IVAN MUI / MASONSTVO U HRVATA

Urednik: Ante Oman

CIP-Katalogizacija u publikaciji Sveuilina knjinica Split UDK MUI Ivan Masonstvo u Hrvata / Ivan Mui 6. izd. Split: Laus, 2000. str., ( ) str. S tablama: ilustr.; 24 cm. - Predgovor: str. - Pogovor: str. - Bibliografija: str. - Kazalo ISBN

ISBN

Nakladnik: Laus Split Tel/fax: 021/342 255 Za nakladnika: Ante Oman

IVAN MUI

MASONSTVO U HRVATA
VI. preraeno izdanje

Laus SPLIT 2000.

Urednik: Ante Oman Recenzenti (I. izdanja): Vojmir Kljakovi Prof. dr. Ivo Petrinovi Tehniki urednik: Ante Oman Oprema (IV. Izdanje Masonstva u Hrvata): Alfred Pal Kompjutorska obrada: Dalibor Durdov Lektor: Prof. don Mate Metrovi (Dio Priloga lektorirao prof. Vlade Lozi) Tisak:

Copyright: Ivan Mui, Split, iovska 2

Tiskanje dovreno u prosincu 2000.

Mojim roditeljima Vinki i Josipu

Vi ste sada u kolu ljudi, koji se svud oseaju, ali se nigde ne pokazuju. Vi ete saznati za dela koja su svrena, ali nikada neete poznati odakle je pola inicijativa da se to delo svri i koji je taj, to je to delo zavrio. U tome i lei ta velika naa mo da vladamo svetom (Iz govora brata besjednika Vojislava Kujundia pri prijemu novaka 17 januara 1928 god. Dr. Voj. Kujundi, Slobodno-zidarska itanka. Istina o Slobodnom zidarstvu. Beograd, 1940, s. 6061).

PREDGOVOR Muieva knjiga Masonstvo u Hrvata, iako objavljena za vrijeme policijskog reima, doivjela je velik uspjeh zahvaljujui ozbiljnom i temeljitom nainu obrade ove teke teme. Masonstvo je gotovo u svim zapadnim zemljama igralo i jo uvijek igra vidnu ulogu, koja je posebno bila vana potkraj prolog stoljea, a vana je i danas. Hrvatsko masonstvo, iako je bilo, vremenski gledano jedno od prvih na podruju Austro-Ugarske Monarhije, bilo se odnarodilo te je bilo postalo, naalost, nositeljem madarskog, a poslije i srpskog imperijalizma. Mui, kao vrstan historiar opisuje nam na ivahan nain poetak, razvoj i svretak masonstva u Hrvatskoj. Nije mi namjera da donosim posebni sud o ovom vrijednom djelu Ivana Muia, koje je, u svojoj vrsti, najkompetentnije i najozbiljnije to se u dananjim prilikama moe o tom predmetu pisati. Konano, sve politike i polupolitike publikacije, koje su se tiskale u nas, bile su podvrgnute raznim zahtjevima i zabranama tadanjih vlasti, tako da se donekle moramo pitati to je vlast htjela postii kad je svojedobno dopustila tiskanje jedne ovakve knjige. Stoga u se ograniiti samo na neke komentare. Hrvatsko masonstvo kojemu je temelje poloio grof Ivan Drakovi u 18. stoljeu, imalo je sve mogunosti da se razvije u jednu pozitivnu granu naega nacionalnog ivota i da postane primjer buduim generacijama. Meutim, nesklone politike prilike i mjere austrijske vlade onemoguile su opstojanje Drakovievih loa ve nakon 38 godina njihova postanka. Moderno masonstvo, koje je za nas najzanimljivije, poelo je potkraj prolog stoljea, upravo u vrijeme, kada se poela javljati jugoslavenska ideja u cijelom svojem romantizmu i kada je propaganda Kraljevine Srbije, preko preanskih Srba i Srpsko-hrvatske koalicije, pomagane od Khuena, bila utuvila u glavu mnogima u hrvatskoj inteligenciji da vie nisu Hrvati ve Jugosloveni, dotino da su samo dio troimenog naroda. Mui sjajno i detaljno opisuje sve epizode toga duhovnog vala, koji je sve jae prodirao u mozgove naih ljudi, a posebno mladih generacija. Reakcionarnost stare Austrije s jedne strane i aktivnosti i borbenost Srbije s druge strane odvele su veliki dio tadanje mlade generacije na krivi put. Propaganda je bivala sve intenzivnija, pa nas je tako ludilo jugoslavenske ideje dovelo do 1. prosinca 1918., do dana, kada je poela naa nacionalna agonija, kada smo zbog svoje gluposti i neznanja stali odbacivati, pa i nijekati one esencijalne atribute, koji omoguuju ivot jednom narodu. Prva hrvatska loa, Hrvatska vila, dotino Ljubav blinjega, osnovana je pod masonskim vrhovnitvom madarske Velike loe. Suoena s vladajuom konstelacijom u zemlji, hrvatsko je masonstvo tada podralo politiku ideologiju Koalicije. Otada datira u naem masonstvu jugoslavenska misao, koja se poslije izrodila u slijepo masonsko prihvaanje Aleksandrova integralizma i velikosrpske dominacije. Dok su masonske loe diljem svijeta zadravale i uvale svoj nacionalni karakter, Adolf Mihali, jedan od prvaka (ne samo u vremenskom smislu) hrvatskog masonstva, izjavljivao je da on nije hrvatski mason, da je samo roen u Hrvatskoj, da je samo slobodni zidar. Takav

kozmopolitizam lako je doveo masone da budu plijen najprije madarskih, a onda i srpskih masona da se, preciznije reeno, uope ne dosjete da osnuju, ako ve hoe da budu masoni svoje neovisno hrvatsko masonstvo. Meutim, ipak je jugoslavenska ideja nailazila u nekih masona na ilav otpor, pa su rasprave o toj temi izazivale i krize. Ve godine 1913. spor je doveo do toga, da je gotovo polovica lanova napustila lou Ljubav blinjega i osnovala zasebnu lou Maksimilijan Vrhovac. Ova loa, inae najvea zagrebaka loa, ostala je na liniji integralnog aliter velikosrpskog jugoslavenstva sve do svoga prestanka, godine 1938. Do jo eeg spora dolo je godine 1919/1920, kada je osnovana Velika loa i kada se radilo o podvrgavanju hrvatskih loa Velikoj loi SHS. Tada je mnogo starijih masona s ogorenjem napustilo masonstvo. To je bilo u vrijeme, kada je jedan drugi masonski prvak, Veljko Tomi, pisao da su Velika Srbija, odnosno Velika Hrvatska u sutini iste ideje. Tako je u lipnju 1919. na inicijativu hrvatskih masona konstituirana jugoslavenska Velika loa SHS Jugoslavije sa sjeditem u Beogradu, na nain da su njoj bile podreene sve hrvatske loe kao i srpske loe u Beogradu. A da ravnopravnost bude oita novokonstituirana Velika loa bila je pod vlau srpskog Vrhovnog savjeta, u koji masoni preani nisu imali pristupa, jer su njihove loe bile ivanjske loe tj. loe od samo tri stupnja, dok su neke srpske loe bile kotskog obreda s 33 stupnja. Takva situacija bila je predmet opetovanih prosvjeda hrvatskih masona. Krize su se, meutim, stalno ponavljale, a politike prilike u zemlji nisu nikako olakavale suradnju hrvatskih masona pod jugoslavenskom firmom. Loe su se cijepale, disidenata je bilo sve vie, dok se najednom 1926. nisu pojavile u Zagrebu tri loe koje nisu priznavale vrhovnitvo Velike loe Jugoslavije. One su osnovale svoju Veliku lou Libertas (po svoj prilici u spomen Drakovieve Velike loe prije 150 godina). Iako su osnivanju Velike loe Libertas bili povod razlozi osobne naravi i pomo hrvatskih idova, koji su bjeali od nesnoljivosti jugoslavenskih ovinista, Velika loa Libertas bila je napadana kao separatistika i radievska. Premda to nije bilo tono, Velika loa Libertas nikada nije nijekala svoje hrvatstvo, dok se, na primjer, u loi Maksimilijan Vrhovac, koja je kao svoju dogmu zastupala ideju etnikog jedinstva Hrvata i Srba, nije moglo ni zamisliti, a kamoli govoriti da opstoji hrvatski narod. No Velika loa Libertas bila je predmetom opetovanih sabotaa sa strane jugoslavenski orijentiranih masona, tako da nikada nije postigla seriozniju afirmaciju. Zanimljive su razlike, koje proizlaze iz ustava kako VL. Jugoslavije tako i VL. Libertas. Dok prva obvezuje masone da brane slobodu, samostalnost i nepovredivost celine Jugoslavije, dotle druga uope nema toga paragrafa. Prva izjavljuje da masoni toleriu svaiju veru, druga pretpostavlja u lanova saveznih loa vjeru u Velikog graditelja sviju svjetova, bilo kako se zvao. Kad se o tome govori treba napomenuti, ega u Muia nema, da se svjetsko masonstvo dijeli u dvije grupe teistiku i ateistiku. Prvoj stoji na elu engleska Velika loa, dok drugu, manju predvodi Grand Orient de France, s kojom je engleska Velika loa definitivno raskrstila o tom pitanju 1878. godine. Prema tom kljuu, Libertas bi se mogla ukljuiti meu teistike loe, dok bi Jugoslavija bila na strani Grand Orienta (kako je zapravo i bila). U zagrebakim loama bile su zastupane sve grane privrede, slobodnih profesija, sudstva i uprave. I prema krnjem popisu lanova, vidi se da su gotovo svi bili ugledni i sposobni ljudi. Velika je teta, a moda i tragedija, to u nas ima u velikom broju renegata i ljudi koji ne znaju to su, a takvi su bili, u golemom broju nai masoni. Namjesto da pomognu svojoj zemlji, oni rade na njezinu unitenju. Samo da sebi olakaju poslove i karijeru, oni tako svojoj domovini kopaju grob. Dobrotvorni i karitativni rad suvino je spominjati, jer to iezava u usporedbi sa zlom, koji su svojim politikim opredjeljenjem nanijeli svojoj domovini. Protucrkveno stanovite jedna je od znaajki modernoga hrvatskog masonstva. U Drakovievim loama bilo je biskupa, kanonika i upnika (a i danas u veini zemalja na

svijetu toleriraju jedni druge). Istina, ima animoziteta izmeu Crkve i masonstva otkako je papa Klement XII. godine 1735. svojom bulom In Eminenti ekskomunicirao masone kad su jo bili slabi i neznatni. Danas ive spokojno jedni uz druge. Dapae, ima i sporadinih veza izmeu nekih teistikih velikih loa i Vatikana. U naem konkretnom sluaju moda se povod protucrkvenom stanovitu naih masona moe traiti i u napadajima na njih biskupa Strossmayera: im bi Rim rekao to protiv masona, odmah bi ih Strossmayer s bijesom napao. A ni to nije bila zapreka za spomenutog Mihalia da izjavi, ve davno prije I. svjetskog rata, da je masonstvu prvi cilj borba ne protiv klerikalizma nego protiv katolicizma. I dalje, pravoslavlje naih Srba na spretan je nain znalo potpirivati tu hrvatsku slabost, sretno to je u hrvatskim masonima moglo nalaziti jeftine janjiare protiv Katolike crkve. To je ilo tako daleko da je jedan vodei srpski mason, nakon otklona konkordata 1937, javno rekao da su najvei neprijatelji konkordata bili hrvatski masoni, kao da su silom htjeli postati uz dinastiju, armiju i pravoslavlje etvrti stup velikosrpske Jugoslavije. A to naim vajnim hrvatskim masonima sigurno moe sluiti samo na sramotu. Jednu treinu Muieve knjige zauzima opis ne toliko samog masonstva u Srbiji, koliko sav niz politikih tenji i pokreta, koji su tada, na poetku stoljea, duboko proimali beogradski javni ivot te vrili i te kakav upliv na zemlje s ove strane Drine. etnici i komite bili su svagdanja pojava na beogradskim ulicama gdje ih je publika susretala sa srdanou i potovanjem. Srbija je bila zemlja kojoj je jedini cilj bio teritorijalno irenje, u emu je sudjelovao sav narod i za to nikakve rtve nisu bile preteke. Mui pomnjivo crta kako je Srbija znala organizirati svoju ekspanzionistiku politiku, kojoj su na prvi dohvat bile zemlje Austro-Ugarske Monarhije. Borbenost tadanjeg srpstva imponirala je omladincima iz preanskih krajeva te se jugoslavenska ideja irila kao plima. Postojale su tajne i polutajne teroristike organizacije. Na primjer Crna ruka i Narodna odbrana. ak se i drutvo Trezvenosti bilo ukopalo u tu djelatnost. U toj psihozi hrvatski su omladinci, npr. Tartaglia, Juki i sl., zahvaeni tim vrtlogom, gubili svoje trijezno miljenje, tako da gotovo i nisu znali to rade. Od te psihoze do sarajevskog atentata bio je samo jedan korak. Dok se sve to govorilo u Beogradu, Austrija o tome nita nije znala, pa je platila ceh. Mui je naroitu panju posvetio sarajevskom atentatu te nastojao saznati, da li ima masonskih tragova u tom zloinu. Srpska vlada ve je tada poduzimala sve da se izvue od odgovornosti. Insceniran je dapae, Solunski proces, ne bi li se dokazalo da slubena Srbija nije imala nikakvih veza s tim atentatom. Ali, tko danas, 70 godina poslije atentata, moe bilo to dokazati? Spremanje na atentat bilo je ope poznato, pa je sigurno da su i neki masoni za to znali, no sigurno nisu bili mandanti Bojim se da Mui pretjeruje u svojem vienju moi internacionalnog masonstva. Masoni su bili velika pomo Jugoslavenskom odboru tako i Kraljevini Srbiji. No, da je francuski Veliki Orijent bio upleten u marseljski atentat, to se ini previe fantastinim. Danas takve misije vre specijalni servisi, a ne masoni, jer je, kad se radi o njima, mnogo lake otkriti tajne. A to se tie prevrata od 27. oujka, taj bi bio uspio i bez obzira na suradnju ili pak otklon masona, jer su engleski i ameriki servisi, a naroito engleske funte bile mnogo puta efikasnije nego masonska ingerencija, to vie to je taj prevrat iao ne toliko protiv Njemake koliko za tim da se srue knez Pavle i Cvetkovi, koji su dali prevelike koncesije Hrvatima. Ne smijemo takoer zaboraviti da su srpski zemljoradnici, a i samostalci primali od Engleza 40005000 funti mjeseno od SOE-a, Special Operations Executive. Meutim, kako god bilo, izvan svake je sumnje da je masonstvo bilo vrlo mona organizacija, koja je naroito na amerikom kontinentu vodila u prolom stoljeu mnoge pokrete za nezavisnost i osloboenje. Na poetku ovoga stoljea ta je mo poela slabiti, iako je jo i danas golem potencijal. Neizreciva je teta to je hrvatsko masonstvo tako zatajilo i teko posrnulo na jugoslavenskoj ideji. Tako smo mi Hrvati opet jednom, kao toliko puta u svojoj tekoj prolosti, bili na krivom mjestu u krivo vrijeme. Tko zna, moda e danas, nakon svretka komunistikog

mranjatva, nove hrvatske generacije, oslanjajui se na hrvatsku masonsku ostavtinu, stvoriti jedno nae, zaista nae masonstvo, da nas afirmira u svijetu. To bi trebalo biti u nacionalnom smislu stvarno hrvatsko, i dakako ne antiteistiko masonstvo. Dr. Eugen Laxa (Brazil)*

Dr. Eugen Laxa je slobodni zidar i jedan od vrlo istaknutih hrvatskih intelektualaca i gospodarstvenika u svijetu. Od njegovih studija posebno je vana ona koju je objavio kao koautor pod naslovom The Drakovi observance, u asopisu Ars Quatuor Coronatorum, vol. 90 za 1977. godinu, publicirano u studenome 1978, s. 5584.

I. POECI MASONSTVA U HRVATA

1. OSNIVANJE DRAKOVIEVE LOE U Habsburkoj Monarhiji sve do pred svretak osamnaestog stoljea nije se smatralo, da je masonstvo opasnost po drutveni poredak i tradicionalne duhovne vrednote. U Monarhiji ak nisu bile proglaene ni papinske bule protiv masonstva (Klementa XII. iz god. 1738, i Benedikta XIV. iz god. 1751), i to poglavito zaslugom masona Franje Stjepana Lotarinkoga, mua Marije Terezije. U Ugarskoj masonske ideje irili su osobito mladi plemii, koji su studirali u Njemakoj, Francuskoj i vicarskoj. Masonstvo u Hrvata zapoeto je u njemakim zemljama. Pojedini Hrvati postajali su lanovi njemakih loa. God. 1742. grof Sigismund Gondola Gunduli bio je jedan od utemeljitelja beke loe Zu den drei Kanonen i njezin starjeina god. 1744. U tu lou primljen je god. 1742. i grof Kaimir Drakovi. Veliki dio prvih masona u sjevernim hrvatskim krajevima pripadao je vojnikom staleu. Najvjerojatnije je da su ti hrvatski asnici bili od Francuza upuivani u masonstvo. U Glini oko god. 1764. asnici Prve banske krajike pukovnije, koji su se borili u sedmogodinjem ratu (veinom pripadnici hrvatskog plemstva), osnovali su lou L'amiti de guerre (Zur Kriegsfreundschaft),1 za koju se zna sigurno od god. 1769. Tu je lou osnovao vjerojatno grof Ivan Drakovi. On je zato smatran osnivaem masonstva u Hrvata i svih junih Slavena. Jezik loe L'amiti de guerre bio je najprije francuski, a zatim latinski. Vjerojatno god. 1773. u Zagrebu je grof Ivan Drakovi utemeljio lou Prudentia, odnosno Zur Klugheit. Ova loa bila je prvobitno pod okriljem velike loe Zu den drei Weltkugeln u Berlinu i zna se, da je postojala jo god. 1786. Ovoj loi pripadao je Maksimilijan Vrhovac, koji je postao zagrebaki biskup. Lou u Osijeku utemeljio je oko god. 1773. veliki upan krievaki grof Stjepan Niczky. Loa se zvala Vigilantia (poslije Zur Wachsamkeit), a radila je na latinskom, a od god. 1780. na njemakom jeziku. Ova je loa prestala s radom poetkom devedesetih godina XVIII. stoljea. Iz sauvanog popisa vidi se, da su njezini lanovi bili pripadnici razliitih stalea i razliitih vjera (ak i neki visoki crkveni dostojanstvenici). Politiki angaman pojedinih lanova loe oituje se i u injenici, da je njezin lan, metropolita srijemsko-karlovaki Stjepan Stratimirovi poslao u umadiju top za rat protiv Turaka. Mogue je paralelno s loom u Osijeku osnovana 1773. i loa u Krievcima. Njezin je osniva takoer grof Niczky. O ovoj loi zna se sigurno samo to, da je opstojala god. 1775. Vjerojatno je prestala opstojati god. 1777. Ne zna se ni njezin naziv. Lou u Otocu (Lika) (vjerojatno pod imenom L'invincible aux bras arms) tvorili su sigurno asnici. Radila je od 1777. i to na francuskom jeziku. God. 1778. njoj je bio na elu pukovnik Danijel Peharnik Hotkovi. Kada se od god. 1778. lika pukovnija privremeno nalazila u ekoj, asnici (najvjerojatnije iz navedene like i glinske loe) osnovali su na ratitu god. 1779. lou L'invincible aux bras arms. Ova se loa poslije god. 1780. vie ne spominje. Nema posebnih podataka ni o loi u Karlovcu (Zur Tapferkeit ili Zur Strcke), koja je mogla nastati oko god. 1780, jer se ne spominje god. 1785. Ta loa poslije god. 1785. vie ne opstoji. U Varadinu je god. 1772. osnovao lou slobodnih tesara (der freien Zimmerleute) ruski kapetan Brei zajedno s grofom Niczkyjem i odvjetnikom Kuglerom. Kad je Brei napustio Varadin, ova je loa imala samo pet lanova, koji su u oujku god. 1772. na poticaj pukovnika grofa Ivana Drakovia, na sastanku u Zagrebu, odluili napustiti formom jednostavnije tesarstvo i prijei u zidarstvo. Tako je 1772. nastala loa L'union parfaite u
1

Neki autori misle (bez posebnih dokaza) da je ova loa utemeljena 1759. Usp. Branko men, Hrvatsko slobodno zidarstvo stvoreno je u Glini. Hrvatski Obzor, V/1999., 229, 66-67.

Varadinu, koja je radila na latinskom jeziku i kojoj je prvi starjeina bio grof Stjepan Niczky. Vjerojatno su neki od lanova ove loe prije, kao asnici u pruskom zarobljenitvu u Magdeburgu, tamo postali lanovi loe L'union parfaite, koju su, vjerojatno, osnovali Francuzi. God. 1774. ili 1775. ova je loa promijenila ime u Libertas (Zur Freiheit). Ona je poslije postala maticom Drakovieve Velike loe. Ova se loa od god. 1780. vie ne spominje. U Drakovievim loama govorilo se latinskim jezikom, a samo loe u Glini i Lici mogle su upotrebljavati talijanski jezik. Zbog latinskog jezika grof Ladislav Erddy sa svojim tajnikom u proljee god. 1774. istupio je iz loe Zur Freiheit, da bi osnovao lou na njemakom jeziku. Tekoe u ostvarenju te namisli pomogao mu je otkloniti grof Franjo (Lovro) Drakovi, tako da su petorica brae uspjeli osnovati god. 1775. lou Zu den drei Drachen u Varadinu. Radi konstituiranja ova se loa obratila bekoj loi Zur gekrnten Hoffnung, koja je bila pod zatitom Velike njemake zemaljske loe u Berlinu. Do konanog konstituiranja dolo je god. 1776. Te je godine, naime, ova loa promijenila ime u Zur Freundschaft. Pojedini lanovi ove loe pripadali su raznim staleima i vjerama. Loa je prestala s radom vjerojatno god. 1786. Kad se iz varadinske loe L'union parfaite grof Niczky obratio na lou Zu den drei Adlern u Beu, dolo je 17. sijenja 1774. do sporazuma po kojemu je ova varadinska loa prihvatila sve diktate navedene beke loe da bi dola pod njezinu zatitu. Meutim, ubrzo se utvrdilo, da navedena loa u Beu nije bila ovlatena da sklapa takve ugovore i da se trebalo obratiti u Prag. U Pragu je procedura o priznanju varadinske loe tekla sporo, a u meuvremenu su Drakovi i Niczky odluili osnovati nezavisnu veliku lou. Grof Drakovi dao je loama u Glini i Zagrebu zajedniko ime Militrischen Union (Union militaire), a grof Niczky nazvao je loe u Varadinu i Krievcima jednim imenom Freie Union. Na generalnoj skuptini tih etiriju loa u Brezovici 1775. utemeljen je Drakoviev sustav pod imenom Latomia libertatis sub corona Hungariae in Provinciam redacta (Die Freimaurerei der Freiheit). Ova velika loa s velikim majstorom na elu podijeljena je u dvije komendature ultra Savam (Glina i Zagreb) i cis Savam (Varadin i Krievci), kojima su na elu stajali komendatari kao zastupnici velikoga majstora. Na skuptini u dvorcu Klenovnik god. 1777. bilo je zastupljeno sedam loa (uz etiri navedene jo one iz Osijeka i Like, te Magnanimitas ili Zur Grossmut iz Budimpete, takoer utemeljena od Drakovia i to 1775.) i prihvaena je Konstitucija, kojom je proglaena nezavisnost od svih stranih loa. Statut i ritual (Drakovieve opservancije) prihvaeni su 17. prosinca 1777. u Varadinu. Velika se loa konstituirala poetkom god 1778. s grofom Ivanom Drakoviem kao velikim majstorom na elu i po njezinu sustavu radilo je devet loa.2 Druga loa u Varadinu nije se prikljuila Drakoviu, nego je ostala pod okriljem Velike loe u Berlinu. Drakovieva opservancija u svojoj biti temeljila se na eklektikom izboru poznatih masonskih sustava. U ovoj opservanciji novi se lan kod primanja sveano zaklinjao, da e masonsku tajnu vjeno u srcu uvati i da je ne e ni na koji nain odati profanima, u koje spadaju i njegovi prijatelji i srodnici. U nastavku zakletve on je prisegao svojoj masonskoj brai vjeno prijateljstvo i ljubav uz pristanak na najgore unitenje, ako drukije postupi. Starjeina je posebno prijetio kandidatu za sluaj izdaje neizbjenom osvetom, od koje ga, kako mu je izriito naglaeno, ne e moi zatititi ni oltari, ni crkve, ni kraljevska

Anfang der 8o-er Jahre des 18. Jhdts. gehrten der Draskovich-Observanz die Logen Zur Freiheit in Warasdin, Zur Klugheit in Agram, Zur Kriegsfreundschaft in Glina, L'Invincible aux bras arms (Militarlge des Likaner Grenzregimentes), Zur Grossmuth in Pesth, Zur Wachsamkeit in Esseg, Zur Verschwiegenheit in Pressburg, Zu den Drei Weissen Lilien in Temesvar und Zum Grnen Lwen in Prag an. (Krivanec Ernest, Die Anfnge der Freimaurerei in sterreich, s. 189. Tekst je objavljen u knjizi Reinalter Helmut i dr., Freimaurer und Geheimbnde im 18. Jahrhundert in Mitteleuropa. Izd. Suhrkamp, 1983, s. 404.)

prijestolja.3 S Drakoviem je u Hrvata uvedeno i masonsko naelo staleke jednakosti. Tako su se u loama uz aristokrate nalazili i njihovi sobari. Meutim, ovo se pokazalo kao nebitan sluaj, jer je ubrzo u povijesti masonstva hrvatskih zemalja, uostalom i drugdje u svijetu, ta proklamirana staleka ravnopravnost praktino vrijedila samo za nositelje politike, duhovne i financijske moi. Uz navedene iznimke na samim povijesnim poecima masonstva pripadnici apsolutne veine naroda (seljaci i poslije radnici) nisu mogli ui u njezinu strukturu. Treba naglasiti, da se iz duha Drakovieve konstitucije nametala sumnja u pravednost opstojanja kmetstva. S masonstvom je u Hrvata zapoelo i konkretno ostvarivanje naela nacionalne i vjerske ravnopravnosti. idovi su bili ravnopravni lanovi u hrvatskim loama. U Hrvata u XVIII. stoljeu davanjem primjera u zanemarivanju vjerskih razlika prednjaili su duhovnici. Dio hrvatskog katolikog klera, bez obzira na osude masonstva od vrhovne crkvene vlasti u Rimu, koje mu nisu mogle ostati nepoznate, kao da nije osjeao nespojivost katolicizma i slobodnog zidarstva. Od ukupno poznata 83 lana loa u Zagrebu (die Klugheit), Karlovcu (die Strke), Varadinu (die Vorsicht) i Osijeku (Vigilantia) 13 ih je bilo iz redova sveenstva, to iznosi 15,7 % od ukupnog broja, dok se prosjek klera u drugim loama Habsburke Monarhije procjenjuje, na temelju dosadanjih istraivanja, na svega 5 %. 4 U Beu se poelo misliti, da se osnuje samostalna velika loa koja bi obuhvaala sve loe u Monarhiji. Tu bi lou tvorile provincijalne velike loe, od kojih bi jedna bila ugarska provincijalna loa s Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom. Na ovaj prijedlog Drakovi je sazvao konvent u Peti 28. veljae 1781. On je nakon odreenih raspravljanja na terenu javio u Be da naputa svoj posebni sustav i da se njegove loe slau sa sjedinjenjem. Konano je godine 1784. u Beu konstituirana nova Velika loa, a provincijalni veliki majstor ugarskih i hrvatskih loa (Hrvatska, Slavonija i Dalmacija) postao je grof Karlo Palffy. Poslije Drakovieve smrti ne zna se nita posebno o loama u Hrvatskoj. Poznato je ipak, da je zagrebaka loa poetkom 1786. bila u vezi s petanskom loom Zur Grossmut. Neki su Hrvati, kao i pripadnici drugih naroda, pristupali u loe smatrajui najvjerojatnije, da e im to posluili kao sredstvo u pravljenju karijere (na ovo slii na primjer ulazak u masonsko bratstvo poznatog pustolova Stjepana Zanovia).5 Meutim, ini se, da veinu hrvatskih ljudi u poetku privlai k masonstvu prvenstveno intimna sklonost tih ljudi prema okultnim ili tajnim revolucionarnim akcijama. Najee su kod njih istodobno postojale obje navedene sklonosti. Tako se govorilo da su mnogi lanovi loe Magnanimitas, posebno oni koji su pripadali viim stupnjevima, bili zainteresirani za alkemiju i da je ta loa imala svoj laboratorij.6 Grof Ivan Drakovi je elio da se loe, osim filantropskom aktivnou, bave i drutveno-politikim zadacima.7 On nije jedini imao ovakva shvaanja. Zna se, na primjer, da je grof Juraj Drakovi slovio kao udak radi svojih radikalnih i prevratnih ideja. On, oito u tajnim misijama, obino putuje kao trgovac uro Farka i pod inim imenima po Njemakoj, vicarskoj i Francuskoj.8 Masoni su se u svijetu, pa i u Hrvata, povezivali na meunarodnom podruju, a svojom su aktivnou znaajno utjecali na nastajanje novih intelektualnih i politikih zbivanja. Osobito je vaan rad Ignjata Martinovia, katolikog franjevca (podrijetlom Srbina), koji je, odgojen na djelima istaknutih masona Jean-Jacauesa Rousseau-a, Montesquieu-a i d'Holbacha, postao fanatian ateist i antiklerikalac. On je predvodio profrancuski jakobinski pokret u Ugarskoj i pripremao plan o podizanju revolucije. Prema rezultatu povijesnih istraivanja masona F.
3

Abafi Ludwig (Aigner Ludwig), Geschichte der Freimaurerei in sterreich Ungarn. II, Budapest, 1891, s. 363. 4 Josip Kolanovi, Jedna sporna epizoda iz ivota Maksimilijana Vrhovca, Croatica Christiana Periodica, V/1981. 7. 5 Usp. Mirko Breyer, Antun conte Zanovi i njegovi sinovi. Matica hrvatska. Zagreb, 1928. s. 157. 6 Eugen Laxa, The Drakovi Observance. Ars Quatour Coronatorum, vol. 90 za studeni 1978. s. 63. 7 Vaso Bogdanov, Historija politikih stranaka u Hrvatskoj. Zagreb. 1958. s. 23. 8 Glasnik slob .. zid .. loe Ljubav blinjega u or .. Zagreb, I/1913, 34, 1724.

iia i E. Laxe Ignjat Martinovi je bio mason. Biskup Maksimilijan Vrhovac je priznao da je za trogodinjeg boravka u Beu posjeivao Martinovia dva do tri puta mjeseno.9 Nije teko pretpostaviti, da su ovi kontakti odravani po masonskoj liniji. Vaso Bogdanov tvrdi da su u razdoblju od god. 1780. do god. 1848. nositelji politikih zbivanja u Hrvatskoj bili: 1. slobodni zidari, jozefinisti i jakobinci, 2. konzervativci, 3. ilirska stranka, 4. narodna stranka i 5, madaroni. Po njemu u javnom ivotu Hrvatske i Ugarske u drugoj polovici XVIII. stoljea najvaniju ulogu imaju: l. slobodno zidarstvo, 2. jozefinistiki pokret i 3. zavjera ugarskohrvatskih jakobinaca. Bogdanov posebno istie da su u drugoj polovici XVIII. stoljea jozefinistiki i jakobinski pokret bili tijesno povezani sa slobodno-zidarskim organizacijama u Hrvatskoj. On zakljuuje da su gotovo svi ugarsko-hrvatski reformatori osamdesetih i poetkom devedesetih godina, a isto tako i potonji revolucionari, uesnici u zavjeri Martinovievih jakobinaca, bili nekadanji lanovi slobodnozidarskih loa... Od osobite je vanosti, da je ta toliko vana drutveno-politika ustanova bila u to vrijeme od svih ugarskih zemalja najrairenija u Hrvatskoj, i da su na itavom teritoriju Ugarske u njoj vodeu ulogu igrali Hrvati. Neosporni tvorac takvih slobodnozidarskih organizacija ne samo u Hrvatskoj, nego i u iroj Ugarskoj i, u usporeenju sa slinim drutvima u inozemstvu, daleko najnapredniji i najslobodoumniji slobodnozidarski ideolog bio je graniarski pukovnik grof Ivan Drakovi.10 Nakon neuspjeha Martinovieve urote dolazi do zabrane svih tajnih drutava ukazom cara Josipa od god. 1795. Tada i u Hrvata loe prestaju s radom.

Bogdanov, ibid., s. 53. Ibid., s. 18, 2122. Usp. V. Bogdanov, Jakobinska zavjera Ignjata Martinovia. Novinarsko izdavako poduzee, Zagreb, 1960, s. 228.
10

2. MASONSTVO OD FRANCUSKE OKUPACIJE DO ILIRSKOG POKRETA Do procvata masonstva u Hrvatskoj dolazi za vrijeme francuske okupacije naih krajeva. Napoleon se masonstvom sluio kao svojim potajnim generaltabom... za irenje liberalnih ideja i kultiviranje carskog kulta po svim onim krajevima gdje je on vladao. 11 Veliki majstor francuskog Velikog orijenta bio je Napoleonov brat i panjolski kralj, Joseph, a drugi Napoleonov brat Louis Napoleon njegov zamjenik, a carev urjak i napuljski kralj Murat bio je veliki majstor francuskog Velikog orijenta, a Eugne de Beauharnais, Napoleonov pastorak, veliki majstor Velikog orijenta Italije u Milanu.12 Nedvojbeno je, da su dalmatinske loe po svojoj pripadnosti talijanskom ili francuskom Velikom orijentu bile frankofilski nastrojene i da su njihove simpatije za Francusku ile katkad toliko daleko da su se sinovi dalmatinskih masona oduevljavali ne samo za naela francuske revolucije, nego i za samu Francusku za koju bi i poginuli.13 U doba francuske okupacije naih krajeva u masonstvo su ulazili iz uvjerenja pristae novih republikanskih i slinih ideja, ali i neki koji su pod francuskom upravom mislili praviti karijeru kao masoni. Kako je tekla francuska okupacija naih zemalja tako se irilo i masonstvo. Masona je u Rijeci bilo ve u drugoj polovici XVIII. stoljea. Ali, meu njima je hrvatski etniki element bio beznaajan, a takav je bio i masonski utjecaj na hrvatski puk. Zapadna Istra prikljuena je god. 1805. Italiji, a god. 1809. Ilirskim Provincijama, kojima je sredite bilo u Ljubljani (u kojoj je ubrzo poslije dolaska Francuza zapoela rad Loge Franco Illyrienne, sous le titre distinctif des amis du Roi de Rome et de Napolon). Loa u Kopru osnovana je u svibnju god. 1806, najprije pod okriljem Velikog orijenta Italije, a zatim god. 1809. pod okriljem francuskog Velikog orijenta. Postojala je loa i u Poreu. U Dalmaciji bilo je masona i prije francuske okupacije. Ti su masoni tada pripadali loi u Veneciji, jer posebnih loa nije bilo. Naskoro poslije dolaska Francuza u Dalmaciju u Zadru je u oujku god. 1806. osnovana loa, u kojoj su prihvaena pravila 31. listopada, a zvala se Loge de Saint Jean de Jrusalem Franco Dalmate sous le titre distinctif Eugne Napolon l'Orient de Zara. Pod ovu lou spadali su i masoni iz ibenika, a ona je od poetka pa dalje trajno bila pod okriljem Velikog orijenta u Milanu. Iste je godine osnovana loa u Splitu, kojoj se ne zna ime, i pod nju su spadali masoni iz Trogira i Makarske. U Kotoru je loa osnovana god. 1807. pod imenom L'orient de Cattaro Des Amis de la Victoire, pod Velikim orijentom u Parizu. U Karlovcu masonska loa Saint Jean de Croatie osnovana je god. 1808. pod zatitom francuskog Velikog orijenta. Ovu su lou utemeljili poslije svoga dolaska u Karlovac francuski inovnici i asnici i za nju su poslije nekoliko mjeseci uspjeli pridobiti i par Hrvata. Meu ovim Hrvatima prvi su postali masonima karlovaki gradonaelnik i katoliki upnik u Dubovu. Njih dvojica odmah su se dali na propagandu za masonstvo meu domaim puanstvom. Ali, s malo uspjeha. 14 U Dubrovniku je ve prije dolaska Francuza, posebno meu puanima intelektualcima, djelovala skupina masona i njima sklonih osoba. Medo Puci pie, da je u Dubrovniku zarana nastalo masonstvo koje je, premda mu se vlada protivila, pridobilo u malo vremena dobar dio
11

F.(erdo) .(ii), Masonstvo u Napoleonovoj Iliriji, estar, IV/1924, 34, 2224. (Prema iiu u hrvatskim zemljama bili su masoni, izmeu ostalih, maral Marmont i guverner Dalmacije Vicenzo Dandolo). 12 Jean-Andr Faucher, Dictionnaire maonnique. Izdanje Picollec, Pariz, 1981; Michel Gaudart de Soulages Hubert Lamant, Dictionnaire des Francs-maons franais. Izdanje Albatros, s. 76, 77, 421 Pariz 1980. 13 Grga Novak, Povijest Splita, III, akavski sabor, Split, 1978, s. 17221723. 14 Imbro Ignjatijevi Tkalac, Uspomene iz mladosti u Hrvatskoj. Srpska knjievna zadruga, kolo XXVIII, br. 187, Beograd, 1925, s. 30.

vlastele i puana. Utjecaju masonstva pripisuje Puci i poseban utjecaj talijanske knjievnosti.15 Loa u Dubrovniku L'toile Illyrienne vjerojatno je poela djelovati krajem 1808. ili poetkom 1809., ali je sigurno da je 1810. god. pod francuskom okupacijom dola pod zatitu francuskoga Velikog orijenta. Francuski pristae, preteno okupljeni u graanskom klubu i francuskoj loi, tvorili su samo manjinu.16 Veliki broj loa i brae pokazuje, da su u praksi loe vrile moan utjecaj na javni ivot, koji se odravao u francuskoj upravi, a koji su provodili koje oficiri koje inovnici velikim dijelom lanovi loa.17 Bez obzira na vie od 250 masona u francuskojIliriji oni nisu imali svoj Veliki orijent. Masonske loe u naim krajevima od god. 1809. pripadaju pod okrilje francuskog Velikog orijenta, osim Zadra i Splita, koji su tada bili ostali pod milanskim Velikim orijentom. Utemeljitelji ovih loa bili su, gotovo svi, francuski asnici i slubenici, dok su lanovi postajali i domai ljudi, i to kako katolici tako i pravoslavni. U ljubljanskoj i karlovakoj loi govorilo se francuskim, a u ostalim loama francuskim i latinskim jezikom. Obredi u svim ovim loama kod primanja, tajni znakovi, amblemi i hramovi bili su u biti isti kao u dananjem masonstvu. U ovim loama bilo je i vie katolikih sveenika. Meutim, uz iznimku veeg dijela talijanskog katolikog klera u zapadnoj Istri, hrvatski katoliki kler bio je u najveoj mjeri protufrancuski i protumasonski raspoloen. U odnosu na francuske okupatorske vlasti veina hrvatskog sveenstva, koje je vrilo golem utjecaj na puk, zauzelo je izrazito neprijateljsko dranje. Kad su god. 1813. Francuzi morali napustiti Karlovac, graani su provalili u lou i pobacali kroz prozor na ulicu sve masonske materijale i znakove uz urnebesni smijeh, a zatim su te stvari bile spaljene na trgu. 18 Iste god. 1813, kad su Francuzi morali otii iz Kotora, na Trgu svetog Tripuna spaljen je masonski alat, amblemi i spisi. 19 Za to spaljivanje matica, knjiga i protokola kotorske loe odgovoran je crnogorski metropolit. 20 Protjerivanjem Francuza iz hrvatskih zemalja masonstvo se u krajevima koji su pripali Habsburkoj Monarhiji, gasi. Naime, vlasti su u Monarhiji pod dojmom francuske revolucije ve odlukom od 27. travnja i dekretom od 29, prosinca god. 1801. traile od dravnih slubenika i prisegu da nisu nikad pripadali i da ne e pripadati ni jednom tajnom drutvu. Meutim, i nakon tih odluka masonstva u Monarhiji nije posve nestalo. Tako se zna, da je poslije odlaska Francuza bilo Dubrovana masona, i to ponajvie pomoraca, kapetana ili onih, koji su odlazili u Ameriku i tamo bili upisani u loe.21 Poslije pada Napoleona dio masona u hrvatskim zemljama stavio se na raspolaganje Englezima, koji su mnogo radili na stvaranju i podupiranju tajnih drutava. Sljedba karbonara osnovana je u Dalmaciji svretkom god. 1813. ili poetkom god. 1814. na otoku Visu, koji su Englezi smatrali u to vrijeme svojom bazom, da bi tako imali vlast nad Jadranom. Od god. 1814. do svretka god. 1818. tajne sljedbe (masoni, karbonari, gvelfi) slobodno su se irile u Dalmaciji, osobito u Splitu i Zadru. Vagel, generalni direktor policije u Veneciji, obavijestio je 1. travnja 1818. vlasti u Zadru, kako je saznao, da u Splitu i ostaloj Dalmaciji ima vie osoba. koje su rasputanjem masonskih loa, kojima su pripadale, stupile u drutvo karbonara i da se dopisuju s loama u Bologni, Ferrari, Reggiu, Rimu i Napulju, a da je meu njima najvie trgovaca.22 Neki su se od masona ve god. 1814. odrekli masonstva.23 Dvije
15 16

M. repel, O latinskoj poeziji Junija Restija. Rad JAZU, knj. CXIV, Zagreb, 1983, s. 116. Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb. 1980, s. 438455. 17 F. ii, ibid., s. 27. 18 I. I. Tkalac, ibid., s. 41. 19 France Kidri, Framasonske loe hrvakih zemelj Napoleonove Ilirije, v poroilih dunajskega policijskega arhiva. Rad JAZU, knj. 206. Zagreb, 1915, s. 60. 20 HAZ, Presidijalni spisi, br. 5902 od 20. kolovoza 1814. 21 Framasuni u Hrvatskoj. Crvena Hrvatska, Dubrovnik, VI/1896, 3, 3. 22 HAZ, Presidijalni spisi, broj 768/597 od 1. travnja 1818. 23 Ibid., broj 5902 od 20. kolovoza 1814.

najbrojnije talijanske skupine ive u Zadru i Splitu, dakle u gradovima gdje je bilo najvie karbonara, meu kojima je i bilo najvie Talijana, tako da su karbonarski utjecaji znatno manji u Dubrovniku i Boki Kotorskoj.24 Dalmatinska liberalna javnost, koju tvori malo graanstvo, a posebno inteligencija, pod utjecajem masonstva i karbonarstva potajno podrava naela napuljskih istomiljenika u liberalnim shvaanjima, ije ideje najvie prenose nai pomorci kao prijevoznici izmeu dviju obala.25 lanovi, odnosno utjecajne osobe u tim sektama, a u razdoblju od god. 1814. do god. 1820. sastojali su se prvenstveno od Talijana, zatim od Hrvata, Engleza, Francuza i drugih. Broj i utjecaj karbonara u navedenom razdoblju u Istri je bio znatno manji nego u Dalmaciji. U ovim po imenu razliitim tajnim sektama vladalo je u biti duhovno jedinstvo, tako da jedan mason nije trebao polagati posebnu, novu zakletvu, ako je bio primljen u neku drugu po imenu gledano nemasonsku organizaciju. Na politikom podruju sve su ove sekte bile izrazito u antiaustrijskoj slubi, pa nije udno, da ih je austrijska vlast bespotednim akcijama god. 1819, a osobito izmeu god. 1820. i god. 1822., unitavala.26 Ve u relativno kratkom razdoblju od francuske revolucije do Napoleonova pada masonstvo se i u hrvatskim zemljama potvrdilo kao politizirana ustanova, koja je na ovom prostoru bila najprije u slubi francuskih, a neposredno zatim u slubi engleskih probitaka. God. 1824. konano u hrvatskim zemljama za due razdoblje prestaje svaki spomen na masonstvo. Meutim, tim privremenim unitenjem masonstva nisu onemogueni i njegovi duhovni plodovi. Francuska masonska vladavina od god. 1806. do god. 1814. oitovala se u jednoj upravno-politikoj jedinici, koja se temeljila na odreenoj zemljopisnoj cjelini, a koju je tvorilo puanstvo istog ili slinog jezika. Ova je injenica u nekih pojedinaca, posebno u intelektualnim krugovima, stvorila ili pojaala ve postojeu ideju etnikog jedinstva u kojemu su jezine, pa i vjerske razlike izgledale kao nebitne, pa je to rodilo i elju za politikim zajednitvom, koje se inilo moguim pod ve donekle udomaenim ilirskim imenom. Na taj nain u masonstvu se dobrim dijelom zaeo u Hrvata tzv. ilirski pokret ili hrvatski narodni i knjievni preporod. U Hrvatskoj je prvi pokuao izdavati novine na hrvatskom jeziku Juraj porer iz Karlovca, lijenik, sin masona Josipa porera. Mason i biskup Maksimilijan Vrhovac, jedan je od prvih naih ljudi u sjevernoj Hrvatskoj (a moglo bi se rei i prvi), koji su radili na tome, da ilirski, tj. narodni jezik bude zajedniki knjievni i slubeni jezik, a imao je i odreene pojmove o narodnom jedinstvu. 27 S obzirom na niz masona u rodu Drakovia, vrlo je vjerojatno, da je i prvak ilirskog pokreta grof Janko Drakovi bio lan parike loe Philanthropes reunis (L'union philantropique).28 Ilirskom pokretu se pridruuju i neki bivi slobodni zidari i karbonari, meu kojima se osobito istie Stipan Ivievi, jedan od najistaknutijih dalmatinskih iliraca tridesetih i etrdesetih godina prolog stoljea.29 Na temelju Napoleonove Ilirije gradili su ideju narodnoga jedinstva oni, koji su na svoje oi gledali utjecaj francuske uprave, a mladi Ljudevit Gaj bio je samo agitator obnovljenog ilirizma.30 Sinovi i unuci bivih slobodnih zidara bili su naime oni, koji su u tom pokretu

24 25

Stijepo Obad, O karbonarima u Dalmaciji, P. o. iz Zadarske revije, br. 1 za 1975. s. 9899. Stijepo Obad, Napuljska revolucija u oima dalmatinskih pomoraca. P. o. iz Pomorskog zbornika, knjiga 8, Zadar, 1970, s. 727736. 26 Ostoja A.(ndrea), La Carboneria e le sette segrete in Dalmazia e in Istria (18131824). Atti e memorie della Societ dalmata di storia patria, vol. VII, Roma, 1970, s. 3638, 41, 128158. 27 F. ii, Nepoznate stranice iz doba biskupa Vrhovca. Novosti, XX/1926, 152, 3. Usp. Dragutin Pavlievi, Maksimilijan Vrhovac, ivot i rad. Oko, XI/1983, 282, 20. 28 Ivan Bojnii, Die Freimaurerloge Ljubav blinjega in Zagreb. Izdanje loe Ljubav blinjega, Zagreb, 1917, s. 33. 29 S. Obad, O karbonarima u Dalmaciji, ibid., s. 99. 30 F. ii, Masonstvo u Napoleonovoj Iliriji, s. 28.

pokuavali ideje i planove svojih otaca privesti ivotu. Ali, njih je u ostvarenju tih planova onemoguio apsolutizam.31

3. KVATERNIK I MASONSTVO LOA U SISKU U austrijskom dijelu Monarhije masonstvo je bilo formalno zabranjeno. Meutim, u Istri, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini bilo je masona, i oni su veinom pripadali madarskoj, zatim talijanskoj i, najmanjim dijelom, srpskoj masoneriji.32 Odmah poslije revolucionarnih zbivanja god. 1848. razni emigranti iz Monarhije poeli su se ujedinjivati, ponajvie na masonskoj liniji, i kovati zavjere s ciljem, da srue Habsburku Monarhiju, protiv koje su bili i Hrvati. Ipak, pokuaj talijanskog masonstva, da u tu borbu uvuku neke hrvatske politike prvake nije uspio. Kad se je god. 1864. Eugen Kvaternik ukljuio u antiaustrijske aktivnosti i raspravljao o tome, da Giuseppe Garibaldi doe u Hrvatsku (Garibaldi je mislio iskrcati se 14. kolovoza god. 1864. s 80.000 pristaa u Dalmaciji, ali mu je to talijanska vlada sprijeila), ponueno mu je, u nekoliko navrata, da postane mason i da e stei vii stupanj. Kad je uoio naglaeni katolicizam u Kvaternika, sam ga je Adriano Lemmi (veliki majstor Velikog orijenta Italije od 17. sijenja god. 1885. do 31. svibnja god. 1896) u razgovoru 19. travnja god. 1864. u Torinu uvjeravao, da masoni inae tuju svaije vjersko svjedoenje, ali ga je Kvaternik shvatio kao divljeg bezbonika, koji otvoreno ispovijeda, da mu je cilj unititi papinsku ne samo svjetovnu nego i duhovnu vlast, unititi katolicizam, jer inae Italija ne moe biti slobodna i rijeiti se francuskog tutorstva. Lemmi je zakljuio, neka bude to mu drago, mi od svoga puta ne odustajemo. Kako je Kvaternik intimno bio protivan raditi zajedniki s ljudima koji sami priznaju da idu za unitenjem kranstva, a koji nisu posebno skrivali ni talijanske pretenzije na hrvatsku obalu, on je svaku suradnju s masonstvom odbio.33 Kada su, poslije propasti Napoleonova carstva, u Dalmaciji likvidirane loe, splitski masoni nastavili su ilegalno kontaktirati s talijanskim masonstvom. Tako se dogodilo da su talijanofilski masoni dominirali i u splitskom opinskom vijeu sve do sedamdesetih godina 19. stoljea. Splitski su masoni i njihovi nasljednici bili glavni bastion najprije autonomatva, a poslije i otvorenog iredentizma. 34 Organizirani prodor masonstva meu Hrvate u sjevernoj Hrvatskoj poinje ve sedamdesetih godina. Pokuaj masonstva da se uvrsti u Varadinu ubrzo je propao. Glavni pokreta za osnivanje loe u Varadinu bio je Ljudevit Karoly, koji je imao ezdesetih i osamdesetih godina 19. stoljea u zajednici sa svojim bratom pod imenom Braa Karolyi agenturni, komisijonalni i inkasatorni posao. Masona je bilo dosta meu tadanjim uglednim veletrgovcima, trgovcima i obrtnicima. To su bili veinom stranci, a Hrvata manji broj. Do razvoja masonstva nije dolo zbog mjesnih prilika u Varadinu, a posebno zato, to je god. 1878. propala varadinska tedionica, kada su mnogi masoni izgubili veliki dio svoga imetka. Braa Karolyi su takoer izgubili veliki dio imetka pa su napustili Varadin i odselili
31 32

I. Bojnii, ibid., s. 35. Dakako, pojedinci su postajali masoni i u drugim dravama. Tako je Slavoljub Bulvan, kao zlatarski radnik, primljen god. 1870. u lou Cleveland 211 u Chicagu (Bojnii, ibid., s. 73). 33 Cherubin egvi, Drugo progonstvo Eugena Kvaternika godine 18611865. Zagreb, 1907, s. 8284, 9092, 96, 201. (Ova knjiga je u stvari Kvaternikov dnevnik). 34 Frano Baras, Masoni stare Dalmacije. Slobodna Dalmacija, XL/1982. 11679, 5.

se u Petu. Odlaskom Ljudevita Karolyja propao je pokuaj uvrenja jae masonske loe u Varadinu.35 U Sisku su tri lana madarske loe Zur Vaterlandsliebe (Horaszeretet) (Sigmund Feigl, Mathias Laxa i Aleksander Friedrich) zakljuili, da e osnovati jedan slobodno-zidarski klub. Taj je klub konstituiran vjerojatno 1870. godine kao vjeni, a odobren mu je rad (iz Budimpete) tek 1872. Kad se broj sisakih masona poveao, oni su odluili osnovati svoju lou. Osnovali su je pod imenom Zur Nchstenliebe. Posebno aktivan u osnivanju te loe bio je spomenuti Sigmund Feigl, inae agent dunavskog parobrodarskog drutva u Sisku, koji je ve god. 1870. bio lan loe Zur Vaterlandsliebe u Baji. On je bio starjeina sisake loe od 1872. do god. 1878. Loa je uputila zemaljskoj vladi u Zagrebu dne 11. veljae god. 1872. molbu za potvrdu pravila. U molbi je navedeno, da e se loa brinuti za razvoj i titenje ovjenosti, za irenje prosvjete ovjeanstva, poitanje zakona, i gojenje ljubavi prema kralju i domovini. Vlastima je naglaeno, da su pravila suglasna s pravili slinih drutvah postojeih u Ugarskoj, a injenica, da e nova loa biti podvrgnuta ugarskom Velikom orijentu, bitno je pridonijela, da su pravila odobrena 5. listopada god. 1872. 36 Iz Pravila, koja su masoni poslali vlastima na odobrenje, nije se moglo zakljuiti nita konkretno o pravom smislu ove loe, kao ni masonstva uope. Ta su Pravila namjerno stilizirana tako, da se lako moe dobiti njihovo odobrenje. Tako u tim Pravilima sisake loe, u odjeljku pod naslovom Svrha, stoji da je cilj pravomu slobodnomu zidarstvu: unapreivati i tititi ovjenost, koja se u svih ivotnih odnoajih najvema izkazuje u iskrenoj ljubavi blinjega (to. I). U tim Pravilima, u odjeljku pod naslovom Dunosti, navode se kao tri glavne zadae slobodnog zidarstva, koje svaki lan mora imati pred oima: prama Svemoguemu, prama svojem blinjemu i prama samom sebi (to. I). U istom odjeljku stoji, da zidar, koji nae priliku, kod mladei doprinaa, da se ve zarana ljubav prama Svemoguemu i domovini u mladahna srca ucjepi, jer prava kranska ljubav je stup drave i temelj najvie obiteljske sree. (to. V). Posebno je odreeno, da u loi nesmije biti govor o vjerozakonu ni o politici (to. IX). Iz ovih Pravila proizlazilo bi, da je loa apolitina, religiozno kranska karitativna ustanova. Ali se u to izvan loe nije vjerovalo, ve zbog stroge tajnosti rada i lanstva u loi. Statut ove loe potvrdio je 5. listopada god. 1872. namjesnik banske asti Antun Vakanovi, i sam mason, lan petanske loe Szent Istvn. Iz popisa masona vidi se, da su u loi u Sisku bili idovi, Madari i Hrvati. Ova loa poela je raditi poetkom studenoga god. 1872. pod okriljem ugarskoga Velikog orijenta, ali u kulturnom pogledu nije znaila nita. 37 Loa je od samog poetka radila samo na njemakom jeziku, i, prema masonskom miljenju, upravo to bijae uzrok da nije mogla uhvatiti vrsti korijen u Hrvatskoj, niti izvriti utjecaj na duhovni razvoj i kulturni napredak naroda, u kojemu je djelovala.38 Kada se ovome doda, da tada Sisak poinje gubiti svoje znaenje na gospodarskom podruju, onda je potpuno razumljivo njezino nestajanje. Tako je ta loa god. 1885. stvarno prestala djelovati, a dalje je samo po imenu opstojala. Adolf Mihali pie o tome slijedee: Kako je dovoljno poznato prva loa u naim stranama u najnovijem dobu bila je Zur Nchstenliebe u Sisku, koju je osnovala budapetanska Grossloge von Ungarn fr die drei Johannis Grade. Ona je u poetku radila vrlo marljivo, dok joj je br. Feigl bio na elu. No ta loa se nije nikad uzdigla nad lijepe bratske sastanke, duhovite govore i ugodne bijele trpeze. U kulturnom pogledu nije ona znaila nita, a nije ostavila ni jedan literarni spomenik. Njezini arhivi su posve sterilni i suhi, a ni zapisnici njezini ne pokazuju nikakvog traga radu u tom pravcu. Ona nije uspjela ni to da u svoj lanac povue veu skupinu narodnih ljudi.
35 36

NSB, Zbirka rukopisa, broj R-5547 (Nisam uspio posebno provjeriti tonost ovih podataka). IHRPH, grupa VI, inv. br. 3351. 37 Milan Prelog, Istorija slobodnog zidarstva, Zagreb, 1929, s. 13. 38 I. Bojnii, ibid., s. 39.

Pokuaj da se obrednik prevede na hrvatski, koji je iskrsnuo pod konac ivota ove loe, ostao je nedovren, a nastojanje da se zidarstvo presadi u sredite Hrvatstva, u Zagreb, nije takoer uspjelo. Nakon to je br .. Feigl otiao iz Siska 1878. poeo je ondje brzo jenjati zidarski pokret, dok nije 1885. uope prestao svaki ivot te loe. Dne 22. II. 1885. odran je pod predsjedanjem br. Mallinaria zadnji rad. Prisutni bili su ova braa: Mallinari, Hirschel, Wernak, D. M. Lowy, Persoglia, Pfau, S. Rankel i br. Hirschfeld iz Trsta kao gost. Toga dana radilo se je u sva tri stupnja, te su obavljena neka promaknua. Vidi se, da su braa htjela opet pokrenuti nov ivot, no taj pokuaj nije uspio. Loa se vie ne sastaje i kad je zatim i Velika ugarska loa za tri jovanovska stupnja, pretoivi se u Simboliku veliku lou Ugarsku, takoer prestala, sisaka se loa vie ne javlja u zidarskom ivotu nikako.39 U povodu osnivanja sisake loe objavljena je u Zagrebu god. 1873. knjiica pod naslovom Slobodna zidarija. Njezin je pisac Josip Rieger, profesor akovake teologije. Rieger je istaknuo, da su pravila ove loe vrlo lo prijevod pravila petanske loe, u kojima je samo rije religios zamijenjena rijeju kranski. U vezi s ovim treba istaknuti, da je najvei protivnik masonstva u Hrvata u drugoj polovici XIX. stoljea bio akovaki biskup Josip Juraj Strossmayer. Kad je papa Leon XIII. izdao 20. travnja god. 1884. encikliku Humanum genus protiv slobodnih zidara, ve 15. svibnja god. 1884. Strossmayerov Glasnik biskupija bosanske i srijemske objavio je tu encikliku, u nastavcima, u hrvatskom prijevodu Josipa Riegera. Enciklika je zatim objavljena kao posebna knjiica a nakladi od oko 1.000 primjeraka, da je ita narod. Osim toga, Strossmayer je u Korizmenoj poslanici god. 1885. optuio masone, da su satanisti, da su u vezi s najstarijim neprijateljem kranstva idovima i da tee konanom unitenju katolicizma.40 Zagrebaki lanovi sisake loe osnovali su u Zagrebu god. 1881. vjeni kojemu su u spomen na Ivana Drakovia dali ime Zur Klugheit (Prudentia). Pravi osniva ovoga vjenia bio je Antun Schlesinger, dugogodinji urednik lista Agramer Zeitung, koji je bio primljen u sisaku lou god. 1887. Ovaj vjeni je prestao s radom ne ostavivi za sobom gotovo nikakova traga.41 Kada je sisaka loa stvarno obustavila rad, nakon duih priprema dne 18. sijenja god. 1890. u Zemunu je osnovana loa Stella Orientalis, pod okriljem Velikog orijenta u Budimpeti. lanovi te loe bili su veinom Madari, idovi i Srbi. Kako ni ova loa nije bila nacionalno hrvatska i kako je god. 1896. premjestila svoje sjedite u Panevo, ni ona dalje nije imala upliva na razvitak slobodnog zidarstva u Hrvatskoj. 42

39 40

A.(dolf) M.(ihali), Loa Hrvatska vila. estar, VI/1927, 7, 143144; usp. Bojnii, ibid., s. 39 Andrija Spiletak, Strossmayer o slobodnim zidarima. Zagreb, 1932, s. 3, 4, 8, 9, 15, 19. 41 Prelog, ibid. 42 Zagrebaki vjeni, koji je nosio ime drevne Drakovieve loe Zur Klugheit, nije ostavio drugog traga do li nekoliko araka listovnog papira, provienog sa firmom. Bez toga ne bi se ni znalo, da je kada u Zagrebu postojao slobodno zidarski vjeni toga imena. (Mihali, ibid.).

II. POSTANAK I RAZVOJ HRVATSKOGA NACIONALNOG MASONSTVA

1. OSNIVANJE I RAD LOE HRVATSKA VILA Loa Stella Orientalis u Zemunu vana je za povijest hrvatskog masonstva zato, to se u njoj raspravljalo o osnivanju loe u Zagrebu. Naime, u masonskim se krugovima shvatilo, da masonski pokret u Hrvatskoj ne e uspjeti, ako ne uspije privui u zidarstvo domai, autohtoni elemenat, a takoer je i u madarskom masonstvu zavladao interes za Zagreb, jer se i ondje razabralo, da sudbina zidarstva u Hrvatskoj ovisi o Zagrebu. 43 U radu na tome u Zemunu su se jako angairali kapetan Levin Koller, roen u Zagrebu, koji je 21. sijenja god. 1890. stupio u zemunsku lou Stella Orientalis i nastanio se u Zagrebu, i Julius Stielly, prvo starjeina zemunske loe, koji se takoer preselio u Zagreb. Obojica su od ugarske velike loe bila upuena na Ivana Bojniia, koji je primljen 3. travnja god. 1890. u petansku lou Korvin Matys az igazsagos, i to tako, da je u jedan dan primio sva tri stupnja i dobio zadatak da osnuje lou u Zagrebu. Bojnii se poslije toga stavio u vezu s drugim masonima u Zagrebu. To su bili Anton Schlesinger, Sandor Weis von Polna, Julius Huhn, Stefan Stjepan Kosovac, Aleksandar von Pei, Eugen Bothe i Slavoljub Bulvan. A. Mihali tvrdi da je pokret za osnivanje loe u Zagrebu poeo god. 1891. i da je najaktivnije na tome radio Koller. On se stavi u sporazum sa Simonom Frangeom, umirovljenim profesorom i novinarom i toj dvojici poe brzo za rukom da predobe za tu ideju nekoliko lica u Zagrebu, a meu njima prof. piru Brusinu, Frana Folnegovia i Ivana Balaka, umirovljenog ravnatelja petrinjske preparandije. Doskora bijae predobljen i Edmund Kolmar bankar, koji je tada u privrednim krugovima uivao veliki ugled. Zatim dr. Franjo Spevec, kr. sveuilini profesor i jo neki vieniji ljudi iz inovnikih redova i iz graanstva. I pisac ovih redaka bio je meu ovim pionirima... Godine 1891. odrana je u Zagrebu gospodarska izloba, koja je poluila veliki uspjeh, a maarski gospodarski krugovi kad su tu izlobu posjetili, imali su u svom drutvu i Samuela Kocijana, poznatog Zagrebanina, koji je tada bio namjeten u ministarstvu financija u Budapeti. Meu posjetiteljima zagrebake izlobe bilo je i brae slobodnih zidara i to ba iz loe Demokracija najpae br. Moritz Glleri, koji je tada bio veliki tajnik velike simb. loe Ugarske i vrlo uplivni predstavnik privrednih krugova ugarskih. Ti su ljudi predobili za zidarstvo Kocijana, koji je uskoro zatim u tu lou i primljen. Meu tim i u petanskoj loi Korvin Matys zanimali su se za osnutak loe u Zagrebu. 44 U Budimpeti su se nali 6. oujka god. 1892. slijedei kandidati iz Zagreba, koji su doli da budu primljeni u masonstvo: Spiridion piro Brusina, Ivan Balako, Robert Fischbach, Anton Dutkovi, Adolf Mihali i Edmund Kolmar. Fran Folnegovi je posebno doputovao. Svi su oni primljeni u madarsku lou Demokratia. Obred primanja sveano je obavljen u hramu simboline ugarske Velike loe. Primanje je obavio Georg (uro) von Joanovics (Joanovi) na hrvatskom jeziku, to je bio prvi i posljednji put, da se iz usta velikog majstora u ovom Orijentu uo hrvatski jezik. Svi navedeni pojedinci iz Zagreba primili su najednom sva tri stupnja. Novoprimljena braa loe Demokratia zajedno s navedenom braom iz Zagreba zakljuila su, da e u Zagrebu osnovati novu lou. Dne 14. rujna god. 1892. konstituirana je u Zagrebu pod imenom Hrvatska vila uz pomo navedene petanske loe Demokratia i pod okriljem ugarske simboline Velike loe, koja je novu lou priznala ve 21. rujna iste godine. Kad se u novom hramu 19. prosinca god. 1892. sveano radilo na prvom stupnju, bio je nazoan i mason Svetomir Nikolajevi iz Srbije, tako da su veze izmeu hrvatskog i srpskog masonstva uspostavljene odmah poto je osnovana loa u Zagrebu. Ivan Bojnii, prvi starjeina ove loe, uspio je da ugarska Simbolina Velika loa raspusti sisaku lou Zur Nchstenliebe i da
43 44

M. Prelog, ibid., s. 138. Mihali, ibid.

akte i alat dobije nova loa u Zagrebu. Loa Hrvatska vila bila je prva loa, koja je poela raditi na hrvatskom jeziku. Prema Mihaliu god. 1893. izbile su u loi razne nesuglasice. Br. Bojnii postupao je dosta samovoljno. Kad je loa konstituisana otpremio je bez znanja loe, a u njeno ime jednu adresu velikoj loi, koja je ila dalje nego li je to veini brae bilo drago, jer je izjavila neko sveano obeanje, koje je moglo izgledati kao da loa preuzima neku politiku misiju. Osim toga bilo je i nekih drugih pojava koje su pobuivale sumnju da se hoe lou uvui u jedan neeljeni smjer. Ali je bilo i drugih raznih momenata, koji su br. Bojniia prikazivali u jednom svjetlu koji ga nije inio podesnim da bude na elu loe. To sve dalo je povoda, da je loa 1894. jednoglasno izabrala starjeinom br. Brusinu. ini se, da je to Bojniia, koji je bio vrlo slavian, dosta zapeklo. U svom nastupnom govoru br. Brusina odmah je ocrtao smjernice za svoj budui rad, smjernice, za koje je drao, da ih ima loa usvojiti kao svoje ravnalo. On je drao, da se rad loe ima na kulturnom polju razviti. A na tom polju treba Hrvatima harmonike saradnje izmeu maarskog, srpskog i hrvatskog naroda jer su ta tri naroda u stoljetnim borbama svojini i onako vazda dijelili istu sudbinu. Da bi ovu misao i vanjskim nainom simbolizovao, on je predloio jednog Maara, jednog Srbina i jednog Hrvata kao poasne lanove. To je tada oduevljeno i jednoglasno prihvaeno. Meutim su se prilike u loi sve vie zaotravale. Br. Frange mislio je da je najprea misija loe borba protiv klerikalizma, a tu je borbu gledao u ratu protiv Strossmayera. Drugi nisu na tu stvar tako gledali. Br. Bojnii pako postupao je u nekoj trgovini s raritetama, koja se je razvila izmeu njega i br. Kollera na nain, da je potonjega teko otetio. To je dovelo konano do sukoba dok nije negdje u aprilu 1894. Bojnii izaao, te iz loe odnio tinte, pera, papir, a i lampe, tako da je zadnji rad u loinskoj prostoriji u Ilici obavljen samo kod svijee, a zadnji zapisnik ondje pisan je olovkom. Zadnji prijem u onim prostorijama obavljen je 1. III. 1894. kad je primljen br. Dominkovi. Odmah iza toga osvanula je u novinama cijela lista lanova nae loe, a jedini Dominkovi nije bio spomenut i neka rijetka druga braa, koja su trala u redakciju Obzora i osujetila publikovanje svoga imena. Bojnii je ujedno otkazao lokal i loa je istoga mjeseca ispraznila stan, a kako nije bilo drugog prikladnog stana, predane su stvari na uvanje bratu Botheu u magazin. Tu su one poivale preko dvije i pol godine. O cijeloj aferi Bojniievoj sastavljen je posebni spis. No budui da loa protiv svoga prvoga majstora nije nikako htjela nastupiti, to se je zadovoljila time, da je on iz loe izaao. Spis o njemu bude zapeaen i pohranjen. Brat Bojnii meutim nije se smirio, ve je krenuo da osnuje u Zagrebu novu lou. U tu svrhu on je sakupio neko desetak profanih i nastojao je da ishodi kod velike loe ne bi li ih ona primila u savez. Da svoj cilj laglje postigne, on je denuncirao zagrebaku lou, kao da je bila protiv njega, jer je on pristaa vladine stranke i unionista. U loi Hrvatska vila osjetilo se kao da je povjerenje u nju zaista pokolebano kod velike loe. Zato je otposlan zapeaeni spis o Bojniiu vel. loi s molbom, neka se ondje otvori, da bi se vidio pravi razlog ponaanja protiv Bojniia. U korist loe govorilo je i to, da je u njoj bilo i drugih unionista protiv kojih nije nitko prigovorio. Velika loa je pravo stanje progledala i da pokae svoje povjerenje vodstvu loe, ona je zapeaeni list kanje povratila, a Bojniia uputila, da ne nalazi odobriti drugu lou, dok jo starija nije dovoljno osigurana. Bojnii se je grozio da e novu lou, koju kani osnovati, podvri zatiti talijanskog velikog orijenta, ali ta gronja ga je potpuno diskretovala; a bila je i nepromiljena, kad je mogao znati, da ne samo talijanski veliki orijent, ve sve ine okolne velike loe stoje u prijateljskim odnosima sa Simb. vel. loom ugarskom, pak da za volju jedne buntovne loe, nee htjeti, da vreaju teritorijalno pravo postojee velike vlasti. Bojnii dobio je dolini odgovor, a time je ova afera likvidirana.45

45

Mihali, ibid.

Budui da su lanovi ove loe veinom bili unionisti (madaroni), to je ova loa ve god. 1894. izdala knjiicu Slobodni zidari ili framasuni kao obranu od klerikalnih napadaja, ali i od napadaja da loa stoji u slubi strane politike misije, te Madara. 46 U ovoj se knjiici tvrdi, izmeu ostaloga i to, da masoni nisu bezvjerci, s obrazloenjem, zato bi, ako su bezvjerci, oboavali Sotonu, kako im se predbacuje.47 Poslije navedene masonske knjiice . Bresztyenszky objavio je niz lanaka protiv masonstva u Katolikom listu god. 1895. i ti su lanci potporom Strossmayera i u nakladi njegove Dionike tiskare izdani u posebnoj knjiici pod naslovom Bi li ili u framasune? Knjiica se pojavila god. 1896. U dogovoru sa Strossmayerom u Obzoru su ime Mazzura i Dinko Politeo god. 1896. poeli akciju protiv masonstva. Posebno je veliko uzbuenje u hrvatskoj javnosti izazvalo objavljivanje podataka u Obzoru god. 1896. o loama Hrvatska vila, Zur Nchstenliebe i Stella orientalis. U lanku su tono navedeni (iako ne svi) lanovi loe Hrvatska vila, a posebno je naglaeno, da su masoni neprijatelji kranstva i da su glavni meu njima idovi. O zagrebakim loama navedeno je da su one pokrajinska filiala velike ugarske loe, koja ima zastupati interese Magjara i pomagjarenih idova. 48 Na temelju citiranog Mihalieva opisa, kako je Obzor doao do ovog popisa, lako je zakljuiti da je popis masona odao osobno Ivan Bojnii. Iz injenice, da Obzor nije meu imenima objavio kao masona Dominkovia, koji je primljen u lou neposredno nakon Bojniieva istupa iz loe, to oito proizlazi. Naravno, bilo je posljedica objavljivanja ove liste. Na primjer, dolo je u drutvu do bojkota mnogih masona; ak i u najblioj okolini. I to u tolikoj mjeri, da se piro Brusina potpuno pasivizirao. Najvjerojatnije zbog ovih izvanjskih pritisaka nije bilo porasta lanstva. Loa Hrvatska vila imala je, kada je afilirano 9 brae, svretkom god. 1893. 21 lana, a svretkom god. 1897. 22 lana, odnosno s trojicom lanova iz Siska 25 lanova. Bresztyenszky je s ovlatenjem J. J. Strossmayera sudjelovao kao jedan od dvaju predstavnika Hrvatske na protumasonskom kongresu u Tridentu god. 1896. Sveenik Kerubin egvi objavio je s toga protumasonskog sabora jedan tekst. U tome tekstu, pozivajui se i na Lea Taxila, egvi tvrdi, da slobodna zidarija u veim stupnjevima oboava, dapae imade fiziki doticaj sa sotonom. 49 Na strani Crkve u borbi protiv masonstva osobito su se angairali kateheta Hartmann i Mirko Marchetti, poslije sveuilini profesor. Marchetti je god. 1898. objavio knjiicu pod naslovom Slobodna zidarija. U Katolikoj crkvi isticalo se, da i za hrvatske loe vrijedi naelo ekskomunikacije za masone i njihove pomagae u smislu, da se s izobenim... nije slobodno druiti i to niti razgovarati s njim niti mu pisati... s njime stanovati i kod istoga stola biti. Slobodan je samo saobraaj izmeu roditelja i djece, branih drugova i podlonika sa svojim glavarima, odnosno, mogue se druiti s osobom u svrhu da se ona popravi, kad te na to sili prijeka potreba ili kad ne zna, tko je izopen. Izopeni ne smiju prisustvovati misi, ne mogu primati sakramente, ne mogu se pokapati na kranskom groblju.50 Masoni su smatrali, da lei upravo u ovom protumasonskom katolikom djelovanju uzrok, zato im ban Khuen-Hedrvry nije htio priznati pravila. Naime, odmah nakon osnutka loe Frange i Bojnii poli su banu Khuenu-Hedrvryju s molbom, da im potvrdi statut. Ban ih je vrlo ljubazno primio i stavio im potvrivanje u sigurni izgled, 51 ali se to nije ostvarilo kako su masoni zamislili. Ban Khuen bio je svjestan, da iza masonstva u Hrvatskoj stoji Peta i on je poetak masonstva u Hrvata osobno primio sa simpatijom, ali nije potvrdio masonska
46 47

Prelog, ibid., s. 139. Slobodni zidari ili framasuni. Zagreb, 1894, s. 16. 48 Slobodni zidari u Hrvatskoj i Slavoniji. Obzor, XXXVII/1896, 8, 1. Mihali u citiranom tekstu navodi kako je Frange spremio knjiicu protiv Strossmayera, ali da je na traenje loe odustao od njezina objavljivanja. 49 Cherubin egvi, Slobodna zidarija. Prosvjeta, IV/1896, 21, 883684. 50 Mirko Marchetti, Slobodna zidarija, Zagreb, 1898, s. 103104. 51 Bojnii, ibid., s. 45.

pravila, najvjerojatnije zbog, s jedne strane, obzira prema Katolikoj crkvi i, s druge strane, zbog austrijskog dvora i hrvatske politike opozicije. Meutim, bez obzira na to, to im statuti nisu bili odobreni, masoni su djelovali bez ikakvih smetnja sa strane vlasti. Masonstvo je pobudilo posebnu panju hrvatske javnosti, kada je Fran Folnegovi postao povod raskola u Stranci prava. Folnegovi, saborski zastupnik i jedan od prvaka Stranke prava, bio je primljen u petansku lou Demokratia god. 1892. Zatim je postao jedan od osnivaa, a onda i govornik loe Hrvatska vila, koja je, kako je navedeno, radila pod zatitom ugarske Simboline loe. (Treba ovdje istaknuti, da je tada u madarskom masonstvu prevladavao madarski nacionalni osjeaj). Folnegovi je kod primanja u petansku lou tvrdio, da on ulazi u masonstvo s odobrenjem Ante Starevia, a nijekao je u hrvatskoj javnosti, da je mason. Meutim, on je priu o Starevievoj uputi, da ue u masonstvo izmislio. Starevi, koji je bio protiv politiziranja Crkve, dakle, protiv klerikalizma, bio je istodobno teist, a to je moglo stvarati zabunu u ocjeni njegovih ideja u onih, koji su izjednaivali Crkvu s vjerom. Folnegovi je odmah, im je bio primljen u masonstvo, poeo propovijedati bratstvo s Madarima. Tako je posjetio god. 1894. u Sarajevu Benjamina Kallayja, ugarskog upravitelja BiH, i u tisku pohvalio njegovu upravu u Bosni i Hercegovini. Dapae, Folnegovi je god. 1895. osudio in spaljivanja madarske zastave u Zagrebu, to ga je oduevljeno odobrila sva hrvatska javnost. 52 Folnegovi je tako postupio, jer je htio Stranku prava usmjeriti tako, da pregovara posebno s madarskim vladajuim krugovima, i to, dakako, u reimsko-dualistikom okviru. Ovim inom Folnegovi je u izboru: ili da postupa u skladu s politikom hrvatske stranke, kojoj pripada i u kojoj se ak nalazio, s nekim drugim lanovima, na njezinu vrhu, te bio u borbi s Josipom Frankom za vodstvo u stranci, ili da se kao mason, koji je pod madarskim masonskim vrhovnitvom, bezrezervno stavi u slubu tada izrazito protuhrvatske madarske politike53 slijedio politike elje svoga masonskoga vodstva, i onda, kada je mogao biti siguran, da e zbog toga biti osuen od, gotovo, sve hrvatske javnosti, to mu se i dogodilo (priznanje je dobio samo od madarskih politiara). Starevi je poslije Folnegovieva govora u Zagrebu, zajedno s Frankom, Eugenom Kumiiem i Milom Stareviem, osudio Folnegovievo priklanjanje Khuenovim madaronima i najavio istupanje iz kluba Stranke prava i osnivanje iste stranke prava. Nakon ovog dogaaja s Folnegoviem borba u hrvatskoj javnosti protiv masonstva postala je vrlo estoka. U toj borbi, naravno, nastavila je prednjaiti Katolika crkva. Sami masoni smatrali su, da od osnivanja loe u Sisku god. 1872. imaju u hrvatskom narodu samo jednog neprijatelja, kojega su oni nazivali katolikim klerikalizmom i u kojemu su, prema njima, presudan utjecaj vrili isusovci.54 Stoga je veliko uzbuenje meu masonima izazvala vijest poetkom god. 1899, da e se u Zagrebu osnovati isusovaki kolegij. Kada su god. 1901. isusovci stavili svoj samostan pod krov, u loi su i to shvatili kao bitno pojaanje neprijatelja kraljevske umjetnosti pa su tiskali i raspaavali propagandne materijale protiv isusovaca (spominjem, na primjer, knjiicu Peroslava Kovaevia napisanu u masonskom duhu pod naslovom Isusovci i odgoj omladine u Dalmaciji).55

52 53

Mirjana Gross, Povijest pravake ideologije. IHP, Zagreb, 1973, s. 305. Mirjana Gross, koja inae nije sigurna, da je F. Folnegovi bio mason, nego misli, da je bio blizak slobodnom zidarstvu, a moda i njegov lan, u vezi s njegovim sluajem zakljuuje: Slobodno zidarstvo bilo je naime organizacija na koju se oslanjao madarski imperijalizam. (M. Gross, ibid., s. 304). 54 Bojnii, ibid., 114. 55 Bojnii, ibid., s. 54, 58, 114.

2. MASONSTVO U HRVATSKOJ OD POETKA XX. STOLJEA DO I. SVJETSKOG RATA Stagniranje masonstva pred svretak XIX. i na poetku XX. stoljea oituje se i iz slaba porasta lanstva. Loa Hrvatska vila imala je god. 1900. 41 lana, od kojih su 22 bila u Zagrebu, a 13 u Osijeku. Svretkom god. 1902, u loi je bilo 37 redovitih i 7 poasnih lanova. Od tih lanova u Zagrebu ih je ivjelo 18, u Osijeku 14, u Sisku 3, u Mitrovici 1 i 7 u razliitim drugim mjestima. Svretkom god. 1903. loa je imala 36 brae, od kojih je 15 bilo u Zagrebu.56 Masoni su u zagrebakoj loi, kako je ve navedeno, potpuno slobodno djelovali. Meutim, stalna im je briga bila to, to im pravila nisu bila odobrena. Da se to konano rijei, oni su zakljuili u proljee god. 1903. da se zagrebaki lanovi loe Hrvatska vila prikljue sisakoj loi Zur Nchstenliebe na taj nain, da ova loa pod hrvatskim imenom Ljubav blinjega premjesti svoje sjedite u Zagreb. Ovako je postupljeno, iako je sisaka loa ve prije kao samostalna prestala djelovati, ali se iskoristila mogunost, da to vlastima nije bilo prijavljeno. Da se odri forma, sazvan je 19. travnja 1903. sastanak sisakih masona, na kojem su bili nazoni: Lwy, Bulvan, Persoglia, Steingassner, Koller, Hepburn, Rosenberg, Mikola, Rosenfeld, Winkler. Na tom sastanku konstatiralo se u slubenom zapisniku koji je prijavljen vlastima, da je drutvo izgubilo mnoge lanove smru, da su se mnogi iselili iz Siska, pa da tako loa ne moe u Sisku uspjeno raditi, pa je jednoglasno zakljueno da se sjedite loe Ljubav blinjega premjesti u Zagreb. Izraena je nada, da e mnogi sl. zidari ondje drutvu pristupiti pak da e i sl. zidari u Osijeku i Zemunu takoer se prikljuiti i da e iz Zagreba kao sjedita zemlje biti laglje ravnati drutvom. 57 Izabrani su lanovi Bulvan, Steingassner i Winkler da predadu molbu drutva za prijenos sjedita banu, ali ni ova njihova molba nije rijeena za banovanja Khuena Hedrvryja, nego za banovanja grofa Teodora Pejaevia i to rjeenjem kr. zem. vlade od 23. kolovoza 1903.58 Persoglia se najvie isticao u inicijativi, da se izvri ovo preseljenje u Zagreb. Posljednji rad loe Hrvatska vila odran je 29. travnja 1904. Dne 18. studenoga 1904. mogla je loa Ljubav blinjega zapoeti s radom. Svjetlo u lou unio je zastupnik ugarske velike loe Marcel Glaser, tada tajnik loe Humboldt u orijentu Budapest uz predstavnike loe Pobratim iz Beograda i loe Sirius iz Rijeke.59 Za vrijeme obreda posveenja Mihali je u govoru izmeu ostalog naglasio potrebu, da svi masoni, bili ma koje nacionalnosti, budu sloni u borbi protiv zajednikog neprijatelja katolicizma. Godinu 1904. masonstvo je doivjelo kao organizirani nastup klerikalizma, pa je zakljuilo, da se na to paljivo motri. Uz antiklerikalizam postojala je u masonstvu i tendencija za poboljavanjem i usavravanjem hrvatskih i srpskih odnosa. Dne 29. sijenja 1906. na posveenju novog hrama srpske loe Pobratim nazoni su bili, u ime zagrebake loe, Bulvan i Demetrovi. Taj posjet jo je jae uvrstio bratske veze izmeu ove dvije loe. Te veze godinama su se jaale u smislu razvijanja osjeanja zajednitva izmeu Hrvata i Srba. Nakladom radionice loe Ljubav blinjega izdana je u Zagrebu god. 1907. Lessingova knjiica Razgovori o slobodnom zidarstvu, s predgovorom Adolfa Mihalia. U predgovoru ovoga loina izdanja dr. Mihali, tada prvi ovjek hrvatskog masonstva, istie, da su Hrvati i Srbi jedan narod po krvi, rodu i jeziku, a podijeljeni su samo po imenu i vjeri, pa se tvrdi, da je upravo masonska ideja kadra da premosti ove jaze... te stvori sretan, slobodan narod.60
56 57

Bojnii, ibid. IHRP, grupa VI, inv. br. 3351. 58 Ibid. 59 Bojnii, ibid., s. 63. 60 (Ephraim G.) Lessing, Razgovori o slobodnom zidarstvu. Zagreb, 1907, s. 25.

Zagrebaka loa njegovala je veze i s inozemnim masonskim sreditima. Tako je na poetku srpnja 1907. na masonsku proslavu Garibaldija u Rim u ime zagrebake brae poao piro Brusina. Osobito jake veze njegovale su se s loom Sirius u Rijeci. Jaim gospodarskim razvojem i intenzivnim vezama s inozemstvom Rijeci je raslo znaenje, pa nije udno, da masoni osnivaju svoju lou u tom gradu, ve 9. oujka 1901, odnosno, da poinju provizorno djelovati 18. toga mjeseca. Ta je loa bila pod vrhovnitvom ugarskog masonstva, a ugarsko je masonstvo Rijeku tretiralo kao madarski grad. Potrebno je naglasiti, da su u Siriusu (koji je imao 16 lanova osnivaa i 2 afilirana lana) prevladavali idovi i da meu lanstvom nije bilo ni jednog Hrvata. Prve dvije godine nakon osnutka ova se loa nije posebno osjeala. Loa u Rijeci postavila je za cilj odgoj naroda, a posebno mladih, te utjecaj na zakonodavstvo i borbu protiv klerikalizma. Na toj liniji masonima je bio, izmeu ostalog, cilj, da se izbaci vjerska pouka iz kola, da se odvoji Crkva od drave i da se izvri sekvestracija crkvenih dobara. Rijeki masoni, u tenji za ostvarenjem tih ciljeva, uspjeli su se infiltrirati u neka omladinska drutva. Meutim, najvei utjecaj masonstva osjetio se u tisku i izdavakom radu, to se moralo odraziti i na ondanja hrvatska duhovna zbivanja. Naime, Rijeka, koja je do poetka ovog stoljea bila izloena preteno madarskom, talijanskom i austrijskom utjecaju, od tada, pa do poetka prvog svjetskog rata, postaje uz Zagreb drugo sredite Hrvata s obzirom na izdavaki rad. Mnoga od tih izdanja stoje pod direktnim ili indirektnim utjecajem masonstva, posebno u odnosu prema klerikalizmu, a najvei dio hrvatskih izdanja usmjeren je u junoslavensko-unitaristikom smislu. Od god. 1901. u Rijeci poinje izlaziti Rijeki novi list Frana Supila, koji nije bio mason, ali se u svom listu zalagao za mnoge ideje, kojih su najvei pobornici inae bili masoni. Od poetka stoljea u Rijeci se poinju objavljivati mnogi tekstovi istaknutih masona (Milana Marjanovia, Franka Potonjaka, Davorina Trstenjaka, Ante Tresia-Paviia i drugih). Uz vie katolikih izdanja na rijekom podruju osobitu panju, uz Hrvatsku strau, izazvao je list Il Risveglio, koji je poeo izlaziti na talijanskom jeziku u Rijeci na poetku god. 1911. List je bio orijentiran preteno antimasonski i protuidovski. Usporedo sa irenjem masonskog duha rastao je i broj masona u Rijeci, tako da loa Sirius poetkom 1913. ima 76 lanova. Loa Sirius bila je, kako je diktirao sastav njezina lanstva, u slubi madarske politike, i zato nije udno da su zastupnici i Hrvatske i Dalmacije ba na Rijeci god. 1905. proglasili tzv. Rijeku rezoluciju, u kojoj se daje moralna potpora madarskoj borbi protiv Bea, a da prethodno iz Pete Hrvati nisu dobili nikakva jamstva. Protiv Rijeke rezolucije istupile su stranke, koje su bile orijentirane samo hrvatski ili katoliki, i Stjepan Radi, koji je Rijeku rezoluciju proglasio urotniko-framasonskom pustolovinom. Treba napomenuti, da izmeu masonstva i Radia uope nije bilo suradnje, sve tamo od poetka njegove politike karijere pa do njegova ubojstva god. 1928. Radi je u poetku dosta dugo stajao na pozicijama narodnoga jedinstva Hrvata i Srba i iskreno istupao protiv svakog angairanja bilo koje, pa i Katolike crkve, na politikom podruju. Meutim, Radi, prvi organizator najirih seljakih masa hrvatskoga naroda, u koje je definitivno unio Starevievu hrvatsku nacionalnu misao, postavio se na izrazito kransko, a takoer i na asemitsko stajalite, tako da su ve ti razlozi onemoguivali stvarno politiko zajednitvo izmeu njega i masonstva. Posebni razlog, zbog kojega nije bilo mogue saveznitvo izmeu Radia i masonstva, leao je u injenici, da je slubena linija masonskog vodstva u Hrvatskoj bila usuglaivana s madarskim politikim interesima, to se oitovalo i u politici tzv. Hrvatsko-srpske koalicije. Prvak koalicije Frano Supilo zamiljao je cilj ove politike, da se pomou Madara ostvari pripojenje Dalmacije Hrvatskoj, a zatim revizija Nagodbe izmeu Hrvatske i Ugarske, a s vremenom i potpuna ravnopravnost. Prema Supilovu miljenju Ferencz Kossuth i njegova Nezavisna stranka ili su za potpunim odvajanjem Madarske od Austrije i habsburke dinastije, a to je za Supila bio i cilj Hrvatsko-srpske koalicije. Meutim, ubrzo se politika

Hrvatsko-srpske koalicije svela na samo kompromisno djelovanje, koje je Supilo estoko osudio.61 Istina je, da su hrvatski i srpski slobodni zidari traili od Madara, da se ne izvri aneksija Bosne i Hercegovine, pa su se uzalud obratili i na Englesku. 62 No, nedvojbeno je, da su iza ovog pokuaja stajali u prvom redu srpski masoni, jer kad je dolo do aneksije Bosne i Hercegovine god. 1908. beogradska loa Pobratim istupila je ispod zatite ugarske Simboline velike loe, a hrvatski masoni morali su prekinuti veze sa srpskim masonstvom. injenica je, da su se tada madarski masoni osjeali najprije Madarima, a da je istaknuti hrvatski mason Adolf Mihali u nakladi loe Hrvatska vila objavio prije prvog svjetskog rata knjiicu, u kojoj istie, da on, ako je sluajno u Hrvatskoj roen i ako tamo prebiva, nije zbog toga hrvatski slobodni zidar, nego slobodni zidar, koji treba da masonska naela provodi u svojoj domovini.63 Treba istaknuti, da je, ako se gleda s naelnog masonskog gledita, koje je u biti kozmopolitsko, ispravno navedeno Mihalievo stajalite. Nuno je napomenuti, da se s vremenom, pod utjecajem mlade generacije hrvatskih masona, i u hrvatsko masonstvo uvlae nove politike, i to jugoslavensko-unitaristike ideje. Ti se masoni poinju distancirati od madarske politike. Glasnik (slubeni organ hrvatskih masona) naveo je god. 1914. jedan sluaj iz prakse madarske loe Demokratia poruku te loe da je patriotizam masonska vrlina.64 Glasnik je toj svojoj biljeci dodao (god. 1914!) da je ovo vrlo vana injenica, koju valja dobro zapamtiti poto je i kod nas potreba, da stojimo posvema na nacionalnom stanovitu. Osim u Rijeci masonstvo je osnivalo loe i u drugim mjestima. Tako je osnovana god. 1905, loa Aurora u Vrcu, god. 1909, loa Budunost u Somboru i god. 1910. loa Stvaranje u Subotici. Sedmorica brae, koji su pripadali razliitim Orijentima, osnovali su u Opatiji god. 1908. vjeni Humanitas, koji je bio pod patronatom majke loe pod istim imenom u Pozsonyju (Pressburg), a sve pod zatitom ugarske Simboline velike loe (na elu vjenia bio je dr. Fedor Geza). Masonstvo je posebnu panju posvetilo osnivanju loe u Osijeku. Ve je 5. studenoga 1899. zakljueno, da se osnuje u Osijeku vjeni, kojemu se na elu naao Oskar Weissmayer. Loa Hrvatska vila god. 1903. definitivno je konstituirala vjeni u Osijeku, koji je pod imenom Budnost djelovao od god. 1901, a koji je 12. studenoga 1903. dobio ime Vjeni lanova loe K ljubavi blinjega u Osijeku. Ovaj se Vjeni poslije iskazao kao vrlo plodan, to se moe pripisati i relativno veem broju lanova, kojih je bilo 15 poetkom god. 1907. 65 Osnivanje loe Budnost u Osijeku god. 1912. bio je najvaniji dogaaj u hrvatskom masonstvu te godine. Za osnivanje ove loe posebno se zauzimao Adolf Mihali, kao i njezin utemeljitelj Mirko Herrmann, koji je primljen u lou Hrvatska vila god. 1903, a koji je bio niz godina starjeina loe u Osijeku. Iz popisa lanova ove loe vidi se, da je meu njima bilo najvie idova i Madara.

61 62

Frano Supilo, Politika u Hrvatskoj. Kultura, Zagreb, 1953, s. 270271. Jos.(ef) Wolf, Politiko znaenje srpskoga masonstva za svjetskoga rata. Nove Cechy pokrokova revue ronik, VIII, Prag, 1929, s. 95100. 63 (Adolf Mihali), Ein Versuch zur Beantwortung der von Freimaurer Congresse in Genf zu verhandelnden Fragen. Loge Hrvatska vila Agram. Zagreb. s. 15. 64 U slubenom listu Simbolike velike loe Kelet od 15. prosinca 1913. priopena je kratka povijest loe Demokratia u Budimpeti. Iz toga opisa vidi se, da je 4. svibnja 1896. u toj loi jednom traitelju u crnoj komori postavljeno pitanje, to misli o tome, da li je patriotizam krepost slobodno zidarska. Kandidat je odgovorio: Ich glaube, der Freimaurer gegenber, und kann daher die Vaterliebe keine freimaurerische Tugend sein. Prisutni masoni zbog takva odgovora nisu primili u lou ovoga kandidata. (Glasnik slob. zid. loe Ljubav blinjega u or. Zagrebu, 1/1914, 5, 39). 65 Ivan Bojnii, Die Freimaurerloge Ljubav blinjega in Zagreb. Zagreb, izdanje loe Ljubav blinjega, s. 60 61.

Kada je stigla deputacija ugarske Velike loe, skupila su se braa 9. prosinca 1912. pod vedrim nebom. na rad prvoga stupnja sa svrhom, da osnuju lou Budnost (Vigilantia). Na radu prvoga stupnja 13. sijenja 1913. proitano je privremeno doputenje za rad. Iz izvjetaja bila je oita jaka povezanost s madarskim masonstvom i poseban interes te loe za progonjene idove, to je shvatljivo zbog sastava lanstva. Na radu prvoga stupnja 27. listopada 1913. proitan je dopis Vel. l., kojim se bbr. pozivlju, da porade po mogunosti u interesu progonjenih idova u Rusiji. Na radu od 10. studenog 1913. brat J. G. drao je predavanje o novim progonima idova u Rusiji. 66 U loi se djelovalo posebno i u smislu razvijanja hrvatsko-madarskog bratstva i antiklerikalizma. Duh rada u toj loi izvrsno se osjeao na sastanku od 10. studenog 1913. koji je kroniar ovako opisao: Doli su u posjete jedan lan Ljubav blinjega i 7 lanova Iranyi Daniel. Br. metar poinje rad po obredu i pozdravlja goste srdanim njemakim govorom, u kojem istie bratstvo, koje ne smetaju ni prirodne ni umjetne granice. Nakon odgovora lana Iranyi Daniel dri jedan brat -e pozdravni govor na madarskom jeziku i nadovezuje u njemakom jeziku predavanje o borbi slobodne misli protiv sujeverja i tiranije, koja traje ve mnoga stoljea, te e i dalje trajati, o krvnim rtvama velikih mislilaca od Gjordana Bruna do Ferrera; poevi od Neronovih rtvi, dalje preko progona vjetica pa do progona idova upotrebom izmiljotine o ritualnom umorstvu; o razvoju naprednog nazora o svijetu i o borbi na prirodnoj spoznaji osnovanoga svjetovnog nazora protiv tih reakcionarnih vlasti i neznanja mase... Nakon rada bila je veera, pri kojoj su se izmjenjivale misli i elje glede meusobnog osobnog zbliavanja Madara i Hrvata, da se meusobno upoznadu, uslijed ega mora neminovno doi do sporazuma izmeu ta dva dobrohotna i viteka naroda, koji su jedan na drugi upueni.67 Braa su razmiljala o irenju masonstva, posebno u Bosni, Vojvodini i na jadranskoj obali. Meutim, masoni u Hrvatskoj naili su na potekoe u samim masonskim redovima. Madarsko masonstvo polagalo je posebno pravo na navedene pokrajine. Tako je, nakon okupacije Bosne i Hercegovine, jedan kandidat iz Sarajeva god. 1909. primljen u lou Demokratia u Budimpeti, a protest zagrebake loe Ljubav blinjega odbijen je iz Pete s motivacijom, da je Zagreb od Sarajeva daleko 280 kilometara, odnosno, da je Sarajevo blie nekim madarskim sreditima. Masonstvo je poseban uspjeh zabiljeilo prodorom u vodstvo socijaldemokratskog radnikog pokreta u Hrvatskoj. U loe su iz tih redova s vremenom uli Vilim Bukeg, Juraj Demetrovi i jedna grupa tipografa s Nikolom Vukojeviem, urednikom Slobodne rijei na elu, uz neke druge utjecajne pojedince. Od masona, koji je imao veza u radnikom pokretu, isticao se i Peroslav Kovaevi, koji je izdao dvije knjiice protiv isusovaca, pa ih je davao vodstvu radnikog pokreta da ih ire meu radnicima (posebnu je panju pobudila knjiica Jezuitska propaganda u Hrvatskoj). Od slobodnih zidara bio je due vrijeme povezan s radnikim pokretom Franko Potonjak. On je suraivao i u radnikom listu Sloboda. ivahna propaganda protiv klerikalizma kao neprijatelja moderne kulture i slobode prirodno je zbliila slobodne zidare i socijalnu demokraciju na nain svojstven slobodnim zidarima. 68 Poziv za opu akciju protiv klerikalizma proglaen je poetkom lipnja 1910. s prijedlogom, da se osnuje drutvo i list Slobodna misao. Ve god. 1907. zasjedao je u Pragu kongres slobodnih mislilaca, i to bijae povod, da se u nas organizira drutvo slobodnih mislilaca s Hinkom Hinkoviem na elu, ali organizacija drutva nije dobila zakonske potvrde. Za dan 2. lipnja 1910. sazvana je u Graanskoj streljani javna puka skuptina s dnevnim redom Klerikalizam u Hrvatskoj. Tu su skuptinu klerikalci rastjerali, zbog ega su nastale demonstracije na zagrebakim ulicama protiv njih, bana Tomaia i nekih lanova njegove
66 67

Glasnik, I/1914, 5, 38. Glasnik, I/1913, 34, 32. 68 Vitomir Kora, Povijest radnikog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji od prvih poetaka do ukidanja ovih pokrajina 1922. godine. Izdala Radnika komora za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu, Zagreb. I. s. 106.

vlade. Nakon ovoga je Socijal-demokratska stranka slubeno za 6. lipnja 1910. sazvala novu skuptinu s istim dnevnim redom, dok je Slobodna rije, koja je prije toga due vrijeme neprestano donosila otre antiklerikalne lanke, napadala klerikalizam iz dana u dan, osobito iz pera Davorina Trstenjaka. Na skuptini su navedenog dana govorili Trstenjak i Bukeg. Prihvaena je rezolucija, u kojoj se istie, da ova skuptina slobodnih mislilaca osuuje mnogobrojne novije pojave klerikalne najezde, to jest ona nastojanja rimske crne internacionale, to se pod krinkom vjere i uz izrabljivanje vjere hoe da domogne do politike moi i prevlasti u hrvatskom narodu. Prihvaena rezolucija poziva sve napredne i slobodoumne zastupnike na hrvatskom saboru, da u slijedeem saborskom zasjedanju poduzmu inicijativu i akciju za zajamenje potpune slobode savjesti, a naroito da se zakonom dozvoli beskonfesionalnost i civilni brak, te da se kola potpuno rastavi od crkve, a crkva od drave. Kad je skuptina zavrila svoj rad, razvile su se ulicama burne demonstracije protiv klerikalizma i Tomaieve vlade. Zanimljiv je Koraev zakljuak, da ovo prebacivanje akcije za Slobodnu misao na politiko polje i njena upotreba protiv vlade kanda nije bila po volji mnogim slobodnim zidarima. Od sada je bila smanjena bujnost ove akcije, tako da do drutva slobodnih mislilaca uope nije dolo, a 18. lipnja donosi Slobodna rije proglas o pokretanju lista Slobodna misao. U ime redakcije taj su proglas potpisali Davorin Trstenjak kao predsjednik, Eugen Demetrovi, Tomislav Krizman, Miroslav Mance, Kreimir Rabar, Ivo Spori, Veljko Tomi, Zdenko Verni i Vlastimir Vimpulek.69 List je poeo izlaziti u srpnju 1910. kao glasnik hrvatskih i srpskih slobodnih mislilaca. U redakciji su bile iste osobe koje su potpisale proglas. U listu je Jovan Skerli istaknuo, da je prvi korak k naem narodnom jedinstvu vjerska ravnodunost, jednovremeno i svestrano slabljenje vjerskog osjeanja. Skerli je zakljuio, da jugoslavenska ideja, srpsko-hrvatska narodna misao, ili e biti antiklerikalna ili je ne e biti. List je prestao izlaziti ve u kolovozu 1911. I to, kako je razoarano ustvrdila redakcija, naroito zbog nehaja u Zagrebu i inteligenciji, dok opaa da je radosnije prihvaena od irokih klasa, koje se tekar bude na kulturni ivot. 70 Kora istie, kako je oito, da je bilo socijalista u Hrvatskoj, koji se nisu slagali sa slobodnim zidarstvom, i da dulja kooperacija izmeu socijalistikog pokreta i slobodnih zidara nije vie bila tako buna, kao kod pokretanja Slobodne misli. On kao primjer suradnje spominje generalni trajk u Zagrebu, gdje se, prema njegovu miljenju, ima zahvaliti, vjerojatno, intervenciji Adolfa Mihalia, da nije dolo do krvoprolia. On istie i suradnju u tipografskom trajku u Katolikoj tiskari god. 1909. i u protestnoj akciji zbog strijeljanja panjolskog slobodnog mislioca Ferrera, kao i u raznim umjetnikim priredbama, posjetima izloaba itd. Kora spominje samo jedan sukob, i to onaj, kad je stranaka Puka tiskara prela u ruke nekih slobodnih zidara pomou Jurja Demetrovia, to je urodilo trzavicama u pokretu.71 Bojnii, kada govori, kako su u redakciji lista Slobodna misao bila braa, posebno navodi, da su na troak loe tiskane dvije Trstenjakove knjige, jedna O slobodnoj koli i druga protiv isusovaca. Potrebno je istaknuti, da je Davorin Trstenjak bio, u to vrijeme, na kulturnopolitikom podruju jedan od najaktivnijih slobodnih zidara. On je stupio u lou Ljubav blinjega god. 1909. i objavio je u novinama i asopisima oko 200 lanaka.72 Adolf Mihali objavio je pod imenom Ivan Prigorski god. 1911. na troak loe propagandnu knjigu o masonstvu za hrvatsku javnost pod naslovom Listovi o slobodnom zidarstvu.
69 70

Ibid., s. 108109. Dragutin Prohaska, Pregled savremene hrvatsko-srpske knjievnosti. Izvanredno izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1921, s. 344345. 71 Kora, ibid., s. 110. 72 Prohaska, ibid., s. 345.

S obzirom na dio hrvatskih masona, koji su bili pristae ideje narodnog jedinstva, normalno je, da su se veze izmeu hrvatskih i srpskih masona produbljivale. Osim toga, hrvatski i srpski masoni povezivali su se i s masonstvom drugih zemalja. Kada su pred polazak kralja Petra u Pariz upuena dva brata u Francusku sa zadatkom da pripreme posredstvom onamonjih Slobodnih Zidara francusko javno mnjenje za doek Kralja u Parizu, tom prigodom jedan od njih otiao je iz Pariza jo i u London i Berlin i svratio usput i u Zagreb, gdje je takoer na zadovoljstvo izvrio poverene mu zadatke...73 Iz ovoga nedvojbeno proizlazi, da je postojala intenzivna suradnja hrvatskih i srpskih masona s drugim masonskim sreditima. Dne 2. veljae 1912. kod sveanog otvaranja loina hrama u Zagrebu u tadanjoj ulici Moinskoga 22, a u nazonosti velikoga metra ugarske Simboline loe, bili su nazoni i predstavnici loa: Pobratim, umadija, Ujedinjenje iz Beograda, loe Triluminat 767 iz Chicaga, Onore e giustizia iz Barija, Sirius iz Rijeke i madarskih loa Korvin Matyas, Komuves, Deak Ferencz, Reform, Philanthropia, Martinovics, Minerva.74 Dvadeset i dvojica masona i njihovih ena (sestara) iz Beograda, koji su bili prisutni na posveenju hrama u Zagrebu, bili su oduevljeni divnim doekom. Izmeu naih Sestara i Sestara iz Zagreba provejavala je najtoplija intimnost, intimnost kakva se nalazi samo u bliskim srodnikim krugovima. Isti je sluaj bio i izmeu Brae: sve je to, pojedince i ukupno predstavljalo jednu ogromnu i zavidnu porodicu. Tom prigodom delegat loe Pobratim na sveanom radu loe Ljubav blinjega u Zagrebu predao je bratu Adolfu Mihaliu loino odlije i diplomu kao novoizabranom poasnom lanu loe Pobratim, Braa iz Beograda otila su iz Zagreba sa slijedeim dojmom: Meutim, mi ivimo u dubokom uverenju, da je od ovoga naega boravka u Zagrebu oevidna korist po obostrane interese, jer zbliavanju Hrvatskih i Srpskih Masona neminovno sleduje i zbliavanje celokupnoga Srpstva i Hrvatstva. Oni istorijski argumenti, koje je kurani Brat Dr. H. H. prilikom veleizdajnike parnice onako odluno istakao o Srpstvu i njegovoj prolosti u Hrvatskoj, plod je toga zbliavanja. Ono, to je stvorilo u Hrvatskoj tenju ljubav izmeu Srba i Hrvata i nainilo onako jak bedem protivu zajednikih neprijatelja, delo je Srpskih i Hrvatskih Slobodnih Zidara. A ono, to je za vreme pomenute sveanosti u Zagrebu izmenjano u govorima izmeu Hrvatskih i Srpskih Masona, posluie kao plodno seme na zajednikoj njivi njihovoj.75 Razumljivo je, da su i braa iz Zagreba posjeivala brau u Beogradu. Tijekom radova u loi Sloga, Rad i Postojanstvo u veljai 1912. bili su uz brau iz Salerna, Bukureta, Klna, Praga, Soluna i Bitolja i braa iz Zagreba.76 Dne 14. rujna 1912. zakljueno je u loi Ljubav blinjega, da se poalje Srpskom crvenom kriu ovea svota novca. U Beogradu je god. 1913. u izdanju Srpske knjievne zadruge objavljena knjiga jednog od prvaka hrvatske napredne omladine Milana Marjanovia Savremena Hrvatska. Potrebno je upozoriti i na jednu specifinu tendenciju u hrvatskom masonstvu, koja se rano osjetila i koja je dugo trajala. Ta tendencija jest ideja, da se i ene primaju u masonstvo. Na sam dan posveenja hrama u Zagrebu brat Slavoljub Bulvan navijestio je svoj prijedlog, da bi se ene u slobodnom zidarstvu priznale ravnopravne mukarcima i da bi se primale u slobodno zidarstvo, dapae, da bi im se dopustilo, da osnivaju posebne svoje, posve ravnopravne loe. U loi se opetovano raspravljalo o tom prijedlogu. I napokon u radu 14. travnja 1913. stavljen je taj prijedlog na dnevni red. U radu od 5. svibnja iste godine zakljueno je, da se ravnopravnost ena u slobodnom zidarstvu naelno prihvaa i da se
73

Izvjetaji o radovima pojedinih Loa u 19121913. god. 2, Loa Pobratim Neimar (organ Vrhovnoga saveta Srbije), I/1914, 13, 4. 74 Bojnii, ibid., s. 84. 75 Izvetaji... Neimar, ibid., s. 51. 76 Izvetaji... (1. Loa, Sloga, Rad i Postojanstvo.), Neimar, ibid., s. 44.

zamoli Velika loa neka eventualno i promjenom konstitucije omogui osnivanje enskih loa. Na toj sjednici od 5. svibnja 1913. brat starjeina predloio je osnutak ne samo enskih, nego i monistikih loa. Zakljueno je, da se pitanje monistikih loa, kakve su pristae monizma osnivali u Njemakoj i Ugarskoj, proslijedi na rjeavanje literarnom odboru. Na sjednici ovog odbora 13. srpnja 1913. stalo se na stajalite, da se osnivanje tih loa protivi naelima konstitucije, jer je rad sl .. zid .. neovisan o filozofskim nazorima i o religiji, kojoj braa pripadaju. Meutim, zakljueno je, ako bi koji od brae htio osnovati ili poraditi oko osnivanja takve loe, da tome s nae strane ne moe biti nikakva prigovora, osim ako bi se dogodilo, da bi tendencije nove loe bile u protivtini sa radom nae Zakljueno je, . da loa Ljubav blinjega ne moe biti ni u kakvoj vezi s takvom, novoosnovanom monistikom loom.77 Godina 1912. bila je posebno vana u povijesti hrvatskog masonstva. Tada se poinju cijepati masonski redovi. Rascjepa je bilo i na poetku god. 1913. Tako je ta godina zatekla lou Ljubav blinjega u silnoj trzavici pa je nastala ozbiljna bojazan, da e i sama loa stradati.78 Bojnii zakljuuje, da je 1913. godina zatekla lou u velikoj uzbuenosti i razjedinjenu suprotnim nazorima. U loi je postojala jaa grupa masona, kojima je bio posebno tu jugoslavenski nacionalizam, pa su zbog njih mladi elementi, orijentirani u junoslavenskom duhu, doveli do razdora u loi. Kako je u spomenutoj grupi bio jai idovski element, koji takoer nije prihvaao novu jugoslavensku orijentaciju mladih lanova, to su se oni suprotstavili tom elementu. Bojnii, dapae, tvrdi, kako je izgledalo, da u loi prevladava antisemitska struja. 79 Na sastanku 16. svibnja 1913. jedan je brat iznio zakljuak osamnaestorice brae, da se osnuje nova loa. On je u tom smislu predao predstavku. U predstavci ta braa trae pokrie. Veinom glasova naelno je doputeno, da se osnuje nova loa pod imenom Maksimilijan Vrhovac i dano je pokrie za svakoga pojedinog brata, koji istupi, s tim, da e posebni odbor izraditi detalje eventualnog utanaenja s novom loom. Taj je odbor odmah konstituiran i u nj su izabrana etvorica brae.80 Braa, koja su istupila, zakljuila su, da ostanu povezana s loom Ljubav blinjega na istim masonskim idealima, a od brae ih je razdvojila samo njihova junoslavenska politika orijentacija.81 Nova loa poela je s radom 17. oujka 1914. Za starjeinu loe Maksimilijan Vrhovac bio je izabran jedan od njezinih osnivaa Trstenjak. Na tom poloaju Trstenjak je ostao sve do svoje smrti. Za zamjenika starjeine izabran je Roko Jokovi, odluan pristaa one masonerije koja nastoji da iz loa utjee na itav javni ivot, da ga na svim linijama masonizuje i vodi prema masonskim ciljevima. Jokovieva posebna osobina u masonskom radu obiljeena je slovjenskim i jugoslovjenskim nacionalizmom i vjerom u jedinstvo junoslovjenskih plemena. 82 Kad je ovaj manji dio istupio iz loe Ljubav blinjega, u tu lou vratio se relativni mir.83 U god. 1913. loa Ljubav blinjega ostala je s braom, koja su se odijelila u redovitom saobraaju, posjeujui se meusobno, no do ureenja saobraaja nije dolo, budui se ova loa jo nije konstituirala. 84 Adolf Mihali, koji je ostao u loi Ljubav blinjega, posebno se angairao na usuglaavanju odnosa s braom iz loe Maksimilijan Vrhovac. On je inae bio kroz duge godine duhovni voa loe Ljubav blinjega.85
77 78

Glasnik, I/1913, 1, 45. Glasnik, I/1914, 67, 41. 79 Bojnii, ibid., s. 91. 80 Glasnik, I/1913, 1, 7. 81 Bojnii, ibid., s. 111112. 82 (Ferdo ii), ivot i rad br .. dra. Roka Jokovia. estar, XVII/1938, 910, 138. 83 Glasnik, 1/1914, 67, 41. 84 Ibid., s. 48. 85 Bojnii, ibid., s. 61.

Naskoro, kada se zavrio sukob meu hrvatskim masonstvom, pojavio se u rujnu 1913. Glasnik loe Ljubav blinjega. To je bilo posebno vano, jer je to prvi masonski list na hrvatskom jeziku. Vjerojatno pod utjecajem otcjepljene brae junoslavenska tendencija dala se naslutiti i u ovom Glasniku. Tako je u Glasniku izraeno neslaganje, to se u madarskom primjerku slubenog lista Kelet ugarske Simboline velike loe navode hrvatske loe kao pokrajinske, a ne pravilno kao pogranine, kako je to oznaeno u njemakom izdanju toga lista.86 Ideoloke pozicije loe Ljubav blinjega mogu se djelomino spoznati i iz injenice, da je ta loa u povodu 80 godina ivota Ernesta Haeckela njemu poslala srdane estitke. Dakako, Haeckel se na estitkama zahvalio, nakon ega je loa zakljuila, da e fotografiju slavnoga nauenjaka dati dostojno uokviriti, te postaviti na odlino mjesto u naoj sobi za konferencije.87 Polazei s ovih pozicija, nuno se morao napadati klerikalizam. U odborima loa Sirius u Rijeci i Ljubav blinjega u Zagrebu god. 1913. raspravljalo se o aktualnim pitanjima zajednikoga rada obiju radionica. Na radu od 7. prosinca god. 1913., u nazonosti brae iz loa Sirius u Rijeci, Maksimilijan Vrhovac u Zagrebu i Haladas u Budimpeti, odlueno je, da se programne toke imaju i u loi Ljubav blinjega raspravljati, pa je izneseno i slijedee: Predlee fundamentalni lanci Sirius, kojega toke glase: 1. Kultiviranje zid. ivota s osobitim obzirom na udoredne i napredne tendencije sl. zid. kao i intenzivno gajenje bratimstva. 2. Borba protiv klerikalizmu na itavoj liniji, specijalno neprestanom agitacijom u korist: a) dravne laike kole; b) sekularizacije crkvenih dobara; c) fakultativnog spaljenja mrtvaca i d) moralnim i materijalnim podupiranjem rijekog drutva Libero Pensiero.88 Predloeno je pored ostalog, da se podupire Rijeki novi list kao eminentno antiklerikalni list i da se osnuje hrvatska radionica na Suaku. U jednom izvjeu o zajednikom radu loa Sirius i Ljubav blinjega bilo je odlueno, da se svom silom imade nastaviti borba protiv klerikalizma. Da je klerikalizam bio sinonim za rimokatolicizam, vidi se iz govora jednog brata, koji je, govorei o klerikalizmu, naveo, koliko u ugarsko-hrvatskoj dravi ima sveenika Katolike crkve, koliki je njezin zemljini posjed i kolike su subvencije za tu Crkvu.89 U isusovcima masonstvo je i dalje gledalo glavnog neprijatelja na katolikoj strani.90 Kao znatan uspjeh masonskog rada navedena je Matica hrvatska. Naime, tu se kae, da je uspjelo... i opet, da se suzbije klerikalni napadaj na ovu instituciju, a kao dokaz navedena su Matiina izdanja za god. 1913. Istaknuto je, od kolike je vanosti, da se ova institucija uzdri u liberalnom pravu i koliko se moe ovakovom institucijom djelovati na narod. 91 Utjecaj masona na knjievni ivot, koji je poeo ve god. 1908, posebno je ojaao u 1910. i 1911. god. Naprednjaki elementi osnovali su Drutvo hrvatskih knjievnika, a masoni su poslije god. 1910. stekli utjecajne pozicije u Matici hrvatskoj, na hrvatskom sveuilitu,
86

Glasnik, I/1914, 9, 72. U Glasniku za svibanj 1914. kae se da slubeni list ugarske Velike loe Kelet zna samo za Eszek (Osijek) i Zagrab (Zagreb) i da taj list ubraja nae loe u provincijalne madarske loe, dok ih je prijanjih godina nazivao pograninim loama, to i jesu. (Glasnik, I/1914, 9, 69). 87 Glasnik, I/1914, 8, 5758. 88 Glasnik, I/1914, 5, 3537. 89 Glasnik, ibid., s. 35. 90 Glasnik, I/1914, 67. U jednoj je biljeci u Glasniku navedeno da isusovaca na svijetu ima 16715 u godini 1913. Od toga na ugarsko-hrvatsku dravu otpada 237 lanova, pa se dodaje: Ako pomislimo, koliko smutnja i nevjerojatnih neprilika proizvaa ovo nekolicina brae u naoj dravi, tu se moramo zgraati nad onim velikim brojem Jeuita na itavom svijetu. esnaest tisua Jeuita su u stanju unesreiti i tri svijeta. A to im je i zadaa! (Glasnik, I/1914, 67, 57). 91 Glasnik, I/1914, 67, 49.

hrvatskom umjetnikom drutvu i Hrvatskom naravoslovnom drutvu. Oito je da je tada hrvatsko masonstvo bilo, gledano u cjelini, izvanredno angairano na kulturnom podruju. Na tom podruju masonstvo je planski djelovalo. Ono je isticalo kao glavne svoje zadatke slijedee: 1. nastojanje za uplivom u svim kulturnim drutvima i poduzeima, te podupiranje one struje, koja je nama najblia; 2. podupiranje socijalnoga muzeja i drugih slinih institucija u korist naroda; 3. suzbijanje navala klerikalizma na na savez i na rad. 92 Dne 23. veljae 1914. zakljueno je, da se na slijedeoj glavnoj skuptini Hrvatskoga naravoslovnoga drutva istupi s naom listinom, koju bi bbr. prihvatila, i na glavnoj skuptini toga drutva ta listina je u cijelosti prola te su izabrani iskljuivo nai kandidati.93 Na izborne skuptine Matice hrvatske masonstvo je obraalo stalnu i redovitu panju. Na radu od 4. svibnja 1914. dan je izvjetaj o glavnoj skuptini M.H., na kojoj smo poluili eljeni uspjeh, koji treba da nas bodri na daljnji rad. 94 Te uspjehe masonstvo nije smatralo dovoljnima. Tako je na radu u loi Ljubav blinjega 7. lipnja 1914. predloeno pokretanje knjinice iz svih grana znanosti za iri krug, gdje bi saraivali napredni i liberalni elementi iz profanih krugova, te osnivanje jednog centruma, oko kojega bi se mogli sakupljati svi liberalni i napredni elementi, s kojima bi mogli prenijeti na masonski rad u profani svijet, Posebno se predlagalo izdavanje liberalnog tjednika, ali i, kao najuspjenije, izdavanje dnevnika.95 Masoni u Hrvatskoj su zakljuili jo prije svjetskoga rata, da od Velike Simboline loe Ugarske dobiju svoju provincijsku lou.96 Na sjednici 20. listopada 1913. brat zamjenik starjeine u loi Ljubav blinjega izvijestio je o stanju nae molbe glede samostalnog naeg rukovanja provincijalnim graevnim fondom i posebno priopio o izmjeni misli s vel. govornikom, koji mu je u razgovoru natuknuo ideju da bi se, s obzirom na potekoe, koje se nalaze kod potvrde pravila sa strane profanih mjerodavnih faktora kod osnutka novih radionica, i, Lj. bl. mogao dati mandat osnivati u Hrvatskoj i Slavoniji radionice. U tu je svrhu odlueno, da se izradi promjena pravila, kako bi se mogla podastrijeti vladi na odobrenje, a u svrhu dogovora s loama Budnost i Maksimilijan Vrhovac odmah je izabran odbor od 5 osoba.97 Na radu prvog stupnja loe Budnost u Osijeku 8. prosinca 1913. obavljena je izmjena ideja o utemeljenju provincijalne Velike loe u or. Zagrebu. 98 O stvarnom tadanjem raspoloenju hrvatskih masona imamo sauvano jedno dragocjeno svjedoanstvo. Na sastanku 18. svibnja 1914. bili su u ime srpske brae iz Beograda Damjan Brankovi i Jova Aleksijevi koji je kao dua slob. zid. u Srbiji najvie doprinjeo za tijesno i pravo zblienje s naom loom. Aleksijevi je zabiljeio i prijedlog loe da se inicijativom Zagrebake Brae organizuje jedna nova politika stranka, u koju bi uli svi kulturni, dakle i nemasonski elementi, a ija bi deviza bila: jedinstvo Hrvata i Srba. U toj svrsi doneseno je naelno reenje, da se o toj ideji upoznamo i mi u Beogradu, i da se umolimo za moralnu i eventualno materijalnu (!) potporu. Docnije, kad bi stvar ula u detaljniju raspravu, reavalo bi se o pokretanju jednoga Dnevnika kao slubenog organa strankinog. U njemu bi bile zastupljene sve rubrike za politike, privredne, prosvetne, trgovake, umetnike i socioloke poslove. Na elu ovoga lista stajao bi jedan vrlo ugledan brat (dr. P. = Franko Potonjak, opaska I. M.) a opstanak lista naslanjao bi se iskljuivo na pomo iz naroda. Na pitanja Jove
92 93

Glasnik, I/1914, 8, 63, 185 Glasnik, ibid., s. 62. 94 Glasnik, I/1914, 9, 65. 95 Glasnik, I/1914, 9, 67. 96 Prelog, ibid., s. 139. 97 Glasnik, I/1913, 34, 31. 98 Glasnik, I/1914, 5, 38.

Aleksijevia, da li bi prethodno izali javno s jednim programom i da li su uope spremni, ako stvar uspije, ui u opinu i sabor, odgovorili su pozitivno uvjeravajui ga, da e to nastupiti neminovno.99 Aleksijevi dalje navodi slijedee: Meutim, sad se ve ne bi moglo uzeti ni tako, uveravao je dalje Brat P. Hrvatski Slobodni Zidari gledaju danas u sreenoj i obezbeenoj Masoneriji Srbijinoj ne svoga druga, niti amerikanskoga strica, ve svoga pravoga oca, koji treba da ih pomogne, da ih rukovodi, da ih zatiti i da ih sve prikupi pod jedan krov. Meni je neobino ao, to nisam bio u stanju da vie utuvim i potpunije prikaem pomenute zdravice nae Brae Hrvata, ali jedno ipak mogu da istaknem, a to je da se kroz sve ovo htelo uglavnom rei, da je napredak i opstanak Srbijin napredak i opstanak svega Hrvatskoga naroda, kao i celog jugoslovenstva. Na zavretku mogu jo da saoptim Brai, da se u Zagrebu zbiljnije radi na tome, da Slobodni Zidari u Hrvatskoj dou do svoje PROVINCIALNE VELIKE LOE i da je u izgledu da e im se taj san uskoro ostvariti. Oni su dodue hteli i molili, da sve svoje Radionice u Hrvatskoj (kojih za sada ve ima tri) stave pod zatitu Vrhovnoga Saveta Srbije; no kad im je iz Pete objanjeno da je vazda razloga koji tome stoje na putu, odustali su od ove svoje namere.100 Masonstvo svoj uspjeh moe zahvaliti dobro probranom kadru, solidnoj organiziranosti i tajnosti rada. U Poslovniku loe Ljubav blinjega, primljenom 18. rujna 1908. na radu prvog stupnja, odreeno je da starjeina, kada stigne molba za pristup u lou, odredi informatore, kojima daje rok do kojega su duni podnijeti izvjee o traitelju. U lanu 9. ovog Poslovnika odreeno je slijedee: Izvjea treba da u kratko ali iscrpivo prikau traioca tako, da se uzmogne prosuditi, hoe li biti koristan po savez. Biti e stoga dobro, ako informatori ispituju slijedee: 1) kakovoga je trailac glasa i obzirom na zvanje svoje i obzirom na privatni ivot? 2) kakovi su mu od prilike imovinski odnoaji i je li tono udovoljava svojim obvezama? 3) kakav mu je znaaj gledom na pravinost i snoljivost, te na osjetljivost za sve, to je lijepo i plemenito; da li je sklon dobrotvornosti itd. ? 4) ako je oenjen, kakav mu je obiteljski ivot i odgaja li djecu u slobodoumnom duhu? 5) moe li se po svemu drati, da e biti od koristi po lou i po savez? itd. Treba svakako drati na umu, da dobar glas i lino potenje jednoga ovjeka sami po sebi jo nisu dovoljni, da netko bude dobar slobodni zidar, ve da se k tome hoe i neko idealno raspoloenje i prikladnost za razumijevanje naina naega rada.101 Masoni su u Hrvatskoj, kao i drugdje djelovali u potpunoj tajnosti. U Katihizisu za 1 stupanj slob. zidara za porabu lanova loe Ljubav blinjega, koji je priredio Adolf Mihali i koji je tiskan u Zagrebu 1910, naglaeno je na samom poetku, da ovu knjiicu nije ni jedan brat ovlaten, da je dade u profane ruke, to vie, ona se mora briljivo uvati. Dunost je svakog brata sl. zidara, da se pobrine, to bolje zna i moe, kako e se ova knjiga i za sluaj njegove smrti povratiti loi.102 U navedenom Poslovniku u lanu 20. odreeno je za sluaj smrti kojega brata, da e loa poslati jednog svoga lana da preuzme sve spise i stvari, koje moda pripadaju velikoj loi ili loi, a nalaze se u njegovu posjedu. 103 U lanu 27. istog Poslovnika posebno je u slijedeim stavcima odreeno slijedee: 4.) glavna obveza slobodnog zidara je utljivost, nu ona treba da je i njegova krijepost. Treba stoga da brino uva svaku povjerenu mu tajnu i da se uva govoriti bez potrebe o slobodno zidarskim stvarima ondje, gdje ga moe uti profano uho. Naroito ne smije pod nikoji uvjet da iznaa interne stvari loe ili da komu bez dozvole oda imena lanova vlastite ili tue loe;

99

Glasnik, I/1914, 9, 67. J.(ovan) A.(leksijevi), Iz preratnih bratskih odnosa sa Zagrebom. Neimar, knj. VI/1926, 6970, 689709. 101 Poslovnik, pr .. i podp .. Ljubav blinjega u or .. Zagrebu. Zagreb, 1909, s. 67. 102 Katihizis za 1 stupanj slo. zidara za porabu lanova Ljubav blinjega Or .. Zagrebu, Zagreb, 1910, s. 2. 103 Poslovnik, ibid., s. 11.
100

5.) duan je starati se, da u profane ruke ne dou nikakovi spisi, biljeke, knjige itd. slobodno zidarskoga sadraja ili koji rade o loinim stvarima, u koliko to nije javnosti namijenjeno. Sve takove stvari treba brino uvati, te se pobrinuti da za sluaj smrti budu kao imovina loe njoj povraene, a u tom smislu ima svaki lan kod pristupa potpisati certifikat; 6.) o svim pojavima u profanom ivotu, naroito u novinstvu, koji se tiu saveza ili loe, ima svaki lan, ako za nje sazna, saopiti starjeini.104 Kod pristupa u lou novi je brat pokazivao znak, o kojemu je, na pitanje, to on znai, ovako odgovarao: znai, da u sebi prije grlo prerezati, nego u prokazati tajnu slb. zdra. 105 U Glasniku je krupnim slovima oznaeno, da se tiska kao rukopis i da zato nije namijenjen nikome drugome, ve jedino naim lanovima, te se nipoto ne smije izdavati u profane ruke. Pravi, okultni smisao masonstva trebao je otkrivati svaki brat osobno. Netko je mogao biti po shvaanjima i ponaanju dobar mason, ali mu je osjet za okultno, koji je priroen samo pojedincima, mogao biti potpuno stran. Ova se injenica nije, dakako, javno priznavala, ali zato se nije krilo, da je slobodno zidarstvo tajna. U Mihalievu Predgovoru Lessingove knjiice Razgovori o slobodnom zidarstvu, koja je tiskana za javnost u Zagrebu god. 1907, naglaeno je, da je slobodno zidarstvo samo po sebi tajna, koja zahtijeva, da se svatko sam do pojimanja njezina uzvine..., da je ono neto to lei u biu ljudskom, pa zato se ono moe dokuiti i vlastitim razmiljanjem jednako, kao i upuivanjem.106 Neki su ljudi sav svoj ivot posvetili metafizikim lutanjima, pa su se za due vrijeme zaustavili i u masonstvu, kao, na primjer, Hinko Hinkovi roen u idovskoj trgovakoj obitelji kao Heinrich Moses. (On je najprije bio spiritist, a prije smrti obratio se na katolicizam.). Okultnoj biti masonstva ostao je do kraja vjeran Adolf Mihali. On je 2. veljae 1912. na otvaranju prvoga slobodno-zidarskog objekta u Hrvatskoj (u Zagrebu, tada ulica Moinskoga 22) otvoreno istaknuo, da je to hram masonske religije. 107 U umjetnikom ureenju ovoga hrama, posebno na slikama brata Bele Csikosa, oitovao se masonski duh, o kojemu je propovijedao Mihali. Na velikoj Csikosevoj slici Krist je prikazan izmeu Bude i Mojsija, dakle, on nije predstavljen u kranskom smislu, kao Bog, nego kao jedan od osnivaa religija jednak Budi i Mojsiju. Na lijevoj strani slike prikazani su, izmeu ostalih, Homer, Muhamed, Zarathustra, Konfucije, Hamurabi, Sokrat, Pitagora, Platon, Salamun. Na desnoj strani slike vide se Giordano Bruno, Kolombo, Gutenberg, Komenski, Cervantes, Leonardo da Vinci, Galileo Galilei, Rousseau, Voltaire, Shakespeare, Washington, Goethe, Mozart, grof Ivan Drakovi, Kopernik, Dositej Obradovi, Francisco Ferrer, Dante, Montesquieu, Lincoln, Franklin, Lessing i mnogi drugi. 108 U ovom hramu bilo je i masonske simbolike hebrejskog podrijetla. U jednom predavanju u loi Ljubav blinjega navedeno je, da stupovi kod ulaza u nau radionu, kao i sva simbolika sl. zid., dolaze od hrama u Jeruzolimu, to ga je oko g. 1004. prije kranske ere poeo graditi Salamon, sin Davidov, kralj Izraela.109 U banskoj Hrvatskoj bile su 31. prosinca 1913. tri loe, a imale su 102 aktivna lana. Od tih lanova 72 pripadala su treem stupnju, osam drugom stupnju, a 22 prvom stupnju. 110 Od 1. sijenja 1914. do svretka kolovoza 1915. loa je dobila 13 novih lanova. Meutim, nekoliko je njezinih lanova u tom razdoblju umrlo. Veljko Tomi, koji je primljen u lou

104 105

Poslovnik, ibid, s. 1415. Katihizis, ibid., s. 22. 106 Lessing, ibid., s. 17. 107 Bojnii, ibid., s. 8586. 108 Ibid, s. 131133. 109 Glasnik, I/1914, 8, 58. 110 Glasnik, I/1914, 8, 64.

Ljubav blinjega s Hinkom Hinkoviem 17. svibnja 1907, ovako opisuje atmosferu, koja je te, kao i slijedeih godina, vladala u hrvatskom masonstvu: Slobodno se zidarstvo u nas u ono doba razvijalo u znaku lutanja i protuslovlja, bez pravca i shvaanja i bez ideologije. Pojmovi o slob. zidarstvu bili su nejasni i pobrkani. Nitko nas nije znao uputiti, u emu je smisao slob. zidarstva i zadatak slobodno-zidarskoga rada. Ritual se smatrao ceremonijom, a ne tumaem, koji sadrava najbitnije pojmove i ciljeve i sredstva masonske institucije. To je bilo doba, kad se pod slobodno-zidarskim radom razumijevalo osvajanje poloaja u odborima Matice Hrvatske i Hrv. prirodoslovnoga drutva; kad se dralo, da uvjeren katolik ne moe biti mason. Pojam religije mijeao se s pojmom klerikalizma, izrabljivanja vjere. Bezvjerstvo se, u opreci s ritualom, smatralo slobodoumljem, ateizam odlikom masona.111

111

V.(eljko) T.(omi), Br. Dr. Hinko Hinkovi, Glasnik, IV/II/1929, 23. 8788.

III. MASONSTVO, ORGANIZACIJA UJEDINJENJE ILI SMRT I JUGOSLAVENSKA OMLADINA

1. ORGANIZACIJA UJEDINJENJE ILI SMRT Vladimir Dedijer pie da su meu osnivaima tajne organizacije Ujedinjenje ili smrt osim urotnika iz god. 1903. bile i dvije grupe graanskih osoba i da je jednu od njih predvodio Ljuba Jovanovi upa. Meutim, Dedijer je zakljuio, da se jo ne zna, tko je bio inicijator osnivanja te organizacije.112 Naime, postoje dvije verzije o osnivanju organizacije Ujedinjenje ili smrt. Prva verzija, bila je slijedea: Bogdan Radenkovi izjavio je na suenju u Solunu, da je inicijativa za osnivanje organizacije Ujedinjenje ili smrt potekla od njega. Tu tezu u masonskoj akciji poslije drugog svjetskog rata za obnovu solunskog procesa prihvatili su takoer Borivoje Nekovi i Milan . ivanovi.113 Pukovnik ed. A. Popovi, jedan od vodeih lanova organizacije Ujedinjenje ili smrt, smatra, da je Bogdan Radenkovi pokuao stvoriti tajnu revolucionarnu organizaciju s ciljem provoenja revolucionarne akcije u pokrajinama izvan Srbije. Prema Popoviu poslije mladoturskog prevrata kod srpskih nacionalista iz Macedonije nastale su dvije struje. Jedna od njih, u kojoj su veinom bili mladi, bila je miljenja, da s mladoturcima treba voditi politiku kompromisa, a druga, u kojoj su veinom bili stariji, bila je miljenja, da i protiv mladoturaka treba voditi revolucionarnu borbu. Na elu druge grupe bio je Bogdan Radenkovi. Njegova grupa uspjela je na konferencijama u Skoplju, da se donese odluka o obnovi etnike akcije svretkom god. 1910. Radenkovi je poslan u Beograd, da dobije odobrenje i pomo vlade za svoj rad. Ali, on u Beogradu nije uspio dobiti traeno odobrenje, pa je doao na misao, da otpone akciju stvaranjem jedne tajne organizacije. Tu svoju namjeru povjerio je Vojislavu Tankosiu, Ljubi Jovanoviu i Velimiru Vemiu. Njih trojica prihvatili su njegovu ideju. Njih etvoro poeli su detaljnu diskusiju o toj akciji: o njenu obrazovanju, njenim ciljevima, i njenu radu. Pri tim razgovorima, Bogdan je kategoriki zahtevao da se sa ovim radom upoznaju i pozovu na saradnju: pokojni Dragutin Dimitrijevi-Apis i (tada) major pokojni Ilija Radivojevi, koje dotle nije lino poznavao, ali ih je znao po imenu sa njihova rada pri osnivanju etnike akcije u Makedoniji. Za to je odreen Vemi, i on sa celim planom upozna Apisa i Iliju, i privoli ih na saradnju. Njih dvoje su pristali, samo je Dragutin Dimitrijevi izjavio, da se nee moi mnogo posvetiti tome poslu, budui da je veoma zauzet slubenim i drugim poslovima. Naposletku je Tankosi i meni saoptio celu stvar, i upitao me, da li pristajem na saradnju. Dao sam pristanak, i 3. marta 1911, pozvao me je Tankosi u stan Velimira Vemia (Bosanska ulica br. 95), gde su doli svi tada upoznati sa planom. Tu sam se upoznao sa Bogdanom Radenkoviem i Ljubom Jovanoviem, koje dotle nisam poznavao. Tom prilikom donesena je definitivna odluka o osnivanju Organizacije, potpisali smo njen

112

V. Dedijer, Sarajevo 1914, knjiga II, drugo, dopunjeno izdanje, Prosveta, Beograd, 1978, s. 78. Najopirniju monografiju o sarajevskom atentatu objavio je Vladimir Dedijer (u dva dijela s neto vie od 900 stranica). Meutim, u Dedijerovoj knjizi, iji najvredniji dio tvori navoenje niza detalja, nije ni priblino reena posljednja rije o sarajevskom atentatu. Slabost je Dedijerove knjige i u tome, to je napisana nepregledno, bez sintetinog zakljuka, makar u obliku rezimea i s cijelim pievim esejima, koji nemaju nikakve veze s konkretnom temom knjige i koji ne pridonose nimalo boljem razumijevanju atentata u Sarajevu. Posebni je nedostatak knjige u povrnoj obradbi nekih bitnih tema vezanih uz atentat. Na primjer, pisac se nije neposredno koristio ni svim materijalima, koji su objavljeni o ulozi masonstva u sarajevskom atentatu. udna je i njegova tvrdnja, da u arhivima o tome nije nita naao, kada je oito iz njegove knjige, da on nije pregledao ni jedan masonski arhiv u svijetu, pa ak ni masonsku dokumentaciju u zemlji. Osim toga, naivno je oekivati, da bi se u masonskim arhivima moglo nai neto bitno o eventualnoj ulozi masonstva u sarajevskom atentatu jer se pismeni tragovi ne uvaju u takvim sluajevima. 113 Borivoje Nekovi, Istina o solunskom procesu. Narodna knjiga, Beograd, 1953, s. 98, 111; Milan . ivanovi, Solunski proces hiljadu devetsto sedamnaeste. Prilog za prouavanje politike istorije Srbije od 1903 do 1918 god. SAN, Beograd, 1955. s. 3031.

statut, koji je izraen prema nacrtu Bogdana, Ljube i Tankosia. Za predsjednika organizacije izabran je Ilija Radivojevi, a za sekretara Velimir Vemi.114 Druga verzija o osnivanju organizacije Ujedinjenje ili smrt temelji se na sauvanom pismenom dokumentu Vemievu dnevniku, to ima mnogo veu vjerodostojnost od uspomena. Iz Vemieva dnevnika proizlazi, da se o osnivanju jednog tajnog drutva u Beogradu poelo raspravljati ve 22. oujka 1909. i da je bitnu ulogu u tome igrao Ljuba Jovanovi upa. Jovanovi je poslije afere s orem Nastiem god. 1908. diplomirao pravo i kao stipendist srpske vlade otiao u Bruxelles da nastavi studije, kako Dedijer ponavlja prije navedenu tezu o motivu njegova odlaska u inozemstvo. Na temelju dokumentacije Dedijer pie slijedee: Jovanovi je na studijama u Briselu i nekim drugim zapadnoevropskim gradovima ostao nekoliko godina, ali je stalno odravao veze sa zemljom i dolazio na kraa odsustva. On se nije bavio samo studiranjem prava nego je prouavao i istoriju rada tajnih evropskih udruenja, poev od fragonara, masona, nemakih patriotskih klubova i slinih organizacija. Izgleda da je Jovanovi u Briselu stupio u jednu masonsku lou, o emu e biti rei kasnije. Ljuba Jovanovi je igrao prilino znaajnu ulogu u osnivanju udruenja Ujedinjenje ili smrt, mnogo veu nego to se to doskora mislilo. Osim Jovanovia, glavno civilno lice meu osnivaima ovoga udruenja bio je Bogdan Radenkovi, diplomirani bogoslov, Srbin po nacionalnosti, rodom s Kosova polja... Po svojim ubeenjima bio je velikosrbin i zastupao je gledita pravoslavnih klerikalaca. Godine 1910. postavljen je za inovnika Ministarstva inostranih dela, bavei se nacionalnim poslovima u Makedoniji i na Kosovu... U svoj dnevnik Vemi je zabeleio da je izmeu 22. marta 1909. i 23. oktobra 1909. odrano nekoliko sastanaka na kojima su uestvovali Ljuba Jovanovi-upa, Bogdan Radenkovi, Vojin Tankoi, Petar ivkovi, Milan Pribievi i jo nekolicina. Na sastancima se raspravljalo o osnivanju jednoga tajnoga patriotskog udruenja, i tom prilikom Jovanovi je igrao prilino aktivnu ulogu. Na dan 14. aprila 1909. on je otputovao u Brisel, pa su pripremni radovi u nekoliko mahova prekidani. Tako je, na primer, 24. februara 1910. Radenkovi sugerisao Vemiu da grupa prekine s radom. Meutim, krajem 1910. rad je ponovo oiveo, zahvaljujui u prvom redu inicijativi Jovanovia. Na dan 22. novembra 1910. on je dao savet Vemiu kako da se nae potreban novac za pokretanje lista tajnog udruenja. Prvog decembra 1910. doao je u Berlin da pokua da nabavi tampariju; Jovanovi je izabrao i ime budueg lista: Pijemont. U Vemievu dnevniku pominje se i pukovnik Apis, ali ne direktno u vezi sa osnivanjem udruenja, nego samo povodom njegovih razgovora s kraljem Petrom i njegovim sinovima, Aleksandrom i ordem. Prema Vemiu, Apis je bio pozvan da se pridrui tajnom udruenju tek 6. marta 1911... U maju 1911, sve pripreme za osnivanje organizacije Ujedinjenje ili smrt bile su okonane. Bilo je odlueno da Udruenje dela javno i tajno. U tu svrhu izraena su dva programa. Drutvo je imalo i svoj dnevni list, Pijemont. Iako je konanu redakciju programa i statuta udruenja Ujedinjenje ili smrt nainilo prvih sedam lanova utemeljaa (Ljuba Jovanoviupa, Bogdan Radenkovi i pet oficira s pukovnikom Apisom na elu), Ljuba Jovanovi je u stvari izradio osnovni tekst, kao to je to Pijemont 10. jula 1913. zabeleio u lanku povodom Jovanovieve smrti. (On je bio teko ranjen u drugom balkanskom ratu i malo zatim umro.) U tom lanku se kae da je 'Jovanovi po svretku studija otiao u Brisel da ih kompletira. Tri i po godine proveo je u Briselskoj biblioteci. Tu se tek formirao u potpunog nacionalnog radnika. Tu je, putem mirne studije i neprekidnog razmiljanja, izradio program, koji je postao dogma mnogih, i koji se, evo, uz kanonadu topova i gomile leeva ostvaruje...' Tekst Ustava i Poslovnika ukazuje da je Ljubi Jovanoviu-upi kao primer sluio Buonarotijev nain organizovanja tajnih udruenja osnovanih poetkom prolog stolea u Italiji i Nemakoj. Miomir Milenovi, lan udruenja Ujedinjenje ili smrt, pisao je da je
114

ed. A. Popovi, Organizacija Ujedinjenje ili Smrt (Crna Ruka). (Uzroci i nain postanka). Nova Evropa, knjiga XV/1927, 12, s. 396405.

Jovanoviev nacrt programa stvoren po uzoru na slina nemaka tajna patriotska udruenja i udruenja italijanskih karbonara. Vemi je izrazio slino miljenje.115 U odreenoj literaturi inzistira se na miljenju, da je Jovanovi otiao u Bruxelles da kompletira svoje studije, ali nitko nije poblie razjasnio, u kojemu je smislu Jovanovi u inozemstvu nastavio kompletiranje zavrenog pravnog studija u Beogradu. U toj se literaturi sugerira miljenje, da je Jovanovi u dogovoru s ljudima, s kojima je pripremao jednu tajnu organizaciju u inozemstvu, stupio u masonsku organizaciju, da bi tako prouio tehniku njezine organizacije i metode konspirativnog rada. 116 U toj literaturi to se tvrdi i za intimnog Jovanovieva prijatelja Tankosia, kada se utvrdilo, da je i on bio mason. Tu se tvrdi, da je Tankosi stupio u lou zato, da upozna rad masonstva, pa da onda svoje spoznaje primijeni na stvaranje tajne organizacije Ujedinjenje ili smrt. Ali, nije najjasnije, zato nije bilo dovoljno, da radi spomenutog zadatka stupi u masonstvo samo Jovanovi, odnosno, zato je bilo potrebno, da radi istoga zadatka pristupi u masonstvo i Tankosi, bliski suradnik Jovanoviev. Oito nije bilo potrebno, da njih obojica, i Tankosi i Jovanovi, uu s istim ciljem u lou, kada je bilo dovoljno, da to uini samo jedan od njih. Meutim, ni jedan od njih nije mogao sam po svojoj volji postati lan masonske loe, a pogotovo ne to, da postane lan loe, kada se njemu prohtije. Postoji i ispitivanje za primanje u lou, i to je ispitivanje rigorozno i dugo traje. U odreenoj literaturi oita je tenja, da se sugerira, kako stvarno ni Jovanovi ni Tankosi nisu bili masoni. Priznati injenicu, da su ova dva vodea lana organizacije Ujedinjenje ili smrt bili masoni, znai dopustiti mogunost direktne veze izmeu pripremanja atentata u Sarajevu i masonstva. A bili su oba masoni! Oskar Tartaglia, i sam lan organizacije Ujedinjenje ili smrt, u jednom tekstu iz 1928. godine istie, da govori kao slobodni zidar i navodi slijedee: Oni (Tankosi i Jovanovi, opaska I. M.) nijesu ubaeni u beogradsku lou, kratko vrijeme nakon osnutka organizacije Ujedinjenje ili smrt, ve kratko vrijeme prije osnutka organizacije. Uinjeno je to zato, da se Tankosi i Jovanovi upute u tajne i simbolike masonske i da te tajne i tu simboliku prenesu na organizaciju Ujedinjenje ili smrt to je i uinjeno. I odmah zatim povukoe se iz masonerije, koja ne dozvoljava, da njezin lan bude lan druge tajne organizacije. U asu sarajevskog atentata Ljuba Jovanovi-upa je bio ve davno mrtav i prema tome ostaje jedini Tankosi koji je najaktivniji lan Ujedinjenje ili smrt, ali i najpovueniji lan framasonerije. On je postigao ono to je htio, doznao je tajne i simboliku masonsku, i onda se povukao.117 Poznati austrijski mason Eugen Lennhoff u svojoj knjizi Die Freimaurer, koja je objavljena god. 1929, zatajio je Tankosievu pripadnost masonstvu.118 Meutim, iste god. 1929. (najvjerojatnije poto je saznao za pisanje Oskara Tartaglie) Lennhoff je 18. prosinca 1929. o masonstvu Vojina Tankosia rekao u jednom predavanju slijedee: Major Tankosi bio je slobodni zidar, ali on nije sarajevski atentat pripremao kao slobodni zidar, jer je slobodni zidar bio tri do etiri godine prije atentata, i to zato, da vidi kako se organizira jedan tajni savez. Jedva godinu dana kasnije istupio je i izjavio da se s onim to je vidio ne moe nita poeti.119

115 116

Dedijer, II, ibid., s. 7982. Nekovi, ibid., s. 113114. Nekovi dalje pie, da Jovanovi u inozemstvu upoznaje i rad tajnih udruenja, naroito u Francuskoj i Italiji. 117 Oskar Tarataglia, Slobodni zidari i sarajevski atentat. Veernja pota, nastavak trei za 1928, s. 2. 118 Eugen Lennhoff, Il libero muratore. Izdanje Bastogi, Foggia, 1981, s. 225231. 119 Ovaj citat iz Lennhoffova predavanja prenio je iz slubenog organa ehoslovake velike loe Tri prstena (sv. za veljau 1930) Nikola Dj. Trii u knjizi Sarajevski atentat u svjetlu bibliografskih podataka. Izdanje Veselin Maslea, Sarajevo, 1960, s. 289. Pokuao sam osobno doi do cijelog Lennhoffova predavanja, ali mi je Statni knihovna eke Socialisticke Republiky odgovorila pod br. III/8-/.5638/81 dne 28. listopada 1981. slijedee:

Na kraju treba istaknuti, da za pretpostavku, da je Ljuba Jovanovi upa uao u masonstvo, da bi po tom uzoru stvorio srpsku tajnu organizaciju, nema, osim tvrdnja nekih masona, ni jednog posebnog dokaza. Ne postoji poseban razlog, da se tvrdnjama tih masona mora vjerovati. List Pijemont je 24. oujka, 15. svibnja, 20. svibnja i 29. svibnja god. 1912. objavio tekstove u kojima se hvali masonstvo u inozemstvu i kritiziraju austrijske vlasti to zabranjuju masonsko djelovanje.120 Sigurni dokaz, da je Ljuba Jovanovi-upa bio mason i da nije nikada istupio iz masonstva dokazuje injenica, da se on u masonskoj literaturi, koja nije bila pisana za najiru javnost, navodi kao mason.121 Iz Vemieva dnevnika proizlazi, da je inicijativu i glavnu ulogu kod osnivanja organizacije Ujedinjenje ili smrt imao Jovanovi, a ne Radenkovi. Kada je Jovanovi 14. travnja god. 1909. otputovao u Bruxelles, pripremni se rad na organizaciji prekida, a potkraj god. 1910. rad ponovno oivljava, i to prvenstveno Jovanovievom inicijativom. Jovanovi daje savjet Vemiu, kako da se doe do novca za pokretanje lista, a poetkom prosinca god. 1910. u Berlinu pokuava nabaviti tiskaru, izabire ime budueg lista itd. Vano je napomenuti, da Jovanovi nije zastupao velikosrpsko stajalite kao, na primjer, Bogdan Radenkovi. Dimitrijevi-Apis u svojoj posljednjoj rijei rekao je za Jovanovia, izmeu ostalog, i ovo: Dola je aneksija Bosne i Hercegovine... U Turskoj se je desila Mladoturska revolucija... U to vreme vratio se je sa svojih studija iz inostranstva pokojni Ljuba Jovanovi. Otiao je na nauke kao oduevljeni nacionalni radnik i vratio se je kao manijak-nacionalista. Jugosloven bezgranine vere u svoje snove za ujedinjenje svih Jugoslovena. Odmah me je naao. Mi smo bili stari poznanici... Trebao mu je list. Ja sam mu pomogao i blagodarei jednom velikom dobrotvoru on je i doao do svog lista. Tako je postao Pijemont a on Ljuba Jovanovi direktor i vlasnik toga lista, pa je kao direktor toga svoga mezimeta i umro na bojnom polju... Posle kratkog vremena od pojave Pijemonta nalazi me Vemi, onda kapetan i poziva me na rad na nacionalnim stvarima. Pristao sam odmah, gotov uvek da se za taj rad zaloim svim silama. Tako dolazim u vezu sa G. Bogdanom Radenkoviem i sa mojim poznanikom i starim drugom na ovim poslovima Ljubom Jovanoviem... Narodna odbrana, po naem miljenju, i ako je dosta radila nije radila onako i onoliko, kako smo mi zamiljali, da treba raditi. Tako je postala naa organizacija Ujedinjenje ili smrt. Imajui na umu, da je cilj bio rad u neosloboenom Srpstvu, mi smo se sloili s tim, upravo to je bilo tada sasvim prirodno, da organizacija bude tajna. Izraen je Ustav i poslovnik, onakav kakav je pred sudom.122 Dne 21. kolovoza god. 1911. u Beogradu je poeo izlaziti list Pijemont. Osniva, vlasnik i urednik toga lista bio je Ljubomir S. Jovanovi upa. I to dokazuje njegovu vodeu ulogu u organizaciji. (Poslije smrti Jovanovia-upe direktor lista bio je Branko Boovi, pod kojim je list izlazio god. 1914. i god. 1915.). 123 Ve iz naziva lista (Pijemont) da se zakljuiti, da je Ljuba Jovanovi Srbiju tretirao kao sredite okupljanja i ujedinjenja junih Slavena, prvenstveno onih koje su smatrali Srbima. Nije teko pretpostaviti, da je osoba, koja je studirala, kao on, talijanska masonska i druga tajna drutva (iza kojih je uglavnom stajalo masonstvo, koje je i dovelo do ujedinjenja Italije), imala slian cilj u odnosu na ujedinjenje i stvaranje zajednike drave Junih Slavena. injenica, da se oko stvaranja organizacije Ujedinjenje ili smrt najvie i sustavno angairao jedan mason, potvruje mogunost, da je iza pothvata toga masona mogla stajati barem loa, kojoj je on pripadao. Naime, prema masonskim pravilima ni jedan mason ne moe pripadati
Ihrem heutigen Ansuchen knnen wir leider nicht entsprechen, da die Zeitschrift Die Drei Ringen derzeit wegen Fondsbersiedlung nicht expeditionsfhig ist. Wollen Sie, bitte, Ihre Bestellung etwa nach 6 Monaten wiederholen. Kada sam poslao na istu adresu novu molbu, odgovor nisam dobio. 120 Dedijer, II, ibid., s. 232. 121 Neimar, I/1922, 4, 121; Neimar, I/1925, 3536, 93. 122 Nekovi, ibid., s. 203. 123 Ibid., s. 21.

drugoj tajnoj, odnosno od masonstva nezavisnoj organizaciji. Strani promatrai u Beogradu uoavali su da je cilj organizacije Ujedinjenje ili smrt stvaranje velike armije sa konanom tenjom da se vodi rat sa Austrijom i konsolidacijom jednog ujedinjenog junoslovenskog kraljevstva. Taj program se bitno razlikuje od zvaninog vladinog programa, i u njemu je srpski faktor vie potcrtan... Razlikuje se i po tome to odmah od poetka javno zastupa tezu o potrebi razbijanja Austro-Ugarske kao drave. A zatim se temeljito razlikuje i po koncepcijama o buduoj jugoslovenskoj dravi, smatrajui je uveanom Srbijom... Ta ideja o buduoj dravi kao jedinstvenoj zajednici srpskih zemalja ima dublju pozadinu... Tu se izmeu vlade i pripadnika Crne ruke vodi prikrivena bitka koja se na povrini ne vidi, i koje ni akteri nisu sasvim svjesni. Mada polaze od toga da su Srbi i Hrvati jedan narod po zajednici jezika koja je jedini racionalan kriterij za odreivanje granica nacionalnosti krugovi oko srpske vlade isticali su hrvatski individualitet, to Pijemont manje radi, ili uopte ne radi.124 Opisane suprotnosti nisu bile nepremostive, tako da i sam Ekmei priznaje kako se u srpskoj diplomaciji zagovarala ideja da se za politiku njenih ratnih ciljeva iskoriste takve mone internacionalne organizacije, kao to su katolika crkva, slobodni zidari i socijalizam, bez obzira na to to to troje nije imalo mnogo zajednikoga.125 Nezavisno od stajalita srpske vlade veza izmeu srpskog nacionalizma i masonstva ojaana je u Srbiji poslije aneksije Bosne i Hercegovine. Tada su se dvije tenje za osnivanjem jedne tajne organizacije, masonska i nacionalno-srpska, Jovanovieva i Radenkovieva nale na istoj liniji. Vano je istaknuti, da sam eda Popovi kae, da je Ljuba Jovanovi upa sa Bogdanom Radenkoviem pokrenuo osnivanje nae Organizacije.126 God. 1908, kada je Austro-Ugarska izvrila aneksiju Bosne i Hercegovine, srpski masoni i srpski nacionalisti nali su se uglavnom na zajednikoj fronti protiv Austro-Ugarske, a posebno protiv prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, o kojemu se stvaralo javno miljenje da je sklon preureenju carevine u trijalistikom smislu. Zbog aneksije Bosne i Hercegovine srpska masonska loa Pobratim prekinula je veze s madarskom masonskom vlau, a jedan od vodeih srpskih masona, dravnik Svetomir Nikolajevi, poao je god. 1908. iz Beograda u inozemstvo, da bi pridobio meunarodno javno miljenje, posebno ono masonsko, protiv Austro-Ugarske. Sigurno je, da je tada potvreno shvaanje jedinstvenosti srpskih masonskih i meunarodnih masonskih interesa. Meutim, teko je pretpostaviti, da je ve tada dolo i do konkretiziranja akcije, posebno u odnosu prema Franji Ferdinandu. Zato, ima pravo Duan Nikolajevi, sin Svetomira Nikolajevia, kada tvrdi slijedee: Gonjen jednom, gotovo manijakom mrnjom na slobodne zidare, Ludendorf je akciju Svetomira Nikolajevia iz 1908, shvatio kao poetak pripremanja atentata na naslednika prestola Austro-Ugarske. Tano je da je Svetomir Nikolajevi posle Aneksije iao u glavne centre evropske i da se tamo zalagao za nau pravednu stvar. Istina je i to da je on u loama evropskim drao predavanje o naem pravu na Bosnu i Hercegovinu i da je, naroito u krugovima francuskih slobodnih zidara, bio sjajno primljen. Sve je to bilo, i ne mislim da to osporavam, ali je ipak vratolomni skok g. Ludendorfa kad svu tu akciju jednog srbijanskog dravnika i patriota dovodi u vezu s atentatom u Sarajevu. Nikolajevi je tada, u Parizu dao i jedno obavetenje francuskim novinarima. On je izjavio da e Aneksija biti kobna i po Austro-Ugarsku i po mir sveta, ako se ne nae naina da se naknadno osujeti taj meunarodni zloin, koji gazi pravo i ivotne interese jednog mladog i zdravog naroda i unosi zlu krv u drave, koje su se ve podelile u neprijateljske tabore.127

124 125

Milorad Ekmei, Ratni ciljevi Srbije 1914. Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1973, s. 108110. Ibid., s. 121. 126 eda A. Popovi, Rad organizacije Ujedinjenje ili Smrt. Pripremanje za Balkanski Rat. Nova Evropa, knjiga XVI/1927, 1011, s. 311. 127 Duan Nikolajevi, Ratna odgovornost i g. Ludendorf. Politika, XXV/1928, 7354, 12.

Meutim, angairanje srpskih politiara i srpskih masona na masonskom planu bilo je ipak mnogo jae nego to proizlazi iz navedenog pisanja Duana Nikolajevia. Na temelju arhivskih istraivanja Ljiljana Aleksi-Pejkovi dola je, u svojoj knjizi Odnosi Srbije sa Francuskom i Engleskom 19031914, do slijedeih zakljuaka: U svakom sluaju, koraci koje su srpski masoni preduzeli u Parizu u toku aneksione krize nisu bili uzaludni. U aprilu 1909. ve je postojala nova srpska loa Ujedinjenje orijentisana na francuski Grand Orient, na elu sa industrijalcem Vasom Jovanoviem i lanovima koji su veinom bili nekadanji francuski aci. Regrutovanje lanova je ilo sporo, to je francuski poslanik objanjavao nedostatkom masonske tradicije u jugoslovenskim krajevima uopte. Inae, loa je postavila sebi kao glavni cilj akciju na nacionalnom terenu i ujedinjenje sa hrvatskom masonskom loom koja je takoe ve tada elela da se odvoji od Maarske. U tom cilju Ujedinjenje se odmah povezalo sa hrvatskom loom Ljubav blinjem; kao veza sluili su jedan Srbin, Duan Popovi, advokat, i jedan Hrvat, Jozo Jankovi. Tako je srpska buroazija i ovim putem poela da trai sebi saveznika u Francuskoj... Prilikom kraljeve posete Parizu, ef Presbiroa Stefanovi i njegov pomonik Mihajlovi traili su dodir sa francuskim loama; i ovde je prijem na koji su naili bio 'najlepi' i 'najsrdaniji'. Ovo je bilo utoliko znaajnije to pokuaji ostalih srpskih masona da se poveu sa nemakim i engleskim nisu donosili neke naroite rezultate. Prijem u Parizu je do te mere podigao ugled i aktivnost Ujedinjenja da je ak i zagrebaka loa preko njega zatraila povezivanje sa francuskim masonima... Po svemu sudei dodir izmeu srpskih i francuskih masona prilikom kraljeve posete nije se zavrio samo lepim prijemom, ve je dolo izgleda i do neke organizacione veze. U svakom sluaju kada je nekoliko meseci docnije posredovanjem stranih pronemaki orijentisanih loa obrazovan Vrhovni masonski savet, Ujedinjenje je odbilo da mu se potini i zadralo svoju dotadanju autonomiju uz izjavu da e 'ostati vezano za francuski Grand Orient'. Francuski poslanik je bio vrlo zadovoljan ovim otporom koji je Ujedinjenje pruilo nemakom uticaju, tako i antifrancuskom kosmopolitizmu koji se u to vreme sve vie irio pod firmom engleskog uticaja i koji su i druge dve srpske loe irile. Poslanik je snagu Ujedinjenja pripisivao lanovima kojih je u toku 1912. godine bilo 'svega dvadesetak, ali odabranih' meu kojima je bilo i Francuza i Belgijanaca nasuprot loama Pobratim i umadija koje su gledale samo na broj ali ne i na 'kvalitet' lanstva. Francuskom poslaniku inilo je posebno zadovoljstvo to je izgledalo da je loa Ujedinjenje postavila sebi za program razvijanje srpskog nacionalizma irenjem francuskih ideja, kulture i poslovnih veza u Srbiji i to, umesto neodreenog humanitarizma engleskih masona, 'u jaanju ciljeva Francuske gleda najdragocenije sredstvo ljudske solidarnosti'... (Interesantno je da je poslanik tada predviao da bi za velikog majstora Vrhovnog saveta koji je postojao samo nad pronemakim loama Pobratimom i umadijom mogao doi prestolonaslednik Aleksandar na mesto izabranog Vajferta). S obzirom na ogromnu ulogu koju je francuska masonerija odigrala u pripremama za prekrajanje karte sveta, vre povezivanje srpskih masona za nju bilo je jo jedna poluga vie za sprovoenje interesa francuskih masona i u ovom delu sveta; srpskoj buroaziji pak, ovo je stavljalo u izgled jednog monog saveznika vie. Stoga nije sluajno to je posle dve godine od osnivanja loe Ujedinjenje temelj saradnje bio postavljen ba povodom poetka ozbiljnih pregovora izmeu srpske i bugarske vlade o balkanskom savezu, toj jedinoj kombinaciji koja je mogla obezbediti nezavisnost Balkana prema austronemakom bloku, ali i prema Rusiji, a da pri tome steene materijalne pozicije francuskog kapitala na Poluostrvu ne budu ugroene.128 Iz onoga to je prije navedeno oito je, da je poslije aneksije Bosne i Hercegovine osnovana u Beogradu organizacija Narodna odbrana 8. listopada god. 1908., ali da je zbog nezadovoljstva njezinim radom bilo pojedinaca, koji su se prikljuili stvaranju druge
128

Dr. Ljiljana Aleksi-Pejkovi, Odnosi Srbije sa Francuskom i Engleskom 19031914. Izdanje Istorijskog instituta, Beograd, 1965, s. 442443, 520523.

organizacije, nazvane Ujedinjenje ili smrt. (Tankosi je god. 1911. istupio iz Narodne odbrane i posvadio se s ljudima oko nje.)129 Za razliku od Narodne odbrane ova je organizacija djelovala u potpunoj tajnosti. Uz Ljubu Jovanovia u organizaciji Ujedinjenje ili smrt nale su se i druge osobe koje su bile, odnosno koje su s vremenom postale masoni. Tako je Vojislav Tankosi uveo u organizaciju Milivoja A. Jovanovia (tada tajnika eljeznike direkcije u Beogradu), a ovaj je uveo u istu organizaciju diplomata Milana Gavrilovia.130 Pukovnik Dimitrijevi na sasluanju 27. travnja 1917. god. naveo je i slijedee: Ne zna ko je izradio poslovnik organizacije, a on lino nije saraivao na njemu; misli da je ideja za odredbu o misterioznom nainu uvoenja lanova pok. Ljube Jovanovi, koji je ranije bio u jednoj od framasonskih loa i odatle preneo i u organizaciju uveo neke misterije... Ne sea se ko je dao ideju za nacrt peata, ali je ideja, verovatno, ili pok. Ljube Jovanovia-upe, ili Bogdana Radenkovia, ili pok. Tankosia. Bomba, no, otrov i mrtvaka glava nad ukrtenim kostima kao obeleje organizacije, uli su, veli, zbog potrebe naina voenja borbe u Makedoniji i gotovosti rtvovanja sebe za optu stvar. Trgovinski Glasnik izabran je za oglase radi vaspostavljanja veza, zato to su oglasi po formi bili trgovaki... Zatim optueni izjavljuje, da je, po njegovom miljenju, organizacija prestala ulaskom Srbije u rat s Turskom oktobra meseca 1912. godine. Nikakva patriotska dela nisu imali izvrivati u zemlji, niti su ih izvrivali.131 I iz Dimitrijevievih rijei proizlazi, pored ostalog, da je Ljuba Jovanovi prije bio mason i da je iz masonstva prenio u organizaciju Ujedinjenje ili smrt nain o misterioznom primanju lanova i neke misterije. Meutim, iz Dimitrijevieva iskaza jasno je, da on nigdje nije naveo, da je Jovanovi uao u masonstvo samo zato, da ispita nain rada u masonstvu, kako bi to mogao primijeniti u stvaranju organizacije Ujedinjenje ili smrt. Kao osnivai organizacije Ujedinjenje ili smrt bili su slijedei pojedinci: Dragutin T. Dimitrijevi-Apis, edomir A. Popovi, Velimir S. Vemi, Bogdan Radenkovi, Ilija Radivojevi, Ljubomir Jovanovi-upa i Vojislav A. Tankosi. Ta sedmorica formalnih osnivaa postali su, kako se vidi iz Vemieva spiska, i lanovi Vrhovne centralne uprave. Iz toga se spiska vidi, da su kao lanovi Vrhovne centralne uprave bile i slijedee osobe : Ilija M. Jovanovi, Milan Vasi, Milan Gr. Milovanovi-Pilac i Radoje Lazi.132 Kod navoenja osnivaa i lanova Vrhovne centralne uprave organizacije Ujedinjenje ili smrt, koje navodi i ivanovi, bitno je istaknuti i slijedeu tvrdnju, koju on donosi u prilogu pod naslovom Spisak zaverenika oficira i graana u zaveri 29. maja 1903. god .. Tankosi je inicijator, osniva i lan Vrhovne centralne uprave org. UiS. Tankosi je aktivno uestvovao sa pukovnikom Apisom u organizaciji Sarajevskog atentata na Vidovdan 1914.133 Predsjednik organizacije Ujedinjenje ili smrt nije posebno biran. Ali, kada se postavilo pitanje, tko e predsjedavati, svi su se, bez formalnog izbora, sloili, da predsjednik bude Ilija Radivojevi, koji je bio i najstariji. Na isti nain Vemi je odreen za sekretara organizacije.134
129 130

Tartaglia, ibid. Milan . ivanovi, Solunski proces hiljadu devetsto sedamnaeste. Prilog za prouavanje politike istorije Srbije od 1903. do 1918. god. Beograd, 1955, s. 208. 131 Tajna prevratna organizacija. Izvetaj sa pretresa u Vojnom sudu za oficire u Solunu po belekama voenim na samom pretresu. Solun, tiskara Velika Srbija, 1918, s. 178179. to se tie navedene knjige, iz koje je citiran iskaz pukovnika Dimitrijevia, treba istaknuti da i oni pojedinci, koji knjigu u cijelosti ocjenjuju kao falsifikat, priznaju, da se bez nje danas, pod ratom stvorenim uslovima ne bi mogla u potpunosti utvrditi istina o Solunskom procesu. (ivanovi, Solunski proces, ibid., s. 12). 132 ivanovi, ibid., s. 674. 133 Ibid., s. 665. 134 Iskaz D. Dimitrijevia, Nekovi, ibid., s. 150151.

Iskaz pukovnika Dimitrijevia, kako je naveden u knjizi Tajna prevratna organizacija, u biti se potpuno slae s autentinim stenografskim biljekama, koje je u izvodima objavio Borivoje Nekovi u knjizi Istina o Solunskom procesu. Prema tim biljekama Dimitrijevi je, pored ostaloga, izjavio da ga je o potrebi stvaranja ovakve organizacije najprije obavijestio potpukovnik Vemi, koji ga je upoznao s Ljubom Jovanoviem-upom i Bogdanom Radenkoviem. im sam video da su ovde ova dvojica, koje sam ja znao kao istaknute nacionalne radnike, a s pokojnim Ljubom Jovanoviem bio sam i pre toga u jednom ranijem, opet tajnom, revolucionarnom odboru za Makedoniju i Staru Srbiju, ja sam odmah s njima uao u razgovor... Ja nisam bio odreen, niti sam se primio izrade projekta ustava. Jo kod islednika sam izjavio da se seam da je uglavnom izradio projekt Ljuba Jovanovi, a naroito mi je ostalo u pamenju da je zakletvu, onakvu kakva je uneta u ustav, napisao pokojni Ljuba Jovanovi. Pored Ljube Jovanovia radio je na projektu i Bogdan Radenkovi. Koliko je sa njima saraivao Tankosi, i u kojoj elji, ja to ne znam jer su prethodan rad i na tim projektima oni zasebno radili... Ja lino bio sam obian lan u Vrhovnoj centralnoj upravi i, odmah u poetku rada, ja sam se ogradio da, zbog toga to sam zauzet prilino i slubenim poslovima, neu moi ni da radim na tome, da uvodim nove lanove u organizaciju. Samo sam izjavio da, kolikogod mi slobodnog vremena ostaje, i sve ostalo to bi oni od mene traili kao neku moju linu rtvu, ja im se stavljam na raspoloenje. Pored ovoga ja sam, poznavajui se i imajui veza sa uglednim licima, s naim najviim inovnicima i ljudima na najviim poloajima, izjavio gotovost da stavim sve te veze u slubu organizacije. Izgleda da su moji drugovi u Vrhovnoj centralnoj upravi s ovom mojom izjavom bili zadovoljni i zato su me potedili od svih drugih naroitih dunosti.135 U organizaciji Ujedinjenje ili smrt bilo je odlueno, da se za njezine ciljeve iskoristi organizacija Narodna odbrana. ed. Popovi o tome svjedoi ovako: Stoga, ukratko reeno, nai drugovi u Beogradu reie da prisvoje Narodnu Odbranu, i da ne skidajui sa nje oreol kulturnoga drutva upute na rad u nju jednoga od lanova nae Organizacije, koji bi rukovodio revolucionarnim poslovima u njoj i radio u punoj saglasnosti i harmoniji sa naom Organizacijom. Za taj posao izabran je major Milan Vasi (poginuo u ratu 1913, na Bregalnici, u borbi sa Bugarima). Visoke inteligencije, neverovatne energije i izdrljivosti u poslu, iako slabijeg fizikog sastava, pokojni Vasi uao je u Centralnu Upravu nae Organizacije, upoznao se sa njenim idejama i ciljevima, prihvatajui ih, te otuda bude upuen u Narodnu Odbranu za njena sekretara. U tom svojstvu, on razvija najveu delatnost,... Od ulaska Milana Vasia u Narodnu Odbranu pa do poetka Balkanskog Rata, rad na revolucionarnoj organizaciji van granica Srbije bio je dakle objedinjen... Otuda jo i sada uverenje kod velikoga broja naih nacijonalnih radnika van granica Srbije: da su sve to su radili radili u svojstvu lanova Narodne Odbrane. Mnogi nisu znali ni za ime ni za postojanje nae Organizacije... Iako je pokret imao za cilj organizovanje omladine u svima pokrajinama Austrougarske Monarhije, ipak je najvea panja bila koncentrisana na Bosnu i njenu omladinu. Traene su meu bosanskom omladinom linosti koje e, potpuno shvatajui cilj Organizacije, postati njeni pobornici i, dalje, revolucijonarni organizatori bosanske omladine. I naena je najpodesnija linost: Vladimir Gainovi, Hercegovac... On postaje prorokom i apostolom revolucijonarstva meu bosansko-hercegovakom omladinom; on je njen vo, i njen organizator... Ujedinjenje ili Smrt uvela je u svoje kolo izvestan broj omladinaca i pustila ih da dalje rade. Pokret Mlade Bosne poinje da dobija svoje jasno obeleje tek od 1911 godine, od vremena postanka organizacije Ujedinjenje ili Smrt, da bi se sve vie irio naporedo sa razvijanjem akcije Organizacije. A kad se jednom bio svojski razmahao (kao kod onih koji su posle sueni u Banjalukoj aferi), on je dalje iao po sili mehanikih zakona: irio se sve dalje i uvlaio je u sebe sve vei broj lica. To ne znai, da su
135

Nekovi, ibid., s. 148150.

oni koji su uestvovali, u pokretu, sa svojim drugovima, svi bili uvedeni u organizaciju Ujedinjenje ili Smrt, pa je prema tome i razumljivo, da mnogi uesnici nisu ni znali otkuda pokret poinje i potie: oni su saraivali sa svojim drugovima koji su ih vodili... Vladimir Gainovi, duhovni vo revolucijonarne omladine iz Bosne i Hercegovine, i lan Ujedinjenje ili smrt (ili Crne ruke, kako je u javnosti bolje poznato), postao je pravim i prekaljenim revolucijonarcem... Njegova broura o junakoj smrti Bogdana erajia, koja je za bosansku omladinu bila revolucijonarnim trebnikom, nije tek sluajno tampana u izdanju oficirskog lista Pijemont. Zato svi koji, posle svrenog osloboenja i ujedinjenja, govore da je omladinski revolucijonarni pokret u Bosni ponikao sam od sebe i delovao samostalno i nezavisno od nezvaninog revolucijonarnog Beograda, ili su u velikoj zabludi, ili hoe neto da zabaure.136 Zakljuak je . Popovia, da je poetna akcija organizacije Ujedinjenje ili smrt bila dobro primljena od srpskog iteljstva u Bosni i Hercegovini, koje je bilo predisponirano da ue u svaku organizaciju, koja se provodi iz Srbije, a ima za cilj ruenje Austro-Ugarske. Odjek je bio takav, da su granini oficiri bili prisiljeni utjecati na prijatelje u Bosni, da rade s manje brzine. Uoi balkanskog rata, dakle za nepunu godinu rada organizacije, smatralo se, da je priprema postigla svoju kulminaciju. Oficiri su poetkom god. 1914. spremali plan za dalji rad, da bi se zavrila konana priprema naega elementa za sluaj oruanog konflikta sa Austro-Ugarskom, a koji se ve oseao i oekivao u bliskoj budunosti. Meutim, srpska je vlada, zbog bojazni od toga rada, potkraj sijenja god. 1914. ukinula slubu graninih oficira i njih uputila u unutranjost Srbije.137 Kada je Ilija Radivojevi poginuo u ratu, god. 1913. mjesto predsjednika organizacije Ujedinjenje ili smrt nije se popunjavalo, ali se Apis smatrao njegovim prirodnim nasljednikom.138 Meutim, bitno je naglasiti, da je prema izjavi Velimira Vemia na suenju u Solunu 20. oujka god. 1917. organizacija Ujedinjenje ili smrt prestala opstojati god. 1913.139 Dimitrijevi je to isto ustvrdio na suenju, kako se vidi iz njegovih sasluanja. Ovo je vano i zbog toga, to je, kako je ve navedeno, u ovoj godini umro i Ljuba Jovanovi. Kako Organizacija Ujedinjenje ili smrt nije strogo formalno ni osnovana tako se ona nije morala nuno ni formalno raspustiti. To je omoguivalo pojedincima, koji su bili njezini lanovi, da i poslije god. 1913. mogu stvarno djelovati, ili pak misliti, da djeluju u ime organizacije Ujedinjenje ili smrt. Tokom 1909, 1910. 1911, a posebno 1912. godine Ljubomir S. Jovanovi je prisustvovao, zajedno sa ostalim anovima loe 'Ujedinjenje' iz Beograda, iji je i on bio lan po njegovom afilovanju u ovu lou, sednicama loe 'Pobratim'. (Arhitektonske table o radu loe 'Pobratim'. AJ, F 100). Prema tome, on nikada nije istupio iz slobodnozidarskog saveza, a jo manje se s njegovim idejnim osnovama razilazio Prema sauvanim spiskovima lanova organizacije 'Ujedinjenje ili smrt' i dokumentima o slobodnozidarskim loama u Srbiji koji su bili dostupni autoru, u tajnoj organizaciji 'Ujedinjenje ili smrt' slobodni zidari su bili: Ljubomir S. Jovanovi upa, novinar (5 broj koji je imao u organizaciji 'Ujedinjenje ili smrt'), Milan Gr. Milovanovi, pukovnik (10) njih dvojica su bili i lanovi Vrhovne centralne uprave; Boin Simi, kapetan (111), Aleksandar Ili, porunik (125), Jovan Milosavljevi, suradnik asopisa 'Slovenski Jug' (203), Branko Boovi, pravnik (204), Milivoje A. Jovanovi, sekretar eleznike direkcije (401), Stevan apinac, major (402), dr. Milan Gavrilovi, inovnik Ministarstva inostranih dela (406), Bogoljub Vuievi, policijski komesar (407), Milorad Nikoli, trgovac (422), Milan
136 137

. Popovi, Rad organizacije..., ibid., s. 314321. ed. A. Popovi, Rad organizacije Ujedinjenje ili Smrt. (Granini oficiri). Nova Evropa, knj. XVI/1927, 5, 139152. 138 ivanovi, ibid., s. 31. 139 Tajna prevratna organizacija, ibid., s. 33.

