SVEUILITE J. J.

STROSSMAYERA U OSIJEKU UITELJSKI FAKULTET U OSIJEKU DISLOCIRANI STUDIJ U SLAVONSKOM BRODU

BIHEVIORISTIKI PRISTUPI UENJU

Seminarski rad iz kolegija Pedagoka psihologija

Mentor: dr.sc. eljko Raki

Studentica: Nikolina Kolak, 3.godina

Slavonski Brod, sijeanj 2012.

SADRAJ
Saetak..................................................................................................................................................... 2 Bihevioristiki pristupi uenju ................................................................................................................. 3 Zakljuak .................................................................................................................................................. 9 Literatura ............................................................................................................................................... 10

Saetak
Biheviorizam (eng. behaviour ponaanje) je pristup u psihologiji koji se temelji na tvrdnji da je ponaanje zanimljivo i vrijedno znanstvenoga istraivanja. To je oblik materijalizma koji nijee bilo kakvo neovisno znaenje za misao. Njegovo znaenje za psiholoki postupak je duboko jer je jedan od stupova farmakoloke terapije. Bihevioralni pristup ili pristup usmjeren na ponaanje ima za cilj otkrivanje zakonitosti ponaanja ljudi u odreenim situacijama. Biheviorizam je pravac u psihologiji koji pretpostavlja da se znanstvene metode mogu primjenjivati samo na ona ponaanja koja se mogu opaati i mjeriti. U okviru tog pristupa psiholozi analiziraju kako ljudi ue neka ponaanja i kako se to ponaanje moe mijenjati. Tako usmjereni psiholozi ne zanimaju se toliko za psihike procese (npr. miljenje, pamenje, emocije), ve u prvom redu pokuavaju povezati podraaje iz okoline ili iskustvo ljudi s njihovim ponaanjem. U ovom seminarskom radu, bavit u se bihevioristikim pristupima koji se usmjeravaju na objanjavanje vanjskih pomjena u ponaanju, istiui kako je svako ponaanje (prilagoeno i neprilagoeno) naueno.

Kljuni pojmovi: biheviorizam ponaanje okolinski podraaji iskustvo

Bihevioristiki pristupi uenju

Bihevioristiki pristup ili pristup usmjeren na ponaanje ima za cilj otkrivanje zakonitosti ponaanja ljudi u odreenim situacijama. Biheviorizam je pravac u psihologiji koji pretpostavlja da se znanstvene metode mogu primijenjivati samo na ona ponaanja koja se mogu opaati i mjeriti. U okviru tog pristupa psiholozi analiziraju kako ljudi ue neka ponaanja i kako se to ponaanje moe mijenjati. Tako usmjereni psiholozi ne zanimaju se za psihike procese (miljenje, pamenje, emocije), ve pokuavaju povezati podraaje iz okoline ili iskustvo ljudi s njihovim ponaanjem. Jedna od pretpostavki bihevioristikog miljenja jest da je cijelo ponaanje determinirano, tj. odreeno okolinom (ili kroz uparivanje ili kroz potkrepljenje). Zaetkom biheviorizma smatra se tekst Psihologija kako je vidi biheviorist, autora Johna B. Watsona, objavljen 1913.g. u asopisu Psychological Review.

Slika 1. John B. Watson

Psihologija kako je biheviorist vidi, potpuno je objektivna eksperimentalna grana prirodnih znanosti. Njezin je teoretski cilj predvianje i kontrola ponaanja. Introspekcija ne ini temeljni dio njezinih metoda.1 Istraivake napore psihologa privukle su dvije vrste uenja: klasino uvjetovanje i operativno djelovanje. Klasinim uvjetovanjem ui se odgovarati na podraaje npr. strah od zubara nakon njegove bolne intervencije. Klasino uvjetovanje gotovo je sluajno otkrio ruski neurolog Ivan P. Pavlov.

Jukid V.; Pisk Z.; Psihoterapija- kole i psihoterapijski pravci u Hrvatskoj i danas; str. 63.

