjernost se kleli, s bukarom u krugu oplakali mrtve. Sa mulom na gozbi vijenac mladoj pleli, s kupom osvetnici zahtijevali rtve; nuna mi je samo kap da me iscijeli, grozne tropske ei bubnjie mi brtve... Jer sad zadnji s reda, kad domai odu, prosjak s puta za se obrok vode moli. On crpe iz drva bogodanu vodu, i toi je preko rana nogu golih. (A ja, ludi ea u mahnitom hodu, ubih zlog prosjaka i svu vodu prolih.)
65
IV Tako ako si me pustio k oazi, da i moje biljke iknu aru neba, vrati oi k meni i pomnjivo pazi, da li cvjetan imam temelj to mi treba. Pamti da ja trebam svjeu tekuinu. Da i ari sunca njene vijence kose. Pazi da bez njege lomne biljke ginu, da i duh mi treba sok i hladovinu: jedan ator sjene i dvije kaplje rose.
V O kapi vode, soe biljna dana, o roso due razdruene s valom, posljednja nado ednih karavana, kapi, bez soli rasprskane alom, jo nai u se u istome klupku, s tobom, i znojnom koom krhka tijela, kada iz loga uniem u kupku, i svjee ude oivi kap vrela. Kap s povrinskom crtom ba na pupku! Nad suhim jazom prazno vjedro visi. Tuguje prazni krag, puca stijena: za dad se mole vjernici na misi, a cijeli kr je golet nesmiljena. Pod krutim suncem elii se kamen, od trajne ei bujno lie vene, i tako vidi pustinju mog duha: na bedemima vlat je strani znamen, sui se vlaga usred magle sjene, ni sveta mlade nema Hipokrene, u svijesti mojoj samo vatra kuha. I romon krvi groznica je sluha.
Hrvatski ilustrirani list Radio Zagreb, 1941.
66
PET STABALA
Treba ih dvanaest i vie da drvored bude. Svejedno, pet stabala nadvisuju ljude. Oni ih ne vide, a mene ude neobina djeca grude. esto je za me dan: pod njima proi. to su mi dali? ni hlada, ni ptija gnijezda, ni slasti penjanja, a vie ni jasnu sliku. Svejedno: pet njih, sazvijee jasnije od zvijezda, pet stabala, naoit peat krajoliku. Moda e samo stabla ostati od nekih ivih mjesta? O da! ima ih to nad grobnicama traju. Istovjetna kraj ulica i povrh pustih cesta. Pet stabala besmrtnih u bezimenom kraju. Kadgod smo samo pomijeali sjenu, radije su mi samo odmarala oi. Svijet je na liu odljutio mrenu. Pet kroanja, vie no zapis na ploi. Onaj, koji ih je osovio, znam da je bio pjesnik, no nije umio rei sve u rijei i kamenu. Ljubei budua stabla, za neroene vjesnik, zavjetao je: djeco, pogodite im namjenu! Vidite, koliko e mijenjati zemljopisne karte! Striti nad sitnim vrtnim kaligramima! Savladati snjene marte, biti u orijaka proljea samima! Kako je teko ostaviti rije za vrijeme i najmanji znak i zapis o dui! U kisiku se stabla kupaju, ive kao ivo sjeme, podno njih sve se dui i sui. Pet stabala! Tabla vrijednosti: zna li cijenu hrpi kamenja i komadima drva? Ona ne venu, a ja vidim kroz stijenu mogilu, prag, klupu i sto bez mrva. A ja vidim ive kue i brodove u daskama, i gusle i violinu. No u stablu bogatije vidim: due to ne ginu. I vidim vie no due pod maskama.
67
Meusobne uspomene onih to se ne poznaju, neznanake ruke to se kroz vrijeme steu: oni proli to za nas ne mogu da doznaju ovdje me u mir i u sklad rastresena veu. Pet stabala! Kako ih rei? Nametnuti im imena? To je naih pet glasova bez moi grla! Pet stabala! Ja sam pao! A nadivjela su vremena, i kao da uskrsava dah ta kob neumrla. Tu malena aleja stvara aveniju, a nije ni drvored ni etalina ala. ivotne limfe ispod kore biju: ja sam pao. Uskrsnut e me, spomen, pet stabala!
Hrvatski ilustrirani list Radio Zagreb, 1941.
68
MJEHURII
Moda ima taj demon, to pamti svako zrno, to je posijao u moj duh. Ja ne pamtim; ja ujem samo u uhu, gdje umi i galami. I bojim se, da i drugih harfista bezbroj uh. Ja sam prislonio uho k svakom grmu i utavoj slami. Suvie se vjetrina u mojem bubnjiu slilo i sliva. Suvie uenih otrova u malom mozgu mi hara. Do mene vijori uma, javlja se pela, to se u au skriva muena pjesma rijenih bjesova nona mi spavanja para. Koliko usta iz mene kao vode aplju, koliko mjehura sitnih klokoe u pjeni! A ja kroz cijev tako krto istaem kaplju, i uzdasi su veinom u sjeni voda sneni; demon je bio u moi da k meni namami aplju. O to je dananje vrijeme groznice i mamurluka, o to su polusni piljski, to ne mogu na javu. o to je u lubanji bezbroj amora i buka, o to je muka, to prasak nejasan razbija glavu. Svaki je demon znao samo za se i ni za to vie. A ja sam u se primio kleti savez svih rijei. I zato se silim da sam od bratstva sablasti vie. A ta guva zloduha uskou obzora lijei. I pustio sam da govor svih bijesova knjigu mi pie, i mnotvo glasova zemlje mir ravnoteja prijei. I sada paklenske sile umova i kalibana glase se srdbom mog srca i stida i ne daju da spavam. Kao kod trepetljike uzrujan list i grana pjeva i svira, te ovo zavjetno srce svemiru kao harfu davam.
Napredak, Sarajevo, 1940.
69
PONIENJA LJEPOTE
I da suhim zlatom rijei moje plate i da svako slovo tei tas na vagi, poto su za tebe bez ljubavi dragi, pjesnik stie zube: ne u da me shvate. O ljepoto, ljudi proklinju ti ime, jer si samo obris koji putem biva, jer si prizrak zrani visoko nad svime, koji daje meu, to se zatim skriva. Groznice u krvi poare mi pale. No, ako to nisu sni bolesti vrui, drutvu kao male ale, a drutvo mi ne da pragu momu, kui. Je li tebi zadnje robovanje ide? Kao da si sova duboka u noi? Oni drutvo due sasvim krivo vide, sastaje se drutvo dua u samoi. Ja sam k njima doo, no ne oni k meni. Ni ljubavi nae nisu uzajamne. Dok na vrhu mome zora se rumeni, njihove su crne gore jote tamne. Rjee patnje gube zbiljsko srce mase. Suza se s mjeseca kao biser runi. Pijmo jedno vino, no plaimo za se. Suza mi je biser u patnikoj kruni. Jedini ja poznam zadnju muku pakla. Muka je tolika da ve glasa nema. No iz vatre vui otopine stakla, beskoristan ures za srca je nijema. Za nama se sporo vue muno vrijeme. A opet ga rijeju ne moemo stii. Kad smo njegov kien ljem i ljupko sljeme, i kada se pred njim uputismo ii. Ugovor je s drutvom duno potovanje, utezi i mjere za glave to sude. Ali o mom trudu ne postoji znanje, niti ima mjera to e tek da bude.
70
Na otoku divljem nakazit u lice (stid biljei vrijenja pohote u duhu) da ga ne poznaju zvijeri niti ptice kad sa stabla budem nadao se kruhu. Bezimene oi u ruj lica pilje radoznalom pomnjom, i ta nema kraja: odbacie grijeni stanovnici pilje poudu za ene prolog narataja. Ljepota je miris, od kog boli glava, vrela duga oko igice u noi, opojnosti pia, od kojeg se spava; ve se razlikuju ljepota i slava. A do pravde vodi sunovraen rjenik i do iste biti izbruena prizma. Ljepota je vrlo ozloglaen lijenik i stvaranje svijeta usred kataklizma. Nisu prave misli na dohvatu ruke mrki psi straari spavaju na pragu. Istin izraz spaja trailake muke. Nije eljan div da upotrebi snagu. Pao je Danijel usred lavljih apa. Pjan od vina pjesnik pravi se da drijema. On uz divlje svirke tihe oi sklapa i u mulju dima novu suzu sprema osuena ljubav ne zna anatema.
Hrvatsko kolo, Zagreb, 1941.
71
KRUNA CESTA SREE