Antonijevi, apotekar (435), Dimitrije Mijalkovi, direktor Osiguravajue drutva Srbije (516) Zanimljiv je i nain obrazovanja 'crnorukakih grupa': Ljubomir S. Jovanovi je obrazovao grupu u kojoj su dva lana ujedno i slobodni zidari (Milosavljevi i Boovi), Milivoje A. Jovanovi grupu u kojoj su takoe dva lana bili i slobodni zidari (Gavrilovi i Vuievi), Stevan apinac je u svoju grupu uveo jednog masona (Nikoli), a Bogoljub Vuievi, takoe jednog slobodnog zidara, a u grupi Jovana Milosavljevia nije bilo slobodnih zidara. Iz ovoga se vidi da su slobodni zidari obrazovali pet grupa organizacije 'Ujedinjenje ili smrt' sa est slobodnih zidara, dok je u etiri druge grupe bilo jo pet lanova koji su bili i slobodni zidari, a uz jednog lana koji nije bio u posebnoj grupi ukupno je od 181 lana organizacije 'Ujedinjenje ili smrt' njih 12 pripadalo i savezu slobodnih zidara. Uz ovo, valja imati na umu i injenicu da su slobodni zidari obrazovali i bili na elu pet od 44 formiranih i danas poznatih grupa organizacije 'Ujedinjenje ili smrt'. I nain formiranja ovih grupa karakteristian je po ukljuivanju slobodnih zidara u njih: Lj. Jovanovi je uveo u svoju grupu J. Milosavljevia, a on je i sam obrazovao sopstvenu grupu; Vojislav Tankosi je u svoju grupu uveo M. A. Jovanovia i S. apinca, a Milivoje A. Jovanovi je u svoju grupu uveo M. Gavrilovia i B. Vuievia, dok je Stevan apinac uveo u sopstvenu grupu M. Nikolia, a Bogoljub Vuievi D. Mijalkovia. Branko Boovi i Jovan Milosavljevi su bili lanovi loe 'Pobratim'. Dok je ostalih osam lanova organizacije Ujedinjenje ili smrt bilo u loi Ujedinjenje. Ne samo na osnovu kazivanja atentatora, Milan Ciganovi je imao odreenu ulogu u povezivanju atentatora sa Vojislavom Tankosiem i njihovim obuavanjem i pripremanjem za izvoenje atentata. Jedna druga injenica ukazuje na moguu povezanost Ciganovia sa slobodnim zidarima. U vreme kada je on uao u organizaciju 'Ujedinjenje ili smrt', bio je inovnik eleznike direkcije, a uz njega iz te ustanove lanovi su iste organizacije bili jo i Stevan Trifunovi (437) i Petar Magovevi (410), koji je bio lan grupe slobodnog zidara Milivoja A. Jovanovia (koga je u organizaciju 'Ujedinjenje ili smrt' uveo Vojislav Tankosi). 'eleznika direkcija, tako popularno zvana, nalazila se u prostorijama 'Starog zdanja' u tri ulice, Graanikoj, Jelenskoj (sada Ivan-Begovoj) i Dubrovakoj Ona je bila svojina Kralja Milana Obrenovia, koji ju je ostavio srpskoj dravi. Hotel (vlasnitvo oke i Duana Milievia prim. autora) je imao prvo 20, a zatim 30 soba U levom krilu na kraju nalazila se slobodnozidarska radionica loe 'Sloga, Rad i Postojanstvo' 1884. godine porodica Milievi za malo se nije morala iseliti iz Starog zdanja. Tada je Kralj Milan dao pod zakup itavu zgradu francuskom Drutvu za eksploataciju srpskih dravnih eleznica, za direkciju.' (. Popovi). U 'Grand Hotelu', koji je bio vlasnitvo Duana Milievia, slobodnog zidara, pored drugih prostorija, odravani su povremeni sastanci lanova Vrhovnog vostva organizacije 'Ujedinjenje ili smrt'. Polazei od svega to je izneto, oigledno je da ima isuvie koincidencija izmeu stvaranja slobodnozidarske loe 'Ujedinjenje' i organizacije 'Ujedinjenje ili smrt' Nije iskljueno da je to bio i il Molan, takoe, lan loe 'Ujedinjenje'? Zbog toga, u nedostatku sigurnih podataka, ne moe se do novih saznanja govoriti o Milanu Ciganoviu kao o slobodnom zidaru. U 'Politici' (br. 8050. iz 1930. godine) Jovan M. Jovanovi o stanovitu jugoslovenskih slobodnih zidara u povodu optubi da su srpski slobodni zidari imali udela u pripremi i izvoenju atentata izvestio je i nemasonsku javnost. U uvodnom delu svoje informacije Jovanovi je pokuao da odbaci bilo kakvu mogunost uticaja srpskih slobodnih zidara na politiku srpske vlade, jer je od 1903. do 1914. godine u vladi od ministara slobodni zidar bio samo Kosta Stojanovi. Meutim, tvrenje Jovana M. Jovanovia ne odgovara istini, jer su ministri masoni u tom periodu bili, pored ostalih, Milovan Milovanovi, dr. Laza Pau i Ljuba Stojanovi. U kojoj su meri oni, kao i drugi slobodni zidari koji su se nalazili na uticajnim mestima u vladi i izvan nje mogli usmeravati politiku srpske vlade, drugo je pitanje Tankosi je doneo i dva Brovning revolvera i prilian broj kutija sa municijom. Ove revolvere i municiju dao je kao poklon Belgijanac arl Duse,

tadanji nastavnik maevanja u vojnoj Akademiji i predstavnik Fabrik Nasional u Lijeu, iji je fabrikat i revolver Brovning Ve 1909. godine arl Duse se ponovo vraa u lou 'Pobratim', u kojoj se nalazi sve do smrti, ali je ujedno postao i lan loe 'Ujedinjenje'. Teko je pretpostaviti da je on, preko Tankosia i Ciganovia, dao pitolje belgijske marke 'brauning' (za iju je fabriku bio predstavnik u Beogradu), a da za to nisu znali bar lanovi organizacije 'Ujedinjenje ili smrt' koji su bili i slobodni zidari iz loe 'Ujedinjenje' (Milivoje A. Jovanovi, sekretar eleznike direkcije u kojoj je tada radio i Milan Ciganovi), kao i stareina loe 'Ujedinjenje' Vasa U. Jovanovi. Jo jedan slobodni zidar imao je izvesnih dodirnih taaka sa atentatorima. Bio je to Milutin Milosavljevi, kod koga je tri dana pre polaska atentatora u Sarajevo stanovao Nedeljko abrinovi, kako to utvruje Vladimir Dedijer.140 ***** Iz svega to je izloeno proizlazi da je u pozadini osnivanja srpske tajne organizacije Ujedinjenje ili smrt stvarno stajao mason Ljuba Jovanovi-upa. Kada su poslije aneksije Bosne i Hercegovine god. 1908. nastali uvjeti da ojaa suradnja srpskih masona i srpskih nacionalista, Ljuba Jovanovi je mogao svoj opisani cilj junoslavenskog ujedinjenja po uzoru na masonsko-talijansko ujedinjenje poeti izvoditi u zajednici s drugim istaknutim Srbima nemasonima. On je mogao biti svjestan da samo koritenjem pojedinaca iz utjecajnih vojnih (posebno preko pukovnika Dimitrijevia-Apisa) i politikih struktura moe ostvariti zamiljene planove. On je imao glavnu ulogu kod pripremanja programa navedene organizacije, a osobno je napisao i zakletvu za lanove te organizacije. Bio je, takoer, osniva, urednik i vlasnik glasila organizacije lista Pijemont. Za ocjenu njegove uloge u organizaciji Ujedinjenje ili smrt vano je istaknuti i to da je ta organizacija postojala do njegove smrti god. 1913. Od tada organizacija vie djeluje stvarno, na nain da neki pojedinci iz njezina vodstva nastavljaju njezino djelovanje bez posebnih formalnosti, tj. uglavnom po vlastitoj inicijativi, odnosno bez obvezatnog konzultiranja sa svim vodstvom u svakom pojedinom sluaju.

140

Zoran Nenezi, Masoni u Jugoslaviji 1764 1999. Vlastito izdanje, Beograd, 1999., I., str. 344360.

2. HRVATSKA OMLADINA Nema sumnje, da su hrvatska kulturna zbivanja bila nadahnuta tadanjim europskim kretanjima, ali se i preko njih irio u Hrvatsku masonski duh. Na jedan dio hrvatske studentske omladine, koja je nakon spaljivanja madarske zastave u Zagrebu pola na kolovanje u inozemstvo, posebno velik utjecaj izvrio je Toma G. Masaryk. On je, kao i Eduard Bene, bio mason.141 Po svojem znaenju u hrvatskom kulturnom ivotu veliku ulogu od god. 1900. do god. 1914. odigrala je omladina. Meutim, ta omladina nije bila politiki jedinstvena. Ona je tada bila podijeljena na dva duhovno-politika tabora. Prema dvjema politikim skupinama omladinaca mogu se razlikovati i dvije knjievne: hrvatska i jugoslavenska. Hrvatska se okuplja oko A. G. Matoa, a jugoslavenska oko Skerlia i Marjanovia. Prva je raspoloena artistiki, neoromantiki, katoliki, historiki i mistiki, druga socijalno-ideoloki, slobodno-mislilaki, antiklerikalno. U Beogradu nema ovakova izrazita dualizma u Omladini. Knjievnost se usredsreuje oko Srpskog Knj. Glasnika. 142 Meutim, treba napomenuti, da politika opredijeljenost hrvatske omladine nije bila jednoglasna ni u drugim junoslavenskim zemljama, osim u Bosni i Hercegovini, gdje su rijetki hrvatski omladinci ispovijedali jedinstvo sa srpskom omladinom, iako esto meusobno na drugim podrujima nisu bili sloni. Ipak, u banskoj Hrvatskoj najvei dio omladine drao se hrvatskog nacionalnog osjeaja. U jednom smislu, najvea iznimka meu njima bio je Vladimir Vidri. On je god. 1909. bio primljen meu masone, u loi u Zagrebu, i od njega su masoni mnogo oekivali. Treba se sjetiti nekih njegovih pjesama napisanih u masonskom duhu, na primjer pjesama Dva levita i Gonzaga. Bez sumnje, te su njegove pjesme bile poentirane protiv isusovaca... Meutim, on je ve iste godine kada je bio primljen meu masone, umro i zato nije uspio izvriti oekivani masonski utjecaj u svojoj sredini. Hrvatska omladina u Dalmaciji i u irem primorskom pojasu bila je orijentirana u velikom broju u junoslavenskom i antiklerikalnom duhu. U javnom radu, osobito u publicistici, prednjaio je Milan Marjanovi. On je 1898/99. polazio trgovaku kolu u Pragu, gdje je sluao predavanja T. G. Masaryka, a od godine 1902. sudjeluje u politikim borbama. Osobito intenzivno poinje djelovati god. 1903. vrei jednu od znaajnih uloga. Usled nastalih progona, uspeo je da umakne preko granice Hrvatske, preobuen u seljako odelo, agitujui proglasima iz Ljubljane, kasnije iz Bea, i sa tajnih sastanaka u Veneciji... Sa T. legelom izdavao je u Zagrebu za vreme veleizdajnikog procesa naroiti bilten za obavetavanje domaeg i stranog novinstva,...143 Vjerodostojan prikaz razvijanja jednog dijela hrvatske omladine u jugoslavenskounitaristikom i masonskom duhu dao je jedan od njezinih prvaka, mason Oskar Tartaglia. Tartaglia je bio, kako sam kae, od kada je poeo politiki misliti uvijek antiklerikalac i Srbofil jo vie Srbin, i nikada nije pravio razliku izmeu Srbina i Hrvata. Tartaglia o sebi istie i to, da je itao ateistiku i anarhistiku literaturu. ak je preveo i tiskao knjigu
141

Charles V. Bokor, Winkel mas und Zirkel Die Geschichte der Freimaurer. Amalthea, Wien Mnchen, 1980, s. 474. U masonstvu izmeu dva rata Masaryka su isticali kao najveeg masona bez pregae. Meutim, istodobno se naglaavalo i slijedee: Masaryk je na svakom izjavom svoga duha i svoje velebne linosti najvei mason meu najveima. Br .. B. D. T. G. Masaryk. estar, XVI/1937, 810, 128132. 142 Dragutin Prohaska, ibid., s. 348. 143 M.(ilostislav) Bartulica, Milan Marjanovi kao ovek, politiar, knjievnik i filozof, s. 412. Izdala Jugoslovenska narodna odbrana, biblioteka Osloboenje, broj 6, Valparaiso, 1918. Poetkom god. 1914. pod urednitvom Milana Marjanovia u Zagrebu, a u izdanju rijeke knjiare Trbojevi pojavljuje se tjednik Knjievne novosti. U tom tjedniku prvi put tiskom je objavljen jedan rad Miroslava Krlee; usp. Hrvatska knjievna kritika, III, Milan Marjanovi, Matica hrvatska, Zagreb, 1962, s. 366.

Omladini ruskog anarhista Petra A. Kropotkina. Tartaglia je suraivao s Milanom Plutom i Milanom Marjanoviem. Isticao se aktivnou u redovima napredne omladine, kojoj je antiklerikalizam bio ivotni ideal. Niko Bartulovi, takoer jedan od prvaka hrvatske omladine, priznaje da je tada borba protiv tradicija i klerikalizma dovela do toga da se prelo u drugu skrajnost: realizam je pomalo postao pokret fanatika antiklerikalizma, fanatika sitnog rada i ponegde fanatika antinacionalizma. 144 Tartaglia s erinom u Valu vodi omladinu nacionalizmu.145 Vladimir erina u prvom broju Vala, koji se pojavio u Zagrebu god. 1911, objavio je manifest pod naslovom Naa rije. U tome manifestu erina je kao cilj oznaio slijedeu misao: Narodno jedinstvo Hrvata i Srba i radikalni, na znanosti osnovani antiklerikalizam.146 Srbin Vladimir Gainovi o ondanjoj hrvatskoj omladini ostavio je pored ostaloga i slijedee svoje svjedoanstvo: Hrvatska omladina skuplja se oko lista Vihor, koji je 1912. g. izlazio u Zagrebu. Taj list imao je antiklerikalni karakter, izazvan veoma jakim uticajem klerikalizma u katolikoj Hrvatskoj. Najistaknutiji ideolog te grupe bio je slobodno mislei knjievni kritiar Mitrinovi, tuma naeg genijalnog vajara Metrovia. Jedan od najboljih govornika nae zemlje, Mitrinovi je obiao sve srpske zemlje sa referatima o moralnoj solidarnosti Jugoslovena, o njihovoj literaturi, poeziji, slikarstvu, vajarstvu. U toj je istoj grupi Vladimir erina, koji je pretstavljao macinistiki pravac, koji je on provodio u svojoj pokrajinskoj biblioteci Za narod.147 Jaanje srpskih i jugoslavenskih osjeaja u hrvatske omladine osjetilo se najjae poslije izleta hrvatskih studenata u Beograd god. 1912. Bilo je tu i tajnih dogovora sa srpskim oficirima iz organizacije Crne ruke (Ujedinjenje ili Smrt). Od njih je Luka Juki dobio oruje i bio instruiran u pucanju, kako bi mogao izvriti atentat na Cuvaja.148 Oskar Tartaglia navodi kako je skupina od 156 akademiara Hrvata, Srba i Slovenaca sa zagrebakog sveuilita krenula 18. travnja 1912. god. u Beograd te o tom boravku svjedoi slijedee: Nikada as slobodna vremena, uvijek zabave, predstave, posjeti, pretstavljanja, primanja kod ministara: P. Marinkovia, Ljube Jovanovia, Marka Trifkovia i drugih... Neprekidno je koji od njih bio u mom drutvu. A opazio sam i to, da me tako rei, korak u korak, slijede i prate Ljuba Jovanovi-upa i Branko Boovi, urednici Piemonta... Ja sam cijelo vrijeme sjedio i razgovarao sa Ljubom Jovanoviem-upom i Brankom Booviem. Pili smo tursku kafu i sinalcol, jer su oni listom bili antialkoholiari. Oni su neprestano isticali potrebu revolucionarne i teroristike akcije u neosloboenim krajevima, te naglaavali potrebu zajednike organizacije i akcije svih revolucionarnih jugoslavenskih elemenata. Slagali smo se u svemu. Na koncu mi povjerljivo saopie, da takova organizacija postoji, da su o meni dobro, upravo u tanine informirani i zapitae me, da li sam voljan, da stupim u nju... Dao sam svoj pristanak... Primanje u organizaciju uslijedilo je 27. IV. 1912. U 7 sati u veer doao je po mene u kafanu Malom vojniku Branko Boovi i kroz sporedne ulice krenusmo prvo u tiskaru, a odatle u redakciju Piemonta, koja se nalazila u knez Mihajlovoj ulici.149 Tartaglia dalje kae, da mu je Branko Boovi kazao da je to prva zakletva napisana latinicom, a da je on prvi katolik, Hrvat, Dalmatinac, lan Ujedinjenja ili Smrt... Tartaglia posebno istie, da je s erinom vodio nacionalistiku omladinu i da je mlade organizirao na
144

Niko Bartulovi, Od Revolucionarne Omladine do Orjune. Istorijat jugoslovenskog omladinskog pokreta. Izdanje Direktoriuma Orjune, Split, 1925, s. 8, 127. 145 Oskar Tartaglia, Veleizdajnik (Moje uspomene iz borbe protiv crnog-utog orla). Zagreb-Split, 1928 s. 1317. 146 Nikola Milievi, Vladimir erina. Rad JAZU, Zagreb, 1965, s. 30. Milievi je utvrdio, da su na erinu utjecali osobito Giuseppe Mazzini, inae ideal talijanskih masona, i anarhist Scipio Sighele. 147 Vladimir Gainovi, Ogledi i pisma. Svjetlost, Sarajevo, 1956, s. 8788. 148 Ibid., s. 17. 149 Tartaglia, ibid., s. 2126.

programu kluba Narodno jedinstvo, a taj program tiskan je u Beogradu i onda donesen iz Beograda nakon izleta zagrebake akademske omladine u Srbiju. Program ovoga kluba, koji je formulirao Dimitrije Mitrinovi (prema tvrdnji njegova brata),150 objavio je Tartaglia u svojem listu Sloboda 7. kolovoza 1912. god. U tom programu napisano je i slijedee: A) Idejna baza kluba Temeljna i centralna zadaa kluba jeste propaganda filozofije nacionalizma u opte, uz naroitu propagandu radikalno demokratskih politikih dotrina: sve to u svrhu, da bi se osnaila srpskohrvatska nacionalna dua i da bi ona, sebe svjesna, mogla, uz prethodne uslove, dati cijeli svoj psihofiziki izraaj, olien u potpunom narodnom ujedinjenju nacionalne kulture, ije je ostvarenje apodiktika fizika nuda i sveti moralni dug optoj ljudskoj kulturi... U prvom redu klub e tu ideju bratski slonog rada propagirati i izvoditi u djelo meu samom omladinom srpsko-hrvatskom i slovenakom i to meu cijelom omladinom estitom od Skoplja do Soluna i od Cetinja do Novog Sada, ostajui neprestano na terenu intelektualne agitacije za filozofiju srpsko-hrvatskog nacionalizma i za politiku doktrinu radikalnoga demokratizma. B) Politiko shvatanje kluba 1. Ideja srpsko-hrvatskog narodnog jedinstva u smislu etnopsihikog fakta, da su Hrvati i Srbi jedan dvoimeni narod jeste polazna taka za ideju srpsko-hrvatskog ujedinjenja u smislu identifikacije nacionalnih organizama srpsko-hrvatskih. 2. Ideju jugoslavensku klub interpretira u smislu potpunog duhovnog izjednaenja i ujedinjenja srpsko-hrvatskog i slovenakog i u smislu da treba stvarati novu i veliku, modernu i nacionalnu kulturu jugoslavensku; narodno jedinstvo Srbo-Hrvata sa Slovencima fakt je nedovoljno opaen i naglaen i klub e raditi na potpunoj svjesnosti toga fakta. 3. Centralna nacionalistika dogma kluba jeste ideja, da je jedna nacionalna kultura nemogua bez nacionalnog drutva, a nacionalno drutvo nemogue bez nacionalne drave. Klub je uvjerenja, da je u dananjem stanju jugoslovenske, srpsko-hrvatske i srpske decentralizacije i anacionalnosti, nemogue stvoriti jedan moan nacionalni organizam srpsko-hrvatskoslovenaki. 4. Klub stoji na neopozivom zahtjevu, da se zakonom santifikuju i oivotvore politike doktrine radikalno-demokratske, a propagirae ideju suvereniteta srpsko-hrvatskog naroda u jednoj dravi osnovanoj na slobodoumnim principima. 5. Klub smatra besplodnom jednu parlamentarnu borbu u neparlamentarnoj dravi, a trai pokoravanje izvrne vlasti volji narodnoga suvereniteta i mogunost, da narodna volja u demokratskom parlamentu doe do potpunog izraaja. Teite nacionalne borbe srpskohrvatsko-slovenake treba i mora da bude izvan parlamenta u jaanju nacionalne svijesti. nacionalne snage i volje, da se izvruje nacionalna samoobrana: radom, trpljenjem, rtvovanjem. C) Konkretni program kluba I. Suzbijanje svega anacionalnog i antinacionalnog u materijalnom i duhovnom ivotu naega naroda: 1. Radikalnim antiklerikalizmom. 2. Radikalnim suzbijanjem destruktivnih tuinskih uticaja i slavizacijom nae kulture: degermanizacijom, demagjarizacijom, detalijanizacijom. 3. Suzbijanjem treberstva, mekutva i servilnosti, dizanjem nacionalnoga ponosa i asti. 4. Esproprijacijom crkvenih i vlasteoskih dobara, ukinuem svih prerogativa plemikih i svih privilegija socijalnih: demokratizacijom politike svijesti i politikim osveivanjem naroda. Tartaglia je donio u cijelosti navedeni program, s napomenom, da su na ovakovom programu on i erina organizirali nacionalistiku omladinu poslije svoga povratka iz
150

Dedijer, I, ibid., s. 275.

Srbije.151Program ima oitu tendenciju, da se kulturno u masonskom, a politiki u junoslavenskom duhu, najvjerojatnije na nain talijanskog ujedinjenja, kojemu su predvodnici bili masoni, ostvari ujedinjenje Junih Slavena. Prema nekim procjenama (na primjer, Milostislava Bartulice) prije rata bilo je osnovano i radilo je stotinjak omladinskih organizacija, drutava i klubova s vie od desetak tisua lanova i s trideset i dva omladinska lista i asopisa.152 Ova omladina silom je tjerala u borbu i starije politiare. Tu injenicu tono konstatira Niko Bartulovi: Gospodar ulice gospodar irokih raspoloenja, nisu bili ti politiari, ve omladina. Ona je stvarala timunge, izazivala namerno incidente, organizirala demonstracije, palila austro-ugarske zastave, dizala javno miljenje, i stariji su morali da je slede. 153 Dio hrvatske omladine, koji je bio unitaristiki orijentiran, s olakanjem je doekao smrt A. G. Matoa, koji je bio auktoritet protivnog, nacionalistiko-hrvatski orijentiranog dijela omladine. Krlea je zapisao, da su se poslije Matoeva sprovoda nali na karminama u Milana Marjanovia (doktor Jelovek, njegova ena Zofka Kveder Jelovek, Cihlar Nehajev, Andrija Milinovi) i da su se te karmine pretvorile... u histerino ogovaranje mrtvoga Matoa. 154 Taj dio hrvatske omladine, koji je bio jugoslavensko-unitaristiki orijentiran, bio je nadahnut I masonskim duhom. Zbog toga je razumljivo, da su neki tada vodei omladinci s vremenom postali masoni (Oskar Tartaglia, Vladimir Vidri, Ante Tresi-Pavii, Milan Marjanovi, Ljubo Leonti, Ivo Andri, Niko Bartulovi, Antun Barac, Kreimir Kovai. Ivo Tartaglia, Juraj Demetrovi, Mirko Deanovi i drugi). U svome radu o erini, u procjeni njegova knjievnoga rada, Milievi je nastojao biti stvaran. Milievi kae, da knjievno djelo erinino, kada bismo ga promatrali samo sa stajalita knjievne, estetske vrijednosti, ne bi, vjerojatno, moglo podnijeti nae zahtjeve i naa mjerila.155 Treba naglasiti, da taj sud vrijedi za veinu pripadnika junoslavenski orijentirane mlade hrvatske generacije. Ta je omladina sve politizirala, pa tako i knjievnost. Naravno, na tetu knjievnosti. I dalje, ovaj dio hrvatske omladine u politikom smislu objektivno je pomagao ostvarenje srpske dravne i nacionalne ideje, a u duhovnom smislu zapoeo je s masoniziranjem hrvatske inteligencije i dijela radnitva. Meutim, i ovi Hrvati, veinom, bili su u biti idealisti: oni su svoju religioznu potrebu za savrenou u mladosti nadomjestili vjerom u znanost, okultizam i junoslavensku mistiku, kojoj je Vidovdanski hram gradio Ivan Metrovi.
.

151 152

Tartaglia, ibid., s. 6164. I. Mui, Hrvatska politika i jugoslavenska ideja. Split, 1969, s. 4667. 153 Bartulovi, ibid., s. 25. 154 Miroslav Krlea, Fragmenti dnevnika iz 1943. Forum, XI (knj. XXIII)/1972, 3, 493. 155 N. Milievi, Ibid., s. 7

3. SRPSKA OMLADINA U BOSNI I HERCEGOVINI U Bosni i Hercegovini nije bilo nikakve posebne srpske revolucionarne organizacije meu omladinom. Revolucionarno raspoloeni omladinci u tim pokrajinama bili su dio ireg kretanja meu junoslavenskom, prvenstveno srpskom omladinom. Pojam Mlada Bosna, koji je prvi put upotrijebio Petar Koi god. 1907.,156 a ponovio Vladimir Gainovi u kalendaru Prosvjeta za god. 1911. (objavljenom u Sarajevu god. 1910.).157 nije znaio nikakav samostalan pokret bosansko-hercegovake omladine, a jo manje postojanje neke tajne revolucionarne organizacije. Milan Budimir, klasini filolog i lan SANU, koji je predavao latinski Gavrilu Principu, govorei o politikim kretanjima u BiH-i zakljuuje slijedee: Tada jo niko nije govorio o Mladoj Bosni; ja odavno govorim da je to ime nastalo mnogo kasnije, ak dve tri godine posle atentata u Sarajevu! Na program je bio iroko jugoslovenski i patriotski orijentisan, pogotovu kada je meu nas doao Vladimir Gainovi.158 Golem utjecaj na bosansko-hercegovaku omladinu vrio je Dimitrije Mitrinovi. Kako sudi i njegov biograf Predrag Palavestra, Mitrinovi nije imao veeg pjesnikog dara, ali se iza njegove literarne karijere skrivao ivot nacionalnog borca i konspiratorskog agitatora, on je ivio obavijen tajanstvom konspirativnosti iji se puti ne znaju. Prema Palavestri on je bio tip voe i uitelja, osoba obuzeta strau konspiratora. I te se strasti on nikada ne e osloboditi, i ona e ga navoditi, da stalno pokuava osnovati neko tajno drutvo. (Uvijek je elio djelovati iz pozadine). Ivo Andri je Mitrinoviu priznavao najjai, moda presudan uticaj na mladobosance, pa i na njegovo sopstveno knjievno opredeljenje. Palavestra zakljuuje da je militantnom dijelu predratne nacionalistike omladine okupljene u Mladoj Bosni bio nesumljivi intelektualni voa Dimitrije Mitrinovi. Mitrinovi je u Zagrebu poetkom god. 1912. izradio i nacrt Prve redakcije Opteg Programa za omladinski klub Narodno Ujedinjenje, koji e naskoro, u prvim mjesecima god. 1912, tajno donijeti u Beograd. Donosei Program Mitrinovi je, prema seanju Drage Ljubibratia, u Beograd mogao stii krajem februara ili poetkom marta, uoi posete zagrebakih studenata, kada su u Beogradu boravili Luka Juki, Vladimir erina, Oskar Tartalja i Augustin Ujevi, koji je 17. marta govorio na mitingu kod Kneevog spomenika. Svoj program Mitrinovi je izlagao i grupama srednjokolaca u redakciji Pijemonta, gdje je i odtampan kao zaseban letak i tajnim kanalima razaslat po svim jugoslovenskim pokrajinama. Pored nezavisnih studenata Beogradskog univerziteta, okupljenih u klubu kojim je rukovodio Milan Bogdanovi, program su prihvatili i lanovi ake druine Preporod, a kasnije i mnoge omladinske organizacije u Srbiji, Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj i Sloveniji. Kao idejna osnova radikalnog nacionalizma jugoslovenske omladine, Mitrinoviev program izmenio je borbenu taktiku mladih, koji su krenuli u akciju: atentati Luke Jukia i Ivana Planinaka na bana Cuvaja u Zagrebu, Gainovieva broura Smrt jednog heroja anonimno tampana u izdanju Pijemonta, gdje je objavljena Ujevieva broura Hrvatska u borbi za slobodu, uline demonstracije, trajkovi, pokretanje novih listova, javni protesti i mitinzi solidarnosti, bili su nov oblik revolucionarnog rada u kome je i sam Mitrinovi neposredno uestvovao. Prema nekim tvrenjima on je u martu 1912. godine u Beogradu sluio kao spona izmeu omladinaca koji se meusobno nisu lino poznavali, dovodio ih je u vezu i usmeravao, pomaui organizatorima raznih pokrajinskih konferencija srpsko-hrvatske napredne i radikalne omladine da formuliu svoje programe na bazi Prve redakcije Opteg Programu za omladinski klub Narodno Ujedinjenje. Poetkom septembra 1912. godine on se na Rijeci, meu omladinom Dalmacije i
156 157

Dedijer, ibid., s. 464. Gainovi, ibid., s. 70. 158 Dragoslav Adamovi, Razgovori sa savremenicima. Izdanje Privredne tampe, Beograd, 1982, s. 65; usp. Dedijer, I, ibid., s. 464.

Hrvatskog primorja, pojavljuje kao autor manifesta okupljanja, na ijem donoenju sarauje sa lokalnim omladinskim prvacima Vladimirom erinom, Oskarom Tartaljom, Augustinom Ujeviem, Kuzmom Tomaiem i drugima.159 Prema Palavestri Mitrinovi je znao i za erajieve pripreme atentata na cara Franju Josipa u povodu njegova posjeta Sarajevu i Mostaru u proljee god. 1910. Nakon erajieva atentata na zemaljskog poglavara u Sarajevu policija u Zagrebu uhitila je, na temelju prijave, i Mitrinovia, ali je on zbog nedostatka dokaza s drugim osumnjienima puten iz zatvora, uz garanciju voa Hrvatsko-srpske koalicije, koja je u to doba, nekim kanalima, navodno imala svoje veze s policijom. Meutim, ve od svretka god. 1912. Mitrinovi se manje zanima nacionalnim temama i politikim radom, a pribliava se utopijama o preobraaju ne samo srpskog naroda i Balkana nego Europe i svega svijeta. Od god. 1914. u Mnchenu, uz pomo Vasilja Kandinskog, izrauje program europske federacije (Savez Europskih Republika). Njegov lanak Za Jugoslaviju u proljee god. 1914, koji je poslao iz Mnchena Vladimiru erini i koji je objavljen kao uvodnik u svibanjskom broju lista Vihor, bio je Mitrinoviev oprotaj s dotadanjim ivotom i radom. 160 Mitrinovi je poeo kao srpski nacionalist i, donekle, anarhist, ali je ubrzo postao sa svojim osvjedoenjem idealan tip masona, s kojim se, u tom smislu, rijetko tko moe usporediti u modernoj povijesti srpskog masonstva (ukljuivi ovdje i njegova uenika Miloa uria). On je teio, izmeu ostaloga, identifikaciji ovjeka s Bogom, velikoj sintezi ovjeanstva zasnovanoj na univerzalnom sveljudskom moralu i mijeanju i proimanju rasa i kultura. On je kaos doivljavao samo kao katarzu. tavie, on mestimino pojam haosa izjednauje sa revolucijom: haos je kvalitativni skok nataloene i skupljene energije, velika promena iza koje sledi novo zlatno doba. Posebno mrzi militarizam i klerikalizam. Mitrinovi je vjerovao u ostvarenje carstva Bojeg na zemlji, u to da nee ni biti kraja sveta i stranoga suda i da e oveanstvo neposredno, u sebi samom i kroz sebe, postii veno blaenstvo. Palavestra navodi i slijedee njegove misli u tom smislu: Preobraaj i oienje hrianstva. Sjedinjenje crkava. Ukidanje Papstva. Religija samoodluka linosti. Tolerancija. Protiv Dekora i Misterije u svim religijama, za Veru Vasione u oveanstvu ili Kulturi Zemlje. Preobnova Biblije: univerzalna popularizacija kulturno-filos(ofski) prokritikovane i presazdane Biblije. Spoj Biblije s Indijom (i Koranom?) uslovljavaju: 'ovek ne moe bez Boga, niti bi Bog mogao bez oveka'. Palavestra dalje citira Mitrinovia, njegovo shvaanje Boga: Bog je ljudski rod i nema drugoga Boga, drugog apsoluta. Ne postoji drugo Bie osim ljudske rase i njenih pripadnika. Svekoliki boanski razum, itava promiljena ljubav boja, itava boanska mudrost, u glavama je ljudi. (...) Supra-nebeski svod nalazi se u ljudskoj intuiciji, u sreditu srca i nigde vie. Ovakav Mitrinovi ve je rano, prema Palavestri, utjecao na Gainovia.161 Dragoljub Ljubibrati (koji kao i veina pisaca iz BiH-e vjeruje u stvarno postojanje Mlade Bosne) Principa naziva centralnom linou Mlade Bosne i izvriteljem sarajevskog atentata. Ljubibrati priznaje, da je Gainovi bio vodea osoba Mlade Bosne i inicijator sarajevskog atentata. Gainovi je bio oduevljen masonima Garibaldijem i Carduccijem, a oduevljavali su ga i anarhisti Kropotkin i Mihail Bakunjin. Bio je ak pobratim anarhista Kibaljia Valtera Sera, koji je bio blizak Trockome. 162 Gainovi je preveo Revolucionarni katekizam Bakunjina ili Neajeva.163 Borivoje Jevti sjea se Gainovia kao fanatika koji je uvjeravao omladince, da se priklone sustavu individualne teroristike akcije, da bi tako izazivali zabunu
159 160

Predrag Palavestra, Dogma i utopija Dimitrija Mitrinovia. Slovo ljubve, Beograd, 1977, s. 3840. Ibid., s. 47. 161 Ibid., s. 269270, 335, 15. Sve, to je Mitrinovi mislio i pisao, savreno je identino s temeljnim tezama masonstva. Meutim, Predrag Palavestra u pismu, koje mi je uputio iz Beograda dne 2. veljae 1983, posebno napominje slijedee: ...nigde nisam naao nikakav podatak koji bi ukazivao na to da je Mitrinovi bio mason. 162 Drago Ljubibrati, Vladimir Gainovi. Nolit, Beograd, MCXLXI, s. 7, 38, 168. 163 Dedijer, ibid., I, s. 289.

u reimskim redovima i podizali nacionalni moral u masama. 164 I Gainovi je, kao i Mitrinovi, bio i pod utjecajem Tomaa Masaryka. 165 Meutim, najvei utjecaj na Gainovia je izvrio mason Ljuba Jovanovi. Kad je u Splitu donoen zakljuak o pokretanju Vala, Gainovi se u to vrijeme vraao iz vajcarske i doao je u septembru u Beograd. Sastao se s Ljubomirom Jovanoviem upom, s kojim se prije odlaska u vajcarsku bio zbliio... Pod upinim uticajem Gainovi je pristao da ue u organizaciju .166 Gainovia je u organizaciju Ujedinjenje ili Smrt uveo jedan omladinac iz Bosne, Jovan Milosavljevi.167 Sam Gainovi pie slijedee: Kao jedna od centralnih figura u Beogradu bio je Ljubomir Jovanovi, direktor lista Pijemonta. Naziv toga lista govori sam za sebe. Jovanovi je bio Macini mlade Srbije... Jo kao student u Brislu, radei po 14 sati dnevno u kraljevskoj biblioteci, on se suavao u svemu i tedeo novac za budui list, u kome je vodio svoju propagandu s apostolskim arom. Svi istaknutiji elementi jugoslovenske omladine dolazili su u skromno urednitvo Pijemonta da vide i uju Ljubomira. Tamo ste mogli sresti zaverenike iz svih pokrajina Austro-Ugarske i Makedonije. Jovanovia su kao utke svi priznavali za centralni komitet pokreta, koji je obeavao da e osloboditi i ujediniti na narod. Svi jugoslovenski mladii znali su za njegovo ime, o njemu su u naim kruocima priane bajke. Marta meseca 1903. uoi krvavog prevrata u Beogradu, Ljuba Jovanovi bio je zajedno s tada mladim Dimitrijem Tucoviem, organizator burnih demonstracija protiv kralja Aleksandra. A idue godine osniva on list Slovenski jug. Program je toga lista nacionalno i socijalno osloboenje jugoslovenskih krajeva pod Austrijom. Jovanovi je u to vreme uticao moda vie no iko drugi na sav na ivot. On je ranjen kod Krivolaka, gdje je i umro, za vreme srpsko-bugarskog rata, borei se u redovima srpske vojske kao narednik. Bio sam kod njega u urednitvu Pijemonta u septembru 1911. godine. On je sedeo sam, nisko se nagnuvi na sto. Pisao je lanak za sutranji broj lista. Evo kako! Vi ste Bakunjista... Nae se misli dodiruju. Ali pogledajte na stvarnost pa ete se sloiti sa mnom: treba jae osnaiti pokret nacionalne ideje, inae e propasti. Treba zvoniti na uzbunu, preobraziti svoju duu, oeliiti sebe.168 U organizaciji Ujedinjenje ili smrt Gainoviu je povjereno da rukovodi grupama studenata na sveuilitima u Europi i organizacijom u Bosni i Hercegovini, kojoj je na elu bio Milan Vasi. Gainovi je mnogo putovao, ali se ni danas ne zna, gdje je on sve bio. Gainovi je, izvrujui zadatak dobiven od organizacije Ujedinjenje ili smrt, osnovao u Beu dva tajna kruoka, svaki od pet lanova. Gainovi je osnovao i po jedan kruok u Zagrebu i Pakracu i pet u Sarajevu. Za vrijeme boravka u Sarajevu Gainovi je odsjedao u Borivoja Jevtia, u ijem se stanu okupljala jedna grupa sarajevskih aka, veinom naprednjaka. U toj grupi bio je i Gavrilo Princip. Tu se Gainovi prvi put sreo s Principom. Sam je Borivoje Jevti u sarajevskom Glasu naroda 7. srpnja 1920. god. napisao o tome slijedee: Na Principa, koji je inae potsmeljivo gledao na ljude, Vladimir Gainovi je uinio neobian utisak... Prvi trenuci s Gainoviem pretvorili su se za Principa u trajne. On je bio s Gainoviem i onda kada nije boravio uz njega. Imponovala mu je njegova moralna snaga kao i njegovo apostolstvo koje je u ime cilja kome je sluilo prelazilo mirno preko svih patnji, ne
164 165

Borivoje Jevti, Sarajevski atentat. Seanja i utisci. Sarajevo, 1924, s. 19. Slavko Mianovi, Sarajevski atentat. Stvarnost, Zagreb, 1965, s. 52. 166 Ljubibrati, ibid., s. 8283. 167 Nikola Dj. Trii, Sarajevski atentat u svjetlu bibliografskih podataka, Veselin Maslea, Sarajevo, 1960, s. 402403. 168 Gainovi, ibid., s. 8687. Ovdje treba istaknuti, da tada nije bilo nespojivo pripadati istodobno masonstvu i anarhizmu. Od 14. do 18. listopada 1909. god. francuski Veliki orijent i francuska Velika loa prosvjedovali su protiv egzekucije u panjolskoj anarhista i masona Francisca Ferrera (Jean Andr Faucher, Dictionnaire Maonnique. Izdanje Jean Picollec, Paris, 1981, s. 318).

sustajalo pred preprekama, ne jenjavalo pred progonima.169 Ljubibrati se slae s miljenjem Borivoja Jevtia, da je Gainovi na Principa izvrio dubok uticaj. 170 Sam Princip u jednom pismu Marku Maglovu iz Sarajeva od 17. travnja (po novom kalendaru 30. travnja) god. 1912. priznaje slijedee: Pita: koji smo pravac mi zauzeli, onaj Zorin ili onaj Valov. Kao odgovor Ti javljam da se naa organizacija dri pravca Zore gdje je zajednica Srba i Hrvata, ali samo u principu, jer mi se pridravamo revolucionarnog Mitrinovievog programa.171 Gainovi je sreo god. 1912. Gavrila Principa i u Beogradu. Svi su izgledi, da je Gainovi s Ljubom Jovanoviem boravio tri mjeseca meu masonima u Budimpeti, kada se primao statut organizacije Ujedinjenje ili smrt.172 Prema izjavama Golubia i Bastajia zamisao, da se ubije Franjo Ferdinand svretkom god. 1913. ili poetkom god. 1914. stvorio je Vladimir Gainovi, koji je kao lan organizacije Ujedinjenje ili smrt, upravljao borbom omladine u Bosni i Hercegovini i grupama studenata u Europi. Po jednom svjedoanstvu (Victor Serge, pseudonim ruskog revolucionara Kibalia) Tankosi je Mustafi Golubiu, pri njegovu odlasku iz Beograda na studije u enevu, dao slijedeu instrukciju: Vi ete raditi nezavisno od toga to mi inimo u Beogradu. 173 Gainovi i Golubi donijeli su u Tuluzi odluku da se Ferdinand doeka u Francuskoj i ubije, ako bi on tamo doao.174 Prema Ljubibratiu Gainovi je rekao Slijepeviu, da je iz vicarske vratio Ilia u Sarajevo s porukom da bi trebalo da padne glava jednog od najveih. Ljubibrati zakljuuje, da se to odnosilo na glavu prijestolonasljednika Franje Ferdinanda.175 O Gainovievoj aktivnosti u vicarskoj ima vie verzija, Ali, sve one u biti potvruju Gainovievo prethodno angairanje na atentatu. injenica je, da je postojala direktna suradnja omladinaca Bosne i Hercegovine s njihovim drugovima u inozemstvu u vezi s atentatom na Franju Ferdinanda. Prije nego su Princip, Grabe i abrinovi stigli u Sarajevo iz Beograda Ili je bio pripremio drugu trojku iz kruga sarajevskih omladinaca, u koju je uao i Muhamed Mehmedbai, koji je odravao veze s mladobosancima u Francuskoj i vajcarskoj... Druga dva lana sarajevske trojke pronaao je Ili meu najmlaom generacijom mladobosanaca, acima izmeu esnaest i osamnaest godina. Ova grupa je bila jo radikalnija od Principove generacije, bili su potpuno jugoslovenski orijentisani i zastupali su gledite da treba unititi Habsburku Monarhiju i kulturno i politiki ujediniti Jugoslovene.

169 170

Gainovi, ibid., s. 9293. Ljubibrati, ibid., s. 8, 86, 9092. 171 Vojislav Bogievi, Gavrilo Princip o svojim politikim idejama (Neobjavljeno Principovo pismo), Pregled, XI/1959, 9, 172. 172 Dokumentaciju o tome pronaao je Luka akovi, kako mi je to javio dr. Muhamed Hadijahi iz Sarajeva u pismu od 4. rujna 1982. M. Hadijahi u drugom pismu iz Sarajeva od 21. oujka god. 1983. javio mi je i slijedee vane podatke o masonskoj loi u Sarajevu prije prvog svjetskog rata: Danilo Dimovi, poznati bosanski politiar, priao je muzejskom kustosu Derviu M. Korkutu (za vrijeme procesa u Travniku 1914. ili 1915) da je on zajedno sa erifom Arnautoviem osnovao u Sarajevu (koliko se sjea Korkut oko 1912.) slobodnozidarsku lou. To je bila prva bosanska loa, a dotle su njih obadvojica pripadali petanskoj loi. Loa se nije mogla odrati, jer je bila previsoka lanarina. lan te loe bio je i Fehim uri, koji je postao gradonaelnik Sarajeva. Korkut mi je kazao da je uri bio beznaajna linost, ali je postao gradonaelnik zahvaljujui svojoj pripadnosti slobodnom zidarstvu. Usp. i M. Hadijahi, Od tradicije do identiteta. (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana). Izdanje Svjetlost, Sarajevo, 1974, s. 250. I dr. Friedrich Funder pie da je u Sarajevu prije prvog svjetskog rata postojala masonska loa. (F. Funder, Weltgeschichte ein Weltgericht. IV. Vereinigung oder Tod Die Berichte des k.u.k. Militrattaches Der Verschwrer Eid. Die sterreichische Furche, br. 28, str. 34, od 10. srpnja 1964). 173 Trii, ibid., s. 159. 174 Ibid., s. 286. 175 Ljubibrati, ibid., s. 112.

Glavni politiki organizator grupe, nazvane nacionalistikom omladinom, bio je Lazar uki, rodom iz Kljua, uenik drugog razreda uiteljske kole.176 Gainovi je u proljee god. 1914. poslao u Sarajevo jednu dopisnicu s porukom: Napred, lafovi! Ljubibrati o tome kae: Time je dao svoju saglasnost sa dotadanjim pripremama za atentat i posljednji poticaj za njegovo izvrenje. Najavljeni dolazak Franje Ferdinanda u Bosnu uinio je suvinim put Principa i Ilia u Lozanu na dogovor s Gainoviem, a pripremama atentata ga nisu mogli izvjetavati iz konspirativnih razloga. Uslijed toga je faktiki prestalo Gainovievo uestvovanje u zavjeri.177 Iz jednog Gainovieva pisma Rosi Merep oito je, da se je on iz studija filozofskih i socijalnih, kojima se bavio tih dana, spremao s jednim drugom zapoeti novi socijalni pokret. Dedijer navodi i jedno drugo svjedoanstvo, ono Pavla Bastajia. Bastaji tvrdi, da je Gainovi u lipnju god. 1914. bio u Parizu i da mu je kazao, da treba odgoditi ubojstvo Franje Ferdinanda. Prema Bastajiu on tada nije znao ni datum, kada e atentat biti, ni da li se atentat moe izvriti. Kada je uo za atentat, 28. lipnja god. 1914. izjavio je Bastajiu da to mora biti Muhamed ili Danilo. Atentat je Gainovia veoma uzbudio jer je smatrao, da Srbija nije spremna za rat, a da e ga Austrija vjerojatno izazvati, i tada e sva krivnja pasti na revolucionarnu omladinu.178 Na procesu protiv Principa i njegovih drugova u Sarajevu Gainovieva uloga nije otkrivena. Princip je na raspravi ak izjavio, da Gainovia ne poznaje. ini se da je Gainovi, koji se druio s ruskim revolucionarima i koji je poznavao i Trockoga, i njima neto kazao o svojoj ulozi u atentatu, jer su mu oni nakon atentata savjetovali kategoriki, da otputuje iz vicarske u Pariz, Bruxelles ili kamo hoe. Gainovi je otputovao u Bruxelles, a iz Bruxellesa u Pariz.179 Naravno, jasno je, da Gainovi ne bi bjeao nakon atentata iz vicarske, da nije svojedobno bio stvarno umijean u zavjeru protiv Franje Ferdinanda. Gainovi se ali zbog izjave Vladimira erine god. 1916, da je doao u enevu samo zato da ubije njega, Gainovia, jer da je on kriv svemu, a iz jednog Ljubibratieva komentara proizlazi, da je Gainovi pisao Nikoli Stojanoviu, da ga erina okrivljuje za otkrivanje zavjere o sarajevskom atentatu, a da on o tome nije nikom govorio osim Trockom. 180 Ako je erina u trenutku, kada je ovako prijetio Gainoviu, bio normalan (bit e, da je poeo pobolijevati u proljee god. 1915), onda slijedi, da je i on znao neto bitno o sarajevskom atentatu; odnosno, postoji mogunost, da je i on bio umijean u atentat, kako su neki pisali. Tako Duan Tvrdoreka (ije se tvrdnje u historiografiji inae osporavaju) tvrdi, da je etiri godine skupljao materijal o sarajevskom atentatu i da iz toga materijala neosporno proizlazi, da su austrougarske vlasti neposredno sudjelovale u atentatu, a da su Gavrilo Princip i ostali omladinci, koji su samostalno i individualno htjeli atentat, bili iskoriteni kao obino sredstvo. U jednom tekstu Tvrdoreka je zakljuio, da su duhovni pokretai Vlada Gainovi, Ljuba upa, Vladimir erina i Rudolf Hercigonja. Princip je uspio da njihove ideje sprovede gvozdenom energijom u djelo.181
176

Dedijer, ibid., I, s. 399400. Jevti tvrdi, da je u vrijeme, kada su se Princip i njegovi drugovi vratili iz Beograda, Danilo Ili imao dvije spremne grupe, koje su svima, osim Principu, ostale nepoznate, a da ih je zbliio istom zajedniki proces. Jevti dalje tvrdi, da je Mihailo Puara trebao saekati Franju Ferdinanda u Visokom, ako atentat ne bi uspio u Sarajevu. (B. Jevti, ibid., s. 29.). 177 Ljubibrati, ibid., s. 122. Usp. Dedijer, ibid., I., s. 361364. 178 Dedijer, ibid., I, s. 408. 179 Gainovi, ibid., s. 213. 180 Dedijer, ibid., I, 3, 481. Da su u vicarskoj Gainovi i Bastaji sigurno znali, da e se izvriti atentat u Sarajevu, potvruje i izjava slikara Marina Tartaglie: U lipnju 1914. dobio sam iz eneve pismo prijatelja Pavla Bastajia u kome mi pie da e se na Vidovdan, 28. lipnja, izvriti u Sarajevu atentat na princa Ferdinanda. Otiao sam u Rim i pokazao ga otpravniku poslova zapravo efu diplomatske misije Kraljevine Srbije Ljubi Mihajloviu. (Vojko Mirkovi, Ironija u deformaciji glave. Nedjeljna Dalmacija br. 640, od 14. kolovoza 1983). 181 Trii, ibid., s. 209212.

Zanimljivo je, da nakon atentata i Mitrinovi bjei iz Mnchena. Slutei da e mu se ime ubrzo poeti da pominje u istrazi o atentatu, i da e njegova konspirativna i agitatorska uloga ideolokoga voe i politikoga instruktora biti otkrivena, on je u bezbednom domu imunih nemakih Jevreja, Gutkindovih, potraio privremeno utoie, u kome je proboravio desetak dana, sve do pred samu objavu rata, kada se morao skloniti iz Nemake... U posljednjem asu, umesto u Rusiju odluio je da bei u Englesku, moda i zbog dobrih Gutkindovih veza sa Maksom Gizije, engleskim prevodiocem Niea, kome je bio toplo preporuen i koji je, kao uticajan mason, mogao obezbediti prihvat novog izbeglice.182 Bjeanje Gainovia i Mitrinovia nakon atentata iz straha pred izruenjem potvruje njihovu direktnu ili, barem, indirektnu angairanost u atentatu, odnosno vezu s atentatorima. Ovdje treba rei, da se je Gainovi, koji je prema svojem biografu Ljubibratiu bio oduevljeni garibaldinac, pristaa Kropotkina, Bakunjina, Carduccija, ruskih esera, u biti distancirao od pripadnosti samo srpskom nacionalizmu. I on je, slino Mitrinoviu, veu mjeru svoje aktivnosti ubrzo poeo posveivati drugim problemima. Sadraj tih drugih problema moe se barem naslutiti iz slijedeih njegovih redaka: Pre atentata na pet, est dana dobio sam u Lozani od njih dva drugarska pisma. Videh njihovu nervozu, nestrpljivost i male meusobne arke. Ali iz studija filozofskih i socijalnih, koje sam obraivao onih dana, ja nisam mogao ni znati ni osetiti da smo u predveerju katastrofe. Spremao sam se sa jednim drugom iz Bosne da zaponemo novi socijalni pokret, poznavajui kakvi su bili rezultati poslednjih godina. Hteli smo poeti sa kulturnim, sokolskim, antialkoholnim organizacijama, sa moralnim preporodom i naroito sa potpunom slobodom rei i delovanja, savesti. Hteli smo odvraati omladinu od romantizma, misticizma, koji zapretie egzistenciji slobodne misli. Ali, veliki udar onemogui svaki pokuaj, i na proglas uti negde u lozanskoj arhivi.183 Kada se navedeno zna, ne moe biti udno, to je Mustafa Golubi, kada je u ratu doao s Krfa u vicarsku sa zadatkom da razgovara s Gainoviem o pripremanju atentata na njemakog cara i bugarskog kralja, odgovorio bosanskim drugovima u Apisovoj okolini na Krfu, da Gainovi nije vie ono, to je bio.184 Meutim, u svojem idejnom stajalitu, posebno u svojem antiklerikalizmu Gainovi se nimalo i nikada nije mijenjao. Kada je u kolovozu god. 1917. bolniki sveenik doao u Gainoviev odjel, k njemu, Gainovi ga je otjerao.185

182

Palavestra, Ibid., s. 5152. Erich Gutkiny bio je idovski mislilac roen u Njemakoj, koji je pred nacizmom pobjegao u SAD (Palavestra, ibid., s. 396). 183 Gainovi, ibid., s. 212213. 184 Ljubibrati, ibid., s. 172. 185 Ibid., s. 209.

IV. MASONSTVO I ATENTAT NA NADVOJVODU FRANJU FERDINANDA U SARAJEVU

1. ANGAIRANJE MASONA TANKOSIA U PRIPREMANJU UBOJSTVA FRANJE FERDINANDA Pojedinci iz organizacije Ujedinjenje ili smrt poeli su, od samog postanka te organizacije, misliti na ubojstvo Franje Ferdinanda. Franjo Ferdinand nije tajio svoj fanatini katolicizam i osjeaj averzije prema idovima, masonima, socijalistima, protestantima i Madarima. O tome je u literaturi dovoljno pisano, pa nije potrebno to ovdje ponavljati. Zbog takvih njegovih nazora nije udno, to su se na njega ve zarana s raznih strana pripremali atentati. Dedijer kae, da je do prvog pokuaja atentata na Franju Ferdinanda dolo ve god. 1902, a onda do drugog pokuaja god. 1906. i treeg god. 1910. U razdoblju izmeu god. 1902. i god. 1914. policija je bila u pripravnosti najmanje desetak puta zbog vijesti, da su atentatori spremni pokuati atentat na nadvojvodu.186 O pokuaju atentata u okolici Moravske Ostrave (danas u ehoslovakoj) 14. kolovoza god. 1910. objavio je neobino zanimljiv tekst Vuk Jelovac u listu Republika. Tu ima slijedee: Pored mnogih divizija, na pomenutim manevrima bili su prisutni i vojnici iz Bosne i Hercegovine (veinom Srbi) i to po dva bataljona: Prve Sarajevske i etvrte Mostarske regimente, ije je stalno sedite u to doba bilo u poznatoj Ajzen (eleznoj) kasarni u Beu, koja se nalazila u IX becirku. Poto se pravovremeno saznalo da e na ovim manevrima sigurno prisustvovati i prestolonaslednik Franc Ferdinand to su lanovi tajnih, srpskih revolucionarnih organizacija iz Bosne i Hercegovine i Srbije, iji su idejni kao i organizacioni voi bili Vladimir Gainovi i Voja Tankosi, radili ubrzano, svim silama, na tome da se bezuslovno iskoristi ova prilika. Treba od strane Srba austro-ugarskih vojnika iz Prve Sarajevske i etvrte Mostarske regimente, koji su garnizonirali u Beu organizovati atentat na prestolonaslednika Ferdinanda, za koga se pouzdano znalo da je bio nepomirljivi ogoreni protivnik i dumanin svih Slovena... Najzad je uspelo da se meu Srbima (vojnicima rezervistima) organizuje tajna trojka od lanova Narodne odbrane, u kojoj su bili: narednik N. Stani, N. Nogo i kaplar Pero Goli, iz okoline Travnika, na koga je pala kocka da on, u danom momentu za vreme pukaranja na predstojeim manevrima izvri ubistvo prestolonaslednika Ferdinanda.187 Goli je pucao pravim, a ne manevarskim mecima, ali nije pogodio Ferdinanda nego je ranio u lijevu nogu jednog generala, koji se nalazio u neposrednoj blizini nadvojvode. Dedijer potvruje tonost tvrdnje Stanoja Stanojevia, da su Dimitrijevi i Tankosi u ljetu god. 1911. pokuali izvriti ubojstvo austrijskog cara Franje Josipa ili prijestolonasljednika i da su u tu svrhu poslali u Be ivu Jovanovia zvanog Lala (Srbin iz Banata, koji je neko vrijeme bio etnik u Macedoniji te se borio u Tankosievoj eti). Iz Vemieva dnevnika vidi se, da je 9. rujna god. 1911. Tankosi podnio izvjetaj, da je Jovanovi otiao u Be da ubije Ferdinanda. I iz dnevnika Milana Vasia (jedne biljeke od 14. kolovoza god. 1911) oite su pripreme za atentat na Franju Ferdinanda. U listu Pijemont tijekom 1912. i 1913. god. i prve polovice 1914. god. paljivo se pratilo djelovanje Franje Ferdinanda. Dapae, kad se slavila 50. obljetnica njegova roenja (6 mjeseci prije atentata u Sarajevu), Pijemont je urbi et orbi izrekao nadvojvodi smrtnu presudu. Zbog svega izloenog shvatljivo je to je Franjo

186 187

Dedijer, ibid., II, s. 147149. Vuk Jelovac, Neobelodanjeni dogaaj: Kako je izvren prvi neuspeo pokuaj atentata na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda. Republika (organ Jug. republikanske demokratske stranke), XXIII/1956, 567, 4.

Ferdinand odgodio, na savjet svojih suradnika, koji su mu govorili, da postoji opasnost od atentata, namjeravani put u Bosnu god. 1911.188 injenica je da je bitnu ulogu u sarajevskom atentatu imao Vojislav Tankosi. Pisanje ed. A. Popovia u tom smislu (koje u literaturi do sada nitko nije uspio pobiti) glasi: Raskinute veze u bivoj organizaciji Ujedinjenje ili Smrt usled Balkanskih Ratova, nereorganizovanje njeno posle ratova, i naroito smena graninih oficira sa fronta Bosne, prekinulo je svaku vezu organizacije Ujedinjenje ili Smrt, kao celine i kao takve, sa radom u Bosni. Fakt je, dakle, da ova organizacija posle Balkanskih Ratova prestaje da funkcijonie kao celina i kao organizacija... Veze sa Bosnom i preko granica, bile su, kako rekoh, stvarno PREKINUTE; neposrednoga, ili planskoga, rada nije bilo, niti bi se mogao izvoditi. Ipak taj prekid nije bio apsolutan; jer je velik broj naih ljudi iza granica Austrijske Monarhije dolazio, ponajvie u Beograd, i tu kao to je prirodno, traio da se vidi i sastane s onima s kojima se lino poznavao, ili za koje se ulo i znalo da rade na poslovima nacijonalne propagande. Sva ta lica sa kojima su pojedinci dolazili u dodir bodrili su duhove onih koji su dolazili u Srbiju, i to je eto bio rad posle Balkanskih Ratova... Sve to to je raeno a nije se stvarno nita vie radilo do bodrilo duhove i ulivalo nade radili su pojedinci na svoju ruku i bez ikakve meusobne veze... Tankosi je umro 1915, od zadobijene rane u borbama kod Poarevca. Njegova smrt, u toku Rata, omela je naa blia saznanja o svemu, i to poimence ona saznanja koja bi poticala od njegovih vlastitih izjava Ostaje ipak kao utvreno: da je on, indirektno, preko Milana Ciganovia, vebao u rukovanju orujem ona dva atentatora Sarajevskog Atentata (a bilo ih je vie), koji su bili preli iz Srbije u tome cilju; i da im je on opet preko Ciganovia, dao bombe i revolvere. To su fakta koja nesumnjivo utvruju: da je Tankosi, na ovaj nain, imao udela u Sarajevskom Atentatu. Ali, iako postoji kao injenica, da je Tankosi jedan od sauesnika u Sarajevskom Atentatu, postoji i druga injenica: da to njegovo sauee nije bilo drugo do njegovo lino delo. Taj njegov rad nije imao veze ni sa Narodnom Odbranom, kako su to tvrdili zvanini austrijski krugovi, ni sa organizacijom Ujedinjenje ili Smrt, kako izvesni sadanji pisci tvrde pri raspravljanju pitanja odgovornosti za Svetski Rat... A ta istina je u tome: da niko od nas nije imao udela u Sarajevskom Atentatu, to jasno znai, da ni organizacija Ujedinjenje ili smrt, kao takva i kao celina, nije imala udela u njemu.189 Ima vie spornih detalja o sarajevskom atentatu, ali se ni u jednom od njih ne nijee golema uloga Vojislava Tankosia. Neke bitno drukije pojedinosti o pripremama atentata objavio je Dragia M. Stojadinovi (na koje se do sada nitko nije posebno osvrnuo). On istie da je pogrena tvrdnja kako je Principa vjebao Milan Ciganovi po nareenju Tankosia na Topiderskom strelitu kod Careve uprije i navodi: Jednoga dana u hotel Balkan, poetkom 1914. godine, prie mi major Tankosi i, izdvojivi me iz drutva, zamoli me, u poverenju, da posle podne doem na staro Beogradsko strelite, vie Smutekovca, kod Vajfertove pivare. To je bilo jedino ureeno strelite u Beogradu, i tu su vrena stalna gaanja i odravana takmienja. Oko etiri sata toga dana otiao sam na strelite, i tamo naao Tankosia sa jo dva mladia, koje, dotle, nisam poznavao. Njih mi je Tankosi predstavio kao bosanske dobrovoljce. Jednome sam zapamtio ime Princip zbog udnog prezimena za nas neuobiajenog, a drugome nisam. Tankosi mi je objasnio da ih treba obuiti u gaanju revolverom, da bi oni, kao inteligentni aci etnici, mogli posle biti nastavnici za gaanje u etnikim logorima, da se na taj nain ostali etnici pripreme i osposobe za eventualnu etniku akciju, kad to bude bilo potrebno da se primeni u Bosni i Hercegovini. Da ovde naglasim da sam ja, od 1908. do 1927. godine, bio jedan iz grupe najboljih strelaca Srbije i da sam, kao takav, uestvovao i na Meunarodnim
188 189

Dedijer, ibid., II, s. 138139, 151. ed. A. Popovi, Sarajevski Atentat i organizacija Ujedinjenje ili Smrt. Nova Evropa, knjiga XXV/1932, 8, s. 400402. 405.

utakmicama 1911. u Rimu, 1912. u Bijaricu u Francuskoj, a pre toga, kao student, etovao sam 1905, 1906. i 1907. u Staroj Srbiji i Maedoniji. Tankosi je doneo i dva Brovning revolvera i prilian broj kutija sa municijom. Ove revolvere i municiju dao je kao poklon Belgijanac arl Duse, tadanji nastavnik maevanja u Vojnoj akademiji i predstavnik Fabrik Nasional u Lijeu, iji je fabrikat i revolver Brovning. Odmah smo pristupili poslu. Tankosieva je dunost bila da u revolverskom rovu dri metu, koja je predstavljala vojnika u stojeem stavu, a ja sam davao uputstva kako se gaa u stojeem, kleeem i leeem stavu, dok je meta bila mirna. Zatim se prelo na obuku da se iz ova tri stava gaa u pokretnu metu, koju je Tankosi nosio du rova, prvo lagano, pa sve bre i bre. Posle ove obuke prelo se na vebanje sa metom koja je stajala u mestu a Princip je sa drugom morao da se raznom brzinom kree i da puca u metu. Najzad se prelo na najtei deo obuke, kada je Tankosi nosio metu du rova, iznenada je pokazivao, uvlaio u rov i ponovo na drugo mesto iznosio, a vebai su morali i sami da se kreu du rova na 30 koraaji i da vrebaju i pucaju u metu kad se pojavi. Vebanje je trajalo vie dana. Kad je posle istrajne obuke zavreno sa uspehom, ja sam se oprostio s ovim 'buduim etnikim nastavnicima za obuku u gaanju' i ne sanjajui da u uskoro uti da je pravi cilj ove streljake vebe bio priprema za atentat na austrijskog prestolonaslednika Ferdinanda. to se tie tvrdnje da je Princip bio u Sarajevu odlian strelac, meni to nije bilo poznato, niti su on ni Tankosi o tome ma ta pominjali. Znam da je pri naim vebama drug Principov, a to je verovatno bio Trifko Grabe, u vie sluajeva bio sigurniji u pogocima i da se Princip mnogo nervirao i ljutio kada bi mu se desilo da promai. Bio je vrlo ambiciozan, neobino revnostan i istrajan i trudio se da pokae to bolji uspeh. Kad bismo mu se mi nasmejali zbog veeg broja promaaja, bio je gotov da zaplae od oajanja. Nema sumnje da je Princip i pre i posle vebe vrio gaanja gde god mu se pruila prilika. Otuda i vie verzija o njegovom vebanju... Docnije mi je Dule Dimitrijevi vojvoda Dule ispriao da mu se Princip, jo 1913, za vreme rata protiv Bugara, javio u Skoplju, i molio da ga primi u njegovu etu. Kako je Princip tada izgledao suvie mlad, slab i nean, to ga Dimitrijevi nije hteo, iz saaljenja, primiti, rekavi mu da nee moi da izdri napore i tekoe rata.... 190 Luciano Magrini kao ratni dopisnik razgovarao je s Tankosiem god. 1915. prije njegove smrti. Tankosi mu je tada rekao, da su abrinovi i Princip imali potrebu da budu pripremani i da budu voeni. Zatim je, smijeei se, dao razumjeti, da je to bio njegov zadatak. 191
190

Dragia M. Stojadinovi, Sarajevski atentat Principove vebe u gaanju revolverom. Glasnik srpskog istorijsko-kulturnog drutva Njego, sv. 33, prosinac 1974, s. 2024. Posebno istiem da u okvir moje teme ne spada i utvrenje tko je doista vjebao atentatore. Ovo Stojadinovievo, inae tee dostupno svjedoanstvo, naveo sam samo da potvrdim kako se i u njemu priznaje bitna uloga majora Tankosia u pripremanju atentata. 191 Lo interrogammo sull'attentato di Saraievo. Ebbe un lampo negli occhi ed un sorriso di compiacenza sulle labbra. Sentirsi attribuire la responsabilit dell' attentato di Saraievo e della guerra europea lusingava la sua vanit. Cabrinovic e Princip esclam che uomini! Sapevo che non avrebbero fallito il colpo! Uomini silenziosi e sicuri: avevano bisogno di essere preparati e guidati! E sorrideva lasciando comprendere che questo era stato il suo compito... Gli chiedemmo se egli fosse stato solo ad ideare l'attentato o se vi avesse avuto parte anche la Narodna Obrana come affermavano gli austriaci. La Narodna Obrana ci rispose non c'entra; il governo non c'entra; ma altri, decisi custodi dei destini della Serbia soggiunse sapevano e sanzionarono E poich in Serbia soggiunse sapevano e sanzionarono. E poich in Serbia si diceva apertamente che organizzatrice del complotto fosse stata la Mano nera e qualche ufficiale ci aveva accennato il nome del colonnello Dimitrievic come il probabile, principale responsabile, chiedemmo se in questi altri egli volesse alludere alla Mano nera. Tankosic sorrise, quasi a lasciarci credere che avevamo indovinato. Non neg; non aggiunse sillaba in proposito, aggrott le ciglia: forse intuiva che trasportato dalla vanit aveva parlato troppo. Ma noi riportammo la precisa convinzione che il complotto era stato ordito dalla Mano nera. In seguito Tankosic ci parl delle istruzioni, delle bombe e delle rivoltelle ch'egli aveva date ai congiurati. Ci parl anche del cianuro di potassio; era stato lui ad avere l'idea che l'attentatore, che non avrebbe potuto sfuggire alla forca, appena compiuto l'attentato si avvelenasse per non rivelare, sotto le coercizioni poliziesche, i nomi degli altri complici. Ma il discorso procedeva cauto; Tankosic si controllava; temeva forse che potesse sfuggirgli qualche nome. (Luciano Magrini, Il dramma di Saraievo. Izdanje Athena, Milano, 1929, s. 9495).

I Talijan Umberto Romagnoli tvrdi da je jednoga dana preko tumaa razgovarao s Tankosiem, i da mu je taj kazao, da su atentatori bili njegovi uenici koji su svoj zadatak vrlo dobro izveli.192 Utvreno je, da je samo neznatan broj drugih lanova organizacije Ujedinjenje ili smrt znao za atentat.193 Naime, u organiziranje atentata bili su upueni jedino pok. Apis, Vulovi i Tankosi.194 Dragutin Dimitrijevi-Apis u jednom razgovoru o sarajevskom atentatu (razgovor se vodio god. 1915) ispriao je ed. A. Popoviu o svojoj ulozi u tom atentatu slijedee: Bio sam ubeen, da je projektovani manevar u Bosni pretekst za upad Austrije u Srbiju, na elu s glavnokomandujuim Austrijske Vojske, prestolonaslednikom Francom Ferdinandom... I zato, kada je kod mene doao jednoga dana u kancelariju Tankosi, i rekao: 'Ima nekih mladia Bosanaca, dosadie mi molei da im dopustim da odu u Bosnu, hou li da ih pustim?' ja sam, doista, toga trenutka, nerazmiljajui dalje, kazao: 'Pa pusti ih!' Tankosi mi je tada rekao, da ti mladii, po dogovoru sa drugovima iz Bosne, hoe da pokuaju neto protiv Ferdinanda. Pravo da ti kaem, toga sam trenutka pomislio, da je nemogue da takav atentat uspe, i da moda nee ni doi do njega. Pretpostavljao sam, da e Austrijski Prestolonaslednik biti tako uvan i osiguran da mu se ne moe nita dogoditi; u najboljem sluaju, da moe doi do kakva incidenta, koji bi za njega i njegovu okolinu bio jedan memento, te da uvide da je opasno napadati Srbiju. U svakom sluaju, nisam mogao pretpostaviti ni u snu da takav atentat moe biti povodom za rat protivu Srbije... Ipak, kada sam, posle nekoga vremena, razmislio malo vie o toj stvari, reio sam da pokuam da se prebaeni mladii vrate, i da se, na svaki nain sprei atentat. Taj pokuaj uinjen je preko etnika ure arca. Bilo je dockan. Atentatori, kako ova dvojica to su otili iz Srbije tako i oni koji su se zatekli u Sarajevu, nisu hteli da uju za to...195 S ovim, to je napisao eda Popovi, uglavnom se slae i pisanje Stanoja Stanojevia. Stanojevi dodaje, da je pukovnik Dimitrijevi, koji je tada bio ef obavjetajnog odsjeka u glavnom tabu, dobio povjerljiv izvjetaj od ruskog generaltaba, da ruska vlada raspolae obavijestima, da je car Vilim dao pristanak na plan austrijskog prijestolonasljednika, da Austro-Ugarska napadne i pokori Srbiju i da mu je obeao svoju pomo. Stanojevi dalje tvrdi: Dimitrijevi i Tankosi nisu meutim o svemu tome nikome nita govorili, niti su ma ta o tome ikome saoptavali. Tek 15. juna sazvao je Dimitrijevi sednicu glavnog odbora organizacije Ujedinjenje ili smrt i saoptio je, da su on i Tankosi poslali u Bosnu ljude, da ubiju prestolonaslednika Ferdinanda, i naveo je razloge koji su ga rukovodili da to uini. Kao najvaniji razlog navodio je fakt, da prestolonaslednik Ferdinad hoe da izazove rat, i da e njegovim uklanjanjem rat biti spreen. Gotovo svi lanovi odbora ustali su protiv izvrenja ove namere, i povodom toga otvorila se duga i veoma iva debata. Naposletku, na navaljivanje drugova, Dimitrijevi pristane, da opozove sve i da javi u Sarajevo, da se atentat

192

Umberto Romagnoli erzhlt auch, dass er eines Tages mit Hilfe des Dolmetschers ihn (Tankosi) fragte, ob er es gewesen sei, der das Komplott gegen den Erzherzog leitete. Der Major schwieg eine Weile, dann in der Annahme wohl, dass sein Zuhrer sich kaum mit Zeitungsschreiben befasse, setzte er auseinander, dass tatschlich er der Organisator war. Meine Schler, sagte er, haben ihren Auftrag sehr gut ausgefhrt. Nur zwlf von jenen, welche ich angeleitet hatte, wurden ausgewhlt, um lngs der Strasse verteilt zu werden, welche das Thronfolgerpaar zu durchfhren hatte. Alle waren Schtzen, welche kein Ziel fehlten. Sie hatten sich lange als Scharfschtzen ausgebildet, indem sie auf ein winziges Ziel bei 300 Meter Entfernung mit dem Karabiner und auf 30 Schritte mit dem Revolver auf den Hals einer Flasche schossen. (Nicoll Leo Ashley, Anton Puntigam. S. J. Leben und Wirken eines Jesuiten in Bosnien. Disertacija, Be, 1970). 193 Vojislav Bogievi, Knjiga g. L. Pfefera i dokazi o neodgovornosti Srbije za rat. Krug, I/1938, 2, 37. 194 Vojislav Bogievi, Narodna Odbrana i Sarajevski Atentat. Krug, I/1938, 5, 90. 195 ed. A. Popovi, Sarajevski Atentat..., s. 407408.

ne izvri. Izgleda da je on u tome pravcu zaista neto i pokuao, ali je ili bilo ve dockan, ili ga atentatori u Sarajevu nisu hteli posluati.196 Moe se uzeti kao sigurno, da su rukovodei pojedinci u organizaciji Ujedinjenje ili smrt, oni, s kojima se je pukovnik Dimitrijevi konzultirao, bili protiv izvrenja ovog atentata i da je Dimitrijevi pod njihovim utjecajem atentat pokuao sprijeiti. ak i prema verziji (koja je inae protivna svim postojeim svjedoanstvima), da je postojala u Beogradu posebna srpska organizacija Smrt ili ivot, kojoj je predsjednik bio uro arac i koja bi takoer od Tankosia traila oruje za izvrenje atentata preko Principa, arac je polovicom lipnja pokuao sprijeiti atentat.197 Ne moe se uzeti kao utvreno, da je samo strah od napada Austro-Ugarske na Srbiju bio movens pukovnika Dimitrijevia, da se sloi s atentatom. Kao argument za ovu moju tvrdnju neka poslui slijedea injenica: god. 1911, kada jo nije bilo konkretne bojazni od austrougarske agresije na Srbiju, Dimitrijevi i Tankosi pokuali su izvriti ubojstvo Franje Ferdinanda, preko ive Jovanovia zvanog Lala, kako to navodi i Stanojevi.198 U ocjeni Apisova ponaanja treba vrsto imati na pameti dvije vrlo vane injenice: 1) da je on bio jedan od glavnih urotnika u ubojstvu kralja Aleksandra Obrenovia i njegove ene Drage god. 1903, 2) da je u prvom svjetskom ratu, najblae reeno, znao, da se priprema ubojstvo grkog kralja Konstantina, njemakog cara Vilima, bugarskog kralja Ferdinanda i turskog generala Enverpae.199 U vezi samo s ovim injenicama jasno je da je Tankosi ovakvu osobu lako mogao privoljeti da se sloi s atentatom na Franju Ferdinanda. To mu je moglo biti jo lake, ako su i neki drugi masoni u vezi s Tankosiem ili nezavisno od njega za svoj raun utjecali na Dimitrijevia da se sloi s namjeravanim atentatom. Ni do danas nije sigurno razjanjena stvarna uloga vodeih osoba iz ruskog poslanstva u Beogradu u smislu njihova utjecaja, da se Apis angaira oko atentata. Postoji mogunost, da su neki od njih na svoju ruku i bez veze s ruskom vladom uvjeravali Dimitrijevia u mogunost austrougarskog napada na Srbiju. injenica je, da je N. Hartwig (Rus njemakog podrijetla) bio ogoren neprijatelj Austrije i da je esto djelovao u Beogradu na svoju ruku, pa ak i protiv intencija svoje vlade. U tome su ga pomagali neki njegovi najblii suradnici. Vasilije N. Strandtmann (i on Rus njemakog podrijetla) imao je poi u Rim za savjetnika ambasade. Ali, on tamo nije poao, nego je naslijedio Hartwiga u Beogradu, kada je ovaj, nekoliko dana poslije atentata, iznenada umro. I Strandtmann je nastavio Hartwigovu liniju. Prema jednom neprovjerenom materijalu Strandtmann je poslije prvog svjetskog rata meu svojim beogradskim prijateljima priao, kako je on kad mu je 25. srpnja god. 1914. doao u poslanstvo regent Aleksandar da vidi to je ruski car odgovorio (a odgovor je doao tek 27. srpnja) rekao Aleksandru, da e odgovor biti povoljan. Na temelju te izjave dranje srpske vlade pred Austro-Ugarskom moglo je biti vrsto.200
196

St. Stanojevi, Ubistvo austriskog prestolonaslednika Ferdinanda. Beograd, izdanje knjiare Napredak, 1923, s. 46. 197 Dedijer, I. ibid., s. 405. 198 Stanojevi, ibid., s. 4243. 199 Usporedi Stanojevi, ibid., s. 42; Dedijer, II, ibid., s. 124125; ivanovi, ibid., s. 5960 i 306307; Neovi, ibid., s. 6364, 67, 73, 74. 200 Hartwig se uvijek pisao Hartvig, a Strandtmann se pisao trantman. Nakon revolucionarnih dogaaja u Rusiji, Strandtmann je stupio kao dobrovoljac u srpsku vojsku, s kojom je 1918. god. doao u Beograd, i to kao poslanik vlade Kerenskoga. U Beogradu je postao osobni prijatelj kralja Aleksandra te se mnogo zalagao za ruske emigrante. Kralj Aleksandar je nalazio naina, da mu se uvijek materijalno pomogne. U svibnju 1941. Strandtmann je bio uhien od Gestapoa kao mason, anglofil, i britanski obavjetajac, ali je na intervenciju talijanskog poslanika bio sedam dana poslije puten na slobodu. Kad je svrio drugi svjetski rat, odselio se sa svojom enom lijenicom Ksenijom iz Jugoslavije u SAD, u Washington. U jednom nemasonskom popisu ruskih masona navedeni su i V. N. Strandtmann i njegov pomonik D. P. Pelehin kao rukovoditelji specijalne

Je li u pripremanju atentata na Franju Ferdinanda sudjelovao i Viktor A. Artamonov iz ruskog poslanstva u Beogradu, takoer nije mogue sigurno utvrditi. Artamonov je prije atentata otiao iz Beograda u inozemstvo na odmor, a vratio se u Beograd 1. kolovoza god. 1914. On je osobno god. 1938. porekao, da je ita znao o namjeravanom atentatu. Apis je u raportu vojnom sudu u Solunu izjavio, da se je na atentat odluio, kada mu je Artamonov dao uvjeravanje, da nas Rusija nee ostaviti bez zatite, ako nas Austrija napadne. Ali je Apis dodao, da Artamonovu nije priopio nita od svojih namjera s obzirom na atentat.201 Meutim, jedan je poljski pisac napisao, da mu je kapetan Verhovski, koji je zamijenio Artamonova, kada je ovaj otiao na odmor u inozemstvo, dao podataka, da je vojni atae u Beogradu Artamonov bio ne samo obavijeten o pripremanju atentata, nego da je to pripremanje odobravao i pomagao.202 To miljenje potvruje i Nenadovi. On tvrdi, da su za atentat znali i Artamonov i Hartwig. 203 O tom se problemu u historiografiji jo vode polemike.204 Ruski povjesniar J. A. Pisarev istie, da se u sauvanom dnevniku vojnog ataea Artamonova jasno vidi, da je Artamonov imao s Dimitrijeviem vezu samo po slubenoj liniji.205 Takvo je tumaenje skrajnje neuvjerljivo, jer je teko zamisliti, da bi netko, tko sudjeluje u pripremanju atentata, o tome vodio zabiljeke u dnevniku. U istom tekstu Pisarev se poziva i na to, da je Artamonov prije atentata bio na odmoru u vicarskoj, ali s obzirom na to, da su pripreme za atentat vrene ve u proljee god. 1914, odlazak Artamonova na odmor ne znai, sam po sebi, da Artamonov nije imao veze s atentatom. Bilo bi izvanredno vano, da se konano utvrdi, da li su Hartwig, Strandtmann i Artamonov ili barem jedan od njih znali za pripremanje atentata ili utjecali na pukovnika Dimitrijevia tendencioznim obavijestima ili na koji drugi nain, da se angaira na ostvarenju atentata. Naime, ako su svi oni bili masoni (tako se tvrdi u antimasonskoj literaturi) te utjecali na Dimitrijevia, to bi bacilo posebno svjetlo na sarajevski atentat. Ja nisam bio u mogunosti to provjeriti. Ima i drugih indicija o vezama pukovnika Dimitrijevia s osobama iz inozemstva u vezi s pripremanjem atentata na Franju Ferdinanda (osobito s Istvanom Tiszom), ali to zahtijeva posebnu studiju (Tisza je za razne vanjsko-politike misije iskoritavao madarske masone, kako to u njegovoj biografiji navode Lennhoff i Posner u knjizi Internationales FreimaurerLexikon). U vezi s optuivanjem pojedinaca iz vrha austrougarske vlasti treba napomenuti, da je osiguranje Franje Ferdinanda u Sarajevu bilo minimalno. Kada je Franjo Josip god. 1909. putovao u Bosnu, mjere sigurnosti bile su vrlo stroge (bilo je vie od 1.000 uniformiranih policajaca i vie od 2.000 agenata u civilu). U srpnju god. 1914. u Sarajevu, kada je doao Franjo Ferdinand, nije bilo ni 120 policijskih slubenika zaduenih za njegovu sigurnost. 206 Vojni zapovjednik Sarajeva sve je predloene mjere za bolju sigurnost jednostavno odbio. 207 Generaltabni oficiri nisu htjeli ni uti, da se postave kordoni vojske du ulica, kojima je imao proi Franjo Ferdinand.208 Dapae, u odreenim krugovima u Beu i Peti zavladala je radost,
komisije za praenje antisemita i antimasona u Jugoslaviji radi paraliziranja njihova rada. Usp. i N. Svitkov, Masonstvo u ruskoj emigraciji. Izdanje Libre parole, Pariz, 1932, s. 1617. Knjiica je objavljena na ruskom jeziku. 201 ivanovi, Pukovnik Apis. Beograd, 1955, s. 556. 202 Trii, ibid., s. 187. 203 Trii, ibid., s. 139. 204 Dedijer, ibid., II, s. 225. Boin Simi ostao je kod svoje tvrdnje, da je za pripreme na atentat znao Artamonov (Dedijer, I, ibid., s. 430). 205 J. A. Pisarev, Sarajevo, julska kriza 1914. i ruska diplomatija. Istorijski zapisi, Titograd, 1974, god. XXVII, knj. XXXI, sv. 34, s. 361. 206 Jov. M. Jovanovi, Stvaranje zajednike drave Srba, Hrvata i Slovenaca, Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1928, s. 8887. 207 Cvetko Dj. Popovi, Oko sarajevskog atentata. Pregled, knj. V, sv. 76 za 1930, s. 285. 208 Trii, ibid., s. 337.

kada se saznalo, da je Franjo Ferdinand ubijen.209 U madarskom dijelu carevine nije bilo alosti za njim, a Tiszina stranka nije skrivala svoju radost.210 Treba, na kraju, napomenuti i to, da je prema nekim, do sada nepotvrenim, verzijama u Sarajevu bilo vie atentatora. ak i 20.211 Bez obzira na jo nerasvijetljene okolnosti oko atentata u Sarajevu, ve sada je iz objavljene dokumentacije mogue nepobitno utvrditi da je mason Tankosi organizirao vjebanje atentatora i da ih je opremio orujem sve to u konkretnom cilju da se ubije Franjo Ferdinand. Odgovor na pitanje da li je on ovako djelovao samo iz osobnih, odnosno politikonacionalnih pobuda ili i kao mason sadrana je u izjavama atentatora na suenju u Sarajevu.

209 210

Pregled, knj. V, sv. 75 za 1930, s. 103. Andrej Mitrovi, Prodor na Balkan, Srbija u planovima Austro-Ugarske i Nemake 19081918. Nolit, Beograd, 1981, s. 27. 211 Dedijer, II, ibid., s. 321.

2. MASONSTVO I ATENTAT NA FRANJU FERDINANDA PREMA ISKAZIMA ATENTATORA

Izvorni zapisnici sa sarajevskog procesa, koji su u prvom svjetskom ratu bili pohranjeni u jednom koferu teku 90 kilograma, najednom su god. 1916. nestali.212 Izmeu dva rata ni austrijska ni jugoslavenska vlada nisu htjele, iz dosad jo nerazjanjenih razloga, objaviti stenograme s glavne rasprave Gavrilu Principu i drugovima pred sudom u Sarajevu od 12. do 23. listopada god. 1914. Jedna grupa njemakih istraivaa pripremala je za vrijeme rata od god. 1941. do god. 1945. objavljivanje usporednog pregleda raznih izdanja o sarajevskom procesu. Poslije drugog svjetskog rata u izdanju Dravnog arhiva Narodne Republike BiH u Sarajevu objavljena je god. 1954. knjiga prof. Vojislava Bogievia (direktora Dravnog arhiva NRBiH) pod naslovom Sarajevski atentat. Izvorne stenografske biljeke sa glavne rasprave protiv Gavrila Principa i drugova, odrane u Sarajevu 1914. g. Vojislav Bogievi u toj knjizi porie svim prijanjim izdanjima stenograma sarajevskog procesa vjerodostojnost. Bogievi je posebno zanijekao vrijednost knjizi tiskanoj u Berlinu god. 1918. pod naslovom Der Prozess gegen die Attentter von Sarajevo, iji je prireiva oznaen kao Professor Pharos. Predgovor te knjige napisao je Josef Kohler, sveuilini profesor u Berlinu. Bogievi je ovoj knjizi zanijekao vrijednost i zbog njezine antimasonske tendencije. Osim toga, njegov je zakljuak, da je sa punom pouzdanou utvreno, da se pod pseudonimom Professor Pharos krije isusovac Puntigam. 213 Meutim, pater Anton Puntigam nije Professor Pharos. Amerianin Leo Ashley Nicoll, koji je u Beu 1970. doktorirao dizertacijom o Puntigamu, prvi je iznio miljenje da se pod tim pseudonimom skrivao isusovac Franjo Hammerl.214 Nicoll je tono pretpostavio tko se krio iza pseudonima Pharos. Naime, uspio sam doi do arhivskog materijala u kome se uva Hammerlova autobiografija pod naslovom Curriculum vitae P. Francisci X. Hamerl, Travnik 20. XII. 1933. Hammerl je u toj biografiji na strani 84. napisao i slijedee: Izdao sam u Berlinu (Dekert) i prijevod sudbenih akata pod 'Pharos' pseudonimom. Ne znam kolika je naklada bila.215 Nuno je navesti, da ni Bogieviev tekst sudskih zapisnika nije izvoran. Uostalom, evo to sam on o tome pie: Tekst to ga objavljuje Dravni arhiv, autentian je prepis stenograma koji je 1914. g. prilikom suenja sa originalnih biljeaka razrijeen i poslan u Be. Pored ostalog dokaz za to je i pismena zabiljeka (napomena) koja se nalazi uz tekst, a koju je nainio 26. januara 1939. g. tadanji naelnik Glavne arhive Ministarstva inostranih dela u Beogradu. Ta, moe se rei, zvanina zabiljeka u koliko se odnosi na sam tekst to ga objavljujemo glasi: 'Ovi prepisi uinjeni su sa slubenih tekstova iz arhive biveg Zajednikog ministarstva za Bosnu i Hercegovinu (Tzv. Bosanske arhive) u odeljenju za tampu Ministarstva Inostranih
212

Sudbinu stenografskih zapisnika spomenuo je Dedijer, II, ibid., s. 243245. Meutim, za detaljna kritina obavjetenja usp. Friedrich Wrthle, Dokumente zum Sarajevoprozess. Ein Quellenbericht, Be, 1977, s. 132. 213 Bogievi se za tu tvrdnju pozvao na miljenja objavljena u dotadanjoj literaturi. Ta miljenja, da se iza navedenog pseudonima skriva pater Puntigam, iznijeli su te ih i zastupali, iako bez ikakva dokaza, najvie masoni. Usporedi Oskar Tartaglia, Slobodni zidari i atentat. Veernja pota, VII/1928, 2179, 2; Hermann Wendel, Freimaurertum und Attentat von Sarajevo. Der Krieg, II/1929, 20, 113, 116; Sidney Fay, Poetak prvog svjetskog rata. New York, 1928. Znanstveno je neozbiljno ponaanje i onih pojedinaca, ukljuivi meu njih i Dedijera, koji su prihvatili bez ikakva provjeravanja navedenu tvrdnju kao istinu. 214 Nicoll je naiao na noticu sarajevskog superiora Herrmanna, iz koje se vidi, da je Hammerl htio izdati knjigu pod naslovom Der Hochverratsprozess. Osim toga, ime Pharos mogao bi biti prema njemu akronim: P ater HA mmer R Franj O S J (Nicoll, ibid., s. 185168). 215 Hammerlova autobiografija uva se u Arhivu Hrvatske provincije Drube Isusove u Zagrebu. Istiem da rije u zagradi Dekert vjerojatno znai Dekret. Hammerl u jednom posebnom tekstu bibliografiji svojih radova navodi na njemakom jeziku da je objavio razliite lanke u listu Stimmen aus Bosnien.

poslova 1925. u Beogradu. Jedan primerak bio je u svoje vreme dat francuskom publicisti (Albertu Mousset-u V. B.), tada direktoru beogradske Agencije Avala koji je sa njih priredio francuski prevod, izdat u Parizu 1930. godine.' Kako se vidi iz napomene br. 753. naeg rukopisa, ovaj tekst je sravnjivan sa naknadno rekonstruisanim tekstom dra Kesteraneka. Gdje se danas nalaze slubeni tekstovi sa kojih je prireen prijevod to ga objavljuje Dravni arhiv, nije se dalo ustanoviti. Izvoran prepis sa slubenih tekstova uva se u Dravnoj arhivi NR Srbije u Beogradu, sa kojih je uinjen, komisijski sravnjen i zvanino ovjeren ovaj na prepis. Moglo bi se pretpostavljati da su slubeni tekstovi odneseni za vrijeme Drugog svjetskog rata u Njemaku ili Austriju. Pored citirane zvanine zabiljeke, autentinost naih prepisa dokazuje i nain na koji su oni raeni. Govor optuenih seljaka i nain izraavanja je posve originalan, a takoer i sudija, optuenih aka i ostalih koji su na procesu imali neku ulogu. Sav tekst tee kao neprekinuta cjelina, izuzev neznatnog dijela koji nedostaje, a koji smo mi u napomeni nadopunili. Ortografija, stil, red reenica, odnosno rijei je takoer dokaz originalnosti, jer je, vidi se, sadrina razrijeenog stenograma dosta brzodiktirana, a sa srpskohrvatskog je prevaano na njemaki, zbog ega nije ni voeno o tome rauna da se srpskohrvatski tekst i pravopisno dotjera, nego je ostao posve izvoran. Mi ovaj na tekst uporeujemo ovdje sa jo etiri druge verzije stenograma, pa e se vidjeti da u naem tekstu izvjesne stvari nedostaju, ali takoer i u ostalim tekstovima ima sadrine (daleko vie) koja nedostaje. Stvar je posve razumljiva. Stenografu, pogotovo na suenju kakvo je tada bilo, pored sve spretnosti i poznavanja vjetine stenografisanja, nije bilo mogue 100 % uhvatiti tok rasprave, pa su stenografi, samo pokatkad izostavljali ono to su morali da propuste, ako je to po njihovom shvatanju bilo od manje vanosti za tok procesa. Prema tome, sve ono to u naem tekstu nedostaje i da to nismo zabiljeili u napomenama, ne bi bitno mijenjalo vrijednost samog teksta, a pogotovo njegovu potpunost. Da bi originalnost naeg teksta bila u cijelosti zadrana, tekst je morao biti samo pravopisno dotjeran, jer bi ga u protivnom sluaju bilo teko itati, a samim tim nije nita izgubio na originalnosti. Svaka rije je ostavljena onako kako je ona bila na suenju izgovorena.216 Bez obzira na stenograme procesa, koje su drugi objavili prije Bogievia, i bez obzira na to, to ni njegovi stenogrami nisu izvorni nego, u biti, mjeavina izdanih kopija, nema posebnog razloga, da se ne oslonimo na Bogievievo izdanje. Da se odluim upravo za Bogievievo izdanje, vodila me je injenica, da je on izmeu dva rata djelovao i kao ugledan suradnik promasonskog asopisa Nova Evropa i masonskog asopisa Krug, i to ba radovima o sarajevskom atentatu.217 Iz stenograma donosim prema Bogieviu samo one izvode, koji se odnose na izjave atentatora o ulozi masonstva u atentatu i napominjem kao bitno, da u svim ostalim dosad objavljenim tekstovima ovoga procesa nema nijedne bitne razlike u odnosu na iskaze atentatora o masonstvu. Uz Bogieviev tekst na hrvatskom jeziku donosim paralelno i prve objavljene dijelove zapisnika o sasluanju atentatora, a koji su izdani upravo o onome, to su atentatori govorili o masonstvu. Ovi prvi put uope objavljeni dijelovi sa sarajevskog suenja objavljeni su na njemakom jeziku i u prijevodu na talijanskom jeziku. 218 (Zanimljivo je, da ovaj vani materijal iz god. 1915. nije poznat ni Nikoli Triiu, ni Vojislavu Bogieviu, ni Vladimiru Dedijeru). Glavna rasprava protiv Gavrila Principa i drugova zapoela je u Sarajevu dne 12. listopada god. 1914. Sastav sudskog vijea bio je slijedei:
216 217

Vojislav Bogievi, Sarajevski atentat. Sarajevo, 1954, s. 3 Istiem, da predmet ovoga moga rada nije raspravljanje o autentinosti stenograma sa suenja sarajevskim atentatorima niti usporeivanje svih objavljenih verzija. Sve sam ovo naveo samo radi toga, da itatelj stekne najpotrebniji pojam o procesnom materijalu. 218 Der Mord von Sarajevo und die Freimaurerei. Stimmen aus Bosnien, V/1915, 3. 915. Prijevod na talijanskom jeziku objavljen je pod naslovom L'assassinio di Serajevo e la Massoneria. Il Risveglio, IV/1915, 21, 140141.

Pretsjedatelj: sudski natsavjetnik Alois (Luigi) pl. Kurinaldi (Curinaldi) Votanti: sudski savjetnici: Naumovic (Bogdan Naumowicz) i dr. Majer (Mayer) Hofman (Hoffmann). Zamjenici: sudski savjetnici: Emanuel Fialka i Anton Pitha. Zapisnik vodio: sudski pristav Nikola Rai. Dravno odvjetnitvo: dravni odvjetnik: Franjo Svara i Zamjenici dravnog odvjetnika: Sark (Rudolf). Odbrana : Dr. Premui (Konstantin), dr. Perii (Sreko), dr. Cistler (Rudolf Zistler), Strupl (Franz), Malek (Wenzel), Feldbauer (Max). Stenogarafi: profesor Kesteranek (Vladimir) i pravnik Prpi (Milan). Na raspravi prve izjave o masonstvu zapoele su ovako: Prem.: - Kakvu ti vjeru ima, jesi li deista ili ateista? Op.: (abrinovi, op. I. M.) - Ateista. Prem.: - Ti dri da nema Boga? Jesi li slobodni zidar? Op.: - Zato to pitate? Ne mogu Vam kazati. Pr.: - Ne govoriti, to znai da jeste. Prem.: - Jesi li uo da se Austriji najvie prebacuje da je katolika?219 Op.: - Jesam. Prem.: - Je li to bilo u vaem krugu? Op.: - Jest, da jezuiti vode glavnu rije. Prem.: - Je li se to uzimalo kao neki razlog, da treba Austriju razbiti? Pr.: - To je sugestivno pitanje. Prem.: - Ja sam htio popuniti Vae pitanje, koji je pravi uzrok atentata. Pr.: - Je li Vam poznato da je Franjo Ferdinand bio ovjek poboan? Op.: - Jest. Pr.: - Je li to uzrok da ste ga mrzili? Op.: - Jest. Znao sam, da je njegov savjetnik prisutni Pater Puntigam. Pr.: - To jo ni je uzrok da se zamrzi.220 Op.: - To je dokaz da je plivao u katolikim vodama, da je oven od pete do glave. Zbog toga mi nije bio simpatian. Pr: - Meni neki ovjek nije simpatian, pa ga ipak ne u usmrtiti. Je li okolnost, to je bio oduevljeni katolik bila odluna u Vaoj odluci ili uzgredna? Op.: - To je bilo uzgredno, to nije glavna stvar. Prem.: - Znate li togod iz predivota oke Bajia?221 Znate li gdje je bio prije nego je doao u Beograd? Op.: - Putovao je ee nekoliko puta u Austriju, bio je u Sarajevu. Prem.: - Je li Vojo Tankosi slobodni zidar? Op.: - Zato pitate o slobodnim zidarima? Prem.: - Pristaa kranske nauke ne bavi se atentatima. Op.: - Jest bio. Pr.: - Po emu Vi to znate? Op.: - Znam pozitivno iz pripovijedanja Cige. I on je bio slobodni zidar. Prem.: - Kako moete pozitivno tvrditi da su Cigo i Tankosi bili slobodni zidari? Op.: - Tankosi je napisao lanak proti srpskoj vladi u kojem se govori o atentatu.222
219

Ph. (12) Odavde pa sve do pitanja: Je li Vam poznato da je Franjo Ferdinand bio poboan ovjek izostavljeno. 220 M. (86) je promijenio smisao ove reenice prema Ph.: Ceci n'etait pas une raison suffisante pour le tuer. Ph. (12) : Aber das war fr Sie vieleicht doch kein Grund, ihn zu tten. Poto je ova reenica u vezi sa prethodnom: Je li to uzrok da ste ga mrzili? oevidno je da je njen smisao i kod M. i kod Ph, promijenjen. 221 Ph. (12) : Uz Ime oke Bajia stoji da je kelner. Isto kod M. (86). 222 M. (86) prilagodio je ovaj odgovor Ph. (12) : Tankosi a crit dans le Piemont un article attaquant le gouvernement serbe pour avoir extrad un anarchiste russe qui voulait tuer le tsar.

Prem.: - Je li taj lanak bio potpisan ? Op.: - Nije. Prem.: - A od kuda znate da ga je napisao Tankosi? Op.: - Rekao mi je Cigo. Prem.: - Iz toga slijedi da ste i Vi slobodni zidar? Op.: - Ja to nijesam potvrdio. Ja molim da (se) pree preko toga, ja na to ne mogu odgovoriti.223 Pr.: - Prekidam raspravu za popodne u 2 sata i 45 minuta. Svretak u 12 sati Dr. Premui, Verteidiger des abrinovi frgt diesen: Sage mir, glaubst Du an Gott? abrinovi: Nein. Dr. Premui: Bist Du Freimaurer? abrinovi: Schweigt verlegen eine Weile und sagt dann: Was fragen Sie mich das? Darauf kann ich nicht antworten. Dr. Premui: Hast Du in Belgrad gehrt, dass man sterreich vorwirft, dass es ein katholischer Staat sei? Prsident von Curinaldi unterbrechend: Bitte, das sind suggestive Fragen: gegen abrinovi gewendet: War Ihnen bekannt, dass der Erzherzog ein sehr frommer Mann war? abrinovi: Ja, der hier gegenwrtige P. Puntigam war ja sein Ratgeber. Prsident: Das war aber wahrscheinlich nicht der Grund ihn zu tten? abrinovi: Ich wusste, dass er ein Chauvinist war und deshalb war er mir unsympathisch. Prasident: Auch mir knnte jemand unsympathisch sein und ich werde ihn nicht tten. War also sein Katholizismus der Hauptgrund oder ein Nebengrund, dass ihr ihn ermordet habt? abrinovi: Ein Nebengrund. Dr. Premui: Ist vielleicht Voja Tankosi Freimaurer? abrinovi: Schweigt verlegen. Nach einer Pause: Ja, auch Ciganovi Prsident: Woher wissen Sie das? abrinovi: Daher, dass Tankosi im Piemont einen Artikel gegen die Regierung schrieb, weil sie in Skoplje einen russischen Anarchisten auswies, der den russischen Kaiser umbringen wollte. Prasident: Daraus folgt, dass auch Sie Freimaurer sind. Ein Freimaurer wird nie einem anderen als einen Freimaurer sagen, dass er Freimaurer sei. abrinovi: Ich bitte mich nicht darber zu fragen. Ich will darauf nicht antworten. Prasident: Wer auf die Frage schweigt, bejaht sie.
223

Kod Ph. (12) : Prs.: Daraus folgt, dass auch Sie Freimaurer sind. Nur ein Freimaurer wird wieder einem Freimaurer sagen, dass er Freimaurer sei. abr.: Bitte mich um das nicht zu fragen; ich werde darauf nicht antworten. Prs.: Wer auf eine Frage schweigt, der bejaht sie. M. (87) je prilagodio svoj tekst Ph. i orig.: P. Ainsi, vous meme tes franc-maon? A. Je ne l'ai pas confirm. Je prie que l'on passe sur cette question; je ne peux pas y rpondre. P. Se taire, c'est avouer. Koliko se Ph. rukovodio posebnom tendencijom svoje knjige o navodnoj ulozi masonerije u Sarajevskom atentatu, vidi se iz napomene 10, s. 12, u vezi s gornjim pitanjima: Der politische Charakter des Mordes von Sarajevo ist vollkommen klar. Es sollte jene Persnlichkeit aus dem Wege gerumt werden, welche als der strkste Schutzwall sterreichs gegen die serbischen Plne galt. Doch sehen wir nebender noch eine andere Macht am Werke die Freimaurerei. Jener tatkrftige habsburgische Thronanwalt war ihr aus bekannten Grnden ein Dorn im Auge. Der serbischen Narodna obrana, deren fhrende Hupter der Freimaurerei angehrten, war das mchtige Bundesgemeinschaft der Loge in den Ententelndern, viel zu kostbar, als dass dieselbe durch Aussehrachtlassung ihrer Direktiven in dieser hchst wichtigen Angelegenheit htte beleidigt werden drfen.

NASTAVAK GLAVNE RASPRAVE 12. X. 1914. GODINE POSLIJE PODNE SASLUANJE NEDJELJKA ABRINOVIA Pr.: - Da svrimo pitanje koje je stavio gosp. branitelj prije podne. Je li Vama bilo poznato prije atentata da su Tankosi i Ciganovi slobodni zidari? Prije nego ste stvorili odluku? Op.: - To je bilo poslije. Pr.: - Je li u Vaoj odluci da ubijete prestolonasljednika igrala ulogu okolnost, da su oni bili slobodni zidari, odnosno, da ste Vi bili? Op.: - Jest i to je igralo ulogu. Pr.: - U kom smislu? Zato? Rastumaite nam to! Jeste li ba od slobodnih zidara dobili nalog da izvrite atentat? Op.: - Nisam dobio nikakva naloga.224 Pr.: - Po emu je onda slobodno zidarstvo Tankosia i Ciganovia igralo ulogu u atentatu? Op.: - Ja nisam dovodio slobodno zidarstvo nikako u vezu sa atentatom, ali potvrujem da su oni slobodni zidari. Pr.: - Pitam, je li okolnost da su oni slobodni zidari stojala u svezi sa atentatom? Op.: - U toliko, to smo pristae slobodno-zidarskih ideja. Pr.: - Da li ta ideja takoer preporuuje da se poini atentat na vlastodrce, koliko je Vama poznato? Op.: - Preporuuje. Meni je sam Ciganovi kazao da je pokojni Ferdinand ve osuen na smrt od slobodnih zidara. To mi je kazao poslije moje odluke.225 Am Nachmittag wird die Verhandlung mit abrinovi fortgesetzt. Prsident: Sagen Sie uns noch etwas ber die Motive der Mordtat. War es Ihnen, bevor Sie das Attentat beschlossen, irgendwie bekannt, dass Tankosi und Ciganovi Freimaurer seien? Hat auf ihren Entschluss der Umstand, dass Sie und jene Freimaurer sind, einen Einfluss gehabt? abrinovi: Ja. Prasident: Erklren Sie mir das. Haben Sie von ihnen den Auftrag bekommen das Attentat auszufhren? abrinovi: Ich habe von niemandem den Auftrag bekommen das Attentat auszufhren. Die Freimaurerei steht mit dem Attentate insofern in Verbindung, als sie mich in meinem Vorhaben bestrkte. In der Freimaurerei ist der Mord erlaubt. Ciganovi hat mir gesagt, dass die Freimaurer den Erzherzog schon vor einem Jahre zum Tode verurteilt haben. Prsident: Hat er das sofort gesagt oder erst dann, als Sie ihm sagten, dass Sie willens seien, das Attentat auszufhren. abrinovi: Wir haben auch frher ber die Freimaurerei gesprochen, aber er sagte uns nichts von dieser Verurteilung, bis wir zum Attentate nicht fest entschlossen waren.

224

Ph. (14) je ovdje izveo opsenu navodnu izjavu . o slobodnom zidarstvu. U orig. je nema, a ni M. (90) nije je unio. Ona kod Ph. glasi: Ich habe von niemand den Auftrag erhalten, das Attentat zu vollfhren. Die Freimaurerei steht mit Attentat insofern in Verbindung, als ich dadurch in meinem Vorsatz bestrkt wurde. In der Freimaurerei ist es erlaubt zu tten. Ciganovi sagte mir, die Freimaurer htten Franz Ferdinand schon vor einem Jahre zum Tode verurteilt. 225 Ovdje je M. (90) unio pitanje pretsj. suda prema Ph. (14): Ny a-t-il un peu de fantasie l dessous? O tome kae Pfeffer (cit. dj. 1938, 140 ir.) : Danas se vie ne sjeam pojedinosti, samo znam, da su ispadali ko mini odgovori, a ini mi se da je abrinovi tvrdio da je i on slobodni zidar. Upozorio sam efa Sudstva pa je on izdao nalog da se o slobodnom zidarstvu vie ne raspravlja.

NASTAVAK GLAVNE RASPRAVE 13. 10. 1914. GOD. (SASLUANJE PRINCIPA) Pr.: - Da nije predloio koji drugi motiv za in sa vjerskog gledita. Naime, vjerujete li u Boga? Op.: - Zato pitate? Pr.: - Vi imate pravo odgovoriti ili ne. Op.: - Na to neu odgovoriti.226 Pr.: - Poznajete li Tankosia i Ciganovia? Op.: - Poznajem.227 Pr.: - Je li Vam poznato da su obojica slobodni zidari? Op.: - Jednom je Ciganovi u kavani Moruna, kad se je razgovaralo o atentatu, kazao da su slobodni zidari te i te godine osudili Franju Ferdinanda na smrt.228 Pr.: - Ali to je bilo poslije kako ste se odluili na atentat. Op.: - Jest. Pr.: - Ova okolnost nije uplivisala na Vau odluku? Op.: - Nije. Sam Ciganovi je govorio da je slobodni zidar i udim se da abrinoviu o tome nije nita poznato. Ja na to nijesam obraao panje i nabacio sam da bi se on razgovarao s nekim ovjekom od koga bi mogli dobiti sredstva. Pr.: - Vi nijeste slobodni zidar ili jeste? Op.: - Nijesam slobodni zidar.229 Pr.: - Znate li da je abrinovi slobodni zidar? Op.: - Govorio je da e stupiti u tu lou, ali ne znam da li je stupio. Pr.: - Kako se zove ta loa? Op.: - Loa slobodnih zidara. Pr.: - Nema li posebnog imena? Op.: - Ne znam. Pr.: - Od odlune je vanosti da ova okolnost o slobodnim zidarima nije uplivisala na vau odluku. Op.: - to se mene lino tie, Ciganovi nije prvi puta pristao da dade oruje, a drugi puta je na to pristao. Kazao je da e se jo o svemu tomu razgovarati detaljnije s nekim ovjekom... Feldb.: - Vi ste u zapisniku rekli da ste opazili da Ciganoviu u tom poduzeu pomae Vojin Tankosi. Po emu ste to opazili? Op.: - Jer je on prijateljevao sa Vojom Tankosiem; govorio je da je slobodni zidar, pa sam razumio da su intimni. Princip, der nach abrinovi verhrt wurde, sagte folgendes aus:
226

M. (134) je uzeo skoro doslovno tekst iz Ph. (33) : P. Ne serait il pas intervenu un autre mobile, d'ordre rellgieux? Voyons, croyez-vous en Dieu? A. Cette question est comique. P. Ce n'est pas une rponse. Vous avez le droit de rpondre ou de ne pas rpondre. A. Je ne veux pas rpondre cette question. Ph. (32) : Prs.: Hat Sie bei Ihrer Tat noch ein anderes Motiv geleitet? Vielleicht ein religiser Standpunkt? (Princip schweigt). Glauben Sie etwas? Princ.: Eine komische Frage. Prs.: Das ist keine Antwort. Es steht Ihnen freilich das Recht zu, auf die Ihnen gestellten Fragen nicht zu antworten. Princ.: Darauf will ich nicht antworten. 227 Ph. (33) : Ich kenne Tankosi nicht. M. (134) kao u orig. 228 Ovaj odgovor P. Ph. (33) je oevidno iskrivio i on kod njega glasi: Ja, Ciganovi sagte mir, er sei ein Freimaurer. Kod M. (1345) kao u orig. tekstu. 229 Ph (39) : Princ.: Wozu diese Frage? Ich werde darauf keine Antwort geben. (Nach einer kurzen Pauze) : Nein. M, (135) kao u orig.

Prsident: Hat Sie bei Ihrer Tat auch ein anderes Motiv gefhrt? Vielleicht eines vom religisen Gesichtspunkte? Princip schweigt. Prsident: Glauben Sie an etwas? Princip: Komische Frage. Prsident: Das ist keine Antwort. Sie haben allerdings das Recht, auf Fragen, die an Sie gestellt werden, nicht zu antworten. Princip: Darauf will ich nicht antworten. Prsident: Kennen Sie den Major Tankosi? Princip: Tankosi kenne ich nicht. Prsident: Haben Sie nie mit ihm gesprochen? Princip: Ich nicht, sondern Grabe. Ich kenne den Ciganovi. Prsident: Haben Sie mit Ciganovi von der Freimaurerei gesprochen? Princip: Warum fragen Sie mich das? Prsident: Ich frage Sie, weil ich es wissen will. Haben Sie gesprochen oder nicht? Princip: Ja. Ciganovi sagte mir, dass er Freimaurer sei. Prsident: Wann hat er Ihnen gesagt, dass er Freimaurer sei? Princip: Als ich mich an ihn wandte, wegen der Mittel zum Attentate, sagte er es mir und betonte, dass er mit einem Manne sprechen werde. Von diesem werde er die Mittel fr die Ausfhrung des Attentates erhalten. Bei einer Gelegenheit erzhlte er mir auch, dass der sterreichische Thronfolger in einer Loge von den Freimaurern zum Tode verurteilt worden sei.

Prsident: Und Sie, sind Sie vielleicht auch Freimaurer? Princip: Wozu diese Frage, darauf will ich nicht antworten. Nach kurzem Schweigen.: Nein. Prsident : Ist abrinovi Freimaurer? Princip: Ich weiss es nicht. Vielleicht ist er es. Bei einer Gelegenheit sagte er zu mir, dass er in eine Loge eintreten wird.

NASTAVAK GLAVNE RASPRAVE 13. X. 1914. POSLIJE PODNE (SASLUANJE GRABEA TRIFKA NASTAVAK) Pr.: - (Predouje Grabeu nacrt mjesta gdje je stajao, a Grabe oznauje mjesto gdje je stajao.) Kaite Vi nama ovdje znate li Vi to su to slobodni zidari? Jeste li o tom govorili u Beogradu? Op.: - uo sam o tom, a govorio mi je i Ciganovi. abrinovi mi je govorio da pripada njima, a Ciganovi je govorio da i Tankosi pripada njima. Za Ciganovia ne znam. Pr.: - Kakva je svrha njihova? Op.: - Znam po prilici da imadu vjerske ideale vrlo slobodoumne. Pr.: - Nisu Vam pripovijedali Ciganovi ili abrinovi o smrtnoj osudi proti prijestolonasljednika? Op.: - Ne sjeam se. Pr.: - Je li to uplivisalo na Vau odluku, jeste li i Vi moda slobodni zidar? Op.: - Ja nisam. Ne pripadam tome drutvu. Pr.: - Dakle ta institucija nije dala nalog da izvedete atentat? Op.: - Nije. Prem.: - Je li koja osoba direktno djelovala na tebe?

abr.: - To neka stoji. Ja sam na optuenikoj klupi i niko nema da odgovara radi mene. Ja u sam ponijeti230 sa sobom u grob. Pr.: - Vi ste kazali kod suca istraitelja da imate jo mnogo stvari, ali ne ete da kaete.231 abr.: - To je bilo u ali, zato to je on mislio da ja znam mnogo vie. Ono nije bila nikakva audijencia. Ja sam sasvim prosto govorio sa prijestolonasljednikom. Onda kad je istrani sudac htio da naini neto od toga, ja sam kazao da znam jo mnogo.

NASTAVAK GLAVNE RASPRAVE 15. X. 1914. GODINE. SASLUANJE JAKOVA MILOVIA Malek: - Grabe bi htio neto da kae. Grabe: - Optunica veli da smo mi dobili stvari od Narodne odbrane i tu izgleda da nam je dao Ciganovi kao lan Narodne odbrane. Iz moga linog poznanstva sa Ciganoviem, mogue, da je bio slobodan zidar. Tako isto mogue i major Tankosi, pa zato onda da se okrivljuje jedno kulturno drutvo da nam je njezin lan dao bombe i revolvere za atentat na Ferdinanda. NASTAVAK GLAVNE RASPRAVE 17. X. 1914. GOD. Poslije odmora Pr.: - Ustanovljujem, poto smo itali zapisnik gospodina Pfoba i lijeniki nalaz i miljenje br. 33 a. Da se ita dalje br. 1051: iskaz Dragutina Stojanovia. Perovoa ita. Grabe: - Meni je taj ovjek poznat. Sjeam se kad sam htio ii u Bugarski rat, javio sam se kod Zlatnog topa kao dobrovoljac. Taj isti Stojanovi, ovjek jedno 2627 godina, doao je ondje takoer da se javi. im je on doao, pristupio je neki drugi gospodin i kazao je: Nemojte upisati ovoga ovjeka, ja u donijeti podrobnija obavjetenja. I on je zadrao ovjeka te je on ostao po strani. Mi smo se upisivali i bilo nas je 5060. Kad je doao ovaj posljednji, kazao je onaj gospodin da je taj ovjek sumnjiv. Na to je ovaj ovjek, valjda da dokae da nije pijun, izvadio no i htio da se udari noem u trbuh. A kazao mu je onaj to je primio gospodina: Nije to potrebno, i spomenuo je nekoga koji je metnuo ruku u eravicu, pa mu se nije vjerovalo. Kae: Ja Vas ne mogu primiti. Onda je on kazao: Ja u otii u Skoplje, moda e me tamo primiti. abrinovi: - Nekoliko pojedinosti koje je taj ovjek iznio su netane. Tako n. pr. da nisu efovi stranaka one linosti koje je on imenovao. Nije istina da u etama komita nije bilo Bosanaca. U svima etama su oni bili, a u eti Voje Tankosia su bili gotovo sami Bosanci, i on se time hvalio. Za atentat nije mogao znati niko do li jedino i samo Ciganovi, Tankosi i jedan Tankosiev prijatelj. Niko to drugi nije znao jer da su znali, oni bi prijavili. Pr.: - Ko je taj prijatelj Tankosiev to ste prije rekli. Op. abrinovi: - Jedan bivi oficir, ne znam kako se zove. Princip: - To je jedan bivi oficir, a znao je i jedan svreni bogoslov. Pr.: - Koji je taj bogoslov? abrinovi: - Reeno je. To je uro arac. Pr.: - Onda ima jo takoer jedan Turin? abrinovi: - To je valjda Bukovac. Od mene nije znao. Ja koje sam nabrojio, dakle: Ciganovi, Tankosi, Bukovac i uro arac i onda prijatelj Tankosiev. Ako se dokae da je
230

Ph. (78) :... dieses mein Geheimnis. M. (299) ... mon secret. Ovaj abrinoviev odgovor je na pitanje adv. Premuia: Hat hier in Sarajevo irgend jemand auf Sie eingewirkt? Ph. (79). Isto kod M. (229). 231 Na ovo pitanje kod M. (229) u vezi posjete srpskog prestolonasljednika, nema . odgovora. Odgovor je sljedei: abrinovi. C'tait par plaisanterie. Lorsque j'ai vu qu'il voulait chafauder quelque chose avec ma dposition, je lui ai dit que j'en savais encore beaucoup. Kod ph. (78) i p. i o. izostavljeni.

znao sedmi ovjek u Srbiji, ja dozvoljavam da me raznesete na bajonete. Niko u Bosni nije znao. Kad sam utio koji sam tako brbljav, onda su oni pogotovo. Moda da je znao ko u inozemstvu tamo, gdje je on putovao. Pr.: - Koji to? abrinovi: - Taj Tankosiev prijatelj. Op. Princip: - Milan Pribievi u to vrijeme nikako nije bio u Beogradu. Branitelj dr. Premui: - im se je bavio taj prijatelj Tankosiev? abrinovi: - Ne znam. On je uope nekakva mistina linost. Dr. Premui: - Zna li ti njegovo ime? abrinovi: - Ja ne znam. Princip: - On se zvao Kazimirovi i svrio je Duhovnu akademiju u Rusiji. Dr. Premui: - Ovo je jedna vrlo vana stvar. abrinoviu, ako nisu jo drugi znali osim vas est, treba da donese dokaza. abrinovi: - To je ista istina; ja ne mogu donijeti dokaze. Dr. Premui: - Ko je vama davao upute kako ete putovati? abrinovi: - Ciganovi. Dr. Feldbauer: - Princip, kako veli za ovoga Kazimirovia? Princip: - Mislim da se zove Kazimirovi, a svrio je Duhovnu akademiju u Rusiji. Priao mi je za njega Ciganovi. On nije htio da se zapopi, a svrio je mislim u Kijevu. Pr.: - Kako si rekao prije: im je doznao za atentat, odmah je otiao? abrinovi: - Nama je trebao materijal, a nismo imali sredstava. Onda je Ciganovi govorio sa Tankosiem, a Tankosi sa nekim drugim i taj je onda otputovao. Poslije kad je opet doputovao, i na nekoliko dana doe Ciganovi i kae da emo dobiti. Branitelj dr. Perii: - Je li se zakljuivalo da je upravo radi atentata otiao u inozemstvo? abrinovi: - Ne znam. Princip: - Kad je meni govorio Ciganovi o tim slobodnim zidarima, onda je kazao da e kazati Voji Tankosiu i tome ovjeku. Ali ja sam ga molio i odvraao od toga da kazuje i da svako znade, a onda je on kazao da je to ovjek siguran. Ja sam kazao da neu sudjelovati ako ko drugi znade, a on je kazao da je taj ovjek siguran i dobar prijatelj i zove se Kazimirovi.

Prsident: Wie hiess dieser Freund des Tankosi? Princip: Er hiess Kazimirovi. Er vollendete die geistliche Akademie in Russland. Dr. Feldbauer: Princip, sage mir, was ist das fr ein Mensch, dieser Kazimirovi. Princip: Ich weiss es nicht. Er reiste viel ins Ausland. Ich weiss, dass er vor unserer Abreise ins Ausland ging und dass wir warteten bis er zurckkehrte; sonst wren wir schon frher aus Belgrad abgereist. abrinovi: Ich weiss was er war. Er war ein Freimaurer. Ich weiss positiv, dass er vor unserer Abreise nach Kiew ging. Es war so: Ciganovi sprach in einem fort, es wird schon werden, aber wir mssten uns gedulden und so war es von einem Tag zum anderen. Ich gab meinen Plan schon auf und dachte, es werde aus all dem nichts werden, als eines Tages Kazimirovi aus dem Auslande zurckkehrte. Jetzt kam Ciganovi sofort zu uns und sagte, dass wir Bomben und Revolver bekommen werden. Dr. Perii: War es Dir mglich zu schlissen, dass er gerade zum Zwecke dieses Attentates ins Ausland reiste? abrinovi: Das weiss ich nicht. Ich weiss nur, dass Princip dagegen war, dass noch jemand ins Vertrauen gezogen werde, aber Ciganovi sagte, dass dieser Kazimirovi ein verlsslicher Mensch sei und wir zu ihm Vertrauen haben knnten. Er sagte, er sei ein guter Mensch und auch ein guter Freund des Tankosi.

Prsident: Wissen Sie noch etwas von ihm? abrinovi: Ich weiss nichts mehr. Prsident: Gab es hier in Sarajevo Personen, welche darum wussten? oder glaubet Sie, dass es sonst Personen gab, die in die Sache eingeweiht waren ? abrinovi: Davon will ich nicht reden. Ich werde diese Geheimnisse mit ins Grab nehmen.

NASTAVAK GLAVNE RASPRAVE 19. X. 1914. (PRIJE PODNE) (Produenje dokaznog postupka) Pr.: - abrinoviu, ono to si ti pripovijedao u subotu za treeg aka, koji je znao za atentat, kako se on zove? abrinovi: - Ja ne znam kako se zove. Pr.: - Pripovijedao si tono. abrinovi: - Ja ne znam da se on zove Kazimirovi. Nije on ak nego je svrio neku akademiju i bio je ugledna linost iz Beograda. Dr. Premui: - Kako je star? abrinovi: - On je Tankosiev drug, te ima 3040 god. Pr.: - ta je bilo s njim? abrinovi: - Ja, kad sam rekao Ciganoviu, kad smo govorili: trebalo bi izvriti atentat i da trebam sredstava, on je kazao da ima nekih ljudi koji bi dali sredstava i da e govoriti s njima. Poslije mi je kazao da je govorio sa Tankosiem i tim drugim koji je takoer slobodni zidar i kao neki starjeina njihov, i taj da je otputovao odmah iza toga u inozemstvo i obaao je itav kontinenat. Bio je u Peti i u Francuskoj i u Rusiji... Ja, kad god sam pitao Ciganovia to je s tom stvari, on je kazao: kad taj doe. Priao je tada Ciganovi da su slobodni zidari ve prije 2 god. osudili na smrt pok. prijestolonasljednika, ali da nemaju ljudi. Poslije, kad mi je dao brovning i municiju, onda je kazao da je doao taj ovjek sino iz Pete. Znao sam da je on putovao s time u vezi i da je iao u inozemstvo i obdravao neke konferencije. Pr.: - Jesu li drugi znali da on takoer znade, da li je bio Princip tu prisutan? abrinovi: - Bio je prisutan vie puta. Pr.: - to je kazao Princip kad je uo da zna i on? abrinovi: - Principu nije bilo drago da svako zna, ali je Ciganovi rekao da se ne moe bez ovoga. Pr.: - Da nisu to kakve bajke to ti pripovijeda? Op.: - To je ista istina; i sto puta istinitije nego svi Vai dokumenti o Narodnoj odbrani. Pr.: - Zato ti to dovodi odmah u svezu sa Narodnom odbranom? Op.: - Vi ovde itate. Zna svako iz novina itajui da postoji pijunaa, da vi pijunirate Srbiju, a Srbija vas. Bio je proces te Jelene,... neki Gavrilovi koji je bio pijun austrijski u Srbiji, i koji je sebi pregrizao jezik da nita ne kae. Mi nemamo nita sa Narodnom odbranom. Ja bih predloio da Vi to ne itate. Na spisima to ste ih vi uhvatili, nema imena nas nijednoga. Mi apsolutno nikakve veze nemamo sa Narodnom odbranom. Ja znam da je rat izmeu Srbije i Austrije... Pr.: - Miko Jovanovi je takoer bio kod Narodne odbrane, pa valja njemu itati. abrinovi: - Nije on bio povjerenik kod Narodne odbrane. Pr.: - Po emu zna? Op.: - Sluaju' kako Vi to itate. Savjetnik dr. Hoffmann: - Ko je Vama rekao da je dotini vie (puta) odlazio u inozemstvo? Op.: - To mi je rekao Ciganovi. Dr. Premui: - Jesi li ti govorio s tim ovjekom? Op.: - Nijesam. Dr. Premui: - Zato?

Op.: - Zato to se nisam poznavao s njime. On nije zalazio u nae drutvo. On je najintimnije drugovao sa Tankosiem, Ciganoviem i urom arcom. Dr. Premui: - Je li uro arac govorio o njemu? Op.: - Jest, govorio je da nije htio da se zapopi i da je uplivisao na njega da se i on ne zapopi. Dr. Premui: - Kako je meu sveenstvom primljen taj Kazimirovi? Op.: - Ja ne znam. Dr. Premui: - Ja imam ovdje Hrianski Vijesnik kojemu je taj Kazimirovi bio suradnik. Pr.: - Kako e on biti i slobodni zidar i suradnik Hrianskog Vijesnika? Op.: - Slobodni zidari zalaze u sva drutva i u svim drutvima rade za svoje svrhe. Dr. Premui: - Ovdje kae da je Dr. Radovan Kazimirovi suplent. Op.: - Ja ne znam. Pr.: - Ustanovljuje se iz Hrianskog Vijesnika, crkvenobogoslovski list, koji izlazi u Beogradu pod urednitvom doktora Vojislava Janjia. Taj je svezak izdan u aprilu godine 1914, i meu saradnicima glavni jest doktor Radovan Kazimirovi, suplent. Sadraj je: Prva rije, Dubrovaka vjerska politika. O Njegoevom nacionalizmu,.(?)tva pevanja, O drugom braku svetenika, Zaboravljeni Lepid, Druga svetenika skuptina, Nai mladi bogoslovi, Umjetniki pregled, Bibliografija i Kritika i onda Kronika. Dr. Premui: - Dakle nema nita vjerskog? Naumowicz: - Zbog ega Vi sad tek o Kazimiroviu govorite, a istraga i rasprava se tako dugo vodi? Op.: - Ja nisam mislio uope da o njemu govorim. Ja nisam pomenuo to njegovo ime nikako, niti znam da li je identian s time. Pr.: - Vi ste sami kazali da ste traili oruje najprije od Narodne odbrane, a sada izlazite sa slobodnim zidarima. Op.: - Ja sam mislio da Vi znate vie o slobodnim zidarima. Mene su pitali i oni su govorili da sam se ja tamo hvalio da sam postao slobodni zidar. Ja nisam o tome govorio nita. Niti sam imao nakane da govorim o tom. Samo to mogu ustvrditi da nemamo nikakve veze sa Narodnom odbranom. Znam da je rat izmeu Srbije i Austrije, i za to se ta Narodna odbrana potee. Dr. Premui: - Zato nisi prije govorio o njemu? Op.: - Ja ga ne poznajem, samo sam sluao o njemu. Pr.: - Princip, to je to s tim Kazimiroviem? Princip: - Ja ne znam da li je to dr. Radovan Kazimirovi, samo znam da se taj ovjek zvao Kazimirovi, da je imao oko 28 god. i da je svrio prije 4 god. Duhovnu akademiju u Rusiji. Priao mi je arac o njemu da je on arca odvraao da se takoer ne zapopi. Znam da je intiman prijatelj Tankosiev. Znam da je meni Ciganovi govorio o slobodnim zidarima. Ja sam kazao da nemam volje da se poznajem s njime i da je smijeno da dolaze drugi ljudi sa strane.

Prsident: Wie heisst jener dritte Student, von dem Sie am Samstag erzahlten, dass er vom Attentate wusste? jener der von Belgrad abreiste. abrinovi: Ich weiss nicht wie er heisst. Prsident: Wie? und Sie haben so genau erzhlt. abrinovi: Ich weiss dass er Kazimirovi heisst. Er ist kein Student, sondern er hat eine geistliche Akademie vollendet. Er ist eine angesehene Persnlichkeit in Belgrad. Dr. Premui: Wie alt ist er? abrinovi: Er ist ein Kamerad des Tankosi und mag 30 bis 40 Jahre alt sein. Prsident: Erzhlen Sie, was war mit ihm?

abrinovi: Ich sagte zum Ciganovi, dass ich bereit sei. Er antwortete, dass er sehen werde. Als wir davon sprachen, man msse das Attentat ausfhren aber dass man Waffen dazu brauche, sagte er, es gebe Leute, welche die Mittel geben wrden; er werde mit ihnen reden. Spter sagte er mir, dass er mit Tankosi reden werde und mit diesem Kazimirovi, der ein Freimaurer ist, und etwas wie ihr Vorsteher war. Dieser reiste gleich darauf ins Ausland. Er bereiste den ganzen Kontinent. Er war in Russland und in Frankreich. Als ich Ciganovi fragte, was es mit der Sache sei, antwortete er immerfort, ja, wenn dieser kommt. Damals erzhlte mir Ciganovi, dass die Freimaurer schon vor zwei Jahren den Thronfolger zum Tod verurteilt htten, aber dass es keine Menschen gebe, die dies ausfhrten. Nachher, als er mir die Browningpistole und die Patronen gab, sagte er mir, dass dieser Mensch gestern abends angekommen sei. Ich wusste, dass seine Reise ins Ausland damit in Verbindung stand und dass er so was wie Konferenzen mit anderen abhielt. Prsident: Hat das Ciganovi auch dem Princip gesagt? War Princip gegenwrtig, als Ihnen Ciganovi das sagte? abrinovi: Princip war mehrmals zugegen. Prsident: Was sagte Princip dazu, dass auch dieser es wusste? abrinovi: Dem Princip war es nicht lieb, dass jeder es wsste, aber Ciganovi sagte, dass man ohne diesen (Kazimirovi) nichts tun knne. Prsident: Sind das nicht Fabeln, die Sie erzhlen? abrinovi: Das ist reine Wahrheit, und hundertmal wahrer, als alle Eure Dokumente ber die Narodna Odbran. NASTAVAK GLAVNE RASPRAVE 22. X. 1914. G. PRIJE PODNE (Zavretak dokaznog postupka. Rije dravnog odvjetnika) Dr. Premui: - Gdje je pismo Kazimirovia? Pr.: - Nismo ga nali. Nema popisa uope. Dakle broj 1223 (odustaje se).232 S obzirom na iskaze atentatora treba istaknuti, to i Dedijer zakljuuje, da su atentatori nakon atentata bili zlostavljani u policiji, ali da, po svoj prilici, nisu mueni u sudu i kod istranog suca. Jedan od suenih na procesu, Cvetko Dj. Popovi, o tome svjedoi slijedee: Vaso (ubrilovi) mi je odgovorio da su Ilia muili: nekom spravom su mu stezali prste na rukama i ramena. Nisam imao prilike da o ovome govorim sa samim Iliem. Meutim, za vreme procesa jednom sam uhvatio priliku i upitao Principa, da li su i njega muili. On mi je odgovorio: nisu. Jedino to su ga 'viteki' austrijski oficiri tukli golim sabljama, kad su ga posle izvrenog atentata policajci vodili u zatvor. Znam da nisu mueni ni Vaso ni Veljko ubrilovi, uki i Kranjevi. Prema tome s razlogom sumnjam, da je abrinovi bio za vreme isleenja 'pod udarcima'. abrinovi tako neto ne bi preutao, a naroito kad smo mu gotovo svi prebacivali, da je i suvie govorljiv bio pred islednim sudijom. 233 Danilo Ili je na poetku istrage odao najvanije tajne istranom sucu, vjerojatno iz straha ili iz uvjerenja da e, ako to uini, biti blae kanjen.234
232 233

Bogievi, ibid., s. 15, 3941, 7476, 108, 129, 139, 217, 292, 294, 330. Popovi, ibid, Pregled, knj. V, sv. 73 za 1930, s. 34. 234 Istrani sudac Lujo Pfeffer pie o tome slijedee: Isti Ili prekinuo me je u govoru, rekavi da e mi on puno toga priznati, ako mu obeam da e biti blae kanjen odnosno da nee skupa biti osuen na smrt, utoliko prije jer je sve to se dogodilo bilo protiv njegove volje... Ili je dalje naveo, da se je on konano pokolebao, jer je drao da e atentat imati kobne posljedice, te je predloio Principu da se odustane od atentata, ali da Princip nije htio nikako pristati na to. (L. Pfeffer, Istraga o sarajevskom, atentatu. Izdanje Nove Evrope, Zagreb, 1938, s. 48, 83). Naglaavanje, da se atentatori nisu svi i uvijek ponaali kao heroji (usp. Josip Troyer, Sarajevo, 28.

Sama injenica, da su atentatori o ulozi masonstva u atentatu priali tek onda, kada su o tome bili pitani, nita ne znai. Atentatori su naime znali mnogo toga, o emu nisu govorili.235 Treba rei, da je iza postavljanja pitanja o ulozi masonstva u atentatu stvarno stajao isusovac Puntigam. On je bio nazoan na procesu, a njemu je predsjednik sudskog vijea Alois von Curinaldi, koji je postao poslije, 30. srpnja 1920, isusovac, dao ulaznicu. Puntigam je zamolio Konstantina Premuia, abrinovieva odvjetnika, da zapita svoga klijenta, da li su masoni sudjelovali u atentatu.236 Nicoll vjeruje, da je Puntigam ovako postupio, jer mu je bio poznat tekst o tome, da je masonstvo osudilo Franju Ferdinanda na smrt,237 a koji je tekst bio objavljen 15. rujna 1912. god. u Revue internationale des socits secrtes. U navedenoj reviji objavljeno je, da je jedan visoki mason u vicarskoj izjavio, da je Franjo Ferdinand osuen i da e umrijeti kod stupanja na prijestolje. (Peut-tre s'expliquera-t-on aussi un jour ce propos tenu par un haut maon en Suisse l'gard de l'Archiduc heritier: Il est bien. C'est dommage gu'il soit condamn. Il mourra sur les marches du trne.)238 Moda je Puntigam postavio to pitanje preko odvjetnika Premuia jer je do njega doprlo prianje samog Franje Ferdinanda da ga masoni namjeravaju ubiti. Naime, grof Ottokar Czernin tvrdi, da je njemu osobno Franjo Ferdinand govorio godinu dana prije rata kako su slobodni zidari odluili da ga ubiju i da mu je spomenuo ak i ime grada gdje je taj zakljuak donesen, kao i imena austrijskih i madarskih politiara koji su o tome zakljuku morali znati.239 Na pitanje, zato se na suenju nije nastavilo ispitivanje o ulozi masona u atentatu, treba odgovoriti, da je do toga dolo moda zbog pritiska vlade. Austriji je bilo stalo samo do toga, da se ustanovi krivnja Srbije, u koju je ona, Austrija, vjerovala, a ispitivanje o eventualnom sudjelovanju u atentatu jedne, u biti, ne srpske nego meunarodne organizacije kao to je masonstvo, tada joj nije odgovaralo, odnosno, nije joj bilo od primarnog interesa. Bosanskohercegovake upravne vlasti poslale su 22. listopada god. 1914. u Be brzojav, u kojemu je iznesen sadraj procesa toga dopodneva. U tom brzojavu navedeno je i Premuievo ispitivanje abrinovia o masonstvu. Slijedei dan poslana je iz Bea slubena ministarska uputa u Sarajevo, u kojoj se trailo, da se postavke, koje su u kontradikciji s notom upuenom Srbiji i rezimeom ministarstva vanjskih poslova, trebaju zanemariti u najveoj mjeri. Izriito

lipnja 1914. Hrvatska Kulturno-politiki zbornik. Buenos Aires 1950, s. 98103), nema mnogo smisla, jer su vodei meu njima bili djeca. 235 Pfeffer je priznao, da on tada jo nije gotovo nita znao o organizaciji Ujedinjenje ili smrt. (Pfeffer, ibid., s. 120). 236 Nicoll, ibid., s. 159. Usput napominjem, da je Curinaldi vodio svoj dnevnik i da je taj dnevnik uniten. 237 Nicoll, ibid., 160161 238 P. Esma, Chronique Autrichienne, Revue internationale des socits secrtes, I/1912, 9, 787788. Puntigam je poslije izricanja presude razgovarao s abrinoviem i pitao ga o ulozi masonstva u atentatu. abrinovi je Puntigamu odgovorio: Atentat bijae isto nacionalistiki. (Puntigam, Wie Gott mich gefhrt. Erlebnisse und Erinnerungen, s. 472). Meutim, bez obzira na ovu abrinovievu izjavu, Puntigam je ipak vjerovao u masonsku pozadinu atentata, jer je tada u njegovu listu Stimmen aus Bosnien objavljen lanak Der Mord van Sarajevo und die Freimaurerei, koji je najvjerojatnije napisao F. Hammerl. Poslije prvog svjetskog rata na temelju pisanja Ljube Jovanovia Puntigam je smatrao odgovornim za atentat srpsku vladu, (Nicoll, ibid., s. 161162). Prie o posebnom prijateljstvu isusovca Puntigama s Franjom Ferdinandom potpuno su izmiljene. Do prvog susreta izmeu njih dvojice dolo je tek u veljai god. 1913. I dalje, iz izvornih dokumenata proizlazi, da pater Puntigam nije bio nikakav savjetnik Franje Ferdinanda, pa je sve, to su u tom smislu napisali Dedijer i drugi, samo ista fantazija. Puntigam je na mjesto atentata stigao, ali tako kasno, da je mogao dati Franji Ferdinandu posljednje pomazanje, koje je uzeo iz oblinje franjevake crkve. (Nicoll, ibid., s. 149151). 239 Von ihm erhielt ich ein Jahr vor Kriegsausbruch die Nachricht, dass die Freimaurer seinen Tod beschlossen htten, er nannte auch die Stadt, wo dieser Beschluss angeblich gefasst worden sei dies ist mir entfallen und nannte die Namen verschiedener sterreichischer und ungarischer Politiker, welche davon wissen mssten. (Ottokar Czernin, Im Weltkriege, drugo izdanje, Ullstein, Berlin Be, 1919, s. 58).

je upozoreno da navedeni primjer obrane s obzirom na abrinovievo masonstvo treba ubudue izostaviti.240 Navedeno stajalite vlade u Beu bilo je razlog, da je sud iskaze atentatora o masonstvu u presudi ovako ocijenio: Ovdje valja jo spomenuti, da su toliko Nedeljko abrinovi koliko Gavro Princip na glavnoj raspravi iznijeli novu okolnost, da su naime Ciganovi i Tankosi spadali meu slobodne zidare i da im je Ciganovi pripovijedao, kako je blagopokojni Prijestolonaljednik ve nazad dvije godine bio od slobodnih zidara osuen na smrt, no izriito tvrde, da su to saznali istom iza stvorene odluke za izvedenje atentata. Obzirom na potonju okolnost smatra sud, da ti navodi o slobodnim zidarima spadaju takoer meu pokuaje, da se pokrije sudjelovanje Narodne Odbrane i zvaninih krugova kraljevine Srbije, premda je Nedeljko abrinovi izjavio, da je meu ostalim pobonost blagopokojnog Prijestolonaljednika i okolnost, da isti 'pliva u katolikim vodama' bila takoer uzrokom tome, da se je zamislio atentat ba na Prijestolonaljednika.241 Sud je ovako postupao rukovoen samo slubenom instrukcijom iz Bea. 242 Ovdje treba posebno naglasiti, da je za razliku od Principa koji je htio svu odgovornost preuzeti na sebe abrinovi u zavrnoj rijei istaknuo, da nije u atentatora nikla ideja o atentatu. Poslije I. svjetskog rata, kada je postalo aktualno pitanje o ratnoj odgovornosti, masonsko vodstvo u Jugoslaviji verbalno je u vie navrata, i to u izjavama za javnost nijekalo svaku vezu s atentatom u Sarajevu. Neovisno od toga, posebno se pokuavalo sugerirati javnosti da je priu o ulozi masonstva u atentatu izmislio abrinovi na nagovor odvjetnika Premuia. Zato bi se abrinovi sloio da lae o masonstvu na procesu, nije se moglo jasno obrazloiti. Naime, da je abrinovi htio odvratiti otricu sa srpske vlade, mogao je to postii i tako da pria o srpskoj nevladinoj, tajnoj organizaciji Ujedinjenje ili smrt. Sva neozbiljnost ove teze oituje se iz injenice da su oni koji su je zastupali u svojem prianju proturjeni jedan drugome. Uostalom, najbolji dokaz da abrinovi i Princip nisu ni na iji nagovor izmislili priu o masonstvu, jest injenica da je poslije procesa utvreno kako neki bitni detalji koje su oni na suenju priali odgovaraju istini (na pr. da je Tankosi mason, da se je on poznavao s Kazimiroviem, da je Kazimirovi putovao u inozemstvo itd.). Osim toga, abrinovi koji ve zbog svoje mladosti nije mogao biti iskusan u glumi ostao je (kako je vidljivo i iz njegova citiranog sasluanja) neobino iznenaen pitanjem o masonstvu pa je takoer iz toga oito kako se on upravo na ovoj raspravi od 12. listopada s ovom problematikom prvi put sreo. Iz navedenih izvoda stenograma oito je, da su iskazi atentatora o umijeanosti masonstva u pripremanju atentata jednoduni u slijedeem : 1. Ni jedan od atentatora nije izjavio ni za sebe ni za druge optuene, koji su bili sueni na procesu, da je mason; 2. Tankosi i Ciganovi bili su masoni i bili su direktno angairani u pripremanju atentata; 3. Kazimirovi je bio mason, i on je putovao u inozemstvo (prema abrinoviu u vezi s atentatom, to Principu, kako je izjavio, nije bilo poznato); 4. Princip i abrinovi izjavili su, da im je Ciganovi, prije atentata, kazao da su masoni ve prije osudili F. Ferdinanda na smrt.

240 241

Vrthle, ibid., s. 144145. Osuda. U ime Njegovog C. i Kr. Apostolskog Velianstva! Datirano Sarajevo, dne 28. oktobra 1914. s. 54. 242 Da to nije bilo intimno miljenje suda, dokazuje i slijedei Puntigamov zapis: Die wichtigste Aussage beim Attentatsprozess, sagte mir nach Abschluss desselben einer der beteiligten Richter, war die Erklrung des Princip und des abrinovi, dass, nachdem sie sich fr das Attentat angeboten, ein gewisser Kazimirovi ins Ausland reiste und sie die Waffen nicht erhielten, bis dieser zurckkam. Wir konnten damals nicht auf diese internationale Sache eingehen, da wir nur den Hochverrat der Attentter zu beweisen htten. (Puntigam, ibid., s. 468).

3. ULOGA RADOVANA KAZIMIROVIA U SARAJEVSKOM ATENTATU U diskusiji o ulozi masonstva u atentatu osobito je osporavano svako sudjelovanje Radovana N. Kazimirovia. Nema za sada dokaza o tome, da je on bio mason. Ali, samo isticanje toga, da je bio pravoslavni sveenik, ne dokazuje, da nije mogao biti i mason. Naime, u Srpskoj pravoslavnoj crkvi bilo je vie uglednih osoba, koje su pripadale masonstvu. Kazimirovi je inae ostao poznat kao pisac. Izmeu ostaloga, on je objavio u Beogradu god. 1923. Album narodnih ara, a god. 1927. publikaciju pod naslovom Papska nepogreivost i pravoslavlje. Meutim, on je najpoznatiji po svojoj knjizi Tajanstvene pojave u naem narodu. Kremansko proroanstvo (aranje, gatanje, vraanje i proricanje u naem narodu. Prilog ispitivanju tajanstvenih duhovnih pojava). Za tu knjigu sam je grau pokupio, protumaio i slike priloio. Knjiga je objavljena u Beogradu god. 1940, a njezin je predgovor napisao Nikolaj Velimirovi. Ova knjiga svjedoi o golemom interesiranju Radomira Kazimirovia za sve okultne i metafizike pojave. Meutim, ozbiljnu sumnju u to, da Kazimirovia atentatori nisu sasvim nevina upleli u sarajevski atentat, potvruju njegove u detaljima nejedinstvene izjave dane izmeu dva svjetska rata. Prvu izjavu o tome, da nije bio upleten u sarajevski atentat, dao je Radovan Kazimirovi u jednom pismu iz Beograda 5. studenog 1929. god. francuskom piscu Albertu Moussetu. Ovaj Francuz tu je izjavu objavio u svojoj knjizi. Prema toj izjavi, Kazimirovi je rekao, pored ostaloga, i slijedee (prijevod s francuskog I. M.): Ja sumnjam, da su masoni imali udjela u tom atentatu. U vrijeme nae nevolje (1915 1918) njihova tampa, naroito u enevi, pritekla nam je u pomo, jer je vidjela nae unitenje, i poduprla nae elje za oporavljenjem. Ali, mi smo bili pomognuti isto tako, u toj stvari, od predsjednika USA, gosp. Wilsona i od svjetske intelektualne elite. Ja izjavljujem asno i kategorino, da nikada nisam bio lan masonstva i da, prema tome, nikada nisam igrao ulogu, koja mi je pripisana... udna mistifikacija! Vjeruje se, da se Tankosi obratio meni kao prijatelju prije nego je naoruao zavjerenike i da sam ja morao najprije otputovati u Pariz, Moskvu i Budimpetu! Doista, ja nisam ak ni poznavao Tankosia. Ja sam poznavao poinitelja atentata (Gavrila Principa), jer sam bio profesor, kad se on spremao na polaganje ispita, ali ja ga nikad nisam savjetovao da ubije Franca Ferdinanda. abrinovieva verzija (kojega ja nisam poznavao), prema kojoj sam ja otputovao na zahtjev Tankosia (nisam ga poznavao, ja to ponavljam), da se konzultiram po Europi s masonima, otpada isto tako. ak nema nikakva mojeg pisma, koje ima veze s atentatom; a da je bilo, Austrija bi ga bila uvala pod sedam peata i ne bi moglo nestati. Kae se u stenogramima, da je neko moje pismo bilo pronaeno i da se onda izgubilo. to to znai? Oito to, da je la iskovana s nakanom, da se nesretna Srbija umijea, pod svaku cijenu, u atentat. Meu ostalim, sama anketa stavila je pod sumnju, s razlogom, da sam ja, doktor prava i profesor pravoslavne teologije, uza sve to bio agent meunarodnog masonstva.243 U jednom tekstu pod naslovom Odgovornost za svetski rat. Izjava g. dr. Radovana Kazimirovia, koji je objavila Politika 12. listopada 1930. god., Kazimirovi je naveo, bez ikakvih ograda, da je dao svoju izjavu i francuskom publicistu Albertu Miseu, koji ju je natampao u svojoj divnoj knjizi: L'Attentat de Sarajevo. Iz ovoga je oito, da Kazimirovi nije imao nikakve primjedbe na svoj tekst, koji mu je objavio Mousset. U tom tekstu u Mousseta Kazimirovi je ustvrdio i to, da nije uope poznavao Tankosia i da je putovao 1913. god. u Budimpetu, Be, Prag i Teschen. Meutim, u navedenoj velikoj izjavi za Politiku Kazimirovi je potpisao slijedee:

243

Albert Mousset, Un drame historique L'attentat de Sarajevo. Izdanje Payot. Pariz, 1930, s. 2627.

U stenogramu procesa po ubistvu austrijskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda stoji odista da sam ja, toboe, kao kurir iao u Petu i Pariz i tamo konzultovao franmasonske loe o ubistvu prestolonaslednika Ferdinanda! Da kakve mistifikacije! Povodom ovoga smatram za dunost, da kategoriki izjavim, da nikada nisam bio lan franmasonerije i da, prema tome, nisam ni mogao imati onu ulogu u sarajevskom atentatu, kakva mi se dodeljuje. Dugo sam mislio na koji je nain moja malenkost mogla biti uvuena u istoriju sarajevskog atentata, te sam doao do zakljuka, da je Austro-Ugarska stalno pratila svaki pa i najmanji moj pokret i naroito moj boravak, 1913. godine u Beu, Pragu i Temenu, gde sam odista bio (a u Parizu nisam bio sve do 1925. godine), ali radi tampanja mog Albuma narodnih ara, koje je i Akademija Nauka nagradila. Ja sam primetio kako su me tada pratili detektivi, koji su odmah po mom prelasku preko granice bili izveteni. Tada je i situacija posle balkanskih ratova bila nesnosna po Austriju. Po povratku u otadbinu ja sam kao saradnik Pijemonta estoko napao Austriju (Vidi moj lanak: ta se sve moe desiti Slovenima, kad putuju kroz Austriju, Pijemont, 21. maja 1913). Ovo je Austrija dobro utuvila, te me je ak i za vreme nae propasti (1917 godine) traila kao komitu u Valjevu! Ona je mislila da se tamo krijem... A ovih dana dobih bugarski list (Pastirsko djelo, Sofija, 1930, br. 10), od drugova, Episkopa Nikolaja, gdje se spominjem i kao potpaljiva svetskog rata!... Odakle doznah, da me i nemaki bivi franmason Karl Hajze pominje, kako sam ja doneo novce radi ubistva Franca Ferdinanda! Da kakve mistifikacije! Svuda se pria i prepriava, kako me je pok. Tankosi poslao u: Pariz, Moskvu i Petu da pripremim sve to treba za atentat! Meutim ja Tankosia nisam poznavao. Ja sam, dodue poznavao atentatora Gavrila Principa jer sam tada bio suplent gimnazije (g. Jovanovi grei da sam bio prof. bogoslovije), a pok. Gavra se spremae da polae gimnazijske ispite. A1i ja ga nikad nisam uio da ubije austrijskog prestolonaslednika!... Verzija Nedeljka abrinovia (koga nisam poznavao) da sam po nalogu Tankosievom otputovao u Evropu da konsultujem franmasone je, takoe, neistina. G. Jovan M. Jovanovi u toj uobraenoj vezi atentatora sa franmasonima divno je uvideo uticaj katolikih krugova, koji su prosto izazivali kaznenu ekspediciju protivu Srbije. to se najzad tie nekog mog pisma (koje je Nedeljko abrinovi ubacio u svoj iskaz) koje se na prekom sudu pominje, izjavljujem da je i tu po sredi: mistifikacija. U stenogramu se veli, da je to pismo postojalo, ali da se po tom izgubilo! Oigledno, njega nije ni bilo, jer da ga je bilo, Austrija bi ga pod sedam peata uvala...244 Mason Vasilj Popovi u jednom svojem predavanju, odranom u Beogradu, rekao je sluateljima, da je Kazimirovi u Petu zaista iao 1913. godine.245 U polemici, koja je o ovoj temi odavna trajala, Kazimirovi je u Politici 26. veljae god. 1932. spomenuo predavanja Vasilja Popovia bez ikakvih ispravaka. Tome je dodao: U Pariz i Moskvu 1913. god. nisam putovao, ve samo u Prag ali ne radi pripremanja za atentat, ve radi sasvim drugih poslova. Meutim, biv. nemaki franmason Karl Hajze kae, da sam odande doneo novce radi ubistva Franca Ferdinanda!... Atentatora, pok. Gavru Principa ja sam poznavao. On mi nije bio roak (kako je to g. Vasilj, ili pogreno u predavanju izjavio ili je to tamparska pogreka). U vremenu naeg poznanstva ja sam bio suplent gimnazije, a on ak koji se spremae da privatno polae ispite.246 Kazimirovi godine 1930. pie u Politici, da je god. 1913. putovao u Be, Prag i Temen, a god. 1932. on u istom listu pie, da je navedene godine putovao samo u Prag. Ovako oite kontradikcije u jednoj bitnoj okolnosti potvruju, da Kazimirovi nije pisao sve, to je znao, ili, da nije pisao potpunu istinu. Kazimirovi u svojoj izjavi iz god. 1930. hvali jedan lanak Jovana M. Jovanovia objavljen u Politici 4. listopada god. 1930. Meutim, Jovanovi je u tome svome lanku istaknuo, da je Radovan Kazimirovi jedva i poznavao Tankosia.
244 245

Radovan Kazimirovi, Odgovornost za svetski rat. Izjava g. dr. Kazimirovia, Politika, XXVII/1930, 8058, 7. Slobodni zidari i sarajevski atentat. Politika, XXIV/1932, 8543, 6. 246 Izjava g. dr. Radovana N. Kazimirovia profesora. Politika, XXIX/1932, 8548, 8.

Dakle, jedva i poznavao Tankosia... Unato toj tvrdnji Jovana Jovanovia Kazimirovi nije ispravio ni to, ni ita drugo u Jovanovievu lanku. Zar se na temelju toga ne moe uzeti, da je ipak, makar i slabo, poznavao Tankosia? Osim toga, teko je zamisliti da Kazimirovi kao suradnik lista Pijemont, glasila organizacije Ujedinjenje ili smrt, ne bi poznavao Tankosia, koji je bio u vodstvu organizacije, koja je izdavala taj list.

4. NEKI ANTIMASONSKI TEKSTOVI O ATENTATU Radi kompletiranja ovoga poglavlja treba upozoriti barem na neke vrlo zanimljive tekstove o atentatu. Ti se tekstovi smatraju protumasonskima. Englez C. H. Norman (pisac knjiice pod naslovom Svjetski rat u pravom svjetlu A Searchlight on the Europen War objavljene u Londonu god. 1924.) u tekstu pod naslovom Grand orient pie da je bio u bliskim vezama sa socijaldemokratima iji je ef bio neki Hajdman. On dalje pria da ga je novinar Adolf Smith 1907. ili 1908. god. uveo u jedno drutvo gdje se trebalo odluiti o stvaranju podrunice francuskog Velikog orijenta u Londonu. Norman je to iz odreenih razloga odbio, iako ga je Smith nagovarao istiui da su svi vodei socijalisti i politiari masoni, a kao cilj masonskog rada Smith je oznaio ruenje statusa quo u Europi, to e se postii ratom u kojemu e se Francuskoj pripojiti Rajnska oblast, Maroko, Elzas i Lotaringija itd. Poslije toga je Norman kao izdava pokrenuo mali nedjeljni list pod nazivom The Bend. U tome tjedniku on je upozoravao na opasnost Trojnog sporazuma ili Antante, ali je Edward Grey zahtijevao od urednitva tih novina, preko bankara Wallacea, da se prestane s ovakvim kritiziranjem engleske vanjske politike.247 Norman je god. 1913. stavljen pred alternativu: ili da mijenja svoj politiki nazor, ili da se povue. On se povukao, a na njegovo mjesto doao je novinar J. M. Kennedy, koji je bio lan lista Daily telegraph i pod pseudonimom S. Verdad stao pisati protiv germanstva. Norman tada svoje pisanje nastavlja doslovno ovako: Ovo su bile prethodnice svojevrsnih dogaaja, koji su se zbili u nedjelju 28. lipnja u Londonu i koji su na mene ostavili dubok dojam, pogotovo ako se promatraju u svjetlu kasnijeg stranog razvoja, i koji su mi dali snage da budem jo ei protivnik rata. U ovo vrijeme Smith je bio lan National Liberal Cluba, u kojemu sam ja stanovao. Budui da sam u Klubu stanovao, Smith mi je bio poznat. One nedjelje iziao sam iz Kluba, da bih poao u svoju kancelariju gdje sam imao obaviti jo malo posla. Kada sam se sputao niz obalu, susreo sam upravo pred sudom Smitha. Bio je, inilo mi se, neto uzbuen. On mi je priao i zapitao me da li sam itao u Klubu brzojave. Ja sam to potvrdio. Tada me je upitao, da li su iz Sarajeva prispjele vijesti. Ja moram, sada, priznati, da tada nisam znao mnogo o postojanju ovoga grada, pa sam ga, prilino iznenaen, pogledao i zapitao: Iz kojega grada? On mi je odgovorio: Iz Sarajeva, jednog grada u Bosni. Ja sam odvratio da do sada nisu stigle nikakve vijesti (bilo je otprilike 11 sati i 30 minuta), na to se Smith vrlo rasrdio i neto promrmljao to je otprilike zvualo kao: Je li mogue da su poinili koju pogreku? Zbog toga njegova naina ponaanja postao sam paljiv, pa sam ga upitao to je on to oekivao. Meutim, on je preuo moje pitanje i otiao, a ja sam, prilino zauen njegovim ponaanjem, poao u svoju kancelariju. itatelj e se moda prisjetiti injenice da je prvi atentat na nadvojvodu izvren, otprilike, u 9 sati i da taj atentat nije uspio. U ovom je dogaaju najvanije to, da je gospodin Smith oko 1 sat i 30 minuta oekivao vijest o ubojstvu nadvojvode, koje se jo nije dogodilo, ali koje se u to doba moglo ve izvriti. Vijest je stigla tijekom popodneva u London, i to preko Atene i Pariza, jer je austrijska cenzura uobiajeni put preko Bea, Berlina i Amsterdama sprijeila. I jedan drugi dogaaj toga dana, vezan uz novinstvo, duboko se mene dojmio. Toga dana poslije podne bio sam u jednog kolege, koji me je pozvao na bridge. Ovi prijatelji bili su u uskoj vezi sa sindikalnim novinama, prije svega sa Hulton-Northcliffe Concern i sa Daily Express. Na mojem dolasku ree mi domaica, ena moga kolege, da e
247

Ovaj Normanov navod mogao bi odgavarati istini. Naime, sir Edward Grey, ministar vanjskih poslova u vladi lorda Asquitha, koji je god. 1914. izjavio da se Engleske ne tie rat na Balkanu, a koji je ipak odigrao glavnu ulogu u uvlaenju Engleske u rat, bio je mason. (D. Ligou, Dictionnaire universel de 1a Franc-maonnerie. Pariz, 1974, s. 593). I Winston Churchill, prvi lord admiraliteta u vladi Asquitha, koji je od poetka bio za rat s Njemakom, bio je takoer mason. (Ligou, ibid., s. 280).

partija bridgea morati poeti neto kasnije, jer je njezin mu iznenada pozvan u kancelariju zbog vrlo ozbiljnih vijesti s Kontinenta. Kratko nakon toga pojavio se i drugi gost, jedna dama, koja je svoje zakanjenje ispriala time to je u dvjema kancelarijama, u koje ona redovito nedjeljom navraa, vladala grozniava zaposlenost. Sastala se sva redakcija, to dosada nikada nije bio sluaj u jednoj londonskoj novinskoj redakciji nedjeljom poslije podne. Ova dama meni je rekla da je nadvojvoda ubijen i da gospoda u ovim dvjema kancelarijama govore o signalu za europski rat, koji je od Northcliffeova tiska ve dugo propagiran i oekivan. Tada je bilo, otprilike, oko 4 sata poslije podne. Uveer, vijest je brzojavima svuda bila proirena. Ja sam tek tada shvatio golemu vanost onoga Smithova pitanja. Ali, budui da Smitha ja vie nikada nisam vidio, nisam ga mogao zamoliti, da mi razjasni svoje predvianje zloinstva. Izmeu ubojstva Nadvojvode i britanske intervencije objavio je jedan londonski tjednik (izdava je bio Mr. Horatio Bottomley, tada lan Parlamenta) jedan uzbudljiv lanak pod naslovom To Hell With Serbia (U pakao sa Srbijom). U tome lanku ima jedan dokument, koji potjee iz korpe za otpatke srpskog poslanstva u Londonu, a koji je otkupio londonski list John Bull. Sluajno sam se upoznao s ovjekom koji je bio Chief Commissioner (glavni direktor) Johna Bulla. To bijae neki Sergant Edmondson, takoer lan socijaldemokratske federacije. On me je uvjeravao da je lanak istinit, jer je dokument, prodan novinama, autentian. Ima razloga za miljenje da je Princip, ovjek koji je poslije neuspjena napada bombom pucao iz revolvera, nekoliko tjedana prije atentata boravio u Londonu i da je, bez sumnje, bio u Parizu. Dalje, pada u oi, da je Jaurs bio ubijen prije nego je u francuskoj skuptini mogao odrati govor u kojemu je htio ustati protiv ratnih kredita i dovesti Veliki orijent u vezu sa smru u Sarajevu. Ovi dogaaji mene su ponukali da budem neprijatelj rata. Ima jo jedna druga interesantna injenica, ova: godine 1916, odrao sam jedan govor u Leicesteru i u njemu sam iznio neke od gore navedenih sluajeva. Trebalo je da govor bude, neto poslije, tiskan u obliku jedne knjiice. Vlada Lloyda Georga saznala je za tu moju namjeru, tj. da kanim objaviti svoj odrani govor u Leicesteru i dala je pretresti moj tadanji stan. Nalog za pretres, koji mi je bio proitan, izdao je Home Secretary Lord Cave, i to na nalog ratnog kabineta. Ujedno je bila izdana i naredba da se svi dokumenti, knjige i papiri, to je sve oznaeno kao Some Secret Influences behind the European War, a isto tako i Memorandum o francuskom Velikom orijentu zaplijene. Pisac je, nakon pokuaja da objavi ovaj svoj spis, dospio u zatvor i tamo ostao sve do svretka rata.248 U pisanju C. H. Normana treba luiti njegovo prihvaanje onoga, to je uo od drugoga (na primjer, da je Princip boravio prije atentata u Londonu i u Parizu) i iznoenje onoga, to je pisao londonski list John Bull, od onoga, to mu je poznato iz neposrednog osvjedoenja (posebno susret s A. Smithom 28. lipnja 1914. u Londonu i Smithovo oekivanje vijesti iz Sarajeva, a koje su bile, kako se poslije uspostavilo, vijesti o atentatu). Normanove teze dopunjuje pisanje londonskog lista John Bull. Naskoro poslije atentata, 11. srpnja 1914, u broju 423 toga lista, objavljen je lanak pod naslovom Ubijeni Nadvojvoda upletena srpska vlada. Teza ovog lanka sastoji se u tome, da je ubojstvo Franje Ferdinanda pripremila srpska tajna policija preko srpskog poslanstva u Londonu. List je kao dokaz naveo faksimil fotografije jednog nagorjelog dokumenta koji je bio izraen na slubenom papiru srpskog poslanstva u Londonu (ini se, 5. travnja 1914. kae se u lanku) i sastavljen na loem panjolskom jeziku iji neizgorjeli dio glasi: Za uspjelo smaknue Franje Ferdinanda suma od 2.000 funti sterlinga platie se kako slijedi: funti 1.000 kad prispijete u Beograd preko g. G., a ostatak od funti 1.000 po obavljenom poslu, isplatie se kao gore. Suma od funti 200 za trokove i plaanje agenata itd. prije nego to vi odavde poete. Vaa zadaa _________ne_________.249
248

C. H. Norman, Grand Orient. Zwischenflle, am Sonntag, dem 28. Juni 1914, in London. Berliner Monatshefte, IX/1931, 2, 177182. 249 Trii, ibid., s. 45.

Austrougarski ambasador u Londonu Albert Mensdorff javio je u Be da mu je ovaj dokument ponudio jedan ovjek koji se predstavio kao K. Van Lynton, a koji da je bio donedavno u slubi srpske ambasade. Budui da stvar u najviem stupnju izgleda apokrifna a dotini ovjek sve prije nego dostojan povjerenja, to je ponuda, kae se u obavijesti ambasadora Mensdorffa, otklonjena. Predstavnici austrougarske monarhije, kako se ve istaklo u literaturi, bojali su se da se ne ponovi eventualno blamiranje pred javnou kao u sluaju Friedjungova procesa.250 im je vlada Srbije saznala za lanak u Johnu Bullu, naredila je svome ambasadoru da tui sudu urednika. Srpski se ambasador obratio engleskoj vladi za savjet. Tada mu je pomonik u britanskom ministarstvu vanjskih poslova A. Nicolson rekao da to ne treba uiniti, jer nitko osobno nije napadnut. Ambasador se obratio i agenciji Reuter i listu Time da bi demantirao pisanje Johna Bulla, ali su mu i Reuter i Time savjetovali da ne demantira te klevete koje su sraunate na reklamu. Srpski demanti je primila i poslala u Petrograd samo londonska sekcija telegrafske agencije u Petrogradu.251 Vojislav Petrovi, atae srpske ambasade u Londonu od oujka god. 1914, tvrdi da su S. Gruji, srpski ambasador u Londonu do svibnja god. 1914., i M. Bokovi, koji ga je naslijedio, bili eksponenti organizacije Ujedinjenje ili Smrt. Prepriavajui lanak V. Petrovia, koji je objavljen u listu Berliner Monatshefte u broju za srpanj god. 1935, Trii kae slijedee: Po prianju Petrovia, on je agenta Stivensa (pravo ime Del. Val, izgleda Meksikanac, koji je govorio panski) poduavao u srpskom jeziku po nareenju dra Grujia. Potom je Stivens nestao. Poslije sarajevskog atentata Stivens je ponovo doao u poslanstvo 5. jula 1914. i traio od Bokovia pogoenih jo 1.000 funti terlinga, koje Bokovi nije htio dati, jer Stivens nije izvrio izvjesne zadatke utvrene pogodbom. Stivens, ljutit zbog toga, otkrio je pred Petroviem pogodbu, prema kojoj je trebalo da otputuje u Sarajevo i da odmah poslije izvrenja atentata ubije atentatore, ako ne budu uzeli otrov. Bio je u Sarajevu, ali zbog gomile svijeta i brzog policijskog stupanja u dejstvo, nije mogao pucati u atentatore. Kad je vidio da nee dobiti novac, zaprijetio je Bokoviu. esti dan potom londonski list John Bull donio je faksimil pogodbe.252 Zanimljivo je, da je V. Petrovi poslije prvog svjetskog rata ostao u Londonu kao emigrant. Meutim, on je pred svretak god. 1934. protjeran iz Engleske i zatim naen otrovan u jednom londonskom hotelu.253 Pod pretpostavkom da je urednik Johna Bulla bio stvarno nepouzdana osoba, to ne mora znaiti da je sve to je u njegovu listu objavljeno bilo neautentino. U ovom konkretnom sluaju ima nekoliko problema koje bi trebalo ispitati. Srpska vlada, koja sa sarajevskim atentatom nije imala veze, normalno trai da se urednik lista tui sudu. Zanimljivo je, da srpski ambasador u Londonu to nije uinio, pravdajui se da mu je tako savjetovano u engleskom ministarstvu vanjskih poslova. Je li istina da je ambasador uope intervenirao? Zato bi mu engleska vlada tako neto savjetovala, i to prema uredniku koji je, kako se tvrdi, ve bio osuivan zbog kleveta? Sumnju, da li je sporni dokument apsolutni falsifikat, potvruje i sluaj V. Petrovia koji je bio zaposlen kao atae za tisak u srpskoj ambasadi u Londonu, i to ba u kritino vrijeme. Zanimljivo je, da nitko, koliko barem ja znam, nije pokuao analizirati, pa ak ni zanijekati ono to je Petrovi pisao. Ni pisac ove knjige ne moe se upustiti u ispitivanje autentinosti navedenih svjedoanstava,

250 251

Norman, ibid., s. 181 Biljeka izdavaa. Jovan M. Jovanovi, Odgovornost za Svetski rat. Zavod za pravdanje Austro-Ugarske 111 Veliki orijent loa framasona. Politika, XXIX/1932, 8532, 12. Jovanovi tvrdi u ovom tekstu da je urednik Johna Bulla Horatio Bottomley bio vie puta suen, kao narodni zastupnik, na 5 godina zatvora zbog utaje. Jovanovi ne navodi nikakav dokaz za tu svoju tvrdnju. 252 Trii, ibid., s. 370371. 253 Trii, ibid., II izdanje, Sarajevo, 1964, s. 311.

jer mu nedostaju o tome bitni, u prvom redu arhivski materijali, i to posebno oni, koji se eventualno nalaze u Engleskoj.254

254

Neki protumasonski pisci su vjerojatno iz udnih abrinovievih odgovora na suenju zakljuili da je i on bio mason. Tako Karl Heise pie: Br .. Major Tankositsch aber stand wieder in engen Beziehungen zu dem englischen Major Br .. Susley, der in London-Sdend, Hamptoncourtstreet 112, ein Agitationsbureau leitete, aus dessen reichen Geldmitteln nachs der Hessischen Landeszeitung die Agitationen zur Ermordung des (um den Weltfrieden sich eifrig bemhenden) franzsischen sozialistischen Brs .. Jean Jaurs und des russischen Ministers Grafen Witte gespeist wurden... Br .. Kazimirowitsch brachte das Geld herbei zur Ausfhrung des Attentates am Thronfolger, von Br .. Ciganowitsch erhielten die Attentter die vom Br .. Tankositsch vermittelten Pistolen, Patronen und Bomben und das ntige Kleingeld... Br . . Kazimirowitsch wieder hatte den ganzen europischen Kontinent bereist, war in Belgrad wohl angesehen und die russischen Verbindungen liefen in seiner Hand zusammen, hatte er doch in Russland geistlichen Studien obgelegen... Und die Belgrader Loge, sie hielt ihre Sitzungen im selben Hause ab, in dem der Geheimbund Narodna Odbrana seinen Zentralsitz hatte (wie H. Gruber der deutschen Logenschrift Latomia vom 24. Oktober 1914, entnimmt)... Zur Ergnzung sei noch gesagt, dass der serbische Major Br .. Tankositsch am Tage der bergabe des Ultimatums sterreichUngarns an Serbien (1914) alle Korrespondenz der Narodna Odbrana verbrannte. (Karl Heise, EntenteFreimaurerei und Weltkrieg. Verlag fr ganzheitliche Forschung und Kultur, tiskano u Bremenu, 1982, s. 74 92). Opirnije sam citirao ovu knjigu zbog njezine udne sudbine. Ona je, po objavljivanju neposredno poslije prvog rata, doivjela vie izdanja, ali je poslije drugog rata (dok nije navedeni izdava objavio citirano faksimil izdanje) gotovo u svim zapadnim zemljama uglavnom nestala iz javnih biblioteka.