Ivan Petrovi Pavlov (1849.- 1936.), ruski farmakolog i fiziolog dobio je za svoja istraivanje fiziologije eluane sekrecije

1904. Nobelovu nagradu za medicinu. Eksperiment sa psima, s ciljem utvrivanja luenja sokova u probavnom traktu, rezultirao je znaajnim otkriem u podruju uvjetovanja. U sklopu teorije klasinog uvjetovanja, hrana za pse bila je bezuvjetni podraaj (on automatski dovodi do reakcije). Reakcija koja je uslijedila, luenje sline, bila je bezuvjetna reakcija (zajednika je svim lanovima vrste). Slika 2. Ivan Petrovi Pavlov Takva reakcija je npr. okretanje prema izvoru snanog zvuka. Pavlov je zatim u eksperiment uveo novi podraj- zvuk zvona. Zvono je predstavljalo neutralni podraaj (ne izaziva odreenu reakciju). Eksperiment se odvijao tako da su psu u kratkom razmaku zadani: neutralni podraaj- zvuk zvona pa bezuvjetni podraaj- hrana. Nakon nekoliko uparivanja, pas je poeo luiti slinu ve na sam zvuk zvona. Tada je neutralan podraaj postao uvjetovani podraaj jer izaziva reakciju a luenje sline je postalo uvjetovana reakcija.

Slika 3. Pavlovljev pas U postupku klasinog uvjetovanja mogue je izvesti i uvjetovanje vieg reda- mogue je uparivanje novog podraaja s ranije uspostavljenim uvjetovanim podraajem. Npr. u Pavlovljevom eksperimentu sa psom, mogue je zvuk zvona dodati i pojavu jakog svjetla. Klasino uvjetovanje javlja se i kod uenja emocionalnih reakcija. Poznat je Sluaj malog Alberta, eksperiment koji su proveli J. B. Watson i R. Rayner. Uz pojavu bijelog takora uparivali su snaan zvuk gonga, to je izazvalo reakciju straha kod djeaka Alberta. Kad je djeaku pokazan takor bez istovremene buke, on je pokazao strah koji je prenio i na druge
4

sliene podraaje (bijelog zeca, bijelu kutu i sl.) te je dolo do generalizacije. Nakon stanke od 31 dan, Albert je i dalje pokazivao reakciju straha. Ovim eksperimentom je utvreno da se emocionalne reakcije mogu nauiti uvjetovanjem i da nisu rezultat razliitih nagona. Generalizaciju je mogue uoiti i u kolskim situacijama, npr. uenik koji se nauio bojati pri pismenom ispitu iz matematike moe iste simptome pokazati i pri ispitu iz fizike ili kemije. No, ako uenik pokazuje strah samo na ispitu iz matematike, radi se o diskriminaciji podraaja. Dijete koje se u koli osjea ugodno, vjerojatno e imati pozitivan stav i prema kolskim izvannastavnim aktivnostima. Isto tako, dijete koje se ugodno osjea na kolskoj izvannastavnoj aktivnosti moe svoj pozitivan stav prenijeti i na redovnu nastavu. Ukoliko se uvjetovani podraaj zadaje tako da nakon njega ne slijedi bezuvjetni podraaj,s vremenom e doi do slabljenja i konanog gaenja uvjetovane reakcije. (Ako nakon zvuka pas ne dobije hranu, s vremenom e na zvuk zvona prestati luiti slinu). Gaenje se javlja ukoliko su uvjetovani i bezuvjetni podraaj uvijek zadavani zajedno a sporije ukoliko se za uvjetovani povremeno zadaje bezuvjetni podraaj. Strah od ispitivanja e postupno nestati ako uenik kod nekoliko uzastopnih testiranja doivi uspjeh. Gaenje se moe povezati i s okrutnim postupcima uitelja koji nakon neugode u nekoj od aktivnosti trae da dijete ponovi postupak kako bi shvatio da aktivnost nije nuno praena neugodom. John B. Watson ( 1878.- 1958.) je zasluan za vaan prekid od strukturalistike psihologije tog vremena, koja je koristila metodu introspekcije te je smatrala prouavanje ponaanja bezvrijednim. Watson je nasuprot tome prouavao prilagodbu organizama njihovim okolinama, tonije posebni podraaj koji vodi organizme da naprave vlastite reakcije. Veina Watsonova rada bila je komparativna, tj. prouavao je i usporeivao ponaanje ljudi s ponaanjem ivotinja. Watsonov pristup je bio pod jakim utjecajem rada ruskog fiziologa Ivana P. Pavlova. Naglasio je fiziologiju i ulogu podraaja u proizvodnji uvjetovanih reakcija - izjednaavajui veinu ili sve funkcije na refleks. Druga vrsta uenja koja je privukla panju znanosti tog vremena je uenje operantnim uvjetovanjem. Prvak u tom podruju bio je Edward Lee Thorndike ( 1874.- 1949.) koji je uoio naizgled banalnu zaonitost: ponovit e se ono ponaanje koje je dovello do neugodnih posljedica. Poznati su njegovi eksperimenti na ivotinjama zatoenim u kavez pri emu na neki nai mogu otvoriti vrata i doi do hrane. ivotinja, u ovom sluaju, ne bi nesvjesno
5