Dijete sklapa svemir ured bistrih zjena: svjetska je ljepota tvorevina snova, nov je ivot etnja budunosnih sjena, u glavi su enje ispod svoga krova. Blaen ovjek spava dalek u planini. Pod suncem na zraku spava sretno die. Doziv rajske trublje jei u tiini. U gaju se grana njihom slasti njie. to je radost naa? Nekoliko slika dozivanih matom, bogaenih duhom. eta osunanih raskonih vidika primljenih i srcem i uhom i njuhom. Vjeni, bosonogi, nemirni pastiri! Da sam samo pastir stada svojih tenja. Drago mi je sve, to polet usplahiri, to ubada nemir kretnje usred glenja. Zamislimo no i hod u mrkoj umi, dok se zadovoljno k Neznanome hoda; kroz mrak pipa kamen, to ga pljusak umi, barun mahovina rubom glasnih voda. Moda me jo danas slijepac Mjesec vara. Moda doe dar mi umora i truda. No svejedno volim draesnog sljepara, to e biem muke osvjeit mi uda. Na svim lutanjima sporedne su grae. Zamamno je ono to se trajno mijenja. Od sna krajolika nema nita slae; On je prepun rijei, varnica i vrijenja Samostani, to su privremene stanke. Jo nisu posljednja draga pustinjaka. Otoci divljine vabe nove stranke ispod drugih neba, laskom sanje maka. Spavao je netko itav vijek u basni i kasnije ne e svezu da prepozna. I tako smo pali u taj svijet mi kasni, java nam je dola snohvatica grozna. U mom oku trepti zablijeteno udo od preobraaja odbjeglih vremena.
72
Te je sve nekako bez osi i ludo kao ruevina straha i bremena. Ogroman san oi u nedogled iri, koje ne gledaju no stvaraju zbilju. Iz njih radoznalost za novosti viri: blaen, tko je sebi doarao Milju. Milju udna svijeta, gdje i tlapnja ivi. Prostor magle, svjetla, vasionu bajke. Blaen tko se piu tenog vida divi i uhodi svemir u sone okrajke. Tako na nas slazi divno obasjanje. Kucavica svijeta udara kroz ile. Pogled u svijet biva sveopseno znanje. Nas su obuzele juer vie sile. Vidio sam prizor Taema Mandaru gavanskiji i od gizde Velsqueza. Preplavljuje boja suhu zemlju staru; njoj kotai bjee izvan dunih sveza. Sam se ivot jaa sadrajem sanja. Opsjene u mozgu pauinu predu. Vjeaju se mlade vile usred granja; oblaci za drugim vuku se u redu. Sanjar i za stolom putovanja pravi: moe i na mjesec: i dalje od zvijezda. Nemogue tek je doploviti Javi. Naa java, to je cvrkut, bezbroj gnijezda. Svijet se dua tako neprestano stvara, raste, te se iri, prolazi i mijenja, iz arita jednog vie kolobara, te je za nas preprv dan Stvorenja. Moda je jo glavno zauenost naa, zadivljenost uslijed obmanike moi, gdje je sitna zemlja neiscrpna paa od svih mata, iskre vatara u noi. Put u se - van sebe, uvijek ista etnja. Njom je svima dana iskupnika svota. Nemir usred mira, u mramoru kretnja, kruna cesta due, taj je hod divota: Srea, to je golem zaborav ivota.
73
SVJETLO NA RUKAMA
Moda su bili u starini, iz ae, na asnoj slici, apostoli ljubavi ruku ogrebenih od trnja, bljedoliki i bijeli kao kreda isposnici, muenici mesa ispod gnjusnih prnja; ne od rana biem to su ih sebi zadali, no od kunja i rana to ih straan ivot zadao: tako isti i ubogi, svi blagi to su stradali, kad je kao kamen na grudi bol opstanka padao. I patnje su stvorile nimbus i aureolu i zlatni par ruku oko napaenih lica ali su postali emblem siromanih i, nalik simbolu, nosili su na rukama jarki plamen usred tmica. Takvo je bilo udesno svjetlo velikih bolesnika, otvaralo je vidike bistre u zore na gori; i bilo je svijetlo ivo poput plamenog krika, vatra same ranjene due to u poaru gori. Ja sam patnjama odavno uzgojio u sebi sveca i na ludnicama raskra hranio u sebi zdravlje; no sve, to u meni plae, sve, to u dui jeca, preobrazio u orgulje i trublje, u gizdu i slavlje. Pa ipak su arki plamici gorke histerije doli u oi, na elo, na prepukli dlan i na vrke prsta. Zadivile su me odjednom vlastite misterije vatra iz srca, krijes na brdu, zvijezda patnje vrh vrsta. Bio sam upisan u korove koje ni sam ne slijedim, jer ja volim vodu na esmi, prostu zemlju i kamen samo sam u snu zasjao meu arkanelima blijedim, do svakog nokta planuo visok je posveen plamen. Ne poznam sebe, i udim se transfiguraciji bia, ne razumijem kako sam gnjevan dospio u groznice svete. Samo sam putem tunela i rovova doao do otkria: tako sam sitan i malen, u jezgru i sri tek - dijete. I s krunita misli i s ruku uznesenih varnice lete.
74
FISHARMONIKA
Slika moje due nema kronike. Krajolik misli, to je zvuk harmonike. imi je u kraju ko mrena na oima. Gdje se sanja poinje? gdje se doima? Zemlji rastu kose. Taj je mjesec kopija s neke razglednice stare, to me opija. Mi smo ili putem. Put je bio dug. Kasno opazismo da je taj put krug. Po danu mjesec na nas svoju slutnju sipa. Divlji kesten cvjeta i mirie lipa. U nama plamen skitni strasnika. No nam alje uka, svoga glasnika. I sve nou biva puno svete strave. eir nam se die sam vrh budne glave. Nas e obuzeti gorostasna uma, izrasti e lie ak i povrh uma. Je li usna zbori ili nebo svira? Gostiona uz put sjedite je mira. Istinskomu biu mi smo preli meu. arki pelud s cvijeta pao nam na vjeu. Noas e se jasno sloiti zvonici: Aleluja, sreo ustaju bonici. Nama opet slue neumorne noge do nade na zemlji i svjetlosti mnoge. Tim krajem sutona to sanja o zori iknuti e noas blijedi reflektori. Kriknuti e ptice: gori uma, gori. A kad mlaz svjetlosti pane povrh pjesme, probudit e lugom pozaspale esme i presahla vrela i umorne rijeke kojim vjetar nosi sve jeke daleke. Eto, zbori zemlja; eto uma plae: kad krma na drumu doeka svirae. I ta svirka nae razgovore prijei, i ti sneni zvuci jesu nae rijei. Nuno, netko fali, kad nas pjesma smami. Gledamo se blijedi. Falimo mi sami.
75
GANUTLJIVE OPASKE
Prerano sam se rodio za ravnodunosti zemlje. S vijekom moje due umrle su gatke. Naao sam istinu po svom srcu, a to je da su slatke i patnje, kad se u kutu doma drijemlje. Nauio sam se ljubiti stvari sitne i nevane. I malenkost me o bitnom aru ui. Ja cijenim au vode i pogaice rane, a u dnu vode sna tek me oblak mui. Ja cijenim na zemlji dobru jednostavnost i nejasnou, to je sunce od jasnoe. Moja rijeka tee strujom zaboravnost, daleko sam od kavge, tue, zle rijei i sve zloe. Od mene poinje era, koja jo ne poe. Biti daleko, to je moja bit, i sebe skriti u klupku borbe, mrtvac bez grobine ploe, i bez potrebe, od milja, za se, na se suze liti. Ima pod mojom koom predragog Narcisa, jer suvie je strastan naslijeeni Adam. I moja usna slasni eter sisa, na crni usud nikad se ne jadam. Jo u na kraju voljeti vrline i pravi ovjek mene e da divi. Jer gade mi se pljuvaka i sline i shvaam, kad se prijateljski ivi. Prebolio sam strasti, pa i ljutu pizmu. Prekuio sam gnjev na vjerolomstvo. Prostosrdno se udim vandalizmu. Ja bivam mlai. Svijete, ja sam tvoje potomstvo!
Novi behar, Sarajevo, 1934.
76
RIOKOSI MESIJE
I Ne rasklapaju se dveri due kao cvijee zorom. Valja tui zvekirom. Buditi spavaa: Zlatni most nad ponorom je pod morom rijei i utilnih uspomena, u strahu rasparaa; ima neto to je od dubokoga dublje. U majdanima oceanskih korita se skriva vijest istinita kao rujna sadrina trublje, zvuk uzvieni kao pravi plamen zublje, pravda naa iva, kao luda iva. Ne znamo, je li bilo ili nije, ali stoji. Bilo djelom mate, ili uspomenskim tijestom, ili objavljenjem, stoji. Iz kakvih dubina, iz kojih virova vedrine plavo mlijeko doji? Ne znamo, je li bilo ili nije. Ali vlada mjestom krunastih tvra svijesti i zubom bastijona. Ne ponavlja tajnu kljua ni planinskoj jeci. Duboko je trokut plemenita zvona onih, to su, pokraj grijeha, opet sveci. Zaklopi kapke, i poreci zemlju; i da nieg nije bilo od stvorenja pjesme, ali zvuci duha u samoi bia drijemlju izlivajui bujnost u romorne esme.
II Moda je bilo, i nije, a moda i sada traje; kako tko gleda, kako tko vidi stvari. (Da li vrh prebijelih glava aureola sjaje? da li su patnici svijeta najvei gospodari?) Njih snivaju takve, na izmacima sati, u oporima nonim, kao krijumare: delije srca, promiu kao tati sa drumova, i nose u grad relikvijare.
77
Njih snivaju takve, s riim vlasima, zjenama od preliva neba u sutonima, uspravljene u nonim strastima, popunjene mukom i okrijepom Azima, i pogledom uvrnutim onim utonima. ilavi, mravi, po kosti nalik na Vandale, objesie ruke zdane za pokrete pred hrpom. Vuku sokacima rasputane sandale i trijebe gamad to mili zanemarom krpom. Zjene, to su upijale krijes opala i smaragda, u eteru i prekogroblju, noni dijamant, blijete, i kreu preko, gdje ivi miris Svagda, i milost Duha to nije poklon za vjete. Valjda su sjali s kamila i sa udnih onagra na raskrima podno umskih istina. Svijet se pitao: "Otkud arolika bagra to vrvi iz grmlja, kao iz gnjile glistina?" Tko zna otkuda iz ira, ljudska braa akala i vepra, bita dadom i suncem sprena od tjemena do tabana, hranjena skakavcima, saem i korijenjem gorskih strana, dolaze od utog Mora, Ganga, Jordana i Dnjepra, preko stepa i pusta. Ne da u uglu gnijezdo sviju. Nego da noe pod zvijezdom i da nomadski sniju mraze to biju, sunca to ozeble griju, ili da, dok drugi spavaju, oni, molei, Bdiju.
III I, dok donijetu kornjau glade rastalasanom bradom, s divljim plamom u oku kao s krijesom svrh gora, pred jutarnjim svjedokom kaskadom utiava se amor svjetovnoga fora. Kako bi motrili glumce ili pelivane ili rapsode na dasci sajminoga trga, pribiru se da uju, radoznalo, izabrane oduke duha to, nemiran, u drubi se batrga. Dok jedan, bosonog, ustaje kao bat u zvonu, jezik sve brae, proroki osovljen od peta do vrha vrele kime: "Doli smo iz srca udesnog svijeta, prae nemirnog piljka misli to tue u stakla i time."
78
"Doli smo kao izraz zemljopisne enje to udi uvis, prkos pritisku atmosfera. Kao pitanje: s vjerom u prirodu, ili bez nje? Izvjetili smo, ojaali glenje gipkou istone bajadere." "Vi ne znate, prije no to smo sili na tarac, da su nam pseta lizala rane - glaena naom rukom i komadom mrsne hrane da nam je lea igosao Cc i dugi komarac." Pred nas su sili lavovi i tigri i hijene u amfiteatru; nae Dvije, vjesnice magije i pobjedonosne obrane u igri, sasue im u oi zlatne kie i slijepe krijesnice." "Mi smo uglazbili prsa granitskim odlomkom hridi, ponizili smo glave pepelitem iz pei. Prohodali smo gaje gdje logore Druidi, zaplijenili smo trag krvi rumenei." "Prevalili smo ceste k Amo, poklisari ljubavi to s prosjacima polovimo kabanice: u sirotinji se sr boanstva ari, potujte ju! za trake zvijezde Danice." Prouili smo tajna svojstva mandragore, zodijake, kamen mudraca i lapis lazuli. Istovare i utovare, i sasluali agore, lukih svjetina, i otkrili gdje se sklanja Raizuli." Mi smo dakle, pjesnici - dalekih pejzaa, irokih horizonata iza kamena i pijeska, zemalja s paomama i divljim smokvama, i oaza, i rijeka zlata, petroleja, ugljenokopa, zemalja ljeska dijamanata i briljanata, svih dragulja." "Mi smo putnici od hridi i jezera, i obronaka loze i maslinika ulja, i cedra i ebana, bambusa, predjela kolibra i paunovih pera; od tkanina i ruda i udesnih pomada. Nasade rie, brazde cinama, kave i vanilije pretapkali smo u lovu suhe pilje; mi smo danas prijetnja zemlje na rubovima Grada." (Stane i nakalje se i obrisa znojno elo.) "Ja kliem punim dahom, i zborim otrim zubom. Dar bi morao biti vei za orijako djelo, pravorijek protiv svijeta oglaen bubnjem i trubom."
79
"Mi smo doli, feniksi u ljeu, vrai bolesnika, frulom krotitelji zmija, izgonitelji vraga, reci to posljednji pleu, s posudom balzama, i loncem arolija, da nas uju trula djeca, predrasuda: pokajte se! Povodanj je blizu, i svaka pedepsa za uin lakomstva i bluda. Kajte se, u bodnu kostrijet i u crnu rizu." "Miljaste li moda, dok ja silom muim, zaustavit' uto otjecanje rijeka? Za odmazdu oholima, ja vas na smrt uim unutranjoj vrijednosti ovjeka." "Ti si ukaljao gnjate, Babilone, krvlju muenika i smru proroka. I izvjesio na svilene gonfalone zlatno Tele, ig i znak svih mana i poroka." "Surov prema slabom, a gord na imetak, u isposniko meso ukivao si avle. S osmijehom si iupao plavi cvijetak to vida bolesnike i izgoni avle." "Vijene Tira i Sidona, nije da te plaim neminovnim usudom Kartage! No, grijean i uprljan pred monim kumirom naim, zalud e prsten i grivnu baciti usred vage." "Ve i brda klamiu, i planine se tresu. Klisure pucaju, i mora nisu glatka. Obratite se, u dui! Pokajte se u mesu! Da ne bi postala gorki pelin datulja slatka." "Budimo kao mravi u gradnji mravinjaka, u ponor ve se obara svemiru kupola od kristala. Da nema vieg i nieg, da nema slaba i jaka, no da smo ravnopravni gosti na piru pod svjetiljkom Ideala." "Ima li to prodirnije, srebrenije od zvona, kada se povrh krajolika u rjei uzduh klati? To je duh, rijeen svih spona (javljam vam sa amfona) kada se s duhom svijeta i s duhom ljubavi brati." "Ljubav je sve. Biti e mir. Ljubav zre Cvjeta ir."
80
"Pod svjenjacima bit e pir." Progonitelju smo rekli: Jote muka! Da bi gladijator uivao svoje; ali, kad doznadu: da u grudi ranjena ljubav kuka, onda tek od nas strepe. Od ljubavi. Od svoje Nade se boje." "Ljubite Milosre sa srcem irokim. Ranjeni smo znali opratati: jote bia. O ljubavi! o milosti! Tim ustreperenim dubokim koem prsi oprosnika dua vas velia!" "Hoe li proroki ognji da oiste zemljinu baru, - makar ognji iz tikve i iz kouha luta -, Ili emo, svagda, ljudsku izmetinu staru gledati, pred bojim sedefnim pragom, na kraju posljednjeg puta?" "Hoemo li uvijek, na dogledu voda i zraka, ostati razbacano krdo, staro ljudsko smee? Ili emo, krvavom tokom u srcu svile barjaka, uspeti se u Vee?"
IV Ljudi su ga sluali kao romon kie, koja jednolino otkucava u lijebu: tako se histrijon i pelivan sie, kada eglenie o hljebu i o nebu. Vie ih je gledalo tustoga Budhu, i mrtvaca fakira, i samostane, i vilinsku almeju; i posljednji traak to ga, zlato nad plavim, baca sunce na Aja-Sofiju i Ejubmoeju. Bilo je plaa i smijeha, i mrmljanja i pljeska. Na pladnje im je pala hrpa srebra i bakra, dok se iz pobone vreve ne uzvinu glava reska, sa usnom vrutka, sa stasom Odoakra. "Ne govorim za druge, no za jasnou svog znanja. Starac sam, pun iskustva, i vie elav no sijedi; proputovao sam postanke i umiranja, i, pred kraj ivota, pitam se, i vas: to vrijedi?" "Vie sam prevrata sunca doivio u bunaru, mnogo sam obrata mjeseca trunuo, iv, u grobu;
81
ja sam duhovnu priest dijelio legionaru, i rijei spasa i utjehe malodobnom i robu." "Ja vidjeh ljude razne koe, ute, tmaste, zagasite, crvene i bijele pasmine, tetovirane esto, poznam kazala lubanja i nosova, skrite crtee na tijelu i ig udaren na tajno mjesto. uh jezike prauma i guvu na trgovima, uz palubu krcatu jantarom i ambrama, i matroze sa svih ala svijeta. Bih robijama svima glasnik oprotenja i pelud s Nebuloze." "Darivah siromaka, i u udovike tignje prevrnuh vrhanj maslosti i svjeu dobrost lignje; u meni pue u, i baratao sam biem: zvonar jutara, ja s ranim pijetlom kliem." "Ja vjerovah u uda, u uda od slobode. U uda od ljepote. I to sad dobih za to? Ne tuim se, to srem iz koljke dlana vode i to ne pohranih u sanduke eeno zlato." Ali u ovo u da uprem: ovjee, budi sam, promatraj nebesa raskrivena bez sjenke, budi elenka s repa kometa Enke, muki pazi na snagu, nevino na svoj sram." Nita zavreno ne biljei neizmjerno. Drevni tuma snova, iscrpih rad, razum, srce i vjeru. Pun predmetnosti, sada bespomoan, kaem smjerno: moda ni na Duh ne zahvaa u srce skrajnju, beskonanu sferu." "Tu je, na kraju, oaj ivota i saznanja. I svi oni, najbolji i najii, to inae kau, i znadu tajne kljueve i vrtloge postanja, moda, s ljiljanskom grudi, i vrlo asno, lau." "Djeca to pokazuju prstom gubu i nae zjapee rane i viu: elo! elo! podno tvrdih adora, odbjeguju u nama, teke ape, medvjede izaslane i vie vole, sitna, pod zub sladora." "Dobrotvori smo eda, darovatelji banane. Ali istina? istina nije napitak od koromaa, ni pelin, ni ocat: ona je mra od najtee hrane, istina je od plaa i krguta, sijee gore od maa."
82
"Tko da sebi laska da je Istinu imao u njenom duplju? tko umilja da je usta, do smrti zvijezda, rei mogu? Ja sam radi nje isprebijao ovu lubanju uplju i ubod draa nosim usred prohodanih mi nogu." "Svi to groeve tede, svi sabijai plasta meni su krali sijeno i moje kraljevske prnje. Prouih la idolatra i lai ikonoklasta, no sve je moje, napokon, iskreno krnje, krnje, (samo to ee trnje)." Ja sam snatrio zoru, kada e preko brana ovo more iz mene, golema alemna rijeka kroz orijaki proboj svojih strana istoiti se na pampe, bez lijeka. " "No bijah samo taj, to sipa u mrak rakete ili, najvie, to glogom probada, brz, vampire. eljad tu potuje samo hir i pustolovne vatromete ili zvuke skitalake Lire." "Ja sam rasuo ono, to razboriti tede, dok ne vide i sami da dim i pauinu love. rtvovao sam i paroplove i zrakoplove ne dostignuvi rt kopna Zemlje Nove." "Sagrijeio sam, to sam iskao svojom glavom. Kriv sam, to sam prvi u svojoj silini. Jer i Melkizedek plai narode ognjenom lavom, kao svaki rec i vra koji, u zanosu, slini." "Kuda brazdimo, plug se o stijenu kida; elavo tjeme i rutave prsi ispataju sveenici. Strah od budunosti! nitko da kae, to u ovjeku rida, jer sin zemlje Ljubav i Uzdanje, svoje, grli samo u tmici." "Zemlju zastrauju strepnje od svake klice slova. Ako bih predviao u svakoj ljubici po jedan alem, u svakoj kolibici za svemir stotinu blagoslova, puk misli da e razvezan pakao biti taj mladi Jeruzalem." "Nerazumljeni pretee! Meu sobom u sporu! Svaki svoje, uvijek razno, esto slino, nikad ba moje! Ako nas veernji gosti, za stolom, spominju u razgovoru, bit e da nas sa stravom u novosti nakazne hore broje."
83
"Pa da smo kvasac stoljea, ustrajmo bez prie i bez ene! Bez ene to u etvrti haia vue raskone nonje i, u skladu s pisanom tkaninom, pravi bijele okrugle zjene od strasti da crnu etvu strasti, uokrug ponje." "Samo je ena na me bacila veliku psovku kada, plovac u drage spasa, kaen i slavljen, vie no eljah, za moju blistavu slovku u eljusti vlanih podruma bih strmoglavljen." "I ti, putnie, to eka od druice Eve spasenje mesa i umne pjenaste edrvane, kad si ve otpjevao dert i hvalospjeve, pohrani tu dragocjenu kudu u modane."
V Zaaptae amori: "Nije vrijedan kruha i soli podjetinjali starac - Ne vjeruje tko sumnja Unosi kavgu -" (Jedan): "Boga se ne voli!" (Drugi): "Boga se voli!" (Svi): "Boga se moli." (Jedni): "Boga se misli." (Drugi): "Bog nije djelo umlja!" Ali on vraa: "Da li Duh nosi ime? Kakvu sliku? Pred skorim odrom, ja, unosim raspre? itam li bukvice moda po cjeniku? Na svetene pladnje sabirah li jaspre?" "Moda ste bauk samo za nejaad kod pareta. U najdubljem miru, ja bih do kljovana i do tuljana, ili da vidim kazuare i jaguare svijeta, kad bi mi preostalo jo petlje i koji mjesec dana." Utaio se amor. Kad su za siniju dugu monasi i asketi sjeli, da pastirski jedu, oni su mijenjali misli, jedan do drugog, u krugu, a mualjivoga Starca posadili su u srijedu.
VI Kad je u drugo predveerje povorka skruena odstupala, ne natrag, no pod druge nebosklone, zastajkivao je, uzdaha dugo guena, Starac od rijei jetkih kao sok citrone.
84
Zadnji, pognute glave, vatao je u sebi: "Moda su obmane potrebne, od drugih obmana bolje, a obmanama rijei kao ruho. Stradah mnogo. San se ne e ispuniti: smrt je blizu. Ali to me snebi, to je da sam najvie uivao kad me ivot prebi. Zelena ravnica pogiba. Evo ve je sve suho." "Ako i vidjeh krcate kovege svadbenih darova i emere pretile od karata dragulja, i izloge zlatara sjajne i rumene, i jedrenjae od vie debala jarbola: to vrijedi samo za eline emere i ruoprste enje to su sjezdile u mene." "Jer je dakle lanterna magica iznutra, pustimo blagima da sanjaju; ne budimo spavaa. Mudrost nosi prozrane kolobare od plaa. I ne pitajmo gdje je Meta, sutra. U Vjenost slazim ogrnut sred mrka i zlatna ogrtaa." "A za sve druge, kada pod samun diskos grane, otkrit e strailo utoga jutra, otkriti e izbijeljenu kosturnicu mrtve karavane!"
Vijenac, Zagreb, 1926.
85
DOZRIJEVANJE LJEPOTE
Javila se rano, poslije jedne zore, s pozivom, da djeca obustave suzu, i s molbom da oci svre razgovore. I bilo je sporno: kako krstit Muzu? Javila se kada kosa mijenja boju, i kada u tijelu skruuju se kosti. U as, kada miris proima svu hvoju, smijeila se s praga bez goropadnosti. Ali dugo nisu trpjeli joj ime. Kao aka praha, zlatni trak u zraku, bezgranini trepet vladala je svime i zgaena bila na svakom koraku. Njeno mlado meso, sedef Nejasnoe, dua amalgame, biser to se cakli, dvostruko je cvalo, kao stidno voe, dvostruko je sjalo, i nisu ga takli. Jednog dana preliv otie po svijetu da bere znaenja teka kao breme. S tim je dola njena Ljepota svom dlijetu, ko peat se na nju urezalo vrijeme. Nekada bez vijeka, kasno istom mlada prela je u kristal, sad ve crta ista. Nije dala, da je poznaju sred grada govorei rulji: Nisam Ona Ista. Imala je pravo. Bila je eznue, san o zori, vjetar, bijes to stee guu. Samo s putovanjem stekla je pregnue, godinama zrijenja dobila je duu. Ovako se pjesma rodila dva puta. I dva razna bia ne treba da mijea. Veliko iskustvo nosi s prahom puta, no s teine sree sad nju nije prea.
86
UMOVI U KUTIJI ZA MILJENJE