5. MASONSKA NEGIRANJA ULOGE MASONSTVA U SARAJEVSKOM ATENTATU Posljedica atentata u Sarajevu 26. lipnja 1914. osjetila se odmah u hrvatskom masonstvu. Na izvanrednom radu prvog stupnja loe Ljubav blinjega 6. srpnja 1914. bila je kao jedina toka dnevnoga reda stanovite nakon uasnog zloina, gdje najodlunije osuuje taj grozni in. Nakon poduljeg obrazloenja brata govornika o samom inu i njegovim posljedicama u loi je jednoglasno prihvaena slijedea rezolucija: Loa nazrijeva u sarajevskom atentatu dogaaj, koji obustavlja napredak te pogoduje reakciji. Ona ali taj dogaaj tim vie, to se iz njega vidi, da u narodu hrvatsko-srpskom jo nije ideja masonskog humaniteta i morala dovoljno proirena. Tim povodom naglauje, da smatra svojim najbitnijim zadatkom proiriti te ideje, koje e jedine biti u stanju, da izglade postojee opreke i u budue zaprijeiti sline dogaaje.255 Zanimljivo je, da je Glasnik loe Ljubav blinjega pretiskao, bez posebne primjedbe, kao izljev klerikalnog mozga tekst zagrebakog glasila kranskih socijala iz lista Hrvatska od 8. srpnja 1914, u kojemu se istie, da se smrti prijestolonasljednika veseli nada sve budimpetanska i beogradska framazunska loa. U tekstu se dalje navodi, kako je loa davno udjela da Franje Ferdinanda nestane, da ne bi doao na prijestolje, samo zato, to je bio osvjedoeni katolik, tako da su masoni strepili, da bi preko njega katolicizam u Austriji mogao jo vie ojaati. U tekstu se zakljuuje, da je to glavni razlog, zato i u Hrvatskoj framasuni, slobodomislioci, socijalisti, liberali, itd. svi oni, koji vjeru katoliku mrze, demonstriraju protiv onih, koji su manifestirali za prijestolonasljednika, a protiv ubojica i protiv Srba.256 Tijekom vremena na direktne optube, da je masonstvo organiziralo ubojstvo Franje Ferdinanda, masoni su odgovarali, da je to isusovaka propaganda. Masoni su isticali, da je upravo jedan mason nakon prvog pokuaja atentata nadvojvodu htio vratiti s putovanja, a da je jedan general bio za nastavak njegova puta, to je u drugom atentatu dovelo do nadvojvodine smrti.257 Zanimljivo je, da je organ madarskih slobodnih zidara Vilg prenio 21. srpnja 1916. god. bez komentara u cijelosti lanak iz katolikog lista Kepes Hirlap (broj od 9. srpnja 1916. god.) o sarajevskom atentatu. U tome je lanku napisano, da je ivote prijestolonasljednika i njegove ene ugasila tenja slobodnih zidara, da su ubojice, gotovo svi, slobodni zidari i da je njih odgojila masonska organizacija, da im je ona davala savjete, poticaje i, na koncu, oruje u ruke. List je zakljuio, da je masonstvo zapalilo vatru rata i da je jedan neprijatelj svih slobodno zidarstvo. Vilg je dodao, da su urednici navedenog katolikog lista Karlo Huszar, narodni zastupnik, i prelat Jano Molnar, takoer narodni zastupnik.258 Miljenje, da su masoni stajali u pozadini atentata, toliko se bilo proirilo, da je mason Marko Jakovljevi u vicarskoj loi u Luzernu poetkom god. 1918. odrao predavanje i u njemu ustvrdio, da srpsko, odnosno jugoslavensko slobodno zidarstvo nije stajalo iza sarajevskog atentata niti bilo u vezi s atentatorima.259 Njemaka Velika loa uputila je iz Karlsbada dne 3. sijenja 1922. god. svjetskom masonskom drutvu u Neuchatelu dopis na njemakom jeziku u povodu kampanje preko tiska, koja se u Njemakoj vodila protiv slobodnog zidarstva, a u kojoj se tvrdilo, da je
255 256

Glasnik, I/1914, 9, 68. Ibid., s. 6970. 257 Bojnii, ibid., s. 9798. 258 Pregled listova, broj 275 za god. 1916, s. 6. 259 Marko Jakovljevi, Iz rata i emigracije. Subotica, 1923, s. 8092.

masonstvo, naroito srpsko, krivo za izbijanje drugog svjetskog rata, tj. za ubojstvo prijestolonasljednika Franje Ferdinanda. U dopisu dalje stoji slijedee (prijevod s njemakoga) : Poznato nam je, da je srpsko masonstvo uloilo prosvjed protiv ovog podmetanja i za nas rije nae srpske brae vrijedi kao potpuno dovoljan demanti. Mi, uostalom, nikada nismo imali sumnju takve vrste. Jedan od atentatora (i to Princip) ipak je na pitanje postavljeno mu na sudu, da li je on mason, odgovorio potvrdno, kao to stoji u sudskom zapisniku. Koliko je u sjeanju, Princip je potvrdio i to, da je srpski major Tankosi pripadao Savezu. Tu injenicu iz raspravnih zapisnika nai strastveni protivnici stalno citiraju i ona ne moe biti s nae strane u odgovarajuoj mjeri opovrgnuta, jer ne moemo doi do tonog znanja. Mi u svakom sluaju mislimo, da mladi atentator nije imao pojma o slobodnom zidarstvu i da je on na pitanje moda iz neznanja potvrdno odgovorio, a moda je takoer to je na suenju psiholoki objanjivo elio da sebe uini interesantnim. Svakako, nama je veoma mnogo stalo do toga, da u toj toki stvar jasno saznamo, kako bismo tada nau obrambenu akciju protiv te podle propagande staro-njemake stranke mogli usmjeriti. Molimo Vas stoga, da predoite pitanje srpskoj Velikoj loi, da li je Princip doista pripadao Savezu i da njoj nau molbu prenesete te da nas, kada doete do potrebnih podataka, poduprete u naoj obrambenoj borbi.260 Iz Beograda je upuen na francuskom jeziku slijedei odgovor potpisan od Jove Aleksijevia: Velikom kancelaru Meunarodnog masonskog saveza Neuchatel Beograd, 12. travnja 1922. Moj dragi brate i prijatelju, Vi nedvojbeno niste zaboravili jo od posljednje skuptine u enevi, da je velika loa Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija najodlunije demantirala profane vijesti u vezi s naim sudjelovanjem u smrti nadvojvode Ferdinanda u Sarajevu. Ovaj demanti bio je svojedobno priopen i Velikoj loi A, . . .; i ja Vam ga dostavljam u kopiji. Prema tome, odgovarajui na Vae posljednje bratske vijesti ja sam miljenja da moete u ovom smislu informirati Veliku lou L. z. d. R., koja se obratila na Vas u ovom pitanju. Ja Vas molim takoer da im izvolite kazati da osoba za koju se zanimaju nije pripadala naem Savezu. Va odani J. A.261 Iz ove korespondencije vidi se, da njemaki masoni nisu raspolagali procesnim materijalom u Sarajevu, jer nijedan od atentatora nije izjavio pred sudom, da je mason. Zanimljivo je, to je ve i Mari zapazio, da je masonski odgovor iz Beograda isto formalistiki, kada odgovara, da Princip nije bio mason. Njemaki masoni su traili detaljniju informaciju o ulozi srpskog masonstva u atentatu, ali iz Beograda nisu dobili zadovoljavajui odgovor, pogotovo ne razjanjenje, da li je major Tankosi bio mason. Masonske vlasti u Beogradu odgovarale su o tome samo openitim tvrdnjama, bez iznoenja konkretnih pojedinosti. Na temelju toga masonski pisci samo su tvrdili, da masoni nisu sudjelovali ni u pripremanju ni u izvrenju sarajevskog atentata.262

260

J.(ovan) A.(leksijevi), Jedna satisfakcija. Povodom ubistva prestolonaslednika Austro-Ugarske u Sarajevu, Neimar, knj. IV/1925, 39, 203206. 261 Ibid. 262 O. Posner, Am rauchen Stein. Izdanje Latomia in den Bergen, Reichenberg, Manuskript fr Freimaurer, 1924, s. 102.

Nakon navedene korespondencije objavljeno je 10. listopada 1924. u Bundes-Blattu, u Berlinu, organu Velike nacionalne majke loe, slijedee: U asopisu Die Leuchte 1924, br. 9, 9798, utvrdio je brat Leopold Wolfgang, da masoni u nadvojvodinu ubojstvu u Sarajevu ni na kakav nain nisu sudjelovali. Svi akti Velike loe u Beogradu bili su u rukama austrijske vlade. Da je pronaeno ita, to bi teretilo srpsku Veliku lou, to bi sigurno bilo objavljeno. Istina, ubojica je abrinovi rekao, da je on pripadao masonstvu i da je on od masona imao zadatak da izvri ubojstvo. On je tada imao 19 godina i stoga nije mogao biti primljen u masonstvo, to je uostalom i srpska Velika loa potvrdila. Istraivanjem je utvreno, da se konci urote ne mogu traiti u Beogradu, nego u Bosni. U knjizi prof. Stanoja Stanojevia, srpskog povijesnog istraivaa, pruen je dokaz, da je ubojstvo poinjeno od jedne politike grupe. Nitko od spomenutih osoba u knjizi prof. Stanojevia nije bio lan masonskog saveza.263 Iz navedenoga vrlo je oito, da su njemaki masoni pisali o atentatu, a da nisu paljivo prouili ni jedan zapisnik o sasluanju atentatora. Jer, abrinovi nigdje nije rekao, niti je u ijednom objavljenom zapisniku navedeno, da je on mason. Austrijske su vlasti zaplijenile imovinu Velike loe u Beogradu, ali nitko od srpskih masona nije pokuao tvrditi, da je austrijsku vojsku doekala kompletna masonska dokumentacija u Beogradu. Osim toga, apsurdno je vjerovati, da bi masonstvo, optueno zbog izbijanja svjetskog rata, uope sastavljalo i neprijatelju, koji se javno tjednima pripremao za napad, ostavljalo pisane dokumente o eventualnom pripremanju atentata. Jovan Aleksijevi u svome komentaru navedene korespondencije, a posebno pisanja glasila Velike nacionalne majke loe u Berlinu napisao je i slijedee: Iz krugova Slobodnih Zidara u Nemakoj imamo u njihovom sopstvenom dokumentovanju najbolja priznanja, a naime: da Slobodni zidari u Jugoslaviji nisu imali nikakvoga udela u ubistvu prestolonaslednika Austro-Ugarske.264 Iz navedene korespondencije, koja je gotovo u cijelosti citirana, apsolutno se nita ne moe zakljuiti o (ne)sudjelovanju masonstva u sarajevskom atentatu, jer se u korespondenciji radi samo o tvrdnjama bez injeninog obrazloenja. Pozivati se na ovu korespondenciju kao dokumentaciju, iz koje proizlazi, da masoni u Jugoslaviji nisu imali nikakva udjela u ubojstvu Franje Ferdinanda, ne zasluuje nikakvu panju. U masonskom internom glasilu estar, u biljeci pod naslovom Atentat u Sarajevu (u rubrici Razne vijesti), registrirano je, da je poznata Engleskinja Edith Durham izdala knjigu The Sarajevo Crime, u kojoj nastoji dokazati da su atentat od 29. (sic!) lipnja 1914. skrivili slobodni zidari. U estaru su zatim navedeni razni novinski osvrti, u kojima se tvrdi, da E. Durham pie besmislice, a citira se tvrdnja isusovca Grubera, da atentatori nisu imali dovoljno godina, da bi mogli biti masoni.265 Na meunarodnoj masonskoj manifestaciji u Beogradu od 11. do 16. rujna 1926. Damjan Brankovi je, najvjerojatnije potaknut antimasonskim pisanjem o ulozi masonstva u sarajevskom atentatu, izjavio, da ni srpsko ni hrvatsko masonstvo nije bilo umijeano ni u pripremanju ni u izvrenju sarajevskog atentata.266 Oskar Tartaglia, istaknuti jugoslavenski mason, kako je ve navedeno, napisao je u jednom lanku u sarajevskoj Veernjoj poti god. 1928, da je major Tankosi bio mason. U tom svojem lanku Tartaglia je izrazio i svoje stajalite o sarajevskom atentatu, koje je stvarno bilo i intimno uvjerenje drugih jugoslavenskih masona. To stajalite Oskara Tartaglie glasi:

263 264

J. A.(leksijevi), ibid., s. 205. Ibid., s. 203204. 265 estar, V/1926, 9, 172. 266 Compte-rendu officiel de la manifestation ma. de Belgrade. Izdanje Velike loe Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija, Beograd, 1927, s. 82.

Rekoh jednom zgodom: ja se ponosim time, to sam bio lan organizacije Ujedinjenje ili smrt, ponosim se time, to sam bio brat i saradnik Apisa, Tankosia i drugova. Ponosim se time, to je ta organizacija dala Gavrila Principa, koji je poinio sarajevski atentat. Kako vidite, ja govorim jasno i otvoreno i ja kao bivi lan te organizacije koja je bila teroristika i revolucionarna izvan Srbije i prema neprijateljima Srbije odobravam taj atentat, koji je bio prvi alarm, prvi poziv k izgradnji velikog djela dravnog i narodnog jedinstva: Velike Jugoslavije. Ja sam svjestan teine ovih rijei, ali, kako vidite, govorim bez dlake na jeziku, jer mrtvima se ne moe pomoi, ali ni odmoi.267 Tartaglia je god. 1928. u svojoj knjizi Veleizdajnik istaknuo i slijedeu, vrlo znaajnu, misao: Dragutin Dimitrijevi i drugovi pali su dakle zato, to su radili protiv Austro-Ugarske, caru Karlu Habsburkom za volju. I to jo nije bilo dosta. Radikalna Vlada traila je tada od Dragutina Dimitrijevia Apisa, na sudu pismenu izjavu pisani dokumenat , da je on bio onaj, koji je inscenirao i organizovao atentat protivu Franje Ferdinanda u Sarajevu. Pai Proti Ljuba Jovanovi, 1917. godine, uinie ono to je Austrija traila u svom Ultimatumu 1914. i u pregovorima za mir 1916.1917. kaznie krivce Sarajevskog Atentata.268 U inozemstvu se, konkretno u Njemakoj, nastavilo s optuivanjem meunarodnog masonstva, da je organiziralo atentat u Sarajevu. O tom protumasonskom pisanju detaljno je obavijestio javnost dr. Boidar S. Nikolajevi (sin istaknutog srpskog masona Svetomira Nikolajevia) u jednom dopisu beogradskim novinama Pravda od 13. listopada 1928. god. iz Mnchena.269 E. Lennhoff, austrijski masonski pisac izmeu dva rata, koji jo vrijedi kao svjetski strunjak za povijest masonstva, u jednom predavanju za masone svretkom god. 1929. potvrdio je, da je Tankosi bio mason. On je to izjavio vjerojatno i na temelju pisanja O. Tartaglie, ali je injenica, da je dodao neke detalje, koje Tartaglia nije objavio. Meutim, Lennhoff ve u knjizi Die Freimaurer, koja je tiskana takoer god. 1929. i u kojoj je obradio u posebnom poglavlju atentat u Sarajevu, ne navodi Tankosia kao masona. On smatra, da je hipoteza o odnosima i vezama izmeu srpskog masonstva i ubojstva prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i njegove ene rairena ve za vrijeme prvog svjetskog rata, i to u Hrvatskom kalendaru Srca Isusova. (Uzgred reeno, to nije tono, jer se prva ozbiljna optuba o sudjelovanju masonstva u sarajevskom atentatu pojavila u isusovakom asopisu na njemakom jeziku Stimmen aus Bosnien, kako je to u ovoj knjizi ve citirano). Nakon toga Lennhoff navodi, da je hipotezu o masonstvu iznio profesor Pharos i da se time posluio dr. Friedrich Wichtl, koji je onda to maksimalno proirio. Lennhoff je donio i dio Pharosova stenograma o masonstvu te je, na koncu, zakljuio slijedee: Protiv ovih 'autentinih' izjava rairenih samo od 'Profesora Pharosa' stoji injenica, da slubene izjave u sarajevskom procesu ne govore nita o svemu ovome. Lennhoff dalje ukratko navodi miljenje isusovca Hermanna Grubera, spominje pisanje Edithe Durham, H. C. Normana, Horace Bottomleya, zatim pie o Paiu, Tankosiu i spominje pisanje Oskara Tartaglie. Lennhoff istie i to, da se iza pseudonima 'prof. Pharos' skriva 'ef jezuita u
267 268

Tartaglia, Slobodni zidari..., ibid., nastavak prvi za 1928, s. 2. Tartaglia, Veleizdajnik, ibid., s. 33. U vezi s ovim miljenjem Oskara Tartaglie treba napomenuti, da je u Beogradu ve dne 19. prosinca 1923. god. objavljena u listu Glasnik u istom smislu izjava Milana Milovanovia, Vladimira Tucovia, edomira Popovia i Velimira Vemia. U njihovoj izjavi reeno je, da su poslije izreene presude nieg vojnog suda, a prije priopene presude vojnog suda upueni k osuenima u zatvor suci, koji su svakoga od optuenih imali posebno sasluati o svemu, to znadu o atentatu. Navedeni su izrazili uvjerenje, da je pismena izjava pukovnika Dimitrijevia, koja se odnosi na sarajevski atentat i njihova sasluanja, imala presudan uticaj na izvrenje izreene kazne. (. Popovi, Sarajevski atentat i organizacija Ujedinjenje ili Smrt, ibid., s, 404405). 269 Boidar S. Nikolajevi, Jedna kampanja protiv nas. Ludendorf protiv Slobodnog Zidarstva, Jevreja i Srbije. Pravda, XXIV/1928, 282, 1.

Sarajevu'. Sav je Lennhoffov tekst dezinformacija. Naime, on izriito nijee injenicu, da se u svim objavljenim zapisnicima, kao i u sauvanim kopijama, stvarno nalaze opirniji iskazi atentatora o sudjelovanju masonstva u atentatu. Prema njemu proizalo bi, da je to izmiljeno samo u Pharosovu stenogramu, i da iza toga stoji isusovac Puntigam, koji se, kako je ve utvreno, nije nalazio iza toga pseudonima.270 Bitno je istaknuti, da je Lennhoff ovako postupio na izriiti zahtjev vodstva jugoslavenskog masonstva. U tajnikovu Izvjetaju Velike loe Jugoslavija u or. Beogradu o radu u godini 1929, koji je podnesen XIII. godinjoj skuptini u Beogradu dne 23. oujka 1930, navedeno je, da se u posljednje vrijeme iznose klevete, da je naa masonerija kriva za sarajevski atentat i da je, pretresajui to pitanje na svom jesenanjem sastanku, Sav. Vee donelo odluku: da se, pored ve preduzetih koraka publikuje jedna naroita broura u cilju efikasne odbrane nae Masonerije od pomenutih insinuacija i klevetnikih napada. 271 Na XXXI. sjednici Saveznoga vijea Velike loe Jugoslavija odranoj 16. veljae god. 1930. u Beogradu D.(uan) M.(ilievi) je u povodu objavljivanja Lennhoffova predavanja u ekom masonskom asopisu Drei Ringen, u kojemu je Lennhoff naveo, da je Tankosi mason, priznao ovo: im sam to proitao, pisao sam btu Lennhoff-u i zamolio ga da to ispravi. Milievi je dalje naveo primjer O. Tartaglie iz Zagreba o tome kako je ovaj tiskao bez prethodnog traenja odobrenja Velike loe tekst, u kome je sasvim netano naveo, da je Tankosi bio lan naeg Saveza. Na ovoj istoj sjednici zastupnik velikog majstora A.(dolf) M.(ihali) rekao je slijedee: Mi smo dali izjavu, da ni Vel. Loa i nijedna druga Loa nije bila upletena u sarajevski atentat, niti je ko od Masona bio tu upleten; ali, kad je jedan brat nainio takvu jednu krupnu pogreku i nas postavio u takvo jedno krivo svetlo, ja mislim da se mora izdati jedno autentino oitovanje od strane Sav. Vea ili Vel. Loe i da se demantira ova glasina ba povodom toga, to je to ulo u jedan masonski list. D. Milievi je predloio, da se jednim cirkularom Vel. Loe na osnovi reenja Sav. Vea konstatuje, da je bt. Tart., i ako ne u zloj nameri, uinio jednu vrlo ravu uslugu naoj Masoneriji jer je izneo jednu stvar koja ne stoji, i zbog toga je nakodio Masoneriji. M.(ilan) M.(arjanovi) posebno je predloio da se od bta Tart. ...uzme izjava, koju e on uputiti preko bta M., i u kojoj e svojeruno napisati da umoljava bta Lennhoff-a da objavi, da se i on sam obavestio da je netano izneo da je Tankosi ikada bio Mason. 272 Savezno vijee prihvatilo je ove prijedloge, ali, koliko je meni poznato, O. Tartaglia nije nikada porekao svoju tvrdnju, da je Tankosi bia mason. U meuvremenu je u estaru, i to na prvoj stranici, pod naslovom Slubene vijesti objavljen slijedei tekst: Opet umorstvo u Sarajevu Vel. Loa na infamne napade konstatuje, da nitko nije bio zidar meu atentatorima u Sarajevu. Vel. Loa Jugoslavija Or .. Beograd

270

Eugen Lennhoff, Il libero muratore. Izdanje Bastogi, Foggia, 1981, s. 225230. Zanimljivo je navesti, da je Eugen Lennhoff u drugim svojim knjigama (Politische Geheimbnde, 1931, Politische Geheimbnde im Volkergeschehen, 1932), u kojima je obradio iluminate, karbonare, dekabriste, Ku-Klux-Klan, posvetio etrdesetak stranica organizaciji Ujedinjenje ili Smrt i Solunskom procesu. 271 Prilog estaru, br. 67, za 1930, s. 6. 272 estar, IX/1930, 67, 7981.

Br. 8696. 1930.

Or .. Beograd, 3. marta

Svim Saveznim Loama, Uvaeni Brate Stareino, Draga Brao! Kleveta, koju je u svet pustio fratar Puntigam (pod pseudonimom prof. Faros), da su srpski slobodni zidari imali udela u ubistvu nadvojvode Ferdinanda u Sarajevu, ponovo je oivela u poslednje vreme, tako da ju je citirao i jedan veliki londonski list. Naa je Vel. Loa svojom izjavom od 22. septembra 1922. godine Br. 1326 kategoriki demantovala tu nisku potvoru, jer nitko od slobodnih zidara, ni srpskih ni drugih, u istinu nije uzeo ma kakvog uea ni u pripremama, ako ih je bilo, niti u izvrenju toga dela. Savezno Vee nae Vel. Loe nalazi se pobueno, da, ponavljajui gornju izjavu, utvrdi jo i tu injenicu, da major Voj. Tankosi nije nikada, ni jednog dana, bio slobodan zidar, niti je ikada i pokuavao da bude primljen u koju od srpskih Loa. Ovo se saoptava svima Saveznim Loama radi znanja, a bie dostavljeno i stranim Vel. Obedijencama sa kojima je naa Vel. Loa u relacijama. Sa bratskim pozdravom u 3 X 3 ! Zast. Vel. Majstora D. Mil.273 Obrazloenje navedenih masonskih stajalita o nesudjelovanju masonstva u sarajevskom atentatu prezentirao je iroj javnosti god. 1930. Jovan M. Jovanovi. On je, izmeu ostaloga, o tome napisao, da, osim pok. Koste Stojanovia, koji je bio lan jedne parike meovite loe, u srpskim vladama od 1903. do 1914. god. nije bilo ministara masona i da, prema tome, otpadaju pretpostavke, da su masoni utjecali na odluke Paieve vlade. Meutim, Jovanovi ipak priznaje, da se utjecaj masona osjeao izvan vlade, u Srbiji, u tom razdoblju. On pie dalje slijedee: Isto tako nisu bili ni u jednoj srbijanskoj slobodno-zidarskoj loi ni pukovnik Drag. Dimitrijevi, ni major Tankosi, ni Milan Ciganovi, niti drugi lanovi drutva Ujedinjenje ili Smrt. O tome ima kategorika izjava domaih slobodnih zidara, a o tome nema nikakva traga ni u loama po drugim zemljama u svetu. Izjave abrinovia na sarajevskom pretresu u oktobru 1914. i ranije na isleenju, iz kojih bi se izvelo kao da je i on bio slobodni zidar, jedva se mogu uzeti kao hvalisanje ili lukavstvo abrinovieve odbrane, a kao istine nikako. Ulazak u drutvo slobodnih zidara u Srbiji bilo je uvek oteano jednom prethodnom anketom; u njega nije mogao ui tko je hteo, nego ko je imao moralnih kvalifikacija. Otuda se dogodilo da je, jednom, jedan na poslanik na strani bio odbijen od prijema u masonstvo. Osim toga, nikad jedan slobodan zidar nee pokazati da je to drugome nego opet 'bratu masonu'. Stvar sa masonstvom ljudi iz drutva, oficira Dimitrijevia, Tankosia i drugova, bie ovakva. Pre nego su zavladali i uzeli tajno udruenje Ujedinjenje ili Smrt, oni su mu hteli, uz pravila, da dadnu i izvesnu scenariju, ceremonijal, za prijem u udruenje, koji su trebali biti impresivni, simbolino tajanstveni. I zato je bilo meu osnivaima razgovora da jedan od ovih ue u jednu od framasonskih loa u Beogradu i da se upozna sa svim tim stvarima. Po savetu Bogdana Radenkovia, nesuenoga rako-prizrenskoga vladike i tvorca ovoga udruenja, pravnik i publicist, Ljuba Jovanovi upa, uao je u beogradsku lou Ujedinjenje. Ljuba upa je umro od kolere u Skoplju 1913. u leto. Eto, tako izgleda sva ta veza izmeu sarajevskoga atentata i slobodnih zidara u Srbiji... Drugi niko iz ovoga drutva nije bio lan nijedne od loa u Srbiji, i ovaj jedan koji je uao u lou Ujedinjenje uao je da uzme mustru
273

estar, IX/1930, 45, 4142.

za ceremonijal pri stupanju u lanstvo udruenja Ujedinjenje ili Smrt... Istorija sa ulogom g. dr. Radovana Kazimirovia i nekim pismom njegovim, koje je ubacio u svoj iskaz atentator Nedeljko abrinovi pred sudom, prua dokaz za to. Dr. Kazimirovi niti je bio framason, niti je putovao u Pariz, u Moskvu i u Petu u prolee 1914. kao izaslanik Tankosia, slobodnog zidara, po naredbi iz Beograda da uje tobo miljenje zidarskih loa i donese odobrenje da se atentat na Franju Ferdinanda izvri. Dr. Kazimirovi, profesor pravoslavne Bogoslovije, jedva je i poznavao Tankosia, a 1914. je putovao u Be i u Prag ali radi tampanja svoga albuma narodnih vezova.274 Iz Jovanovieva teksta, koji sam opirno citirao, oito je, da Jovanovi za svoje tvrdnje ne navodi nikakvih dokaza. Posebno je neshvatljivo, to on kategorino tvrdi, da pojedinci, ukljuivi i Tankosia, nisu bili masoni, jer o tome nema traga ni u loama u inozemstvu, kad nigdje ne navodi, koje je on inozemne masonske arhive pretraio i prouio. Iz njegovih je tvrdnja jasno, da on nije prouio ni objavljene zapisnike sarajevskog procesa. abrinovi, na primjer, nije na suenju potvrdio, da je mason, a iz Jovanovieva teksta proizlazi upravo to, da je abrinovi na suenju rekao, da je mason. Svakako, najzanimljivija je Jovanovieva tvrdnja, da je Kazimirovi ipak poznavao Tankosia, to ni Kazimirovi sam nije porekao, kada je govorio o Jovanovievu tekstu.275 Kongres Meunarodne lige slobodnih zidara donio je god. 1930. jednoglasni prosvjed protiv optuaba o sudjelovanju masonstva u ubojstvu Franje Ferdinanda. Tu stoji slijedee: Kongres se udi da takve klevete mogu biti objavljivane i pretresane javno, kad se zna da su u redovima slobodnih zidara bili, i da ih ima i sada, slavnih naunika, vladara, dravnika, iz celoga sveta, i da je dvestagodinji rad slobodnih zidara bio upuen samo za dobro, za napredak oveanstva, za meunarodnu slogu, uzajamnost i suraivanje na svetskome miru. Tu odluku kongres je donio, jer su srpski i jugoslavenski masoni traili, da se kongres time pozabavi i da donese odluku, a sama navedena odluka donesena je u duhu deklaracija Velike loe Jugoslavija od god. 1922. i od 30. oujka 1930. god., gdje se kae, da ni jedan slobodni zidar Srbin ili Jugosloven, nijedna loa ili druga masonska ustanova, nije ni na koji nain uzela uea ni u pripremama ako ih je bilo ni u atentatu Sarajevskom. 276 Jedini pokuaj ozbiljne analize o ulozi masonstva u sarajevskom atentatu uinio je god. 1931. mason Stephan Kekule von Stradonitz u knjiici Der Mord von Sarajewo. Uz kratak kritiki osvrt na Normanovo pisanje knjiica von Stradonitza sastoji se veinom od usporedaba Pharosova i Moussetova teksta stenograma. Pieva temeljna zabluda sastoji se u tome, to je prihvatio Moussetov tekst kao izvorni i integralni tekst stenograma procesa, u kojemu se takoer donose izjave atentatora o sudjelovanju masonstva u atentatu. Pieva analiza Normanova teksta samo je djelomina i prvenstveno se odnosi na nebitne Normanove teze, u kojima je Norman kao nemason mogao pogrijeiti. U analizi Normanova pisanja von Stradonitz posebno se osvre na njegova sjeanja iz 1907. i 1908. god. Ali, to za sarajevski atentat nije imalo nikakve vanosti. God. 1932. sveuilini profesor i mason Vasilj Popovi odrao je na sastanku Istorijskog drutva u Beogradu predavanje na temu Slobodni zidari i sarajevski atentat. Popovi je u predavanju iznio to je do tada o tome raspravljano, a njegov zavretak (prema novinskom izvjetaju) ovako glasi: Zvanini masonski krugovi izjavili su na meunarodnim forumima da nijedan od zavjerenika nije bio mason niti su atentatori zbog svojih godina mogli biti masoni.
274 275

Jovan M. Jovanovi, Odgovornost za svetski rat. Politika, XXVII/1930, 8050, 12. U povodu ovoga Jovanovieva pisanja samo podsjeam, da je u literaturi (Herman Gruber) na temelju slubenih masonskih izdanja objavljeno, da su u periodu od 1890. do 1893. i od 1906. do 1917. god. slijedei srpski ministri bili masoni: Andra ordevi, Kosta Stojanovi, dr. M. Nini, dr. M. Gavrilovi i Drag. Stevanovi. 276 Jovanovi, ibid., s. 1.

Meunarodni masonski forumi oslobodili su masoneriju od tih optuaba, koje su se osnivale samo na nesigurnim i neverovatnim sumnjama. Prema dosada iznetim momentima optuivanja to je pitanje likvidirano u korist slobodnih zidara i oni se smatraju nevini od svakog uea u Sarajevskom atentatu.277 Tvrdnja masonskih foruma samo prezentirana u formi zakljuka, bez znanstvenih i drugih, bilo i najpovrnijih, provjeravanja posluila je povjesniaru Vasilju Popoviu kao dokaz istine. Prije II. svjetskog rata najavljeno je masonsko izdanje za javnost knjige ora Jeinca pod naslovom Masoni i sarajevski atentat, ali se ta knjiga nikada nije pojavila. U skladu s navedenim masonskim tvrdnjama i neki od sudionika u sarajevskom procesu poeli su, poslije, o suenju pisati onako, kako im se inilo, da je bilo, a ne onako, kako je stvarno bilo. Tako se L. Pfefferu ini, da je abrinovi tvrdio, da je i on slobodni zidar, to nije tono. Ne odgovara istini ni Pfefferova tvrdnja, da je on upozorio predsjednika suda i da je predsjednik tada izdao nalog, da se o slobodnom zidarstvu vie ne raspravlja. Istina je, da je zabrana ve bila stigla iz Bea, kako je ovdje ve navedeno.278 Cvetko . Popovi tvrdi, da mu je Princip na njegov upit, to je s tim Kazimiroviem, odgovorio: da mu je dodijalo abrinovievo izmotavanje, pa da presee, on je rekao prvo ime koje mu je palo na pamet. 279 Iz onoga, to je ovdje prije navedeno o tome, da su se Kazimirovi i Princip poznavali, dovoljno se vidi, da se Popoviu ne moe vjerovati. Mason dr. Vladimir orovi u svojoj knjizi pod naslovom Odnosi izmeu Srbije i AustroUgarske u XX veku, tiskanoj u Beogradu god. 1936. (a koja se nikada nije u prodaji pojavila za javnost!) pokuao je negirati, i to bez ikakva konkretnog obrazloenja, tvrdnju Dobroslava Jevdevia, da je naroit poticaj za ubojstvo Franje Ferdinanda dao Vladimir Gainovi.280

***** Izmeu dva svjetska rata iz obzira prema kralju Aleksandru, odnosno dinastiji Karadorevia, masoni se nisu jae angairali u rehabilitaciji osuenih u solunskom procesu, pa tako ni onih, koji su bili lanovi organizacije Ujedinjenje ili smrt. Meutim, ve prije zavretka drugog svjetskog rata (iz jednoga lanka Milana ivanovia, koji je objavljen 26. studenog 1944, u Politici) i malo poslije zavretka toga rata u javnosti se osjetila umijeanost meuratnih masona u pokuaju rehabilitacije osuenih u solunskom procesu. Osobito se naglaavalo, da su oni stvarno osueni zbog svoje uloge u sarajevskom atentatu. Oito je, da su ti predratni masoni htjeli posebno i javno demonstrirati (svojom naklonou prema nekim sudionicima u sarajevskim zbivanjima iz god. 1914.) odobravanje i samog ina sarajevskog atentata, to moe takoer posluiti kao, makar i slabiji, indicij o njihovoj eventualnoj umijeanosti u taj atentat. Tako je Oskar Tartaglia u jednom lanku u beogradskom listu Republika nastavio zastupati tezu, da je radikalska trojka Pai Proti Jovanovi zajedno s Bijelom rukom uinila god. 1917. ono, to je Austro-Ugarska traila, naime, da bude izreena kazna za krivce Sarajevskog atentata. 281
277

Slobodni zidari i Sarajevski atentat. Vreme, XII/1932, 3642, 5. U istom smislu Popovievo predavanje, pod istim naslovom i istoga dana (21. veljae), prenijela je i beogradska Politika (XXIX/1932, 8543, 6). 278 L. Pfeffer, ibid., s. 140. 279 Cvetko Popovi, ibid., s. 97. 280 Trii, ibid., s. 317. 281 Oskar Tartaglia, Solunski proces. Tragika kraljevine Srbije i kraljevine Jugoslavije. Republika, XIII/1946, 10, 2. U tom smislu Tartaglia je nastavio pisati i slijedeih godina, takoer u Republici.

Milan . ivanovi (koji je u nizu popisa masona oznaen kao mason) objavio je, da se je Nauni savjet Istorijskog instituta SAN sloio s njegovom eljom, kada je postavljen za naunog suradnika toga Instituta (to je bilo 15. prosinca 1948), da nastavi utvrivanje istine o solunskom procesu. On je svoj rad prijavio kao disertaciju, s ime se sloilo Odeljenje drutvenih nauka SAN na svom skupu od 25. juna 1951. odreujui i komisiju za ocenu disertacije a za glavnog rukovodioca dr. Viktora Novaka, upravnika Istorijskog instituta. Komisija (u kojoj su bili, izmeu ostalih, uz Novaka, sveu. profesor Bor. Blagojevi, dr. Jovan orevi i dr. Milan Barto) to je jednoglasno odobrila 1. lipnja 1953.282 ivanovi je naveo rijei, to ih je Dimitrijevi rekao, na putu za stratite, kapetanu Stojkoviu, kako je pogrijeio, to je u posebnom raportu otvoreno pisao o atentatu, jer da je to glavna stvar ili bar razlog da mene ne bude. ivanovi je zakljuio: Mi danas znamo, da su oni time zaista zavrili i dovrili presudu austrijskog suda koja je uesnicima u Sarajevskom atentatu izreena u Sarajevu 28. oktobra 1914, kako je progon i osudu uesnika u Sarajevskom atentatu od strane srpskih vlasti pravilno karakterisao pukovnik Apis. ivanovi je izrazio posebnu zahvalnost Viktoru Novaku na panji, s kojom je pratio njegov rad.283 Vidljivo je, da je temeljni pristup Milana ivanovia problematici sarajevskog atentata identian tezama Oskara Tartaglie. Paralelno s ovom znanstvenom rehabilitacijom osuenih u Solunskom procesu dovrena je istodobno i njihova pravna rehabilitacija. U dnevnom tisku god. 1953. objavljena je pravomona presuda, kojom su osloboeni od optube Dragutin Dimitrijevi-Apis, Milan Milovanovi, edomir Popovi, Velimir Vemi, Bogdan Radenkovi, Ljubomir Vulovi, Vladimir Tucovi, Damjan Popovi, Radoje Lazi, Rade Malobabi, Muhamed Mehmedbai, tako da je stavljena van snage presuda Velikog vojnog suda u Solunu od 5. lipnja 1917.284 Paralelno s ovom rehabilitacijom i neki preivjeli sudionici u sarajevskom procesu nastavili su zastupati teze o apsolutnoj neodgovornosti masonstva u sarajevskom atentatu.Tako je Ivan Kranjevi u svojoj knjizi Uspomene jednog uesnika u sarajevskom atentatu god. 1954. iznio svoje slijedee miljenje o tome, kako je dolo do spominjanja masonstva za vrijeme rasprave: Kakvi su bili ostali branioci u to vrijeme, nisam znao, ali sam znao za branioca Nedeljka abrinovia... On je, ini mi se, ee dolazio Nei, i s njim vodio razgovore o jugoslovenstvu i Srbiji, a poneto i o ratu, te mu priao o austrijskim pobjedama. Kako je dolo do razgovora o odgovornosti zvanine Srbije za rat, ne znam, ali mi je Neo priao da mu je Premui rekao da Austrija nastoji na svaki nain da dokae da je zvanina Srbija pripremila atentat na Franju Ferdinanda, da bi prisilila saveznike da napuste Srbiju i prestanu ratovati... Kada je Premui na ovaj nain uvjerio Neu da je Srbija na rubu propasti, onda mu je velikoduno ponudio da mu pomogne spasiti Srbiju. Neo treba da rekne da je atentat izvrio kao slobodni zidar, po odluci slobodnozidarske loe, a Premui e u tome smislu izraditi odbranu, i Srbija je spasena. Neo je pristao na ovu ponudu, a Premui je da bude sigurniji, zatraio od Nee i da mu zada asnu rije da e obeanje odrati. Tako uz 'nepristrasnoga i humanoga sudiju istraitelja' dobismo isto takvoga branioca. Pokuavao sam da Nedeljka odgovorim od toga da na sudu govori o slobodnim zidarima. Dokazivao sam mu da je Pfefer mjesecima cijedio priznanja, pa kada kroz itavu istragu nije o tome govorio, bie vrlo nezgodno da najedanput to iznese na sudu. Nisam mu mogao rei zato je to traio Premui, a nije mi ni danas jasno, ali sam tvrdio da je to nepotena rabota. Neo nije poputao. Do suda i ocjene izjava na sudu nije drao nita. Za njega je jedino vailo djelo koje je izvrio. A prepoten, kako je bio, nije mogao ni zamisliti da prekri potenu rije... Poto
282 283

Milan ivanovi, Solunski proces..., ibid., s. 638. Ibid., s. 569. 284 Ibid., s. 16, 569.

nisam bio prisutan kada je Nedeljko abrinovi sasluavan, to ne znam ko je prvi spomenuo slobodne zidare, da li abrinovi ili Premui. Sud se na to pitanje jo jednom vratio, samo se ne sjeam tano povoda, ne sjeam se da li je bilo zato to se htjelo ustanoviti da li je Ciganovi jo s nekim razgovarao o atentatu, koji je trebao odobriti izvrenje, ili se samo trailo s kim je Ciganovi bio u vezi kao slobodnim zidarom, ali se sjeam da je pretsjednik suda pitao abrinovia s kime je od slobodnih zidara saobraao i ko mu je saoptio presudu loe nad Franjom Ferdinandom. Neo je o slobodnim zidarima znao samo ono to mu je rekao Premui, pa je izbjegavao odgovor, jer je bio svjestan da e odgovor povui nova pitanja, na koja e morati odgovarati, i da e se konano pokazati da o slobodnome zidarstvu ne zna nita. Nastala je zbog toga vrlo muna situacija i ekalo se kako e se stvar svriti. Tada ustade Princip i ree da se Neo sastajao sa nekim Kazimiroviem, bogoslovom ili popom, kao slobodnim zidarom. Neo je to potvrdio, i tako je zavren razgovor o slobodnim zidarima... Prvom prilikom pitao sam Gavru i Neu je li istina da se Neo sastajao sa Kazimiroviem a oni odgovorie da ga nikad u ivotu nisu ni vidjeli. Kad upitah Gavru to spomenu na sudu nevina ovjeka, odgovorio je da u Beogradu svi znaju da to nije istina, a Austrija, mu svakako ne moe nita. Upitah kako je doao do toga da rekne to prezime, a Gavro ree da mu je to prezime sluajno palo na pamet i on ga rekao da bi prekinuo ispitivanje.285 injenica je, da je Princip na suenju zatajio niz podataka, koje je znao. Meutim, da je o Kazimiroviu rekao istinu, potvrdio je sam Kazimirovi u jednoj od svojih izjava, kako je to prije citirano, kada je kazao, da mu je on bio profesor u Beogradu. Iz ovoga se vidi, da je Kranjevi ovaj navod izmislio, jer je takvo izmiljanje bilo konjunkturno. Jasno, ovakvoj se osobi ne moe vjerovati ni ita drugo to je napisala. Mason Rudolf Zistler, prema Cvetku Popoviu jedini istinski i pravi branitelj u sudskom procesu protiv Principa i drugova, u jednom svom spisu, koji je god. 1953. uputio Muzeju grada Sarajeva, u dijelu pod naslovom abrinovieva izjava o masonima, ima slijedei zakljuak: Smatram da je cijeli intermeco u vezi atentata sa tajnom organizacijom masona branitelj dr. Premui vjetaki ubacio u proces svojim pitanjima i dogovorenim odgovorima optuenog abrinovia. Cijelom toku glavne rasprave prisustvovao je pater Puntigam, lini ispovjednik ubijenog pretolonasljednikog para. elja je bila vladajuih krugova, naroito uticajnog visokog klera, da se na ovom procesu usput sudski kompromitiraju i sve napredne i slobodoumne struje i organizacije u Monarhiji, meu koje se ubrajala i masonerija, koja je smatrana kao zakleti neprijatelj crkve i kao leglo svih prevratnikih ideja i pokreta. Htjelo se putem klerikalnog branitelja dra Premuia kompromitirati i masoneriju u ovom procesu, da bi se i sa te strane doprinijelo to potpunijem trijumfu i ratu razbjenjele najcrnje srednjevjekovne reakcije... abrinovi je, po mome miljenju, prihvatio sugestije dra Premuia u svojim neodreenim odgovorima o toj bajci tajanstvenih veza sa masonima, jer mu je to konveniralo da zamaskira prave izvore i tragove atentata i otupi otricu progona zbog pripadnitva navedenim nacionalnim revolucionarnim organizacijama. A stvarno, kao ni inspiratori i organizatori atentata, nisu imali nikakve veze s tajnom meunarodnom organizacijom masona, ili njenim nacionalnim organizacijama.286 Oito, ovakvo Zistlerovo pisanje samo je iznoenje svoga miljenja, i tu nema ni pokuaja, da se ono potkrijepi bilo kakvim dokazom. Zistlerova tvrdnja, da je pater Puntigam bio osobni ispovjednik Franje Ferdinanda, nije tona, a vladajui krugovi bili su protiv toga, da se na suenju raspravlja o vezi atentatora s masonstvom.
285

Ivan Kranjevi, Uspomene jednog uesnika u Sarajevskom atentatu, Svjetlost, Sarajevo, 1954, s. 9698, 104105. 286 Vojislav Bogievi (priredio), Sarajevski atentat 28. VI 1914. Pisma i saoptenja. Svjetlost, Sarajevo, 1965, s. 156157.

Svaku vezu masonstva s atentatom zanijekao je god. 1964. i Cvetko . Popovi u svojem feljtonu Slobodni zidari i Sarajevski atentat. Popovi se poziva posebno na tvrdnje masona: Marka Jakovljevia, E. Lennhoffa, Oskara Tartaglie, S. Kekule Stradonitza i dr. U njegovu subjektivnom prepriavanju onoga, to je vie puta prije njega reeno o toj stvari, novo je samo to, da je on, iznosei Lennhoffovu tvrdnju, da je Tankosi stupio u masonstvo ne bi li od njega neto primijenio na organizaciju Ujedinjenje ili smrt, zakljuio slijedee: Izgleda da se ovaj podatak ne odnosi na Tankosia, ve da je u pitanju Ljubomir S. Jovanovi-upa, urednik i direktor Pijemonta, jedan od osnivaa tajne organizacije Ujedinjenje ili smrt, poznata jo i pod imenom Crna ruka. (Borivoje Nekovi, Istina o solunskom procesu, str. 113, Beograd, 1953).287 Iz ovoga Popovieva citata dalo bi se zakljuiti, da je Borivoje Nekovi u navedenoj knjizi doao do zakljuka, da je Ljuba Jovanovi postao mason, a ne Tankosi. Meutim, na navedenoj stranici knjige Borivoja Nekovia Tankosi uope nije spomenut. Prema tome, ova konstrukcija samo je osobno miljenje Cvetka Popovia. Oita je tendencija Cvetka Popovia, da se ovakvom dosjetkom pokua sugerirati, da Tankosi nije bio mason. Popovi u navedenom feljtonu citira i uspomene Ivana Kranjevia. Tu on dodaje, da je i njemu, Popoviu, Princip istog dana, 17. listopada 1914. god., kada i Kranjeviu, izjavio, da je na sudu prezime Kazimirovi sluajno spomenuo, samo stoga, to mu je to prezime tada palo na pamet, i da ga je tada izrekao, da bi se prekinulo ispitivanje. Naravno, Popoviev je zakljuak, poto je iznio Kranjevievo pisanje u cijelosti, slijedei: ...najzad (je) likvidirana jo jedna od mnogih mistifikacija koje se pletu oko Sarajevskog atentata. 288 Kako se vidi, Popovi se sjetio toga vanog detalja o Kazimiroviu, koji mu je, kako on kae, 17. listopada 1914. god. priopio Princip, tek god. 1964. Neshvatljivo je, da se on toga znaajnog, i te kako, detalja nije sjetio mnogo prije, izmeu dva rata, god. 1930, kada je prvi put o tome pisao u sarajevskom Pregledu i kada mu je pamenje bilo mnogo svjeije. U svojoj knjizi Sarajevo 1914, kojoj je predgovor za prvo izdanje napisao god. 1965., Dedijer je posvetio est stranica pisanju o ulozi masonstva u sarajevskom atentatu. Dedijer je ponovio to je uglavnom u literaturi o tome ve bilo napisano. Tu je ipak posebno vrijedna panje jedna tvrdnja Vase ubrilovia, koju je on rekao Albertiniju. Stoga tu ubrilovievu tvrdnju ovdje navodim: Nekoliko dana posle hapenja, okrivljeni su poeli da uspostavljaju kontakt jedan s drugim kucanjem o zid, kako su nauili u Podzemnoj Rusiji Stepnjaka. Tako su se uzajamno obavetavali kako ide istraga. Jednog dana je abrinovi javio: Advokat Premui (koji je bio pod uticajem fratra Puntigama, ispovednika Franje Ferdinanda) kazao mi je da slobodni zidari mora da imaju svoje prste u zaveri i da bi korisno bilo za Srbiju i za mene ako bih ja priznao da sam mason i da me je masonerija pripremila za atentat. ta da radim? Savet je brzo stigao: Neka veruje, nama ne moe da nanese tete, a umanjie se panja na Srbiju.289 O potpunoj nepouzdanosti ove ubrilovieve prie dovoljno govori slijedee: ubrilovi tvrdi, da je abrinovi kucanjem o zid obavijestio ostale sudionike u atentatu, da mu je odvjetnik Premui kazao: 1. da slobodni zidari imaju svoje prste u uroti, 2. da bi bilo korisno za Srbiju i za njega (abrinovia), ako on prizna, da je mason i da ga je masonstvo pripremilo na atentat. Iz ubrilovieva prianja proizlazi, da je brzo (oito opet kucanjem!) stigao odgovor, da se ostali slau (i to odgovor od vie njih, to proizlazi iz rijei nama), Kranjevi je, kako je citirano, naveo, da je abrinovi pristao na Premuievo uvjeravanje, ali ne samo da on ne spominje, da je abrinovi traio slaganje ostalih, nego on (Kranjevi) izriito tvrdi, da je
287 288

Cvetko Dj. Popovi, Slobodni zidari i Sarajevski atentat. Osloboenje, XXI/1964, 5735, 11. Cvetko Dj. Popovi, Slobodni zidari i Sarajevski atentat. Osloboenje, XXI/1964, 5736, 11. 289 Dedijer, Sarajevo 1914, II, ibid., s. 231.

osobno nagovarao abrinovia, da ne poslua Premuia. On ne spominje niti mogunost, da bi se s tobonjom Premuievom sugestijom ostali atentatori sloili. I iz ubrilovieva prianja posredno proizlazi, da ni abrinovi ni ostali atentatori nisu nita posebno znali o masonstvu, to je kao netono utvreno u prijanjoj analizi drugih slinih uspomena ostalih sudionika u procesu.290 Iz svega, to je izloeno o sarajevskom atentatu, moe se za sada zakljuiti slijedee: Oito je, da iza izvritelja atentata nije stajala srpska vlada. Srpska vlada nije organizirala atentat u Sarajevu i kada je saznala o toj mogunosti sve je poduzela da se to sprijei.291 Ni jedan od atentatora nije bio mason. Neposredni izvritelji atentata, Princip i abrinovi, nisu pripadali nikakvoj samostalnoj organizaciji bosansko-hercegovake omladine, jer je ona bila sastavni dio srpskih nacionalistikih strujanja vezanih uz Beograd i jugoslavenski omladinski pokret izvan Srbije. Ideje dvojice neospornih voa te bosansko-hercegovake mladei, Mitrinovia i Gainovia, bile su uz primjese anarhizma velikim dijelom masonske. abrinovi je na sudu uz srpska posebno posvjedoio svoja anarhistika i masonska shvaanja, koja se posebno oituju u njegovu odnosu prema katolicizmu. Navedenu grupu atentatora pripremio je i naoruao mason Tankosi, koji se najvie angairao u pozadini ovog atentata. On je, istina, o pripremanju atentata upoznao pukovnika Dimitrijevia, a ovaj je to iznio pred ire vodstvo tada ve jedva postojee organizacije Ujedinjenje ili smrt. To se vodstvo s atentatom nije sloilo, tako da je Dimitrijevi pokuao osobno sprijeiti atentat. O ulozi pukovnika Dimitrijevia u ovom atentatu, odnosno o njegovu eventualnom povezivanju s inozemnim masonskim imbenicima postoje samo indiciji, iz kojih se ne mogu izvoditi uvjerljivi zakljuci. Je li Tankosi ovako postupao rukovoen prvenstveno masonskim pobudama ili kao lan odreene masonske loe, odnosno uz suglasnost jednog dijela inozemnog masonstva (i koristei se u konkretnom sluaju kao vezom Kazimiroviem), to se, barem za sada, ne moe sa sigurnou tvrditi. Meutim, ne moe se ni sa sigurnou iskljuiti suodgovornost meunarodnog masonstva za atentat u Sarajevu. Na stvaranje tajne organizacije 'Ujedinjenje ili smrt' (1911) najodlunije su uticali, pored oficira-zaverenika iz 1903. godine i lanovi loe 'Ujedinjenje', koju su u Beogradu osnovali 1903. godine srpski i francuski (a bilo je i belgijskih) slobodni zidari i koja je bila pod direktnom kontrolom i zatitom Velikog Orijenta Francuske. Jedan od osnivaa organizacije 'Ujedinjenje ili smrt' Ljubomir S. Jovanovi upa bio je, takoe, i lan loe 'Ujedinjenje'. Pretpostavke da je on, ili ko drugi od 'crnorukaca' uao u masoneriju radi
290

V. ubrilovi je u najnovije vrijeme stvarno stanje kontaktiranja u zatvoru i miljenje o pozadini atentata ovako formulirao: Quando ci trovammo in prigione, ognuno in una cella di isolamento, capimmo che avevamo sbagliato a non concordare un atteggiamento comune. Dopo qualche giorno inventammo un sistema per comunicare battendo alle pareti, ma era impossibile mettere insieme un discorso che non eravamo riusciti a fare neppure quando eravamo liberi. Cosi ognuno affronto il giudice istruttore con le proprie idee e con le proprie debolezze. Bisogna dire che eravamo in condizioni difficili. A parte le torture corporali, ci stroncarono con la tortura psicologica... Il punto cruciale questo: decidemmo da soli chi colpire? Oppure fummo pilotati inavvertitamente? Tutte le potenze europee intrigavano a Sarajevo, e non mi sento certamente di escludere che ci fu qualcuno a spingerci in una determinata direzione. Chi tirava le fila nascosto dietro le quinte? Questo e ancora oggi il grande mistero di Sarajevo... Gli attentati non risolvono niente. Sono sempre inquinati: servono a qualcuno che sta nascosto, e non lo sai. (Giovanni Ruggeri, A Sarajevo c'ero anch'io: Cos uccidemmo l'Arciduca d'Austria. Intervju s dr. prof. Vasom ubriloviem. Gente, XXVII/1983, 5152, 56). V. ubrilovi je priznao da je krajem 1983. razgovarao sa novinarom lista Gente o povijesnoj situaciji u jugoslavenskim zemljama pred 1 svjetski rat, ali tvrdi da nije bila ni rei o atentatu. (Usp. NIN, XXXV/1984, 1733, 29). 291 Branislav Gligorijevi, Kralj Aleksandar Karaorevi. I, Ed. Beogradski izdavako-grafiki zavod, Beograd, 1996., str. 127130.

saznavanja tajnih rituala i usvajanja mistike koja bi se prenela na ritual prijema novih lanova u organizaciji 'Ujedinjenje ili smrt' moraju se odbaciti kao neosnovane, jer su i Ljuba Jovanovi, kao i ostali lanovi ove organizacije (njih jedanaest), bili slobodni zidari i po njenom formiranju... Iza loe 'Ujedinjenje' stajala je francuska masonerija pod Velikim Orijentom Francuske, a to znai da je i ona bila u slubi francuskih interesa. Nijedan od atentatora mladobosanaca nije bio lan slobodnozidarskog saveza u nekoj od srpskih loa to je nedvosmisleno, jer i po odluci svih beogradskih loa u masonski savez se ne primaju lica koja nisu slobodna, a takvi su studenti i aci. Poto je oruje kojim je izvren atentat dao jedan od slobodnih zidara, Belgijanac rodom i zastupnik interesa belgijske fabrike oruja, ne moe se odbaciti ni pretpostavka da je to uinjeno po neijem nalogu, ili bar dogovoru, mada to ne iskljuuje ni mogunost samoinicijative arla Dusea Na osnovu dostupnih podataka nije mogue rei nita vie od ovoga, ali sve upuuje da je slobodno zidarstvo francusko, belgijsko i ugarsko iz sopstvenih pobuda, bilo u odreenoj vezi sa pripremama atentata i da je podstrekivalo njegove pripreme. Srbi slobodni zidari koji su na razne naine bili u kontaktu sa akterima atentata to su radili mimo zvaninog Vrhovnog Saveta Srbije i srpske masonerije.292 Dio inozemnog masonstva (posebno u Madarskoj i Francuskoj) elio je da nestane Franjo Ferdinand ve zbog njegova fanatinog rimokatolicizma, koji je on doivljavao kao idealni temelj i budunosti Austro-Ugarske Monarhije. Meutim, dok se ne doe do eventualne dokumentacije, na temelju postojeih materijala moe se zakljuiti da su masoni bili sudionici u atentatu i to u smislu da su nadahnuli atentatore da izvre atentat i pomogli im u pripremanjanju atentata.

292

Z. Nenezi, Masoni u Jugoslaviji 1764 1999. I., Ibid., str. 344360.

V. HRVATSKO MASONSTVO U PRVOM SVJETSKOM RATU

Poslije atentata zbog ratnih prilika rad loe Ljubav blinjega bio je, kako kroniar biljei, obustavljen od 1. kolovoza god. 1914. do 18. sijenja god. 1915. Ali, drutvo nije za to doba mirovalo.293 Kad je buknuo rat, loa Ljubav blinjega obustavila je ritualni rad, ali ve 29. srpnja god. 1914. dri s dozvolom redarstva sastanak, te zakljuuje akcije u cilju prehrane oskudnih, koji uslijed rata stradaju. 294 Ban Ivan Skerlecz de Lomnica tada je odredio, da se iz zemaljskih sredstava doznai ovoj loi svaki dan 100 litara mlijeka, pa je loa ve od 14. kolovoza god. 1914. time opskrbljivala neke potrebne obitelji.295 Doskora se nastavljaju i ritualni radovi na temelju odluke povjerenika za grad Zagreb od 9. studenog god. 1914.296 Dakako, u loi se raspravljalo i o zauzimanju stajalita prema budunosti. Na konferenciji od 7. prosinca god. 1914. neka su braa bila miljenja, da bi se, s obzirom na nastale prilike, imalo masonstvo u Hrvatskoj postaviti na posve novi temelj, polazei sa isto nacijonalistikog stanovita, pa da se zato prieka s primanjem novih lanova, dok ne svri rat; drugi su bili miljenja, da je upravo sada vrlo vano, da se i slob. zid. i naa loa to vie jaa, te da to vie sposobnih ljudi dovede u svoje redove. 297 Politike dileme u loi morale su izgledati vrlo teke, posebno u poetku rata, iji je ishod bio nepredvidiv, a masonstvo u zemlji i u svijetu bilo podijeljeno. U Glasniku za lipanj god. 1914. i srpanj god. 1915. otvoreno se priznaje: da je ovaj rat dapae uskolebao i raskinuo i na bratski lanac, da loe u pojedinim taborima raskidaju same i zadnju idealnu vezu, koja ih je spajala. Istaknuto je, da je jedina veza meu loama ostao... na koncu masonski bureau u enevi.298 Meu masonima u Hrvatsko-srpskoj koaliciji (koja je za vrijeme rata bila na vlasti) i onima izvan nje, uostalom kao i nemasonima lanovima Koalicije, bilo ih je dosta, koji su iz jugoslavenskih politikih pobuda bili protiv Austro-Ugarske Monarhije. Meutim, svi su oni prema vlastitom priznanju bili za vrijeme rata pasivni iz straha od eventualnog terora i progona nad njima osobno, nad Koalicijom i nad Srbima u Hrvatskoj. Roko Jokovi, jedan od vrlo istaknutih tadanjih jugoslavenski orijentiranih masona, priznao je: svi smo mi nacijonalno osjeajui masoni stajali pod morom vapsko-maarskih progona i tiranije. Iskustvo nas je uilo, da je kojeta ve iz masonskih krugova odano, pa smo morali raunati s time, kad bismo bili htjeli u ono teko doba poduzeti bilo kakovu akciju.299 U loi Ljubav blinjega bio je odreeni broj lanova, koji su bili, osobito do god. 1917, orijentirani na strani sredinjih vlasti. Zato nije sluajno, to je loa Ljubav blinjega odredila, 23. studenog god. 1916. da njihova alost za carem Franjom Josipom traje 3 mjeseca. Treba priznati, da je upravo zbog ovakva dranja loe Ljubav blinjega bilo omogueno opstojanje hrvatskog masonstva i u ratnim prilikama bez posebnih problema. Takoer treba istaknuti, da je redarstvo, koliko je moglo, bdjelo i nad masonima. Dne 16. listopada god. 1915. na poziv redarstva loa Ljubav blinjega dri glavnu skuptinu u nazonosti redarstvenog povjerenika, i na toj skuptini bio je izabran za starjeinu brat R.(osenfeld). Naravno, o tome je odmah bilo obavijeteno redarstvo. 300 Ipak, ve u proljee god. 1915. neki su hrvatski masoni poeli konkretnije politiki razmiljati. Na radu od 26. travnja god. 1915. u loi Ljubav blinjega raspravljalo se, da se nae domai profani list, u kojemu bi se mogli priopivati lanci svih stranaka u naem duhu. Masoni su
293 294

Glasnik, I/19141915, 10, 81. Promemoria glede pr i potp. slz. loe Ljubav blinjemu u or .. Zagrebu. Zagreb, 1926, s. 78. 295 Vlada je poevi od 1. oujka god. 1915. obustavila besplatno davanje 100 litara mlijeka dnevno, pa je zakljueno, da se dijeli samo 38 litara na troak loe, koji bi se iznos namirivao iz priuve i dobrovoljnih priloga. (Glasnik, ibid., s. 82). 296 Promemoria, ibid., s. 78. 297 Glasnik, ibid., s. 85. 298 Svjetski rat i masonstvo. Glasnik, ibid., s. 7376. 299 Prilozi uz Promemoria glede pr. i potp. slz. loe Ljubav blinjemu. Zagreb, 1926, s. 24. 300 Promemoria, ibid., s. 78.

smatrali, da je takav list Hrv. lloyd. Brat Rosenfeld na radu od 7. lipnja god. 1915. ree u svome govoru, da Hrvati kao malen i siromaan narod... (nisu) kadri uplivisati na visoku politiku, naa sudbina ovisi o prirodnoj konstelaciji srodnih naroda i plemena, te o sudbini velevlasti uope. Dapae, Rosenfeld je istaknuo da se Hrvatska ne moe madarizirati, germanizirati i potalijaniti i da je jedina prava politika hrvatska politika, a to znai neumorna politika napretka na svim linijama narodnoga ivota. Rosenfeld je istakao, da loa kao takva ne moe politiki istupati, ali da time nije reeno, da loa ne imade prava, pa i dunost, da uplivie na bbr. u masonskom smislu glede sudjelovanja pojedinog br. u politici svoje zemlje. Rosenfeld je kao neto konkretno predloio samo borbu protiv klerikalizma. Svom silom i odvanou mora zidar-politiar vojevati protiv mranjatva, protiv onoga alosnog principa klerikalizma, koji dri narode u okovima neznanja i podreenosti, da ga lake moe upotrijebiti kao slijepo orue u borbi protiv svjetla i istine. Rosenfeld je istaknuo potrebu izdavanja nezavisnog glasila, koje bi propagiralo masonske ideje radi predobivanja javnog mnijenja za ono, to narodu zaista treba, i za velevanu ideju, da se u Hrvatskoj ustroji nova velika stranka, stranka potenih ljudi, portvovanih otabenika, koja bi stranka imala nadomjestiti sadanji alosni stranaki ivot. 301 Loa Maksimilijan Vrhovac pripremala je izradbu nacionalnog programa svog rada. Ali, u tome je tu lou pretekao rat, te se je ona iz bojazni da u nacionalnim pitanjima ne doe izmeu nje i matice loe do oprenih nazora, smatrala prinuenom prijaviti velikoj loi Ugarskoj, da za vrijeme rata obustavlja rad. 302 Loa Maksimilijan Vrhovac bila je u prekidu do jeseni god. 1917.303 Meutim, iako u ovoj loi nije bilo sve do poetka listopada god. 1917. redovitog ritualnog rada, u njoj se ipak djelovalo u odreenom idejno-politikom smislu. Sredite, toga politikog djelovanja, posebno brae iz loe Maksimilijan Vrhovac, bilo je u sanatoriju doktora Roka Jokovia u Zagrebu, koji je za vrijeme rata bio centar revolucionarne nacionalne propagande... Tu su se sastajali masoni nacionalisti, tu su se sastajali politiari, i uglavnom sve akcije, to su se provodile za vrijeme rata, za osloboenje i ujedinjenje naega naroda izlazile su iz Sanatorija kojim je upravljao bt. Jokovi... Tu se odluivalo o nacionalistikoj tampi koja treba da pripravlja narod za ujedinjenje, pa tako inicijativom iz Sanatorija i sredstvima koja su se tamo sabirala izlaze listovi Glas Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu, Novo doba u Splitu, Rijeki novi list na Rijeci i dr. Tu je udeen sastanak sviju naih poslanika da se odlui kakvo e stajalite zauzeti jugoslavenski poslanici u Carevinskom vijeu u Beu, kod otvorenja 31, maja 1917. godine, tu je pripreman 1. decembar 1918. godine itd.. Osim toga, u sanatoriju dra Jokovia nali su utoite mnogi, koje je progonila vlast, a posebno politiki krivci, koji su trebali biti internirani. I dalje, u ovaj sanatorij stizali su prilozi za voenje revolucionarne propagande.304 Veze ovih jugoslavenski orijentiranih masona u Zagrebu s njihovom braom u inozemstvu bile su u tekim ratnim uvjetima stvarno onemoguene. Te veze, kada je, na poziv Ivana Metrovia, Milan Marjanovi pobjegao, uz financijsku pomo brae u Zagrebu, u inozemstvo dne 19. travnja god. 1915. (u inozemstvu je osnovan 30. travnja 1915. Jugoslavenski odbor), nisu se dalje mogle normalno odravati. injenica je, da su i neki masoni bili umijeani u drugi odlazak katolikog sveenika Frane Barca u inozemstvo god. 1917. radi stupanja u vezu s Jugoslavenskim odborom (poslije Krfske deklaracije), ali njihov utjecaj nije bio jedini ni odluujui. Barev odlazak izveden je sa znanjem dosta irokoga kruga hrvatskih politiara, uglavnom starevianaca (to je i sam bio). Na jednom sastanku u Zagrebu prije Bareva odlaska sudionici sastanka su se sloili, da Hrvatska sa Srbijom i Slovenijom treba da tvori jednu zajedniku dravu, i da ta drava treba da bude realna unija. Ali, oni su se sloili, da
301 302

A. Rosenfeld, Slobodno-zidarstvo i politika, Glasnik, ibid., s. 7680. (Veljko Tomi?), 13 toaka jugoslovenske masonerije, Zagreb, s. 620. 303 Promemoria, ibid, s. 8. 304 . (Ferdo Sii), ivot i rad br. dra Roka Jokovia, estar, XVII/1938, 910, 139140.

je apsolutno nuno, da barem za prvo vrijeme bude obnovljena stara Hrvatska Drava, koja e opstojati u cijelosti, i da zbog toga mora doi do ujedinjenja svih hrvatskih dijelova i njihova razgranienja sa Srbijom na nain, da se granica povue prema suvislim cjelinama narodnih masa na prijepornom podruju.305 Meutim, masoni, okupljeni oko sanatorija dra Jokovia u Zagrebu, nisu se mogli sloiti s takvim rjeenjem. Rad jugoslavenski orijentiranih masona u Zagrebu oitovao se najvie na propagandnom polju, i to s posebnim intenzitetom pred svretak rata. Za vrijeme rata ve je loa Ljubav blinjega posvetila posebnu panju idejnom angamanu. Tako je 21. prosinca god. 1916. ta loa zakljuila da e pokrenuti knjinicu pod nazivom Prosvjetna biblioteka pod urednitvom Ivana Bojniia. Tako su od svibnja 1917, dalje izdane slijedee knjige: Veliina i propast Rimljana od Montesquieua, Junius-Pisma od Vinka Krikovia, Demokratija od Roosewelta, Drutveni ugovor od Rousseaua, Knez od Machiavellija, Eseji od Natka Nodila. Nesporazum, koji radi nacionalnog pitanja de facto postoji izmeu obje loe, trebao se jednim mahom ukloniti na taj nain, da loa Ljubav blinjega izradi i prihvati program, koji je bila naumila izraditi loa Maksimilijan Vrhovac. U jednom prijedlogu programa za sve tri hrvatske loe i za buduu veliku hrvatsku lou istaknuta su slijedea temeljna naela : 1. Materijalni interes ne smije biti jedino i vrhovno mjerilo u politici, nego glavna poluga politikih tenja ima biti etniki zakon. 2. Svaki narod ima pravo na slobodu. 3. Hrvatska narodna politika moe biti samo slavenska politika. 4. Hrvati i Srbi su jedan narod. 5. Nosilac suvereniteta u dravi je narod. 6. Sloboda misli i savjesti. 7. Slobodna kola. 8. Civilni brak. 9. Ukinue crkvenih redova. 10. Ukinue celibata. 11. Narod ima preuzeti trokove bogosluja i biti gospodar crkvenog imetka (sekularizacija crkvenih dobara). 12. Narod je izvor svih produktivnih sila u gospodarstvu. Narod ima pravo da si sam organizira narodno gospodarstvo. (Gospodarska samouprava). 13. Neodvisnost sudstva je postulat duevnoga i etikoga razvoja.306 U obrazloenju tih naela istaknuto je, da je dalekosena zabluda, kojoj se nisu mogli oteti ni pojedini masoni, bojazan da bi u ovom svjetskom ratu, koji se Slavenima priznaje kao rat germanstva protiv slavenstva, politiki poraz njemake drave znaio konac europske kulture, zbog ega se bezuvjetno eli poraz slavenstva. Na to se odgovara: ma koliko se duboko mi klanjali pred znanou, koju zastupa i predstavlja njemaki duh, Hrvati osjeaju, da bi za njih bila od veeg znaenja sloboda narodnog samoodreenja. to potpunija emancipacija od njemakog duha i utjecaja za Hrvate je postulat njihove slobode, jer je sloboda prvi zahtjev svakog naroda, cilj svake kulture i svrha povijesti. Istaknuto je, da su u Hrvata narodno potenje sauvale samo one stranke, koje se nisu otuile slavenstvu, dok pravaka stranka, koja od svog osnutka boluje na negaciji slavenske misli, napose u svojoj novijoj formi, u frankovstvu, pokazuje kolski primjer neprirodnog razvoja od radikalizma do klerikalizma. Ipak, novi elementi te stranke stvorili su posebnu grupu, koja naginje slavenstvu i surauje s narodnim slavenskim strankama. Iznimne prilike u kojima se nalazi na narod zbog svjetskog rata, ne mijenjaju nita na injenici, da Hrvati i Srbi govore i piu istim jezikom, da imaju iste
305

Milada Paulova, Jugoslavenski odbor. (Povijest jugoslavenske emigracije za svjetskog rata od 1914.1918.). Prosvjetna nakladna zadruga, Zagreb, s. 353. 306 (Veljko Tomi), ibid.

narodne obiaje, istu narodnu pjesmu i istu politiku sanju narodne budunosti. Velika Hrvatska, odnosno Velika Srbija u sutini je ista ideja. Priznaje se, da se narod do sada razvijao kao narod s dvije povijesti, jer je bio podijeljen u dvije oprene historijske sfere. Ako se taj narod uza sve to kulturno ujedini i ako u novu povijest ue kao jedan narod, onda to znai, da je svojom ivotnom snagom nadvladao i same povijesne sile i da je sposoban sam stvarati svoju povijest. to se tie kranstva istaknuto je, da mu fali smisao za ljepotu ono je dapae ljepotu proklelo, jer je u kultu ljepote vidjelo kult tijela, kult avola. Istie se, da za barbarsku tminu srednjeg vijeka, koju karakterizira posvemanje neznanje, potpuni pauperizam i svestrano zloinstvo, u istoj mjeri odgovara njemaka feudalna drava kao i rimska Crkva. Njemaki duh i njemaka hegemonija u Evropi jo su i danas glavna osnova rimske Crkve i samo na toj bazi ta Crkva jo i danas ima politiku mo. Svjetski je rat nastavak francuske revolucije; istom njegova e moda posljedica biti potpuna rastava crkve i drave. Dodaje se, da e rat, iako je uperen u prvom redu protiv njemake politike hegemonije, imati, ako ta hegemonija bude svladana, u daljoj fazi europske povijesti za neminovnu posljedicu dalje slabljenje Crkve: moda e se u toj fazi odigrati posljednji boj protiv uzakonjene intolerancije, posljednja borba za slobodu savjesti, borba, koja je od uvoenja kranstva do danas spreavala mirni razvoj evropske civilizacije i ljudske slobode. Istaknuto je, da Crkva i danas smatra svojom glavnom potrebom, uvjetom svoje egzistencije gospodstvo nad ljudskim duama i duhovima. Klerikalizam je sila, koja nikada ne spava niti miruje, nego uvijek eka svoga Mesiju, koji e uspjeti da uspava duhove, i zato to budnije treba da bude masonstvo na braniku najprimitivnijih ljudskih sloboda i da die svoj glas protiv svake teorije o ma kakvoj gospodujuoj religiji. Religija je individualna potreba, ali socijalna potreba je moral. Crkva sa svojom tendencijom, da opet doe do nekadanje politike moi, nastoji ponovno politiku uiniti robom teologije, kako je to bilo u srednjem vijeku, zato je crkva i danas najvea opasnost za ljudsko drutvo. kola i obitelj moi e odgajati intelektualno i etiki snane generacije, ojaati narod, njegovu samosvijest i stvoriti harmonino narodno drutvo, samo onda, ako se oslobode klerikalnog tutorstva. Valjan brak sa svim svojim pravnim i socijalnim posljedicama moe se sklopiti samo pred svjetovnim enidbenim sudom. Istaknuto je, da je Crkva posve u rukama Isusovake drube, i da djelovanje te drube znai nepomirljivu borbu protiv svake slobode i slobodnoga razvoja ljudske civilizacije. Nikad jo ljudski um nije sazdao uredbe, koja bi samomu ljudskomu umu bila tako opasna kao to je jezuitizam. Prosvjetljivanje duhova najuspjeniji je nain borbe protiv jezuitizma, kao i protiv sveukupnog klerikalnog gospodstva, ali usporedo s prosvjetom potrebne su i temeljite socijalne reforme, da se klerikalizmu oduzme njegova gospodarska podloga. Cijelo ovo obrazloenje zavrava se slijedeom reenicom: Patriotizam ima biti vodei etiki princip hrvatskoga sl. zstva.307 U ovom programu naglaeno je naelo narodnog jedinstva Hrvata i Srba i potreba njihova budueg zajednitva, poslije rata. Posebna bit ovoga programa, koji konkretno predvia, pored ostalog, ukinue crkvenih redova i celibata te sekularizaciju crkvenih dobara, sastoji se u konanom unitenju materijalne i duhovne baze klerikalizma i rimske Crkve. Inae. potrebno je napomenuti, da govore brata Veljka Tomia Ivan Bojnii istie kao uzor masonskoga duha. Braa u loi Ljubav blinjega u Zagrebu nikada nisu poduzela nita, to bi se kosilo s madarskim politikim probicima. To je temeljni razlog, zbog kojega ugarska Simbolina velika loa, pod ijim je okriljem radila loa Ljubav blinjega u Zagrebu, nije imala nikakve potrebe da intervenira, pa su to neka braa osjeala kao najdalekoseniju autonomiju. Loa Ljubav blinjega trebala je izvriti i propisane prijave o primljenim i afiliranim lanovima i platiti neznatnu glavarinu. Svakih par godina obavljana je revizija loe, a na svaku sveanost
307

Ibid., s. 24.

doli bi u posjet loi u Zagrebu jedan ili vie dostojanstvenika iz Velike loe. Svi nai zakljuci bili su odobreni bez prigovora...308 Meutim, unato svemu navedenome loa Ljubav blinjega nastojala je izvojtiti samostalnost. O tome se u njoj mnogo raspravljalo i o tome su se vodili razni pregovori s ugarskom Velikom loom. Tako je na radu loe Ljubav blinjega od 15. lipnja god. 1916. zakljueno, da se predloi vladi promjena pravila u smislu, da se dopusti, da loa na teritoriju Hrvatske i Slavonije osniva svoje filijale. Na ovaj nain loa Ljubav blinjega postala bi neke vrste provincijalna velika loa.309 No, ovaj prijedlog, koji je u perspektivi vodio do stvarnog osnivanja hrvatske zemaljske loe, bio je u protivnosti s tenjom ugarskog masonstva koja je bila jaka i god. 1917., da svugdje gdje se pod zatitom toga masonstva radi sve treba da bude u suglasnosti s idejom cjelokupnosti dravne teritorije Ugarske. 310 Na tom sastanku u oujku god. 1918. napokon je zakljueno da se osnuje provincijalna velika loa kao prva etapa samostalnosti, pa su bila preureena pravila koja su doputala da loa osniva svoje filijale.311 Radi osnutka barem provincijalne velike loe loa Ljubav blinjega, u sporazumu s velikom loom Ugarske, poslije viegodinjeg raspravljanja zatraila je god. 1918. promjenu pravila, da bi mogla osnivati filijale.312 U ugarskoj Simbolinoj velikoj loi naroito njezini odluni inioci, i to posebno brat zamjenik velikog majstora, vie su puta obeavali, da e se elji hrvatskih slobodnih zidara, da postignu samostalnost, udovoljiti u povodu namjeravane izmjene Konstitucije Velike loe. Kad je pod jesen god. 1918. napokon osvanula osnova ovih izmjena Konstitucije, hrvatski masoni su ostali razoarani. Naime, nije bilo udovoljeno njihovoj elji, da postanu samostalni. Kada je u madarskom masonstvu preoteo mah radikalizam, i kada je novo projektirana konstitucija zatraila od brae zakletvu za ouvanje integriteta svih zemalja krune, na to je odgovoreno od hrvatskih masona sa energinim protestom. 313 Naime, u Temeljni zakon bila je umetnuta nova toka, koja je kvalificirala kao masonski delikt svako nastojanje, koje se protivilo politikom jedinstvu madarske nacije i nepovredivosti granica madarske drave. Naravno, na to su reagirale hrvatske loe. U svome reagiranju te su loe istaknule ono bitno: da je temeljno naelo masonstva potpuni liberalizam u vjerskom i politikom pogledu, a s time da se kosi predloena promjena Konstitucije. Na zajednikom radu svih triju hrvatskih loa izloila su braa dr. M.(ihali) i dr. P. u ime loe Ljubav blinjega prosvjed u spomenutom smislu, a brat je dr. J.(okovi), iz loe M. Vrhovac, ove izjave pozdravio s radou i s napomenom, da im se u cijelosti pridruuje.314 Promjena pravila loe Ljubav blinjega predloena je u Zagrebu 29. kolovoza god. 1918. Taj prijedlog promjena potpisala su braa Bojnii, Rosenfeld i Au. U toj se promjeni pravila predvia, da na elu matice loe, kojoj e sjedite biti u Zagrebu, bude predsjednik, koji e nositi naziv veliki metar. On e se, dalje, birati na tri godine i zastupat e drutvo prema vlastima i treim osobama. Posebno se predvia da matica loa Ljubav blinjega moe osnivati podrunice (loe), ako barem sedam njezinih lanova izjavi, da su voljni takvu podrunicu podravati i ako se pismeno obveu, da e se u svemu pravila i odredaba matice loe tono pridravati. Odreeno je, da je matica loa obvezana zastupati ope interese slobodnog zidarstva i interese svojih podrunica. U naelnim pitanjima matica loa daje svojim podrunicama smjernice, nadgleda njihovo djelovanje, te, ako bi ono bilo u suprotnosti s ovim pravilima, ona e ih pridravati na njihovo obdravanje. Matica loa nastojat e da
308 309

Prilozi uz Promemoria ibid., s. 32. Bojnii, ibid., s. 102. 310 Wolf, ibid., s. 4. 311 Mihali, Savez slobodnih zidara. Publikacije loe Pravednost pod zatitom velike loe SHS Jugoslavija, Zagreb, 1927, s. 20. 312 Istorijat, ibid., s. 23. 313 Promemoria, ibid., s. 6. 314 Prilozi uz Promemoria, ibid., s. 32.

diljem zemlje, a pomou svojih podrunica, promie i osniva humanitarna drutva u smislu svojih pravila. U meuvremenu, u listopadu god. 1918. loi u Zagrebu stiglo je pismo vel. majstora ugarske Simboline velike loe, i to od br. dr. Bakonyja. U tom se pismu javlja, da e Simbolina velika loa pristati na to da se osnuje provincijalna velika loa, dapae, da bi se Simbolina velika loa sloila, ako bi hrvatske loe eljele, i na to, da se osnuje samostalna velika loa u Hrvatskoj. Iz Zagreba je odmah odgovoreno, da ele osnovati samostalnu veliku lou. Savezno vijee ugarske Simboline velike loe pod predsjedanjem velikog metra Arpada Bokaya jednoglasno je odobrilo 2. studenoga god. 1918, da hrvatski slobodni zidari osnuju samostalnu veliku lou.315 Zabiljeeno je, da su se hrvatske loe rastale s ugarskim masonstvom sporazumno i u prijateljstvu. 316 Poslije svega toga hrvatske su loe zapoele meusobne pregovore, da bi se utanaio nain, kako e se to provesti. Na koncu, poslije mnogih sastanaka i dogovaranja, postignuta je jednoglasna sloga, da se loa Ljubav blinjega uzdigne na maticu veliku lou Ljubav blinjeg. Na taj nain lanovi te loe postat e slobodni, pa e se, prema svojoj volji, grupirati u nove loe ili pristupiti u ve postojee.317 Ovu promjenu pravila loe Ljubav blinjega odobrilo je Povjerenitvo Narodnog Vijea SHS, za unutarnje poslove Hrvatske i Slavonije, u Zagrebu, dne 24. studenoga god. 1918.

315 316

(A. Mihali), Rukopis samo za br. br. sibzd. s. 56. Adolf Mihali (priredio), Savez slobodnih zidara, ibid., s. 21. 317 (Adolf Mihali), Rukopis..., ibid., s. 3.

VI. MASONSTVO I STVARANJE KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA

Nikola Pai odmah poslije ultimatuma Austro-Ugarske Srbiji potraio je i preko srpskog masonstva oslon na meunarodno masonstvo. Kad je bezoni Ultimatum udario na dostojanstvo nae suverene drave, onda su se Nikola Pai i Lazar Pau obratili za savet Svetomiru Nikolajeviu. U oajnoj situaciji, u koju naa otadbina zapade Pai i Pau su oseali potrebu da uju miljenje Svetomira Nikolajevia, i ako su se sa njim odavno razili u politici, jer je Nikolajevieva vlada 1894. iskopala jaz izmeu njega i radikala. Znam pozitivno da je Nikolajevi tada pisao Paiu i da je savetovao da, dok se ne vidi kako e se stvari razviti, Srbija zahteva da se njen spor sa susednom Monarhijom reava u Hagu. Pai je odmah odgovorio da e se tako postupiti. Zato, uzgred budi reeno g. M. Trifunovi ne grei kad u svom mirnom i dosta objektivnom slovu Nikoli Paiu podvlai reenost efa radikala, da se obrati Hakom Sudu. Pai je, ne kolebajui se, pristao na predlog Nikolajeviev, a Lazar Pau je tog petog dana posetio Nikolajevia. Govorili su o tome da Nikolajevi preduzme jedan put po Evropi i da, kao osniva interparlamentarne grupe u naoj Skuptini i preko svojih slobodnozidarskih veza, vodi propagandu u korist povoljnog reenja naeg spora s Austro-Ugarskom. Tek kada Rusija stade bezuslovno uz nas, Paiev se pacifizam preobrazi u ratobornost.318 Jugoslavenski odbor stvoren sa zadaom, da propagandnom agitacijom u saveznikim i neutralnim dravama pomogne ostvariti ujedinjenje Hrvata, Srba i Slovenaca iz AustroUgarske Monarhije sa Srbijom i Crnom Gorom, nije, kako to iz osobnog iskustva potvruje njegov lan i mason Franko Potonjak, za to ni traio ni dobio ni od koga nikakve punomoi ni ovlasti. Prisvojivi sebi tu zadau, on je bio jedno samozvano tijelo, ni po kome postavljeno, bez sredstava i vlasti i bez nunog autoriteta.319 Politika shvaanja meu lanovima Jugoslavenskog odbora mogla su se usklaivati. Meu lanovima Jugoslavenskog odbora nalazio se prilian broj masona: Hinkovi, Potonjak, Vonjak, Trinajsti, Metrovi, upani, Stojanovi, Srki, V. Petrovi svi su oni bili masoni... Predsednik srpske vlade je takoe nastojao da preko poznatih srpskih masona (Dj. Vajferta, Drag. Stevanovia, Vase U. Jovanovia) utie na to da se masonske loe zaloe za stvar jugoslovenskog ujedinjenja. 320 Svjetska politika situacija, posebno nakon potpisivanja Londonskog pakta 26. travnja god. 1915, nije bila za tenje hrvatskih i srpskih politiara nimalo povoljna. Potonjaku je bilo jasno, da bi tek pridobivanjem francuskog masonstva stekli za sebe jednu od najjaih organizacija svijeta, a kroz nju i preko nje i interesovanje i simpatije velikoga svijeta.321 Meutim, zbog objektivnih ratnih okolnosti veze izmeu hrvatskih i srpskih masona u inozemstvu u smislu koordinirane akcije i zajednikog nastupa nisu mogle nastati odmah poto je izbio rat. to se tie srpskih masona, veina njih je kad je poeo rat bila u vojsci ili u drugim javnim slubama. Na taj nain ti masoni nisu imali odreeno sredite, pa su samo individualno dolazili u vezu jedan s drugim, kao i u dodir s masonskim krugovima u Solunu, Ateni, Italiji, Francuskoj, Engleskoj, vicarskoj, Americi.322 Kad su stigli u inozemstvo, ti srpski masoni najprije su iznosili pred tamonju brau nasilja i zloine poinjene nad okupiranim narodom u Srbiji.323 Srpski masoni posebno su apelirali na saveznike u svemu
318

Duan S. Nikolajevi, Ratna odgovornost i g. Ludendorf. Politika, XXV/1928, 7354, 12. Potrebno je napomenuti, da je Lazar Pau bio mason i da ga je u masonstvo uveo Svetomir Nikolajevi. (Dr. Boidar S. Nikolajevi, Radikalna stranka i Svetomir Nikolajevi, Beograd, 1938, s. 5556). 319 Franko Potonjak, Kako izgledaju kubni blokovi koje su srpski masoni prinijeli u temelje ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca. Obzor, LXIX/1928, 80, 6. 320 Dragoslav Jankovi, Jugoslovensko pitanje i Krfska deklaracija 1917. godine. Savremena administracija, Beograd, 1967, s. 211212. Nisam uspio utvrditi, da li su svi navedeni pojedinci koje navodi Jankovi kao masone, doista bili masoni. 321 Potonjak, ibid. 322 .(ore) V.(ajfert), U emigraciji. Neimar, II/1923, 11, 311. 323 .(ore) V.(ajfert), U emigraciji. Neimar, II/1922, 10, 594, 595.

svijetu, da se skuplja i daje materijalna pomo zarobljenim i interniranim Srbima, kao i stanovnitvu okupirane Srbije.324 Prema jednom dokumentu od 10 toaka pod naslovom Zadatak Srpskih Slobodnih Zidara. trebalo je u prvom redu: 1, Preduzeti najivlje mere, pre zakljuenja mira, po loama slob. zidarskim, u Italiji, Francuskoj, Engleskoj, vajcarskoj, Americi itd. i to: ivom reju, brourama i putem tampe, da se srpske pretenzije u to veoj meri ostvare. 2, Da rade preko vajcarskih i dr. loa da se internirani srpski graani iz Austrije, Bugarske i Turske vrate na svoja ognjita u Srbiju. 3, Da se zarobljeni srpski oficiri, podoficiri i vojnici vrate u Srbiju, i tamo da izdravaju ropstvo. 4, Da se familije koje ele, izvedu iz Srbije u vajcarsku.325 Georges Weifert potvruje, da je slobodno zidarstvo u Francuskoj bilo u ono doba najpristupanije za tretiranje nacionalnih pitanja326 Za politike potrebe posluili su u prvom redu Srbi masoni, koji su bili pod francuskom zatitom, a koji su jo od ranije poeli da utiru teren za nae ratne aspiracije. Osim toga, srpski su masoni iskoristili intimne veze s pojedinim francuskim publicistima i novinarima, kako bi se stekao toan pojam o junoslavenskim problemima i politikim aspiracijama.327 I hrvatskom masonu Potonjaku bila je notorna injenica, da su francuski ministri, diplomate i politiari regrutirani, ako ne najveim, a ono svakako velikim dijelom, iz onih koji su kako je ve reeno proli retortu masonstva. Polag toga opravdano je raunati na povoljan uspjeh, jer jezik kojim e braa govoriti sa naom braom u keceljama, biti e posvema drugi, no to je onaj kojim zbore sa profanim svijetom, a i sluati e mnogo toga, ega u drugim prilikama niti bi sluali, niti htjeli sluati.328 Te misli vodilje priopene su etvorici masona Hrvata i Srba, koji su se nalazili u Parizu god. 1916. Bili su to: od loe Pobratim u Beogradu Mia Cuki, Damjan Brankovi i dr. Stanoje Mihajlovi, a od loe Ljubav blinjega u Zagrebu Hinko Hinkovi.329 U razgovorima izmeu hrvatskih i srpskih masona dolo se do uvjerenja, da bi trebalo obavjetavati francusko masonstvo o naemu narodno-politikom problemu, o njegovoj sutini, cilju i svrsi, a da su za to najprikladnija predavanja, koja bi trebalo drati u loama. Ovi su masoni zatraili intervenciju lijenika i masona Save Petrovia Srbijanca, koji je ivio u Parizu. Osim toga, u njegovu je stanu odrana prva sjednica hrvatskih i srpskih masona. Bitno je naglasiti, da su se hrvatski i srpski masoni prethodno sloili o obliku i ureenju nove zajednike drave u smislu kasnijeg Vidovdanskog ustava. 330 Kada je Petrovi stekao uvjerenje, nakon vlastitih provjera, da e stvar dobro i u redu ii, poli su on i Mia Cuki u francuski Veliki orijent, gdje su uinili usmenu predstavku koja je bila prihvaena, tako da je Veliki orijent odredio lou Fraternit des Peuples, da se u njoj i iz nje razvija akcija. Tada su se braa (osim Franka Potonjaka, koji je otiao u Rusiju) povezala s lanovima ove loe i
324 325

.(ore) V.(ajfert), U emigraciji. Neimar, II/1923, 11, 311. Dedijer, II, ibid., faksimil iza strane 224. U Dedijera stoji, da se original nalazi u Ratnom arhivu u Beu, ali, kako nije donio oznaku, svi moji napori, da u tom arhivu doem do fotokopije ovog materijala, ostali su bez uspjeha. 326 V.(ajfert), ibid. Weifert je izvrsno znao snagu francuskog masonstva. Radi ilustracije navodim, da je SaintPastour utvrdio kako je u francuskom parlamentu od 4. rujna 1870. do 13. lipnja 1914. bilo 338 masona, a od 13. lipnja 1914. do 12. srpnja 1940. da ih je bilo 400, to znai od 1870. do 1940. sedamsto trideset i osam (738). Saint-Pastour, La Franc-Maonnerie au Parlement. Documents et Tmoignages, Pariz, 1970, s. 3566. U masonskoj literaturi provjeravao sam tonost podataka iz ove knjige, koju inae i masoni citiraju, i samo za sedmoricu lanova parlamenta nisam naao da su masoni. 327 Ibid. 328 Franko Potonjak, ibid., Obzor, LXIX/1928, 81, 4. Prema objavljenim podacima u francuskim vladama od god. 1870. do 1941. utjecajne pozicije zauzimali su masoni. 329 Ibid. 330 D. J. B., Brat dr. Sava Petrovi lekar a Parizu. Neimar, X/1925, 3536, 382383.

uspjela dobiti pristanak vodstva loe za odravanje predavanja. Pismom od 26. travnja god. 1916. loa je obavijestila Savu Petrovia, da je specijalno radi raspravljanja naega narodnopolitikoga pitanja odredila posebnu sjednicu za 2. svibnja iste godine. 331 Tako je masonska akcija otpoela predavanjem brata Hinka Hinkovia u spomenutoj parikoj loi, u prisustvu i uz uee dananjeg uglednog lana vlade ehoslovake Republike (E. Benea, opaska I. M.). To je zatim nastavljeno i u drugim zemljama.332 Rad srpskih i hrvatskih masona osjetio se ve u jesen god. 1916. u Italiji. Jedan talijanski novinar upozorio je javnost, da ministri, senatori, poslanici, generali u dovoljno velikom broju pripadaju razgranatoj organizaciji francuskog masonstva koja hteli ne hteli predstavlja jednu moralnu snagu, to se u ovim momentima ne sme mimoii. Novinar je zatim nastavio: U okrilju ovog udruenja, dakle koje ima toliko ogranaka meu najrazliitijim socijalnim slojevima, hrvatski i srpski slobodni zidari, bratski udrueni, a predvoeni uvenim hrvatskim poslanikom Hinkoviem, ve mesecima, pomou govora, konferencija tampanih memoranduma, umnoavaju svoje napadaje na Italiju i na italijansku vladu. Pred oima Francuza koji u ogromnoj veini ne poznaju ni poetnu re pitanja, ovi najnoviji apostoli Velike Srbije prikazuju se kao nevine rtve okrutnog italijanskog imperijalizma i govore, glasom koji se gui od suza, o narodnosti, pogaenim pravima o buduim tiranijama... Uzimajui kao sudije izmeu njih i nas izmeu potlaenih i tirana sve Francuze, koji su dobre vere, stvaraju na nau tetu jednu atmosferu ako ne ve nepoverenja a ono bar sumnje koja se iz loa iri u druge krugove, pa i ne u poslednjem redu, i meu novinare, imao sam prilika da prisustvujem raznim vie spomenutim konferencijama, i mogu vas uveriti da se nevina Austrija skoro sasvim gubila pred patriotskom zabrinutou ovih najboljih Srba, ovih najliberalnijih Hrvata...333 Hinko Hinkovi znao je i te kako, da se u zapadnoevropskim dravama, posebno u Francuskoj i Italiji, redovito kroz loe ulazi u politiki ivot koji iz njih, u mnogim vanim sluajevima, dobiva svoja prava. Mnoge se vlade rue i postavljaju u Velikim orijentima francuskom i talijanskom. Upliv slobodnog zidarstva na javni ivot je dakle u tim dravama neosporiv. Hinkovi je zbog te injenice s osobitim zadovoljstvom iskoristio prigodu da s doputenjem francuskog Velikog orijenta govori o jugoslavenskom problemu. Kako je predmet njegovih predavanja bio objavljivan, na ta predavanja dolazili su i u Parizu i mnogi tamo nastanjeni Talijani, koji su nakon predavanja izazivali ive rasprave, na kojima su sudjelovali i neki Srbijanci, ali su se te diskusije zavravale uvijek u korist teza, kako ih je Hinkovi izlagao.334 Ve od kolovoza 1914. nastao je u Italiji masonski pokret za rat protiv Austro-Ugarske. Masonstvo je interveniralo odluno i gotovo otvoreno u korist rata..., u kojemu je ratu gledalo svoj rat vodei intenzivnu propagandu, kojoj je na elu bio Nathan. 335

331 332

F. Potonjak, ibid. D. J. B, Jedna skromna proslava. (IV). Neimar, X/1925, 46, 603. 333 Ovo je objavljeno u listu Idea Nazionale 22. listopada god. 1916. Usp. Pregled listova, eneva, broj 398 od 26(13) listopada god. 1916, s. 12. 334 Hinko Hinkovi, Iz velikog doba. Moj rad i moji doivljaji za vrijeme svjetskog rata. Komisionalna naklada irilo-Metodske nakladne knjiare D. D. Zagreb, 1927, s. 186. Da mu olaka veze s inostranim politiarima, Vrhovni savjet Srbije odluio je, da da Hinkovia progura u organizaciju visokih stepena slob. zidarstva. Na intervenciju toga Vrh. savjeta promaknuo je bta Hinkovia Veliki orijent Francuske u 33. stepen. No bez ikakove iniciacije. Samo u politike svrhe. Samo na papiru; izdao mu je diplomu 33. stepena. Dakle neko titularno masonstvo, ad honores, ad hoc; tako neto. Pokojni br. Hinkovi, kojega je odbijalo sve to je nesolidno nije se nikada i ni u kojoj prilici posluio tom diplomom. I nije ju cijenio. To znam pouzdano. (Veljko Tomi, Br. Dr. Hinko Hinkovi. Glasnik, s. 89). 335 Francesco Nitti, Rivelazioni. Dramatis personae. Izdanje Scientifiche italiane, Napulj, 1948, s. 431432.

Golemu pomo pruali su jugoslavenskim masonima eki politiari Toma Masaryk i Eduard Bene. Veliki utjecaj ovih ekih politiara osjea se iz jednog izvjetaja Kancelarije Jugoslavenskog odbora u Parizu od 13. sijenja 1917, u kojem se konstatira da Masaryk i Bene, goloruki imaju vie uspjeha nego drava Srbija, koja je propala sa vojskom336 Hinkovi pria, da je svugdje, kamo god bi doao, bile to novine, bili to politiari, bili to publicisti, uo, da ga je pretekao Bene. Hinkovi je Benea jednom zatekao i u parikoj masonskoj loi kako dri predavanje.337 esi Bene i Masaryk htjeli su bezuvjetno ruenje Austro-Ugarske Monarhije. A treba znati, da je na poetku rata meu saveznikim vladama prevladavalo miljenje, da Austro-Ugarska mora ostati, kao protutea Njemakoj u Srednjoj Europi. I sam Woodrow Wilson (predsjednik USA od 1912. do 1921. god.) bio je u to vrijeme za njezino ouvanje. Meutim, upravo je Masaryk uvjeravao saveznike vladajue krugove, da je Austro-Ugarska u slubi pangermanizma i da ona ne moe biti, u isto vrijeme, njegova protutea. I dalje, upravo Austro-Ugarska, tvrdili su njih dvojica, omoguuje ostvarivanje pangermanskih ciljeva Njemake, njezino prodiranje na Istok. Masaryk je pobijao i miljenje nekih Amerikanaca i Engleza, da Austro-Ugarska treba da bude sauvana, da ne bi dolo do takozvane balkanizacije Srednje Europe. Naime, Masaryk je dokazivao da Poljaci, ehoslovaci, Jugoslaveni nisu kulturno nii od Austrijanaca i Madara i da su zreli za politiku slobodu.338 Na temelju svega toga stalna je teza T. Masaryka i E. Benea bila, da Njemaku treba svesti na nju samu i da Austro-Ugarsku treba sruiti i onda podijeliti te stvoriti nekoliko novih samostalnih drava, koje e ve radi svoga opstanka biti prirodni pomonici Francuske protiv Njemake ekspanzije na Istok. esi su, dapae, predlagali reorganizaciju cijele Srednje Europe, zemalja, koje lee izmeu Francuske i Rusije te izmeu Finske i Grke. Ta i takva politika bila je i politika junoslavenskih masona. Ti su masoni obrazlagali svoju tezu stvaranja drave Srba, Hrvata i Slovenaca potrebom, da ta nova drava bude odbranbenim bedemom protiv najezde germanske, zaprekom stvaranju obrua germanskoga svjetskog gospodstva.339 Politika koncepcija ekih politiara postala je u politikim, naunim i urnalistikim krugovima u Francuskoj i Engleskoj toliko poznata, da je na kraju 1916. bila ve in nuce primljena u nekoje oficijelne meusaveznike izjave (nota Saveznika 30. prosinca 1916., koja je odgovarala na austro-ugarsku ponudu o voenju mirovnih pregovora) i u uvenu notu Saveznika predsjedniku Wilsonu 10. sijenja 1917. 340 Masarykovom inicijativom pokrenut je asopis Neu Europe. asopis je poeo izlaziti u listopadu 1916. god., gotovo istoga dana, kada je osnovano drutvo Serbian Society of Great Britain, koje su osnovali uglavnom isti ljudi koji su pokrenuli i asopis. Na osnivakoj skuptini toga drutva 20. listopada god. 1916. prihvaen je program, koji je nalagao, da se ire misli o potrebi stvaranja jugoslavenske drave kao brane njemakoj ekspanziji na Istok, a koja se drava moe stvoriti samo ruenjem Austro-Ugarske i njezinom diobom na nezavisne drave te angairanjein na kompromisnom rjeenju granica izmeu Italije i nove jugoslavenske drave revizijom Londonskog ugovora. 341 eko pitanje s vremenom je postalo u ratu prvo pitanje, a s dolaskom George-Benjamina Clemenceaua na vlast u Francuskoj nestalo je u toj zemlji pacifistikih tendencija i pokuaja da se Austrija neutralizira, a nestalo

336

Milan Marjanovi, Londonski ugovor iz godine 1915. Prilog povijesti borbe za Jadran 19141917. JAZU, Zagreb, 1960, s. 389. 337 Hinkovi, ibid., s. 164. 338 D. Poluanski, Masarikova Nova Evropa. Nova Evropa, knj. XXXIII, br. 1 od 26. 1. 1940, s, 413. 339 F. Potonjak, ibid., Obzor, LXIX/1928, 87, 5. Zanimljivo je i Potonjakovo miljenje, da rimski papa istupa jedino voen brigom za ugnjetavaku dinastiju Habsburga, vjekovnog iskoriavaa svojih naroda, pa i naega. (ibid.). 340 Eduard Bene, Svjetski rat i naa revolucija. Tipografija, Zagreb, 1938, 3, s. 107109. 341 Dragovan epi, Italija, saveznici i jugoslavensko pitanje 19141918. kolska knjiga, Zagreb, 1970, s. 174.

je i kampanje za mir.342 eki politiari bili su potpuno na strani junoslavenskih politikih koncepcija. Bene priznaje, da je bio lojalan prema Italiji, ali da nije nikad skrivao nae neoborive veze prijateljstva prema Jugoslavenima. 343 Masaryk se, im je doao u inozemstvo, povezao s jugoslavenskim politiarima Trumbiem, Supilom i drugima, a eke i jugoslavenske teze zastupao je paralelno. Nikola Stojanovi pria, da mu je Masaryk pokazao, kad je poeo rat, izraenu mapu budue ehoslovake koja se nije mnogo razlikovala od sadanje, osim to je bio predvien jedan koridor izmeu ehoslovake i Jugoslavije, koji nije realiziran.344 Masaryk je taj koridor predlagao od proljea god. 1915. do mirovne konferencije u Versaillesu (Edvardu Greyu). Kad je Trumbi naelno odbacio tu Masarykovu ideju o koridoru, jer bi u njemu bilo 6/7 neslavenskog stanovnitva (preteno germanskog, a jednim dijelom madarskog elementa), ohladili su se odnosi izmeu njega s jedne i Masaryka i Benea s druge strane.345 Na sjednici predstavnika obedijencija saveznikih zemalja u Parizu 14. i 15. sijenja god. 1917. brat Charles Richet, profesor medicinskog fakulteta, odrao je govor u korist osnivanja drutva naroda. Na zavretku sjednice zakljueno je, da se odri meunarodni masonski kongres.346 U oekivanju toga kongresa hrvatski i srpski masoni razvili su, zajedno sa svojim ekim i drugim prijateljima, jaku propagandu. U zgradi francuskog Velikog orijenta 29. oujka god. 1917. bio je zakazan vaan sastanak svih parikih loa posveen jugoslavenskom pitanju. Hinkovi je na tom sveanom zboru, kojemu je predsjedavao senator Debierre, odrao predavanje, koje je posvetio banjalukoj veleizdajnikoj parnici ukljuivi u to, dakako, i cijeli jugoslavenski problem. Hinkovievo predavanje, u kojem se pozivalo na opi prosvjed protiv pravosudnih zloina austromadarskih vlastodraca protiv Jugoslavena, izdale su loe u mnogo tisua primjeraka te ih razaslale ne samo na francuske, nego i na druge strane loe. Na kraju Hinkovieva predavanja predloena je i prihvaena, usprkos oporbi nekih Talijana, Rezolucija. U tom tekstu nalazi se i slijedea izvanredno vana misao: Pozdravljaju s ushitom tenje, a. u. Jugoslavena za ujedinjenjem sa svojom braom u Srbiji i Crnoj Gori u jednu narodnu, demokratsku, nezavisnu dravu, budui bedem civilizacije protiv (pangermanske) kulture. Na taj nain jugoslavenski problem bio je ne samo stavljen na dnevni red saveznikog javnog miljenja, nego je bio dan i pravac njegovu rjeenju u naem, dakle Talijanima nepoudnom smislu. Talijanski tisak napao je nakon toga ne samo Hinkovia i Jugoslavene, nego i francuski Veliki orijent. Ali, taj se Veliki orijent branio, pa je bilo dolo do velikih javnih polemika.347 Tako se doista potvrdilo, da na narodno-politiki problem nikako nije mogao da zahvati irega zamaaja i uhvati dubljega korena, dok ga nije u cijelosti prihvatilo i upravo pod svoje uzelo Slobodno Zidarstvo Francuske.348 Jugoslavenski masoni posebnu su panju posvetili prodoru u vicarsko masonstvo. Meutim, taj njihov prodor bio je otean injenicom, to se meu vicarskim masonima bilo uvrijeilo miljenje, da krivnju za nastanak prvoga svjetskog rata treba pripisati direktno francuskim, odnosno srpskim zidarima, koji su tobonju naredbu iz Francuske, da se ubije prijestolonasljednik Franjo Ferdinand, prema danim dispozicijama izvrili.349 Ipak, ve u
342 343

M. Paulova, ibid., s. 455. E. Bene, ibid., s. 245. 344 Nikola Stojanovi, Masarik na poetku svoje akcije. Srpski knjievni glasnik, nova serija, knj. XXIX, broj 6 za 1930, s. 464. 345 Ivan Kraja, Dvije politike sinteze. I. Tomo Masaryk II. Stjepan Radi. Hrvatska revija, XI/1938, 11, 561 567. 346 Pierre Chevallier, Histoire de la Franc-maonnerie franaise. III, Fayard, Pariz, 1975, s. 187. 347 H. Hinkovi, ibid., s. 186188. 348 F. Potonjak, Iz emigracije, Knjiara Mirka Breyera, Zagreb, 1919, s. 28. 349 Jos. Wolf, ibid.

prvoj polovici god. 1916. srpskim masonima, koji su bili u vicarskoj, polo je za rukom doi u vezu s nekim predstavnicima javnog miljenja u Zrichu. Srpski su masoni u vicarskoj naskoro uspjeli stupiti u neposredne veze sa vicarskim masonima u Zrichu, Luzernu. Bernu, i drugim gradovima. Tako je brat Jovan Aleksijevi odrao u jednoj loi u Zrichu uspjelo predavanje.350 Poslije u vicarskoj je odran ciklus raznih predavanja srpskih masona.351 Posebnu panju predavai su posveivali uvjeravanju vicarskih masona kako srpsko odn. jugoslovensko slobodno zidarstvo nije stajalo niti stoji ni u kakvoj vezi ni sa atentatom ni sa atentatorima na prijestolonasljednika Ferdinanda u Sarajevu.352 Kad su vicarski masoni bili pridobiveni, oni su, na pobudu srpskih masona, poveli akciju kod njemakih zidara, da porade kod svoje vlade neka se obustave sramotna neovjetva. 353 Glavnu akciju srpski su masoni razvili u Francuskoj. Tamo su oni nalazili i najjau potporu. Brat Ili, lan parike loe Fraternit des Peuples, pokuao je odgovoriti detaljno na teze nekih talijanskih masona. Ili je u knjiici La controverse italo-serbe, koju je objavio pod zatitom beogradske loe L'union u prvoj polovici god. 1917. u Parizu u nakladi Vase U. Jovanovia, iznio slubeno stajalite jugoslavenskih masona. Iz toga se teksta vidi, da je jugoslavensko masonstvo gledalo na ujedinjenje Junih Slavena kao na ujedinjenje raznih pokrajina istoga naroda nadahnjujui se na primjeru stvaranja talijanske drave. U tom smislu u ovom su tekstu izloeni povijesno-zemljopisni argumenti protiv talijanskih pretenzija na Istru i Dalmaciju, a zatim je postavljeno pitanje jugoslavenskog ujedinjenja kao europski problem prvoga reda na nain, da se istupilo protiv stvaranja samostalne hrvatske drave, za koju su se neko vrijeme zalagali Talijani. Svojim otvorenim projektom osnivanja nezavisne Hrvatske talijanski su imperijalisti otkrili svoj plan. Povijest nam prua dosta primjera o tome to mogu dinastike ambicije i strani utjecaji u zemljama iste rase. Talijanski imperijalisti imaju oito namjeru da iskoriste u budunosti borbu koja bi mogla izbiti izmeu Srbije i Hrvatske (koja bi postala nezavisna) radi apsorbiranja Dalmacije i upravo radi toga oni zahtijevaju stvaranje jedne Hrvatske separatne i amputirane od strane Italije i kompenzirane na raun Srbije. Upravo zbog toga ITALIJA ZAHTIJEVA U PAKTU JAMSTVO OD 15 GODINA, da bi za to vrijeme mogla konsolidirati i izvriti kolonizaciju Dalmacije, Slovenije, Istre na njemaki (u Poznanju) i austrijski (u tajerskoj, Madarskoj, ekoj, itd.) nain. Budui da su Hrvati i Srbi apsolutno iste rase i vrlo izmijeani bit e nemogue povui jednu granicu koja ih dijeli. Tu se dalje istie, da Jugoslaveni ne e pasivno prihvatiti smanjenje svoje rase i da e u danom trenutku nai naina, da se oslobode agresivne Italije, koja, uostalom, kasno dolazi sa svojim austrijskim metodama. Diplomacija Antante, upozorava se, uinila bi dobro, kad bi prije izvrenja pakta na raun Jugoslavena razmotrila reperkusije, koje donosi takav pakt. U tekstu se istie vjerska ravnopravnost u Srbiji, posebno u odnosu na idove, s napomenom, da bi privilegiji, koje bi uivala Katolika crkva pod Italijom, u Dalmaciji izazvale neizbjeno cijepanje dviju religija, pa se zakljuuje: ITALIJA NEE BITI NEGO JEDNA NOVA AUSTRIJA i sve mrnje i akcije Jugoslavena bit e upravljene protiv nje. Na kraju se istie, da Jugoslaveni diu svoj glas, da se obraaju svim nezavisnim sredinama. Zakljuak glasi: ONI SE OBRAAJU SVJETSKOM MASONSTVU, koje je uinilo velikih humanih djela (i kojemu Italija duguje svoje nacionalno ujedinjenje) i zaklinje da intervenira u njihovoj pravednoj stvari kod voa svih zemalja. Provocirajui reviziju jednog nepravednog ugovora (TAJNI diplomatski pakt), iznuenog od saveznikih vlada u trenutku slabosti MASONSTVO E SPRIJEITI ATENTAT
350 351

D.J.B., Jedna skromna proslava (IV). Neimar, X/1925/knj. IV, br. 46, s. 603. M. Jakovljevi, ibid. 352 M. Jakovljevi, ibid., s. 92. 353 Prilozi uz Promemoria, ibid., s. 24.

PROTIV SLOBODE JEDNOG VRLOG MUENIKOG NARODA, ATENTAT KOJI KAD BI SE ISPUNIO BIO BI SRAMOTA ZA OVJEANSTVO NAEG STOLJEA.354 Pozive na meunarodni masonski kongres u Parizu za 2830. lipnja god. 1917. potpisali su Corneau, predsjednik Savjeta Velikog orijenta Francuske i general Peigne, veliki metar francuske Velike loe. Kongres je odran u Parizu (Rue Cadet 16) pod predsjedanjem Corneaua, a u nazonosti, pored ostalih, predstavnika obedijencija talijanske, vicarske, amerike, portugalske, argentinske, srpske, brazilske i kostarike. Predsjednik SAD-a Thomas Woodrow Wilson osobno je ohrabrio ovu inicijativu. Na ovom kongresu slubeno je predloeno konstituiranje drutva naroda, kao budueg nositelja masonske koncepcije mira i univerzalne sree. Knjievnik Andre Lebey, lan Savjeta francuskog Velikog orijenta, precizirao je temelje budueg mira u smislu, da i pobijeena Njemaka bude lan u novom drutvu naroda.355 Za vrijeme inauguralne sjednice 28. lipnja 1917. (Obljetnice atentata u Sarajevu, kako to posebno istie P. Chevallier) brat A. Lebey detaljno je izvijestio o osnivanju drutva naroda. On je istiui, da je odravanje europskog mira neodvojivo od rjeenja njemakog problema, kao cilj postavio unitenje germanskog militarizma i ulazak takve pobijeene, odnosno obnovljene Njemake u drutvo naroda. Lebey je formulirao kao nuni minimum za buduu sigurnost u Europi slijedee: 1. Vraanje Alzasa Lotaringije Francuskoj, 2. obnovu, ponovnim sjedinjenjem njezinih triju podruja, nezavisne Poljske. 3. nezavisnost eke, 4. u naelu osloboenje ili ujedinjenje svih naroda, koji su danas podjarmljeni politikom ili administrativnom organizacijom habsburkog carstva, u drave za koje e se ovi narodi izraziti plebiscitom. Sjednica odrana 29. lipnja 1917. bila je posveena studiju zakljuaka iz navedenog Lebeyeva izvjetaja, koji je predan na razmatranje posebnoj komisiji. Na ovom kongresu najpoznatiji i najuticajniji masoni iz Jugoslavenskog odbora nisu... mogli uestvovati, jer su se ba u to vreme nalazili na Krfu. 356 Srpska delegacija na kongresu bila je sastavljena od Duana Milievia, Vase U. Jovanovia i Ilia. Milievi je ve na poetku predloio, da se u zonama, u kojima ivi etniki razliito stanovnitvo, izvri plebiscit, da se puanstvo moe odluiti za jednu ili drugu dravu ili za mogunost nezavisnosti.357 Ovaj prijedlog o plebiscitu odnosio se posebno na razgranienje izmeu Italije i budue jugoslavenske drave. Prije donoenja odluke vodila se diskusija izmeu jugoslavenskih i talijanskih masona. Kako je teklo sporazumijevanje talijanskih i srpskih masona ispriao je Vasa U. Jovanovi jednom talijanskom novinaru slijedeim rijeima: Poto u Lebej-ovoj redakciji dnevnog reda nisu bili spomenuti zahtevi Srba i Italijana spremili su italijanski delegati jednu izjavu, koja je trebala da figurie u 4. dnevnoga reda i koji je uredio Leoni u saglasnosti sa Ferariem i Berleuda. Nathan je bio u drugom oku sale. Mi smo izvrili svoje korekcije i ja sam ih diktirao jednom srpskom drugu. Italijani su izradili jo neku malu ispravku i mi s nae strane
354

I.(li), La controverse italo-serbe. Paris, 1917, s. 3839, 5153, 5658, 6465. U jednom cirkularnom pismu za brau masone, datiranom Paris, juin 1918. Ili istie, da je u ovoj knjiici pokuao sruiti talijanske teze izraene od brata D.(udana) koji je doao iz Rima, kako bi pripravio u francuskom masonstvu pogodan teren za talijanske imperijalistike tenje. (Ostavtina Ante Trumbia. Nauna biblioteka Split, reg. br. M. 552/1). Najvjerojatnije se radi o talijanskom iredentistu Alessandru Dudanu iz Splita, iji su preci podrijetlom iz Dalmatinske zagore. 355 Jean-Andr Faucher, Histoire de la Grande Loge de France (17381980). Izdanje Albatros, Paris, 1981, s. 161162. Ova knjiga tiskana je s predgovorom Michela de Justa, velikog metra francuske Velike loe. 356 Jankovi, ibid., s. 212. 357 Aldo Alessandro Mola, Storia della Massoneria italiana dall' Unit alla Republica, II, izd., Bompiani, Milano 1976, s. 375377.

izmenili smo ono jo po koju re zatim je predat tako redigovan i usvojen od italijanskih i srpskih delegata koji su zajedniki saraivali kod njegove redakcije. Tako redigovan lan sadravao je re plebiscit i Lebaj ga je proitao i metnuo u svoj dnevni red.358 injenica je, da srpski masoni dranje talijanskih masona nisu doivjeli kao posebno neprijateljsko. ini se, da talijanski masoni nisu htjeli ui u jau konfrontaciju s francuskim masonstvom.359 Citirani zakljuci izvjestitelja, podijeljeni na 13 paragrafa, bili su prihvaeni od kongresa. U njima je posebno predvieno osnivanje drutva naroda i meunarodnog suda. Kongres je predsjedniku Wilsonu izrazio svoje divljenje i zahvalnost za sve, to je uinio ovjeanstvu. 360 Odluke Kongresa shvaene su od vodstva jugoslavenskih masona kao rjeenje u nau korist.361 Ovaj uspjeh bio je utoliko markantniji, to su i italijanski Masoni, naim nastojavanjem i svojom jednodunom saglasnou, pripomogli da se on postigne.362 U Italiji se razvila silna polemika. Tolika, da su talijanski masoni bili prisiljeni tvrditi, da je dodana pogreno ili zlonamerno klauzula o plebiscitu. Isticalo se na svim stranama neosporno pravo Italije na Trst, Istru i Dalmaciju. Talijanski masoni negirali su navedene Jovanovieve tvrdnje. Oni su isticali, da je klauzula o plebiscitu potekla od srpskih delegata. Talijanski delegat Meoni ovako je odgovorio Jovanoviu: Mogu samo ponoviti demanti italijanskih delegata i prvo tvrenje Lebeja naime, da su Srbi predloili klauzulu o plebiscitu, i niko drugi sem Srba, te da su Italijani preili da je usvoji kongres. Gospodin Jovanovi kada tvrdi da se nalazila ova klauzula u tekstu koji su uredili i podneli italijanski delegati, govori apsolutno pogreno. Voleo bih da se utvrdi, da se radi o sluaju slabog pamenja. Ali ako bi g. Jovanovi ostao pri svome nikakav framasonski obzir ne bi me mogao uzdrati da odluno izjavim da svesno govori neistinu.363 Nakon ovakva dranja talijanskih masona u talijanskoj javnosti masonstvo je uope, a posebno francusko, bilo estoko napadnuto, tako da je Ettore Ferrari (talijanski veliki metar od 15. veljae god. 1904. do 25. studenoga god. 1917.) morao dati ostavku 14. srpnja god. 1917. Istodobno je dolo do pogoranja odnosa izmeu talijanskih i francuskih masona.364 Predstavnici masonske vlasti Kraljevine Srbije inaugurirali su stoer u Marseillesu radi usklaivanja jedinstvenog djelovanja, ali i radi predstavljanja pred saveznikim vladama. Ovo je uinjeno na zavretku god. 1917. sredstvom jedne cirkularne note, posle ega su pristizali, jedno za drugim, laskavi odgovori, za srpsko junatvo, za portvovanje u borbi, za lojalnost Srbijinu, uz tople elje za lepu i veliku budunost svih naroda uopte, a Junih Slovena posebice. U ovo vrijeme srpsko se masonstvo povezalo i s najudaljenijim zemljama u svijetu (Meksiko, Kuba, Brazil, Argentina, Australija, Novi Zeland i t.d.). 365 Srpski Vrhovni savjet za vrijeme rata razvijao je jaku akciju u saveznikim i neutralnim zemljama, osnovao je u vanijim politikim dravnim sreditima stalna predstavnitva te utjecao na pisanje tiska u korist srpske teze.366
358 359

Usp. Pregled listova, eneva, broj 626 od 13. srpnja (30. lipnja) 1917, s. 13. U samoj Italiji utjecaj jugoslavenskog masonstva nije bio dovoljno jak, da bi se mogla poduzeti neka odluujua akcija. Ipak je jedan od jugoslavenskih masona, koji je radio u Rimu, imao lijepih uspjeha, od kojih je tada bio najvaniji onaj, da je talijansko masonstvo kotskog obreda izjavilo, da se italijanska politika prema Balkanu i Junim Slovenima treba da kree u granicama Macinijeve koncepcije. Znajui za meunarodni masonski kongres u lipnju 1917. jugoslavensko masonstvo je odluilo pozvati za ovu priliku ... Brau Italijane da, kao Masoni donesu svoj sud o slobodi prava samoopredeljenja naroda. 360 P. Chevallier ibid., s. 202204. 361 Marko Jakovljevi, Iz rata i emigracije. (Uspomene), Subotica, 1923, s. 80. 362 Dj. V.(ajfert), U emigraciji, Neimar, II, 1923, 11, s. 56. 363 Sve je ovo objavljeno u listu Corriere della Sera dne 19. srpnja 1917. Usp. Pregled listova, eneva, broj 633 za 1917, s. 5. 364 Molla, ibid., s. 379. 365 Dj. V(ajfert), ibid., s. 4. 366 D. J. B., Jedna skromna proslava, ibid., s. 603.

Jugoslavensko masonstvo imalo je poseban oslonac u srpskoj opoziciji i u regentu Aleksandru Karaordeviu. Prema nekim neobjavljenim podacima (koje nisam uspio provjeriti), mason Jovan Jovanovi-Pion, srpski poslanik u Londonu, imao je pristup u elitu engleskog masonstva i on je iza lea Paiu posebnom ifrom saobraao s regentom Aleksandrom kao njegova osobna veza s britanskim politikim krugovima, i to sve dok nije god. 1918. umirovljen. Treba svakako napomenuti da je Georges Weifert suradivao i s predsjednikom srpske vlade Nikolom Paiem,367 koji nije bio mason i koji je intimno elio stvaranje samostalne srpske drave s izlazom na more. Kad su duhovi u saveznikim sredinama, usled nemake ofanzive i sa ciljem Pariz, prilino klonuli, Vrhovni Savet Srbije alje jednu obrazloenu okrunicu svima velikim masonskim svetlostima i, iz obzira pravde i slobode trai, protivno svojim naelima, produenje rata do konane pobede saveznika. U temeljima drave Srba, Hrvata i Slovenaca uzidani su veliki blokovi masonskih napora. Glavni inioci pri sklapanju mira bili su slobodni zidari.368 Na kongresupodjarmljenih naroda u Rimu od 8. do 10 travnja god. 1918. postiglo se, da se uz snanu pomo francuskih i engleskih slobodnih zidara ujedine aspiracije talijanskih i jugoslavenskih zidara na jednoj smernici i to u korist jugoslavenskog stava. 369 Talijanski senator Torre doao je prije ovog kongresa u London, po nalogu talijanskog ministra vanjskih poslova Sonnina, da razgovara s Trumbiem. U ovim razgovorima kumovahu Steed i Seton-Watson. Kao posljedica ovih razgovora Torrea s Trumbiem dolo je do sazivanja kongresa potlaenih naroda Austro-Ugarske u Rimu.370 Tekst, koji je Trumbi uputio Torreu iz Londona u oujku god. 1918, objavljen je 10. travnja iste godine u Rimu (tzv. Rimski pakt). Taj tekst glasi: Predstavnici naroda podloenih posve ili djelimino Austro-Ugarskoj Monarhiji u svrhu zajednike akcije slono utvruju ova naela: 1. Svaki narod, koji tei da postigne svoje nacijonalno i dravno ujedinjenje ili da ga upotpuni, ima nezatomljivo pravo na potpunu politiku i ekonomsku nezavisnost. 2. Svaki od ovih naroda priznaje, da je Monarhija austro-ugarska osnovna zapreka ostvarenju njegovih tenja i njegovih prava. 3. Ovi se narodi stoga zalau, da e se meusobno pomagati u borbi za svoje potpuno osloboenje od zajednikog neprijatelja, e da uzmognu postii potpuno narodno ujedinjenje u svojoj slobodnoj dravi. Predstavnici talijanskog i jugoslavenskog naroda zasebno utvruju ovo: 4. U pogledu odnosa talijanske nacije i nacije Srba, Hrvata i Slovenaca, poznatih pod zajednikim imenom jugoslovenskim predstavnici ovih dvaju naroda priznaju, da je ujedinjenje i nezavisnost jugoslovenske nacije ivotan interes Italije, kao to je upotpunjenje narodnog jedinstva Italije ivotan interes jugoslovenske nacije. Stoga se predstavnici oba naroda zalau, da e uloiti svu svoju djelatnost u to, da za trajanja rata i u asu mira budu potpuno oivotvoreni ovi vrhovni zahtjevi njihovih naroda. 5. Proglasuju, da je osloboenje Jadranskog mora i njegova odbrana od svakog sadanjeg i budueg neprijatelja ivotan interes njihovih naroda. 6. Obvezuju se rijeiti prijateljski i u interesu buduih dobrih i iskrenih odnosa izmeu oba naroda pojedine teritorijalne sporove na osnovu naela narodnosti i prava narodnog samoodreenja i na nain, da se ne povrede ivotni interesi jednog i drugog naroda, koji e biti definisani u asu mira.

367 368

F. Potonjak, ibid., Obzor, LXIX/1928, 91, 6. D. J. B., Jedna skromna proslava, ibid., s. 603604. 369 M. Jakovljevi, ibid., s. 87. 370 Hinkovi, ibid., s. 195196.

7. Skupinama (nuclei) jednog naroda, koje bi morale biti ukljuene u granice drugog naroda, priznat e se i zajamit e im se pravo na potovanje njihova jezika, njihove kulture i njihovih moralnih i ekonomskih interesa.371 Ovaj Rimski pakt nije imao nikakva smisla, jer stvarno nikoga nije obvezivao. Najlepe pako na stvari je to da sa talijanske strane nije u kongresu uestvovalo nikakovo zvanino lice, tako da ona maglovita oitovanja ne obvezivahu Italiju.372 Moda je jedini rezultat Rimskog pakta njegov utjecaj na dranje predsjednika Wilsona. Bez amerike potpore saveznike zemlje ne bi same mogle ostvariti zamiljene ciljeve. Jugoslavenski masoni, kako se vidi iz njihovih strogo internih raspravljanja, bili su svjesni da je ameriko masonstvo i u prvom ratu stajalo brojano i po stvarnim uspesima na elu svih zemalja na svijetu. Tako se u jednom masonskom tekstu, u kojem se govori o masonstvu u Americi, nalazi i ovo: Koliki je jak njen uticaj u Americi, moe se suditi i po odlunom i munjevitom brzinom doneenom reenju, kojim je ona pritekla u pomo Evropi (a i oveanstvu) u njenom kritinom momentu za vreme poslednjeg velikog rata. Ne odobravajui da imperijalizam i militarizam zavladaju preko Evrope oveanstvom, hiljadama amerikih loa uzele su jednovremeno i hitno to pitanje u pretres i doprinele da se privede u delo jedna po ondanjem zvaninom njemakom miljenju neverovatnost: da se isto industrijska zemlja za tren preobrati u vojniku i intervenie orujem, jedinom mogunou za presudan uspeh.373 U ime Jugoslavenskog odbora otiao je brat Potonjak u SAD. I tamo su odrana dva kongresa, na kojima je bio zastupljen veliki broj iseljenikih organizacija radi regrutiranja dobrovoljaca i skupljanja financijske pomoi. Meutim, ni srpska vlada ni srpsko masonstvo nisu imali povjerenja u Franka Potonjaka. Valjda zato, to je netko proturio sumnju, da je on austrijski agent. Poslije su u Ameriku pola braa Hinko Hinkovi, Milan Marjanovi i drugi.374 Hinkovi je bio poslan u Ameriku s potpunim povjerenjem srpskog masonskog vodstva radi pridobijanja jugoslavenskih iseljenika i animiranja amerikih masona za junoslavenske politike aspiracije.375 Hinkovi je u Americi razvio veliku propagandu za nau stvar, naroito po slobodno zidarskim loama. 376 Predsjednik Wilson pridobivan je postupno sustavnom i neprekidnom akcijom srpskih, odnosno jugoslavenskih politiara, posebno od kraja veljae god. 1917. pa dalje, a i od Masaryka osobno tijekom godine 1918. Kad je Wilson u srpnju te godine objavio 14 toaka u kojima se zalae za ideju autonomije naroda u okviru Austro-Ugarske, posebno se angairao, u proljetnim mjesecima god. 1918, protiv toga plana srpski poslanik u USA Ljuba Mihajlovi (koji je doao u USA svretkom god. 1916) utjecajem na predsjednikovu okolinu (razgovorima i propagandnim materijalima). Rimski kongres jako se dojmio Wilsona, te je povodom njegovih zakljuaka amerika vlada prva prihvatila njegove konsekvencije time, to
371

Ferdo ii, Jadransko pitanje na konferenciji mira u Parizu. Zbirka akata i dokumenata. Matica hrvatska, Zagreb, 1920, s. 1215. ii datira Trumbiev tekst 7. oujka, a u sadraju 9. oujka. Meutim, Niko Dubokovi navodi datum 17. oujka, a u toki 2 navodi, da je Austro-Ugarska instrument germanske dominacije, to je ii izostavio. Usp. Niko Dubakovitch, Relations italo-yougoslaves de 1914 a 1920. Disertacija, Lausanne, 1938, s. 6668. 372 Hinkovi ibid., s. 196. Prilikom kongresa potlaenih naroda A.U., odranog u Rimu na 12. 4. 1918. tal. masonerija nije slubeno sudjelovala, ali iz brzojava izmijenjenih tom prilikom izmeu Vel. Or. Italije i Vel. Or. Francuske, dade se zakljuiti da su talijanski masoni i u tom pravcu bili aktivni. Njihova uloga nije u aktima registrovana. Br .. Dr. Lj.(ubo) T.(omai), Kratki pregled historije talijanske masonerije. estar, X/1931, 67, 133134. 373 I., Nekoliko rei o sl. zidarstvu. Rezerviran Manuskript, s. 8. (Tiskano irilicom, bez oznake izdavaa, godine i mjesta izdanja). 374 M. Jakovljevi, ibid. s. 8887. 375 Dj. V.(ajfert), ibid. U ovom tekstu ne spominje se Hinkovi; samo je oznaen kao jedan na vien Brat i priznat javni radnik. 376 Jakovljevi, ibid., s. 99.

je ministar inostranih djela Lansin dao po inicijativi Lj. Mihajlovia slubenu izjavu, kojom Amerika prihvaa ideju potpunog osloboenja ehoslovaka i Jugoslavena od Austro-Ugarske. To je u meunarodnoj politici, bio najvei uspjeh Rimskoga kongresa. Time je Wilson principijelno revidirao u pogledu Austro-Ugarske svojih 14 toaka, prihvaajui ideju potpunog osloboenja tih naroda mjesto ideje autonomije u okviru Austro-Ugarske.377 Akcija za priznavanje prava potlaenih naroda Austro-Ugarske na nezavisnost pojaana je dolaskom predsjednika ehoslovakog narodnog vijea Masaryka u SAD na poetku svibnja god. 1918. U prilog tome javljali su se i glasovi u amerikom kongresu, a to je poela prihvaati i amerika diplomacija, pogotovo kada je 3. lipnja god. 1918. britanska vlada obavijestila ehoslovako narodno vijee, da ga je spremna priznati kao najvii organ ehoslovakog pokreta u saveznikim zemljama.378 Utjecaj na predsjednika Wilsona bio je olakan injenicom, to se i u njega kao i u drugih amerikih predsjednika koji nisu bili masoni, u svim njihovim postupcima, pod uticajem masonske okoline, ogleda masonski duh.379 Hinkovi je dne 20. rujna godine 1918. s Masarykom i pijanistom Ignjatom Paderewskim bio primljen kod Wilsona.380 Ovaj vrlo vani susret Hinkovi je ovako opisao: U razgovoru s njime razloismo mu ciljeve njemake najezde na Istok, dotadanje uspjehe njezine i katastrofalne posljedice za slobodu i demokraciju svijeta, ako se ti ciljevi ostvare. Od tri historijska bedema protiv Dranga: poljskog, ekog i jugoslavenskog tako nastavismo Poljska je raskomadana, eka satrvena, a mala Srbija preslaba. S tog valja na jugu ujediniti bedem jugoslavenski, a na sjeveru uvrstiti eko-slovaki i poljski. Samo tako moe se spasiti svijet. Mi upiremo oi u Ameriku, jedinu u ovom ratu koja nema nikakovih sebinih ciljeva, ve se odluila na neizmjerne rtve u krvi i novcu za slobodu ovjeanstva. Kao dijelovima tog ovjeanstva mora ona da i naim narodima pomogne do osloboenja i ujedinjenja. Iz upita i primjedaba Predsjednikovih teajem naeg razgovora s njim mogla se razabrat njegova posvemanja saglasnost s naim izvodima, to u ostalom nije krio. Kojeg li preokreta u njegovim nazorima, naroito u pitanju ouvanja Austrije, izmeu sada i poetkom godine, kad je u Kongresu predlagao autonomiju za slavenske narode dvojne monarhije! Amerika pokazala se je jedinim naim meunarodnim uporitem u Parizu. Po njoj nije trebalo poi u Rapallo.381 Jugoslavensko masonstvo znalo je, da e se uspjenom masonskom akcijom na toj drugoj hemisferi stei uistinu jedna jaka snaga koja moe da bude od presudnoga uticaja kako po sam rat, tako i po to uspeniji ishod njegov. Mislimo da neemo mnogo tangirati nau skromnost, ako ovde kaemo samo toliko, da smo u tom uspeli. U naim je rukama naroito priznanje za

377

M. Paulova, ibid., s. 450451. Vilson je, kako izgleda bez ikakvog savetovanja sa drugima, a kao mislilac i poten ovek tako mi se Masarik izrazio o njemu prihvatio ideju likvidacije Austrije i izmenio odgovarajuu taku svoga manifesta. (Emil Ludvig. Voi Evrope. Kosmos, Beograd, 1935, s. 77. Usp. Des Quatorze aux Cinq Points. La paix des peuples. I/1919, 1, 2848.). 378 D. epi ibid., s. 321324. 379 V. Kujundi, ibid., s. 84. Za Wilsona, kojega i neki masonski pisci ubrajaju u masone, nema dokaza da je pripadao masonstvu, ali je bio gotovo apsolutno manipuliran od masona. Sigurno je, da su od amerikih predsjednika bili masoni: 1. George Washington (17891797), 2. James Monroe (18171825), 3. Andrew Jackson (18291837), 4. James K. Polk (18451849), 5. James Buchanan (18571861), 6. Anrew Johnson (18651869), 7. James A. Garfield (1881), 8. William McKinley (18971901), 9. Theodore Roosevelt (1901 1909), 10. William Howard Taft (19091913), 11. Warren G. Harding (19211923), 12. Franklin D. Roosevelt (19331945), 13. Harry S. Truman (19451953), 14. Gerald Ford (19741978). (Henry C. Clausen, 33 Sovereign Grand Commander, Masons Who helped shape our nation. Izdao The supreme council, 33, Ancient and accepted scottish rite of freemasonry southern jurisdiction, U.S.A. 1979, s. 1215). Jedini ameriki predsjednik koji nije bio pod utjecajem masona bio je John Quincy Adams (17971801). 380 H. Hinkovi, ibid. 381 H. Hinkovi ibid., s. 121122.

to, pisano rukom velikoga naega prijatelja i osvedoenog pobornika pravde, tadanjeg Predsednika Republike Sjedinjenih Drava u Severnoj Americi, Gospodina Vilzona.382 Stajalite jugoslavenskih masona prema Londonskom ugovoru, odnosno Italiji, izrazio je srpski mason Ili na konferenciji u Nici 27. prosinca 1918. slijedeim primjedbama: Ali poto su se, od vremena potpisa ugovora prilike znatno izmenile: a) Rusija, kao potpisnica ugovora je iezla sa politike scene; b) Amerika ne samo to nema ucenjenog angamana prema Italiji, ve prijemom njenih 14 taaka unitava se ugovor potpuno; c) Princip udruenje naroda istisnuo je principe grube sile i tajnih ugovora; d) Pojavio se princip samoopredeljenje naroda; e) Najzad, Italija nije ni izvrila svoje obaveze, predviene ugovorom, ni vojskom ni flotom; stoga ni dobiti obuhvaene ugovorom ne mogu biti obavezne za Antantu, a naroito za Srbiju (i Jugoslovene uopte), koja je svojim naprezanjima prela preko maksimuma koji se mogao i zamiljati a kamo li zahtevati.383 Zbivanja na Mirovnoj konferenciji ne spadaju u teme ove knjige. Meutim, radi kompletiranja ovog poglavlja potrebno je istaknuti neke podatke. Na toj Konferenciji jugoslavenski politiari nisu zanemarili koritenje masonskih veza. Na sjednici delegata Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1. oujka god. 1919, na kojoj su bili nazoni N. Pai, A. Trumbi, Milenko Vesni, dr. olger i Mata Bokovi, zakljueno je i slijedee: Odobrena je izrada jednog izvoda iz naeg memoranduma, koji e se upotrebiti za razailjanje uticajnim linostima framasona.384 Na ovoj Konferenciji predsjednik USA Wilson bio je maksimalno, koliko je god mogao, na strani jugoslavenskih zahtjeva. Duan Milievi koji je, kad je doao u Pariz god. 1915, imenovan efom srpske vojne delegacije, po masonskoj liniji intervenirao je kod Wilsona u Parizu u hotelu Krion. (U tome hotelu bilo je sjedite amerike delegacije). Wilson mu je posebno zahvalio na adresi koju mu je on predao u ime srpskih slobodnih zidara u odbranu jugoslavenskih nacionalnih prava. 385 Upravo zbog ovoga Wilsonova zalaganja u korist jugoslavenskih politikih stajalita Duan Milievi je poslije kao veliki majstor Velike loe Jugoslavija u jednom pismu amerikom predsjedniku F. Rooseveltu od 25. travnja 1937. naveo i slijedee: Jugoslovenski narod je vrlo mnogo obavezan Americi za svoje narodno jedinstvo, zbog njene prijateljske i mone intervencije za vreme mirovnih pregovora u Parizu.386 Masonske veze na Mirovnoj konferenciji u pitanjima razgranienja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca nisu djelovale, posebno poslije Wilsonova odlaska u Ameriku, onako korisno kao prijanjih godina jer su sile pobjednice po zavretku rata, u kojem su postigle svoje zamiljene ciljeve, morale taktizirati i s talijanskim masonstvom, odnosno njegovim nacionalizmom. O tome svjedoi Smodlaka ovako: Vesni, kao na poslanik kod francuske vlade, i preko njega Pai stajali su u stalnoj vezi s Quai d'Orsay-om, koji im je, razumije se, savjetovao da ne tjeraju mak na konac sa Italijom, ve da budu razboriti pripravni na kompromis. To je posve odgovaralo francuskim interesima. Italija je traila od saveznika jedan dio neprijateljskog plijena, u obliku kolonija, protektorata ili slino, a Francuska, koja je s Engleskom pobijedila sve to su bili ugrabili u Njemakoj i Turskoj, nalazila je da joj je najkorisnije da se Italija namiri na na raun. Beogradska politika
382 383

Dj. V.(ajfertj, ibid., s. 910. Ilij, Srpsko-talijanski spor. s. 82. 384 Zapisnik sa sednica delegata Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca za mir. Prijepis u Arheolokom muzeju u Splitu pod br. 5511, s. 105. 385 Br .. dr. ura Popovi, Br .. Duan Milievi. estar, XVIII/1939, 710, 9293. U ovom tekstu se spominje i Milievieva borba koju je on u to doba morao da vodi u pariskim loama sa dva masona Crnogorca, koji su pravili propagandu za Kralja Nikolu i zasebnu Crnu Goru. 386 estar, XVI/1937, 810, 127.

odmah po slomu carske Rusije zaplovila je bila u francuske vode, stavivi se pod protektorat Republike. Stoga joj je valjalo dobro paziti da ne ozlovolji Francusku, a kud bi se ona zamjerila protektorki radi jednog hrvatskog pitanja? Ali ni bez toga srpska politika koju su vodili Pai i Vesni nije dozvoljavala da se doe do otrog sukoba s Italijom. Italija je bila jedna od etiri velike sile koje su krojile kartu svijeta. Ona je imala glas u razgranienju prema Maarskoj, Bugarskoj i Albaniji, gdje su bili u pitanju interesi koji su najvie bili na srcu beogradskim vlastodrcima... U prvo vrijeme oni su bili veoma vjeto udesili svoje dranje, tako da u delegaciji nisu dolazili u sukob s nama, dok van delegacije nisu poduzimali nita to bi moglo ozlovoljiti velike sile na koje su raunali za svoje posebne ciljeve... Za uspjeh pak bio je daleko vaniji od zvanine prepiske rad van delegacije, nadasve druenje s uplivnim linostima, u prvom redu s glavnim ekspertima velikih sila, u koje je trebalo najprije uliti povjerenje prema nama, pa ih spretno obavjetavati o naim pitanjima i postepeno pridobivati za nau stvar. Poto su Velika etvorica u glavnom rijeavala onako kako su im savjetovali ti njihovi pouzdani strunjaci, lako je shvatiti od kolikog je zamaaja za nas bilo stei naklonost tako uplivnih ljudi.387 Jedan jugoslavenski mason ovako je ocijenio tadanje stajalite talijanskih masona: Kad je pak talij. vojska dola u Trst i u Trento, tal. je masonerija to pozdravila velikim veseljem, brzojavima kralju, vladi, generalu Diazu i oduevljenom okrunicom na sve loe. A kad je Wilson ustao proti talijanskim tenjama na Jadranu, koje su na oitu tetu slavenskog ivlja, Vel. Metar Nathan ustao je okrunicom protiv Wilsona i odobrio onaj nagli odlazak talijanske delegacije sa mirovnog kongresa. Iz ovoga se dade zakljuiti, da su kod kongresa potlaenih naroda sudjelovali samo nekoji masoni iz Italije i to lino, a da je vodstvo tal. masonerije stajalo skoro ostilno proti tome. Zato je i brzojav iz Rima u Pariz onako suh i bez sadraja. Na koncu, kad je Musolini spremao svoj pohod na Rim, talij. su ga masoni obilato potpomagali, i da je uspio, mora da to zahvali u velike talijanskoj masoneriji. Ali doavi na vlast, Musolini se je brzo okrenuo na protivnu stranu.388 --Stvaranju Kraljevine SHS pridonijeli su uz junoslavenske slobodne zidare i interesi velikih sila, kojima su gotovo u potpunosti rukovodili masoni. Drave pod masonskom kontrolom htjele su unitenje Austro-Ugarske kao katolike monarhije, a Francuska je posebno u stvaranju drava Jugoslavije i ehoslovake gledala podizanje brane za zaustavljanje njemakog napredovanja.

387

Zapisi Dra Josipa Smodlake, JAZU Zagreb, 1972, s. 105. Smodlaka u svojim Zapisima istie, da je, kad je Wilson otiao, sudbina jadranskog pitanja dola u ruke Francuske i Engleske, koje su samo pred Wilsonom uzmicale (ibid., s. 108). 388 Br .. Dr. Lj.(ubo) T.(omai), Kratki pregled, ibid., s. 134. Povijesna je injenica da je talijansko masonstvo god. 1919. poduprlo D'Annunzija (Usp. Mola, ibid., s. 399 401).

VII. RASCJEP U HRVATSKOM MASONSTVU

Svretkom god. 1918. loa Ljubav blinjega imala je 78 lanova.389 Meutim, od tih 78 lanova u navedenoj godini mnogo je Brae bilo u zarobljenitvu i u mnogim drugim krajevima.390 Odmah poslije 29. listopada 1918, kada je Hrvatski sabor raskinuo veze s Austrijom i Ugarskom, dolo je u loi Ljubav blinjega do velikih sukoba. U sastancima loe Ljubav blinjega stala su neka braa napadati drugu brau, da su se za vrijeme rata vladala neispravno, a kada su ova braa izjavila svoje zadovoljstvo sa novom situacijom to im se nije vjerovalo. Doskora u sastanku od 21. novembra 1918. proglauje brat B., da je pobijedilo slavensko Boanstvo, a kad imade u Loi Slavena i Neslavena, da se moraju razii itd. itd. Na posebni poziv i upit nije precizirao na koga niani. Tada najedared na sastanku od 28. novembra god. 1918. osvane prijedlog, neka se loa Ljubav blinjemu uspava, a njezina imovina neka se izrui loi Vrhovac. Proti ovomu se digla itava Loa. Brat A. se tomu usprotivio s motivacijom, da je Loa Ljubav blinjemu upravo sada duna da radi. Konano predloi brat Dr. L. neka se eka dok stignu promijenjena pravila, neka se onda konstituie Velika Loa Ljubav blinjemu a lanovi Loe Ljubav blinjemu, koji e time postati slobodni neka se grupiu u nove Loe prema tomu, kako harmoniraju meusobno. 391 U meuvremenu je, kako je navedeno, Narodno vijee SHS odobrilo promjenu pravila, a Savezno vijee ugarske Simboline Velike loe na sastanku od 2. studenoga god. 1918. jednoduno je odobrilo, da hrvatske loe osnuju samostalnu veliku lou. Osnivanje velike loe Ljubav blinjega takoer je odobrila ugarska Simbolina Velika loa u svom Saveznom vijeu dne 11. prosinca god. 1918, o emu je obavijestila lou Ljubav blinjega dne 8. sijenja 1919. Poslije toga Velika loa Ljubav blinjega konstituirana je dne 11. sijenja 1919. kao Matica Loa Ljubav blinjega.392 Sve se ovo dogaalo u velikim sukobima. Na snazi su bili teror, persekucije, prepadi, itd., ak mogunost fizikog razraunavanja god. 1918. i 1919. kad se klicalo: 'Mi smo u Revoluciji!', a sve ovo u svrhu navodnog 'ienja' masonskih redova i oduzimanja krova Brai!... Mora se u vezi s tim konstatovati, da je u sastanku od 21. XI. 1918. naveden kao razlog, 'da se nesuglasice prebroditi ne mogu, jer smo se sastali Slaveni i Neslaveni, a to je razlog da do harmonije ne moe doi' (izjava jednog Brata, koji se dri Slavenom).393 Masoni iz loe Maksimilijan Vrhovac zapoeli su i predvodili napadaje na masone, koji su bili idovi, i one koji su bili orijentirani u madarskom, odnosno hrvatskom duhu. No u asu kada se je veliki rat pribliavao svome koncu, probudila se loa 'Maks. Vrhovac' na jedanput, neoekivanom, od ratne psihoze nagonjenom radinou. Ona zapone igrati ulogu politikog angjela osvetnika, uzevi u svoj radni program sumnjienje neke brae, koja su se navodno za rata ogrijeila u politiko-patritotskom smjeru. Da mogu prenijeti u praksu svoj tobonji 'rasni problem', te da se rijee brae idovske vjere i uz to jo neke nepoudne njima brae neidova, koji su se navodno tokom rata ponaali 'anacijonalno' dotino simpatino spram Njemake, upotrebila su ta braa jezuitski trik. Nisu odabrali pravilan put, optuujui ovu brau na nadlenome mjestu i traei po konstituciji da budu ili osueni ili rijeeni. Ne! Ove lanove loe jednostavno su kao osumnjiene postavili na indeks i potajno osudili da ne smiju biti priputeni kao lanovi u jednu novu lou. Tajnoviti neki br. reiser izmislio je cijeli plan i razdijelio je uloge, i ba u asu kad se raspala austro-ugarska monarhija, poela je uvertira. Prigodom jedne konference u gornjim prostorijama loe digla se oluja. Bez svakog prelaza, bez svakog razloga, poela je nekolicina brae, osobito
389 390

Glasnik, II, 1927, 5, 100. estar, V/1926, 1012, 3. 391 Promemoria, ibid., s. 89. 392 Ibid., s. 9. 393 Istorijat loe Ljubav blinjemu i pitanje ponovnog stvaranja loe pod tim imenom i stanovita loa Ljubav blinjega i Prometej. Zagreb, 1927, s. 24.

temperamentnih i jakog glasa, da napadaju u smislu preuzetih uloga, druge, koji su se nalazili u sobama, rijeima: Bili smo robovi, ali sada smo slobodni, pa emo proistiti lou, nabacujui ih pogrdama i prebacivanjem, a da od nijedne autoritativne strane ne doe za to veto proti ovakvom nebratskom napadaju...394 God. 1918. i poetkom 1919. glavnu rije u antisemitskom pokretu vodio je Veljko Tomi.395 Sam je Tomi takvo svoje ponaanje i zatim pokajanje zbog toga ponaanja ovako opisao: Pojedinci od be. Jevreja bili su okrivljivani zbog antinacionalnog dranja za vrijeme rata i zbog nepotenih ina npr. radi krive prisege. Moj je grijeh bio u tome to sam vjerovao takovim informacijama, koje su potekle iz bratskih redova, pak sam se kao mnoga druga ba. pridruio animozitetu, koji je bio posljedak takovih informacija. No kad se s vremenom pokazalo, da su informacije bile lane, zauzeo sam stajalite u prilog osumnjiene be., kao to sam nedavno zajedno s cijelom naom loom ustao protiv pokuaja, da se onakova sumnjienja opetuju i nekriva ba. okrivljuju radi antidravnosti. Na taj svoj preokret u toj stvari aludirao sam ve 12. aprila 1921. osvijetljujui kao delegat Vel. Majstora Lou Pravednost, i to rijeima: 'Ako smo mi bta. okrivili nepravicom, dapae osudili, onda je naa dunost pristupiti btu. i izjaviti: 'oprosti, uinio sam Ti krivo.396 Treba istaknuti, da je glavna akcija voena izvan loe Ljubav blinjega, odnosno iz loe Maksimilijan Vrhovac.397 U toj loi antisemitsku i protuhrvatsku akciju vodio je dr. Roko Jokovi. On je tu svoju akciju pokuao obrazloiti na slijedei nain: A sad evo to mislimo o tome ja i braa u l. Vrhovac. Svakome je od nas poznato, do kakovih je trzavica dolazilo u staroj l. Lj. bli., a znamo i glavni uzrok tome. U l. nakupilo se elemenata, koji nisu bili pravi masoni, elemenata kojima je etika, specijalno pak masonska etika bila tua. Uz oportunitet i elju za isto nacijonalnim radom, bila je ba potonja okolnost glavnim uzrokom, to su se svojedobno odelila neka braa i utemeljila novu l. (Vrhovac), sa nakanom, ne samo da visoko dre barjak masonske etike, ve da pomognu, da se isti iz naih redova kukolj, koji se je dobro bio nabrao. Kroz ratno doba bio je aliboe svaki rad te brae u tom pravcu onemoguen... Ako je koji od br. na poetku rata mogao da bude u bludnji, te pristajao (odobravao postupak) uz centralne vlasti, priznajem, da se moe nai koja manja i vea isprika. Ali kad neko ivi u zemljama Jugoslavije, koja je vodila herojsku borbu za svoje ujedinjenje i osloboenje, i kad gledajui i proivljujui kroz pune 4 i 1/2 godine sva unitavanja, grozote i progone, inscenirane i provaane sistematski od centralnih vlasti, proti jadnog naroda Jugoslavije, tada takav ovjek ne moe i ne sme da ostane i dalje u masonskim redovima, jer to je ne samo nemasonski, to je sramotno! Ime Hrvat rabilo se je u antislavenske, specijalno antijugoslavenske svrhe i bilo je od mnogih i mnogih kao znak lojalnosti vis a vis Austrije. Zar nije za svakog pravog Hrvata masona uvreda, ako jedan mason ustvrdi, da je on Hrvat ali ne Slaven?! Ta to li se nije ve podnjelo i pokrilo sa tim bednim imenom! Ja dakle kao Jugoslaven Hrvat, a nadasve mason, tvrdim, da svaki onaj mason, koji je nastanjen i ivio u Jugoslavenskoj zemlji, a koji se je za celog rata i to dok se ratna srea nije poela okretati priznavao pristaom centralnih vlasti, dotino odobravao njihov postupak eo ipso ve time prestao biti masonom.398 Kao rezultat ove borbe na sastanku loe Ljubav blinjega dne 2. sijenja 1919. brisano je 11 lanova.399 Od njih devetorica ostala su bez krova. 400 Meu tom devetoricom bilo je najvie idova, izbaenih iz masonskih aktivnih redova radi pripadnosti Mojsijevoj vjeri. 401
394 395

Prilozi uz Promemoria, s. 3132. estar, VI/1927, 1, 5. 396 O 'suspenziji' Prometej. Zagreb, 1927, s. 34. 397 Glasnik, II/192627, 1, 3. 398 Prilozi uz Promemoria..., ibid., s. 2327. 399 Glasnik, II/1927, 5, 100. Neki su tvrdili, da 15 Brae s ispravnim certifikatima o pokriu nisu mogli doi ni u jednu lou. (Prilog estaru br. 1112 za god. 1926, s. 6). 400 estar, VI/1927, 1, 15.

Dne 11. sijenja 1919. odrana je opa konferencija, kojoj su prisustvovali lanovi svih triju hrvatskih loa. O ovom vanom dogaaju u povijesti hrvatskog masonstva sastavljen je slijedei: Zapisnik ope konferencije od 11. sijenja 1919. Br. st. zamj. Mihali od loe Ljubav blinjega otvara konferenciju te pozdravljajui sve prisutne saopuje, da je od vlade stigao odpis, kojim se odobrava promjena pravila. Poziva tajnika da proita ove promjene, koji ih proita. Poto je time omoguen osnutak velike loe, to se najprije predlae na prihvat slijedei Predlog: Starjeina slob. zidara majstora lanova pravih i potpunih zidarskih loa Ljubav blinjega Or. Zagreb, Budnost Or. Osijek i Maksimilijan Vrhovac Or. Zagreb, sakupljena u loinskoj zgradi u Moinskovoj ulici br. 22 u Zagrebu zakljuuje jednoglasno, da osniva samostalnu hrvatsku lou pod imenom Matica loa k ljubavi blinjega sa sjeditem u Zagrebu. Na ovaj predlog iznosi br. Jokovi protupredlog, da se osnuje odma jugoslavenska velika loa, a ne samo hrvatska, sa dodatkom, da se novo osnovana vel. jugoslavenska loa im to prilike dopuste u Srbiji, stavi u sporazum sa vel. srp. loom Pobratim u svrhu, da se ujedine sve loe na teritoriju jugoslav. drave. Na ovaj protupredlog se razvija debata u kojoj sudjeluju Dr. Tom. i Dr. Pop. za protupredlog, a Dr. M. i Pl. opet misle, da obzirom na prilike u Srbiji jo nije zato nastupilo vrijeme, a naroito da se ne prejudicira stanovnitvu vl. srpske loe, koje nam nije poznato. Iza toga stavljeno je na glasovanje, da li se protupredlog Dra Jokovia prihvaa. Protupredlog Dra. Jokovia se prihvaa sa dodatkom. Iza toga ita tajnik predlog glede prihvata konstitucije. Predlog se prihvaa. Iza toga zakljuuje predsjedatelj konferenciju. V. Badali v. r. Dr. Mihali v. r.402 Prema arhitektonskoj ploi od 11. sijenja 1919. na konstituirajuoj skuptini Matice loe K ljubavi blinjega dne 11. sijenja god. 1919. sakupie se slijedei: Adolf Rosenfeld, iz loe K ljubavi blinjega u Zagrebu, Duan Vraneevi i Mosin Klein oba iz loe Budnost u Osijeku, Davorin Trstenjak i Roko Jokovi oba iz loe Maksimilijan Vrhovac u Zagrebu, te majstori, pomonici i egrti ovih loa kao i lanovi loa iz drugih orijenata. Sjednici je predsjedao Adolf Rosenfeld, koji je proglasio kao zadatak ove skuptine konstituiranje hrvatske velike loe na nain, da na ovoj skuptini pravo glasa imaju samo majstori iz loa Ljubav blinjega, Budnost i Maksimilijan Vrhovac. Predsjednik je pozvao tajnika, da proita promjene pravila, koja su odobrena rjeenjem povjerenika Narodnog vijea SHS za unutranje poslove Hrvatske i Slavonije od 24. studenoga 1918. Skuptina je zakljuila, da e ova pravila biti prvi temeljni zakon Konstitucije Velike loe... Predsjedatelj poziva br .. tajnika, da proita predlog glede osnutka samostalne vel. loe. Tajnik ita slijedei predlog pripravnog odbora za osnutak samostalne vel .. loe: Skuptina slob .. zidara majstora lanova pr .. i ptp .. zid .. loa 'Ljubav blinjega' Or .. Zagreb, 'Budnost' Or .. Osijek i 'Maksimilijan Vrhovac' Or .. Zagreb, sakupljena u loinskoj zgradi u Moinskoj ulici 22. u Zagrebu zakljuuje jednoglasno da osniva samostalnu Jugoslavensku Veliku lou pod imenom 'Matica Loa K Ljubavi Blinjega' sa sjeditem u Zagrebu. Podjedno se zakljuuje, da se odma im prilike u Srbiji dopuste stupi sa Vel .. loom 'Pobratim' u sporazum u svrhu da se ujedine sve loe na teritoriju jugoslavenske drave... Prijedlog prihvaa se jednoglasno i sa odobrenjem. Za velikog metra izabran je s 49 glasova Adolf Mihali. Na kraju je veliki metar proglasio, da je Matica loa Ljubav blinjega konstituirana. U zapisniku je posebno konstatirano slijedee: XII. Poto je usljed osnutka vel .. loe pod imenom ,Matica loa k Ljubavi blinjega'
401 402

Glasnik, II/1927, 34, 56. Mihali, Rukopis, ibid., s. 4

prestala bitisati loa 'Ljubav blinjega', postali su lanovi potonje slobodnima pa e pristupiti osnutku novih loa. Obzirom na to zakljuuje skuptina na predlog bta .. vel. metra: neka se savezno vijee ovlasti, da one loe koje e se unutar roka od 2 mjeseca konstituirati iz sredine lanova bive loe 'Ljubav blinjega' uvrsti meu loe utemeljiteljice...403 Na ovoj skuptini bilo je nazono iz loe Ljubav blinjega 35 majstora, iz loe Budnost 8 majstora, a iz loe Maksimilijan Vrhovac 11 majstora, dakle, 54 brata majstora, a osim njih i 10 brae niih stupnjeva i jedan brat gost iz jedne amerike loe. 404 Pristae teze, da loa Ljubav blinjega nije 11. sijenja 1919. prestala opstojati pozivaju se na Konstituciju ugarske Simboline Velike loe. To su oni obrazloili ovako: Ta konstitucija u lanu 86. VII. temelj. zakona propisuje, da bar 3 majstora moraju podnesti pismeni predlog za uspavanje Loe. Nakon toga imaju se odrati 2 Rada na koja imaju posebno biti pozvani svi lanovi Loe: u prvom Radu ima Loa zakljuiti o tome, je li predlog trojice majstora o uspavanju opravdan, a u jestnom sluaju imaju se sva ba. pozvati na drugi Rad, t. zv. Rad za uspavanje, Pa i na tom Radu za uspavanje ima 7 majstora pravo, da sprei uspavanje Loe. Meutim u stvari 'Ljubavi Blinjega', nije podnesen pismeni predlog za uspavanje niti su odrana 2 Rada nego samo jedan Rad, a i na taj Rad nisu bila sva ba. pozvana. Tako se dogodilo, da je na Radu od 16. 1. 1919. bilo prisutno 11 be., koji su zakljuili, da davaju redovno pokrie 65ici be., koja nisu ni traila pokria. A ni taj zakljuak nije bio jednoglasan, iz ega je jasno, da je posve neznatna manjina odluila o sudbini ogromne veine i o sudbini same Loe i njezine imovine. Pa i na tom sastanku nije stvoren zakljuak o uspavanju Loe, kako bi to imalo uslijediti po konstituciji i masonskim obiajima, nego je zakljuen razlaz drutva. Po masonskim naelima dakle Loa, koja nikad nije uspavana, postoji i danas tim vie to je bila osnovana za vjena vremena. Ona postoji i po profanim zakonima, jer ne samo da se postupak, koji je doveo do zakljuka o razlazu, kosi sa profanim zakonima, nego razlaz nije niti javljen oblastima. Br. F. istie dalje i to, da je to bio razlaz ad hoc t.j. u svrhu osnutka Vel. loe 'K Ljubavi Blinjega', no kako je ta svrha prestala fuzioniranjem zagrebakih Loa sa beogradskima u Veliku Lou 'Jugoslavija', nema nikakova razloga, da naa Loa nebi nastavila svoje Radove pod svojim starim i pravim imenom. Spominje, da bi se Loa mogla uskrisiti i onda, kad bi i faktino bila uspavana, no poto u istinu nije nikada bila uspavana, moe bez daljnjega nastaviti Radove. Navodi primjer, kako je i jedna druga zagrebaka Loa za vrijeme rata bila prestala raditi, o emu je dapae obavijestila i Veliku Lou Ugarsku, pak je ipak poslije rata bez daljnjega nastavila svoje Radove.405 Posebno se isticalo, da loa Ljubav blinjega, prema pozitivnim masonskim i prema poznatim profanim propisima, nikada nije bila uspavana. Navodilo se, kako je bilo potrebno, da jedna kvalificirana veina donese zakljuak o rasputanju loe i da se takav zakljuak javi vlastima, a to nije uinjeno. Zakljuak je o razlazu donesla jedna estina lanova (11 lanova od 67), a taj zakljuak nije nikada javljen vlastima. 406 Pobornici ovoga stajalita pozivali su se i na injenicu, da je 16. sijenja god. 1919. odran redoviti rad u loi Ljubav blinjega na prvom stupnju, u kojemu dapae je loa donijela vanih odluka o svojoj imovini i o svom razlazu. 407 Odmah poto je bila osnovana nova Velika loa nastavljene su borbe u hrvatskom masonstvu: im je bio fait accompli stvoren, poeo je rad nevidljive ruke. Na gore skiciranu bunu predigru slijedila je sada tragedija u vie inova. U tajnim konventiklima reetale se listine sve brae, braa se nametnue ispitivaima brae, braa se uinie sudijama brai. Bez
403 404

Ibid., s. 68. Osnutak Velike loe Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavije. estar, I/1921, 2, 1011. 405 Glasnik, II/1926, 1, 4. 406 Istorijat loe..., ibid., s. 10. 407 Ibid., s. 7.

mandata, mimoilazei konstituciju, sastavie ovi imenik onih lanova, koji bi bili vrijedni da ostanu u savezu, ostali pako budu jednostavno izlueni i preputeni svome udesu. Nije se uvaavalo, da su to bili portvovani dugogodinji, besprikorni privrenici saveza, a meu njima da je bilo svjetlosti bive loe 'Ljubav blinjega' Postojae reservatio mentalis, da ovoj izluenoj brai, kod eventualnog utemeljenja druge nove radionice pristup osujete ili barem oteavaju, dok se osnutku loe 'Grof Ivan Drakovi' nije stavljalo nikakovih zapreka. ...U ime one brae, koja kod osnutka loe 'Grof Ivan Drakovi' nisu uzeta u obzir, obratilo se je sedmero brae molbom na savezno vijee za osnutak tree loe u Zagrebu. Ova je molba povraena motivacijom, da se meu potpisanima nalaze imena neke osumnjiene brae. Tko ih je osumnjiio i zato? Koji je forum podigao tubu? Gdje su presluani ovi osumnjieni, gdje je iskaz svjedoka? Druga je molba bila predana sa novim potpisima, i opet je vraena natrag, i opet neki potpisi nisu primljeni. Ovdje treba da se naroito naglasi, da nijedan od 'osumnjienih' nikad nije bio pod optubom, nije bio nikad presluan, nijedan od njih ne znade, o emu se zapravo radi. Nijedna loa, niti savezno vijee nije nikada smatralo potrebnim postupati u smislu konstitucije spram ovih osumnjienja, kako bi s jedne strane optuene stavili meu stupove, da se istinitost ispostavi, ili pak da se s druge strane povue na vidjelo onaj skup brae, koji je bezrazlono osumnjiio i time rastrovao harmoniju i smetao redoviti rad u loama. Nakon tog dvokratnog odbijanja molbe, to se veoma bolno dojmilo brae, bilo bi naravno i pojmljivo, da se je odustalo od daljnjeg moljakanja. Ali braa smatrala su osnutak tree loe masonskom dunou, pristup u novu lou nekom satisfakcijom, isto tako smatrala je loa 'Grof Ivan Drakovi' jednoduno svojom zadaom da istupa u prilog brae, kojima je uinjena nepravda. Konano pobijedio je masonski ideal i ljubav spram kr. umjetnosti. Dolo je do odluke, da se obrati na savezno vijee treom molbom sa potpisima samo ovakovih lanova, gdje uope nije moglo biti prigovora. Ova molba rijeena je time, da se trea loa u Zagrebu zasada nema osnivati (Dopis br. 88 od 11. IX. 1919.)408 Dne 23. sijenja god. 1919. nova loa Ivan grof Drakovi odrala je svoj prvi rad pod vedrim nebom, na kojemu je zakljuen osnutak loe i izabrano provizorno inovnitvo. Velika loa udovoljila je dne 29. sijenja god. 1919. molbi ove loe. Poslije toga ova je loa konano, 6. veljae god. 1919, konstituirana. Osvjetljenje loe obavio je veliki majstor A. Mihali dne 28. oujka god. 1919. u prisutnosti lanova Saveznog vijea i lanova loa Vrhovac, Pobratim i umadija.409 Zbog zakljuka, da se raspusti loa Ljubav blinjega, bilo je vie nezadovoljnika meu hrvatskim masonima: Protestovao je br. Ignj. F., a bilo je i drugih nezadovoljnika, no i ovi su svi naposljetku popustili, poto su drali, da se radi o jednom visokom masonskom i nacionalnom cilju. S druge strane istinita je tvrdnja broure, da ba., koja su poslije potpisala molbe za reaktiviranje loe Lj. Bl., nisu protestovala protiv zakljuka o prestanku loe Lj. Bl., na samoj konstituanti Vel. Matice Loe, a nisu protestovala za to, to je na toj konstituanti bilo zakljueno i to, da svi bivi lanovi Loe Lj. Bli. mogu pristupiti osnivanju novih loa. To je bilo izreeno za sve lanove bez ikakovih izuzetaka. No usprkos tako sveanomu obeanju jedne glavne skuptine jedne Vel. Loe nije nekojoj bi. (njih oko 20) poslije bilo dozvoljeno osnivanje novih loa. Ta ba. obraala su se na Vel. Maticu s molbom, da im dozvoli osnutak loe pod imenom 'Jednakost', no bila su odbijena. Poslije su se ta ba. ponovno obratila na V. Maticu L, za osnutak nove loe 'Sloboda, Jednakost i Bratstvo', no opet bez uspjeha. Ova molba bila je ustupljena V. L. SHS Jugoslavija, no ova je odgovorila, da se za sada nema osnivati trea loa u Zagrebu. U cijelom masonskom svijetu vlada pravilo, da se ima podupirati osnivanje novih i reaktiviranje starih loa. Samo u naoj zemlji se to spreavalo. Meutim zakljuak, da je loa Lj. Bl. prestala bitisati, nije imao drugog znaenja
408 409

Prilozi uz Promemoria,... ibid., s. 3233. Dr. F.(ranjo) H.(annaman), Ivan grof Drakovi, Or. Zagreb, estar, XV/1936, 12, 1213.

nego to, da se loa Lj. Bl. nee reaktivirati, dogod postoji Vel. Matica Loa slinoga imena, to je posve razumljivo.410 Pokuaj osnivanja loe u Zagrebu pod imenom Jednakost nije uspio. Kad je naime molbom od 27. januara 1919. jedna grupa lanova Loe 'Ljubav Blinjemu' prijavila osnivanje Loe 'Jednakost', stali su u Saveznom Vijeu Velike Loe 'Ljubav blinjemu' lanovi Loe 'Vrhovac' osporavati nekoj brai ove grupe masonsku kvalifikaciju. Rijeenje ove molbe najprije je suspendovano, a Tablom 10. maja 1919. broj 85. saopeno je dotinoj brai, da protiv trojice od njih postoje prigovori, tako da se molba odbija. Ova su braa odmah 14. maja 1919. reproducirala molbu bez osumnjiene trojice, doim su molbu sada supotpisala druga uzorna braa meu njima brat R., stareina Loe 'Ljubav blinjemu', koji je kao takav u isto doba bio prijavljen kod redarstva. Opet se braa od Loe 'Vrhovac', naroito brat Dr. J. usprotivie ovom osnivanju. U sastanku Saveznog Vijea od 30. maja 1919. proitao je brat Dr. J. ekspozej. (Bt. Dr. J. zaveo je tadanjeg Govornika Velike loe 'Ljubav blinjemu' Bta T., da supotpie ovaj ekspozej, no Bt. T. je ovo kasnije poalio i kao Vel. Besednik Velike Loe SHS 'Jugoslavija' radi toga optuio bta. Dr. J... O tome se diskutovalo u sastanku od 2. juna 1919. na osobito dramatski nain. Brat Dr. J. ostao je kod toga, da se slobodno zidarstvo bezuvjetno proisti. Brat Dr. K. podnio je svoj prosvjed proti tome ekspozeju... Braa drugih Loa, koja su bila kandidovana za Velike asnike nove Velike Loe, redom otklanjaju sve asti, kako bi zadrali odreene ruke u svrhu suzbijanja naela ekspozeja Loe 'Vrhovac'. Predlae se ak, da se odgodi konstituisanje nove Velike Loe. Konano je odlueno, da se ipak provede konstituisanje nove Velike Loe, a onda se njoj odstupi na rijeenje molba za osnivanje tree Loe u Zagrebu. U smislu ovoga zakljuka predloena je molba od 14. maja 1919. s opirnim izvjeem Velikoj Loi Srba, Hrvata i Slovenaca 'Jugoslavija', no brat Vel. Majstor odvratio je sve ovo Tablom od 21. jula 1919.... Time je bilo ipak preputeno likvidacionom odboru, da rijei ovu stvar, to ipak nije nikad uinio.411 Paralelno s navedenim zbivanjima u Zagrebu tekao je i rad oko ujedinjenja hrvatskog i srpskog masonstva u jedinstveno jugoslavensko masonstvo. Jo u sijenju 1919. javio se je pouzdanik srpskog vrhovnoga savjeta br .. Jova Aleksijevi, sa upitom, ne bi li se i pod kojim uvjetima mogla provesti fuzija hrvatskih i srpskih loa. Zagrebaka velika loa, nakon to je ovo pitanje potanko pretresano u saveznom vijeu sa izaslanikom srpskih loa br .. Aleksijeviem, stavila je ovu stvar na dnevni red ve u svojem radu od 6. II. 1919.412 U Beogradu je na poetku veljae 1919. odrana sjednica srpskog Vrhovnog saveta. Na toj sjednici Duan Milievi je predloio, da se osnuje velika loa za simboline stupnjeve. Braa su taj njegov prijedlog dragovoljno odmah i jednoglasno bila prihvatila i donela potrebnu odluku s tim, da se to izvri u dogovoru sa Loama u Zagrebu i Osijeku. Kada se to reilo braa u Beogradu, lanovi Vrh. Saveta ne behu jo obaveteni, da je u Zagrebu osnovana, na dan 11. januara 1919. god. Vel. Matica Loa 'Ljubav blinjega', sa ciljem takoe da stupi u vezu sa braom iz Beograda. Razgovori izmeu brae iz Beograda i brae iz Zagreba zavreni su vrlo brzo odlukom donetom na dan 6. februara god. 1919. da se osnuje Vel. Loa Srba, Hrvata i Slovenaca 'Jugoslavija' koja bi pod svoje okrilje uzela kako Loe u Srbiji tako i one u Hrvatskoj i sve druge koje bi se naknadno osnovale. Kako Vrh. Savet Srbije, tako i Vel. Matica Loa 'Ljubav k Blinjemu' donele su odluke, da ispod svoje zatite otpuste svoje simbolike radionice u svrhu da sebi osnuju novu vrhovnu masonsku vlast: Veliku Lou Srba, Hrvata i Slovenaca 'Jugoslavija' sa seditem u Beogradu, s tim da Vel. Matica Loa 'Ljubav k Blinjemu' od osnutka nove Vel. Loe 'prestane bitisati'. Prva je otpustila u tu svrhu Loe

410 411

Istorijat loe ..., ibid., s. 67. Promemoria..., ibid., s. 1314. 412 estar, I/1921, s. 12.

Sloga, Rad i Postojanstvo, Pobratim, umadija i Kosovo, a druga L. Maksimilijan Vrhovac, Ivan g.rof Drakovi i Budnost.413 Potrebno je napomenuti, da su navedene loe u Srbiji radile pod vlau srpskog Vrhovnog saveta, koji je pripadao takozvanom kotskom obredu (s viim stupnjevima). Hrvatske loe radile su pod zatitom ugarske Simboline Velike loe po takozvanom ivanovskom obredu (sa samo tri stupnja). Srpski Vrhovni savet, da bi se olakalo ujedinjenje hrvatskih i srpskih loa, sloio se s time, da srpske loe prihvate ivanovski obred, da bi se bez problema mogle ujediniti s hrvatskim loama, koje su po tom obredu radile. Istodobno srpski Vrhovni savet i dalje je postojao kao posebna masonska vlast te nastavio raditi po takozvanom kotskom obredu. Dne 6. veljae 1919. u Zagrebu je odrana sjednica jugoslavenske Velike matice loe Ljubav blinjega. Na toj sjednici bio je izaslanik srpskog Vrhovnog saveta Jovan Aleksijevi, generalni sekretar i Vel. kancelar tog Saveta. Na dnevnom redu je bila rasprava o ujedinjenju Vel. matice loe Ljubav blinjega, i loa, koje stoje pod zatitom srpskog Vrhovnog saveta, u jednu jedinstvenu vrhovnu masonsku vlast, koja e odgovarati zakljuku konstituirajue glavne skuptine jugoslavenske Vel. Matice L. 'K Ljubavi blinjega' od 11. 1. 1919. U debati, koja se je vodila, konstatirala su braa, da se dolazak Jove Aleksijevia posve poklopio sa eljama hrvatske brae i nakon toga je donesen slijedei zakljuak: I. Rukovoeni eljom, da se poput narodnog i dravnog jedinstva u kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca postigne i jedinstvo masona na ovoj teritoriji, sastali su se danas u Or. Zagrebu vel. asnici jugoslavenske matice L. 'Ljubavi blinjega' u istom Or. i izaslanik Vrhovnog Saveta Srbije br. J. A. i generalni sekretar i vel. kancelar istoga Saveta, pa su donijeli i potpisali ovu REZOLUCIJU Jugoslavenska Vel. Matica L. 'K ljubavi Blinjega' u Or. Zagrebu sa svojim potinjenim L. L. Maks. Vrhovac', 'Grof Ivan Drakovi' u Or. Zagrebu i 'Budnost' u Or. Osijeku, kao i sve L. L. u Srbiji, a na ime loe 'Pobratim', 'umadija', te 'Sloga, Rad i Postojanstvo' u Or. Beogradu spajaju se u novu Vel. masonsku vlast, koja e se zvati Vel. Loa Srba, Hrvata i Slovenaca 'Jugoslavija' i kreirati u Or. Beogradu. Prva skuptina, koja se ima sazvati, da propie novu Konstituciju za novu Vel. Lou sastati e se u Or. Zagrebu, dok se imadu kasnije skuptine i prema potrebi i sjednice savez. vijea drati izmjenice u svim Or. na teritoriju drave Srba, Hrvata i Slovenaca. II. Jugoslavenska Vel. Matica Loa 'K Ljubavi Blinjega' pridraje si pravo, da prigodom ujedinjenja s loama u Srbiji po svom saveznom vijeu odlui glede prava vlasnitva svoje imovine, napose loinske zgrade.414 Srpski Vrhovni savet svojom Arh. tablom od 5. lipnja 1919. pod brojem 133 izdao je razrjenicu svojim loama Sloga, Rad i Postojanstvo, Pobratim, umadija i vjeniu Kosovo, da bi ove stupile pod zatitu nove Vel. Loe Jugoslavije, kao svoje budue i jedine vrhovne masonske vlasti.415 Poslije toga, dne 8. lipnja 1919. u Zagrebu je odrana sjednica sav .. vijea Jugoslovjenske velike matice loe Ljubav blinjemu u nazonosti lanova Saveznog vijea i predstavnika srpskog Vrhovnog saveta Jovana Aleksijevia, Petra replovia i Damjana Brankovia. Savezno vijee je zakljuilo, da se privremeno prihvati promjena Konstitucija kao temelj za daljnje poslovanje nove Velike loe, a definitivna konstitucija da se

413

estar, XIII/1934, 35, 6566.