odgovorila na podraaj, ve bi njeno ponaanje bilo svrhovito sredstvo za postizanje nekog cilja (to se naziva instrumentalno uvjetovanje). Thorndike je 1913. g. postavio dva zakona uenja: zakon vjebe i zakon efekta. Zakon vjebe govori da e ponavljanje uvjetovanog odgovora uvrstiti vezu izmeu podraaja i odgovora. Slika 4. Edward Lee Thorndike Zakon efekta govori da e se ponaanje praeno nagradom uvrstiti poveat e se vjerojatnost njegova pojavljivanja dok e se smanjivati vjerojatnost pojavljivanja ponaanja koje je praeno kaznom. Najslavniji predstavnik ovog istraivakog pravca je Burrhus Frederic Skinner (1904.- 1990.). Jedan od najutjecajnijih psihologa 20.st. Znanstvenik zasluan za primjenu pristupa operantnog uvjetovanja na obrazovanje, terapiju i drutvo u cjelini. Skinner je prouavao ponaanje ivotinja u odreenim uvjetima i otkrivao naine njihova uenja. Mijenjao je okolinu jer je elio na odreeni nain mijenjati ivotinjsko ponaanje. ivotinje su bile smjetene u tzv. Skinnerove kutije u kojima se nalazila posuda za hranu i poluga ijim bi pritiskom hrana pala u posudu. Gladna ivotinja bi nauila da potiskivnjem poluge dobiva hranu. Kasnije je Skinner dodao polugu za zadavanje neugodnih podraaja (npr. snano svjetlo ili elektrini okovi.

Posljedica koja poveava vjerojatnost pojavljivanja nekog podraaja naziva se potkrepljenje. Prema tome, mogua je pretpostavka da je neko uestalo ponaanje takvo jer je bilo potkrepljivano.

Potkrepljenja mogu biti primarna i sekundarna. Primarna potkrepljenja zadovoljavaju nae osnovne potrebe (glad, e, potrebu za snom, toplinom, seksualne potrebe), ne trebamo ih posebno uiti i bitna su za preivljavanje. 2 Slika 5. Skinnerova kutija

Miljkovid, D.; Rijavec, M.; Vizek- Vidovid, V.; Vlahovid-tetid, V.; Psihologija obrazovanja; str. 152.