I Tegotna jutra potmulih udaraca ekiem usred sredita variva doivljava Olovne zore tmastih otrova u visini, pamici duina plina i kositrova dima, osviti bez obeanja s pritiskom znoja na koi, o ja vas znadem, mnogo vagona malaksanja, zaborav premrle svijesti s prevratom stolica i fotelja. Jutra kao magle! Crna jutra! Jutra u isparivanju smrtonosna. Jutra! O jutra! Nejutra! Jutra bez sutranjice! S jedovima ive i boje rasplinua. Kisele ure! mlake! mrske! jetke! i bez jasnoe. Jutra u otklonu ljubavi. Jutra boem i prostitutk! S pokrovom mrtvakog sanduka na jabuici! Nedraga jutra, od sitosti i od klonua, dosadna, i bezbojna, i puna svih pometnja! Vi niste doletjela na kreljutima himera. Nisu vas dovezla kola Mitosa i Fantazusa. Jutra grenika! O pepelnika jutra udovikih dua. Jutra od ugasnua svjetlosti i zadnjih fijakera tromih, Jutra prevakavanja ivanih nadraaja noi, Truljenja i raspadanja i tjelesne crvotoi, Jutra svrabea i stida Osjetljivosti prezasiena prainom.
II U lubanji bezbrojna zvonjava odlupuje u sljepoice Zvonovi! stotine zvona! Brektavih, nariuih, Pogrebnih, luakih zvona frenetinih, O jutra zvonova poara bez pobjede! Zvona na uzbunu pokojne gospoe Due, Potmula zvona odjeka izgubljenih, Zvona bez nade, oajna zvona u maglutine, Zvona na sive krajolike sahara unutranjih. Zvona od tramvaja iskara bespredmetnih, Zvona sa bicikla, zvona od malih zvonika, Ogromna zvona goreih kolokola; Zvona od zvuka i zveka, zvona od nostalgije, Zvona od agonije, zvona od spleena i mate, Orkestra izgrizajuih nejasnoa;
87
Zvona sindira s robije, sirene u tvornicama, klaksoni s taksija, grevi, jecaji, trzaji, grcaji prestravljenja. Zvona bez ljubavi od oaja zvona to samo zvone i plau, zvona od tragike ica, Pitaji. Umor i sumor. Vrtoglavosti kroz kovitlac Zvona od pogreba zvona. O, ja vas ujem - stotine telefona S Marsa, Urana, Saturna, i bogzna jote odkuda. O ja vas ujem - i stotine gramofona S odjekom rijei, bez smisla, halucinacije bez predaha sveza, ovjeka majmuna i papige i ludog kakadua; O ja vas ujem, udari eljugara, Kretanja svraka povrh noenja u ikarama, O ja vas ujem "spit-ot" i "kra-kra". iroka mumljanja direka pod okovanim morem; kripanje jarbola, strojeva, vitala, kolotura, I zapovjedi kapetana, mucanja matroza Razlita agorenja gomila nad mogilom pojedinca umovi, slapovi, praska bez ritma, odjeci isprekidani, Prepukla kripanja lanaca, cviljenje ueta i konopaca. Mrani glasovi prirode. Jeka od same utnje. Vas, orijaka talasanja ciklona na uzbibanim puinama Pjesme iz nedogleda, odjeci mandolina Pa onda ritam od skorupa svih kretanja, glasova, uma: Ritam pod palicom irokom neznanog razbaruenog dirigenta. Mlazovi veska. Gejziri prepada uha. ikanja distonacija. Vrcanja iskara sluha. Ludila prostranih lukih etanja pred gromornom slobodom mora za igalima. O ja vas sluam, vrenje aeroplana sunovraenih nad panike nedoije u prostorima. Zalete krila, vijke i arafe i raunsku muzu motora, Visoko u ushitima povrh izvora arenila. Sluam mora i propete katarke i zastave uzleprale; Mucanja, ridanja, pijanstva, prkose, gordosti, podizanja. Izvore, odjeke, irenja, vizije, prekoraenja u snove, Od prirode i od ovjeka, od algebre i od kova, Ljepote, lutanja, vragolije, pelivanstva i majstorije. Pa onda ujem opet - vrela i vodoskoke, Rijeke brzice, slapove, bukove, kie; Sluam ume i gajeve, vjetar i ridanje slanih voda, Disanje kroz vasionu, pipce grla svemira; Isputanja glasova iz njedara odrijeenih spavajue tjelesine. Duu pokreta, odrone od sredita svijeta, Jezgra oluje i poplave i dalekih zemljotresa,
88
Svu muziku, to je od iskona, orljava bez partiture. ujem korove sviju sfera, a moda jo dalje i tee. I kerubine i serafine i trone i gospodstva.
III Sve vibracije, sva treperenja, sva svjetlucanja. Sva svjetlomrcanja. Sve fosforescencije. Opalizacije i irizacije Sve se raa u umu, Sve pogiba u zvuku, I svjetlost. I pokret. I energija sama.
IV Zvonovi. Zvonovi. ekii. Srpovi smisla. Ritmike iz vedrine. Haosi zagluenja. (Koliko jutara, ostah, posljednji u kavani, Zamiljen za posljednjim drugom, boemom ili ciganinom, Sam, bez marijaa, s mnogo alkohola na mozgu i mraka na svijesti, I meni, ne mene, no druga; kroz rakiju bilo je ao!) U meni se sve kotrlja. U meni se pokoleba I svijest i savjest i ravnoduno praznovjerje; Padam nauznake, jer se kroza me toi; Na mene se um stropotava. Na me se Diskos strovaljuje. U meni zvoni, na meni zvoni. Oko mene zvoni. Vrhu mene, zvoni zvoni, zvoni. Ja zvonim. Ja zvonim! Zvona. Zvonici. Munjare: ja zvonim, Ja zvonim.
V I livam zvono. I livam zvonike. I livam zvonare. I zvonim i ne znam zato. I poteem, a ne znam koji konopac; Zvona svemira, ja zvonim s vama; Zvonari svemira, ue me povlai u vis.
89
VI I onda, zvona i zvona: zvona od aa i flaa, Ne samo od srebra i mjedi, no zvona od kristala. Zvona, jedanput, Njenosti: o kao mala suza. Zvona od nevinosti i od pokajanja, od milosti i od obasjanja. Zvona od due, zvona za cvijee i za razliku svjetlosti, Zvona od dobrote srca i zvona za svaku ljubav. Zvona od sakritih blaga Razdragane polusvijesti Sirota, voljena zvona.
VII Jutra groznica i mora i grobine ploe haranja grijeha; U grobu se probudio mrtvac i ustaje da lupa: Mokru krpu na moje elo: Osveuje se krv u ilama, poskakuje, Glavinja i lupa, Tue zvekirom na dveri, jer ona hita Nadvor. Zvonjavo, zvonjavo, bolesti, Pobuno ludnice iznutra: Pare svih tropikih mora, magle svih krvavih rijeka Isputaju dim kroz moju glavu, Ja sam cijev vruice zemlje, A ja sam bez preduka: jutros e Kotlovi pui. kriplju kosti u meni, zglobovi i zglavci, Ustaje stari mahnitac: eljeznu koulju razdire. Puca, puca u pei, Kljua, kljua u kotlu, Plamen mojih bubrega izbljeskuje Crvenkaste svjetlosti, Moje uzglavlje gori, a nad rijetkom kosom breme svemirskih metea zvoni i odjekuje zvonko.
Orkan, Zagreb, 1926.
90
NEUVRTENO U PJESNIKOVE ZBIRKE
SUTRUSNI TRAMVAJI
Moji me tramvaji voze u beskonanost. Jednim naporom peta skoit u u boanstvo. Kroz obru nuda ravno vrcam u vjenost i, s prezirom cipela skaui, usput kliem: Zemljo, hasta luego! Dugo drndaju kola koja mene voze, a likovi mojih saputnika pretvaraju se u tajne maske, putovanje biva dugo i dugo, a moje rane gube svijest i srce sjeanje Zamak na Zapadu! - Varke bengalskih vatara, ene koje mui ljubav i najtee strasti, glas Aksela i Fausta, sumpor Mefistofela; lomae ploti i teke udare zloinstava, grobare u Welsu i kopae u anblu, i avione nad Helsingrom, sve, sve slua me kroz drndanje kolesa: proivljujem patnju karijatida i matovito lutanje Site iz Ramayane. Privia se glatki profil Musageta, i ivot sa himnikim bilom orfikih ritama, gaenje cvijea uz kvaenje suzama. O ljudi, koliko sam ukrao vaih rijei! Meni je ao duboke muzike Wagnera i bure Beethovena to mi slue za moju arku pratnju. Ja imam dvorac u paniji i do Jalte Potemkina, primam depee sa Marsa i najdaljih sazvijea, na svodu neba itam horoskope, imam tajne ortake u kolu svetih uitelja, prosjak, a gospodar neba i zemlje i pakla. Bodisatve i mahatme nude mi vrela mudrosti, ene za me iznose svoje najljepe halje i posipaju se draguljima, fakiri izvode vjebe kao ili gimnaste, askete poste za moje grijehe; a ja sam mraan i nepoznat kao talas mora slomljen do Orkada na nekim fingalskim spiljama.
91
Moji tramvaji ravno u beskonanost jure, u meni se biju Kosova krvava, u krug se tope sve muzike sure, blijeti oreol povrh trudnih glava, i zaueno brinu se figure sfinga mojih suputnika: "Je li to san ili java?" U meni se budi zvuk zgaenih prava. osloboeni Zakon novih Java. Ja sam napokon stao na glavu zmiji i slomio sindire. No kraj svih slova i otrovnih svijesti ja volim majsku duu blagovijesti i srce ene sa nevinim tijelom: da uzme teki dopis usred ruku i da nas plae u jednome kutu, da nas prorida do rika modine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tramvaji, tramvaji, tramvaji po dosadnoj kii i magli, dok se meni u Benares nagli; tramvaji, tramvaji, tramvaji mamni kao ampanjska pjena, 14, 107, 35, 84, 23; tramvaji, tramvaji, tramvaji 7, 12, 110, 19, 81; tramvaji, tramvaji, tramvaji - pletite se u oblake, opijumi crnih sanja! U Zagrebu i u Beogradu, u Mnchenu, u Beu, Peti, Versaillesu i Londonu; tramvaji, tramvaji, tramvaji; i jote drugo: omnibusi, autobusi, kola, koije, fijakeri, metropoliteni, undergroundi, male umske eljeznice i uspinjae, liftovi i automobili; tramvaji, tramvaji, tramvaji aavi i oslobodilaki u vijeku bune i rada: oni su ponekad zgazili poneko tijelo, na njih je rijetko pala neka bomba paklenskoga romba. Tramvaji, moji tramvaji. No danas, kako sve dobro biva, ja slutim da ova prisutna Vika (mondenka? velja? il kino-diva) bez ravih misli mene dira: ja slutim u njoj zvuk klavira i znam da me samo zato dira to srodnu notu u njoj svira
92
krv uzmuena kao slatko vino, ofelijski glivaji. Tramvaji, tramvaji novih doba poremeenih Evropa: u njima miris tankih roba i uspomena toplih soba, brzi, i pjani, i bez zloba; tramvaji u ivot i smrt, nadu i zaborav, sadanjost i budunost, zanosni, sutrusni, tram - tram - tram - tram vaji - vaji tramvaji.
Misao, Beograd, 1921.
93
DUA U PRAINI
Vise mrtva zvona u snu od kamena. Sve rijei prekratke, sve misli pretijesne. Povijest praznih slova stee, elini obru. Savjest od dinamita. Plam svemira. Pod mostovima teku, teku rijeke kotrljajui pepeo uspomena. Proivio nenadano tei kamen nego bih nosio na leima. Kao ronac zaronio u ponore mora, usud biva beskonaan, breme se odvaljuje sa ramena. Ljudi hrle, krute lutke sa maskama, samo su tramvaji ivi. Ne obrazujemo oblik, domovi obljepljuju i potinjuju prostore. Svi su ivci i ganglije kao nepropjevani klavir. Iupana su crijeva iz utrobe. Stogodita moga drijemea tovare me ugljenom i okaminama, pada troskost iz praume u najdublji rudokop. Bolest se biljei na hartiji dok, tamo dolje, izmeu Proloca i lmotskoga, na buri sviraju telegrafske ice na vjetru u protegama. Kavana snoljiva kao udobna fotelja. Ko e izvui rude iz mene. Zlatne i srebrne ice? Bolest, poezija puna proze i nervoze vasiona strepi od straha jedan stepen nie od sebe i uti u duhu. Nema nikakvih stvari, nego talasa i sjenka povrh kojih pada praina treperenjem prolaznih vremena. Modani indigo u ljubiasto Oprotenje struji: Svakoga me jutra na ulici susree jedna kokota. Kleim na koljenima pred velianstvom zemlje, te jezikom i usnama liem blato i prainu izmrvljenoga, razdrobljenoga duha.
Novosti, Zagreb, 1926.
94
POEZIJA RJENIKA
Kozmokratija gledana kroz prozore koije. Rijeka Krka i brdo Oki. Iz likorna u muzivne motore (u duru i u molu) dad i gaga. Hou da jedem sipa, Solfe i elfe, alfo moga duha! Diskonto moga mozga: Tabaci, za Abelare abaci! Mofalde, u kolosalne Alde. Korundi. I Vinaver u bundi. Umrijet emo, kau, s ovim vremenom, ali ja ivim u budunosti, i vozam se sa Siniom T. kroz Beograd. Tehnika, mnemotehnika, pirotehnika, birotehnika, zubotehnika, svuda Tehnika. Ludnico, najvea kuo, moja kuo: (ici urlare a perdifiato). Koriolan, Mirko Korolija? Je li mogue? Abecedar, adresar, Boten, Gotha, rjenik, kalendar, agenda, kompas, Krsto Moravac, gospodo! Kapsule su kap Sule! A toak je kota, i tub je but (vidite kod Vuka). Samo nemojte brojku itati naopako. Trupe, ekipaa! I one lijepe rijei to ih nema u ljubavnom listaru. Abderite, Abderiani! Likvidi, solidi, fluidi, gasovi! Za ljubav ylang-ylanga ja ponovno pjevam svim Nosovima svijeta, jer oni imaju najvie srca i due, barem prije nego stignu u Bukuret. Abdomen, nomen, omen: banalno, vulgarno, trivijalno, cose fitte e rifficte! Poezijo likera! fotograf, fonograf! Bar gipsy! Gipsovi u Louvru! O Abele, Abele u ovome Babele! Zarobabele! Pjevajmo gloriju ak i Faleni. Avemarije, Angelusi, agapi, Aberdeen! Historija trai biografske podatke za Brockhausa i veliku Enciklopediju: pourimo se, gavote!
95
Pet godina poslije moje smrti nema subjekta bez objekta ni objekta bez subjekta. Telegrafiste na telefonu, krive asocijacije! Atentati! Dolje atentati! (Futuristiki predikat lepra na avionu.) Duh u kubusu, rapneli novih vizija, intuicija i futuricija. Konac Suvereniteta: danas je odvie ovjenanih pjesnikih glava. Ogromna katastrofa mi prijeti uslijed pometene glave: Moskva e da padne na me, sa Ministarstvom Pravde. Delirij! O da sam barem Abesinac, ovako samo u Treoj Meunarotki biljeti aller-retour na Mjesec! Signali sa Kumovske Slame prijete apostazije od Pravde i Pravice, i herezi dokonica. Religije, ireligije, imaginarne bolesti; Genova se pribliava: pali aneli nad pale rue. Poezija rjenika! No meni opet zore su dane, osvjetljenje po noi i izgled na Dunav. Za ruak rado jedemo SARDINE sa maslacem i evapie poslije toga. U kafanama ene nose gojazna tjelesa pod arenim krpama i ude da uu u Slast, sa srcem od tungstena. Mnoge siromane idu ulicom urno, a druge pruaju ruke. Mi sremo crne kave. Ja grizem eer. Ja gledam svoje ruke, nervozne, titrave ruke, ruke sviraa koji nije svirao, i opaam da jo imaju pet prsta na moje veliko udo. O udo svjetlosti Sunca! O Sunce, da tvoji trakovi budu sjekira zavitlana u Abdorneu sa srcem od tungstena!
Vijenac, Zagreb, 1928.
96
BEZGLAVI DROMEDAR
Moja je dua zaboravljen cvijet koji se otvara uvee da pije plavu no usnama poudnih kapi. Ljubav je stara majinska zasjeda kojoj e do kraja nasjedati mlai narataji, ljubav je tuno promaena stvar kao aki stihovi. Imam milosti vee i bolje od ljubavi cijele. Na tragu svome ja gubim sebe i uzalud traim ljusku sebe, ovo kiptenje ivaca je uta groznica od duha. Nema vrata u moju eliju, moj muk je mir bez prozora i dakle sasvim definitivan; samo fine glave umiju nain da vrsto ute. Ne elim biti srean; ja sam srean kad se vidim tresti i patiti kao bog na vidiku ivoga pupka buenja. Ja elim biti samo lijep, u redu otmjenosti. Mene ivot kaklje i golica, i svijet je kliknuo u hiljadu blagoslova. O radosti, ti si jezgro svega, zreli klas dana, i kada zapjevam, to je od tebe; ja te umijem cijeniti i kada ne znam za te. O radosti, ti si bezazleno vrelo svijetle tiine. Ja znam da putujem, i, sklisko, nikad nisam na mjestu. Mene vozi bezglavi dromedar oceanom smisla i ima tako mnogo glava sa fenjerima vida. Ja nisam u kui, publiko, i uvijek sam na drugom mjestu nego ovdje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2000 besmislenih slogova u sveanoj povorci daha jesu moje ivinsko mucanje za izvore vedrine, jesu moje prelesno tepanje dragoj vasioni cjelova, jesu moje greno draganje tajne sri stvari u udnoj prirodi s eterinom koom. Povorka glava povorka je uvrnutih slogova, pazite da ne rasturim na strane vjetra snopove elektrinog mlaza preko svih blaenstava proiktale zeleni. Ja treptim. Ja strepim od milja. Od potkone injekcije milja pod prutom, pod granicom urevka i jorgovana. Osjeam se uivati od predahnute patnje; na dnu moga daha sakriva se marak od kojega je opa tvar postala osjetljiva. O radosti, ne trebam druge radosti nego one: biti, i piti struje svjeine iz dalekoga svijeta.
Knjievnik, Zagreb, 1931.
97
AUGUSTOVSKA NO
Nisam vrebao meki glas mujezina s uboda tankih munara u nebo. Ni miris vjetria s lipa i ena i tmina haljinskih u ovo mrtvo vee nisam vrebo. Ali sam neto otkrio: ovu iroku sobu, tako duboku i tajnu kada ugasim svijeu, da mi se ini da sam u crnome grobu i da razbludno tonem u ispitom cvijeu. U ai umire rua i bokor dragih ciklama, o to mi poje s krikom o nekoj srei svijeta. Ja imam zemlju, a nemam nita, i tama meni je tena veeras, i, moda, ipak sveta. Moda u nai sebe, i neki trag do svijesti, ja to bez spomena prooh, drugar vjetra na drumu, kad sam u parku vrebao klupu da mogu sjesti i naao izvor-vodu i divnu, pravinu umu. Meni je vrue, ali je noas sunce sa mnom, arko i ugaslo, iskra u svakoj taki zida. Sunce u sobi! I u svom kutiu tamnom pohodit e me udom milost i uskrs vida. Mnotvo kutova neznanih ima u raskonome mraku mnogo punoe vrele u gluhoj praznini. Duhanski oblaci putuju u blaenome znaku, a krv romoni, umi, zvoni, struji u tmini. Ovako protegnut, od tjemena do nonog prsta, slutim da ivim, kvasac u kaosu tvari, i nagi marak osjeam, kroz kimu, preko krsta moje golote i smrada do toplog srca stvari: Neka jauu make! Strastvene naslade noi nek dru u kolu pod plavom zvijezdom na tamnome nebu; do slavoluka patnje ne mogu ni doi, ja ustah u grobu, i ve sam u samome Nebu. Ja pijem koktel djeji s prsta u mokra usta. O mrak je ovaj enjiv sav nota muzikalna. A radost vinograda due preliva se, gusta, u kace teke noi i u plam augusta: znam da je rijeka srebra i plaa meni jalna.
Knjievna Krajina, Banja Luka, 1931.
98
MUCANJE NAD TRATINOM