414 415

Prilozi uz Promemoria..., ibid., s. 16. Duan Milievi, Saveznom vijeu od 30. oktobra 1932. po 10. ta. dnevnog reda (Izvjetaj), s. 3. Kopija u privatnom posjedu.

poslije izradi i predloi slijedeoj velikoj skuptini na odobrenje. O Matici loi Ljubav blinjega zakljueno je, poslije rasprave, slijedee: Povela se rasprava o likvidiranju imovine Matice Ljubav blinjemu, te je zakljueno, da se do 30. juna t. g. zakljue tekue uplate, a od 1. Jula da se prenesu na novu vel .. Uprava imovine matice Ljubav blinjemu povjerava se dosadanjim lanovima saveznoga vijea Jugoslovenske velike matice Ljubav blinjemu, koji e iznijeti shodan predlog glede ureenja tog pitanja. Br .. Aleksijevi sjea bbr .. na zasluge bive Ljubav blinjega, koja je zaista matica masonstva u Hrvatskoj, pa bi elio da to ime ne iezne. Preporua bbr .. na razmiljanje, kako bi se ovo ime ipak sauvalo. Slijedi rasprava o prestanku Jugoslovenske vel .. matice Ljubav blinjemu i otpust Budnost, Maks. Vrhovac i Ivan grof Drakovi, koje bi sa loama u Srbiji stupile u zajedniku vezu. Veliki Or .. srpski razrijeio je svoje loe, isto imali bi i mi uiniti. a sve otputene loe, sklopile bi novi vez i ustrojile novu vel. pod imenom Velika S. H. S. 'Jugoslavija' sa sjeditem u Or .. Beogradu. Nakon izmjene misli bude zakljueno razrijeiti sve hrvatske loe, da se uzmognu ujediniti sa srpskim loama u jednu jedincatu vrhovnu vlast.416 Na sveanom radu jugoslavenske Matice loe Ljubav blinjega dne 9. lipnja god. 1919, koji je otvorio veliki metar Adolf Mihali, prisutna su braa prihvatila njegov prijedlog, da Velika matica loa Ljubav blinjega otpusti ispod svoje vlasti loe Maksimilijan Vrhovac i Ivan grof Drakovi u Zagrebu te Budnost u Osijeku s pravom, da se i te loe stave pod zatitu nove Velike loe SHS 'Jugoslavija' kao svoje budue i jedine vrhovne vlasti, a vel .. Ljubavi blinjemu, koja je bila samo privremeno osnovana, da se utrne. Taj zakljuak prihvaen je od nazone brae tako, da se likvidacija Velike loe Ljubav blinjega ima provesti dne 1. srpnja god. 1919, a odluka o toj likvidaciji i daljnjem raspolaganju imovinom te loe preputena je dosadanjem Saveznom vijeu te loe kao likvidacijskom odboru. Tada se pristupilo izboru velikog metra nove Velike loe SHS 'Jugoslavije'. Na taj prijedlog Adolfa Mihalia aklamacijom je izabran na tu dunost Gjuro Weifert. Poslija toga izabrani su, prema meuloinom sporazumu, lanovi nove Velike loe. Izabrani su i lanovi Saveznog vijea nove Velike loe. Na koncu je novoizabrani veliki metar sveano proglasio konstituiranje Velike loe SHS 'Jugoslavija.'417 I poslije likvidacije jugoslavenske Matice loe Ljubav blinjega nastavljen je sukob u hrvatskom masonstvu. Braa proti kojoj nisu bili izneseni nikakovi prigovori, podnijela su napokon 14. oktobra 1919. Velikoj Loi Srba, Hrvata i Slovenaca 'Jugoslavija' posebnu molbu za dozvolu osnivanja Loe 'Sloboda, Jednakost i Bratstvo'. Ma da su izaslanici Loe 'Drakovi' obeali krepko podupirati ovu stvar na sastanku Saveznog Vijea, odlueno je da se u Zagrebu uope nema osnovati i trea Loa. Do ovog zakljuka moglo je doi samo uslijed otpora Loe Vrhovac, koja se sada postavila na stanovite, da se u Zagrebu nema poveati broj Loa, kada nije vie mogla iznijeti linih prigovora. Sve je ovo u diametralnoj opreci sa stvorenim odlukama kod osnivanja Velike Loe 'Ljubav blinjemu' i s masonskim naelima. Brat R.(osenfeld) upravio je ovim povodom u oi narednog sastanka Saveznog Vijea 'Promemoria' na brata Vel. Majstora. Na ovo nije uslijedilo nikakovo rjeenje. Nije potvren niti primitak ovoga dokumenta, koji je dostavljen adresatu dne 24. marta 1920. 418 Adolf Rosenfeld koji je sudjelovao u obustavi rada loe Ljubav blinjega i u osnivanju Velike loe u uvjerenju, da to ima formalno tehniko znaenje, bolno se je razoarao, kada je doivio, da se ba njemu i nekolicini brae nije dozvolilo da se u Or. Zagrebu osnuje trea

416 417

Mihali, rukopis, ibid., s. 1112. Prilozi uz Promemoria, ibid., s. 19. 418 Promemoria..., ibid., s. 14.

Radionica pod imenom 'Sloboda, Jednakost, Bratstvo', ma da se upravo on lino eksponirao i odreito zauzeo za ovaj osnutak. 419 Tako je Velika loa matica Ljubav blinjega odbila molbu za osnutak loe pod nazivom Jednakost, a Velika loa Jugoslavija odbila je molbu brae za osnivanje loe Sloboda, Jednakost i Bratstvo. Nakon toga, to su opetovane molbe be, za osnivanje novih Radionica bile odbijane, mogao se taj grijeh reparirati jedino reaktiviranjem loe Lj. Bl. To su nakon dugih sporova sve zagrebake loe bez iznimke i uvidjele; sve su zagrebake loe naposljetku prikazale pripravnost da se nepravda reparira, no Vel. L. je to sprijeavala.420 Velika loa SHS Jugoslavija u Beogradu notificirala je svoj osnutak svim velikim orijentima i velikim loama posebnom deklaracijom, u kojoj je javljeno slijedee: Na 9. lipnja 1919. odrana je u Or. Zagrebu vanredna skuptina sviju Loa Srba, Hrvata i Slovenaca. Sve ove Loe, nakon to su primile redovan otpust od odnosnih svojih Vlasti, one koje su bile pod zat. Vrh. Sav. Srbije, kao i one, koje su bile pod zat. V. L. Ugarske, proglasile su: 'Veliku Lou Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija' sa sjeditem u Or. Beogradu, prestolnici Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Saopujui Vam ovaj in ast nam je predloiti Vam trojni predlog koji slijedi, da uzmognete odabrati svoga Vel. Predstavnika kod Velike Loe Srba, Hrvata i Slovenaca. Kod ove Vas zgode, molimo, da nas izvolite staviti u isti poloaj, da imenujemo svoga Vel. Predstavnika kod Vas.421 U gornjem dokumentu Velike loe SHS Jugoslavija iz nerazjanjivih razloga preueno je osnivanje, odnosno postojanje Matice Velike loe ljubav blinjega u Zagrebu, pod ijom je zatitom osnovana loa Ivan grof Drakovi. Ta Velika matica loa dala je svojim podrunim loama Maksimilijan Vrhovac, Ivan Drakovi i Budnost redovito pokrie, da bi se osnovala sadanja Velika loa SHS Jugoslavija u Beogradu. Nije to dakle uinila niti je to mogla uiniti V. L. Ugarske.422 Pokuaj smirivanja sukoba meu hrvatskim masonima u Zagrebu oitovao se u osnivanju loe Pravednost. Ta loa postavila je kao svoj drugi zadatak udovoljenje pravdi pogledom na onu brau, kojoj se danas krati pristup u radionicu. 423 Ovu su lou osnovali neki lanovi iz loe Ivan grof Drakovi, kojima su se pridruili i neki lanovi bive loe Ljubav blinjega, koji su poslije ukinua ove loe ostali bez krova, Loa Pravednost dobila je provizornu dozvolu za rad od Saveznog vijea 13. lipnja 1920, a konstituirana je 14. rujna 1920. Njezin je rad konano doputen na glavnoj skuptini Velike loe u Osijeku 13. oujka god. 1921 Loa je bila posveena 12. travnja 1921. 424 Oito je, da je ovom odugovlaenju definitivnog odobrenja ove loe bila svrha, da se ispitaju rezultati njezine privremene aktivnosti.

***** Na vrhu jugoslavenskog masonstva stvarno se nalazio nekadanji srpski Vrhovni savet, koji je god. 1919. postao Vrhovni savet Srba, Hrvata i Slovenaca. Njegovi lanovi bili su tada i slijedei pojedinci: Gjuro Weifert, Jovan Aleksijevi, Petar replovi, M. D. Kliedis, Duan Milievi, Dimitrije Jankovi, Damjan Brankovi, M. Antonovi i Sreta J. Stojkovi.425 (Broj lanova masonskih vrhovnih savjeta ogranien je na najmanje 9 i na najvie 33 lana).
419 420

Glasnik, II/1927, 10, 172. Istorijat loe..., ibid., s. 11. 421 Glasnik, II/1926, 2, 3738. 422 Glasnik, II/1926, 2, 39. 423 Nacrt programa za rad Pravednost. Zagreb, s. 10. 424 estar, I/1921, 1, 8. 425 estar, V/1926, 12, 24.

Suvereni veliki komander bio je Gjuro Weifert, inae Veliki majstor Velike loe SHS Jugoslavija. Veliki kancelar i veliki tajnik Vrhovnog saveta Jova Aleksijevi bio je izabran god. 1919. za velikog tajnika Velike loe SHS Jugoslavija. U asnitvo Velike loe SHS Jugoslavija bili su izabrani i drugi lanovi Vrhovnog savjeta (na pr. Duan Milievi za prvog Velikog nadzornika, Petar replovi za velikog rizniara i t. d.).426 Ve se iz ovog podatka vidi, da je vrhovna vlast bila koncentrirana na jednom mjestu, odnosno u rukama istih pojedinaca. U hrvatskom masonstvu ova se injenica otvoreno zamjerala sa slijedeim obrazloenjem: Vel. Loa k Ljubavi Blinjega morala je osnutkom Vel. Loe Jugoslavije prestati, dok Vrhovni Savjet postoji dalje i danas. Taj Vrhovni Savjet, u koji ba. s ove strane Save i Dunava do danas nemaju pristupa, nije s Vel. Loom Jugoslavijom sklopio nikakova ugovora o uzajamnim odnosima i o razlinim sferama djelovanja obih organizacija, dok svi znaci govore za to, da Vrhovni Savjet na dominantan nain vri ingerenciju na rad i pravac Vel. Loa, a ima za to i pozitivnih izjava iz usta samih lanova Vrhovnoga Savjeta. Moemo to zakljuivati iz raznih momenata; uzmimo poznatu agresivnost nekih velikih asnika Vel. Loe, koji su ujedno lanovi Vrh. Savjeta; isti funkcionari, koji su na elu Vrh.Savjeta, nalaze se i na vrhovima Vel. Loe, u kojoj vode glavnu rije; Vel. Loa radi u zgradi Vrh. Savjeta, a da nije s njime sklopila nikakovoga najamnoga ugovora, nego je i u toj stvari posve ovisna o volji Vrh. Savjeta. U tom nerazjanjenom odnoaju obih organizacija, u toj supremaciji Vrhovnoga Savjeta leat e, mislim, i uzrok, zato nam je dranje Vel. Loe esto tako nerazumljivo, izgleda mi, da duh i pravac Velikoj Loi diktira Vrhovni Savjet, jedna organizacija izvan same Vel. Loe, jedna organizacija, u koju nemamo uvida i iji su nam ciljevi nepoznati. U tome e leati i razlog, zato Vel. Loa ne uvaava argumente, nego pozna samo jedan argumenat: pozivanje na disciplinu, kojoj se imamo podvrgavati. Porie nam se svako pravo, da prosuujemo rad Vel. Loe; svaka kritika toga rada, ma kosio se on i s naim uvjerenjem, smatra se povredom subordinacije i krenjem discipline. Imamo se bez ispitivanja pokoravati intencijama Vel. Loe, i ako su nam te intencije nepoznate. Mi imamo slijepo sluati kao da smo lanovi reda drube Isusove, a ne masoni i slobodni inteligenti. U takovim prilikama ne moemo na poloaj u Vel. Loi osjeati kao blagi lanac bratstva, nego kao okov, koji nas sapinje intelektualno i moralno.427 Nedugo poslije ujedinjenja, i to 29. studenoga god. 1920, Aleksijevi je poslao iz Beograda dopis nekim pojedincima u Zagrebu (na primjer, Veljku Tomiu), da su zbog svojih velikih zasluga za slobodno zidarstvo uzdignuti na godinjoj skuptini Vrhovnog saveta od 23. studenoga 1920. istovremeno na 18, 30 i 33 stupanj. Tomi se, poto je uzalud ekao vie od godinu dana, da bude pozvan na rad ili inicijaciju u vezi s gornjim pismom, obratio, u svoje ime i u ime druge brae, koja su dobila pismo, prigodom jednog boravka u Beogradu bratu Jovi Aleksijeviu za razjanjenje. Aleksijevi mu je tada rekao, da je za vrijeme rata neprijatelj provalio u zgradu Vrhovnog saveta i odnio rituale te da se novi, koji su stigli iz Belgije, prepisuju. Drugi put je Tomiu reeno, da rituali jo nisu prepisani. Na temelju takvih isprika Tomi je zakljuio, da se tim ceduljama htjelo markirati kao da je promjena imena srpskog Vrhovnog saveta u Vrhovni savjet SHS uslijedila uz sudjelovanje be. Hrvata i Slovenaca.428 Godine 1920. primio je br. M. V. u Zagrebu pismo iz Belgije, s nadnevkom 12. prosinca 1920, od brata J. D. U tome pismu ovaj poruuje loi Drakovi, neka se to prije prihvati posla, da bi se osnovali visoki stupnjevi, ili neka se stavi pod koji postojei Vrhovni savjet. Kako su neka zagrebaka braa primila gore spomenute ceduljice o promaknuu u visoke stupnjeve, postalo je pismo brata D. iz Belgije bespredmetno, jer su braa oekivala inicijativu beogradskog Vrhovnog savjeta, koja je, meutim, izostala.429 Svijest u hrvatskih
426 427

Glasnik, II/1926, 2, 3738. Glasnik, II/1927, 34, 6364. 428 O Suspenziji..., ibid, s. 3. 429 Ibid.

masona, da jugoslavenskim masonstvom vlada Vrhovni savet, nije nikada iezla izmeu dva rata. To najbolje dokazuje prijedlog loe Ivan grof Drakovi iz Zagreba Velikoj loi Jugoslavija u Beogradu, da se to prije uzme u raspravljanje mogunost, da se dvije masonske obedijencije, t.j. Velika loa i Vrhovni savet Jugoslavije, udrue u jedinstvenu masonsku vlast. Iz obrazloenja ovog prijedloga vidi se, da se Vrh. Savetu pripisuje 'da on kako neki misle, po tvrenju Arh. Table Loe Ivan grof Drakovi, izvana vlada i upravlja nevidljivim koncima' Vel. Loom koju je sam pomogao stvarati. 430 Glavna masonska baza u Zagrebu, na koju se oslanjalo vodstvo jugoslavenskog masonstva u Beogradu, nalazila se u loi Maksimilijan Vrhovac. Iz ove loe irilo se masonstvo u Dalmaciju i posebno u Sloveniju. Kao lanovi proli su kroz ovu lou, izmeu ostalih, i slijedei istaknuti masoni: Antun Barac, Ante Bonifai, Fran Bubanovi, Ramiro Bujas, Mirko Deanovi, Juraj Demetrovi, Hinko (Henrik) Krizman, Tomislav Krizman, Grga Novak, Viktor Novak, Milan Prelog, Radenko Stankovi, Jovan Stefanovi, Sreko ilovi, Ferdo ii, Oskar Tartaglia, Ljubomir Tomai.431 Kriza u hrvatskom masonstvu bila je tako ozbiljna, da su se ubrzo poslije ujedinjenja razoarala u jugoslavensko masonstvo, izmeu ostalih, i dva veoma istaknuta hrvatska masona za vrijeme prvog svjetskog rata, i to Franko Potonjak i Hinko Hinkovi. Franko Potonjak, koji je god. 1917. bio imenovan lanom Vrhovnog savjeta, pismom, koje je uputio 5. studenoga 1920. masonskoj vlasti u Beogradu, istupio je iz Vrhovnog savjeta. Taj svoj in Potonjak je ovako motivirao: Nisam ni htio ni mogao da budem lanom drutva u kojemu se kubni blokovi narodne i dravne konsolidacije ne stvaraju i uziuju ve razbijaju...432 A Hinkovi je na koncu bio postao simpatizer secesionistikog pokreta u Zagrebu, iako u njemu nije mogao aktivno sudjelovati, jer je ve bilo zapoelo njegovo polagano umiranje. Samo dugotrajna bolest spreavala ga je, te nije mogao u naoj Velikoj Loi preuzeti eki Vel. Metra, koji mu je bio namijenjen...433 Hinkovi se god. 1920, kada se vratio u domovinu, dao afilirati u lou Ivan grof Drakovi, iz koje je poslije istupio s grupom osnivaa loe Pravednost, kod ega ih je pomagao, ali nije posjeivao ni tu lou te je i iz nje istupio god. 1927. Bez obzira na to, on je u pokretu jednog dijela hrvatskih masona u Zagrebu god. 1926. ivo sudjelovao i vazda se zanimao, kako e svriti. 434 Potrebno je naglasiti, to priznaje i Veljko Tomi u ovdje citiranom nekrologu, da je Hinkovi prije smrti postao katoliki vjernik i da je u svojoj oporuci ostavio neke iznose katolikim institucijama. 435 Proces ienja u masonskim redovima u Zagrebu proveden je do najzadnje konzekvencije.436 Meutim, time nije bio zavren sukob. Dragutin Liebermann je 28. sijenja god. 1923. uputio dopis viim masonskim vlastima u kojemu dokazuje, da biva ivanovska loa Ljubav blinjega nije pravovaljano prestala.437 U povodu toga prijedloga poelo se aputati, da brat Dr. L. nastoji 'nedostojnu' brau uspostaviti, da kani osnovati posebnu Veliku lou, da kani staviti lou Ljubav blinjemu pod zatitu italijanske Velike loe,
430 431

Duan Milievi, Saveznom veu..., ibid., s. 3. Akt loe Maksimilijan Vrhovac u Zagrebu pod naslovom Starjeinstvo i asnitvo 1929. godine. Kopija u privatnom posjedu; AJ, Fond 100, fascikla 5, inv. br. 2022. 432 Franko Potonjak, Kako izgledaju kubni blokovi. Obzor LXIX/1928, 93, 4. F. Potonjak izjavio je u oporuci da umire kao uvjereni mason i ateist i da ne doputa da mu kod pogreba sudjeluje sveenik. 433 V.(eljko) T.(omi), Br. Dr. Hinko Hinkovi. Glasnik, IV(II)/1929, 23, s. 89. 434 Glasnik, IV(II)/1929, 23, 9091. 435 Milan Beluhan, katoliki sveenik, tvrdi, da mu je Hinkovi prije smrti o masonstvu izjavio slijedee: Imponiralo mi je svojim humanitarnim cimerom framazonstvo, te sam se pridruio slobodnim zidarima, eljan plemenitog rada na korist blinjega. Kada sam upoznao njihov prorauni egoizam, ja sam ih prezreo i ostavio velei sam sebi: Nedostojno je dra. Hinkovia da bude meu ovakovom eljadi. (Milan Beluhan, Obraenje Dra. H. Hinkovia. Zagreb, 1934, s. 26). 436 Prilozi uz Promemoria, ibid., s. 42. 437 Prilozi estaru, broj 5 za 1927, s. 5.

itd.438 Od god. 1924. poelo se raditi na obnovi rada loe Ljubav blinjega.439 Tako je 6. prosinca god. 1924. podnesen prijedlog za njezin ponovni osnutak.440 Loe Drakovi i Pravednost, da bi se smirila situacija, zamolile su Veliku lou SHS Jugoslavija da im dopusti reaktivirati lou Ljubav blinjega u obliku loe Steward ili Past-Master, kakve su u obiaju u engleskom masonstvu. Taj prijedlog se svodio na to, da se loa Ljubav blinjega uskrsne kao majstorska loa, i to kao loa s posebnom svrhom da upravlja zajednikom imovinom sviju triju zagrebakih radionica. Ta loa ne bi imala pravo da prima nove lanove, nego bi se popunjavala majstorima koji bi iz spomenutih triju loa bili u nju delegirani. 441 Na Ivanjdan (24. lipnja god. 1925.) podnijeli su neki zagrebaki masoni drugu molbu za nastavak rada u loi Ljubav blinjega. U ovoj molbi braa A.(dolf) R.(osenfeld), dr D.(ragutin) L.(iebermann) i drugovi mole da lou Ljubav blinjega uskrise. U ovoj molbi braa su navela da mole nastavak radova loe koja je prestala svojim radom u januaru 1919. godine time, da ju stave pod zatitu Velike loe Srba, Hrvata i Slovenaca 'Jugoslavija' u Beogradu.442 U meuvremenu dolo je do osobnog sukoba izmeu Roka Jokovia iz loe Maksimilijan Vrhovac i Veljka Tomia koji je bio starjeina loe Pravednost i veliki besednik Velike loe SHS Jugoslavija. Veljko Tomi je u rujnu 1925., podnio protiv loe Maksimilijan Vrhovac kojoj je pripadao Roko Jokovi tubu sa 16 toaka optunice. Kad Velika loa protiv Roka Jokovia, odnosno loe Maksimilijan Vrhovac, nije htjela povesti postupak, Veljko Tomi je odstupio s poloaja velikog besednika s motivacijom: Poto nas Vel. loa nee da titi, mi emo se sami braniti. (Istodobno je i loa Maksimilijan Vrhovac bila podigla protiv Veljka Tomia dvije tube pred Velikom loom, ali Velika loa nije ni u vezi s tim pokrenula nikakav postupak).443 Poetkom 1926. god. 17 brae istupilo je redovitim putem iz loe Ivan grof Drakovi, i to 11 s namjerom da osnuju lou Prometej, a 3 da bi sudjelovala kod osnivanja loe Ljubav blinjega. Kao razlog za osnivanje loe Prometej braa su navela da se ele baviti istom filozofskom masonerijom. U loi Pravednost istodobno su 7 brae dobila pokrie da osnuju lou Ljubav blinjega i oni su pristupili navedenoj brai iz loe Ivan grof Drakovi. Jedan brat u loi Pravednost dobio je pokrie za osnutak loe Prometej.444 Loa Ivan grof Drakovi poduprla je molbu koja je bila upuena Velikoj loi da se opet oivi loa Ljubav blinjega. Meutim, Savezno vijee nije moglo ovo pitanje da uredi radi preoptereenja.445 U stvari oekivalo se da se loe same sporazumiju. Meutim, pojedinci koji su htjeli nastaviti radove u loi Ljubav blinjega, kad su vidjeli kako stvari zapinju, stali su na stajalite da loa Ljubav blinjega nije nikad ni ugaena i da njezin kontinuitet oni nastavljaju.446 Ovo stajalite zastupali su svi bivi lanovi loe Ljubav blinjega koji su u staroj loi bili majstori, a koji su nakon ujedinjenja ostali izvan masonskih redova. Ovi su lanovi, pozivajui se na suglasnost jednog odsutnog brata koji je ivio izvan Zagreba, a ini se, da je po nacionalnosti bio Englez, uli dne 26. travnja 1926. u lou Ljubav blinjega s obrazloenjem da oni nastavljaju normalne radove u toj loi.447 Ovoj brai pridruilo se 11
438 439

Promemoria, ibid., s. 15. Mihali, Rukopis, ibid., s. 21. 440 Prilozi uz Promemoria..., ibid., s. 44. 441 Ibid., s. 47. 442 Ibid., s. 5051. 443 O Suspenziji Prometej, ibid., s. 22. 444 Prilog estaru, broj 5 za 1927, s. 1011. 445 estar, V/1926, 6, 115. 446 Glasnik, 2/1927, 6, 107108. 447 Ovi su pojedinci uputili pismo zastupniku Velikog majstora Adolfu Mihaliu, kao predsjedniku Likvidacionog odbora da saopi to u odboru da prestane s radom jer su oni preuzeli upravu svoje nekretnine ponovno u svoje ruke. (Milievi Duan-Mihali Adolf, Istorijat..., ibid., s. 12).

brae koja su u meuvremenu dobila doputenje da formiraju lou Ljubav blinjega.448 Poslije su toj brai nastavili pristupati i drugi stari, a sada nezadovoljni lanovi loe Ljubav blinjega, kao na primjer umjetnik Rudi Valdec. Akciju ove brae poduprla je loa Prometej, tako da oni svoj konani uspjeh u ovoj secesiji duguju brai iz loe.449 Ve je dne 29. travnja god. 1926. u loi Prometej zakljueno da se navedenoj brai, starim lanovima loe Ljubav blinjega, ne moe zabraniti ulaz u zgradu.450 U loi Prometej bilo je zakazano osvjetljenje loe za dan 31. svibnja god. 1926, ali je vodstvo te loe odluilo da e se osvjetljenje loe otkloniti ako bi se sprijeio pristup navedenoj brai iz loe Ljubav blinjega.451 Pred vlastima Velike loe Jugoslavija u Beogradu nalazile su se dvije molbe zaobnovu loe Ljubav blinjega. Jednu molbu podnijelo je jedanaest brae koji su bili lanovi loa pod zatitom Velike loe Jugoslavija, a druga molba bila je od sedmorice ili stvarno estorice brae (kako se to naglaavalo u krugovima Velike loe) koji nisu bili lanovi nijedne loe iako su bili masoni. U meuvremenu jednoj i drugoj grupi navedene brae poeli su prilaziti i drugi masoni u Zagrebu.452 Dne 29. travnja god. 1926. loa Prometej preporuila je Velikoj loi Jugoslaviji da prihvati formiranje loe Ljubav blinjega i da bi se time u stvari demantiralo da neka braa u Zagrebu hoe formiranje posebne velike loe. 453 Situacija je u Zagrebu postala toliko napeta da je u jednom trenutku Adolf Mihali ponudio Velikoj loi ostavku na poloaj zamjenika Velikog majstora, od koje je odmah odustao.454 Dne 14. lipnja god. 1926. masoni iz dvije grupe, ukupno 21 na broju, izjavili su delegatima Saveznog vijea iz Beograda da produuju radove loe Ljubav blinjega, kao prave i potpune nezavisne loe, izabravi sebi novo asnitvo; da je ta loa usvojila deklaraciju kojom moli za zatitu Veliku lou Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslaviju; da je ta deklaracija spremljena, ali je nemaju pri sebi, i da, prema tome, postaju bespredmetnim ranije podnete molbe od grupe, a takoer i akt od 24. maja 1926.455 Dne 17. lipnja god. 1926. na temelju prethodnog odobrenja Upravnog i Saveznog Vijea Velike loe Jugoslavija u Zagrebu je instalirana loa Prometej.456 Meutim, u njezinoj deklaraciji na dan instalacije 17. lipnja god. 1926. istaknuto je da ne postoji nacionalno, pa tako ni jugoslavensko masonstvo, ve samo masonstvo u pojedinim zemljama. 457 Takva naelna izjava bila je zapravo kritika politikog angairanja Velike loe Jugoslavija. Sukob izmeu loe Prometej i Velike loe Jugoslavija dostigao je vrhunac kada je Veliki besednik Damjan Brankovi u Velikoj loi 21. listopada god. 1926. napao idove. 458 Loa Prometej u jednom svom aktu utvrdila je, da je na navedenoj 22. redovitoj sjednici Saveznog Vijea u Beogradu veliki deo lanova Sav. vea govorio protivu be Mojsijeve Vere to su predstavnici Velike loe odbili kao neistinu.459 Potrebno je istaknuti da se u loi Prometej nalazio vei broj hrvatskih idova masona. Tako se toj grupi oko loe Prometej ve prije njezina instaliranja poetkom 1926. prikljuio istaknuti hrvatski idov i mason Ladislav Sitzer.460
448 449

Ibid., s. 19. Zastupnici akcije oko obnove, odnosno nastavka rada loe Ljubav blinjega u Zagrebu isticali su da bi tih 7 ili 9 divljaka bilo pitomo da im loa Prometej nije davala potporu. estar, VI/1927, 1, 15. 450 O Suspenziji Prometej, s. 9. 451 Ibid., s. 10. 452 estar, VI/1927, 1, 14. 453 Glasnik, II/1926, 2, 2122. 454 estar, V/1926, 1112, 18. 455 Prilog estaru, br. 5 za god. 1927, s. 89. 456 Prilog estaru, ibid., s. 3. 457 Glasnik, II/1926, 1, 1011. 458 Glasnik, II/1927, 4, 5358. 459 estar, VI/1927, 1, 3. 460 Glasnik, IV(II)/1929, 1, 2930.

Na 23. izvanrednoj sjednici Saveznog Vijea Velike loe SHS Jugoslavija odranoj 24. listopada god. 1926. u Beogradu brat J. W. predloio je pozivajui se na to da je divlja loa Ljubav blinjega prijavila policijskoj vlasti svoga starjeinu, da se ispita ne bi li bila dunost Sav. vea, odnosno Vel. loe, izvestiti putem nadlenog Ministarstva tu istu polic. vlast, da L. 'Lj B.' ne stoji pod zatitom Vel. L. Jugoslavije. Ja drim da bi to bilo vrlo potrebno, da bi se na taj nain ponitio onaj nemasonski akt.461 Prijetnjom policijskom intervencijom sukob se toliko zaotrio da je loa Prometej uputila Velikoj loi 12. studenog god. 1926. akt u kojem trai razrjeenje.462 Tada je Velika loa donijela akt o suspenziji loe Prometej u Zagrebu, ali je loa Prometej odgovorila na ovaj akt dne 26. prosinca god. 1926. tvrdnjom da je Velika loa SHS ilegalna po svom postanku i da nije osvijetljena ni od jedne masonske vlasti. 463 Dne 3. sijenja god. 1927. Weifert je potpisao dekret da se loa Prometej suspendira.464 Savezno vijee Velike loe Jugoslavije jednoglasno je 26. oujka god. 1927. zakljuilo predloiti godinjoj skuptini definitivan prestanak loe Prometej u Zagrebu.465 Dne 27. oujka god. 1927. na glavnoj skuptini Velike loe SHS Jugoslavija odlueno je o definitivnom prestanku loe Prometej odnosno da se brie iz matrikule Velike loe.466 U meuvremenu dio brae u loi Pravednost u Zagrebu odcijepio se od te loe i osnovao novu od Velike loe SHS Jugoslavija nepriznatu lou pod nazivom Amicitia.467 Tako je stvorena mogunost da se od postojee tri loe (Ljubav blinjega, Prometej i Amicitia), koje nisu bile pod zatitom Velike loe Jugoslavija, stvori nova Velika loa. Ve 29. svibnja god. 1927. odrana je osnivaka skuptina u Zagrebu na kojoj je proglaena Simbolika Velika loa Libertas. Na ovoj skuptini donesena su i pravila. Skuptini je predsjedao Veljko Tomi, a perovoa je bio dr. Vladimir Rukavina. Ovjerovitelji zapisnika su bili: dr. Dragutin Liebermann i Ignjat Fischer. Delegati su bili u ime loe Ljubav blinjega: Hugo Hoffman, Feliks Mikola, Milan Schwartz, Bogdan Nemi. Delegati u ime loe Prometej bili su: Milan Vidman, Branimir Domac, Janko Koevi. Veliki upan zagrebake oblasti u Zagrebu ve je 1. lipnja god. 1927. odobrio pravila navedene velike loe.468 Vodstvo Velike loe Libertas poelo je isticati kako romansko masonstvo nije pravo masonstvo. Njezin veliki metar postao je Veljko Tomi koji je 28. lipnja god. 1928. u Zagrebu izjavio da romanska masonerija uope i nije masonerija, jer romanske loe nisu masonske radionice nego neke vrsti politiki klubovi. Tomi je naglasio da je slobodno zidarstvo duhovna stvar i da anglosaski tip masonstva je blii vjeri i filozofiji nego politici.469 Oito je da je Tomi oekivao da anglosaksonsko masonstvo prizna Veliku lou Libertas. Meutim, engleska Velika loa priznala je aktom od 4. rujna 1930. Veliku lou Jugoslaviju.470 Izgleda, prema jednom izvoru, da je simbolina Velika loa Libertas osnovana pod zatitom Velike nacionalne majke loe Zu den drei Weltkugeln u Berlinu.471 Dne 23. sijenja god. 1932. osnovana je u Zagrebu jo jedna od Velike loe Jugoslavije nezavisna loa pod imenom Pitagora. To je bila mjeovita muko-enska loa osnovana na godinjoj skuptini 23. sijenja god. 1932. Toj osnivakoj skuptini predsjedao je Veljko Tomi, a perovoa je bila Valerija Mayerhoffer. Ovjerovitelji su bili Hotko Davorin i Jelisava
461 462

estar, VI/1927, 1, 16. Prilog estaru, broj 5 za 1927, s. 34. 463 O Suspenziji..., ibid., s. 34. 464 Ibid., s. 41. 465 Glasnik, II/1927, 89, 149. 466 estar, VI/1927, 4, 69. 467 Mihali, Rukopis..., ibid., s. 2930. 468 Glasnik, III/1928, 1, 16. Usp. Pravila Simbolike Velike loe Libertas izvornik u IHRP Zagreb, grupa VI, inv, br. 3353. 469 Glasnik, III/1928, 4, 138. 470 estar, IX/1930, 910, 157158. 471 Materijal njemake obavjetajne slube pisan u Berlinu 23. svibnja god. 1939, s. 4, AJ. fond 100.

Vavra. Ostali osnivai su bili: Milica Gradinik, Mihela ramp, Milan Reiching, Ivan Mozes, Milan Hojka, Milica Suden, Milena ii, Margita Schmudek. Pravila te loe odobrila je Kraljevska banska uprava Savske banovine u Zagrebu dne 10. veljae god. 1932. 472 Masonsko vodstvo u Beogradu nijekalo je vrijednost i potrebu isticanja ezoterinog, odnosno nepolitikog elementa u masonstvu. Jau sklonost zagrebake brae ka ezoterici, landmarkama i mistici ja potpuno razumem i objanjavam jo i tom injenicom, to su tu sklonost naroito potencirala braa Mojsijeve vere, koja kroz svoje antiko vaspitanje primaju supstance iz kabale i biblije. to se mene lino tie ja sam miljenja da je vraanje ezoterici ruganje suvremenoj nauci i njenim nesumnjivim tekovinama. Kao to ovek nije osovina sveta i svega zbivanja u njemu, jer je psihoanaliza razbila egocentrike zablude, tako i simboli vie nisu izraz sveznalatva. To je zbir praelemenata ljudskog mudrovanja i nadmudrivanja u izlaganju nagona, niza verovanja i proroanstva. To je divna pojezija maglovitih nasluivanja u koje se mogu uiviti sanjalice, neodreeni duhovi i oni koji se plae sadanjice. 473 Damjan Brankovi je naglaavao kako su u secesiji brae iz Zagreba odreenu ulogu igrali motivi line sujete.474 idovi su odigrali veliku ulogu u secesiji koja je nastala u jugoslavenskom masonstvu i na taj su nain bili vaan inilac u stvaranju posebne hrvatske simboline loe Libertas. U zapisniku loe Prometej s odlukom o istupu ispod zatite V. Loe Jugoslavija od 11. studenog 1926. u Zagrebu napadaju se metode Velike loe i posebno njezino stajalite prema idovima u Zagrebu. Te metode kao i zabrana saobraaja s bom od Ljubavi Blinjega jednako su karakteristine za duh, koji vlada u Vel. Loi kao i ona samozvana poruka Vel. Besednika, to ju je upravio na bu. Mojsijeve vjere s ove strane Save i Dunava. Bez obzira na vjerski karakter te poruke valja ujedno konstatovati, da je to od narodnoga ujedinjenja ovamo prvi sluaj u masonskim redovima, da se javno i s oficijelne strane, a bez povoda i potrebe, pravi razlika izmeu be. s ove i s one strane Save i Dunava. Valja konstatovati i to, da takovo politiko razlikovanje be. nije poteklo s nae strane. Nakon te konstatacije imamo pravo ako se uope ogradimo protiv toga, da nam se ma s koje strane dijele lekcije o patriotizmu u oi injenice, da je ideja jugoslavenstva i narodnoga jedinstva, na kojoj je izgraena naa drava, postala i proklamirana s ove strane Save i Dunava, te da su na ostvarenju te ideje saraivala i ba. masoni bez razlike vjera. Izjava Vel. Besednika odaje nesumnjivo neke vjerske i politike tendence, no smjernice njihove i ciljevi nejasni su i zagonetni, kao to su uope tajanstvene i zagonetne gdjekoje geste Vel. Loe. 475 Loa Prometej prosvjedovala je protiv unaanja verskih i politikih momenata u prosuivanju naih masonskih ina i akcija optuujui za to Veliku lou SHS Jugoslaviju, koja je na to odgovorila da su 'verski i politiki momenti' jedno teko naslee koje je V. L. SHS Jugoslavija dobila od zagrebake Be iz ranijih vremena da i pored svega svog nastojavanja da ti momenti jednom ieznu nije do sada zbog izvesne Be, to mogla da postigne. Dokaz je tome i samo stvaranje 'nezavisne L. Lj. B.' pored svega toga to je V. L. dala odobrenje da sva Ba bez krova mogu biti primljena. Ako hoete da ste nepristrani draga Bo iz Prometeja, morate i sami priznati, da je na alost, bilo meu nama i takve Be, koja nisu doputala da V. L. SHS Jugoslavija doe do mira i rada i da se verski momenti vie ne pominju i ne istiu.476

472

Pravila drutva: Opa slobodno-zidarska Loa Pitagora u Zagrebu. Izvornik u IHRP, Zagreb, grupa VI, inv. br. 3357. 473 Damjan Brankovi, Sveana beseda odrana na godinjoj skuptini Velike loe Jugoslavija 23. marta 1930, god. u Beogradu, s. 4. 474 Damjan Brankovi, Govori stareine slobodno-zidarske loe Pobratim u Beogradu, s. 154155. 475 Glasnik, II/19261927, 34, 62. 476 O Suspenziji..., ibid., s. 17.

Meutim, u Velikoj loi u Beogradu ipak se priznavalo da ovaj rascep nije samo line prirode, i da je rad loe Prometej zasnovan na teozofsko-metafizikim sanjarijama zbog ega je istaknuto da ubudue treba ocjenjivati i opti mentalitet i duevnu uravnoteenost kandidata za masonstvo.477 Dakako da se uz navedene motive razlaza nekih zagrebakih masona s Velikom loom SHS u Beogradu ne mogu iskljuiti ni nacionalne pobude. U jednom pismu koje su neki lanovi VL Libertas uputili god. 1941. Anti Paveliu istie se, kako je ta Velika loa bila uvijek 'arite hrvatskog rodoljublja' i da su se u njoj okupljali 'Hrvati, koji su gajili nadu u bolje dane'. U tom pismu hrvatski masoni potpisnici pisma posebno istiu Paveliu kako je lou Libertas osnovao Geno Kneevi, koji se kandidirao kao pristaa Hrvatske stranke prava. 478 U ovom smislu je zanimljiv navod u dokumentu pod naslovom Odgovor L. Prometej na poziv V. L. za povratak pod zatitu u kome se istie slijedee: Vel. majstor je naime pred jednim zagrebakim btom. napao svu onu zagrebaku bu., koja su urgirala rjeenje pitanja Loe Ljubav blinjega, da su separatisti i Radievci, te da to pitanje pokreu u svrhu da osnuju zasebnu Vel. Lou, to on nikada nee dozvoliti.479 Sam Adolf Mihali optuio je god. 1927. masone secesioniste u Zagrebu da su ve od prvog poetka ili za tim da se otcijepe od Vel. loe Jugoslavije, a da su zavodili u bludnju i Veliku lou i profanu vlast zato da dobiju na vremenu. 480 Sama ideja o osnivanju hrvatske Velike loe uvelike je uzbuivala masonsko vodstvo u Beogradu. Damjan Brankovi je u svom govoru od 25. oujka god. 1928. na redovitoj godinjoj skuptini Velike loe SHS izjavio slijedee: U svom istorijskom znaenju, zamisao osnivanja u ovom trenutku jedne zasebne Hrvatske Velike loe moe se usporediti sa blasfemijom San-Stefanske Bugarske, odmerene tuim prohtevima, koja e tek kroz bratoubilaku borbu biti postavljena na njeno pravo mesto me junoslovenskim plemenima. Zato i emu u svojim krajnjim posledicama ima da poslui ta neviteka, nebratska, pa najzad i neravna borba? Jesu li to trzaji jedne tradicije porobljenih i u veliku spasonosnu ideju pokolebanih dua, precena u slobodi poraslih snaga, plemenska pouda za prvenstvom ili vera u duhovnu prevlast? Zar zalutala braa ne vide, da se svi zastranjeni politiari trezne i svesno odriu svih razlika i svake iluzije pred velianstvom dela, koje baca u zasenak i najdrskiju matu boraca svih vremena u naoj zajednikoj istoriji. Zar to nije jedna nerazumna reakcija, jedna aluzija na postavljeni nam zadatak od strane M.B.M. da izradimo jedan temat o tome, kako bi se ubrzalo delo duhovnog jedinstva naeg troimenog naroda. Neka se i to zabelei i zna, da vinovnike ovoga rascepa treba traiti u drugom taboru, a ne kod nas. Razvitak dogaaja utvrdio je, da je na ovom rascepu raeno s preumiljajem i sa zadnjim namerama. Brankovi je u ovom govoru, govorei o junoslavenskom masonstvu, takoer istaknuo da se na tlu na kojemu se zaela ideja ujedinjenja sada nacionalno zakrljali potomci hoe u oblasti masonerije da povuku plemenske mee i rade na rasulu njenih snaga.481 Hrvatski nacionalizam, bar u pojedinaca, u loama koje su radile pod zatitom Velike loe Libertas, morao se skrivati, pogotovo za vrijeme diktature. To prikrivanje je bilo mogue isticanjem intenzivnog zanimanja za ezoteriju, ali i injenicom da je meu tim masonima bio relativno velik broj idova koje masonska vlast u Beogradu nije ni za vrijeme diktature mogla optuiti kao hrvatske nacionaliste, odnosno zbog protudravnosti. U loama pod zatitom
477

Sveana beseda na redovnoj godinjoj skuptini Velike slobodnozidarske loe Srba, Hrvata i Slovenaea 25. marta 1928. god. u Beogradu. Beograd, 1928, s. 3. 478 Jakov Blaevi, Traio sam crvenu nit, Zagreb, 1978, s. 179180. 479 O Suspenziji..., s. 3233. 480 A. Mihali, Rukopis..., ibid., s. 2829. 481 Damjan Brankovi, Sveana beseda na redovnoj godinjoj skuptini Velike Slobodno zidarske loe Srba, Hrvata i Slovenaca 25. marta 1928. god. u Beogradu. s. 23.

Velike loe Libertas mogli su, pogotovo za vrijeme diktature, biti lanovi i pripadnici raznih, dakle i unitaristikih, politikih stranaka. I u nekim detaljima oituje se postojanje hrvatskog nacionalnog osjeaja koje ostalim masonima, konkretno idovima u tim loama, nije smetalo. U Glasniku loe Ljubav blinjega za prosinac 1926. i sijeanj 1927. navodi se kako se znak loe Ljubav blinjega nosio na hrvatskoj (istaknuto u izvorniku, op. I. M.) trobojnici.482 U Glasniku za god. 1929, kad je postao glasilo Simboline velike loe Libertas, objavljen je nekrolog Hinku Hinkoviu, u kojem se istie kako je hrvatskom... narodu nestao otrouman diplomatski i dravniki javni radnik,...483 Taj navod je vrlo indikativan jer je u zagrebakoj loi Maksimilijan Vrhovac, koja je kao vjersku dogmu zastupala ideju o narodnom jedinstvu Hrvata i Srba, bilo nezamislivo i spomenuti postojanje hrvatskog naroda. Bilo bi vrijedno ispitati i odnos izmeu masona iz loa pod zatitom Velike loe Libertas i drutva Braa hrvatskoga zmaja, koje drutvo nije za primanje postavljalo kao uvjet katoliku vjeru. Izgleda da se s vremenom u loama pod zatitom Velike loe Libertas, osobito poslije Aleksandrova ubojstva god. 1934, poeo u javnosti jae osjeati hrvatski nacionalni osjeaj. Zanimljivo je u tom smislu pisanje beogradskog protumasonskog i senzacionalistikog lista Novi Balkan, koji je izmeu ostaloga objavio da su se u redovima Velike loe Libertas okupili ekstremni frankovaki i crno-uti elementi da se sakriju masonskom maskom za svoj nevidljivi rad. Oni su kroz vezu preko Pete traili vezu sa loama u Londonu i kao politiku pozadinu su postavili: 'Nezavisna Hrvatska drava'. U tome radu ih je izdano pomagala petanska masonerija.484 Ovo miljenje u svakom sluaju znailo je predimenzioniranje stvarnog stanja. Neki istaknuti hrvatski intelektualci, koji su ve u Kraljevini Jugoslaviji u pojedinim objavljenim popisima oznaeni kao pripadnici neke od loa pod zatitom Velike loe Libertas (na primjer: Slavko Batui, Julije Benei, Josip Horvat) nisu nikada bili na ustakim politikim pozicijama.

482 483

Glasnik, II/1926, 1927, 34, 80. Glasnik, IV(II)/1929, 23, 90. 484 Novi Balkan, I/1940, 19, 2.

VIII. MASONSTVO I UBOJSTVO KRALJA ALEKSANDRA U MARSEILLESU

Jugoslavenski masoni gledali su Jugoslaviju kao dravu, kojoj je cilj da nadzire Bugarsku i uva mir u Srednjoj Europi i na Balkanu.485 to se tie same Jugoslavije, oni su postavili sebi zadatak, da se radi na masoniziranju nacije. U tu svrhu masoni su ulazili, koliko su god mogli u sve grane dravne delatnosti ne ostavljaju ni jednu vaniju drutvenu organizaciju van kruga naeg interesovanja i uticaja. 486 Kao svoj program oni su isticali slijedee: Loa treba da uperi svoje djelovanje i u to, da po mogunosti u sve stranke ulije svoj duh, svoja naela, svoje ideale. Nikad ne smije dozvoliti da se dogodi obratno, da Loa bude orue u rukama partijske politike ili ak da partijske strasti u njoj djeluju i odluuju. 487 Masonstvo, koje je propovijedalo naelo, da su njegovi lanovi slobodni u osobnom ideolokom i politikom samoodreenju, u Kraljevini SHS nikome nije doputalo takvu slobodu. Prvo je i osnovno, da pojam narodnog i dravnog jedinstva, izraen u jugoslavenstvu za masonstvo i u masonskom radu i u profanim redovima mora biti i ostati izvan diskusije.488 Dakle, jugoslavenski masoni bili su slobodni pripadati raznim politikim strankama, ali samo onima, koje su stajale na elu narodnog i dravnog jedinstva. Ovo je praktiki znailo, da jedan hrvatski mason nije mogao biti lan Radieve stranke koja je predstavljala ve tada najvei dio hrvatskog naroda. Vodstvo jugoslavenskih masona bilo je svjesno injenice, da se tek... stvara jedan junoslovenski narod. 489 To masonsko vodstvo smatralo je, da je upravo njegova misija da stvori jedan jugoslavenski narod. Mason Duan Tomi uvjeravao je inozemno masonstvo, da se Hrvati, Srbi i Slovenci meusobno razlikuju kao Milanezi, Pijemontezi ili Napolitanci. On je tvrdio, da je stvaranje jugoslavenske drave frapantna analogija zbivanjima prolog stoljea za talijansko ujedinjenje.490 Hrvatski mason Milan Marjanovi to je ovako obrazlagao: Cilj svake pojedine nacijonalne masonerije ima da bude da svoju zemlju izgradi ili pregradi po uzoru masonske Velike Vlasti, da svoje sunarodnjake uzgoji prema masonskom tipu i da nae mjesto svome narodu u harmonikoj gradnji Novoga oveanstva... Na narod Srba, Hrvata i Slovenaca je jedan po korijenju svoje prolosti i samo kao jedan moe da procvjeta u budunosti, on je jedan po krvi i najskrovitijim unutranjim vezama, a on mora biti jedan po nudi geografskog poloaja i rasporeenja njegovih plemena. On, taj na narod, ide neminovno unifikaciji kao jedan jugoslovenski narod. Ali je jednako neosporno i to, da se on nije ni u prolosti razvijao kao jedan narod, niti se danas osjea kao jedinstven narod. Tano je oznaen na narod samo onda, kad se kae: 'da je to narod u procesu unificiranja', da je to 'narod koji nastaje'. 491 Viktor Novak je za vrijeme diktature god. 1930. u Beogradu objavio knjigu Antologija jugoslavenske misli i narodnog jedinstva 13901930. On je u ovom propagandnom pothvatu pokuao udariti temelj jugoslavenskoj unitaristiko-nacionalnoj i dravnoj misli samovoljnim trganjem citata iz djela pojedinaca iz hrvatske i srpske prolosti ije su vizije najee bile potpuno suprotne njegovima.

485

La Yougoslavie et la paix. (Predavanje koje je 4. travnja 1922. u loi Fraternit des peuples u Parizu odrao Duan Tomi). 486 Neimar, knj. II/1923, 605. 487 estar, III/1924, 58, 55. 488 estar, XV/1936, 34, 59. 489 Neimar, knj. II/1923, 20, 544. 490 Neimar, knj. II/1923, 12, 108. U oglasu za roman Na stramputici, koji je napisao poznati mason Sreta Stojkovi (Beograd, 1923), istie se, da su iz kruga srpskog slobodnog zidarstva vrene mnoge predradnje, koje su izmeu ostalog i duhove pripremile za ujedinjenje Jugoslovena, onako isto, kao to je i talijanska masonerija izvrila ujedinjenje Italije pod Macinijem i Garibaldijem. 491 Milan Marjanovi, Naela i forme, dunosti i odnosi, zadaci i metode slobodnog zidarstva uope, a jugoslavenskog napose, Zagreb, 1923, s. 40.

Da bi ostvarilo svoje ciljeve, jugoslavensko masonsko vodstvo trajno je nastojalo, da masoni ulaze u strukture dravne vlasti, u emu su, naravno, imali uspjeha. Uz to, u vlastitim redovima provodili su strogu centralizaciju. Priznavalo se u samim masonskim redovima, da je u svakoj jugoslavenskoj vladi barem jedan mason. 492 Svi interni masonski propisi, po kojima su oni djelovali, bili su nadahnuti strogo centralistikim duhom. Svaki mason polagao je posebni zavet, da e u granicama masonskih propisa Velike loe SHS pomagati starjeinu i svoje dunosti podeavati njegovim intencijama. 493 Masoni su potpisivali posebnu izjavu, da e sva imovina loe, pokretna i nepokretna, koju loa ima i koju e imati, bez obzira kako je uknjiena kod vlasti ili na sudu, biti stvarno vlasnitvo V. l. Jugoslavija. 494 Jugoslavensko masonsko vodstvo u svojoj tenji, da se u Jugoslaviji stvori jedan jugoslavenski narod, nije se obaziralo na stvarnost. Zahtjeve Radieve stranke ono je shvaalo kao tenju jedne stranke za nekakvom konfederacijom izmeu Hrvatske Samostalne Seljake Republike i Kraljevine Srbije kao monarhije. Neozbiljnost i apsurdnost takve kombinacije koja nigde na svetu ne postoji toliko je jasna, da bi njeno kritikovanje znailo isto to i sipanje vode kroz reeto.495 Kada je Stjepan Radi god. 1926. u jednom posjetu Dubrovniku kao ministar prosvjete suspendirao direktora Muke uiteljske kole masona M. ordevia zbog protuhrvatskog djelovanja, ovaj se naredbi ministra prosvjete nije htio pokoriti. Tada su se dubrovaki masoni obratili za zatitu dne 6. veljae 1926. masonu Jovi Aleksijeviu u Beogradu da ih zatiti.496 Nadeda Jovanovi jedno svoje istraivanje o masonstvu u Jugoslaviji ovako zakljuuje: I, mada je u svojim filozofsko-etikim osnovama bila organizacija koja je izraavala ideje liberalnog demokratizma, u praksi te ideje nisu sprovoene. Mnogo vaniji od ideala prosveenog liberalizma bili su stavovi koji su titili tadanji politiki i drutveni poredak. Masonerija je bila tipini predstavnik i zatitnik centralistikog i monarhistikog naela, moralni i materijalni potpomaga nacionalnih udruenja, ideolog nacionalizma i dravotvornosti u tom smislu kako su ih propovedali vodei krugovi jugoslovenske buroazije, pre svega srpske, jer je srpska masonerija u licu njenih rukovodilaca stajala na elu cele jugoslovenske masonerije, upravljala je njenim radom i razvitkom. 497 U literaturi i raznim svjedoenjima ima pretpostavki i tvrdnja da je Aleksandar Karaordevi u mladosti pripadao masonstvu. 498 Moe se uzeti kao sigurno svjedoenje Hermenegilda Pelegrinettija, papinskog nuncija u Beogradu, da mu je kralj Aleksandar, kad su razgovarali o pitanju kraljeva lanstva u slobodnozidarskoj loi, rekao, da njegovo lanstvo u loi nije spojivo s njegovim poloajem kralja, da se podvrgava drutvenoj stezi i obvezama u loi.499 Ta je tvrdnja u skladu i s masonskom praksom, da mason, koji stekne kraljevski ili koji drugi visoki poloaj, prestaje biti aktivan lan loe. Meutim, od ujedinjenja pa do proglaenja diktature god. 1929. odnosi izmeu kralja Aleksandra i masonstva bili su dobri. Velika loa Jugoslavija podnijela je kralju i kraljici u

492 493

M. Spalajkovi, Compte-rendu. Pariz, s. 16. Zavet asnika splitske loe Pravda od 12, travnja 1929. Izvornik u privatnom posjedu. 494 Izjava asnika loe Pravda u Splitu od 15. studenoga 1929. i Izjava asnika loe Sloboda u Dubrovniku od 29. prosinca 1928. Izvornici u privatnom posjedu. 495 . A. Je li oportuna revizija Vidovdanskog ustava? Neimar, knj. II/1923, 14, 255. 496 Dva pisma upuena Jovi Aleksijeviu iz Dubrovnika od 6. veljae 1926. (ukupno 9 stranica). Izvornik u privatnom posjedu. 497 Nadeda Jovanovi, Politiki sukobi u Jugoslaviji 19251928. Rad, Beograd, 1974, s. 166. 498 Institut des Hautes Etudes et de Recherches maonniques, u Parizu, na pitanje Mihaila Maria odgovorio je 7. prosinca 1982, da kralj Aleksandar nije pripadao obedijencijama Velikog Orijenta. (En ralit, ni le roi Alexandre de Yougoslavie, ni Louis Barthou n'ont appartenu l'Obedience du Grand Orient). 499 Franjo Dujmovi, Hrvatska. Rim, 1976, s. 76.

povodu njihova vjenanja na dan 8. lipnja 1922. u Beogradu adresu s vrlo lijepim eljama, a kao poklon dala im je jedno djelo umjetnika Rudolfa Valdeca.500 U masonskoj literaturi posebno je isticana injenica, da je na proslavu pedesetgodinjice rada i braka orda Weiferta doao osobno kralj Aleksandar da estita slavljeniku i da mu preda visoko odlikovanje.501 U povodu odravanja masonskog kongresa u Beogradu god. 1926. orde Weifert je poslao kralju Aleksandru na Bled brzojav slijedeeg sadraja: Predstavnici 18 slobodnih masonerija, od kojih je 16 iz Evrope, sakupljeni u cilju mira u Beogradu mole Njegovo Velianstvo Kralja slobodnih graana Srba, Hrvata i Slovenaca da primi uz njihovu blagodarnost za prijem koji im je bio uinjen u Njegovoj prestonici uverenje o njihovoj dubokoj odanosti. Kralj je istoga dana vrlo srdano zahvalio slijedeim brzojavom: Molim Vas da primite i saoptite moju iskrenu blagodarnost na telegramu koji me je veoma ganuo. Aleksandar.502 Kralj je bio svjestan snage masonstva u svijetu, a posebno u Francuskoj, koja je poslije rata bila velesila, te se s masonstvom on nije mogao frontalno sukobiti, pogotovo dok nije imao oslonca na neku drugu silu. To je razlog, da je on radi dobivanja politike potpore prije proglaenja diktature od 6. sijenja 1929. boravio u Parizu u jesen god. 1928, dakle, u vrijeme, kada je tamo doao i Ante Trumbi, koji nije mogao dobiti politiku potporu ne samo u Parizu, nego ni u Londonu i Pragu. Kralj Aleksandar je prije proglaenja diktature dobio u tome i potporu jugoslavenskog masonstva, koje je spadalo pod Veliku lou Jugoslavija. Kralj je osobitu potporu dobio od Ante (Toni) Schlegela, koji je imao vodeu ulogu u zagrebakoj loi Maksimilijan Vrhovac.503 Schlegel je prije proglaenja diktature bio, nekoliko puta, u audijenciji kod kralja u Beogradu, ali nikada nije ni svojim najbliima govorio nita o tome. 504 Loe su pozdravile kraljev manifest i uvoenje diktature.505 Za vrijeme diktature masonstvo nije bilo zabranjeno. Dapae, meu ministrima u vladi generala Petra ivkovia od 6. sijenja 1929. do 3. rujna 1931. bilo je vie masona. Od Hrvata u toj vladi bili su masoni: Juraj Demetrovi, Stanko vrljuga, elimir Maurani, Marko Kostreni i Oto Frange. Kralj je ak i osobno kontaktirao s masonstvom kao organizacijom. Damjan Brankovi zabiljeio je razgovor, koji je voen izmeu delegacije asnika Velike loe Jugoslavija i kralja Aleksandra poslije proglaenja diktature. Brankovi je taj razgovor ovako zabiljeio: Kralj je razgovarao sa nama kao sa braom. On zna da smo mi protiv svake diktature, komunistike ili bilo ije druge, pa i ove njegove. Ali, drugog izbora nije imao ako je eleo da sauva celinu drave. Dodao je da mu je dobro poznato da smo mi neizostavno za celinu dravnu. Govorio je nervozno, ali jasno:
500 501

Neimar, II/1922, 8, 445448. Br. D. ., ore Weifert, estar, XVI/1937, 46, 64. 502 Neimar, knj. V/1926, 6566, 550. 503 Glasnik, IV(II)/1929, 23, 86. Schlegel je zbog toga ubijen u emu je sudjelovao i Marko Hranilovi. On je radio kod jednog poznatog tiskara u Dugoj ulici u Zagrebu. Ne mogu se sjetiti imena tog tiskara, ali je on bio poznati mason i u njegovoj se tiskari tiskalo masonsko glasilo estar. Kako je emigracija budno pratila sva kretanja u domovini, trebalo je izvjeivati i o raspoloenju u masonskim krugovima. Stoga je Marko uspijevao uvijek ukrasti po jedan primjerak tog lista, iako im je broj bio strogo ogranien. estar je skupa s drugim vijestima, dostavljan Perecu i preko njega dr. Paveliu. Da su masoni nastupali protuhrvatski bilo je svima poznato. Marko je, meutim, u masonskom klubu odnosno njihovu sastajalitu kod Ilikog trga uo Schlegelov razgovor s nekim masonima, u kojem se Schlegel hvalio kako je jo davno predlagao uvoenje diktature i kako se svim silama trsio da Aleksandra nagovori na bezobzirno slamanje hrvatskog otpora. Kad je to Marko prenio u Madarsku, doao je Perecov nalog da se Schlegela likvidira. (Tomislav Jonji, Marija Hranilovi. Politiki zatvorenik, broj 58 za sijeanj 1997., str. 1011.) 504 Josip Schlegel, Biografija Toni (Ante) Schlegel-a, s. 55. Na sprovodu T. Schlegela, kojega su ubili 22. oujka god. 1929. ustae u Zagrebu, noen je kraljev vijenac, na kojemu je bilo napisano zlatnim slovima: Gospodinu Schlegelu Aleksandar. Bio je zapaen i vijenac generala ivkovia, na kojemu je pisalo: Prijatelju Schlegelu general Petar ivkovi. Ibid., s. 82. Ova Biograjija T. Schlegela nalazi se kao rukopis u Historijskom arhivu grada Zagreba. 505 Ivan Ribar, Stara Jugoslavija i komunizam, s. 219, Stvarnost, Zagreb, 1967.

1) Ili amputacija (Hrvatske) ili diktatura. On je lino jedno vreme bio za amputaciju. Ali su mu predoili posledice, tako da je on promenio miljenje. Evo zato: AMPUTACIJA bi donela olakanje Srbiji i srpskim zemljama u sadanjoj Kraljevini, koja bi se smanjila ali bi zato bila vra, jedinstvenija i kompaktnija. Ali, samo privremeno. Hrvati bi odmah pali u ruke Italiji (ili pod italijanski protektorat ili u zajednicu sa Maarskom, to je svejedno), pa bi ih opet jednoga dana imali protiv sebe u rovovima jedni prema drugima. Dobro je poznato da su hrvatske regimente bile srpski najtei protivnik u ratovima. Hrvati su u svojoj istoriji dugo bili topovsko meso tuinu. Prema tome, rekao je Kralj, zbog toga nisam bio za amputaciju, a uz to i zato to e od amputirane Hrvatske Musolini odmah uzeti (i to uz podrku Francuske i Engleske) sve ono to su u Dalmaciji Londonskim ugovorom Saveznici dali 1915. godine Italiji. Jedino smo mi, Srbi, to mogli izaavi ovenani oreolom slave preoteti od Italijana 1918. godine. Na monarh je zavrio zakljukom da on, eto, uva i brani Hrvatsku time to je nije amputirao i pustio da izae iz okvira dravnog jedinstva i bude samostalna. U sadanjim uslovima je tako. Na pitanje jednog od brae ne bi li federacija bila izlaz Kralj je odgovorio: Moda. Moe biti u drugom istorijskom sticaju prilika, ali ne kada zver kakva je Musolini sa est-sedam miliona bajoneta eka da je epa. Federacija u sadanjim meunarodnim prilikama znai smrt Hrvatske, a ne Srbije. Opet, dakle, Nj. V. Kralj jedinstvom zemlje uspee sauvati Hrvatskoj Dalmaciju i ostrvlje u Jadranu Ako ih sada, u dvadesetom veku izgubi, nikad ih vie nee povratiti, niti zadrati, osim pod egidom Italije ili Madarske, a to opet znai da emo morati ratovati protiv hrvatske brae, dobrih vojnika, u tuinskoj slubi i pucati jedni na druge. Ja znam, rekao je Kralj, da u Hrvatskoj ima politiara koji hoe da dou na vlast po bilo koju cenu. Po cenu cepanja drave, po cenu da budu tuinska kolonija, po cenu da uu u savez sa nekom drugom dravom, ak bilo kako i bilo kojom. Ali to su zaslepljeni ljudi, isti oni koji tvrde da su bolje iveli pod carom Franjom nego sada. I mi, Srbi, bolje smo iveli bez Hrvatske, pa ta? To e proi, svetska kriza jo trese svet. Bie bolje i nama i njima. 2) Kaite brai iz Hrvatske da ja branim njihovu obalu i ostrvlje i da e mi njihova pokolenja za to jednom biti zahvalna. Sada ih jedino moe sauvati jedinstvena drava. Inae, mira moe biti jedno vreme kad se pocepamo. Italija je stala stopalom ve u Albaniju. Velike sile prepustie joj Balkan. Onda su na redu Hrvatska, Grka, pa mi. Italija e postati na Balkanu nekadanja Turska. Ne daj boe, da nam opet bude nuno pet vekova da se oslobodimo robovanja. Kad je Nj. V. Kralju neko rekao da meu nama ima i brae iz Hrvatske i da se mi u sutini slaemo sa njim, samo da smo za vie slobode, a manje stege, da narod teko podnosi (u Srbiji i Hrvatskoj podjednako) nemanje ni onih sloboda koje je pre rata imao. On se zamislio. Nita nije rekao. 3) Molim vas da kao braa razumete da meni nije do megalomanskog odranja velike kraljevine. Ne! Kao to je rekao, ponovio je, da on jedinstvom drave, pre svega i nada sve, brani i uva Hrvatsku. Istovremeno, meutim, brani i ono to bi ostalo u sluaju amputacije. Brani, rekao je, Srbiju i srpske zemlje, zalivene krvlju. Srbija je jedina zemlja na svetu koja je dala svakog etvrtog stanovnika za rtvenik slobode. Okrueni neprijateljima, oni e nas se vie bojati ako smo vei. ta bi bilo ako bi nas neko napao. Upitan o tome, Kralj je rekao: Zavisi kada i ko. Sada odmah: sa Maarskom i Bugarskom bismo izali na kraj. Sa Italijom ne bi. Povukli bi se do srpskih granica i tu bi ih moji Srbi zaustavili. Sumnjam da bi se Hrvati tukli za ovu dravu. Moda docnijih godina da! Ako uspem da se osete Jugoslovenima, ako ne propadosmo kao Janko na Kosovu. 4) Zato toliko nastojati da se brani Hrvatska jedinstvom drave. Kralj je odgovorio da je na takvo pitanje ve dao objanjenje: prvo bi spoljnji neprijatelj epao amputiranu Hrvatsku, a onda i samim tim inom ugrozio bi Srpske zemlje, pokuavi da zagospodari Balkanom. Ovako je ta opasnost manja. Da li je manja? ivi bili pa videli. Ako ne bude ovako ilo

nikako, pustiemo ih niz vodu, pa neka se (Hrvati) nadu u tuinskom zagrljaju, kao muva u medveoj aci.506 Meutim, kralj Aleksandar bijae po naravi autokrat. Takav, on nije mogao dopustiti, da u dravi vlada i netko drugi osim njega. Neposredno poslije estog sijenja 1929. popis beogradskih masona predao je zamjenik velikog majstora Duan Milievi upravniku grada Beograda Manojlu Lazareviu. Milievi, kada je zbog toga bio kritiziran na sjednici Vrhovnog savjeta, pravdao se, da je to uinio po nalogu Nj. V. Kralja.507 Meutim, kralj je za diktature uspio koncentrirati svu vlast u svojim rukama. Tu diktaturu, za koju se u Londonu i Parizu vjerovalo da e biti privremena i trajati dok se ne konsolidira situacija u zemlji, on je jo jae sankcionirao Ustavom, prema kojemu vlada odgovara njemu, a ne parlamentu. Takvo jaanje kraljeve vlasti znailo je takoer ogranienje i masonskog, kako inozemnog tako i domaeg, utjecaja u zemlji. Kraljeva samostalnost u voenju dravne politike oitovala se posebno u odnosu prema Katolikoj crkvi. Kralj nije prihvatio otro masonsko protukatoliko stajalite, niti je bio voljan uputati se u kombinacije s Hrvatskom starokatolikom crkvom, ni sa Srbima katolicima, koji su od njega traili, da Srbi katolike vere u srpskim zemljama imaju svoju posebnu katoliku crkvenu organizaciju i svoga poglavara Primasa Serbiae. Aleksandar je elio, da ba s Katolikom crkvom nae sporazumna rjeenja u svim spornim pitanjima, da bi se onda sredila politika situacija u zemlji. Meutim, budui da je u razdoblju od ujedinjenja do diktature hrvatski katoliki episkopat bio izgubio povjerenje, da bi se politikom dravne vlasti mogla provesti ravnopravnost katolika s pravoslavnima, kralj nije u tom episkopatu mogao nai oslonca za svoje planove, pa je odluio god. 1930. stupiti sam u direktne pregovore s Vatikanom. Nakon masonskog zaotrenja odnosa s Katolikom crkvom (antikatolicizam jugoslavenskog sokolskog pokreta i masonski prijedlog o izgonu i deportaciji isusovaca od 17. veljae 1933. u Narodnoj skuptini) kralj je preko Nike Moscatella, vieg savjetnika Jugoslavenskog poslanstva kod Svete Stolice, poveo pregovore s Vatikanom o konkordatu. Dapae, o tome nita nisu znali ni ministar vanjskih poslova Bogoljub Jevti, ni poslanik u Vatikanu Jevrem Simi. Njih dvojica o tome su bili obavijeteni tek onda, kada je sve bilo naelno ugovoreno.508 U britanskoj i francuskoj prijestolnici eljeli su, da se potpuno smiri unutranja situacija u Jugoslaviji. Francuska je to posebno eljela zbog straha od ponovnog jaanja Njemake. Kraljeva uvjeravanja u Parizu u prosincu 1931, da se situacija u Jugoslaviji smiruje, nisu postigla veliki uspjeh. Svetozar Pribievi mogao je ve god. 1932. da na uglednim mjestima u ehoslovakoj i Francuskoj agitira protiv kralja Aleksandra.509 Francuska je bila posebno
506

Kopija izvornika u privatnom posjedu. Damjan Brankovi je u jednom razgovoru prije smrti izjavio ovo:Od naih vladara su masoni bili knez Mihailo i kralj Aleksandar Karaorevi- ovaj poslednji preko engleskoga dvora, s kojim je bio okumljen. (S. irkovipriredio, Fra masoni i bre masoni. Istorijske sveske, broj 11 za 1998. Podaci na Internetu: http://www.srpskonasledje.co.yu/sr-1/1998/11/article-9.html). 507 Mihailo Mari, Masoni nekad i sad. ta je sa arhivom? Veernje novosti, nastavak 27. od 12. sijenja god. 1973. 508 Usp. I. Mui, Katolika crkva u Kraljevini Jugoslaviji. Split, 1978, s. 7175. 509 ehoslovaki i francuski masonski krugovi podupirali su Svetozara Pribievia. Njegov sin dr. Stojan Pribievi u jednom pismu Mihailu Mariu iz New Yorka dne 16. kolovoza 1972. pie, da mu je netko, kome je vjerovao, kazao, da je poslije prvog svjetskog rata njegov otac Svetozar stupio u jednu beogradsku masonsku lou, ali da je poslije nekog vremena iz nje istupio zbog politikog neslaganja. On dalje pie: Da li je Svetozar pripadao masoneriji u emigraciji nije mi poznato. To to je radio sa SR i francuskim masonima (koji su bili liberalniji od jugoslavenskih) moe ali ne mora kako kaete znaiti da je bio lan. On je takoe imao (to u ono doba nisam znao) uske veze sa sovjetskim ambasadorom u Parizu Patjomkinom i sa CK jugoslavenske kompartije. Znam iz emigracije (19321934, prije odlaska iz Pariza za Ameriku), da je Svetozar hteo biti nezavisan od svake organizacije, ak i od Glavnog odbora svoje stranke u zemlji da bi mogao imati sve kontakte bez polaganja rauna ma kome. (Pismo u posjedu Mihaila Maria u Beogradu).

nezadovoljna kraljem. Edouard Herriot, voa radikal-socijalista, bio je god. 1932. predsjednik francuske vlade i ministar vanjskih poslova, pa je, stoga, i izvan vlade igrao jednu od glavnih uloga u politikom ivotu Francuske. On se u oujku 1933. pred Ivanom Metroviem oborio na Kralja i na diktaturu s najotrijim rijeima kritike. Herriot je istakao da se Hitler i njegov nacizam toliko osnaio, da je to nama deset puta vea briga, nego jugoslavenskotalijanski spor. Sutradan je Metrovi bio u Legera na Quai d'Orsayu. Leger je tada Metroviu jasno rekao, da Francuze ne interesira ni Srbija, ni Hrvatska, nas interesira Jugoslavija, zato smo je i pomogli stvoriti. 510 Metrovi istie i to, da njegov prijatelj Jan Masaryk (sin T. G. Masaryka i ehoslovaki poslanik u Londonu) u oujku 1933. nije imao dosta otrih rijei u osuivanju Aleksandra i diktature. Masaryk je rekao doslovce: Srpska nadutost i Aleksandar upropastie i sebe i nas. Prije atentata u Marseillesu on je pripovijedao Metroviu u Parizu, da se Englezima ne svia kraljeva diktatura i da je njegov otac T. G. Masaryk u nekoliko navrata intervenirao kod Aleksandra savjetujui mu da rijei unutranja pitanja, a da je jednom i njega poslao na Bled k Aleksandru u toj misiji. Aleksandar mu je rekao, da je ehoslovaku napravio povoljan ishod rata, a da je njegova zemlja napravljena krvlju srpske vojske, koja na svoje djelo budno pazi. To svjedoanstvo Metrovi je zakljuio ovako: Na kraju je na moje zaudenje blagi Jan rekao: Ili Aleksandrova glava, ili propast vae i nae zemlje, kao i saveznica.511 U Londonu je Jan Masaryk iznio Metroviu plan, za koji je on sondirao teren u Londonu i Parizu, prema kojemu bi ehoslovaka kao saveznika zemlja i kao saveznica Jugoslavije uzela inicijativu za jedan eko-francusko-engleski energini korak u Beogradu, te da se tom prilikom zahtijeva, da se hrvatsko-srpski spor rijei. Opravdanje za taj korak i za taj zahtjev da predstavlja ope politika situacija u svijetu, koja u sebi krije opasnost irokog konflikta. 512 Aleksandar nije elio, da Jugoslavija bude satelitska drava Francuske. Osim toga, on se u vanjskoj i unutranjoj politici ponaao sve samostalnije to je vie osjeao, da slabi francuska uloga u meunarodnoj politici, a da ponovno jaa uloga Njemake. Moe se zamisliti ogorenje, koje je nastalo u Parizu, Londonu i Pragu, kada kralj Aleksandar, poto je nacional-socijalizam doao na vlast u Njemakoj, nije skrivao svoje simpatije za Hitlera i kad je inicirao privrednu suradnju Jugoslavije s Njemakom. Dapae, izgleda, da se kralj ve u kolovozu god. 1933. tajno sastao u Njemakoj s jednim od najviih nacistikih politikih uglednika.513 I Hitlerov antikomunizam mu je odgovarao. Sam Hitler nije tada bio za traspad Jugoslavije. Ve svretkom studenoga 1933. Hitler je osobno zakljuio, da daljnje izlaenje ustakih novina u Berlinu ozbiljno optereuje odnose Njemake s Jugoslavijom. 514
510 511

I. Metrovi, Uspomene na politike ljude i dogaaje. Knjinica Hrvatske revije, Buenos Aires, 1961, s. 228. Ibid., s. 229. Ovo svjedoanstvo I. Metrovia ne moe se uzeti kao primarni izvor, ali se ono u sklopu tadanje politike konstelacije moe smatrati kao vjerodostojno. 512 Ibid., s. 231. 513 Usp. Duan Luka, Trei Rajh i zemlje jugoistone Evrope, I, izdao Vojnoizdavaki zavod Balkanoloki institut SANU Prosveta Rad Partizanska knjiga, Beograd, 1982, s. 197. Koliko sam uspio istraiti prvi podatak o ovome objavljen je u knjizi Milana Bania Masonerija i Jugoslavija, (Beograd, 1941, s. 80). Bani navodi, da se je, po jednoj verziji, kralj Aleksandar sastao u ljetu god. 1933. s Hermannom Gringom prigodom jednog inkognito putovanja u junu Njemaku. Meutim, po drugoj verziji, koju je u ratu, u Austriji, ispriao ing. Ivo Buli Slavku Kvaterniku, kralj se sastao s Adolfom Hitlerom u Bavarskoj, u dvorcu jedne grofice, koja je bila u rodu sa suprugom kneza Pavla. Cilj toga sastanka bio je stvaranje antikomunistikog bloka drava Srednje i Zapadne Evrope, a kralj da je preuzeo ulogu izmiritelja Francuske i Njemake. (Uspomene Slavka Kvaternika, s. 53, fotokopija rukopisa u privatnom posjedu). 514 Ladislaus Hory Martin Broszat, Der kroatische Ustascha Staat 19411945. Deutsche Verlags Anstalt, Stuttgart, s. 27. Ovi pisci zakljuuju, da nita ne ukazuje na to, da su vlada treeg Reicha ili ministarstvo vanjskih poslova u slijedeim godinama, tonije od Simovieva pua 27. oujka 1941. potajno ustae bodrili ili pomagali. Miljenje ovih pisaca ne moe se uzeti kao posve tono. Berlin ipak nije ustae iskljuivao kao rezervu za sluaj potrebe. Vjerojatno svjestan toga Ante Paveli je god. 1936. napisao tekst s naslovom Hrvatsko pitanje, koji je 28. listopada god. 1936. poslao u Berlin i u kojemu kao neprijatelje istie: 1) srpsku dravnu vlast, 2) meunarodno slobodno zidarstvo, 3) idovstvo, 4) komunizam. (Ivo Bogdan priredio Dr.

Priblienje Aleksandra Hitlerovoj Njemakoj nije moglo ostaviti ravnodunom ni idovsku zajednicu u zemlji i svijetu. Lazar B. Avramovi u predavanju pod naslovom Velika tragedija Jevrejstva, koje je odrao 9. svibnja god. 1933. u beogradskoj loi Pobratim, istaknuo je, da se pojavilo udovite hitlerovske doktrine, koja hoe da oisti njemaku rasu time, to e progoniti 550.000 njemakih idova. Avramovi je nastavio: Ne samo da e ceo Izrael stati na noge da brani svoju ast, ve e celo plemenito oveanstvo ustati protiv vraanja varvarstvu. Ono se je ve podiglo, a grandiozan prizor koji nam je ono pruilo u svome osuivanju, uliva veliko pouzdanje. ta? Zar da se sada smatraju Jevreji za gubavce, zar da se lie svoga prava na obrazovanje, da bi se unizili i oglupeli i to za ljubav nekakve uobraene rasistike politike? To nee nikad biti. Jevreji nee pristati da podnesu ovakvu jednu sramotu, da podnesu na grudima ma kakvo obeleje javnog preziranja. Sam Hitlerov reim ima da nosi te znake osude, voljom svetske svesti, koju je on probudio... Dogaaji koji se odigravaju sada u Nemakoj ne interesuju samo nemake Jevreje, ve interesuju u najveem stepenu celokupno Jevrejstvo, iji je moralni i kulturni ivot ugroen u svim zemljama. Talas Hitlerovog antisemitizma moe, ako se na vreme ne razbije, obuhvatiti i druge zemlje. Sudbina sveg Izrailja moe doi u pitanje. Zato je on na ovu pojavu mrnje i proganjanja tako spontano i jako reagirao kao nikada do sada... Instinktivno ceo Jevrejski narod se je podigao za pravednu odbranu od zajednikog neprijatelja. S toga je i ostalo bez rezultata traenje izvesnih njemakih Jevreja, da se ostavi da oni sami razmrse ovo pitanje sa nemakim vlastima, traenje uostalom verovatno upueno pod pretnjom.515 Gotovo cjelokupno jugoslavensko masonstvo stajalo je na stajalitu, koje je iznio mason Lazar Avramovi. (Mason Rada Dungulov, koji je o ovome zauzeo posebno stajalite, morao je istupiti iz subotike loe Stvaranje). Kralj Aleksandar, kada je preispitivao svoj odnos prema Hitlerovoj Njemakoj, ini se, da nije vodio rauna ni o reagiranju idovskog elementa. Nova kraljeva politika vjerojatno se osjetila i u bazi. Vjerojatno nije sasvim sluajno dolo do napada zastupnika Alojzija Pavia u Narodnoj skuptini na masonstvo. On je na XIX. redovitom sastanku Narodne skuptine poslije prethodnog susreta s patrijarhom Varnavom napao ministra financija zbog neuspjene borbe protiv korupcije uz isticanje da su ga u tome spreavali lanovi ilegalnih organizacija, koji imaju veliki uticaj na na politiki ivot. (Glasovi: Ko su to?) Organizacije, koje su svemone, koje tite svoje lanove i ako su iz redova korupcionista, velekapitala i bankara. (...) Zato govorim o ilegalnim organizacijama? Zato, da se one rasture. (Glasovi: Kaite, ko su to?). Niko kod nas ne moe doi do visokog poloaja, ako nije lan jedne takve organizacije (agor)... A ta rade ilegalne organizacije, koje ne priznaju parole naih predaka, naih velikana Karadia, trosmajera, Slomeka, Kreka i drugih velikih dravnika koje ne priznaju slobodu savesti, ne priznaju kulturnu slobodu, te se tajno i sistematski bore protivu religije i time rue temelje na kojima moe da egzistira drutvena organizacija (...) Ko paljivo motri na politiki, kulturni i socijalni ivot, brzo pronae sintezu razliitih dogaaja, koji imaju meusobnu vezu i, ako poznaje rad ilegalnih organizacija, razumee i itav dosadanji razvoj politikih dogaaja kod nas... Ilegalne organizacije eznu za vlau, da imaju svu dravnu upravu u svojim rukama i da bez savesti vladaju apsolutno narodom.516 Zbog sve uestalijih napadaja na masonstvo u Jugoslaviji Velika loa Jugoslavija izdala je 28. travnja god. 1934. u Beogradu Izjavu, u kojoj se tvrdi, da slobodno zidarstvo nije nikakva ni tajna, ni ilegalna organizacija. Za svoj rad slobodni zidari imaju odobrenje nadlene vlasti, kao i sva ostala drutva. U Izjavi se istie, da masonstvo postoji vie od 150
Ante Paveli rijeio je hrvatsko pitanje. Naklada Europa, Zagreb, 1942, s. 2430; Dr. Ante Paveli, Neprijatelji hrvatstva. Spremnost, I/1942, 12). Treba napomenuti da je na sprovodu kralja Aleksandra u Beogradu sudjelovao, osobno, H. Gring. 515 Lazar B. Avramovi, Velika tragedija Jevrejstva. Beograd, s. 69. 516 Stenografske beleke Narodne skuptine Kraljevine Jugoslavije, knjiga I, Beograd, 1934, s. 2627.

godina u zemlji i da je ono udruenje slobodnih ljudi na etikoj bazi, pa je, dosljedno tome, masonstvu ovjenost najvei cilj. U Izjavi su navedeni i neki pojedinci u Srba i Hrvata, koji su pripadali masonstvu. Zakljuak je dan slijedeim rijeima: Borbu protiv slobodnih zidara vode samo oni krugovi koji su protivnici slobodne misli i kritike zdravog razuma ili zlonamerni elementi, koji, u oskudici dokaza, operiu sa klevetama a rukovodi ih oseanje line ili moralne inferiornosti. Slobodno zidarstvo je odavno predmet tih napadaja i u nas i na strani. Velika Loa 'Jugoslavija' smatra ispod svoga dostojanstva da ulazi u polemiku sa organima i elementima koji su neodgovorni za svoje postupke i rei; ona moe da primi objanjenja samo sa iniocima sebi ravnim, koji bi bili spremni da za svoje navode prime punu odgovornost.517 Kralj Aleksandar odbio je sugestije Pariza i Praga, da Jugoslavija uspostavi diplomatske odnose sa sovjetskom dravom, u kojoj su ti centri poeli gledati potencijalnog saveznika protiv Njemake. Ni pokuaj francuskog ministra vanjskih poslova L. Barthoua u Beogradu u lipnju 1934. u tom smislu nije imao uspjeha. Osim toga, Barthou je shvatio iz susreta s kraljem Aleksandrom, da Jugoslavija zapoinje privrednu i politiku suradnju s Njemakom. Kralj Aleksandar ak je elio i sporazumijevanje Francuske s Njemakom.518 Aleksandar je u rujnu 1934. posjetio i Bugarsku. Kralj je inae, kako proizlazi iz niza svjedoanstava raznih osoba (Ivan Metrovi, Budislav Grga Angjelinovi, patrijarh Gavrilo Doi, Ivan Subai), bio odluio srediti politiku situaciju u zemlji, prvenstveno s obzirom na Hrvatsku. 519 injenica je, da je kralj Aleksandar svojom unutranjom i vanjskom politikom stekao mnogo neprijatelja. Poslije neuspjelog ustakog atentata u Zagrebu god. 1933. prijetnje smru kralju Aleksandru postale su intenzivne osobito u proljee god. 1934, to je nalo odjeka i u svjetskom tisku. Tako je ve 28. oujka god. 1934. objavljen izvjetaj, u kojemu je navedeno, da je jedna masonska loa u Francuskoj odluila likvidirati sve balkanske dinastije, jer su one, kako tu stoji, reakcionarni ostaci prolosti.520 U listu Ante Pavelia Nezavisna Hrvatska Drava, u broju 21 od 16. travnja god. 1934. objavljena je rezolucija i apel Centralnog Hrvatskog Saveza u Seraingu (Belgija) sa sastanka od 3. travnja 1934. i u njoj je Aleksandar proglaen odgovornim za Radievu smrt i sve druge hrvatske rtve, zbog ega su osudili Aleksandra Karadordevia s cijelom beogradskom vladom i svima beogradskim sluganima na kazan smrti to ustae imadu izvriti u najkrae vrijeme.521 Ivan Jeli svjedoi ovo: Naa je obavjetajna sluba saznala, da diktator-kralj Aleksandar dolazi u Francusku na vane politike pregovore, u kojima su Francuzi htjeli odvratiti Aleksandra od sve vieg i vieg skretanja Aleksandrove politike spram Treeg Reicha. Znalo se, da austrijski nacionalsocijalisti, koji su prebjegli nakon Dollfussovog pua u Jugoslaviju i koji su bili kasarnirani u Varadinu, u svojim uniformama tu dnevno vre svoje vjebe. Francuska je htjela uvjeriti Aleksandra, da je pametnije politiki se sporazumjeti s Italijom, nego ovakova suradnja sa nacionalsocijalizmom, koji moe jednoga dana biti
517

Politika, XXXI/1934, 9321, 4. U ovoj Izjavi nalazila se i slijedea reenica: Zar bi lanovi engleske kraljevske kue ili ak suvereni nekih drugih drava pripadali slobodnozidarskom savezu, kad bi njegov rad bio druge vrste. Podcrtane rijei izostavila je dravna cenzura. (Ko su i kakvi su neprijatelji jugoslavenske masonerije. Izd. Pravednost, Zagreb, s. 53). Moda je cenzura zabranila ove rijei da se ne bi shvatile kao aluzija na nekadanju pripadnost kralja Aleksandra masonstvu. 518 Usp. Luka, ibid., s. 209. 519 Milan Bani tvrdi, da mu je kralj Aleksandar rekao na Bledu, 40 dana prije ubojstva, slijedee: Ne valja to sam stao na pola puta izmeu demokratije i autoritivizma. Uviam da moram poi do kraja jer e inae zemlja propasti. Ali da bih doao do kraja, moram pre svega da razjurim masone, jer su oni uzrok svemu zlu! I init u to, odmah im se vratim s puta u Bugarsku i Francusku! (M. Bani, Agonija Jugoslavije. Dani sloma, s. 15. Beograd, 1941). Postoji mogunost, da je kralj Aleksandar ovako razmiljao, ali kod ocjene ovog svjedoanstva treba imati na umu da je Milan Bani za vrijeme drugog svjetskog rata bio posebno angairan protiv masonstva. 520 Interna okrunica Velike loe Jugoslavija broj 11265 Studeni 1934. Jedan od izvornika u privatnom posjedu. 521 I. Mui, Hrvatska politika..., ibid., s. 226.

pogibeljan za cijelu Europu. Namjera je francuske diplomacije bila, po mogunosti ve za vrijeme Aleksandrova boravka u Parizu i Londonu, uiniti sve predradnje za jedan sporazum izmeu Jugoslavije i Italije, kojega je onda, ako bi sve ilo glatko, Aleksandar sa Mussolinijem, imao potpisati za vrijeme svog posjeta, koji je ima uslijediti iza toga u Rimu. Koliko god se sa hrvatskog stanovita nitko nije imao namjere mijeati u velika meunarodna zbivanja, toliko je ova namjeravana politika, Pariz-Beograd-Rim, bila u stanju ugroziti hrvatske narodne interese i hrvatsku narodnu borbu, pa obzirom na nae prilike, bilo je skrajnje vrijeme za radikalnu protuakciju. Glavno stoerni ef nae revolucionarne akcije Longin (t.j. Eugen Dido Kvaternik), dobio je od Pavelia nalog, za takovu hitnu akciju. U Glavnom Stoeru je bilo poznato, da kralj Aleksandar dolazi brodom u Marseille, da je kralj zatim imao otputovati zubaru u vicarsku i da je poslije toga imao otii u Pariz, pa su prema tome planovi bili ureeni. Ja se ovdje ne mogu uputati u detalje o ovoj pripremi, jer je ona vrena za mog boravka u SAD, a s politikog stanovita danas o detaljima pisati nije ni vano. 522 Miron Kreimir Begi to opisuje ovako: Ustaki Poglavnik povjerio je zadatak provoenja atentata jednom malom Stoeru za revolucionarnu akciju, koji je djelovao u najveoj tajnosti i za kojega nitko, osim uzkog kruga osoba, koje su imale sudjelovati u pripremanju i izvrenju atentata, nije znao. Na elo ovog Stoera postavljen je 24-godinji studen Eugen Dido Kvaternik, s konspirativnim imenom Longin. On je bio sin umirovljenog pukovnika Slavka Kvaternika (koji e dne 10. travnja 1941. proglasiti NDH) i Marije Frank, kerke Starevievog nasljednika na vodstvu iste stranke prava, dra Josipa Franka (1896.1911.). Dido je vrlo dobro govorio vie jezika, a studirao je u Franuzkoj i Englezkoj prije prikljuenja ustakoj emigraciji 1933. U Stoer je dodan i poglavni pobonik Mijo Bzik-Milia, bivi staklarski pomonik iz Koprivnice, a 1927.1929. drugi tajnik Hrvatske pravake republikanske omladine, upravitelj lista Hrvatski domobran i lan Prvog ustakog roja, koji je u procesu Stipi Javoru i drugovima god. 1931. bio osuen na godinu i pol zatvora, a zatim je otiao u emigraciju. Dr. Jeli ga opisuje kao postojanog idealistu, koji se poput redovnika posvetio hrvatskoj borbi. Za prebacivanje potrebnog oruja strojosamokresa, samokresa i runih bombi dodani su Stoeru za atentat Ante i Stana Godina, vjeti u ilegalnom prelazu granica Dido Kvaternik je imao zadatak da upravlja pripremama i razpodieli atentatore te im dade zadnje upute, a da se zatim prije atentata povue u vicarsku i nakon toga u Italiju Kvaternik je u dvostrukoj podstavi svog malog kovega imao daljnje krivotvorene putnice, pa i potrebne tinte i igove. On je u Zuerichu dao nove putnice atentatorima: Kralj je postao Han Haek, Pospiil Jaroslav Novak, a Rai Vladislav Bene. Ponitio je dotadanje madarske putnice Iz Italije su, preko vicarske, stigli vlakom supruzi Ante i Stana godina, s krivotvorenim ehoslovakim putnicama na imena Jan i Marija Vondraek. Stana je u svojim kovezima nosila dva strojosamokresa njemakog uzorka Mause Modell 1911, belgijske proizvodnje Brani par je odjseo u hotelu Sainte-Anne u istoimenoj parikoj ulici. Hotelska posluga prozvala je Stanu godinu nadimkom La Belle Slave (Liepa Slavenka), koje e poslije ostati u analima atentata kao Liepa Plavka. Na Trgu Opere Dido je predstavio Antu Godinu kojega su zvali Petar svim ostalima, Zatim je dao nove krivotvorene ehoslovake putnice onima, koji su bili odreeni za Marselj. ernozemski je postao Petrus Kelemen, trgovac madarskog poriekla roen u Zagrebu, a Kralj Sylvester Maly, ekog poriekla...523
522

Jere Jareb, Politike uspomene i rad dra Branimira Jelia, izdava Mirko amija, Cleveland, 1982., str. 100. 101. Jareb u biljeci (71) ove svoje knjige pie: Dr. Jeli napisao je kasnije, da je sve detalje o Marseilleskom atentatu doznao od Mije Bzika u Turinu koncem listopada ili poetkom studenoga 1934., kada je tamo stigao iz Sjedinjenih Amerikih Drava. (Dr. Branko Jeli, Senzacionalna nova otkria o marseljskom atentatu. HD. VIII., 9596, prosinac 1962.). Usp. Jareb, ibid. 523 Miron Kreimir Begi, Ustaki pokret 19291941 Pregled njegove poviesti. Naklada smotre Ustaa, Buenos Aires-New York, Buenos Aires, 1986., str. 34.38.

Kralja je, ubrzo poto se iskrcao na francusko kopno u Marseillesu god. 1934, ubio Vlado Georgijev ernozemski zvani Veliko. On je s ustaom Ivanom Rajiem tvorio jednu teroristiku grupu u Marseillesu, dok je druga ustaka grupa (Zvonimir Pospiil i Mijo Kralj) ekala Aleksandra u Parizu, ako prvi pokuaj ubojstva ne uspije. Ovaj atentat ostao je do danas u svojoj pravoj pozadini nerazjanjen, gotovo misterij. O pripremljenom atentatu obavijestio je Ivan Subboti, na temelju podataka, koje mu je dostavio istaknuti frankovac i beogradski obavjetajac Vladimir Saks-Petrovi (Prijatelj) iz eneve 23. rujna 1934., Beograd. Upozorenje je primio mason Dragutin Koji, koji je poslije rekao Subbotiu, da ga je prenio Jevtiu, ali je injenica, da ga je predsjednik vlade, nemason Nikola Uzunovi dobio tek 12. listopada 1934, tri dana poslije atentata.524 Vrhunski jugoslavenski obavjetajac Vladeta Milievi pravodobno je, prema vlastitoj tvrdnji, bio obavijeten o pripremanju atentata od Ante Godine, jednog od najuih Pavelievih pouzdanika, koji je sa svojom enom Stanom (Lijepom plavojkom iz Pavelieva istoimenog romana) prenio oruje za atentatore u Francusku. 525Milievi je utvrdio identitet branog para Godina ovako: Bubalo mi je dao sve fotografije koje je on snimio o ustaama. Bio je izvrstan fotograf-amater i svi su oni dolazili kod njega traei da ih on fotografie. Meu tim fotografijama, pronaao sam i slike 'Plave dame' i njenog mua Petra. Tako je i ta tajna bila otkrivena, preko dr Bubala. 'Plava dama' je bila Stana Godina, dok je njen mu Petar bio Ante Godina. Jugoslovenska policija nije imala nikakve podatke o njima.526 Milievi je i osobno intervenirao kod najviih francuskih funkcionara, da se poduzmu efikasne mjere, da bi se sprijeio atentat na kralja Aleksandra. Meutim, indolentnost francuskih vlasti u osiguranju kraljeva ivota bila je tolika, da se moglo misliti, da je bila i namjerna. Tako se, neshvatljivo, odustalo od prijedloga, da kralj i Barthou budu u zatvorenom automobilu, koji e s obje strane pratiti andari na motociklima ili da kordon policajaca bude toliko gust, da se oni mogu drati za ruke, odnosno, da kralja, ako eventualno ne bude dovoljnog broja policajaca, uvaju vojnici. U trenutku atentata osiguranje kralja bilo je doista simbolino: sastojalo se od jednog konjanika sa sabljom, i to etiri-pet metara iza auta, dok se drugi uvar nalazio oko sedam metara dalje. Vladeta Milievi, koji je objavio u inozemstvu527 i knjigu o atentatu, izjavio je, kad se vratio iz politike emigracije u Jugoslaviju, doslovno Mihailu Mariu: Vidite... a to tek danas mogu slobodno da kaem, od svedoenja pukovnika Piolea i ofera Foasaka, francuska istraga upravo poinje svoju maioniarsku predstavu. Da, upravo to, jer je to bila jedna od onih istraga koje su imale zadatak da sakriju a ne otkriju, da sakriju odgovornost francuske vlade i njenih policijskih organa zbog toga to nisu izvrili preuzete obaveze o obezbeenju i uvanju ivota svog visokog gosta, za iji su ivot garantovali... Verovali ili ne, ja nisam mogao istinu da kaem nigde dosad, jer je ne bi objavili, pa moe izgledati paradoksalno da ono to se zbivalo sa Aleksandrom Karadoreviem jedino mogu da kaem u socijalistikoj Jugoslaviji, koja je odbacila monarhistiko ureenje i dinastiju kojoj je taj vladar pripadao.528 Milievi istie dalje rezultate svoje istrage: Posle naleta atentatora na kraljev automobil nastao je u ulici La Kanebjer opti haos. Pucao je svako ko je bio blizu kraljevog automobila i
524

K.(osta) St. Pavlovi, Dvadesetpetopodinja prepiska sa knezom Pavlom (19501976). Glasnik srpskog istorijsko-kulturnog drutva Njego (Chicago), sv. 44, lipanj 1980, s. 1213. 525 Mihailo Mari, Tajna ubistva kralja Aleksandra. Veernje novosti, nastavak 29, objavljen 31. oujka 1972, s. 24. 526 Vladeta Milievi, Ubistvo kralja u Marselju. Ed. Filip Vinji, Beograd, 2000., str. 101102. I Ante Paveli je u romanu Liepa plavka, koji je napisao u torinskoj tamnici 1935. godine opisivao enu koja je sudjelovala u atentatu kao Hrvaticu. Usp. Ante Paveli, Liepa plavka Roman iz borbe hrvatskoga naroda za slobodu i nezavisnost. Ed. Domovina, Madrid, 1990., str. 368. 527 Vladeta Milievi, L'Assassinat du Roi Alexandre Ier Marseille Publi chez Hohwacht, Bad Godesberg, 1959, s. 140. 528 M. Mari, ibid., nastavak 43 od 17. travnja 1972, s. 24.

imao pri ruci pitolj. Pritom, prvenstveno mislim na francusku policiju. Policajci su, prvo pucali na atentatora. Naena su zrna i aure pitolja 9 milimetara kakvim je tad bila naoruana marsejska prefektura. Naiao sam ak na podatak, koji mi je izneo jedan francuski kolega, da je ministar Barthou pogoen metkom takvog kalibra. Kako to? Pa, jednostavno: policajac koji je pucao u atentatora bio je lo strelac. Pogodio je ministra Bartua! Dokaz? Prvo, balistika putanja. Drugo, tano na mestu gde je bila Bartuova ruka u kolima, u karoseriji je naeno zariveno zrno tog kalibra. Na kraju, valja otvoreno rei javnosti posle trideset i vie godina, da nikad francuska policija nije objavila kominike o obdukciji lea atentatora Kerina. Od ega je umro: od lina ili od metaka? Preutano je i od ijeg je metka ministru Bartuu bila razneena nadlaktica, od metka kalibra atentatorovog pitolja 7,65 ili veeg, onog od 9 milimetara. Milievi navodi da je policija imala veoma ozbiljnih razloga da sve ovo preuti. Ako je pogibiju i ranjavanje u kraljevom automobilu mogla da objasni atentatom, kako objasniti smrt jo etiri osobe i ranjavanje devet Francuza i Francuskinja? Za to bi neko morao da odgovara. I ne samo to! Otvaranje istrage prema javnosti, znailo bi otvaranje karata. Iznoenje stvarnog stanja. U prvom redu, videlo bi se da obezbeenja kralja Aleksandra praktino uopte nije bilo... Jer, ako se unapred znalo za atentatorske pripreme, a znalo se, onda vie ne moe biti nehat ili neto slino to to je ef saveznike drave ostavljen bez obezbedenja, umesto da je ono utrostrueno...529 Milievi dalje tvrdi kako se dogodilo, da je, vremenski gledano, francuskom generalu bre i efikasnije ukazana prva pomo nego kralju, i da se i to preutjelo u javnosti. Istraga je od javnosti sve sakrila: Prvo, sakrili su istrani materijal sa mesta atentata. Oni su utvrdili tano koliko je metaka ispaljeno, iz kakvih pitolja i revolvera, kojih kalibara, pa i ko je sve pucao i u koga. Do suenja, i na suenju, ispalo je da je jedini pucao atentator Veliko Kerin, kao da je on mogao ispaliti svih tridesetak metaka i ubiti est osoba, raniti njih etrnaest... Drugo, dokumentarni film o marsejskom atentatu nisam mogao ni ja da vidim, mada sam identifikovao uhapene atentatore, tako rei 'za tili as' i uinio niz drugih istranih usluga. Kad mi je film bio prikazan, videlo se to je bilo i laiku oevidno, a kamo li meni da je cenzurisan i da su iz njega iseeni neki delovi. Da i ne govorim o nizu drugih stvari...530 Francuski istrani organi nisu Milieviu htjeli omoguiti uvid ni u rezultate istrage: Francuske vlasti zabranile su sudu i obrani na procesu spominjati propuste francuske policije i sve to bi se moglo odnositi na ulogu Italije u atentatu, jer je Francuska zapoela politiku pribliavanja Mussoliniju zbog straha od Hitlera. Osim toga, Mussolini je zaprijetio, da ne e trpjeti, da Italija bude optuena u Drutvu naroda zbog ovog atentata. Zbog toga su Francuzi izvrili pritisak na beogradsku vladu, da ne optui Italiju, pa je na kraju ostala okrivljena samo Madarska. Meutim, sama injenica, da su vlasti u Budimpeti i Beu davale azil politikim emigrantima iz Jugoslavije, pa tako i ustaama, nije bila dovoljna, da se moe zakljuivati o konkretnoj vezi madarske i austrijske vlade s marseilleskim atentatom, pogotovo, to ni u saveznikim dravama (Francuskoj, Engleskoj i ehoslovakoj) nije bio apsolutno onemoguen rad politike emigracije iz Jugoslavije. Milievi je utvrdio, da je na traenje Mussolinijeve OVRE Paveli etiri dana prije atentata naredio Eugenu Kvaterniku, da obustavi izvrenje atentata, ali da je Kvaternik, koji se ve nalazio u Francuskoj, Paveliev brzojav, koji je dobio 4. ili 5. listopada, vratio u Italiju s naznakom Destinataire inconnu.531 Tu Milievievu tvrdnju potvruje i Ilija Juki. Juki navodi, da se Paveli nakon Mussolinijeva govora u Milanu 5. listopada 1934, u kojemu je
529

Ibid. s. 25. Usp. i Roger Colombani Jean Ren Laplayne, La Mort d'un Roi La vrit sur I'assassinat d' Alexandre de Yougoslavie. Izdanje Albin Michel, Pariz, 1971, s. 255. 530 Mari, ibid., nastavak 53, objavljen 28. travnja 1982, s. 24. Mihallo Mari pisao mi je u pismu iz Opatije dne 23. sijenja 1983, da su film o atentatu na kralja Aleksandra, prema onome to mu je priao Milievi, zabranili masoni, koji su tada vladali Francuskom. 531 M. Mari, ibid., nastavak, objavljen 26. travnja 1972, s. 22 i 23.

Mussolini pruio ruku pomirnicu kralju Aleksandru, uplaio, pa da je dao, po mojim dobrim obavjetenjima, nalog Didi da se izvrenje atentata obustavi, ali da ga Kvaternik nije posluao.532 Ivo Omranin (izvrsno upuen u zbivanja meu katolikim crkvenim krugovima) pie kako je sam Paveli izjavio da ne snosi krivnju za ubojstvo kralja Aleksandra. Izvritelji s hrvatske strane su isto bili masoni. Osim dakako onih malih, koji su ubojstvo izvrili. Cijeli svijet je meutim za marsejsku pogibiju od 9. listopada, 1934. g., u kojoj je Aca izgubio ivot krivio Antu Pavelia... On sam pak je nijekao da je ubojica... On je to tako izjavio. Kada se u svibnju, 1941., odluilo da on podje u Rim da sklopi rimske ugovore, ljudi su se bavili milju da on poe i Papi, pa je to Papi Piju XII., tako i reeno. Netko je meutim Papi doapnuo, ako on to sam od sebe nije znao, da je Paveli ubojica a Papa ne moe primati ubojice a pogotovo ne kraljoubojice. Pa je Papa zatraio od nadbiskupa Stepinca da se raspita o tom kod samog Pavelia, sada glavara hrvatske drave. Stepinac je posjetio Poglavnika i iznio razlog svojeg poslanstva, t.j. da Papa pita je li on ubojica, kako je optuen od svjetskog javnog mnijenja i francuskog i jugo sudstva. Poglavnik je odgovorio da nije ubojica.... Nadbiskup Stepinac je to Papi dojavio i Papa je Poglavnika primio u audijenciju 18. svibnja.533 Eugen Kvaternik (roen god. 1910.) je stvarno proveo izvrenje atentata. Njegovu obavjetajnu sposobnost i fanatizam priznaje i sam Milievi. U njemu je bilo i idovske krvi (majka mu je roena Lovreni, daljim podrijetlom iz obitelji Frank), a poginuo je u udnoj prometnoj nesrei blizu grada Rio Cuarto u Argentini 10. oujka 1962. On je u NDH bio ef Ustake nadzorne slube i, vjerojatno, jedina osoba, koja nije sluala Antu Pavelia. Na primjer, kad je Paveli zatraio od njega da izda Ivanu Metroviu izlaznu vizu za Italiju, on je odbio izdati tu vizu Metroviu. Dapae, kad mu je to Paveli drugi put pismeno naredio, on je pred svjedokom pismo poderao, bacio ga u ko i rekao neka Paveli nareuje svojoj eni, a ne njemu i da on ne e nikada dati vizu jednom izdajniku. (Paveli je tada osobno potpisao Metrovievu putnicu).534 Jednom je E. Kvaternika upitao Giuseppe Carmelo Masucci, tajnik izaslanika Svete Stolice kod hrvatskog episkopata sa sjeditem u Zagrebu Giuseppea Ramira Marconea, je li mogue, da moe ivjeti u miru nakon toliko stranih zloina, koje ima na svojoj savjesti i koji viu do neba? Kvaternik je Masucciju jednom prigodom odgovorio na to pitanje, da je njegova savjest ista, da se ispovijeda esto, i da ide svake nedjelje i propisana blagdana na sv. Misu. 535 Dakako, nije udno, to je Kvaternik, ovakav, kakav je bio, i u politici zastupao svoju liniju. On je, ak, razmiljao da protiv Talijana podigne ustanak. Logino je, da ga je ovakva narav dovela u NDH do razlaza s Paveliem. On je, dapae, poslije rata u emigraciji estoko napadao Pavelia. Njegov otac Slavko Kvaternik osjeao je pred njim neku vrstu strahopotovanja. (Treba ovdje dodati, da je ustaki vojskovoa Slavko Kvaternik nekad bio mason). 536 Marija Kvaternik (udova Eugena) svjedoi o njegovoj ulozi u atentatu ovo:
532

Ilija Juki, Pogledi na prolost, sadanjost i budunost hrvatskog naroda. Hrvatska politika knjinica, knjiga I, London. 1965, s. 110. 533 Ivo Omranin, Hrvatska 1941. I., str.123124, 128. 534 Metrovi, ibid., s. 336. 535 Dr. Giuseppe Masucci, O. S. B., Misija u Hrvatskoj. Izdava Drina, Madrid, 1967, s. 5356. Zanimljivo je Masuccijevo miljenje koje je naveo u ovom svom dnevniku (koji vodi od 1. kolovoza 1941. do 28. oujka 1946), da u NDH Poglavara vlade okruuju stari slobodni zidari (ibid., s. 33). 536 Dr. Stanko vrljuga, ministar i privrednik izmeu dva rata, lan loe Maksimilijan Vrhovac u Zagrebu, potvrdio je uri Rebiu svretkom ljeta 1945, da je Slavko Kvaternik nekad bio mason. (uro Rebi, to je rekao bivi ministar mason? u feljtonu pod naslovom Masoni, Novi list, XXXVI/1982, 6, 9). Prema podacima Gestapoa Slavko Kvaternik postao je god. 1917. lan jedne madarske loe. (Tekst njemake obavjetajne slube pisan u Zagrebu 2, prosinca 1942. na njemakom pod naslovom Crni front i meunarodno masonstvo kao zaetnici i pomagai nemira i nasilja u Hrvatskoj. Tekst se nalazi u Arhivu Jugoslavije, fond 100 br. 2/979492 979500).

Dido mi je esto priao o atentatu. Poznato je, da je on organizirao itav podhvat i da je to uinio izvrstno. Iako je tada imao svega 24 godine, Dido je teno i praktino bez naglaska govorio pet jezika, a bio je sjajan organizator. Nema nikakve dvojbe da je atentat na Aleksandra Karaorevia u politikom smislu isto hrvatska stvar, dok je u organizacijskom pogledu on djelom hrvatsko-makedonske suradnje. Nikakva Italija, Njemaka, Sovjetski Savez, masonerija i ne znam tko sve ne, nije imao prste u atentatu u Marseilleu! Valja, meutim, naglasiti da se preuveliava Pavelieva uloga. On se zapravo uplaio i pokolebao u posljednji trenutak, pa je Dido sam odluio stvar izvesti do kraja. Marija Kvaternik na temelju prianja E. Kvaternika zna identitet Lijepe plavke i sa sigunou tvrdi: Rije je o Stani Godini.537I Ivan Jeli (brat Branka Jelia) potvruje svjedoenje Marije Kvaternik. Eugen Kvaternik je vie puta priao u Argentini da kad su sve pripreme za atentat bile izvedene i kad se je samo ekalo, kojim e putem Aleksandar kroz Francusku poi u Pariz, da je Poglavnik Dr. Ante Paveli htio obustaviti izvedbu atentata, jer da bi izvoenje u onom asu moglo koditi talijanskoj vanjskoj politici, koja je ba bila u to vrijeme interesirana na uklanjanju napetosti s Jugoslavijom S tom eljom Poglavnika, Dr. Pavelia Dido Kvaternik se nije htio sloiti i atentat se je dogodio na iznenaenje Dr. Pavelia i Talijana ba onako kako je bio od Kvaternika planiran'.538 Misterij oko ubojstva kralja Aleksandra nastavio se i tijekom procesa atentatorima. Odvjetniku Georgesu Desbonsu, prema njegovu prianju dolazili su tajni emisari, koji su mu nudili velike svote novca, da odustane od obrane atentatora. Desbons je to odbio i poeo voditi obranu ne obazirui se na elje francuskih vlasti. Ali, tada je, i bez ozbiljnog povoda, bio suspendiran, a zanimljivo je, da je poslije procesa bio rehabilitiran. Desbons tvrdi da mu je sam P. Laval, francuski ministar vanjskih poslova, poslije rekao, da se tako postupalo u interesu velikih sila. I prema Desbonsovu uvjerenju tu su posrijedi doista bili zakulisni pritisci tajanstvenih sila.539 Ve u listopadu 1934. objavljeni su tekstovi u europskom, pa ak i u amerikom tisku o sudionitvu masonstva u ubojstvu kralja Aleksandra. To se prenijelo i u antimasonsku literaturu, pa je u toj literaturi optuivano masonstvo, da su u lipnju god. 1934. masoni u Parizu, u direktnoj vezi s Beneom, odluili likvidirati kralja Aleksandra zbog njegove unutranje i vanjske politike, a posebno zbog njegova odnosa prema katolicizmu, a da su ustae iskoriteni samo kao neposredni izvritelji.540 Najvie je optuivan tadanji ministar unutranjih poslova Albert Sarraut. U masonskoj literaturi o njegovu masonstvu navodi se slijedee: Sans alliance. Recu Low .. (lowton) dans la F .. M .. mais ne fut pa initi.541 U povodu ubojstva kralja Aleksandra u jugoslavenskim loama odrani su alobni radovi. Masoni u zagrebakim loama, koje su bile pod zatitom Velike loe Jugoslavije, odrali su alobni rad 12. listopada 1934, a lanovi beogradskih loa odrali su svoj alobni rad 16. listopada 1934. pod rukovodstvom velikog majstora Duana Milievia.542 Izgleda da je u vezi s kraljevim sprovodom dolo do napetosti izmeu masonskog vodstva i Srpske pravoslavne crkve. Naime, Stepinac je zabiljeio u svom dnevniku da ga je 18. listopada god. 1934. u Beogradu poslije pogrebnih sveanosti posjetio Voja Janji i zatim
537 538

T. Jonji, Marija Kvaternik. Politiki zatvorenik, god. VIII, za srpanj/kolovoz 1997., broj 6465, str. 12. Ivan Jeli, Otvorena rije. (Mnchen, 1987.), 285. (Ovo je preuzeta Jarebova biljeka u cjelini iz: J. Jareb, Kratki ivotopis Eugena Dide Kvaternika. U knjizi: Eugen Dido Kvatenik. Nakladniko drutvo Starevi, Zagreb, 1995., str. 277.278.). 539 Mirko Mehe, Defensor Croatiae (Povodom smrti Georges Desbonsa). Hrvatska misao, Buenos Aires, sv. 30, 1963. s. 419. 540 Usp. Petit Robert Henry, Kralj Aleksandar I od Jugoslavije kao rtva masonske zavjere i Slobodno zidarstvo ili masonerija. Tajne sile bez maske, Beograd, 1941, s. XIV + 72. 541 Michel Gaudart de Soulages Hubert Lamant, Dictionnaire des Francsmaons franais. Izdanje Albatros, Pariz, 1980, s. 516. 542 estar, XIII/1934, 910, s. 181182.

nastavlja: Odmah mi je priopio da su svi lanovi regentskog vijea i zamjenici masoni. No glavna svrha njegova posjeta bilo je neto drugo. Rekao mi je da masonerija nije uope patrijarha Varnavu zvala na kolodvor na doek kraljeva lea te je htjela svakako sprijeiti da kralj bude noen u crkvu. Patrijarh i pravoslavni episkopat bio je silno uvrijeen i htjeli su da ne prisustvuju uope sprovodu, dok konano nije na intervenciju drugih faktora sprijeeno da se kralja pokopa bez blagoslova crkve.543 U povodu pisanja svjetskog tiska, da masonstvo stoji u pozadini atentata na kralja, Velika loa Jugoslavija u Beogradu uputila je, na francuskom jeziku, u studenom god. 1934. pod br. 11265 internu okrunicu koju su potpisali Viktor Novak kao veliki sekretar i Duan Milievi kao veliki majstor. Novak i Milievi u ovoj okrunici istiu da je dunost svjetskog masonstva: 1) obrana od kleveta da je masonstvo u pozadini kraljeva ubojstva i 2) obrana europskog mira, koji je u ozbiljnoj opasnosti.544 Bez uspjeha je ostala namjera jugoslavenskih masona, da oni predloe suce za proces atentatorima u Aixu. Dr. Lazar Proki protjeran je god. 1938. iz Francuske, prema njegovoj tvrdnji, zbog njegove namjere da objavi nepoznate podatke o marseillskom atentatu. On tvrdi, da je s odvjetnikom Desbonsom (dok ovaj nije ponovno dobio odvjetnitvo) spremao senzacionalnu knjigu, zbog koje je esto pozivan na pariku policiju i zbog koje mu je vrena premetaina u stanu. Proki s posebnim naglaskom tvrdi, da je uspio fotografirati u jugoslavenskoj ambasadi u Parizu vanu dokumentaciju o masonstvu. Kopije te dokumentacije poslane su, kae Proki, belgijskom guverneru sjev. Flandrije ministru Balsu, a odatle su te kopije dole u ruke A. Koroca, koji ih je prije smrti poslao u Vatikan. Prema tvrdnji Prokievoj, u vezi s tim dogaajem izbio je skandal u ambasadi, te su Prokiu, kada ga je ambasador Boidar Puri optuio, 2. srpnja 1938. zaplijenili sav arhiv i protjerali ga iz Francuske.545 Lazar Proki tvrdi kategoriki ovo: Svoja iskustva o Marseljskom atentatu, ja Vam ne mogu dostaviti Svi materijali ostali su u mojoj biblioteci koju su vlasti jo pre nego su postale zvanine vlasti, zaplenile preko hausmajstora kue gde sam ja imao svoj stan. Neto od toga ja sam objavio po seanju nedavno: vie nagovetaji istraivaima nego zajameni putokaz. Ali jedno Vam mogu rei (prema sigurnim izvorima medjunarodne proveniencije): on je pao kao rtva jedne iroke zavere iji su izvrioci, kao narueno orue, bili ustae i makedonstvujusi. Interesenti za njegovu glavu bili su: beogradska arija iz konkurentskih razloga (on je, npr. bio jedan od glavnih akcionara pariskog Metroa), Bene (zbog Male Antante za koju Aleksandar nije davao ni dve pare, kao i zbog Rumunije na ijeg je kralja Aleksandar vrio presudan uticaj), velikosrbi (jer je Aleksandar vie voleo biti kralj Jugoslavije nego ikakve Srbije), a naroito svetska masonerija (jer nije odrao obeanje dato na Krfu: da e, dodje li zaista do Jugoslavije, pristupiti masoneriji). Dakako, tu spadaju iako samo usput, sve iredente i hrvatski separatizam. Ali ba zbog toga nikako, odnosno najmanje Hitler i Musolini! Ja sam godinama sluao na odlino obavetenim mestima u Parizu da je Veliki Orijent hteo ak i po cenu 'zloina' spreiti blie povezivanje Aleksandra sa ovom dvojicom: kako bi od dva jedino opasna suseda nainio dva najsnanija garanta teritorijalnog integriteta svoje drave i svoga prestola. To i samo to bi spreilo svaki novi svetski rat. A taj rat su, naprotiv, eleli odredjeni medjunarodni krugovi.546
543

Jakov Blaevi, Ma a ne mir. Za pravnu sigurnost graana. Izdanje Mladost u Zagrebu Prosveta u Beogradu i Svjetlost u Sarajevu, Zagreb, 1980, s. 165. 544 Jedan od izvornika ove okrunice nalazi se u privatnom posjedu. 545 Slobodno zidarstvo ili masonerija..., ibid., s. IVXIII. (Lazar Proki pojavio se u Parizu oko god. 1928, kao student ljeviarske orijentacije. On je diplomirao i doktorirao na Sorboni. Bio je lan Blumove Socijalistike partije. Poslije rata izruen je Jugoslaviji gdje je osuen na dvadeset godina robije. Izdrao je dvanaest godina i onda bio puten. Emigrirao je u Njemaku i radio na radio postaji Deutsche Welle.). 546 Lazar Proki u pismu od 13. oujka 1984. Ivanu Muiu.

Posebnu uzbunu u masonskim krugovima izazvala je slijedea tvrdnja Koroeva lista Slovenec, a objavljena dne 9. sijenja 1940.: Jugoslovenski nacionalisti bi morali imati uvek pred oima kraljevo umorstvo u Marselju. Nepobitno je da je slobodno zidarstvo organizovalo i omoguilo kraljevo umorstvo. Blaenopoivi kralj nije hteo da ide za spoljnom politikom kontinentalne masonerije, naroito u pogledu na Rusiju, pa je zato morao umreti. Nije se malo novca potroilo da svetska tampa ne otkrije veze umorstva sa slobodnim zidarstvom, pa se je sve uinilo da marsejski atentat ne doe pred forum A. M. L, ili da se taj posao ne osvetli. 547 U nastavku polemike novu je uzbunu izazvalo pisanje lista Slovenec da o ubojstvu kralja Aleksandra ne e raspravljati s masonima, ali da za to list ima na raspolaganju druge izvore osim tvrdnja slobodnih zidara...548 Pisanje lista Slovenec vano je posebno zato, to je taj list bio glasilo Antona Koroca, koji je kao ministar unutranjih poslova organizirano prikupljao podatke o masonima u Jugoslaviji (ak je uspio angairati za taj posao jednog lana beogradske loe Pobratim),549 pa je njegovo miljenje da su masoni organizirali ubojstvo kralja Aleksandra, imalo odjeka u javnosti, posebno u Sloveniji i Hrvatskoj. Meutim, raspravljanje u javnosti o tome bilo je naskoro prekinuto. I to tako, to je 9. listopada 1940. dravna cenzura zabranila, da se tiska jedan protumasonski lanak o ulozi masona u ubojstvu kralja Aleksandra (lanak je ve bio spremljen za tiskanje).550 Iznoenje osobnih miljenja o ulozi masonstva u atentatu na kralja Aleksandra bez navoenja dokumentacije nastavilo se i poslije 2. svjetskog rata. Tako Vladeta Milievi u svojim uspomenama pie, da tvrdnja, koja se pojavila odmah nakon atentata o sudjelovanju francuskih masona i komunista u toj zavjeri, apsolutno nije bila tana. 551 Prava pozadina atentata ostala je do danas misterij.552 utnja onih, koji su o atentatu vie znali, nastavlja se i poslije 2. svjetskog rata. Eugen Kvaternik, za kojega je sam Paveli govorio da on to najbolje znade, odbio je na traenje prijatelja i urednitva Hrvatske revije, u kojoj je dugo suraivao, o tome pisati. Odgovorio je samo na pitanje, da li je u taj atentat bila umijeana Italija Jeri Jarebu 3. travnja 1960. slijedee: Nipoto se ne moe Italiju rijeiti

547

G. N. M., Borba oko Slobodnog zidarstva. Zar novi Kulturkampf?! Optube dr. A. Koroca i klerikalne tampe. Vidici, III/1940, s. 3336. Donosei ovaj prijevod iz lista Slovenec u istom lanku u Vidicima je zakljueno da je ova tvrdnja infamna i bezduna la i kleveta, koja nije dostojna ni najgorih pamfletista a kamo li politikih ljudi i politikih listova. 548 Polemike oko slobodnog zidarstva, Vidici, III/1940, s. 9596. U polemiku se ukljuio i poznati mason Jovo Banjanin, koji je postavio pitanje Korocu, zato nije gonio masone, ako je znao da su umijeani u atentat, odnosno, ako je naknadno za to doznao, zato nije nita poduzeo da krivci budu zaslueno kanjeni. Jov(an) Banjanim, Jedna strana optuba. Jugoslavenska otadbina, II/1940, 5, 1. 549 M. Mari, Masoni nekad i sad, ibid., nastavak 10 od 21. prosinca 1972. 550 Slobodno zidarstvo..., ibid., s. 70. Kad je polemika o sudionitvu masonstva u ubojstvu kralja Aleksandra bila prekinuta, zakljuio je god. 1941. dr. Ivan Ahin da je zloin u Marseillesu i dalje tajna za one, koji nisu upueni u njegovu pozadinu, i da on zbog toga ne moe optuiti masonstvo. (Ivan Ahin, Prostozidarstvo, Ljubljana, 1941, s. 96.). 551 Vladeta Milievi, Izmeu dva rata, I dio, s. 134. Rukopis u posjedu Mihaila Maria. Da li je i Vladeta Milievi, inae nositelj ordena francuske legije asti, bio mason, zasad se ne zna. 552 U vrijeme NDH nije se pisalo o atentatu. (Jere Jareb, Pola stoljea hrvatske politike. Knjinica Hrvatske revije, Buenos Aires, 1960, s. 52). Kada su za vrijeme rata pojedinci eljeli o tom atentatu vie znati, odgovarali su im odgovorni oko ustake pismohrane... uviek... da jo nije vrieme. Ta ciela pismohrana je navodno negdje ciela zakopana na sigurnom mjestu, ali ljudi, za koje sam znao, da su znali mjesto danas su mrtvi. (M. Mehe, ibid., s. 17). Slavko Kvaternik donosi o tome slijedee: O ovom atentatu muali su Paveli i ustae kao zaliveni. Moji pokuaji doznati pravu istinu putem moga sina bili su uzaludni... ini mi se, da su imali ustae strog nalog, drati stvar apsolutnom tajnom. (Slavko Kvaternik, ibid., s. 22). Usp. i Nada Kisi Kolanovi (priredila), Vojskovoa i politika. Sjeanja Slavka Kvaternika. Ed. Golden marketing, Zagreb, 1997, str. 97.) Sukob Slavka Kvaternika s Paveliem poeo je ve u ljetu 1942. g. a do stvarnog razlaza je dolo u jesen 1942. utnja ustaa o atentatu o kojoj pria S. Kvaternik moe se shvatiti i zbog saznanja obavjetajnih slubi Italije o pripremama atentata.

suodgovornosti u Marseillskom atentatu. Njemaka nije u njemu imala nikakva udjela. 553 Zanimljivo je navesti kako je prema povjerljivim podacima engleske obavjetajne slube Eugen Kvaternik bio stvarni organizator ubojstva kralja Aleksandra u Marseillesu.554 Ulogu Kvaternika u atentatu uz njegovu utnju posebno zamuuje tvrdnja u jednom njemakom obavjetajnom izvoru da je on bio mason u jednoj loi pod obedijencijom hrvatske velike loe Libertas.555 Prema tvrdnji odvjetnika Georgesa Desbonsa, koji je doista mnogo znao, bila su se tom prilikom ukrstila tri atentata i tri urote protiv Aleksandra. 556 Desbons u jednom tekstu pie ovo: Ono, to se dogodilo prije atentata u Marseilleu; ono to ga je pratilo i to ga je sliedilo; ono to se je dogodilo za vrieme vrlo duge iztrage i sila dodatnih i povezanih pitanja ostala je bez odgovora; razprava za vrieme iztrage, izvjetaji u tisku, knjige koje su o tome objavljene do dananjeg dana nisu uspjeli uzpostaviti nita drugo nego tek malen postotak prave istine moda najvie do 78 % Kad dodje dan, kojeg ja izaberem, objavit u Biljenicu branitelja Ustaa. U knjizi Balkanske uspomene, koju takodjer kanim objaviti, imade jedno poglavlje, koje se odnosi na Marseille, prije, za vrieme i poslije Ali osim u nekim posve izvanrednim okolnostima, ja ne u pisati nikada (dvaput podvukao GD. ) niti jednog redka, to bi se izravno ili neizravno odnosilo na Marseille, niti u jednoj hrvatskoj publikaciji kakogod se ona zvala Zahvaljujem Vam za hrvatski prievod mog pisma (kako zanimljivu knjigu bi se moglo napisati o Marseilleu; o onome to se je prije njega dogodilo, to ga je sliedilo i to ga je pratilo! Kakovih ludosti se je pisalo o tome predmetu sve do dana dananjega s podpisima linosti, koje su bile tolike neznalice, kolikogod su bile iztaknute linosti.)557 Georges Desbons u svojoj knjizi U obrani istine i pravde ponavlja: Oko marseilleskog dogodjaja ovile su se nevjerojatne izmiljotine i fantazije, te su se proirile razne proturjene i nekontrolirane glasine. Desbons zatim obinom tvrdnjom bez obrazloenja negira priu o slobodnim zidarima, ali zato posebno pobija nacionalsocijalistiko sudjelovanje. U biljeci 60 njegove knjige stoji ovo: Kad je 24. sienja 1957. njemaki general-porunik Hans v. Speidel preuzeo vodstvo kopnenih snaga NATO-a (za vrieme glavnog zapovjednika NATO-a amerikog generala Norstadta), zapoela je u Europi protiv njega velika promiba, koja je tvrdila, da je on pripremio marseilleski atentat. Ovu tvrdnju preniele su francuzke komunistike novine 'L' Humanite' od 20.7.1957. i 'Le Monde' od 21/22.7.1957. donosei tri pisma, ije su fotokopije bile pokazane novinarima u Iztonom Berlinu. Ovo se je odnosilo na nekakvo dopisivanje Hermanna Goringa i Hans v. Speidela o operaciji 'Teutonski Ma'. U toj operaciji htjelo se je vidjeti pripremu za marseilleski atentat. Nakon prikazivanja nekih filmova u Iztonoj Zoni i zatim u Englezkoj, general v. Speidel podigao je tubu i demantirao sve ove tvrdnje. Operacija 'Teutonski Ma' uobe nije postojala. Poznato je, da je od godine 1933. bila zabranjena svaka aktivnost hrvatskih emigranata-nacionalista na podruju Njemakog Reicha, kao to to dokazuju okruna pisma i obaviesti njemakih oblasti. G.D. 558
553

Vinko Nikoli, Pred vratima domovine. Dojmovi i razgovori. Knjinica Hrvatske revije, Pariz-Mnchen, 1967, s. 146, 147. 554 U podacima o Kvaterniku da je Hrvat, terorist, roen god. 1911. i da mu je majka idovka stoji i slijedea reenica: Real organiser Marseilles murder. U biografiji Ante Pavelia uope se ne spominje njegova uloga u marseljskom atentatu. (Who's who in occupied satellite Europe. Broj primjerka 271, 1944, s. 45 i 57). 555 U citiranim podacima njemake obavjetajne slube nakon navoda o Slavku Kvaterniku napisana je slijedea reenica: Meu mnogima ovoj loi pripadaju: njegov sin Eugen Kvaternik, Dr. Budak, Dr. Puk, Benak, General Balley, pukovnik Sabljak, podpukovnik Duan Kralj, Dr. Koak i Dr. Tot. Nisam uspio provjeriti da li su ovi podaci toni, odnosno nisam uspio istraiti da li je E. Kvaternik bio bilo neposredno ili posredno povezan s nekom masonskom organizacijom. 556 Mehe, ibid., s. 11. 557 Mehe, Defensor Croatiae. H. Misao sv. 31 za 1963.g., str. 48 do 58. 558 Georges Desbons, U obrani istine i pravde. Ed. Domovina, II. izdanje, 1983. , str. 47. (Knjiga ima ukupno XII plus 54 str.).

Desbons je umro a da nije opisao tko je prema njegovu miljenju stvarno stajao u pozadini vie (od njega spomenutih) urota protiv kralja Aleksandra. U povodu ubojstva kralja Aleksandra predsjednik Savjeta francuskog Velikog orijenta Adrien Pouriau poslao je brzojav saaljenja Velikoj loi Jugoslaviji u Beogradu.559 Zanimljivo je, da je u istom mjesecu listopadu god. 1934, u kojemu je kralj ubijen, objavljen u uglednom francuskom masonskom asopisu Les annales maonniques universelles lanak pod naslovom Francusko-jugoslavensko prijateljstvo.560 Tek poslije drugog svjetskog rata poele su se otkrivati neke tajne o atentatu na kralja Aleksandra. Tako je francuski povjesniar Alain Decaux objavio slijedee podatke: Slubena teza bila je da su kralj Aleksandar i Barthou bili pogoeni od istog ubojice. To nije tono. Neobjavljeni dokument koji se nalazi u arhivi povjesniara Jacquesa de Launaya izvrsnog istraivaa i prvorazrednog pronalazaa potvruje suprotno. Jedan se metak doista pronaao uz naslon automobila i laboratorij strune policije u Marseillesu podnio je, 9. listopada 1935, izvjetaj ekspertize izvrene od direktora laboratorija doktora Berouda i strunjaka, oruara Gatimela. Evo bitnog izvoda: 'Metak pronaen u kraljevu automobilu sa lijeve strane gdje je sjedio predsjednik Barthou je projektil oklopljen bakrom metka od 8 mm, model 1892. Ovaj metak je istog kalibra kao onaj ispaljen od policajaca. On nije bio ispaljen ni iz jednog ni iz drugog revolvera, koji su pronaeni u posjedu Kelemena. Dakle, taj metak odgovara metcima ispaljenim iz revolvera policijskih agenata'. (Jacques de Launay, les Grandes controverses de l'histoire contemporaine, 19141945, 1974). Iz policijskih dosjea proizlazi da je Vlado nosio po jedno oruje u svakoj ruci. Jedan parabelum Mauser 7,65 s etiri sarera, od kojih je jedan od 10 metaka bio ispranjen i jedan pitolj Walter 7.65. Ovaj nije koriten. Aleksandar je pogoen s pet metaka, a general Georges s etiri. Policajac Galy, koji je pokuao uhvatiti Vladu pogoen je desetim projektilom. Jacques de Launay dodaje: Dvije gledateljice, gospoe Dupr i Armelin, bile su povrno ranjene, ali se meci nisu pronali. etiri ostale rtve, gospoa Dumazet i njezin sin, gospoe Durbec i Laris, obje

Pokuaj nekih autora da za atentat okrive Njemaku gotovo da ne zasluuje spomena. To je prvi otkrio sovjetski povjesniar V. K. Volkov u knjizi Operacija Teutonski ma. (Moskva, 1966.). Ovu tezu pokuao je razraditi ali. Usp. Eduard ali, Smrtni udar Evropi. I., NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1993., str. XXXIII plus 513; Anatomija Versaillesa. II., NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1993., str. XII plus 5151054; Propast Treeg Reicha. III., NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1993, str. XI plus 10551597. (Usp. i odgovor aliu: D.O. Ustaki Doastnik, Jedan dio istine o atentatu u Marseillu 1934., Nezavisna drava Hrvatska, Toronto (Kanada), god. XXXIII, broj 10 (390), za listopad 1993., str. 67.). Tobonje prianje A. Artukovia o atentatu u komunistikom zatvoru nije snimljeno od jugoslavenske tajne policije, koja je to inae uredno radila to dovoljno govori o njegovoj (ne)autentinosti. Prie o njemakoj umijeanosti zastupaju samo neki romanopisci. Usp. Radomir Smiljani, Viteki kralj ujedinjitelj Ubistvo u Marselju. Roman, ed. Trstenik, Beograd, 1993., str. 145. U ovom romanu autor temelji pisanje na historiografskoj fantaziji da je atentat na Aleksandra Prvog inicirao Adolf Hitler (str. 4). Kritini knjievnici ne vjeruju u ovu bajku. Tako Branimir Donat u tekstu Paveliev Mein Kampf zakljuuje: Koliko god imponirala (alieva) kombinatorika ipak je suvie bjelodanih dokaza da je povijesna istina na strani onih koji su tvrdili da je rije o Stani Godini i za to podastrijeli dokaze (Hrvatski obzor, god. V, broj 198 od 23. sijenja 1999., str. 60.). Pojedinci koji su imalo kritini prihvaaju injenicu da je plava dama Stana Godina, a nagaanja da je ona Melite Videman, Marta Barbot ili Katica isler potpuno su neuverljiva. Njen pratilac bio je Ante Godina. (Simo C. irkovi, Marsejski krst kralja Aleksandra. Ed. Intime, Beograd, 1994., str. 142.). 559 Zapisnik sjednice savjeta od 23. listopada 1934. Fotokopiju te sjednice dobio je Mihailo Mari iz Pariza od Instituta visokih studija i masonskih istraivanja. Taj brzojav u cijelosti izvorno glasi ovako: Indigns par abominable attentat, nous exprimos pour vous mmes et nation yougoslave notre profonde sympathie. Souhaitons dcouverte de toutes complicits et chtiment de tous coupables. 560 Camille Savoire, L'amiti franco-yougoslave. Les annales maonniques universelles, vol. V/1934, 4, 97101. U citiranom pismu, koje je navedeni Institut uputio Mariu, istie se, da je ovaj lanak bio pripremljen prije smrti kralja Aleksandra. (Il a t rdig avant le meurtre d'Alexandre de Yougoslavie mais claire bien les relations fraternelles entre les Francs-Maonneries fransaises et yougoslaves ainsi qu'entre les deux pays).

ubijene, bile su pogoene olovnim mecima iz nepoznatog revolvera, vjerojatno policijskog, a sigurno ne Kelemenovog.561 Kralj Boris, u jednom intimnom razgovoru u Sofiji, kazao je kralju Aleksandru, da su ga masoni snubili, ali da on nije uao u lou. Aleksandar mu je odgovorio da e izgubiti glavu, hotei mu rei da masoni ne trpe kralja, koji nije mason. Aleksandar je priznao Metroviu da je bio mason, ali da je istupio. Metrovi je zakljuio da bi Aleksandar gonio masone da je ostao iv. Trumbi, navodei sve ovo, zapisuje da su masoni ubili kralja Aleksandra, jer ih je ostavio, a da su oni imali udjela i u sarajevskom atentatu.562 injenica je, da je kralj Aleksandar svojom nezavisnom i tadanjim masonskim interesima protivnom politikom bio postao masonstvu tolika smetnja, da se u nekim najviim masonskim krugovima (Jan Masaryk) razmiljalo o tome, da mu se oduzme ivot. Mjere kraljeva osiguranja od francuske vlade, u kojoj je bio ministar unutranjih poslova masonstvu odani Albert Sarraut, bile su unato viestrukim upozorenjima, da e biti izvren atentat, tako simboline, da Francusku ine suodgovornom za atentat. Meutim, svi ovi elementi nisu dovoljno konkretni, da se samo iz njih moe sa sigurnou utvrditi i masonsko sudjelovanje u zavjeri protiv kralja Aleksandra, ali je masonsko sudjelovanje u tome veoma mogue.

561

Alain Decaux, L'assassinat d' Alexandre Ier de Yougoslavie. Historia, br. 432 za studeni 1982, s. 160161. (Ime Vlado i prezime Kelemen odnose se na ubojicu). U ovom smislu posebno je pisao M. Jacques de Launey. Njegovo je pravo ime Jacques Forment. On je roen 1924, lan je raznih meunarodnih udruga i autor brojnih djela iz historiografije. (Nezavisna drava Hrvatska, god. XVIII., broj 10 (342), za listopad 1989., str. 9.) 562 Trumbieva biljeka o razgovoru s Metroviem dne 28. VI. 1938. Historijski institut JAZU, Trumbieva zbirka. (Zanimljivo je navesti iz ove biljeke i to da je rotarijanac Metrovi izjavio Aleksandru kako on osobno nije mason.)

IX. IDEJNA STAJALITA JUGOSLAVENSKOG MASONSTVA PREMA KATOLICIZMU

Mada je zvanino slobodno zidarstvo proklamovalo tolerantan odnos prema veroispovestima, ne pravei razliku meu onima koji su ispovedali bilo koju veru, prema katolicizmu masoni su bili nepomirljivi. I mada je u svojim filozofsko-etikim osnovama bila organizacija koja je izraavala ideje liberalnog demokratizma, u praksi te ideje nisu sprovoene. Mnogo vaniji od ideala prosveenog liberalizma bili su stavovi koji su titili tadanji politiki i drutveni poredak. (Dr. Nadeda Jovanovi, Politiki sukobi u Jugoslaviji 19251928. Rad, Beograd, 1974. s. 165166.)

Srpska povjesniarka Nadeda Jovanovi prouila je masonsku grau u Arhivu Jugoslavije u razdoblju izmeu dva rata. Na temelju toga ona je dola do slijedeeg zakljuka: Glavna otrica njene (masonske op. I. M.) delatnosti bila je usmerena protiv uticaja Katolike crkve i delovanja klera.563 Zakljuak N. Jovanovi dalje glasi: negativna reakcija na italijanski faizam vodi naelno u antiklerikalni i antikatoliki stav masonerije, za koju je katolicizam uvek bio najvei vrag. 564 Jovanovika je injenicu antikatolicizma u masonstvu tono uoila, ali se nije znala odluiti, koji bi tome bio uzrok. Ona smatra, da je tome razlog i reakcija na talijanski faizam.565 Ali, istodobno tvrdi, da je katolicizam za masonstvo uvek bio najvei vrag. Oito, tu ima kontradikcije. Ako je katolicizam za masonstvo uvek bio najvei vrag, onda se s time ne slae tvrdnja, da je masone vodio naelno u antiklerikalni i antikatoliki stav talijanski faizam. Tu dilemu N. Jovanovi nije mogla razrijeiti, ini se, zato, to nije dovoljno prouila povijest i smisao masonstva u svijetu, u kome je jugoslavensko masonstvo samo dio univerzalnog masonstva. U negativnom odnosu prema katolicizmu jednog dijela onih masona, u kojih je prevladavao srpski nacionalizam, osjealo se njihovo uvjerenje, da u jednoj dravi, da bi se stvorio jedan jedinstven narod, treba da bude samo jedna religija. Meutim, treba rei, da antikatolicizam jugoslavenskog masonstva ne izvire ni iz kakvih protuhrvatskih pobuda. injenica je, da su i hrvatski masoni, koji su roeni kao katolici, bili prije i poslije ujedinjenja strastveni antikatolici. Veliki besednik Velike loe Jugoslavija na XVI. godinjoj skuptini 23. travnja 1933. u Vrcu izjavio je slijedee : Treba da ostane zabeleeno u analima nae povesnice, da su borbu protiv klerikalizma traila u prvom redu zagrebaka braa.566 Temeljno je kod ocjene stajalita jugoslavenskog masonstva prema katolicizmu shvatiti, da je masonstvo, kako je ve navedeno, bilo samo dio svjetskog masonstva i da se u biti jugoslavenskog masonstva, bez obzira na eventualna odstupanja u pojedinih srpskih ili hrvatskih masona, oituju univerzalna masonska naela. U prvim masonskim propisima preporuena je samo religija, koja sve ljude ujedinjuje. Tako se mogao zaeti odreeni sinkretizam, u kojemu se jednako potuju Zaratustra, Krist, Budha, Muhamed. Masonski Veliki Arhitekt Svemira nije kranski Bog stvoritelj, nego, prema mnogim masonskim tumaenjima, graditelj, koji gradi na onome, to ve opstoji. U masonskim hramovima Biblija se moe nai kao simbol iz idovsko-kranske batine, ali kri ni kao simbol ni u jednoj pravoj loi nije poznat. U citiranom govoru u Vrcu Damjan Brankovi je istaknuo i slijedee: Treba da u analima naih pokreta ostane zabeleeno, da je Jug. masonerija ipak pokuala poi tragom uvene pariske loe Kod 9 sestara, u kojoj su najvei umovi Francuske potstakli borbu protiv jezuita. Taj problem, kao najvea smetnja dravnom jedinstvu, imperativno se namee.567 Iz ovoga Brankovieva priznanja proizlazi, da se jugoslavensko masonstvo u konkretnim svojim stajalitima nadahnjivalo praksom jednog dijela francuskog masonstva. Meutim, jo je zanimljivija Brankovieva tvrdnja, u istom govoru, kada citira nekog stranog znanstvenika,
563

Nadeda Jovanovi, Odnos okupatora i kvislinga prema masoneriji u Srbiji 19411942. Godinjak grada Beograda, knj. XVIII, 1971, s. 79. 564 Nadeda Jovanovi, Politiki sukobi u Jugoslaviji 1925.1928. Rad, Beograd, 1974, s. 165. 565 Kod samo jednog dijela, posebno hrvatskih, masona jedan od motiva antikatolicizma moglo je biti i poistovjeivanje Vatikana s faizmom. Tako je u loi Drakovi brat M. M. u Zagrebu odrao predavanje pod naslovom Faizam i masonstvo u kojem je naveo kako se vezuje budunost Italije uz velike planove Vatikana o klerikaliziranju i faiziranju Italije sa svrhom da uz papu i Italija ojaa svoj poloaj i imperij u svijetu. (estar, II/1923, 910, 9497). 566 Sveana beseda i programski govor na 16. God. Skuptini Vel. Loe Jugoslavija, 23. aprila 1933. god. u Vrcu. Beograd, s. 15. 567 Ibid., s. 1920.

da je Hrianstvo jedna mrana i strahovita sila, i da je ono udaljeno od svake prave religije i moralnosti.568 Jugoslavensko masonstvo borilo se, kao i ono u svijetu, protiv kranskog Boga i strastveno ga nijekalo, i nikada nije moglo biti prema njemu indiferentno. 569 Sinkretizam je u svakom sluaju bio jedna od bitnih oznaka i jugoslavenskog masonstva, odnosno rotarstva. Dosljedno tome, veliki hrvatski umjetnik Metrovi gotovo je sveano izjavio, da je njemu bilo i da mu je uvijek jedino od znaenja u religioznom pogledu ovjeno i ovjeansko, bez obzira na katoliko, pravoslavno, protestantsko ili muslimansko, ili ak i budistiko. Vidim u svim religijama, u onome to im je sutina, istovjetnost, i posvuda je boanska istina jedna.570 Ferdo ii u jednom predavanju, odranom u povodu primanja novih masona u zagrebaku lou Maksimilijan Vrhovac, rekao je i ovo: Zato masoni potuju sve vjere, zato masonstvo nije a priori ateistiko. U ovom predavanju ii daje i odgovor na jedan indirektan nain zato je masonstvo ustvari samo antikatoliko. On, naime, kae: Zar nisu i dan danas malo da ne svi protestantski sveenici u Njemakoj, Engleskoj, Holandiji, vedskoj, Norvekoj, Danskoj i vicarskoj lanovi loa?571 Ta iieva tvrdnja povijesna je injenica, i nju priznaju svi masonski pisci. to se tie pravoslavlja, ono je u Rusiji listopadskom revolucijom prestalo biti imbenik od meunarodnog znaenja, a u drugim pravoslavnim dravama ono se identificiralo najveim dijelom s dotinom nacijom. Od kranstva ostalo je kao jaka organizirana meunarodna snaga samo katolianstvo, koje se dugo s uspjehom odupiralo masoniziranju. To je bio uzrok, to je meunarodno masonstvo, a s njim i jugoslavensko, gledalo u katolicizmu jedinog stvarnog rivala u borbi za duhovnu prevlast u svijetu. U masonstvu se nije negiralo, da u njemu ima religioznih elemenata posebne vrste, koji se oituju u posebnim obredima i u posebnim masonskim hramovima. Masonstvo nema biljeg religije ali je u irem smislu ipak religija po kojoj eli spojiti sve ovjeanstvo uiniti ga naprednim i moralnim a po tom i srenim.572 Masonstvo nije nikakva posebna kranska religija. Ono je priznavalo, da se u njemu Biblija pojavljuje u savezu sa estarom i Uglomjerom, po emu je jasno, da se i ona, poput drugog dvoga, pojavljuje samo i jedino kao simbol. Ona resi dakle na sveti oltar, ne kao Biblija, ne kao njezina sadrina i ne kao specifina kranska nauka. Ona je samo simbol i kao simbol je naa svetinja nae prvo veliko svijetlo... Uostalom, draga bbr., valja dobro upamtiti da su naela iznesena u Bibliji velika i nepokolebiva, i upravo zbog toga vei dio njihov zajedniki je mal-ne svim religijama. Udesiti svoj rad po tim naelima, ogradivi se naravski i od svega to je u njoj dogmatsko, nije greka ni za onoga, koji je prilagodio svoje vjersko osvjedoenje Talmudu, Koranu ili kojoj drugoj svetoj knjizi. Istina je naime samo jedna, i ona je svojina sviju vjera, samo ljudskom zabludom svaka je vjera svojata za sebe. Mi masoni smo ovdje da tu Istinu pronaemo i da je pronaenu podjednako damo svima i svakome. Biblija je dakle u masona samo simbol. Simbol zajednikog vjerovanja gotovo svih generacija ovjeanstva da postoji izvan nas jedno nevidljivo bie, koje upravlja Vasionom, da postoji Zeus, Jehova, Alah, Perun i Hrist, da postoji na Neimar sviju svjetova, da postoji Gospodar naeg vjenog Istoka.
568 569

Ibid., s. 14. edomil Veljai, koji je kao student filozofije primljen u zagrebaku lou Humanitas, u starim godinama, bez imalo budistike i Istonjake smirenosti, tvrdi, da je ve u vrijeme svoga nastanka, pred 23 hiljade godina, Biblija... bila polubarbarska zbirka kompilacija i falsifikata drevne istone kulture. (Izazov samovanja. Knjievna re, XI/1982, 181, 111). 570 Ivan Metrovi, Srpska mistika Jovana Duia, Nova Evropa, knj. XXV/1932, 7, 337343. U skladu s ovom filozofijom sinkretizma Metrovi je bio zamislio da svoj mauzolej u Otavicama (kod Drnia) ukrasi simbolima istonjakih religija. (Dokumentacija se danas uva u njegovoj ostavtini u Metrovievoj galeriji u Splitu). 571 Arhiv JAZU XIII B 200/3, str. 9. 572 Rad na surovom kamenu. Predavanje, instrukcione loe Pravednost or. Zagreb, 1934. Zagreb, s. 119.

Biblija nam je dakle simbol odnosa izmeu ljudi i vjenosti, izmeu ljudi i Boga. Biblija je simbol ideje, koja vodi od zemaljskoga k nadzemaljskomu, od niskoga k viemu, od konkretna materijalnoga k idealnome.573 I u jugoslavenskom masonstvu meu masonima su se interno priznavali i antikranski elementi. Sl. zidari nazivaju sunce malenim svijetlom. ini nam se malo udnovat taj naziv, kad ne bismo znali, da su ga nazvali ljudi dobra srca i dobre namjere. Ako sunce i nije najvee svijetlo u svemiru mi ga ipak moemo smatrati najveim svijetlom, pae svijetlom boanstva. U suncu nalazi mudrost svoj najjai i najvii izraaj. Sunce je istinsko objavljenje, s kojim se ne moe mjeriti knjiga, koju drimo prvim velikim svijetlom. Br. Rhyn dri, da bi se na loinski jezik imao ispraviti i ne nazivati sunce malim svijetlom, a bibliju velikim svijetlom. Sunce je prije i sigurnije stvoreno od Boga, ono rasvjetljuje itav svijet, planetu, dok biblija svijetli samo idovima i kranima, i to u koliko su oni religiozni.574 Jugoslavensko masonstvo savreno je znalo razliku izmeu svoje doktrine i doktrine drugih religija. Evo jedne toke, gdje se to i te kako vidi: Dok sve religije tvrde da je Dobro ono to se (prema tumaenju svetenstva) dopada Bogu moral masonski ui da je Dobro sve ono to generalisano stvara oveijoj vrsti pogodnije uslove za opstanak, a da je Zlo sve ono to je tome protivno.575 U estaru (slubenom glasilu velike loe SHS) priznavali su se i gnostiki elementi u masonstvu.576 U jednom izvjetaju o hrvatskoj loi Perun zakljueno je: Ezoteriki rad loe zadovoljava.577 Svoju doktrinu masoni su katkada javno iznosili. Milan Marjanovi u tekstu pod naslovom Religija relativizma ovako je ispovijedao svoje masonsko Vjerovanje: Sve je sa svime u vezi. Relativnost svih stvari, sveopa relativnost. Identinost svih stvari, unutranje jedinstvo svega. To tree, ili bolje rei: to jedno i jedino, to to je Izvjesnost govoriti : 'Sve je relativno za to, jer je sve u meusobnoj relaciji, poto je dio jedne cjeline, koja se neprestano mijenja budui da je iva i u njoj niega mrtvog nema'. I u tome je sva Istina, sva Snaga i sva Ljepota. I onda, toga dana, preplavi me val jednog osjeanja golemog irinom i silnog jainom: 'I Ja sam dio Cjeline, i Ja sam u relaciji sa Svime. Moj 'Ja' je tano tolik, kolika je moja Svijest. Uska svijest, to je mali Ja, iroka svijest to je veliki Ja, Svijest proirena do Svega, to je Ja koji je postao Sve i naao Sebe u Svemu i naao Sve u Sebi'. U mom Ja je, dakle, i 'prolo' i 'sadanje' i 'budue', u njemu je i 'ondje' i 'svagdje'. Sve koje postaje Ja, i Ja koji postajem Sve. Ja Stvor i Stvaralac, od svega obuhvaen i sveobuhvatan! Sad znam zato su u Raju Zemaljskom bila dva stabla: Stablo Spoznanja i Stablo ivota. Jesti od jednoga bio je grijeh, koji je nosio prokletstvo. Nu jesti od obadva bio je put do toga, da budemo kao i Bog! I za to moe da se ostvari rije: 'I bit ete kao i Bog'. Jer to je Njegova elja i smisao Njegova stvaranja. U jednakoj mjeri, u kojoj spoznajem sebe, vidim, osjeam i spoznajem da Ja nisam sam, da Ja nisam izdvojen, da Ja nisam samo Roditelj, nego i Roeni... Najosnovnija priroda moga Ja me nagoni da kaem: 'Sve treba da se toi kroz Mene, i Ja treba da prelijem u Sve'. Nazvae ljudi ovo Sve rijeju: 'Bog'.
573 574

Ibid. 12 Ibid., s. 188. 575 Dj. B., Govor stareine loe Istina u Or. Beogradu. estar, IV/1924, 34, 30. 576 estar, V/1926, 10, 176181. 577 estar, XVII/1937, 13, 44.

Stara zlorabljena, ali poznata i jedino tana rije. Izvor moga Ja i svakoga 'Ja', koje od sitnoga postaje Golem, u Njemu je; utoka svakoga 'Ja' kad se proirilo do Svega, u Njemu je. Razvoj naeg Ja nema granica: 'I bit ete kao i Bog'. Evo religije, evo etike, evo estetike relativizma, kojom relativizam postaje sveopi relacijonizam: Sve je svemu roditelj i roeni, sve je sa svime u svestranoj vezi. Religija nije drugo nego ponovno nadovezivanje (religere) ponovno povezivanje potrganih niti izmeu niskog i visokog, izdvojenog i cjeline, pojedinca i boanstva. Za to se Religija i Dogma iskljuuju. Istinska religija nema dogmi, a dogma je ubica religija.578 Na posmrtnoj slavi u loi Maksimilijan Vrhovac u Zagrebu dne 5. travnja god. 1929. u povodu ubojstva T. Schlegela posebno je o pokojniku istaknuto slijedee: Kad je izgubio svoju vjeru, njemu su, kako je od kue i u koli bio vrlo religiozno odgojen, azijske religije sa svojim misticizmom i misterijima nadomjestile vjeru i dale filozofiju o ivotu. Bio je mistik, donekle fatalista, deista, vjerovao je u ivot poslije smrti, a blie su mu bile ideje o siderikim ciklusima i o reinkarnaciji...579 Odmah poslije ujedinjenja masonstvo je pokualo ostvariti svoja stajalita prema Katolikoj crkvi. Ve pred kraj god. 1918. htjelo se dapae zadati smrtni udarac djelovanju i zagrebakih isusovaca i ostalih u dravi. 580 U masonskom glasilu Jugoslavenska njiva poduprte su elje neznatnog dijela katolikog nieg klera u Hrvatskoj, koji je javno postavio zahtjev, da se Katolika crkva u Jugoslaviji reformira. Ta reforma Katolike crkve sastojala bi se u tome, da se Katolika crkva odrekne nekih svojih bitnih osobina. Taj dio sveenstva zahtijevao je 10. veljae 1919. u Zagrebu da u konkordatu bude Katolikoj crkvi: a) zagarantovana vlast u pitanjima vjere, udorea, discipline i liturgike; b) pripoznato pravo Crkve kat. na stjecanje pokretnog, a na pravo posjedovanja nepokretnog imutka, potrebnoga kao minimum upnicima i kapelanima. c) Konkordat imade kod odreivanja nastavne osnove za biskupska sjemenita te bogoslovne fakultete odrediti, da se sve teoloke discipline ue s osobitim obzirom na nauke i ustanove anglikanske, te srpsko pravoslavne crkve. Jo se imade na sveuilitu i biskup. sjemenitima otvoriti: stolica za komparativnu teologiju i stolica za socijalno-karitativni rad. Da se na itavom teritoriju drave SHS to vie realizuje jedinstvo duhova, a da se po mogunosti pospjei zblienje obiju crkava, predlae nii kler: d) da konkordat poprimi ustanovu, da svi biskupi, kanonici i sveenici mogu nositi brade; e) da se uvede fakultativno moljenje asoslova ili ne bar pod smrtni grijeh; f) da se za nii kler ukine disciplina celibata i s tim u savezu prepreka sv. reda; g) da se uvede slavensko bogosluje, ali transkribirano irilovicom, dok se za obrede uvodi narodni jezik; i) da se ukine obvezatno noenje talara izvan slube, a u obinom ivotu da se uvede civilno odijelo po volji; j) da se dopusti sveenstvu baviti se javnim radom, i svako poteno zanimanje na profanom polju. U tom pogledu izuzima se sveenik ispod vlasti biskupove, pa nema mjesta cenzuri. Sva odlikovanja, koja se sastoje u raznim titulama i u razliitom odijelu te indignijama, ukidaju se izvan slube crkvene.581
578

Milan Marjanovi, Religija Relativizma. Univerzum, I/1922, 2, 4142. U istom asopisu na zadnjoj stranici korica broj 68, za veljau travanj 1923. navedeno je, da su objavljene i slijedee dvije Marjanovieve knjige: etiri evangjelja religije relativnoga i Okultizam i esoterija. 579 estar, VIII/1929, 5, 78. 580 Velimir Deeli (otac), Isusovci u Hrvatskoj. Zagreb, 1927, s. 49. Radilo se o akciji, koju je poduzelo Narodno vijee u Zagrebu. Usp. S. Simi, Jugoslavija i Vatikan. Zagreb, 1937, s. 1416. 581 Sveenik, Za slobodu miljenja u katol. Crkvi. Jugoslavenska njiva, III/1919, 22, 348349. (Broj od 31. svibnja 1919)

Naravno, Katolika crkva na takve zahtjeve nije ostala duna. Ona je optuila masonstvo, da stoji u pozadini tih akcija. Tako je zagrebaki nadbiskup Antun Bauer u Poslanici vjernicima naveo i slijedee: A tko to ini? ini nekoliko od Crkve katolike otpalih sveenika, a pomau im zakleti neprijatelji Krista, kranstva, a napose Crkve katolike: idovi, framasoni i bezvjerci... Gledajte, koje novine najvie podupiru taj pokret i bore se za nj? One, koje su u rukama idova i framasuna i bezvjeraca. Ovi pak idu za tim, da obore i unite itavo kranstvo, a osobito Crkvu katoliku, i ti ljudi da zbilja hoe narodnu katoliku Crkvu? Ne e oni toga, ve hoe da unesu smutnju u narod, i da tako oslabe katoliku Crkvu.582 Neki od katolikih sveenika, koji su traili reformu u Crkvi, a posebno oni, kojima je celibat bio primaran motiv, ubrzo su udarili temelje starokatolikom pokretu u Hrvatskoj. Zanimljiva je injenica, da su se neki od njih, kad su pisali o kranstvu, pozivali na miljenje nama toli blizoga umnoga i plemenitoga filozofa i uitelja brojnih generacija, naega prijatelja, sada predsjednika ehoslovake republike g. Tome Masaryka, iju sedamdeset pet godinjicu proslavie ovih dana svi vrijedni Slaveni. 583 Masonstvo se zalagalo za starokatoliki pokret. Tako je A. Schlegel pokuao pridobiti vou hrvatskog seljakog pokreta Stjepana Radia god. 1925. (i to dok se ovaj nalazio u zatvoru!) da se zaloi za stvaranje hrvatske nacionalne crkve nezavisne od Rima.584 Prvaci starokatolikog pokreta ispovijedali su esto ista shvaanja kao i masoni. Tako je Marko Kalogjera optuio isusovce, da iza kulisa po svojem obiaju stoje na elu borbe protiv starokatolikog pokreta. Dapae, Kalogjera je optuio isusovce, da rade prema naelu neka se sve rui, i nauka Kristova i ovjeje potenje i povijest, samo da se spasi vlast rimskoga pape.585 Identino ovako su oduvijek mislili i nastavljali tvrditi i masoni. Tako se na Glavnoj skuptini Velike loe SHS Jugoslavija u Zagrebu dne 22. travnja god. 1923. isticalo i slijedee: Jezuitski red, koji se na alost trpi u naoj sredini, glavni je neprijatelj napretku masonstva. U Hrvatskoj n.pr. ve se osjea, kako taj red bojkotuje sve, to je nezavisnije, to je masonsko. Dvanaesti je sat ve tu, kad bi se morala odvojiti kola od crkve. No da bi se to postiglo to bre i to uspjenije, trebali bi masoni da rade u dva pravca: 1. da to jae ire veliki masonski lanac; i 2. da u svom krugu to vie njeguju stare vrline masona.586 Masonstvo se posebno angairalo u pregovorima oko konkordata s Vatikanom. U tome njihov je cilj bio, da se status Katolike crkve u dravi rijei interkonfesionalnim zakonom, i zato su, kako je priznao Damjan Brankovi, pitanje konkordata stalno drali pod ekiem. 587
582 583

Reformni pokret u Hrvatskoj. Zagreb, 1920, s. 22. Stjepan Zagorac, Starokatolika crkva. Njezino ustrojstvo i nauka u vjerskom, udorednom, kulturnom, socijalnom i narodno-politikom pogledu. Zagreb, 1925, s. 3132. 584 Usp. I. Mui, Katolicizam Stjepana Radia. Taveli, XVI/1976, 4, 100102. 585 Marko Kalogjera, Hrvatska starokatolika crkva. Zagreb, 1924, s. 40. 586 estar, II/1923, 7, 91. 587 U Katolikoj crkvi se ovako interpretiralo stajalite masonstva prema konkordatu: Ovom prilikom treba posebno to naglasiti, da ovakvu otru taktiku prema konkordatskim pregovorima sa Svetom Stolicom nije vazda zastupala Velika Loa Jugoslavija. U svoje vrijeme veina njenih lanova Srba nije pokazivala tako agresivne tendencije prema Svetoj Stolici, dok su skrajnje bila agresivna samo braa iz preanskih krajeva, a osobito braa iz Slovenije. Nakon izgona masona iz Italije promijenila se situacija u dranju Velike Loe Jugoslavije prema konkordatu i prema katolikoj crkvi. Radi bratske sloge s talijanskim slobodnim zidarima, koji se nalaze u progonstvu, postala je itava Velika Loa Jugoslavije agresivna u kulturnim pitanjima koja se tiu kat. crkve. Talijanska masonerija hoe da se osveti Sv. Stolici radi lateranskog pakta preko naih slobodnih zidara. Tako su i ovaj put masonske loe u nas dobile direktive za svoj rad ne od interesa drave i naroda, nego od interesa jedne strane masonske sile. Ujedinjena loa Jugoslavija postala je dakle vie-manje igraka u rukama talijanskih loita u Francuskoj. Jugoslavija se mora pokoravati diktatu, to ga dobiva od talijanske brae u Parizu.

Masonstvo je u svojem odnosu prema katolicizmu nalo saveznika u srpskoj nacionalistikoj organizaciji Narodna odbrana. To se savreno osjea iz jednog dokumenta Narodne odbrane, iji se izvornik nalazi u radnoj kartoteci loe Pobratim u Beogradu, za god. 1927. Taj izvanredno zanimljiv tekst u cijelosti donosim ovdje: Slobodno zidarstvo i Narodna odbrana Tu skoro odran je u Beogradu Meunarodni kongres slobodnih zidara. Neposredno iza tog velikog slobodno-zidarskog skupa sastala se i Narodna odbrana. Ne iz sasvim bezazlenih razloga sledovao je prvom kongresu ovaj drugi, to se vidi i iz onih odluka koje su donele obe ove organizacije. Odluke Narodne odbrane u vezi su sa odlukama slobodno-zidarskog kongresa, u kojima je izneseno, da nasuprot vidnih razlika u gleditima, postoje dodirne take izmeu obe organizacije i da e se zbog postignua zajednikih ciljeva staviti na jedno stanovite u pogledu borbe protiv katolicizma. Borbena srpska narodnosna grupa koja je razvila zastave za jugoslovensko ujedinjenje i bila pretea Svetskog rata, htela je ovom odlukom na nesumnjiv nain da opravda one pretpostavke, da je slobodno zidarstvo bilo u stvari duhovni pokreta Svetskome ratu. Nije sluajno odran meunarodni slobodno-zidarski kongres ba u Beogradu, iji su lanovi saekali i skuptinu Narodne odbrane. Oba kongresa ovih sauesnika u odgovornosti za Svetski rat, bili su u duhovnoj vezi i daju najneospornije uverenje o tome da slobodno zidarstvo za sprovoenje svojih smerova koristi i nacionalne organizacije kad treba razoriti dravna ureenja i preinaiti kartu Evrope. Narodna odbrana koja stoji na gleditu vere i drave, odlino razume slobodno zidarstvo iako je ona zakleti neprijatelj ove starodrevne ustanove. Katolici u Jugoslaviji s velikom su zebnjom smatrali ovaj sastanak dveju organizacija i u Hrvatskoj ve se spremaju na odbranu. Ovo javno baratanje Narodne odbrane i Slobodnih zidara izazvalo je iznenaenje u krugovima odgovornih politiara, jer pod zatitom slobodno-zidarskom nalazei se elementi uhvatili su toliko korena u dravi, da njihovo dalje irenje zbog unutranjeg mira u Jugoslaviji ne izgleda poeljno.588 Poslije proglaenja diktature god. 1929. Brankovi je predloio u jednom govoru 7. studenog 1930. u loi u Sarajevu da se jugoslavenski katolici odcijepe od Svete Stolice. On je poruio nadbiskupu Baueru ovo: Nije jo dockan, da krv nae krvi, kost nae kosti, ovek od nauke i srca, pred jesen svog inae plodnog ivota i rada, poe stopama slavnog mu prethodnika Vrhovca i pokae celom svetu, da katolika religija nije religija Rima, no religija nae nacije, da istinska sluba svome rodu stoji iznad stranih autoriteta i oktroisanih pravila, te da se na izvoru, gde se sa mnogo izvienije take gledita posmatra i kultivie strahopotovanje prema tvorcu vasione, nadahne venim istinama i nepodeljenom ljubavlju prema svima ljudima. Tako se stie oreol ovekoljupca i pravog Hristovog sledbenika, a ne podizanjem verskih ustanova, u kojoj se bezazlena mlade napaja srednjovjekovnim duhom i stvaraju fanatici, koji ivot posmatraju kroz mutnu i usku prizmu religije, nemajui pravog razumevanja za tua gledita i ispovesti. Ja mu od srca elim, da uini taj korak, koji od umiljene slave vodi ka pravom boanstvu.589 U svrhu odcjepljenja od Rima izmiljena je legenda o Grguru Ninskom kao simbolu hrvatske borbe protiv katolicizma i rimskog pape. Na toj liniji podignut je Metroviev spomenik Grgura Ninskog, u listopadu 1929, na splitskom Peristilu unato protivljenju arheologa don Frane Bulia i drugih znanstvenika. Masonstvu je bio potreban hrvatski Luther ili Jan Hus, pa
(Dr. K. B. (Janko imrak), Masonske punktacije protiv katolike Crkve, Katoliki list, 48, 1933, 15, 177179). Za vrijeme konkordatskih pregovora u Beogradu 1925. zahtijevalo se, da se isusovci istjeraju iz Jugoslavije. Kad ih je branio A. Koroec, navoen je kao primjer njihova protunarodnog rada rad patra Puntigama, koji je tada ivio u Beu. (Anton Puntigam, Wie Gott mich gefhrt, s. 562). 588 Arhiv Jugoslavije, fond100, slobodno-zidarske loe, dosije broj IAII136, spis br. 25. Napominjem, da su ovo stare oznake koje su danas moda zamijenjene drugima. Nadeda Jovanovi je ovaj dokument prepriala u svojoj knjizi Politiki sukobi u Jugoslaviji 1925.1928. (s. 161). 589 D. Brankovi, Govori stareina Slobodno-zidarske loe Pobratim u Beogradu. Beograd, 1930, s. 7475.

pojedince, ak ni povjesniara Viktora Novaka, nita nije smetalo, to je to apsolutno protivno povijesnoj istini. Ubojstvo Stjepana Radia i masonska akcija protiv katolicizma pojaali su identifikaciju hrvatstva i katolicizma protiv ega je Radi uvijek istupao. Situacija se tako razvijala, da su zagrebake masonske Novosti registrirale 26. sijenja 1930. injenicu, da se u inozemstvu (Beu i Rimu) poelo prikazivati hrvatsko pitanje tako kao da Hrvati ne mogu da dou do ravnopravnosti u naoj zemlji, ne zato to su Hrvati, nego zato, to su katolici. Dakako, Novosti su u istom broju, u lanku pod naslovom Umjetno stvaranje katolikog fronta, poricale tonost takvih miljenja. U Novostima se tvrdilo, da se hrvatski katoliki kler dijeli na dva dijela, na nacionalni i anacionalni dio. Ali, Katolika crkva nije na to ostajala ravnoduna. Tako je nadbiskup A. Bauer u jednoj svojoj izjavi dao slijedei odgovor: Episkopat i kler je u svojim dunostima jednoduan i nema sile, koja e ga uskolebati i skrenuti od puta, kojim je i dosada iao. Jest, postoji jedna internacionalna pogibao i jedna internacionalna zavjera, koja ugroava vjerski mir u Jugoslaviji. Ali ta ne potie niti nju vodi katolika crkva, ni njezin vrhovni glavar sveti Otac Pijo XI. ni katoliki episkopat ni kler. Nju forsiraju meunarodne tamne sile, koje su nale svoj odjek i u lanku 'Novosti', a idu za tim, da razbukte u Jugoslaviji vjersku borbu i potaknu na progon katolike crkve.590 Na slian nain pisali su i neki drugi pojedinci na stranicama katolikog tiska. Pisalo se bez uvijanja i to, da su masoni stvarno najvei neprijatelji Jugoslavije. Masoni, prema pisanju katolikog tiska, dok kleveu i napadaju Katoliku crkvu, ne vode rauna o tome, da je ova drava tek nastala i da je potrebno, da bi se ona sredila i ojaala, ljubavi meu njezinim stanovnicima, a pogotovo, ako se hoe, da nastane jedan narod, s jedinstvenom narodnom svijeu. Meutim, masoni rade sve suprotno tome.591 Kojim su putovima ili masoni u borbi protiv Katolike crkve, dobar je dokument i slijedei dio Brankovieva govora pri osveenju loe Vojvodina u Velikom Bekereku (danas Zrenjaninu), 25. travnja 1931: Prosveeno i u filosofske sisteme produbljeno katoliko svetenstvo, morae najzad uvideti, da im mi nismo lini protivnici. To su sukobi dvaju svetova, dve epohe, dveju koncepcija. Neko e u toj istorijskoj i inovskoj borbi morati podlei... Borba protiv nas, to je borba protiv istine, humanosti, tolerancije, razuma, nauke, kulture, opteg progresa i civilizacije... Prestanite da operiete s kraljem nad kraljevima... Na terenu iste savesti, razuma i istine, bitka je za vas izgubljena... Shvatite da je vreme va najvei neprijatelj... Ne zaboravite ni to, da vrhovni interes naeg naroda lei na drugoj strani. Sve to njegovom ujedinjenju bude lealo na putu, mora biti otklonjeno... Zapamtite da mi ne traimo borbu, ali se od nje i ne plaimo. Borba nije cilj masonerije. Mi delujemo putem prosveivanja, sredstvom najveeg blaga na svetu, sredstvom razuma. Na je put, put evolucije. U svome govoru Brankovi je naglasio primjer Srpske pravoslavne crkve. U toj Crkvi, kae Brankovi, obavlja se sprovod masona. Dapae, Brankovi naglaava, na tim sprovodima umrlim masonima drugi masoni dre govore. Brankovi dalje tvrdi: Pred ovim injenicama otvara se pitanje: koja je crkva uzvienija, slobodoumnija i blia Provienju? Hoe li katoliko svetenstvo moi bez posledica produiti u krilu svoje roene pastve politiku inata i kulturnog slepila? Hoe li pastva i na dalje podnositi ovaj duevni teror ili e, po primeru prosveenih eha, potraiti pribeite kod druge hrianske religije, koja ima vie smisla za sadanjicu i za pravi duhovni ivot? 592

590 591

Hrvatska straa, II/1930, 23, 1. Borba protiv katolike Crkve u Jugoslaviji. Narodna obrana, XII (VII)/1931, 3, 12. 592 D.(amjan) J. B.(rankovi), Govor velikog besednika Vel. Jugoslavija pri osveenju Vojvodina u Velikom Bekereku 25IV1931. godine. Beograd, 1931, s. 1621.