Sekundarna uimo uparivanjem s drugim potkrepljenjima. Postoje tri vrste sekundarnih potkrepljenja: socijalna potkrepljenja, potkrepljivke aktivnosti i simbolika potkrepljenja. Nadalje, treba razlikovati pozitivna i negativna potkrepljenja. Pozitivna poveavaju uestalost ponaanja jer dovode do eljenih i ugodnih posljedica, no esto se potkrepljuju ponaanja koja nisu poeljna. Negativna potkrepljenja poveavaju uestalost ponaanja jer uklanjaju neki neugodan podraaj npr. markiranje uenika kako bi se izbjeglo pisanje testa. Nova ponaanja ue se bre ako je potkrepljivan toan odgovor i ako je potkrepljivanje usllijedilo odmah nakon odgovora. Kad je ponaanje usvojeno, onda su povremena potkrepljivanja efikasnija. Postoje etiri mogua naina davanja potkrepljivanja: a) u pravilnim vremenskim intervalima b) potkrepljivanje nakon tono odreenog broja akcija c) u nepravilnim vremenskim intervalima d) potkrepljivanje nakon sluajnog broja reakcija Kazna za razliku od negativnog potkrepljenja smanjuje vjerojatnost pojavljivanja ponaanja. Ponaanje za koje bivamo kaenjeni vjerojatno neemo ponoviti. Kazne imaju dva oblika: zadavanje neugodnih podraaja i uskraivanje ugodnih podraaja. Kazna uskraivanjem uobiajena je i u kolskim situacijama, ali tada treba paziti da se ueniku ne uskrate neki nuno potrebni sadraji. Iako je vano kanjavati dosljedno (uvijek kad se javi nepoeljno ponaanje), istraivai su sloni u tome da kaznu kod ljudi treba primijeniti samo kada je nuna i to u najblaem obliku. Kazna smanjuje nepoeljno ponaanje, ali ne dovodi do poeljnih oblika ponaanja jer se to postie samo potkrepljenjem. Postoji i trei oblik uenja koji je privukao panju biheviorista- uenje modeliranjem. Najistaknutiji znanstvenici koji su se bavili ovim nainom su Bandura i Menlove. Prouavajui djeji strah od psa, pokazali su djeci model koji je sudjelovao u razliitim aktivnostima sa psom, nakon ega su ustanovili da djeca pokazuju manji intenzitet straha. Zakljuak njihovih istraivanja bio je da se i neprilagoena ponaanja ue modeliranjem.

Bihevioristike teorije imale su velik utjecaj na kolu. Biheviorizam u koli priznaje da svaka osoba ima razliite karakteristike i te razlike su oite u svakom pojedincu kad je u pitanju
7

inteligencija, kreativnost, motivacija i sposobnost za komunikaciju. Uenici trebaju zadrati znanje i vjetine koje su nauili u koli, a zatim to primijeniti u situacijama izvan uionice. Uitelji mogu kontrolirati sve to uenik treba raditi, ali je etiko pitanje koliko to uitelj smije. Kad je rije o pouavanju, Skinner je 1968.g. ponudio uiteljima opa naela za poboljanje tog procesa po kojim uitelji trebaju: jasno navesti to treba uiti prvo pouavati osnovne stvari ne tjerati sve uenike da napreduju istim koracima programirati obrazovne jedinice

Zakljuak
Biheviorizam je pravac koji ima znaajan utjecaj. Njegova osnova je prouavanje kako ljudi ue neka ponaanja i kako se ponaanja mogu mijenjati. U ovom seminarskom radu opisala sam naine uenja koje su bihevioriste najvie zanimali: uenje klasinim i operativnim uvjetovanjem, ali i uenje modeliranjem. Moj osobni stav je pozitivno okrenut bihevioristikom pristupu- smatram da uitelj ima velik utjecaj ako pravilno potkrepljuje poeljna ponaanja i primjenjuje kanjavanje ako je nuno, u cilju spreavanja nepoeljnog ponaanja. Kakva e ponaanja biti tumaena kao poeljna i nepoeljna, ovisi o stavu uitelja. Ali, istiem osnovnu ideju biheviorizma s kojom se u potpunosti slaem- ponaanja su nauena i mogu se promijeniti. Promjena ponaanja je mogua pod utjecajem okoline, uitelja, ali ovisi i o uenikovoj motivaciji. Tu uitelj (ali i cjelokupan kolski sustav) ima najveu mo- motivirati uenika na prihvaanje poeljnih oblika ponaanja. Mijenjajui nepoeljno ponaanje, stvaramo bolju socijalnu svijest i okolinu.

Literatura
1. Juki., Pisk Z., Psihoterapija- kola i psihoterapijski pravci u Hrvatskoj danas; Zagreb 2008. 2. Vizek- Vidovi V. i suradici, Psihologija obrazovanja; Zagreb, IEP-VERN, 2003. 3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Biheviorizam

10