Zlatne jabuke vise na zelenoj grani i praskaju kao bombe razblude u ljubavnom zraku. Ovdje stabla rasteu grane kao poudne udove i hrane se visoka manom s vedroga neba. P sata vonje vodi me u zadnji zaborav svijeta, pela mi slijee na poganu ruku da trai meda: zgusnuto nebo curi na listi u kapljici iste slasti. Skai, mali, po otavi! Oblaci apuu sa mnom i blijesci sa umskih strmina.
99
DIJAFANE PROSTORIJE ZRAKA

Prozrana atmosfera sniva da nema kraja, da je daleko i da vjeno biva i da je svemir iva. Mjesec je na brdu zapeo, a svjetlo kua u granju stabala, to su arki prsti u toplim kosama. O sestro pjesnika, vilo, nestana prirodo elfa, ti sipi u ivim rosama. Hou li mjeriti suton, kada svijet biva dubok kao alkova misli? Kada se polae glavu u vatu neba i zraka kao u grob, kao u sijeno, u travu! Da ormar kozmosa nema dvostruko dno, da podlozi ne nestaje tlo i da ima mnogo Dalje i nijedno Ovdje? Sami dolafi i kronologija, kua od samih stepenica. Ta moja lina mistagogija; sanjam: jedna ena motri sebe u sto ogledala i ona se svojoj slici predala. Slika je nagost nagosti, a sr je u marku dragosti. Astrolozi trae nebom abecede, no su drevnije zvijezde od alfabeta, i mislim: zvijezde su varka moga arobnjaka, i trajat e dugo dok me nasamare. A ta je ena svjetska mata s vratom njene golubice, s biserom u bezbrinoj kosi, a vjetar je nestanu nosi u pljusak cvijea bijela, u cjelove anela i arhanela.
100
Dugoljasti djevianski cvjetovi oponaaju ljiljane sna; cvjetovi imaju vratove to e bura polomiti; a meka tratina raste u loncu od ilovae; a mahovina je pjena od vala misli, tiha i polagana. Mlada boginja u svjetlosti, u lepravoj tkanini, u utanju skutova neba. Takvi viloviti rukavi: ivim u aroliji lutaka i prebijelih ena sa zelenim pogledima kao iz srca likera, kava me ne gleda oima. U utom grajanju kosa i grguravom talasu teku zvukovi bogova. Na pogrebu upljih slogova idu bjelasanja lakata, vretenasti prsti dragaju, neizmjerne oi ljube. Digli smo deset kula, vrtlog se vrti u vrtu. Strukovi viti su kue, tlapnja je tkanina oblak, a prsti su nogu hitri. Na golim je licima prah. Itemo nove bjeline, a vidici trae cjeline. Iz kaveza dosadna srca, ptico, poleti u blagoslove, u arenilo vihora i metee slobodnih krila. Leti, ptico, u litanije epiteta, nebodernoga svijeta, sa zrnom svjetlosti u kljunu.
Pregled, Sarajevo, 1935.
101
UKRTENI POGLEDI
Jedni gledaju s prozora. Jesu ljudi loa i balkona. Svaki sa svojeg trona. Oni vole krevete: I sofe i fotelje. Oni su zatieni. Srca za dobra djela. I imaju ormare za odijela: Pod posteljom dobar par cipela. Njue mirise kuhinje. Oni poznaju to je dom. S praga sipaju napojnice, a u vratima uvaju kljue. Oni motre ulicu i nebo s nadahnuem. Drugi gledaju s ulice. Ili s puteva, iz parka, iz polja. Oni ljube tue pragove ili liu prah pred oltarima, a spavaju na klupi. Po vas dan ue arhitekturu, protiv ljepote prirode. Oni mjere spomenike, motre mostove i tvrave. Oni bulje u prozore, na sputene perzijane, na doksate i u vrata, na nijeme terase to ziju. Za njih je sveto stepenite, a vei od groba prag, a ruke jo nemarne za nemire neimara. I pogledi se susreu: od prozora na ulicu, i s ulice na prozor. I eto oijukanja bez svilenih ljestvica Romea i Julijete. Elektrika u zigzagu ukrtenih maeva, pogled iz oka u oko: kako je sve usko i iroko. I jedni druge opsjedaju
102
i dre: tko e bre? Jedna je tajna put i ulica, druga je tajna prag i prozor, i to ba svaki i pitam: to e rastvoriti ova dva svijeta za zijake i za etae koje ne dijele reetke ni kvake od ivota, od puta, ni meusobno; jer dvije su tajne svega jedna tajna. Ulica gleda grad svakoga minuta i grad vidi sebe: to je bio i biva. Dan biva... Svjetlo biva... I neke teke noge idu.
103
OKRUTNO SUNCE
Sunce je arko veliko oko, dalje od vie dohvata koplja. Ono je povrh utoga snoplja visoko, visoko. Ali svak jednako njega ne vidi. Mene ee u mozgu, u glavi. Mnogo se sunce tlapi i previdi. Ono me u meni stravi kao sjajna rupa to u grud se savi. Ja vidim sunca u vodi, na travi; ja sanjam mnoga sunca na javi. Ne mogu ga ubiti praom, sunce s njegovom braom. Ne mogu ga vui u mrei. Ne mogu ga iscrpsti iz mlake. A ima sunca u vlage svake, u staklu, u ogledalu lei. Potajno sunce svaki je alem, suze su sunev debeli kalem. Ono je salo u duboku koljku, ono sja u dnu kristala i ruda, blista u hladu pilja i duda, sunce je ispeklo debelu boljku. Za me je aren plat svjetla i sjene, i igra pikanja to egu zjene, za me je sanja one mrene. Za me je sunce u pijanoj mati, te se u zraku paluca i lati, za me je sunce u obmanskoj bati, i s velikim suncem mi smo tati; ono prati. Gledam ga kroz prste, ispod ruke, gledam ga mirke i s dosta muke. Sunce je silno svemirsko oko, a ja sam tanka optika lea s bistrim aritem u moru cvijea, a ja sam providno more duboko, duboko.
104
SKROVITA DJETINJSTVA
Mi stanujemo u proljeima i jesenima, po gnijezdima u kronjama i granama. Nae je oi vilenjak oprao u jezeru to je upilo vidik neba. Stanujemo u cvijeu vrh sijena na travi po ambarima, pojatama i smonicama gdje se voe sui: daleki, uti i plavi. Ima nas na ljuljkama, na ljuljakama, ima na pahuljama to lete, na vlatima to hvataju otopine sunca, u priama crvenoga dana. Mi smo kinicu popili sa lijeba, pruili usne za njenost oborine, i s vrha krova napili se neba, a dosta je kapi vina ostalo da visi o dugi, vina i ambrozije, - mane. Mi smo sakrili due u jarke pored puta, vrzui se pored balasta na pruzi, u jarke, u ponikve, u rupe, u crkvama smo traili ledene grobnice, kripte i katakombe, svuda podrume, ropotarnice i upe. Mi smo oni koji prinom grade i grizu zemlju kao crvi. U kui muili smo roditelje da trae: dijelom u mrazu bunara, u tamnim sobicama, u konobama i u potkrovnici ko vidi nas? Ko uje uzdah u tmici? Svuda smo se sakrili tako sitni: pod arave stola, pod ebeta kreveta, pod suknje to vise, pod brljan na verandi, u kovege, konzole i komode, u nae atore svuda smo duu sakrili za matore; sami plakali, sami plazili jezik
105
starijima koji ne ive u znaku srca, vampirima; i krv nam je tekla. Nas sakriva busenje i divna stakla sakrivaju nas goleme stare kue na selu, sakriva nas rijeka gdje dabrovi grade grad sakriva nas planinska jeka. Mi listamo u bjesnilu trava i iz vreve bata izvire nam glava sa utim vlasima kukuruza. Mi najzad spavamo po ormarima s rubljem, dunjama i starim knjigama i u snu njenim zubima krhamo orahe, srodne tekim brigama.
Hrvatski dnevnik, 1938.
106
GLAZBA VJETRA U NONOME STABLU

Kada u lukoj sparnoj noi izaem iz kavane javi se potres zraka as prvi kao slutnja. I ovaj nagli hlad se priinja pomutnja, kao da je ptica s Pola doletjela - taj srh - na grane. No, kao tuma svijeta i noi, vjetar na stablu stane. On kae: "Hou da oglasim stablo i sve njegove grane, jer su im kronje gusle i sviraju na sve strane. Evo moje melodije i melema preko rane." O kako prisebno, zduno bugari vjetar u noi! Dvadeset godina unatrag s njim sam morao poi: i tada je bilo stabala, a ja umjeh ravnoduno proi, ko da niega nema, i s tim sam ostao siromah. Vjetar se glasi u noi, vjetar to nema doma, on, drugi put moda izaslanik groma, no sad je u ovom stablu Duh, i ide s grane na granu, uti s lista na list, pun trzaja i loma, vjetar jedincat, ganutljiv, skuen na malome planu. Silni duh protejski ukrutio se u zvuno bie. to on govori tek ja razumijem u zaspalom gradu. Vjetar osamljen u noi glazbeno je otkrie, cvili, i s radou pria o samotnome jadu. A bi li razgalio nju, bogovetnu: Nadu? Umjetnost u prirodi jedanput jednom se javlja. Barem je slast i uivanje rasporilo tiinu. Ovo su cjelovi sfera u kimi granja i travlja, vjetar je ptica i leptir to se na deblo vinu. Tako sam uo cijelo poglavlje malog epa, od plaa i milja to samo bistra no moe da slua. I no je trgovita bila uplja i slijepa, ali na stablu, viseoj harfi, plakae moja dua. Plakae gorko dua to dugo je prestala biti. I onda mi marak naslade briznu kroz kimu krutu: o stablo, ti si umjelo boanski vijenac sviti od zvuka, i ja sam stao i sluao, na mjestu, za minutu. Tekla je muzika iz strepnje irokih pora, strasna na obalama, na slobodnom rubu mora.
107
Kad je taj uh, ko melem, ko zvuna kap, ko suza znao da kane, o kako je kukavno stablo u noi moglo da duom plane, i kako je prolaznik kasni gost iz kavane na putu, na hodu u krevet morao da stane! Taj put sam zavolio no, htio ekati da svane. No bilo je kao da iz stabla neprestano svie, jecao je vjetar ko gusle, ko drugo, ko moje pravo bie! I pustih da na obraz taj osvit noi pane, da me na logu prate jecaji ganute grane. O violina u noi, prvi iskreni dane! Kao iz vatre srca, teke, zgusnute rane.
108
KONCERTI U RUKAMA
I Ima istih ruku koje oprez uva, prebijelih ruku to uvaju istou, strogih ruku gosp punih mira snova, samih, ko da brane nevinost i zlou. Tati na je dar da sanjamo o njima Svejedno e blijede ostati tek kreda. I nee se ruke uprljati snima, niti smjeti na njih da se dugo gleda. Na njih nee duge, trak ni pauine. Jer su okovana prolost drugog vijeka, i prsten e tijesan da uzalud sine, jer je krug unatrag ono to ih eka. Na tom etalitu nema elja pae, to su rijetki bljesci s okna mrtvim gradom, oholi oltari koji pogled plae, samo je opaa otkrio ih kradom. I u svojem vijeku ograene zidom, udaljene ruke titi klauzura. Nisu doputeni prolaz slika vidom, jedan hladan toranj s kog ne kuca ura. To su srca dana, da paraju srce, kutije dragulja kojih se ne maa, magnetiki poli to ih kriju vrpce, pande za sve laske, no za srca naa. One brane svakom da ih malo voli, s tvrdim odlukama da i uzdah kazne, nepristupna drijela sred planina golih, sklopljeni sindiri, svijetle sablje mazne. Neosjetne ruke slijede zakon sluha, stegnuto se kreu po diktatu reda. Tue su i fine ko diskretna uha u kojima romon krvi znaka ne da. Jesu li to prsti uskrsli iz groba iz bjeline snijega lika opatica? Jesu li to ape iz sveanih roba slika starih to od sunca brane lica?
109
Stroga briga koja sputava svoj pokret paskom oslobaa tajnu melodiju, i tako je rijedak i tih zvuni okret, da nam hijeratike geste ne dodiju: Njih se ja spomenuh na crti davnine kao doarana praga blagog Orka, kad mi na vrh ela zvuan potez sine, ravna ruka s lukom Gerarda Ter Borcha.
II Kada je dirnula tipku krenula se soba, rua je propupala u bati, dva mrtva oka sinula su usred groba, pjesnik je napisao stih u mati, prozor se stao da lati. Lica su mijenjala boju, neka su sjala, a druga su postala uta. Velika hostija Sunca je u Ocean pala, planuo lampion nad pragom i fenjer usred puta, proaptala trava iz kuta. I djevojka se sjetila davnoga putovanja; ula je harmoniku koja plae u luci, pamuni oblak utao je usred granja, a ona je imala krijesnice u ruci i bila je sve tanja. I bilo je kao da je golubima udijelila hljeba, i bilo je kao da su gladni blagovali jelo, a jedna tuna soba napunila se neba i svetaki vijenac resio je bolesniino elo. Na ulici su prosjaci dobili milostinju, jedan sebini dunik sjetio se duga, jedan meteor ukazao se u Postinju, za srce je postala jednaka radost i tuga, jedna blistava pruga. Jedna dver se otvorila u gostinju, jedna frula ozvala se usred luga, i zlatne prame patnice uresila je duga. Od zvijezda je glazba satkala odijelo, u oku su nikle dvije-tri slutnje nove, a dua je enjom obnovila tijelo,
110
labudi jezerom poeli da plove. uj! Iz dna noi sova duu zove.
Dom i svijet, Split, 1939-40.
DOGAAJI SA MNOM
Ja sam udljiv oblak to mijenja nebesa. Ja sam grana sa kobi da raste, da se lomi, da vene, da lie stresa, da bude nova i da je klice aste. Ja sam vjetar bez oblika to daje oblik prahu. Ruka iz koje jato ptica zrnje kupi. Glagol rijei to stee u dahu. Trijesak munje to u kronju lupi. Ja sam misao muena u zraku. Trzaj nogu to se trude svijesti, Kret nogu to bude misli u koraku; teglilac sam to nema kud sjesti. U prostoru ja sam vie slika. ekrci i lepet rupca o konopcu. Munjovod sam i zvono sa zvonika, strasni pelud razasut u kropcu. Dogaaji sa mnom trae sline: dobri hlad po ezi to se krugom iri, vjetar to se meu vrat'ma stvara i piri, ja sam slika lica iz vode nepomine vie vrata to se na odmor otvara, mraz to lice bije iz hladna bunara. crven ipak to u gnjev zrnja praska. iz ive ume jedna kuna daska. Ja sam najzad stvaralaka ruka. Ruka s milovanjem majke nad kolijevkom ruka sa dlijetom i ruka nad lijevkom to sije sjeme, vjetar, munje, praak muka.
111
HYMNODIA TO MOU SOMATI