Do god. 1932. nije bilo fronte izmeu masonstva i Srpske pravoslavne crkve. To se moe vidjeti i iz navedenih rijei Damjana Brankovia.593 Meutim, godine 1932. dolo je do privremenog pribliavanja izmeu Katolike crkve i Srpske pravoslavne crkve u odnosu na masonstvo, pa se malo-pomalo mijenjao odnos izmeu Srpske pravoslavne crkve i masonstva, pogotovo kada su se u taj problem umijeali ruski emigrantski episkopi. O tome jedan masonski dokument ima ovo: ...srpskog su Patrijarha predobili za antimasonsko dranje jo prole godine ruski pravoslavni episkopi. Naime, intelektualni i eruditski habitus g. Varnave podlegao je reakcionarnom gleditu ruskih pravoslavaca kao i jugoslavenskih klerikalaca. Neobino veto uspeli su jugoslavenski klerikalci da zainteresuju i srpsku pravoslavnu crkvu za antimasonski pokret... Sabor ruskih emigrantskih episkopa, odran u Sremskim Karlovcima krajem avgusta i poetkom septembra 1932, zapoeo je kao i dovrio, celokupni svoj rad sa blagoslovom Njegove Svetosti Patrijarha Varnave. Na Saboru meu ostalim bila je glavna tema stav ruske pravoslavne crkve prema svetskoj masoneriji kao i prema Rusima koji su masoni. Nain diskusije, donete rezolucije kao i njihovo objavljivanje pokazalo je da su se odjednom na istoj liniji nali ruski vladika mitropolita Antonije koji je i pretsedavao Saboru, srpski Patrijarh Varnava i zagrebaki nadbiskup Bauer.594 Brankovi, kao veliki besednik Velike loe Jugoslavija odrao je na godinjoj skuptini te loe 24. travnja 1932. god. u Somboru jedan znaajan govor. U tome govoru on je konkretizirao stajalite masonstva, prema Katolikoj crkvi. On je izmeu ostalog ponovio zahtjev, da se crkvena imanja stave pod udar agrarne reforme, da se ukine vjeronauk u kolama, da se u Jugoslaviji proglasi samostalna Katolika crkva i da se uvede obvezatan brak za katoliki kler. Njegovo obrazlaganje svega toga glasi ovako: Posle ove izjave katoliko svetenstvo e bolje shvatiti razloge, zato sam u mojoj besedi u Vel. Bekereku predlagao, da se u interesu socialne pravde crkvena imanja stave pod udar agrarne reforme, jer u Slavoniji treinu oranice poseduje katolika crkva. U nacionalnom je interesu da se u srednjim kolama ukine crkvena nastava i da se katolika crkva u naoj kraljevini proglasi za samostalnu, kako bi se iskljuio svaki strani utjecaj. U moralnom interesu je da se za katoliko svetenstvo propie obavezan brak i, da se ono navede na legalan i normalan seksualni ivot. To su tri gorua problema za na narod, koji se u viem interesu naroda i drave moraju to pre reiti. Nama e biti ao, ako se univerzalnoj religiji predano svetenstvo bude ljutilo na nas, ali ovaj predlog lei u njihovom pravilno shvaenom interesu. Ono je za veru mi za naciju i dravu. ta je pree od ovoga dvoga, kazae vreme i narod. Eto zato se mi sa katolikim svetenstvom nalazimo u sukobu idejne prirode. Mi hoemo da osvetlimo, a oni da zamrae puteve duhovnog razvitka. Kad se ova tri problema ree, mi emo sticajem prilika postati prijatelji, jer e katoliko svetenstvo promeniti svoj
593

Dimitrije Najdanovi utvrdio je u lanku pod naslovom Pobuna s one strane evanelja, u Vesniku srpske crkve, u broju za rujan-listopad 1931, da je masonstvo u prvom redu, pobuna protiv rimske skolastike, bogoslovlja i morala... Slobodno zidarstvo je utoite mnogih oednelih dua u rimskoj pustinji. (s. 10591060). 594 Ko su i kakvi su neprijatelji jugoslavenske masonerije, Zagreb, s. 3739. U ovom istom tekstu navodi se i pokuaj, da se antimasonski duh unese u Narodnu odbranu. Tu o tome stoji (s. 47) da izgleda da je zapoelo formiranje jednog antimasonskog pokreta i u onim krugovima koji stoje daleko od klerikalaca. Hvale se samo biskup Uelini, Frane Ivanievi i Vjekoslav Spini kao tri sjajna pretstavnika rodoljubivog narodnog svetenstva na katolikoj strani... (s. 26). U jednom drugom tekstu pie, da ima mnogo istine u tome da upravo zbog dominantne i sveope omiljene osobe Weifertove nisu imali masoni u Beogradu neprijatelja sve do dolaska ruskih kaluera (br. D. ., orde Weifert. estar, XVI/1937, 46, s. 66). Izvode iz dokumentirane Okrune poslanice sv. Arhijerejskog Sabora ruske pravoslavne Crkve u inozemstvu svoj vernoj deci ruske pravoslavne Crkve, zasejanoj po celom svetu od 15./28. augusta 1932. u Sremskim Karlovcima, koju je potpisao mitropolit Antonije, donio je katoliki asopis Kranska kola u brojevima 4, 5. i 6. za god. 1933. U ovoj se Okrunoj poslanici izmeu ostalog tvrdi, da je masonstvo nepomirljivi neprijatelj kranstva i da mu je borba s religijom na prvom mjestu, a na drugom mjestu borba s kranskim dravama, koje su se povijesno formirale u monarhijskom obliku.

mentalni sklop i stei graanski smisao ivota... Ovo su samo sitne arke kojima e ako katoliko svetenstvo produi napade sledovati frontalna borba... Nego zbilja, moram jo primetiti da se suvie operie sa 'kraljem nebeskim'. Bolje bi bilo da katoliko svetenstvo obuava svoju pastvu da se klanja svom vitekom Kralju na zemlji, koji se danonono brine za njeno blagostanje i kulturni napredak... Danas na vrhu naih religija stoje tri anacionalna tipa. Na narod se vezuje za etiri razna duevna sredita, za tri strana religiska jezika i tri protupoloena uticaja. Sve te stvari doi e jednog dana pod udar zdravog razuma i dravne svesti.595 Kad se u Katolikoj crkvi uspjelo doi do ovih Brankovievih govora, on je urednitvu Katolikog lista poslao 28. prosinca 1932. pismo u kojemu je naveo, da je pisao i nadbiskupu Baueru 3. i 6. kolovoza 1932. U pismu urednitvu Katolikog lista Brankovi je naveo, da meu masonima ima brae raznih vjera, koja se s njim ne slau u nainu ove borbe. Zatim je obraajui se Janku imraku napisao i slijedee: Ja verujem da u naim miljenjima ima zajednikih dodirnih taaka. Ja, a sigurno i Vi, Preasni gospodine, verujete u vanredan talenat Nj. P. nadbiskupa dr. Bauera. Vama su i njegove ostale odlike i vrline poznate. Stoga Vas poverljivo, kao brat u Hristu pitam: zato je naoj jugoslovenskoj katolikoj crkvi potrebito, da svog vrhovnog poglavicu trai u inostranstvu, meu talijanskim biskupima i da ga dekretuje za Hristovog izaslanika, a po reima Vaeg druga po pozivu episkopa Srebrenia i za ivog Boga na ovoj grenoj zemlji?596 Neto poslije, 12. sijenja 1933, Brankovi je poslao jedno pismo i urednitvu Hrvatske strae, jedinih ondanjih katolikih novina. U tome pismu on je svoje masonske ideje ovako precizirao: Ja sam u zatvorenom krugu predlagao: 1) Da se ne sklapa nikakav sporazum (Konkordat s papskom stolicom, 2) Da se naa Katolika crkva odvoji od Rima i proglasi samostalnom, nacionalnom crkvom. Da vrhovni poglavica njen stanuje u sredini svoje pastve i da se tu, na tlu svoje otadbine inspirie njenim drutvenim potrebama i njenom istorijskom ulogom; 3) Da se u interesu socijalne pravde oduzmu sva crkvena imanja i stave pod udar zakona o agrarnoj reformi; 4) Da se otkup greha za novac stavi pod odredbe krivinog zakonika, kao prevara s predumiljajem; 5) Da se u interesu javnog morala ukine celibat i katoliko svetenstvo navede na normalni seksualni ivot; 6) Da se Petrov novi ne sme u propagandistike svrhe iznositi iz zemlje; 7) Da se u interesu pospeenja asimilacije naih plemena uvede obavezni graanski brak i da brakorazvodnu presudu izriu zemaljski sudovi, kako bi se katolika porodica oslobodila duevnog terora i preivelih obiaja; 8) Da se u interesu duevnog mira sve hrianske religije sliju u jednu, jer duhovni pokret za spajanje hrianskih crkava ve postoji i 9) da se povrh svega toga sve veronauke u naoj zemlji podvrgnu savremenoj reviziji, da se iz njih odstrane svi elementi mraenja protiv drugih religija, kao i svi smeni i preiveli pojmovi i saobraze naprednome Duhu vremena. Da se u sluaju potrebe uvede u ivot pravilo: Kujus regio ejus religio.597 U povodu navedenih masonskih zahtjeva, koje je javno iznio Brankovi do svretka god. 1932, nadbiskup Bauer je 31. prosinca 1932. a u povodu estitanja nove, 1933. godine, odrao govor kleru, u kojemu je, pored ostalog, istaknuo slijedee:

595

D.(amjan) J. B.(rankovi), Sveana beseda odrana na godinjoj skuptini Velike loe Jugoslavija 24, aprila 1932. god. u Somboru, Beograd, s. 1927. 596 Dr. K. B. (Janko imrak), Odgovor Damjanu J. Brankoviu Velikom besedniku, asniku ujedinjenih masonskih loa Jugoslavija, Hrvatska straa, V/1933, 6, 78. 597 Dr. K. B. (Janko imrak), Odgovor Damjanu J. Brankoviu Velikom besedniku velike loe Jugoslavija u Beogradu. Zahtjevi masona prema katolikoj crkvi. Hrvatska straa, V/1933, 34.

Predraga brao, valovi ovog protukranskog i protukatolikog bjesnila ve silno zapljuskavaju i Jugoslaviju. Poznato Vam je svima, kako pretjerani, da upravo poganski nacijonalizain hoe da stvori neku novu vjeru; Braa od ekia pak hoe da svima nature svoje svijetlo, koje e ovjeka osloboditi tmine, ropstva i u oholosti svojoj dre, da oni ve jesu, a zovu sve da postanu novi savreniji tip ovjeka.598 Damjan Brankovi svojim tezama toliko se bio javno eksponirao, da je god. 1933. morao napustiti poloaj Velikog besednika Velike loe. On je ve god. 1932. bio kritiziran, ali ne zbog onoga to je govorio nego zbog onoga kako je govorio. Na 15. godinjoj skuptini Velike Loe Jugoslavija u Beogradu 24. travnja god. 1932. u Somboru iz beogradske loe Dositej Obradovi ura .(urovi) naveo je slijedee: Kao to je Vel. Tajnik na istoriar, Vel. Besednik je na pesnik, na prorok, koji nam pokazuje put za budunost. Ja nemam namere ovde nikoga da uvredim i govorim iz dubokog uverenja. Ja cenim i potujem bta Vel. Besednika, ali kad bi bilo kod nas preienih pojmova, esto ne bi ulo u besedu Vel. Besednika neto to ja ne smatram kao neki postulat. Neu da diskutujem o idejama iz Besede Vel. Besednika. Ali, ona je dokaz da postoje kod nas izvesni nepreieni pojmovi. Kad mi hoemo da se upustimo u borbu sa velikim i monim silama, i to naa organizacija koja je vrlo skromna, moramo da odmeravamo rei; moramo da vidimo koliki je nian koji treba da pogodimo i kakvo je nae oruje. Mi smo tu neka vrsta pesnika, ali moramo voditi rauna i o stvarnosti ivota, te da ne napravimo sitne greke, koje se docnije mogu iskoristiti protiv nae organizacije. Kad bismo mi izneli na dnevni red prve naredne godinje skuptine klerikalno pitanje svake vrste, nae smernice i nai pogledi na to pitanje bili bi mnogo preieniji nego danas. Kad kaemo, treba odvojiti katoliku crkvu u naoj dravi od rimske crkve, to je tako veliko pitanje, o kome je teko dati odmah svoj sud, pa zato nije zgodno da to izlazi od jednog eminentnog pretstavnika nae organizacije, jer e nai protivnici biti u stanju da nas s tog bedema tuku u glavu, i mi neemo postii nikakav rezultat.599 Meutim, ovo ne znai da je Brankovi iznosio u govorima osobno miljenje. Na 35. redovitoj sjednici Saveznoga Vijea Velike loe Jugoslavija odranoj 25. listopada god. 1931. u Beogradu raspravljalo se i o prijedlogu loe Stvaranje u Subotici od 10. lipnja iste godine, da se u Jugoslaviji uvede graanski brak. Ovo je ustvari prva predloila loa Budnost iz Osijeka, a loa Stvarnost je to u cijelosti prihvatila. Arh. Tablom Stvaranje od 10. juna t. g. Br. 84, umoljena je Vel. Loa da najenerginije nastupi kod nadlenih faktora da se za celu nau zemlju uvede graanski brak, da se kod graanskih vlasti vodi imenik roenih, venanih i umrlih kao i da se razvodi i ponitenja brakova izriu od graanskih sudova. Na ovoj sjednici jedan je brat pozdravio ovaj prijedlog istiui da je to krupna zakonska reforma i prvi korak ka odvajanju crkve od drave.600 Da je Brankovi u svojim govorima iznosio program vodstva jugoslavenskog masonstva, dokazuje i zakonski prijedlog istaknutog jugoslavenskog masona dra Ota Gavrania iz Zagreba, koji je on podnio u Narodnoj skuptini u Beogradu, o zabrani rada Drube Isusove, konfiskaciji njezina imetka i o prisilnom boravku isusovaca jugoslavenskih dravljana na
598

Hrvatski metropolita o proloj godini, Hrvatska straa, V/1933, 1, 1. Zvonimir Pinterovi tvrdi, da je njegov djed, s majine strane, Franjo Dugan Stariji bio u proljee 1924. pozvan da ue u masonstvo od Janka Barla, knjievnika, kanonika i urednika glazbene revije Sveta Cecilija, i tajnika nadbiskupa Bauera. Prema Pinteroviu, (Barl) je dapae Duganu dao podatak o pripadanju masonskoj loi nadbiskupa Bauera. (Zvonimir Pinterovi, Oko povijesti slobodnog zidarstva u Hrvatskoj, Povodom osvrta Ivana Tomasa na moj lanak. Hrvatska revija, XXX/1980, 4 (120), (710711). Nakon pregleda vrlo velikog broja popisa masona i jednog dijela izvorne masonske dokumentacije siguran sam, da nadbiskup Antun Bauer izmeu dva rata nije pripadao masonstvu. Uostalom, to se vidi i iz tolikih njegovih javnih protumasonskih istupanja. 599 estar, XI/1932, 810. 600 estar, X/1931, 10, 220221.

otoku Visu, i to tako, da se oni tamo ne smiju baviti crkvenim radom niti ivjeti zajedno. Gavrani je taj prijedlog obrazloio izmeu ostalog i time, da isusovci zbog svojih sposobnosti i utjecaja, koji vre na svjetovno sveenstvo, znae pogibelj za mir i red u Jugoslaviji. U obrazloenju prijedloga Gavrani je posebno naglasio, da graani, koji su najsvetijom prisegom obvezni na slijepu pokornost tuem suverenu, ma to bio i sv. Otac Papa, ne mogu biti dobri graani ove zemlje. Ne mogu se niti smatrati dravljanima jugoslavenskim, ma to formalno i bili, ve dravljanima onog suverena, kojemu po danoj prisegi imadu da slue.601 Ovakvi postupci masona izazivali su ogorenje u Katolikoj crkvi to je rezultiralo njezinom pojaanom protumasonskom akcijom. Na inicijativu Domagoja pokrenuta je god. 1933. Moderna socijalna knjinica (MOSK). Tu inicijativu podupro je i Alojzije Stepinac. U toj knjinici objavljeno je vie knjiica protiv masonstva pod parolom: Ruimo masoneriju! I to odmah bez ikakva obzira i bez smilovanja. A katoliki dnevnik Hrvatska straa pisao je gotovo iz broja u broj protiv masonstva. Osobito se aktivno angairao na protumasonskoj liniji prof. uro Ljubi, a uz njega su se istakli posebnim fanatizmom Marije Matuli, Janko imrak i Ivo Bogdan. U Katolikoj crkvi u borbi protiv masonstva mnogo se je zalagao Alojzije Stepinac. On je u svome dnevniku dne 30. svibnja 1934. zapisao npr. slijedee: ...U Jugoslaviji vlada danas masonerija. Na alost, i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta paklena druba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepotenja, zakleti neprijatelj crkve katolike i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije ne moe niko doi na uplivni kakav poloaj. Nije ala uhvatiti se u kotac a ipak se mora u interesu crkve, naroda hrvatskog i same drave Jugoslavije ako misle i dalje egzistirati. Jer, ovo nasilje koje danas vlada, podrava masonerija.602 Stepinac je u posebnoj okrunici od 6. kolovoza 1934. koju je uputio na upne urede naveo da je dnevnik Hrvatsku straa ve do sada uinio neprocjenjivih usluga sv. Crkvi, a ubudue e biti i uz pomo Boju najjaa obrana proti bujici nemorala i bezvjerstva, to ga u vjerni hrvatski katoliki narod iri masonska i liberalna tampa. 603 Stepinac je bio na pogrebu kralja Aleksandra u Beogradu, i tom se prigodom sreo, dne 1.9. listopada 1934, s patrijarhom Varnavom. O tome sastanku zabiljeio je u svome dnevniku, pod navedenim datumom, i slijedee: Upozorio sam ga nadalje na najveu nesreu nau i pogibelj, a to je masonerija i tu bi pravoslavna crkva po naem nazoru morala neto poduzeti protiv masonerije. Kako je i Janji prisustvovao razgovoru, upao je u rije: 'I naa su dva episkopa masoni.' Patrijarh nije mogao vjerovati, ali sam dobio dojam, da on premalo prati prilike. Istoga dana Stepinac je posjetio i kneza Pavla. O tome sastanku u svome je dnevniku napisao slijedee: Boljevizam je na veliki neprijatelj, nastavih, i u interesu je drave i te kako da se suzbije: Jest, odgovori Pavle, to je prvi neprijatelj, a drugi je masonerija. Bio sam isto osupnut tim rijeima, jer kao da je pogaao moje misli. Je li, molim vas, upita knez dalje, g. Perovi mason? Velianstvo, toga ne mogu potvrditi, jer ne znam, ali mnogi tvrde. A gospodin Stankovi? Za njega svi tvrde, odgovorih.604 Reagiranje Katolike crkve na akcije masonstva vodstvo jugoslavenskog masonstva budno je pratilo. U slubenom masonskom Izvjetaju o aktivnostima Velike loe Jugoslavije za god. 1934. konstatirano je, pored ostalog, slijedee: God. 1934. bila je jedna od najteih od osnutka loe. Aktivnost loe bila je okupirana potekoama koje su prouzroili neprijatelji masonstva... to se tie Srpske Prav. Crkve, ona
601

U katolikom tisku mnogo se pisalo o tom prijedlogu. ak je i citiran u cijelosti. Usp. Hrvatska straa, V/1933, 41, 1. 602 Blaevi, ibid., s. 158. 603 Hrvatska straa, VI/1934, 188. 1. 604 Blaevi, ibid., s. 166170.

se do nedavno drala po strani, tj. bila je prema masonstvu neutralna, dapae niti svom kleru nije zabranjivala da budu lanovi masonstva, ali zahvaljujui utjecaju visokog ruskog klera koji su bili u Jugoslaviji kao izbjeglice, te su vjerovali da je boljevizam djelo masonstva, i s druge strane zahvaljujui sistematskim promjenama u svjetskoj tampi protiv nae institucije, pravoslavni Patriarhat je izmijenio svoje stanovite te preao meu nae protivnike. Meutim, najvei protivnik masonstva u Jugoslaviji kao i drugdje po svijetu je katoliki klerikalizam... Oni ak i ne skrivaju da oni napadaju masoneriju, jer je smatraju glavnom preprekom irenja katolicizma na Balkanu na raun Pravoslavne Crkve, Protestanata i Muslimana... Ova borba je zahtijevala i jo zahtijeva napore svih masona u Jugoslaviji. Bile su poduzete energine mjere da se pojaa disciplina u naim redovima. Vea diskretnost i bolje obavljanje dunosti traili su se od svih masona... Jedan jugoslavenski brat sad sprema znanstveni rad o Isusovcima i klerikalcima u kom eli istai njihov razorni rad u Jugoslaviji. Sad je u generalnoj loi i specijalni komitet koji registrira sve napade na nae drutvo. Taj je komitet stupio u vezu sa svim loama i skupio velik dosje o antimasonskoj propagandi. Na ovaj nain smjernice Konventa A.M.I. koji se odrao u Luxemburgu bile su primijenjene u Jugoslaviji nekoliko mjeseci ranije.605 Jugoslavensko masonstvo koristilo se je situacijom oko konkordata, da bi ponovno ojaalo svoje poljuljane pozicije. U tome je masonstvu mnogo pomagalo i to, to su se neki masoni ve nalazili u vodstvu mnogih drutava i ustanova u Jugoslaviji (Crveni kri, Jadranska straa, Sokoli, Udruenje rezervnih oficira, Matica srpska, Savez trezvenosti, lovaka drutva, pjevaka drutva, narodni univerziteti, knjinice, aeroklubovi, planinarska drutva, ribarska drutva, crkvene opine, antituberkulozna liga, itd.) 606 Kada je poslije ubojstva kralja Aleksandra dolo do napadaja na jugoslavensko masonstvo, masoni su pojaali tajnost svoga rada. Dapae, bilo je i prijedloga nekih masona, da se irenje masonstva provodi bez formalnih masonskih oznaka.607 O tome, koliko je tada bilo otpora na masonstvo, govore i slijedee dvije injenice: 1) god. 1936. osnovan je u Zagrebu Odbor za odbranu masonerije, i 2) god. 1936. masoni nisu htjeli odrati svoju godinju skuptinu. Kako je to bilo, govori i slijedei citat iz masonskog estara: Povod i uzrok tome bio je u glavnome zahtev nadlene vlasti da se Velika Loa ima saobraziti zakonu o udruenjima, zborovima i dogovorima, a to je, da Godinju skuptinu i svoje vee skupove ima prijavljivati nadlenoj vlasti, kako bi ova mogla, ako za potrebno nae, izaslati i svoga predstavnika da sastanku i veanjima prisustvuje. Svaki dobronamerni brat lako je mogao uvideti da Velika loa nije mogla dopustiti i ako na naim sastancima ne biva nita to je protivno zakonima i interesima nae drave i naroda, da jedan profani pretstavnik vlasti prisustvuje ritualnom radu God. skuptine, niti da da prilike da braa, koja ele sauvati diskreciju o svom lanstvu u Savezu, budu bez njihovoga prethodnog pristanka otkrivena vlasti, na elu koje stoji pretstavnik jedne politike stranke, koja se opravdano smatra kao zakleti neprijatelj slobodnog zidarstva, njenih lanova i ideja. Prirodnim nastojavanjem vodstva Velike loe postiglo se, da se prvobitno raspoloenje i dranje nadlene vlasti ublailo te sada obini sastanci naih Loa bivaju nesmetano, pa

605 606

Navedeni Izvjetaj napisan je na engleskom jeziku. Jedan od izvornika nalazi se u privatnom posjedu. Usp. estar, XV/1936, 34, 61; estar, XVII/1938, 56, 9194; estar, XVII/1939, 12, 31. ak je jedan mason izrazio miljenje, da bi, prema odluci loe, braa mogla ulaziti i u takve organizacije i institucije, koje po svome programu i po svom radu ne odgovaraju masonskim naelima, naroito onima liberalizma i tolerancije. Ulazak brae u takve korporacije treba da rad njihov navrati na putove to vode prema masonskim ciljevima ili nastojanja takve brae u organizacija te vrste treba da barem otupe i izglade najjae otrice u njihovu radu i da ga postepeno prilagouju zahtjevima to proizlaze iz osnovnih principa masonerije. (estar, XV/1936, 910, 159). 607 Savremeni zadatci junoslovenske masonerije. Kopija u privatnom posjedu. Usp. i estar, XVII/1938, 56, s. 88.

postoji i nada, da e prilike s jedne strane, a s druge, uviavnost nadlenih dopustiti, da emo u doglednom vremenu moda moi imati i sastanke Sav. vea i God. skuptine. 608 iievo upozorenje, u njegovu ve citiranom govoru, mladim masonima, da je apsolutna utnja spram svakoga profanog ovjeka Vaa disciplina, strogo se potovalo. O toj apsolutnoj utnji masona dovoljno govori sluaj slikara Petra Dobrovia. Naime, Dobrovi je god. 1937. bio primljen u masonsku organizaciju, ali on toga nikada nije priznao ni svome dobrom prijatelju Miroslavu Krlei. Tako je Krlea tu stvar o svome prijatelju Dobroviu doznao tek 1952. god. od Viktora Novaka.609 U masonstvu se isticalo naelo slobodnog samoodreenja masona, ali se odmah dodavalo, kako akti njihovi, bili oni politiki, socijalni ili iz porodinog ivota, moraju biti u skladu ne samo sa jednim naelom nego sa svima principima koji se moraju respektovati, ako se eli da mason uistinu bude ovek dobroga glasa i ispravan sin svoje Otadbine. Kad pak to nije sluaj, dunost je Loa, da prema takvom pogrenom razumevanju zauzmu stav, koji u danom sluaju moe dovesti i do sankcija.610 Iz citiranih dokumenata vidi se, da je masonsko vodstvo i svaki detalj o svojem radu smatralo apsolutnom tajnom i da se od obinih lanova traila slijepa poslunost. Masonsko vodstvo u tom je smislu zapoelo i vodilo konkordatsku borbu novinskim lancima i knjiicama. U tim lancima i knjiicama tvrdilo se, da se namjeravanim konkordatom ugroavaju srpstvo i pravoslavlje, i suverenitet drave Jugoslavije. Pisci tih tekstova bili su masoni (Lujo Bakoti, Jovo Banjanin, Niko Bartulovi, Marko Kostreni, Viktor Novak, Ivan Ribar, Ljubomir Tomai i drugi). Masonima su se pridruili masonski i promasonski elementi u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Posebno nepomirljivi protivnici konkordata bili su episkopi Irinej ordevi i Nikolaj Velimirovi.611 Masoni, i kao inspiratori antikonkordatske borbe i kao njezini nositelji, uvijek su stajali u pozadini, ne izbacujui sebe u prvi plan.612 Samo rijetki pojedinci uspijevali su to saznati. Milan Stojadinovi, tada predsjednik vlade, u svojim uspomenama, govorei o antikonkordatskoj borbi, ima zakljuak: ...najaktivniji su bili slobodni zidari. Meu poslanicima, koji su pristupili klubu JRZ, premda pre toga nisu pripadali Radikalnoj stranci, dvojica su bili lanovi ove tajne organizacije. To su bili Milan Glavini i dr. aslav Nikitovi. Poto nisu uspeli da ih ubede da glasaju protiv konkordata, to su bili iskljueni iz redova slobodnih zidara.613 O ponaanju masonskog vodstva u konkordatskoj borbi ima izvrsnih podataka u pismu Milana Glavinia, to ga je on poslao loi umadija u Beogradu. To pismo u cijelosti glasi: Smatrao sam za svoju dunost, kao stareina loe, da sazovem konferenciju asnika 'umadije' i da im iznesem svoje poglede povodom pitanja moga glasanja u Narodnoj skuptini za Konkordat. Iskreno i opirno sam izneo brai asnicima ovo pitanje i podvlaei da sam radio po svojoj slobodnoj savesti i po najboljem ubeenju i umenju u najviim interesima otadbine po estom naelu nae Konstitucije. Neobine prilike u naoj zemlji i u stranom svetu traile su ovu veliku rtvu od mene i ja sam po mojoj savesti i ubeenju najbolje radio kao ovek i kao mason. Braa asnici 'umadije' nisu se sloili s mojim ubeenjem, iako sam ja insistirao: da su sloboda savesti i tolerancija osnovna naela masonerije po naoj Konstituciji i da je ovo prvi sluaj u Jugoslavenskoj Masoneriji, da se masonu
608 609

estar, XVIII/1939, 710, 132133. Stanko Lasi, Krlea. Kronologija ivota i rada. Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1982, s. 267. Usp. Saa Vere, U Krleinoj sjeni, Oko, X/1982, 256, 11. 610 Okrunica Velike loe Jugoslavija od 1. sijenja 1938, estar XVIII/1939, 134135. 611 Memoari patrijarha srpskog Gavrila. Izdanje Richelieu, Pariz, 1974, s. 133. 612 Istaknuti srpski intelektualac ivojin Peri okrivio je za konkordatsku borbu u prvom redu Srpsku pravoslavnu crkvu. Ali, ni on nije uspio doi do spoznaje, da je ona u stvari bila izmanipulirana od masonskog vodstva. Usp. M. Peritch, Les Excommunications en Yougoslavie. Extrait de la Revue Mensuelle, eneva, 1938, s. 20. 613 Milan Stojadinovi, Ni rat ni pakt. Otokar Kerovani, Rijeka, 1970, s. 483.

prigovara za njegov politiki rad u narodnoj skuptini. Ja sam na zavretku ove konferencije brai asnicima usmeno izjavio: da posle ove diskusije istupam iz lanstva 'umadije', jer ne elim da stvaram trzavice u loi i jugoslovenskoj masoneriji i da u podneti i pismenu ostavku to ovim i inim, molei da mi se izda Razrenica iz redovnog lanstva loe 'umadija'. Iako ne u biti vie u slobodnozidarskom savezu, ja u se i dalje truditi da svojim primernim radom na svemu to je dobro, lepo i korisno po celinu i po pojedince ispunim svoj ivot. Vraam masonski alat, legitimaciju i masonske spise koje sam imao. Raunske obaveze naspram umadije sam ranije regulisao. 7. septembra 1937. godine S bratskim pozdravom u Beogradu u3X3 dr. Milan K. Glavini614 Glavini u jednom zapisu od 28. listopada 1937. tvrdi, da je radio po svom dubokom uverenju i u interesu najbitnijem nae otadbine... a ne po partijskoj dunosti, i da je zato podnio usmenu, a zatim i pismenu ostavku na lanstvo u masonstvu. 615 Meutim, loa umadija njegovu ostavku nije prihvatila. Ona ga je jednostavno iskljuila iz lanstva. Zbog tog iskljuenja Glavini je uloio albu vioj masonskoj vlasti i tada je dobio od masona dra Bogomira Dobrosavljevia poziv na sasluanje. Poziv mu je Dobrosavljevi poslao iz Zemuna 8. studenoga 1937.616 Tada je Milan Glavini dobio od Velike loe slijedei dopis: Po sasluanoj albi dr. Milana Glavinia, referenta odreenog izvestioca i rei br. Velikog Besednika, Savezno Vee je na svom sastanku odranom 14. novembra 1937. godine u Beogradu jednoglasno reilo: da se u potpunosti odobri odluka loe 'umadije' doneta na majstorskom radu od 21. septembra o. g. kojom je dr. Milan Glavini iskljuen iz lanstva loe 'umadija' i slobodnozidarskog saveza, to se ogreio o osnovne masonske principe, a da se alba dr. Glavinia odbaci kao neosnovana. Molite se da potpisom svojim na ovom aktu izvolite potvrditi da Vam je saopteno pomenuto reenje Saveznoga Vea, pa zatim odmah vratite ovaj akt donosiocu. 1. Vel. Tajnik dr. Viktor Novak Veliki Majstor Du. . Milievi Saopteno mi je gornje reenje i izjavljujem da je ovim reenjem pogaeno osnovno naelo Masonerije o toleranciji. 9. decembra 1937. godine dr. Milan K. Glavini 617 u Beogradu. Konkordatska borba bila je tako estoka, da je general Bora Mirkovi, prema vlastitom pisanju, htio u povodu konkordata izvriti dravni prevrat. Prema sjeanjima Miloa Sekulia na tadanjim zavjerenikim sastancima aktivno je sudjelovao i mason Milan Gavrilovi, 618 to upuuje na mogunost da su u pozadini ovoga pokuaja stajali masoni.
614 615

Izvorni dokument nalazi se u obiteljskom fondu Glavinia pod brojem LV/16 Obiteljski fond Glavini, broj dokumenta LV/14. 616 Obiteljski fond Glavini, broj dokumenta LV/15. 617 Obiteljski fond Glavini, broj dokumenta LV/17. U citiranoj okrunici Velike loe Jugoslavija od 1. sijenja 1938. navedeno je u povodu glasovanja u konkordatu u Narodnoj skuptini, da su dotini lanovi postupili protivno osnovnim naelima nae Konstitucije i da su protiv njih primijenjene pravedne sankcije. 618 Usp. I. Mui, Katolika crkva..., s. 174175.

Vlada kraljevine Jugoslavije odustala je od ratifikacije konkordata. Ona je tako formalno kapitulirala pred Srpskom pravoslavnom crkvom, a stvarno pred masonskim vodstvom. Meutim, pravi rezultat konkordatske borbe bio je, da su se sada gotovo svi katoliki vjernici osjetili neravnopravnim graanima i da je i hrvatske biskupe i hrvatsko sveenstvu zahvatilo potpuno razoaranje u dravu. Tada su mnogi u Katolikoj crkvi konano radikalizirali svoja politika shvaanja. Poslije atentata na Stjepana Radia god. 1928. konkordatska borba, odnosno odustajanje od konkordata, bilo je drugi, i to nepopravljivi, udarac jedinstvu graana tadanje kraljevine. Treba istaknuti, da za ove politike posljedice odgovornost lei na vodstvu jugoslavenskog masonstva. God. 1938. bili su lanovi Vrhovnog savjeta slijedei pojedinci: Duan Bajalovi, Damjan Brankovi, Savko Dukanac, Andra Dini, Franjo Hanamann, Dimitrije Jankovi, Roko Jokovi, Nikola Krsti, Stanoje Mihailovi, Marko Milutinovi, Janko afarik, Ljubo Tomai. U upravi Velike loe u razdoblju od 1934. do 1937. god. nalazile su se izmeu ostaloga i slijedee osobe: Lazar Avramovi, Mirko Breyer, Mihailo ubinski, Vladimir orovi, Andra Dini, Savko Dukanac, Jakob Fischer, Benjamin Fleischer, Hugo Horovi, Stanoje Mihailovi, Duan Milievi, Viktor Novak, Niko Stipevi, Dragutin aj, Aleksandar mit, Antonio okorac, Petar replovi, Ilija Vurdelja, Georges Weifert. Vodstvo jugoslavenskog masonstva, prema jednom masonskom priznanju, htjelo je prenaglo da jednim naporom savlada i ukloni sve ono to se nalazi na putu do ostvarenja najviih masonskih ciljeva.619 Koliko je vodstvo jugoslavenskog masonstva bilo rukovoeno antikatolicizmom oitovalo se i kod rjeavanja poloaja Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji. Obino se istie da je na pritisak iz inozemstva (Francuske i Engleske) zbog uvrenja jedinstva pred Hitlerovom Njemakom dolo do rjeavanja hrvatskog pitanja.620 Meutim, i za konkordatske borbe koja je trajala i god. 1938. bilo je jasno da postoji nacistika opasnost, ali strah pred tom opasnou nije djelovao da se odustane od stvaranja antikatolike fronte. Kad se odluilo rijeiti hrvatsko pitanje, jugoslavensko masonsko vodstvo, koje je naelno bilo nadahnuto idejom narodnog i dravnog jedinstva, zaloilo se bez posebnog oponiranja za ideju sporazuma Cvetkovi Maek.621 Taj sporazum podrazumijevao je postojanje Hrvata kao posebnog naroda i stvaranje Banovine Hrvatske. Ovo takoer potvruje da masonskom vodstvu nije smetalo postojanje Hrvata, nego katolika u Kraljevini Jugoslaviji. Anton Koroec uputio je za Novu godinu 1940. javnosti posebnu poruku, u kojoj se otro okomio na masone.622 U povodu te poruke Antona Koroca, koji je bio predsjednik Senata, Velika loa Jugoslavija objavila je 3. sijenja 1940. Izjavu. Masoni u tome svojem dokumentu, da bi opovrgli Koroeve tvrdnje, citiraju neke lanove svoje Konstitucije, a zatim govore o tome, kako su slobodni zidari najpredanije sluili svome narodu. Izjava ima zakljuak:

619 620

estar, XV/1936, 12, 25. Da je iz inozemstva sugerirano, da se rijei hrvatsko pitanje, dokazuje Rezolucija hrvatskog narodnog zastupstva od 8. svibnja 1939. Tu stoji i slijedee: Ope politike prilike u Europi upuivale su naroito u posljednje doba na to, da se hrvatsko pitanje rijei im prije i po mogunosti izravno izmeu zainteresiranih naroda, tj. naroda hrvatskog i naroda srpskog. Hrvatsko narodno zastupstvo sa zadovoljstvom konstatira, da su velike europske drave svojim prijateljskim dranjem olakale razgovore legitimnog predstavnika hrvatskog naroda s vladajuim faktorima kraljevine Jugoslavije. (Mirko Glojnari, Borba Hrvata. Drugo izdanje, Naklada Antuna Velzeka, 1940, s. 311). 621 estar, XV/1936, 78, 107. 622 Tri stvari so ki mi delajo skrb za nastopajoe leto. To so komunisti, svobodni zidarji in tujci... Neverjetno je, kako prihaja v Jugoslaviji svobodno zidarstvo do vedno vejega vpliva v javnosti. In to pomeni za domovino veliko negotovost in nevarnost. Komu slui idovski svobodni zidar. Komu slovenski, hrvatski in srbski svobodni zidar'? Da sluijo poedinci najprej sebi, to nam je prav dobro znano, a kako sluijo skupnosti, ubestvu, ne vemo, ker nam niso znane obveze poedincev. Zato puzor na te rne krte! (Slovenec, broj 298, 31. prosinca 1939, s. 3).

U ovim sudbonosnim trenutcima u kojima se nalazi oveanstvo, a s njime i naa otadbina, Velika Loa 'Jugoslavija' je sigurna da e svi njeni lanovi, kao dosada tako i sada, ispuniti do kraja punu svoju dunost i posluiti joj, ako zatreba, i svojim ivotima... Dok se Velika Loa 'Jugoslavija' moe teiti, da u asovima, kad svetska kataklizma preti da surva oveanstvo u najveu nesreu od postanka sveta, prvi graanin Ujedinjenih Severoamerikanskih Drava Prezident Gospodin Franklin Ruzvelt, za koga svetska javnost zna da je slobodni zidar, prua ruku rimskom Pontifeksu Svetom Ocu Papi Piju XII, za zajedniko delo spasavanja oveanstva i stare civilizacije, dotle, naalost, jugoslovenski prelat i dravnik g. dr. Koroec nemotivisano napada jugoslovensko slobodno zidarstvo najteim podozrenjem prema njegovu rodoljublju, stavljajui ga u isti plan sa komunistima i strancima-pijunima. Zato Velika Loa 'Jugoslavija' najodlunije odbija insinuacije g. dr. A. Koroeca, nadajui se da e on izmeniti svoje gledite u pogledu rodoljublja jugoslovenskih slobodnih zidara, jer upravo on, kao sveteno lice mora da bude dobro upoznat sa zapoveu Gospodnjom koja govori o potovanju i o neogreenju o istinu.623 Ova Izjava zanimljiva je i zato, to je ona prvi sluaj u povijesti hrvatskog i srpskog masonstva, da se o Katolikoj crkvi nije pisalo s neprijateljskih pozicija. Meutim, u internim masonskim krugovima ve u sijenju god. 1940, dakle, neposredno poto je bila objavljena citirana Izjava, nastavilo se prema Katolikoj crkvi istupati skrajnje neprijateljski. Na primjer dr. V. Kujundi u jednom predavanju pod naslovom Klerikalizam samo je nastavio izlagati stare masonske zahtjeve: Oduzmimo kole svima verskim udruenjima, neka su kole dravne i narodne sa istim programom i istim predmetima i za katolike i za muslimane i za pravoslavne. Neka se svetenici brinu samo o svojoj crkvi a svu drugu brigu neka ostave pozvanijima, veronauku neka predaju svetovnjaci, koji su manje zagrieni verskim fanatizmom nego li popovi. Meanje popova u politiku kao lanovima drutva ne moe se zabraniti, ali to meanje neka bude lino miljenje svetenika, a ne da svoje miljenje preko crkve i s pomou bojom naturaju svojim vernicima. Drava treba da nastoji stvaranje autonomne katolike crkve u zemlji, gde e na mesta vieg i nieg duhovenstva dolaziti samo oni koje drava predloi i primi. Ako je mogue treba to pre raskinuti svaku intimniju vezu s Rimom. Pod devizom: Kidaj s Rimom, treba osloboditi jugoslovensku katoliku crkvu rimske hipnoze... Meu naim katolicima postoji i tzv. Staro-Katolika Crkva, sa kojom na idejni program u pogledu Rima nalazi isti cilj. Samo dalje od Rima i bez njega! To neka je deviza sviju estitih katolika-rodoljuba... Dananji Rim, pojaan politikom faista kao svetovni autoritet i opskrbljen milijardama novih prihoda, jeste za nau zemlju najjai i najopasniji neprijatelj. Kad smo olako prenebregli ona dva ranija pokreta protiv Rima, negujmo, propagirajmo, agitujmo i irimo Staro-Katoliku Crkvu, podiimo katolike kole u naem duhu a pre svega proklamujmo borbu protiv Rima i klerikalizma sa one tri devizne rei: Kidajmo s Rimom!624 No, ni u slovenskoj ni u hrvatskoj Katolikoj crkvi nitko nije povjerovao u iskrenost jugoslavenskog masonskog vodstva. Porueno je VL da se masonstvu nita ne vjeruje i zatraeno je, da se loe raspuste i zabrane. 625 U katolikom tisku nastavilo se pisati o masonstvu kao prvom neprijatelju Katolike crkve.626

623

Izjava slobodnozidarske Velike loe Jugoslavija. Povodom novogodinje izjaveg. dra Antona Koroeca o slobodnim zidarima. Politika, XXXVII/1940, 11351, 6. 624 Dr. Voj. Kujundi, Slobodno-zidarska itanka. Istina o slobodnom zidarstvu, Beograd, 1940, s. 119, 120, 122. 625 Masoni. Katoliki tjednik, XVI (XIX)/1940, 4, 1. 626 Dr. Ins (edomil ekada), Tri neprijatelja. Katoliki tjednik, XVI (XIX)/1940, 34, 3.

Alojzije Stepinac u govoru na hodoau u Mariji Bistrici u srpnju 1940, a u povodu podizanja Krinog puta, govorio je i o masonstvu kao nemani.627

627

Zagrebako zavjetno hodoae na Bistricu, Katoliki list, 91/1940, 28, 337. Usp. Eugen Beluhan Kosteli, Stepinac govori, Valencia, 1967, s. 229.

X.
ZABRANA MASONSTVA Poetkom 1940. godine masonstvo u Kraljevini Jugoslaviji vodila je namjera da se iri. Tako je loa Pobratim dala Stanoju Mihailoviu redovit otpust u cilju osnivanja nove slob. zid. radionice u Beogradu i o tome je obavijestila 16. sijenja 1940. Veliku lou Jugoslaviju.628 Meutim, nekako od sredine god. 1940. iz obzira prema nacistikoj Njemakoj masonstvo se povlai u pozadinu, a njegovi neprijatelji poinju javno antimasonski istupati. Vlast u Beogradu u ljetu 1940. zbog nove politike situacije u svijetu zabranjuje daljnje izlaenje masonskog asopisa za javnost pod naslovom Vidici. U kolovozu iste godine zabranjeno je i daljnje izlaenje asopisa Britanija, organa engleske kulturne propagande u Jugoslaviji, u ijem su urednitvu kao lanovi ili kao suradnici bili masoni profesori Vladimir orovi, Vasilj Popovi, Duan Stojanovi, Vladeta Popovi i drugi. 629 U prostorijama Velike loe Jugoslavije u Beogradu (tada Graaninova ulica broj 8) bio je izvren pretres. Poslije toga pretresa dr. Danilo Gregori predloio je predsjedniku vlade Cvetkoviu, za vrijeme jedne vonje zrakoplovom na Bled, da se pokrene u listu Vreme novinska kampanja protiv masonstva. Cvetkovi je to prihvatio.630 Vodstvo Velike loe Jugoslavije donijelo je odluku 1. kolovoza 1940. u konstelaciji te slubene politike, da se raspusti masonstvo u Jugoslaviji, ali je istaklo da je ta teka odluka donesena pod pritiskom dananjih prilika.631 Poslije toga Velika loa Jugoslavija poslala je dopis Ministarstvu unutranjih poslova u Beogradu, dne 1. kolovoza 1940, pod brojem 13770, u kojemu se navodi, da je Upravno vee Velike loe Jugoslovenskih slobodnih zidara donelo 1. avgusta 1940. godine odluku: da Velika slobodnozidarska loa 'Jugoslavija' obustavi svako delovanje i da izvri likvidaciju svoje i svih podrunih joj loa na celoj teritoriji Kraljevine Jugoslavije. Ovim prestaje svaki rad slobodnih zidara.632 I u Hrvatskoj je tada dolo do zabrane masonstva. To je uinjeno ovim aktom (donosim ga ovdje u cijelosti): Kabinet bana Banovine Hrvatske Kab. Pov. broj 1753 1940 Zagreb, 13. VIII. 1940. Na osnovu 11 Zakona o udruenjima, zborovima i dogovorima, u vezi sa l. 2. to. 1 Uredbe o Banovini Hrvatskoj Banska Vlast Banovine Hrvatske donosi slijedeu Odluku Rasputa se udruenje slobodno-zidarska loa: 1) 'Vrhovac' u Zagrebu, 2) 'Pravednost' u Zagrebu, 3) 'Drakovi' u Zagrebu, 4) 'Perun' u Zagrebu lanice slobodno-zidarske Velike loe Jugoslavija i istoj zabranjuje svaki daljnji rad. U pogledu imovine ove loe, nadlena ope-upravna vlast prvoga stepena ima postupiti po 19 Zakona o udruenjima, zborovima i dogovorima. Razlozi

628 629

Izvornik pod brojem 3 nalazi se u privatnom posjedu. Nadeda Jovanovi, Odnos okupatora i kvislinga..., s. 83. 630 Danilo Gregori, Samoubistvo Jugoslavije. Jugoistok, II izdanje. Beograd, 1942, s. 8285. 631 N. Jovanovi, ibid., s. 84. 632 Ibid., s. 82.

Rasputena loa lanica je Velike slobodno-zidarske loe Jugoslavija, a kao takva je potpadala pod kontrolu u pogledu rada i itave akcije pod Veliku lou Orijenta u Parizu. Iz prednjega je evidentno, da ovo drutvo nije u mogunosti da djelokrug svoga rada predvienog u pravilima izvrava potpuno nezavisno od stranih uticaja, pa je obzirom na stav neutralnosti, koji je naa drava zauzela u dananjim evropskim prilikama, a u interesu naega dravnog poretka valjalo odluiti kako je u dispozitivu ove odluke reeno. O tome se obavjeuje: 1. Redarstveno ravnateljstvo u Zagrebu sa pozivom, da u smislu prednje odluke smjesta postupi i o uinjenom izvijesti. 2. Slobodno-zidarska loa 'Vrhovac', 'Pravednost', 'Drakovi', i 'Perun' u Zagrebu, znanja radi. Za Bana PODBAN:633 (potpis neitljiv, I. M.) Hrvatski dnevnik, glasilo HSS, donio je u broju od 15. kolovoza za god. 1940. komentar navedene odluke. Taj komentar glasi (u cijelosti), Rasputene slobodno-zidarske loe u Hrvatskoj Zagreb, 14. kolovoza. Odlukom bana rasputene su danas sve slobodno-zidarske loe na podruju Hrvatske. Hrvatska seljaka stranka se kao stranka cijelog naroda i svih narodnih redova, po svojoj biti negativno odnosila prema jednome pokretu sa ciljevima, koji prelaze tenje jednoga naroda, koji dobiva smjernice svoga rada izvana, koji se prema tome, ako je to u interesu svoje internacionalne organizacije, nuno protivi tenjama svojega naroda, to je hrvatski narod teko osjeao. Hrvatski seljaki pokret se nije mogao sloiti s tenjama jedne organizacije, koja mimo naroda, a esto i protiv naroda radi na uzajamnom promicanju osobnih interesa pojedinaca. Pogotovo se hrvatski narod nije mogao suglasiti s tenjama onih slobodnih zidara, koji su esto u naim krajevima bili nosioci protunarodnog reima. To u ostalom nije bilo do sada potrebno naglasiti tim vie, to su borbu protiv masona vodili oni, u ijoj su slubi sami prije bili. Odlukom bana Hrvatske rasputene su sve slobodno-zidarske loe. One su se dijelile uglavnom na tri skupine: na lanice velike loe 'Jugoslavija', na lanice loe 'Libertas' i na lanice loe 'Bene Berith'. Velika loa Jugoslavije imala je etiri loe, i to loe: 'Maksimilijan Vrhovec', 'Pravednost', 'Drakovi', i 'Perun'. Sjedite ove loe, koja je bila lanica Velikog Orienta, bilo je u Beogradu. U toj loi bili su mahom okupljeni predstavnici unitaristike ideje u naim krajevima, te su imali najvei utjecaj na javne poslove u Hrvatskoj. Loa 'Libertas' imala je svoje sjedite u Zagrebu, te nije bila priznata od Velikog Orienta, koji je teio za tim, da imade jednu podrunicu za cijeli dravni teritorij. lanice ove loe bile su 'Amicitia', 'Ljubav prema blinjem' i 'Prometej'. Loa Bene Berith je idovska loa XVIII. distrikta. To bi bile u glavnom loe u Zagrebu. U naoj provinciji nisu loe mogle uhvatiti korijena, pogotovo ne u onim gradovima s preteno hrvatskim puanstvom. Tako se loa u Varadinu morala veoma brzo likvidirati. U provincijskim gradovima bilo je masonskih loa samo ondje, gdje je stanovnitvo mijeano, gdje se osjea utjecaj tuinskog elementa. Tako su loe postojale u Dubrovniku, Splitu, Karlovcu, Suaku i Osijeku. I ove loe e biti rasputene. Odlukom bana Banovine Hrvatske bit e zaplijenjen imetak slobodno-zidarskih loa i zapeaen njihov arhiv. Na taj nain e se doi do autentinoga popisa lanstva slobodnih zidara. Do toga treba s rezervom primiti sve liste o lanovima koji su u opticaju, a koje su esto sastavljene sa stajalita osobnih simpatija i antipatija, da bi se eventualno kojoj osobi nanijela teta.634
633 634

Ibid., s. 83. (N. Jovanovi donijela je na navedenoj stranici faksimil ove odluke). Hrvatski dnevnik, V/1940, 1542, 5.

Redarstveni organi Banovine Hrvatske izvrili su premetainu u zagrebakim loama dne 14. kolovoza 1940. Kada se zna, da je u samim vrhovima vlasti, i u Beogradu i u Zagrebu, bilo masona, i kada se zna, da je odluka o zabrani masonstva donesena iz taktikih obzira prema Njemakoj biva i te kako jasno, da je ta zabrana bila samo jedan formalni in. To se oitovalo i u najobinijim detaljima. Kada je, na primjer, redarstveni inovnik dr. Stjepan Gredelj, zajedno s etvoricom redarstvenih inovnika, doao u idovsku lou Zagreb u Juriievoj ulici, jedan lan loe (Fischer) Gredelju je rekao: Ah, to je ona stvar o kojoj smo ve prije tri dana znali.635 Radi kompletiranja ovog dijela o zabrani masonstva u Hrvatskoj potrebno je upozoriti i na odnos Hrvatske seljake stranke prema masonstvu. U vodstvo Hrvatske seljake stranke, koja je okupljala gotovo cijeli hrvatski narod, masonstvo se s mukom i bez posebnog uspjeha pokuavalo infiltrirati. Kad je umro Stjepan Radi, koji je svojim politikim djelovanjem bio najvea zapreka irenju masonstva u Hrvatskoj, 636 u jesen god. 1928. Toni Schlegel je pokuao nagovoriti ing. A. Koutia, jednog od prvaka HSS, da ue u masonstvo. Ali, Schlegel u tome nije uspio.637 Vlatko Maek je o masonstvu izjavio slijedee: ...Slobodni zidari ne znae u ivotu naega naroda nita posebna. Sam njihov rad govori o njima dosta...638 Bez obzira na takvo osobno stajalite voe HSS-e ipak su neki pripadnici ove stranke u zemlji i u inozemstvu (Juraj Krnjevi) uli u loe. Razjanjenje toga njihova postupka i naelno stajalite prema masonstvu opisano je u Hrvatskom dnevniku 17. kolovoza 1940 (glasilu HSS-e) slijedeim rijeima: Bilo je meu hrvatskim masonima i idealista, koji su u svojoj aktivnosti ili kratkovidnosti smatrali, da e preko ove razgranate meunarodne organizacije moi neto uiniti za svoj narod. Bilo je u Hrvatskoj i nemasona, koji su to odobravali drei se one narodne: 'Neka svoga i u gori hajduka'. No velika veina masona, osobito posljednjih nekoliko decenija, regrutirala se uglavnom od elemenata, kojima je osobni interes bio iznad svega i koji su pomou masonske organizacije dolazili do utjecajnih poloaja i jakih prihoda. Javnost se esto pitala, kako se na ugledan i odgovoran poloaj mogao nai ovaj ili onaj pojedinac, koji se nije isticao nikakvim osobitim sposobnostima, dok su mnogo sposobniji ljudi bili zapostavljeni. No tko se poblie informirao, saznao bi, da je dotini lan neke masonske loe i da ga na taj poloaj nisu iznijele njegove vrline i sposobnosti, nego pripadnost masoneriji. Kako je masonerija vrila jak utjecaj i na vrlo znatan dio novinstva, takvi su ljudi bili popularizirani preko tampe. Oni su bili proglaivani najboljim pjevaima, sviraima, slikarima, glumcima, filozofima itd. Tako su se stvarale lane vrednote i koio ozbiljan i savjestan rad na umjetnikom, knjievnom i znanstvenom polju... Bilo je u Hrvatskoj pojedinaca, koji su, kako rekosmo, ve davno sami istupili iz masonerije. Neki hrvatski intelektualci upisali su se naime u poetku diktature u masonske loe nadajui se, da e preko njih moi zastupati misao narodne slobode i pomou veza u inozemstvu informirati europsku javnost o prilikama kod nas. Za vrijeme kratkotrajnog lanstva u masonskim loama oni su se uvjerili, da su ukopani u jedan lanac, koji je sa svih strana bio zatvoren i da nisu mogli pomou masonske organizacije ostvariti ciljeve, radi kojih su u tu organizaciju stupili. Radi toga su se oni vrlo brzo razili s masonerijom i kao pravi narodni ljudi vrili svoj narodni posao izvan te organizacije. No zato je pretena veina tih loa bila sastavljena od raznih
635 636

Nastavak rasprave o masonima. Novi list, I/1941, 173, 25. Ivan Mui, Stjepan Radi u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Tiskano kao rukopis, Split, 1980, s. 547. 637 Mirko Glojnari, Masonerija u Hrvatskoj, Zagreb, 1941, s. 5660. Koristim se ovim podatkom iz antimasonske literature zato, to se ova Glojnarieva knjiga pojavila u sijenju 1941. i to A. Kouti ni na koji nain nije demantirao Glojnarievo pisanje. Teko je pretpostaviti, da bi se Glojnari bio usudio, za vrijeme, dok je HSS bila na vlasti, iznositi u javnost krive podatke o jednome od njezinih voa. 638 Mirko Glojnari (sabrao i uredio), Voa govori. Linost, izjave, govori i politiki rad voe Hrvata dra Vladka Maka. Zagreb, 1936, s. 244. Ovu je knjigu u rukopisu pregledao dr. Vlatko Maek.

karijerista, koji nisu vodili nikakve brige o narodnom dobru i koji su se interesirali samo za svoje poloaje. A kako se do tih poloaja dolazilo samo preko vlasti, razumljivo je, da su oni stajali u najboljim odnoajima s bivim diktatorskim reimima.639

639

Hrvatski dnevnik, V/1940, 1544, 5.

XI. MASONI I PREVRAT 27. OUJKA 1941. U BEOGRADU

injenica je da se Hitlerovim osvajakim planovima usudilo suprotstaviti prvenstveno meunarodno masonstvo, i to najprije propagandnom akcijom. U ehoslovakoj i Francuskoj, dakle, u zemljama, u kojima je masonstvo imalo vrlo utjecajne pozicije u dravnoj vlasti, volja suprotstavljanja Hitleru bila je izvan sumnje. Kad je Hitler izjavio, da e umarirati u Sudete, mason E. Bene, koji je bio predsjednik republike ehoslovake, izjavio je poznatom amerikom publicistu C. L. Sulzbergeru slijedee: Ako Hitler bombardira Prag, rekao je hladno i prezirno, ja u bombardirati Berlin. Ako Hitler bombardira Plzen, ja u bombardirati Nrnberg, ako on bombardira Bratislavu, ja u bombardirati Be. I mi imamo zrakoplovstvo, i to dobro. I mi imamo svoju Maginotovu liniju, kazao je, a ja i dalje imam povjerenje u svoje saveznike. Francuska je moj saveznik, a Francuska ima najsnaniju vojsku u Evropi. Engleska ima avijaciju koja mora zaplaiti Hitlera. Imam povjerenja u svoje saveznike. Ali, ako bi oni nekim sluajem ostali pasivni, sam u forsirati igru. Nemojte me pogreno shvatiti. To znai svjetski rat. Francuska je na partner i Francuska e nam priskoiti u pomo ma to Englezi rekli ili uinili. Francuska zna koje su joj odgovornosti i dunosti. Vidite, mi u naoj zemlji imamo zaista previe Sudetskih Nijemaca, jedino zahvaljujui francuskom inzistiranju na Versajskoj konferenciji. Meutim, Francuzi stoje uz nas. Mi imamo neto zajedniko, demokratsko ureenje i mrnju prema nacistima. Ali ak i ako oni nisu spremni, mi smo se spremni boriti. Moemo zadravati Hitlera mnogo tjedana, dok se Zapad predomilja. Ponavljam: forsirat u igru.640 Kada su kapitulirale ehoslovaka i Francuska, antinacistiku borbu protiv Hitlera nastavila je Engleska, a poslije i SAD. 641 Uspon Hitlera i unitenje masonstva u Austriji, ehoslovakoj i Poljskoj stvorilo je ozbiljnu zabrinutost u vodstvu jugoslavenskog masonstva. Zato je to vodstvo pozvalo masone na zbijanje redova i na oslobaanje od straha.642 Bitno je istaknuti da su se masoni i u okupiranim zemljama i u dravama u kojima se masonstvo zabranilo, nali formalno izvan masonske organizacije, ali da su oni ve zbog antinacizma bili politiki orijentirani protiv Hitlerove Njemake, koja je masone progonila. Nevidljive niti istomiljenosti povezivale su pojedine masone iz ovih zemalja meusobno, ali i s anglosaskim masonstvom, s kojim su bili godinama konkretno idejno, politiki i privredno povezani. Izgleda da se ve prije sloma Francuske jugoslavensko masonstvo poelo orijentirati prema angloamerikom masonstvu. Mnogo toga su jugoslavenski masoni oekivali od SAD. O tome dosta govori i brzojav, koji je u ime Velike loe Jugoslavije uputio Duan Milievi (s godinje skuptine 1937.) predsjedniku Rooseveltu. U tom se brzojavu izmeu ostalog navodi: Spas mira u Evropi zavisi sada ponajvie od Sjedinjenih Drava. Na kraju brzojava izraavaju se najsrdanije elje da ameriki narod za vreme Vaeg pretsednikovanja uvek ostane moni uvar svetskog mira u saglasnosti sa eljom koju ste izvoleli izneti prilikom stupanja Vaih sinova u masonstvo. 643 Ameriki konzul u Beogradu Robert B. Macatee dne 5. lipnja 1937. poslao je Velikoj loi Jugoslaviji, na ime Duana Milievia, zahvalu u ime predsjednika SAD. 644 Veze izmeu jugoslavenskog i amerikog masonstva nisu bile samo kurtoazne. U kolovozu god. 1938. istaknuti ameriki mason Ossian Lang, poto je pismeno ugovorio susret s Duanom
640 641

L. Sulzberger, Sedam kontinenata i etrdeset godina. Globus, Zagreb, s. 21 Kad je bila pobijeena Francuska, Nijemci su objavili dio dokumentacije, koju su pronali u Arhivu francuskog Velikog orijenta, a odnosi se na razmjenu poruka izmeu predsjednika Roosevelta (preko amerikog ambasadora u Parizu) i francuskog VO. Tu se radi o zauzimanju nepopustljiva stajalita prema Hitleru. Budui da te dokumente nisam mogao provjeriti u njihovu masonskom izdanju, to ih i ne navodim posebno. 642 estar, XVIII/1939, 710, 136137. 643 estar, XVI/1937, 810, 127. (Franklin Delano Roosevelt bio je iniciran 10. listopada 1911. u lou Holland u Manhattanu. On je u masonskoj hijerarhiji vrlo brzo napredovao). 644 estar, XVI/1937, 810, 126.

Milieviem i zagrebakim sveuilinim profesorom dr. Franjom Hanamannom, doao je na sastanak u Villach (Austrija). Iz materijala Gestapoa (koji je organizirao praenje i prislukivanje tih masona i njihovih razgovora), vidi se, da je sastanak odran u hotelskoj sobi Langa u Villachu. Lang je traio od Milievia i Hanamanna da dre veze s austrijskim masonima, kojima njemaki Trei Rajh pravi velikih neprilika. Lang je govorio Milieviu i Hanamannu o napredovanju masonstva u SAD, Velikoj Britaniji i skandinavskim zemljama. On je Milieviu i Hanamannu dao posebne instrukcije, da izbjegavaju javnu suradnju sa idovima, da istiu masonski nacionalizam, ali da u tom pravcu ne prekorauju granicu na koju isticanje nacionalizma prelazi u internacionalizam. On je posebno inzistirao na tome, da se u masonstvo primaju samo ljudi iz viih intelektualnih, financijskih i drugih krugova.645 Meutim, veze izmeu jugoslavenskog i engleskog masonstva bile su mnogo intenzivnije od veza izmeu jugoslavenskog i amerikog masonstva. To je vano zbog golemog znaenja masonstva u Engleskoj. Gotovo sve vodee osobe politikog, kulturnog, gospodarskog i crkvenog ivota u Engleskoj bile su masoni. Lord Harewood u pozdravu na sveanoj sjednici engleske Ujedinjene velike loe, na kojoj je sjednici kralj Juraj VI. (koji je uveden u masonstvo god. 1919, te trinaest godina obnaao ast provincijskog velikog majstora Middlesexa) bio posveen za poasnog velikog majstora, istaknuo je, da kraljica potjee iz obitelji, koja je u vezi sa Slobodnim zidarstvom vie od dva vijeka. 646 Jedan od najznatnijih razloga za ogromni napredak engleske masonerije lei u njenim prisnim odnosima sa tamonjom crkvom: oko 6.000 svetenika su lanovi Loa, od kojih preko 30 episkopa i arhiepiskopa. Nekoliko episkopa su stolne stareine u tamonjim Loama. 647 Masonski pisac Paul Naudon istie golem utjecaj masona na svim podrujima javnog djelovanja u Engleskoj i zakljuuje da je nastala simbioza izmeu masonskog duha i britanskog naina miljenja. 648 U London su inae odlazili po masonskoj liniji istaknuti jugoslavenski slobodni zidari (npr. Vladimir orovi). Na instaliranju vojvode od Kenta za velikog majstora engleske Ujedinjene velike Loe 21. srpnja 1939. bio je i predstavnik velike loe Jugoslavije. O svojim razgovorima, tom prigodom, s predstavnicima engleskog masonstva on je napisao slijedee: Odmah po dolasku me je primio, Vel. sekretar i napomenuo da e me pretstaviti Lordu Harvudu. Iste veeri Lordu Harvudu sam bio pretstavljen i on je izjavio elju da govori sa mnom o naoj masoneriji. Posle veere me je naroito zvao na razgovor i opseno se informisao: 1) O svima linostima u vodstvu nae masonerije; 2) O nainu rada (veze sa politikom i crkvom prijem itd.); 3) Razlozi za na kritian poloaj poslednjih godina; 4) Veze sa stranim Obediencama. U toku moga bavljenja Lord Harvud je jo dvaput govorio sa mnom. Pored pomenutih glavne teze su bile: 1) Nai odnosi sa masonerijom u Bugarskoj i Grkoj, pri emu se jasno videla elja da se mi stavimo na elo balkanskih Masonerija i da tu uvedemo pravi masonski duh (to mi je docnije potvrdio i grki delegat prof. Fotijadis); 2) Nae veze sa A. M. I.; 3) Nai odnosi sa Krunom; 4) O eventualnom osnivanju engleske Loe kod nas (to sam pitanje pokrenuo ja i on mi je u iduem sastanku dao povoljan odgovor); 5) Ima li meu braom komunista? Lord Harvud je sve te razgovore saoptio i Vel. sekretaru (Sidni Uajt-u), koji je posle, u jednom dugom razgovoru sa mnom (1 i 3/4 asa) pretresao sva ta pitanja. Istakao je da je Lord Harvud bio vrlo zadovoljan informacijama koje sam mu dao. Osobito je insistirao na tome, da revidiramo svoje odnose sa A.M.I. Posle sveanosti su delegati bili pretstavljeni Nj. V. Kralju. On je jedino svoga starog prijatelja Lorda Denmora
645

Hanamann je u Villachu ispratio Milievia za Salzburg. A onda je Hanamann poao u Jugoslaviju. Gestapo je obojicu potajno snimao i pratio. Na granici je Hanamann detaljno pretresen. (Svi podaci o susretu Langa s Milieviem i Hanamannom izloeni su prema istraivanjima Mihaila Maria, publicista i pisca iz Beograda). 646 estar, XVI/1937, 810, 163. 647 estar, XVIII/1939, 710, 138. 648 Paul Naudon, Geschichte der Freimaurerei. Propyln, 1982, s. 58.

(Vel. majstora Irske) i mene zadrao u kraem razgovoru. Izjavio mi je radost to me opet vidi i pozdravio je nau masoneriju. Ovo je svima bilo upalo u oi i smatra se kao jedna neobina panja ukazana naoj masoneriji. Meni su i u sitnicama ukazivane takve panje koje su svima padale u oi, a dranje Nj. V. Kralja i Lorda Harvuda imaju karakter jednoga pravoga odlikovanja. Jasno je, da moja linost ovdje nije igrala nikakvu ulogu: Ja sam za njih bio samo pretstavnik Jugoslovenske masonerije,... To se vidi i iz ovoga to sam rekao, no jo vie iz onoga to nisam mogao da kaem.649 Englesko zanimanje za jugoslavensko masonstvo jo je vie poraslo kada je 10. svibnja god. 1940. postao predsjednik vlade istaknuti mason Winston Churchill.650 Churchillova vlada u provoenju svojih planova prema Njemakoj mogla je raunati na masone izvan Engleske kao na svoje prirodne saveznike. Meutim, Churchillovu planu, da se Jugoslavija konkretno uvue u rat protiv Hitlera, neoekivano se suprotstavio knez Pavle. Pavle Karaordevi nije bio mason, barem kako tvrdi Kosta Pavlovi (koji je razgovarao s knezom poslije rata u emigraciji i o masonstvu jer je vjerojatno sluao prianja da je knez mason). Govorio mi je o snazi engleske masonerije, iji je veliki majstor Harvud, zet kralja orda VI. Kod nas najznaajniji mason bio je Vladimir orovi. Rekao mi je da mnogi veruju da je i on mason, ali da je to potpuno netano. 'Nikad mason nisam bio'.651 Iz citiranog dijela Stepineva dnevnika o razgovoru s knezom Pavlom u Beogradu, poslije sprovoda kralja Aleksandra god. 1934, vidi se, da se knez Pavle negativno izraavao o masonstvu. Meutim, on se ovako mogao ponaati i iz taktikih obzira prema Stepincu. injenica je da je knez Pavle, koji je inae bio osoba zapadnjakih manira i vrlo tolerantan bio u izvanredno dobrim odnosima s vladajuim britanskim, pa tako i masonskim krugovima. Kao student u Oksfordu dugih je godina delio stan sa Majkelom Bouz-Lajonom, sinom grofa od Stratmora i bratom budue kraljice Jelisavete. Mnoge kolske raspuste provodio je kod njih u Glansu, u kotskoj, i u njihovom zamku u Hetfordskoj grofoviji. Provodio je dane po engleskim i kotskim zamkovima. Sprijateljio se sa princom od Velsa, buduim kraljem Edvardom VIII, sa vojvodom od Jorka, buduim kraljem orem VI, sa vojvodom od Glostera i vojvodom od Kenta. U njegovoj vili na brdu kraj Bohinja, vojvoda od Kenta upoznao se sa njegovom svastikom, grkom i danskom princezom Marinom.652 Pavlovi je iz mnogih razgovora s knezom zakljuio, da su sve njegove naklonosti naginjale ka Engleskoj i da je verovao u krajnju njenu pobedu. Ali London nije mogao nita da mu obea a jo manje da mu pomogne. A odbiti nemake ultimativne zahteve bilo bi isto to i rat i to samoubilaki rat sa svim ratnim strahotama i, istovremeno, siguran raspad Jugoslavije.653 Kneev prijateljski odnos prema zapadnim demokratskim dravama potvruje i injenica da je svaki izvetaj naih poslanika, konzula i vojnih ataea na strani, bio na raspoloenju Velikoj Britaniji i Francuskoj, ako je bio od makakve vanosti i koristi po njih. 654 Prema sudu Engleskinje Elisabethe Barker Britanci su eljeli, da Jugoslaveni stupe u rat ak i onda, ako bi njihova zemlja mogla biti mimoiena. 655 To stajalite osobno je forsirao Churchill koji je, prema esto citiranom sudu engleskog vojnog pisca Lidla Harta, postao veliki samo zato to je umeo za ivot jednog Engleza rtvovati itave narode. Engleska obavjetajna sluba,
649

estar, XVIII/1939, 710, 138140. Izvjetaj je napisao predstavnik velike loe Jugoslavije br. St.(anoje) M.(ihailovi) 650 P. Naudon, ibid., s. 58. 651 K. St. Pavlovi, Dvadesetpetgodinja prepiska sa knezom Pavlom (19501976). Glasnik srpskog istorijskokulturnog drutva Njego sv. 44, za lipanj 1980, s. 32. Upozoren sam od nekih poznanika da je knez Pavle pripadao engleskom masonstvu sve do travnja god. 1941. kada je iskljuen, ali nisam doao do potrebnih dokaza. 652 Ibid., s. 31. 653 Ibid., s. 35. 654 Dr. Vladislav D. Staki, Moji razgovori sa Mussolinijem. Osovinske sile i Jugoslavija, Mnchen, 1967, s. 67. 655 Elisabeth Barker, Britanska politika na Balkanu u II svjetskom ratu. Globus, Zagreb, 1978, s. 95.

slijedei direktive svoje vlade, kojoj je na elu bio Churchill, iz pozadine je koordinirala protuosovinske akcije posebno se aktivirajui u vodstvu nekih stranaka. Paralelno s tim akcijama engleske obavjetajne slube djelovali su i jugoslavenski masoni, i to ne kao organizacija nego individualno, ali svi jednoduni s politikom linijom, koju su provodile vlade USA i Velike Britanije. Djelovanje masona bilo je olakano injenicom, da su oni, poto je formalno bilo zabranjeno masonstvo, ostali nazoni u svim dravnim, privrednim, pa ak i u nekim pravoslavnim crkvenim strukturama, u kojima su bili i prije. Gotovo ni jedan mason nije bio poslije zabrane masonstva svrgnut s nekog poloaja zato, to je bio mason. U vladi Cvetkovi-Maek bio je ministar unutranjih poslova istaknuti mason Stanoje Mihaldi. On je ve na poetku god. 1940. osnovao jedno privredno poduzee sa sjeditem u Beogradu, koje je u stvari bilo kamuflirani obavjetajni ured Ministarstva unutranjih poslova, gdje su radili neki od najsposobnijih jugoslavenskih obavjetajaca (Anton Bagatelj mason, dr. Franjo Uji, Marijan Uji). Mihaldiev ured aktivno je djelovao protiv njemake obavjetajne slube i otkrivao njemake agente. Ured je bio u najuoj vezi s engleskom obavjetajnom slubom, tako da je mogao pratiti i neke njezine operacije na tlu Jugoslavije. Nakon nekih engleskih sabotaa, koje su kompromitirale agente ovog ureda kao britanske ljude, Njemaka je dola do podataka o njihovu stvarnom djelovanju. Te je podatke vlada Treeg Reicha izloila u protestnoj noti ministru Cvetkoviu na poetku ljeta god. 1940. U usmenom izlaganju njemakog poslanika von Herena, u povodu predaje note Aleksandru Cincar Markoviu u Beogradu, zatraeno je svrgnue masona Mihaldia. Von Heren je tom prilikom istakao, da masona i previe ima u jugoslavenskoj vladi. Nakon ove njemake intervencije Mihaldi je bio svrgnut s lanstva u vladi, a kamuflirani obavjetajni ured rasformiran, dakle tek desetak mjeseci poslije svoga postanka. (Mihaldi je nakon toga postao ban Drinske banovine, pa je stolovao u Sarajevu).656 Churchill je Hughu Daltonu, jednom od lidera Laburistike stranke, povjerio voenje nove organizacije nazvane Special Operations Executive (S. O. E.), koju je Dalton proglasio ministarstvom za negentlemenski rat, jer je imala dvije osnovne zadae: subverziju i sabotau. Daltonovi ljudi poeli su djelovati u Jugoslaviji u ljetu god. 1940. Jedan od njih, Tom S. Masterson, postavljen je u studenom god. 1940. za privremenog tajnika britanskog poslanstva u Beogradu. Osim ostalih poslova on je imao pomagati protivnike Namjesnitva i organizirati ih kako bi se pretvorili u opipljivu politiku snagu koja e se upotrijebiti kad tome doe as. I as je sad kucnuo. Kad je glavni stan SOE-a doznao da e Jugoslaveni potpisati Trojni pakt, Dalton je pozvao svoje agente u Beogradu da se 'poslue svim sredstvima radi dizanja ustanka'. Bio je uvjeren u uspjeh, jer je 'sve bilo unaprijed dobro pripremljeno', kako je izvijestio. Masterson i njegovi ortaci vrlo su tiho djelovali meu opozicijskim liderima...657 Britanski poslanik u Beogradu Campbell obavijestio je u srpnju god. 1940. Foreign Office, da je saznao, da ima krugova, osobito u Srbiji, koji ele iskoristiti nezadovoljstvo zbog proosovinske politike vlade i izvriti dravni prevrat te objaviti, da se s Velikom Britanijom bore za iste ciljeve. Ako se moe suditi po izvjetaju Juliana Ameryja o djelatnosti Odsjeka D, glavni zaetnik plana bio je Jovan onovi, srpski politiar i bivi poslanik u Tirani, zatim Milan Gavrilovi i Milo Tupanjanin, iz srpske Zemljoradnike stranke, i Ilija Trifunovi Biranin, poznati srpski voa gerile iz rata 19141918. godine.658 Znaajno je, da su meu ovom etvoricom koji su razmiljali u ljetu god. 1940. o dravnom prevratu, dvojica bili masoni (Jovan onovi i Milan Gavrilovi). Nezavisno od veza s raznim srpskim politikim strankama i organizacijama, koje su pomagale englesko poslanstvo i SOE, veze s jugoslovenskim vojnim snagama posebno su
656 657

Koristio sam se podacima iz istraivanja Mihaila Maria. Jacob B. Hoptner, Jugoslavija u krizi 19341941. Otokar Kerovani, Rijeka, 1972, s. 240. 658 E. Barker, ibid., s. 93.

odravali vojni, mornariki i zrakoplovni ataei.659 Svretkom god. 1940. sastali su se predstavnici Foreign Officea i SOE, da bi ponovno prouili protuosovinsku akciju, a posebno, da se u Jugoslaviji i Bugarskoj nairoko primijeni potkupljivanje. 660 Od srpnja 1940. SOE je novano pomagala Srpsku zemljoradniku stranku sa etiri do pet tisua funti mjeseno. Subvencionirala je takoer stariju ali manju Samostalnu demokratsku stranku (u poetku stranku Srba u Hrvatskoj), koju je u Cvetkovievoj vladi predstavljao Sran Budisavljevi. Osim toga, SOE je imala veze s trima srpskim strankama koje su bile protiv kneza Pavla i sporazuma iz 1939. koji je njegova vlada zakljuila s voom Hrvatske seljake stranke Vlatkom Maekom. Bile su to Radikalna, Demokratska i Nacionalna stranka. Njih SOE nije subvencionirala... Ostale vane politike veze Britanaca bile su patriotske organizacije, primjerice Narodna odbrana (koja je potjecala iz nacionalistikog pokreta za sjedinjenje svih Srba prije prvoga svjetskog rata), etnika organizacija, razne organizacije ratnih veterana i jedno tijelo nazvano Red belog orla s maevima. Na tom podruju SOE je imala glavnu vezu s Ilijom Trifunoviem, naelnikom Narodne odbrane, i njegovim prijateljem i suradnikom Jovanom onoviem, prijanjim jugoslavenskim poslanikom u Albaniji. Narodnu odbranu je subvencionirala SOE, a George Taylor je u svom izvjetaju od lipnja 1941. pisao: 'Preko Ilije Trifunovia bili smo u mogunosti da zatraimo i dobijemo praktiki sve to smo eljeli od 'nacionalnih drutava'. Postojala je jo jedna organizacija s kojom su Britanci odravali prijateljske veze Srpski kulturni klub, prilino novo tijelo koje je okupljalo znatan broj profesora Beogradskog univerziteta i neke diplomate. Meu njima se isticao stariji povjesniar profesor Slobodan Jovanovi, a jedan od duhovnih pokretaa kluba bio je mladi profesor Radoje Kneevi, jednom tutor mladog kralja Petra.661 Jacob Hoptner istie, da je prevrat bio organiziran u trima posebnim ali meusobno povezanim aritima. Prema Hoptneru, vrhovno je vodstvo bilo u rukama generala Bore Mirkovia, oko kojega su uglavnom bili nii zrakoplovni oficiri. Drugo su arite tvorili lanovi kluba rezervnih oficira u Beogradu, u kojemu su se kretali britanski vojni atae potpukovnik C. S. Clarke i zrakoplovni atae potpukovnik A. H. H. Mac-Donald. Tree je arite bilo 'dvokrako'. Prvo su tu bili aktivni oficiri, uglavnom vojna elita iz generaltabne kole, koji su se okupljali oko majora ivana Kneevia, zapovjednika jednog gardijskog pjeadijskog bataljona... U tom su krugu djelovali i oni to su sluili kao veza izmeu generaltaba i opozicije. Jedan je bio brat majora Kneevia, profesor Radoje Kneevi, ranije instruktor kralja Petra za francuski jezik i sekretar izvrnog odbora Demokratske stranke. On je putem Srpskog kulturnog kluba odravao vezu s intelektualnom elitom beogradskog sveuilita to se okupljala oko glasovitog povjesniara Slobodana Jovanovia... Meu aktivnim lanovima politike opozicije isticao se mladi profesor Kneevi. Nazori su mu bili vie libertarijanski nego revolucionarni, ali Stojadinovievoj vladi i ministru Dvora ipak toliko radikalni da su ga uklonili s mjesta kraljeva instruktora za francuski jezik... Uvrijeen postupkom Dvora, s ve povrijeenim osjeajem pravinosti, svoju je sudbinu vezao za opoziciju pa je uzeo na sebe da s pomou svoga brata majora Kneevia zdrui odmetnike iz Srpskog kulturnog kluba i iz jugoslavenskih zranih snaga... Mirkovi se nije potrudio da pridobije suradnju civila, ali je u slino nastrojenim duhovima iz Srpskog kulturnog kluba naao revne pristae.662 David A. T. Staford, profesor na sveuilitu Viktoria u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi, prouio je problem engleskog sudjelovanja u prevratu od 27. oujka 1941. Na temelju njegove
659

Elisabeth Barker, Dravni udar u Beogradu i Britanci Vojni pu 27. oujka 1941. asopis za suvremenu povijest, XIII/1981, 1 (35) 13. 660 E. Barker, Britanska politika..., ibid., s. 58. 661 Ibid., s. 11.
662

Hoptner, ibid., s. 250251.

studije bivi mason i bivi ministar dr. aslav Nikitovi napisao je jednu raspravu pod naslovom Uee Engleza u puu od 27. marta 1941. Nikitovi posebno istie ovo: Egzekutiva je poela, u julu 1940, preko Miloa Tupanjanina, zamenika efa Zemljoradnike stranke dr Milana Gavrilovia, tada kraljevskog poslanika u Moskvi, da materijalno pomae stranku i da sa Tupanjaninom vodi razgovore o eventualnom puu. Ona je o istoj stvari diskutovala sa Poslanstvom i Forin ofisom i procenjivala da li bi takva mera mogla biti korisna. Nalo se da taj plan ne bi trebalo odbaciti kao alternativu u budunosti... Masterson je odravao veze sa politikim ljudima, naroito sa dr Tupanjaninom koji je 'vaio kao engleski ovek'. Masterson se, takoe, vidao i s drugima. Jedan od njih se sastajao s njim u vili Sime Alkalaja, advokata britanskih firmi, na Topiderskom brdu. Visoko kod Egzekutive je stajao profesor Radoje Kneevi, koja za njega kae 'da je uzeo inicijativu za pokretanja ideje o puu' kao i da je 'bio mozak zavere'.663 I vlada predsjednika Roosevelta poela je ve u sijenju 1941. vriti snaan pritisak na jugoslavensku vladu i kneza Pavla da prihvate totalnu protuosovinsku politiku. U Beograd je 22. sijenja 1941. doao pukovnik William Donovan, ameriki specijalni izaslanik i posrednik koji e izloiti britanske tenje o otvaranju fronte na Balkanu. Kada mu je knez Pavle rekao, da bi se Jugoslavija, neslona kakva jest, mogla i boriti, ako Nijemci okupiraju Bugarsku, on je odgovorio jednim prozirnim ultimatumom: ako jugoslavenska vlada dopusti njemakim trupama prijelaz preko granice, Sjedinjene Drave nee se za mirovnim stolom zaloiti za Jugoslaviju.664 Jedan ameriki publicist (Demaree Bess) ovako je opisao misiju pukovnika Donovana: U Beogradu, Danoven je jugoslavenskim voama jasno stavio do znanja da u ovom ratu nema kua u sredini... Moraju birati izmeu Britansko-Amerikanske kombinacije i Osovine. Bude li bilo ma kakve saradnje s Nemakom, Amerika e Jugoslaviju tretirati kao svog neprijatelja, i u ratu i posle rata... Odbiju li kooperaciju s Nemakom, ameriki narod e nastojati da iz rata isplove uz pobedioce.665 Donovan je, prema Hoptneru, posjetio u Beogradu, gdje je boravio do 25. sijenja 1941, kneza Pavla, lanove kabineta i vojne efove. Meutim, prema iskazu Dragog Jovanovia, ameriki pukovnik Donovan sastao se u Beogradu i s jugoslavenskim masonima. 666 On je odrao sastanak s lanovima Vrhovnog savjeta za Jugoslaviju u Beogradu. 667 Roosevelt se u pritisku na Jugoslaviju nije zadovoljio samo misijom pukovnika Donovana. Radoje Vukevi na temelju izvornih amerikih svjedoanstava pie o tome slijedee: Diplomatske razgovore o sudbini Balkana, popratila je prva Ruzveltova poslanica od 14. februara 1941, namenjena samo Jugoslaviji, Bugarskoj i Turskoj, sve u uverenju da su kljuevi u rukama Bugarske. U toj poslanici obeava se svaka mogua pomo iz Lend Lease Billa, koji je bio pred samim odobrenjem senata. Taj zakon bio je namenjen pomaganju svih drava, koje su postale ili postanu rtve imperijalistike prordrljivosti, nacifaistike ili sovjetske.668 Poseban pritisak na kneza Pavla Roosevelt je vrio preko poslanika SAD u Beogradu. Poslanik SAD Lane sastao se s knezom Pavlom najprije 18. veljae, pa ponovno 23. veljae 1941. Kao predstavnik jedne velesile koja je slubeno bila neutralna, ambasador Sjedinjenih Drava Lane rekao je kako osobno dri da zemlje koje se ne odupiru agresiji i nisu zavrijedile

663

aslav Plikitovi, Uee Engleza u puu od 27. marta 1941. Glasnik srpskog istorijsko-kulturnog drutva Njego, sv. 42, za lipanj 1979, s. 1819. 664 J. Hoptner, ibid., s. 211. 665 Dr. Radoje Vukevi, Izmeu pakta i rata. Glasnik srpskog istorijsko-kulturnog drutva Njego, sv. 5, za lipanj 1960, s. 910. 666 Za ovaj podatak posluio sam se istraivanjem Mihaila Maria. 667 Ljubica Anastasijevi, inovnica Velike loe i Vrhovnog savjeta u Beogradu, u izjavi god. 1952, navodi ovo: Kad je Donoven posetio Beograd, nije navraao u Veliku lou, ali znam da je odrao jedan sastanak sa lanovima Vrhovnog saveta u jednom hotelu. (Do ovog podatka doao je istraivanjem Mihailo Mari). 668 R. Vukevi, ibid., s. 1011

nezavisnost. On takoer misli da one ne mogu oekivati pomo SAD kad se na koncu rata budu krojile geografske preinake...669 Dok je Lane vrio pritisak na kneza Pavla, Roosevelt je dne 20. veljae 1941. poslao drugu poslanicu u kojoj izmeu ostalog pie: Svaka drava, koja brzo bude pregaena, imae manje simpatija u svetu od one, koja se brani, makar njena odbrana trajala svega nekoliko nedelja.670 Kad je i Bugarska prila Osovini, poslanik Lane je ponovno 7. oujka izvrio pritisak na kneza Pavla. U razgovoru Lanea i Kneza namjesnika vladala je nekakva atmosfera kao na presluavanju kakva kriminalca ili ovjeka za koga Sveta stolica sumnja da je krivovjerac. Ameriki poslanik je ispitivao, navaljivao, zaklinjao, ak i gore od svoga britanskog kolege. Obojica su se posluila svim dostupnim sredstvima kako bi kneza Pavla i druge u jugoslavenskoj vladi prisilili da svoju politiku usklade sa stratekom dogmom koju su slubeno proglasili London i Washington.671 Pritisak poslanika SAD na kneza Pavla bio je potpuno jasan, kad se zna, da je Churchill od Roosevelta traio neka svoje ambasadore u Turskoj, Sovjetskom Savezu i, osobito, Jugoslaviji uputi da slono utjeu na te drave. Hoptner zakljuuje, da je Churchill mislio, da se Jugoslaveni kao posljednji neutralci na Balkanu mogu rtvovati gledajui arobnu promjenu u ravnotei vojnih snaga samo ako bi Jugoslaveni napali talijansku pozadinu u Albaniji.672 Bojei se, da bi Jugoslavija ipak mogla potpisati Trojni pakt, Eden je posebno utjecao na jugoslavensku vladu, a obratio se jednom (u drugoj polovici oujka 1941) na kneza Pavla, preko britanskog ambasadora u Egiptu Terencea Shonea, koji se je ve nekoliko godina poznavao s knezom.673 Churchill je direktno traio od Edena, da utjee na Beograd. E. Barker opirno pria to se sve tada dogaalo, pa je citiram: Ali u Londonu je Churchill bio tvrdoglaviji i manje tolerantan: 20. oujka on je napisao skicu brzojava Edenu: 'stav prema Jugoslaviji pretee sve ostalo (...) Pretpostavljam da ete se drati toga dok se ne izrekne ovakva ili onakva odluka... 'U Beogradu je Campbell 21. oujka preuzeo inicijativu i pokrenuo pitanje dravnog udara. Bilo je to zbog neuspjeha nastojanja Britanaca, naroito SOE i njenih srpskih prijatelja, da sprijee vladu kneza Pavla da potpie Pakt. U poslanstvu je odran sastanak 19. oujka uz prisutnost SOE, na kojem je dogovoreno da se pokua nagovoriti vladu da podnese ostavku prije potpisivanja. Tupanjanin je 20. oujka nagovarao ubrilovia i Budisavljevia, predstavnike u vladi dviju stranaka koje je SOE financijski pomagala, a ta su se dvojica sastala s Mihailom Konstantinoviem, nezavisnim ministrom, prijateljem kneza Pavla, ali ovjekom nad kojim su prema Georgeu Tayloru 'Tupanjanin i Budisavljevi imali znatan utjecaj'. Ova su se trojica suglasila da se suprotstave Paktu i, ako bude potrebno, podnesu ostavku. Kada je te noi na sastanku vlade Cvetkovi objasnio predloene uvjete za pristup Jugoslavije sporazumu (koji su zapravo bili neoekivano povoljni), trojica ministara glasala su protiv pristupanja i nakon toga su podnijeli ostavku, dok ostala trojica nisu glasala. (Konstantinovia je knez kasnije uvjerio da povue svoju ostavku, ali ju je zatim, pod pritiskom Tupanjanina, ponovno podnio.) Meutim, to nije bilo dovoljno da obori Cvetkovievu vladu ili sprijei potpisivanje Pakta.674 Dne 20. oujka 1941. sastao se na Dedinju Krunski savjet na sjednicu na kojoj su bili knez Pavle, namjesnici Stankovi i Perovi, predsjednik vlade Cvetkovi, ministar vanjskih poslova Cincar Markovi, ministar vojske i mornarice Pei, ministar dvora Anti, Maek i
669 670

J. Hoptner, ibid., s. 218219. R. Vukevi, ibid., s. 11. 671 J. Hoptner, ibid., s. 224225. 672 Ibid., s. 233. 673 Ibid., s. 227. 674 E. Barker, Dravni udar..., ibid., s. 1819.

Kulovec. Na toj sjednici borbeno stajalite zauzeo je namjesnik dr. Stankovi. On je zatraio, da se vojska povue i prihvati bitku u junom planinskom delu.675 Radenko Stankovi je bio, kako je ve navedeno, lan zagrebake loe Maksimilijan Vrhovac, ali je, ini se, iz nje iskljuen zbog nemorala.676 I pored planova Egzekutive, jo u leto 1940, da spremi sve to je potrebno za pu, prvi put se otvoreno poelo raditi na izvrenju pua posle sednice Krunskog saveta i sednice Vlade od 20. marta 1941.677 Iz engleske dokumentacije doista proizlazi, da su Englezi dali direktivu, da se akcija u Beogradu konkretizira. Ali u Londonu je Churchill, vidjevi Campbellov brzojav od 21. oujka, reagirao drukije od Edena, kojem je brzojavio 22. oujka: 'To morate srediti u Kairu. Meni se ini vanijim da se Jugoslavija uvue u rat na bilo koji nain, nego da se dobije nekoliko dana na solunskom frontu... To je takoer bilo gledite naelnika taba. Razilaenje izmeu Edena u Kairu te Churchilla i naelnika taba u Londonu brzo je nestalo. Eden je 22. oujka brzojavio u Beograd, predlaui da Campbell istrai mogunost stvaranja 'vre alternativne vlade koja ukljuuje one koji su prijateljski raspoloeni prema naoj stvari.' Opunomoio je Campbella da uvjeri 'vojne voe i ostale' da e Jugoslavija, 'ako bude uvuena u rat na naoj strani, imati najpuniju moguu britansku vojnu pomo i dijeliti opremu iz iste zdjele' i da e Britanija podrati jugoslavenski zahtjev za Istru pri zakljuenju mira. U Londonu su Edenovi brzojavi pokazani SOE. Dalton je 21. oujka zabiljeio u svome dnevniku: 'Loe vijesti od Juggeryja... Poslan brzojav da se upotrijebe sva sredstva za izvrenje prevrata', dodajui da je to odobrio Foreign Office.678 Onoga dana, kada se jugoslavenska vlada odluila da potpie Trojni pakt, Eden je iz Kaira upitao Campbella, kakve su zapravo mogunosti za dravni prevrat. Dalton je 21. oujka zabiljeio u svome dnevniku, da je poslan brzojav da se po svaku cijenu digne revolucija. 679 Engleska obavjetajna sluba u Jugoslaviji prenosila je vijest da je Njemaka dobila za sve vlakove, ak i za vojnike, slobodni prolaz do grkih granica, da e se slati namirnice i rude Njemakoj, da su dijelovi Jugoslavije ustupljeni Madarskoj i Bugarskoj, itd. Pod uplivom ovakvih obavetenja sraunatih svakako na efekte i u zemlji i u demokratskom svetu, i ameriki poslanik istoga 22. marta saoptava pretsedniku vlade Cvetkoviu 'da e se pristupanje Osovini uzeti kao neprijateljski akt prema Americi'. A ve 24. marta, na osnovu Lenovih izvetaja, Vaington donosi dekret o blokiranju svih jugoslovenskih kredita i depozita u Americi. Dana 24. marta zavrava se duga i prijateljska diskusija izmeu amerikog poslanika i jugoslovenskog Regenta, koja toga dana, prema Lenovim izvetajima, postaje otrija. U Halovim memoarima stoji: 'Len je imao otre prepirke s Regentom i pretsednikom Vlade, potseajui ih na razne take iz naih depea Beogradu. 680 Pritisak britanske vlade, a posebno Churchilla, na Beograd nije prestajao: Otprilike u doba njemakog 'Ultimatuma' Churchill je pisao Cvetkoviu uzbudljivim rijeima. Ako Jugoslavija potpie Trojni pakt, pisao je prvoborac Engleske, poinit e 'zloin Bugarske' i spustit e se na ulogu 'ortaka u pokuaju da se umori Grka'. Suoit e se s propau. Jugoslaveni, Turci i Grci moraju zajedniki udariti. Zajedniki e oni zaustaviti njemaku silu i postii konanu pobjedu. U poruci Campbellu, britanskom poslaniku u Beogradu, 26. oujka,
675 676

R. Vukevi, ibid s. 12. U Beogradu je samo kao gost poseivao sastanke u vreme dok je bio u zagrebakoj loi. Povodom njegove ljubavne afere sa enom Perovia, loa Vrhovac ga je iskljuila i poslala mu razrenicu. Stankovi se na ovo alio Velikoj loi, tvrdei da je njegovo iskljuivanje (zbog nemorala) neosnovano. Velika loa se, meutim, saglasila sa njegovim iskljuivanjem, tako da je Stankovi bio obaveten da i pored toga to nije hteo da primi razrenicu, prestao biti lanom loe. O tome su okrunicom bile obavetene i sve druge loe. (Iz izjave Ljubice Anastasijevi). 677 C. Nikitovi, ibid., s. 21. 678 E. Barker, Dravni udar..., ibid., s. 2021. 679 E. Barker, Britanska politika..., ibid., s. 9899. 680 R. Vukevi, ibid., s. 13.

Churchill ga je otvoreno upuivao neka 'gnjavi, mui i ujeda' kneza Pavla i njegove ministre. Campbell nije smio priznati poraz. Ako takvom metodom ne uspije, pisao je Churchill, onda Campbell ne smije 'zanemariti nikakav izlaz kojim bismo se mogli posluiti ako bismo vidjeli da sadanja vlada ostaje pri svome'. Jedan izlaz, onaj najvaniji, bila je revolucija i intervencija na jugoslavenskoj domaoj pozornici. 26. oujka se Leopold Amery, britanski dravni sekretar za Indiju, obratio Jugoslaviji jednom porukom putem BBC-a. Zapravo je svoje rijei uputio ne toliko svim Jugoslavenima koliko samim Srbima. Pozivajui se na njihovu hrabrost u prvom svjetskom ratu, pitao je zato bi Srbi sad prepustili svu slavu Grcima, i sebe svrstali s Bugarima i Rumunjima.681 ak je i engleski kralj Juraj VI. apelirao na kneza Pavla u posljednji trenutak, da odustane od pristupa Jugoslavije Trojnom paktu. Engleski je kralj govorio knezu Pavlu o saveznikoj vjernosti i rodbinskim osjeajima. Situacija je zaista bila vrlo ozbiljna. Ultimativni zahtjev jugoslavenskoj vladi postavljen je s njemake strane zbog isteka roka njemake intervencije protiv Grke, na to njemaka vojska nije mogla djelovati dok se s Jugoslavijom potpuno ne razjasne odnosi. Dakako, osnovni razlog je bio iri. Dok se pripremala epizodna operacija na Balkanu, datum napada na Sovjetski Savez neumoljivo se pribliavao. Hitler je morao do tog vremena raistiti situaciju na Balkanu, kako u odnosu na vlade balkanskih zemalja, tako i na nazonost britanske vojske u Grkoj. Englezi su vodili akciju protiv potpisivanja Trojnog pakta i u Zagrebu.682 Meutim, glavna akcija protiv politike kneza Pavla vodila se u Beogradu. U toj borbi aktivno su sudjelovali i utjecajni jugoslavenski masoni. Njihova akcija osjeala se u raznim strukturama dravne, pa ak i crkvene pravoslavne vlasti. Prema svjedoenju patrijarha Gavrila, protiv pristupa Jugoslavije Trojnom paktu bili su posebno kategorini episkopi Nikolaj Velimirovi i Irinej orevi.683 Istraivai istiu, da je vjerojatno, da je i sovjetska obavjetajna sluba bila do stanovitog stupnja umijeana u ovaj prevrat. 684 U vezi s ovim zanimljivo je navesti da je poslanik Kraljevine Jugoslavije u Moskvi bio istaknuti mason Milan Gavrilovi, a na slubi u jugoslovenskom poslanstvu u Moskvi nalazio se i mason Boin Simi u veljai god. 1941. Uoi 27. marta vratio se u Beograd, znao za pripreme prevrata i kao drugi lan jugoslovenske delegacije od vlade poslat iz Beograda aprila 1941. u Moskvu radi potpisivanja pakta sa SSSR.685 Knez Pavle odluio se na potpis Trojnog pakta, i to kada je postao siguran, da mu ni SAD ni Velika Britanija vojniki ne mogu pomoi i kad je dobio od Njemake jamstva da e biti ouvana neutralnost Jugoslavije. Joachim von Ribbentrop, njemaki ministar vanjskih poslova, potvrdio je jednom notom odluku njemake vlade, da e uvijek potovati suverenitet i teritorijalnu celokupnost Jugoslavije. U von Ribbentropovoj noti potvren je sporazum izmeu vlada osovinskih sila i jugoslavenske vlade, da osovinske vlade za vrijeme rata nee traiti od Jugoslavije da dopusti prolaz ili prijevoz trupa preko jugoslavenske teritorije. Paktu je priloen jedan tajni dokument, u kojemu je navedeno, da Njemaka i
681 682

J. Hoptner, ibid., s. 239. Rasprava (o 27. oujku god. 1941,) asopis za suvremenu povijest, XIII/1981, 1 (35), 5253. (U daljnjem tekstu: Rasprava... SP). Usp. I. Metrovi, ibid., s. 297299, 301302. 683 Memoari patrijarha srpskog..., ibid., s. 340341. 684 Rasprava..., SP, s. 41, 48, 50. 685 ivanovi, ibid., s. 659. Zanimljivo je navesti da je zahvaljujui masonskim informacijama Josip Broz Tito mogao obavijestiti sovjetskog vojnog ataea o napadu Njemake na Sovjetski savez. On je sam naveo o tome slijedee: Imao sam informacije iz Zagreba od nekih 'slobodnih zidara', koji su bili upoznati sa onim ta se sprema. (Vjesnik. tree izdanje, XXXV/1975, 9988, 34. Usp. Josip Broz Tito, Autobiografska kazivanja, I, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1982, prvo izdanje, s. 253). U vezi s ovim potrebno je napomenuti da je tada partija pokuavala djelovati u loama. Tako je lijenik dr. Sreko ilovi ostao u loi Maksimilijan Vrhovac po partijskoj direktivi i nakon to je postao komunist. (ime Balen, Sjeanje na dra Sreka ilovia, Dometi, XV/1982, 6, 109.).

Italija jame jugoslavenskoj vladi, s obzirom na vojnu situaciju, da oni sa svoje strane ne e traiti njezinu vojnu pomo. Ali, ako bi, dodano je u tajnom dokumentu, jugoslavenska vlada bilo kada smatrala, da je u njezinu interesu da sudjeluje u vojnim operacijama sila Trojnog pakta, ostaje samo toj vladi na volju, da ona odlui o potrebi takva vojnog sporazuma sa silama Trojnog pakta. Bez obzira na ova jamstva izvren je dne 27. oujka 1941. dravni prevrat u Beogradu, U tome prevratu izbila je, stjecajem okolnosti, u prvi plan figura generala Duana Simovia. On nije bio mason, ali je bio njegov brat lijenik doktor Milo Simovi. 686 Engleskinja E. Barker, koja u verbalnim zakljucima umanjuje britansku ulogu u dravnom prevratu u Beogradu, ipak priznaje slijedeu stvarnu pozadinu toga prevrata: Eden je 27. oujka priopio Campbellu kako ga potpuno ovlauje da poduzme svaku mjeru to je dri podobnom da dovede do promjene vlade ili reima, 'pa bio to i dravni udar'. Istoga dana je Campbell izvijestio da je u tu svrhu najpogodniji 'vojni pokret', te da bi bilo vano vrsto ponuditi vojnu pomo, a moda obeati i bombardiranje Draa. Na toj je brzojavci Churchill pribiljeio: 'U sve to veoma dvojim'. Upuivanjem na 'vojni pokret' Campbell je htio rei kako su veze SOE sa srpskim politikim i rodoljubnim organizacijama veoma korisne za agitaciju i propagandu, no da same ne bi mogle dovesti do dravnog udara protiv kneza Pavla. Srpska Zemljoradnika stranka bila je malobrojna i nedostajala joj je potrebna politika osnovica. Voe opozicijskih stranaka bili su vremeni politiari, a ne revolucionari. Narodna odbrana kao da je bila izgubila svoj prvotni urotniki zanos. Zrane su snage i mladi oficiri u vojsci ulijevali najvie nade. Glavni je tab, ma kakvim ga je mitom SOE obasuo, bio previe oprezan i uplaen, a da bi poduzeo akciju. Kad je valjalo prijei na djelo Britanci stoga nisu o planovima pili obavjetavani putem veza to ih je imao SOE, ve putem veza zrakoplovnoga ataea, kapetana grupe MacDonalda, s oficirima zrakoplovnih snaga, kao to su bili general Simovi i general Bora Mirkovi. MacDonald je 26. oujka izvijestio kako je Simovi na elu organizacije koja namjerava izvriti dravni udar, i jo je dodao da 'neemo morati ekati vie od nekoliko dana'. Simovi je bio zapravo samo formalno na elu organizacije, a pravi je pokreta bio Mirkovi, koji je datum pua pomaknuo na 27. oujka... Nema dvojbe o tome da je Mirkovi upravljao operacijom i da je bio u dosluhu s Britancima, no nije nipoto bio njihov agent. Glavni su mu suradnici bili braa Kneevii: Radoje, politiar, ivoje, mlai gardijski oficir. Isto je tako nedvojbeno da su ih Britanci poticali u svakome pogledu.687 I E. Barker istie bitnu ulogu. koju su u prevratu odigrala braa Kneevii. Patrijarh Gavrilo tvrdi, da je general Simovi u govoru pred Svetim arhijerejskim saborom Srpske pravoslavne crkve rekao, da je poslije potpisivanja Trojnog pakta uspostavio kao vezu profesora Radoja Kneevia, koji je imao da me zastupa u izvoenju pua, s tim da me lino, posle izvrenoga pua, obavesti da je pu uspeo. 688 Brat Radoja Kneevia, major ivan Kneevi izradio je plan i raspored izvrenja prevrata. I Ilija Juki tvrdi, da su glavni akteri prevrata bili general Bora Mirkovi i prof. Kneevi, a da je veza izmeu njih bio brat prof. Kneevia, major ivan Kneevi.689 Kako se vidi iz ove Kneevieve uloge, jugoslavenski su masoni koordinirali svoju akciju s tendencijama inozemnog masonstva.690

686

Moram rei da je jugoslovensko masonstvo, za razliku od drugih, zauzelo stav da u svoje redove ne prima vojne funkcionere i uope vojna lica. Ovo je bilo pravilo, ali nepisano. Naprimer, netano je da je general Duan Simovi bio mason. Ali, to je bio njegov roeni brat lekar... (Iz citirane Izjave Ljubice Anastasijevi). 687 E. Barker, Britanska politika..., s. 99. 688 Memoari patrijarha srpskog..., ibid., s. 42. 689 I. Juki, ibid., s. 139. 690 O tome se srpski knjievnik i dugogodinji diplomatski slubenik Milo Crnjanski ovako izrazio: Opozicionari knezu Pavlu nesumnjivo su drali vezu za Masonsku Lou, u Londonu, a Simovi je imao vezu, prema prianju Vilhara, svog oveka u vajcarskoj, sa Intelidensom, od poetka rata. (Milo Crnjanski, EMBAHADE, Savremenik, XV/1969, 11, 328).

U novoj vladi poslije prevrata bilo je mnogo masona 691 (ministri: Jovo Banjanin, Milan Gavrilovi, Bogoljub Jevti, Momilo Nini i drugi). Masoni u ovoj vladi dovodili su na sve osjetljive funkcije osobe svoga povjerenja. Tako je dr. Radovan Radovanovi postao ef Presbiroa, Zarije D. Vukievi (po elji ministra dvora masona Radoja Kneevia) naelnik dvora, dr. Duan Stojanovi vraen je iz Skoplja u Beograd za efa radio-stanice Centralnog Presbiroa.692 Iz izloenog je oito da nisu svi koji su vodili akciju protiv Trojnog pakta bili masoni. Meutim, neki od istaknutih politiara nemasona djelovali su ustvari po masonskim direktivama. To najbolje ilustrira primjer efa srpske Zemljoradnike stranke masona Milana Gavrilovia, kad je otiao za poslanika u Moskvu. Njega je u vodstvu stranke zamijenio nemason dr. Milo Tupanjanin, a predstavnik stranke u vladi bio je takoer nemason, dr. Branko ubrilovi. Nezavisno od toga to je engleska obavjetajna sluba potkupljivala Miloa Tupanjanina, i on i ubrilovi morali su djelovati po direktivama efa stranke Gavrilovia. Koliko je Churchillova vlada smatrala, da je dravni prevrat u Beogradu njezino djelo, potvruje i Churchillov brzojav Daltonu. U tome brzojavu, naime, Churchill estita Daltonu na izvrenom prevratu. 693 Cecil Parot, nekadanji odgojitelj kralja Petra, u svojoj knjizi The Tight Rope (Zategnuti konopac) na temelju vlastitog dobrog poznavanja pozadine prevrata zakljuuje: Ne bi sigurno bilo nikakvog dravnog udara da ga Britanci nisu planirali.694 Posljedica dravnog prevrata od 27. oujka 1941. bila je, kako je to knez Pavle predviao, napadaj Hitlerove Njemake na vojniki slabu i od zapadnih saveznika nezatienu Kraljevinu Jugoslaviju. Rezultat je bio slom Kraljevine Jugoslavije. Hitlerovoj sili odluile su se suprotstaviti samo amerika vlada, kojoj je na elu bio F. Roosevelt, i vlada Velike Britanije, kad joj je u svibnju 1940. doao na elo kao premijer i ministar obrane W. Churchill. injenica je, da su oba ova predsjednika bili slobodni zidari i da ih je zapadno masonstvo, koje je imalo utjecajnu politiku i financijsku mo, potpuno podupiralo u ratu protiv Hitlerove Njemake. Knez Pavle i jugoslavenska vlada god. 1941, kad je Hitler ve bio zaokruio Kraljevinu Jugoslaviju, zakljuili su, da je jedina mogunost spasiti dravu od raspada pristup Trojnom paktu. To su knez Pavle i jugoslavenska vlada i uinili, kada su se osvjedoili, da im zapadne demokracije ne mogu pomoi, a da se osovinske sile obvezuju, da e potovati neutralnost Jugoslavije. Meutim, posebno je engleska vlada htjela, pod svaku cijenu, uvui Jugoslaviju u rat, dugo i solidno pripremajui preko svoje obavjetajne slube u Beogradu dravni prevrat protiv kneza Pavla i jugoslavenske vlade, ako potpiu Trojni pakt. Engleski agenti potkupljivali su novcem neke voe jugoslavenskih stranaka, da slijede britansku politiku. Od svih najvie je premijer Churchill poticao protuosovinske akcije na teritoriju Jugoslavije. On je uspio angairati u tome i amerikog predsjednika Roosevelta, te su njih dvojica preko raznih posrednika na razne naine ucjenjivali kneza Pavla i jugoslavensku vladu da ne pristupe Trojnom paktu. injenica je, da takvim postupkom ni Churchill ni Roosevelt, obojica potpuno svjesni, da ne mogu vojniki pomoi Jugoslaviju ako se ona zarati s Njemakom, nisu vodili brigu o njezinoj sudbini. Jugoslavenski masoni potpuno su se bili angairali u
691

Et il y avait de nombreux Maons au sein du gouvernement pro allie de Simovitch. (Ligou, ibid., s. 1392). 692 Nedieva graa. VIIB, reg. br. 23/2, 15/20A. 693 Rasprava..., SP, ibid., s. 45. Prvi, i to izvanredno zapaeni opis prevrata od 27. oujka 1941, posebno s obzirom na englesku pozadinu u njemu, objavio je u jugoslavenskoj historiografiji poslije drugog svjetskog rata Vojmir Kljakovi. Taj Kljakoviev rad ima naslov Memoari generala Simovia 19391942., a tiskan je u Politici od 21. kolovoza do 24. studenoga 1970. U vezi s ovim poglavljem usp. Alfredo Breccia, Jugoslavia 19391941. Diplomazia della neutralit. Izd. Giuffre, Milano, 1978, XIV + 811. 694 Nikitovi, ibid., s. 23.

provoenju Rooseveltovih i Churchillovih direktiva koristei se u tu svrhu svim strukturama dravne, crkvene i stranake vlasti, u kojima su se nalazili. 695 Dravni prevrat izvrila je nekolicina pojedinaca Jugoslavena, ali su prevrat planirali i nadahnuli ljudi u slubi engleske vlade. Posljedica dravnog prevrata bio je Hitlerov napadaj na Jugoslaviju i njezin slom. Na taj nain masonstvo, koje je stvaralo, Kraljevinu SHS, u udnoj povijesnoj koincidenciji (sudjelujui u otporu protiv Hitlerove Njemake) i nehotice je pridonijelo slomu Kraljevine Jugoslavije.

695

Z. Nenezi navodi slijedee: Po zatvaranju loa masonski uticaj je ostao nepromenjen. Na inicijativu dr Vladimira orovia i beogradskih masona formiran je Savet patriotskih, srpskih kulturnih i privrednih organizacija i ustanova radi voenja jedinstvene borbe protiv ukljuenja Jugoslavije u Trojni pakt. Predsednici ovog Saveta bili su masoni Vladimir orovi i dr Vladimir Belaji (uz dr Vladimira orevia). Ovaj Savet je okupljao niz slobodnih zidara (N. Stojanovi, D. Vasi, I. ok, P. Kaikovi i dr.), a u njemu je bila i Krista orevi. U ime ovog Saveta, njegovi predsednici su posetili Dragiu Cvetkovia i izneli razloge protiv potpisivanja pakta. Vladimir orovi i Dragan Milievi su poetkom 1940. godine po masonskom poslu otputovali u Pariz i London. Ovaj put je araniran tako da je za njega znao i knez Pavle. Njih su se dvojica tamo susreli sa Lebrenom i erilom, a po povratku, sa novim instrukcijama i erilovom podrkom, orovi je postao jo aktivniji borac protiv pristupanja Jugoslavije silama Osovine, protiv neutralnosti jugoslovenske spoljne politike. (Z. Nenezi, Masoni, Feljton, II/1984, 72, 99).

POGOVOR

Slom Jugoslavije imao je tekih posljedica po jugoslavensko masonstvo. God. 1941. od straha su poinili samoubojstvo elimir Maurani i sveuilini profesor u Beogradu dr. Vasilj Popovi. A u avionskoj nesrei, na bijegu iz Jugoslavije s nikikog aerodroma dne 15. travnja 1941. poginuo je zamjenik velikog majstora Velike loe Jugoslavije dr. Vladimir orovi. Odmah po proglaenju NDH Pliveri i drugovi uputili su u ime hrvatske Velike loe Libertas izrazito podaniko pismo Anti Paveliu. U svome pismu oni istiu, da je loa Libertas uvijek imala hrvatsko nacionalno obiljeje i da je zato bila uvijek u protivnosti sa slobodno-zidarskom loom Jugoslavije. Taj spis loe Libertas Paveliu poinje ovim rijeima: 'Poglavnie, u punoj odanosti i vjernosti!...' U njemu se ustatvo nazivlje hrvatskim nacionalnim pokretom, tvrdi se da se loa Libertas razila jo 1938. i to zbog toga jer su se 'pojavili novi snani pokreti nacionalizma', i tumai se Paveliu kako je Libertas bila uvijek 'arite hrvatskog rodoljublja' i da su se u njoj okupljali 'Hrvati, koji su gajili nadu u bolje dane'. Na suenju poslije drugog svjetskog rata Pliveri je slanje toga pisma Paveliu i te izjave pravdao obrazloenjem, da su se bivi lanovi loe Libertas htjeli time zatititi od progona.696 U NDH od 1941. do 1945. god. nitko nije ubijen niti posebno progonjen zbog svoga masonstva. Istina, ve sredinom travnja 1941. izvrena su prva uhienja nekih masona u Zagrebu (Hinko Krizman, Stanko vrljuga i drugi), a u god. 1941. uhieno je etrdesetak masona. Meutim, oni su gotovo svi nakon boravka u logoru od nekoliko mjeseci puteni kui. ore Milia u knjizi U muilitu paklu Jasenovac donio je popis masona, koje je ustaka vlast na krae vrijeme zatvorila u noi od 10. na 11. studenoga 1941. u Zagrebu. Prema Milii odmah su puteni dr. Branko Pliveri, generalni direktor Prve hrvatske tedionice, na intervenciju svoje obitelji, Eugena Dide Kvaternika i ostalih, i Milan Mili, veletrgovac i poasni rumunjski konzul, na intervenciju rumunjskog poslanika. Ostali masoni odvedeni su iz Savske ceste 12. studenoga u Jasenovac (s pet istaknutih hrvatskih politiara nemasona, prije uhienih), odakle su 13. studenoga upueni u kaznionicu u Staroj Gradiki. Masona je bilo 37, a oni su bili ovi: 1. dr. Josip Badali, ravnatelj Sveuiline knjinice i sveuilini profesor ruske knjievnosti, 2. dr. Grga Novak, sveuilini profesor, 3. dr. Ante Barac, sveuilini profesor, 4. dr. Franjo Tuan, sveuilini profesor, 5. dr. Marko Kostreni, sveuilini profesor i bivi ministar, 6. dr. Mirko Deanovi, sveuilini profesor, 7. dr. Branko Dragii, sveuilini profesor, 8. dr. Ivo Ivanevi, sveuilini profesor, 9. dr. Ljudevit paljt, sveuilini profesor, 10. dr. Fran Zavrnik, sveuilini profesor, 11. ing. Juraj Horvat, sveuilini profesor, 12. dr. Nikola Fink, ravnatelj Zoolokog muzeja, 13. dr. mgr. phar. Slavko Zimmermann, predsjednik Apotekarske komore, 14. dr. Vlatko Katii, ef zdravstva u Hrvatskoj, 15. dr. Ivo Belin, viceguverner Narodne banke bive Jugoslavije, 16. dr. Ante Kandija, sudac Stola sedmorice, 17. dr. Marko Rui, sudac Stola sedmorice, 18. Zvonimir Maravi, sudac Stola sedmorice, 19. ing. Vlado epi, ravnatelj dravnih elektrinih poduzea,
696

Blaevi, Traio sam..., ibid., s. 17.

20. ing. Branimir Ivekovi, slubenik Sredinjeg ureda za osiguranje radnika, 21. ing. Mate Jurkovi, ef Graevinskog ureda grada Zagreba, 22. dr. Stanko vrljuga, predsjednik Udruene banke i bivi ministar, 23. Milan Glazer, ravnatelj Sredinjeg ureda za osiguranje radnika, 24. dr. Ante Mudrini, ravnatelj Okrunog ureda za osiguranje radnika, 25. ing. Boidar Prikril, direktor Elektrine centrale, 26. dr. Zvonimir Bratani, ravnatelj Naike, 27. Vladimir Oi, naelnik Ministarstva trgovine, 28. Jakov Vivoda, savjetnik Ministarstva trgovine, 29. dr. Natko Katii, odvjetnik, dopisni lan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 30. dr. Janko Koevi, odvjetnik, pravni zastupnik Jugoslavenske banke, 31. dr. Jozo Poduje, odvjetnik, pretsjednik Rotary kluba, 32. ing. Ferdinand ega, graevinski poduzetnik, 33. Kreimir Baranovi, direktor zagrebake opere, 34. Mirko Breyer, knjievnik i knjiar, 35. Duan Plavi, tajnik Saveza novanih zavoda, 36. Radoslav Horvat, knjiar, 37. Kreimir Brovet, veletrgovac. Milia dalje tvrdi da su 21. studenoga 1941. dovedeni iz Jasenovca kao zatoenici i prikljueni grupi masona dr. Manko Gagliardi i grof Josip Bombelles, koji su doekani od masona s velikim nepovjerenjem, jer se smatralo, da su njih dvojica lanovi ustakog pokreta. (Oko 25. oujka 1942. Gagliardi i mason grof Bombelles su ubijeni). Od masona ustae su ubili dra Mudrinia 22. srpnja 1942. u vezi s radom Okrunog ureda. Osim navedene grupe bilo je i drugih pojedinaca masona meu zatoenicima, i to dr. Oton Gavrani, odvjetnik, starosta Jugoslavenskog sokola, dr. Vjekoslav Franceschi, odvjetnik, ing. Dragutin aj, direktor Srednje tehnike kole u Zagrebu. Ubrzo poto su bili puteni na slobodu, umrli su Milan Glazer od bolesti srca, koja se pogorala u logoru, dr Vlatko Katii od raka i ing. Dragutin aj od tekih posljedica dizenterije od koje je obolio u logoru.697 Na sasluanju poslije drugog svjetskog rata dr. vrljuga je izjavio istraitelju uri Rebiu, da je u ratu bio dva puta uhien. U Rebievim uspomenama o sasluanju vrljuge stoji: Odmah je objasnio da su ga najprije uhapsili Nijemci, a da su ga drugi put na presluavanje zvale ustae. Ne ekajui logino pitanje zato je bio hapen, vrljuga je rekao da su oni to inili zbog njegova pripadanja slobodnim zidarima... Bio je sudionik na mnogim meunarodnim susretima masona i delegat u jednoj takvoj prilici kada ih je primio kralj Aleksandar Karaordevi. Znao je za mnoge politike poteze koje su masoni u prijeratnom vremenu inili. Organizacija kojoj je pripadao bila je mona u svakom pogledu, a njeno lanstvo meusobno bilo solidarno. Mnogobrojnim nitima bili su povezani s odgovarajuim inozemnim loama. To je, po rijeima dra vrljuge, bio glavni razlog to su ga Nijemci odmah po ulasku u Zagrebu 1941. godine uhapsili. Znao je da su tada uhapeni i kipar Ivan Metrovi i veliki broj profesora zagrebakog Sveuilita, jer su svi bili masoni. Nijemci su, po miljenju dra vrljuge, tragali za engleskim pijunima. Smatrali su da smo mi, slobodni zidari, u slubi engleske pijunae, pa kada su se uvjerili da nismo, pustili su nas na slobodu. Iz istih razloga hapsile su nas i ustae 1944. godine. Mnogi su se u toku rata pritajili, a neki su pobjegli u inozemstvo na Zapad rekao je... Mislim da smo uglavnom dobro proli, ali za to moemo biti zahvalni Pavelievom doglavniku Slavku Kvaterniku. On je progledao kroz prste mnogima, a osobito prilikom odlaska Metrovia i jo nekih masona u vicarsku. ini mi se
697

orde Milia, U muilitu paklu Jasenovac. Zagreb, 1945, s. 188. Usp. Antun Barac, Bijeg od knjige, Naprijed, Zagreb, 1965, s. 206.

da je osobno utjecao na to da bude blai tretman prema masonima nego prema komunistima.698 U drugoj polovici travnja god. 1941. uhieni su i neki masoni u Sarajevu. U logoru u Sarajevu bio je ubijen i bivi ban mason Stanoje Mihaldi kao engleski agent. Uhienja masona u NDH vrena su najvie zato, da se istrai imaju li veza s inozemnim obavjetajnim slubama. Ni naroite antimasonske propagande nije bilo u NDH. Za NDH izdane su protiv masonstva samo dvije knjiice na hrvatskom i jedna na njemakom jeziku i organizirana je u Osijeku 1942. antimasonska izloba. Meutim, u katolikom tisku u ratu se pisalo dosta protiv masonstva, dok je u drugim listovima objavljen neznatan broj antimasonskih lanaka (najvie je pisao Ivo Bogdan). U NDH je vei broj uglednih masona suraivao s ustakom vlau. Masoni privrednici (Stanko vrljuga, Branko Pliveri i dr.) isticali su se angairanjem svoga financijskog kapitala u korist nove drave i sila osovine. A masoni kulturni radnici, i oni meuratne nacionalistiko-hrvatske (Julije Benei, Antun Bonifai), i oni unitaristiko-jugoslavenske orijentacije (Grga Novak, Antun Barac, Gustav Krklec i drugi), objavljivali su svoja djela za vrijeme NDH. Ipak, masonstvo je bilo u NDH formalno zabranjeno i nitko nije mogao javno istupati s masonskih pozicija. Tu i lei razlog, to je Stepinac u jednom pismu, poslanu Sv. Stolici iz Zagreba 24. svibnja 1943, istakao da je reim u Hrvatskoj ukinuo masonstvo. 699 Meutim, Stepinac nije bio dobro obavijeten jer su se, sva je prilika, neki masoni i dalje tajno sastajali.700 U Srbiji su Nijemci u drugoj polovici travnja 1941. za kratko vrijeme uhitili neke istaknute masone (Savko Dukanac, Ljubo Tomai, Viktor Novak i nekoliko drugih). U noi od 4. na 5. studenoga 1941. uhieno je vie od 200 uglednih beogradskih graana, a meu njima je bilo i mnogo masona. Ali, vei dio tih masona puten je iz logora ve do svretka god. 1941. ili prvih mjeseci god. 1942. Treba istaknuti ovdje i to, da jedan dio od onih masona, koji su za vrijeme rata ubijeni u Srbiji (meu njima i sveuilini profesor Mihailo Ili, ubijen u logoru na Banjici god. 1944.) nije ubijen zato, to su bili masoni. Svi su oni ubijeni zbog svoga antinjemakog dranja, dotino, pod optubom, da su engleski obavjetajci. Neki su srpski masoni u ratu bili i u njemakom zarobljenitvu, u raznim njemakim logorima. U Srbiji je samo manji broj masona suraivao s Nijemcima, s vladom Milana Nedia i s Dimitrijem Ljotiem. Jedan od razloga tome bio je taj, to ih nova vlast nije htjela drati u slubi, pa ih je otputala iz slube, dotino slala u mirovinu. U Beogradu je od 22. listopada 1941. do 19. sijenja 1942. odrana Antimasonska izloba. U ratu je u Beogradu objavljen niz antimasonskih knjiica, i u novinama mnogo lanaka, posebno prvih godina okupacije. Ali, ve sredinom god. 1943. masoni u Srbiji nisu bili posebno nadzirani.701 U Srbiji, kao i u NDH, vladao je relativno tolerantan odnos prema masonima, osobito prema njihovim ivotima. Posrijedi je vjerojatno bila s jedne strane, slina praksa Treeg Rajha, i, s druge strane, ondanje potpuno pasivno, pa i lojalno ponaanje dijela beogradskih masona prema okupatoru. Jedan od vodeih jugoslavenskih masona izjavio je na sasluanju
698 699

Dj. Rebi, Masoni, Novi list, XXXVI/1982, 6, 9. Il Regime attuale in Croazia abol la massoneria e fa guerra accanita contro il comunismo, che cominci a fiorire sotto il Governo di Belgrado. (Le Saint Sige et Les victimes de la guerre janvier dicembre 1943. Libreria editrice Vaticana, 1975, s. 223). 700 U citiranom izvjetaju njemake obavjetajne slube od 2. prosinca 1942. ima i slijedee: Lou Libertas pokrivala je potanska inovnica Dora Mrkobrada, koja je na svoje ime imala unajmljen stan od 6 soba. Kada su masonske loe bile rasputene, loa se je Libertas preselila u Palmotievu ulicu 64, time da je i ovaj put bila prikrivena imenom iste potanske inovnice. Loa se i danas nalazi na ovom mjestu i jo uvijek je posjeena, kako to proizlazi iz podataka kojima raspolaem. Ove tvrdnje nisam bio u mogunosti provjeriti. 701 Za podatke o masonstvu u okupiranoj Srbiji usp. Jovanovi, Odnos okupatora..., ibid., s. 77107.

pred njemakim istraiteljem: za sebe, kao i za ostale pripadnike masonerije, smatram i sada da je svakome masonu dunost da se prema okupatorskim vlastima ophode sa lojalnim ispunjavanjem njihovih zapovesti...702 Treba napomenuti i to, da se masonstvo i u okupiranoj Srbiji povremeno uspijevalo infiltrirati u sam vrh njemake vlasti.703 Uglavnom, kao ocjena sudbine i ponaanja beogradskog masonstva za vrijeme okupacije Srbije mogle bi se prihvatiti konstatacije o njima iz jednog izvjetaja Odeljenja zatite naroda Poverenitva narodne odbrane, onog od 27. studenog 1944. U tome izvjetaju stoji, pored ostalog, i slijedee: No nijedan slobodni zidar nije streljan zbog tog svojstva... Dakle zbog masonstva nije nijedan osuen. Da nisu toliko progonjeni odn. osuivani tumai se da su uspeli da ubede nemake islednike naroito dr. Nasertajna (Nassenstein Cecil Adolf, god. 1941. ef u njemakoj Einsatzkommando, masonska referada, primjedba I. M.) da je nae slobodno zidarstvo nacionalnog karaktera i da nije u svojoj sutini imalo internacionalnog karaktera, obiljeja. Kvislinka uprava sve dravne slubenike, slobodne zidare otpustila je iz slube kao nacionalno nepouzdane, oduzela im je telefone po stanovima i druga razna manje vana svojstva u zavodima, upravama itd. Od poetka 1943. god. napadi protiv masona malaksavaju, jer se od tog vremena uglavnom kod Nemaca i kvislinga misli na komunistiku opasnost. Slobodni zidari za vreme nemake okupacije u veini su se drali nacionalno ispravno. Uvek su bili na strani naih triju saveznika, iako su, veina poznati kao anglofili.704 U Nacionalnom komitetu Drae Mihailovia nalazili su se ovi masoni: dr. ura urovi, dr. Aleksandar Popovi, dr. uro Milovi, dr. Vladimir Belaji i Ljubia Trifunovi. U vodstvu etnikog pokreta bili su i nekadanji masoni: Dragia Vasi, Stevan Moljevi i Mihailo Kujundi. Dakako, bilo je masona pristaa etnikog pokreta i izvan ueg kruga Drae Mihailovia. Mason Hrvat u etnikom pokretu bio je uro Vilovi. S kraljem i vladom u travnju 1941. pobjegao je iz zemlje i vei broj masona, a neki su ve bili vani (npr. Ilija umenkovi, Milan Marjanovi). Tako se u emigraciji nalo mnogo utjecajnih hrvatskih i srpskih masona (Juraj Krnjevi, Jovan Banjanin, Milan Gavrilovi, Veeslav Wilder, Sran Budisavljevi, Radoje Kneevi, Bogoljub Jevti, Jovan onovi i niz drugih), a neki su jugoslavenski politiari tek u emigraciji postali masoni. Aktivnost jugoslavenskih masona u emigraciji najvie se oitovala u Londonu. Meu njima posebno se isticao Radoje Kneevi (ministar dvora od 27. oujka 1941. do ljeta 1943) svojim velikim utjecajem na vladu Slobodana Jovanovia (od 11. sijenja 1942. do 17. lipnja 1943). Kneevi je bio u odlinim odnosima s hrvatskim masonom Ilijom Jukiem, u kojega su i engleske vlasti imale veliko povjerenje. Meutim, utjecaj masona u jugoslavenskim emigrantskim vladama bio je bitno ogranien, jer se morao prilagoditi britanskim interesima. A engleska vlada u ratu je sve mjerila samo kroz doprinos borbi protiv Njemake. Tu lei i razlog, to nije bilo uspjeha od pokuaja nekih masona, da pomognu Drai Mihailoviu, kad su ga Englezi napustili, povukavi svoje misije iz njegovih tabova. (Masoni nisu imali uspjeha kod Engleza ni prije, kada su radili na tome, da engleska vlada Drai Mihailoviu povea skrajnje skromnu vojnu pomo). Zbog toga je ostao bez uspjeha i pokuaj Vladimira Belajia u kolovozu 1944, kada je, kao lan izaslanstva Drae Mihailovia, s etnikog teritorija u Srbiji doletio amerikim zrakoplovom u inozemstvo sa zadatkom, da istinito prikae situaciju u Jugoslaviji. (Belaji je tada trajno ostao u emigraciji). Bitno je istaknuti, da ni masoni u emigraciji za vrijeme rata, nisu bili jedinstveni. 705

702 703

Arhiv Jugoslavije fond 100, 16. Usp. Jara Ribnikar, ivot i pria. Beogradski izdavako-grafiki zavod, Beograd, s. 207223. 704 Ovaj izvjetaj nalazi se u Arhivu VIIB kao neregistrirana graa. 705 Za podatke o etnikom pokretu i borbama u emigraciji usp. Jozo Tomasevich, etnici u drugom svjetskom ratu 19411945. Liber, Zagreb, 1979, s. 445.

Neki protagonisti slobodnog zidarstva pokuavali su i poslije rata u inozemstvu nastaviti svoje djelovanje. Na izvanrednom sastanku Vrhovnog savjeta masonske federacije za Jugoslaviju u egzilu objavljeno je, dne 8. kolovoza 1947. u Rimu, da Vrhovni savjet i Velika loa Jugoslavija nastavljaju s radom bez promjena dotadanje Konstitucije i rituala. Tu izjavu od 1. listopada 1947. potpisali su u Rimu: dr. Vladimir Belaji, 33, kao suvereni veliki komander, dr. Sima Adanja, 33, kao veliki rizniar, i Miloje Dini, 33, kao veliki kancelar. Ali, taj pokuaj obnavljanja predratnog jugoslavenskog masonstva nije imao oekivanog uspjeha. Meusobne svae trajale su i dalje, pa je tako propao i pokuaj Miloja Dinia u proljee god. 1948, da se pomire B. Mirkovi i R. Kneevi. Osim toga, neki istaknuti masoni Hrvati stali su poslije rata na stajalite posebne hrvatske drave (dr. Antun Bonifai kao jedan od prvaka ustakog pokreta u emigraciji i dr. Juraj Krnjevi kao nasljednik Vladimira Maeka u HSS). Rijetki su hrvatski masoni, kao na primjer Ilija Juki, u emigraciji ostali vjerni jugoslavenskoj dravnoj ideji. Ti su hrvatski i srpski politiki i kulturni radnici masoni u emigraciji nastavili djelovati kao lanovi masonskih loa na Zapadu (na primjer Milan Martinovi i Vladimir Staki postali su lanovi loe u Pretoriji). Osim toga, grupa oko Vladimira Belajia nije dobila, unato svome angairanju u Rimu, Londonu, Kairu i Parizu, ni oekivanu potporu Zapada, jer je Zapadu bilo vanije eventualno masonstvo u Jugoslaviji od onoga u emigraciji. Belajieva loa bila je pod zatitom kotske Velike loe.706 Belajiev pokuaj obnavljanja jugoslavenskog masonstva morao je propasti i zbog situacije masona u samoj Jugoslaviji. Ve u ratu neki su masoni (Ljubo Leonti) pristali uz NOB-u. A neki drugi masoni stavili su se, bez ikakve prisile, u slubu FNRJ (Ivo Andri, Milan Barto, Marko Kostreni, Grga Novak, Andrija tampar itd.). Nova vlast nije imala razloga da ove masone ne prihvati, pogotovo stoga, to za vrijeme rata nisu bili u svome djelovanju na antikomunistikoj liniji. Tako se dogodilo da su nekadanji masoni nastavili raditi na poloajima na kojima su se i prije nalazili, i to u Zagrebu (JAZU i Sveuilite) i u Beogradu (SANU i Univerzitet). Tako su u JAZU, izmeu ostalih, bili i bivi masoni: Mihovil Abrami, Josip Badali, Franjo Durst, Stanko Frank, Miroslav Karulin, Marko Kostreni, Tomislav Krizman, Ivo Krbek, Grga Novak, Mijo Mirkovi, Stjepan Musulin, Petar Skok, Andrija tampar, Fran Tuan. U javnosti nije ostajalo sasvim nezapaeno djelovanje nekih masona. Tako su literarnu ekipu asopisa Nova misao beogradske Knjievne novine god. 1952. nazvale masonskom loom. 707 U novoj dravi izvedeni su pred sud samo oni masoni koji su suraivali sa silama osovine, odnosno s njihovim saveznicima u Srbiji i Hrvatskoj. Tako su, neposredno poslije rata, sueni i osueni zbog angamana u etnikom pokretu (npr. ura urovi, uro Vilovi), a vodili su se sudski postupci i zbog financijskih kombinacija s osovinskim snagama (B. Pliveri, S. vrljuga). Kada je god. 1948. izbio sukob s Informbiroom, masonstvo se na Zapadu stavilo na stranu Jugoslavije, i u oekivanja, da e se ona, s vremenom, pretvoriti u dravu graanskoga, zapadnog tipa. U poslijeratnoj Jugoslaviji bilo je predratnih masona, koji nisu pristali na suradnju s novom dravom. U tome je te masone vodio njihov prijeratni naelni nekomunizam i nada da e se poslijeratna Jugoslavija s vremenom vratili zapadnoj demokraciji. Ti su masoni, posebno oni u Beogradu, nali naina, da podzemno egzistiraju i u novoj dravi. Tako se poetkom pedesetih godina jae okuplja grupa starih masona oko Damjana Brankovia (odvjetnik
U ranijim izdanjima ove knjige na temelju jednog popisa masona koji se uva u Vojno-istorijskom institutu u Beogradu (Nedieva graa, kutija 20A, fasc. 23.) spomenuo sam kao masona i Bogdana Radicu. U pismu iz New Yorka od 10. I. 1984. on je prosvjedovao da sam ga povezao s masonstvom s kojim nisam nikada imao nikakve veze i koje sam smatrao tajnom organizacijom odvratnom i nesuvremenom. 706 Usp. Mihailo Mari, Masoni nekad i sad. Emigrantska loa. Veernje novosti, nastavak 32, od 18. sijenja 1973. 707 Ratko Pekovi, Iz prolosti Knjievnih novina. Knjievne novine, XXXIV/1982, 643, 2.

Ljubia Trifunovi, odvjetnik dr. Vasilije Jovanovi, sudac Dobrivoje Brankovi, i dr.). Ta je grupa god. 1953. uspostavila veze s inozemnim masonstvom. Ali, djelovanje te grupe stvarno je prestalo smru D. Brankovia god. 1956. bez obzira na to, to ga je naslijedio Jovan Aleksi. Mnogo vee znaenje imali su masoni okupljeni oko Ljubomira Tomaia. Kad se on zbog bolesti povukao, preuzeli su vodstvo te grupe Vojislav A. Palji, bivi sudac Apelacionog suda, i Boidar L. Pavlovi, odvjetnik. Radom te Jugoslovenske loe slobodnih zidara (industrijalac Robert Gaparovi-Cihler, industrijalac ing. Aleksandar Acovi, sveuilini profesor Dimitrije Perovi, ing. oka orevi) stvarno je rukovodio B. Pavlovi, inae poznati prvak Jugoslovenske republikanske stranke. Ova je grupa na poticaj amerikih masona god. 1956. bez uspjeha radila na tome, da se ujedini s grupom oko D. Brankovia. Ona je uspjela uspostaviti ozbiljnije veze s masonstvom u svijetu (posebno u vicarskoj i SAD), i tamo se predstaviti kao sredinja masonska organizacija u Jugoslaviji. Politika misao vodilja veine ovih beogradskih masona bila je stvaranje homogene Srbije (do koje bi se dolo preseljavanjem i razmjenom prebivalita Hrvata i Srba), ne iskljuujui dravni okvir Jugoslavije. Grupa oko Pavlovia pokuala se i jae uvrstiti u nekim beogradskim kulturnim institucijama, u kojima je ve postojala masonska jezgra. Na ostvarenju toga plana najvie je radio srpski akademik Vojislav Mikovi. Ova grupa masona ubrzo je stala uspostavljati veze i s masonima drugih mjesta (u Zagrebu, Subotici, Novom Sadu, Splitu, Vrcu). Iz Zagreba je s beogradskim masonima kontaktirao dr. Ante Drai. Zadaa Draia, koji je ve bio okupio oko sebe neke prijanje masone (Kosta Mladenovi, Jakov Vivoda itd.), sastojala se i u tome, da radi na obnavljanju masonstva u Zagrebu. Masoni su se sastajali, politizirali i kontaktirali s inozemstvom, odakle su primali pomo u paketima i novcu. Ali, njihovo djelovanje poslije rata nije imalo posebnog politikog znaenja. To je valjda i razlog to je bilo sudskih procesa samo protiv nekih pojedinaca, koji su naglaeno politiki djelovali. (ura urovi, puten iz zatvora 1966. i ponovno suen 1974). 708 I poslije 2. svjetskog rata kod nekih masona temeljna opsesija ostao je antikatolicizam. Ti su masoni shvaali novu dravu kao konanu mogunost, da se, na bilo koji nain, pokua stvoriti samostalna Hrvatska katolika crkva, nezavisna od Rima. Takvi su masoni (npr. Viktor Novak) svoje antikatolike spise odmah poslije rata poeli objavljivati, najvie u Republici, koja je izlazila u Beogradu kao organ Jugoslovenske republikanske stranke. ini se, da je Viktor Novak bio onaj jugoslavenski mason visokog stupnja, koji se u ime jugoslavenskog masonstva toliko angairao u Parizu, da se i francuski Veliki orijent distancirao od njega.709 Ti su masoni u svojim radovima propagirali eleuzinske misterije, bogumilstvo i protestantizam. Zanimljivo je navesti da su neki masoni u Hrvatskoj (npr. prof. Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Slovenac, dr. Boris Zarnik i nekadanji ban Primorske banovine dr. Josip Jablanovi) potpuno napustili masonstvo i umrli kao uvjereni katolici. Masonima, bez obzira na njihove politike koncepcije, najvie je odgovarala, kao i izmeu dva rata, potpuna utnja o njima. Miroslav Krlea iz obzira prema tim njihovim eljama (iako je dobro znao za stvarno znaenje masona na mnogim podrujima naega ivota) masonstvo nije ni spomenuo u Enciklopediji Jugoslavije; u opoj Enciklopediji tome je posveeno samo 56 redaka, a pojmu Slobodna profesija 28 redaka.710 Masoni su uspjeli, da ono malo njihova

708

Za prikaz poslijeratnog masonstva u zemlji usp. Boko Mati, Masoni u Beogradu posle rata. Veernje novosti, XXIX/1981, nastavci objavljivani u brojevima od 8513 do 8637. 709 Vinatrel Guy, Communisme et franc-maonnerie. Izdanje Les Presses Continentales, Pariz, 1961, s. 177. 710 Enciklopedija Leksikografskog zavoda, svezak 6, Zagreb, MCMLXIX, s. 22.

preostalog arhivskog materijala bude dostupno samo najodabranijim pojedincima. 711 Oni su nastavili o sebi skrivati i najmanji detalj.712 God. 1967. V. Belaji je umro u emigraciji (u jednom starakom domu) i s njegovom smru Velika loa Jugoslavija stvarno se ugasila. Moglo bi se uzeti, da tada prestaje, barem simboliki, povijest meuratnog jugoslavenskog masonstva. Meutim, i poslije toga neki su politiari upozoravali da i dalje opstoje masoni, npr. u Akademiji, ali da su stari i da ute. 713 Neki su politiari spominjali postojanje masonskog duha na sveuilitu.714 Poslije Drugog vatikanskog sabora dolo je i do dijaloga izmeu Katolike crkve i masonstva. Zbog otvaranja socijalistike drave Jugoslavije prema svijetu poeo je sa Zapada prodirati i u hrvatski kler mentalitet potroakog drutva, a zajedno s njim i antitradicionalna teoloka misao, pa je tako nastalo neprisilno, ali intenzivno masoniziranje i hrvatskog katolicizma. I to prvenstveno u dijelu samoga katolikog klera.

711

Arhivski fondovi nisu dostupni za istraivanje. (Pismo dr. Side Marjanovi iz Beograda od 23. veljae 1981. piscu). 712 Jara Ribnikar, ena masona Vladimira Ribnikara, dugogodinjeg direktora i odgovornog urednika beogradske Politike, o tome je ostavila slijedei zapis: Jednog dana posle Vladine smrti, doao je nepoznati stariji ovek. Bilo je to jo u ono vreme kad je uvek poneko kod mene sedeo. Mislila sam, ovaj e malo da ostane, da ispria neto svoje o Vladi i da ode. Ali on nije seo, pozdravio me i odmah upitao da li imam za njega trenutak, dva, vremena. Hteo bi da porazgovara. Uvela sam ga u trpezariju (to vie nije bila ona stara naa trpezarija u Botievom sokaetu, ve na sadanji stan u Generala danova). Bili smo sami u sobi. Nije ni seo. Bez ikakvog uvoda upitao me da li sam posle Vladine smrti nala bele (masonske, opaska I. M.) glase rukavice. Znala sam za te rukavice. Leale su na dnu Vladine fioke, selile se s njegovim stvarima kuda smo se i mi selili a on ih nikad nije navukao. Te su rukavice preivele i rat, zajedno sa stvarima koje je na brzinu pokupio moj otac kad su ga Nemci terali iz naeg stana koji je pokuao da sauva. I u moj brak su one ule neopaeno sa mnogo predmeta kojima je Vlada raspolagao pre mene. Rekla sam mu da znam za takve rukavice. ovek me veoma utivo zamoli da mu ih predam. Izvadila sam ih iz fioke i dala nepoznatom oveku. Otiao je. (J. Ribnikar, ibid. s. 218). 713 Bogdan Bogdanovi, Zato sam napustio akademiju. NIN, XXXI/1981, 1612, 3032. 714 Mirko Gali, Kakvi su to masoni na Sveuilitu? Vjesnik, XXXIV/1973. 9287, 4.

GRAA

I. RASPROSTRANJENOST MASONSTVA I ROTARSTVA U JUGOSLAVIJI IZMEU DVA RATA

1. RASPROSTRANJENOST MASONSTVA715 I) Loe pod zatitom Velike loe Jugoslavija u Beogradu: 1. Sloga, rad i postojanstvo. Osnov. god. 1883. Svretkom god. 1936. imala je 49 lanova. 2. Pobratim. Osnov. god. 1890. Svretkom god. 1929. imala je 39 lanova. 3. umadija. Osnov. god. 1910. Svretkom god. 1929. imala je 46 lanova. 4. Istina. Osnov. god. 1922. Svretkom god. 1929. imala je 38 lanova. 5. Preporoaj. Osnivanje ove loe zapoeo je Vojislav Kujundi god. 1922. Intervencijom zagrebake loe Pravednost god. 1925. dola je pod zatitu V. l. Jugoslavija. Ukinuta je god. 1937. Svretkom god. 1931. imala je 21 lana. 6. Dositej Obradovi. Osnov. sredinom dvadesetih godina. Svretkom god. 1928. imala je 33 lana. 7. Maksim Kovalevski. Osnov. god. 1926. od ruskih emigranata (M. A. ubinski, N. Sanikov, L. Tauber, Vl. Maruevski i Evgenij Anjikov).716 Dubrovnik: 8. Sloboda. Osnovana u lipnju 1925. Svretkom god. 1929. imala je 31 lana. (Lou su osnovali masoni povratnici iz Amerike). Karlovac: 9. Ivanjski Krijes. Osnov. 7. studenoga 1925. Svretkom god. 1936. imala je 24 lana. Kotor: 10. Zora. Osnov. god. 1926. Ljubljana: 11. Valentin Vodnik. Osnovana sredinom tridesetih godina. (God. 1931. odobreno je osnivanje vjenia pod istim imenom). Imala je 23 lana. Novi Sad: 12. Mitropolit Stratimirovi. Osnov. god. 1926. Svretkom 1929. imala je 51 lana. Osijek: 13. Budnost. Osnov. god. 1912. U prosincu god. 1925. imala je 43 lana. Panevo: 14. Banat. Osnov. 16. svibnja god. 1937. Imala je 54 (?) lana. Sarajevo: 15. Sima Milutinovi-Sarajlija. Osnov. 8. studenoga god. 1930. Imala je oko 30 (?) lanova. Skoplje:
715

Rekonstrukcija podataka o loama bila je vrlo teka. Zato podaci nisu potpuni. O nekim loama (na pr. ovenost u Beogradu) raspolaem samo indicijima. Detalji o osnivanju i lanstvu temelje se na slubenim masonskim izvorima (posebno estaru i Neimaru). Gdje sam smatrao, da je potrebno, citirao sam izvor. Upitnikom sam upozorio na nesigurne ili nemasonske izvore. U tonost tih nemasonskih izvora nisam siguran. 716 Arhiv Jugoslavije Fond 100, broj IAII 136, spis broj 27. Oznake su stare.

16. Kosovo. Osnov. god. 1910. Imala je god. 1934. 15 lanova. Sombor: 17. Budunost. Osnov. god. 1909, pa uspavana i ponovno osnovana god. 1921. Svretkom god. 1928. imala je 34 lana. Split: 18. Pravda. Osnov. 29. svibnja god. 1929. (Ve god. 1924, u Splitu je zapoeo s radom vjeni Jadran) Imala je oko 20 lanova. Subotica: 19. Alkotas (Stvaranje). Osnivanje ove loe zapoeto je god. 1909. Njezini lanovi zatraili su god. 1924. zatitu V. l. SHS Jugoslavija. Pod zatitom V. l. Jugoslavija zapoela s radom god. 1925. Svretkom god. 1929. imala je 54 lana. 20. Severna zvezda (Stella Polaris). Osnov. 13. svibnja god. 1928. Svretkom god. 1928. imala je 16 lanova. Vrac: 21. Aurora. Osnov. god. 1905. pa uspavana i ponovno osnovana god. 1928. Svretkom god. 1928. imala je 16 lanova. Zagreb: 22. Maksimilijan Vrhovac. Stvarno nastala god. 1913. Svretkom god. 1937. imala je 56 lanova, a svretkom god. 1938. imala je 53 lana. 23. Ivan Drakovi. Osnov. god. 1919. Svretkom god. 1937. imala je 50 lanova. 24. Pravednost. Osnov. god. 1921. Svretkom god. 1937. imala je 48 lanova. 25. Perun. Osnov. 8. lipnja god. 1929. Svretkom god. 1937. imala je 18 lanova. 26. Neptun. Osnov. god. 1929. 27. Ruer Bokovi. Osnov. god. 1929. (Prema nekim procjenama u loama Neptun i Ruer Bokovi moglo je biti do 60 lanova). 28. Bratstvo. Osnov. u svibnju god. 1940. (Starjeina bio Radoslav Horvat). Zrenjanin (Petrovgrad Veliki Bekerek): 29. Vojvodina. Osnov. 25. travnja 1931. Svretkom god. 1938. imala je 40 lanova. U Niu osnov. je god. 1892. loa Nemanja. Ona je u meuvremenu uspavana. Njezino buenje oekivalo se pod imenom Rad.717 Pod zatitom Velike loe Jugoslavije djelovali su i razni vjenii (npr. Lu Kvarnera na Suaku poeo s radom 24. lipnja god. 1938; Pomoravlje u Jagodini, osnov. god. 1938).718 II) Loe koje nisu radile pod zatitom Velike loe Jugoslavije. Beograd: 1. L'Union (Ujedinjenje). Nastajala god. 1909. i god. 1910. Poslije prvog svjetskog rata (sredinom dvadesetih godina) nastavila raditi pod zatitom francuskog Velikog orijenta. Bitolj:719
717 718

Voj. Kujundi, ibid., Beograd, 1940, s. 7. Ibid., s. 8. Kujundi, u navedenoj knjizi koju je dovrio u sijenju god. 1940, tvrdi, da je ovaj vjeni postao loa, pod istim imenom, za Centralnu Srbiju.

2. Aurore de la libert. Osnov. god. 1911. Radila je pod zatitom rumunjske Velike loe. 3. Hracle. Osnov. pod matinim brojem 18, a radila je pod zatitom talijanskog Velikog orijenta. 4. Terra e Sole. Radila je na talijanskom jeziku pod zatitom talijanskog Velikog orijenta. Sarajevo: 5. Bosna. (?) Osnov. kao divlja loa. Imala je 23 (?) lana muslimana (?). Skoplje: 6. Stella della Libert. Radila je na talijanskom jeziku pod zatitom talijanskog Velikog orijenta. Zagreb: 7. Ljubav blinjega. Osnov. god. 1872. i ponovno poela stvarno samostalno djelovati ve 16. lipnja god. 1926. 8. Prometej. Osnov. 17. lipnja god. 1926. 9. Amicitia. Osnov. god. 1927. Prema nekim popisima navedene tri loe u Zagrebu imale su, izmeu dva rata oko 80 lanova. Ove loe spadale su pod zatitu hrvatske Simboline velike loe Libertas u Zagrebu, koja je osnov. 29. svibnja 1927. Sve tri loe prestale su s radom 20. studenog god. 1938. (?). 10. Pitagora. Osnov. 23. sijenja god. 1932. kao samostalna nacionalna mjeovita loa. 11. Humanitas. Osnov. god. 1935. kao mjeovita loa. Loe Pitagora i Humanitas spadale su pod Simbolinu veliku lou Le Droit Humain u Parizu. U loama Pitagora i Humanitas bilo je do 50 mukaraca i ena. Zrenjanin (Petrovgrad, Veliki Bekerek): 12. Kolonija Bogopolis (?). Imala je 43 lana. III) U inozemstvu su postojale mjeovite loe, u kojima je bilo vie jugoslavenskih graana (npr. loe Le Gnral Peigne u Parizu, osnov. 28. oujka god. 1925. pod zatitom francuske Velike loe s 19 (?) lanova; Kosmos (?) u Parizu s 11(?) lanova; Jupiter (?) u Parizu s 8 (?) lanova; Sv. Ivan u Ligeu sa 7 (?) lanova, itd.) IV) idovske loe u Jugoslaviji reda B'ne Brit. Beograd: 1. Srbija. Osnov. 8. veljae god. 1911. pod brojem 676. God. 1934. imala je oko 60 (?) lanova. Novi Sad: 2. Solomon Alkalaj. Osnov. pod brojem 1166. God. 1934. imala je oko 20 (?) lanova. Osijek: 3. Menorah. Osnov. pod brojem 1169. God. 1934. imala je oko 20 (?) lanova. Sarajevo: 4. Sarajevo. Osnov. 7. sijenja 1933. God. 1934. imala je oko 40 (?) lanova. Subotica: 5. Matnat jad. Osnov. pod brojem 1167. God. 1934. imala je oko 25 (?) lanova. Zagreb: 6. Zagreb. Osnov. 20. studenoga 1927. pod brojem 1090 u ime V. l. u Istambulu. Imala je god. 1932. 46 lanova. U navedenim idovskim loama vie lanova bili su i lanovi jugoslavenskih masonskih loa. Mogue, da je idovskih loa prije poetka 2. svjetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji bilo vie od est.
719

U jednom masonskom slubenom izdanju (Annuaire) registrirane su i poslije prvog svjetskog rata uz lou L'Union u Beogradu i loe 1'Aurore de la libert, Hracle, Terra e Sole u Bitolju i Stella della libert u Skoplju. Usp. Glasnik. II/1926, 2, 37.

V) Broj masona u Kraljevini Jugoslaviji. Prema podacima Duana Milievia u lipnju god. 1919. pod zatitom Velike loe Jugoslavija radilo je sedam loa s oko 300 lanova.720 Prema podacima Srete Stojkovia pod zatitom Velike loe Jugoslavija radilo je god. 1925. 14 loa s vie od 600 lanova.721 Milievi navodi da je u jesen 1926. god. pod zatitom Velike loe Jugoslavije radilo 18 loa, 4 vjenia i da je bilo vie od 900 lanova.722 God. 1931 pod zatitom Velike loe Jugoslavije radile su 23 loe s oko 900 lanova. 723 Prema pisanju orda Jeinca u Jugoslaviji je god. 1936, radilo oko 28 loa (25 pod zatitom Velike loe Jugoslavije i 3 samostalne u Zagrebu) i u njima je bilo oko 1150 lanova.724 Masona Hrvata (po roenju) u Kraljevini Jugoslaviji bilo je oko 500. Masona idova (po osjeaju nacionalne pripadnosti ili po podrijetlu) bilo je u neidovskim jugoslavenskim loama oko 150.725

720

Compte-rendu officiel de la manifestation ma. de Belgrade. Izdanje Velike loe SHS Jugoslavija, Beograd, 1927, s. 50. 721 (Sreta Stojkovi), Slobodno zidarstvo. Beograd, 1925, s. 184185. 722 Compte-rendu... ibid., s. 50. 723 (Stojkovi), Slobodno zidarstvo. Izdanje iz god. 1931, s. 10. 724 ore Jeinac, Mala istorija slobodnog zidarstva Evrope, Subotica, 1936, s. 28. Mnogo Hrvata i Srba bilo je u junoamerikim loama, ali to nije predmet ovoga mog rada. Koristim prigodu da posebno zahvalim dr. Branku Pasiniju iz Splita, koji mi je uinio dostupnim vie izvornih dokumenata o sudjelovanju nekih naih ljudi u tom inozemnom masonstvu. 725 Prema jednoj statistici idova u Kraljevini Jugoslaviji pred drugi svjetski rat bilo je 72.079 (Jevrejski narodni kalendar za 19371938 godinu. Beograd-Zagreb, godite III, s. 136). Dr. Jaa Romano smatra, da je idova u Kraljevini Jugoslaviji pred 2. svjetski rat bilo 82.242. On daje ovakav raspored idova po pokrajinama: Bosna i Hercegovina Srbija Hrvatska, Slavonija, Srijem Baka, Baranja Banat Slovenija, Meumurje Kosovo Sandak, Dalmacija, Crna Gora Macedonija oko 14. 500 oko 12. 500 oko 25. 000 oko 16. 000 oko 4. 200 oko 1. 000 oko 550 oko 730 oko 7. 762

(Jaa Romano, Jevreji Jugoslavije 19411945. rtve genocida i uesnici narodnooslobodilakog rata. Izdao Jevrejski istorijski muzej, Beograd, 1980, s. 14).

2. POPIS MASONA U HRVATSKOJ IZMEU DVA RATA

Uvod I. Popis lanova loa: Sloboda u Dubrovniku, Ivanjski krijes u Karlovcu, Pravda u Splitu, Budnost u Osijeku, Pravednost i Perun u Zagrebu, donesen je prema popisima iz Izvjetaja S. Celebrinija, koji je sredio taj popis u Zagrebu, 18. srpnja 1941. Celebrini je ovaj rad obavio na temelju Okrunica Velike loe Jugoslavija, koje su se nale u arhivu loe Budnost u Osijeku poevi od broja 1 (5. sijenja 1920) do broja 445 (13. lipnja 1940). Od tih materijala Celebriniju su nedostajali samo dokumenti pod brojem 3, 41, 171, 351 i 424. U popisima uz ovaj izvjetaj navedeni su kandidati, koji su prijavljeni jedan, odnosno dva puta za primanje u masonstvo. Napominjem, da ovi popisi ipak nisu potpuni, pa sam ispod crte popis lanova loe Pravda u Splitu dopunio prema izvornoj dokumentaciji koju sam imao u posjedu i prema podacima nekadanjeg tajnika splitske loe. Navedene podatke iz Celebrinijeva materijala Spisak lanova svih loa pod Velikom loom Jugoslavija (koji se uva u Arhivu SSIP, Dvorske hartije, f. 137) donio sam prema prilogu Zorana Nenezia u knjizi Masoni u Jugoslaviji (17641980) izdanje Narodna knjiga, Beograd 1984, str. 567 595. Ovaj Celebrinijev popis je stvarno raen na temelju izvorne dokumentacije. Mogue su samo greke u pisanju nekih prezimena. Tako je npr. pogreno navedeno za lou Pravda u Splitu Roji umjesto Roi. (Uzgred napominjem da u autentinost ostalih popisa masona koje donosi Nenezi u navedenoj knjizi apsolutno ne ulazim). II. Popis lanova loe Budnost u Osijeku donio sam i na temelju izvorne dokumentacije, koja se uva u privatnom posjedu. lanove sam poredao prema abecednom redu prezimena. Popis lanova idovske loe Menora u Osijeku donio sam prema knjiici idovska masonerija. (Prvi popis lanova loa u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Subotici, Novom Sadu i Beogradu) u izdanju MOSK-a, sv. za sijeanj 1935. Odluio sam se za ovaj popis kao vjerodostojan ne samo zato to se podaci u ovoj knjiici za lou Zagreb slau s izvornim popisom, koji je objavljen u knjizi Spomenica 19271932. (Loa Zagreb 1090 N.O. B.B., Zagreb, 1933). I usporedba ovog popisa s drugim popisima potvruje da se radi o tonim informacijama. III. lanove loa Ljubav blinjega, Amicitia i Prometej donio sam prema njemakom popisu iz materijala koji je prireen u Berlinu 23. svibnja 1939. (Der Reichsfhrer SS-Der Chef des Reichshauptamtes). Ovaj materijal uva se u Arhivu Jugoslavije, fond 100, broj 2/978880 i 978881 (stare oznake). Njemaki materijal odnosi se na stanje iz god. 1935, pa sam ispod crte ovog popisa donio osobe koje se u ovom popisu ne navode, i to onako kako ih je naveo Mirko Glojnari u knjizi Masonerija u Hrvatskoj (Zagreb, sijeanj 1941). U zagradama njemakog popisa oznaene su osobe koje se u Glojnaria ne nalaze. IV. Popis lanova loe Maksimilijan Vrhovac donio sam prema autentinom dokumentu pod oznaenim naslovom koji se uva u Arhivu Jugoslavije, fond 100 (brojevi su danas promijenjeni). Ovaj dokument je iz sredine dvadesetih godina. lanove iz ovog dokumenta naveo sam po redu, kako su tu poredani. Tonost ovog dokumenta potvruju i imena lanova ove loe koja je naveo Viktor Novak (primljen u ovu lou god. 1924) u svojoj velikoj Izjavi pred njemakim okupatorskim vlastima u Beogradu dne 18. travnja 1942. (I ova se Izjava nalazi u Arhivu Jugoslavije, fond 100, dosije broj IA II, 1490, spis br. 13 i ti su brojevi promijenjeni). S obzirom na to da je loa Maksimilijan Vrhovac bila po politikom utjecaju izmeu dva rata najznaajnija loa u Hrvatskoj, donio sam i popis njezinih lanova prema citiranoj

njemakoj dokumentaciji, a prema stanju iz god. 1935. (Ovaj popis se nalazio u Arhivu Jugoslavije, fond 100, broj 2 - 978875 i 978876). V. Popis lanova loe Ivan grof Drakov naveo sam samo prema citiranoj Glojnarievoj knjizi, i to zato to taj popis nije bio osporavan. Inae, u popisu ima nekih sitnih pogreaka (na primjer: Gragori mj. Gregori i sl.), ali to bitno ne umanjuje vrijednost ovog popisa. Oito je da ovaj popis nije potpun (na primjer, Mato Misler pripadao je ovoj loi, a nije naveden). VI. lanove loa Humanitas i Pitagora donio sam prema citiranoj njemakoj dokumentaciji. Popis lanova ovih loa nalazio se u Arhivu Jugoslavije, fond 100, pod brojevima 2978882 do 2978893. Popis lanova loa oito je napravljen na temelju izvornih dokumenata, tako da su oznaeni i detalji kao to je datum primanja u odreeni stupanj za pojedine lanove. Prezimena i imena navedena su po redu i onako kako glase u njemakom izvorniku, osim kada se moglo tono utvrditi kako glase njihovi podaci na hrvatskom jeziku. Podaci o zanimanju ili godini roenja pojedinih osoba u ovim popisima, ako se ponavljaju navode se samo jednom. VII. Popis lanova idovske loe Zagreb u Zagrebu naveden je prema autentinom popisu iz citirane Spomenice. VIII. lanovi loa Neptun i Bokovi navedeni su prema citiranoj Glojnarievoj knjizi. lanove sviju loa poredali smo abecednim redoslijedom. Glojnariev popis lanova spomenutih loa ne moe se smatrati potpuno autentinim. Oito je da Glojnari nije znao tono rasporediti pojedine osobe po pojedinim loama i da je neke pojedince pogreno oznaio kao masone. On je neke osobe oznaio kao lanove ovih loa, a oni su bili, najvjerojatnije, lanovi loa izvan Zagreba ili u inozemstvu. Glojnari je ve u veljai god. 1941. bio tuen i suen u Zagrebu i Zlataru na tube nekih pojedinaca koji su tvrdili da nisu masoni. Zanimljivo je da ga je meu prvima tuio zastupnik HSS-e Toma Janikovi. Glojnaria su tuila 32 pojedinca, a on je u svojim popisima naveo 425 masona u Zagrebu. Tonije reeno, Glojnari je oznaio u ovom popisu 8 pojedinaca kao mrtve, 8 pojedinaca kao one koji su bili masoni, a imena nekih je ponovio vie puta, jer im je naveo istodobnu pripadnost nekolikim loama. Glavni proces vodio se pred Sudbenim stolom u Zagrebu pod brojem Kt 5/41. Neki su od tuitelja poslije, na poetku NDH, nestali, pa su kao tuitelji ostale slijedee osobe: 1. Dr. Toma Janikovi, odvjetnik i hrvatski narodni zastupnik, 2. Vjekoslav Turkalj, upravitelj Jutarnjeg lista, 3. Dr. Milan urin, urednik Nove Evrope, 4. Jozo Kljakovi, prof. Umjetnike akademije, 5. Ivan Metrovi, kipar, 6. Dr. Branko Aleksandar, industrijalac u Zagrebu, 7. Dragan Novak, upravitelj Dravne hipotekarne banke, 8. Milovan Zorii, predsjednik Upravnog suda u Zagrebu, 9. Vladimir Sria Pexider, zast. ind. iz Zagreba, 10. Dr. Adolf Cuvaj, tajnik Trgov. komore, 11. Ivan Kugli, knjiar u Zagrebu, 12. Dr. Dinko Rui, vrhovni dravni tuitelj u m., 13. Dr. Emil Brandafy, odvjetnik u Zagrebu, 14. Stevo Breberina, sudac Stola sedmorice u Zagrebu, 15. Vaso Mikainovi, sudac Stola sedmorice u Zagrebu, 16. Dr. Branko Arko, odvjetnik u Zagrebu, 17. Dragutin Pero, mag. ph. u Zagrebu, 18. Duan Dermanovi, potpredsjednik Banskog stola u Zagrebu,

19. Dr. Josip Giaconi, odvjetnik u Zagrebu, 20. Petar Acinger, vlasnik tiskare u Zagrebu, 21. Mladen Uzorinac, naelnik Banske uprave u Zagrebu, 22. Dr. Drago op, lijenik u Zagrebu, 23. Antun Antunovi, predsjednik Sudbenog stola u m., 24. Dr. Stjepan Vidakovi, lijenik i sveu. prof. u Zagrebu, 25. Dr. Ivo Ivanevi, sveu. prof. u Zagrebu. Uz Glojnaria bio je tuen i Josip Noll kao poslovoa Hrvatskog tiskarskog zavoda u Zagrebu zato to je tiskao Glojnarievu knjigu. Glojnari se branio, da je popise masona dobio od policije u Zagrebu, i to posebno od dra Stjepana Gredelja, kojemu je god. 1940. kao redarstvenom inovniku bilo povjereno voenje istrage nakon zabrane rada masonstva u Zagrebu. Sudac Edmund Trajer, koji je predsjedao sudskom vijeu, donio je presudu 22. studenog 1941. tako, da je prihvatio tubu samo privatnog tuitelja Vjekoslava Turkalja. Meutim, na albe ostalih tuitelja sud Stola sedmorice u Zagrebu pod brojem Kre 666/3 1941. od 11. oujka 1942. pod predsjedanjem Ivana Premuia donio je drugu presudu. U toj presudi prihvaene su albe privatnih tuitelja, osim u dijelu koji se odnosi na Vjekoslava Turkalja, a tu je presudu sud drugog stupnja potvrdio. Ovaj sud je donio odluku kojom se prva presuda ukida u cijelosti i stvar vraa prvomolbenom sudu na novu razpravu i odluku. Iz toga sudskog spisa (iji se najvei dio uva u Rukopisnoj ostavtini Ive Politea, kut. 14, u Arhivu Hrvatske u Zagrebu), najzanimljivija je injenica da ni banska vlast, nakon rasputanja loa i zabrane masonstva, nije dola do autentinog popisa masona u Zagrebu. Spisi, koje su neki masoni (npr., dr. Branko Dragii, zamjenik starjeine loe Pravednost) predali policiji, nisu bili slubenog karaktera, nego su bili sastavljeni, da bi se zadovoljila zakonska forma. Zbog toga su policajci bili prisiljeni da iz raznih pomonih masonskih knjiga rekonstruiraju popise. Bitno je naglasiti, da je Glojnarieva knjiga izdana u sijenju 1941. i da je do proglaenja ustake NDH 10. travnja 1941. bilo dovoljno vremena da ga tue svi oni koji se nisu smatrali masonima, a koje je on naveo u spisku. Zato je od odlune vanosti injenica da su ga tuila samo 32 tuitelja. U vie od dva mjeseca postojanja relativno demokratske banske vlasti bilo je zaista dovoljno vremena i za ostale da ga tue. Oni toga nisu uinili, pa i to potvruje da su doista bili masoni. Inae, na procesu nije opovrgnuto da je Glojnari popis zagrebakih masona rekonstruirao i na temelju policijskih materijala do kojih se dolo pretresom u zagrebakim loama god. 1940. Popis lanova loa Neptun i Bokovi donesen je prema Glojnarievu popisu u kojem je obuhvatio lanove loa Pravednost, Perun, Neptun i Bokovi. Iz njegova navedenog popisa nisu navedeni tuitelji kao ni lanovi loa Pravednost i Perun koji su posebno doneseni prema citiranom Celebrinijevu popisu.

***** Na kraju ovih uvodnih napomena istiem da sam ove popise donio samo kao Grau, koju treba popuniti i tono srediti pripadnost svih navedenih osoba po pojedinim loama. Meutim, do tada, uz svijest da je u ovom popisu masona u Hrvatskoj mogue da je nekoliko osoba pogreno oznaeno da pripadaju masonstvu, ovaj materijal moe korisno posluiti. Ozbiljno prouavanje hrvatske prolosti izmeu dva rata nezamislivo je bez poznavanja nosilaca masonskog fenomena.

I. DUBROVNIK 1) Popis lanova loe Sloboda Dubrovnik

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37.

Prezime i ime ALEKSI dr. Sergije ANI Ante ARSENIJEVI edomir BAKOEVI Mirko BJELADINOVI Duan BOOVI Pavle BUKOVI Novak BUZOLI Stjepan CVJETKOVI Antun DAMIJAN Miho DURI Vlastimir DOSTANI Stevan DRAKOVI uro DUI Uro ERCEGOVI Miho GRUBER ura GJENERO Franjo HROZNIEK Engelbert, Bogumil IVANOVI Martin JANI Nikola JOB dr. Cvjetko KOJAKOVI Nikola KOVAEVI Ilija KOVAEVI Petar KOVAI Svetozar KRESINA Martin KRISTI Baldo KURTOVI Aleksandar MANDI Mirko MITROVI Ivo PASINOVI Umberto PETROVI Franjo PETKOVI ore PULJEZOVI Andro PUPI Savo RAJI Miodrag ROGOVSKI L. M.

primljen Razrj. potvrda brisan po 70 1931. Prijavljen 1932 1925. 1929. 1927. Brisan iz lanstva po 70. 1936 1926 1925. 1926. 1935. 1937. 1925. brisan iz lanstva po 70. 1936 1926. brisan iz lanstva po 70. 1936. dobio asni otpust 1923. Prijavljen 1935. Nije primljen Dobio asnu razrjenicu 1929 Prijavljen 1931. Nije primljen Brisan iz lanstva po 70. 1939.

umro

1932.

1926.

1903. Dobio astan odpust 1928. Prijavljen 1932. Brisan iz lanstva po 70. 1936. Brisan iz lanstva po 70. Brisan iz lanstva 1938. Brisan iz lanstva 1936. Prijavljen 1937. Prijavljen 1934. Brisan iz lanstva po 70. 1936. Brisan iz lanstva 1936. Dobio razrjenicu 1928. Brisan iz lanstva na osnovu 70. 1938. Dobio asnu razrjenicu 1930. Osniva loe sloboda Prijavljen 1920. Prijavljen 1934.

1939.

1927. 1926. 1927.

1926. 1934. 1936. 1909. 1927. 1907. 1911. 1925.

38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53.

SEKULOVI Jovo SEKULOVI Simo SKURI Antun SOLJAI Miho SOKOLOVI Milivoje ULI Antun ULI Antun ULIG Antun TEREZOVI Marko Savo TOMAEVI Ignjo VIDOVI Matija VRDOLJAK Ivan VUKMIROVI Vladimir M. VUJADINOVI Dragoljub VUKIEVI Nikola VUKOVI Boris

1927. 1929. 1926. 1933. 1934. Prijavljen 1925, odustao od molbe za prijem Brisan iz lanstva po 70. 1927. 1927. 1934. 1926. 1927. Dobio razrjenicu 1928. Prijavljen 1938. Prijavljen 1929. Prijavljen 1933. Primljen 1932. Brisan iz lanstva po 70. 1036.

II. Karlovac 2) Popis lanova loe Ivanjski Krijes Karlovac

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19.

Prezime i ime CRBI Franjo OP dr. Sreko DEUTSCHER Milan DRAGANI Antun URI Tomo ERCEGOVI Mirko FRHLICH dr. Pavao GOLIJAN Dragutin GORODECKI Sergij GRAHO dr. Ivan GRBI Vladimir HANEKOVI Marijan HEJER Kristijan HUZJAK dr. Boidar JAKI Duan JAKI dr. Stevan JOVANOVI dr. Vuko KLARI Dinko KOCH Josip

primljen 1922. 1926. 1927. 1931. 1937. 1922. 1922. 1934. 1937. 1919. 1937. 1926. 1926. 1931. 1938. 1922.

Razrj. Potvrda brisan po 70 Dobio asnu razrjenicu Dobio razrjenicu 1936 Dobio redovnu razrjenicu Prijavljen 1936. Dobio asnu razrjenicu iz loe Drakovi 1926. Brisan iz lanstva 1933.

umro 1933

Prijavljen 1931., nije primljen Dobio razrjenicu 1933. Brisan iz lanstva 1933.

Prijavljen 1937., nije primljen Dobio razrjenicu po svojoj molbi 1938.

20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47.

KOSEM Stanko LONGINO dr. Albert LONGINO dr. Zdenko MANOJLOVI Branko MIHELI dr. Ante MILJUEVI Duan MILJUEVI Ljubomir MOGAN Josip PERVAZ Nikola RADEKA Milan RAETA Branko RAUSAVLJEVI Milan RENDULI Stanko SABLI Marko SEDLAEK Hugo SMOKVINA Milorad ANTI dr. piro AEL Zdravko OTARI Milan VRLJUGA dr. Radovan TOT Ivan TURI Tomo TUKAN Ivan

1934. 1923. 1926. 1936. 1930. 1927. 1930.

Dobio je potvrdu 1936. Dobio je potvrdu 1939.

1938. 1938. Prijavljen 1935. Prijavljen 1926. Razrjeen dunosti 1938. 1938. Dobio razrjenicu Prijavljen za afilaciju Prijavljen dvaput 1940., nije primljen Prijavljen dvaput 1938., nije primljen Dobio je razrjenicu 1938. Dobio je razrjenicu 1933 Prijavljen 1928., nije primljen Primljen u loi grof Drakovi, osniva loe Ivanjski Krijes 1932. Prijavljen dvaput 1940., nije primljen Prijavljen za afilaciju Prijavljen 1932., nije primljen

1928. 1932. 1938. 1934. 1922. 1930.

1940. 1937.

1922. 1930. 1922. 1922.

VODEHNAL dr. Josip 1932. WANBRECHTSANEA Vilim 1927. ZEC Milan ZEMLJAK Milan ANI dr. Dobrain

III. Osijek 3) Popis lanova loe Budnost Osijek

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Prezime i ime AKSAMANOVI Otokar BEDENI dr. Milan BELOEVI Branko CVIJANOVI Budislav EPINAC dr. Nikola ERNIK Dragutin DITS dr. Erih ELALIJA dr. Milutin URI Josip

primljen 1925. 1929. 1917. 1929. 1930. 1936. 1926.

Razrj. Potvrda brisan po 70 Dobio razrjenicu 1940.

umro

1938. Dobio redovnu razrjenicu 1934. 1940.

Prijavljen 1936. Brisan iz lanstva

10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57.

FAY Ivan FIER dr. Alfred FIER Ivan FIER Karlo FIER Milan FIER dr. Pavao FIER dr. Valdimir FITER Milan FRANETI Radoslav FRANK V. Darko FRANK Viktor GOVORKOVI Ivan HERLINGER Gjuro HERLINGER dr. Ivo HERMAN Mirko HINI Duan HIRSCH dr. Slavko JENI Gvido KAJDANOVI dr. Milenko KAIZER Julio KAIZER Pavao KAJZER Zdenko KANDERA dr. Ladislav KLJUAC Milan KOCH Dragutin KOLAR Hugo KRAUZS Josip KRAUZS Sigmund KRBAVAC Andrija LONARI Branko MAGARAEVI Stanko MALIN Vladimir MAMUZI Ilija MIHELCH Ako PLAVI-MIHOINOVI edomil MILER dr. Dragan MILI dr. Sreko MIRSKI Lav. Fritz MONTINA Edgar MUAANIN Pavle MUAEVI dr. Branko NOLL Josip OREL Ante ORLI dr. Dejan OTRI Vlatko PILPEL Vjekoslav PINTEROVI dr. Milovan POLJAK Frano

1921. 1935. 1930. 1936. 1921. 1925. 1929. 1921. 1934. 1921. 1911. 1932. 1926. 1929. 1929. 1913. 1934. 1921. 1935. 1935. 1939. 1925. 1920. 1923. 1921. 1917. 1935.

Brisan iz lanstva 1929. 1930. Brisan iz lanstva 1922. Afiliran u Budnost 1935. Afiliran u Budnost 1935. Dobio razrjenicu 1925. Dobio razrjenicu 1922. Dobio redovnu razrjenicu 1934. Dobio redovnu razrjenicu 1934.

Dobio asnu razrjenicu 1932. Brisan 1922. U loi Onore Dobio redovnu razrjenicu za afilaciju u lou Budnost 1932. Dobio razrjenicu 1939. 1935.

1928. 1913. 1926. 1930. 1926. 1930. 1921. 1921. 1930. 1939. 1931. 1929. 1923.

Prijavio se za afilaciju 1940. Brisan 1922. Dobio razrjenicu 1937. Dobio razrjenicu 1937. Prijavljen 1928. Dobio razrjenicu 1940. Dobio asnu razrjenicu Dobio razrjenicu 1936. Dobio razrjenicu 1935. Brisan 1922

58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79.

POLLAK Alfred PRAI dr. Mihajlo REICHER Artur SABLJICA ing. Mihailo SENTE dr. Ferdinand SINIC Ljudevit STEPANC Radoje STOJSAVLJEVI Bogdan SZABO Geza MIT Antun MIT Franjo Dragutin RAM Fredo TETI Eka TOMLJENOVI dr. Grgur TRBOJEVI Mirko TURI Josip VRANEEVI dr. Duan VRANEEVI-ZMAJ Duan VEISS Julije WEISSMANN dr. Herman WILHEIM Robert ZORMAN Josip

1939. 1934. 1920. 1928. 1913. 1929. 1931. 1910. 1934. 1926. 1927. Prijavljen 1920. Dobio asnu razrjenicu 1940. Prijavljen 1930. Prijavljen 1927. Brisan iz lanstva 1923. Brisan iz lanstva 1923. Brisan iz lanstva 1922. 1927. 1932. Dao ostavku 1921. Dobio razrjenicu 1939. Dobio asnu razrjenicu Dobio razrjenicu 1939. Dobio asnu razrjenicu 1927. Dobio redovnu razrjenicu 1939.

1903. 1903. 1918.

1930. 1928.

lanovi loe Budnost u Osijeku AKSMANOVI ing. Vladoje BEDENI Milan CVIJANOVI Budislav EPINAC dr. Nikola DIETZ dr. Erich FAY ing. Ivan FIER Ivan FIER dr. Pavao FIER dr. Vladimir FRANK Darko HERLINGER dr. Djuro HERZER Adolf HINI Duan HIRSCH dr. Slavko JENI Guido KAISER dr. Julije KAISER dr. Makso KAISER Pavao KAJGANOVI dr. Milenko

KLEIN dr. Mosin KLJUEC ing. Milan KOCH Dragutin KOLAR Hugo MALIN Vladimir MAMUZI dr. Ilija MILER dr. Dragan MILI dr. Sreko MIRSKI Lav MOAANIN Pavle MONTINA ing. Edgar MUAEVI dr. Branko NOLL Josip OTRI Vlatko PILPEL Vjekoslav PINTEROVI dr. Milovan POLLAK Alfred PRAI dr. Mihailo REICH Ignjat SABLJICA ing. Mihajlo STEPANOV Radoje STOJSAVLJEVI Bogdan AREVI dr. Mato MIT K. Franjo RAM ing. Fredo TOMLJENOVI dr. Grgur TURI ing. Josip WILLHEIM Robert ZORMAN Josip ZSILLE Stjepan

4) lanovi loe Menora Osijek 1. ALTMANN Edmund, dr. lijenik 2. ARMINSKI Maks, dr. zubar iz Vinkovaca 3. BOROVITZ Armin, veletrgovac vinom iz Vinkovaca 4. BOSKOVITZ Hugo, suvlasnik Wilheim et Boskowitz 5. FEIN Geza, zubar 6. FREUNDLICH Ljudevit, ing. graevinski poduzetnik 7. GROSS Rudolf, veletrgovac eljeznom robom iz Vinkovaca 8. GUTMANN Julije, zastupnik Naike iz Vinkovaca 9. HERMANN Bela, tvorniar kapa i odora 10. HORN Josip, dr. odvjetnik 11. KLEIN Bernardo, veletrgovac kolonijalnom robom 12. LANG Ignat, dr. odvjetnik iz Vinkovaca 13. MARGULIES Lazar, dr. lijenik

14. STARK Adolf, dr. lijenik iz Vinkovaca 15. STEINER Aleksa, industrijalac drvom iz Vukovara 16. TOLNAUER Nikola, dr. odvjetnik 17. UNGAR Simon, dr. nadrabin 18. WEISMANN Karlo, dr. lijenik 19. WOLLNER iga, trgovac

IV. Split 5) Popis lanova loe Pravda Split

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25.

Prezime i ime ANII Ivo BIRA Duan BOI dr. Jerko BRENCAN Ivo BULJAN dr. Ivan DESNICA Vladan FISKOVI Cvito GAMULIBN iro GRGI Jozo GOLUBOVI Iso, kapetan GRISOGONO Lav IVANOVI Antun, pom. Kapetan JABLANOVI dr. Josip, ban JUGOVI dr. Ante KRILETI Baldo, kapetan KRISTI Mile LEONTI Ljubo MARELI Anselmo, lijenik MAROEVI dr. Frano MATOI Dane, ing. NISETEO Vinko NIETI dr. Branko NONVAJLER Egidije PARA Vjekoslav, slikar PERI Niko

primljen Razrj. Potvrda brisan po 70 Prijavljen 1934. Dobio razrjenicu 1928 radi pristupa loi Pravda 1931. Prijavljen 1938. 1933. Dobio razrjenicu 1939. radi afilacije u drugu lou 1939. Prijavljen 1938. Prijavljen dva puta 1938. Prijavljen 1938 Prijavljen 1938 (nije primljen) Prijavljen 9. V. 1939. nije primljen 1930. 1934. 1931. Dobio razrjenicu 1928. radi pristupa loi Pravda u Splitu Prijavljen 1938. nije primljen Prijavljen 1933. nije primljen Dobio je potvrdu 1935 da je prestao biti redovan lan saveza

Umro

1933.

1929. 1934.

Prijavljen 1938. nije primljen 1930. 1931. 1931.

Dobio potvrdu 1935. da je prestao biti redovan lan saveza Prijavljen 1939. nije primljen Prijavljen 1939. nije primljen Prijavljen 1929. nije primljen

26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43.

PETRI Josip PREBI Joe RADI Slavko RISMONDO Vladimir RISMONDO Vjekoslav ROI dr. Vladimir STOJANAC Marko STRMI dr. Miljenko TAMBUK Nikola IMUNKOVI Vicko, pom. Kapetan TARTALJA dr. Ivo TRIVA Marko, prof. TROJANOVI dr. Vicko UVODI Aneo VRDOLJAK Stjepan VUETI Stjepan, kapetan VUETI Slobodan, ing. II dr. Martin

Prijavljen 1939. nije primljen 1930. 1930. Prijavljen 1938. nije primljen 1930. 1929. 1932. 1933. 1933. 1934. 1917. 1933. 1934. 1932. Prijavljen 1938. 1932. 1934. 1928. Afiliran u lou Pravda 1930. Dobio razrjenicu 1930.

Dobio potvrdu da je prestao biti lan saveza 1935.

Dodatak prireivaa: ABRAMI dr. Mihovil, direktor Arheolokog muzeja BOJANI Ante (iz J. Amerike) BONAI dr. Ivo, bank. direktor Split KRSTINI Jakov, 33 (iz S.A.D.) PASINOVI Umberto, dir. Brako-amerik. banke RISMONDO dr. Petar, ginekolog STIPEVI dr. Mirko, advokat Split VRDOLJAK Ivan-Zlatko, priv. trgov Bra: DEFINIS Josip (Sutivan) FRANASOVI Juraj, (Selca) GRUBI Ive, (Sutivan) KIRIGIN Rudolfo, (Sutivan)

Popis lanova vjenia Jadran Split

1. 2. 3. 4. 5.

Prezime i ime DEANOVI dr. Mirko, osniva vjenia Jadran GRISOGONO dr. Prvislav LEONTI dr. Ljubo RUBIGNONI dr. Vjekoslav (Trogir) STIPEVI Niko, profesor

primljen Razrj. Potvrda brisan po 70 1923. Dobio razrjenicu 1927. Dobio razrjenicu 1927. Dobio razrjenicu 1927. Dobio razrjenicu 1937. (Kao starjeina loe Pravda zatraio brisanje s motivacijom da se ne osjea mason, prim. prireivaa!) Dobio razrjenicu 1927.

Umro

1914. 1920.

6.

TARTAGLIA dr. Ivo

V. Zagreb 6) Imenik lanova pr. i ptp. slzd. loe Maksimilijan Vrhovac, Or. Zagreb 1. BANIEVI dr. Niko, advokat, Blato Damlacija, II. 2. BARAC dr. Antun, srednjokolski profesor, Zagreb, Kaieva 10. III. 3. BAUER Marko, gen. tajnik Zemaljskoga saveza industrijalaca, Zagreb, Ilica 31. I. 4. BUJAS dr. Ramiro, univerzitetski nastavnik, Zagreb, alata. I. 5. BURATOVI dr. Ivo, pravni branitelj, Zagreb. I. 6. CIKOTA Milenko, trgovac, Bosanska Dubica. II. 7. DEANOVI dr. Mirko, srednjokolski prof., Zagreb, III. 8. DURST dr. Franjo, prof. medicinskoga fakulteta, Zagreb, alata. III. 9. GAJI dr. Duan, lijenik, Srijemska Mitrovica. I. 10. GILI dr. Andrija, priv. inovnik, Zagreb, Mauraniev trg 8. 11. GLASER Milan, direktor sredinjega ureda za osiguranje radnika, Zagreb, Stareviev trg 18. 12. GRUBI Duan, major u penziji, Beograd. III. 13. HERCEG Matija, direktor banke, Zagreb, Mauraniev trg 13. III. 14. JEREMI dr. Risto, lijenik kod direkcije eljeznica. Subotica. III. 15. JOKOVI dr. Roko, direktor sanatorija, Klenovnik, Pota: Ivanec. III. 16. JUTRIA Slavko, urednik Novosti, Zagreb, Marovska 30. III. 17. KISELJAK dr. Marijo, prof. univerziteta u penz, Zagreb. III. 18. KOCH Ferdo, prof. univerziteta u penziji, Zagreb, Juriieva 19. III. 19. KOLIN dr. Lujo, direktor sanatorija, Zagreb, ul 29. X. 1918. III. 20. KOEC Nikola, ljekarnik, Zagreb, Bajnerova 14. I. 21. KOVAEVI dr. Ante, lijenik, Orebi, Dalmacija. I. 22. KRIZMAN dr. Henrik, ministar, na r., Varadin. I.

23. KRZMAN Tomislav, prof. umjetnike akademije, Zagreb, Jelaiev trg 4. 24. KRIAJ Josip, operni pjeva, Zagreb. I. 25. MANDI dr. Ante, advokat, Opatija, Italija. III. 26. MARIJAN Antun, trgovac, Zagreb, Ilica 50. III. 27. MARINKOVI dr. Pave, lijenik, Zagreb, Pantovak 35 a. III. 28. MAGARAEVI Dimitrije, pomonik ministra na r, Beograd. III. 29. MILI Lujo, trgovac, Slano, Dalmacija. III. 30. MLADINOV dr. Mirko, lijenik, Zagreb, Krajika 1. I. 31. MOSKOVI dr. Armin, novinar, Zagreb, Marovska 30. III. 32. NOVAK dr. Grga, prof. univerziteta, Zagreb, Palmotieva 55. III. 33. NOVAK dr. Fran, advokat, Ljubljana, Valvazorjev trg 7. II. 34. NOVAK dr. Viktor, prof. univerziteta, Beograd. III. 35. PEROVI dr. Drago. prof. medicinskoga fakulteta, Zagreb, alata. III. 36. PLEA Vinko, umarski pristav, Kostajnica. III. 37. PODAUBSKY Eugen, prof. veter. fakulteta, Zagreb. III. 38. PRELOG dr. Milan, prof. univerziteta, Skoplje. III. 39. RAVNIHAR dr. Vladimir, advokat, Ljubljana, Knaflova 10. II. 40. RISMONDO Vjekoslav, zastupnik Jadranske Plovidbe, Split. III. 41. ROI dr. Vladimir, lijenik, Split. I. 42. STANI-ROKOTOV dr. Ivo, lijenik, Zagreb, Nikolieva 1. II. 43. STEFANOVI dr. Jovan, prof. juridikog fakulteta, Zagreb, Antunovac 34. I. 44. STANKOVI dr. Radenko, prof. medicinskoga fakulteta, Beograd. III. 45. AJ Dragutin, inenjer, Zagreb, Demetrova 3. III. 46. EGA Ferdo, inenjer, Zagreb, Medveak 24. III. 47. ILOVI dr. Sreko, lijenik, Zagreb, Gundulieva 20. III. 48. II dr. Ferdo, prof. univerziteta, Zagreb, Visoka 10. III. 49. KAVI Josip, prof. uiteljske kole, Zagreb, Pantovak 42. III. 50. OBAT N. Dimitrije, sudski vijenik, Zagreb, Banski stol. III. 51. OTARI-PISAI dr. Karlo, prof. Zagreb, Kraljice Marije 34. I. 52. TARTAGLIA dr. Oskar, pravni referent Sred. Ureda za osiguranje radnika, Zagreb, Stareviev trg 18. III. 53. TKALI Juro, profesor muzike, Beograd. III 54. TOMAI dr. Ljubomir, advokat, Zagreb, Gundulieva 35. III. 55. VISKOVI Ante, zamjenik direktora elektrine centrale, Zagreb, ordieva 16. 56. ZARNIK dr. Milutin, direktor magistrata, Ljubljana, Singarjeva 1. II. 57. ZAVRNIK dr. Fran, prof. veter. fakulteta, Zagreb, Srebrnjak 57. III. 58. ZIMMERMANN Slavko, ljekarnik, Zagreb, Josipovac 7. III. 59. ZUPANC dr. Fran, advokat, Ljubljana, elenburgova 5. I. 60. II dr. Martin, lijenik, Split. I.

lanovi loe Maksimilijan Vrhovac (prema stanju iz godine 1935.) 1. BAUER Marko 2. BELIN dr. Ivo 3. BROVET Kreimir, trgovac 4. BUJAS dr. Ramiro, profesor

5. BURATOVI dr. Ivo, odvjetnik 6. COTA Franjo, arhitekt 7. DEMETROVI Juraj, ministar 8. DOMINIKO Dragutin, inenjer 9. FISCHER Ignjat, arhitekt 10. FRANGE dr. Oton 11. GAVRANI dr. Oton, odvjetnik i javni biljenik 12. GLAZER Milan, direktor SUZOR-a 13. HAHN dr. eljko, lijenik SUZOR-a 14. HANAMANN Franjo, sveu. profesor 15. IVANEVI dr. Ivo, lijenik SUZOR-a 16. IVEKOVI Branimir, gl. inenjer SUZOR-a 17. JOKOVI dr. Roko, lijenik 18. JURKOVI ing. Mato 19. JUTRIA Slavo 20. KLISKA ing. Stanko, arhitekt 21. KOSTINAK Branko, profesor 22. KOSTRENI dr. Marko 23. KRALJEVI dr. Milan, lijenik 24. KRIZMAN Tomislav, slikar 25. MAGARAEVI Mitar (Dimitrije), profesor 26. MARINKOVI dr. Pavo, lijenik 27. MARTEKINI dr. Milo, tajnik Hipotekarne banke 28. MARI dr. Luka, docent Tehnikog muzeja 29. MAURANI dr. elimir 30. MEDAKOVI dr. Dane, dir. III. real. gimnazije 31. MILI Milan, trgovac, rumunjski poasni konzul 32. MOSKOVI dr. Armin 33. PAVLOVI dr. Vuk, sveuilini docent 34. PEAREVI dr. Juraj, odvjetnik 35. PODUJE dr. Jozo, odvjetnik 36. POLJANEC Franjo, prof. I. realne gimnazije 37. PULANI Milovan, direktor agencija Avala 38. RAEM dr. Ivo 39. SALOPEK Josip, mag. ph. 40. STEPANOVI Josip, polic. komesar 41. STOISAVLJEVI Bogdan, prof. I. real. gimnazije 42. AJ Dragutin, inenjer 43. ILOVI dr. Sreko, lijenik 44. II dr. Ferdo, sveu. profesor 45. KARI dr. Ferdo, sveu. profesor 46. OTARI Pisai dr. Karlo, docent na poljoprivrednom fakultetu 47. VRLJUGA dr. Stanko, ministar i senator 48. TOMAI dr. Ljubomir 49. TUAN dr. Franjo, sveu. profesor 50. VALENTEKOVI dr. Aleksandar 51. ZIMMERMANN Slavko, mag. ph, predsjednik apotekarske komore 52. EPI Vladimir, inenjer

7) lanovi loe Ivan grof Drakovi 1. ANDRIEVI Dragutin, Demanova 9/III. 2. BAUER Albin, ravn. SUZOR-a u m. Medveak 70 3. BELIN dr. Ivo, vice guverner Narodne banke, Beograd 4. BERGER Mirko, publicist, Varavska ulica 8. 5. BOMBELLES grof Janko, Opatika ul. 4. 6. BONJAK dr. Aleksandar, Trg kralja Tomislava 63 a. 7. BOI dr. Viktor, lijenik, Vlaka ulica 8. BRAJKOVI ing. Vladimir, Drakovieva 40. 9. MELIK Vilim, na. min. uma i ruda, Radiina ul. 10. FILIPOVI ing. Boidar, Gundulieva 34 (munjara) 11. FINK dr. Nikola, prof., Drakovieva ul. 35. 12. FROLICH dr. Pavao, odvjetnik, Gjorgjieva 11. 13. GOGA dr. Karlo, odvjetnik, Lopaieva ul. 10. 14. GRAGORI Milivoj, gen. konzul u. m., Deelieva 51/III. 15.GROSINGER Gjuro, veleindustrijalac, Drakovieva 10/1 16. HANAMAN dr. Frano, profesor, erjavieva 13. 17. HORVAT dr. Viktor, Ilica 16/II. 18. HRU Dragutin, bank. ravnatelj, Rakoga 2a II. 19. KAMAN Milan, prof. gimnazije, Nova Gradika 20. KATII dr. Natko, odvjetnik, Gajeva 18. 21. KOEVI dr. Janko, Primorska 9. 22. LEUSTEK dr. Vladimir, odvjetnik, Dolac 8. 23. MARJANOVI Milan, publicist, Beograd, sada na Koruli 24. MARKOVI Edo, bivi gen. ravn. Prizada, Beograd, Bitoljska 20. 25. MOGAN dr. Julije, odvjetnik, Hatzova 16. 26. ORLI Petar, profesor, Hercegovaka 81. 27. OSTOVI Pavle, industrijalac, Predovieva 29. 28. PETROVI Frano, posjednik, Vrbanja, Slavonija. 29. PRIKRIL ing. Boidar, rav. munjare, Gundulieva 34. 30. PISCHMANCHT Ferdo, Wien, Seilersat 30. 31. REISNER Valerijan, prof. Gajeva 53. 32. SAVITS-NOSSAN, ing. Stjepan, asistent teh. fakulteta 33. SOBOL dr. Ivan, lijenik, Crikvenica 34. STANI Svetislav, prof. Muz. akademije, Koturaka 73. 35. ENOA dr. Branko, prof. (umro) 36. MIT dr. Aleksandar, odvjetnik, Dolac. 37. TAJDUHAR dr. Josip, lijenik, Tomieva 2. 38. TAMPAR dr. Andrija 39. VRLJUGA dr. Ljudevit, lijenik, Gajeva 47. 40. TKALI dr. Vladimir, profesor, Kulanova 48. 41. TOMII dr. Juraj, ef zavoda za unapred. trgovine s inoz, Beograd, Ratniki dom. 42. TUAN dr. Frano, sveu. profesor, Mesnika 14. 43. URBANI Milutin, Gajeva 45. 44. VRAGOVI dr. Aleksandar, predsj. apelac. suda, Berislavieva 1. 45. VRANI dr. Vladimir, Kraljice Marije 22. 46. VRANI dr. Miro, odvjetnik (umro)

47. ZEC Nikola, Wien, Margareten Str. 48. ZEISTLER dr. Rudolf, odvjetnik, Medveak 24. 49. EPI ing. Vladimir, Gundulieva 34 ili Gregorijaneva 46.

8. Popis lanova loe Pravednost Zagreb Prezime i ime ALAUPOVI Radovan ANDONOVI P. Andon ARANICKI dr. Ognjeslav AU Aleksandar BADALI Viktor BENEI Julije BERGER Mio BORANI Stjepan BORI Berislav BONJAK Kamilo BRAYER Albert BROVET Kreimir CIMERMAN dr. Branko OP Ivan DEANOVI dr. Mile DEUTSCH dr. Edo DEUTSCH Hugo DEUTSCH Leo DOMAC dr. Julije DOMINKOVI dr. Filip DOMINKOVI Vjekoslav DRAGANI dr. Josip DRAGII dr. Branko DRAPOZYNSKI dr. Vladoje DRAI dr. Ante UPANOVI dr. Fran FARKA dr. Milan FARKA dr. Robert FERTILIO Marino FIER Marijan FRANK dr. Saa FUCHS dr. Ivo FUCHS dr. Josip GALIJAN Franjo GORTAN Milan GRNWALD dr. Boo primljen Razrj. Potvrda brisan po 70 1923. Dobio razrjenicu 1938. Prijavljen 1934. nije primljen 1928. Dobio razrjenicu 1931. Razrjeen iz lanstva 1926. Prijavljen 1912. dobio razrjenicu 1923. 1921. Dobio razrjenicu 1925. 1928. 1911. Prijavljen za afilaciju u loi Pravednost 1921. Prijavljen 1922. nije primljen 1926. Dobio razrjenicu 1927. 1929. Afiliran u lou Pravednost 1939. 1928. Dobio razrjenicu 1939. Prijavljen dva puta 1939. 1935. 1928. Dobio razrjenicu 1939. 1923. 1914. Prijavljen za afilaciju 1922. 1932. Dobio redovnu razrjenicu 1934. 1923. Razrjeen iz lanstva 1926. Prijavljen 1922. Razrjeen iz lanstva 1926. 1935. 1929. 1908. Afiliran 1921. 1926. 1932. Prijavljen za afilaciju 1936. Afiliran 1936. 1930. Prijavljen dva puta 1938. 1930. 1927. 1907. Afiliran 1921. 1929. Dobio razrjenicu 1931. 1936. 1930.

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36.

37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79.

HAJDI dr. Milo HEINZ dr. Fedor HERCOG Arnold HERCOG dr. Ivo HINKOVI dr. Hinko HOFMAN Hugo HORVAT Juro HORVAT Radoslav IVANEVI dr. Ivo IVANI Stanko JANJATOVI Duan KALDA Lav KATII dr. Vladimir KNEZ Saa KOMLJENOVI dr. Janko KONDRAT ing. Vladimir KRITOVAC dr. Mihajlo LABA Ivo LADANY Adalbert LIBERMAN dr. Dragutin LINI dr. Ante LONAR Ivo MAKIEDO dr. Dimitrije MAZURA dr. Lav MEZZORANA Milivoje MIHALI dr. Adolf MILII Dragoslav MIZLER Matija MIZLER Mato MIZLER Mato MLADENOVI D. Kosta MOGU Vladimir MONTI Bruno MUDRINI dr. Ante NAJMAN Rikard NJEMI dr Bogdan PIANTANIDA Karlo PERKOVI Tuna PERZOGLIA Romeo PETEH dr. Josip PETROVI Mihajlo POLAK Fric POLI Mirko POTONJAK dr. Franko PRAUNSPERGER Janko QUINZ Eugen RAI dr. Jovan ROMANI Branko

1932. 1931.

Razrjeen iz lanstva 1926. Osniva loe Pravednost 1920. Osniva loe Pravednost 1920. Razrjeen iz lanstva 1926. Dobio razrjenicu 1939. Afiliran 1932, dobio razrjenicu 1933.

1933.

1907. 1929. 1929. 1922. 1925. 1924. 1931. 1928. 1923. 1929. 1935. 1929.

Osniva loe Pravednost 1920. 1931. Brisan iz lanstva 1933. Dobio razrjenicu 1939. Razrjeen lanstva 1926. Prijavljen dva puta 1939. Prijavljen dva puta 1038. Prijavljen dva puta 1938. Osniva loe Pravednost 1920. Prijavljen dva puta 1939. Osniva loe Istina 1938.

1930. Osniva loe Pravednost 1920. 1897. 1932. 1924. 1926. 1908 Prijavljen 1933. Istupio iz saveza 1933. Osniva loe Pravednost 1920. Prijavljen 1932, nije primljen Prijavljen 1932, nije primljen Prijavljen dva puta 1938. 1925.

1935. 1923. Prijavljen 1930, nije primljen Razrjeen iz lanstva 1936. dobio razrjenicu 1936. u cilju osnivanja loe Or. U ljubljani Osniva loe Pravednost 1920. Prijavljen dva puta 1939. Dobio razrjenicu 1931.

80. 81. 82. 83. 84.

1929. 1927. 1921.

85. 86. 87. 88. 89. 90. 91. 92. 93. 94. 95.

Aleksandar ROZENFELD Adolf RUI dr. Marko SCHOLLER dr. Vatroslav SCHAUFF Vojko SLADOJEV Miho SMOKVINA Milorad SPEVEC Aleksandar SREBRE Egon SUNKO Dionis UANJ Franjo STEPNIKA Viktor STOJI dr. Dejan STRANICKI dr. Milorad REPEL mr. Ph. Dragutin VRLJUGA dr Stanko TESLI Petar TOMAEVI dr. Jozo TURKALJ Mile ULMANSKI dr. Milan URLIH Anton VARIAK dr. Bogdan VARIAK dr. Vladimir VASI Veljko VIDMAN Milan VINAR dr. Franjo VIVODA Jakov VRSNIK Vjekoslav VUKOVI dr. Josip VUJII Stevan WTH Hinko ZAVIKA Antun ZEC Petar ZEC Radovan EI dr. Milan

Razrjeen lanstva 1926. 1927. 1908. 1923. 1921. Afiliran 1921.

1932. 1923. 1929. 1929.

Afiliran 1921. Primljen 1929, brisan iz saveza 1937. Dobio razrjenicu 1937. Dobio razrjenicu 1932. 1932. Zamolio iz familijarnih razloga da ga se brie i zakljuenjem loe brisan 1930. Prijavljen 1929, nije primljen Dobio razrjenicu 1937. Dobio asnu razrjenicu 1933. Prijavljen 1934, nije primljen Prijavljen dva puta 1938. Prijavljen 1929, nije primljen Dobio razrjenicu 1939.

96. 97. 98. 99. 100. 101. 102. 103. 104. 105. 106. 107. 108. 109. 110. 111. 112. 113. 114. 115. 116. 117. 118.

1921. 1923. 1915.

20. III. 1924 1934. 1929. 1930. 1925.

Dobio razrjenicu 1939. Osniva loe Pravednost 1920. Prijavljen dva puta 1938. Brisan po osnovu 70 1933. Brisan iz saveza 1937.

1932. 1924. 1929. 1923. 1921. 1921. 1921. 1935.

Prijavljen 1934, nije primljen Dobio razrjenicu 1937. Dobio razrjenicu 1939.

9) Popis lanova loe Perun Zagreb

Prezime i ime

Primljen

Razrj. potvrda brisan po 70

Umro

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.

BUBANOVI Fran CVETI Josip FORENBAHER dr. August IVANKOVI Dore MARUI dr. Drago MEDAKOVI dr. Danilo MUSULIN Stjepan PECIKOI dr. Ante PEJER Alfred RADOEVI dr Edo RORBAHER dr. Julije SERDAR Pavle SMIIKLAS Dane STOJANOVI Sava TEFAN Adolf TULHOFER dr. Aleksandar TKALI Marijan

1915. 1934. 1934. 1934. 1931. 1931. 1934. 1936.

Dobio razrjenicu 1939. Dobio razrjenicu 1939. Dobio razrjenicu 1936.

1937. 1933. 1931. 1933. 1933. 1936.

Prije toga prijavljen 16. IV. 1936. Dobio razrjenicu 1939. Osniva loe Perun Dobio razrjenicu 1939. Prijavljen dva puta 1937. Prijavio se za afilaciju 1935.

lanovi loa: 10) Neptun 11) Bokovi BREYER Mirko, ravnatelj knjiare Obnova BREYER Pavao, knjiar BUDISAVLJEVI dr. Julije, kirurg, prof. kirurke klinike BUDISAVLJEVI dr. Srgjan, ministar (SDS) ELAP Gjorgje, knjiar IMI dr. Ernest, predsjednik kasacionog suda DEMAN dr. Milivoj, pok., ravnatelj Tipografije DONNNER dr. Kazimir, odvjetnik DURST dr. Franjo, lijenik, profesor sveuilita EISENSTDTER dr. David, lijenik FERTILIO Mario, zubotehniar FRANCESCHI dr. Vjekoslav, odvjetnik FRANK dr. Stanko, sveuilini profesor HADI Ljubomir, bivi ravnatelj Trgovake akademije LEONTI dr. Ljubo, odvjetnik (SDS, Split) LICHT dr. Aleksandar, odvjetnik LUNAEK dr. Waldemar, tajnik Trgovake komore MIHALDI Stanoje, biv. Podban Savske banovine lan loe Stratim MOINSKI Ivo, banski naelnik u mirovini MUHA dr. Miroslav, vijenik Apelacionog suda OI Vladimir, inovnik banske vlasti OMIKUS Gajo, konzul u mirovini OSTOVI Pavle. trgovac, bivi tajnik Jug. odbora u Londonu

PEROVI dr. Ivo, bivi ban Savske banovine PLAVI Duan, bivi ravnatelj bive Balkanske banke PLIVER dr. Vladimir, lijenik POPOVI dr. Lazar, lijenik, sveu. profesor POPOVI dr. Duan, odvjetnik RAJI Josip, inovnik Standard Oil RIBAR Duan, bivi banski inovnik RUBENI dr. Miroslav, odvjetnik SAVI Nosan Stjepan, profesor Tehnikog fakulteta SLADOJEV ing. Mihovil, inenjer i graditelj STANI Rokotov dr. Ivo, redarstveni lijenik STANOJEVI Pero, blagajnik Prve hrvatske tedionice STOJANOVI dr. Gojko, banovinski inspektor PORI Ivo, suradnik Novosti TAJEVI Marko, profesor glazbe TEDESCHI Stjepan, savjetnik financ. ravnateljstva TOMII dr. Juraj, ravnatelj tt. J. Ganz VARIAK dr. Stjepan, profesor VOJNOVI Toa, u ministarstvu unutranjih poslova VRAGOVI dr. Aleksa, predsjednik Apelacionog suda ZANELLA dr. Sreko, lijenik ZUGLIA Sreko, sveuilini profesor ALAC Edo, sudac Apelacionog suda.

lanovi loa: 12) Ljubav blinjega 13) Amicitia i 14) Prometej ACINGER Petar, vlasnik tiskare ANCL (ANCEL) Gjuro, inenjer (BACH Gjuro) BANOVI Strahinja, dr. pravni referent BERKE Pavle, dr. ravnatelj Hrvatske banke BJELINSKI (WEISS) Egon, ravnatelj Vevce d.d. BRANDAFY Emil, odvjetnik BUBANOVI Fran, dr. sveu. profesor (CARMINE Alojz) AVI Miljenko, veletrgovac DIMOVI Gjuro, dr. lijenik zubar EHRLICH Hugo, profesor tehnikog fakulteta FREUDENREICH Aleksandar, ing. intendant Hrvat. nar. kazalita FREUND Pavao, industrijalac GOGA Karlo, dr. odvjetnik HELBERT Duan, sudac Kotarskog suda u Zagrebu HERCEG Matija, ravnatelj Balkan. banke HIRC (HIRZ) Slavko, dr. sudac Sudbenog stola

HORVAT Radoslav, knjiar (IVANKOVI ore) (JURANOVI Vladimir) JURIA Ivan, dr. javni biljenik KOSTRENI Nikola, dr. ravnatelj Jugoslavenske banke KOMLJENOVI Janko, dr. lijenik LJUTI Baldo, ing. Dravna hipot. banka MAHULJA Sreko, dr. odvjetnik MARI (MAYER) Artur, ravnatelj Shella MARI Milan, ravnatelj Shella MAYER Milan, dr. sudac Okrunog suda (MRULJA Vuko) NOVAK Dragan, ravnatelj hipot. banke PERO Dragutin, ravnatelj Katel a.d. ROBI (ROSENBERG) Robert, dr. ravnatelj tvornice papira SCHLOSSBERG Herrmann, ravnatelj Hrvatske banke SZABO Gjuro, profesor TUBI Stevo, ravnatelj Srpske banke UZORINAC Mladen, banski lijenik (VERNI Zdenko) WINKLER Drago, bank. ravnatelj ZARNIK Boris, dr. sveu. profesor ZOROVI Dragomir, dr. Sudac ___________________________________________________________________________ AUSCH Aleksandar, ravnatelj BADALI Viktor, bankovni inovnik BAGLAMA Mirko, kasacioni sudac BATUI Slavko, dr. tajnik Hrvatskog nar. kazalita BENEI Julije, profesor uiteljske kole BONJAK Kamilo, bankovni ravnatelj ERNJAK Stjepan, inenjer DEUTSCH Edo, dr. lijenik DOMINIKOVI DUJI Pavao, dr. arhitekt DURNY Ivan, potanski inovnik u m., sada trgovac FISCHER Jaques, dr. lijenik FRANGE Nikola, dr. odvjetnik GORJAN R, inenjer HERZEG Ivo, dr. lijenik HORVAT Josip, novinar HORVAT Viktor, restaurater HOTKO Davorin, kipar HRIBAR Stjepan, arhitekt HRI Drago, operni pjeva KELL Benko, trgovac KNEEVI Gedeon, agrarni inspektor KOEVI Janko, dr. odvjetnik LADANJI Eugen, dr. ravnatelj LEPPE Stjepan, uitelj LIEBERMANN Dragutin, dr. odvjetnik

MAZURA Lav, dr. odvjetnik MERKI MIKOLA Felix, trgovac MRAKOVI Kosta, bankovni inovnik MUJADI Omer, akademski slikar NJEMI Bogdan, odvjetnik ORLI Pero, profesor PEROK Ivan, dr. savjetnik Banske vlasti PLIVELI Branko, dr. bankovni ravnatelj POLI Ladislav, odvjetnik POLI Marijan, dr. odvjetnik RAVERTA Franjo, potanski inovnik RAVERTA Ivan, naelnik ministarstva RICHTMANN Ivo, inenjer ROMANI Branko, major SALAJ Zvonimir, dr. lijenik SCHOLLER Vatroslav, dr. lijenik SCHWARZ Milan, dr. lijenik SCHWARZWALD Milan, dr. lijenik STERN Otto, trgovac STRANI Ernest, trgovac AUF Vojko, privatni inovnik, tajnik Jugotampe PLAJT Ljudevit, dr. profesor TOMAC Julije, dr. TOMI Veljko, posjednik ULMANSKI Stevo, dr. inovnik VIDMAN Milan, veliki upan

15) lanovi loe Pitagora u Zagrebu BARLOVI Ivica BUTKOVI Ivan-Andrija, Zagreb, slubenik BUTKOVI Marja (Marija), Zagreb FALLAS Alexander, Zagreb, inovnik, r. 1911. u Varadinu GRADINIK Milica GUERRATTO Antun GUERRATTO Marika HAVRAK (Chavrak?) Josip, Zagreb, bank. inovnik, r. 1900. u Ogulinu HERUC Honica (Henrietta) ena Vladimira HERUC Vladimir, Zagreb, sudac HIDVEGI Ladislaus HOJKA Gisela, Zagreb HOJKA Milan, Zagreb, trgovac HOTKO Davorin, Zagreb, uitelj KACHNIC Palo, Zagreb, bank. inovnik KACHNIC Sofija, Zagreb

KARSCHULIN (Karulin) Greta KARSCHULIN (Karulin) Miroslav KOCH Antun, Zagreb, inovnik KOVAI Eleonora KOVAI Regina KOVAI Zvonimir MOZES Ivan RADOVINOVI Boena, Zagreb, lijenica, r. 1901. u Suaku RADOVINOVI Luca, Zagreb, gim. profesorica r. 1887. u Kninu REESCH Josip, Zagreb, bank. inovnik, r. 1879. REICHING Milan ROKOVI Joka, Zagreb, r. 1893. ROKOVI Nikola, Zagreb, inenjer, direktor tvornice, r. 1895. u Dubrovniku. SCMIDEK Marjet, Zagreb SEK Adela, Zagreb. r. 1880 u Tuzli SEK Viktor, Zagreb, andar. major SOBOTKA Otto, Daruvar, novinar SRAM (ram) Michela, Zagreb SUDEN Milica II Milica, ena Ferde, Zagreb, r. 1878. TALI Antonija, Zagreb, r. 1891. TOMI Veljko, Zagreb VUKOVI Marya, (Marija) VUKOVI Mirko, trgovac WAVRA Lisaweta, Zagreb, WINKLER Antun, Zagreb, inovnik ZANON Ruica, Zagreb, uiteljica, r. 1908. ZANON Vinko, Zagreb, namjetenik, r. 1903.

16) lanovi loe Humanitas u Zagrebu BARLOVI Ivica, Krievci, bank. inovnik, r. 1895. BLISS Mirko, Zagreb, jurist, r. 1904. u Varadinu GRADINIK Milica, Zagreb, bank. inovnica, r. 1890. GUERATTO Antun, Zagreb, inovnik, r. 1885. GUERATTO Mariska, ena Antuna, Zagreb, r. 1897. HERUC Henrietta (Honica) ena Vladimira, Zagreb, r. 1904. u Kutini HIDVEGI Ladislaus, akovec, odvjetnik KARSCHULIN (Karulin) Greta ena Antuna, Zagreb, ing. kemije, r. 1904. KARSCHULIN (Karulin) Miroslav, Zagreb, dr. ing. kemije, r. 1904. u Przemyslu (Poljska) KONSTANTINOVI Marija, Sr. Mitrovica, r. 1907. u Rumi KOVAI Eleonora ena Zvonimira, Zagreb, r. 1907. u Beu KOVAI Regina, Zagreb, uiteljica, r. 1875. KOVAI Zvonimir, ing. kemije, sveu. asistent, r. 1903. MAKSIMOVI Nikola, Zagreb, lijenik, r. 1905. u Vukovaru MOZES Ivan, akovec, trgovac, r. 1892. PISK Amadeus Paul, poasni lan iz Bea, glazbenik REICHING Milan, akovec, r. 1893.

SCHWARTZ Pavao, urenovac, ing. arhitekture, r. 1909. u Zagrebu SIK Gjuro, odvjetnik, r. 1901. u Karlovcu SUDEN Milica, Zagreb, r. 1903. EMPER Alfons, Zagreb, lijenik, r. 1892. u Grazu VASILESKO arko, Zagreb, trgovac, r. 1901. VELJAI edomil, Zagreb, student filozofije, r. 1915.

17) lanovi loe Zagreb na dan 1. III. 1933. ALTMANN dr. Edmund (Osijek), ALTMANN dr. Vladimir, BAUER dr. Hugo, BAUER dr Marko, BAUER dr. Rikard, BONDY Alfred, DEUTSCH Slavoljub, EISENSTDTER dr. David, FISCHER Julije, FREUND ing. Laci, FREUND Matija, FUHRMANN dr. David, GRAF iga, GROSS Rudolf (Vinkovci), GRNFELD Teodor, HEIMBACH Lavoslav, HEINRICH Oto, HERLINGER dr. Dragutin, (Sisak), HERZOG David, HOFFMANN Josip, HOFFMANN Vilim, HORN dr. Josip (Osijek), HORN dr. Marko, HUBER Franjo, JELLINEK dr. Gjuro, KANDEL Mavro, KASTL Dragutin, KASTL Milan, KLEINER M. Vilim, KNIG Julije, KRAUS Herman, LEDERER Makso, LWINGER dr. Benko, LWY Oto (Krapina) LWY dr elomo, MARGULIES dr. Lazar (Osijek), NEUBERGER dr. Pavao, PORDES dr. Sigmund, PSCHERHOF dr. Makso,

RODANI dr. Rudolf, ROSNER Marko (Maribor), ROSNER dr. Rudolf, SCHNELLER andor, SCHREINER Armin, SCHWARZ dr. Milan, SOHR Aleksandar, SPIEGLER dr. Oskar, SPITZ Alfred, STARK dr. Adolf (Vinkovci), STEIN dr. Beno, STEINER Aleksa (Vukovar), STEINER Lavoslav, STERN Lav, STERN Maksim, STERN Oto, SZEMNITZ prof. Aleksa, IK dr. Lavoslav, TOBOLSKI Leo, WEISSMANN dr. Karlo (Osijek) WOLLAK dr. Henrik.

IZVJETAJ koji je dopuna ve podneenom mojem izvjetaju od 15 VIII 1940. Dne 15 VIII 1940 od 10. 30 do 12. 30 h. izvrio sam naknadni pretres u prostorijama Velike slobodno-zidarske loe Libertas u prisutnosti RAVERTA FRANJE, pot. inovnika sa stanom u Jurjevskoj ul. kbr. 22 inae velikog tajnika ove loe, u kojoj sam pronaao osim izvjesne koliine knjiga, koje govore o slobodnom zidarstvu uope i slijedee: 1) zapisnik izvanredne skuptine velike loe od 27 XII 1938, 2) stari formulari, 3) Dr. Ivan von Bojnii Die Freimauerlage Ljubav blinjemu in Zagreb, 4) Rukopis Samo za Br. Br. Slbrd. 5) Proslava 60 godinjice osnutka Loe slobodnih zidara Ljubav blinjeg., 6) 2 knjiice Poslovnika loe Ljubav blinjega, 7) Fest-Vertrag k ljubavi blinjemu, 8) Promemorija, 9) Pravila slobodnih loa K Ijubavi blinjega, 10) 1 koverta sa 2 c dulj. i oznakom Gruntovni izvadak o zgradi. Nadalje sam ustanovio, da su lanovi velike loe Libertas odnosno lanovi njoj pripadajuih triju slobodno-zidarskih loa Ljubav blinjemu, Amicitzia i Prometej bili do 20 XI 1938. t. j. do stvaranja zakljuka o likvidaciji Velike loe Libertas i njenih triju napred spomenutih sastavnih loa: 1) Dr. Vladimir Rukavina, savjet. Banske Vlasti, Juriieva ul. 1 a, 2) Raverta Franjo, pot. inovnik, Jurjevska ul. 22, 3) Gmaz Milan, trgovac, Ilica 32, 4) plajt Dr. Ljudevit, profesor, Stanieva ul. 5) Poli Dr. Lavidlsav, odvjetnik, Ilica 26, 6) Schwarzwald Dr. Milan, lijenik, Maksimirska c. 31, 7) Dui Dr. Pavao, arhitekt, Bosanska 25, 8) Perok Dr. Ivo, savjet. Banske Vlasti, Jandrieva 14, 9) Durny Ivan, pot, in. u m., (trgovac sada), Radniki dol 36, 10) Herzog Arnold, bank. ravnatelj, Jurjevska 11 11) Richtmann Ing. lvo, ininjer, Ilica 17, 12) Salaj Dr. Zvonimir, lijenik, Vlaka 133, 13) Hribar arh. Stjepan, arhitekt, Jurjevska 61, 14) Strani Ernest, trgovac, Masarykova 12 15) Ladany Dr. Eugen, ravnatelj tvornice, Moinskoga 16) Horvat Josip, novinar, erjavieva 18, 17) Herzog Dr. Ivo, lijenik, Martieva 6, 18) Poli Dr. Marijan, odvjetnik, Opatika 12, 19) Schwarz Dr. Milan, lijenik, Petrinjska 11, 20) Badali Viktor, bank. in., Gundulieva 2, 21) Freundenreich Aleksander, graditelj, Gajeva 6, 22) Batui Dr. Slavko, profesor, adresa: Radiostanica, 23) Pliveri Dr. Branko, bank, ravnatelj, Tomislavov trg 10, 24) Cernjak Ing. Stjepan, ininjer, Deelieva 59, 25) Baglama Mirko, kasac. sudija u m., Primorska 8, 26) Benei Dr. Julio, profesor, Ilirski trg 8.,

27) Tomi Veljko, osebnik Primorska 11, 28) Frange Dr. Nikola, odvjetnik, Ilica 26, 29) Horvat ing. Viktor, restaurater, Ilica 222, 30) Au Aleksander, ravnatelj, Ilica 232, 31) Hri Drago, operni pjeva, Markoviev trg 2, 32) Libermann Dr. Dragutin, odvjetnik, Medulieva 9, 33) Fischer Ignjat, arhitekt, Demetrova 3, 34) Mikola Feliks, trgovac, Hatzova 14, 35) Njemi Dr. Bogdan, odvjetnik, ordieva 3, 36) Vidman Milan, veliki upan u m., Medulieva 21, 37) Koevi Dr. Janko, odvjetnik, Primorska 9, 38) Hodko Davorin, kipar, Bosanska 19a, 39) Fischer Dr. Jaquues, lijenik, Jelaiev trg 10a, 40) Orli Pero, nastavnik, Hercegovaka 81, 41) Leeppee Stjepan, uitelj u m., Medvedgradska 2 42) Schauff Vojko, priv. in., Opatika 12, 43) Scholler Dr. Vatroslav, lijenik, Vlaka 25, 44) Deutsch Dr. Edo, lijenik, Masarykova 13, 45) Ulmansky Dr. Stevo, in., Jurjevska 33, 46) Bonjak Kamilo, bank. ravnatelj, Bokovieva 8, 47) Vinkovi Dr. Hinko, novinar, Gundulieva 23b, 48) Mujadi Omer, akad, slikar, Kosirnikova 21/I, 49) Mrakovi Kosta, bank. in., Kaieva 15, Nadalje naiao sam na nekoliko imena kod kojih nisam mogao ustanoviti potpuno tone podatke. Ova imena su slijedea: 1) Dominkovi, 2) Merki, Sada ve pokojni, za ivota bili su lanovi Velike loe Libertas ovi: 1) Domac Dr. Julije, lijenik, Ilica 40, 2) Mazzura Dr. Lav, odvjetnik, Jurjevska 27b, 3) Kneevi Gedeon, agrar. inspektor, Primorska ul., 4) Romani Branko, major u m., Ribnjak 20b, 5) Raverta Ivan, naelnik Min. u m., Vinkovci, 6) Stern Oto, trgovac, Juriieva ul, 7) Gorjan R., ininjer, 8) Kell Benko, trgovac, 9) Fuchs Dr. Josip, lijenik. Velika loa Libertas nije se oslanjala ni na jednu drugu veliku lou u Jugoslaviji, niti se je vezivala na koju slobodno zidarsku lou u inostranstvu, nego je imala specifino hrvatsko obiljeje (bila je t.zv. divlja loa). Njeno lanstvo se je posljednih godina smanjivalo, naroito za reima Dr. Milana Stojadinovia, kada su mnogi lanovi napustili slobodno-zidarske redove iz linih i materijalnih razloga. Nakon odlasak Dr. Stojadinovia sa vlasti, bile su to vanjske prilike, prilike u ostalim dijelovima Europe, koje su uzrokovale da je dolo do ve spomenute likvidacije u velikoj loi Libertas odnosno u njenim sastavnim slobodnozidarskim loama Ljubav blinjem Amicitzi-i i Prometeju, Zagreb, 17. kolovoza 1940. redarstveni pristav.

PRILOZI: naeni predmeti spisi oznaeni pod 1 10.*

Ovaj policijski Izvjetaj pronaao je u jednoj privatnoj arhivi prof. ivko Strii, koji mi ga je ustupio na upotrebu. Na ovoj i drugim nesebinostima u pripremanju mojih knjiga srdano mu se zahvaljujem. Izvjetaj sam donio bez jezinih i drugih ispravaka.

DODATAK: MASONSTVO U RIJECI Prve vee potekoe, to ih je talijanski Veliki orijent susretao u ostvarivanju plana, da postigne hegemoniju u talijanskoj politici prema kojoj je teio i doputao, da se vjeruje kako to eli bile su potekoe rijekoga pothvata. Talijanske zahtjeve s obzirom na taj liburnijski grad ve je bila iznijela jedna tako obilna kasnorisordjimentska literatura, da je onda u Palai Giustiniani bilo lako nai slobodnozidarskog prethodnika. Ali, injenica, da talijansko masonstvo nije prisustvovalo sklapanju Londonskog ugovora, dovela je talijansku masonsku zajednicu u situaciju, koja nije bila drukija od one, u kojoj su se nale talijanske vladine stranke i ljudi u vladi, koji su naslijedili konzekvencije toga ugovora u njihovoj konkretnoj pripremi u situaciji raspadu habsburkog carstva za koju Sonninijeva diplomacija bijae doista nespremna. Sutradan poslije primirja, Syrius, rijeka masonska loa, doivjela je krizu, na kraju koje su se, braa, koja su govorila madarski odcijepila od brae italofona. Posve je sigurno, da su radionice, u kojima se govorilo talijanski i koje su se pokoravale rimskom Velikom orijentu, bile provoditelji nacionalne politike. Ali, zaista nije vjerojatno, da bi svaka od njih bila predstraa za operacije, koje bi imale za cilj, da se pripoje Italiji podruja njihovih loa, kad se ima na umu, da su takve loe bile posijane po cijelom Balkanskom poluotoka, u Carigradu, Maloj Aziji, Sjevernoj Africi, Latinskoj Americi i u SAD. Ipak, Torrigianijev posjet brai u Syriusu nekoliko dana prije legionarskog mara iz Ronchija u Rijeku (u rujnu 1919) doputa pretpostaviti, da je veliki metar donekle sudjelovao bar u davanju suglasnosti masonima, koji su bili prisutni u zoni operacija, ako ve nije sudjelovao u pripremi pothvata. Torrigiani koji u tom pogledu nije nita uradio, kako proistjee iz zapisnika sjednica Saveza, u Palai Giustiniani imao je za leima javne izjave (u oujku 1919) Placida Marensija, pomonika velikog metra, i Ulissea Baccija, velikog sekretara, koji su sudjelovali u radu kongresa Pro Fiume e Dalmazia (Za Rijeku i Dalmaciju), to ga je u Milanu upriliio fascio patriotskih drutava, i na kongresu Pro Spalato e Dalmazia (Za Split i Dalmaciju), koji je odran u Rimu. Ali, jo je vanije to, da je novi veliki metar znao, da je talijanska vlada sustavno izigravala pokuaje, to ih je Nathan prethodno izvodio, da bi ukljuio Savez u sredite nacionalnog programa, poslije sluaja Kongresa saveznikog i neutralnog masonstva u Parizu u lipnju 1917, kada je Palaa Giustiniani postala rtvom nemilosrdnih slavenofilskih manevara francuskih masona, pa se i sami Ettore Ferrari morao povui s poloaja velikoga metra. Torrigianiju se priinilo, da bi se u Rijeci mogao pobrati uspjeh na polju, koji je potreban, da bi se vratilo povjerenje u Savez u oima rimske vlade i cijele zemlje. Pridruila se, i u ovom sluaju, konkurencija, koju je Palai Giustiniani suprotstavila Piazza del Gesu, iji je novi mogunik Raoul Palermi bio osnovao, sam od sebe 30. studenoga 1918. jednu nacionalnu stranku, pro Italiani irredenti, da bi osigurao Italiji itavu istonu jadransku obalu; bila je to ambicija, koju su uvelike gajili vojni krugovi, osobito ratna mornarica. Svjedoanstvo, to ga je ostavio mason Giacomo Treves o dvjema osobnim Torrigianijevim intervencijama u Rijeci, sutradan nakon mara te koliko je u tom pogledu, iako uz neka preuivanja, dao naslutiti sam Francesoo Saverio Nitti, doputa ustvrditi, da je veliki metar odobrio D'Annunzijev pothvat, u uvjerenju, da e ga kontrolirati i usmjeriti prema rezultatu, koji bi se podudarao s ciljevima centralne vlade, i da se, bar u prvo vrijeme, slagao s time, da se Palaa Giustiniani upusti u neko posredovanje, ni izriito ni deklarirano, da bi se odrao

otvorenim prostor za rjeenja prikladna, da se spasi taj sluaj za diplomatske pregovore, to jest putem intervencije kojim bi Nitti uspio sretno dovesti u mirnu luku, uz meunarodni pristanak, to pripojenje Rijeke Italiji, za koje je D'Annunzijeva ekspedicija (koja jo nije bila obiljeena kao avantura) pokazala da je vrlo popularna u visokim krugovima talijanskih upravljaa. Palaa Giustiniani, dakle, prihvaala je, da se ukljui u igru, koja je, kako se je malo poslije pokazalo, posve izmicala kontroli, jer je otvorenom neprijateljstvu prema D'Annunzijevu pothvatu na meunarodnom podruju morala odgovoriti hladnoa slubenog stajalita rimske vlade prema pothvatu i, kao revan, neposredno pogoranje D'Annunzijevih napada, to ih je on ve po obiaju upravljao na Nittija i parlament. Kada se konano u Rijeci poelo pomiljati bilo da se time ilo za tim, da se napravi pritisak na rimsku vladu, bilo da se olaka situacija u gradu, koja se brzo pogoravala na plan o pobunjenikom iskrcavanju dobrovoljaca na jadransku talijansku obalu, Torrigiani se pourio izjaviti, da se potpuno ograuje od D'Annunzijeva ponaanja, o emu je obavijestio upravu Saveza i, vrlo vjerojatno, i samoga Nittija. Izvori se slau u otkrivanju razloga, koji je naveo Torrigianija na konanu odluku: bojao se je, da bi pobunjeniki pokuaj mogao pokrenuti crveni ustanak, koji bi, sa svoje strane, uzrokovao intervenciju vojske, iji se konani ishod ne bi mogao vidjeti u detaljima, a koji bi u cjelini bio reakcionaran, pa stoga u suprotnosti s politikim modelom, kojim se Palaa Giustiniani uvijek nadahnjivala u svome djelovanju. Dne 2. prosinca 1920, godinu dana poto je bio razrijeen odgovornosti zapovjednika, Torrigiani je ipak nastojao, da se izbjegne oruani sukob izmeu D'Annunzija i redovitih talijanskih eta: U ime masonstva, a to znai u ime jedne visoke i iste patriotske tradicije pisao je veliki metar guverneru Kvarnera traimo, da izbjegnete, da talijansko oruje prolijeva talijansku krv; sjetite se, da smo vas razumijevali od dana Ronchija, da smo vas uvijek s ljubavlju slijedili, iako katkada uz oprezne savjete. Slobodni od predrasuda, od ograda, straha, uvijek se sjeajui vaih rijei punih povjerenja prema nama, upuujemo vaoj hrabroj dui bolan poziv i traimo od vas budnu garibaldinsku rezignaciju, koja je bila, kako je to sve dokazivalo, strana posebnom Pjesnikovu mentalitetu. Tako je Palai Giustiniani preostalo samo to, da naredi svojim najvjernijima poevi od generala Santea Ceccherinija da D'Annunzija prepusti sudbini, koju je bio sam sebi zacrtao, a koja je njegovu osobnu avanturu dovela do katastrofe. (Ovo je prijevod s talijanskog slijedeeg teksta: Aldo Alessandro Mola, La Massoneria italiana nella crisi dello stato liberale (1914 1926). Ovaj tekst je objavljen u knjizi: J. A. Ferrer Benimeli G. Caprile A. Comba F. Della Peruta C. Francovich A. A. Mola, La Massoneria nella storia d'Italia. Atanr, Rim, 1980, s. 123126). U ovoj knjizi nalaze se na s. 140141 i slijedei bibliografski podaci: E. Martire, La passione di Fiume, Milano 1920; P. Alatri, Nitti, D'Annunzio e la questione adriatica, Milano, Feltrinelli, 1959; Fr. S. Nitti, Rivelazioni, Napoli, Esi, 1948; ID., Scritti politici. Articoli e discorsi. Inediti vari. Documenti, a cura di P. Alatri, Edizione Nazionale delle Opere; vol. XVI, Bari, Laterza, 1980, voll. 2; R. De Felice, Una lettera di D'Annunzio al Grande Oriente da Fiume nel 1919, in Fiume, a. XII, nn. 34; P. Zanetti, La Massoneria e l'impresa di Fiume, tesi di laurea, Univ. di Torino, rel. prof. A. Garosci, a.a. 196667, voll. 2, con documenti inediti. (S. 140141).

II. ROTARI
Prvi rotari-klubovi osnovani su u Chicagu u Sjedinjenim Amerikim Dravama, 23. veljae 1905. Njihovi lanovi mogli su biti pripadnici svih vjera (krani, idovi, budisti itd.). Sredinjica rotarstva ostala je u Chicagu, a generalno tajnitvo za Europu smjeteno je u Zrichu, u vicarskoj. Masona meu rotarima u prosincu god. 1940. nije bio veliki postotak. Ali treba naglasiti da su oni bili osnivai i stvarni voditelji jugoslavenskog rotarstva. Osim toga, oni su rotarstvo nadahnuli masonskim duhom. Rotarstvo je masonima bilo sredstvo za prodor masonskog utjecaja u one krugove, u koje se oni kao masoni nisu mogli lako probiti.726 Ciljevi i jugoslavenskog rotarstva opisani su apstraktnim frazama iz kojih se nita konkretno nije moglo zakljuiti: Ciljevi rotarstva posveeni su idealu sluenja kao osnovici svake estite delatnosti a naroito: 1. negovanju linih odnosa, poznanstva i prijateljstva radi uveanja mogunosti sluenja optim interesima; 2. postavljanju visokih etikih merila u poslu i zvanju, priznavanju vrednosti svakoga korisnog zanimanja i nastojanja svih rotara da svoju delatnost upotrebljavaju kao priliku da slue ljudskom drutvu; 3. primenjivanju ideala sluenja u linom, poslovnom i javnom ivotu svakoga rotara; 4. unapreivanju meunarodnog sporazumevanja, dobre volje i mira putem svetske drugarske zajednice ljudi od posla i zvanja ujedinjenih u idealu sluenja.727 U mjesenom pismu Ede Markovia od 9. listopada 1932. istaknuto je da rotare zanimaju svi konkretni problemi, jer da rotarstvo nije kontemplacija : Nema problema, koji nas ne bi mogao, upravo morao, interesovati. I nema problema koji rotari ne bi mogli tretirati, ako su se u svojim klubovima opasali dovoljno snanom ljubavi i zadahnuli rotarskom tolerancijom. Rotarstvo je daleko od dnevne politike partija i od tretiranja vjerskih subtiliteta. Ali rotari jo manje mogu da zanemaruju pitanja politika koja proimlju sav ivot ili da budu vjerski indiferentni, kad znaju za golemu ulogu religije u ljudskom drutvu. Pravo iz spleta i vreve ivota organizovani u svoju zajednicu, rotari znaju da mogu vriti svoju dunost samo, ako budno prate sve to se oko njih zbiva, ako posveuju panju svim manifestacijama ivota, to ih okruavaju. I za to ulaze u sve probleme, koji se pojavljuju u njihovoj sredini, neustraivo i bez strasti. Danas naroito. Da s razumijevanjem prodru u njihovu sutinu i da se opredijele. Rotari i suvie vole svoju zemlju i svoj narod, a da ne bi reagirali na sve, to se u njoj dogaa. Oni ne mogu turati glavu u pijesak i mirno gledati kako se u ljudske due uvlai apatija. Jer rotarstvo nije kontemplacija. Ono je svo u akciji za dobro pojedinca, za dobro ue zajednice, za dobro naroda, za dobro ovjeanstva. O goruim pitanjima, koja predstavljaju centralni interes naroda, rotari moraju raspravljati, da ih osvijetle u svojoj sredini, da upueni mogu utjecati na svoju okolinu. Uz iskljuenje svake partijske

726

Dakako, tu injenicu masoni izmeu dva rata nisu priznavali. Kada je Hrvatska straa u polemici s Jugoslovenskom rei istaknula postojanje veza izmeu rotarstva i masonstva, 25. sijenja god. 1933. predsjednik zagrebakog Rotari-kluba odvjetnik dr. Jozo Poduje posjetio je urednitvo Hrvatske strae, te izjavio da rotarstvo nema nikakve veze, ni javne ni tajne, ni izravne ni neizravne, s masonerijom (Ante Alfirevi, Rotary club. ivot, XIV/1933, 4, s. 171). Meutim, Jozo Poduje bio je istaknuti lan zagrebake loe Maksimilijan Vrhovac. Ovakvo skrivanje imalo je jo manje uspjeha u manjim mjestima. U Splitu je tako pokuao istodobno djelovati arheolog Mihovil Abrami kao rotar i kao lan loe Pravda. 727 Rotary clubovi Jugoslavije 77 distrikt Rotary International. VII izdanje za god. 1939/1940, s. 3.

politike, sa istim rotarskim ciljem izmirenja divergentnih interesa i stvaranja harmonijske cjeline.728 U rotarskom tisku naglaavalo se da rotari nisu protiv Rimokatolike crkve ni protiv sveenstva. Rotari su tvrdili da to dokazuje injenica da mnogi Rotary klubovi broje meu svoje lanove upravo odline rimokatolike svetenike. 729 Rotarstvu je pripadao dok nije bio izabran za katolikog nadbiskupa u Beogradu i Josip Antun Uji.730 esi su prvi od Slavena uli u rotarsku zajednicu. Oni su unijeli rotarstvo i u Jugoslaviju.731 U Beogradu se poelo govoriti o rotarstvu ve god. 1927, ali su tek 15. listopada 1928. udareni u Beogradu temelji prvom rotarskom klubu u Jugoslaviji. Taj klub posveen je 4. oujka 1929, a diplomu za pravo opstojanja dobio je na Vidovdan god. 1929. preko posebnog izaslanika sredinjice u Chicagu.732 Pokreta rotarske organizacije u Jugoslaviji bio je mason Voja Kujundi. On se obratio europskom tajnitvu u Zrichu, i ono mu je poslalo propagandni materijal, obavijestivi o tome organizatora ehoslovakih rotarskih klubova Josefa Schulza. Schulz je u rujnu 1928. doao u Beograd i odrao konferencije s etiri-pet osnivaa. Dne 5. rujna 1928. Josef Schulz, guverner Rotary Internationala za distrikt ehoslovaku, posjetio je, po uputi ehoslovakog generalnog konzula u Zagrebu, ing. Radovana Alaupovia u Zagrebu, te ga zamolio za sastanak. Sastanak je odran istoga dana u nazonosti dra Vladimira Leusteka. Schulz je na sastanku napomenuo, da je ve od utemeljenja prvoga rotari-kluba u ehoslovakoj (u Pragu) namjeravao rotarsku ideju prenijeti u Jugoslaviju. Meutim, to je bilo mogue uiniti, prema njegovim rijeima, tek poto je osnovan samostalni rotarski distrikt za ehoslovaku i poto je on postao njegov guverner. Schulz je ponudio Alaupoviu i Leusteku, da se pobrinu, da bi se osnovao rotari klub u Zagrebu. Alaupovi i Leustek na to su pristali te su poeli rad na tome u prosincu 1928. Odbor, koji su njih dvojica okupili, tvorili su Edo Markovi, Frane Hanamann, Ivo Belin, Branko enoa i Aleksandar mit. Svi su oni bili masoni. Prvi njihov zajedniki sastanak odran je 15. veljae god. 1929. Na sastanku je bilo nazono 20 osnivaa, dok su se estorica ispriala. Konstituirajuu skuptinu Rotary cluba Zagreb odralo je 6. oujka 1929. slijedeih 25 lanova osnivaa: ing. Radovan Alaupovi, dr. Jindrich Andrijal, dr. Ivo Belin, Kreimir Brovet, ing. Milan alogovi, dr. Ante Drai, ing. Jaromir Dubsky, Viktor Frank, dr. ing. Frane Hanamann, Lav Kalda, dr. Marko Kostreni, dr. Vladimir Leustek, Edo Markovi, Ivan Metrovi, dr. Jozo Poduje, dr. Ivan Rai, Toni Schlegel, dr. Branko Pliveri, dr. Branko enoa, dr. Aleksander mit, dr. Ivo Stern, Velimir Vasi, Pavle Ostovi, dr. Stjepan Mlinari, Ilija Vurdelja. U upravni odbor izabrani su Josip Mikulii kao predsjednik, Edo Markovi kao potpredsjednik, Radovan Alaupovi kao 1. tajnik, dr. Ante Drai kao 2. tajnik, Pavle Ostovi kao blagajnik, Lav Kalda kao ceremonijar te dr. Jozo Poduje i dr. Vladimir Leustek kao odbornici. Sveanu inauguraciju izvrio je, kao izaslanik Rotary Internationala, Josef Schulz, a predaja Chartera Rotary Clubu Zagreb izvrena je, zajedno s predajom Chartera Rotary Clubu Beograd, na Plitvikim jezerima 28. lipnja 1929. Predaju Chartera obavio je J. Schulz u nazonosti delegata ekih i austrijskih rotarskih klubova. Na dan osnutka Rotary Club Zagreb imao je 25 lanova. Ali je lanstvo stalno raslo. U vodstvu kluba nalazili su se uvijek gotovo samo masoni.733

728 729

Edo Markovi, ibid., s. 41. Je li Rotary proti katolikoj vjeri? Jugoslovenski rotar, III/1935, 4, 38. 730 Jugoslovenski rotar, V/1937, 7, 40. 731 Edo Markovi, Mjesena guvernerska pisma mart 1932. jun 1933. Zagreb, 1933, s. 57. 732 V.(oja) Kujundi, (Izvjetaj delegata D-ra V. Kujundia potpredsednika Rotari-Kluba u Beogradu), Svetski kongres rotara u ikagu 2327 juna 1930. Izdanje Rotary kluba u Beogradu, 1930, sv. 5, s. 4. 733 Radovan Alaupovi, Istorija rotarstva u Jugoslaviji. II. Osnivanje kluba u Zagrebu. Jugoslovenski rotar, I/1933, 3, 1920.

Kao pioniri rotarskog pokreta u Zagrebu bili su Edo Markovi, dr. Vladimir Leustek, dr. Radovan Alaupovi i dr. ing. Frane Hanamann. Svi su oni bili masoni. 734 Na poticaj iz Zagreba osnovani su rotarski klubovi u Osijeku (1929), Suaku (1930), Mariboru (1930), Varadinu (1930), Ljubljani (1931), Splitu (osnivanje 1930, a inauguracija 1931). Na poticaj iz Beograda osnovani su rotarski klubovi u Novom Sadu (1929), Subotici (osnivanje 1929, a inauguracija 1930), Sarajevu (osnivanje 1930, a inauguracija 1931), Panevu (1931), Skoplju (osnivanje 1930, a inauguracija 1931). Na sjednici Europskog savjetodavnog odbora 24. sijenja 1931. predloeno je osnivanje jugoslavenskog odbora za ekstenziju, jer se smatralo da je za jedinstveno sprovoenje akcije u jednoj zemlji potrebna centralizacija Kada je taj prijedlog naelno prihvaen na sastanku predstavnika svih jugoslavenskih rotari-klubova odranom u Beu 24. lipnja 1931. u povodu Internacionalnog rotary kongresa, stvoren je zakljuak da se irenje rotarstva u Jugoslaviji povjeri posebnom odboru (Extension Comite), koji se sastojao od tri lana: Ede Markovia iz Zagreba kao predsjednika te Stevana G. Koena iz Beograda i ing. Oskara Draara iz Maribora kao lanova. Stalo se na stajalite da pri osnivanju novih klubova treba naroito paziti da budu zastupljene najmanje 15 raznih klasifikacija, koje treba da predstavljaju socijalni, privredni i kulturni ivot, ali naroito moraju biti zastupljene sve privredne grane tog mjesta.735 Masoni su se trajno do poetka rata angairali oko osnivanja rotari klubova. U godinjem izvjetaju loe Vojvodina iz Zrenjanina za god. 1938. navedeno je i slijedee: I Rotari klub koji je osnovan zauzimanjem nekoliko nae brae o emu je bilo pomena u prologodinjem izvetaju, radio je veoma aktivno u 1938. g. i u njemu su ulanjena nekolika naa braa.736 Rotarski klubovi sastojali su se, kao i masonske loe, od najutjecajnijih osoba politikog, gospodarskog i kulturnog ivota u zemlji. Na 1. srpnja 1940. bila su u Jugoslaviji usve 34 rotarska kluba.737 Prema stanju popisa lanova iz prosinca 1940. u Jugoslaviji je bilo usve 679 rotara. Evo mjesta njihova boravka i njihova broja.

734 735

Dr. ing. Frane Hanamann. Jugoslovenski rotar, VI/1938, 6, 258 Stevan G. Koen (referirao), irenje rotarstva u Jugoslaviji. Izdanje Rotary kluba Beograd, sv. 7, s. 411. Sluio sam se podacima iz ovog referata na vie mjesta u ovom tekstu na kojima to nisam posebno citirao. 736 estar, XVIII/1939, 12, 31. 737 Proceedings Thirty-first annual convention of Rotary International Havana, Cuba, June 913, 1940. Izdanje Rotary International, Chicago, 1940, s. 353.

1. Baka Topola 2. Banja Luka 3. Beograd 4. Bitolj 5. Brko 6. uprija Jagodina - Parain 7. Dubrovnik 8. Karlovac 9. Kranj 10. Leskovac 11. Ljubljana 12. Maribor 13. Ni 14. Novi Sad 15. Osijek 16. Panevo 17. Petrovgrad (danas Zrenjanin) 18. Sarajevo 19. Skoplje 20. Slavonski Brod 21. Sombor 22. Split 23. Stara Kanjia 24. Stari Beej 25. Subotica 26. Suak 27. ibenik 28. Varadin 29. Velika Kikinda 30. Vinkovci 31. Vrac 32. Vukovar 33. Zagreb 34. Zemun

13 13 58 15 10 11 14 26 18 20 42 38 20 28 28 28 22 25 25 12 16 20 14 16 32 25 10 22 18 13 16 14 42 25738

738

Rotary clubovi 77. distrikta R. I. (Jugoslavija). Popis labova (stanje u decembru 1940.). Primorski tamparski zavod, Suak, s. 40.

III. MASONSTVO U HRVATSKOJ 1918.1941.

IZVJETAJ PROF DR. MILANA IVIA POGLAVNIKU DR. ANTI PAVELIU

Dr Milan Ivi, redoviti profesor Ekonomsko-komercijalne visoke kole

Zagreb, 14. srpnja 1941. Rakoveva 13

Poglavnie! Povjerenjem g. marala i ministra Slavka Kvaternika povjerena mi je masonska ostavtina pok. Franje dra Hanamana, profesora na Tehnikom fakultetu. Pok. Hanaman tokom svoga intenzivnog 28 godinjeg rada u masoneriji od g. 1907. do smrti g. 1940. drao je vei dio masonstva u Hrvatskoj. Kao otvoreni, uvjereni i fanatiki mason radio je neumorno samo za irenje i jaanje masonstva. Smatrao je to tavie svojim ivotnim zvanjem. Kao lan loe Ivan grof Drakovi od g. 1919. vrio je sve asti te loe koja je s loom Maksimilijan Vrhovac nastavila rad utrnule loe Ljubav Blinjemu. Vrio je kao masonski asnik najvieg stepena 33 sve asti i u Velikoj Loi Jugoslavija, pa tavie i slubu zamjenika Velikog Majstora. Kao visoki asnik odreivao je smjernice itavom masonstvu u bivoj Jugoslaviji. A da nije bio biran i za Velikog Majstora, bio je jedini razlog, to je bio tzv. Hrvat iz Zagreba. Pok. Hanaman podravao je glavne veze i s njemakim loama (Pegasus) putem svoga znanca ubelia, s masonskom meunarodnom Ligom (Allgemeine Freimaurer Liga) u vicarskoj (Basel) i s masonstvom u Americi putem glavnog tajnika Velike Loe u New Yorku Ossiana Langa. Bogata korespondencija pok. Hanamana i nije bila drugo, nego masonske veze u tuzemstvu i inozemstvu. Povjereni materijal iz ostavtine pok. Hanamana sadri slijedee masonske dokumente: l. Protokoli o masonskoj loi u Sisku Zur Nchstenliebe (g. 18721885) s nekim dosta mravim podacima o njezinu radu. Ista je loa bila prikljuena Velikoj Loi u Budimpeti. Iz tonog popisa lanova te loe (33 lana) vidi se, da su u njoj bili veinom sisaki idovi. Od zagrepana napominju se imena: Bothe, Peii, Schlesinger Antun, Krei Mijo i Kosovac Stjepan. Isti su kasnije osnivai zagrebake hrvatske loe Hrvatska vila. O djelovanju te loe na hrvatski javni ivot ne moe se iz sauvanih zapisnika nita vidjeti. Bit e, da je ta loa imala svoju glavnu zadau, da meu trgovcima idovima proiruje uglavnom njihove trgovake veze bez ikakva obzira na hrvatski narodni ivot. Svi zapisnici i protokoli voeni su iskljuivo u njemakom jeziku. 2. Zapisnici i pisma zagrebake loe Ljubav Blinjemu iz godine 19181920., tj. dok nijesu iz utrnule jedne loe nastale dvije nove loe Maksimilijan Vrhovac i Ivan grof Drakovi. 3. Dopisnitvo loe Ivan grof Drakovi do konca skoro godine 1939.

4. Insignija, rituali, eki, pojedine diplome lanova loe i neke knjige. Prema toj ostavtini masonskog materijala, koji se uglavnom odnosi na lou Ivan grof Drakovi, vide se glavne konture masonskog rada u bivoj Jugoslaviji, a naroito u gradu Zagrebu, gdje je loa imala sijelo. Ve iz tog materijala, kojeg u cijelosti nijesam jo mogao prouiti (naroito ne sva pisma), vidi se, koliku su mo vrili masoni na sav na javni ivot. Prije ipak nego prijeem na prikaz djelovanja masonerije na na javni ivot prema tome materijalu, dat u prema ostavtini Hanamanovoj brojani pregled svih loa u Hrvatskoj s kratkim pogledom na ostale loe. I. LOA MAKSIMILIJAN VRHOVAC Loa Maksimilijan Vrhovac ima poetak ve g. 17. III. 1914. u loi matici Ljubav Blinjemu u Zagrebu; sveano je ta loa osvijetljena (zapaljena) istom 5. IV 1919. u masonskom domu drutva Ljubavi Blinjega, Moinskoga ulica 22. Kako je ve reeno, zapisnika, tonog popisa lanstva (osobito prema najnovijem popisu) i ostalog arhiva nemam. Dat u ipak pregled lanstva te loe prema popisima naenim u ostavtini Hanamana. Jedan od takvih popisa potjee iz g. 1926. od samog osnivaa loe Vrhovac, dra Ljube Tomaia, advokata i kasnijeg predsjednika Senata. On navodi, da je loa Maks. Vrhovac nastala iz stare loe matice Ljubav Blinjemu, i to: od 7 afiliranih lanova iz matine loe i 18 novih lanova osnivaa. Njihova su imena prema popisu dra Tomaia: Bira Duan Bubanovi dr Fran, sveu. profesor Csikos-Sessia (slikao masonski hram u Moinskoga 22) Dr Jokovi Roko, ravnatelj Sanatorija Jurkovi ing. Mato Garapi Herceg Matija dr Koch Ferdo, sveu. profesor Krizman Tomislav, slikar Krizman dr Hinko, advokat i ministar Luki - Cari Novosel Mili Lujo Mili Milan, poasni rumunjski Petrovi Praunsperger Fileus Rubigoni dr Vjekoslav Stankovi dr Radenko (kr. namjesnik) enoa dr Branko, slikar obat Dimitrije, sudac Tkali Jure, virtuoz Tomai dr Ljubo, advokat i pr. senata, Tomi Veljko, bank. ravnatelj Trstenjak Davorin, uitelj u m. Ukupno 25 lanova. Loa je kasnije popunjavala svoje lanstvo iz redova sviju intelektualaca ponajvie sveuilinih profesora. Tokom vremena neki su iz te loe preli (afilirani) u druge loe, zato nalazimo imena lanova i u drugim loama. Loa Vrhovac bila je najjaa loa u Zagrebu po

broju svojih lanova. Broj aktivnih majstora nije nikad premaio 80 lanova. Ta je loa do svoga prestanka u g. 1940. zadrala svoje prostorije u hramu Moinskoga 22. Prigodom raspusta loa u Zagrebu u godini 1940. moralo je zagrebako redarstvo zaplijeniti Arhiv i te loe. U koliko se to nae kod Redarstva, ja u u svom kasnijem izvjetaju iznijeti podatke o radu te loe. Ne znam, kako je doao do popisa lanova te loe novinar Mirko Glojnari u svojoj knjizi Masonerija u Hrvatskoj (tiskana u mjesecu sijenju 1941.). Ista je bila zaplijenjena po bivoj vladi, u kojoj je predstojnik unutarnjih poslova prema mojim tonim podacima Bogdan Dojki bio sam aktivni mason... Tiskani popis imena po Glojnariu u poreivanju s podacima u mojoj ruci (dopisivanju, sjednicama meuloinskog odbora, zapiscima i slino) vie je nepotpun nego li pogrjean. Prema tom tiskanom popisu slijedei su lanovi loe Maksimilijan Vrhovac: * Dr Badali Josip, dramaturg (7. XII. 1934) Dr Barac Antun, sveu. profesor (29. IV 1927) Baranovi Kreimir, prof. glazb. akademije (5. XII. 1930) Banievi dr Niko, odvjetnik u Blatu (Dalmacija) (26. IV 1919) Bauer Marko, tajnik Industrijske komore (12. X. 1928) Bonifai dr Ante, gimn. profesor (21. X. 1929) Bostani dr Leopold (18. V 1934) Bohinjec dr Joa (21. VI. 1929) Bratani dr Zvonko (22. V 1931) Brolich dr Franjo, lijenik (26. II. 1932) Bujas dr Ramiro, sveu. profesor (12. X. 1928) Buratovi dr Ivo, odvjetnik (8. III. 1929) Cikota Miljenko, trgovac u B. Dubici (17. VIII. 1918) Cota ing. Franjo, sveu. docent (9. XII. 1932) elap Lazar, gimn. ravnatelj (5. XII. 1934) Deanovi dr Mirko, sveu. profesor (2. XII. 1918) Debeljak Stjepan, prof. obrtne kole Defrancesci dr Vjekoslav, odvjetnik Demetrovi Juraj, ministar (2. XII. 1918) Durst dr Franjo, prof. medicinskog fakulteta (6. XII. 1919) Dankovi dr Hugo, lijenik, sveu. docent Flumiani dr Gilberto, sveu. prof. filozof. fakulteta (8. V. 1931) Fischer arh. Ignac, graditelj (1897) Furlan dr Boris (3. III. 1933) Ganzelmajer dr Rudolf, sveu. prof. (veterina) Gili dr Andrija, priv. inovnik (23. VI. 1921) Gavrani dr Oton, odvjetnik i bivi starjeina Jugosokola Glaser Milan, bivi ravnatelj Sred. ureda (4. VI. 1926) Hahn dr eljko, lijenik SUZOR-a Herzeg Matija, bankovni ravnatelj (19. XI. 1909) Ivanevi dr Ivan, sveu. profesor Ivekovi ing. Branimir, glavni ing. SUZOR-a Jeremi dr Rista, lijenik elj. direkcije, Subotica (19. VII. 1919)
*

U zaporci dan primitka. Imena podvuena nalaze se i u mojim slubenim zapisima. U svezi s ovom primjedbom M. Ivia napominjem: Sva imena i prezimena koja su u Ivievu tekstu podvuena donose se u ovom izdanju tiskana kurzivom. (I.M.)

Jokovi dr Roko, ravnatelj Sanatorija (18. I. 1907) Juranovi ing. Ivan (16. V. 1930) Juranovi dr ing. Vladimir, sveu. profesor (16. V. 1930) Jurkovi ing. Mato, gradski nadsavjetnik Jutria Slavko, bivi ravn. Novosti Kandija dr Ante, sudac Stola sedmorice (4. X. 1922) Kavi Josip (3. III. 1933) Kiseljak dr Marijo, sveu. profesor (26. IV. 1924) Kliska ing. Stanko, gradski ininir (7. III. 1930) Koch Dragutin (20. XII. 1920) Koch Ferdo, sveu. profesor (18. XI. 1920) Kostiner dr Branko, gimn. prof. (18. V. 1934) Koec mr. ph. Nikola, predsjednik Jugofarmacije (1. VI. 1928) Kovaevi dr Ante, lijenik u Orebiu (1. II. 1922) Kraljevi dr Milan (8. V 1931) Krizman Hinko, bivi ministar (11. VI. 1910.) Krizman Tomislav, slikar (7. I. 1910) Kriaj Josip, operni pjeva (8. III. 1929) Kovai Kreimir, novinar Lokar dr Janko (10. VI. 1930) Lovin Eugen (16. X. 1931) Magaraevi Dimitrije, gimn. ravnatelj i b. ministar (4. V. 1923) Mari dr Luka, sveu. prof. (5. X. 1934) Marinkovi dr Pavao, lijenik (5. III. 1926) Martekini dr Milo, ravnatelj Hipotekarne banke (8. V. 1931) Medakovi dr Dane, gimn. ravnatelj Marjan Ante, trgovac (19. VIII. 1914) Mili D. Milan, rumunjski poasni konzul Mili Lujo, trgovac u Slanom (18. XII. 1907) Mitrovi dr Petar, tajnik Trgovinske komore (6. V. 1932) Mladinov dr Mirko, primarius bolnice, Dubrovnik (1. VI. 1928) Moskovi dr Armin, biv. ravn. Jugotampe (5. III. 1926) Novak dr Fran, odvjetnik u Ljubljani (12. IV. 1919) Novak dr Grga, sveu. profesor (5. III. 1926) Obersner Maks (3. III. 1933) Pearevi dr Juraj, odvjetnik Perovi dr Drago, sveu. prof. (7. XII. 1918) Plea Vinko, umar, Kostajnica (5. XI. 1921) Podaubski Eugen, sveu. profesor (4. V. 1923) Poduje dr Joso, odvjetnik (18. V. 1934) Poljanec Franjo, gimnazijski profesor (21. VI. 1925) Pulani Milovan, bivi ravn. Agencije Avala Pavlovi dr Vuk, sveu. profesor Ravnikar dr Vladimir (12. I. 1919) Ribi Boidar, b. ravnatelj GEC-a (7. III. 1930) Sallopek Mr. ph. Josip, apotekar (3. III. 1933) Stani Rokotov dr Ivo, redarstveni lijenik (2. XII. 1927) Stankovi dr Radenko, prof medicin. fakulteta i kralj. namj. (25. V. 1910) Stefanovi Jovan, sveu. profesor (12. X. 1928) Stepanovi Josip, biv. komesar zagreb. policije

Stoisavljevi Bogdan, gimn. profesor aj ing. Dragutin (4. I. 1919) ega ing. Ferdo (8. X. 1926) ilovi dr Sreko, lijenik (16. X. 1920) ii dr Ferdo, sveu. profesor (28. XII. 1923) kavi dr Josip, prof. uit. kole (16. VI. 1920) otari-Pisai dr Karlo, sveu. docent (l. VI. 1928) Tomai dr Ljubomir, b. predsj. senata (26. VI. 1910) Tosti August (7. XII. 1934) Tuan dr Franja, prof. filozofskog fakulteta Vidman dr Milan (27. II. 1931) Viskovi ing. Ante, ravnatelj GEC-a (28. IX. 1924) Zarnik dr Milutin, ravnatelj magistrata u Ljubljani (12. VI. 1919) Zavrnik dr Fran, prof. veterinarskog fakulteta (29. IV. 1927) Zimmermann Mr. ph. Slavko, predsjednik apotekarske komore (2. XI. 1916) Da popis Glojnaria nije potpun, vidi se, to u njemu ne nalazimo imena lanova loe Vrhovac, koju ja nalazim u slubenom popisu od 22. II. 1922. a u kojem su jo ovi lanovi (s oznakom masonskog stepena): Ancel Ivan, I. Bira Duan, III. Bubanovi dr Fran, sveu. profesor, III. Bukeg Vilim, predsjed. Radnike komore, I. Gaji Duan dr lijenik u Sr. Mitrovici, I. Guinio Rudolf, novinar, II. Grisogono Privislav dr. ministar, I. Grubi Duan, major u m. Beograd, I. Grund Arnot, glumac, III. Kolin dr Lujo, ravnatelj sanatorija, II. Kratelj Alfred, I. Leonti dr Ljubo, odvjetnik (Split) I. Mandi dr Ante, advokat u Opatiji, I. Payer Alfred, II. Rubigoni dr Vjekoslav, advokat, III. Stipevi Niko, I. Schlegel Toni, ravnatelj Novosti, II. obat Dimitrije, sudac II. Tartaglia dr Ivo, ban i odvjetnik, III. Tkali Juro, virtuoz i profesor, III. Truba Tabulov Zvon. I. Vurdelja Ilija, trgovac, III. Zarnik dr Boris, sveu. profesor, III. Zemljak Milan, III. upanc dr Franc, advokat (Ljubljana), I. Prema popisu lanova za gradnju masonskog Doma nalazim u biljekama jo i ove lanove loe Maks. Vrhovac: Prelog dr Milan, sveu. profesor Skoplje

Ravnikar dr Vladimir, advokat (Ljubljana) Rismondo Vjekoslav, ravnatelj Jadranske Plovidbe (Split) Roi dr Vladimir, lijenik (Split) Tartaglia dr Oskar, pravni referent SUZOR-a ii dr Martin, lijenik (Split) II. LOA IVAN GROF DRAKOVI O toj sam loi u posjedu veeg dijela arhiva: dopisnitva s tuzemstvom i inostranstvom. Dopisivanje je u najveem dijelu vodio sam Hanaman, koji se iza smrti dra Adolfa Mihalia, banskog savjetnika, moe smatrati najjaim masonom. Loa Ivan grof Drakovi osvijetljena (zapaljena) je 23. I. 1919. Njezino prvo lanstvo potjee to od afiliranih lanova drugih loa (najvie iz loe Ljubav Blinjemu) a to od novih lanova osnivaa. Prema popisu same loe od 27. IX. 1919., koji je potpisan po starjeini loe Duanu Plaviu, tajniku loe Vladimiru Tkaliu i nadzornicima Rudolfu Valdecu i Salamonu Bergeru bili su prvi lanovi loe slijedei: Au Aleksander, ravnatelj zagrebake pivovare Bauer arh. Bruno, graditelj Berger Salamon, ravnatelj etnografskog muzeja Borani Stjepan, ravnatelj tamparskog zavoda Csikos-Sessia Bela, akad. slikar Ing. Hanaman dr Franjo, ininjer Ing. Heinzel Dragutin, tehniki savjetnik kod Osiguranja radnika Ing. Hoffman Hugo, zemaljski obrtni nadzornik Katii dr Vladimir, vrhovni zemaljski lijenik Kneevi Godeon, sudbeni vijenik Krbavac Andrija, ravnatelj Hrv. tamparskog zavoda Lieberman dr Dragutin, odvjetnik Markovi Edo, ravnatelj zemaljske opskrbe Mazura dr Lav, odvjetnik Mihali dr Adolf, banski savjetnik Milinovi Andrija, kustos obrtnog muzeja Plavi Duan, ravnatelj Hrv. zemaljske banke Riesner ing. Valerijan, profesor tehn. fakulteta nidari Milan, prokurista Hrv. poljodjelske banke vrljuga dr Stanko, ravnatelj Hrv. eskomptne banke Tomi Veljko, ravnatelj Hrv. ind. banke Tkali Vladimir, prof. i kustos arh. muzeja Valdec Rudolf, akad. kipar Vidman Milan, veliki upan K tima su afilirani i novo primljeni: Breyer Mirko, knjiar Tuan dr Fran, prof. filozofskog fakulteta Marjanovi Milan, novinar Potonjak dr Franko, odvjetnik Urbani Milutin, profesor gospodarskog

tampar dr Andrija, naelnik Ministarstva zdravstva Szabo uro, profesor Sobol dr Ivan, lijenik Brkanovi Stevan, kot. predstojnik Hinkovi dr Hinko, odvjetnik Bojnii Stjepan, glumac Grossinger Juraj, industrijalac Vanka Maksimilijan, slikar Bombelles grof Josip, veleposjednik Ubl Zlatko, vicekonzul u Pragu Biniki Aca, glumac Boi Ivan, gradski tajnik Ivaki Joza, gimn. profesor Zec Nikola, operni pjeva Nakon toga prvog slubenog i autentinog popisa prvih lanova postoje slubeni popisi iz kasnijih godina sve do g. 1926. Iz tih popisa navodim samo one, koji nijesu navedeni u prvom slubenom popisu, i to: prema popisu od 7. IX. 1922. s nastavkom primljenih lanova do 3. X. 1923.: Fink dr Nikola, docent filozofskog fakulteta Njegovan dr Vladimir, profesor tehnikog fakulteta Hri Fran, ravnateij Samoborske tedionice Ivekovi iril, profesor tehnikog fakulteta Gavrani dr Oto, advokat Kell Branko, trgovac Stopar Dragutin, tiskar (Sisak) Leustek dr Vladimir, odvjetnik Hotko Davorin, kipar i u. obrtne kole Filipac Ivan, inovnik amer. konzulata Sitzer Ladislav, ininir Blaini Ivan, ekonom (Pua) Frolich dr Pavao, advokat (Karlovac) Ostovi Pavle, priv. inovnik Tot Ivan, inovnik okr. blagajne (Karlovac) Sedlaek Hugo, gimn. ravnatelj (Karlovac) Galijan Dragutin, profesor (Karlovac) Tukan dr Ivan, lijenik (Karlovac) otari Milan, profesor (Karlovac) Crni Franjo, profesor (Karlovac) Domac dr Branimir, advokat Vragovi dr Aleksa, sudac Bauer Albin, ravnatelj za Osig. radnika Tomii dr Juraj, ravnatelj Slavenske banke Rukavina dr Vladimir, vladin tajnik Ivekovi dr Bogdan, odvjetnik mit dr Aleksander, odvjetnik Medakovi ing. Mirko, umar Vidmar dr Vladimir, odvjetnik vrljuga dr Ljudevit, ravnatelj bolnice (Karlovac)

Hru Dragan, ravnatelj Banke (Karlovac) Longhino dr Alberto, primarius bolnice (Duga Resa) Hanekovi Marijan, predstojnik redarstva (Karlovac) Pischmacht Ferdo, inovnik Jugosl. poslanstva (Wien) Anto dr Josip, odvjetnik (Virovitica) Mogan dr Julije, odvjetnik Geitz Franjo, posjednik (Pitomaa) Koevi dr Janko, odvjetnik Ivekovi ing. Branimir, inovnik SUZOR-a enoa dr Branko, akad. slikar i profesor Maurani Josip (uak) Prema popisu od 31. XII. 1925: (navode se oni, koji nijesu u preanjim popisima): Belin dr Ivo, tajnik Burze Breyer dr Marko, advokat Goga dr Karlo, advokat Kostreni dr Marko, sveu. profesor Liar iril, glazbenik (Beograd) Maravi Zvonimir, sudac stola sedmorice Podaubsky Eugen, profesor Veterinarskog fakulteta Vidman Milan Zrelec Petar, banski savjetnik Prema popisu od prosinca 1933: (navode se oni, koji nijesu u preanjim popisima): Brajkovi ing. Vladimir, tehniki ravnatelj melik Vilim, naelnik Ministarstva uma Filipovi ing. Boidar, prokurist Munje Gregovi Milivoj, konzul u penziji Horvat dr Viktor, lijenik Kaman Milan, gimn. ravnatelj (Nova Gradika) Katii dr Natko, odvjetnik Petrovi Franjo, priv. inovnik Prikril ing. Boidar, in. GEC-a Stani Svetislav, profesor Muzike akademije Szavits-Nossan ing. docent Tehnikog fakulteta tajduhar dr Josip, lijenik Vrani dr Miroslav, odvjetnik Vrani dr Vladimir, docent Tehnikog fakulteta Orli Petar, profesor i slikar epi ing. Vladimir, ing. GEC-a Prema naknadnim zapisima lanovi su jo loe Drakovi: Andrievi Dragimir, inovnik Prve Hrvatske tedionice Frank dr Stanko, profesor Pravnog fakulteta Frank dr Pavao, primarius bolnice m. sestara Boi dr Viktor, lijenik Bonjak dr Aleksandar

Ziestler dr Rudolf, odvjetnik Pokraj toga utvrenog lanstva u loi Drakovi sigurno je, da je u posljednjih deset godina bilo primljeno i vie drugih lanova, ija su nam imena ostala nepoznata zbog hotimice zametanih dokazala o lanstvu. Bilo bi naroito vano znati i o kandidatima, koji su odbaeni. Nalazim tako na papiriima tri kandidata: Dr Bocak (bivi advokat) Dr Valter Radivoj, odvjetnik Dr Butorac Josip, profesor Ekonomsko-komercijalne visoke kole, tajnik Obrtnike komore i sada povjerenik Vjeresijskog zavoda (bive Dravne Hipotekarne Banke) Dok su prva dvojica odbaena, to ne znam, to je s Butorcem. Loa Drakovi imala je potekoa i sa svojim hramom. Prvih godina sve su tri loe radile skupno u masonskom hramu u Moinskoga ulici 22. Taj je bio izgraen jo prije svjetskog rata po nacrtu masona arh. Ignaca Fischera, a oslikan po slikaru masonu CsikosSessiji. Zajedniku upravu i brigu za trokove oko uzdravanja vodio je posebni meuloinski odbor. Meutim najednom vidimo lou Drakovi u Ilici 55. Nakon toga posredovanjem masona odvjetnika Dra Nikole Frangea, dobiva loa prostorije u Frankopanskoj ulici br. 2. gdje g. 1933. upaljuje hramsku vatru. U te prostorije pridolazi kasnije i loa Pravednost. Stari masonski dom u Moinskijevoj ulici zadrala je samo loa Vrhovac. ini se ta vie, da su taj dom za sebe prisvojili divlji masoni, organizirani pod raznim imenima. Utjecajni divlji mason bio je dr. Branko Pliveri, jer on dri upravu masonskog doma, a i posreduje u svim poslovima s legalnom braom. Osoba dra Branka Pliveria dolazi esto u masonskim zapisima. C. LOA PRAVEDNOST U godini 1922. odvojilo se nekoliko ponajjaih starijih lanova iz loe Drakovi, a meu njima i sam dr Adolf Mihali, koji se smatrao masonskim pionirom. Isti su osnovali novu lou Pravednost, koja je ostala kroz prve godine svoga rada pod istim krovom u hramu Moinskijevu 22 s ostale dvije loe Vrhovac i Drakovi. Nijesam mogao iz spisa loe Drakovi saznati prave razloge toj secesiji ponajjaih masona kao Mihalia, vrljuge i drugih. Ali treba istai, da je i ta nova loa ostala u najuoj suradnji s ostale dvije loe. Ta secesija slii, tavie, roju pela, koji se odvaja iz svoje konice, jer im je ivot u zajednici nemogu. Prema slubenom popisu od 7. II. 1922. osnivai su te nove loe: Au Aleksander, ravnatelj zagrebake pivovare Benei Julije, dramaturg Borani Stjepan, tiskar Dominkovi Vjekoslav Farka Robert dr. odvjetnik Herceg dr Ivo Hinkovi dr Hinko, odvjetnik Hoffman Hugo Katii dr Vladimir, naelnik ministarstva zdravstva Liebermann dr Dragutin, odvjetnik

Mazura dr Lav, odvjetnik Mihali dr Adolfo, banski savjetnik Potonjak dr Franko, odvjetnik Misler Mato, tipograf Rosenfeld Adolf vrljuga dr Stanko, bankovni ravnatelj, kasnije ministar financija Vidman Milan Drapozinski dr Vladoje Fuchs dr Josip, lijenik Scholler Vatroslav dr. lijenik Nijemi dr Bogdan, odvjetnik Romani Branko Aleks. Zec Radovan, inspektor Ministarstva trgovine Wurth Minko, banovinski inovnik Stranicki dr Milorad, sveu. profesor i ministar Sladoljev ing. Miho, graditelj Zavika Antun, banski savjetnik Kako nemam o loi Pravednost nikakva arhiva, ne mogu utvrditi dalje sigurno lanstvo a ni njezin rad. Tek po biljekama osoba na sjednicama i vijeima utvruju se imena nekih kao lanovi loe Pravednost. Novinar Glojnari donosi u svojoj knjizi popis lanova iste loe. Za neke lanove sam utvrdio sigurnost, dok za druge ne. Kako je 90 postotna tonost u popisu loa Vrhovac i Drakovi drim, da je i ovdje Glojnari doao do podataka, do kojih ja jo nijesam doao, a koji se nalaze sigurno na redarstvu. Bilo bi stoga potrebno, da se i sva zaplijenjena graa stavi na jedno povjerljivo mjesto, kako bi se mogla sainiti istinita povijest masonstva. Prema knjizi Glojnarievoj navodim popis osoba loe Pravednost. Kod podvuenih imena utvreno je masonstvo prema zapisima kod mene: lanovi Loe Pravednost (Udruene Loe: Perun, Neptun i Bokovi): Alaupovi ing. Radovan, ravn. Acetik d.d. Aleksander dr Branko, industrijalac Antunovi Antun, pred. sudb. stola Aranicki dr Ognjeslav, naelnik odjeljenja Banske vlasti Arko dr Branko, odvjetnik Berger Mio, veletrgovac Breberina Stevo, vrhovai drav. tuitelj Breyer Mirko, ravnatelj knjiare Obnova Breyer Pavao, knjiar Budisavljevi dr Srgjan, ministar (S.D.S.) elap Gjorgje, knjiar Cuvaj dr Adolf, gener. tajnik Trg. komore imi dr Ernest, predsj. kasacionog suda op dr Drago, lijenik SUZOR-a urin Milan, urednik Nove Europe Dejanovi dr Mile, lijenik Defrancesci dr Vjekoslav, odvjetnik Deutsch Hugo, veleindustrijalac Deman dr Milivoj, pok. ravn. Tipografije Donner dr Mazimir, odvjetnik

Dragii dr Branko, lijenik i sveu. profesor Drai dr Ante, ravn. Wagons Litssa Durst dr Franjo, lijenik, prof. sveuilita Eisenstadter dr David, lijenik Fertilio Mario, zubotehniar Frank dr Stanko, sveu. profesor Frank dr Saa, odvjetnik Farka dr Robert, odvjetnik Fuks dr Ivo, lijenik Fuks dr Josip, lijenik zubar Giaconi dr Josip, odvjetnik Gjermanovi Duan, sudac sudb. stola Gjupanovi dr Franjo, dravni tuilac Gortan Milan, prof. Grnwald dr Boidar, dr. tuilac Hadi Ljubomir, b. ravnatelj Trg. akademije Hajdi dr Milo, odvjetnik Horvat ing Juraj, sveu. profesor Ivani Stanko, inovnik Okru. ureda Janikovi dr Tomo, odvjetnik Janjatovi Duan, inspektor pote Katii dr Vladimir, naelnik ministarstva u m. Kljakovi Josa, slikar Kritovac dr Mihajlo, odvjetnik Kugli Ivan, knjiar Kvinc Eugen, bivi ef Iselj. komesarijata Leonti dr Ljubo, odvjetnik (SDS Split) Licht dr Aleksandar, odvjetnik Lonar dr Ivo, gradski ininir Lunaek dr Waldemar, tajnik Trg. komore Metrovi Ivan, kipar Mihaldi Stanoje, biv. podban Sav. banovine lan loe Stratimirovia Mikainovi Vasa, sudac stola sedmorice Misler Mato, tipograf Mogu Vladimir, bankovni ravnatelj Moinski Ivo, banski naelnik u m. Muha dr Miroslav, vijenik Apelacionog suda Mudrini dr Ante, b. ravn. SUZOR-a Novak Julije, profesor u m. Oi Vladimir, inovnik Banske vlasti Omikus Gajo, konzul u penziji Ostovi Pavle, trgovac, b. tajnik jug. odbora u Londonu Peksider Sria Vladimir, trgovac Perovi dr Ivo, bivi ban Savske banovine Perkovi Tuna, industrijalac Petrovi dr Mihajlo Piantanida ing. Vladimir, grad. ininir Plavi Duan, b. ravn. bive Balkanske banke Pliveri dr Vladimir, lijenik Popovi dr Lazar, lijenik, sveu. profesor

Popovi dr Duan, odvjetnik Praunsperger Janko, mr. ph. Raji Jovan, dr. inovnik Standart Oil Rui dr Marko, dravni tuilac Ribar Duan, bivi banski inovnik Rubeni dr Miroslav, odvjetnik Rui dr Dinko, zamjenik vrhovnog dr. tuiotva Savi-Nosan Stjepan, prof. Tehn. fakulteta Sladoljev ing. Miho, graditelj Stani-Rokotov dr Ivo, redarstveni lijenik Stanojevi Pero, blagajnik Prve hrvatske tedionice Stojanovi Sava, bivi podban Stojanovi dr Gojko, banovinski inspektor Stranicki dr Milorad, poslanik u inozemstvu Stuhlhofer dr Saa, odvj. kancel. dra Maurania pori Ivo, suradnik Novosti repel Mr. ph. Dragutin Tajevi Marko, profesor glazbe Tedesci Stjepan, savjetnik financ. ravnateljstva Tomii dr Juraj, ravnatelj tt. J. Gang Turkalj Vjekoslav, upravitelj Jutarnjeg lista Variak dr Vladimir, odvjetnik Variak dr Bogdan, profesor filozofskog fakulteta Vidakovi dr Stjepan, lijenik, asistent rodilita Vivoda Jakov, inovnik Ministarstva trgovine i industrije Vojnovi Toa, u min. unutr. poslova Vragovi dr Aleksa, predsj. apelac. suda Vinjar dr Franjo, lijenik Vujii Stevan, privatni inovnik Wurth Minko, inovnik Banske vlasti Ulrich Antun, arhitekt Zanella dr Sreko, lijenik i sveu. docent Zavika Antun, banski savjetnik Zorii dr Milovan, poslanik u inozemstvu Zuglia Sreko, sveu. profesor alac Edo, sudac Apel. Suda Iako nijesam mogao stei sigurnost o masonstvu svih navedenih nego samo onih, koji su podvueni, to u svojim zapisima nalazim imena jo nekih masona, ijih imena ne navodi Glojnari. Tako sam utvrdio, da su masoni loe Pravednost: Brovet Kreimir, trgovac Frank Viktor, veleindustrijalac Horvat ing. uro, sveu. profesor Ivanevi dr Ivo, sveu. profesor Kalda Lav, arhitekt Poli Mirko, ravnatelj opere Ljubljana Spevec Aleksander, sudac Stepnika dr Viktor, lijenik-zubar Sunko Dioniz, arhitekt (umro)

Ulmanski dr Milan, ravnatej Belia Vasi Veljko, knjiar Vriznik Vjekoslav, ravnatelj Slavonija, Brod n/S Vukovi dr Josip, odvjetnik Galijan Franjo, tajnik grad. poglavarstva Breyer Albert, trgovac Horvat Radoslav, knjiar Ladanji Adalbert, zamjenik efa stanice Sava U Glojnarievu popisu navode se jo imena lanova loe Perun: Cveti Josip Forenbacher dr Gustav, lijenik Ivankovi Gjorgje, sudac Musulin Stjepan, bivi ravn. I. klas. real. gimnazije Pajer Alfred ing. Stefan Adolf Vurdelja Ilija, trgovac Serdar Pavle, b. ravn. I. real. Gimnazije Prema mojim zapisima nalazim lanove loe Perun osim gore navedenih i podvuenih: Pearevi dr Juraj, odvjetnik Jurkovi Mato, gradski ininir Mili Milan, poasni rumunjski konzul LOA LIBERTAS Loa Libertas okupljala je oko sebe sitne divlje loe i disidente iz svih loa, koji su razvijali svoj rad pod imenima loa Ljubav Blinjemu, loa Amicitia, loa Prometej. Divlje loe nijesu priznavale Veliku Lou Jugoslavija u Beogradu, a koja je spadala pod opservaciju Grand Orienta u Parisu kao svoju maticu, nego su traile izravnu vezu s Velikim Loama u Engleskoj, s loama tzv. engleskog rituala. Razlozi stvaranju tih divljih loa mogu se ipak svesti na tri glavna uzroka: l. Odvajanje pojedinih masona iz njihovih loa zbog linih nesuglasica. Tima disidentima prikljuivali su se i oni nabaeni kandidati, koje priznate loe iz svojih razloga nijesu htjele u sebe primati kao brau masone. 2. Drugi je razlog divljim loama bio isto politike naravi. Taj se i nehotice razvio u podsvijesti masona nakon umorstva Radieva g. 1925., a naroito nakon uvoenja diktature od 6. sijenja 1929. Bilo je naime pojedinaca i meu masonima, koji su traili osnivanje Velike loe u Zagrebu, koja bi okupljala sve ostale hrvatske loe. Meutim, iako divlji mason nije bio ni nazivan slubeno masonskim bratom, nego profanim naslovom, utjeli su se ipak svi masoni jednom braom. Sve je povezivao bratski lanac ljubavi. Po onoj narodnoj rijei: Vrana vrani oiju ne vadi, nije tako bilo ni u ovom sluaju neprijateljstva izmeu divlje brae i priznale. Sva se braa i u profanom ivotu meu sobom pomau, a dre svoje osobno unutarnje politiko gledanje kao neku prolaznu finesu, koja iezava pred velikim masonskim idealima, koji ih sve veu u jedan lanac. Meu masonima divljim i priznatim postoji stoga tenja, da se i formalno ujedine. U pregovorima kao predstavnik divljih masona vodi rije dr Branko Pliveri.

3. Trei nemanji razlog stvaranju disidenata jest masonski hram u Moinskijevoj ulici br. 22. Na zemljitu pok. brata masona Bulvana u Moinskijevoj ulici bio je izgraen prije svjetskog rata masonski dom i hram po nacrtu ing. Ignaca Fischera. Isti je bio gruntovno upisan na drutvo Ljubav Blinjemu (br. 1366, kat. . br. 2519 1/c, 2518/5, 21516 1/c, 2515/5). Poslije svjetskog rata nastaje pomutnja meu zagrebakim masonima. U prvi mah se mislilo osnovati Veliku Lou Ljubav Blinjemu, kojoj bi se i nadalje prikljuile sve hrvatske loe, pa tako i rijeilo pitanje nekretnina. Meutim politikim bijegom masona u Beograd braa masoni su odmah prihvatili, da likvidiraju svoju Veliku Lou Ljubav Blinjemu i stvore Veliku Lou Jugoslavija u Beogradu. Taj je in bio presudan, jer se stvarno putom te Velike Loe u Beogradu provodio sav politiki centralizam pod svima oblicima SHS i Jugoslavijom. Za jugoslavensku i centralistiku orijentaciju zagrebakih masona ima najveu zaslugu mason i ravnatelj Sanatorija dr Roko Jokovi (Vrhovac). Pod njegovom presijom uinjen je meutim i drugi centralistiki in, koji na sreu nije nikad pravno proveden. Savezno Vijee kao likvidacioni odbor Velike Loe Ljubav Blinjemu stvorilo je 5. IX. 1919. zakljuak i o prenosu imovine na Veliku Lou u Beogradu. To isto zakljuio je i meuloinski odbor (MO) od 15. X. 1920. S tim zakljukom, ini se, da nije bio sloan posljednji Veliki Metar Velike Loe Ljubav Blinjemu br. dr. Adolfo Mihali. Njegovo je miljenje bilo: Loinsku imovinu u Zagrebu (pokretnu i nepokretnu) uivaju pojedine loe. Istina, prijanji pravni subjekt i vlasnik stvarno vie ne postoji, ali on nije ni prestao na pravilan nain. Dri zato, da je poinjena pogreka, kad se napustila Velika Loa Ljubav Blinjemu, a da nije ustanovljeno, to se ima dogoditi s nekretninama i ostalom imovinom te loe, ve se rjeenje toga pitanja prepustilo likvidacionom odboru. Treba dakle iskonstruirati subjekt kao nosioca imovine. Taj e subjekt biti u stanju, da svim zakonskim formalnostima udovolji, ali tako da imovina ostane u rukama zagrebakih masona. To treba provesti tim prije, to je Velika Loa u Beogradu i onako optereena poslom, a osim toga vlada u istoj za to pitanje deziriteresiranje. Na osnovu stajalita Mihalieva bilo je zakljueno, da odbor sastavljen od po dva delegata iz svih triju zagrebakih loa ima to pitanje prouiti i urediti. Meutim to pitanje sve do g. 1925. nije bilo rijeeno, iako su neki masoni centralisti bbr. Jokovi i Tomai iz loe Vrhovac neprestano traili, da se bezuvjetno sva loinska imovina u Zagrebu prenose gruntovno na Veliku Lou u Beogradu, a zagrebaki masoni da imaju pravo uivanja iste. Drugi masoni, meu njima Hanaman i Mihali ostali su na stajalitu, da gruntovno ostane imovina i dalje na Drutvu Ljubav Blinjemu, a imovinu da uivaju samo tri loe, koje su proizale iz loe Ljubav Blinjemu: Vrhovac, Drakovi i Pravednost. Nove loe nemaju na to prava. Mason Demetrovi predlagao je, da se stvori novo profano karitativno drutvo Ljubav Blinjemu, koje bi pred zakonom bilo vlasnik kue. Bilo je meutim masona, koji su zauzimali stajalite, da se stvori Velika Loa Ljubav Blinjemu, koja bi i formalno i materijalno bila nasljednica i vlasnica nekretnina nekadanjeg Drutva ljubavi blinjemu. Mora se priznati, da je ova misao bila sve jaa, te je konano dolo i do toga, da su se loe Drakovi i Pravednost iselile iz masonskog doma i osvijetlile svoj novi dom u Frankopanskoj ulici u godini 1932. U matinom domu ostala je loa Maksimilijan Vrhovac, a upravu je doma, koliko sam mogao dosad iz spisa shvatiti, preuzela nova loa Libertas, kao legalna nasljednica nekadanje loe Ljubav Blinjemu. Glojnari je u svojoj knjizi dao popis i tih divljih loa pod egidom loe Libertas. Ja popisa nemam, nego imam neke biljeke i zapise, iz kojih bih mogao utvrditi sigurno masonstvo iz Glojnarieva popisa, koji navodim i podvlaim imena utvrenih masona:

lanstvo loe Libertas (Ovoj su loi pripadale tri loe: Ljubav Blinjemu, Amicitia i Prometej, koje su likvidirane 20. XI. 1938). Acinger Petar, vlasnik tamparije Albrecht Ancel ing. Gjuro, gradski ininir Ausch Aleksandar, ravnatelj pivovare Badali Viktor, bankovni inovnik Banovi dr Strahinja, pravni referent Srpske banke Baglama Mirko, kasacioni sudac Batui dr Slavko, tajnik Hrv. narodnog kazalita Benei Julije, prof. uiteljske kole Berke dr Pavle, ravn. Hrvatske banke Bjelinski Egon (Weiss), ravn. Veve d.d. Bonjak Kamilo, bankovni ravnatelj u m. Brandaffi dr Emil, odvjetnik Bubanovi dr Fran, sveu. profesor Cernjak ing. Stjepan, Deelieva 59 avi Miljenko, veletrgovac Deutsch dr Edo, lijenik Dimovi dr Gjuro, lijenik, zubar Duji dr Pavao, arhitekt Durny Ivan, potanski inovnik u m. sada trgovac Ehrlich Hugo, prof. tehnikog fakulteta Freundenreich ing. Aleksandar, intendant Hrv. narodnog kazalita Freund Pavao, industrijalac Fischer dr Jaques, lijenik, Jelaiev trg 20 Gmaz Milan, trgovac, Ilica 32 Goga dr Karlo, odvjetnik, bivi ravn. Slavenske banke Frange dr Nikola, odvjetnik Domac dr Julije (umro) Gorjan R. ininir (umro) Helbeit Duan, sudac kotarskog suda Herceg dr Ivo, lijenik Herceg Matija, ravnatelj biv. Balkanske banke Hirz dr Slavko, sudac Sudbenog stola Horvat Josip, novinar Horvat Radoslav (knjiara Vasi) Horvat ing. Viktor, restaurater zagreb. pivnice Hotko Davorin, kipar Hribar arh. Stjepan, gradski ininir Hri Drago, operni pjeva Juria dr Ivan, javni biljenik Kneevi Godeon, sudac, agrarni inspektor Kell Benko, trgovac (umro) Kostreni dr Nikola, ravnatelj Jugosl. banke Koevi dr Janko, odvjetnik Ladanji dr Eugen, ravnatelj

Liebermann dr Dragutin, odvjetnik Lepee Stjepan, uitelj u m. Ljuti ing. Boldo, inovnik Dr. Hipotekarne Banke Mahulja dr Sreko, odvjetnik Mari dr Artur (Mayer), ravnatelj Shella Mari dr Milan, ravnatelj Shella Mayer dr Milan, sudac Okrunog suda Mazura dr Lav, odvjetnik (umro) Mujadi Omer, akademski slikar Mikola Felix, trgovac Mrakovi Kosta, bankovni inovnik Njemi dr Bogdan, odvjetnik Novak Dragan, ravnatelj Hipotekarne banke Orli Pero, profesor Pere Dragutin, ravn. Katel d.d. Perok dr Ivan, savjetnik Banske vlasti Pliveri dr Branko, ravnatelj I. Hrv. tedionice Poli dr Ladislav, odvjetnik Poli dr Marijan, odvjetnik Raverta Franjo, potanski inovnik Raverta Ivan, naelnik ministarstva u m. (umro) Richtmann ing. Ivo (strijeljan) Robi dr Robert, ravn. tvorn. papira (prije Rosenberg) Romani Branko, major u m. (umro) Salaj dr Zvonimir, lijenik Schlossberg Herman, ravnatelj Hrvatske banke Scholler dr Vatroslav, lijenik Schwarz dr Milan, lijenik Schwarzwald dr Milan, lijenik Szabo Gjuro, prof. kustos gradskog muzeja Strani Ernest, trgovac tern Oto, trgovac (umro) auf Vojko, priv. inovnik, tajnik Jugotampe plajt dr Ljudevit, profesor Tomi Veljko, posjednik Tomljenovi dr Janko, lijenik Tubi Stevo, ravn. Srpske banke Ulmanski dr Stevo, inovnik Jurjevska 33 Uzorinac Mladen, banski naelnik Vidman Milan, veliki upan u m. Winkler Drago, ravn. banke Zarnik dr Boris, sveu. profesor Zorovi dr Dragutin, sudac Glojnari napominje, da su meu lanovima loe Libertas bili jo Dominkovi i Merki, ali se njihovi potanki podatci nisu mogli ustanoviti. Ja sam meutim utvrdio masonstvo Dominkovia. Osim masona u Glojnarievu popisu nalazim jo i ova slijedea imena masona, koja e biti veinom lanovi divljih loa:

Debeljak Stjepan, ravnatelj obrtne kole Dolovak Juro Fischer dr Jakob, lijenik Fucha dr Josip, lijenik-zubar Koevi Petar Smodek, dirigent Dr. Wiesner-Livadi, knjievnik Jurkas Ima u dopisima imena, za koje ne mogu jo utvrditi, da li su profanih osoba ili brae: Dr. Paleek, asistent kirurke klinike enoa dr Slavia Zagorac Dolaze opet druga imena masona, za koja ne znam, kojoj loi pripadaju: br. dr Janko Komljenovi, lijenik kirurg br. dr Dane (Drakovi)? br. ing. Dorner uro (preselio u Beograd) br. Novakovi Vladislav, profesor kod banovine br. Mireni Stjepan, inovnik eljeznikog ravnateljstva br. Vidman dr Vladimir (Perun)? br. Mladenovi Kosta (Drakovi)? br. Jamnicky dr ing. Fedor, direktor i docent Tehn. fakulteta br. Ing. Bujanovi, ef ureda za prehranu br. uperina ing. Boo br. dr Fikret

RADIONICA 4 Zagrebake loe osnovane su po naelima tzv. Ivanovskih loa, koje imaju tri stepena sa starjeinom na elu. Meutim po kotskom obredniku mogu braa masoni pripadati i posebnom asnikom zboru, sastavljenom od masona viih stepeni. Na te vie stepene od 4 33 mogu pojedini masoni na osnovu njihova zaslunog loinskog rada biti izabrani po Vrhovnom Savjetu. Masoni promaknuti u vie stepene polau po zasebnom obredniku prisegu u ruke Velikog Majstora. Svi promaknuti masoni u vie stepene mogu initi i posebnu radionicu. Kako je od zagrebakih loa bio ve lijepi broj promaknut u vie stepene, to je 15 masona visokih stepeni od redova 4, 18, 30 i 33 osnovalo Radionicu 4 u Zagrebu s privremenom upravom: predsjednik dr. Vladimir Katii, tajnik dr Aleksandar mit i I. nadzornik dr Franjo Hanaman. Dopisom na Vrhovni savjet kotskog Reda od 4. III. 1938. zatraili su, da se ta Radionica 4 potvrdi, kako bi se u nju moglo to prije unijeti svjetlo. Nije mi poznato, da li je Vrhovni savjet odobrio tu Radionicu ili ne i da li je ta Radionica osvijetljena. No znaajno je, da su se neki masoni zagrebakih loa bunili, da se imenovanjem brae u visoke stepene unutar Ivanovske loe stvaraju dvije vrste masona i da se unutar loe stvara nova loa. Naroito se protiv te loe u loi bunio mason dr Marko Kostreni. On je vidio u tim izabranim masonima kliku, pa je zato i zatraio svoje pokrie.

LOA BUDNOST U OSIJEKU Loa Budnost u Osijeku spada svojim podrijetlom meu najstarije loe. Osnovana je g. 1912. Zvala se neko Vigilantia. Loa je u prisuu zagrebakih masona Hanamana i Tuana proslavila 3. XII. 1932. 20godinjicu osvijetljenja svoga hrama. Za rad te loe prua Osijek po sebi plodno tlo: nacionalno izmijeano puanstvo, privreda preteno u anacionalnim i idovskim rukama, provincijalno treberstvo pojedinaca, da se bilo kako izdignu nad prosjek obinih ljudi. Donosim imena masona, kako ih je objavio bratu Hanamanu tajnik Ivan Fischer, na dan 20. XII. 1934. Arh. Akamanovi Vladoje Ditz dr Erich Fischer Ivan Fischer dr Pavao Fischer dr Vladimir Kajzer dr Julije Kajser dr Makso Klein dr Mosin Kajser dr Pavao (umro) Koch Dragutin (preselio u Zagreb) Kolar Hugo Malin Vlado Mller dr Dragan Mili dr Sreko Mirski Lav Muaevi dr Branko Noll Josip Pilper ing. Vjekoslav Pollak Alfred Wilhelm Robert Zaille Stjepan Tomljenovi dr Grga Loa je kasnije morala proiriti svoje lanstvo, jer joj je na njezin zahtjev poslano dne 15. IV. 1937: 50 majstorskih diploma i 50 masonskih legitimacija. Nalazim osim toga imena lanova te loe: Jenny Pinterovi dr Milan, odvjetnik Raeta Branko, ef redarstva Zorii Ivo, agrarni inspektor, sada u Zagrebu Kako o radu nemam nikakvih podataka, nego koliko saznajem iz dopisivanja sa zagrebakom loom Drakovi, bilo bi dobro, da se zaplijenjeni Arhiv loe po redarstvu u godini 1940. poalje u Zagreb i stavi Ministarstvu Domobranstva na upotrebu.

LOA IVANJSKI KRIJES U KARLOVCU Masoni iz Karlovca pripadali su u prvom poetku zagrebakoj loi Drakovi. Kasnije su se organizirali kao vjeni Ivanjski Krijes, dok im nije loa osvijetljena u prisuu zagrebake brae. Naalost nijesam mogao doi ni do kakvih tonih podataka o lanstvu loe. Tek prema dopisivanju saznajem za ova imena: Zemljak Milan, ravnatelj Trepe Ciglane (umro g. 1936) Tukan dr Ivan, lijenik i starjeina u g. 1938. Miljuevi Duan Miljuevi Ljubomir Longhino dr Zdenko, ravnatelj bolnice u Dugoj Resi Vodehnal dr Josip, ravnatelj bolnice u Ogulinu vrljuga dr Ljudevit Sedlaak Hugo, gimn. ravnatelj otari Milan, profesor i tajnik u g. 1938. Hanekovi Marijan, veliki upan u m. Frolich dr Pavao Fischer ing. Makso, umar Loa je morala imati jae lanstvo, jer je dopisom od l. I. 1938. poslano istoj iz Zagreba 50 majstorskih diploma i 50 masonskih legitimacija. Kako nemam za tu lou podataka o njezinu radu, bilo bi dobro da se loinski arhiv, zaplijenjen po redarstvu u g. 1940. stavi na raspolobu Ministarstvu Domobranstva. LOA PRAVDA U SPLITU Loa Pravda u Splitu zapaljena je godine 1929. Do toga su neka braa masoni izravno pripadali zagreb. loama. Do tonog popisa lanova te loe nijesam mogao doi, nego navodim neka imena masona, do kojih sam doao iz dopisivanja (veinom intervencija) s loom Drakovi: Rismondo Vjekoslav, zastupnik Jadranske plovidbe, prvi starjeina Buljan dr Ivan, prvi tajnik Krstini Jakov, rizniar Abrami dr Mihovil, kustos arh. muzeja Tartaglia dr Ivo, odvjetnik i b. ban Vrdoljak Ivo, trgovac Pazinovi Umberto, ravnatelj brako-amerikanske banke Leonti dr Ljubo, odvjetnik ii dr Martin, lijenik Rei dr Vladimir, lijenik Uvodi Aneo, slikar Nieti dr Branko, lijenik i tajnik u. g. 1934. Juranovi ing. Ivan Bonai dr Ivan Stipevi Ivo Matoi ing. Dane

Kako loa Pravda u Splitu broji oko 25 lanova majstora, gore navedena imena ne popunjavaju cjelokupno lanstvo. Rad loe nije mi poznat, jer bi trebalo zaplijenjeni arhiv pregledati. No da taj ne e biti bogat, vidi se ve iz dopisa s loama u Zagrebu. Prilike u loi nijesu bile sreene. Ljude je u lou sloio jedino bilo politiki bilo materijalni interes. U dopisima s tom loom ne vidi se nikakav rad, nego samo intervencije u kojekakvim stvarima. Na godinjoj skuptini Velike loe Jugoslavija u Beogradu od 16. IV 1939. izvjeuje veliki tajnik, da loa Pravda u Splitu ve 2 i po godine ne radi po propisima. Svi napori, da se stanje popravi, nijesu uspjeli. Loa se u godini 1938. morala i iseliti iz svojih prostorija. Starjeina loe Rismondo predloio je, da se loa brie ili da se putem ue brae obnovi. Na Saveznom Vijeu od 16. VII. 1939. ponovno dolazi loa na dnevni red. Izvjestitelj je o toj loi mason dr Viktor Novak, koji govori o njezinu neradu i dugu od 32.000 dinara. Predlae zato, da se loa na iduoj glavnoj skuptini suspendira. Do te suspenzije nije dolo, jer je rad i onako bio redarstveno uskoro na to obustavljen u svima loama. LOA SLOBODA U DUBROVNIKU O radu te loe imam vrlo malo podataka. Dopisivanje je vrlo mravo. A ini se, da i nije imala velik broj lanova, jer je dopisom od 18. XII. 1936. otposlano iz Zagreba samo 20 majstorskih diploma i 30 masonskih legitimacija. Lou je uglavnom vodio famozni profesor uiteljske kole Novak Bukvi, neprijatelj svake hrvatske stvari u Dubrovniku. Nalazim jedino jo ova masonska imena: Tomaevi Igno iz Herceg-Novog Sokolovi iljkut Nikola Bilo bi dobro, da se zaplijenjeni arhiv dobije i od ove loe, da se mogu ustanoviti sve osobe. Ova je loa bila ope omraena po svojim lanovima, jer su u njoj bili najgori slubenici tuim vlastima. VJENII U SUAKU I KOTORU Kako na Suaku i Kotoru nije bilo dosta lanova, da bi se mogle ondje zapaliti loe, to su postojali samo masonski vjenii. Vjeni se na Suaku dugo raao, jer se nijesu mogli sloiti na imenu. Bilo je najprije predloeno, da se zove Juraj Dobrila. No to ime bilo je Vrhovnom Vijeu odvie klerikalno, pa se zato predloilo odozgo, da se Vjeni prozove imenom liberalca Spini. ini se, da to ime nije bilo pogodno samim masonima na Suaku, pa su zato konano predloili naziv vjenia Lu od Kvarnera, to je Savezno Vijee na svom sastanku od 8. III. 1938 i prihvatilo. Nijesu mi poznata imena tog vjenia. Moda u moi za nj saznati pregledom dopisa. Vjeni u Kotoru primio je ve prije ime Zora. Iz dopisa saznajem samo za dvojicu masona toga vjenia:

Buzoli Stjepan, dravni odvjetnik Vukovi Ljubisav, tvorniar.

LOA SIMO MILUTINOVI-SARAJLIJA U SARAJEVU O radu te loe nijesam mogao nita saznati. Tek iz dopisa vidimo, da je osvijetljena g. 1930. i da je starjeina bio: dr Vidovi, a tajnik Dui Uro. Ne znam, je li arhiv te loe uope redarstveno zaplijenjen. Iz arhiva bi se moglo saznati toan popis lanova sarajevskih masona. Drim, da su bili veinom Srbi.

***** Prema Statistici, to ju je zabiljeio, Hanaman, iznosi broj lanova priznatih loa, koje su radile po kotskom redu na podruju Nezavisne Drave Hrvatske: Loa Loa Loa Loa Loa Loa Loa

Vrhovac Drakovi Pravednost Ivanjski krijes Budnost Pravda Perun

82 52 62 26 51 35 17

majstora " " " " " "

100 75 75 35 75 50 25

legitimacija " " " " " "

izdano " " " " " "

(Kako je vidjeti, ovdje nijesu uraunati masoni divljih loa). LOE IZVAN PODRUJA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE U BIVOJ JUGOSLAVIJI Masonstvo je u Beogradu nada sve cvjetalo, jer se ondje dralo, da ovjek nije na duevnoj visini napredna ovjeka, ako nije mason. Osim toga se u Beogradu odvijao sav javni ivot u masonskim loama. Ministri su mijenjali svoje resore po odreenju loa, a kabineti su padali. Meu masonima beogradskih loa nalaze se stoga gotovo svi istaknutiji politiari iz bive Jugoslavije. Iako se teoretski politika iz loa izbacuje, ipak se vidi iz zakljuaka Saveznog Vijea Velike loe Jugoslavija, da se sva vanjska i unutranja politika u loama odigravala. Iako nemam podataka, to bi se ipak analogijom dalo zakljuiti, da je i pad vlade Cvetkovi bio u loama zakljuen. Borba protiv konkordata vodila se svojevremeno upravo iz beogradskih loa. Odanle su se irile broure i raspaavale i preko zagrebakih loa. U beogradskim se loama budno pazilo i na sva kretanja Hrvata naravski s velikosrpskog gledita.

Na tu velikosrpsku politiku tui se i sam mason Hanaman u Saveznom Vijeu. O kandidatima Srbijancima za visoke stepene uope se ne raspravlja, dok se svakog predloenog od zagrebakih loa stavlja na sito i reeto. Hanaman kae, da se i na Saveznom Vijeu sve presuuje s unutarnjeg politikog gledita, a ne s gledita iroke masonske ideologije. Suradnja stoga zagrebakih masona s beogradskim nije bila drugo nego najgora vrsta predaje due velikosrpskoj ideji dravnog i narodnog jedinstva unutar najgoreg centralizma. U godini 1938/9, dakle uoi sloma masonstva, bilo je na podruju bive Jugoslavije 23 priznate loe kotskoga reda, koje su se udruile u Velikoj loi Jugoslavija. Broj lanova masona u te 23 loe iznosi oko 960. Najvei broj loa i lanova otpada na sam Beograd: Loa Pobratim (u istoj je famozni besednik Damjan Brankovi) Loa Sloga, Rad i Postojanstvo (u njoj je bio nedavno umrli Veliki Majstor Duan Milievi) Loa Preporoaj (lanovi: Hasan Rebac, irilo Petrovi, oki, Miloevi Mihajlo i dr.) Loa Dositej Obradovi (njezini su lanovi dr Grga Bogi, ura urovi i dr.) , Loa Istina (lanovi ura Bajalovi, Dukanac Slavko i drugi) Loa umadija (lanovi Andra Dini, Pera replovi i drugi) Velika loa Jugoslavija okupljala je i ove pokrajinske loe: Aurora (Vrac) Mitrofan Stratimirovi (Novi Sad lan dr. Mijo Mirkovi, kandidat sa hrv. sveuilita) Vojvodina (Petrovgrad) Stella Polaris (Subotica) Budunost (Sombor) Stvaranje (Subotica) Kosovo (Skoplje) Vjeni Podunavlje (Jagodina) Valentin Vodnik (Ljubljana) IDOVI U MASONERIJI Masonstvo i po svom ritualu a i po svom duhu najue se nadovezuje na idovskokapitalistiki, individualistiki i anacionalistiki duh. Osim toga masonstvo po svojoj organizaciji i bratskoj povezanosti prua idovskom kapitalu njegovu ekspanziju i gospodarsko povezivanje. Nije stoga udo, da su idovi upravo u svim zemljama ili osnivai masonskih loa ili se nalaze kao pomagai u osnivanju. Tako su i sisaku lou Zur Nchstenliebe osnovali sisaki idovi, a lou Vigilantia u Osijeku osjeki idovi. Slino je bilo i kod osnutka zagrebakih loa, gdje su idovi nastojali imati svoj utjecaj u svima loama, kako je vidjeti iz popisa lanstva zagrebakih loa. Snaga idovstva oituje se ipak najbolje u popisu idovske loe B'ne Brit u Zagrebu, koja je izravno bila prikljuena engleskoj velikoj loi. Prema popisu lanova te loe, koja nije uvala previe svoju tajnost, vidi se, da su idovski masoni drali u svojim rukama gotovo sav na industrijski ivot i svu nau veletrgovinu; a pored toga su bili u slobodnim zvanjima odvjetnika i lijenika, tj. u zvanjima, gdje su i svoje znanje trgovakim putem slobodno prodavali i unovivali.

Popis masona navodim prema knjizi Glojnaria, jer drim, da je ispravan glede osoba, iako ne mora biti podpun. lanovi loe B'ne Brit Zagreb Altman dr Vladimir, lijenik Bauer dr Hugo, odvjetnik Bauer dr Marko, lijenik Bauer dr Rikard, lijenik Baum Filip, industrijalac Baum Feliks, ravn. Save d.d. Bondy Alfred, ravn. Blhweiss Edmund, prokurista Buchwald dr Rudolf Deutsch Albert, trgovac drvom Deutsch Slavoljub, industrijalac Einsenstadter dr Davit, lijenik Fischer Julije, bankar Frst Robert, veletrgovac Freund Matija, industrijalac Freund ing. Laci, ef tvornice papira Fuhrman dr David, bank. ravn. Frank Geza, odvjetnik Funk Edo, ravn. Obnove Glesinger dr Lavoslav, lijenik Graf iga, veletrgovac Grnfeld Teodor, veletrgovac Heinrich Otto, gener. ravn. Travers d.d. Hercog David, veletrgovac Hoffman Vilim, veletrg. Horn dr Marko, odvjetnik Huber Franjo, bank. ravn. Hoffman Josip, veletrg. Jelinek dr Gjuro, lijenik Kandel Mavro, bank. ravn. Kastl Milan, veletrg. Kastl Dragutin, trg. vinom Klein Aleksander, tajnik idov. opine Klein Dragan, ravn. domae tvorn. rublja Kohn Hugo Kraus Herman, ravn. u poslovima drvom Knig Julije, suvlasnik tvorn. Union Licht Adolf, agent i komision. posao Lvi Stefan Otto, inovnik Lvi dr alamon, odvjetnik Lvinger dr Benko, bankar Merkler Aladar, ravn. Phonixa Mller Herman, trgovac Mller Leo, industrijalac Mller Alfred, trgovac

Neuberger dr Pavao, odvjetnik Papo Silvio, ravn. Pordes dr Sigmund, savjetnik u m. Pacherhof dr Makso Rodani dr Rudolf, odvjetnik Rosner dr Rudolf, lijenik Rosenbaum Dragutin, ravn. Patria tvorn. konjaka Singer Dane, suvlasnik tt. Jadran Schneller Armin, vlasnik Zagorke Schneller andor, rezbar Schreiner Armin, industr. Schwarz dr Milan, lijenik Spiegler dr Oskar, odvjetnik Stein dr Beno, lijenik Stern Lav, ravn. Stern Maksim, burzovni meetar Stern Otto, veletrgovac vinom Sohr Aleksandar, ravn. Naike d.d. Szemnitz Aleksandar, prof. Steiner Lavoslav, veletrg. papirom Spitz Alfred, generalni ravn. Schick dr Lavoslav, odvjetnik piller dr Karlo, odvjetnik Spirer Pavao, lijenik Schotten Edmund, trgovac Tobolski Leo, tvorniar Weinberger Mirko, trgovac

MASONSKA IDEOLOGIJA PREMA KOMUNIZMU Masonsko je gledanje na svijet isto materijalistiko, iako se naglauje etika, ljubav, humanost. Uvaeni mason brat dr. K. Reichl to uvijenim rijeima otvoreno priznaje: Etika masonerije lei u laicizmu, u kulturi ovoga svijeta. Ona je prema tome etika designacije, a ne etika rezignacije; ona je posveta ovjeka za krajnost, a ne za beskrajnost. Ona je etika postojanosti na kugli zemaljskoj u nepostojanosti. Prema tome nije njezina zadaa oslobaati ovjeka od metafizikog istonog grijeha, ve nastojati da se umanje patnje ovjeanstva zbog nepotpunosti drutvenog poretka. Iz tih osnovnih i priznatih zasada slijedi, da masoni odbacuju svaku metafiziku, svaku pozitivnu religiju, istu oni u najboljem sluaju preputaju svakom ovjeku, da si je uredi prema svojim osjeajima. No u naelu mason je to bolji, to blie svojom masonskom idealu, to je dalje od svake pozitivne religije. Iz tih isto materijalistikih gledanja postaje masonstvo najvei neprijatelj pozitivnog kranstva a naroito Katolike crkve. Materijalistiko gledanje na svijet nuno oblikuje svakog masona samo za borbu za to bolji materijalni poloaj, za to vee obogaivanje za svoj niim ogranieni ja. Masonstvo kao edo liberalizma prihvaa i u ekonomici samo skrajni i niim ogranieni gospodarski liberalizam. Masoni su stoga naelno protivnici mijeanja dravne vlasti u gospodarski ivot pojedinaca dravljana. U svojoj najblioj srodnosti ive kapitalizam, individualizam, gospodarski liberalizam i masonstvo.

Masonsko je nadalje naelo, da ne postoji osjeaj nacionalni, koji bi bio nad osjeajem meunarodne povezanosti. Dosljedno tome nije mason povezan meunarodno po nekom formalnom meunarodnom lancu, nego po svojoj ideolokoj duhovnosti. Nema nacionalne ljubavi, koja bi bila vea od meunarodnog bratstva. Masonstvo uzgaja stoga nuno anacionalnost, narodnu neborbenost, beskimenost, kukaviluk i slunitvo svakom politikom reimu, koji je sposoban samo oivotvoriti materijalni lini interes. Masonstvo ne ispovijeda zato nikakvu dogmatsko politiku borbu. Ono preputa politiku orijentaciju na volju svakom pojedincu. No kao u vjerskom pogledu tako i u nacionalno-politikom mason je to bolji, to blii istom masonskom idealu, ukoliko se uzmogne odvojiti od svoje line povezanosti za stranku, za narod i ukoliko se vie duhom priblii u negaciji svake nacionalne ljubavi i privrenosti opeovjeanskom idealu i suosjeaju. Masonstvo je zato po svojim osnovnim naelima protivnik svake narodne borbe, svih tenja za nekim narodnim oslobaanjem ispod sile jaega. Masonstvo stoga i u Hrvatskoj ne samo da nije bilo nego i nije smjelo biti u borbi za narodno osloboenje i za ustaku borbu. Ako se i dogodilo, da su se oni bunili protiv nasilja beogradskog reima, te su to drali jedino zbog povrede ovjenosti i ja u svakom ovjeku, a ne protiv oduzimanja prava hrvatskog naroda. Hrvatski narod za masone i nije postojao, nego samo sklop pojedinaca, koji su imali svaki za sebe postii maksimum svoga ja u odnosu prema drugome, slinome po svojoj vrsti po ovjejem rodu. Iz tako shvaenih opih naela slijedi, tavie, da masonstvo moramo proglasiti protivnikom i nacionalnog socijalizma u Njemakoj i faizma u Italiji. Masonstvo je bilo i protivnik naelni i ideoloki i svake ustake misli i borbe, jer je i ta borba bila gledana ne kao borba svoje vrste, nego kao partikularizam protiv openitosti. Ustaka Hrvatska mora stoga iz svojih politikih naela gledati najvee unutranje neprijatelje ba u masonstvu i masonskoj ideologiji, ne govorei o tom, to je masonerija dosad bila stvarno ona crvica, koja je rastakala sav narodni ivot u sri, to je po materijalistikom shvaanju iskoritavala radnu snagu i podravala liberalistiko, zapravo kapitalistiko drutveno ureenje. Ustaka Hrvatska i masonstvo dva su nepomirljiva antipoda, dva neprijatelja, gdje mora ili jedan ili drugi pobijedili. Ustaka Hrvatska kao ustaka mora istiti sav javni ivot od masonstva, inae e masonstvo kao potajna sila i ideologija rastakati i unitavati ustaku Hrvatsku. Masonstvo Folnegovia i drugih rastoilo je istu pravaku ideologiju Antuna Starevia. Masonstvo pokretaa rastoilo je narodni ivot u vodenu srpskohrvatsku koaliciju. Masonstvo u HSS stranci rastoilo je i sve pozitivne vrednote u radu Stjepana Radia. Ono je dovelo i do II. srpsko-hrvatske koalicije sa ubaiem i Krnjeviem na elu. Ustaka Hrvatska mora biti vazda na oprezu, da se u njezinom tijelu ne razvije jo koji preostali masonski bakcil. Gledano masonstvo sa svoje unutranje ideologije, nije nipoto paradoks, ako se masoni i komunisti nalaze na istoj bojnoj liniji. Masonstvo i komunizam sadravaju u sebi isti materijalizam, borbu za kulturu ovoga svijeta, za designaciju, za krajnost, za postojanost, za ublaivanje materijalnih boli zbog nesavrenosti drutvenog reda. Masonstvo i komunizam u borbi za golu materiju i ovozemnost odbacuju svaku metafiziku kao oznaku rezignacije, beskrajnosti, nepostojanosti, oslobaanja od istonog grijeha... Masonstvo i komunizam stoje nuno po svojoj dogmatici na ateistikom i protukranskom bojnom frontu. Meutim masonstvo i komunizam vee i druga ideoloka povezanost. Komunizam u ime drutva nijee narodnu povezanost, komunizam u ime drutva proglauje anacionalnost i

borbu svakoj nacionalnosti. Svaka nacionalnost gledana je kao vea ljubav za narodnu zajednicu nego li za drutvo za ovjeanstvo. I masonstvo iz ljubavi za svoj ja a u teoriji za neki iroki ovjeanski osjeaj Humanitet negira ljubav k narodu. Masonstvo i komunizam dogmatski ne nalaze na internacionalnoj tavie, na anacionalnoj liniji u borbi protiv svih tenja malih naroda za njihovo osloboenje. Masonstvo i komunizam nalaze se u zajednikoj fronti i protiv drutvenog i gospodarskog poretka, koji vidi ideal narodne zajednice kao najvii a ne utopistiku anaciju. Masonstvo i komunizam moraju stoga sa svoga dogmatskog gledita biti najotvoreniji, najljui i najideolokiji neprijatelji nacionalnom socijalizmu, faizmu i ustakom pokretu. Jedan kraj drugoga ne mogu postojati, nema meu njima nikakve pomirbe, nema kompromisa. Svaka bi pomirba znaila, da vie ne postoji ni nacionalni socijalizam, ni faizam ni ustaka Hrvatska. Borba stoga protiv masonstva i protiv komunizma nije izazvana meunarodnim konfliktima, nego unutranjom opstojnou dviju ideologija, dviju koncepcija o ureenju ne samo Evrope nego i cijelog svijeta. MASONI I SVEUILITE Dekadenca hrvatskog narodnog duha na hrvatskom sveuilitu kako kod profesora, tako i kod aka, naroito na nekim fakultetima ima se pripisati bezuvjetno utjecaju masonskih profesora, koji su svojim anacionalnim duhom odgajali za anacionalnost i treberstvo mlade. Osim toga neplodnost u radu za hrvatsku kulturu moe se svesti i na to to su se u sveuiline profesore regrutirali u posljednje vrijeme skoro sami anacionalni masonski treberi i jugovii. Ozdravljanje stoga hrvatskog sveuilita bit e povezano radikalnim uklanjanjem masona s hrvatskog sveuilita. Istina, takvo ienje init e se na prvi mah nemoguim, jer su pojedine fakultete gotovo monopolno zaposjeli sami masoni. Da je nivo kako aka tako i profesora morao opasti, uzrok je, to su se ispranjene katedre popunjavale iskljuivo masonskim intervencijama. Nalazim meu pismima: Dragi brate! ujem, da je ova katedra ispranjena... i sada slijedi preporuka. Tipian je sluaj, gdje su masoni htjeli preporukama postaviti Srbina arh. Marka Vidakovia za profesora urbanistike. Sluajno je meni kao hon. profesoru na tehnici dospio njegov natjeajni rad. Ja sam odmah odbio kandidata. Sada vidim iz dopisivanja, koliku su borbu vodili masoni za njegovo imenovanje. Slino je kod polaganja ispita studenata. Meu dopisima vrve preporuke masona na profesore masone za sinove, za prijatelje i roake. Kako su se takvim potajnim preporukama proputali nesposobni aci masona na tetu drugih, jasno je. alim, da mi zbog pomanjkanja arhiva loa Vrhovac, Pravednost i divlje loe Libertas nije bilo mogue utvrditi sigurnu masonsku pripadnost sviju onih profesora, za koje se gotovo javno znalo kao masone. Ja u ovdje navesti samo one profesore, koje sam dosad sigurno utvrdio iz slubenih popisa i biljeaka kao masone: I. Tehniki fakultet prof. Hanaman dr Franjo (Drakovi) prof. Horvat dr uro (Pravednost) prof. Rieszner ing. Valerijan (Drakovi) prof. Ivekovi iril (Drakovi) prof. Njegovan dr Vladimir (Drakovi)

prof. Mari dr Luka (Vrhovac) doc. Juranovi dr ing. Vladimir (Vrhovac) doc. Cota ing. Fran (Vrhovac) doc. Vrani dr Vladimir (Drakovi) doc. Szavitz-Nossan ing. (Drakovi) doc. otari-Pisai dr. Karlo (Drakovi) doc. Hribar arh. Stjepan (Vrhovac) II. Filozofski fakultet prof. Barac dr Antun (Vrhovac) prof. Bujas dr Ramiro (Vrhovac) prof. Novak dr Grga (Vrhovac) prof. Deanovi dr Mirko (Vrhovac) prof. ii dr. Ferdo (Vrhovac) prof. Kiseljak dr Marko (Vrhovac) prof. Prelog dr Milan (Vrhovac) Skoplje prof. Novak dr Viktor (Vrhovac) Beograd prof. Koch Ferdo (Vrhovac) prof. Tuan dr Fran (Drakovi) doc. Variak dr Bogdan (Pravednost) doc. Fink dr Nikola (Drakovi) U popisu Glojnaria se nalaze i ovi profesori fil. fakulteta za koje nijesam utvrdio masonstvo: prof. Flumiani dr. Gilberto (Vrhovac) doc. Vuk-Pavlovi dr Pavao (Vrhovac) doc. Bonifai dr Anton (Vrhovac) III. Medicinski fakultet prof. Bubanovi dr Fran (Perun) prof. Radoevi dr Edo (Perun) prof. Durst dr. Franjo (Vrhovac) prof. Perovi dr. Drago (Vrhovac) prof. Stankovi dr Radenko (Vrhovac) Beograd prof. Ivanevi dr Ivo (Pravednost) prof. tampar dr Andrija (Drakovi) prof. Zarnik dr Boris (Vrhovac) prof. Dragii dr. Branko (Pravednost) prof. Prica dr Milan Nijesam mogao utvrditi sigurnost masonstva prema popisu Glojnaria: prof. Popovi dr Laza (Pravednost) doc. ankovi dr Hugo (Vrhovac) doc. Vidakovi dr Stjepnn (Pravednost) doc. Zanella dr Sreko (Pravednost) IV. Veterinarski fakultet prof. Zavrnik dr. Fran (Vrhovac) prof. Podaubski Eugen (Vrhovac) Nijesam utvrdio sigurnost masonstva za

prof. Ganzlmayer dr Rudolf doc. plajt dr Ljudevit V. Pravni fakultet prof. Kostreni dr Marko (Drakovi) prof. Frank dr. Stanko (Drakovi) prof. Stranicki dr Milorad (Pravednost) doc. Mogan dr Julije (Drakovi) Nijesam utvrdio sigurnost masonstva prema popisu Glojnaria: prof. Zuglija dr Sreko (Pravednost) VI. Glazbena i umjetnika akademija prof. Krizman Tomislav (Vrhovac) slikar prof. Tkali Juro, violinist (Vrhovac) prof. enoa Branko, dr. slikar (Drakovi) prof. Liar iril (Drakovi) Beograd prof. Orli Petar, kipar (Drakovi) prof. Stani Svetislav (Drakovi) prof. Mujadi Omer (Libertas) VII. Ekonomsko-komercijalna visoka kola doc. Frani dr Vladimir (Drakovi) Nijesam mogao utvrditi masonstvo i ako se o njemu i njegovu primanju govori: prof. Butorac dr Josip VIII. Srednje kole Znaajno je, da su na svima gotovo srednjim kolama bili postavljani masoni za ravnatelje: kavi dr Josip, prof. na uiteljskoj koli (Vrhovac) Musulin Stjepan, ravnatelj gimnazije (Perun) Serdar Pavle, ravnatelj gimn. (Perun) Poljanec Franjo, ravnatelj gimn. (Vrhovac) Debeljak Stjepan, ravnatelj obrtne kole (Vrhovac) Medakovi dr Dane, ravnatelj real. gimn. (Vrhovac) Sedlaek Hugo, ravnatelj real. gimn. (Drakovi) Kaman Milan, ravnatelj real. gimn. (Drakovi) Osim tih ravnatelja utvrdio sam ove profesore na srednjim kolama kao masone: Koch Dragutin, gimn. prof. Urban Milutin, prof. gosp. uilita (Drakovi) Szabo uro, (Drakovi) Hotko Davorin, kipar na obrtnoj koli (Drakovi) otari Milan (Drakovi) Crni Franjo (Drakovi) Bukvi Novak (Drakovi) Kostiner dr Branko (Vrhovac) Lepee Stjepan, uitelj u m. (Libertas) Galijan Dragutin (Drakovi)

Nijesam utvrdio sigurnost masonstva: Stoisavljevi Bogdan, gimn. profesor Hadi Ljubomir, ravn. trg. akademije (Pravednost) Masoni su nastojali drati u svojim rukama i puka sveuilita. Njihov se utjecaj osjeao po predavaima ve u Zagrebu, dok loa Ivanjski krijes u Karlovcu i loa Budnost u Osijeku dre itavu upravu Pukog sveuilita u svojim rukama. Preko tih loa nastojalo se i putom predavanja iriti anacionalni i bezbojni duh, i nije se dalo, da u hrvatsko drutvo doe jaa hrvatska misao i ista odgojna ideja. Iz ovog pregleda profesora-masona na sveuilitu i srednjim kolama koji pregled sigurno jo nije potpun zbog zametnutih arhiva, vidi se, koliku su vanost polagali masoni na kolstvo. Iz mravih tajnikih izvjetaja kao i iz dnevnoga reda Saveznog Vijea Velike loe nalazio sam, kako su masoni budno pazili, da se ne uvue u kole reakcionarni i klerikalni duh (po njihovoj terminologiji). Na sastancima dre esto profesori masoni i predavanja o duhu na visokim i srednjim kolama (Hanaman, Vrani, Barac). Osim toga su sve zagrebake loe stvorile meuloinsku pedagoku sekciju. Kako budno paze masoni na kolstvo, vidi se i iz toga, to su masoni vijeali o nadbiskupskoj gimnaziji, a stvorili su zakljuak, da se onemogui otvaranje potpune franjevake gimnazije u Varadinu. Masonski duh dolazi osobito do izraaja u anacionalnim udbenicima, zato je na masonskim sastancima govor i o istima.

SUDSTVO I MASONI Masonski utjecaj nije zastao ni pred sudskim vratima. Meu aktivnim masonima nalazimo predstavnike stola sedmorice: Dr Andrija Kandija (Vrhovac) Dr Aleksandar Vragovi (Drakovi) Isti su bili unapreeni za vrijeme prolih reima udnom brzinom. Napominjem, da je Kandija bio i starjeina svoje loe. ta vie, on bi mogao dati mnoge podatke o svojoj loi. Isto je tako Vragovi vrio slubu tajnika u svojoj loi, a bio je i inae vrlo aktivni mason. Osim tih sudaca nalazim kao aktivne masone suce: obat Dimitrije, vijenik banskog stola (Vrhovac) Spevec Aleksandar, vijenik sudbenog stola (Pravednost) Maravi Zvonimir, vijenik banskog stola (Drakovi) Kneevi Godeon (Drakovi) Hirc dr Slavko (Libertas) Nijesam mogao utvrditi masonstvo osoba prema popisu Glojnarievu: Baglama Mirko, sudac stola sedmorice (Libertas) Helbet Duan, sudac kotarskog suda (Libertas) Zorovi dr Dragutin (Libertas) Mayer dr Milan, sudac okrunog suda (Libertas) Ivankovi orde (Perun) alac Edo, vijenik banskog stola (pravednost) Muha dr Miroslav, vijenik banskog stola (Pravednost)

Mikainovi Vasa, sudac stola sedmorice (Pravednost) ermanovi dr Duan, sudac sudbenog stola (Pravednost) imi dr Ernest, predsjednik stola sedmorice (Pravednost) Antunovi (Bauer) Antun, predsjednik sudbenog stola (Pravednost) U vezi sa sudstvom iskae velik broj tzv. dravnih tuilaca prema popisu u Glojnarievu (za podvuena imena utvreno masonstvo): Rui dr Mirko (Pravednost) Rui dr Dinko (Pravednost) upanovi dr Franjo (Pravednost) Breberina Stevo (Pravednost) Grnwald Boidar (Pravednost) Buzoli Stjepan (Zora) Kako se putom masona nastojalo utjecati i na pravorijek suda, svjedoi jedno pismo masona dra Hanamana sucu masonu Maraviu, gdje ga kao brata upuuje i upoznava s nekim predmetom Stola Sedmorice za povoljno rjeenje. Poznate su inae i javnosti znaajke sudaca osobito Stola Sedmorice u Zagrebu.

MASONI I CRKVA Prema crkvi i vjeri razliito se odnosi masonstvo anglosaksonskih i sjeverno evropskih zemalja tzv. engleskog rituala od masonstva tzv. kotskog rituala, koji je propagiran u loama opservacije Grand Orient u Parizu. U anglosaksonskim se zemljama masonstvo gleda i razvija uglavnom kao polujavna karitativna ustanova. Svi engleski kraljevi i prinevi su zato oficijelno lanovi loa, kako se vidi iz priloene slike. Pae oni su i glavni funkcionari. Princ od Yorka je Vel. Majstor jedne Velike engleske loe. Drugi su stav zauzele loe u katolikim zemljama prema vjeri. Zato loe i kod nas pod opservacijom Grand Orienta i tzv. kotskog rituala imaju za svoj osnovni i ideoloki program: boj protiv slubene katolike crkve. Kao dnevni red gotovo svih masonskih vijea, pa i predavanja, jest borba masona protiv tzv. klerikalizma i reakcionarstva, tj. protiv kat. Crkve. Iako masoni u teoriji ne zabacuju vjeru u Boga-Neimara, ispovijedaju vjeru samo u prirodu. Iako je i njihovo temeljno teoretsko naelo vjerska tolerancija i negacija svakog mijeanja u vjerska pitanja, ipak u praksi mrze pozitivnu religiju, i to osobito katoliku religiju. Zato je znaajno, da loe, koje su pod opservacijom Velike Loe Grand Orient u Parizu (tzv. kotskog obreda), a koje rade u katolikim zemljama, vode naelnu borbu protiv katolike crkve, katolikih redova, a naroito isusovakog reda. Iz dnevnog reda i zagrebakih loa vidi se, da su i zagrebake loe trajno vodile i spremale borbu protiv kat. crkve u Hrvatskoj; u korespondenciji postoji cijela replika protiv zakljuaka biskupskih konferencija u Zagrebu, protiv govora nadb. Stepinca, protiv nadb. Bauera, protiv propovijedi OO. Isusovaca, protiv pisanja katolike (klerikalne) tampe itd. U borbi protiv katolicizma se naroito isprsavaju masoni braa Novak dr Viktor, Demetrovi, Marjanovi, Gavrani, a profano masonsko glasilo Javnost nije imalo druge zadae, nego li da pobija kod nas katolicizam. Znaajno je, da nigdje u masonskim sastancima nije govora o pobijanju pravoslavlja i starokatolicizma.

Masonstvo vodi naroito glavnu borbu protiv konkordata. Ono iri broure protiv konkordata i nalae upravo brai da moraju to vie proiriti tih broura. Antikonkordatska akcija u najveem je dijelu djelo zagrebake i beogradske masonerije, jer su o tom predmetu u to vrijeme ispunjene sve sjednice. Nije potrebno napominjati, da je borba protiv katolicizma hrvatskog naroda borba masona protiv opstojnosti samog naroda. Masonima bi bilo zato najmilije, da je cio narod preao u pravoslavlje. MASONI I KAZALITE Po utvrenim masonima upraviteljima hrv. kazalita kao i nekih glumaca vidi se, da i ta ustanova nije mogla razvijati svoga rada bez masonskih loa, odnosno da je razvijala svoj bezbojni, anacionalni i filokomunistiki rad po uputama i po duhu Masonerije. Meu intendantima, dramaturzima i glumcima dolaze ova imena tokom posljednjih 20 godina: Benei Julije, intendant (Libertas) enoa dr Branko, intendant (Drakovi) Freundenreich arh. Aleksandar, intendant (Libertas) Batui dr Slavko, tajnik (Libertas) Ivaki Joza, dramaturg (Drakovi) Krizman Tomislav, scenograf (Vrhovac) Smodek, dirigent (Libertas) Baranovi Kreimir, dirigent (Vrhovac) Grund Arnot, glumac (Vrhovac) Biniki Aca, glumac (Drakovi) Bojnii Stjepan, glumac (Drakovi) Badali dr Josip, dramaturg (Vrhovac) Poli Mirko, direktor opere u Ljubljani (Pravednost) Kriaj Josip, operni pjeva (Vrhovac) Nijesam mogao utvrditi sigurno masonstvo po navodu Glojnarievu: Hri Drago, operni pjeva (Libertas) Uz ova utvrena imena (a neutvreno jedino posljednje) nalazili su se sigurno i drugi masoni u toj naoj Taliji. Bilo je stoga skrajne vrijeme, da po ustakoj Hrvatskoj bude proiena i ova tala umjetnosti. MASONI I SREDINJI URED ZA OSIGURANJE RADNIKA (SUZOR) Meu ustanovama, koje su masoni smatrali svojom domenom, bile su i samoupravne ustanove radnikog osiguranja: SUZOR-a i OUZOR-a. Ravnateljstva tih ustanova, lijenici i vii inovnici kao da su mogli biti jedino masoni. Prema utvrenim podacima navodim imena tih upravnika, inovnika i lijenika: Mudrini dr Ante, ravnatelj (Pravednost) Glaser Milan, ravnatelj (Vrhovac) Bauer Marko, ravnatelj

Bauer Albin, ravnatelj u m. (Drakovi) Ivani Stanko, inovnik (Pravednost) Tartaglia dr Oskar, pravni referent op dr Drago, lijenik (Pravednost) Hahn dr eljko, lijenik (Vrhovac) Toth Ivan, inovnik (Karlovac) (Drakovi) Ivanevi dr. Ivan, lijenik (Vrhovac) Ivekovi ing. Branimir, tehniki ininir (Vrhovac) Heinzel ing. Dragutin (Drakovi) Meu dopisima nalazi se preporuka brata Aleksia iz Skoplja brai u SUZOR-u za namjetenje lijenika u OUZOR-u u Skoplju. Isti brat Aleksi intervenira kod Br. Glasera i za isplatu trabine od 260.000 dinara Lazaru Galiu.

MASONSTVO I UPRAVA GRADA ZAGREBA Nikamo nijesu masoni uprli svoje oi kao na upravu grada Zagreba. Pojedina odjelenja bila su iskljuivo njihova monopolna domena. To se naroito zapaalo u graevinskom odsjeku i u upravi gradske elektrine centrale. Koenje grada Zagreba, anacionalni duh, sfere veeg ili manjeg stila u vezi s masonskom internacionalnom ideologijom i slunitvom svakom reimu. I. Masoni u graevinskom odsjeku Jurkovi ing. Mato (Perun) Heinzel ing. Dragutin (Drakovi) Ivekovi ing. Branko (Drakovi) Hribar arh. Stjepan (Libertas) Juranovi ing. dr Vladimir (Vrhovac) Nisam mogao utvrditi masonstvo slijedeih u Glojnarievu popisu: Lonar dr Ivo (Pravednost) Ulrich arh. Antun (Pravednost) Ancel ing. uro (Libertas) Piantanida ing. Vladimir (Pravednost) Kliska ing. Stanko (Vrhovac) II. Masoni u gradskoj elektrinoj centrali (GECU) Filipovi ing. Boidar (Drakovi) Ribi ing. Boidar (Vrhovac) epi ing. Vladimir (Drakovi) Prikril ing. Boidar (Drakovi) Viskovi ing. Ante (Vrhovac) III. Gradski tajnik Galijan Franjo (Pravednost) U upravi grada Zagreba bilo je jamano jo i drugih masona, ija u imena objaviti u naknadnom izvjetaju.

MASONSTVO I MINISTARSTVO TRGOVINE I INDUSTRIJE ini se, da je od vremena, kad je mason Juraj Demetrovi (Vrhovac) bio ministrom trgovine i industrije zavladalo masonstvo u itavom njegovom ministarstvu. To je zapaziti osobito po brojnim inovnicima-masonima, koji su se zacarili u industrijskom odjeljenju bive savske (hrvatske) banovine. Napominjem inovnike-masone toga odjeljenja prema utvrdenim podacima: Oi Vladimir (Perun) Wurth Minko (Pravednost) Zec Radovan (Pravednost) Vivoda Jakob (Pravednost) Aranicki dr Ognjeslav (Pravednost) Tomii dr Juraj (Drakovi) predstojnik zavoda za spoljnu trgovinu

MASONI I HIGIJENSKI ZAVOD Nijesam mogao doi do utvrenih podataka o utvrenom masonstvu mnogih lijenika i upravnika higijenskog zavoda, iako se javno znalo, da je to ekspozitura filomarksista i filomasonska. Prema naknadno utvrenim podacima dat u toan izvjetaj i toga zavoda prema masonstvu. Za sada sam utvrdio, da je ravnatelj higijenskog zavoda Katii dr Vladimir (Pravednost) mason najveeg stepena u masonstvu bive Velike Loe Jugoslavija. MOJI PRIJEDLOZI ZA UTVRENJE RADA I OSOBA LOA 1) Da se zaplijenjeni arhiv i ostalo sviju zagrebakih loa prenese na jedno povjerljivo mjesto i da se stavi Ministarstvu Domobranstva za raspolobu. 2) Da se zaplijenjeni arhivi i ostalo u Karlovcu, Osijeku, Dubrovniku, a po mogunosti i Splitu prenese u Zagreb na jedno mjesto i stave na raspolobu Ministarstvu Domobranstva. 3) Da se zaplijeni arhiv loe u Sarajevu i prenese u Zagreb. 4) Da se putem Njemakog poslanstva ishodi zapljena loa na podruju bive Jugoslavije i omogui povjerljiva upotreba. Poglavnie! Iznosim na Va uvid samo neke podatke. U najkrae vrijeme donosim detalje iz rada masona u naoj unutranjoj politici, o nezakonitostima kod javnih natjeaja itd. S najdubljim potovanjem Za Dom spreman
*

Dr. Milan Ivi v.r.*

Signatura AHZ 0121

IV. MASONI U HRVATSKOJ POSLIJE II. SVJETSKOG RATA

1. IZVJETAJI UDB-e O MASONIMA U DUBROVNIKU, KARLOVCU, OSIJEKU, RIJECI (SUAK I OPATIJA), SPLITU I ZAGREBU S PRILOZIMA

DUBROVNIK

Narodna Republika Hrvatska Narodni odbor Kotara Dubrovnik Sekretarijat za unutranje poslove Dravna bezbjednost Br. 510/57

Dubrovnik, dne 29. VIII. 1957. g.

PREDMET: Historijat razvoja masona u Dubrovniku sa biografskim podacima za lica koja se i danas nalaze u Dubrovniku DRAVNOM SEKRETARIJATU ZA UNUTRANJE POSLOVE NRH - I. Uprava II. Odjeljenje ZAGREB U vezi Vaeg dopisa br. 1360 od 22. VI. i 12. VIII. 57. godine, izvjetavamo Vas sledee: Masonska loa u Dubrovniku spominje se u izvjetaju austrijskog konzula TIMONA od 28. VIII. 1807. godine. To je uope prvi put to se dubrovaki masoni spominju kao organizovani zbor. Pretpostavlja se, da se tu ne radi o pravoj loi ve prosto o sastancima francuskih pristaa. Da bi loa slubeno, odnosno zvanino postojala trebala je da bude pod okriljem Pariske centrale Grand Orient de France. Takva prva loa u Dubrovniku se ustanovila tek 1810. godine kad je Dubrovnik sa Kotorom spadao u Ilirijske provincije, a rasputena je 1814. godine kad je Austrija otela Dubrovnik Francuzima. Iz tog vremena nemamo nita ire o radu masona. Spominje se da je rad bio ilegalan i da javnost o tome nije nita znala. U 1826. godini spominje se ZUZERI ANLUKA kao mason koji je te godine umro u svom ljetnikovcu u Brseinama. Zatim Makari Ivo koji je bio predsjednik nekog Trgovakog suda. Neto kasnije (1864. g.) spominje se Kaznai Antun i neki Galaito Francuz koji je oenio ki Kaznaia. Pria se, da su se masoni sastajali po noi u dvorcu Bonda danas Skoibuha, a da je sigurno sjedite bilo u kui nekog Novakovia na Konalu. Njen glavni upravitelj bio je neki Doderlain francuski asnik. Jo u doba Francuza masoni su zadirali u politiki i privredni ivot, a i u isto vrijeme vodili borbu protiv religije. Ta borba neto vie je dola do izraaja kasnije kad se pojavila nova klasa u prevlasti Austrije. U to doba spominju se kao masoni i francuske pristae, Androvi Rafo i Kaboga Antun, dok je neki Milutinovi sam se predstavljao kao mason. Od ovog vremena pa sve do konca I. svjetskog rata nita nam nije poznato o radu masona. Koncem I. svj. rata, negdje 1920. godine opet poinje oivljavati rad masona pod utjecajem iz Francuske, a neto kasnije taj utjecaj je bio iz Engleske. U to doba masoni su bili uglavnom dubrovaka gospoda i veletrgovci koji su orijentisani kao anglofili i to: Dr. ingrija Melko, Banac Boo i dr. Prema podacima kojima se raspolae najvie lica je stupilo u masone u vremenu od 1930 1939. godine. Iz tog vremena i danas na naem terenu ima, to nam je poznato, 15 lica koji

ive u Dubrovniku. Veinom su to pomorski kapetani i lica koja su radila u Dubrovakoj plovidbi, svi orjentirani kao JNS-ovci i anglofili. Igrali su vanu ulogu u politikom i kulturnom ivotu grada jer su u svojoj sredini imali Banca, ingriju i dr. vlasnike kao Dubrovaka plovidba. Saradnik Milo o tome oskudno pria. Kae, da je on bio mason, jer da drugovaije nije mogao dobiti ukrcanje na brodove Dubrovake plovidbe. Po prianju Miloa glavno lice meu dubrovakim masonima bio je na saradnik Major M, koji o tome nerado govori, ak to vie u prvo vrijeme nije htio o tome uope da pria. Masonska loa u Dubrovniku zvala se je Sloboda. Prema podacima brojila je u svoje vrijeme preko 45 lanova. Povezani su bili sa velikom loom u Beogradu. Svoje prostorije su imali u vili ipan, a sastajali su se i u vili danskog konzula Noergardt Paula na Boninovu. Sastanci su bili jedan put mjeseno radi primanja novih lanova, polaganja zakletve, pretresa politike i ekonomske situacije i sl. Mi ni jedno lice do danas nismo sasluali po ovome, niti je vrena rekonstrukcija. Materijale kojima raspolaemo dobili smo preko gore navedena dva saradnika i saradnice Valentine. Zatim, imena masona najvie smo dobili od UDB-e FNRJ preko Vas, jer su ti materijali naeni u beogradskoj policiji stare Jugoslavije, to smo mi na terenu kasnije provjeravali i provjerom ustanovili da je jedan dio lica umro i otselio sa naeg terena jo ranije. Sva ta lica koja su bila lanovi masonske loe, a i danas ive u Dubrovniku, sve su to stariji ljudi izmeu 65 i 70 godina. Meu njima ima i dva lana SK i to: Jaki Mate, na ministar, koji stalno ivi u Dubrovniku i Soljai Miho. Mi do danas nemamo nikakovih signala o aktivizaciji masona u Dubrovniku, a niti znamo bilo to o njihovom povezivanju sa Beogradom. Ako bilo to primjetimo, obavjestit emo Vas prema Vaem uputstvu. Navodimo Vam imena lanova masonske loe Sloboda u Dubrovniku, a njihove opirne podatke emo Vam im prije dostaviti. Cvjetkovi Antun, roen 22. VIII. 1888. godine u Dubrovniku, po zanimanju pom. kapetan, lan loe Sloboda postao 22. VI. 1935. godine. Ercegovi Miho, roen 10. VIII. 1893. godine, po zanimanju knjiar, lan masonske loe Sloboda postao je 15. III. 1935. godine. Mandi Mirko, roen 30. X. 1894. godine u Boki Kotorskoj, po zanimanju pom. kapetan, lan loe postao je 24. IV 1934. godine. iek Jende Ivo, roen 8. VII. 1894. godine u Makarskoj, po zanimanju pom. kapetan, lan masonske loe Sloboda postao je 25. V 1934. godine. Aleksi dr. Sergije, roen 20. II. 1885. godine u Dubrovniku, po zanimanju veterinar, lan masonske loe postao je 27. XII. 1931. godine. Pupi Savo, roen 18. X. 1895. godine, po zanimanju eljezniar, roen u Dubrovniku, lan masonske loe postao je 30. III. 1929. godine. Domjan Miho, roen 29. VIII. 1899. godine u Dubrovniku, po zanimanju pomorski kapetan, lan masonske loe postao je 12. III. 1937. godine. Lumovi Ilija, roen 9. IX. 1883. godine u Podgori, bio sudija u Dubrovniku, lan masonske loe Sloboda (ne znamo od kog datuma). Kojakovi Nikola, roen 20. II. 1888. godine u Dubrovniku, trgovac, lan masonske loe Sloboda postao je 19. III. 1927. godine. Soljai Miho, roen 2. X. 1895. godine u Bolu Bra, po zanimanju zanatlija, lan masonske loe Sloboda postao je 23. VII. 1933. godine. Puljizevi Andro, roen 8. VI. 1890. godine u Dubrovniku, trgovac, lan masonske loe postao 8. VI. 1911. godine prvi put, a drugi put 20. X. 1917. godine. Brisan je 27. XII. 1931. godine, radi pronevjere u iznosu od 13.600 dinara, koji novac je pripadao masonskoj loi.

Jaki dr. Mato, roen 1903. godine u Dubrovniku, ne znamo od kada je lan masonske loe, jer smo podatke dobili preko agenture. Vidojevi dr. Matija, roen 11. VII. 1896. godine u Dubrovniku, po zanimanju advokat, ne znamo od kada je lan masonske loe, jer smo podatke dobili preko agenture. Buconi Antun, roen 1890. godine u Komolcu, Dubrovnik, po zanimanju advokat, ne znamo od kada je lan masonske loe, jer smo podatke dobili preko agenture. Mitrovi Boidar, roen 26. XII. 1880. godine u Sv. Stefanu Bar, pravoslavni pop, ne znamo od kada je lan masonske loe, jer smo podatke dobili preko agenture. Osim masonske loe u Dubrovniku je postojao i Rotary klub za koji se prialo da je to dijete masona, jer su neki masoni bili i lanovi ovog kluba. Pripadnika ovog kluba u Dubrovniku danas ima par, no o radu kluba nemamo nikakovih signala. Nastojat emo da doemo do to iscrpnijih podataka i kontrolom ovih lica ako neto primjetimo izvjestit emo Vas kako smo to ve naveli. Smrt faizmu Sloboda narodu! Zamj. Naelnika: (Jurin Mirko)

*****

Narodni odbor Kotara Dubrovnik Sekretarijat za unutranje poslove Dravna bezbjednost Graanske stranke LUCI MIRKO

Dubrovnik, dana 26. IX. 1957. g.