Ne pjevam ni pjesmu sebi ni svoju hvalu ni tubu ni pla na rugobu. Bez ponosa i sramljenja na kakvom vedrom alu promatram taj nagi lik, za duh tu vedru sobu. Dijete, ne bijah jak, ali sam pregorio suze. Jedva bijah zdrav, no odrekoh se tuge. Ako mi svemirska mijena najbolje radosti uze, pla i bahtanje ja ostavih za druge. Znamenit je ivot ovoga vanoga crva, no on se odrekao toliko slaboa. Oaj i ludilo sebe to je mana prva, a bolja vrlina sonost i dodir mesa voa. O moje tijelo! U tebi otkrih iskonsko trojstvo: tvoju visinu, duinu i irinu, u tebi naoh duh i duu, moje svojstvo, mojstvo, i u dnu njega nespokojstvo vjeito, virovitu dubinu. To to spaja te tri crte znai: Vrijeme, etvrtu od protega, u kojima se ivot kree, i jadnu zbilju stvaranja: ljudsko sjeme, po kojem porod i bivanje uvijek postaje vee. O moje tijelo! i ti si estica eterskoga mesa, a tvoja graa predstavlja udesnu zgradu kosti; ne slavim te - no u tebi su i zvijezde i nebesa, prah zemlje, sjaj sunca; sav ivot, pun i prosti. To mnotvo rada u ruci; te milje hoda u nozi; te nade u oima; taj vulkan elje u boku; te psee gozbe u nosu; taj stas, kom zavide bozi, i ta epopeja svih ei i kretnja u kroku. Pa ona zbirka pohlepa u djelatnome mozgu, gdje u polusnu tiho apuu prelesni pantuni, i kiparevi prsti mijese po mekom vosku; taj glavni grad radoznalosti, velegrad i katuni. Pa ovi ivci, po kojima svemir svira; pa ova plua, kojima bahato botvo die; sve to bje i jeste i biva na grud se privi, nju dira, ja jesam prah i ivot, i cijelost svjetlosti, i nita vie.
112
Evo takav sam, bog zora i mlijeka, i vrlo grean, ovjek koji od sanja kujem zbiljske izvorne slasti; svih pogleda i opipa i osjeaja jean, sa ivom trajnom enjom: u svijet strasti rasti i biti ravan svemu, da bih, kad doe hora, preao u ono Sve koje se u me slilo i zbilo, i da bi tada, od lea bez kretnje i bez zbora, od mene nita, a ipak neto dino bilo. Ne veliam tu ljepotu ni sve strasti vrele ni sve vode ive, to krkljaju u vrelu, nego, sijedi starac, slavim trpnje zrele, to su nale jesen u mom duhu zrelu. Kad je tvoje djelo bilo svladati sve patnje, sve zloine protiv tebe kroz godine duge, ustrajati, rtva svijeta, raspet sm bez pratnje, i opet se uzvinuti na obzore druge. Botva prirode od gline stvorila su elik. Istovetno tijelo, svijesno, blistaj boanskoga ruha. Prolazan i treptav no svojom stopom velik, um svjetionik, taj hram volje, ova kula duha. Slavim tvoj otpor, tvoju ustrajnost, tvoju snagu, makar i snagu patnje, strpljivu patnju diva, o moje tijelo! ti silno jo na grobnom pragu, pa to si nego savjest i mona dua iva? Pa to si nego izraz napokon budne svijesti iznikle iz svih mranih zakutaka svijeta, iz svih mrtvih stanja stvari - jedinstvo svih esti, to ih atom na putu kroz kozmos u cjelini sreta? O moje tijelo! koliko smaknutih radosti, koliko rtvovanih sposobnosti i sila; neroeno da se kaje i da posti, pa ipak, tako trajno i mono, neto zdrava i ila; gordo protiv Titana, razapeto i sveto, izopeno, zbiljsko; u smrti mlado slavlje, o ti, u tuzi, u bolu, u borbi, u studeni ljeto, slavim tvoje vjeno i raspojasano zdravlje. Koliko vrijedi dareljiva kapljica crvene krvi, koju mu raskono proliva i nikada ne tedi, koliko treptaj mozga i svaki marak to vrvi, koliko? nego koliko i ivot i vjenost vrijedi.
113
O moje tijelo, sprdnjo sluaja, hire vasione, ti si mi prijevod kaosa i samovoljne tvorbe; a to od tebe ostaje nakon lomae bone nosi jo svjedoanstvo te gorostasne borbe. Bez sebinosti osim da bude potok vina, grozd opojnosti ubran na berbi dua stvari, pehar na stijeni, gdje je Smrt sudbina i krvoedni bozi zakonski jematvari.
114
SVRATITE SUB IOVE DIVO

Katkad mi se slui ispod debla sjesti, kroz sumraan ivot milost mi se javi; crpsti dlanom s vrela, umsku bobu jesti, snivati pod zvijezdom, spavati u travi. Tmaste zagonetne misli umom vrve, poziv, da se podam svojim bogovima; ovo bojno polje gdje se sav duh rve, dugo vitko tijelo ispruiti tlima. Oj i ja sam biljka; lien elje rasti. Oj i ja satn ivot, cvasti u u vrtu. Nemam biti vei, samo oi pasti, upiljene u tu zatravljenu crtu. Svladao sam, nebo, tvoje nepogode. budi miran pokrov povrh zemnog loga. Pusti da se moja voa u snu rode, pusti da me prome iz tla strepnja mnoga. Da je gradski krevet, soba nema daha, ovdje kose trake urese mi vezu. araju mi preu sitna zrnca praha i od skritog Bijesa utim prisnu jezu. Tako shvaam zemlju, vlanu grudu smeu, ja bez kraja nevin i tek s njome grean. I kad spustim vjeu, kimom slasti preu. sutradan u biti svje i edan, jean. I u tvojem oku, Zemljo, nisam smijean.
Knjievne novine, 1951.
115
STABLA PO ZIMI
Ta stabla pod snijegom, sva ogoljela, jednom je moja dua voljela, dok se nisu razboljela. A sada, moda, manje im se divi, ali ih vie ljubi i grli i pokloniki asti. Ta ipak, kako su divni ti kosturi! Mili su nam kao uzviene starosti mudraca ili prolazne nedae drugih, mlaih bia. Onaj studeni, ledeni srh to njih zebe stee i mui sve nas, mene, tebe. Prutii tako vjeto nacrtani, tankoutne i tone granice drva bez jednoga lista jo su ures grada, oslon ivaca, zanimljivosti ceste. Kada ih vjetri dirne, s grane e prahati snijeg. Mi tugujemo s njima. Te gole grane osjeatno kao svoje rane. Samcu prave drutvo na ulici, brate se s beskunikom. Studen ih gri, vjetar pahuljice stresa, studen i vjetar, strepnje naeg mesa. alosna su bez jarkoga sunca i bez bujne prizme dana. Poitanja ih barem bratska prate. ekati emo, da se sunca vrate. Eto mrznu u nadi razvigora. Tako imamo bolnih drugova i brae, to tuguje bez spektra i bez ptica. No imati e opet svojih vedrih dana Uskrsa, kada uma prolista i nadivjeti mnogi crni as. Ta stabla pod snijegom znak su korota kao katarke na brodu razlupanom. I nepomina dua drva strada kao boanstvo, to skriva glatku golotu u divljoj kori. Pa ipak, svojom istoom linija
116
taj pusti crte debla, grane, granica, iba, kako zatravljuje zjenu! Svejedno, ti crni krievi znak su nada: bolno drvo jo pred sobom eka spas. Kada snijeg kipovima pjesnika i mudraca na etalitu nae kukuljicu kao mali brijeg vrh glave, hladni kipovi su udovino ljepi u perspektivi zime; ali bijelo deblo strada, no duboko pod korom i u ilju svim sokovima i svim vlakancima jo se ivotu nada. Stablo eli, stablo udi, ono strepi, ono hlepi, ono ezne, ono hoe, ono eka; pati strasti, elje, uva volju u patnji, vjeruje u udes tmasti i u vrijeme tajno. I uzda se u trajno. Duo, zavoli ta stabla po zimi, tu neoskvrnjenu sliku sloma, i u vlastitu toplinu kao uz vatru u kutu doma Njih primi!
Republika, 1951.
117
NONI CVRAK
Kada lijeno nou umoran pijanac polaganim hodom dotetura kui, cijeli kraj se ini skamenjen pospanac, a jedan jedini glas mu prijei ui. Zaustavlja korak da bi uo zvuke, usred zelenila revno cvrak cvri; samac, pjan od sunca, usred tihe luke lijee i u letu mamnu duu gri. U tom zvunom glasu bruje uspomene: na poljane puste zaparena juga. Glasni noni pjesnik oivljuje mene rijeju: "Ne znam to je radost, to je tuga." Samac zvuno zbori posred srca noi, uskrsnut e slava svih oganja Grke. Stariji od mene, a jo nee proi, jer u njemu, kroza nj sluam sve, sve cvrke. O ta stabla puna nada obcanja. Te zelene grane razgranalih nada nude nam svjeinu, klupko misli, sanja, i pruaju zbiljski veo meka hlada. Ona su i njemu dala utoite. Bolje nego ura, biljei tiinu svakog asa, budna dua koja ite: on e jazu noi izmjerit dubinu. Ne, jo ne usnimo. Duh k snu oklijeva, oklijeva i k radu, neharnom i munom, jer taj cvrak teno, sav zanesen, pjeva, jedini glas noi u tom kraju bunom. I u jazu noi on je znamen sunca, arom okoline vrelih suncokreta. I buk opojnosti bujan polet bunca: biti e pjevaa, sve dok bude svijeta.
Knjievni Jadran, Split, 1953.
118
POSTUMA
JUTARNJA ULICA
Budim se u krevetu na umu mirnoga sunca. Mislim: to to za mnom, u snu, pele zuje, ptice pjevaju, zvona zvone, pjesme bruje, vrela huje? Mislim: to je u snu, za mnom, esma zvuka? bogat sadrinom sloj hranjiv ko muka? Drotari kupe krpe, viu za stare stvari, drvari nude snopie drva, djeca s torbakom idu u kolu. Koljena bogomoljki ekaju da kleknu. Pismonoe hrle sa konim pojasom. Dan. Dan. Zemlja e da sine. Na suncu i u sjeni igra boja kipi. Vidim sjenu telegrafske ice na proelju kue, a plava sjena ptice lepra nad mojom glavom, ptice iz izvora, ptice iz sna. Ptice su okretnije od riba, i svjetlost se bre od talasa ziba. Okreem oi due zaustavljene u hladu bia i mislim: iz kakvih dolina u kakve druge doline, u kakve skutove svjeine (divni krajolici bivaju nestvarni, bez tijela?) esme jecaju. Bate kliu. Nervi viu. Mazge i konji gaze naeti konopcima, zadnje vlage skrivaju se u tamne tunele, bakali pilje iz rupa duana, hamali zijevaju, pijanci ishitruju solilokvije od nove ei, dan e biti naslada napregnute mike; zar u ja samo ostati u mukama nerva? Nee me okupati kupka svjetlosti i uspretniti gimnastika hoda? Strojevi za ivanje pjevaju u skromnim stanovima, iz jednoga salona viri na vratima djevojka s bijelom keceljom i u aru oiju brani eljarski nazor o svijetu.
119
DJEVIANSTVO RUKU
Imaju ruke razvojne krize, faze i sezone, nekada brze na djelo kao munja, nekada same, onda ruke samoive svih ruku to se klone, ruke prijegora, tihe, bez reklame. Ima ruku to su potoci na kojima lopo cvjeta, druge su ruke lotosi procvali u lepezu. Ima promjena ruku kad gr u aku lijeta, drugih ruku to ledom opisuju jezu. Imaju ruke slikara i ruke mirnih pisara, kao sobe u koje osim dana ne ulazi niko. Ima ruku uljevitih i bolnih nadniara, gdje se na krunice slova radenik gledati sviko. Moje su ruke kao iz naava gdje se tijesto mijesi, moje su ruke tijesto u oekivanju kvasa. I malo podrobnosti nehajne ruke resi, pa niti javno se istie na njivi utjena brazda spasa. Ima ruku to nose satove i rukavice, golih od iskona prema naporu to se gre. Ima ruku to ele biti ogledalo, bijelo i okruglo lice, ali ih nabiru isla i mrlje od pera mre. Ruke bezbrine, jeste li zvijezda, cvijet, ralje, rijeka, ili grad kua? svakako jedno hladovito i hirovito mjesto s bljescima, s pragom djeda, s plijesni i pjevom usred prua gdje se golubice sputaju kao na prijesto.
120
PANORAME GRADOVA
Ima malih gradia to su dio slike prirode: mora i brijega, dio mjesnoga gaja. a katkada se upiru o sike i o njih sitne more bije, val bez kraja. Rodna su mjesta razglednice itke, s grobljem, crkvom, zdencem, gradskom esmom, sa nekom starom dveri, s dvije-tri kule vitke, pod zvonikom i zvonikovom pjesmom. Ta mjesta stoje. Ne rastu godinama. kolji vremena, trajni kao rijeke ispruene u starim podinama i svojom svijeu starinske, daleke. Da se tu umire, ja bih jedva reko, no ivot je tih i tee po kalendaru. Na tijesan prostor ivalj tu se steko i vedro ive uz najmanju paru. I sama stabla nose peat ljeta, a mrki kamen stoljea se troi. Oi su starica mea ovog svijeta, a djearci svi su redom loi. I sve tu spava, bate i duani. I ljetopisi piu se na usta. I svi su divno jednolini dani, osim za dernek ulica je pusta. Imaju make, i svoje pse uvare, i emprese, uvare zaborava. I spomen uva prag i klupe stare, i po sezoni see divlja trava. Tako je prisno graditeljstvo malo, i kuni brljan ima duu kua. I sve je naskroz u tiinu palo, i s vatrom ovjek ali svjeanj prua. Takvi gradii zrcaju kao dobra djeca u uspomeni, nai, no za nas samo mijena s pobonou se pred njin okvir kleca, no oni traju isti, lik, i san, i sjena.
121
I dobro ih je vidjeti tek asak: sada maleni, nekad tako dugi za djeji korak; no na je ivot prasak, i vidjevi ih znamo: mi smo drugi. Mi smo od onih koji u svijet idu.
122
KUE
Ima dosta bolesnih, alosnih kua, utih i crnih, sivih i mranih, s dosta plijesni starine, ima ih od blata, ima od iblja i prua, u kojima se od alosti i bijede vene i gine. Ima domova to su po sebi greni, ravi osjeaji. Ima stanova to su grobnice epohe prole. Odjela u kojima se migrena i glavobolja gaji, skrivanica kojima su sve kletve i hule prole. U jednim, drug mrzi druga i ovjek zajednicu. U drugim, sin mrzi oca i porod porodicu. U svima, svak kune tue oi, spletku i zajednicu, u stravi odbacuje svete i Bogorodicu. Ima kua u kojima caruje prava poast i kuga, ima kua u kojim rastvorni mijazmi se gnijezde. Pokrij ih ivim vapnom, pospi ih pokrovom luga, zatvori prozore njine da ne bi vidjele zvijezde! Ima kua gdje muki nekrive ene tlae, drugih gdje divlje pleme ubija ivahnu djecu. Ima vrata gdje kvake prave sindire znae, ima kua gdje je ropstvo zloinu nametnuto i svecu. Ima Sodoma to ih poar samo moe da lijei, ima zatvora to nije dosta da se srue. Ima ognjita gdje se i kretnja k svjetlu prijei, lednica u kojima se svi poleti k zdravlju gue. Njima treba razoriti temelje i brisati zadnju stopu, nek se na mjesto grae bezazlena zemlja vrati. Rasparati pauinu i au visoko na stropu, traiti da se odteta jadnom stanaru plati. I zato mrzim te kue, i volim ljekovito bilje, volim stazu u kolibe u samoi planina, i kliem njima: Ja bjeim i zaklanjam se u spilje, jer htjele ste okrasti ovjeka, svoga najboljeg sina!
123
PJESNIKA PROZA
USPAVANKA IZ KRIVODOLA
I Ti spava, dijete. U snu e da grli stabla sa zlatnim granama. Velike bate od stakla i nemirne vode od ive zagolicat e te. Ti spava, dijete. U snu e da panu na te debela i gusta bremena omorike, a povrh ljubiastih hridina izlit e se nebesa sa hiljadu odbljesaka. Nevinost ula razvezat e nepoznate mogunosti stvari. Nosnice e da usru u se ognjevitija saznanja nego kad uma, od vreline akacija i drugoga bilja, nego kad klis od zapaljene kadulje zatrepti i zamirie. Ljudska bia pretvorit e se u eternu bajku genija i anela, u kojima e da zadrhti iznevjereni san slikara i vajara, i ljepota cijele one umjetnosti koje nema. Glas enje izlit e, kroz svoja vajkanja, onaj nepoznati ton pijanstva u kojem e, sauesno, da zajecaju i zaplau i da se oglase Lovre i Cista, Lokviii i Tamnice, Krivodol i Poljica, Zagvozd i Proloac.* Jer tu sam, iz duduka gajde, uo radosnu vijest da Veliki Pan nije mrtav. Razrijeena stvarnost obogatit e se od svojih ivopisnih, naglih nemogunosti. Kroz novu ljestvicu naslada pipat e, kuat e, gutat e pomorande, smokve, ipke i rogae. Od korijena stabala pa do vrha kronje provalit e sokovi i zapjevat e ivodajne mezgre: - Ja sam majka hraniteljica i oda zla braniteljica... Vjesnici proljea dalekih objavit e svoja zagonetna prisustva. Vrela e da zarominjaju na sve strane, kao na povjetarcu ponornih muzika stotine srdaca, povorke samotnih dua. Zrak e da se potrese na novim prozranostima i drhtajima iskriavih voda. Kroz visove e da prolete slutnje ritmova i nova vrcanja idealne svjetlosti. Vidjet e kljunove i repove i krila kako, lepetom bez rauna, uzrujavaju prostore sa znaajnim odjecima. Oblik e, ve sin duha i tvari, da navijesti svoje vrhovno udo. Ali najvee udo, ljepota ljepot, to e biti djevianska svetkovina zastajalih voda. Od blata, potoka, kanala, rijeka i jezera zasjat e odsjevi arobnih ogledala, vidovita isparavanja u svijet halucinacija, preobraenje protega u svijet vieg iskustva. I poto si sa svijeu dobre i duboke ivotinje gledao prve bademe u kruni bijeloga cvijeta, doznat e za pijanstvo bolje od vina i duhana; sjetit e se prve noi kada si, pod borom i hrastom, uz listak grabova grma to u vatri mirisavo dimi, premda nije empres, iz blisko odsjeene daljine, pod najveim brojem zvijezda, preko brda i polja, kao basnu pravog Istoka, ugledao i posmatrao Imotski u vidu nage ljepotice protegnute na logu od leopardova krzna i mirisa, posute biserjem po raskonom tijelu: i znat e da si tada otkrio vile i vilenjake, ali da vjetica, vukodlaka i vampira jo nisi upoznao.
*
Sve samo imena sela u imotskoj krajini.
124
II Ti si ve gledao kako, iz visina u praznine, pljuti snijeg u bezbrojnim pahuljicama, i kako izvrcava i kovitla se slijepobijela vijavica. Vidio si sive krajine i tla vlana od kie - i doznao da magla protanava mozak i popravlja loe perspektive brda i dolina. Ali trebao si da saeka zaarana i u se povuena jutra da vidi kako se najmlae sunce, jo sasvim nevini boanski sin prirode, razgaljuje kroz mlijene visove u smislu obeanja; najmlae sunce u aru i srcu plamenog suncokreta, da prospe plave, plave ljubiice i plave, plave rasplinute - upave? - kaune. Eto iz vreloga bedra i usijane kime stara Majka s djevianskim likom htjede da najavi bogatstvo sirotinje i blaenost onih to niega nemaju (pa im ipak pripada i nebo i zemlja); jer je htjela da opie znaenje i silu sitnih vlati i trava, i da vrati sok izgubljenih stvari kakve jesu: Ljubav i Dobrota.
III Iz aki, evo, ve pele ispijaju sr raslina. Putem koracaju krotki magarci, a mnogi snani parip i mazga strpljivi su za ljudsku korist. Spavaj, spavaj, dijete. Sree e ionako imati samo dok spava; a srca i due samo bezazlenou. Jer evo si vidio vile i vilenjake, ali vjetica i zloduha nad kolijevkom nisi vidio. I snatrio si Gospe s oima iz tvojega sela i stasom iz kola na sajmu u Podbablju. Nee te razmaziti med i svila iz Bagdada i Damaska; nego e sa uljevitim rukama da se znoji za hljeb od kukuruza i za svakodnevnu puru. Vidjet e djevojke koje gaze, sudbonosno nagnute pod naramcima drva, i starice prignjeene od punih vjedara vode. Ozbiljnu rabotu tebi e da najavi kripanje kola i pometnja u mlinicama. Pa utjei se da je most u patnju staza osloboenja. Pjesma ivota je tea od sna, ali je dublja i krepa. Slabo je fajde od anelskih mata i od uroka zlih zjena kneginjica; tebe e da probudi plast na gumnu, stoka u pojatama, sjetva, kosidba, vridba, tovari groa u buduim berbama, kliktava pjesma polja; jer treba da se snaga vri: da se lomi kamen, da se kre grudi zemlje, jer treba da se kopa, da se sije, da se ore, da se anje, da se sadi; jer treba da se mui i kinji, da se satire i sadire sebe, da se bude, da se dube, da se gradi. I jo tako kukavno... Jer treba da onaj, koji je dao patnju, dade i istinu nau, istinu motike, maklina, lopate, rala, poluga, kotaa, mlina, bave sa motom i kotla gdje se rakija pee. Treba da utremo nove utrenike i da otvorimo svjee brazde; jer je daleko od sna do jave; jer ima milja od Jadrana do Pacifika.
125
IV Ti spava, dijete. U snu e da vidi stabla sa zlatnim granama, velike bate od stakla, nemirne rijeke od ive. Htjet e da grli neizmjernost, da leti do San Diega i San Franciska, dok ne polomi krila ovdje nie vode, svakako jo blie od Jauka ili Runovia.
126
ALKOHOLNI SNI
Pijanci gledaju kao da su u snu. Njihovo je pijanstvo sanja. Nekoliko je stolova izvrnuto; ogledala su razbijena, po glavi im idu ilustrovane dopisnice i filmovi. Sve su ene kraljice ljepote; svi su rukopisi nagraeni. Najbolji se jo nisu napisali. Kontrole nema. Ako ti je krivo, putuj u Pondichry. Jest, svijet je u gostionici, a svijest u bavama podruma. Sav svijet i sva svijest. Granice su ukinute. Druga dvorana je simetrina sa prvom, i tako dalje. Fatamorgana je dio ovoga svijeta koji se priznaje. Nema zvona, ima slika. Nadahnue govori iz ae. aa i zvoni. Onda; krhanje aa, guva, komeanje, tunjave, prepirke, nejasnoe, ukrtene upadice. Svaki je osjetljiv i lako uvredljiv. Koliko vremena to traje? Ima posmrtnih demagogija, posmrtne koketerije. Selidbe, postojane selidbe, duge i nerazgovijetne, iz lokala u lokal, kroz palire priblienih vrata. Jest, postojbine su na sjeveru i jugu, na istoku i zapadu; samo nisu ovdje gdje su gosti. Ovdje nema ni postojbine, ni eljeznice. No postojbina je u bavama vina, i tu su aerodromi. opori doljaka. Dolaze gosti u svatove. Sve se seli, sve se iselilo. I oni koji su se vratili, i oni kao da su iseljeni. Sezonske selidbe koje velike gradove hrane novim stanovnitvom, koje portirima zabranjuju spavanje. Par uaka, amari i amarine. I opet red. Ko je obnovio zemlju, buelare, red? I tako sam gledao uvijek Lijepu obalu. Lijepu obalu, kao da je u najblioj oblasti. Halucinacije na dohvatu prstiju. Svirai, skrivanja, eter, abnormalne optike. Dva-tri epa na podu. Zato svaki pijanac motri stvarnost (uvijek naopako) samo u kvadratima? Je li to po obliku kvartina u stihu? Ili su takvi stolovi i sale? Jesu li se iscrple ostale geometrijske figure? Ili, u stvari, geometrije vie i nema? - Samo kvadrati. Sami upitnici. Neki su laktovi slomljeni, i kroz kaput vidi se koulja. Neke su ruke iskrvavljene. Neko se ceri, bijelim zubima (i odredimo mu da bude crnac iz Dahomeja). Jedna je, najljepa ena iz renesansne galerije, pala usred lokala. To je sigurno bilo u muzeju. Trafikantici se u susjedstvu zapalilo odijelo na pei. Ali to je valjda u susjedstvu. Veeras ovdje valjda nema trafike? Jedna mi je rekla da obnavlja zidove u sobi. To sam istumaio da se razboljela. Tako je i bilo. Prvi put! O kako su nae rijei u zakanjenju? Ja sam vidio itavu lokvu - i ono najgore. Ostalo je zabava i komedija. Rijei su trome i zakanjele. A ova ludnica nije ni pravo ludilo. Lumpuju zemlje. Lumpuju velikani. Jedan dobar kirurg, profesori kemije i astronomije su se noas probearili. Dosta udnovato! Zemljo, o zemljo! Narodi! Kemijo! Gastronomijo! to smo mi? Nismo predmet ni za jedan uvodnik! Ni entrefilet! Drugovi uivaju rentu i lee u mekom krevetu (ne moda po sofama i biljarima). A ja sam iaio i noge i ruku, za koje me hvataju tropi i figure, hipalage i anakoluti! Skolastiki skorpioni. Putuj! Sve! Stolico, stole, notesu, broju garderobe! Ne priznajem vas. Ili vrlo slabo. Apage, Satanas! Bezimenski! Jer velik je kaos, da ga i na komade izreem, i ne biljei tvoje ime koje se ispod kaosa rodilo! Jer pijanci ne ive u normalnim epohama. Abnormalni ljudi i abnormalni problemi: pokuaj rjeavati! Ali to nita ne znai. Jedna se ruka digla, jedna je stolica pala. Jedan je urednik dobio gripu i radiogram. Zadjevice. Upitni se arci sabiru kao masline uz meae puta na primorskim ostrvima. Osluhni! Leti Aneo, tj. u noi se ne uju megafoni. enjo, stani! Zavjesa pada. Kraj. S dozvolom jutra moi u da protarem ove crvene oi. Crvene kao rana, teke od krvi sna.
127
OSJEAJ PROLJEA
Rije znaocima voda. To bi moglo biti jedno sjedalo na parobrodu, na sunacu (ovo je umjestan deminutiv). Mogao bi biti prozor u kakvoj staroj kamenoj kui, etverouglastoj kao kutije ili sanduci, s pogledom dalje, ili kakva zduna terasa, ili pak ljuljka meu stablima. Nisu sezone samo kalendar; ima jedan osjeaj proljea, pored osjeaja drugih zbivanja u prirodi, osjeaj upisan u dui, dan za obeanje svim ivonosnim klicama. Proljee. Manimo emfazu ukrasa, rast trave i ubor vrela, javljanje ptiica, kolanje krvi i otapanje snijega. Manimo proljee organizma. Nego ovaj mlaz u srcu. Ima duevnih proljea, unutranjih osvita, kresova nade. Proljee. Okupat emo se u zelenkastom kristalu rijeke, protrljat emo miice, i nae rite svui; zrak emo dublje udisati. Razvigor, razvigorac. Jedan uh ili lahor koji se tako zove. Nosilac peluda. Pravda moima bia. Radit emo. Jest emo jedan poten kruh mrko ispeen, piti zdravu vodu s esme krepkih umova drevnoga svijeta. Zrak i nebo e biti puni simpatije, i neto e mahati, visoko. Pahalice, pahuljice. Ne englesko ladanje, ni alpinski krajolik, pa ni uobiajeni motiv Arkadije. Ali ona treperenja i blaenstva atmosfere koja su na dohvatu ruke (isto kao sjena, kao sunev trak, kao zvijezde u jezeru), elektricitet u naim ivcima i duhu. Struja od prirode ovjeku. Manastir, zvona? Ovdje samo naa samoa, naa mala sobica, koveg manje ambiciozan nego tivo pred maturu, kakav vrt koji die duboko kao momak na spavanju. Pratanja u dubini perspektive. Misli kao vedro nebo, nadahnua s crvenim i plavim munje. Skice u eksploziji. Koliko nam je godina? Obmane registra. Mladi smo, proljee je, krv kola, plua slobodno diu, nadanje pupi. Prostor lijei oi, arena sjena se igra s duom, puna izazovnih ljubiica. Proljee. Vjeiti ne stare, ivi ne umiru, mladi se bude u kasnim godinama i traju kao stabla, kao iskreni sokovi zemlje. Sokovi teku, limfa kaklje, ar paluca i ee. Neka me ne mine dobri osjeaj proljea ni u kojoj eposi ni godini ivota, ni u kojoj sezoni godine. On je cvjetanje organizma, rezonancija zaspalih ica, palingenezije mogunosti dara i umnih sila. Evo povratnika, mohuna, klasova, iarica, bobica. Proljee e "ponijeti", biti plodno. Nije proljee samo fikcija ili istina kalendara. Proljee je data ive due, vjeito i mono, u nama, s nama. Do moje smrti neka ne mine spasonosni osjeaj proljea, jer je od snaga koje periodiki jaaju, a poslije moje smrti neka ivi kao moj vlastiti i lini nadgrobni spomenik, moj marcijalni znak, za dobroinstvo drugima, ovjeanstvu, svima. Pozdrav njemu. I koji me ne budete umjeli izrei ni opisati, naslikajte me kao mladu ivu proljetnu granu s dvije hiljade cvjetia koje prva ptica osjeti kao neodoljivo i gizdavo pijanstvo, da bih tako listao i granao u junaka i teka vremena, u teke plodove, u grane blagoslova, u breme smrtonosnog uivanja, u eksplozije zelenila - i bujio, brektao, pucao u prostor.
128
SAT KASNIH SPOZNAJA