PREDMET: Razgovor sa SOLJAI MIHOM Mico obavljen u ustanovi dana 23. IX. 1957. g. Zovem se SOLJAI MIHO Mico, roen 2. X. 1895. g. u Bolu, otok Bra, kotar Split, Hrvat, dravljanin FNRJ, po zanimanju bavar, oenjen. Stalno sam nastanjen u Dubrovniku, a radim kao podvornik u Uiteljskoj koli Dubrovnik. Kao podvornik u Uiteljsku kolu u Dubrovniku zaposlio sam se negdje 1930. godine. U to vrijeme kao profesor na toj koli radio je BUKVI prof. NOVAK, koji je ujedno bio i tajnik kole, a pri odsutnosti direktora on ga je zamjenjivao. Meni kao podvorniku nareivao je slubene poslove koje sam ja morao obavljati i s te strane nismo imali nikad nekih sukoba. Iz svega on je valjda vidio da mu ja kao ovjek odgovaram i da nisam brbljav. Tako mi je jednom prilikom rekao da prebacim neke stvari iz jedne sobe u kafani Dubravka u Vilu ipan. Ja sam sve to prebacio i ako nisam znao u detalje o emu se radi. To sam saznao kasnije kada sam ja bio primljen u MASONE. Za moj prijem u masone preporuku je dao Bukvi prof. Novak, koji sada ivi u Dubrovniku na irokoj ulici kao penzioner, a koji je od ranije bio mason. Da li je jo netko dao preporuku za mene nije mi poznato. Jo ranije nego sam ja primljen prof. Bukvi je od mene zatraio da

mu dam dvije slike, a molbu je on i sam napravio. Sve je to ilo na glavnu masonsku lou u Beograd i nakon to je odozgor odobreno bio sam primljen. Kad sam ja bio primljen one veeri u Masonskoj loi bili su nie navedeni: Bukvi prof. Novak on je bio metar loe Bakoevi Mirko tada bio direktor pote, inae je iz Herceg Novoga kuri Ante iz Konavalja, sada u Dubrovniku, ivi na Konalu, vidam ga u Dbk. Vidojevi dr. Matija, advokat u Dubrovniku Mladinov Mirko sada ivi u Splitu Terzovi Savo iz Herceg Novoga Aleksi Aleksandar iz Herceg Novoga ________________jedan iz Herceg Novoga ije ime ne znam. U to vrijeme kada sam ja bio primljen nije bilo vie masona. Moda je neki i bio ranije pa je iz Dubrovnika otiao u drugo mjesto to meni nije poznato, a niti sam za to morao znati. Kad sam ja bio primljen u masone mislim da je sa menom bio primljen Mandi Mirko i jo neki kao poetnik. Kad se u masone primi treba proi izvjestan sta da se postigne kakav in. Koliko e vremena proi za postizanje ina zavisi o rukovodstvu loe. Ja sam nakon godinu dana dobio jednu zvjezdicu. Za to sam polagao i ispit. Ima jedna knjiica po kojoj jedan ispitiva, a u toj knjiici tzv. Bibliji su i odgovori i onaj tko odgovara treba odgovarati kako tamo pie. Na tom ispitu mislim da je sa menom bio i Mandi Mirko. Masoni se meusobno oslovljavaju sa Ti i dodajui in koji ima u masonima. Oni koji nisu imali ina oslovljavali su se sa radnik, a oni koji su imali inove oslovljavali su se sa metar. Ceremonije kod prijema u masonsku lou: Onog koga se ima primiti u masonsku lou predvodi te veeri kada treba da bude primljen jedan koji je ve od ranije lan masonske loe. On kuca na vrata, a ovi iznutra starjeina pita tko ide. Ovaj odgovara ide radnik ili metar zavisno od toga koji in ima. Ovi mu odgovore, da ue unutra. On ulazi i uvodi kandidata koji treba biti primljen. Kandidat prije nego je uveden u masonsku lou zavezane su mu oi i tako zavezanih oiju je uao unutra. Kad je uao unutra onda ga poinju pitati starjeine, a kandidat odgovara. Sve je to unapred pripremljeno. Kada je ve odgovorio na pitanja, onda mu se drijee oi i tek onda taj novo primljeni lan vidi gdje je doao i koga ima oko sebe odnosno tko je sve lan masonske loe. Kod prijema prozori i vrata su zastrta crnim zastavama ili zavjesama. Prvu vee se ostane oko jedan i po sat ili prama potrebi, a tako i drugih veeriju. Ovo je prva vee kada kandidat stupi u masonsku lou. Odmah nakon toga jedan ili dva, a nekad 34 dana saziva se nov sastanak i to se rauna kao dan prijema u lou. Mene je predvodio prve veeri iljkut Nikola, jer je on tada ve bio lan masonske loe. Predmeti koji su se nalazili u masonskoj loi: 1. Koveg za mrtvaca, a ako u njemu nema kostur ovjeka onda bar lubanja. U Dubrovniku je bila lubanja, a kod nekih sveanosti, tj. kad bi netko dolazio iz Beograda ja bi donio kostur iz Uiteljske kole. 2. Mrtvaka glava lubanja 3. Preko desetak stolica 4. Jedan trouglasti stol jer je trokut simbol 5. Tri votane svijee koje se pale na trokut. 6. Simbol snage: Slika jako razvijenog mukarca.

7. Simbol ljepote: enska slika skoro gola. 8. Simbol mudrosti: Slika velike knjige. 9. Pramilin eljezni okvir unutar kojega se je nalazilo sledee: a) lijepo obraen kamen b) grubo obraen kamen c) visak d) eki e) mistrija. Osim prednje navedenoga masonska loa je imala i svoj arhiv. Arhiv je stao u malom ormaru koji je takoer bio u loi. U arhivu su se nalazile slubene prepiske sa pretpostavljenom loom u Beogradu, svi zapisnici sa sastanaka i dokumenti lanova masonske loe sa slikama. Po jedna slika i jedan primjerak dokumenata nalazio se je u Beogradu u glavnoj loi, jer je Dubrovaka loa bila podreena glavnoj loi u Beogradu. Koliko mi je poznato dubrovaka loa nije bila vezana za inostranstvo. Predmeti koji su se nalazili u loi bili su vlasnitvo Dubrovake plovidbe. To je sve dolo preko Mandi Mirka. Lubanja znam da je negdje naena, ali ne znam gdje. Svakako negdje kad je neto kopano mislim kod uiteljske kole. Za sve predmete moe znati Mandi Mirko jer je on tada bio Inspektor Dubrovake plovidbe. Soba u Vili ipan gdje je loa bila smjetena bila je vlasnitvo Dubrovake plovidbe. Kada bi netko dolazio iz Beograda pa je trebalo pripremati neku veu veeru, onda bi Mandi Mirko doveo nekoga kuhara sa broda ali ovaj ne bi uao u lou niti je on znao to se tamo nalazi. Za nae obine sastanke tu u vili ipan bilo je uglavnom pripremanje kafa van loe u nekoj sobi gdje su kafu spremali ovi od Dubrovake plovidbe, pa je to sve ureivao Mandi M. Odravanje sastanaka l. masonske loe: U prvo vrijeme kada sam ja istom bio primljen sastanci su se jedno vrijeme odravali svako dva mjeseca, a nakon mog prijema ti sastanci su bili svakih mjesec dana. To je bilo redovno, a ako se je ukazivala potreba onda su se ti sastanci prije i kasnije odravali prema potrebi. Na sastancima su se primali novi lanovi, iskljuivali, kanjavali i ukarali. Naime kazna je bila ukoriti na sastanku nekoga radi greaka ili pak radi neplaanja lanarine. Zatim je bilo greaka koje su povlaile za sobom kaznu iskljuenja. Nekoliko sluajeva iskljuenja je bilo to se nije plaala lanarina. Zapisnik na sastanku je vodio metar loe, a u Dubrovnik cijelo vrijeme je bio Bukvi prof. Novak. Na sastancima je bilo govora o svemu i svaemu. Ja te sastanke ne bi mogao razlikovati od jednoga sastanka danas. Na sastancima se je itala pota ili direktive od pretpostavljene loe i sl. tako da su uvijek svi znali o emu se radi. Naroito na sastancima se isticala pomo drugoj brai, a naroito lanovima masona ukoliko su pali u neku teku situaciju. Takoer na sastancima je bilo govora ukoliko netko ide u drugo mjesto da se povee sa drugom loom i da tamo moe prisustvovati sastanku, a za to su postojali znakovi. Ako bi netko doao iz Beograda da posjeti lou u Dubrovnik pa je trebalo odrati sastanak. Onda su se odmah obavjetavali lanovi, a ukoliko bi netko bio na putu i sl. njega bi se naknadno upoznalo o sastanku koji je odran za vrijeme njegova odsustva. Ja nisam nigdje putovao vani na sastanke u druge loe, a prof. Novak mislim da je putovao. Rukovodstvo loe u Dubrovniku: Bukvi prof. Novak je bio po inu majstor i ujedno rukovodioc loe u Dubrovniku. On je bio rukovodioc kad sam ja primljen i kao rukovodioc je ostao sve do prestanka rada loe 1941. godine.

Osim majstora bila su i dva tajnika i to prvi i drugi. U Dubrovniku su se tajnici mijenjali, a jer kad bi jedan otiao drugi bi ga zamjenio, a na sastanku su uvijek zasjedala dva tajnika. Rukovodioc je sjedio na sredini stola na trokut, prvi tajnik sa desne strane njega, a drugi sa lijeve strane. U Dubrovniku su najvie dunost tajnika vrili: iljkut Nikola i kuri Antun. Obavljao je tu dunost i Mandi Mirko, a i dr. iljkut Nikola je bio iskljuen iz loe jer se ustanovilo da vjeruje u neke arolije. On se sada nalazi u SAD, a tamo je prije odlaska bio i tamo je primljen u masona te se kao takav u Dubrovniku samo povezao. Majstori u Dubrovniku i raspoznavanje po keceljama: Svaki majstor imao je na sebi konu kecelju malenu sa tri zvjezdice na njoj. Mlai od majstora imali su jednu i dvije zvjezdice. Za dobiti jednu zvjezdicu trebalo je proi jedno vrijeme koje bi odredila uprava loe, a tako za dvije i konano za tri zvijezde. Oni koji su bili poetnici imali su bijelu kecelju pregau ali na njima nije bilo nikakovih znakova. Kecelje majstora bile su kafe boje. Tokom vremena u Dubrovniku su postali majstori nie navedeni i to: Bukvi prof. Novak Mandi Mirko Bakoevi Mirko Soljai Miho kuri Antun Mladinov Aleksi Sokolovac Milivoj Vidojevi dr. Matija iljkut Nikola iek Jende Ivo Cvjetkovi Antun sada u Dubrovniku Domjan Hoper Branko umro. Ivanovi____________ , ne znam mu ime. On je umro. Mason je postao jo dok se nalazio u SAD. Mislim da je on po povratku u Dubrovnik i osnovao lou u Dubrovniku. Tako se bar prialo, ali to ne znam. Moda je bio jo neki. Od kada postoji loa u Dubrovniku: Kada je loa formirana u Dubrovniku ne znam. Ja sam stupio 1933. godine. Svakako znam da sam sa nekim priao da je oformljena neto prije 45 godina moga prijema. Opet kaem da to ne znam, a na sastanku to nisam pitao ja ni drugi jer to se nije niti smjelo. Loa u Dubrovniku bila je potinjena Velikoj loi u Beogradu. Koliko je meni poznato direktno za inostranstvo nije bila vezana. uo sam priati, da je i kralj Aleksandar traio da ga se primi u lou, ali mu je to odbijeno i nije primljen. To da je htio jer da su masoni imali ogromnoga utjecaja u kulturnom i javnom ivotu uopte. Ako bi se neki lan ogrijeio o pravila za to se je iskljuivalo iz loe odnosno iz masona. Iskljuivanje je bilo na sastancima isto kao i kod prijema. U Dubrovniku ih je nekoliko bilo iskljueno radi nedolaenja na sastanke i radi neplaanja lanarine. Znakovi za raspoznavanje:

Masoni su imali svoje znakove po kojima su se i na ulici raspoznavali. Na primjer, ja se nalazim u drugom gradu i vidim jednog ovjeka koji mi izgleda da je mason ili ja sam sebi to pretpostavljam. Ja jednostavno za to ustanoviti pogledam u njega i kad vidim da on gleda mene, mahnem rukom ispod vrata kao da reem noem. Ako mi on to isto odgovori znai da je mason. Mi odmah prilazimo jedan drugome i rukujemo se. Kad smo se rukovali, ako on meni ili ja njemu palanim prstom pritisnem ruku jedan put to znai da je mladi lan, a ako to napravi dva puta onda je ve metar jer je ovancirao, a tri puta to je najstariji. Kako sam napred naveo, inovi se postiu radom u masoneriji i nakon odreenog broja godina i saglasnosti rukovodstva loe polau se ispiti za svaki in klasu. Velika loa u Beogradu vodila je kartoteku svih lanova i po njihovom odobrenju vrio se je prijem. uo sam da su bile neke trzavice izmeu loe u Beogradu i Zagrebu ali mi o tome nije nita poznato. Iz inostranstva na nae sastanke u Dubrovnik koliko ja znam nije nitko dolazio. Mislim da su jedan put dola dva Francuza i da ih je prof. Bukvi odveo u lou u toku dana samo da vide nae prostorije. Od ustake policije radi masona bio je pozvan na sasluanje iek Endo umro i Rogovski Lav umro, inae je bio Poljak. Oni su nas odmah obavjestili o tome. iek nije priznao da je mason, a Rogovski je priznao samo da druge ljude ne zna kako se zovu. Tako je dolaskom NDH i prestao rad masona. Znam da je masonerija bila povezana u cijelom svijetu, ali nikakovi detalji mi nisu poznati. Kod masona se je plaala lanarina prema mogunostima. Ja sam plaao prije 150 din a kasnije 300 dinara, a bilo je i onih koji su plaali preko 1000 dinara. Visinu lanarine odreivala je loa, mislim rukovodstvo na svom sastanku loe. Taj novac troio se za pomo brai, troio se za veere i zabave, a jedan dio je slat glavnoj loi u Beogradu. Blagajnik u Dubrovniku je bio Mandi Mirko. Dr. ii Ferdo u Zagrebu je bio velika linost meu masonima, ali mislim da je on umro. Za vee sveanosti na sastancima ja sam donosio kostur iz uiteljske kole, a za nae obine sastanke imali smo lubanju. Ta lubanja negdje je naena i donesena tu. Na nae sastanke iz Beograda je par puta dolazio NOVAK dr. VIKTOR iz Beograda i OROVI VLADO takoer iz Beograda. Oni su bili u Velikoj loi u Beogradu. Masonerija je bila naroito proti religije. Ja sam bacao slike religiozne iz Uiteljske kole, a isto tako nas nekoliko htjeli smo skinuti neki krst sa crkve na Danama. Ako je netko neto napravio individualno, na sastanku nije trebao govoriti o tome. Masoni su volili postojei reim stare Jugoslavije, mada se je vie isticalo jugoslavenstvo kao cjelina, tj. politika vie nacionalnosti.

KARLOVAC KRATAK PREGLED POSTOJANJA MASONSKE LOE IVANSKI KRIJES U KARLOVCU Jo za vrijeme Austrougarske monarhije uoi Prvog svjetskog rata postojala je u Karlovcu vea grupa intelektualaca, veinom mladih ljudi, koji su se kolovali u Zagrebu i na nekim inostranim sveuilitima, gdje su postali simpatizeri graanske demokracije kakva je tada postojala u zapadnim zemljama, pogotovo u Francuskoj i Engleskoj. Ovi intelektualci u Karlovcu su se meusobno druili, a bili su povezani s anglofilskom inteligencijom u Zagrebu. U Zagrebu su se Karlovani povezivali i sa masonima, koji su ve tada bili brojni meu tamonjom inteligencijom i buroazijom. Vremenom, naroito poslije Prvog svjetskog rata, nekoliko Karlovana je stupilo u masonsku lou Grof Drakovi u Zagrebu i od tada je uticaj zagrebakih masona na karlovaku inteligenciju postajao sve vei. Najistaknutiji meu masonima iz Karlovca, koji su bili ulanjeni u zagrebaku lou, bio je Dr. Dragan aelj, koji je postao mason jo prije Prvog svjetskog rata i koji je odmah nakon Prvog svjetskog rata uveo nekoliko ljudi iz Karlovca u masonsku lou Grof Drakovi u Zagrebu. Pored aelja jo su tada bili poznatiji masoni iz Karlovca Sedlaek Hugo, profesor, tadanji direktor gimnazije u Karlovcu i Ing. Payer Alfred, tvorniar iz Karlovca. Nekoliko godina poslije Prvog svjetskog rata bilo je vie od desetak Karlovana ulanjeno u masonske loe u Zagrebu, a tih je godina i uticaj karlovakih masona u Karlovcu znatno porastao, pa je zalaganjem zagrebake loe Grof Drakovi dolo 1922. ili 1923. g. do osnivanja samostalne masonske loe u Karlovcu, koja je direktno potpadala pod veliku lou u Beogradu, ali su jo uvijek istaknutiji zagrebaki masoni imali uticaj i patronat nad karlovakim masonima u cilju jaanja karlovake loe. Karlovaka masonska loa je dobila ime Ivanski krijes, a prilikom osnivanja, t.j. prvih godina njenog postojanja tamo do 1926. g., brojila je preko 20-tak lanova. U Karlovcu, kao i u drugim naim gradovima, poslije Prvog svjetskog rata se je razvijala domaa buroazija i inteligencija, koja je najveim dijelom pristajala uz sistem graanske demokracije anglofrancuskog tipa. Iako su ve tada postojale organizacije graanskih stranaka u Karlovcu, vei dio inteligencije je bio prilino politiki jedinstven i zanaao se je graansko-demokratskim idealima demokracije. Ovakve prilike su omoguile formiranje masonske loe u Karlovcu i njen uticaj na dobar dio graana. Masoni su u svoje redove okupljali i Hrvate i Srbe i Slovence i sve druge i drali su se iznad nacionalnih osjeanja, propovjedali su liberalistika shvatanja, humanost i toleranciju, to je tada bilo privlano za mnoge intelektualce. Prvih godina rada loe, karlovaki masoni su na svojim sastancima i u meusobnim razgovorima nastojali djelovati gotovo iskljuivo u duhu, kakav je propovjedala, t.j. nauavala masonska doktrina. I to je uvjetovalo da su loi prilazili ljudi razliitih stranakih pogleda i profesija. Pridobijanjem politiki uglednijih i bogatijih graana u masonsku lou, karlovaka loa je mogla vrlo znatno uticati preko svojih lanova na rad politikih organizacija u gradu, kulturno-prosvjetnih drutava i ostalog drutvenog ivota u Karlovcu. Tako je nekolicina lanova loe pripadalo stranci SDS, zatim ih je nekoliko bilo u radikalnoj stranci, a neto manje su bili zastupljeni u HRSS-i. Obzirom na masonska naela, te razliitu politiku pripadnost lanova, razliitu nacionalnost, a izvjesnu razliku izmeu masona kapitalista i profesionalnih intelektualaca, karlovaka loa nije mogla postavljati odreenije i pojedinostima konkretizirane zadatke svojim lanovima, nego se je uticaj masona, t.j. loe na svoje lanove odraavao vie posredno, t.j. preko openitih razgovora o prilikama u gradu, a najvie preko odgoja lanova u loi, gdje su se esto odravala predavanja i voeni takvi razgovori, preko kojih su masoni politiki odgajani. Bilo je

sastanaka u masonskoj loi, na kojima su se pretresali i neki politiki, a pogotovo lokalni dogaaji, ali se je obzirom na napred navedeno najee zauzimao jedan openiti stav prema nekom lokalnom problemu ili dogaaju, a lanovima se je preporuavalo da zauzmu oreden stav u skladu sa masonskim naelima, pri emu su se redovito upotrebljavale fraze o dosljednosti i visokim principima, humanosti i toleranciji i t.d., to je nauavala masonerija. Iako na takav nain, masonska loa Ivanski krijes u Karlovcu je dugo godina imala znatan uticaj na prilike u Karlovcu. Opadanje masonskog uticaja u Karlovcu je poelo oko 1930. godine za vrijeme monarho-faistike diktature, pa se je povremeno opet obnavljao uticaj, kao na pr. 1936. g., kada su se bili neto i obnovili, ali je nakon toga opet loa slabila, dok pred sam rat nije predstavljala gotovo nita i bila se je rasula. Tako na primjer za vrijeme diktature 1929. g. u Karlovcu je bio postavljen za gradonaelnika Dr. Nikica Badovinac, koji je provodio i na svoju ruku teror i ope stvorio u Karlovcu jedno nemogue stanje. Povodom toga masoni su imali sastanak i pretresli politiku situaciju u gradu, te zakljuili da treba poto-poto uticati na viu vlast, da se Badovinac smjeni. Taj je zadatak bio stavljen metru loe, da ga preko zagrebakih masona provede. Tako su oni u Zagrebu preko masona u banskoj upravi postavili navedeni svoj zahtjev, na to im je odgovoreno da se neka jedan od masona prihvati dunosti naelnika, pa da e Badovinac biti smjenjen. Meutim, u to vrijeme nitko od masona nije htio prihvatiti dunost gradonaelnika, pa je Badovinac i dalje ostao gradonaelnik, ali je na zahtjev masona bio upozoren od banske vlasti, da ne pretjeruje u svojem radu. Iz navedenog momenta se vidi da su oni tada bili kompaktni i da su mogli i na ovakav nain vriti svoj uticaj. Meutim, kasnijih godina, naroito prilikom izbora 1935. g., masoni u Karlovcu nisu bili politiki jedinstveni i tih je godina njihov uticaj bio znatno smanjen. Masoni u Karlovcu su do diktature bili uglavnom na jugoslavenskim pozicijama, iako su pojedinci bili pristalice razliitih stranaka, a poslije diktature se u tome vie nisu slagali. Od 1936. g. i 1937. masoni su se u Karlovcu poeli rasipati, vrlo rijetko su odravani sastanci u loi, a dobar dio ih ope nije dolazio na sastanke, pa su jedan po jedan prestajali biti lanovi loe. To je bilo vrijeme kada je u Karlovcu bio uticaj HSS-a u koaliciji sa SDS-om vrlo velik, a od 1938. poeo je rasti uticaj ustakih i drugih faistikih struja. Takve politike prilike i strah od rata uticali su na masone da su se pasivizirali, ali je veina masona i dalje ostala odana masonskim naelima i uope politici visoke buroazije, koju su tada provodile Engleska i Francuska. 1938. g. su masoni u Karlovcu dobili mig od ubaieve banske vlasti, da formalno prestanu postojati, to su oni i uinili i tako se vie masovno i nisu sastajali, a svoj uticaj su irili pojedinano. Jedini od karlovakih masona je stao na stranu faizma lijenik Dr. Ivan Tukan, koji je do 1939. g. bio metar loe, dok su svi ostali manje-vie bili na antifaistikim pozicijama i simpatizirali borbu zapadnih saveznika u Drugom svjetskom ratu protiv faizma. Nekolicina su bili proganjani, ali vie zbog toga to su bili masoni ili srpske narodnosti, a manje zbog antifaistike aktivnosti za vrijeme rata. Pored napred navedenog politikog uticaja masonska loa Ivanski krijes u Karlovcu je vrila i znatan kulturni uticaj. Iako se kulturni uticaj loe ne moe odvojiti od njenog politikog uticaja, spominjemo ga zbog toga, to su neki intelektualci u ovoj loi smatrali da loa prvenstveno ima kulturni uticaj i na tome polju su se vie zalagali. Tako su naroito od 1924.1926. g. u loi odrana mnoga predavanja, za koja je bio zaduen gotovo svaki lan loe. Predavanja su drana iz sociologije, umjetnosti i muzike, medicine, prava, religije, prirodnih nauka, razvitka industrije i t.d. Vrlo mnogo su odravali predavanja iz historije i knjievnosti. Najvie su drali predavanja profesori Hugo Sedlaek, Stevan Jaki, Milan Radeka i Milan otari, a svaki je odrao bar po jedno predavanje iz struke koju pozna. O predavanjima se je u loi iznosilo svoje miljenje i pojedincima je bilo ee preporueno da neko predavanje, koje su prije odrali u loi, odre graanstvu. Na taj nain preko javnog predavanja, kojeg su masoni odravali graanstvu, najvie se je irio njihov kulturni uticaj. Osim toga kao lanovi raznih drutava, nastavnici u kolama i na drugim mjestima, irili su

masonski uticaj. Budui u Karlovcu nije mogao biti velik izbor masona, to su u loi bili mnogi koji su vrlo malo polagali na politiko i intelektualno znaenje loe, a prili su masonima uglavnom zbog toga, da bi bili u boljem drutvu ili to su uivali u mistinim obredima, te jelu i piu, to ih je vie privlailo i dralo u loi. Osim takvih bilo je i nekoliko isto poslovnih ljudi tvorniara, koji su bili manje zainteresirani za intelektualni rad loe, a htjeli su biti u loi uglavnom iz poslovnih razloga, jer im je to pomagalo u stvaranju dobrih veza s ljudima iz vlasti i politikog ivota, od ega su imali konkretne koristi. Arhiva masonske loe Ivanski krijes u Karlovcu nije pronaena. Navodno da je tu arhivu mason pok. Tomo Turi, u ijoj se kui nalazila, predao jednom seljaku 1941. g. da je pohrani, ali se ne zna tko je bio taj seljak. Za tom arhivom su tragali ustae, ali bez uspjeha. Koliko se moglo doznati iz razgovora s nekolicinom masona prolih godina, koji su bili vrlo zatvoreni u davanju izjava o pojedinostima iz rada loe, naroito o obredima, izlazi da je loa imala svoj hram u Karlovcu u predjelu Gaze u dvorinoj zgradi do kue tadanjeg majora Tome Turia. Prostorije su se sastojale iz dva dijela i to iz sobe za obrede i trpezarije. U sobi za obrede i trpezariji je bio prigodan namjetaj i pribor za jelo, a imali su i malu knjinicu uglavnom masonskih knjiga. Ovaj namjetaj nakon rata pronaen je i preostali masoni su ga poklonili akom internatu u Karlovcu, a masonske knjige su pred rat pojedinci zadrali za sebe jedan dio, a druge su pronali ustae i unitili. Masonski sastanci su se odravali do 1937. g. gotovo redovito i tada je masonska loa u Karlovcu brojala blizu 40 lanova, a od tada do 1939. g. sastanci su se odravali neto rjee i poelo je osipanje loe. Poslije 1939. g. masoni su se u Karlovcu sastajali u manjim grupicama u privatnim kuama ili na javnim mjestima, gdje nisu odravali nikakve ceremonije, nego su se sastajali vie radi razgovora i razonode. Za vrijeme rata su se povremeno viavali i razgovarali i to uglavnom politiki istomiljenici, koji su imali jedan u drugoga povjerenja. Predsjednik loe ili metar je bio nakon formiranja Dr. Dragan aelj, lijenik iz Karlovca, koji je jo prije rata umro. Poslije njega oko 19251926. g. bio je metar Hugo Sedlaek, koji je takoer umro prije rata. Poslije Sedlaeka je bio metar Dr. Duan Miljuevi, tada javni biljenik u Karlovcu, umro prije rata. Zatim je do oko 1937. g. bio metar major Tomo Turi, tada oficir u penziji, koji je umro za vrijeme rata, a posljednji metar je bio Dr. Ivan Tukan, lijenik iz Karlovca, koji je pred rat priao frankovcima i za vrijeme rata zajedno sa svojom djecom suraivao s ustaama. Tukan sada ivi u Karlovcu. Pored zvanja metra karlovaka loa je imala zvanja, naime stupnjeve: egrt, pomonik i majstor. Veinom su bili majstori. Karlovaka loa je bila odgovorna Velikoj loi u Beogradu, kojoj su dostavljani zapisnici sa sastanaka i izvjetaji. Na konferencije i sastanke odlazili su delegati iz Karlovca u Beograd. Masoni su novano pomagali lou i to dobrovoljnim prilozima, koji su se davali u tzv. udovikoj torbi, gdje su pojedini stavljali novac, a da se nije znalo koliko je koji dao. Dobar dio ovog novca se upotrebljavao za humane svrhe, kao pomo nekom siromanom, ali nadarenom aku ili nekim ljudima kojima je to bilo potrebno, a koji su bili bliski masonima. Osim ovoga, masonima se preporuavalo, da i van loe pomau drutva koja su bila pod njihovim utjecajem, kao i pojedine graane, naroito ake. Kao i u svim loama, i u karlovakoj se je poslije sastanaka jelo i pilo. Prilikom primanja novih lanova injene su uobiajene ceremonije sa kandidatima u mraku, tajno se glasalo za primanje novih kandidata i t.d. Nismo mogli doi do podataka tko je kada primljen u lou, tko je za njega garantirao, te koliko je napredovao u loi. Do tih podataka nismo doli, jer nemamo njihovu arhivu, a sa masonima s kojima smo ranije razgovarali (Milan Radeka, Stanko Kosen, Ivan Graho) nismo u razgovoru te pojedinosti mogli saznati, jer su nam na takva pitanja odgovorili, da ne znaju ili da ne mogu to kazati (Radeka), jer da ih vee zakletva. Meutim smo ipak doznali tko je sve bio u loi i od prilike koliko, kao i koliko je bio aktivan pojedinac. Nie navodimo imena lanova masonske loe Ivanski krijes u Karlovcu i to u poetku lica, koja i danas ive u

Karlovcu, zatim lica koja su iselila iz Karlovca i na kraju spominjemo samo imena umrlih lanova masonske loe u Karlovcu. Sada u Karlovcu borave: 1. Tukan Dr. Ivan, sin Maksa i Ljubice r. Pevi, roen 16. V 1890. g. u Karlovcu, stalno boravi u Karlovcu, Banjavieva 10, lijenik ope prakse, Hrvat, dr. FNRJ. U karlovaku lou Ivanski krijes je stupio 1928. g. i napredovao do stupnja majstor. Godine 1937. i 1938. bio je metar loe. U masonskoj loi je bio aktivan do konca 1938. g., a tada se poeo pribliavati frankovcima i udaljavati od ostalih masona. Tukan se uoi samog rata povezuje sa Dr. Antom Nikiem, kasnije Pavelievim ministrom i jo nekim frankovcima, s kojima zajedniki tajno radi do dolaska ustaa na vlast. Za vrijeme ustaa bio je ugledan u ustakom pokretu, u kojeg ulanjuje svu svoju djecu. Zbog suradnje sa ustaama bio je suen na 5 godina lienja slobode odmah 1945. g. po Vojnom sudu. Nakon par godina izlazi iz zatvora i harangira protiv nove vlasti, a 1950. g. potpomae omladinsku teroristiku grupicu Crna ruka, zbog ega je bio suen na 2 i po mjeseca zatvora. Kasnije se je povukao. Meu masonima i ope anglofilima ne uiva nikakav ugled, a graanstvo ga smatra frankovcem. Danas je star i nema gotovo nikakvog politikog ugleda ni autoriteta. 2. Radeka Milan, r. 1897. g. u Udbini, profesor i pravoslavni sveenik, stalno boravi u Karlovcu. Pred par godina je penzionisan. U masonsku lou Ivanski krijes je stupio 1926. g. i do 1928. g. napredovao do treeg stupnja. lan loe je bio do njenog postojanja, t.j. do 1939. g. Poslije Prvog svjetskog rata je bio aktivan u Demokratskoj, a kasnije u SDS-i, gdje je bio i funkcioner. U loi se je isticao naunim predavanjima, naroito sa podruja religije i sociologije. U vezi religije je imao napredniji stav od ostalih sveenika, pa je u svojim raspravama i predavanjima isticao, da religija u drutvenom ivotu treba imati sekundaran znaaj, to je bilo u skladu sa masonskim shvaanjima o odvajanju drave i crkve. Zbog takvih shvaanja je bio zapaen od masona i pridobijen u njihovu organizaciju. Kao jedan od najistaknutijih masona u Karlovcu, vie puta je odlazio kao delegat na konferenciju u Veliku lou u Beograd, gdje je bio poznat i vien meu vodeim masonima u Jugoslaviji. Nekoliko godina pred rat bio je povuen, naime nije se isticao kao ni ostali masoni, jer je loa bila formalno rasputena, ali je podravao prijateljske veze s mnogim masonima. Godine 1941. bio je hapen po ustaama, pa puten, i iste godine je otiao u Beograd, gdje je proveo ostale godine rata. Odmah poslije osloboenja se povratio u Karlovac, zaposlio se na gimnaziji, ali kao sveenik nije vie vrio vjerske obrede. Na kulturno-prosvjetnom polju je bio aktivan i poslije rata, najvie u drutvu Prosvjeta, a povremeno dri i nauna predavanja. Odmah nakon rata bio je aktivan i u NF-i, pa je jedno vrijeme bio i lan Oblasnog odbora NF-e. Jedan je od osnivaa Udruenja pravoslavnih svetenika i bio je dugo godina predsjednik navedenog Udruenja za Hrvatsku, kao i podpredsjednik Udruenja za Jugoslaviju. Ima ugled u graanstvu, naroito meu inteligencijom, a sa gotovo svima bivim masonima je takoer u dobrim odnosima. Poznaje mnoge masone u Beogradu i Zagrebu i kako sam kae, s njima je u susretima razgovarao o ostalim masonima, a neki da su ga pitali, da li e biti dozvoljeno opet formiranje masonskih loa u Jugoslaviji. Takoer je govorio, da su mu neki u Beogradu govorili 1950. g., kako oni koriste poznanstvo s bogatim masonima u inostranstvu, koji ih materijalno pomau paketima i preporuivali mu da i on pie tim masonima, ali je on to odbio. Iako je Radeka ostao dosljedan svojim ranijim shvaanjima,ini se da je danas ipak toliko dalekovidan i da vidi da su prola vremena masonerije u naoj zemlji i da se zbog toga nee povezivati ni aktivizirati kao mason. 3. Longino Dr. Zdenko, r. 1890. g. u Fuinama, advokat, stalno boravi u Karlovcu. U masonsku lou Ivanski krijes u Karlovcu je stupio 1926. g. i u njoj se neprekidno nalazio do 1939. g., kada je loa rasputena. Napredovao je u sva tri stupnja, t.j. do majstora. Prije

rata je bio javni biljenik u Karlovcu i pripadao je SDS-u. Kao mason bio je aktivan, ali ne toliko na politikom i kulturnom polju, nego zbog toga to je uivao u boljem drutvu, a naroito u pijankama i razonodi. Za vrijeme rata je imao antifaistiki stav, ali nije radio u antifaistikim organizacijama. Nakon rata drui se sa grupom intelektualaca naklonjenih Zapadu i prijatelj je sa vodeim SDS-ovcima iz Karlovca. Povremeno harangira protiv naeg drutvenog ureenja, naroito kada se nalazi meu reakcijom i kada je pripit. Znaajnijeg politikog ugleda nema, a nije ni uticajan. Nije primjeeno da se povezuje sa masonima radi ponovnog aktiviziranja. 4. Graho Ivan, r. 1893. g. u Karlovcu, advokat, stalno boravi u Karlovcu. U masonsku lou Ivanski krijes u Karlovcu stupio je 1937. g. i bio u loi do njenog postojanja. Napredovao je do treeg stupnja. Prije rata je bio istaknut u javnom i politikom ivotu u Karlovcu, ali nije nijednoj stranci pripadao. Dok je bio mason, bio je predsjednik gradske opine (gradonaelnik) u Karlovcu. Za vrijeme rata se drao pasivno, a nakon osloboenja takoer. Nemamo podataka da se povezivao s ostalim masonima zbog pokuaja njihovog aktiviziranja. Koliko se o njemu zna, vjeruje se da realno ocjenjuje politike prilike i da ne predstavlja nikakav problem u smislu ponovnog aktiviziranja ni kao mason ni drukije. 5. Ercegovi Mirko, r. 1895. g. u Dubrovniku, profesor, stalno boravi u Karlovcu. U masonsku lou Ivanski krijes u Karlovcu stupio je 1937. g. i napredovao do drugog stupnja. Prije rata je bio nastavnik u Karlovcu, a politiki je bio uz bivi jugoslavenski reim, naime, bio je aktivan u Sokolu i JRZ-i. U masone je stupio najvie zbog toga, to mu je odgovaralo visoko drutvo. Na politikom i kulturnom polju u masonskoj loi se nije isticao. Za vrijeme rata je iz Karlovca iselio u Dubrovnik, a pred kraj rata je bio otiao zbjegom u Afriku, gdje je bio zaposlen kod engleskih vojnih ustanova. Nakon rata se povratio u zemlju i nanovo namjestio u Karlovcu kao nastavnik na Srednjoj ekonomskoj koli. Politiki je i dalje ostao pristalica zapadne demokracije, ali je uglavnom pasivan. Boleljiv je. Dri se da se sam nee pokuati aktivizirati kao mason, ali nije iskljueno da drugi masoni ne bi mogli na njega u tom smislu uticati. Za sada je pasivan. 6. Zalokar Dr. Vinko, r. 1892. g. u Ljubljani, zubni lijenik, stalno boravi u Karlovcu. U masonsku lou Ivanski krijes u Karlovcu stupio je 1934. g. i napredovao do drugog stupnja. Prije rata je bio jugoslavenski orijentiran, ali nije bio funkcioner u politikim strankama, nego se njegova aktivnost najvie odraavala u Sokolu, gdje je bio funkcioner i u davanju javne podrke ondanjem reimu. U masonskoj loi se nije isticao politiki ni intelektualnim radom, nego je bio tamo vie zbog toga, to mu je imponiralo visoko drutvo, mistinost i ceremonijal. Za vrijeme rata bio je antifaista, ali iz simpatija prema borbi zapadnih sila. Od ustaa je bio hapen i maltretiran. Nakon osloboenja uglavnom je pasivan. lan je SSRN-a, ali je i dalje ostao pristaa Zapada. 7. Kosen Stanko, r. 1895. g. u Ljubljani, Slovenac, bivi tvorniar, sada u penziji, stalno boravi u Karlovcu. U masonsku lou Ivanski krijes u Karlovcu stupio je 1934. g. i u loi se stalno nalazio do 1939. g., t.j. do njenog rasputanja. Prije rata je bio suvlasnik tvornice koe u Karlovcu i vrlo brzo se je obogatio. Iako nema fakulteta, nego samo srednju kolu, a ni interesa za intelektualni rad, ipak je bio primljen u masonsku lou zbog toga, to je bio bogat, a i to je njemu imponiralo drutvo tada uglednijih graana. U loi se nije isticao ni politiki, ni intelektualnim djelovanjem, odrao je svega jedno predavanje iz svoje struke, ali je bio aktivan mason i financijski je pomagao lou. Pored aktivnosti u loi bio je jedan od najaktivnijih u Rotari klubu u Karlovcu, gdje je bio nekoliko godina predsjednik kluba. Sam kae da u masonskoj loi nije dobivao neke odreene instrukcije za rad u Rotari klubu, nego da je vodio taj klub prema svom nahoenju, a svakako i u skladu s masonskim naelima. Za vrijeme rata je bio pasivan, ali sa simpatijama na strani zapadnih sila. Neto je pomagao i NOP. Poslije rata je bio direktor jedne fabrike kone industrije u Karlovcu do pred nekoliko

godina, kada je penzionisan. Dri se da je sada pasivan, te promiljen i obazriv, pa je teko pretpostaviti da bi ga neko nanovo mogao angairati u oivljavanju masonstva. Boleljiv je. 8. Tot Ivan, r. 1883. g. u Karlovcu, sada inovnik u penziji, stalno boravi u Karlovcu. Od 19221925. g. bio je mason u loi Grof Drakovi u Zagrebu, a tada je preao u Karlovac u lou Ivanski krijes, gdje je bio stalno lan do 1939. g. Napredovao je u sva tri stupnja. U masonskoj loi je bio jedan od aktivnijih lanova jo u samom poetku masonske aktivnosti u Karlovcu. Poslije Prvog svjetskog rata bio je socijal-demokrata, a kasnije priao samostalnim demokratima, ali se u stranci nije isticao. Bio je neto aktivan u Sokolu. Dugo godina je radio kao tajnik Okrunog ureda u Karlovcu, a pokuao se baviti i knjievnou, ali u tome nije uspio. Za vrijeme rata i kasnije politiki nije bio zapaen. Sada je star i senilan. 9. Deutscher Milan, r. 1899. g. u Karlovcu, po zanimanju muziar, sada zaposlen u Muzikoj koli u Karlovcu. U masonsku lou Ivanski krijes u Karlovcu stupio je 1927. g. i bio aktivan do 1935. g., kada je dobio razrjenicu. Napredovao je u sva tri stupnja. Masonima je priao najvie zbog toga, da bi postigao vei ugled, kojeg iako dobar pianista nije uivao u viem drutvu. U masonima nije bio naroito aktivan, a ee su ga i korili zbog njegovih linih slabosti. Porijeklom je Nijemac, ali je bio antifaist. Poslije rata je politiki pasivan, ali je ipak u dobrim vezama s pojedinim politikim negativnim ljudima. Slabijeg je karaktera i nije iskljueno da bi ga netko drugi mogao aktivizirati kao masona, naroito ako bi znao da bi od toga imao materijalne koristi. Ne uiva politiki i drutveni ugled meu graanstvom. 10. ani Dobrain, r. 1893. g. u Suaku, veterinar, stalno boravi u Karlovcu. Godine 1932. primljen u masonsku lou, ali nije poslije toga bio aktivan, pa je bio naputen. Politiki nije nikada bio istaknut, kao ni u nekom drutvenom radu. U ratu i poslije rata ostao je pasivan. Politiki i kao mason nije zanimljiv. Iselili iz Karlovca: 11. Klari Dinko, r. 1899. g. u ibeniku, profesor. U masonsku lou Ivanski krijes je bio primljen 1937. g. Koliko se zna, nije bio naroito aktivan u loi i 1939. g. nije uope posjeivao sastanke. U Karlovcu je boravio do 1951. g. ili 1952., kada je iselio u Zagreb, gdje radi na jednoj od tamonjih gimnazija. U politikim strankama nikada nije bio istaknut. Nema podataka da je saraivao s ustakim reimom, a poslije rata je bio politiki pasivan. U Karlovcu je bio direktor enske gimnazije i na svojoj dunosti vrlo marljiv i savjestan. Veoma je disciplinovan i pazi da niim ne bi kod vlasti stvorio loe miljenje o sebi, pa se pretpostavlja da se nee aktivizirati u neprijateljskom smislu ni kao mason, ni inae politiki. 12. Jaki Dr. Stevan, r. 1896. g. Prije rata je bio sudac u Karlovcu. U lou Ivanski krijes stupio je 1931. g. i bio do 1939., a napredovao je u sva tri stupnja. Politiki se nije u strankama naroito isticao, ali je bio pristalica anglofrancuske politike. U loi je djelovao vie intelektualno, nego politiki. Poslije rata stalno boravi u Sarajevu, gdje je navodno sveuilini profesor. 13. Zec Ing. Milan, r. 1905. g. Prije rata je bio inenjer Gradske opine u Karlovcu. U masonsku lou Ivanski krijes predao je molbu za prijem 1939. g., ali je malo zatim loa prestala postojati, pa se nije ni aktivizirao kao mason. Prije rata je u Karlovcu politiki bio uz reim i pripadao je drutvu karlovake buroazije i intelektualaca. Poslije rata stalno boravi u Sarajevu, gdje je navodno direktor nekog graevnog poduzea. 14. Jovanovi Dr. Vuko, lijenik, r. 1893. g. U karlovaku lou Ivanski krijes primljen je 1938. g. i napredovao samo do prvog stupnja. Prije rata je politiki bio uz reim i pripadao je drutvu karlovake buroazije i inteligencije, odakle su ga masoni privukli u svoju lou. Poslije rata je bio kao lijenik vii oficir u JNA i navodno je sada u Beogradu.

15. Dragani Ante, r. 1887. g. u Beogradu, arhitekt. U masonsku lou Ivanski krijes primljen je godine 1931. i napredovao u sva tri stupnja. Bio je zapaen aktivnou u masonskoj loi. Poslije rata ivi na Rijeci, a vjerojatno je u penziji. 16. Jamnicky Fedor, inenjer, bio zaposlen u Karlovcu u tvornici Titanit. Prije dolaska u Karlovac bio je mason loe Jan Kolar u Bratislavi, pa loe Grof Drakovi u Zagrebu, a od 1932. g. loe Ivanski krijes u Karlovcu. Napredovao je u sva tri stupnja. Poslije rata ivi u ehoslovakoj. Po narodnosti je eh. 17. Hru, r. 1886. g. u Krapinskim toplicama, prije rata je bio u Karlovcu direktor tvornice Titanit i direktor banke u Karlovcu. Bio je u loi Grof Drakovi u Zagrebu poslije Prvog svjetskog rata, a zatim u loi Ivanski krijes u Karlovcu. Napredovao je u sva tri stupnja. Sada navodno ivi u Zagrebu, te je u penziji. 18. Raeta Branko, r. 1896. g. u Donjem Lapcu. U Karlovcu je prije rata bio ef policije. U masonskoj loi Ivanski krijes je bio nekoliko godina do pred rat i napredovao je u sva tri stepena. Poslije rata boravi u Osijeku, gdje radi kao advokat. Umrli: 19. Longino Dr. Albert, r. 1889. g. u Zagrebu, lijenik, umro u Dugoj Resi prije nekoliko godina. 20. op Dr. Sreko, roen 1883. g. u Hreljinu, advokat. Umro u Karlovcu 1954. g. 21. otari Milan, r. 1877. g. u Sisku, profesor, umro jo ranije. 22. Rausavljevi Milan, r. 1897. g. u Radovinci, uitelj, umro jo ranije. 23. Pajer Alfred, r. 1872. g. u Zagrebu, inenjer, umro prije rata. 24. Dietz Dr. Erich umro prije rata. 25. Koch Josip, r. 1876. g. u Osijeku, umro jo ranije van Karlovca, vjerojatno u Osijeku. 26. Huzjak Boo, lijenik iz Karlovca, umro 1954. g. 27. Turi Tomo, major bive jugoslavenske vojske, umro za vrijeme rata. 28. Miljuevi Duan, pravnik javni biljenik u Karlovcu, umro prije rata. 29. Miljuevi Ljubomir, advokat, umro prije rata. 30. Sedlaek Hugo, direktor gimnazije u Karlovcu. Prije rata preselio se u Zagreb, gdje navodno poslije rata umro. Smrt faizmu Sloboda Narodu! I/1 IN PO OVLATENJU NAELNIKA: Gabre Ante

-----------

KRATKE BIOGRAFIJE I DRUTVENI POLOAJ BIVIH LANOVA MASONSKE LOE IVANOV KRIJES, KOJI SE SADA NALAZE U KARLOVCU

1. TUKAN Dr. IVAN, sin Maksa i Ljubice r. Pevi, roen 16. V 1880. g. u Karlovcu, stalno boravi u Karlovcu Banjavieva 10, lijenik ope prakse, Hrvat, dravljanin FNRJ. U karlovaku masonsku lou Ivanov Krijes stupio je 1928. g. i prolazei sve stupnjeve 1936. g. izabran je za rukovodioca, t.j. metra loe, to je bio do 1938. g. Poslije 1938. g. Tukan se je sve vie u gradu ispoljavao kao frankovac i to ga je udaljavalo od ostalih masona u Karlovcu, koji su u veini bili anglofili. Sluaj Tukana kao predsjednika imao je ozbiljnog odraza na itavu lou. U to vrijeme, t.j. pred rat Tukan se povezuje sa Dr. Nikiem (kasnije Pavelievim ministrom) i Badovincom i zajedno s njima frankovaki djeluje. Dolaskom ustaa na vlast Tukan zajedno sa sinom i kerkom ulanjuje se u ustaki pokret i kao takav s njima ostaje do kraja rata. Po osloboenju bude po Vojnom sudu suen na 5 godina lienja slobode i gubitka graanskih prava, radi neprijateljskog rada protiv NOP-a. Poslije rata ee harangira na frankovakoj liniji, a 1950. g. uplie se u omladinsku teroristiku grupicu Crna ruka, radi ega je bio suen na dva i po mjeseca zatvora. Radi privatno kao lijenik, a drui se s frankovcima, dok je kod bivih masona i ostalih anglofila izgubio svaki ugled. 2. RADEKA MILAN, roen 9. IX. 1897. g. u kotaru Udbina, profesor i pravoslavni svetenik, lan je loe Ivanov Krijes postao 15. VI. 1926. g., te je napredovao u drugi stepen 6. IV 1927. g., a u trei 25. V 1928. g. lan navedene loe ostao je do njenog rasputanja pred rat. Profesor Radeka 1930-tih godina bio je aktivan u socijal-demokratskoj stranci, a i isticao se kao obdareni profesor u raznim naunim predavanjima, te je tako postigao potrebni renome za u masone. Politiki je bio krajnje reakcionaran, a sa ljeviarima imao je izvjesnu saradnju. Kao sveenik imao je u vezi religije napredniji stav od ostalih, jer je u svojim raspravama i djelovanju religiji u drutvenom ivotu davao sekundarni znaaj, to je bilo u skladu sa teorijom o odvajanju crkve od drave. U masonskoj loi isticao se je sa raznim predavanjima, kako u samoj loi, tako i na pukom sveuilitu. Nekoliko puta je kao delegat loe odlazio na konferencije u veliku lou u Beograd i tamo je stvorio poznanstvo sa mnogim vienijim masonima. Godine 1941. bio je uhapen po ustaama, ali je kasnije puten i omoguen mu je odlazak u Beograd, gdje je, proveo rat i koliko znamo, nije se kompromitirao s neprijateljem. Poslije rata odmah se povratio u Karlovac i zaposlio kao ranije, kao profesor na gimnaziji, ali kao sveenik ne vri vjerske obrede. Na kulturno-prosvjetnom polju je aktivan, kao i poneto u Fronti, gdje je lan Oblasnog odbora. Meutim, Radeka je neka vrsta panslaviste, koji oboava slavensku rasu i ponekad politika zbivanja odatle gleda i tumai suprotno materijalizmu. Po pitanju religije njegov napredniji stav doao je do izraaja u radu Udruenja pravoslavnih sveenika, iji je predsjednik za Hrvatsku. Rjee se drui sa bivim masonima, a vie je meu kulturnim i prosvjetnim radnicima, gdje uiva veliki autoritet. Djeca su mu napredna i lanovi su Saveza komunista. Radeka je u masonskoj loi bio vrlo aktivan, te poznaje bolje od ikoga u Karlovcu itav rad loe, pa smo s njime imali informativni razgovor, ali se je dosljedan zakletvi odmah u poetku ogradio, da ne moe govoriti o organizacionoj strukturi ili detaljima iz rada loe, te je razgovor voen openito o masoneriji. 3. LONGINO Dr. ZDENKO, roen 19. II. 1890. g. u Fuinama, advokat, stalno boravi u Karlovcu. Bio je lan masonske loe Ivanov Krijes u Karlovcu od 19261939. g., za koje vrijeme je napredovao u sva tri stepena. Longino je prije rata bio javni biljenik u Karlovcu. Politiki je bio u SDS-i, ali se naroito nije isticao. Kao mason bio je za sve vrijeme aktivan i to vie nego u stranci, a inae se drao kao vrlo veliki gospodin, pa mu je prijalo da se u zatvorenom krugu ljudi u masonskom hramu ili gostionama iivljava u kojekakvim razgovorima i pijankama. Radi toga je bio i aktivan u loi. Za vrijeme rata nije kompromitiran s okupatorima i anglofilski je gledao na ishod rata. Poslije rata bio je u karlovakoj grupi SDS oko doktora Lukinia, koji su 1946. g. htjeli obnavljanje navedene stranke. Sada se veinom drui s advokatima, te lijenikom dr. Huzjakom i jo nekim od bivih masona. U harangiranju protiv naeg drutvenog ureenja je

neto grlatiji od ostalih iz redova stare reakcije i to naroito kad je u veselom drutvu i kad je pijan. Danas se bavi advokaturom, a politiki u gradu ne znai skoro vie nita. 4. KOSEN STANKO, roen 30. X. 1895. g. u Ljubljani, sin Karla, Slovenac, dravljanin FNRJ, sada u penziji. lan masonske loe Ivanov Krijes bio je od 19341938. g. i napredovao do drugog stepena. Kosen je prije rata bio suvlasnik i direktor karlovake industrije koe, te iako bez fakulteta postao je radi svog bogatstva ugledan meu viim krugovima, pa je primljen u masone. Osim toga bio je i u Rotari klubu, iji je i predsjednik bio neko vrijeme. Njegova aktivnost u masonima nije bila naroita, jer je bio zauzet svojim poslovima, a osim toga vodio je Rotari klub. On kae da od masonske loe nije dobivao nikakve instrukcije u vezi rada sa Rotari klubom i da su to bile dvije potpuno nezavisne jedna od druge organizacije. U razgovoru koji je s njime voen, Kosen je iznio neto malo detalja o radu loe, jer da mu itav rad nije poznat, budui da je bio mlai meu njima i s manje interesa, a i da je prije raspusta loe prestao odlaziti na obrede u hramu. Za vrijeme okupacije Kosen je kao koarski strunjak posluio ustaama, pa je neko vrijeme bio povuen i u Zagreb na rad i za to odlikovan ordenom kralja Zvonimira II. reda. Prema radnicima u tvornici i drugim naprednim ljudima imao je uvijek negativan stav. Poslije rata uvidio je situaciju i predao dravi tvornicu, pa je sve do prole godine bio direktor kone industrije u Karlovcu. Politiki se nije isticao i pravio se lojalan, ali se je i dalje druio sa bivom buroazijom, meu kojima i s nekim masonima. Penzionisan je i bolestan, pa vie ivi u svom ljetnikovcu kraj Karlovca. 5. ZALOKAR Dr. VINKO, roen 4. I. 1892. g. u Ljubljani, sin Sreka i Urule r. itko, zubni lijenik, stalno boravi u Karlovcu. Pripadao je masonskoj loi Ivanov Krijes u Karlovcu od 18. XII. 1934. g. i napredovao do drugog stepena. Prije rata Zalokar je bio jugoslavenski orijentiran, ali nije bio neka politika linost, nego se je njegova aktivnost uglavnom odraavala u Sokolu, gdje je bio u upravi. Kao zubni lijenik radio je na Socijalnom osiguranju i privatno, pa se ubrajao u bolje stojee Karlovane, te je tako dospio u vrhove ondanje buroazije i postao mason. U masonskoj loi nije imao neke funkcije, a nije se naroito isticao, nego je vie bio s njima, jer mu je imponiralo takvo drutvo. Za vrijeme rata nije se kompromitirao s okupatorima, nego je kao bivi mason i sokola bio pod kontrolom ustaa. NOP je poneto pomagao, ali ne iz simpatija prema komunistima. Poslije rata politiki se ne istie, ini se da je lojalan, a drui se sa bivom buroazijom. U privatnoj praksi ima veliku zaradu i jako dobro ivi. lan je Fronte, ali nije naroito aktivan. Prilikom osnivanja Partizana pokazao je interes za drutvo, ali da bi se zvalo Sokol i da bi u njemu glavnu rije imali bivi sokolai. Kad stvar tako nije ila povukao se. Zalokar politiki ne znai skoro nita. 6. TOT IVAN, roen 18. VI. 1883. g. u Karlovcu, inovnik u penziji. Bio je mason u zagrebakoj loi Grof Drakovi od 1922. do 1925. g., a od tada pa do pred rat bio je u karlovakoj loi Ivanov Krijes. Napredovao je u sva tri stepena. Tot je bio meu osnivaima karlovake masonske loe i za sve vrijeme bio je aktivan u njoj. Poslije I. svjetskog rata pripadao je Socijal-demokratima, a kasnije samostalnim demokratima, gdje se nije naroito isticao. Bio je i u Sokolu, ali i kritiar reima bive Jugoslavije. Po zanimanju je inovnik i bio je dugo godina tajnik Okrunog ureda u Karlovcu. Bavio se knjievnou, ali nije uspio. Sada se nalazi u penziji. Poslije rata nije se pokazao ni u emu neprijatelj naeg reima. Ostario je i potpuno izoliran od masonskog i ostalih drutava. 7. ERCEGOVI MIRKO, roen 12. XII. 1895. g. u Dubrovniku, profesor, stalno boravi u Karlovcu, bio u masonskoj loi Ivanov Krijes od 1937. g. i napredovao do drugog stepena. Ercegovi je prije rata bio profesor u Karlovcu. Politiki je bio uz reim, kraljevac i aktivan u Sokolu. Za vrijeme rata otiao je iz Karlovca u Dubrovnik, a odatle u toku rata dospio u Afriku kod Engleza. Poslije rata vratio se u Karlovac, gdje je zaposlen kao profesor na

Ekonomskom tehnikumu. Politiki se ne istie, ali se smatra pristalicom buroaske demokracije i biveg reima u Jugoslaviji. Posljednjih godina je imao teu operaciju na glavi i to ga jo vie pasiviziralo. On govori, da dok je bio u Zagrebu u bolnici na operaciji, da se je englesko predstavnitvo u Zagrebu interesiralo za njegovo zdravlje. 8. DEUTSCHER MILAN, roen 23. XII. 1899. g. u Karlovcu, muziar, pijanista, bio je u masonskoj loi Ivanov Krijes od 19271935. g., kada je dobio razrijenicu. Napredovao je u sva tri stepena. Dok je bio mason isticao se je kao dobar muziar i to mu je stvorilo potreban autoritet, dok politiki nije bio aktivan. Potjee od Nijemaca i ee govori njemaki nego hrvatski, ali nije bio uz Hitlera. Sada je penzioner i openito je pasivan. 9. HUZJAK Dr. BOO, lijenik u Karlovcu, bio je u masonima poslije 1930. g., tono ne znamo kada je stupio. Prije rata je Huzjak bio uz HSS i prijatelj ubaia. Kao mason bio je aktivan i razvikan u Karlovcu, jer je ee vien u masonskoj klapi. Za vrijeme rata bio je antifaista i oekivao je pobjedu, t.j. dolazak na vlast anglofila kod nas. Kod ustaa je bio u nemilosti. Poslije rata kod njega su se sastajale klape nekih bivih masona i ostalih anglofila, radi lumpovanja i traevanja. Posljednjih godina se je povukao i ima lojalniji stav prema naem ureenju nego ranije. Umro 1955. g. 10. LONGINO Dr. ALBERTO, roen 21. I. 1889. g. u Zagrebu, lijenik u Dugoj Resi. Od 19231925. g. bio je u masonskoj loi Grof Drakovi u Zagrebu, a od tada u karlovakoj loi Ivanov Krijes. Napredovao je u sva tri stepena. Prije rata je bio u SDS-u, iako ne naroito aktivan. Za vrijeme rata drao se kao i ostali anglofili, a poslije rata povremeno harangira, dok u posljednje vrijeme se ni ne primjeuje. ivi u Dugoj Resi, pa je rjee s anglofilima iz Karlovca. Politiki ne znai skoro nita. 11. ANI Dr. DOBRAIN, roen 1893. g. u Suaku, veterinar. Godine 1932. objavljen je njegov pristup u lou Ivanov Krijes u Karlovcu. Meutim, koliko se zna, nije se naroito aktivizirao. U Karlovcu, 12. XII. 1952. g. U masonskoj loi Ivanov Krijes u Karlovcu jo su bili lanovi nie navedena lica, koja sada ne borave u Karlovcu. 1. Klari Dinko, sada profesor u Zagrebu. 2. Raeta Branko, r. 1896. g. u Lapcu, bio ef policije u Karlovcu prije rata. Sada nepoznato boravite. 3. otari Milan, r. 1877. g., profesor. Prije rata odselio u Sisak, sada nepoznato boravite. 4. Hru Dragan, r. 1886. g. u Krapinskim Toplicama. Bio direktor fabrike Titanit u Karlovcu i banke takoer. Sada nepoznato mjesto boravka. 5. Rausavljevi Milan, r. 1897. g. u Radovinci, uitelj. U Karlovcu je boravio oko 1932, g. Nepoznato mjesto boravka. 6. Payer Alfred, r. 1872. g. u Zagrebu, inenjer. Bio je u Karlovcu mason loe Maksimilijan Vrhovac do 1928 g., kada je odselio u Zagreb. 7. Jaki Dr. Stevan, r. 1896. g. Prije rata bio sudija u Karlovcu. U karlovakoj loi bio je od 19311933. g. 8. Jaki Duan, r. 1886. g. u Glini. Prije rata pomonik ministra prosvjete u penziji. Bio je lan loe Ivanski Krijes u Karlovcu od 19261928. g. 9. Graho Ivan, r. 1893. g, u Karlovcu, advokat. Bio je lan loe u Karlovcu 1937. i 1938. g. ivio u Crikvenici, nedavno se povratio u Karlovac. 10. Jovanovi Dr. Vuko, r. 1893. g. Bio je vojni lijenik u Karlovcu i lan loe 1938. g. Sada vii oficir i lijenik u JNA (mornarica).

11. Zec Ing. Milan u Karlovcu je bio do 1939. g. i te godine je bio primljen u lou. Roen je 1905. g. Pred rat je odselio u Beograd. 12. Dragani Ante r. 1887. g. u Beogradu, arhitekt. Bio je od 1931. do 1933. g. lan loe u Karlovcu. Bio je samostalac, ali nacionalist. Navodno sada ivi u Opatiji. 13. Koch Josip r. 1876. g. u Osijeku, veterinar. U Karlovcu je bio do 1926. i bio je lan loe. Prije rata iselio je u Zagreb. Sada nepoznato boravite. 14. Jamnicky Fedor, inenjer, bio je ef fabrike Titanit u Karlovcu. U Karlovac je doao iz Bratislave, gdje je bio lan loe Jan Kolar, a u Karlovcu do 1932. g. lan loe Ivanski Krijes, a tada je dobio razrenicu za Zagreb, gdje je bio lan loe Grof Drakovi. Sada nepoznato boravite. U karlovakoj loi Ivanski krijes bilo je jo oko 10-tak masona, koji su pomrli, pa ih zbog toga ne navodimo.

*****

ZAPISNIK o nastavku sasluanja okrivljenog Tukan Ivana, dana 30. I. 1950. god. Dali ste Vi bili lan Slobodnih Zidara, u koliko jeste ispriajte nam od kada ste ulanjen i kakove ste funkcije vrili u organizaciji? U Slobodne Zidare stupio sam 1928. ili 1929. godine. Od 1935. do 1938. godine bio sam predsjednik Slobodnih Zidara u Karlovcu, a do tada nisam imao nikakovu funkciju u organizaciji. Od 1939.1940. god., t.j. godinu dana bio sam podpredsjednik organizacije, a od 1940. godine obini lan. Poslije uspostave bive NDH-a vie se kao organizacija nismo sastajali. Opiite nam program organizacije Slobodnih Zidara? U programu Slobodnih Zidara bila je uglavnom humanost i tolerancija svake vrsti. Uvjeti za biti ulanjen u organizaciji bili su zasnovani na slobodnoj volji svakog lana gdje e biti opredjeljen u politikom pogledu, nije se uzimalo u obzir vjera, politiko i nacionalno gledite. Glavna zadaa bila je da organizacija djeluje na pomirljivosti i suzbijanju strasti. Na politikoj i komunalnoj liniji nastojali smo stvari otupiti, odnosno suzbijati zaotravanje. Drutvo je djelovalo iskljuivo meu inteligencijom, a bilo je tajno i nigdje nismo istupali kao predstavnici Slobodnih Zidara. Ipak se je moglo sumnjati u javnosti za neke lanove da su Slobodni Zidari. Mi smo meusobno drali tajna predavanja, a bili smo dobrim dijelom ulanjeni u gradsku knjinicu i preko gradske knjinice drali smo predavanja u duhu postojeeg reima, kao pojedinci, ali ne zastupajui konkretno niti jednu politiku stranku. Teme su bile na kulturno prosvjetnoj bazi. Opiite nam organizacionu strukturu organizacije Slobodnih Zidara? Slobodni Zidari postali su na inicijativu Engleske koncem XVIII. stoljea. Velika loa bila je u Beogradu, gdje su pripadala i obavezno su trebala biti priznata sva drutva Slobodnih Zidara u Jugoslaviji. Loe u svim ostalim gradovima Jugoslavije, osim Beograda, nosile su naziv: Loa Slobodnih zidara. Kao lanovi loe smatrali su se svi lanovi, a svi lanovi birali su odbor, u kome su bili izabrani: Predsjednik, podpredsjednik, blagajnik i tajnik. lanarina je bila plaena na dobrovoljnoj bazi prema materijalnim prilikama pojedinog lana.

Dr. Tukan Ivan, s. r. Velika loa trebala je biti priznata od jedne velike loe druge zemlje, koja je takoer priznata do tada od jedne velike loe. Na primjer: Ako je austrijska velika loa bila priznata od njemake velike loe, onda je nas mogla priznati austrijska loa. Mi smo bili priznati od engleske velike loe. Od kada i u kojim krajevima su postojale loe Slobodnih Zidara u naoj zemlji? U Srbiji su postojale loe prije Prvog svjetskog rata, neznam od koje godine, u Hrvatskoj od 1919. godine, a u Sloveniji od prilike u isto vrijeme ili par godina kasnije i to samo u Ljubljani, koliko je meni poznato. Tko je sve u Karlovcu bio lan loe od kako ste Vi ulanjeni? lanovi su bili: 1.) Miljuevi Duan, bivi javni biljenik. 2.) Miljuevi Ljubomir, odvjetnik, obojica su prije rata umrli. 3.) Sedlaek Hugo, bivi direktor Realne gimnazije u Karlovcu, sada u mirovini, ivi u Zagrebu. 4.) otari Milan, profesor, sada umirovljen, ivi u Zagrebu. 5.) Crni Franjo, profesor, nije na ivotu. 6.) Galijan, profesor, prije rata radio u Ministarstvu prosvjete, a sada neznam gdje je. 7.) Turi Tomo, biv. austrijski oficir i major biv. Jugoslavije, sada nije na ivotu. 8.) Fier Maks, umarski ininjer, sada u Zagrebu u Ministarstvu uma. 9.) Dragani Antun, ininjer, nastavnik u Tehnikoj koli u Rijeci. 10.) Huziak Dr. Boo, sada u Karlovcu. 11.) Longino Dr. Zdenko, sada u Karlovcu, a namjerava seliti u Zagreb. 12.) Longino Dr. brat Zdenkov, lijenik, sada u Dugoj Resi. 13.) Ininjer Branko, kome se ne sjeam prezimena, prije rata bio umarski ininjer u Plakom, a sada neznam za njega. 14.) Radeka Milan, profesor u Karlovcu, on danas aktivno sudjeluje u predavanjima. 15.) Zec. ing. Milan. U poetku rata otiao u Beograd, poslije neznam za njega. 16.) Ravosavljevi, profesor, nije na ivotu. 17.) Jovanovi Dr. Vuk, sada lijenik u JA. p. pukovnik. Dr. Tukan Ivan, s.r. Opiite funkcije pojedinih lanova u organizaciji? Kao predsjednici bili su: Miljuevi Duan, Sedlaek Hugo, Turi Tomo i ja. Ostali funkcioneri su bili ee smjenjivani. Predsjednici su birani tajnim izborima, a ostali javnim. Kakovu politiku liniju su zastupali lanovi loe za vrijeme rata? Mi smo se obino za vrijeme rata znali sastajati u kavanama, ali nije bilo govora o masonskim stvarima, a drali smo se ili neutralno ili protiv vladajueg sistema postojeih vlasti, odnosno NDH-e i Njemake. Slobodni Zidari imali su protivniki stav i protiv biveg jugoslavenskog reima za to to je voena hegemonistika politika. O tom nije bilo govora na naim sastancima, ali to smo obino ocjenjivali iz razgovora jedan sa drugim. Nae simpatije

bile su na engleski reim, jer smo ga smatrali liberalnim i da je tamo vea sloboda nego kod nas, a za vrijeme rata ostali smo na istom stanovitu. Kada ste odrali posljednji sastanak masona u Karlovcu? Posljednji sastanak odrali smo poetkom 1941. godine, jer su redovno svake godine u poetku odravani izbori, odnosno biran je novi odbor. Tada je za predsjednika po drugi puta izabran Turi Tomo, a za podpredsjednika, mislim, Hugo Sedlaek. Za politiki stav nismo dobili nikakovu direktivu od velike loe, niti smo uope dobivali politike direktive. Kako da niste dobivali direktive od velike loe? Velika loa drala je u tajnosti pred ostalima svoje ciljeve. Mi smo velikoj loi dostavljali zapisnike sa naih sjednica. Dali su lanovi organizacija polagali zakletvu i kakovog sadraja? lanovi su polagali zakletvu, u kojoj se izraavalo da e ostati vjerni principima Slobodnih Zidara o humanosti i toleranciji, da e se meusobno pomagati i pomagati druge, te drati organizaciju u tajnosti. Dr. Tukan Ivan, s. r. Radi ega je organizacija trebala biti u tajnosti? Na principima dranja tajne o Slobodnim Zidarima zasnovana je loa u Engleskoj i taj princip je prihvaen kod nas, jer smo priznati od engleske loe. Tko je bio predsjednik velike loe u Jugoslaviji i dali su predsjednici loa dolazili na sastanke velike loe? Predsjednik velike loe, koliko ja znam, bio je Milievi, neznam mu imena, dobro imuan ovjek, a imao je hotele u Beogradu. Svake godine pozivan je u veliku lou zastupnik male loe, ali to nije morao biti predsjednik loe. To je bilo na glavne godinje skuptine. Prekinuto u 12.30 sati. Isljednik: Sasluani: Dr. Tukan Ivan, s. r.

Odjelenje UDB-e za grad Karlovac IZVJETAJ Longino Zdenko bio je javni biljenik u Karlovcu. To je ovjek iz krugova advokata Lukinia. Sada je opet u Karlovcu. Bio je tipian intelektualac, koji je ivio u izabranom krugu prijatelja, na veerama koje su trajale do zore. Kao politiar nije se javno isticao.

Graani su ga smatrali dobrim ovjekom i gospodinom. ena mu se za okupacije ljubakala sa talijanskim oficirima, pa su je ustae i oiali do koe. Radeka Milan je vrijedio kao intelektualac i liberalan pop. Za vrijeme Jugoslavije budno je pazio na ljeviare, koji su pokuali raditi u Srpskom kolu. Puba Drakuli mi je priao kako je Radeka znao u razredu, toboe u slobodnoj diskusiji, provocirati ake Srbe ljeviare, a ti bi onda poslije stradali. Vaio je inae kao kulturan ovjek, ali je sasvim sigurno i danas Slaven u starom narodnjakom smislu i u dui protivnik ovog danas. Longino dr. Alberto lijenik je u Duga Resi ve nekih trideset godina. Raeta Branko, bivi ef policije, umro je jo za stare Jugoslavije. op dr. Sreko, umro je pred dvije godine. otari Milan, profesor, umro je jo za stare Jugoslavije. Hru Dragan, bankovni direktor, bio je samostalac, a danas je u Zagrebu, ako je iv. U Karlovcu ga nema ve nekih 20 godina. U loi je bio kao poslovan ovjek. ivio je u Karlovcu izolirano, u krugu takozvanih goruih deset hiljada. Nije se javno isticao. Kosen Stanko je pekulant velikoga kalibra. Kao strunjak je vrlo sposoban, ali duboko pokvaren. Za stare Jugoslavije bio je neprijatelj radnika, koga je gulio za raun i svoj i svog poslodaca Prve hrvatske tedionice. On je brao sehvestar, unitio brau Frhhil, idove, koji su pali u ake Prvoj hrvatskoj tedioni. Danas sigurno konspirira proti vlasnika. Dobar je s grupom koja se okuplja oko mesara Joe Anzia. (Anzi je za okupacije na veliko radio s okupatorom, zaradio grdne pare, ali je u isto vrijeme i simpatizirao s naim otporom. On je i danas mutan ovjek). Rausavljevi Milan, umro je pred nekih dvadesetak godina. Payer Alfred, nije mi poznat, ali je sigurno, da ga ve davno nema u Karlovcu. Jammiki Fedor nije u Karlovcu. To je bio bonvivan kapitalist. Kretao se jedino u krugu novara i advokata. Inae je bio u Karlovcu gotovo nepoznat i nevidljiv. Bio je tipian predstavnik klike, koja je djelovala iz mraka. Jaki Stevan nije ve dugo u Karlovcu. Volio se isticati kao napredan ovjek. Kao Bosanac ivio je dugo vremena u Sarajevu. Inae je bio tipian Karaoreviev ovjek. Jaki Duan je otiao u Beograd jo pred dvadesetak godina. Bio je zloglasan kao korupcionist. Prodavao je uiteljska mjesta po 10.000.- dinara. To se je otvoreno prialo, ali mu se nije moglo nita, jer je bio ovjek svake Vlade. Radio je u Ministarstvu prosvjete. Gregori Mirko i danas je profesor na Trgovakom tehnikumu u Karlovcu. To je tipini intelektualac kova, iz kog su se regrutirali karaorevski sokolaki ljudi. Da je bio u Rusiji za oktobarske revolucije, bio bi svakako meu kadetima i kontrarevolucionar. Sada je upravo nevidljiv, ali to ne znai, da jo uvijek ne misli na rasnu kraljevsku Jugoslaviju. Graho dr. Ivan, advokat, gradonaelnik, intimni prijatelj dra idovca. Njegov uenik, neprijatelj radnika, kulaki sin, bogata. Spreman na sve, kada se radi o novcu. Na oko neutralan, bio je povezan s tekim financijskim kaoputalom u Karlovcu i Zagrebu. U Zagrebu je bio intiman s glaveinama oko tadanje Matice hrvatske (Profesor Lukas) i Hrvatskog Radie. Dietz dr. Erich mi je nepoznat. Zec ing. Milan u Beogradu od 1939. godine. Radikal. Zet prvaka Radikala Miljuevia. I danas posjeuje Karlovac. Sokola. Karaoreviev ovjek. Bar je bio do 1939. god. Dinlseher Milan, muziar. Profesor na Muzikoj koli. Danas potpuno senilan. Isticao se jedino, bar javno, u muzici, kao pianist. Dr. Jovanovi Vuk ve dugo u Srbiji kao ef neke bolnice, kamo je jo pred dvije godine odvukao neke opatice iz karlovake bolnice. Bio je provokator. Gradio se ljeviarom, ali ga je brzo raskrinkao Puba Drakuli, kome je Jovanovi inio niz neugodnosti. Petrovi P. Nije mi poznat.

Klari Dinko, sada je profesor u Karlovcu. Tipini zbunjeni intelektualac. Nije se isticao u politici. Uvijek je plovio za reimom. Inae je i danas liberal u onom loem smislu sluenja kapitalistikoj demokraciji. Osim svoje struke zna vrlo malo. Zalokar dr. Vinko, zubar, Sokol. Karaoreviev ovjek, od onih naprednih kraljevskih Slovenaca. To je i danas. On pripada ljudima, koji se i danas ele plasirati na upravi Partizana u Karlovcu (Medved, Dokal i sl.), sve bivi Jugosokolai, iz ijih su se redova regrutirali belogardisti u Sloveniji. ani dr. Dobranik bliz je grupi oko Anzia. Lijen, lino. Nije se isticao u politici. U Karlovcu su ga smatrali glupanom. Draguni Ante negdje je u Opatiji. Tamo je vlasnik vile. On je bio samostalac, nacionalist u reimskom (bivem) smislu te rijei. Inae vjet poslovan ovjek. Nije se naroito isticao. Tot Ivan, bivi socijaldemokrat. Imao je ambicija da pie. Lokalpatriot. ovjek svoje udi. Inae Jugoslaven na slavenskoj liniji. Demokrat turgenjevskog tipa. Turgenjev mu je najvei pisac. Danas potpuno izoliran. I on je pripadao grupi oko Sokola, ali je bio poznat kao vjeni opozicioner. Danas je star ovjek. Koch Josip nije u Karlovcu ve nekih 25 godina. Ako je iv, onda je u Zagrebu. Informativni razgovor sa Milanom Radeka, profesorom i pravoslavnim sveenikom, koji je bio lan masonske loe Ivanov Krijes u Karlovcu od 1926. do 1939. godine. U poetku razgovora profesor Radeka je napomenuo, da nam ne moe posluiti u informiranju o licima, koja su bila lanovi loe, kao ni o organizacionom strojstvu, pa je razgovor voen openito o masonima i povrno o radu karlovake loe. U duem razgovoru profesor Radeka je rekao: Prvih godina ovog stoljea u Karlovcu je ojaala grupa naprednih intelektualaca, od kojih su neki bili kolovani i na vanjskim sveuilitima (u inostranstvu), a meu kojima se isticao Karlovanin Dr. Dragan aelj. Oni su pred Prvi svjetski rat bili nosioci kulturnog, a i politikog naprednog rada u Karlovcu. Bili su u mnogim vezama sa zagrebakom inteligencijom, pa su jo prije rata pomenuti aelj i jo neki Karlovanin postali lanovi masonske loe Grof Drakovi u Zagrebu. Nakon Prvog svjetskog rata, poto se u zagrebakoj loi nalazio dovoljan broj Karlovana da bi se mogla osnovati loa i u Karlovcu, na inicijativu zagrebake loe, mislim da je to bilo 1920-te godine osnovana je masonska loa Ivanov Krijes u Karlovcu. Od tada pa do 1939. godine u Karlovcu je stalno postojala i radila pomenuta masonska loa. Ja sam poslije ovoga rata bio zagrijani pristaa demokratske, a zatim samostalne demokratske stranke i kao takav istupao. Osim toga, kao sveenik intelektualac bavio sam se i raznim naunim raspravama, a pisao sam i u tampi. Jednom sam napisao jedan povei lanak, u kome sam tretirao pitanje sveenstva u Jugoslaviji i to tako, da sam religiji dao sekundarno mjesto u drutvenom ivotu, to je bilo u skladu sa teorijom o odvajanju crkve od drave. Ovo se je nekim ljudima iz velike masonske loe u Beogradu dopalo, pa su taj moj lanak tampali u nekoj masonskoj brouri. Istovremeno su se preko masonske loe u Karlovcu zainteresirali za mene i bilo mi je ponueno da priem masonima, to sam i prihvatio. To je bilo, mislim, 1926. godine. Karlovaka masonska loa Ivanov Krijes bila je podreena izravno velikoj masonskoj loi u Beogradu, a razumije se, imala je suradnju i sa autoritetom je gledala na zagrebaku masonsku lou, jer je karlovaka loa iz zagrebake i potekla. Tu napominjem, da su se odmah nakon Prvog svjetskog rata neki masoni u Zagrebu odvojili od masonske loe Grof Drakovi i da su za to vrijeme izmeu dva rata postojali kao neki divlji masoni, jer nisu bili priznati od velike loe u Beogradu, a niti od koje velike loe iz inostranstva. Mi sa ovim divljim masonima u Zagrebu, koliko ja znam, nismo imali nikakvi slubeni kontakt. Koliko se sjeam razlog razdvajanja masona je bio taj, to su neki od njih za vrijeme Austro-Ugarske bili kompromitirani kao Maarofili ili Austrofili, pa su se tako potpuno odvojili od naroda i izgubili ugled, koji je i te kako bio potreban ovjeku, da bi mogao biti mason, jer su masoni

vrbovali ljude iz vrha uglednih, bogatih ili kolovanih ljudi. U karlovakoj loi imali smo tri stepena zvanja i to: egrt, pomonik i majstor, a efa loe ili metra birali smo meusobno. uo sam da su pripadnici velike loe u Beogradu imali zvanja do 32. stupnja. To znam, jer jednom kad sam bio delegiran za na savjetovanje u velikoj loi u Beogradu neki su mi tamo nabacili, da bi ja mogao ii dalje u stupnjevanje, nato sam odgovorio, da bi to moglo ako me moja loa predloi za daljnje napredovanje u tim stupnjevima. Mislim da su ovo shvatili kao da odbijam, pa mi vie nisu ni nudili. Ja sam dva puta odlazio na masonske konsultacije ili konferencije u Beograd. Tamo su pored jugoslavenskih masona bili prisutni kao gosti predstavnici masonskih loa iz inostranstva. Napominjem, da je poslije Prvog svjetskog rata masonerija u Jugoslaviji bila podreena Grand orient loi u Parizu, ali kasnije, kako sam ja bio informiran jugoslavenski masoni, a ni bilo koji drugi u Evropi nisu bili podreeni masonskoj loi neke druge zemlje, nego je svaka masonska loa bila samostalna, a suradnja je postojala na ravnopravnoj osnovi. Tako su predstavnici stranih masona dolazili kao gosti u nau zemlju i nai su odlazili u inostranstvo. Znam da su jednom neki iz velike loe u Beogradu referirali o masoneriji u V. Britaniji i da su napominjali, da je tamo masonerija organizovana drukije nego kod nas i to skoro kao da su religiozna instanca. Jugoslavenski masoni vie su bili organizovani po francuskom tipu masonerije, a zadnjih godina naeg postojanja vodila se diskusija, da bi odbacili mnoge srednje-vjekovne mistinosti, koje su postojale u masonskim obredima. Masonska naela su izmeu ostalih humanost, tolerancija i ublaavanje strasti, pa prema tome masoni nisu trpjeli ekstremne ili profesionalne politiare. Nai sastanci u hramu ili gostioni nisu bili proeti nekim strogo politikim razgovorima, a predavanja koja smo odravali u hramu bila su nauna ili kulturno prosvjetna. Nije bilo nekih naroitih zaduivanja za ovo ili ono predavanje, nego smo se obino sami javljali i predavali svaki iz svoje struke, ili ako je netko proitao neku knjigu ili neku drugu stvar koju drugi neznaju. Tako sam ja jednom, mislim da je bilo oko 1928. godine odrao jedno predavanje o Staljinu, uglavnom onako kako sam preveo iz jednog vicarskog asopisa, kojeg i sada posjedujem. U tom predavanju sam iznosio, pored ostalog, i nekoliko negativnih detalja o Staljinu kao ovjeku, pa sam od nekih kolega masona dobio prigovor, jer da to nije bilo umjesno, budui je to vie politika stvar. Veina mojih predavanja u hramu bila su nauna ili prosvjetna. Na rad u Karlovcu naroito se odraavao na Pukom sveuilitu, sa kojim smo rukovodili, a i vie puta smo na sastancima u hramu raspravljali o radu na Sveuilitu. Naa loa nije bila direktno zainteresirana za vlast u gradu, niti za poloaj u organizaciji neke stranke. Svako je mogao biti pripadnik stranke koje eli. Mi smo se bavili i s nekim humanim problemima u gradu, od kojih je bio najvidniji kolovanje pametnih, ali siromanih aka. Meutim, ni to nismo posredno radili, ve se preporuavalo lanstvu da se u tom pravcu materijalno zaloe. Vodili smo rauna da masoni budu autoritativni i ugledniji ljudi, te smo u sluaju razvratnog ivota pojedinca naih lanova intervenirali, a u koliko se nije popravio izbacivali smo ih iz loe. Napominjem, da mi u Karlovcu nismo imali veliki izbor za masone, te da je bilo ljudi koji su se u lou gurali iz raznih motiva. Tako su neki mislili da e im masoni omoguiti politiku karijeru, neki industrijalci da e im to pomoi u poslovnim vezama, a neki su uivali u tim naim ceremonijama, mistinosti i tajnosti, te jelu i piu, dok smo jedan dio i to sutih intelektualaca kroz masonstvo teili za znanjem, ugledom i tome slino. Politike prilike poslije 1935. godine znatno su se odrazile na nau masonsku lou, te je tih godina dolo do ozbiljne prikrivene diferencijacije meu nama i to iz politikih razloga. To je bilo zato, jer su sredina i prilike u kojima smo ivjeli tako djelovale na nas, da su neki sve aktivnije pristajali uz politiko ovinske struje i to je ohladilo nae odnose u loi, jer nije bilo u skladu sa naim naelima, koji su nas drali na okupu. Tako mi posljednjih godina naeg postojanja nismo predstavljali skoro nita. 1939. godine na mig ondanjih vlasti, a mislim po

direktivi ubaia mi smo se formalno razili. Poslije toga neki od nas nali bi se u gostioni ili bilo gdje javno i raspravljali bi o istim stvarima, kao i nekada u hramu. Napominjem, da je jedino ozbiljnije uplitanje u politike dogaaje naa loa imala u Karlovcu za vrijeme Aleksandrove diktature u sluaju Dr. Nikice Badovinca, koji je tada bio glavno reimsko povjerenje u Karlovcu. Mi smo na sastancima govorili da je potrebno uiniti sve to moemo, kako bi via vlast toga ovjeka smjenila, pa smo u tom pravcu uputili i neke nae ljude u Zagreb, da kod viih vlasti ishode njegovo smjenjivanje. Poto su im nai u Zagrebu izloili, da je Badovinac neuravnoteen ovjek i da svojim izgredima teti narodu i vlasti, te da ga smjene, oni su im odgovorili, da neka naemo boljeg, pa smo na sastanku i o tome razgovarali da bi se netko od nas toga primio, meutim, nitko nije htio i nali smo za zgodno da se vie ne upliemo u tu stvar. Hram masonske loe u Karlovcu nalazio se je u dvorinoj kuici do kue majora Turia na Gazi. Turi je bio oficir u penziji i mason, pa je on naao taj stan, koji se je sastojao od takozvane sobe za obrede i terperzarije. Pored namjetaja imali smo arhivu, a knjinica je bila vrlo mala i iskljuivo struno masonska. Namjetaj sobe i terperzarije sa priborom za jelo poklonili smo poslije Drugog svjetskog rata akom internatu u Karlovcu, a arhivu je netko od naih bio dao jo pred rat nekim seljacima da sahrane, ali ja neznam kojima, meutim, kako sam kasnije saznao da su ustae za to znali i nebi mogao rei jesu li nali tu arhivu. Knjige iz knjinice mi smo meusobno uzeli tko koju, tako da ja sada imama dvije knjige o slobodnom zidarstvu na njemakom jeziku, knjigu slobodnog zidarstva Dra. Milana Preloga i jo par brourica, koje je izdala moderna socijalna biblioteka 19356. godine u cilju perfidnog raskrinkavanja masonstva. Prole godine sreo sam u Zagrebu jednog vienijeg masona, sa kojim sam se prije rata viao na masonskim sastancima u velikoj loi i on mi je rekao, da je uo da e naa Vlada u cilju pojaanja veza sa zapadnim zemljama i radi predobijanja masona u svijetu, radi simpatija za Jugoslaviju dati mogunost da se obnove masonske loe u naoj zemlji. Ja sam tom ovjeku primjetio, da sumnjam u njegovu obavijetenost o tome, a on me i dalje uvjeravao, kako e do toga doi, jer je sama Vlada prvenstveno za to zainteresirana. Ja mislim, da sve kada bi dolo do obnove slobodnog zidarstva u naoj zemlji, loa u Karlovcu po mom miljenju nebi mogla doi u obzir, jer danas nema dovoljno ljudi od onih koji su za to zainteresirani, a koji su ostali za vrijeme rata isti i dosljedni masonskim naelima. A to danas nije ni svremenom i mislim da nebi bilo u skladu sa naom stvarnosti. Poslije ratnih godina u razgovoru sa pojedinim ranijim masonima ovdje i u Zagrebu bilo je govora, da piemo pojedinim masonima u inostranstvo i da se preporuujemo za pomo kroz pakete. Ja sam u ovim sluajevima reagirao i to tako, to sam ubjeivao kolege, da nebi bilo zgodno toliko ponizit sebe i svoje zemlje za paketi tekstila ili hrane, ali predpostavljam, da su neki moda koristili te veze, na ime poznanstva.

OSIJEK

Pozvan je drug Mirski Lav, zamoljen da ispria sve to mu je poznato o historijatu masonskih loa uope, te napose loe Budnost u Osijeku, po predmetu izjavljuje slijedee: OPI HISTORIJAT: Koliko se ja sjeam historijata osnutka slobodnih zid-loa u Hrvatskoj mogu da kaem slijedee: Ideja slobodno zidarskih loa dola je dolaskom Napoleona i njegove vojske, te su zapravo prve loe bile u Iliriji isto vojnike. Prva loa u Hrvatskoj osnovana je u Varadinu, ne mogu tono da se sjetim ali mislim da je bio grof Drakovi osniva te loe. Kasnije koliko mi je poznato osnovana je u Zagrebu loa, pa zatim u Karlovcu i u Osijeku. Ove loe prije prvog svetskog rata i za vrijeme svetskog rata potpadale su pod Veliku lou Maarske sa sjeditem u Budimpeti. Isto tako postojale su i prije formiranja drave SHS i u Srbiji loa u Beogradu. Ova loa nije potpadala pod Maarsku veliku lou. Koliko mi je poznato poslije prvog svetskog rata odran je u Beogradu meunarodni kongres slobodnih zidara. Zatim je osnovana velika loa Jugoslavije. Te su sve postojee do onda loe kao i novoformirane ule u sastav te velike loe. Velika loa Jugoslavije oslanjala se na t.z. Veliki orjent a to je jedna od velikih loa Francuske u Parizu. Koliko je meni poznato u Jugoslaviji bile su loe, u Zagrebu nekoliko, u Karlovcu, Osijeku, u Somboru loa Budunost, u Subotici dvije loe, jedna od njih maarska, u N. Sadu, u Beogradu, u Sarajevu, u Splitu, Dubrovniku, u Ljubljani, mislim u Vrcu i u Skoplju. Prema podacima Brokhausovog leksikona u Jugoslaviji bila je na dan 1. jula 1926. godine jedna velika loa i 23 pojedinane loe sa ukupnim lanstvom 1.200. HISTORIJAT LOE BUDNOST OSIJEK: Koliko je meni poznato postajala je loa Budnost u Osijeku ve za vrijeme Prvog svetskog rata, a sjedite te loe bilo je u zgradi gdje je danas kino Papuk. U toj loi, koja onda nije bila velika bili su ulanjeni veinom ljudi maarskog i njemakog porjekla od kojih danas skoro nikoga nema na ivotu, osim mislim samo Stjepan ile, koji se i sada nalazi u Osijeku, a star je preko 80 godina. Za vrijeme prvog svetskog rata ta loa se bavila dosta humanitarnim akcijama, kao na pr. drutvo pod imenom Kap mleka za djecu boraca koji su bili u ratu, pa o raznim drugim humanitarnim akcijama pomoi ishrane. Ja sam doao 1917. godine u Osijek i saznao sam za vrijeme prevrata 1918. godine da izvjesni ljudi koji su bili onda u Narodnom vjeu u gradu Osijeku, da su ti ljudi lanovi masonske loe, kao pok. graditelj Vladimir Malin, koji je bio jedan od glavnih rukovodioca Narodnog vjea u gradu Osijeku 1918. godine. Poblie o samom radu loe ja sam tek saznao 1929. godine kada sam bio pozvan da uem u lanstvo loe Budnost. Loa Budnost u Osijeku po sastavu lanstva izgledala je ovako: lijenici, pravnici, jedan dio industrijalaca, veletrgovaca, profesora, dva obrtnika i umjetnika. Po pripadnosti politikim partijama to lanstvo bilo je raznoliko isto kao i po vjerskoj pripadnosti. Loa je imala svoje sjedite na bivem Trenkovom trgu u jednoj prizemnoj kui u kojoj su se odravali sastanci svakog ponedeljka u tjednu, od kojih su neki sastanci nazvani konferencijama, na kojim se raspravljalo o openitim stvarima koje se tiu same loe t.j. njezine organizacije, itali su se dopisi velike loe, obavjetavalo se lanstvo o novim prijavama, ne samo lanova za lou Budnost, ve o prijavama lanstva i u ostalim

loama, kako bi se mogle staviti izvjesne primjedbe, te prigodom takove konferencije odrana su i predavanja po raznim temama znanstvenim i opim. Politikih rasprava u smislu zastupanja jedne politike ideologije ili stranke u toj loi nije bilo, ako su bila politika predavanja onda je to bilo isto informativno kao na pr. predavanje o seljakom pokretu, o utjecaju klerikalizma na mase i sl. Ta predavanja po tim temama nisu imala svrhu da proizvedu neke eventualne politike trzavice meu lanstvom, jer u osnovi svaki lan loe imao je pravo da ispovjeda svoje politiko uvjerenje, nego ta predavanja su bila isto informativnog karaktera kako bi lanstvo bilo upoznato sa dogaajima u svijetu i zemlji. Poslije toga bile su diskusije, gdje je svaki lan mogao slobodno da izraava svoje miljenje. Osim ovih konferencija bili su t.z. sveani radovi koji su imali svoj dnevni red otvaranjem sveanog rada, predavanje po jednoj temi, jedna muzika toka, te eventualno primanje novih lanova. PRINCIPI U RADU MASONSKE LOE: Savez masonskih loa datira svoje porjeklo iz izvjesnih simbolikih formi sredovjenih cehova, zidarskih cehova u kojima je postojala izvjesna bratska povezanost. Ti simboli preneseni su u smislu etikog odgajanja lanova kasnijih loa. U Engleskoj postojao je takav savez od 1717. godine, u Njemakoj u 19 stoljeu kada se poeo u Njemakoj buditi nacionalizam, jer taj pokret nacionalizma je imao veliki uticaj na rad slobodnog zidara u Njemakoj. To se vidi takoer iz toga da su savezu slobodnih zidara pripadali ljudi kao to je knjievnik Gete, Lesing, Fihte i mnogi drugi pjesnici i filozofi. Svrha tih loa jeste bila da lanovi tih loa pokuavaju iviti jednim idealnim ivotom u zajednici sa drugim lanovima kao brat sa bratom, kao djeca jednog oca. Slobodno zidarstvo po onim principima zalagalo se za solidarnost ovjeanstva. Po statutu trebali su slobodni zidari da propagiraju meu ovjeanstvom jednu misao brastva snoljivosti i trpeljivosti, te suprostaviti se svakom ovinizmu i fanatizmu, te svuda propagirati savjetom i djelom mirnu suradnju u ovjeanstvu. ORGANIZACIONA PITANJA: A) Primanje u lanstvo: Na redovitim konferencijama u loama nabaena su imena ljudi, koje bi trebalo pozvati da uu u lou. Jedan od lanova loe nabacio je dva do tri imena o kojima se onda na konferenciji razgovaralo da li ti ljudi imaju uslova da prema pravilima i prema njihovoj moralnoj vrednosti budu lanovi loe. Ako se konferencija sloila veinom glasova da takav ovjek moe da bude lanom loe onda su izabrana dva lana loe kao jamci koji su takovog budueg lana obraivali, informirali ga o naumu lanstva loe da i on ue u taj sastav. Takav kandidat ispunjavao je upitne arke, nakon ega je prolo mogue kadkada i po 5 do 6 mjeseci dok su se ti podaci provjerili, a izabrana dva jamca istodobno dala svoja opaanja i svoje miljenje o kandidatu. Na jednoj od konferencija nakon toga velikog razmaka u vremenu itane su izjave kandidata i jamaca. Ako se lanstvo nije sloilo i ako je smatralo da izjave nisu dovoljne, odbio se takav kandidat ve na prvoj konferenciji. Ako su te izjave zadovoljile onda se proveo postupak dalje novim izjavama i novim provjeravanjem i kada su ti odgovori zadovoljavali predloen je takav kandidat za primanje u lanstvo. Predlog je upuen velikoj loi. Velika loa u svojim saoptenjima pojedinim loama navela je imena, zvanje i mjesto stanovanja dotinog kandidata i lanstvo svih loa u Jugoslaviji moglo se sluiti vetom. U koliko nije bilo prigovora sa nijedne strane Velika loa potvrdila je da se taj kandidat moe primiti. Nakon tog izvrena je balotaa bjelim i crnim kuglicama, bila su dva sanduka i pojedini lan u loi dobio je jednu belu i jednu crnu kugilcu. Crna kugla znaila je negativan stav, a bela pozitivan stav. Za svakog pojedinog kandidata vrila se posebna balotaa. Prozivkom svaki lan doe i istodobno stavio je obadve ruke u obadva sanduka i spustio kuglice po svojemu nahodenju. Po zbrajanju kuglica i njihovim bojama vidilo se da li

ima vie crnih ili belih kuglica. Nakon toga bilo je sveano primanje. Na samom primanju zapitan je kandidat da li su mu poznati ciljevi i svrha slobodnog zidarstva kao i pravila i da li pristaje da bude lan. Kandidat je imao pravo da i u tom poslijednjem momentu odbije da bude lan i postupak je obustavljen. U praksi takav postupak u loi Budnost nije bio. Na samim sveanim radovima lanovi loe imali su bjele kecelje od koe, kao simbol srednjovjenih zidara, a na stolu starjeine nalazio se estar, eki, trokut kao neki simboli srednjovjenih cehova. Zatim biblija, no sve su to bili simboli. Zatim su se upotrebljavali u meusobnom ophoenju meu lanovima rije brat. Radno mjesto gdje su se obavljali ti sveani radovi zvao se Hram i redovito su ovakovi hramovi bili dekorirani umjetnikim slikama. Takova sveana sjednica po izvjesnom obredu koji je bio propisan zvala se radovi popraeni sa muzikim tokama. Odjelo je bilo kod sveanih radova obavezatno tamno. Osim navedene kecelje imao je lan oko vrata i znaku loe, na rukama bele rukavice, to je trebalo da prestavlja simbol istoe svojih djela. Kandidat je trebao da pree tri stepena i to opet po simbolici srednjovenih cehova. Prvi stepen naunik, drugi stepen pomonik, a trei stepen majstor. To su bili stepeni u naim loama u Jugoslaviji. Neke velike loe van Jugoslavije imale su i vie stepeni. lan je bio obavezan na diskreciju, da sve ono to vidi i uje u loi ne iznese u javnost. B) Prekritelji pravila: Kako sam naveo jedno od osnovnih pravila i dunosti lanova je bilo pitanje diskrecije sastanaka masonske loe. Loa je imala pravila kao i svako drugo drutvo, te su sadravala toke, koje imaju ili su imale tadanja ostala graanska drutva potvrena od strane vlasti. U koliko bi jedan lan prekrio pravila t.j. da je bio indiskretan prema vani, da je njegov ivot u javnosti bio nedostojan, da je inio ispade koji ne dolikuju ispravnom ovjeku, mogao je biti pozvan na disciplinsku odgovornost o kojem sluaju je starjeinstvo razgovaralo i iznjelo takav sluaj pred lanstvo. Ako je sluaj bio tee naravi takav lan bio je uklonjen iz drutva. Manje grijeke lanova bile su predmet razgovora ili kritike starjeinstva i poinitelja grijeke. C) lan je mogao istupiti: kada je to sam odluio, takovu svoju odluku dostavio je pismenim putem, jasno je da se pokuavalo da se na njega utie da ne istupa, no ovjek je bio slobodan kao individum da odluuje po svojoj volji. D) Izbor starjeinstva: Starjeinstvo se biralo na godinjoj glavnoj skuptini, a sastojalo se od starjeine, njegovog zamjenika, tajnika, blagajnika i govornika. Starjeina je nosio naziv majstor loe. Biranje je bilo veinom glasova po predlogu. To starjeinstvo morala je velika loa da potvrdi. Starjeinstvo je rukovodilo loom, konferencijama i radom. Starjeinstvo se nalazilo na dunosti od jedne do druge glavne skuptine. Odluke starjeinstva obavezatne su bile za sve lanove, prethodno se o tim pitanjima diskutovalo na zajednikim konferencijama. ODBOR LOE BUDNOST 1929. GODINE: Prema sjeanju bio je starjeina godine 1929. Ing. Ivan Fay, blagajnik Kolak Hugo, tajnik Dr. Julije Krajzer, a govornik mislim Dr. Grgur Tomljenovi. Koliko se sjeam izmjenili su se do 1940. godine jo ovi ljudi u odboru: Starjeina Dr. Makso Kajzer, starjeina Andrija Krbavac, zatim Dr. Alfred Fier kao tajnik, Dr. Vladimir Fier kao starjeina, Dr. Ilija Mamuzi kao govornik. RASPUTANJE LOE BUDNOST 1940. GODINE: Dolaskom u poslijednjim godinama prije rata na poloaj ministra unutranjih poslova vlade stare Jugoslavije Antona Koroca, koji je bio kao klerikalac izraziti protivnik loa, otean je bio rad i sve loe u Jugoslaviji prema zakljuku velike loe odluile su da se dobrovoljno

raspuste. Na poslijednjem sastanku loe Budnost u Osijeku podjeljena je drutvena imovina, kua je pripala gradu, veliki harmonij predan je uiteljskoj koli, a ostalo je dato raznim drutvima. ODBOR LOE BUDNOST 1940. GODINE: U vrijeme rasputanja loe, prema sjeanju bio je starjeina Andrija Krbavac, tajnik Dr. Alfred Fier pokojni, blagajnik Hugo Kolar pok. Ostalih se nebi mogao sjetiti. LANOVI LOE BUDNOST DO 1940. GODINE: 1. Andrija Krbavac predsjednik, ivi u svojem vinogradu u Daljskoj planini. Koliko je meni poznato ivi povueno. Znam da je prije bio pristaa SDS. 2. Dr. Alfred Fier tajnik, poginuo u Peti. 3. Hugo Kolar blagajnik, ubijen u Jasenovcu. 4. Fier Ivan domain, ivi u Osijeku, bavi se udiarstvom, star preko 60 godina. 5. Dr. Ivo Herlinger zamjenik blagajnika, profesor univerziteta u Sarajevu. 6. Dr. Branko Muaevi potpredsjednik, lan SDS-a, kerka mu ubijena za vrijeme okupacije. Danas pozitivan. 7. Dr. Sreko Mili pokojni 8. Kajzer Julije ubijen u Jasenovcu. 9. Aksmanovi Vladoje arhitekt, pokojni 10. Ing. Ivan Fay pokojni 11. Dr. Fier Pavao streljan po ustaama. 12. Dr. Erich Dic lijenik eljeznikog vora Osijek, lan kulturbunda i zbog toga osuivan. 13. Hercer Alfred pokojni 14. Hir Slavko ubijen u Jasenovcu 15. Dr. Kajzer Makso pokojni 16. Ing. Milan Kljuec ivi u Osijeku teko bolestan 17. Lavoslav Mirski, lan KP ivi u Osijeku. 18. Moaanin Pavle otiao u Srbiju u toku rata, nezna se gdje je. 19. Ing. Montina Edgard boravi na Rijeci, nepoznata mi je politika orjentacija. 20. Polak Alfred mislim da je pokojni. 21. Rajh Ignjac Ing. pokojni 22. Radoje Stepanov nepoznato mi je njegovo boravite. 23. mit Franjo, navodno u Budimpeti, stariji ovjek. 24. Vilhem Robert ubijen u Jasenovcu. 25. ile Stjepan star 83 godine ivi u Osijeku. 26. Dr. Prai Mihajlo boravi Zagrebu. Nije mi poznata sadanja njegova orjentacija. 27. Ing. Dragutin erni neznam gdje boravi. 28. Dr. Kandjera Ladislav veterinar, neznam gdje ivi. Bio lan SDS. 29. Dr. arevi Mato, ef ortopedije u Osijeku, sada teko bolestan. 30. Kajganovi Mato, lijenik u Brodu, bio napredan kakav je danas neznam. 31. Fier Karlo neznam gdje se nalazi. 32. Dr. Klajn Mosin ubijen u Jasenovcu. 33. Dr. Miler Dragan neznam gdje se nalazi. 34. Plavi edo pokojni. 35. Ing. Pilper Vjekoslav pokojni. 36. Dr. Pinterovi Milovan. Mislim da je izaao prije 1940. godine iz masonske loe van, suen je po N. Vlastima. ivi u Osijeku.

37. Ing. Turi Josip, mislim da je u Zagrebu, prije lan SDS-a, sada neznam njegovu orjentaciju. 38. Prof. Tomljenovi Grgur pokojni. 39. Dr. Bedeni Milan ivi u Osijeku teko bolestan. 40. Zorman Josip ivi u Zagrebu, neznam njegovu dananju orjentaciju. 41. Ing. Mihajlo Sabljica ivi u Osijeku star oko 80 godina. 42. Ing. mit Antun pokojni. 43. Dr. Nikola epinac ivi u Beogradu, lan SDS-a, dananja orjentacija nepoznata. 44. Frank Viktor u Zagrebu ne vjerujem da je iv, stari ovjek. 45. Frank Darko vjerovatno u Zagreb, sin Viktora. 46. Dr. prof. Mamuzi Ilija u Beogradu, lan SDS-a. 47. Prof. Stojisavljevi Branko ivi u Zagrebu, lan zemljoradnike stranke. 48. Nol Josip umro. 49. Prof. Koh Dragutin otselio za Zagreb. esto se je u javnosti odavala prevelika politika vanost loi Budnost u Osijeku, no ona to u stvari po mojem uvjerenju nije imala. Mogue da su se pojedina lica politiki jae isticala, ali u odnosu prema celokupnom broju lanstva bili su umanjeni. Ve sam sastav lanstva, koji je brojio mnogo starijih ljudi smatrali su lou kao jedno mjesto gdje e se svaki tjedan sastati sa svojim dobrim znancem, te nakon konferencije otsjediti pri aici piva. Naglaavam ponovo, da je bilo mogue lanova, koji su mogue nepoeljno se isticali. Po pitanju arhive openito kao i u odnosu na lou Budnost u Osijeku, mislim da bi se moglo obratiti na predsjednika loe iz 1940. godine Andriju Krbavca. Meni nije poznato da li negdje postoji arhiva loe, no vjerujem da su se za nju i Njemci interesirali i izuzeli je. Toliko je meni poznato. Dovreno. Osijek, dne 26. IV 1952. godine Izjavu dao: Raeno u 2 primjerka

PREDMET: Slobodno-zidarska loa Budnost, pregled lanova. 1. DIC Dr. Erih, sin Franje i Marije Stoler, roen 7. I. 1888. godine u Osijeku, Hrvat, dravljanin FNRJ, lijenik, stanuje u Osijeku Gundulieva ulica 8. Za vrijeme okupacije bio je lan kulturbunda i njemaki vojni lijenik. Sada radi u eljeznikoj ambulanti u Osijeku. Navodno narkoman. Bez ikakvog utjecaja u okolini. 2. FIER Ivan, sin Jakoba i Rozalije Jakob, roen 23. X. 1885. godine u Osijeku, Hrvat, dravljanin FNRJ, penzioner, stanuje u Osijeku Zagrebaka ulica 13. Prije rata direktor osjeke elektrane. Za vrijeme okupacije ivio u Aljmau i bio politiki pasivan. Poslije osloboenja lojalan. Neposredno poslije rata bio aktivan u NF-i. Sada povuen. 3. KLJUEC Ing. Milan, sin ure i Hermine, roen 26. IV 1897. godine u Petrovaradinu, slubenik, Hrvat, dravljanin FNRJ, stanuje u Osijeku Gornjodravska obala 2.

Nemamo podataka da je za okupacije djelovao neprijateljski. Sada je ef Vodprivrednog odjela Narodnog odbora kotara. Politiki neaktivan, ne radi ni u kakvim organizacijama. 4. KRBAVAC Andrija, sin Marka, roen 24. IX. 1883. godine u akovu, vinogradar, Hrvat, dravljanin FNRJ, stanuje u Osijeku amaka 16. Prije rata suvlasnik litografskog zavoda u Osijeku, koji je nacionaliziran poslije osloboenja. Za vrijeme okupacije povuen i ivio van Osijeka, a veim dijelom i poslije osloboenja u svom vinogradu u Aljmau. Politiki pasivan. Jedna kerka udana mu je za nekog Nijemca koji ivi u Egiptu. 5. MIRSKI Lavoslav (Fritz Leo), sin Josipa i Filipine Daj, roen 21. VI. 1893. godine u Zagrebu, dirigent, Jevrejin, dravljanin FNRJ, stanuje u Osijeku F Nola 1 a. Sada je na dunosti dirigenta osjeke opere. lan je SKJ, predsjednik kazalinog savjeta. Dao nam je prikaz rada loe. 6. MUAEVI Dr. Branko, sin Petra i Irene Gavela, roen 22. XI. 1879. godine u Osijeku, Srbin, dravljanin FNRJ, lijenik, stanuje u Osijeku Kerovanijeva 8. Prije rata bio je ef bolnice u Osijeku. Za vrijeme rata progonjen. Jedna kerka mu je poginula kao saradnik NOP-a. Poslije rata radi u NF-i. Odbornik je NO-a opine. 7. PINTEROVI Dr. Milovan, sin Ante i Anke Boroek, roen 1. XI. 1893. godine u Osijeku, Hrvat, dravljanin FNRJ, advokat, stanuje u Osijeku Lole Ribara 21. Prije rata i za vrijeme okupacije pravni zastupnik tvornice ibica. Bio je poslanik 1935. godine. Poslije osloboenja suen zbog ekonomske saradnje sa okupatorom. Po izdravanju kazne otvorio je advokatsku kancelariju. Povuen iz politikog ivota. Iz loe je navodno istupio jo prije njenog rasputanja. 8. AREVI Dr. Mato, sin Mate i Marije Stojanovi, roen 6. XI. 1897. godine u akovu, lijenik, Hrvat, dravljanin FNRJ, stanuje u Osijeku Brae Radia 42. Teko bolestan, ne uestvuje u nikakvom drutvenom radu. Sin mu je poginuo u NOB-i. 9. ILE Stjepan, sin igmunda i Ane Priseka, roen 2. VII. 1867. godine u Hrastinu, penzioner, Maar, dravljanin FNRJ, stanuje u Osijeku B. Adije 1G. Za vrijeme okupacije bio je proganjan, jer se smatralo da je idov. Sad povuen zbog starosti. Smrt faizmu Sloboda narodu! Osijek, 31. VII. 1957.

RIJEKA

PREDMET: Elaborat o masonskoj loi u Suaku prije rata. Jedan od prvih masona bio je dr. Mitrovi Ante, koji je po zadacima loe iz Zagreba angaovao za to nekoliko ljudi u Suaku. Meu prvima bio je op Ivan od oca Ivana, roen 28. III. 1894. g. u Delnicama. Studirao je pravo u Zagrebu, ali je napustio studije i poao u bankovnu struku u kojoj se je nalazio sve do 1954. g. kada je penzionisan. Za vrijeme biv. Jugoslavije bio je direktor tedionice u Suaku. Politiki je bio naklonjen postojeem reimu i kao takav glasao je na svim izborima za ondanju vlast. Jedino na posljednjim izborima glasao je za Maeka. Poznavao je dobro politike prilike, pa se prema njima opredijelio za Maekovu politiku. Bio je funkcioner u odboru Saveza gradskih tediona u Jugoslaviji. Odlazio je na redovite sastanke u tom odboru. Do kapitulacije biv. Jugoslavije mnogo je putovao u inozemstvo i posjeivao sve velike muzike festivale i ostale kulturne priredbe. Italiju pozna vrlo dobro, jer je svoje godinje odmore najveim dijelom provodio u toj zemlji. Odlazio je takoer u Francusku, Austriju i Grku. Bio je dobar i intiman prijatelj sa dr. Komljenovi Jankom, s kojim je jo i danas, sa Korlevi dr. Milivojem i Rui dr. Viktorom. Ova trojica bili su lanovi Rotary kluba. Bio je dugogodinji predsjednik (do sloma biv. Jugoslavije) pjevakog drutva Jeka sa Jadrana, a jo i danas pjeva u pjevakom drutvu Jedinstvo u Rijeci. Za vrijeme NOP-a nalazio se je u Suaku i stalno radio u banci i to do kapitulacije Italije, a tada bjei iz Suaka i odlazi u ZAVNOH, financijsko odjeljenje. Prodor Nijemaca zatekao ga je u NOV-i, te se sklanja na otok Krk, odakle se prebacuje na Suak, gdje se je ponovno zaposlio u banci i tu je radio do osloboenja nae zemlje. U toku rata nije pomagao NOP, a niti je neprijateljski djelovao protiv istog, bio je potpuno pasivan. Nakon smrti Mitrovia primio je njegovu dunost op Ivan i tako je ovaj postao jedan od glavnih masona u Suaku. U Suaku je bilo svega 8 masona, uglavnom svi su bili mladi masoni, osim opa, koji je pripadao III. stepenu masonerije. Posebnih prostorija za odravanje sastanaka nisu imali, ve su sastanke odravali u svojim privatnim stanovima. Zapravo, u Suaku nije ni postojala masonska loa, ve samo Vjeni, tako da su sva ova lica pripadala loama u Zagrebu. Ba pred sam II. Svjetski rat trebala se formirati u Suaku masonska loa, meutim do toga nije dolo, jer im je biv. jug. policija zabranila daljnji rad. Njihova aktivnost bila je najjaa do dolaska Koroeca za ministra unutranjih poslova, koji je bio zapoeo otru borbu protiv masona, a isto tako su sve vie bili napadani sa strane klera. Pojedinim tim licima u Vjeniu nije se nikada nametalo politiko miljenje, ali su uglavnom bili svi prijatelji Engleza. Prilikom odravanja sastanaka predavali su pojedini lanovi, a veim dijelom predavao je sam op. Kontakt s ostalim zemljama, koliko smo mi mogli utvrditi, nisu imali, jer su bili po stepenu nii, jedino su podravali veze sa Zagrebom. Veze sa Rotary klubom nisu podravali. Masonska literatura dolazila im je iz Zagreba, a kupovali su je i u inostranstvu. Sva ta njihova literatura i arhiva zakopana je jo 1940. godine u kui sestre od op Iva u Delnicama. Prilikom samoubistva te ene 1945. god. nai organi, mislei da e pronai ostatak zlatnine od imenovane, pronali su u podrumu kue arhivu masona iz Suaka. Kuda je ta arhiva kasnije dospjela uope se ne zna. Jedan dio te arhive kao i novac vlasnitvo masona u Suaku predali su biv. policiji 1940. god., jer su to od njih zatraili, nakon to su im zabranili daljnji rad. Koliko se moglo utvrditi engleski konzul u Suaku Chaplin nije bio lan masonske loe, jer bi se vjerovatno bio obratio na njih, a sam op ga nije lino poznavao.

Kako smo naveli, u tom Vjeniu bilo je svega 8 lica, danas ih se nalazi na ivotu estorica koji ive ovdje i to su: 1) op Ivo, koji stanuje u Suaku, et. XIII. Divizije br. 62. 2) Mandi dr. Ante, roen 26. VI. 1881. god. u Trstu nastanjen u Opatiji. Poznat je kao veliki jugonacinalista. Za vrijeme I. Svjetskog rata nalazio se u Rusiji, gdje se i oenio za jednu Ruskinju rodom iz Kijeva. Dok se je nalazio u Rusiji bio je lan jugoslavenskog odbora i kao takav mnogo je radio na stvaranju biv. Jugoslavije. Po zavretku I. svjetskog rata, a po elji svoje ene doselio je u Opatiju gdje je kroz kratko vrijeme sagradio sebi vilu, u kojoj i danas ivi. U Opatiji je ostao kratko vrijeme poslije I. svjetskog rata i tada je otiao u Beograd gdje je bio kraljevski namjesnik sve do kapitulacije bive Jugoslavije, a zatim se je vratio u Opatiju i tu ostao do kapitulacije Italije. Ponovno se je vratio u Beograd i po osloboenju nae zemlje doao natrag i stalno ivio u Opatiji. 3) vrljuga dr. Radovan, zubarski lijenik, roen 20. XI. 1897. god. u Karlovcu. Na Suak se je doselio odmah po svretku I. Svjetskog rata i tu je otvorio svoju privatnu ordinaciju. Za vrijeme bive Jugoslavije se politiki nije isticao, ali je bio poznat kao veliki anglofil. Za vrijeme rata bio je interniran po Talijanima i tamo ostao do kapitulacije Italije. Tada se je vratio na Suak, gdje je ponovno otvorio svoju ordinaciju. Odmah po povratku na Suak povezuje se s njemakim oficirima, s kojima je u svom stanu pravio veselice i pijanke. Na te pijanke pozivao je i tadanjeg efa policije Vindakijevia. Napominjemo da mu je ena rodom iz Bea. Isto tako bio je dobar s ostalim nama neprijeteljskim elementima. vrljuga je tipian predstavnik burujske klase i po vanjskom izgledu i po nainu ivota. Danas ima takoer svoju privatnu ordinaciju, a radi i u zavodu za soc. osiguranje. 4) Peteh dr. Josip, roen 7. III, 1899. g. u minju Istra, lijenik. Studirao je u Zagrebu i u Pragu, a kasnije je radio jedno krae vrijeme kao vojni lijenik. Godine 1932. doao je u Suak i bio ef socijalnog osiguranja. Za vrijeme njegovih studija u Zagrebu, pripadao je naprednoj studentskoj omladini. Bio je lan Sokola i pjevakog drutva Jeka sa Jadrana u Suaku. Bio je nacionalistiki orijentiran. Za vrijeme NOP-a pomagao je istog i to od poetka do 1945. god. Bio je proganjan po Talijanima i Nijemcima. Danas je pozitivan. Ima jednog sina, koji je vojni lijenik u JNA, a po inu major. 5) Mezzorana Milivoj, roen 22. IX. 1896. god. u Trstu, po zanimanju profesor. Za vrijeme bive Jugoslavije bio je istaknuti nacionalista i lan Sokola. Kao takav bio je ogoreni neprijatelj komunista i poznat kao progonitelj ljeviarski nastrojene omladine na suakoj gimnaziji. Njemu su to danas neugodna sjeanja, pa znade govoriti, kako je on oduvijek bio komunista i naprednih shvatanja. Dolaskom na vlast Maeka bio je premjeten u unutranjost, gdje se je nalazio itavo vrijeme rata. Po svretku rata bio je u Rijeci predsjednik drutva za kulturnu saradnju izmeu Jugoslavije i SSSR-a. Govori perfektno 7 jezika, meu kojima i ruski. Danas je politiki potpuno povuen i ne eli davati nikakva objanjenja i komentare po bilo kakvom politikom pitanju. Sada radi u Vioj strunoj pedagokoj koli u Rijeci. Kao pedagog je veoma sposoban. 6) Lini dr. Ante, advokat, roen 2. VI. 1896. god. u Suaku. Prije rata ivio je u Suaku i imao privatnu advokaturu. Bio je veliki jugonacionalista i anglofil. Za vrijeme rata i dalje je ivio u Suaku. Prema NOP-u odnosio se pasivno, bio je simpatizer etnika i kao takav oekivao je pobjedu etnika. Osim toga oekivao je intervenciju Engleza u Jugoslaviji. Poslije rata isto ivi u Suaku i ima svoju advokatsku kancelariju. Politiki je pasivan, jedino to esto prepriava reakcionarne viceve i na raun tih viceva izrugiva se naim najviim rukovodiocima, a to ini kada je u pripitom stanju, jer je veoma sklon alkoholu.

to se tie podravanja veze navedenih masona s ostalima iz Beograda i drugih naih gradova, do sada nismo mogli utvrditi da su podravali bilo kakve veze s tim licima, a ukoliko ubudue budu podravali neke veze, o tome emo Vas izvijestiti. Poznato nam je da je u Rijeci postojala do 1921. god. loa masona Sirius, koja je bila jedan odjeljak masonske loe u Budimpeti. Dolaskom faista na vlast, u Rijeci su potpuno prestali s ranijim radom, a od lica, koja su pripadala toj loi nema sada nikoga u Rijeci. MASONSKE LOE OPATIJA Jo za vrijeme Austro-Ugarske u Opatiji postojala je masonska loa, koja je bila internacionalnog karaktera i bila je vezana na Grand Orijent u Parizu. U to vrijeme ta loa bila je dozvoljena i radila je slobodno. Poslije drugog svetskog rata tj. okupacijom Opatije sa strane Italije ova loa je i dalje nastavila sa radom i bila je legalna. Ova loa bila je legalna sve do dolaska faia na vlast 1922. god. kada je sa strane talijanske vlasti dekretom zabranjena i od tada morala je prestati sa svojim radom. Po izjavi jednog lana te loe Talijani su ve iznutra potkopavali tu lou odnosno pripremali se za potpuno njeno unitenje, to on potvruje time, jer je posljednji metar te loe izdao sve lanove loe faistima a i on sam postao faistiki sekretar faia (faistike organizacije) u Opatiji. Po izjavi ovog lana Talijani su nastojali razbiti tu lou iz razloga, to je ona bila za jedinstvenu Jugoslaviju tj. da ovi krajevi pripadnu Jugoslaviji, a to Talijanima nije konviniralo. Po zabrani ove loe, njeno djelovanje nije se vie uope ispoljavalo, jer su Talijani o tome mnogo vodili rauna, te su neki lanovi nakon toga otili iz Opatije. Po izjavi navedenog lana te loe, loa je brojila oko 25 lanova, od kojih on sve ne poznaje, jer kako izjavljuje prilikom odravanja sastanaka imali su svi maske, jedino se moglo prepoznati lanove po glasu. Prvi metar ove loe bio je estan Antonijo, koji je imao oznaku 33, zapravo najvei in, koji moe postojati kod masona. Navedeni je pred mnogo godina otiao u Italiju. estana je zamjenio Braco Niccolo, koji je ve odavna umro. Iza njega bili su metri Dr. Rasingusli, zatim Cackelli, iza njega Dr. Corado a posljednji bio je Aleksandar Mucci, koji je i izdao lanove iste loe i postao politiki sekretar faia u Opatiji. Od navedenih lanova ove loe za sada se jo nalaze u Opatiji Dr. Corado, sada u penziji i Dr. Voldringe zaposlen u zdravstvenoj stanici u Opatiji, koji nam je i dao ove podatke. Pored ove loe postojala je u Opatiji i nacionalna talijanska loa Giustiniani koja je bila povezana sa Palazzo Giustiniani u Rimu. Po izjavi Voldrige ova loa nije bila priznata od internacionalne loe i stalno su bile u sukobu. Ova loa imala je nacionalni karakter i imala je svrhu odnosno radila na tome da dou ovamo faisti te su kasnije svi njezini lanovi bili istaknuti faisti i imali razne funkcije u toj organizaciji, te kada je postignut taj uspjeh loa kao takva nije mnogo ni djelovala. Od lanova te loe u Opatiji se sada nalazi samo Nathan Bernard, doim svi ostali otili su za vrijeme rata ili poslije osloboenja u Italiju a nekoji od njih su i umrli.

PREDMET: Masonska loa Opatija Volosko. Upravi Dravne Bezbednosti za Hrvatsku V-om otsjeku Zagreb Prilikom preuzimanja predmeta iz vile Cotage u Opatiji, koja se nalazi pod sekvestrom, a vlasnitvo je u Italiju odbjeglog Lucich Simeona, inovnika, rodom iz Hvara, meu ostalim

spisima, linim dokumentima i pismima, pronaeni su slijedei spisi odnosei se na masonsku lou Opatija Volosko iz 1923. g.: a) Rukom pisano I doveri del libero massone, b) Zapisnik sastanka loe od 18. jula 1923. g., c) Spisak potpisa prisutnih sastanku (Foglio di resenza), d) Zabiljeke koncept gornjeg zapisnika, e) Rukom pisani prepis bule Klementa VII In eminenti apostolatus specula, f) Originalno uvjerenje izdano od loe 9. 4. 1922. g. aprendisti Lucichu, g) Masonska legitimacija Lucicha izdana 21. 7. 1922. Smatrajui materijal interesantnim za taj otsjek u prilogu dostavljamo prepise navedenog pod a), b), e). U prilogu nadalje dostavljamo kratke podatke za lica, koja su navedena kao prisutna sastanku loe od 18. VII. 1923., te posebno za druga tri lica za koja smo saznali da su bili lanovi iste loe. Niko od ovih lica ne obrauje se sa strane otsjeka. to se tie postojanja same masonske loe u Opatiji, u irim krugovima poznato je da je ova loa postojala u to vrijeme i djelovala oko godinu dana polukonspirativno. Po donoenju pak uredbe faistikih vlasti o zabrani masonskih loa u Italiji, bilo je zapaeno da su lanovi loe prestali odravati sastanke u za to udeenoj sali, za koju se takoer u Opatiji skoro javno znalo. Nije meutim poznato da li je loa i nadalje konspirativno egzistirala, kao to nije poznato da li su eventualno jo danas nekadanji lanovi na ovaj nain organizaciono povezani. Za primjetiti je da je veliki dio lanova ove loe bio otvoreno na strani faizma u prvo vrijeme, dok su se kasnije redom iz ovog stava povlaili u pasivnost. Ovo bi se moglo eventualno dovaati u vezu sa meusobnim odnosima izmeu masonerije i faizma u momentima postajanja faizma (o emu se govori i u priloenom materijalu), te kasnije kad su faistike vlasti donijele zakonske propise o zabrani masonerije. Ukoliko postoji interes da se pojedinci ili preko pojedinaca grupa dalje razrauje (obzirom na samu injenicu pripadanja loi), molimo da nas obavijestite. Pretpostavljamo da postoji laka mogunost verbovanja izvjesnih lanova. Smrt faizmu sloboda narodu! Za referenta (Hrvatni Darko) ef otsjeka, porunik (upan Sreko)

PODACI O LICIMA PRISUTNIM SASTANKU MASONSKE LOE OPATIJA VOLOSKO 18. jula 1923. g. 1. DARDI FELICE vjerovatno iz Trsta; u Opatiji nepoznat. 2. ESTAN ANTONI ranije bio inovnik Poreskog ureda u Opatiji, odakle je pred mnogo vremena otiao. 3. BRACCO NICOLO umro. 4. SANDRI RUGGERO p. Josipa i majke Caroline Grattoni, roen 30. jula 1881. u Pulju, oenjen-rastavljen, Talijan, advokat, sada nastanjen u Opatiji. Odavno imao poslovne veza sa ondanjim Gestapovskim organizatorom, a sada kapetanom I.S-a SCHWENDOM, koji se sada nalazi u Trstu ili Padovi. Za Schwenda je sklapao ugovore za kupovanje nekretnina; kao osumnjieni saradnik Gestapoa (upravo radi veza sa Schwendom) nalazio se u zatvoru ovog

odjeljenja, ali je uslijed pomanjkanja dokaza puten na slobodu 4. IX. 1945. g. Sada je molbom zatraio dozvolu za iseljenje u Italiju. 5. FILINI GUIDO - ENEA p. Josipa, glavni agent Parobrodarskog drutva Loyd Triestino, otselio u Rijeku 31. XII. 1924. 6. SALVADOR RICCARDO p. Arkangela, roen 10. XI. 1889., aktivni kapetan talijanske vojske. Po kapitulaciji Italije sluio je u republikanskoj vojsci kao kapetan Alpinaca, te se vjeruje da je ubijen negdje u Furlaniji po talijanskim partizanima. 7. PREBANDA PIETRO roen u ibeniku 26. XII. 1884, oenjen, ima jedno dijete, profesor talijanske gimnazije u Opatiji. Za vrijeme Italije aktivni faista, neko vrijeme zamjenik sekretara fa. stranke; za vrijeme Njemaca nije sa neprijateljem otvoreno saraivao; isticao se kao talijanski autonoma. Kao nastavnik gimnazije u radu je toan, ali nepovjerljiv radi antislavenskog stava, koji ipak ne ispoljava. Ki mu je bila u slubi Njemaca, te je pobjegla u Italiju prije osloboenja. 8. MAGGINI PAOLO pk. Virgilia i Perini Elisabette, roen 24. marta 1884. u Rijeci, ranije rukovodilac Putnikog ureda i direktor hotela, oenjen, sada nezaposlen u Opatiji. Do zatvaranja Putnikog ureda u Opatiji radio kao direktor istoga, a zatim kao direktor hotela Eden i Quisisana, vlasnosti faista Mareschi i Premrua. Sam je bio faista, ali se nije isticao. Keri su mu poznate reakcionarke, a ne nalaze se sada u Opatiji. Nedavno je bio u zatvoru kod Upravnog odjela radi robe pronaene u gore pomenutim hotelima, te je otputen. Ima namjeru da otputuje u Italiju. 9. COSTANTINI SALVATORE advokat, ima zajedniku kancelariju sa advokatom Sandri (naveden pod 4) i to ve dugo vremena. Bio je lan P.N.F., ali neistaknut. Po osjeajima Talijana, iako se ne primjeuje otvorena neprijateljska djelatnost sa njegove strane. 10. MENDLER EDUARD ininjer, rodom iz Loinja, sin p. Ivana i p. Casa Marije, roen 14. jula 1886, Talijan, oenjen. Za vrijeme Italije bio inovnik na Opini do 1930., a zatim otputen iz slube. Nikada nije bio upisan u P.N.F. Za vrijeme N.O.B. aktivno pomagao Pokret. Vrlo popularan meu masama u Voloskom, sada na dunosti lana Gradskog NO-a gdje se istie portvovanim radom. 11. WOOLDRIGE lijenik. Za vrijeme Italije isticao se kao antifaista, te samo krae vrijeme bio u slubi na Opini, inae vodio svoju ordinaciju. ivio skromno, idui na ruku potrebama naroda. NOP je aktivno pomagao, a sada je zaposlen kao zdravstveni referent kod Gradskog NO-a. Ima iroki krug poznanika i malo prisnih prijatelja, te ivi povueno. 12. LUCICH SIMEONE p. Lorenza, roen u Hvaru 1895. g., inovnik anagrafskog ureda, istaknuti faista, pobjegao u Italiju po kapitulaciji. 13. TOMASSICH ENEA p. Vittoria i p. Katalini Erminie, roen 16. VII. 1883. u Opatiji, oenjen-rastavljen, po zanimanju ininjer, sada ivi kao penzioner u Voloskom. U prvo vrijeme faizma zagrijani faista, kasnije se nije isticao, dok je i nadalje ostao poznat ko veliki Talijana. Neko vrijeme bio je naelnik talijanske opine u Matuljama. Veoma omrznut kod naroda naroito radi likvidiranja blagajne Posujilnice u Voloskom. Veliki je prijatelj dr. Mandia, biveg kralj. namjesnika. 14. GIACICH (Giacchi) GIULIO, rodom iz Opatije. Ranije ravnatelj pote u Opatiji i na Rijeci, gdje se i sada nalazi kao inovnik. Kao inovnik sposoban. U prvo vrijeme bio estoki faista, dok se kasnije kao takav nije isticao. ili GIACCHI (Giacic) JUGO, rodom iz Opatije, trgovac drvom, odavno umro. 15. MARGHETTI MARIO p. Karla, umro 1945. g. 16. FERRERO ALBERTO p. Antona, trgovac, otselio u Torino 1927. g. 17. GODINA radio u Poreznom uredu, a kasnije komesar banke. Napoznato gdje se sada nalazi.

18. VONCINA RAMIRO p. Uga i p. Maestri Vittorie, roen 14. II. 1895. u Opatiji, oenjen, Talijan, inovnik. U poetku istaknuti Talijana i faista, kasnije nezapaen. Dugo je vremena radio kao inovnik na opini, u kojoj je neko vrijeme bio tajnik. Za vrijeme Njemaca radio u bolnici u Voloskom, gdje su uz njegovo znanje lijeeni neki partizani. Sprema se da otputuje u Italiju sa obitelji. 19. MARTINOVI JOSIP p. Marka, ranije inovnik registarskog ureda u Opatiji, otselio u Zadar 1926. g. POZNATI LANOVI MASONSKE LOE Opatija Volosko (nepomenuti u zapisniku) 1. CORRADO GIOVANNI p. Corrado Virginie, roen 6. XI. 1894. u Pulju, oenjen, veterinar, sada na dunosti kod Obl. NO-a za Istru. U poetku faizma vrlo aktivan skvadrista, iza kapitulacije Italije postao antifaista i pomagao NOP. Za vrijeme Italije bio na dunosti opinskog veterinara; poten te nije stekao nikakvo bogatstvo. Pozna mnogo ljudi, ali nema jedno ue drutvo. (Sekretar loe) 2. NATHAN BERNARD idov, trgovac, ima radnju cipela i konatih predmeta u Opatiji, gdje posjeduje jednu kuu. Bivi pretsjednik idovske opine u Opatiji (Kulturgemajnde) i kao takav imao veze sa mnogim idovskim opinama u Jugoslaviji. Istaknuti antislaven, dok danas, budui veliki oportunista, nastoji da se uvue kao pristalica naih vlasti. Sa ostalim idovima u Opatiji nije u prijateljskim odnosima. Za vrijeme njemake okupacije skrivao se negdje u Italiji. 3. CIUBELLI (ubeli), profesor u Kastvu, a kasnije upravitelj talijanske gimnazije u Opatiji. Pred due vremena otiao u Italiju.

SPLIT

83/Rez. KABINET PRIPADNICI MASONSKE LOE PRAVDA U SPLITU.

Prepis! Prilog br. 1. 29. jula 1942. godine

KVESTURA SPLIT na znanje DALMATINSKOJ VLADI Z A D A R (K listu 10. 5. 1942. g. br. 0094 Kabin. J.S.) Dalmatinska vlada je zatraila da budu izvrena provjerenja u pogledu lica, koja pripadaju masonskoj loi PRAVDA u Splitu. Koliko je poznato ovom uredu, u Splitu odmah poslije svjetskog rata, osnovao se je masonski kruok (klub) nazvan Vjeni slobodnih zidara kao podrunica Beogradske i Zagrebake loe. Nekoliko godina kasnije kruok se je pretvorio u lou PRAVDA. Kad je godine 1935. izbila u Jugoslaviji jaka reakcija protiv masonerije, to je imalo irokog odjeka u tampi, vlasti su odluile da postupe zatvaranju loa i konfiskaciji njihovih dobara. Velika beogradska loa (kojoj bi bio pripadao i jedan od regenata Stankovi Radenko), da spasi imovinu, odluila je, da se sama zatvori. Isto je uinila mjesna loa Pravda u Splitu. tampa je uporno zahtjevala da se objave imena udruenih u masonskim loama, ali vlada nije pristala, da ne kompromitira ugledne osobe. U opem pravcu jugoslovenski masoni bili su toboe tendencije demokratsko jugoslovenske politike (hegemonija srpskopravoslavna), a skoro svi ministri i visoki dravni funkcioneri bili su masoni. Neki bi bili pristajali iz uvjerenja, drugi iz patriotskih razloga, drugi da postignu karijeru ili iz interesa. U Dalmaciji su postojale slijedee loe: u Dubrovniku loa Sloboda, osnovana godine 1924, u Kotoru loa Zora, osnovana godine 1926, u Splitu loa Pravda, osnovana godine 1926. Upisanih u loi Pravda u Splitu nije bilo mnogo. Ista je imala sjedite u kui vlasnitva ing. Dane Matoia, u ulici sv. Klare br. 9, naprotiv bate redovnica Klarisa. U svoje vrijeme su kolali razni spiskovi splitskih masona, a ove spiskove su sastavljale osobe, koje su se trudile, da posmatraju i kontroliraju, tko ulazi u izvjesne satove u kuu ing. Matoia. Ima razloga pretpostavci, da su se posmatrai postavljali u zasjedu u bati Klarisa, odakle su uhodarili. Neka imena pripadnika loe Pravda pokazala su se (ubiljeena su) u slijedeem zapisniku sjednice loe, koji je zapisnik bio objavljen u tajnom masonskom kalendaru estar tampanom u Beogradu. Loa slobodnih zidara Pravda u Splitu. Zapisnik 22. X. 1934. godine. Niko Stipevi poglavica, Dr. Strmi, V. Niziteo, Vueti, Krstini, Nieti, Abrami, tambuk, Pazinovi, uli, Matoi, Stojanac, Ivanovi,

imunkovi, Uvodi A., Primo (Triva?), M. Stipevi, Dr. Buljan, Dr. Rismondo, O. Tartaglia, Lujo Rismondo, Dr. ii, Dr. Roi. Poglavica predouje potrebu, da se redovi vrsto zatvore i poveu. Ako tako bude, masonerija ne treba da se boji napadaja s nikakve strane. Na odgovor mora biti otprilike slijedei: Vjerujemo da imamo meu nama, ljudi dostojnih potovanja i uvjerenih u masonskim principima. Moramo pak konstatirati takoer da postoje meu nama ubavih masona i koji nisu dovoljno disciplinovani, te zanemaruju bratske sastanke i zajedniki rad... Kada se u vrijeme protiv masonske reakcije nije uspjelo postii od strane Vlade objavljenje (obnarodavanje) udruenih u loama, tampa, u namjeri da ih raskrinka stala ih je bockati i izazivati sredstvom novinskih lanaka i broura. Tako je novinar Glojnari iz Zagreba objavio u januaru 1941. brouru Masonerija u Hrvatskoj u kojoj su naznaena imena tobonjih masona; kao pripadnici loe Pravednost onog grada oznaena su imena Kljakovi Joze, slikara, Leonti dr. Ljube, odvjetnika (S.D.S. Hrvatska Demokratska stranka Split), Metrovi Ivana, kipara, Perovi dokt. Iva, biveg bana Savske banovine. Publikacija je dala povoda sudskoj kaznenoj parnici. Neto slina se dogodilo u Splitu. Tjednik Katolika rije je objelodanio u broju 29 od 3. oktobra slijedeu noticu (lani) naslovljen lanovi splitske masonske loe Pravda Split: Da ne bi netko mislio da su lanovi ove loe samo ona braa, koja su uestvovala u sastanku od 22. X. 1934. g. (kako smo izvjestili u naem broju 37) dodajemo odmah da je broj lanova bio u Splitu mnogo vei. I zato je poglavica gospodin Nikola Stipevi istaknuo: Vjerujem da meu nama ima ljudi dostojnih potovanja (asnih ljudi) i uvjerenih o masonskim principima. Tako spadaju tu, osim drugih, i braa: - Dr. Ljubo Leonti, Dr. Uliks Stanger, Dr. Marin Ivi, Dr. Aleardo Kraljevi, dir. Ljubomir Mirkovi, dir. Branko Novakovi, ing. Lovre Manola, apotekar Orebi, braa Zlatko i Mate Vrdoljak. Od gore imenovanih samo Mirkovi Ljubomir pk. Mate direktor Prve Puke Banke i Vrdoljak Mate pk. Frane, trgovac smatrali su da im je ast povriena (da su uvrieni u asti) i podnijeli su tubu splitskom Kotarskom sudu protiv odgovornog urednika Katolikog glasa doktora Stjepana Vukuia. Proces je zavren u korist tuitelja, a sa osudom optuenoga Vukuia poto ovome nije uspjelo na nikakav nain da dokae istinitost tvrdnja iznesenih u notici. Za vrijeme procesa bili su sasluani razni svjedoci predloeni od optuenoga. Neki od njih izjavili su izriito da su pripadali loi Pravda u Splitu: - Orebi Josip pk. Mate - Stipevi dr. Mirko pk. Petra, odvjetnik - Roi dr. Vladimir, lijenik - Pazinovi Umberto pk. Kristofora, dir. Bra. amerik. banke - Vrdoljak Zlatko pk. Frane, trgovac - Krstini Jakov pk. Ivana - Tartaglia dr. Ivan pk. Miha, odvjetnik - Stojanac Marko pk. Ignacija, uitelj - Rismondo Lujo pk. Ante - Nieti dr. Branko, pk. Jure, lijenik Lijenici Rismondo dr. Petar i ii dr. Martin potvrdili su da VrdolIjak Mate nije pripadao loi, moralo bi se zato predmijevati da su ipak uestvovali. Odvjetnici dr. Ljubo Leonti pk. Ante, Kraljevi dr. Aleardo pk. Emila, Stanger dr. Uliks pk. Ante, izjavili su, da ne pripadaju masoneriji. Gospoda Selem Fanny, udova lijenika dr. Jerolima Boia, izjavila je da je pk. njezin mu bio poglavica splitske masonske loe Pravda i da iz razgovora s njime je vie ili manje znala tko je bio lan loe. Prema tvrdnji

optuenoga Vukuia, ista je uvala spise loe i popis svih lanova njezinih. Stanovala je i jo sad stanuje u ulici Ragusa (biva Istarska) br. 18. Prilae se na shodno znanje, prijevodi sa hrvatskoga, iskaze danih od parninih svjedoka na sudu: Priopuju se ovdje dolje imena drugih osoba, za koje se tvrdi da su takoer pripadali loi Pravda u Splitu: - Barbieri dr. Josip, odvjetnik - Grisogono dr. Prvislav, biv. zastupnik i ministar - Bego dr. Marin, odvjetnik - karica dr. Vjekoslav, odvjetnik - Majstrovi dr. Ivo, odvjetnik, biv. senator - Bay dr. Rikardo, odvjetnik - Matkovi Vorih - Matoi ing. Dane - Morpurgo ing. Vittorio - Kodel ing. Josip, arhitekt opinski - Manola ing. Lovre - Carevi dr. Josip - Hartmann ing. Robert, ing. Majdana - Bero dr. Josip, biv. direktor banke - Bonacci dr. Ivan, direktor Banke za Bosnu i Hercegovinu - Lavs dr. Vjekoslav, direktor Ljubljanske banke - Novakovi Branko, direktor Srpske banke - Urukalo Sergije, pravoslavni pop - Nisiteo Vicko, direktor Hipotekarne banke - Kocei Simeone, trgovaki agent - Bokovi Savo, bivi tajnik Trgovinsko industrijske banke - Radi Slavko, od agencije Putnik (sada C.LT) - uli Jerko, direktor agencije Putnik - Stipevi Nikola, kolski nadzornik, pretsjednik loe godine 19331934. - Abrami prof. Mihovil, direktor arheolokog muzeja - Alfirevi pk. Silvio - Grisogono prof. Lav - Uvodi Angelo, slikar (nedavno umro) - Ivi dr. Marino, biv. ef banovinskog otsjeka - Buljan dr. Ivan, sudski savjetnik - Doleal Bogumil, glavni tajnik Splitske opine - Jablanovi dr. Josip, bivi ban Dok izvjetavam, koliko je napred navedeno na vae shodno znanje molim da izvolite odrediti, da budu poduzeta daljnja isleenja u cilju da se provjeri, da li su gore pomenute osobe i eventualno druge pripadale masoneriji ili nisu pripadale. Koliko se tie biv. bana dr. Josipa Jablanovia izgleda da je on imao uea u jednom samom sastanku loe Pravda i da je otiao sa sastanka razoaran i zgaen zbog groteksnog ceremonijala i da nije vie nikada uestvovao. O ovome je bila takoer obavjetena crkvena vlast, koja je izrekla svoju osudu masonerije. Prefekt: Dr. Paolo Zerbini

*****

Prepis LANOVI MASONSKE LOE PRAVDA SPLIT 1. Dr. Leonti Ljubo, advokat 2. Dr. Ive Tartalja, advokat 3. Dr. Barbieri Josip, advokat 4. Dr. Grisogono Berislav, advokat 5. Dr. Bego 6. Dr. karica Vjekoslav, advokat 7. Dr. Majstrovi Ivan, advokat i senator 8. Dr. Ray Rikard, advokat 9. Dr. Stipevi Mate, advokat 10. Dr. Rismondo Petar, lijenik 11. Dr. Kraljevi Alear, lijenik 12. Dr. ii Martin, lijenik Ouzora 13. Dr. Ivi Rikard, ef Ouzora Solin 14. Dr. Ivi Marin, banski savjetnik 15. Stipevi Nike, banski savjetnik, starjeina loe 1933/34. 16. Profesor Alfirevi Silvije 17. Prof. Grisogono Leo 18. Dr. Abrami Mihovil, direktor muzeja 19. Dr. Bero Jozip, bankovni direktor 20. Dr. Bonai Ivo, bankovni direktor 21. Dr. Vjekoslav Lau, bankovni direktor 22. Novakovi Branko, bankovni direktor 23. Pazinovi Umberto, predsjednik Brako-amerikanske banke 24. Krstini Amerikanac 25. Ing. Matkovi Vorih, ravn. sred. tehn. kole 26. Ing. Morpurgo Viktor 27. Ing. Kaol Jozip, arhitekt 28. Ing. Matoi Dane 29. Ing. Manola Lovre, ef tehnikog odjela grad. poglavarstva 30. Hartmann, idov, dir. tvor. cementa 31. Dr. Josip Carevi, polit. inovnik 32. Doleal Bogumil, senator gradskog poglavarstva 33. Orebi Josip, ljekarnik 34. uli Jerko, direktor putnika 35. Prota Urukalo Sergije 36. Vrdoljak Zlatko, trgovac 37. Vrdoljak Mate, trgovac 38. Rismondo Luje, agent Jadr. plovidbe 39. Radi Slavko, in. putnika 40. Kocei ime, trgovac 41. Bokovi Savo, tajnik trg. idust. komore

42. Dr. Stenger Ulikso, odvjetnik 43. Dr. Strmi, lijenik 44. Dr. Niziteo, dir. Hip. banke 45. Vuleti, kapetan trg. indust. komore 46. Dr. Nieti, lijenik 47. Stojanac, uitelj 48. Ivankovi, kapetan 49. imunkovi, kapetan 50. Uvodi Angelo 51. Primo* 52. Dr. Rei, lijenik 53. Dr. Buljan 54. Dr. Bekavac, lijenik 55. Ing. uli 56. Dr. Vlado Matoi 57. Ing. Toni Kamilo

Tako je u izvorniku

VINKOVCI Masonska loa u Vinkovcima: Masonska loa formirana je od prilike 1938. god. ije je glavno sjedite bilo u Osijeku. Cilj organizacije nije bio politiki niti je bio u vezi sa bilo kojom politikom strankom, ve kulturnohumanom i sastojao se praktiki iz pomaganja kulturno humanih institucija na pr. knjievnosti i knjievnika, studenata, bolesnih, nemonih, bolnica, siroadi, sirotita i t.d., te na kraju naglaavanju i njegovanju ljubavi i meusobnog razumjevanja meu ljudima i narodima. Po staleu bila je veina iz redova intelektualaca: advokata, ljenika, apotekara, veterinara, te trgovaca, industrijalaca koji su u veini apsolvirali trgovake kole. U perspektivi razvitka pomenute organizacije bilo je za cilj podizanje kulturnog nivoa, humanog shvaanja meu lanovima i proirujui svoj krug lanova da te principe proiri i na dalje slojeve ljudi za koje se dralo da za ovakove ideje imaju smisla. Prilikom formiranja pomenute organizacije u samom poetku brojila je oko deset lanova u kojoj su bili: Dr. Ignjat Lang iz Vinkovaca, koji je tada bio lan odbora, Rudolf Gros, trgovac iz Vinkovaca, koji je bio tada samo lan, Dr. Horn iz Osijeka, advokat, koji je tada bio predsjednik organizacije, Dr. Edmunt Aldman, ljenik iz Osijeka, koji je poslje smrti Dr. Horna postao predsjednik, a dotle vrio dunost podpredsjednika, Dr. Margulije Lazar, ljenik, sada ravnatelj bolnice u Osijeku, koji je bio lan odbora i tajner iz Vukovara, trgovac drvom i jo neki drugi kojima se imena i prezimena nemogu sjetiti. Od dana formiranja pa do pred rat 1941. god. organizacija je postepeno primala nove lanove, tako da je u 1941. god., te je iste godine organizacija brojila 2530 lanova. Naknadno su pristupili u dotinu organizaciju: iz Vinkovaca Armin Borovic, trgovac i ja, za tim iz Osijeka Dr. Karlo Vajsman ljenik iz Osijeka, Dr. Karlo Orntajn iz Osijeka, ljenik, Dr. Oberzon uro, ljenik iz Osijeka, Eht Adolf, apotekar iz Osijeka i jo druga lica kojima se nemogu sjetiti imena i prezimena. Od samog formiranja organizacije pa do 1939. god. rukovodioc je bio Dr. Horn, a poslje njegove smrti do kapitulacije stare Jugoslavije bio je Dr. Altman Edmund. Kako sam ve gore napomenuo da je glavno sjedite nae organizacije bilo u Osijeku za Slavoniju, a centrala se je nalazila u Zagrebu. Naa filijala u Osijeku posjedovala je jedan iznajmljeni stan, a koji se je nalazio u zgradi (koliko se sjeam) Jugoslavenske banke u dananjoj Radievoj ulici. Od nekretnine nije nita posjedovala, dok od pokretnine bio je kompletan namjetaj za dve sobe, jedna biblioteka, nije mi poznato koliko je u blagajni bilo novca prilikom kapitulacije biv. Jugoslavije, ve bi to mogao znati netko od lanova koji su danas ivi. Takoer napominjem da se novac nije podjelio meu lanovima prije kapitulacije biv. Jugoslavije. to se tie biblioteke i namjetaja takoer neznam kud je to zavrilo. Koliko je meni poznato novac koje se je ubirao od lanova u vidu lanarine nije mjenjan u stranu valutu, a niti znam da je bio ulagan u koju banku i ako predpostavljam da je mogao biti. Kako smo ve gore napomenuli od samog poetka organizacije pa do kapitulacije stare Jugoslavije aprila mj. 1941. god. sainjavali su je sledei: 1.) Dr. Ignjat Lang, po narodnosti Jevrejin, dravljanin FNRJ-e, po zanimanju advokat, iz trgovake porodice potjee, koji je tada ivio u Vinkovcima. Imenovani je streljan po ustaama odmah uspostavom NDH-e. Od svoje blie rodbine imao je sina Dr. Rikard Lang, sada profesor univerziteta u Zagrebu. Za tim mu je streljana ena. Koliko sam uo skupa sa njime je streljana na putu za Jasenovac, dok kerka Mira je umrla na Brestovcu od tuberkuloze 1945. god.

2.) Gros Rudolf, po narodnosti Jevrejin, dravljanin FNRJ, trgovac iz Vinkovaca, potjecao je iz trgovake porodice, a koji 1941. god. izbjegao u Italiju, a za tim u vicarsku, gdje je 1945. god. umro. Od svoje blie rodbine ima sina Zlatka, koji je bio inovnik u Ministarstvu trgovine u Beogradu sve do svog odlaska u Palestinu prije dvije godine, gdje se i danas nalazi u mjestu Haifi. Gros Rudolfa je ena umrla u emigraciji, dok kerka Vilma nalazi se skupa sa bratom Zlatkom u Palestini. 3.) Dr. Armin Borovic, trgovac iz Vinkovaca, po narodnosti Jevrejin, dravljanin FNRJ-e, proisticao je iz trgovake porodice. Od 1942. g. do konca rata bio je u partizanima, za tim je doao u Vinkovce i 1. maja 1951. g. skupa sa enom, Margitom, sinom Ivanom i kerkom Jelkom odselio se u Palestinu i stanuje u Jerusalemu, gdje se i danas nalazi. 4.) Dr. Horn, kojem je mislim bilo ime Josip, po narodnosti Jevrejin, dravljanin FNRJ-e, advokat iz Osijeka, potjecao je iz inovnike porodice. Imenovani je umro koncem 1939. god. u Osijeku. Koliko znam djece nije imao u braku, a ena mu je ubijena po ustaama. 5.) Dr. Edmund Altman, Jevrejin, dravljanin FNRJ-e, po zanimanju ljenik, potjee iz trgovake porodice, boravio u Osijeku. Imenovani je kapitulacijom stare Jugoslavije i uspostavom NDH-e ubijen po ustaama, a bio je neoenjen. Koliko se sjeam od svoje blinje rodbine nije imao nikoga. 6.) Margulijes Lazar, Jevrejin, dravljanin FNRJ-e, ljenik, potjecao iz trgovake porodice, ivio u Osijeku, gdje se i danas nalazi na dunosti ravnatelja Glavne bolnice. Imenovani ima enu i bez djece je u braku. 7.) tajner, kojemu neznam imena, Jevrejin, dravljanin FNRJ-e, po zanimanju trgovac iz ije je porodice i potjecao, ivio u Vukovaru. Poginio od ustaa u toku rata. Njegove porodine prilike nisu mi poznate. 8.) Dr. Karlo Vajsman, Jevrejin, dravljanin FNRJ-e, ljenik iz Osijeka, gdje i danas ivi, a radi u djeijoj bolnici kao ljenik. Imenovani ima enu i kerku koje se nalaze zajedno sa njime. 9.) Dr. Karlo Orntajn, Jevrejin, dravljanin FNRJ-e, po zanimanju ljenik, potjee iz trgovake porodice, sada ivi u Osijeku kao rengenolog u bolnici, koji od svoje porodice ima samo enu i kerku, koje se nalaze skupa sa njime. 10.) Dr. Oberzon uro, ljenik, Jevrejin, dravljanin FNRJ-e, potjee iz trgovake porodice, tada ivio u Osijeku, a danas se nalazi u Vojnoj bolnici kao p. pukovnik JNA u Zagrebu. Koliko mi je poznato imenovani ima samo enu i majku. 11.) Eht Adolf, Jevrejin, dravljanin FNRJ-e, po zanimanju apotekar, potjee iz zanatske porodice, ivio u Osijeku, ubijen po ustaama u toku rata. Od svoje familije imenovani nema nikoga ivog, jer su svi poubijeni po ustaama. Sastanke smo odravali po potrebi, ali i to najkasnije u roku od dva mjeseca. Na tim sastancima odravana su predavanja iz nauke: medicine, prava, filozofije, historije, te knjievnosti i muzike. Posjeivali se bolesni lanovi, odreivao se novac za stipendije, bolnice, sirotita i slino i vodili se nevezani prijateljski razgovori. Pitanje lanarine nije bila obavezna suma, ve je svaki prema svojim mogunostima mjeseno uplaivao. lanarina se kretala od 2001000 dinara od prilike. Naa organizacija imala je direktnu vezu samo sa centralom u Zagrebu, dok sa ostalim organizacijama imali smo vrlo malo kontakta. Za vreme mojeg boravka tj. do kapitulacije stare Jugoslavije odran je jedan kongres u Novom Sadu, na kojem su bile zastupljene sve organizacije iz cjele zemlje. Koliko je meni poznato veze sa inostranstvom postojale su jedino preko centrale. Koliko je meni poznato do danas nema mogunosti tj. nije uinjen ni jedan pokuaj u tom pravcu da bi se pomenuta organizacija oformila i ponovno poela djelovati. Vinkovci dne 17. IV. 1951. god. Dr. tark Adolf

ZAGREB

PREGLED PODATAKA O POSLIJERATNOJ AKTIVNOSTI MASONA U HRVATSKOJ. I. U ovom dopisu iznesen je vremenskim redosljedom samo pregled agenturnih izvjetaja, koji govore o masonima i njihovoj poslijeratnoj aktivnosti, jer bi na osnovu postojeih materijala, bilo vrlo teko izvoditi neke zakljuke i davati openita miljenja, tim vie to do sada nije bila zavedena neka stalna kontrola njihove djelatnosti. Takoer treba naglasiti, da ti izvjetaji nisu bili posebno provjeravani, tako da se jo danas ne moe dati ni ocjena njihove vjerodostojnosti. Tako za jedan izvjetaj, koji bi sadrajno govorio zapravo najvie, ne moe se sada utvrditi ni od kojeg je saradnika, a ni vrijeme kada je podnesen. 1953. godine na traenje III. odjelenja UDB-e FNRJ, bila je vrena rekonstrukcija organizacije masona na terenu Hrvatske. Ta organizacija bila je najjaa u samom gradu Zagrebu, sve do pred zadnji rat postojalo je 5 masonskih loa s brojnim lanstvom. Meutim, ba tu taj posao oko rekonstrukcije, ostao je nedovren. Prije rata masonerija u Zagrebu imala je glavne pozicije na Sveuilitu, kao i u nekim naunim i kulturnim ustanovama. Dobar dio tih ljudi i danas su na istaknutim mjestima u naunom, kulturnom i javnom ivotu. Do sada je uoavano ve vie puta grupiranje masona, kao na pr. u Leksikografskom zavodu, ili na pojedinim fakultetima, kao na pr. Medicinskom. Kroz kartoteku UDB-e za grad Zagreb, prolazi danas 118 lica, koja su registrirana na toj liniji.

II. Saradnik Stane u izvjetaju od 16. II. 1951. govori: Oko nove godine, doao je kipar Studin Marin, prof. Akademije za primjenjenu umjetnost, i u krugu svoje obitelji priao, da su se masoni ponovno aktivizirali, da mu je to priao Dr. Weiner Zdenko, predava na Ekonomskom fakultetu, i da ga je nagovarao, da i on stupi u masonsku lou. Weiner mu je ostavio, da se odlui i ako pristane, da e ga povezati sa trojicom rukovodioca masona u Zagrebu, koji danas zauzimaju visoke funkcije. Takoer mu je rekao, da u loi imade ljudi, koji su u Partiji, zatim i takovih koji po svojim slubenim poslovima putuju u inozemstvo i tamo se povezuju s masonskim loama. Studin je rekao, da ga je Weiner zamolio, da o toj stvari ne govori nikome, bez obzira da li e stupiti u njihove redove, ili ne. Studin se udio, da mu je Weiner pristupio s takovim prijedlogom, kad od ranije znade, da je on doao u konflikt sa svojim ogorom kiparom Metroviem ba radi iste stvari, t.j. da ga je Metrovi pokuao takoer uvui u masone. U vezi te stvari, razgovarano je sa Studinom. Meutim, on je izjavio, da o masonima moe govoriti samo kao diletant, jer poslije konflikta s Metroviem, da su ga poeli izbjegavati svi masoni, pa i oni, koji su mu bili prijatelji. U tom razgovoru on je iznio, kako mu je pristupio Dr. Weiner i pokuao ga nagovoriti na suradnju s masonima. Tada mu je Weiner rekao, da u koliko pristane, da bi ga povezao sa direktorom vagon-lia Dr. Antom Draiem. Studin misli, da je Drai jedno od glavnih lica u redovima masona. Weiner je Studinu naveo kao primjer snage masona, sluaj putovanja sportskog drutva Borac u

Afriku, a da su u Marselju imali nekih neprilika sa pasoem, gdje se za njih zauzeo neki ugledni mason i stvar je bila odmah ureena. Saradnik Pave u izvjetaju od 22. I. 1952. godine: Ve ima vie vremena da sam zapazio okupljanje masona u krugu Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U zadnje vrijeme ta pojava je znatno jaa. U vezi toga razgovarao sam sa prof. Andrijom tamparom, koji mi je rekao, da je Krlea bio u Beogradu, jer je smanjen kredit za potrebe Akademije. tampar kae, da je to jako zbunilo masone, koji rade u Akademiji i to dr. Ivu Belina, urin Milana, Taraboccia Olivera i druge. Pave misli, da je uvlaenje masona u Akademiju uslijedilo preko Belina. Saradnik Ivanica u februaru 1952. godine iznosi, da se u krugovima masona komentira, da je otputanje sveuilinih profesora upereno protiv masona, koji na Sveuilitu imaju jake pozicije. Prema njegovim navodima, masoni su u to vrijeme odravali svoje sastanke u gostionici Ralica u Podsusedu i na tom sastanku, da su prisustvovali: Kostreni dr. Marko, Badali dr. Josip, Deanovi dr. Mirko, Ivanevi dr. Ivo, Fink dr. Nikola, Belin dr. Ivo, Katii dr. Natko, epi ing. Vlado, Horvat Radoslav i jo neki. Dr. Ivanevi Ivo, ba u to vrijeme, takoer je govorio, da vlast misli da oni podravaju nedozvoljene veze s inostranstvom i da ih radi toga proganjaju. Saradnik Goo u februaru 1952. govori, da se u kavani Corzo okupljaju zagrebaki masoni: Dr. Mieti, dr. Bai, Hajdi i drugi. Tim sastancima prisustvovao je i on i kae, da masoni istupaju otvoreno neprijateljski prema dananjici. Neki od masona vodili su diskusije, da ne bi trebalo raditi i sastajati se bez odobrenja, ve da bi trebali ishoditi neko odobrenje i legalno se sastajati. Dr. Buzoli Oliver u decembru 1952. godine u razgovoru sa saradnikom govori: Pozicije masona danas su jake, naroito u lijenikim krugovima. Svaki lijenik kome nisu skloni masoni, ili nije lan njihov, ima vrlo slabe perspektive za razvoj. Nemam konkretnih dokaza, da masoni popunjuju svoje redove od mladih kadrova i ljudi koji znaju utjeti, ali u to sam ubjeen, jer njihova kompaktnost i povezanost, oito dolazi do izraaja na raznim lijenikim konferencijama, kod slanja na specijalizaciju i kongrese u inostranstvo. To je naroito mnogo dolazilo do izraaja kod dobijanja stipendija UNESCO-a, gdje je glavnu rije imao tampar, kao glava masona. Sasma je sigurno, da masoni imaju osigurane pozicije i u partijskim redovima. Uslove da uu u masone imaju oni, za koje se smatra, da bi se mogli probiti na neku od kljunih pozicija vlasti. Saradnik Viktor u maju 1953.: Prije 1. Maja, bili su gosti Exportbanke Beograd dva ugledna Danca, koji su doli u Zagreb u pratnji ing. Joviia iz Beograda. Jedan, Ivar Mikkelsen, koji je predstavnik ogromnih industrijskih firmi u Danskoj, je ujedno i jedan najvei mason Danske. On je vien i na danskom dvoru. U Beogradu mu je danski poslanik priredio veeru. S njim je bila i njegova ena, koja je porijeklom Poljakinja. Mnogo se interesirao o masonima u Jugoslaviji, naroito kada e poeti s ponovnim radom, jer da je jugoslavenska masonerija bila na glasu zbog svoje aktivnosti i snage. On misli, da bi bilo najbolje, da se nova masonerija u Jugoslaviji uredi tako, da radi po uzoru engleske masonerije, koja radi potpuno javno. Priao je da je nedavno bio u Poljskoj i da je jedino kod njih posao mogu, da se odvija brzo i expeditivno. Imao je namjeru doi u Zagreb ponovno za Velesajam. U jednom saradnikom izvjetaju (bez datuma i potpisa) stoji ovako: Glavni internacionalni kurir masonerije Dr. Milovan Zorii, boravi ponovno u Zagrebu. On je informirao najvie masone o situaciji i direktivama. Iz razgovora s njim mogao sam razabrati, da se na Zapadu ne oekuju nikakve promjene u Jugoslaviji, ve naprotiv, da se eli da reim Tita bude to jai, jer e se tako lake oduprijeti napadu s Istoka. Direktive Velike loe Grand Orient, takoer su da ne treba dirati u nita, ve podupirati. Treba biti onako, kako trai veliki metar dr. Marko Kostreni, koji ne dolazi na sastanke u Esplanadu, jer bi to bilo previe upadno.

U istom tom izvjeaju govori se dalje: Nakon objave kominforma, nastalo je meu slobodnim zidarima stanovito gibanje, i to ne samo meu masonima u Zagrebu, nego i meu onima u Karlovcu. Incijativom dr. Zdenka Longine, sastaju se svaki tjedan u Zdenini kod nekog Koevara u posebno ureenim prostorijama. Zanimljivo je, da na te sastanke idu eljeznicom zasebno. Na tim sastancima znam da su prisustvovali dr. Hrubi i dr. ani iz Karlovca. U istom izvjetaju stoji ovako: Jednog dana oko 9 h na veer, doli su u hotel Palace Dr. Viktor Novak, univerzitetski prof. iz Beograda i Dr. Marko Kostreni. Mnogo se govorilo o radu masonerije. Meutim, obojica su oduevljeni politikom Tita, kojeg smatraju najveim politikim umom poslije trosmajera. Marko Kostreni je priao, da je ba sada jubilej roterijanaca, a ide se za tim, da se idue godine odri svjetski kongres masona. Na moje pitanje, da li e netko prisustvovati od Jugoslavena, Dr. Novak je rekao, da se to jo ne zna. Oni su to veer oekivali tampara, ali ovaj nije doao. U istom tom izvjetaju govori se dalje: Aktivnost slobodnih zidara biva sve vea. Oni e zatraiti od vlasti, da im se dozvoli rad. U prvom redu e traiti, da im se vrati njihova kua u Nazorovoj ul. Ispoetka bi imali zajedniki rad radi pomanjkanja prostorija. Glavni nosilac ovog poteza je Hinko Virth, koji je bio visoki mason u loi Pravednost. On je dodue star, ali se ini, da mu je stavljeno u dunost, da to ostvari. S njim zajedno na tom radi ing. Branko Ivekovi. Oni se sastaju negdje na Bukovcu kod Virtha. Inae se javno sastaju ponedjeljkom u Esplanadi i to kao lovci. Ineresantno je, da se i neki lanovi biv. Maekove zatite okupljaju oko njih. U jednom drugom saradnikom izvjetaju, takoer bez datuma i potpisa stoji: Krizman dr. Hinko je uvaen mason iz grupe SDS. Za okupacije imao je neprilika, Gestapo ga je progonio i dospio je u logor. Danas je on glavno uporite masonerije u vladi. Mnogi su mislili, da se on izmijenio, ali se Krizman vrsto dri. LICA NAI GRAANI LANOVI MASONSKIH LOA

ALEKSANDAR dr. BRANKO ALKALAY dr. BUKUS ALKALAY dr. ISAK ALKALAY dr. SALAMON ANDERSEN ANDRIEVI DRAGOMIR ANTUNOVI ANTUN ARKO VLADIMIR AU ALEKSANDAR BAJALOVI URO BATUI dr. SLAVKO

BAUER MARKO BELIN IVO

12431 7702 14327 15078 23127 30633 r. 11. 7. 1892. Viganj, Orebi, Franjo i Franjica 23729 52275 2639 34614 Arhitekt 47373 r. 2. 6. 1902. Novska N. Gradika, Antun i Ida, prof. akademije, Hrvat, SFRJ, Bokovieva 32. 16273 generalni sekretar industrijske komore, Pantovak 120. 56577 r. 14. 5. 1891. Trpanj Peljeac, dr. prava i lan masonske loe

BENAROJO NISIM BOJNII IVAN BONJAK dr. ALEKSANDAR BONJAK BOGUMIL BRATANI ZVONIMIR BRAUN RIKARD BREBERINA STEVAN BROJKOVI D. BROVET KREIMIR BUBANOVI dr. FRAN BUDISAVLJEVI JULIJE

CAR BRANISLAV CERNJAK ing. STJEPAN

COTA FRANJO DAVIO JAKOV DEANOVI MIRKO

DEUTSCH DEUTSCH-MACELJSKI SLAVOLJUB DRAGII dr. BRANKO DRAI dr. ANTE FAHRI AVRAM FILIPOVI in. BOIDAR

Drakovi 59329 59382 doktor, rukovodilac masonske loe Hrvatska vila. 45824 r. 2. 4. 1904. Bjelovar, Teodor i Milica, advokat, Srbin, SFRJ, Bokovieva 20. 59388 doktor 22874 r. 17. 9. 1896. Bjelovar, Stjepan i Marija, in. Bokovieva 42. 30515 r. 2. 8. 1881. Be, Moric i tefanija, tehn. ravnatelj, Buconjieva 5. 59367 59372 6429 Lopaieva 3. 29021 r. 1883. Sisak, prof. Hrvat, SFRJ. lan masonske loe Libertas. 29023 r. 2. 3. 1882. Sl. Poega, Budislav i Hermina, lijenik, Srbin, SFRJ, Svaiev trg 13. 52863 r. 15. 8. 1922. Beograd, akademski slikar. 7836 r. 6. 2. 1892. Zagreb, Pavao i Ivka, in. graevine, Hrvat, SFRJ, Prilaz JA 59. 45214 r. 29. 9. 1898. Knin, arhitekt, Hrvat, SFRJ. lan Slobodnih zidara. 59436 63262 r. 13. 5. 1890. Dubrovnik, Nikola i Mika Dadi, sveu. profesor, Hrvat, SFRJ, Hercegovaka 36. 59418 pripadnik Velike masonske loe 59420 59438 65069 r. 22. 7. 1895. Bribir, Mate i Marija, pravnik, Bosanska 8. 59466 24129 r. 14. 8. 1894. Petrinja, Vilim i Katarina, in. elektrotehnike, Hrvat, SFRJ, Plamotieva 35. 59469 28204 r. 10. 11. 1894. Zagreb, Ferdo, profesor, Hrvat, SFRJ. 59471 60457 r. 26. 12. 1899. Zadar, Franjo i Fila, penzionirani sveu. profesor, Hrvat, SFRJ, Preradovieva 4. 16317 r. 4. 5. 1896. Omi, Ivan i Justina, advokat, Mauraniev trg 8.

FINC RAFAILO FINK dr. NIKOLA FISCHER FLUMIANI GILBERT

FRANCESCHI dr. VJEKOSLAV

FREUND LACI FREUND MILAN GANSELMAYER dr. RUDOLF GOTTLIEB ANTON GRNFELD THEODOR GRINWALD BOO HAJDI MILO HAUPTFELD RIKARD HEINZ VILIM

HERZOG DAVID HORVAT DRAGUTIN HORVAT RADOSLAV HORVAT in. VIKTOR HRU DRAGUTIN IVANEVI dr. prof. IVO IVEKOVI in. BRANIMIR JURANOVI in. VLADIMIR JURKOVI in. MATE KARGOTI in. MIHOVIL KENDEL MAVRO KOEC mr. NIKOLA KOEVI dr. JANKO KOEVI PETAR KRBAVAC KRBEK IVAN KRZNARI IVAN

LAHMAN OTOKAR

r. 21. 5. 1899. Varadin, Aleksandar i Gizela, pravnik, Hrvat, SFRJ. 45714 r. 11. 12. 1891. Babino Polje, Ivan i Anica 56102 lijenik 45487 r. 18. 6. 1893. Kapovar, Oskar i Reza, trgovac, Hrvat, SFRJ, Kukuljevieva 7. lan Zidarske loe. 61186 16216 r. 5. 11. 1908. Livno, Rupert i Dragica, advokat, Kraeva 4. 160056 r. 14. 6. 1902. Krievci, Nikola i Dragica, knjiar, Hrvat, SFRJ, Nazorova 7. 51382 r. 7. 9. 1899. Vinkovci, Viktor i Sofija, Zagreb, X korpusa 1. 29220 r. 7. 9. 1905. Vela luka, Korula, Pavao i Vinkona, Hrvat, SFRJ, slubenik, Vinkovieva 33. 86530 r. 19. 12. 1892. Zagreb, Mate i Ana, lijenik, Hrvat, SFRJ, Opatika 23. 45292 r. 1. 10. 1894. Sarajevo, iril i Rua, arhitekt, Hrvat, SFRJ. lan Zidarske loe. 29754 r. 30. 8. 1900. Petrinja, Martin i Brigita, prof., Hrvat, SFRJ, Voininina 11. 17285 penzioner, Vodenikova 62233 61321 12940 r. 16. 11. 1906. Naice, Nikola i Rua, komercijalista, ubieva 69. 25962 r. 15. 4. 1894. Klanjec, Vjekoslav, slubenik, Hrvat, SFRJ, Primorska 9. 22225 r. 8. 6. 1900. Zagreb, Vjekoslav, Hrvat, SFRJ, Kulanova 48. 61365 49893 r. 23. 8. 1890. Zagreb, Milko i Leopoldina, profesor, Jabukovac 22 15208 r. 20. 8. 1891. Jezerane Brinje, Franjo i Jelena, novinar, Masarikova 7. 45293 roen 20. 6. 1899. Makarska, Ivan i

59493 59492 59536 53522 61121 67003

namjetenik iz Zagreba profesor Mihanovieva 32

Tereza, slubenik, Hrvat, SFRJ, Gupeva zvijezda 4-a. LOEWY SALAMON MATZ RUDOLF MAYER MILAN MANDROVI ANDRIJA MARI LUKA 57548 45808 r. 1901. Zagreb, prof, Hrvat, SFRJ. 56101 muziki kritiar. 61390 86508 r. 24. 2. 1899. Papii Kostajnica, Savo i Stoja, sveu. profesor, Srbin SFRJ, Krnjavoga 25. 55959 r. 20. 5. 1898. Krai, Jastrebarsko, Vid i Jela, urar, Hrvat, SFRJ, Kaieva 7. 17973 r. 1. 6. 1897. Vukovar, Tjeimir i Gizela, magistar, Hrvat, SFRJ, Vinogradska 22. 53604 po. rumunjski konzul 22933 r. 5. 9. 1893. Luki Split, sin Ane. 56575 dr. prava, lan masonske loe Drakovi. 29954 r. 2. 4. 1888. Hvar, profesor, Hrvat, SFRJ, Miroevac 42. 23921 r. 9. 2. 1896. Krapina, Franjo i Briala, inovnik, Nazorova 30. 15429 r. 27. 10. 1894. ovi Otoac Preradovieva 39. 86779 r. 19. 8. 1895. N. Gradika, zubar. 45092 r. 27. 3. 1897. Graz, Franc i Marija, novinar, Njemac, SFRJ, Gundulieva 41. 35849 R. 25. 5. 1895. Kljenaku Imotski, Mate i mara, Hrvat, SFRJ, pravnik, fraterica 79. 62377 29732 r. 8. 5. 1893. Podravski Novigrad Koprivnica, sin Franje, sveu. profesor, Hrvat, SFRJ. 62396 52555 odvjetnik 28096 profesor, Slovenac, SFRJ. 62394 36388 r. 3. 11. 1909. sin Irene, dipl. farm. Zelengaj 44. 29002 r. 27. 11. 1906. Pakrac, Petar i Darinka, lijenik, Srbin, SFRJ, Ive Marinkovia 3. 3315 r. 28. 1. 1898. Zagreb, Ivan i Jelisava, trg. poslovoa, SFRJ, Novakova 24. 58626 r. 2. 1. 1894. Ruma, Josip i

MATKO JANKO MIHII VALIMIR MILI MILAN MLIKOTIN IRIL MOGAN JULIJE NOVAK dr. GRGA OI dr. VLADIMIR OSTOVI PAVLE PANDAKOVI MIRKO PEHARC DRAGUTIN PERANI ANTUN PEROVI dr. IVO PAVLEK dr. IVO

PIJADE dr. BUKIJO PODUJE dr. JOZO POLJANEC RADOSLAV POPS dr. FRIEDRICH PRAUNSPERGER JANKO PRAI dr. MIHAJLO PUAR ZVONIMIR RASTOVAN dr. PAVAO

Genoveva, sveu. Bokovieva 16. REOVSKI ADOLF RIBI in. BOIDAR ROMANOVI KARLO SAULIK dr. FERDINAND SCHLEGEL TONI SERNEC KARLO STANI prof. SVETISLAV STOISAVLJEVI dr. BOGDAN SZAWITZ-NOSSAN in. STJEPAN IK DRAGOSLAV LANK IGNJAT MIT ALEKSANDAR TEFANOVI dr. JOVAN TEIN dr. TULHOFER dr. ALEKSANDAR ULEK STJEPAN TESKEREDI NAHID

profesor,

URGEM MIJO TURI MIRKO VASI VELJKO VIRTH HINKO ZAVERNIK FRAN ZOROVI dr. DRAGOMIR EPI in. VLADIMIR

63032 57598 r. 26. 11. 1895. Varadin, Josip i Terezija, Hrvat, SFRJ, elektroininjer, Krianieva 15. 63046 Martieva 14 52552 63001 55533 Ribnjak 6-a. lan njemakog drutva Schlaraffia. 46996 r. 7. 7. 1895. Zagreb, prof. muzike akademije, Srbin, SFRJ, lan masonske loe Drakovi. 67180 r. 17. 4. 1899. Udbina, Ilija i Savela, novinar, rotova 23. 39781 r. 13. 10. 1894. Zagreb, uro i Alma, vii nauni saradnik, Trenkova 11. 63095 63093 54877 r. 8. 3. 1914. Zagreb, Mihajlo i Viktorija, advokat, Kuhaeva 14. 29959 r. 20. 1. 1896. Zemun, Srbin, SFRJ, prof. fakulteta, Posilovieva 7. 17284 zastupnik stranih firmi. 12055 r. 7. 10. 1891. Zemun, pravni referent, Hrvat, SFRJ, Drakovieva 53. 46356 r. 5. 8. 1914. Zagreb, Stjepan i Katica, profesor, Hrvat, SFRJ, erjavieva 11. 70678 r. 28. 7. 1902. Sarajevo Fahrudin i amila, ininjer strojarstva, Hrvat, SFRJ, Martieva 44. lan engleskojug. kluba. 53891 inspektor nar. banke 29774 r. 9. 11. 1895. Petrinja, Juraj i Milka, Subotika 15. 62244 knjiar 22957 53648 54870 r. 6. 8. 1895. Hvar, Silvije i Ana, Hrvat, SFRJ, sudac, Novakova 32. 29707 r. 22. 8. 1894. Osijek, Zvonimir i Ida, Hrvat, SFRJ, profesor, Pod Zidom 3.