Tko ima hrabrosti jo danas da kae: morat ete se kajati kada doznate, da ste se varali i druge varali, jer ste bili prevareni i radili krivo; morat ete aliti svoje rijei i djela kao zazor i sramotu? Danas vie nema Savonarole ni Jana Husa. Propao je ugled propovjednike nauke i isposnikoga pepela. Svejedno, kajat ete se i bit e vam ao onda kada doznate i spoznate, dvadeset ili trideset godina kasnije. Pobjede spoznaje polagane su i kasne; za njih je kratak i itav ljudski ivot, a u njima je grozno to obino ne dolaze na vrijeme. Jer ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena kada ovjek providi svoju upljinu i svoje bive neznanje. Treba ekati deset i dvadeset i daleko vie godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili. Ta e daleka mudrost stii jednoga dana da nas kazni prije same smrti za itav jedan ivot zabluda i propusta. Ima kasnih spoznaja kada su gole rijei mone bez nakita, i kada se sni proziru, ili e se prozreti. Koji poivimo, doi emo k njima. One e doi k nama. Ja ih ne pozivam, jer su kasne i zato alosne. Ja bih elio ranijih, boljih spoznaja, otkria o podlozi stvari, dok jo sat nije minuo, dok je na vrijeme. Ja vas opominjem. Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispatanja putem istine e doi, mora doi. Kao pjesnik koji je upozorio svoju draganu: "Jedne veeri, kada ostarite, uz svijeu..." Ura istine i kazne e doi. Sve e bito golo, sve e biti jasno, ali kasno. Bit e kasno. I za mnoge utjehe i revane koje emo dobiti (mi rijetki, jedini, izabrani), ja se ne veselim, jer e doi kasno. Stariji narataj i potomstvo moi e opet da beskorisno i sasvim ututanj kau: Bio je jedan glas, jedan ovjek koji je na vrijeme govorio istinu, ali ga nisu sluali. Za bive nainjene nepravde, za ispade iz vremena nezrelosti, mnoge e vikae i istupnike prekoriti, kao glas savjesti, razboritije sjeanje na naa prola vremena i sat kasnih spoznaja kada veernje sunce neumitnih jeseni na izmaku obasja zlatni vinograd i bakarne lugove.
POLUISTINE
upam ih prstima kao vunu. Pahuljice. Trepeti. Lete. Krilate, a stvarnost je u njima. Participiraju sa sri. Jer one su otisci, i ne trae drugo. Jedna magika ena proe, i pretvori se u bezbroj drugih. Guva ena: jedna ima podbradak njezin, druga boju obraza. A svima je zajednika prolaznost. Vrapci. Izgubljeni cvrkuti. agori bez doma. Glasovi iz trave. Latenje u staklima. Mucanja, proizvod slutnje. Kao dral to je spustio kljun u vodu sna. to je zario noge u prinu sna. Kao zastavice daleke, daleke, na tanjiru mora. O perino poluistina, polusne, zavjeso: tmasta oblasti, kripnju stvari na otvorena nasluivanja i daleke vidike. O moj poglede na maglu, u vodu dragulja, na Fingala, u pranja bazalta dragocjenih peina. Tvrdi Zaratustra i tvrda Rguedo! "Ima toliko zora to jo nikada nisu sinule"... toliko istina to su prije minule nego su vrata odkrinule. Stvarnost se drobi. Kalupi su stari. Ima basna na domaku ruke: dubine, vrtloga, kresova s malo muke, s pola muke.
129
VREVA, BERBA
Prolaze ljudi gore-dolje, tamo i ovamo, kao da ih ima vie na ulici nego ih stanuje u gradu. Neu ih popisivati. Prigoda da do vas dolepra parfem sa enskih kaputa. Ljudi vre besciljne poslove, tjeraju kola, nose stolice. Jedan koketno vrti tapom. Djeca se igraju samostalno i gledaju na starije kao na tua bia. esto ih ne vide. Mnogo ljudi, masivne take u prostoru, i njihov arolik pokret, rasparana besmislica. Kuda idu? Vrlo vano. Psi imaju odreenije zadatke, a po rubu se vrpolje make i daju razumjeti da jedino one razumiju. Vjetar vije prainu, prainu. Ova praina izgleda vatromet i bokor kakve nae starinske tragike. Nju e uglibiti. ene zastrta lica kao da uvaju bombu pod suknjom. Ali ta je bomba kao ona druga: "rakija-bomba". Praina, praina, i ovaj besciljan, vjeit vjetar od utih trcanja, olupina. Koliko je praine na odijelu, na krovu? Jao, u oima? Vjetar vije pustu prainu, ak i u rijeku. Vjetar se ne dapa. Automobili se miu sporo kao na slici. Neke avao napastuje, pa kao ludi tjeraju bicikleta. Gledajui ih, i ja sam biciklist. No otkuda ova urba u pokrajini? emu ta bjesomuna lokomocija? Kao sve drugo, ona ne slui niemu. Ovo je anonimna historija, zbivanje u mraku? Komedija? O ne, ovo je odmor, raspon, kada su brige i licemjerje na teret graaninu. Vjetar vije prainu, a ja sve mislim: poletjet e korijandoli, neki uti, naranasti, ljubiasti papirii. Ili baloni od crijeva nonih lokala. No nema papiria (ovi padaju rijetko, s aviona). Nema ni djejih zmajeva, ni katapulta da neto bacimo u prostor. Vjetar je ut od praine, kue su ute i sive, i mi smo blijedi gledajui ih. Skoro bezbojna stvarnost, bez bremena smisla, bez vimena tenje. Ali svijet nije mutan. Gore, krpe neba. Prodori. Ovdje pospane poude i nehaj drijemne i umorne slasti. Misli da su sve ene samo jedna ena (one koje primjeuje). Vie se ne trai. Preivanja. Ima u meni danas neka radoznalost oiju. Sve je drugo dosta plitko i povrno. Moje su oi bez fraza. Izlaze oi na pau, i sve nije samo zeleno. Panjaci oiju jesu raznoliki i raznobezoblini i u njima dolazi do izraza i ono to se zatajilo, uvuklo u se, diskrecija. Dok me je svijet muio, i ja traio arkih slika i pregnantnih oblikovanja, jo je valjda gorjela limfa. Sokovi su bili budni. Sada je kao da dolazim s konvalescencije. A prolog je zdravlja da uvjeri bolesnika da postoje neka stabla, dbunovi, dvorite, bata pod staklom. Kao da dolazim u sebi. Ima dopisa uivenih u halje, dopisa u crtama ija. Svijet nije vrlo jak, ni izrazit. Nije estok. Ni ja nisam estok. On je kao na protenju, u avliji bolnice. A ja sam opaa koji se gubi u svojem predmetu. Sa mnom se opaanje titra. Imam osmatranicu iza jednoga stakla. Drugo me ne uznemiruje, jer sam i sm pod staklom. Ovdje nije udnovato to se vide ivotinje po ulicama u gradu. To mi je nekada bilo dosta daleko. Ali u ovaj grad provalilo je selo, i tiho veselje od prirode. Selo, veselje koje je sjelo. Ako izgledam tuan, i to je prevara prirode. Kao to je trajanje trajna prevara fenomena u nekoj vezi. One su otile, one male, i izvjesno titraju bez nude u malom mozgu. Male ruice, one su izvjesno u mojim oima. Ne pitajte koje: ono to se izgubilo, odletjelo. Prizrak poslijepodneva. Nikakve apokalipse. Ni eposa koji bih mogao, koji bi vrijedilo napisati, nego senzacija koje mene piu i fenomenalno ispisuju. U mozgu je lepeza od vie boja. Mogu li barbari biti ovako njeni kao ja: barbari, barem, prije dvanaest sati? Prou odred vojnika, sluajni odred policajaca. injeli straara najjae se vide. Uope, uniforme razlikuju. Drugo je sve dosta lepravo. Jedan prolaznik, s neto pleate gizde. A onda panu dvije kapi kie, i otvore se kiobrani. I kiobrani tee prema okruglini. Daj mi dvije kapljice kie na lice. Ovako me onomad usnivao snijeg. Puki fragmenti doivljavanja. Mrvice. Konji su jo uvijek ovdje veliki gospodari. Izdrali su juri elektrike. I mirluh konja vrlo je soan i bogougodan. (Ba kao da je neki od nas od krvi toga boga.) A ja dotle sraunavam na papiru dio koluta idealne Spirale... Velikoga nepristupanoga simbola. Napaljuju se svjetla veernja. Jo je dan, a evo jedan, dva, tri, etiri, masa mjeseca s elektrikim odsjajima. Bijeli diskosi u staklu. Vrata se esto otvaraju. Ventilator bruji, sluam godinama. Djeca
130
se ne boje da budu smijena. Njihov svijet ima svoje zakone. Na jednim kolima voze stablo. (No; i tu mi ga, pojavu rasta, sakrivaju zavjesama.) Pauza srca i duha. Dosada? Naslada? Ne mogu rei. Nijedan osjeaj otar, od jedne rijei. Samo talasi na potoku. Moja podreenost zabavama atmosfere, igrakama drutva, igrokazu svjetla. Nita to se mui. Nita to se natee. Svijet dobar (recimo tko), skroman, jednostavan. Ovaj moj svijet. Puteljci uz lake povratke kojima ne treba fenjera, putokaza, miljokaza. Duhovni Narcis izvan mojega uresa. Libido prema kozmosu. ... Te tako mi se uinilo da bih, jednoga dana, mogao voljeti zemlju koja ne bi bila suvie skupa; ovako, blagu, skoro bez svega. Jer treba se koristiti raspoloenjima koja opisuju krte rijei. Senzacija je lanac bez velike logike i s naglim kaprisama. Sve su me misli ostavile; i tako je ugodno. Upravo, misli su upale dublje: one su u mesu, i u mesnosti rijei. Kako mi je udno bilo kada sam se sjetio da mlijeko rosi na dojke! O kakvo idealno prasence, kakvo nabreklo burence! Eto, trava nie. A to je ivot, ovaj od ovih jeftinih izvora, zdravljaka, slavonskih mjekarna, pukih kuhinja, besplatne etnje. I izgubljene djeje oi opet su, ovaj as, u mojima, kao rijeke u oceanu. Nebo se stuilo. Na zemlji je malo vie blata. Dobar je svemir sa svojim mrvicama sira, sa svojom purom zagorjelom i hljebom od kukuruza, i sa varenim krompirom, i s jajem to se ispija bez kuhanja. Dobri su takoer ovi moji lunatiki bozi kojih se kaput lepra u oblacima, a ipak mi na topli obraz pada po neki poljubac. Dobra je zemlja, i okus zemaljskih stvari. Ova vreva, to je nemir od zemlje, od halapljivosti na puru i jagode zemlje. Vreva je berba, za ruke koje ne preziru da beru. Ja zobljem nematerijalne djelie prostora, puru, mlijeko, med, marmeladu. Dobro je sve ovo: voda, svjetlo, vjetar, uzduh, promjene pojava. I k meni valja pustiti ovakve stvari, pretjerane, nesebeznale, svojeglave, protuslovne, nikakve. Osveti me, zemljo. Ja ne ivim vie u svemiru glave. Ja sam u vrevi. Treba mi cjevica da pustim arene mjehurie u prostor. Treba mi kljuanje i ar mjehuria, i da ih vjetar ponese. Vreva. Pred vee e pasti neki uti leptiri teki od sumpora, dva tendenciozna imia u svjetlosti baklje, past e uspomena na neke ugasle starinske oi u licu od pergamenta, pogled na svjetiljke izgubljene po brdima. Ne zna se ega sve ima i nema u vrevi. Ima nostalgija od pojedinca drugima, traenja vida, mirisa od lepranja kaputa, skinutih koprena, praine od vjetra. Ima u vrevi besciljnosti. Ja posmatram vrevu. Ja sam cilj besciljnosti. Smijem se samom sebi kojemu sam bio tako teak i naodmet. U meni se ogledaju predmeti. Ja sam fikcija stvorena u svrhu da bi druge fikcije dobile ivota. Ja sam odleprao. Ja sam dvije djeje ruice to su se zadnje vidjele kada se mali utopio u vodi. Sjena tih ruica uzalud trai dasku. Ja sam vreva, kljuanje mjehuria, lepeza, gejzir, simbolina koljka. rtva vreve, proizvod vreve i spas od vreve.
131
LUDE I MUDRE DJEVICE

Naime: koliko ima ulja u svjetiljkama. Ili razmiljanja o srednjem i o tvrdom ivotu. (O viem, trenutno, ne vrijedi govoriti.) O gorini kruha. Mnogi je rano mislio: obogatit u se, istaknut u se. Nije mislio koliku e milostinju morati da izda prosjacima, koliko e ga zapasti aenje i gostoprimstvo, prijatelji i staleki red. Nije mislio da e netko koiti rad, da e trebati dugo vremena da doe i do najmanjeg ugleda i imena. Pravi uspjesi stoje jo dalje. Nije mislio da e biti sila koje e kuati da ga iskoriste i iscrpu dokraja, bez probitka za nj. I kad je doao u godine, zakljuivao je: oni koji su ve s poetka sitno, ak i nisko raunali, oni su imali pravo, oni su se pokazali bolje raundije. Oni su predvidjeli duge praznike, lakune u vremenu. Oni su predvidjeli da je bolje ograniiti se, pristati na ogranienost, ak i na racioniranje duha. Te i mene, ako je to dralo, to je samo ovaj prezreni fiziki ivot, ovo izdrljivo i zanemareno tijelo u kojem se jo jednom ispoljila energija Kra. I na toj taki ovjek je potpisao kapitulaciju. A tko god je nije potpisao, propao je. I on, otkako je potpisao kapitulaciju, podigao se, narastao je, te mu se uinilo da je u ivotu stigao i dalje nego se nadao, barem to se tie tijela, otpora: ilave izdrljivosti tijela, i moebitnoga zadovoljstva, dok je Dua stvarala problematine velikane i mjeseare - i nije mogla ostvariti svoje naroite zahtjeve, moda ni najobinije. Ali neki ga je glas opominjao: - Treba se naprezati, treba htjeti golemo. Tko se ne napree, drugi ga nateu, drugi ga napinju da ga iscijede i sebinjaki iskoriste. - On je tomu glasu odgovarao da na svoju mladost gleda kao na beskorisnu rtvu, gubitak vremena, na lijepi i muni razgovor koji je ostao bez koristi i za nj, i za drugoga, za bilo koga. On je glasu odgovarao da su mali rauni smiljeniji od velikih i da svima upravljaju jo neproueni zakoni burze. Na koje je lice ovoga dogaaja, gdje se doaravaju lude i mudre djevice? Rekli smo u treem licu: On; a prije toga jo smo napisali: mnogi.
PONOR I POTHVAT SKITNOGA VITEZA

Najednom se rasjela zemlja, i otvorio se jaz. Kue su se poruile, i brdo kamenja spraskalo se u dubinu. Jaz je prijetio da e progutati sela. Vrai su donijeli rjeenje da e se opasni jaz zatrpati samo onda, ako se plemeniti vitez koji prvi dojezdi dobrovoljno rtvuje skokom u ponor. Tako se to i dogodilo. Tada prvi put. Ali to je bilo u drevna vremena kada je zemlja progutala konja i konjanike i pomirila se s ljudima mistikom dobrovoljne rtve. U kasnijim naratajima planina je opet otvarala usta. Osamnaest godina vrai su traili dobrovoljnu rtvu, ali vitezovi nisu vie vjerovali u svoj uspjeh. Bilo je drugo vrijeme, ni nebo nije moglo biti isto, te nisu pomogle ni sve duhovne sile Istoka. Na drevna prianja ovaj put su se vitezovi smijeili, slijegali ramenima i odgovarali: - Mitosi i legende. Kasni vitezovi voljeli su vie ivot od ponora.
132
AMNEZIJE
Potpuni zaborav je stanje sree, blaenstva koje se trude da stignu sanjari; tabula rasa, utapanje u nitavilu, kupelj ljudskoga duha i nerava. Amnezija je poratna bolest, kao i srcobolja, odjek velikih kriza. Nisu sve amnezije jednake, jer nismo svi jednaki mjeseari. Paramnezija je jedna ena na igalu, u svijetloj haljini, koja nam mae maramom im je parobrod prestao da zvidi. Na je pravac: Srena Ostrva, blagoslovljena Orionom, Andromedom. Putovanje vodi u nepoznatu plavet, plavet se rasprava u bjelinu, pjene talasa i prestanak neba. Putujemo, bez sjeanja, bez uspomena, bez pamenja. Putujemo, bez sebe. U istom ovom prizoru kao da smo ve jedanput bili. No ima raznih zaborava, raznih naina da se gubi veza. Opijum, filmovi. Prolost postaje sve vie mrtva gruda zemlje, okovi; bjeimo od prolosti. Svijet je velik, a nitavilo i praznina jo vei. Evazija je u smjeru nirvane. Gdje god je hvataljka popustila, zaborav nastaje i iri se. Zaborav hvata sve stvari koje ostaju bez oslona i uporita. Jer se toliko zaborava iri, raspoznajemo da mnoge stvari nisu vrste. Ne dre se, ne odolijevaju. Zaborav... Klijeta poputaju. Iza zaborava nije mir... Iz zaborava se izvija nemir, kao to biva sa stanarom iza zakljuanih vrata koji ne moe da izie. Zaborav je odnio kljue. U sobi osamljenik je nemiran, on se trza, trai izlaz, trai kljueve i u zidove, u vrata lupa, lupa. Lupaju samotari u izbi zaborava, ali do njih ne dolazi odgovor. Teko je povezati preu na mjestu gdje se prekinula, a pamet bolesnika nije nit magioniara koja se svejedno nastavlja kao da se nije prekinula. Novi ljudi... Vidite ih po perivojima. Zaboravljeni, zabravljeni. Poneki od njih vraa se s izleta, smijei i ini mu se da je rtva duge, duge hipnoze.
SMIJENI VESELJACI
Ah, dosta trijezni vinopije. I njihov mar, to je isto tako logino kao platiti porez, kartati se, otvoriti potu, pogledati izloge. U zatvorenim lokalima, iza nekih dvorita i tradicionalnih taraba, uz veernja svjetla razblaena abaurima, oni sjede i po danu, dre au i piju. Pijuckaju. Raspredaju se vani razgovori - prolosti, mijenjaju se pogledi sukrivnje s konobarom. Polagano i sveano tee, curi vrijeme, kroz zidni registar dobnika s periodinom pojavom akorda, zvune kukavice ili drugoga mehanizma zvuka. I oni se smijee. Kroz diskretna rumenila obraza to se ire, subesjednici i gosti, svi koliko ih ima u tihim povuenim lokalima, smijee se. Za njih je uvijek svijet bio ovakva intimna, zakulisna naprava, kao halje kakve panske Madonne. Svi su razdragani, jer Milje se u njima javlja kao izvor. Oni koji dugo sjede ve imaju gledalaca. Ovi ih posmatraju. ude se kako neko moe da tako dugo sjedi i da pije - ude se i smiju se. Smiju se logino, prirodno, po redu stvari, od sebe. Smiju se ljudi ljudima, jedni drugima. Promatrao sam taj smijeh. emu se smiju, i zato? ta je ovdje smijeno? Smiju se starcima, odmornicima, penzionerima, osobenjacima. Smiju se svemu. Moda je piti smijeno? Veseljaci su smijeni, no smijeh je ovdje obostrano zadovoljstvo. Doznaje se koliko je smijeha u bavama. Bave bi morale hihotati, grohotati. Na kraju prizora, smijeh je u stanju da ih baci u zagrljaj - ne u zagrljaj pobratimstva nego u zagrljaj smijeha. Smijeha iz mijeha.
133
ALEJA KESTENOVA
Park je bio u cvijetu, i taj put se doznalo da stabla nisu lie i cvijee. Uivao sam da sebi ponavljam da stabla nose gradove cvijea. Ne znam je li tu Denis Diderot ili neki rec imaginirao jednu aleju kestenova, meu glogom, pored cvjetnjaka. No bilo je mnogo ozbiljnih kestenova pod bijelim i ruiastim unovima. Tu su sjedili ili su se etali umnici i mudraci, mislena stabla bez cvijeta. Oni su pretresali entelehije, molekule, monade, teleologije, finalizme, okultna svojstva, koiditete, flogistiku, okazionalizme, kvintesencije, kategorije. Od dunoga potovanja ptiice su prestale cvrkutati. Na kraju su bili siti i umorni od rijei. Glavobolja ih stezala ne od razbludnoga bilinskoga svijeta nego od vlastitih umovanja. I u ovoj aleji, u snu, nedostojan, najzad sam i ja doao do rijei. Mlad sam potovao formule i propozicije, teze i korolare, i nauio sam se da cijenim um i mudrost koja se podie povrh gomile u bijelim togama. Ali malo kasnije prola me volja da prezirem neuke ljude, meso, krv i obinost ivota. Ukazao sam povjerenje ulima, dodiru koji ostaje nevin u ovjeku. Nisu ula posljednji sudija, ali i mozak je ulan, a rjenik i izraz vezani su uz ulne predstave i slike. Neka je ast oku i uhu, i nasladama koje nam oni pruaju! Ja volim da i dubina nae jednostavne peate, a duh i duu onaj je najvie usavrio i profinio, obogatio i izbistrio koji ih je doveo na epidermu da ga preplave do ploha koe, da mu poteku na vrh prstiju. Ja cijenim kruh i vodu, skromne voke, med i mlijeko. Duboke misli teko se iskazuju, no koliko ih odlikuje onaj ko ih odijeva istim jezikom! I koliko je mozak frapantniji kada se odrie osebujnosti! Ne odriemo se uglaenosti i uresa duha, ali koliko emo dobiti ako zatajimo stroge i suvine nauke i govorimo skraeno kao bistri seljaci, kao prividno jasna djeca! Jer i u rijeima obinih ljudi skriva se so koja uva jestiva od kvarenja i srika sadrajnosti. Koliko je zasluniji onaj koji novim jezicima otvara saopenje, saobraajne pruge. Kada bi moj zadatak bio u panegiriku, ja bih vam odrao jednu apologiju ulnosti. Ne tolkujte me krivo kao pokvarene ene to samo misle na sramotu i rave stvari. No ulnost ukida toliko izraajne tete i toliko bruke cijepanja. Ja bih vam odrao jednu odvanu hvalu materije i titana, jer mislim da znam tajnu kako se obina tvar preobraava. Otkako sam se nauio misliti, uim se samo razumijevati i poitati. Mudrost koja je dosada bila djelo i stvar glava, treba da postane arite organskoga razvoja, nadahnue ivota u organima i organizmu. I neka se Sophia ne stidi da nam donese radosti. Ne odriimo [se] mudrosti. Ali neka ona ne bude nezgodna ni neugodna, sa valama nemani i lalokama to pilje iz kajbe, neka sakrije svoju divlju rutavost i riu dlaku. Budui mudraci umjet e da uivaju od rijei duha, kao oni najdavniji, od jedne mudrosti koja je najjednostavnija i najzapletenija. Ve odavno ne umiju da se iskazuju u parabolama. Ja cijenim mudrost koja ne ubija ivot i ne odbija od ivota, nego koja pretvara ivot u umjetniko djelo, mudrost sonu, kratku, vedru sintezu mudrosti. Ona e biti kao slap, kao grozd, kao pad meteora. Tada emo postii jedinstvo rjenika i neposrednost u svojim zadacima. Filozofi su okrunili glave vijencima, i, to ja nisam htio, poeli su da se grle, kako ouvati dubljinu i dostojanstvo u pokretu zbliavanja? Ali bio je nestani san, san od pjene noi. Cvijee je poelo padati sa stabala u lepravoj kiici, jedna golubica je proletjela nad sastankom kao da e da uhvati zrno vode iz vodoskoka, istiui napadnu utost svojega kljuna prema jednom mladom kamenom boanstvu koje je izgledalo postieno.
134
RJENIK
abaur (franc.) - zaslon na lampi, sjenilo almeja - javna plesaica u Indiji ambra (ar.) - sivosmea, lagana i masna tvar poput voska, posebno ugodnog mirisa, koja se dobiva iz lijezda jedne vrste kita ametist (gr.) - ljubiasti poludragi kamen; po vjerovanju starih Grka uvao je od pijanstva anakolut (gr.) - nedosljednost u konstruiranju reenice, kad svretak reenice ne odgovara poetku Apage, Satanas! (lat.) - Odlazi, Sotono! apsaras (sanskrt.) - u indijskoj mitologiji nimfe oblakinje, za koje se vjerovalo da katkada silaze na zemlju i zavode kreposne ljude astar (tur.) - podstava, platno za podstavu Babel - Babilon bagren (rus.) - grimizan, purpuran, crven bajadera (port.) - indijska plesaica bakal (tur.) - trgovac na malo, sitniar Belkis - turski oblik imena biblijske kraljice od Sabe biljuran (tur.) - kristalan blokus (franc.) - blokada Bodisatva - prema budistikom vjerovanju bie koje je postiglo toliko savrenstvo duha da bi moglo prijei u nirvanu, ali se toga odrie za spas drugih buelar (iz lat.) - kesa, novarka, lisnica cinam - drvo cimetovac citrona - limun, etrun titi - itati uhtati - leprati dert (tur.) - briga, tuga, alost; ljubavni jadi, strast, pomama dijaki - latinski direk (tur.) - stup, greda; stoer, temelj; oslonac dolaf (tur.) - ormar u zidu; plakar, nia; kolotur, ekrk; koveg, sanduk; prionik,
sprava za prenje kave Dora Remebot - nije stvarna osoba dromedar (gr.) - deva duvar (tur.) - zid
ulistan (tur.) - ruinjak, vrt s ruama eglenisati (tur.) - razgovarati se, zabavljati se elf (engl.) - patuljasti vilenjak entelehija (gr.) - neprekidna duevna djelatnost, stvaralaki princip, nerazoriva ivotna snaga entrefilet (franc.) - mali lanak u novinama epiderma (gr.) - gornji sloj koe etir - eter evazija (lat.) - uzmicanje, povlaenje; dvosmislenost, neodreenost fingalske spilje - glasovita spilja u kotskoj na hebridskom otoku Staffa, jedna od najljepih u Europi, poznata po bazaltnim stupovima firmament (lat.) - vidljivo nebo, nebeski svod frenezija (gr.) - uzbuenje, pomama, ludilo galalit (gr.) - mlijeni kamen, vrsta umjetna tvar koja se koristi kao zamjena slonovae, kornjaevine i sl. glivaj (njem.) - glivajn, vino kuhano sa eerom, cimetom i korom od limuna; upotrebljava se kao lijek protiv nazeba gonfalon (tal.) - mala ratna zastava hamal - (tur.) nosa, trhonoa hasta luego (panj.) - dovienja Helsingr - grad i luka u sjeveroistonoj Danskoj, gdje je prema legendi ivio Hamlet (poznat i pod imenom Elsinor) hijeratiki - pridjev izveden iz hijerat, pismo staroegipatskih sveenika, tj. svetih knjiga hipalaga (gr.) 1. pjesnika figura koja se sastoji u povezivanju rijei koje po smislu ne idu zajedno 2. najee namjerno poremeen red rijei u reenici
135
Hipokrena - vrelo na brdu Helikonu, nastalo pod udarcem Pegazovih kopita, simbol pjesnikog nadahnua hvoja - grana hymnodia to mou somati (gr.) - Pjesma mome tijelu ilintak - mjesec u kojemu u kalendaru dolazi sv. Ilija, tj. srpanj; prenes: ljetno sunce irizacija - prelijenanje u duginim bojama jaspra (gr.) - sitan srebreni novac, novac uope kajba - gajba, tj sanduk, krletka i sl. kaloper - roga kaprisa (tal.-franc.) - kaprica, hir, inat kazuar - vrsta ptice trkaice sline noju klakson (engl.) - automobilska truba klauzura (lat.) - dio samostana zatvoren za svjetovnjake konvalescencija (lat.) - oporavak kornemuza (franc.) - gajde, mjenice; diple korolar (lat.) - u logici posljedica dokazane istine, potkrepa, dodatak, izvod, zakljuak korugva - zastava, barjak kreljut - krilo krin (gr.) - ljiljan kumir (rus.) - idol, slika ili kip koji su predmet oboavanja lakuna (lat.) - rupa, praznina, pukotina lanterna magica (lat.) - "arobna svjetiljka", naprava za projiciranje slika na platno lapis lazuli (lat.-tal.) - poludragi mineral, neko sluio za proizvodnju pigmenta za ultramarin lilijalan - ljiljanski Lilit - ena prvoga ovjeka Adama prije nego to je stvorena Eva, majka divova i zlih duhova mahatma - "velika dua", indijski poasni naziv za voe i suce majdan (tur.) - rudnik, kamenolom; prenes. bogati izvor marcijalan - koji pripada Marsu, bogu rata, ratniki, borben, hrabar matroz (hol.) - mornar, brodar Melkizedek - starozavjetni vladar
Jeruzalema u vrijeme Abrahamovo; simbol blagonaklonog sveenika metropoliten - metro, podzemna eljeznica mezgra - sok u drvetu, trop mijazam (gr.) - kuno isparavanje; prije nego to su otkrivene bakterije, dralo se da se zarazne bolesti ire isparavanjem mirluh - miris mistagogija (gr.) - uvoenje u vjerske tajne, misterije, arobnjatvo Misir - arapski i turski naziv za Egipat monada - u Leibnizovoj filozofiji nedjeljivo bie
nebosklon - obzor, horizont Odoakar - gotski kralj iz V. st. n. e; 476. g. svrgnuo posljednjeg rimskog cara i postao prvi barbarski vladar Italije okazionalizam - smjer u filozofiji 17. st. koji je uzajamno djelovanje due i tijela tumaio neposrednim boanskim utjecajem onager (gr.) - vrsta divljeg magarca opalizacija - prelijevanje boja, ljeskanje, blijetanje (prema dragom kamenu opalu) palingenezija (gr.) - ponovno raanje, reinkarnacija panegirik (gr.) - hvalospjev, pretjerano hvaljenje nekoga ili neega pantun (malaj.) - malajska pjesnika vrsta sa strofama od etiri unakrsno rimovana stiha paoma - palma parip (gr.) - konj, kljuse, konjusina peal - tuga pedepsa - kazna pizdra (gr.) - neprijateljstvo, mrnja, zloba plavca - brodi, laica plot (rus.) - put, tijelo poitanje - potovanje poni - dakle prelesan - zamaman, aroban protega - dimenzija, opseg, obimnost protejski - pridjev izveden prema starogrkom morskom boanstvu Proteju, koji je imao sposobnost poprimanja lika razliitih ivotinja; prenes. prevrtljiv puntar (njem.) - buntovnik, ustanik raba - robinja, sluavka rabdomant (gr.) - raljar, arobnjak
136
Raizuli - marokanski sultan (1868-1925), pobunjenik protiv sultana u Carigradu; bio je i protivnik poznatog revolucionara Abd-elKrima, koji ga je zarobio, te je u zarobljenitvu i umro Ramayana - veliki staroindijski ep iz 4. ili 3. stolj. pr. n. e.; prikazuje pustolovine kraljevia Rame u borbi za otetu mu enu Rgueda - Rgveda, najstarija zbirka Veda, staroindijskih svetih knjiga rozga - prut, tap sindir (tur.) - lanac, verige, okovi sinija (tur.) - niski stol za blagovanje solilokvij (lat.) - razgovor sa samim sobom sophia (gr.) - mudrost Sub Iove divo (lat.) - pod otvorenim nebom ("pod Jupiterom") edrvan (tur.) - vodoskok, bazen pokraj damije estoper - buzdovan
Tamar - u Bibliji ki kralja Davida teleologija (gr. telos - svrha) - filozofski nauk prema kojemu je sve u prirodi svrsishodno (Aristotel) Ter Borch, Gerard (1617-1681)- nizozemski slikar tokoj - takoer versi (lat.) - stihovi Vita nuova - prvo Danteovo djelo (12831292) Vivijana - ime zavodnice u vie knjievnih djela zar (tur.) - vanjska odjea muslimanki; zavjesa, zastor mul - aa
137
ABECEDNI POPIS PJESAMA

ALEJA KESTENOVA 134 ALKOHOLNI SNI 127 AMNEZIJE 133 AUGUSTOVSKA NO 98 BEZGLAVI DROMEDAR 97 Blaeno jutro koje pada 22 BURA NA BRAU 60 CJELOVITI CJELOV I TI 63 CVRKUTANJE SRCA U POKRAJINI SANJA 34 IN SPUTANIH RUKU 38 DAD 47 Devet mjeseci to ja sioh s uma 28 DIJAFANE PROSTORIJE ZRAKA 100 DJEJI UGAO 44 DJEVIANSTVO RUKU 120 DOGAAJI SA MNOM 111 DOZRIJEVANJE LJEPOTE 86 DRHTAVI PARK 59 DUA U PRAINI 94 FISHARMONIKA 75 GANUTLJIVE OPASKE 76 GLAZBA VJETRA U NONOME STABLU 107 Hoe li iko kad da shvati 27 HYMNODIA TO MOU SOMATI 112 I ja to evo bezumno ispisah 30 IGRAKA VJETROVA 56 JUTARNJA ULICA 119 KONCERTI U RUKAMA 109 KRUNA CESTA SREE 72 KUE 123 LUDE I MUDRE DJEVICE 132 MAJDANI U BIU NA DVIJE NOGE 45 MATA POVODOM OIJU 53 MATOVITA NO 16 MENI BEZ MENE 12 MJEHURII 69 MOLITVA BOGOMAJCI ZA RABU BOJU DORU REMEBOT 8 MOLITVA IZ TAMNICE 18 MUCANJE NAD TRATINOM 99 Noas se moje elo ari (Notturno) 25 NONI CVRAK 118 NOSTALGIJA SVJETLOSTI 54 ODLAZAK 15 OKRUTNO SUNCE 104 OPROTAJ 7 OSJEAJ PROLJEA 128 Osmjejak svaki ljuto plane 23 21 Ove su rijei crne od dubine PANORAME GRADOVA 121 PET STABALA 67 POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU 35 POEZIJA RJENIKA 95 POGLEDI U PRASKOZORJU 50 POLUISTINE 129 PONIENJA LJEPOTE 70 PONOR I POTHVAT SKITNOGA VITEZA 132 PRODUENI SVIJET 52 RAZAPETA AFRODITA 33 RIOKOSI MESIJE 77 SAT KASNIH SPOZNAJA 129 SKROVITA DJETINJSTVA 105 SMIJENI VESELJACI 133 STABLA PO ZIMI 116 SUNEVA KOLIJEVKA 55 SUTRUSNI TRAMVAJI 91 SVAKIDANJA JADIKOVKA 10 SVETKOVINA RUA 57 SVJETLO NA RUKAMA 74 Svjetlosti moje vjere, tugo tuge 26 SVRATITE SUB IOVE DIVO 115 TO APE VODOSKOK 5 UMOVI U KUTIJI ZA MILJENJE 87 TAJANSTVA 13 TRAENJA NA MILJOKAZU 36 U ovom mraku mirisavu 24 20 Uhapen u svojoj magli UKRTENI POGLEDI 102 ULICA FANTOMA 43 UNUTRANJI HAREM 61 USPAVANKA IZ KRIVODOLA 124 VASIONAC 42 VISOKI JABLANI 31 VREVA, BERBA 130 VRUICA OD ENE 62 ZADRANE SILE BIA 40
138
Zelenu granu s tugom uta voa EDAN KAMEN NA STUDENCU ENE MEU KRALJICAMA
29 64 12
139

Tin Ujevic - Izabrane Pjesme

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tin Ujevic - Izabrane Pjesme

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

RJENIK _______________________________________ 135 ABECEDNI POPIS PJESAMA _______________________ 138

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

HRVATSKA MLADA LIRIKA (1914.)

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

OPROTAJ (u dananjoj transkripciji)

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

LELEK SEBRA (1920.)

MOLITVA BOGOMAJCI ZA RABU BOJU DORU REMEBOT

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

ENE MEU KRALJICAMA

MENI BEZ MENE

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

AUTO NA KORZU (1932.)

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Putevi, Beograd, 1922

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

OJAENO ZVONO (1933)

Vreme, Beograd, 1931, Auto na korzu, 1932.

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

CVRKUTANJE SRCA U POKRAJINI SANJA

Hrvatsko kolo, 1932.

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU

Hrvatska revija, 1932.

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Knjievne novine, Zagreb, 1930; Auto na korzu, 1932.

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Misao, Beograd, 1925; Auto na korzu, 1932.

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

ZADRANE SILE BIA

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Svedoanstva, Beograd, 1924.

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Savremenik, Zagreb, 1923.

Tin Ujevi: Izabrane pjesme

Valjci, Niki, 1933.

RJENIK _________________ 135 ABECEDNI POPIS PJESAMA _ 138