UPI dr. STANISLAV

16461 r. 6. 3. 1897. Bregi Koprivnica, Matija i Bara, lijenik, Hrvat, SFRJ, Bolnica Vrape.*

Signatura AHZ 0123

2. NASTANAK I RAZVOJ MASONSTVA U SVIJETU I KOD NAS

ELABORAT UDB-e U ZAGREBU OD 23. I. 1958. g. POPISI IVIH MASONA U ZAGREBU, OSIJEKU, KARLOVCU, SUAKU, SPLITU I DUBROVNIKU SPISAK MASONA KOJI SU ODSELILI IZ HRVATSKE INFORMACIJA SLUBE DRAVNE SIGURNOSTI U ZAGREBU IZ 1967. O NEKIM MASONSKIM AKTIVNOSTIMA

NASTANAK I RAZVOJ MASONERIJE U HRVATSKOJ (Isputen dio o masonstvu u svijetu). Nastanak i razvoj slobodnog zidarstva u Hrvatskoj moemo podijeliti u tri perioda i to: Prvi period je osnivanje masonskih organizacija 1756. god. do 1778. god. po hrvatskom oficirima, koji su boravili u inozemstvu. Drugi period za vrijeme napoleonsko-ilirskih ratova 1805.1814. god. Trei, moderni period od 1870. do danas. Nakon sedmogodinjeg rata 1756. g. do 1763. god. hrv. oficiri koji su boravili u Francuskoj i drugim zemljama, povratili su se u zemlju i poeli prenositi masonske ideje i raditi na stvaranju organizacija u kojima su u to vrijeme bili preteno oficiri. Prvu masonsku lou osnovali su granini oficiri u Glini 1769. god. pod imenom: L'amitie guerre u kojoj je pored ostalih oficira bio tada mladi oficir, a kasnije pukovnik, grof Ivan Drakovi. Ova loa u svome radu sluila se francuskim jezikom. Drugu lou Prudentia osnovao je u Zagrebu grof Ivan Drakovi 1772. god. nakon to je napustio vojniku slubu i doao u Zagreb. Trea loa u Hrvatskoj Vigilantia osnovana je 1773. godine u Osijeku, a zatim su osnovane jo neke loe u Krievcima, Otocu, Karlovcu, kao graninim mjestima u kojima su bili oficiri. etvrtu masonsku lou pod imenom L'union parfaite osnovao je grof Drakovi u Klenovniku kraj Varadina. Ta loa promijenila je kasnije ime i prozvana Libertas. Ta loa Libertas sluila se u svom radu latinskim jezikom. Poto veina lanova nije poznavala latinski jezik, to su se neki lanovi odcjepili od nje i osnovali novu lou pod imenom Zu dem drei Drahen, koja se sluila njemakim jezikom i stavila se pod zatitu velike njemake loe u Berlinu. U drugom napoleonsko-ilirskom periodu od 1805.1814. g. nastaje novi polet u stvaranju masonskih loa. Poslije okupacije naih krajeva po Francuskoj, njihovi oficiri koji su ovdje boravili, rade na osnivanju loa. Oni osnivaju loe u Dubrovniku, Splitu, Zadru i Karlovcu. U tim loama najvie su zastupljeni francuski oficiri sa nekoliko domaih bogatih ljudi i visoke aristokracije. Poslije odlaska francuske vojske, aktivnost u masonskim loama sve je vie zamirala. Nae graanstvo bilo je neprijateljski raspoloeno prema masonima, te je jednom masa graana navalila na prostorije loe u Karlovcu i potpuno ih razruila. Pored gubljenja jaeg oslonca, koji su imali u francuskim oficirima, a koji su otili, te ruenje prostorija loe u Karlovcu zaplailo je pripadnike masona, pa su prestali sa obnavljanjem loa. Postojee loe napokon su prestale sa radom i zamrle. Tako ja nastao zastoj i prekid u radu masona, koji je trajao nekih 60 godina sve do 1873. g. kada nastaje novi trei period. Trei, moderni period u radu masona nastao je 1873. g. osnivanjem masonske loe Nachstenliebe u Sisku. Ova loa bila je pod zatitom i oslanjala se na veliku lou Njemake. Osnovali su je intelektualci i trgovci iz Siska, koji je tada bio znaajan trgovaki grad, jer su kroz njega prolazili putevi za istok. Meu osnivaima loe bio je Fiegel, inovnik Dunavskog parobrodarskog drutva, a koji je bio njen rukovodilac. On se kasnije preselio u Be, pa je njegovim odlaskom loa prestala da radi i uspavana, ali je nadalje ostala u registru kao organizacija.

Masonsku lou Hrvatska vila pokuali su osnovati 1894. godine u Zagrebu dr. Adolf Mihali, dr. Bojnii Ivan i jo neki slubenici Statistikog ureda u Zagrebu. Tadanji vladar Kuen Hedervari nije im htio odobriti pravila za rad te loe s obzirom, da se nebi zamjerio klerikalcima, koji su bili protivnici masona. Osnivai su iskoristili priliku to sisaka loa koja je bila zamrla, nije brisana iz registra, te su se spojili sa lanovima te loe u Sisku i 1895. godine osnovali zajedniku lou pod imenom Ljubav blinjemu. Ovu lou su kasnije pomagale beogradska loa Pobratim i rijeka loa Sirijus, te je ona dosta brzo napredovala i stalno poveavala broj svojih lanova. Ova loa izgradila je 1911. god. svoj hram u Zagrebu u Moinskog ulici. Ona je bila pod zatitom velike loe Maarske. 1901. godine osnovana je masonska loa pod imenom Sirijus u Rijeci. U toj loi bilo je Talijana, Hrvata i Maara, koji su se dobro slagali sve do I. svjetskog rata, kada su nastala politika previranja, tada je sve vie dolazilo do podvojenosti i slabljenja loe koja je u to vrijeme brojila 50 lanova. Loa se oslanjala na veliku lou Maarske. Poslije I. svjetskog rata i zauzimanja Rijeke po Talijanima veliki dio Hrvata i Maara, koji su bili jugoslavenski orjentirani istupili su iz loe, jer se ona poela oslanjati i dola pod utjecaj velike loe Italije. Dolaskom faizma u Italiji zabranjena je 1922. god. i prestala sa radom masonska loa Sirijus. Bivi lanovi ove loe su pomrli ili su poslije II. svjetskog rata kao Talijani otili u Italiju. 1901. godine osnovana je masonska loa u Opatiji. Ova loa oslanjala se na veliku lou Francuske. Meu lanovima loe bilo je Talijana, koji su pred I. svjetski rat aktivno radili na dolasku i okupaciji Opatije po Talijanima. Ovi Talijani radili su na razbijanju loe, jer su neki njeni lanovi bili za ujedinjenje Jugoslavije. Nakon dolaska faizma na vlast u Italiji ova loa je zabranjena. Ona je tada brojila oko 25 lanova od kojih su jo sada ivi dr. Corado penzioner u Opatiji i dr. Voldringe lijenik u Zdravstvenoj stanici Opatija. Pored ove loe postojala je i nacionalna talijanska loa Giustiniani, koja se oslanjala na Palazzo Giustiniani u Rimu. Ona nije bila priznata od internacionalnih velikih loa, jer je sa njima bila u stalnom sukobu. Njeni lanovi bili su pobornici faizma i kasnije postali istaknuti faisti. Poslije uspostavljanja faizma u Italiji, loa kao takova nije mnogo djelovala. Svi njeni lanovi su umrli ili otili u Italiju. 1912. godine osnovana je masonska loa Budnost u Osijeku, koja je radila sve do 1940. godine, kada su zabranjene sve loe u Jugoslaviji. Ova loa bila je sastavljena od lijenika, pravnika, industrijalaca, veletrgovaca, profesora i dvojice obrtnika. Po politikoj i vjerskoj pripadnosti lanstvo je bilo raznoliko. Za vrijeme I. svjetskog rata ova loa bavila se i humanitarnim akcijama. Ona je osnovala drutvo pod imenom Kap mlijeka, koje je pomagalo djecu ljudi koji su otili u rat. Loa se oslanjala na veliku lou Maarske. Starjeine loe bili su sledea lica: Ing. Fau Ivan do 1929. g. a zatim dr. Kajzer Makso, Krbavac Andrija i dr. Fier Vladimir. 1913. god. osnovana je masonska loa Maksimilijan Vrhovac u Zagrebu. Starjeina ove loe 1938. god. bio je dr. Stefanovi Jovan. Tokom I. svjetskog rata organizovani rad u loama je prestao i podravani su samo povremeni pojedinani kontakti meu lanovima loa. Poslije I. svjetskog rata masoni su poeli obnavljati svoje organizacije, proirivati postojee i stvarati nove. 1919. godine osnovana je nova loa Grof Ivan Drakovi u Zagrebu. U ovoj loi bilo je nekoliko lanova koji su ivjeli u Varadinu. Meu ivima od ovih iz Varadina su dr. Posmodji Miroslav lijenik u Varadinu i Dedu Vladimir profesor koji je 1950. godine odselio u Zagreb. S obzirom na novo nastalu situaciju poslije rata i ujedinjenje Jugoslavije, meu lanstvom ove loe postojali su razliiti politiki pogledi, pa je radi toga meu njima dolazilo da meusobnih sukoba u organizaciji. Zbog tih sukoba jedan dio lanstva je odstupio iz loe i stvorio novu lou Pravednost. Starjeine loe bili su profesor Hanaman, Markovi

Edo, dr. mit, dr. Vragovi, Brajer, dr. mit Aleksandar 1935. g. i epi dr. Vladimir 1940. godine. 1920. godine osnovana je nova loa Pravednost. Ovu lou osnovali su oni lanovi, koji su radi sukoba istupili iz loe Grof Ivan Drakovi. Starjeina ove loe bio je 1939. godine repel Dragutin. 1919. godine nakon zavretka rata sve loe u Jugoslaviji su se ujedinile i osnovale svoju veliku lou Jugoslavija, koja se oslanjala na konvent Velikog orijenta Francuske u Parizu. Veliki majstor ove velike loe bio je Milievi Duan, a njegov zamjenik dr. Katii Vladimir. Tajnik velike loe bio je dr. Novak Viktor. Postojea loa Ljubav blinjemu u Zagrebu bila je sastavljena od nacionalistiki orjentiranih elemenata meu kojima su istaknutiji bili braa Domac Julije i Branko, advokati iz Zagreba, koji su ranije bili u loi Ivan Drakovi i tamo se sukobljavali na nacionalnoj osnovi. Oni su se rezervisano odnosili prema stvaranju Jugoslavije i ujedinjenju naih naroda. Nisu se slagali da njihova loa pristupi pod okrilje velike loe Jugoslavije ili su postavljali niz uslova, meu ostalima, da njihova loa ue u spisak kao najstarija, t.j. prva loa meu onima koje pristupaju pod okrilje velike loe Jugoslavija. Zaotravanjem odnosa izmeu srpske i hrvatske buroazije, ta neslaganja su postala sve vea. Tako ova loa nije normalno radila sve do 1926. godine, kada je njen starjeina Fier Ivan sazvao skuptinu na kojoj je odlueno da loa pone aktivnije raditi. Poto nije mogla postojati bez okrilja velike loe, a sa velikom loom Jugoslavije nije se mogla sporazumjeti, to su lanovi ove loe i jo neki pripadnici drugih loa u Zagrebu, koji se nisu slagali sa politikom velike loe Jugoslavija, osnovali 1926. godine jo dve nove loe i to: Prometej i Amicitia. Ove dvije novo osnovane loe, zajedno sa loom Ljubav blinjemu osnovale su 1929. godine svoju veliku lou Libertas. Pravila za rad ove loe potvrena su od Banske vlasti u Zagrebu. Pored ovih loa, pod okrilje osnovane velike loe Libertas, dola je i nova loa Hrvatska vila, koja je osnovana 1934. godine. Osnivai ovih loa bili su Ignjac Fier, dr. Rukavina Vlado, dr. Mazura Lav, Tomi Veljko i Rozenfeld Adam. Ove loe nisu bile priznate t.j. nisu (osvijetljene) po nekom masonskom konventu, ve su postojale kao nepriznate (divlje) loe sve do 1940. godine, kada su prestale sa radom. 1922. godine osnovan je masonski vjeni u Suaku, koji je 1940. godine, nakon to mu se poveao broj lanstva, trebao prerasti u masonsku lou pod imenom Lu Kvarnera. Do toga prerastanja nije dolo, jer su sve masonske organizacije 1940. godine bile zabranjene. Za vrijeme svoga postojanja ovaj vjeni bio je pod okriljem jedne od zagrebakih masonskih loa. Starjeine vjenia bili su dr. Mitrovi Pero, zatim dr. op Ivan. 1922. godine osnovan je masonski vjeni, koji je kasnije prerastao u masonsku lou Ivanjski krijes u Karlovcu. Ova loa brojila je 35 lanova. lanstvo je bilo sastavljeno od pripadnika raznih politikih stranaka i vjerskih pripadnosti. Poslije I. svjetskog rata u Karlovcu se razvijala domaa inteligencija i buroazija, koja je najveim dijelom pristajala uz sistem graanske demokracije anglo-francuskog tipa. I pored razliitih politikih pripadnosti, inteligencija u ovom gradu bila je prilino jedinstvena. Da bi odrali to jedinstvo, masoni su izbjegavali politike diskusije, ve su se vie orjentirali na razne gradske probleme, kulturni rad i predavanja kako u samoj loi, tako i meu graanstvom u gradu. Odravali su predavanja iz oblasti sociologije, umjetnosti, muzike, medicine, prava, religije, prirodnih nauka, razvitka industrije i t.d. Radi toga je uticaj masona u samom gradu bio dosta velik. U periodu diktature 1929. godine postavljen je za gradonaelnika u Karlovcu dr. Badovinac Nikica, koji je preduzimao otre mjere i provaao teror sa ime se masoni nisu slagali. Oni su na svom sastanku razmotrili to pitanje, te su preko velike loe Jugoslavija poduzimali mjere, da se isti smjeni sa dunosti. Iz Banske vlasti u Zagrebu dobili su odgovor, da ga je ova voljna smijeniti, ali da mu nemaju zamjene, te su ponudili da bi netko od masona primio tu

dunost. Meutim, niti jedan od masona nije se htjeo primiti te dunosti, pa je Badovinac i nadalje ostao. Poslije izbora 1935. godine meu masonima u Karlovcu dolazilo je sve vie do politikih strujanja, te su se ispoljavali razliiti politiki pogledi i shvatanja. To je slabilo njihovo jedinstvo, a njihov utjecaj poeo je opadati, ve su se rasipali i rjee dolazili na sastanke. Poslije 1938. godine utjecaj ustakih i faistikih struja dolazio je do izraaja u masonskoj loi. Tada im je od Banske vlasti u Zagrebu sugerirano, da prestanu sa radom, nakon ega su sastanci rjetko odravani, a masoni su se orjentirali vie na pojedinane kontakte. Jedini od karlovakih masona stao je na stranu faizma i eksponirao se kao ustaa dr. Tukan Ivan, lijenik, koji je 1939. god. bio starjeina loe. Pored Tukana starjeine loe bili su: Miljuevi Duan, Sedlaek Hugo i Turi Tomo. 1924. godine osnovana je masonska loa Sloboda u Dubrovniku, koja je djelovala sve do 1940. godine. Ona je brojila oko 40 lanova u vrijeme svoga rasputanja. Bila je sastavljena od raznih brodarskih poduzetnika, viih mornarikih oficira i jednog dijela intelektualaca, advokata, sudija i ininjera. Ova loa bila je znaajan politiki i ekonomski faktor u gradu, jer u svojim redovima imala najutjecajnije ljude, razne vlasnike plovidbe i druge bogate ljude. 1926. godine osnovana je masonska loa Pravda u Splitu od masona koji su bili lanovi beogradskih i zagrebakih loa, koji su iz tih mjesta doli ivjeti u Split, kao i nekoliko novih lanova. U toj loi bio je poneki lan iz niih slojeva (radnika ili slubenika), koji su u Americi bili lanovi masonskih loa, pa su nakon povratka kao takovi primljeni. Loa je brojila od 60 lanova uglavnom iz redova intelektualaca (ininjera, lekara, advokata i profesora) kao i dravnih slubenika. Kao u veini drugih loa, na sastancima loe izbjegavane su politike diskusije. No i pored toga u vrijeme pojedinih politikih dogaaja, spontano su nabacivana takova pitanja. Tako je prilikom objavljivanja prijedloga o ureenju drave na federalnoj bazi 1935. godine, dolo do otrih diskusija izmeu Nisitea Vice, Stipevia i Leontia Ljube nacionalista na jednoj i dr. Tartaglie bana primorske banovine, koji je bio maekovac, na drugoj strani. Radi toga sukoba Tartaglia je 1935. godine istupio iz masonske loe. Starjeine ove loe bili su dr. Rizmondo Petar, Pazinovi Umberto, ing. Matoi Dane i Leonti Ljubo. 1927. godine osnovana je masonska loa Zagreb 1090 u Zagrebu sa sjeditem u Juriievoj ulici (zgrada srpske banke). Ovo je bila isto idovska loa, iji su lanovi mogli biti samo lica idovskog porijekla. Pojedini lanovi ove loe bili su poasni lanovi drugih zagrebakih loa. Ova loa bila je pod okriljem i oslanjala se na veliku lou Distrikt 11. Centrala svih idovskih loa nalazila se u Carigradu. Simbol idovskih loa bio je orden Ben Brit (sinovi saveza). U bivoj Jugoslaviji postojale su tri idovske loe i to: Srbija 670 u Beogradu, Sarajevo 1141 u Sarajevu i Zagreb 1090 u Zagrebu. Ove tri idovske loe bile su meusobno dobro povezane, a i bliske sa velikom loom Jugoslavija. Ova loa bila je vre povezana sa pokretom za osnivanje idovske drave u Palestini (Cionistikom internacionalom). Bila je sastavljena najvie od trgovaca i industrijalaca, rukovodioca banaka, a manji broj drugih intelektualaca, kao ininjera, lekara i advokata. Prvi starjeina loe bio je dr. varc Milan. Poslije njega do 1933. god. bio je dr. varc Gabro od koga je tu dunost preuzeo dr. Stajn Beno. 1929. godine osnovana je masonska loa Perun u Zagrebu, koja se nalazila pod okriljem velike loe Jugoslavija. 1938. godine osnovana je masonska loa Menora u Osijeku. Ova loa bila je sastavljena od idova, koji su kao trgovci, industrijalci i intelektualci ivjeli u Osijeku, Vukovaru i Vinkovcima. Ona se oslanjala i bila vrsto vezana sa idovskom loom Zagreb 1090. Brojila je 25 lanova i djelovala sve do 1940. godine. Prvi starjeinaa loe bio je dr. Horn advokat iz Osijeka, a poslije njegove smrti 1939. godine primio je tu dunost dr. Aldman Edmund lijeenik iz Osijeka.

IDEJE I CILJEVI Raznim zidarskim simbolima masoni pokuavaju izraziti svoje ciljeve. Tako na primjer po ugledu na obraivanje surovog kamena u kocku, masoni stavljaju sebi u dunost, da se izgrade u potpunog ovjeka. Poto je kocka najsavreniji lik kamena, tako i svaki mason mora postati savren. Kao osnovne ciljeve masoni u svojim programima istiu izgradnju boljeg svijeta to se postie izgradnjom boljih ljudi. Svaki mason treba upoznati samoga sebe i na taj nain sagledati svoje mane i slabosti, te se boriti da ih ispravi. Kada bude ispravio svoje slabosti, onda moe djelovati i na svoje blinje i okolinu. To se moe postii putem zajednikih predavanja i diskusija. Meu osnovnim idejama masoni istiu jednakost, pravednost, humanost i trpeljivost meu ljudima u vjerskom i drugom pogledu. Kako su masonske organizacije sastavljene od buroaske inteligencije i predstavnika buroaskog drutvenog i privrednog ivota, to su njihove ideje i ciljevi u sutini buroaski. Gledano sa ideolokog stanovita marksizma, politika jednakost meu ljudima nemoe se ostvariti bez ekonomske jednakosti za koju se masoni nisu borili. U sutini ideje masona su buroaske ideje, koje je buroazija isticala u borbi za ruenje feudalizma, a kada je postigla svoje ciljeve, onda joj te ideje slue samo kao maska za zavaravanje masa. Nastankom kapitalizma masonske organizacije postale su stjecite buroaske inteligencije i predstavnika drutvenog, privrednog i kulturnog ivota. Pripadnici loa poeli su u veliko koristiti loe za unapreenje svojih poslova i dolaenje na visoke poloaje u drutvu. Poznato je da su mnogi doli na visoki poloaj u dravi zato to su predhodno postali lanovi masonskih loa ili su to ve ranije bili. Masonske organizacije jednako kao i druge kapitalistike stranke i organizacije bore se protiv komunistikih ideja i komunizma kao sistema uopte.

ORGANIZACIJA MASONA Kao to je ranije istaknuto, masoni su u svoju organizaciju prenijeli podjelu koja je bila u cehovskim organizacijama po strunoj spremi i to: majstori, pomonici i naunici. Ova zvanja dijelila su se u stupnjeve, pa su tako naunici bili u prvom stupnju, pomonici u drugom a majstori u treem stupnju. U prvom stupnju nalazili su se novi lanovi masonske organizacije, kao naunici u kojem su morali provesti jednu godinu dana. U drugom stupnju morali su provesti najmanje dvije godine, a nakon tog organizacija ih je mogla prevesti u vii stupanj. Osnovna masonska organizacija je loa, koja je u svom radu samostalna. Loe su obino bile prijavljene i registrovane kod vlasti. Na elu loe nalazi se starjeina (majstor), koji se bira izmeu lanova loe (majstora u treem stupnju). Starjeina loe bira se svake godine na zajednikom sastanku masonske loe. Pored starjeine u rukovodstvo loe bira se tajnik, blagajnik, nadzornik i domar. Izbornu listu za izbor rukovodstva sastavlja konferencija od lanova loe koji su u svojstvu majstora treeg stupnja. Pravo glasa imaju svi lanovi loe, a glasanje se vri tajno. Rad loe obavlja se po stupnjevima. Svaki stupanj odrava zasebno sastanke. Na sastanku i radu prvog stupnja mogu prisustvovati svi masoni. Na sastanku drugog stupnja mogu prisustvovati masoni samo drugog i treeg stupnja, t.j. majstori i pomonici. Na sastanku treeg stupnja mogu prisustvovati samo majstori treeg stupnja. Uzeto u prenesenom smislu (po zidarskom zanatu) naunici rade na obradi sirovog kamena, t.j. (svoje unutranjosti), pomonici rade na glatkom kubinom kamenu (odnos prema

blinjemu), majstori rade na crtaoj tabli t.j. (stvaraju planove za zajedniki rad masona na svojim ciljevima). Masonska loa moe se osnivati samo po odobrenju velike loe. Da bi se neka loa osnovala mora imati najmanje 7 lanova, koji se nalaze u zvanju majstora treeg stupnja. Ako nema dovoljan broj lanova za osnivanje loe onda se osniva masonski vjeni sa nepotpunim pravima koje imaju loe. Taj vjeni postoji kao sastavni dio neke ve postojee loe, radi lakeg rukovoenja rukovodstvo nad vjeniima obino preuzimaju loe koje imaju manji broj lanova. One rukovode s vjeniem i u tom sluaju ako on nije u istom mjestu gdje se nalazi loa. Broj lanova u pojedinoj loi kree se obino od 15 100 lanova. Sve loe u jednoj zemlji biraju svoje rukovodee tijelo veliku lou te zemlje. Velika loa je administrativni organ svih loa koje joj pripadaju. Ona vodi brigu da loe ne kre principe slobodnog zidarstva, rjeava sporove meu njima i daje smjernice za rad loa. Ona je najvia masonska vlast u zemlji i samo sa njenim odobrenjem u cilju olakanja rukovoenja i drugih vanih razloga, moe se osnovati druga velika loa u toj zemlji. Ta nova loa ovisna je o postojeoj velikoj loi. Rukovodstvo velike loe sastavljeno je od velikog majstora, koji predsjedava sastancima, njegovog zamjenika, tajnika koji vodi administrativne poslove, blagajnika (rizniara) koji vodi financije, govornika koji dri prigodne govore, nadzornika koji vri funkcije prilikom obreda i vratara. Rukovodstvo velike loe biraju delegati svih loa koje joj pripadaju na konferenciji tajnim glasanjem. Velike loe pojedinih zemalja dolaze pod okrilje i oslanjaju se na jedan od tri masonska svjetska konventa. Velika loa Jugoslavije pripadala je konventu Velikog orijenta Francuske u Parizu. Postoje dve vrste masonskih loa i to one koje rade u tri stupnja i one koje rade u 33 stupnja. Razlika meu njima nije dovoljno poznata, ali je izgleda postojala u ritualu. kotske loe i jo neke radile su u 33 stupnja, dok su engleske radile u 3 stupnja. Ilo se zatim da se sve loe svedu na zajednike stupnjeve i nain rada zato je na sv. Ivana 22. juna napravljen sporazum izmeu masona Engleske i kotske, da sve loe rade u 3 stupnja. Tako je masonerija koja radi u tri stupnja prozvana ivanjskom masonerijom. Loe u Jugoslaviji radile su u 3 stupnja, pa se zato zovu ivanjskim loama. LANSTVO U MASONSKOJ LOI Najee pobude za ulazak u lanstvo masonskih loa je karijerizam, da bi se pomou organizacije dolo na visoki poloaj u drutvu, a poslovni ljudi trgovci i industrijalci, da preko organizacije proire svoje poslovne veze u zemlji i inostranstvu. Nekima su se opet sviali fantastini masonski obredi i obiaji. Manje je onih koji su uli u organizaciju sa ciljem da po masonskim naelima rade za ope dobro na irenju prosvjete i kulture i humanitarnih ideja. Na svojim sastancima masoni su pretresali pitanja primanja novih lanova. Onaj lan loe koji je nekoga predloio za prijem u lanstvo, obino je preuzimao na sebe zadatak, da sa tim licem razgovara o ciljevima masonerije, da bi na taj nain doznao kakav odnos ima to lice prema masonima i da li eli postati mason. Ako to lice dade principjelan pristanak onda mu masonska loa daje upitni arak u kojem treba ispuniti line i druge podatke. Kada ispuni te podatke onda ih pregleda rukovodstvo loe, a potom ih iznosi na sastanak pred sve lanove loe. Ako se lanovi loe zadovolje sa njegovim odgovorima onda mu se daje drugi arak u kojem obrazlae svoje poglede na razna pitanja, kao na primjer: porodicu, drutvo i t.d. nakon toga ti odgovori se pregledavaju na sastanku loe i ako se lanovi slau sa njegovim odgovorima onda ga rukovodstvo loe predlae velikoj loi kao kandidata. Istovremeno alje se anketa svim loama sa njegovim podacima da stave, u koliko imaju, svoje primjedbe.

Kada se velika loa sloi onda dotina loa na svome sastanku vri glasanje za prijem kandidata u masonsku organizaciju. Glasanje se obavlja tajno sa kuglicama koje su crne i bijele boje. Crne kuglice su protiv kandidata, a u koliko ima takovih kuglica u kutiji, onda se glasanje ponavlja do tri puta, pa i ako tada bude negativnih glasova, onda se prijedlog odbacuje. U koliko svi lanovi loe glasaju za prijem, zakazuje se sastanak na kome e biti izvreno primanje novog lana, koje se vri po odreenom ritualu. U lanstvo se primaju lica svih nacionalnosti iz redova inteligencije i bogatih ljudi. Sveenici se primaju sa izuzetkom, a aktivni oficiri nisu mogli postati lanovi loa. Pojedinac moe biti samo lan jedne loe, dok u druge loe moe biti biran iz osobitih razloga jedino za poasnog lana. Svi lanovi loe obavezni su da ritual i znakove raspoznavanja ne otkrivaju nikome tko nije lan masonske loe. Masoni nisu traili da neko mijenja svoje politiko uvjerenje, ali su zato pri izboru lanstva vodili rauna da ne prime nikoga tko bi imao suprotno njihovom ideolokom i politikom gleditu. Ako je neki lan jedne loe prelazio u drugo mjesto, on nije automatski mogao pristupiti u tu lou, ve je bilo izvreno preuzimanje prema postojeim propisima. lan jedne loe mogao je gostovati u drugoj loi i prisustvovati njenim sastancima, pa i glasati o primanju novih lanova. Svaki lan plaa lanarinu mjeseno prema svojim mogunostima, koje mu odreuje loa. Pored toga, poslije svakog sastanka svi lanovi duni su da daju priloge. Te priloge poslije sastanka loe sakuplja jedan lan koji nosi takozvanu udoviku torbu u koju se stavljaju prilozi. Istupanje iz lanstva mora se traiti molbom od matine loe. Lice koje dobije odobrenje za istup, moe biti ponovno primljeno u lanstvo, ako to zaeli. U koliko istupi iz loe bez njenog odobrenja, nemoe ponovno biti primljen u lanstvo. lanovi masonskih loa mogu postati lica koja su navrila 21 godinu, a sa navrenih 20 godina mogu se primiti samo djeca lanova masonskih loa. Loe su svake godine prireivale sestrinsko vee u loi na kojoj su bile prisutne ene i roake masona. U Hrvatskoj su postojee masonske loe imale 1935. godine slijedei broj lanova: 1.) Maksimilijan Vrhovac 2.) Grof Ivan Drakovi 3.) Pravednost 4.) Perun 5.) Zagreb 1090 6.) Budnost 7.) Sloboda 8.) Pravda 9.) Ivanjski krijes 10.) Menora 11.) Lu Kvarnera 12.) Ljubav blinjemu 13.) Prometej 14.) Amitia 15.) Hrvatska vila osnov. 1913. osnov. 1919. osnov. 1920. osnov. 1929. osnov. 1927. osnov. 1912. osnov. 1924. osnov. 1926. osnov. 1922. osnov. 1938. osnov. 1922. osnov. 1904. osnov. 1926. osnov. 1927. osnov. 1934. u Zagrebu sa 99 l. 61 114 25 73 u Osijeku 49 u Dubrovniku 40 u Splitu 60 u Karlovcu 35 u Osijeku 25 u Suaku 30 u Zagrebu 35 24 20 25 Ukupno lanova: 706

U ovom spisku posljednje etiri loe pripadale su velikoj loi Libertas u Zagrebu, a koje nisu bile priznate od niti jednog masonskog konventa, pa su postojale kao nepriznate (divlje) loe. Ovaj spisak lanstva datira iz 1935. god. u odnosu na zagrebake loe. U periodu izmeu 1935. 1940. god. primljeno je u lanstvo loa u Zagrebu, prema nekim podacima, oko 150

lanova za koje nemamo popisa. Daljnjim radom i rekonstrukcijom trebati e ustanoviti koji su novi lanovi primljeni u zagrebakim loama poslije 1935. god., a nakon toga utvrditi koji od njih se sada nalaze na ivotu, te ih uvrstiti u spisak. Ustanovili smo, da od ranije postojeeg broja lanova loa sada ima ivih i to: ivih lanova

1.) Maksimilijan Vrhovac 2.) Grof Ivan Drakovi 3.) Pravednost 4.) Perun 5.) Zagreb 1090 6.) Budnost 7.) Sloboda 8.) Pravda 9.) Ivanjski krijes 10.) Menora 11.) Lu Kvarnera 12.) Ljubav blinjemu 13.) Prometej 14.) Amicitia 15.) Hrvatska vila

38 22 40 8 9 10 17 30 17 9 8

Zadnje etiri loe Imaju ukupno ivih 24 Ukupno ivih lanova: 232

Ako se ovom broju doda 24 masona koji su u toku i poslije rata pobjegli u inostranstvo i 21 mason, koji su iselili iz Jugoslavije, meu kojima najvie idova otili u Palestinu, onda se broj ivih lanova poveava na 277. Sastav masona prema profesiji i zanimanju 1935. g. izgledao je ovako: 1.) Pravnici, advokati i sudije 19 % 2.) Lijenici 14 % 3.) Profesori fakulteta i dr. kola 13 % 4.) Ininjeri 8% 5.) Direktori banaka, ustanova, vii dr. slubenici i ostali intelektualci 31 % 6.) Industrijalci vlasnici 4% 7.) Trgovci vlasnici 11 % Ukupno: 100 % Sastav ivih masona po godinama starosti izgleda ovako:

40 do 45 45 do 50 50 do 55 55 do 60 60 do 65 65 do 70

godina ima

5 lica 8 17 55 59 51

70 do 75 75 do 80 80 do 85

21 15 2 Ukupno: 232

CEREMONIJAL U LOAMA Ceremonijal u loama obino se odrava prilikom primanja novih lanova, unapreenja postojeih lanova u vie stupnjeve, prilikom smrti pojedinih lanova i proslavama raznih masonskih praznika. Kod primanja novih lanova odrava se slijedei ceremonijal: Lice koje se prima za lana loe najprije se uvodi u crnu eliju sa povezom na oima da nita ne vidi. U eliji mu skidaju povez sa oiju. elija je presvuena crnim platnom, a na stolu se nalazi ovjeja mrtvaka lubanja. To je simbol koji ga treba podsjetiti na prolaznost ivota i smrt. Tada mu se skine povez i odreeni masonski rukovodioc postavlja mu pitanja kao na primjer: Njegov odnos prema obitelji, domovini, zvanju i t.d. Kada odgovori na ova pitanja onda ih jedan od lanova, koji izvodi ceremonijal, donosi u lou i ita pred ostalim masonima na sastanku. Ako su masoni zadovoljni sa odgovorom, koji mora biti u skladu sa njihovim principima, onda se ovaj ponovno vraa u komoru i povezuje oi kandidatu, te ga sprovodnik odvodi u lou. Ulazak u lou praen je tihom glazbom. Kada ude u lou onda mu postavljaju pitanja da li eli biti mason i podvrgavati se masonskim propisima i disciplini. Ako potvrdno odgovori onda se lanovi loe okupe oko njega sa uperenim maevima prema njemu i skidaju mu povez sa oiju, te po prvi put vidi unutranjost loe i prisutne lanove. Starjeina loe ga pozdravlja i predaje mu bijele rukavice i pregau kao simbol, da mora u ivotu biti ispravan i ist. Nakon toga polae zakletvu, koja sadri obeanja da e biti ispravan i podvrgavati se disciplini i da nee izdavati tajnu loe koje bude saznao. Nakon te sveanosti i poslije svakog sastanka masoni se hvataju za ruke i prave takozvani bratski lanac, pa tako odlaze u drugu prostoriju, gdje se odrava zajednika veera za sve masone. RAD U LOAMA Sastanci u loama odravaju se jedan put sedmino, a najmanje jedan put mjeseno. Po potrebi u sluaju primanja novih lanova i rjeavanja drugih vanih pitanja, starjeina loe moe sazvati izvanredan sastanak. On to mora uiniti i u sluaju kad zatrai 5 lanova loe, koji se nalaze na majstorskom stupnju. Izvanredan sastanak saziva se i obavjetava lanove posebnim pozivom. Sastanak loe moe se odrati u tom sluaju ako je prisutno najmanje 7 lanova od kojih 5 mora biti na stupnju majstora loe. Na sastanku vlada disciplina i svi moraju traiti rije. lanovi koji su sprijeeni da dou na sastanak, moraju naknadno izostanak opravdati i poslati uobiajeni prilog koji se poslije svakog sastanka daje za udoviku-torbu koji predstavlja pomo udovicama umrlih masona. Pored lanova koji redovito dolaze na sastanke bio je izvjestan broj onih lanova, koji redovito nisu trebali dolaziti na sastanke. To su vjerovatno bili stariji i ugledniji lanovi iz viih stupanja. Oni su dolazili onda kada su se rjeavala vana i specijalna pitanja. Tekui poslovi na sastancima masona rasporeuju se ovim redom: 1.) Otvaranje rada po obredu 2.) itanje loine arhitektonske tablice od prolog rada t.j. (zakljuci sa prolog sastanka)

3.) Eventualan primitak i pozdrav prijavljenih gostiju 4.) itanje arhitektonske table velike loe 5.) itanje eventulne arhitektonske table drugih loa 6.) Ostali dnevni red 7.) Eventualno predavanje 8.) Kruna pitanja 9.) Obnaanje udovike turbe 10.) Bratski lanac (svi masoni se hvataju za ruke i tako odlaze na veeru u drugu salu) 11.) Zavretak rada. Masoni su na sastancima obino pretresali razne kulturne i privredne probleme mjesta u kojem se loa nalazila i donosili zakljuke ta e u tom pogledu poduzeti. Neke loe, kao na primjer: Karlovaka i pojedine u Zagrebu, radile su dosta aktivno na prosvjetnom polju, kako u loi tako i u graanstvu, odravale su predavanja iz oblasti nauke i kulture, pa su se u tom smislu donekle afirmirale. Pojedine politike dogaaje popratili su informativnim predavanjima bez diskusija, jer su politike diskusije izbjegavali, da bi sauvali jedinstvo i izbjegli unutarnja trvenja. Rjeavali su i pitanja zapoljavanja svojih lanova na pojedina odgovorna mjesta. Poslovni razgovori voeni su najee na zajednikim veerama, koje su prireivali nakon svakog sastanka. TAMPA I VEZE SA INOSTRANSTVOM Masoni u Hrvatskoj izdavali su svoj mjeseni list estar. Osniva lista bio je dr. Mihali Adolf, a urednik je bio dr. Ante Drai. List je obraivao razne masonske simbole i obiaje, a najee je donosio razne rasprave iz oblasti istorije, umjetnosti i ostalih nauka. tampan je u tampariji C. Albreht (vlasnik P. Acinger, Radieva ulica 26 u Zagrebu), a koji je isto bio lan masonske organizacije. Strogo se pazilo da list ne dolazi do onih lica koja nisu masoni. Neki brojevi lista bili su prireivani i namijenjeni za van, pa zato nisu sadravali nikakovu tajnu. Masoni su takove sadraje posebno prireivali da bi svijetu prikazali masonstvo u najboljem svjetlu i razbili propagandu svojih neprijatelja, koja se irila o masonstvu. Policija je vrila kontrolu tampe i sa tim ciljem zalazila u razne tamparije, ali u vreme tampanja masonskog lista estara nije nikad dolazila u tu tampariju, gdje je list tampan. To su masoni obezbeivali preko svojih ljudi koji su zauzimali rukovodea mjesta u policiji. Kada je list trebao biti tampan, vlasnik tamparije obavjetavao je policiju da ova upozori svoje organe, da u to vrijeme ne dolaze u tampariju. Ovaj listi ureivali su i pisali za njega lanke samo lanovi masonskih loa. Pored ovog mjesenika masoni su pisali razne broure, meu ostalim i ove: Dr. Mihali Adolf: Slobodno zidarstvo upute onima koji se zanimaju za slobodno zidarstvo. Ivan Prigorski: Listovi o slobodnom zidarstvu. Stojkovi Sreto: Slobodno zidarstvo. Masonerija je organizacija internacionalnog karaktera pa su organizacije pojedinih zemalja bile povezane i esto dolazile u kontakt sa organizacijama drugih zemalja. Ove veze sa inostranstvom koristile su masonske organizacije i njeni lanovi prvenstveno za stvaranje raznih privrednih i poslovnih veza. Istovremeno razvijale su se politike i kulturne veze. Sve te veze koristile su neke zemlje, naroito vodee, u pijunske svrhe. Izvjestan broj masona u Hrvatskoj od ranije je povezan sa stranim diplomatskim i drugim predstavnicima, naroito engleskim i francuskim i amerikim. Neki od njih radili su za strane obavjetajne slube. Tako je na primjer tokom rata dr. Zorovi Dragomir, sudac, davao podatke Andriu koji je radio sa SIM talijansku obavjetajnu slubu.

Jedan dio preivjelih masona poslije II. svjetskog rata neprijateljski se odnosio prema socijalistikom ureenju u Jugoslaviji i prieljkuje intervenciju zapadnih sila kojom bi se sruio postojei i povratio stari kapitalistiki poredak. Neki od njih obnavljaju veze sa stranim predstavnicima i ubacuju se kao posrednici, tumai jezika i dr. u pojedina predstavnitva. Sumnja se da neki rade za strane obavjetajne slube, kao na primjer dr. Andrievi Dragomir za slubu SAD, Oi dr. Vladimir, Gili Andro, Vukovi Potperski Zdenko, dr. Bratani Zvonko, dr. Zorii Milovan za slubu Engleske, dr. Bonjak Aleksandar za slubu Francuske i jo neki drugi za koje e se podaci obraditi u spiskovima koji se prilau. DRANJE MASONA ZA BIVE JUGOSLAVIJE I II. SVJETSKOG RATA Tokom I. svjetskog rata Engleska i Francuska bile su zainteresirane za jaanje svog utjecaja na itavoj teritoriji, gdje su ivjeli nai narodi. Radi toga su ove zemlje, kako preko svoje diplomacije, tako i masonskih organizacija, radile na stvaranju bive Jugoslavije. One su u tom cilju pomagale i djelovale preko jugoslavenskog odbora u Londonu, koji je bio sastavljen veinom od masona, kao na primjer: Metrovi Ivan, kipar, Ostovi Pavle, Marui Drago, Markovi Boo i dr. Srki Milan. Nakon stvaranje Jugoslavije hrvatska buroazija bila je nezadovoljna mjestom kojeg je dobila u privrednom i dravnom ivotu. Kada je 1920. godine dolo do ujedinjenja svih loa u Jugoslaviji i stvaranja velike loe Jugoslavija, mnogi masoni u Zagrebu poeli su istupati iz loa jer se nisu slagali sa ulogom i mjestom koje su dobili u novoj dravi. lanovi loa koji su odstupili prelazili su u loe koje su bile nacionalistiki orjentirane i nakon izvjesnog vremena stvorili su svoju veliku lou Libertas u Zagrebu. Ove loe nisu pristupile pod okrilje velike loe Jugoslavija, ve su ostale kao nepriznate (divlje) loe. Za masoneriju u Hrvatskoj karakteristino je da je lanstvo sastavljeno najvie od intelektualaca (pravnika, profesora, lekara i ininjera), meu kojima je znatan dio bio na rukovodeim mjestima u raznim ustanovama i dravnom aparatu. Jedan manji dio predstavljali su industrijalci i trgovci, dok su politiari u Hrvatskoj bili vrlo malo zastupljeni, za razliku od organizacija u Srbiji. To dolazi otuda to je hrvatska buroazija i predstavnici stranaka, naroito HSS-a, esto bila u opoziciji prema reimu borei se za udio u vlasti i privredi, a masonsku organizaciju gledali su kao reimsku, koja djeluje pod velikim utjecajem reima. Jedino je idovska loa Zagreb 1090 u Zagrebu imala u svojim redovima vei broj trgovaca i industrijalaca. Na taj nain njen utjecaj na privredni ivot i dravni aparat u Zagrebu, bio je mnogo znatniji. Ona je imala vei utjecaj na banke, te je preko njih pomagala financiranje svojih lanova, a i drugih koji su kao poslovni ljudi trebali kredite. Ova loa osnovala je Biro koji je vodio evidenciju o imovnom stanju i kreditnoj sposobnosti pojedinih masona radi orjentacije za financijsko pomaganje svojih lanova koji su vodili poduzea. Na fakultetima u Zagrebu skoro kroz itavo vrijeme vodila se borba za rukovodei poloaj i uticaj izmeu masona i klerikalaca, koji su bili nacionalistiki raspoloeni. Klerikalci su se suprostavljali provoenju masonske politike na fakultetu, pa su u tom cilju ponekad predobili i nekog masona. S obzirom na sastav masonskih organizacija u Hrvatskoj velika loa Jugoslavija uspjela je pridobiti za politiku reima rukovodee masone u Zagrebu, posredujui da se ovi postave na razne poloaje u dravnom i privrednom aparatu. Na poloaj direktora i rukovodioca ustanova socijalnog osiguranja, novinskih preduzea, banaka, a donekle i u dravni aparat, dolazili su veinom intelektualci koji su bili masoni. Politika reima provaana je uglavnom preko ovih utjecajnih masona.

Lino poznanstvo i prijateljstvo pojedinog masona sa visokim predstavnicima vlasti, koriteno je da se doe u kontakt i sprovede neka mjera ili uini neto za organizaciju. Tako 1940. godine posredstvom dr. Limi Ante lana loe Pravednost u Zagrebu, dolo do primanja velikog majstora loe Jugoslavija kod bana Hrvatske banovine. Profesor univerziteta dr. Krbek Ivo funkcioner HSS-a inae reimlija i Stranicki Milorad profesor univerziteta i bivi poslanik Jugoslavije u Buenos Airesu za vrijeme diktature 1929. godine, masoni iz Zagreba posredovali su 1939. godine u sklapanju sporazuma Cvetkovi Maek. Oni su radili na pripremama, nagovarali vodstvo HSS-a i Maeka da pristupi sporazumijevanju. Ovaj sporazum forsiralo je vodstvo masona u Jugoslaviji, kao i hrvatska buroazija i predstavnici financijskog kapitala u Zagrebu, koji su financirali ove masone radi uinjenih usluga. Njih obojica bili su vre povezani sa bankama, a Krbek je bio lan upravnog odbora Gradske tedionice. On je nakon sporazuma Cvetkovi Maek postao podban banovine Hrvatske. Velika loa Jugoslavija provodila je taktino i oprezno svoju politiku u odnosu na masonske loe. Nie lanstvo nije bilo upoznavano sa politikim mjerama i planovima, koje su provodili vrhovi masona. U redovima nieg lanstva bilo je zahtjeva, da se svi masoni upoznaju sa planovima, kojeg treba da provedu masonske organizacije. Taj zahtjev postavljao je i Marko Kostreni lan loe Ivan Drakovi u Zagrebu, ali tim zahtjevima nije udovoljavano. Politike diskusije u loama izbjegavane su radi ouvanja jedinstva pripadnika loa, ali i pored toga pojedini dogaaji u zemlji izazivali su u loama politika trvenja i meusobne borbe. Veih previranja u loama bilo je 1927. i 1928. godine za vrijeme borbi u skuptini i ubojstva Radia, kojom prilikom je jedan dio masona u Hrvatskoj istupio iz loa. Nije dovoljno razjanjeno kako su masoni u cjelini reagovali i odnosili se prema zavoenju diktature 1929. god. i ta su sve poduzimali. Poznato je da su masoni u Karlovcu protestirali protiv Badovinca Nikice gradonaelnika u Karlovcu, koji je grublje provodio mjere vlasti i intervenisali preko velike loe Jugoslavija, da se on smjeni s dunosti. Prilikom objavljivanja predloga o ureenju drave na federalnoj bazi 1935. godine u masonskoj loi Pravda u Splitu dolo je do otrih diskusija izmeu Nisitea Vice, Stipevia, Leontia Ljube nacionalista na jednoj i dr. Tartaglie maekovca bana Primorske banovine na drugoj strani. Radi tih sukoba i otrih diskusija dr. Tartaglia je 1935. godine istupio iz masonske loe. Prijedlog besednika velike loe Jugoslavija u Beogradu dr. Brankovi Damjana, da se meu masonima usvoji uvaanje dravne vjere, masoni u Hrvatskoj i Zagrebu su odbili. Dr. Belin Ivo, Ostovi Pavle i dr. Tartaglia Ivo masoni pozivani su na odgovornost u loama zato to su potpisali Zagrebaki memorandum kojeg su 1934. godine sastavili Metrovi Ivan kipar, dr. urin i dr. Ritig. Oni su se tom prilikom pozvali na statut masona po kojem postoji sloboda politikog opredjeljenja lanstva i protiv njih nisu toga puta poduzimane nikakove mjere. U vrijeme postavljanja hrvatskog pitanja masoni u Hrvatskoj nisu uzimali znatnijeg uea u politikim borbama, ali su ipak u pojedinim loama odravali nauna predavanja, koja su povezana i dotiu se ovog problema. Prilikom svih izbora vie od polovine masona u Hrvatskoj, glasalo je za reimske liste. Nekolicina od njih koji su pripadali raznim politikim strankama, a koje su obino bile u sastavu opozicije, glasali su za kandidate svojih stranaka. Preostali dio masona obino nije izlazio na izbore, jer nebi glasao za reimske liste, pa se nisu htjeli zamjerati masonskoj organizaciji. Oko 1938. godine u politici bive Jugoslavije poeo je sve vie prevladivati engleski utjecaj nad dotadanjim francuskim. Krajem 1939. osnovane su masonske loe u Beogradu, koje su se trebale oslanjati na engleski konvent. Tako je dr. Marjanovi Milan 31. I. 1940. god.

istupio iz loe Grof Ivan Drakovi u Zagrebu i dobio razrijenicu zbog toga, jer odlazi u Beograd radi osnivanja engleskih loa. Pred zabranu loa u Jugoslaviji 1940. godine opaalo se da u njima jaa utjecaj ustakih i drugih faistikih struja. Takve prilike i strah od rata utjecali su na pasivizaciju masonskih loa i odstupanja nekih lanova iz loa, kao na primjer: Baranovi Kreimira, Tuan Frana i drugih u Zagrebu i drugim mjestima. Rasputanjem loa neki masoni u Zagrebu osnovali su klub Gri u kome su se povremeno sastajali. Uspostavom NDH-a po uzoru na Njemce ustae su poeli progoniti masone. Oni su tragali za masonskim arhivama i zaplijenili sve do ega su doli. Septembra mjeseca 1941. godine izvrili su hapenje i poslali u logor Stara Gradika preko 50 masona. Meu ovima bili su: Plavi Duan, Dragii Branko profesor, Kandija sudac, Cimerman apotekar, Ivanevi Ivan profesor, Oi Vladimir, Jurkovi Mato, Vivoda, dr. Poduje Jozo, Brovet Kreimir, epi ing. Vlado, Horvat Radoslav knjiar, dr. Katii Natko, Novak Grga profesor, Barac Ante profesor, Deanovi Mile profesor, Tuan Fran profesor, Horvat Jure, Brejer Mirko, dr. Koevi Vlado, dr. Mudrini, Kostreni Marko i vrljuga. Veinu masona idovskog porijekla pohapsili su jo ranije i postreljali, a jedan dio poslali su u logor, koji su kasnije tamo pobijeni. Neke masone koji su se nali na raznim poloajima su smjenili i podvrgnuli istragama. Na intervenciju masona koji su bili frankovci i odmah doli na istaknute poloaje, kao na primjer Grivii Leonarda vlasnika staklane u Zagrebu, puteni su poetkom 1942. godine masoni iz logora Stare Gradike. On je uspio uvjeriti predstavnike ustake vlasti, da im ovi masoni ne predstavljaju neku veu opasnost. Ovakav stav prema masonima ostao je do 1943. god., kada se poeo ublaavati pod utjecajem Njemaca koji su ili na kompromis sa zapadom, sa ciljem da ove odvoje od SSSR-a. Poslije toga ustae su sa pojedinim masonima uspostavljali kontakte i davali im zaposlenja. Tokom rata u ustakom pokretu aktivno je uestvovalo 16 masona. Vei dio masona trgovaca i industrijalaca kolaborirao je tokom rata sa ustakom dravom, pa su kao takovi nakon osloboenja sueni po naim vlastima. Tokom rata, a naroito pred njegov kraj, oko 15 masona prelo je u NOV. Jedan manji dio masona materijalno je pomagao NOP, uglavnom radi zajednike borbe sa zapadnim saveznicima, kojima su oni veinom privreni i radi stvaranja linog statusa uesnika NOP-a kada je ve bilo jasno da je pobjeda na njegovoj strani. U toku rata i poslije osloboenja pobjegla su iz nae zemlje 24 masona zbog suradnje sa okupatorom i neprijateljskog odnosa prema naem drutvenom ureenju. Legalno je iselio 21 mason i to uglavnom idovskog porijekla, koji su poslije rata dosta masovno selili u Palestinu. Nakon osloboenja meu masonima izvrena je izvjesna diferencijacija: Neki uesnici NOP-a i siromaniji intelektualci opredjelili su se za postojei drutveni sistem. U Savez Komunista primljeno je do sada 9 bivih masona. Jedan dio realnijih intelektualaca i ako simpatizira kapitalistiki poredak i zapadnu demokraciju, odnosio se lojalno prema naem drutvenom ureenju i uestvovao u izvjesnim akcijama koje su poduzimale nae drutvene i masovne organizacije. Oni su realnije ocjenjivali situaciju u naoj zemlji i stabilnost drutvenog ureenja, koji ima dosta jaku podrku u narodnim masama. Ostali dio masona naroito onih u Zagrebu, poslije rata aktivno je propagandno djelovao protiv naeg drutvenog ureenja, podstiui i prieljkujui intervenciju zapadnih zemlja za restauraciju kapitalistikih odnosa u naoj zemlji. Oni su se povezivali sa diplomatskim i drugim predstavnicima zapadnih zemalja i klevetali nae drutveno ureenje i mjere koje poduzima naa vlast u oblasti vanjske politike i privrede.

POSLIJERATNA AKTIVNOST MASONA U HRVATSKOJ

Prije rata masonerija u Zagrebu imala je glavne pozicije na sveuilitu, kao i nekim naunim, kulturnim i drugim ustanovama. Dobar dio tih ljudi danas se nalazi na istaknutim mjestima u naunom, kulturnom i javnom ivotu. Do sada je uoavano grupiranje masona na primjer u Leksikografskom zavodu i pojedinim fakultetima, kao na primjer medicinskom. Ovdje emo iznijeti vremenskim redosljedom samo pregled agenturnih izvjetaja, koji govore o masonima i njihovoj poslijeratnoj aktivnosti, jer bi na osnovu postojeih materijala, bilo vrlo teko izvoditi neke zakljuke i davati openita miljenja, tim vie, to do sada nije bila zavedena neka stalna kontrola njihove djelatnosti. Takoer treba naglasiti, da ti izvjetaji nisu bili posebno provjeravani, pa se nemoe dati ni ocjena njihove vjerodostojnosti. Tako za jedan izvjetaj koji bi sadrajno govorio zapravo najvie, nemoe se utvrditi od kog je saradnika, a ni vrijeme kada je podnesen (Isputen je dio koji u potpunosti ponavlja izvjetaje raznihsuradnika, a koji su ve doneseni u predhodno navedenom dokumentu UDB-e, pr. I. M.). NAPOMENA: Ovaj elaborat manjkav je naroito u drugom dijelu, koji se tie odnosa masona u bivoj Jugoslaviji i njihove djelatnosti. U rekonstrukciji sasluavano je nekoliko rukovodeih masona, koji bi mogli vie dati, ali su izbjegavali ira objanjenja. Dranje masona poslije rata nije po nama ranije obraivano ve putem povremene orjentacije saradnika. U daljnjem radu ova pitanja e se obraditi, pa se mogu naknadno unijeti u elaborat. Zagreb, dne 23. I. 1958.

. -----

1. XI. 1957. g. SPISAK IVIH LANOVA BIVE MASONSKE LOE MAKSIMILIJAN VRHOVEC U ZAGREBU 1. BADALI dr. JOSIP sin Mije, roen 7. VI. 1888. u Dejanovcu, kotar Kutina, profesor filozofskog fakulteta. Stanuje Livadieva 36, Zgb. U prvom svjetskom ratu bio je zarobljen po Rusima, a kasnije se vratio u zemlju. Za vrijeme okupacije 1942. g. bio hapen po ustaama kao mason i u logoru Jasenovac bio nekoliko mjeseci. Politiki stoji na liniji Zapada. 2. BARANOVI KREIMIR profesor glazbene akademije u Zagrebu. Navodno istupio iz masonske loe 15. XII. 1939. g. 3. BAUER dr. MARKO sin Adolfa, roen 8. XI. 1885. g. u Batuki, NR Srbija, penzioner, stanuje Pantovak 20. 4. BONIFAI dr. ANTE sin Frana, roen 1901. g. u Punti, profesor, stanuje Rubenika 7. 5. BRATANI dr. ZVONKO sin Stjepana, roen 17. IX. 1896. g. za vrijeme bive Jugoslavije radio kao komercijalni strunjak u poduzeu Naika dd odaklen je izbaen jer je izvrio pronevjeru. U toku rata u par navrata zatvaran po ustaama kao mason. Inae je tokom rata bio vlasnik filmskog poduzea Jadran. Bio je domobranski natporunik. Poslije rata radio u direkciji privrednog invalidskog poduzea. Vlasnik je nekog imanja u Zagorju. Posjeuje engleskog konzula u Zagrebu Gipsa. Politiki se ne istie, ali nije prijatelj naeg drutvenog uredenja.

6. BUJAS dr. KAMILO sin Marka, roen 17. VII. 1911. g. u ibeniku, stanuje Primorska 29. 7. DURST dr. FRANJO sin Milana, roen 4. IX. 1875. g. u Zagrebu, lijenik, sveuilini profesor, stanuje Vijenac 4. 8. DEBELJAK STJEPAN sin Josipa, roen 9. VI. 1877. g. profesor, stanuje Pantovak 5. 9. FRANCESKI VJEKOSLAV sin Ivana, roen 4. V 1896. g. u Omiu, advokat, Mauraniev trg broj 8. Za bive Jugoslavije radio kao advokat i pripadao SDS i bio jedan od organizatora ORJUN-e Za vrijeme NDH bio pravni savjetnik Narodne banke u Zagrebu. Hapen po ustaama zajedno sa ostalim masonima, ali je intervencijom Gestapoa puten. Poznat je kao dobar advokat, a poslije osloboenja zastupao je buroaziju kojoj je konfiskovana imovina pred sudom. Pohlepan je za novcem. Nastoji se prikazati lojalnim prema naim vlastima. 10. GILI dr. ANDRO roen 30. XI. 1889. u Rijeci, penzioner, stanuje Ruinjak broj 5. Za vrijeme bive Jugoslavije bio direktor parobrodarskog drutva Jugoslovenski Loyd. Nakon osloboenja bio neko vrijeme bez posla, a potom postao slubenik Geofizikog zavoda. Posjedovao je velike koliine zlata sa kojim i vercao poslije rata. ena mu je bila aktivista NF, ali se s njome nije slagao. Ona je kasnije suena na 1. g. radi izjanjavanja na liniji IB-ea. On je poznat kao anglofil i neprijatelj naeg drutvenog ureenja. Podrava veze sa Ridererom, slubenikom Engleskog konzulata. 11. IVANEVI dr. IVAN sin Mate, roen 19. XII. 1892. g. u Zagrebu, Opatika 23. 12. IVEKOVI ing. BRANIMIR sin irila, roen 1. X. 1894. g. u Sarajevu, stanuje Zagreb, Prilaz JNA 9. 13. JURANOVI dr. VLADIMIR sin Martina, roen 30. VI. 1900. g. u Petrinji, stanuje Voninina 11. 14. JURANOVI ing. IVAN sin Martina, roen 9. VI. 1897. g. u Petrinji, stanuje Voninina 1. 15. JUTRIA SLAVKO sin Mije, roen 9. VII. 1879. g. u Prilinu, stanuje Petreiev trg broj 3. 16. KANDIJA dr. ANTE sin Sreka, roen 1879. u Zlarinu, ibenik, penzioner, stanuje Malinova 3/I. 17. KAVI JOSIP sin Matije, roen 1889. g. u Celju, NR Slovenija, penzioner, stanuje Ribnjak 14. 18. KOEC NIKOLA sin Nikole, roen 16. XI. 1906. g. u Naicama, komercijalista u Plivi, stanuje ubieva 69. 19. KOVAI KREIMIR sin Ante, roen 12. XII. 1889. g. u Zagrebu, knjievnik novinar, stanuje Pantovak 203. 20. KRALJEVI dr. MILAN 21. KRIZMAN TOMISLAV sin Slavka, roen 21. VI. 1882. g. u Karlovcu, akademski slikar, stanuje Petrinjska. Pripadao je SDS gdje je njegov brat Hinko bio jedan od rukovodioca stranke. Politiki je prevrtljiv. Portertirao je kralja Aleksandra, a 1943. godine u vreme ublaavanja kursa prema masonima portretirao je Pavelia. 22. MARI dr. LUKA roen 1899. g. u Papiima, Sisak, profesor Tehnikog fakulteta, stanuje Jurjevska broj 25. 23. MEDAKOVI dr. DANE sin Milorada, roen 1890. g. u Graacu, rektor VP, stanuje Rubetieva broj 10. 24. MILI LAVOSLAV sin Lavoslava, roen u Karlovcu, slubenik, stanuje Tomieva 66/I. 25. NOVAK GRGA roen 1888. u Zagrebu, sin Prospera, stanuje Koupskog 25. 26. POLJANEC FRANJO sin Franje, roen 1900. g. u Virovitici, otselio za Sisak. 27. PEROVI DRAGO sin Jove, roen 1888. g. u Gorici, profesor, stanuje Voarska 97.

28. PODUJE JOZO otselio na Hvar. 29. RIBI BOIDAR ing. sin Josipa, roen 1895. u Varadinu, stanuje Lenjinov trg 14/I. Bio je direktor elektrine centrale u Zagrebu od 1938. a 1939. g. otputen je radi toga, to je titio interese radnika. Poslije toga bio je zastupnik vicarske firme Brovn Boweri, na kojoj dunosti ostaje do osloboenja, kada ponovno dolazi za direktora elektrine centrale. Materijalno je pomagao NOP, inae je zapadnjaki orjentiran. 30. SALOPEK dr. JOSIP apotekar, sin Stjepana, roen 11. III. 1891. u Sisku, stanuje Gvozd 19. 31. STANI dr. IVO lijenik, sin Matije, roen 8. II. 1890. g. u Starom gradu, stanuje Nikolieva 1/III. 32. STEFANOVI JOVAN sin Marka, roen 20. I. 1896. g. u Zemunu, sveuilini profesor, stanuje Posilovieva 7. Bio je jugoslavenski nacionalista. Za vrijeme okupacije hapen po ustaama i otpremljen u logor odaklen je interniran za Srbiju. U logoru mu je umrla ena i sin. Poslije osloboenja radio u masovnim organizacijama. Strunjak je starog kova, ali se nastoji prilagoditi novom sistemu. 33. STOJISAVLJEVI dr. BOGDAN sin Ilije, roen 17. IV 1899. g. na Udbini. Za bive Jugoslavije bio direktor VP. Poslije rata namjeten na radio stanici u Zagrebu u rubrici za predavanje. lan SK i pristaa vrstog kursa u SK. 34. STRANICKI dr. MILORAD sin Ivana, roen 19. IX. 1879. g. u Krievcima, sveuilini profesor sada u penziji, stanuje Jurjevska 14. Za bive Jugoslavije bio sveuilini profesor, a za vrijeme diktature 1929. g. poslanik u Buenos Airesu. 1939. g. bio je slat po masonima kod princa Pavla, da posreduje za sklapanje sporazuma Cvetkovi-Maek. Ovaj pothvat financirale su zagrebake banke. Poslije toga bio je poslanik u Stokholmu, gdje je ostao do okupacije. Bio je u dobrim odnosima sa ustakom vlasti i po Paveliu postavljen za poslanika u Budimpeti. Poslije je bio savjetnik ministra Lorkovia. Radio je za englesku obavjetajnu slubu. 35. OTARI-PISAI KARLO sin Adalberta, stanuje Opatika 6. 36. ILOVI SREKO sin Frane, roen 14. XI. 1885. g. u Suaku, penzioner, stanuje Bogovieva 1.

---1. XI. 1957. g. SPISAK IVIH LANOVA BIVE MASONSKE LOE IVAN DRAKOVI U ZAGREBU 1. ANDRIEVI DRAGUTIN sin Franje, roen 11. VII. 1592. g. u Orebiu, Dubrovnik, bankovni inovnik, stanuje Kamenjak broj 4. Za bive Jugoslavije bio prokurista Prve Hrvatske tedionice. Poslije osloboenja se penzionisao i radi honorarno u Narodnoj banci. Tokom rata bio pasivan i putem veza izvukao sina iz domobranstva. Posjeuje ameriki konzulat, koji ga koristi za prevaanje iseljenikih pisama. Na njega se obraaju familije emigranata, koje ele otii u inostranstvo, te im sastavlja molbe i pomae dobivanje viza. Povremeno odlazi u ameriki konzulat kod vice konzula Warkera. Kontrolira ga III. odjeljenje. 2. BONJAK dr. ALEKSANDAR sin Teodora, roen 2. IV 1904. g. u Bjelovaru, advokat, stanuje Bokovieva broj 20. Za bive Jugoslavije imao svoju advokatsku kancelariju. Bio je

simpatizer tadanjeg reima. Za vrijeme okupacije pobjegao je u Srbiju, a po osloboenju se vratio u Zagreb. Za bive Jugoslavije podravao je vezu sa francuskim konzulom, koji je radio za francusku obavjetajnu slubu, tj. obavjetajno djelovao. 3. BELIN dr. IVO sin Ante, roen 14. VI. 1891. g. u Trpnju, Dubrovnik, penzioner, stanuje Soc. Revolucije 49. Za bive Jugoslavije tajnik zagrebake berze, a od 1935. g. do okupacije viceguverner Narodne banke u Beogradu. Na tu dunost dovukao ga je Stojadinovi, jer je ovaj bio mason i lan Rotari kluba. 1940. g. Njemci su ga odlikovali Krstom II. reda zbog privredne suradnje sa Njemakom. Poslije rata suen je na 10 godina radi kolaboracije, ali je izdrao samo 8 mjeseci, jer mu je kazna oprotena. Hapen je po ustaama kao mason i uskoro puten. Neprijateljski se odnosi prema naem drutvenom ureenju. Radi honorarno kao redaktor u Leksikografskom zavodu u Zagrebu. 4. BOJI dr. VIKTOR sin Dragutina, roen 8. X. 1896 u Zagrebu, lijenik, stanuje Vlaka 70/I. 5. MELIG VILIM sin Tome, roen 19. V 1878. g. u Mitrovici, penzioner, stanuje Kamaupova br. 13. 6. FILIPOVI ing. BOIDAR sin Vilima, roen 14. VIII. 1894. g. u Petrinji, stanuje Palmotieva 35. 7. FINK dr. NIKOLA sin Ferdinanda, roen 10. XI. 1894. u Zagrebu, kustos muzeja, stanuje Trenkova 18. Po ustaama bio dva puta hapen kao mason. Sada se politiki ne istie. 8. HRU DRAGUTIN sin Lavoslava, roen 2. XI. 1886. g. u Krapinskim toplicama, penzioner, stanuje Vinkovieva 33. Bio direktor Jugoslovenske banke, a zatim predsjednik Metro Goldving Mayer u Zagrebu. Vlasnik kina Edison u Karlovcu i lan uprave Mustad u Karlovcu. Poslije rata bio u logoru, a prema naem drutvenom ureenju se neprijateljski ispoljava. Za bive Jugoslavije bio vezan sa britanskom obavjetajnom slubom. 9. KATII dr. NATKO advokat, stanuje Gajeva 18. 10. KAMAN MILAN sin Aleksandra, roen 28. VI. 1888. g. u Varadinu, profesor, stanuje Medveak 133. 11. KOEVI dr. JANKO sin Vjekoslava, roen 1894. u Klanjcu, stanuje Primorska 9. 12. KRBEK dr. IVO vanbraan sin Milice, roen 23. VIII. 1890. u Zagrebu, profesor pravnog fakulteta, stanuje Jabukovac 22. Za bive Jugoslavije bio gradonaelnik u Zagrebu, a kasnije profesor fakulteta. U sporazumu Cvetkovi-Maek, postao podban banovine Hrvatske. Bio funkcioner HSS-a, ali izraziti reimlija i paktirao sa dvorom. 1944. g. otiao u partizane kao emisar Koutia. Politiki se puno ne istie i poznat je strunjak za upravno pravo. Posjeuje vicarski i Ameriki konzulat. 13. SAVI-NOSAN STJEPAN sin ure i Alime Nosan, roen 1894. u Zagrebu, ininjer profesor, stanuje ul. 8. Maja 43. 14. STANI SVETISLAV sin Dimitrije, roen 7. VII. 1895. g. u Zagrebu, profesor, stanuje Koturaka 73. 15. TAMPAR ANDRIJA sin Ambrozija, roen l. IX. 1888. g. u Drenovcu, Sl. Brod. sveuilini profesor, stanuje Gvozd 7. 16. VRLJUGA dr. LJUDEVIT lijenik. 17. TKALI VLADIMIR sin Zvonimira, roen 30. IX. 1883. g. u Zagrebu, stanuje Kulanova 48/I. 18. TESKEREI ing. NAHIM sin Fahrudina, roen 28. VII. 1902. g. u Carigradu, Musliman, stanuje Radieva br. 10. Zaposlen u institutu za medicinsko istraivanje. Za bive Jugoslavije radio na aerodromu Novi Sad, zatim u tvornici duhana Ni i u Upravi dravnog monopola za Beograd. 1941 godine doao je u Zagreb za inovnika dravnog monopola, a poslije osloboenja u poduzee Ventilator. Zapadnjaki orjentiran. Prije rata bio lan Engleskog kluba.

19. VOUK dr. VALE roen 23. I. 1886. g. u Gospiu, Tomislavov trg br. 8. Profesor privredno-matematikog fakulteta. Bio je jugoslavenski orjentiran i pisao Himnu o smrti kralja Aleksandra, pa je za vrijeme NDH, radi toga smjenjen sa dunosti na sveuilitu. 20. ZOROVI dr. DRAGUTIN sin Silvije, roen 6. VII. 1895. g. u Hvaru, sudac, Novakova 32. 21. EPI ing. VLADIMIR sin Zvonimira, roen 22. VIII. 1894. g. u Osijeku, stanuje Pod Zidom 3/I. 22. UPI dr. STANISLAV sin Matije, roen 3. III. 1897. g. u Bregima, Koprivnica, lijenik u bolnici Vrape, stanuje ulica 8. Maja. Za bive Jugoslavije isticao se u razbijanju radnikih sindikata, a za vrijeme rata suraivao sa ustakim povjerenikom u bolnici, gdje je hapeno nekoliko slubenika. Poslije rata sakrivao je pojedine ustake elemente, kao Jovanovi Ivu, koji je suen na smrt. Neprijateljski je raspoloen prema naem drutvenom ureenju.

----

1. XI. 1957. g. SPISAK IVIH LANOVA BIVE MASONSKE LOE PRAVEDNOST U ZAGREBU 1. ALAUPOVI ing. RADOVAN sin Tomislava, roen 2. IV 1899. g. u Sarajevu. 2. ARKO dr. BRANKO sin Mije, roen 18. XII. 1900. g. u Dolcu, stanuje Breenskog 5/III. 3. BUDISAVLJEVI dr. JULIJE sin Rudislava, roen 2. III. 1888. g. u Sl. Poegi, Svaiev trg 13. 4. BUDISAVLJEVI dr. SRAN sin Rudislava, roen 8. XII. 1883. g. u Sl. Poegi, penzioner, Amrueva 5. 5. CUVAJ dr. ADOLF sin Slavka, roen 16. VIII. 1882. g. u Zagrebu, Amrueva 5. 6. OP dr. DRAGO sin Josipa, roen 10. I. 1898. g. u Vel. Gorici, lijenik, Bokovieva 18. 7. AVI dr. MILJENKO sin Bogdana, roen 14. VIII. 1888. g. u Vel. Kikindi, penzioner, Bulieva broj 5/II. S. GRINVALD dr. BOIDAR sin Aleksandra, roen 21. V 1899. g. u Varadinu, Bunieva broj 1. Za bive Jugoslavije bio tuioc sudbenog stola u Zagrebu. Pripadao je HSS-u. Za vrijeme NDH proganjan kao idov i sakrivao se u bolnici Merkur. Zatiivao ga ustaki logornik Orekovi navodno radi toga, to je ovaj trebao biti suen kao frankovac, pa se Grinvald za njega zauzeo. Poslije osloboenja bio predsjednik zemaljske komisije za utvrivanje ratnih zloinaca, ali je zbog negativnog dranja hapen i bio u zatvoru dva mjeseca. Prebolio je djeju paralizu i teko hoda. Povezan je sa idovima i pomagao im je da dobiju natrag svoju imovinu. 9. GORTAN MILAN sin Josipa, roen 23. V 1889. g. u Berani, Pazin, profesor, Mesnika 8 prizemno. 10. DRAI dr. ANTE sin Mate, roen 22. VII. 1895. g. u Bribiru, Tomaieva 6/II. 1923. g. stupio u slubu u Vagon Li u Zagrebu, gdje je i sada zaposlen kao direktor. Tokom okupacije otputen kao mason. 1941. g. hapen po Njemcima u Gracu i puten nakon ega je

otiao u Kutjevo. Krajem 1942. g. doao u Zagreb za poslovou Evropskog drutva za osiguranje robe i prtljage. Postoji vjerovatnost da je radio za Njemce. Poslije rata bio u naem logoru. Prebacivao je neka lica u inostranstvo. Zapadnjaki orjentiran i nije prijatelj dananjice. Povezan je s masonima u Beogradu. 11. HAJDI dr. MILO sin Ivana, roen 11. XII. 1891. g. u Babin Polju, Dubrovnik, odvjetnik, Medveak 46. Prije rata i za vrijeme okupacije imao advokatsku kancelariju. Zapadnjaki orjentiran i protivnik naeg drutvenog ureenja. Posjeuje Engleski konzulat. 12. IVANKOVI ORE sin Jeronima, roen 24. XII. 1887. g. u Erveniku, bivi sudac, erjavieva 9. 13. IVANI STANKO sin Ferdinanda, roen 12. XI. 1890. u Zagrebu, slubenik, Kukuljevieva 41-a. 14. JANJATOVI DUAN sin Sime, roen 5. X. 1887. g. u unjaru, Glina, bivi slubenik, Lopaieva 10/II. 15. KATII ing. VLADIMIR 16. KOEVI ing. PETAR sin Vjekoslava, roen 8. VI. 1900. u Zagrebu, komercijalista, Kulanova 48. Za bive Jugoslavije direktor ciglane Ilovac u Karlovcu. Poslije rata radio u graevnom odjelu Min. industrije. Ne simpatie nae drutveno ureenje, ali se nastoji prikazati lojalnim. 17. KVINC EUGEN sin Ivana, roen 26. IX. 1885. u Bjelovaru penzioner, Haulikova 4. 18. LEONTI dr. LJUBO sin Ante, roen 18. VIII. 1887. g. u Studencima, Split, bivi rumunjski ambasador, advokat. 19. OI dr. VLADIMIR sin Franje, roen 9. II. 1896. g. u Krapini slubenik, Vladimira Nazora 30. Za bive Jugoslavije referent banske vlasti odjela za trgovinu i industriju, a za NDH naelnik toga odjela. Za NDH odlikovan ordenom za zasluge II. stupnja. Poslije rata referent za trgovinu Min. industrije. Zapadnjaki orjentiran i podrava veze sa bivim masonima. Sumnja se da je radio za IS. 20. MOGU VLADIMIR sin Marka, roen 1873. g. u Severinu na Kupi, penzioner, Langov trg 4/I. 21. MLADENOVI KOSTA sin Petra, roen 1881. u Vukovaru, inovnik, Andrijevieva 9a. 22. PERKOVI ANTUN sin Antuna, r. 1899. g. u Smoljanima, penzioner, Krupieva 75. 23. PLAVI DUAN sin Nikole, roen 1875. g. u Vinkovcima, penzioner, Masarikova 24. 24. RUI dr. MARKO sin Antona, roen 1886. g. u Katelu, pravnik, ubieva 27. 25. SAVI-NOSAN STJEPAN sin ure i Alime Nosan, roen 1894. g. u Zagrebu, ininjer profesor, 8. Maja 43. 26. STANI-ROKOTOV IVO sin Matije, roen 8. II. 1890. g. u Starom Gradu, Nikolieva 1/III. lijenik. 27. STRANIKI dr. MILORAD sin Ivana, roen 19. IX. 1879. g. u Krievcima, sveuilini profesor, Jurjevska 14. 28. SMIR AUREL sin Eduarda, roen 26. VI. 1889. g. u Zagrebu, penzioner, Palmotieva 28. Za bive Jugoslavije pripadao reimskim strankama. Bio banski inovnik, a za NDH u Min. soc. staranja. Sastaje se sa masonima dr. Mietiem i dr. Baiem na kartanju, gdje razgovaraju o stanju na fakultetu. 29. REPEL DRAGUTIN sin Slavka, roen 2. IV 1892. g. u Zagrebu Pavla Radia 26/I. 30. TAJEVI MARKO sin Antonija, roen 29. I. 1900. g. u Osijeku, profesor, Ilica 34. 31. TURKALJ VJEKOSLAV sin Ivana, roen 2. VI. 1886. u Vinkovcima, 1946. g. bio na izdravanju kazne u Lepoglavi, stanuje Blaekova 4. 32. VIDAKOVI dr. STJEPAN sin Stjepana, roen 15. II. 1890. g. u Varadinu, lijenik, Ribnjak 14.

33. VIVODA JAKOB sin Jakoba, roen 31. XII. 1886. g. u Trstu, slubenik, Kraika 13. 34. VILD HINKO sin Slavoljuba, roen 9. XI. 1881. g. u Novi Vinodol, penzioner, Bukovaka cesta broj 156. 35. VUKOVI-PODKAPELSKI ZDENKO roen 20. X. 1899. u Varadinu, Dugi dol 40. Za bive Jugoslavije bio mornariki oficir i preuzet od NDH, gdje je bio pukovnik. Hapen 1944. g. po ustaama radi uestvovanja u stvaranju vojnog vijea podzemne Hrvatske, koju su stvarali zapadnjaki elementi. Zapadnjaki orjentiran, ali ne pokazuje neku naroitu aktivnost. Radio je za IS. 36. ZANELA dr. SREKO sin Vicka, roen 10. I. 1891. g. u Zadru, lijenik, Juriieva 14/I. 37. ZAVEKA dr. ANTUN od majke Drage Krivai, roen 18. XII. 19... u Petrovaradinu, bivi bankarski inovnik, stanuje Ludinska broj 5 38. ZUGLIA dr. SREKO sin Sreka, roen 19. XI. 1888. g. u Graiu, profesor, Gregorjaneva 30. 39. ZORII dr. MILOVAN sin Milovana, roen 3. V 1884. g. u Zagrebu, sudac meunarodnog suda u Hagu, Bakieva 3. Za bive Jugoslavije otac mu je bio ef u policiji u Zagrebu. On se kretao u visokim drutvima kralja Aleksandra, kneza Pavla i grofa Bombelesa, koga su ustae likvidirali kao engleskog pijuna. Dolazi u kontakte sa diplomatskim predstavnicima Engleske, SAD i Francuske. Sumnja se da radi za Englesku ob. slubu, ali da ga u zadnje vrijeme manje koriste. Zapadnjaki je orjentiran i Njemce je mrzio za vrijeme okupacije. Ponekad osuuje neke nae politike mjere. Poslije rata je kontaktirao sa bivim masonima. 40. Dr. KRNADI KAZIMIR

----

1. XI. 1957. g. SPISAK IVIH LANOVA BIVE VELIKE MASONSKE LOE LIBERTAS (u ijem sastavu su bile loe Ljubav blinjemu, Prometej, Amitia i Hrvatska vila) u Zagrebu. l. AU ALEKSANDAR sin Otona, roen 5. XII. 1876. g. u Zagrebu, penzioner, stanuje Bosanska 29. 2. BADALI VIKTOR sin Huga, roen 1880. g. u Zagrebu (bio na izdravanju kazne u Lepoglavi), stanuje Gundulieva 2. 3. BATUI dr. SLAVKO sin Antuna, roen 2. VI. 1902. g. u Novskoj, redatelj kazalita, Bokovia 32. 4. BENEI JULIJE sin Stjepana, roen 1. III. 1883. g. u Iloku, profesor penzioner. Ilirski trg broj 8. 5. BRANDAFI dr. EMIL sin Stjepana, roen 11. XI. 1882. g. u Vrpolju, advokat, Bokovieva 4. 6. BUDAK MILE lijenik

7. AVI MILJENKO sin Bogdana, roen 14. VII. 1888. g. u Kikindi, slubenik. Bulieva 5/II. 8. GOGA KARLO sin Nike, roen 2. X. 1886. g. u Lincu, advokat, Kosaina 89. 9. GMAZ MILAN sin Josipa, roen 4. VIII. 1893. g. u Zagrebu, Ilica 32. 10. HORVAT RADOSLAV sin Nikole, roen 14. VI. 1902. g. u Krievcima, Jakoveva 7. Za vrijeme bive Jugoslavije bio vlasnik tamparije. Za NDH hapen po ustaama kao mason, ali je za kratko vrijeme puten. Poslije rata direktor tamparije Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Nacionalistiki orjentiran i izbjegava da prima u poduzee lanove SK. 11. HOTKO DAVORIN roen 12. XI. 1890. u Zagrebu, kipar, nastavnik, Bosanska 37. 12. HORVAT ing. VIKTOR sin Hermana, roen 8. I. 1890. g. u Legradu, Koprivnica, Bokovieva 2. 13. HRI DRAGO sin Milana, roen 3. II. 1896. g. u Zagrebu, operni pjeva, Markoviev trg 3. 14. KOEVI dr. JANKO sin Vjekoslava, roen 1894. g. u Klanjcu, Primorska 9. 15. MAJER dr. MILAN sin Mije, roen 1895. g. u Zagrebu, lijenik, Mauraniev trg 2/II. 16. MATKO JANKO sin Vida, roen 20. V 1898. g. u Kraiu, urar, Kaieva 7. Za bive Jugoslavije bio suvlasnik Hrvatskog dnevnika, dioniar u tiskari Peni i talionici eljeza Caprak. Tokom rata povezivao se sa ustaama, inae je poznat kao maekovac, prijatelj Stepinca. Radio je za njemaku ob. slubu. Poslije rata bavio se vercom zlata. Pisao je knjigu koju je poslije rata namjeravao proturiti u inostranstvo. Neprijateljski djeluje na liniji HSS-a. 17. NOVAK DRAGAN sin Ernesta, roen 3. VIII. 1888. g. u Daruvaru, penzioner, Masarikova 5/II. 18. NAJMAN ing. JOSIP 19. ORLI PETAR sin Antuna, roen 1. I. 1898. g. profesor, Hercegovaka 9. 20. RAVERTA FRANJO sin Karla, roen 23. VII. 1889. g. u Zagrebu, Jurjevska 22. 21. VARC MILAN sin Josipa, roen 20. I. 1877. g. u Zapreiu, stanovao na Medveaku 25, otiao u Haifu. 22. TOMI VELJKO sin Matije, roen 15. III. 1875. g. u Zagrebu, knjievnik, Primorska 9. 23. VINKLER DRAGO sin Ferdinanda, roen 16. IX. 1884. g. u Panevu, penzioner, Pavla Radia 60/I. 24. ZOROVI dr. DRAGOMIR sin Silvija, roen 6. VII. 1895. g. u Hvaru, sudac, Novakova 32. Za bive Jugoslavije bio sudac istraitelj, a zatim zamjenik dravnog JT do okupacije kada je smjenjen i poslan za suca u kotar Velika Gorica. Zapadnjaki je orjentiran. Za vrijeme rata davao je podatke Andri-Naki Mihailu, koji je radio za talijansku ob. slubu (SIM). Sada radi kao sudac u Zagrebu. 25. ZARNIK dr. BORIS roen 1880. u Ljubljani. Za bive Jugoslavije od 19181941. g. bio profesor medicinskog fakulteta u Zagrebu, kada je otputen po ministru prosvjete NDH Budaku. ena mu je porijeklom Njemica, pa je tokom rata bio pristaa Njemaca i imao izvjestan upliv meu njima. Dve kerke mu studiraju u Njemakoj. Uestvovao je u izradi zakona protiv idova i vrio antisemitsku propagandu. Sukobljavao se sa katolikim klerom.

----

1. XI. 1957. g. SPISAK IVIH BIVIH LANOVA MASONSKE LOE ZAGREB 1090 (Ben Brit) tj. masonske idovske loe l. BAUER dr. RIKARD sin Rikarda, roen 21. IX. 1891. g. u Sl. Poegi, lijenik, Ribnjak 10/I. 2. BAUER dr. MARKO sin Adolfa, roen 8. VIII. 1885. g. u Batuki, NR Srbija, penzioner, Pantovak 20. 3. JELINEK URO sin ure, roen 20. III. 1909. g. u Zagrebu, lijenik, Zagorska 56. 4. MILER HERMAN sin Leopolda, roen 14. XII. 1897. g. u Zagrebu, trgovac, Medulieva 30. 5. PORDRES dr. SIGMUND sin Ignjata, roen 1. VI. 1875. g. u Lavovu, Poljska, stanuje Ilinjeva 10. 6. TAJNER LADISLAV roen 25. IX. 1899. g. u Tuzli, slubenik, Hatzova 13. 7. VARC dr. MILAN sin Josipa, roen 20. I. 1877. g. u Zapreiu, stanovao Medveak 25, otiao za Haifu. 8. HAUPFELD RIKARD sin Rikarda, roen 4. I. 1903. g. sveuilini profesor, Maksimirska 81. Pripadao stranci HSS-a. 1943. g. poeo saraivati sa NOP-om i radi toga hapen po ustaama, ali je zbog intervencije uskoro puten. Poslije rata kao profesor medicinskog fakulteta ometao rad omladinske i partijske organizacije i pruao otpor mjerama nae vlasti naroito poslije ostavke ubaia. 1952. g. smjenjen sa dunosti profesora i otiao za lijenika u Zelinu kod Zagreba.

SPISAK BIVIH IVIH LANOVA MASONSKE LOE PERUN U ZAGREBU 1. FOREMBAHER dr. AUGUST (Gustav) sin Augusta, roen 10. III. 1891. g. u Fuinama, Delnice, lijenik, Ilica 24./II. 2. GRGI ing. ANTE sin Andrije, roen 8. XII. 1896. g. u Vranjicu, Split, stanuje Svibovac 4/I. 3. IVANKOVI ORE sin Jeronima, roen 24. XII. 1887. g. u Erveniku, sudac, erjavieva 10. 4. MEDAKOVI dr. DANE sin Milorada, roen 1890. g. u Graacu, rektor VP-a, Rubetieva 10. 5. MUSULIN STJEPAN sin Ante, roen 16. VII. 1885. g. u Sremskoj Mitrovici, profesor, Anke Butorac broj 7/IV 6. OI VLADIMIR sin Franje, roen 9. II. 1896. g. u Krapini, bivi inovnik, Novakova 38. 7. TULKHOFER ALEKSANDAR sin Dragutina, roen 7. X. 1891. g. u Zemunu, stanuje Vrhoveva 17. Za bive Jugoslavije imao svoju advokatsku kancelariju do 1938. g. kada je postao povjerenik Union banke. Pripadao je SDS ali je bio reimski ovjek. Za vrijeme NDH hapen kao mason. Zapadnjaki orjentiran i oekivao je intervenciju izvana protiv naeg drutvenog ureenja. Poslije rata radio kao referent za privredu u opini Dubrava Zagreb. 8. KATII dr. VLADIMIR sin Milana, roen 12. I. 1901. g. u Bihau, advokat, Gornje Prekrije 51.

SPISAK IVIH LANOVA BIVE MASONSKE LOE BUDNOST U OSIJEKU 1. DIO dr. ERIH, sin Franje i Marije Sloter, roen 7. I. 1888. godine u Osijeku, Hrvat, dravljanin FNRJ, lijenik, stanuje u Osijeku Gundulieva ul. 8. Za vrijeme okupacije bio je

lan kulturbunda i njemaki vojni lijenik. Sada radi u eljeznikoj ambulanti u Osijeku. Navodno narkoman. Bez ikakovog utjecaja na okolinu. 2. FIER IVAN, sin Jakoba i Rozalije Jakob, roen 23. X. 1885. godine u Osijeku, Hrvat, dravljanin FNRJ, penzioner, stanuje u Osijeku, Zagrebaka ul. 13. Prije rata direktor osjeke elektrane. Za vrijeme rata ivio u Aljmau i bio politiki pasivan. Poslije osloboenja lojalan. Neposredno poslije rata bio aktivan u NF-i. Sada povuen. 3. KLJUEC ing. MILAN, sin ure i Hermine, roen 26. IV 1897. g. U Petrovaradinu, slubenik, Hrvat, dravljanin FNRJ, stanuje u Osijeku, Gornjodravska obala 2. Nemamo podataka da je za okupacije djelovao neprijateljski. Sada je ef Vodo-privrednog odjela Narodnog odbora kotara. Politiki neaktivan, ne radi ni u kakvim organizacijama. 4. KRBAVAC ANDRIJA, sin Marka, roen 24. IX. 1883. god. u akovu, vinogradar, Hrvat, dravljanin FNRJ, stanuje u Osijeku, amaka ul. 16. Prije rata suvlasnik litografskog zavoda u Osijeku, koji je nacionaliziran poslije osloboenja. Za vrijeme okupacije povuen i ivio van Osijeka, a veim dijelom i poslije osloboenja u svom vinogradu u Aljmau. Politiki pasivan. Jedna kerka udana mu je za nekog Njemca koji ivi u Egiptu. 5. MIRSKI LAVOSLAV (Fritz Leo), sin Josipa i Filipine Daj, roen 21. VI. 1893. godine u Zagrebu, dirigent, Jevrejin, dravljanin FNRJ-a, stanuje u Osijeku, F Nola 1 a. Sada je na dunosti dirigenta osjeke opere. lan je SKJ, predsjednik kazalinog savjeta. Dao nam je prikaz rada loe. 6. MUAEVI dr. BRANKO, sin Petra i Irene Gavela, roen 22. XI. 1879. godine u Osijeku, Srbin, dravljanin FNRJ, lijenik, stanuje u Osijeku, Kerovanijeva 8. Prije rata bio je ef bolnice u Osijeku. Za vrijeme rata progonjen. Jedna kerka mu je poginula kao suradnik NOP-a. Poslije rata radi u NF-i. Odbornik je NO-a opine. 7. PINTEROVI dr. MILOVAN, sin Ante i Anke Boroek, roen l. XI. 1893. godine u Osijeku, Hrvat, dravljanin FNRJ, advokat, stanuje u Osijeku, Lole Ribara 21. Prije rata i za vrijeme okupacije pravni zastupnik tvornice ibica. Bio je poslanik 1935. god. Poslije osloboenja suen zbog ekonomske saradnje sa okupatorom. Po izdravanju kazne otvorio je advokatsku kancelariju. Povuen iz politikog ivota. Iz loe je navodno istupio jo prije njenog rasputanja. 8. AREVI dr. MATO, sin Mate i Marije roene Stojanovi, roen 6. XI. 1897. godine u akovu, lijenik, Hrvat, dravljanin FNRJ., stanuje u Osijeku, Brae Radia 42. Teko bolestan, ne uestvuje u nikakovom drutvenom radu. Sin mu je poginuo u NOB-i. 9. ILE STJEPAN, sin igmunda i Ane Priseka, roen 2. VII. 1867. god. u Hrastinu, penzioner, Maar, dravljanin FNRJ, stanuje u Osijeku B. Adije 16. Za vrijeme okupacije bio je proganjan, jer se smatralo da je idov. Sada povuen zbog starosti.

SPISAK IVIH LANOVA MASONSKE LOE MENORA U OSIJEKU Bila je sastavljena od lanova iz Vinkovaca, Vukovara i Osijeka. 1. POLJAK dr. (ime nepoznato) po zanimanju advokat u upanji, zapadnjaki orjentiran i negativno se odnosi prema naem drutvenom ureenju, ali je oprezan i ne istie se. 2. MARGULJEZ dr. LAZAR, po zanimanju lijenik, Jevrejin, dravljanin FNRJ, potjee iz

trgovake porodice a ivio je u Osijeku, gdje se i sada nalazi na dunosti ravnatelja glavne bolnice. 3. OBERZEN dr. URO, po zanimanju lijenik, Jevrejin, dravljanin FNRJ. Potjee iz trgovake porodice i do rata je ivio u Osijeku, sada se nalazi u Vojnoj bolnici Zagreb kao lijenik u inu potpukovnika JNA. 4. ORTAJN dr. KARLO, po zanimanju lijenik, Jevrejin, dravljanin FNRJ. Potjee iz trgovake porodice, sad ivi u Osijeku, gdje je zaposlen kao rendgenolog u bolnici. 5. STARK ADOLF, po zanimanju lijenik, Jevrej, roen 4. VIII. 1893. godine u Sarajevu od oca Alberta i majke Fenike, zapadnjaki je orjentiran, ivi u Vinkovcima, Milovanovieva br. 6. 6. EHABERGER (ime nepoznato) i njegov sin po zanimanju trgovac, obojica se nalaze u Novom Sadu.

SPISAK IVIH LANOVA BIVE MASONSKE LOE IVANJSKI KRIJES U KARLOVCU l. TUKAN dr. IVAN, sin Maksa i Ljubice roene Pevi, roen 16. V 1880. godine u Karlovcu, stalno boravi u Karlovcu, Banjavieva 10., lijenik ope prakse, Hrvat, dravljanin FNRJ-a. U karlovaku lou Ivanjski krijes je stupio 1928. god. i napredovao do stupnja majstor. Godine 1937. i 1938. bio je metar loe. U masonskoj loi je bio aktivan do konca

1938. god., a tada se poeo pribliavati frankovcima i udaljavati od ostalih masona. Tukan se u oi samog rata povezuje sa dr. Anton Nikiem, kasnije Pavelievim ministrom i jo nekim frankovcima, s kojima zajedniki tajno radi do dolaska ustaa na vlast. Za vrijeme ustaa bio je ugledan u ustakom pokretu u kojeg ulanjuje svu svoju djecu. Zbog suradnje sa ustaama bio je suen na 5 godina lienja slobode odmah 1945. god. po Vojnom sudu. Nakon par godina izlazi iz zatvora i harangira protiv nove vlasti, a 1950. god. potpomae omladinsku teroristiku organizaciju Crna ruka zbog ega je bio suen na 2 i pol mjeseca zatvora. Kasnije se je povukao. 2. RADEKA MILAN, roen 1897. god. u Udbini, profesor i pravoslavni sveenik, stalno boravi u Karlovcu. Pred par godina je penzionisan. U masonsku lou Ivanski krijes je stupio 1926. g. i do 1928. godine napredovao do treeg stupnja. lan loe je bio do njenog postojanja t.j. do 1939. godine. Poslije 1. svjet. rata je bio aktivan u Demokratskoj, a kasnije u SDS-i, gdje je bio i funkcioner. U loi se je isticao naunim predavanjima, naroito sa podruja religije i sociologije. U vezi religije je imao napredniji stav od ostalih sveenika, pa je u svojim raspravama i predavanjima isticao, da religija u drutvenom ivotu treba imati sekundarnu ulogu, to je bilo u skladu sa masonskim shvaanjima o odvajanju drave i crkve. Zbog takovih shvaanja je bio zapaen od masona i predobijen u njihovu organizaciju. Godine 1941. bio je hapen po ustaama, pa puten, i iste godine je otiao u Beograd, gdje je proveo ostale godine rata. Odmah poslije osloboenja se povratio u Karlovac, zaposlio se na gimnaziji, ali kao sveenik nije vie vrio vjerske obrede. Odmah nakon rata bio je aktivan u NF-i, pa je jedno vrijeme bio i lan Oblasnog odbora NF-e. Jedan je od osnivaa Udruenja pravoslavnih sveenika i bio je dugo godina predsjednik navedenog udruenja za Hrvatsku, kao i potpredsjednik udruenja za Jugoslaviju. 3. LONGINO dr. ZDENKO, roen 1890. godine u Fuinama, advokat, stalno boravi u Karlovcu. U masonsku lou Ivanski krijes u Karlovcu je stupio 1926. godine i u njoj se neprekidno nalazio do 1939. godine, kada je loa rasputena. Napredovao je u sva tri stupnja t.j. do majstora. Prije rata je bio javni biljenik u Karlovcu i pripadao SDS-u. Za vrijeme rata je imao antifaistiki stav, ali nije radio u antifaistikim organizacijama. Nakon rata drui se sa grupom intelektualaca naklonjenih Zapadu i prijatelj je sa vodeim SDS-ovcima iz Karlovca. Povremeno harangira protiv naeg drutvenog ureenja, naroito kada se nalazi meu reakcijom i kada je pripit. Znaajnijeg politikog ugleda nema, a nije ni uticajan. Nije primjeeno da se povezuje sa masonima radi ponovnog aktiviziranja. 4. GRAHO IVAN, roen 1893. godine u Karlovcu, advokat, stalno boravi u Karlovcu. U masonsku lou Ivanski krijes u Karlovcu stupio je 1937. godine i bio u loi do njenog postojanja. Napredovao je do treeg stupnja. Prije rata je bio istaknut u javnom i politikom ivotu u Karlovcu, ali nije pripadao niti jednoj stranci. Dok je bio mason bio je predsjednik gradske opine (gradonaelnik) u Karlovcu. Za vrijeme rata se drao pasivno, a nakon osloboenja takoer. Nemamo podataka da se povezivao s ostalim masonima zbog pokuaja njihovog aktiviziranja. Koliko se o njemu zna, vjeruje se da realno ocjenjuje politike prilike i da ne predstavlja nikakav problem u smislu ponovnog aktiviziranja ni kao mason ni drugije. 5. ERCEGOVI MIRKO, roen 1895. godine u Dubrovniku, profesor, stalno boravi u Karlovcu. U masonsku lou Ivanski krijes u Karlovcu stupio je 1937. g. i napredovao do drugog stupnja. Prije rata je bio nastavnik u Karlovcu, a politiki je bio uz bivi jugoslavenski reim, naime bio je aktivan u Sokolu i JRZ-i. Na politikom i kulturnom polju u masonskoj loi se nije isticao. Za vrijeme rata je iz Karlovca iselio u Dubrovnik, a pred kraj rata je bio otiao zbjegom u Afriku, gdje je bio zaposlen kod engleskih vojnih ustanova. Nakon rata se povratio u zemlju i nanovo namjestio u Karlovcu kao nastavnik na Srednjoj ekonomskoj koli. Politiki je i dalje ostao pristalica zapadne demokracije, ali je uglavnom pasivan. Boleljiv je.

6. ZALOKAR dr. VINKO, roen 1892. godine u Ljubljani, zubni lijenik, stalno boravi u Karlovcu. U masonsku lou Ivanski krijes u Karlovcu stupio je 1934. g. i napredovao do drugog stupnja. Za vrijeme rata bio je antifaista, ali iz simpatije prema borbi zapadnih sila. Od ustaa je bio hapen i maltretiran. Nakon osloboenja uglavnom je pasivan. lan je SSRN, ali je i dalje ostao pristaa Zapada. 7. KOSEN STANKO, roen 1895. godine u Ljubljani, Slovenac, bivi tvorniar, sada u penziji, stalno boravi u Karlovcu. U masonsku lou Ivanski krijes u Karlovcu stupio je 1934. godine i u loi se stalno nalazio do 1939. godine, t.j. do njenog rasputanja. Prije rata je bio suvlasnik tvornice koe u Karlovcu i vrlo brzo se je obogatio. Pored aktivnosti u loi bio je jedan od najaktivnijih u Rotari klubu u Karlovcu, gdje je bio nekoliko godina predsjednik kluba. Sam kae, da u masonskoj loi nije dobivao neke odreene instrukcije za rad u Rotari klubu, nego da je vodio taj klub prema svom nahoenju, a svakako i u skladu s masonskim naelima. Za vrijeme rata je bio pasivan, ali sa simpatijama na strani zapadnih sila. Neto je pomagao i NOP Poslije rata je bio direktor jedne fabrike kone industrije u Karlovcu do pred nekoliko godina, kada je penzionisan. Dri se da je sada pasivan, te promiljen i obazriv, pa je teko pretpostaviti da bi ga neko nanovo mogao angairati u oivljavanju masonstva. Boleljiv je. 8. TOT IVAN, roen 1883. godine u Karlovcu, sada inovnik u penziji, stalno boravi u Karlovcu. Od 1922.1925. bio je mason u loi Grof Drakovi u Zagrebu, a tada je preao u Karlovac u lou Ivanjski krijes, gdje je bio stalno lan do 1939. god. Napredovao je u sva tri stupnja. U masonskoj loi je bio jedan od aktivnijih lanova jo u samom poetku masonske aktivnosti u Karlovcu. Poslije I. svjetskog rata bio je socijal-demokrata, a kasnije priao samostalnim demokratama, ali se u stranci nije isticao. Bio je neto aktivan u Sokolu. Dugo godina je radio kao tajnik Okrunog ureda u Karlovcu, a pokuavao se baviti i knjievnou, ali u tome nije uspio. Za vrijeme rata i kasnije politiki nije bio zapaen. Sada je star i senilan. 9. DEUTSCHER MILAN, roen 1899. godine u Karlovcu, po zanimanju muziar, sada zaposlen u muzikoj koli u Karlovcu. U masonsku lou Ivanski krijes u Karlovcu stupio je 1927. godine i bio aktivan do 1935. god., kada je dobio razrjenicu. Porijeklom je Njemac, ali je bio antifaist. Poslije rata je politiki pasivan, ali je ipak u dobrim vezama s pojedinim politiki negativnim ljudima. Slabijeg je karaktera i nije iskljueno da bi ga netko drugi mogao aktivizirati kao masona, naroito ako bi znao da bi od toga imao materijalne koristi. Ne uiva politiki ni drutveni ugled meu graanstvom. 10. ANI DOBRAIN, roen 1893. godine u Suaku, veterinar, stalno boravi u Karlovcu. Godine 1932. primljen je u masonsku lou, ali nije poslije toga bio aktivan, pa je bio naputen. Politiki nije bio nikada istaknut, kao ni u nekom drutvenom radu. U ratu i poslije rata ostao je pasivan. Politiki i kao mason nije zanimljiv.

SPISAK IVIH LANOVA BIVE MASONSKE LOE LU KVARNERA SUAK 1. OP IVAN, roen 28. III. 1894. godine, po zanimanju direktor tedionice u Suaku, lan loe Pravednost Lu Kvarnera, I. stepen 7. V 1935. god., II. stepen 9. IX. 1937. god. Sada se nalazi na Rijeci zaposlen kao tajnik KUD Jedinstvo, politiki se ne istie, ivi povueno u Rijeci kao penzioner. 2. MANDI dr. ANTE, roen 26. VI. 1881. advokat i bivi kraljevski namjesnik. I. stepen 27. III. 1920. god., II. i III. stepen 12. II. 1924. god. Sada ivi u Opatiji kao penzioner. Poznat kao reakcionar. Bio regentski namjesnik u Sporazumu Tito-ubai poslije rata. 3. VRLJUGA dr. RADOVAN, roen 20. XII. 1897. god. u Karlovcu. Loa: Ivanski krijes II. stepen 7. II. 1934. Sada boravi u Suaku, gdje ima svoju privatnu zubnu ordinaciju i bavi se privatnom praksom. Ne istie se politiki. 4. PETEH dr. JOSIP, roen 8. III. 1899. godine u minju Istra, lijenik ope prakse. Loa: Pravednost. Sada boravi u Suaku i zaposlen je u bolnici, ne istie se neprijateljski, ve je aktivan u radu masovnih organizacija i na kulturno-prosvjetnom radu u gradu. 5. MEZZORANA MILIVOJ, roen 22. IX. 1898. god. u Suaku, profesor. 18. IV 1939. podnio molbu za prijem u lou Pravednost. Sada boravi na Rijeci kao penzioner. Nije neprijateljski nastrojen prema dananjici. 6. LINI dr. ANTE, roen 29. VI. 1896. u Suaku, advokat. Loa: Pravednost stepen 9. III. 1938. Sada boravi na Rijeci i bavi se advokaturom. Poznat je kao neprijateljski nastrojen prema dananjem drutvenom ureenju. Pijanica je, u posljednje vrijeme uspostavlja veze sa Njemcima i alje sina tamo u posjete. 7. SMOKVINA MILORAD, roen 15. VI. 1896. god. u Suaku. Za vrijeme bive Jugoslavije bio disponent I. Hrvatske tedionice u Suaku. On je 19. X. 1937. zatraio, a 8. III. 1938. i dobio afilijaciju u lou Pravednost u Zagrebu. Sada se nalazi na Rijeci, nije politiki aktivan.

-----

1. XI. 1957. g. SPISAK IVIH LANOVA BIVE MASONSKE LOE PRAVDA U SPLITU 1. BARBIERI dr. JOSIP, pok. Frane, roen 6. XI. 1889. god. stanuje u Splitu, Prolaz Sinjskih rtava br. 1

2. BAY dr. RIKARD, pok. Karla, advokat, roen 5. I. 1878. godine, ivi u Splitu, Trg Narodnog ustanka br. 2 3. STIPEVI MIRKO, advokat, roen 3. III. 1893. god. u Zadru, nastanjen u Splitu, Iliev prolaz br. 3. 4. RISMONDO dr. PETAR, pok. Ivana, roen 1. VIII. 1883. god. u Makarskoj, stanuje u Splitu, Hrvojeva ulica br. 10 (lijenik). 5. KRALJEVI dr. ALEAR, pok. Milana, lijenik u penziji, roen 1891. god. u Splitu. Kao doktor bio je u NOV-i, sada stanuje u Splitu, Zagrebaka br. 9. 6. ABRAMI dr. MIHOVIL, pok. Mihovila, roen 12. V 1884. god. sada lan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Bio direktor Arheolokog muzeja Split. Sada penzioner nastanjen Frankopanska ul. 13. 7. GRIZOGONO profesor LAV, pok. Mihovila, roen 4. VIII. 1884. g. u Splitu. Po osloboenju do 1948. god. se nalazio na dunosti gradskog odbornika SSRN. Sada u penziji, stanuje u Splitu, Hrvojeva ul. 12. 8. KODL ing. JOSIP, pok. Josipa, roen 8. IX. 1887. god. u SL, arhitekt, sada zaposlen u Urbanistikom odjelu opine Split. Nekoliko puta bio biran za odbornika. lan SK. Nastanjen u Splitu, Transka 19. 9. MANOLA ing. LOVRE, pok. Antuna, roen 5. VIII. 1885. god. Vrio dunost efa tehnikog odjela Gradskog poglavarstva. Po osloboenju rukovodioc Gradskog vodovoda i plinare, gdje i danas honorarno radi. Nastanjen u Splitu, ulica Bone Razmilovia br. 1. 10. HARTMAN ing. ROBERT, pok. Emanuela, roen 1. V 1885. god. u Pragu, za vrijeme stare Jugoslavije vrio je dunost direktora tvornice cementa u Majdanu kod Splita. Njegov sin kao IB-covac otiao u Izrael po izlasku rezolucije, gdje se i sada nalazi. Nastanjen u Splitu, Trg Oktobarske revolucije broj 2. 11. VRDOLJAK IVAN zvan Zlatko, pok. Frane, ex. trgovac, roen 27. I. 1889. godine. Sada inovnik kod poduzea Tehniar. Nastanjen u Splitu, Poljana Grgura Ninskog broj 1. 12. STRMI dr. MILJENKO, pok. Ivana, lijenik, roen 1881. g. u Drniu, radi privatno stanuje u Splitu, Smodlakina broj 5. 13. NIETI dr. BRANKO, pok. Jurja, roen 1. V 1897. god. na Brau, sada lijenik za grlo, nos i uho, zaposlen u gradskoj bolnici, stanuje u Splitu, Hrvojeva 8/I. 14. STOJANAC MARKO, pok. Ignjata iz Dicma, roen 11. II. 1891. g. za vrijemc ex. Jugoslavije istaknuti jugonacionalista. Sada uitelj u penziji, stanuje etalite 1. maja br. 4. 15. BULJAN dr. IVAN, pok. Stjepana, roen 8. V 1893. godine. Za vrijeme stare Jugoslavije vrio je dunost lana Glavne kontrole u Beogradu, kao sudac nalazi se u penziji, stalno nastanjen u Splitu, Prilaz XXVI Dalmatinske divizije br. 9. Isti je najstariji brat VICE BULJANA. 16. BEKAVAC dr. TADE, lijenik, sin pok. Vicka, roen 29. VII. 1897. god. Stanuje u Splitu, Ive Lole Ribara 23. Zaposlen u Domu zdravlja, a i privatno ordinira, kao i njegova ena lijenica. 17. ULI ing. VJEKOSLAV, roen 30. III. 1904. god. u ibeniku. Kao mainski ing. vrio dunost efa arhitektonskog odjela u opini Split. ivi u Splitu, Saveznika obala br. 18. 18. TONI ing. KAMIL, pok. Josipa, roen 28. X. 1878. god u Zadru. Ex. inovnik na Banskoj upravi, direktor muzeja narodnih rukotvorina. Stanuje u Splitu, Slavieva br. 35. 19. JABLANOVI dr. JOSIP, pok. Cezara, ex ban Primorske banovine, sada u penziji, stanuje u Splitu, ulica Moe Pijade br. 4. 20. ULI JOSIP, zvan Bepo, sin Mihe, za vrijeme ex Jugoslavije vrio dunost javnog tuioca u sudu, roen 26. VIII. 1879. g. dravni odvjetnik, stanuje u Splitu, Ivana Lavevia 3.

21. BONAI NIKOLA, ex. trgovac, pok Frane, roen 7. VI. 1890. g. u Milni, namjetenik, stanuje u Splitu, Cvjetni put br. 8. Isti je rotarijanac.

SPISAK IVIH LANOVA BIVE MASONSKE LOE SLOBODA U DUBROVNIKU 1. CVJETKOVI ANTUN, roen 22. VIII. 1888. god. u Dubrovniku, po zanimanju pom. kapetan, lan loe Sloboda postao 22. VI. 1935. god. 2. ERCEGOVI MIHO, roen 10. VIII. 1893. godine, po zanimanju knjiar, lan masonske loe Sloboda postao je 15. III. 1935. god. 3. MANDI MIRKO, roen 30. X. 1894. godine u Boki Kotorskoj, po zanimanju pom. kapetan, lan loe postao je 24. IV 1934. god. 4. IEK Jende IVO, roen 8. VII. 1894. godine u Makarskoj, po zanimanju pom. kapetan, lan masonske loe Sloboda postao je 25. V 1934. god. 5. ALEKSI dr. SERGIJE, roen 20. II. 1885.god. u Dubrovniku, po zanimanju veterinar, lan masonske loe postao je 27. XII. 1931. god. 6. PUPI SAVO, roen 18. X. 1895. godine, po zanimanju eljezniar, roen u Dubrovniku, lan masonske loe postao je 30. III. 1929. godine. 7. DOMJAN MIHO, roen 29. VIII. 1899. godine u Dubrovniku, po zanimanju pom. kapetan, lan masonske loe postao je 12. III. 1937. godine. 8. LUMOVI ILIJA, roen 9. IX. 1883. godine u Podgori, bio sudija u Dubrovniku, lan masonske loe Sloboda (neznamo od kog datuma). 9. KOJAKOVI NIKOLA, roen 20. II. 1888. godine u Dubrovniku, trgovac, lan masonske loe Sloboda postao je 19. III. 1927. god. 10. SOLJAI MIHO, roen 2. X. 1895. godine u Bolu Bra, po zanimanju zanatlija, lan masonske loe Sloboda postao je 23. VII. 1933. godine. 11. PULJIZOVI ANDRO, roen 8. VI. 1890. godine u Dubrovniku, trgovac, lan masonske loe Sloboda postao je 8. VI. 1911. godine prvi put, a drugi put 20. X. 1917. godine. Brisan je 27. XII. 1931. godine radi pronevjere u iznosu od 13.600 dinara, koji novac je pripadao masonskoj loi. 12. JAKI dr. MATO, roen 1903. godine u Dubrovniku, neznamo od kada je lan masonske loe, jer smo podatke dobili preko agenture. 13. VIDOJEVI dr. MATIJA, roen 11. VII. 1896. godine u Dubrovniku, po zanimanju advokat, neznamo od kada je lan masonske loe, jer smo podatke dobili preko agenture. 14. BUCONI ANTUN, roen 1890. godine u Komolcu, Dubrovnik, po zanimanju advokat, ne znamo od kada je lan masonske loe, jer smo podatke dobili preko agenture. 15. MITROVI BOIDAR, roen 26. XII. 1880. godine u Sv. Stefanu, Bar, pravoslavni pop, ne znamo od kada je lan masonske loe, jer smo podatke dobili preko agenture.

SPISAK IVIH LANOVA MASONSKIH LOA KOJI SU OTSELILI IZ MJESTA SVOJIH LOA U DRUGA MJESTA U BEOGRAD 1. EPINAC dr. NIKOLA, pripadnik loe Budnost iz Osijeka. 2. MATKOVI ing. VORIH, za vrijeme stare Jugoslavije vrio je dunost ravnatelja Srednjo tehnike kole u Splitu. Bio je istaknuti Jugo-nacionalista. Pripadnik loe Pravda Split. 3. STIPEVI prof. NIKOLA, za vrijeme ex Jugoslavije cca 15 god. vrio je dunost naelnika prosvjete Banske uprave. Neko vrijeme bio metar loe Split. Po odlasku u Beograd do poetka rata radio u Ministarstvu, sada penzioner ivi u Beogradu. Povremeno navraa u Split. Pripadnik loe Pravda Split. 4. JOVANOVI dr. VUKO, pripadnik loe Ivanski krijes u Karlovcu, lijenik, roen 1893. godine. U karlovaku lou Ivanski krijes primljen je 1938. godine i napredovao samo do prvog stupnja. Prije rata je politiki bio uz reim i pripadao je drutvu karlovake buroazije i inteligencije, odakle su ga masoni privukli u svoju lou. Poslije rata je bio kao lijenik vii oficir u JNA i navodno je sada u Beogradu. 5. MAMUZI prof. ILIJA, pripadnik loe Budnost Osijek.

U ZAGREB 1. KLARI DINKO, pripadnik loe Ivanski krijes u Karlovcu, roen 1899. godine u ibeniku, profesor. U lou je primljen 1937. god., ali nije bio aktivan i 1939. god. nije posjeivao sastanke. Iz Karlovca se iselio 1951. ili 1952. godine u Zagreb, gdje radi na jednoj od tamonjih gimnazija. U politikim strankama nije bio nikada politiki istaknut. Nema podataka da je suraivao sa ustakim reimom, a poslije rata je bio politiki pasivan. 2. HRU, pripadnik loe Ivanski krijes u Karlovcu, roen 1886. god. u Krapinskim toplicama. Prije rata bio u Karlovcu direktor tvornice Titanit i direktor banke u Karlovcu. Bio je u loi Grof Drakovi u Zagrebu, a zatim u loi Ivanski krijes u Karlovcu. Napredovao je u sva tri stupnja. Sada navodno ivi u Zagrebu, kao penzioner. 3. LEONTI LJUBO, pripadnik loe Pravda Split, ex jugoslavenski ambasador u Londonu, sada lan uprave Matice hrvatskih iseljenika. Kao penzioner stalno je nastanjen u Zagrebu. 4. BEGO dr. MARIN, pripadnik loe Pravda Split, sada zaposlen kod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Nastanjen u Zagrebu. 5. BERO JOSIP, pripadnik loe Pravda Split, sin pok. Mate, roen 15. VI. 1888. godine u Supetru na Brau, bio bankovni direktor gradske tedionice u Splitu. Oenio sestru Rai Ive direktora Socijalnog osiguranja Hrvatske. Kao penzioner stalno nastanjen u Zagrebu. 6. LAV VJEKOSLAV, pripadnik loe Pravda Split, za vrijeme ex Jugoslavije vrio dunost direktora Ljubljanske banke. Bio starjeina sokolske upe u Splitu, kao penzioner ivi u Zagrebu. 7. DOLEAL BOGUMIL, pripadnik loe Pravda Split, za vrijeme stare Jugoslavije vrio dunost tajnika opine, bio senator Gradskog poglavarstva. Sada ivi u Zagrebu i lan je uprave plivakog drutva u Zagrebu. 8. KOCH prof. DRAGUTIN, pripadnik loe Budnost u Osijeku. 9. FRANK VIKTOR, pripadnik loe Budnost u Osijeku.

10. FRANK dr. DARKO, pripadnik loe Budnost u Osijeku. 11. STOJISAVLJEVI dr. BRANKO, pripadnik loe Budnost u Osijeku.

U SARAJEVO I. JAKI dr. STEVAN, pripadnik loe Ivanjski krijes u Karlovcu, roen 1896. godine. Prije rata bio je sudac u Karlovcu. U lou je stupio 1931. god. i bio do 1939. godine i napredovao u sva tri stupnja. Politiki se nije naroito isticao, ali je bio pristalica anglofrancuske politike. U loi je djelovao vie intelektualno nego politiki. Poslije rata stalno boravi u Sarajevu, gdje je navodno sveuilini profesor. 2. ZEC ing. MILAN, pripadnik loe Ivanski krijes u Karlovcu, roen 1905. godine. Prije rata bio ininjer Gradske opine u Karlovcu. U masonsku lou predao je molbu za prijem 1939. godine, ali je malo zatim loa prestala postojati, pa se nije ni aktivizirao kao mason. Prije rata dok je boravio u Karlovcu politiki je bio uz reim i pripadao je drutvu karlovake buroazije i intelektualaca. Poslije rata stalno boravi u Sarajevu, gdje je navodno direktor nekog graevinskog poduzea.

U RIJEKU 1. MONTINA ing. EDGAR, pripadnik loe Budnost Osijek. 2. DRAGANI ANTE, pripadnik loe Ivanski krijes u Karlovcu, roen 1887. godine u Beogradu, arhitekt. U masonsku lou Ivanski krijes primljen je godine 1931. i napredovao u sva tri stupnja. Bio je zapaen aktivnou u masonskoj loi. Poslije rata ivi na Rijeci, a vjerojatno je u penziji.

U OSIJEK RAETA BRANKO, pripadnik loe Ivanski krijes u Karlovcu, roen 1890. godine u Donjem Lapcu. U Karlovcu je bio prije rata ef policije. U masonskoj loi Ivanski krijes je bio nekoliko godina pred rat i napredovao je u sva tri stepena. Poslije rata boravi u Osijeku, gdje radi kao advokat.

U TITOGRAD

l. BONAI dr. IVO, bankovni direktor Bosanke banke u Splitu za vrijeme stare Jugoslavije. Sada boravi u Titogradu, odakle mu je ena rodom. Bio pripadnik loe Pravda u Splitu.*

Signatura AHZ 0124

REPUBLIKI SEKRETARIJAT ZA UNUTRANJE POSLOVE SRH SLUBA DRAVNE SIGURNOSTI CENTAR ZAGREB I. ODJEL Dne, 31. XII. 1967. godine PREDMET: MASONI Pokuaji organiziranja

SEKRETARIJAT ZA UNUTRANJE POSLOVE SRH Sluba dravne sigurnosti. Centar Zagreb, sektor I / 82 Dana 7. aprila 1967. godine

Dostavljeno: SDS RSUP SRH I. sektor SDS RSUP SRH VIII. sektor Centar Zagreb naelnik Centar Zagreb na. sektora Centar Zagreb VIII. sektor

INFORMACIJA Br. 90 PREDMET: epi ing. Vladimir obavljen razgovor u vezi aktivnosti masona (DL) epi ing. Vladimir, sin Zvonimira, roen 22. 8. 1894. godine u Osijeku, Hrvat, dravljanin SFRJ, sveuilini profesor u penziji, za vrijeme bive Jugoslavije lan loe masona, stalno nastanjen u Zagrebu Pod Zidom broj 3/I, a sada honorarno zaposlen kod Elektroprivrede SR Hrvatske u Zagrebu, Proleterskih brigada broj 37/IV SDS SUP-a za grad Beograd svojim dopisom br. pov. 255 od 22. 2. 1967. godine nas je obavijestila, da je epi ing. Vladimir i sada aktivan lan loe masona i da figurira kao rukovodilac u Zagrebu, te da podrava veze sa beogradskim masonima. Imajui u vidu godine starosti ing. epia, odluili smo, da sa istim obavimo razgovor u vidu upozorenja na njegovom radnom mjestu. Dana 3. 4. 1967. godine obavljen je razgovor sa ing. epiem, nakon to smo se prethodno najavili. Kako smo mu dali do znanja za informaciju koju imamo o njegovoj aktivnosti u loi masona, izmeu ostalog, izloio je slijedee: Ja sam bio lan loe masona do 1940. godine, kada je loa rasputena. Ratne godine uinile su svoje i tako smo se rasprili na sve strane. Poslije rata loe nismo obnavljali, jer ista nije dozvoljena po narodnim vlastima. Dalje je rekao, da se oni i sada redovito sastaju svake godine legalno i to 11. 11., na dan hapenja od strane ustaa i provoenja u jasenovaki logor, ali samo kao logorai, gdje evociraju svoja sjeanja. U razgovoru izmeu ostalog je naglasio, da ovakove sastanke nee vie organizirati, jer da vidi, da su oni za nas sumnjivi. Razgovor koji je voen sa ing. epiem zadovoljio je kao mjera upozorenja. Izvor: Slubena zabiljeka SDS Beograd od 22. 2. 67. zabiljeka o razgovoru

I/.N.

NAELNIK I. SEKTORA Ante Cuculi

-------

SEKRETARIJAT ZA UNUTRANJE POSLOVE SRH Sluba dravne sigurnosti. Centar Zagreb, sektor I/283 Dana 7. VII. 1967. godine

Dostavljeno: SDS RSUP SRH I. sektor SDS RSUP SRH VIII. sektor Centar Zagreb naelnik Centar Zagreb na. sektora

INFORMACIJA Br. 580. PREDMET: Mikulii dr. Mladen pregled dosadanje aktivnosti i prijedlog naih mjera

I Mikulii dr. Mladen r. 4. 11. 1909. godine u Zagrebu, sin Jurja i Rue Krnjavi, Hrvat, dravljanin SFRJ, oenjen, na dunosti pravnog savjetnika tvornice Jugoton, nastanjen u Zagrebu Tomaieva broj 4. Od 1937, godine namjeten je bio u Zagrebakoj elektrinoj centrali do 1962. godine, kada je preao u Jugoton. Tokom NDH dolaskom ustaa na vlast bio je revnosan prema okupatoru, koristei svoj poloaj za nasilno proturanje faistikih ideja u svojoj okolini. Nakon osloboenja nae zemlje nije uoena njegova bilo kakva neprijateljska aktivnost do 1959. godine. II 1959. godine ovaj Centar na temelju primljenih informacija izvora Arnold i London (sada pokojni) zaveo je nad dr. Mikulii Mladenom razradu u vezi aktivnosti prikupljanja novanih sredstava za potrebe masonerije i njenog aktiviranja. Kroz informacije primljene iz 1959. godine a djelomino i kasnije proizlazi da je dr. Mikulii veoma aktivan u radu masonerije pogotovo imajui u vidu da je masoneriji pripadao njegov otac i stric koji je ivio u Trstu.

Izvor Arnold 18. 1. 1959. godine izvjestio je da se Mikulii bavi novanom sabirnom akcijom kao pomo masoneriji, veliajui lou i prikazujui je monom a iji ishod e se vidjeti kasnije. Pod udar takve sabirne akcije doao je i na izvor Arnold od kojeg je traio prilog u visini od 4.000.- dinara, napominjui da sa veim prilogom uestvuju jo petorica koji jedan za drugog ne znaju, a da su sredstva namijenjena za jednu vrlo ozbiljnu stvar od koje u budunosti mogu imati koristi svi oni, koji su dali priloge. Razmatrajui tada aktivnost Mikuliia a u cilju dokumentacije njegove aktivnosti odluili smo da za tu akciju damo novac kojeg je izvor predao Mikuliiu... *

Signatura AHZ 0125

PRILOZI

STEPINAC I MASONSTVO
I. Stepinac je sva zbivanja promatrao, dakle i ona politika, s metafizikoga aspekta, pa je zato osuivao sve pokrete i postupke koji su bili protivni kranstvu. Veliku je opasnost gledao u materijalistikoj i ateistikoj doktrini komunizma. Godine 1935. bogoslovima u Germanikumu poruio je: Najvea opasnost u mojoj domovini nije ni nacionalni socializam, ni borba izmeu Srba i Hrvata, pravoslavnih i katolika, ve boljevizam. 739 Meutim, Stepinac je drao da je boljevizam duhovno edo slobodnoga zidarstva i zato je zakljuivao da je glavna opasnost za hrvatski narod i Katoliku Crkvu bilo masonstvo. 740 Ante Trumbi je zapisao dne 29. lipnja 1934. o svomu susretu sa Stepincem i ovo: Ne boji se za budunost hrv. naroda u krilu Kat. crkve. Kad Hrvati ne bi bili katolici, kao narod bi ih nestalo. ini utisak da u svojem buduem radu namjerava se baciti svom snagom na promicanje vjerskih interesa i ustati na odbranu vjerskih interesa protiv dosadanje masonsko-pravoslavne antikatolike politike... Osuuje svaku kampanju koja se ovdje vodi preko reimske stranke. Hoe da stvaraju, kae, 'duhovno jedinstvo', bez ikakva duha. To je kao framasoni (kroz cijelo vrijeme bijesni protiv framasona), koji govore o ovjeanstvu, o bratstvu, o Bogu, koga su stvorili po svome kalupu, a protiv svake prave religije, a u prvom redu protiv Katolike crkve. Mjesto duhovnog jedinstva stvaraju duhovni kaos. Zavaaju, kvare, truju nau mlade, spreava se uenje vjeronauka itd.741 Nadbiskup je u svomu Dnevniku (kako je kadkad u razgovorima sam nazivao svoje biljeke koje je vodio na Kaptolu kao nadbiskup osobno ili preko tajnika Dragutina Neia) dne 30. svibnja 1934. zapisao i sljedee: U Jugoslaviji vlada danas masonerija. Na alost i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta paklena druba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepotenja, zakleti neprijatelj Crkve katolike pa prema tome i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije ne moe nitko doi na uplivni poloaj. Nije ala uhvatiti se s njom u kotac, a ipak se mora u interesu Crkve, naroda hrvatskoga i same drave Jugoslavije ako misli i dalje egzistirati. Jer ovo nasilje koje danas vlada podrava masonerija. A nasilje vodi u propast. Ne vidim ni to kako bi hrvatski narod mogao egzistirati kraj ovakvih nasilja. Ba ta nasilja dovela su ve tako daleko da najvei dio Hrvata ve pomilja da kida sasvim sa ovom dravom.742 Stepinac biljei u Dnevniku, dne 2. srpnja 1934., da je bio u Beogradu i prije podne posjetio sva ministarstva. Bio sam svagdje odmah vrlo ljubezno primljen. uti se i nehotice masonski duh u vladi.743 Stepinac dne 4. srpnja 1934. biljei i ovaj dojam iz Beograda:
739 740

Eugen K. Beluhan, Stepinac govori. Valencia, 1967, s. 363. injenica je da je masonstvo u jugoslavenskoj dravi izmeu dva rata vodilo bespotednu borbu protiv Katolike Crkve. Srpska povjesniarka Nadeda Jovanovi prouila je masonsku grau u Arhivu Jugoslavije u razdoblju izmeu dva rata. Na temelju toga je sljedee zakljuila: Glavna otrica njene (masonske pr. I.M.) delatnosti bila je usmerena protiv uticaja katolike crkve i delovanja klera. (N. Jovanovi, Odnos okupatora i kvislinga prema masoneriji u Srbiji 19411942. Godinjak grada Beograda, knj. XVIII, 1971., s. 79.). Opsesivna ideja jugoslavenskog masonstva izmeu dva rata bila je tenja odvojiti Katoliku Crkvu u Jugoslaviji od Svete Stolice. U tomu se smislu esto raspravljalo na sastancima loa. 741 Ljubo Boban (priredio), Alojzije Stepinac: Nepoznati dnevnik. (U daljem tekstu: Dnevnik), Danas (Zagreb), broj od 15. kolovoza 1989., s. 64.65. 742 Dnevnik. Danas, broj od 8. kolovoza 1989., s. 65. 743 Dnevnik, Danas, broj od 22. kolovoza 1989., s. 67. Stepinac je imao izvrstan dar zapaanja. Od trideset i devet vlada, u est su masoni bili predsednici, u trideset i jednoj ministri inostranih poslova, u dvadeset i etiri ministri prosvete, u dvadeset i dve ministri pravde, u dvadeset i sedam ministri trgovine i industrije, u esnaest ministri unutranjih poslova, a u dvadeset vlada ministri finansija. Masona je bilo u gotovo svim politikim

Masonerija dri vrsto uzde u rukama. Indirektno sam to i Kralju spomenuo u razgovoru, da ga ne uvrijedim, jer mnogi tvrde da je i on mason. Gica Kristi (Miss Any Kristich) priala mi je da Kralj ne voli masone 'jer e, veli, sruiti i prestolje'. Stepinac pod istim datumom biljei da ga je posjetio francuski zastupnik Robert Schumann i dodaje: Schumann mi je priao da kralj dolazi na jesen u Pariz radi zajma, ali da e biti protiv i traiti prije da se Jugoslavija uredi federativno. Dodao mi je kao uvjereni katolik, da je ovome kriva masonerija, koja dirigira iz Pariza i naom zemljom. Stepinac dne 5. kolovoza 1934. zapisuje i ovo: U isto vrijeme dok se vrio Slet prodavala se u gradu broura o Strossmayeru pod zatitom dravnih vlasti. Brouru je napisao neki Mijo Mauran. No inspirator je bio po nalogu loe masonske dr. urmin,...744 Stepinac je u svojoj okrunici od 6. kolovoza 1934. koju je adresirao na upne urede napisao da e dnevnik Hrvatska straa i ubudue biti 'najjaa obrana proti bujici nemorala i bezvjerstva, to ga u vjerni hrvatski katoliki narod iri masonska i liberalna tampa.'745 Hrvatska straa je predvodila u borbi protiv masonstva. upnik Josip Vranekovi zapisuje i ovo Stepinevo sjeanje: Sjeam se, koliko je puta dragi na o. Janko (imrak) znao doi k meni, pa samo pokae bolno lice, rekavi: 'Pa znate, kako je!' Znao sam ja dobro! Zapravo sam Hrvatsku strau uz ono malo pretplatnika sam uzdravao. Taj jedini na dnevnik imao je malu tirau, ali je bio solidno ureivan. Kako su ga se protivnici bojali, osobito masoni! Velika je zasluga imrakova, to je raskrinkao masone. Kako su bijesni bili, kad je jednoga dana u Hrvatskoj strai osvanula slika loe! Tono je bilo oznaeno i mjesto, gdje koji od 'brae' sjedi. Razbijali su glavu, kako je to otkriveno i nikako nisu mogli doznati... 'Masoni su strepili pred svakim njezinim brojem' ree Kardinal. U Francuskoj je bio naen na eljeznikoj pruzi ubijen sudac, koji je vodio istragu o nekom masonskom kandalu. O. Janko se raspisao o tome, da je sam francuski konzul doao k meni intervenirati, neka bi se prestalo s tim pisanjem.746 Stepinac je na biskupskom sastanku 28. sijenja 1939. o Hrvatskoj strai sudio ovako: Veliku je uslugu uinila svojom beskompromisnom borbom protiv masonerije, protiv marksizma i pukofrontatva.747 Na strani Stepinca u odnosu prema masonstvu posebno su se od 1934. i 1935. angairali katoliki laici okupljeni oko Jeronimskog drutva.748 Stepinac 12. kolovoza 1934. biljei: Sloan napadaj masonske i liberalne tampe na nae katolike svetinje biva iz dana u dan sve vei i ei. Javno prodavanje broure o Strossmayeru po zagrebakim ulicama i trgovima, u kojoj se lanim dokumentima agitira proti katolike Crkve i na podli nain napada sv. Otac i katolika Crkva uope, a brani masonerija i marksizam, prisilie me, da sam javno reagirao i izdao jedno upozorenje na vjernike preko Hrvatske strae.749 Dne 5. listopada 1934. Stepinac je primio u posjet francuskoga poslanika Schumanna i zapisuje: Da li je Francuska shvatila da se reim u Jugoslaviji mora promijeniti, jer se Hrvatima ini velika nepravda? Sumnjam, da e ita uiniti, jer tamna masonska druba, ta

partijama,... (Zoran D. Nenezi, Masonerija u Srba od poetka 18. veka do danas. Blic (Beograd), broj od 22. 23. studenoga 1997., s.11.) 744 Dnevnik, Danas, broj od 22. kolovoza 1989., s. 67.69. 745 Hrvatska straa, VI/1934., 188, 1. 746 Aleksa Benigar, Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal. Ed. Glas Koncila i Hrvatska franjevaka provincija, Zagreb, 1993., s. 252. 747 Benigar, ibid., s. 255. 748 Stepinac je esto u masoneriji vidio neprijatelja hrvatskog naroda i hrvatske dravotvornosti. Svi koji su pod krovom ove zgrade radili i djelovali, svi su to shvaali i zato je izlazila ta posebna biblioteka MOSK-a, Moderna socijalna kronika. (Radovan Grgec u razgovoru s Emilom i. Narod, IV/1998.,60,17.) 749 Dnevnik, Danas, broj od 29. kolovoza 1989., s. 66.

zlokobna nona ptica dri u svojim pandama Francusku a preko nje i Jugoslaviju. Jao narodu koji padne u ruke masoneriji i ljudima bez srca, bez potenja, jer su bez vjere.750 Stepinac poslije ubojstva kralja Aleksandra u Francuskoj biljei: 11. X. Danas je bio kod mene biskup Njaradi pa mi je u razgovoru spomenuo da nije iskljueno da je intelektualni zaetnik umorstva masonerija, jer se je Kralj Aleksandar u posljednje vrijeme poeo hladno ponaati prema masoneriji. Nita se ne bi udio, jer ta tamna druba kadra je sve i ona je zaetnik premnogih zala to biju ovjeanstvo. Dobio sam telefonsku obavijest da su napali biskupsku kuriju u Banjaluci i neke katolike institucije u Sarajevu. Sve mi se ini da bi masonerija rado izrabila ovaj momenat da udari po crkvi katolikoj. Jer u mutnome je najlake loviti. 12. X. U gradu Zagrebu razni elementi nastoje da iskoriste poloaj i udare na Kat. crkvu. Dr. Baki poruio mi je, da je doznao, da se spremaju demonstracije protiv nadbiskupa zbog Okrunice, (u povodu smrti kralja Aleksandra o.pr.) koja da je 'odvie suha'. Razloga za to ne bi bilo jer je ve izala i druga u Katoli. Listu koju su primile sve redakcije, a poslan je i policiji, a koja okrunica nije 'suha' da ne bi uredovala moda radi zvonjenja. Oito toj 'masi' nije do pijeteta prema pok. Kralju, nego do neeg drugog. Ona je nesvjesno orue masonerije, koja misli da je sad dola faza da obrauna sa Kat. crkvom.751 Stepinac 18. listopada 1934. biljei da se u Beogradu susreo s Vojom Janjiem i da mu je on priopio da su svi lanovi regentskog vijea i zamjenici masoni te da masoni nisu htjeli pozvati patrijarha Varnavu u dvor kad je kralj dopremljen u Beograd a da su posebno htjeli sprijeiti da kralj bude noen u crkvu. Dne 19. listopada 1934. Stepinac je susreo patrijarha Varnavu i upozorio ga na masonstvo kao na najveu nesreu i pogibelj i da bi tu Pravoslavna Crkva trebala neto poduzeti. Stepinac je pod istim nadnevkom zabiljeio i susret s knezom Pavlom. Boljevizam je na veliki neprijatelj, nastavih, i u interesu je drave i te kako da se suzbije. 'Jest', odgovori Pavle, 'to je prvi neprijatelj, a drugi je masonerija!' Bio sam isto osupnut tim rijeima, jer kao da je pogaao moje misli. 'Je li, molim Vas' upita knez dalje, 'g. Perovi mason?' Visoanstvo toga ne mogu ustvrditi jer ne znam ali mnogi tvrde. 'A gospodin Stankovi?' Za njega svi tvrde, odgovorih.752 Stepinac dne 11. sijenja 1935. biljei susret s knezom Pavlom. Potuio sam mu se u ime nadbiskupa, to nam je vlada imenovala za bana masona Kostrenia. Knezu Pavlu bilo je to oito neugodno, pa se ispriavao, da nije znao toga.753 U svezi s jednim lankom u zagrebakim Novostima od 17. veljae 1935. Stepinac biljei ovo: Danas je bila zaista silna navala svijeta na papinskoj proslavi i sigurno je bilo neugodno protivnicima katolicizma. Bio sam neodluan da li da istupim ili ne i ja na govornici, jer nije obiaj da biskup govori u ovakvim zgodama. Ali ivimo u iznimnim, tekim i borbenim vremenima. U strahovitoj borbi sa masonerijom, sektarstvom itd., a i dravna vlast pod uplivom masona goni nas gdje moe. Ne daju nam da se javljamo u tampi, pa sam smatrao za uputno da ovdje jasno istaknem nau odlunu volju da se potuju prava katolike Crkve. Masonske Novosti, taj valjda najodurniji list, tendenciozno je po obiaju iznio neke stvari u krivom svjetlu.754 Dne 27. travnja 1935. Stepinac zapisuje: Sino je policija plijenila u sjemenitu bogoslovskom broure koje izdaje UDSK. Zaplijenila je brouru Tko vlada u Rusiji i idovska masonerija. Iz ovog se oito vidi da kod nas ima vlast masonerija, odnosno idovi, jer je masonerija samo njihovo orue. Hrvatski narod, a ni Jugoslavija nee imati mira dok se ne rijei ovog prokletog sjemena masonskog, koje se poput imia skriva i iz busije udara na sv. Crkvu katoliku najjae uporite naroda i domovine i moralnog poretka.
750 751

Dnevnik, ibid. Dnevnik, Danas, broj od 29. kolovoza 1989., s. 66 68. 752 Dnevnik, Danas, broj od 5. rujna 1989., s. 66.67. Knez Pavle nije bio mason. 753 Dnevnik, Danas, broj od 12. rujna 1989., s. 68. 754 Dnevnik, Danas, broj od 19. rujna 1989., s. 64.

Na dan 29. travnja 1935. Stepinac je primio jednog narodnog zastupnika iz akovca koji se kandidirao na Jevtievoj listi i koji je traio jednu izjavu u tisku u korist Jevtieve vlade, jer e prema njemu sveenstvo svojim dranjem pomoi Maekovoj grupi u kojoj ima neprijatelja Crkve. Ja sam mu odgovorio, da se Crkva nema niemu dobrome nadati ni s lijeva ni s desna i kako ne vjerujem vie u pravdu u ovoj dravi gdje vladaju masoni i idovi. Pa nisu ministri sadanji masoni, ree mi! Toga ni ja ne kaem, ali sigurno je to da se po masonskom diktatu radi kod nas. Naveo sam mu niz primjera kako se radi.755 Stepinac, na dan 1. listopada 1935. u povodu kada je Knjievni Glasnik (nakladnik, glavni i odgovorni urednik Rikard Simeon), pisao protiv izgradnje osam novih crkava u Zagrebu, smatrajui da je to neprimjereno u vrijeme teke gospodarske krize, zapisao: ...Kako se vidi ovaj vjetar duva iz masonsko-komunistikih krugova. Ali poplait se neemo nego emo nastaviti, jer se radi o velikim dobrima hrvatskog naroda.756 Dne 10. veljae 1936. doao je u posjet nadbiskupu dr. Premui. U Dnevniku je o tomu susretu zapisan ovaj podatak: Nuzgredice, govorei o masonima, rekao je dr. Premui: 'Ja sam ureda radi 1914. branio atentatore u Sarajevu, pa su mi sami priznali da su radili po napucima loe. Loa mi jo ni danas (kao to mi je tada poruila) ne moe oprostiti toga i uvijek me napada gdje joj se prui prilika.757 Konkordatsku borbu protiv Katolike Crkve u Kraljevini Jugoslaviji predvodili su jugoslavenski masoni, a vodili pripadnici Srpske Pravoslavne Crkve i srpski komunisti. Stepinac je dobro osjeao i ulogu masonstva u odnosima izmeu Crkve i drave u Kraljevini Jugoslaviji. On je masonstvo smatrao neasnom drubom koja nastoji uvijek da odnose izmeu Crkve katolike i drave to vie zamuti, da moe u mutnom to vie uloviti ne birajui pri tome nikakova sredstva. 758 Masonsko vodstvo zapoelo je i vodilo konkordatsku borbu novinskim lancima i knjiicama. U tim lancima i knjiicama tvrdilo se, da se namjeravanim konkordatom ugroavaju srpstvo, pravoslavlje i suverenitet drave Jugoslavije. Pisci tih tekstova bili su najvie masoni. Milan Stojadinovi, tada predsjednik Vlade, u svojim uspomenama, govorei o protukonkordatskoj borbi kae da su najaktivniji bili slobodni zidari.759 Dragutin Nei u Dnevniku, dne 25. kolovoza 1937., zapisuje: 25. VIII. 1937. u 10 sati doao je (kod o.pr.) Nadb. Koadjutora predsjednik Senata kraljevine Jugoslavije Dr. Maurani. Razgovarali su itavi sat. Doao je da uje miljenje nadb. to bi valjalo uiniti da se situacija u zemlji jo vie ne pogora. Stojadinovi (pripovijeda Maurani) junaki se borio, ali je eto dolo do apsurda da se pravoslavac bori za konkordat sa pravosl. Crkvom, sa masonerijom i sa komunistima a voa hrv. naroda Dr. Maek daje udnu izjavu. U Dnevniku je priloeno pismo koje je 1. rujna 1937. Stepinac uputio predsjedniku vlade Milanu Stojadinoviu u kome se navode primjeri loeg odnosa prema Katolikoj crkvi u dravi i u kojemu se zakljuuje i ovo: Kraj takovih prilika nije udo da katolici smatraju Ministarstvo prosvjete obinom ekspoziturom masonske loe i zbog toga nikad ne mogu stei povjerenja u dravnu upravu dok se radikalno ne uini reda u Ministarstvu prosvjete.760 Vlada Kraljevine Jugoslavije odustala je najvie pod pritiskom masona, koji su potaknuli komuniste i Srpsku Pravoslavnu Crkvu, od ratifikacije konkordata. Ona je tako
755 756

Dnevnik, Danas, broj od 26. rujna 1989., s. 64. Dnevnik, Danas, broj od 24. listopada 1989., s. 64. (Nakon 10. listopada 1935. Stepinac je jedno vrijeme voenje Dnevnika prepustio Dragutinu Neiu.) 757 Dnevnik, Danas, broj od 21. studenoga 1989., s. 66. Nenezi svoje razmiljanje o ulozi masona u Sarajevskom atentatu ovako stilizira: Pojedinano uee nekih od navedenih masona u organizovanju atentata u Sarajevu, ne moe biti stvar masonske organizacije u Srbiji, posebno to je loa Ujedinjenje bila pod francuskom zatitom. (Nenezi, Masonerija.., ibid., Blic, broj od 20. studenoga 1997., s. 11.) 758 Nadbiskupkoadjutor o vanosti konkordata izmeu crkve i drave. Jutarnji list, Zagreb, XXV/1936.,8950,2. 759 Milan Stojadinovi, Ni rat ni pakt. Otokar Kerovani, Rijeka, 1970., s. 483. 760 Dnevnik, Danas, broj od 16. sijenja 1990., s. 64.66.

formalno kapitulirala pred Srpskom Pravoslavnom Crkvom, a stvarno pred masonskim vodstvom. Meutim rezultat konkordatske borbe bio je da su se sada gotovo svi katoliki vjernici osjetili neravnopravnim graanima i da je hrvatske biskupe i hrvatsko sveenstvo zahvatilo potpuno razoaranje u dravu. Tada su mnogi u Katolikoj Crkvi konano radikalizirali svoja politika shvaanja. Poslije atentata na Stjepana Radia god. 1928. konkordatska borba, odnosno odustajanje od konkordata, bilo je drugi, i to nepopravljivi, udarac ve naruenu jedinstvu graana tadanje Kraljevine. Na Biskupskim konferencijama u Zagrebu od 22. do 28. listopada 1937., istaknuto je da nakon dogaaja s konkordatom vie ne treba nikakvo uvjeravanje u ravnopravnost Katolike Crkve u Jugoslaviji. 761Oito obespravljenje Hrvata i Katolike Crkve u Kraljevini Jugoslaviji bilo je veliki imbenik elji za stvaranjem samostalne hrvatske drave u najirim slojevima naroda, a tako i u krugovima hrvatske Katolike crkve.762 Masoni svoje protukatolike namjere nisu posebno skrivali. Istaknuti mason Vojislav Kujundi je, u jednom govoru u sijenju 1940. pozvao dravu da stvori autonomnu Katoliku crkvu i naglasio da treba to prije raskinuti svaku vezu s Rimom. 763 Nadbiskup Stepinac je upravo zbog takvih masonskih stajalita u govoru na hodoau u Mariji Bistrici u srpnju 1940., a u povodu podizanja Krinoga puta govorio o masonstvu kao o nemani. 764 Ljubo Boban, nabrajajui spektar problema i dogaaja na koja se Stepinac osvrtao u Dnevniku posebno navodi Stepinevu opsjednutost masonstvom.765 Meutim iz konkretnih primjera koje spominje Stepinac u Dnevniku oito je da je on bio dobro informiran o pripadnosti vrhunskih politiara masonstvu i o masonskoj pozadini mnogih protukatolikih akcija. Masonska dokumentacija u Arhivu Jugoslavije u Beogradu, potvruje da je Stepinac u svojim prosudbama uloge masonskoga imbenika u Kraljevini Jugoslaviji bio sasvim u pravu.

II. Stepinac je s oduevljenjem pozdravio proglaenje NDH 10. travnja 1941., a na suenju 1946. istaknuo je da je za samostalnu hrvatsku dravu za koju se hrvatski narod plebiscitarno izjasnio. U tijeku rata Stepinac u jednom pismu Svetoj Stolici, koje je poslano iz Zagreba 24. svibnja 1943., istie kao jedno od velikih dobara koje je uinila vlast NDH injenicu da je reim u Hrvatskoj zabranio masonstvo. 766 To je Stepinevo miljenje shvatljivo s obzirom na meuratni krajnje neprijateljski odnos masonstva prema Katolikoj Crkvi. Stepinac neovisno o svomu shvaanju masonstva nije mrzio nijednog masona kao osobu. 767Lav Znidari u pismu koje mi je uputio iz Zagreba 8. sijenja 1991. navodi, meu ostalim primjerima u ovom smislu, Stepinevo zalaganje i za zatvorenog masona Ivu Mihovilovia. Stepinac je u pozadini svjetskoga masonstva zamiljao idovstvo, ali je injenica da se u tijeku II. svjetskog rata kao malo tko u Europi zauzimao za progonjene idove. Louis S. Breier, predsjednik amerikih idova i ravnatelj programa Amerikog idovskog komiteta,
761 762

Mui, Katolika Crkva, Stepinac i Paveli. II. izdanje, Dominovi, Zagreb, 1997., s. 196200. U Katolikoj Crkvi smatralo se da je izmeu dva rata, dakle od 1918 do 1941. prelo na pravoslavlje od 200 do 300 tisua katolika. (Theodore Dragoun, Le Dossier du Cardinal Stepinac. Nouvelles Editions Latines, Paris, 1958., s. 22.24. Usp. i Giuseppe Masucci, Misija u Hrvatskoj. Drina, Madrid, 1967., s. 39. 40.) 763 Voj. Kujundi, Slobodno-zidarska itanka. Istina o slobodnom zidarstvu. Beograd, 1940., s. 119, 120 i 122. 764 Zagrebako zavjetno hodoae na Bistricu. Katoliki list, 91/1940., 28, 337. Usp. i Eugen Beluhan Kosteli, Stepinac govori. Valencia, 1967., s. 229. 765 Dnevnik, Danas, broj od 30. sijenja 1990., s. 67. 766 Le Saint Sige et les victimes de la guerre janvier dcembre 1943. Libreria editrice Vaticana, 1975., s. 223. 767 Poznato je da je Stepinac bio u dobrim osobnim odnosima s masonom (urarom i pukim piscem) Jankom Matkom (1898.1970.). J. Matko je objavio o Stepincu i jednu knjigu pod naslovom Kardinalova ljubav. Ed. Naklada Matko , Zagreb, 1993., s. 207.

izjavio je 13. listopada 1946. da je Stepinac bio jedan od rijetkih ljudi u Europi, koji su se digli protiv nacistike tiranije, u doba kada je to bilo opasno i da je on uz papu Pija XII. bio najbolji zastupnik progonjenih idova u Europi. 768 U tijeku II. svjetskoga rata i poraa, prema istraivanjima don Ante Bakovia, 603 sveenika, bogoslova, sjemenitarca, redovnika i redovnica podnijelo je muenitvo. Bakovi zakljuuje da u cijeloj povijesti kranstva nije bilo stranijeg i odvratnijeg muenja nego to su ovi muenici... mueni i ubijani in odium fidei et in odium Croatie. Bakovi istie da je na djelu bio i sotonizam.769 Stepinac je i u komunistikomu reimu ostao simbol vjernosti Svetoj Stolici i hrvatskom narodu770, a to znai da je ostao glavni bedem otpora namjeri da se Katolika Crkva u Hrvata odvoji od Rima. Nova je vlast, elei onemoguiti Stepinca u navedenom otporu, poela s pripremama u najveem dravnom vrhu da ga izvede pred sud i to zbog tobonje suradnje s nacistikim reimom procjenjujui da e se takvom optubom dobiti potpora i na Zapadu. Meu Hrvatima se nekritiki popularizira miljenje da su za suenje Stepincu odgovorni samo Tito i velikosrbi iz Beograda. To je stajalite Hrvoje Kai pokuao ovako konkretizirati: Moje saznanje je da su Beograd i Josip Broz donijeli odluku o uhienju nadbiskupa, i to bez ikakvih konzultacija sa Zagrebom. Do te konstatacije doao je Emilio Pallua, koji je u to vrijeme obnaao poslove tajnika Svetozara Ritiga (tadanjeg upnika crkve sv. Marka u Zagrebu i ministra u vladi NRH i predsjednika Vjerske komisije NRH). Dr. Pallua mi je rekao da je dan prije uhienja Nadbiskupa Stepinca prenio poruku Vladimira Bakaria samom nadbiskupu da nee doi do hapenja. Dakle i sam Bakari je ostao zateen. Meutim, eljelo se je pokazati da se takve odluke donose u Beogradu, a ne u Zagrebu.771 Navedeno se miljenje Pallue ne moe prihvatiti. Prof. Emilio Pallua bio je u odnosu na problematiku masonstva, gotovo nenormalno plaljiva osoba i kao takav je nepouzdan svjedok. On je, na moje traenje odreene masonske dokumentacije, 1. veljae 1982., odgovorio da je tu dokumentaciju imao i predao msgr. Augustinu Juretiu, napominjui mi i ovo: Dapae ja sam uinio neto to sam vie puta u ivotu uspjeno uinio, naime da sam izbrisao tada iz mog pamenja sve to je pisalo u tom dossieru. Rezultat je da ja danas znam ono to je svatko znao, ali ne i podatke iz ovog konvoluta... Moram rei da masoni iz mog prijateljskog kruga i do danas dre vrlo savjesno potpunu diskreciju o toj organizaciji, a to moram rei da visoko cijenim. O tvrdnji da Bakari nije znao da e Stepinac biti uhien i suen Svevlad Slamnig logino zakljuuje: Kada je pri kraju ljeta 1946. bio uhien tajnik tadanjeg zagrebakog nadbiskupa, medijska je kampanja protiv omiljeloga crkvenog velikodostojnika, koja je i dotad bila krajnje neugodna i muna, dosegnula vrhunac neukusa. Svi smo znali da je to uvertira nadbiskupovu uhienju i suenju. Svi? Ako je vjerovati dr. Hrvoju Kaiu ..., nala se ipak jedna naivna dua u Zagrebu koja nita od toga nije primijetila i koja je, za razliku od svih drugih graana, ukljuivi i djecu, bila citiram Kaia zateena (to jest, iznenaena) nadbiskupovim uhienjem. Taj prostoduni ovjek zvao se je dr. Vladimir Bakari, a u to je doba obnosio nevanu i opskurnu dunost predsjednika vlade i elnika vladajue stranke,...)772 injenica je da su se nakon zavretka rata 1945. protiv hrvatskoga naroda i Katolike Crkve u Jugoslaviji nali u zajednikoj fronti komunisti i hrvatsko-srpski masoni. Postojala je i najua suradnja izmeu dravnoga komunistikog vrha i masonskih prvaka u zemlji. Tako je
768

Vinko Nikoli (priredio), Stepinac mu je ime. Knjinica Hrvatske revije, Mnchen Barcelona, 1978., s. 418. Usp. i Ljubica tefan, Stepinac i idovi. Croatiaprojekt, Zagreb, 1998., s. 153. 769 Narod, IV/1998., 60, 2.3. (Broj od 15. rujna 1998.) 770 Reim je u novinama tvrdio da je Stepinac centar oko kojeg se spleu sve niti zloinakog djelovanja ustako-kriarskih grupica. (Narodni list, II/ 1946., 398,1). 771 Razgovor s prof. dr. Hrvojem Kaiem. Beograd i Tito odluili su uhititi Stepinca. Glas Koncila, XXXVII/1998., 37, 7. 772 Glas Koncila, XXXVII/1998., 38, 22.

bilo dogovoreno, na sastanku u Zagrebu u kabinetu republikog ministra socijalnog staranja Hinka Krizmana istaknuta predratnog masona, Viktora Novaka i Duka Brkia (Srbina po nacionalnosti) tadanjeg ministra pravosua, da se objavi Novakov rukopis Magnum crimen773 u kojemu se, na temelju lai i falsifikata, optuuje cijela hrvatska Katolika Crkva za svoje dranje u ratu. Poslije II. svjetskog rata u vodeih jugoslavenskih masona protukatolicizam je ostao njihova temeljna opsesija. Oni su i novu jugoslavensku dravu shvatili kao mogunost da se na bilo koji nain pokua stvoriti samostalna Hrvatska katolika crkva nezavisna od Rima. Viktor Novak, neosporni dosmrtni prvak i poslijeratnoga jugoslavenskog masonstva, odmah nakon rata nastavio je rukovoditi bjesomunom hajkom protiv Katolike Crkve.774 Masonska se protukatolika politika mogla uspjeno provoditi pogotovo ako se dokae tvrdnja da su vodei komunistiki voe bili masoni. Vjenceslav Cenci navodi da je general Ivan Gonjak u pismu Titu ustvrdio da su masoni bili Josip Broz, Edvard Kardelj, Vladimir Bakari i niz drugih jugoslavenskih komunistikih rukovodilaca. Cenci dalje tvrdi da je Rankovi sruen ne zbog prislukivanja Tita nego zbog izvjetaja o masonima, odnosno zbog zakljuka njegove strune slube da masoni vladaju komunistikom Jugoslavijom. Cenci posebno navodi da mu je obavjetajac Kopini potvrdio da je sve to to je Gonjak napisao Titu istina.775 Josip Broz Tito je osobno potvrdio svoju najintimniju povezanost s masonima kada je priznao da je upozorio Sovjetski Savez o datumu Hitlerova napada. Vodstvo jugoslavenskih masona nastavilo je odmah nakon zavretka II. svjetskog rata s brutalnim napadima na Svetu Stolicu i Katoliku Crkvu u Hrvata. U ime jugoslavenskih masona u tomu smislu se pred inozemnim masonstvom posebno eksponirao Duan Tomi. 776 Tomi, izmeu ostaloga posebno istie da je duhovni pokrovitelj katolikog klera, koji je sudjelovao u zloinima protiv Srba i idova u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, bio nadbiskup Stepinac. Duan Tomi autor je tri 'okrunice' koje teko optuuju Hrvate,... Napisao ih je, kako kae, da bi upozorio svjetsku masoneriju, a posebno amerike i europske loe, na krivicu Katolike crkve i Hrvata u drugome svjetskom ratu, te osobito na protumasonsku djelatnost nekih istaknutijih sveenika prve Jugoslavije. Masonski analitiar Tomi optuuje i Vatikan za podravanje ratnih zloinaca, odnosno za nekanjavanje sveenika koji su, po njegovu shvaanju, inili nedoputene radnje. Oito je da su Tomieva izvjea... napisana u Parizu na francuskom jeziku, predstavljala upute masoneriji kako treba tretirati Crkvu u Hrvata i same Hrvate... Pojava reenih masonskih dokumenata danas u Hrvatskoj koji su dosad bili potpuno nepoznati potvruje kako je masonerija oduvijek radila protiv interesa Hrvatske i kako su u krivu oni koji masoneriju hrvatskoj javnosti pokuavaju prikazati kao 'demokratsko dostignue'...777 U pozadini komunistikoga suenja Stepincu stajali su takoer vodei hrvatski i srpski masoni. Optunicu protiv nadbiskupa Alojzija Stepinca na suenju u
773 774

Veernji list, XXXIII/1989., 9382, 10.11. Viktor Novak je u nizu lanaka, a posebno u knjizi Magnum Crimen, optuio hrvatsku Katoliku Crkvu i zbog suradnje s nacistikim reimom, a sam je u Beogradu 13. kolovoza 1941. potpisao Apel srpskom narodu u kome su komunisti nazvani razbojnikim bandama, a Srbi pozvani na pokornost njemakom okupatoru. Novak je u nadbiskupu Stepincu gledao najveeg neprijatelja masonstva i zato mu je bilo posebno stalo da Stepinac bude uklonjen iz javnoga ivota. U svojemu predavanju Vatikan i jugoslovenski narodi pred drugi svetski rat na Meunarodnom naunom skupu: Ustanak u Jugoslaviji 1941. i Evropa u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, u Beogradu 1971., zakljuio i sljedee: Stepinac je ne samo na reima nego i u agitaciji bio prvoborac protiv komunizma i masonerije. (Referat u posjedu pisca, str. 7.). 775 V. Cenci, Masonerija. Slobodni tjednik, broj 78 od 25. rujna 1996., s. 16, 33. 776 Tomieve knjige poslao je autoru ovoga teksta u fotokopiji, iz Pariza u studenomu 1993., dr. Leo Kouta, koji je radio kao bibliotekar u Nacionalnoj knjinici u Parizu sve do svoga umirovljenja 1985. U redakciji Roberta Tafre, godine 1994., u Splitu, a u nakladi Iberia, objavljena je knjiga pod naslovom La Chiesa cattolica nella IIa guerra mondiale secondo le fonti dellapropaganda serba. U toj su knjizi izdane, kao pretisak, na francuskomu jeziku, sve tri knjiice Duana Tomia protiv Katolike Crkve. 777 D. Grakali, Otkria: dokumenti o slobodnim zidarima. Panorama, broj od 24. kolovoza 1994., s. 14.15.

Zagrebu praktino su podigli jugoslavenski masoni. Osobito svojim djelima Duan Tomi i Viktor Novak. Kada usporedite toku po toku optunice protiv nadbiskupa Stepinca vidi se da su prepisivane iz njihovih knjiga i obrazlagane onim argumentima i dokumentima, koje su oni nudili.778 Maksimilijan Bae pamti (iz neposrednih spoznaja) da je Tito, kada je doao do uvjerenja da Stepinac ne e prihvatiti njegov prijedlog o odvajanju Katolike Crkve od Rima, zakljuio da se treba rijeiti nadbiskupove nazonosti u Hrvatskoj. O ovome se zahtjevu razgovaralo s papinskim nuncijem u Beogradu, koji je zatraio dokumentirano obrazloenje. Sigurno je, misli i Bae, da su Stepinac ili Sveta Stolica prihvatili Titovo traenje da se suenje Stepincu ne bi dogodilo. Kada je navedeni plan o izgonu Stepinca iz zemlje propao odluilo se o nadbiskupovim zloinima poeti sakupljati optuni materijal, koji se dakako nije mogao pronai. Komunistiki je vrh u Beogradu poslao, prije uhienja Stepinca, Viktora Novaka u Zagreb da sudjeluje u kompletiranju dokumentacije za proces.779 Josip Hrnevi pie da je kratko prije poetka kaznenoga postupka protiv Stepinca poao u Zagreb da bi pregledao svu dokumentaciju i tamo sastavio nacrt uvodnoga dijela optunice, a nacrt ostalih dijelova sastavljali su Blaevievi suradnici Dragutin Despot i Boidar Kraus, dok je definitivni tekst optunice djelo tadanjega javnog tuitelja Hrvatske Jakova Blaevia. I sam Hrnevi priznaje da je taj dokument u duhu tadanjeg vremena bio dobrano protkan elementima propagande. Kad je posao sastavljanja optunice bio gotov, poli su Jakov Blaevi, Duko Brki i Hrnevi na razgovor k Aleksandru Rankoviu, koji se tada nalazio na Bledu. Nakon kraega razgovora s Rankoviem primio ih je i Tito. 780U procesu nadbiskupu eksponirani su samo Hrvati, osim Krausa, koji je bio hrvatski idov. Iz razliitih izjava vodeih komunistikih vlastodraca u Jugoslaviji (Josipa Broza Tita, Milovana ilasa, Vladimira Bakaria, Jakova Blaevia i drugih) nedvojbeno proizlazi da je glavna namjera novog reima prema Katolikoj Crkvi bila odvojiti tu Crkvu od Pape. Odvajanje hrvatske Katolike Crkve od Svete Stolice dugo su i jednoduno eljeli velikosrbi, masoni i komunisti i svi su vjerovali da e taj cilj lako postii uklanjanjem Stepinca.

III. Kada je nadbiskup Stepinac izjavio da se ne eli braniti i da nee traiti branitelja, Vrhovni sud Hrvatske je 24. rujna 1946. predloio Nadbiskupskomu duhovnom stolu da predloi dvojicu branitelja. Generalni vikar biskup Salis Sewis je, 25. rujna 1946., zamolio da se nadbiskupu imenuju kao branitelji dr. Ivo Politeo i dr. Ivo Andres. Sud je prihvatio prvoga, a mjesto drugoga imenovao je dr. Natka Katiia.781 arko Vimpulek, predsjednik sudskoga vijea koje je sudilo Stepincu opisuje da je Nadbiskup odbio imenovati branitelje: Budui da optueni po zakonu mora imati branitelja, kada su u pitanju teka krivina djela, mi smo mu to i predoili. Usprkos tome ostao je pri svom (Nadbiskup). Onda smo mu mi imenovali dva branitelja. I to zaista dva odlina branitelja ljude koje ja mogu i danas, nakon tolikih godina, ocijeniti kao najsavjesnije, najpotenije branioce dra Ivu Politea i dra Natka Katiia. Dr. Ivo Politeo je inae poznat po svom intransigentno korektnom shvaanju pojma branioca advokata... Ja sam iz linog poznavanja znao da Politeo nije bio religiozan, tavie da je bio protivnik klerikalaca... Dr. Politeo drao je obrambeni govor za Stepinca, u kojem je malo pretjerao. Postavio se potpuno u poziciju Stepinca...782
778 779

Ivica Mlivoni, Stepinac i masoni. Rukopis, s. 25. Sve informacije iz ovoga pasusa dao mi je prof. Maksimilijan Makso Bae dana 20. i 21. rujna 1998. Splitu. 780 J. Hrnevi, Svjedoanstva. Globus, Zagreb, 1984., 173.174. 781 Benigar, ibid., s. 128. 782 Juraj Batelja, ivjeti iz vjere. Ed. Nadbiskupski Duhovni Stol u Zagrebu, Zagreb, 1990., s. 250.

Ivo Politeo (1887.1956.) priznat u meunarodnim krugovima kao ugledni pravnik bio je meu pokretaima i suradnicima promasonske Nove Evrope, ali nije bio mason. Ivan Andres (1883.1959.) bio je vezan uz HSS, vie puta zatvaran u NDH i u komunistikoj dravi. On nije bio mason. Natko Katii (1901.1983.) bio je lan loe Ivan grof Drakovi u Zagrebu. U doba NDH bio je uhien ujesen 1941., i iz zatvora otputen u sijenju 1942. Prema podacima jugoslavenske UDB-e sudjelovao je na nekim masonskim sastancima i poslije II. svjetskoga rata (1952. u Zagrebu). U knjizi Proces Alojziju Stepincu donijeta je cijela obrana Ive Politea i Natka Katiia. Politeova obrana (u toj knjizi) iznosi trideset stranica, a Katiieva tri stranice i etiri retka.783 Katii je branio Stepinca u svezi s tokom drugom i treom optunice, a to se odnosilo na optubu za vjerske prijelaze i vojni vikarijat. Njegova obrana ne samo to je veoma kratka nego se po osobnoj hrabrosti branitelja i irini pravnoga obrazloenja ne moe ni usporediti s Politeovom obranom.784 Stella Alexander o obrani Stepinevih branitelja zakljuuje ovo: Politeo je svojom obranom pokazao veliku hrabrost. Bio je djelomino zatien svojim profesionalnim poloajem, poznatim protivljenjem vlastima NDH i injenicom da je godine 1928. branio Tita kad mu je sudila i zatvorila ga predratna vlast... Dr. Katii je preuzeo obranu protiv optubi za prisilni prijelaz na katoliku vjeru. Njega su predloile vlasti, pa je ve u poetku vrlo pomnjivo dao na znanje da je postavljen po slubenom nalogu i da samo vri svoju dunost... Njegova je obrana bila tako dobro zasnovana te je lako mogue da je usput unaprijed zatiivao i sebe od svakog prigovora zbog 'prevelike revnosti'.785 Nije poznato jesu odravani posebni dogovori u svezi s tim suenjem izmeu N. Katiia i njegove masonske subrae. Odnos vlasti prema dvojici branitelja nije bio jednak. Obojica su u toj obrani bili pod politikim pritiskom i policija je sprijeila susrete s predstavnicima Crkve. Meutim odnos komunistike vlasti prema Politeu bio je posebno strog. Da uplai dr. Politea, Ozna je strogo nadzirala njegovo kretanje i rad. Nitko nije mogao doi s njime u dodir. Trojica su agenata uvala njegov stan i danju i nou.786 Politeo nakon toga procesa nije doivio nastavak dotadanje blistave karijere. On je poslije 1950. odustao od obrana u politikim procesima.787 Dok je dr. I. Politeo zbog obrane Josipa Broza Tita na poznatom 'bombakom' procesu unaprijedio svoju advokatsku karijeru, dotle je zbog osvjetljavanja istine i pravde na sudu koji je sudovao nadbiskupu Stepincu doivio posve drugaiji zavretak. Dr. .(arko) Vimpulek, naime, svjedoi da kada je dr. I. Politeo umro, 'njegova udovica je morala traiti pomo od komore da bi ga imala ime sahraniti, jer nije ostavio nikakvih sredstava. Tako je on poteno vodio svoju advokaturu.'788 Natko Katii je ivot zavrio kao sveuilini profesor i redovni lan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. U tijeku i nakon suenja Stepincu nijedna dravna struktura na samozvanom demokratskom, a to znai masonskom Zapadu, nije se posebno angairala kod Tita i drugih komunistikih prvaka u obranu nevino optuenoga zagrebakog nadbiskupa. Naprotiv, protukatoliki su elementi u zemlji i inozemstvu ponavljali komunistike lai o Stepincu. Tako je talijanski novinar (bivi katoliki sveenik) Carlo Falconi objavio 1965. na talijanskom jeziku knjigu utnja Pija XII u kojoj o Stepincu propagira izmiljotine jugoslavenskog reima. Teko je odrediti ije su vee 'zasluge' za ovu poganu knjigu Carla Falconi-ja utnja Pija XII ; da li Ive Mihovilovia, nezahvalnog franjevakog aka, Frane
783

Marina tambuk kali Josip Kolanovi Stjepan Razum, Proces Alojziju Stepincu. Dokumenti. Ed. Kranska sadanjost, Zagreb, 1997., s. 188.222. 784 To moe biti jedini razlog zato Benigar donosi Politeovu cijelu obranu, a Katiievu ne donosi. (Benigar, ibid., s. 546.581.) 785 Stella Alexander, Trostruki mit. ivot zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Ed. Golija, Zagreb, 1990., s.125. 786 Benigar, ibid., s. 529. 787 Tko je tko u NDH? Hrvatska 1941.1945. Minerva, Zagreb, 1997., s. 327. 788 Batelja, ivjeti.., ibid., s. 251.

Barbierija, profesionalnog falsifikatora, ili Ivana Lazia, poznatog progonitelja i preodgojitelja katolikih sveenika po komunistikim logorima, a koju je potpisao Falconi, nu, sigurno je jedno, da je ona plod mrnje i lai.789 Uz Viktora Novaka (ro. 1889. u mjestu Donja Stubica, a umro u Beogradu 1977.) u pisanju o Katolikoj Crkvi prednjaio je Ive Mihovilovi (1905. 1988.). On je bio vrlo aktivan u masonskim Novostima tridesetih godina, a poslije rata se specijalizirao za Vatikan, o kojoj je tematici objavio i nekoliko bezvrijednih knjiga.790 I hrvatski su komunisti neprekidno sugerirali domaoj i inozemnoj javnosti da je Stepinac zloinac. Tako je Ante Markovi kao predsjednik Izvrnoga vijea sabora SR Hrvatske, dakle kao predsjednik hrvatske Vlade, primio strane novinare akreditirane u Jugoslaviji i izmeu ostaloga im rekao: to se tie Stepinca, reafirmiranje onih koji su doveli do zloina, mrnje, istrebljenja ljudi, nijedno civilizirano drutvo ne moe odrati. 791 Ante Markovi je, prema nedokazanoj tvrdnji Zorana Nenezia, mason.792 Reim usprkos sluenju svim sredstvima strahovlade nije uspio iniciranjem svojih irilo-metodskih drutava u Hrvatskoj i sveenikim udruenjem Dobri pastir u Bosni i Hercegovini stvoriti raskol u hrvatskom katolicizmu. Gospodari centara moi su i na primjeru katolikih Hrvata, tek nakon dugo vremena, uspjeli shvatiti staru istinu da muenitvo Crkvu samo jaa i tada su se odluili za obraun metodama subverzije, koju su proglasili demokracijom. Komunistiki su prvaci poslije osude Stepinca u privatnim susretima izjavljivali da ih ne smeta njegov hrvatski nacionalizam nego njegova privrenost Papi. 793 Masoni i komunisti naelno nisu bili protiv stvaranja i postojanja formalno samostalne hrvatske drave pod uvjetom da ta dravna tvorevina ne bude katolika. Iz toga se moe zakljuiti da je njihova mrnja na rimokatolicizam bila nadahnuta (u povijesti kranstva dobro poznatim) okultnim pobudama. Mrzitelji katolicizma ne prestaju o Stepincu svuda po svijetu propagirati preivjele izmiljotine i pozivajui se na njih zamjeravaju Papi njegovu beatifikaciju.794

SAETAK Stepinac je zakljuivao: - da je meunarodno masonstvo instrument bogatih idova, koji vladaju velikim dijelom svijeta, - da u Kraljevini Jugoslaviji vladaju idovi i masoni, - da je komunizam duhovno edo masonstva. Vrednovanje spomenutih Stepinevih shvaanja nije tematika ovoga rada, u kojemu se samo eli upozoriti sljedee:

789 790

V. Nikoli (priredio), Stepinac mu je ime. Knjiga druga, Kranska sadanjost, Zagreb, 1991., s. 450. Tiskana su mu i predavanja pod naslovom Vatikan prema naem narodu kroz historiju. Ova tri predavanja izdao je u Zagrebu Centralni komitet Narodne omladine Hrvatske 1952. kao Prirunik za rukovodioce Narodne omladine. 791 Vjesnik od 18. oujka 1985., s. 3. 792 Nenezi, ibid., Blic, broj od 5. studenoga 1997., s. 11. 793 Usp. I. Mui, Alojzije Stepinac i hrvatska drava. U knjizi: Mui, Katolika crkva..., ibid., s.314, 334.335. 794 To se posebno oituje u jednom letku kojega je u rujnu 1998. izdala Grupa slobodnih krana. Prava namjera financijera te tiskovine razotkriva se ve naslovu: Da li je dolo vrijeme da se razmisli i o Papi? Susret s protukatolikim tivom moe sluiti kao pravi test vjernicima da razmisle kako je dolo vrijeme da se naue u svakidanjosti prepoznavati Duha tmine, koji se oduvijek lano predstavlja kao Aneo svijetla.

- da su hrvatski i srpski masoni u monarhistikoj Jugoslaviji uglavnom potajno (posebno manipulacijama u parlamentu i politikom ivotu), a u komunistikoj Jugoslaviji javno i nasilno, htjeli odvojiti Katoliku crkvu u Hrvata od Svete Stolice, - da je Stepinac bio prisiljen boriti se protiv masonskoga plana o stvaranju Hrvatske katolike crkve nezavisne o Rimu, - da su uz Josipa Broza i vodei jugoslavenski masoni (posebno Viktor Novak i Duan Tomi) (su)odgovorni za muenitvo nadbiskupa Stepinca. Osobe, a posebno autori izvan Crkve i u Crkvi, koji raspravljaju o Stepincu, ne uzimajui u obzir navedene injenice, samo dokazuju da su ozbiljni intelektualni invalidi.

TUMAN I MASONSTVO
I. Hrvatsku su kao dravu obnovili, protiv volje masonske velevlasti, koja gospodari Zapadom, u prvomu redu, oni koji su za nju ginuli i to najee s krunicom oko vrata, a za njezino se meunarodno priznanje moe zahvaliti najprije Papi Ivanu Pavlu II. Meutim, na poetku samostalnosti hrvatski su dravotvorni elementi ostali u manjini (i to uglavnom na nekim poloajima u vojsci i policiji). U toj treoj hrvatskoj dravi od njezina su poetka prevladali, u nerazmjerno veliku broju pripadnici lijevih struktura posebno iz redova bivih komunista. iro Grubii je, kao oevidac nastajanja takve stvarnosti, to ovako opisao: Tuman je svoj program, u obliku Nacrta programske deklaracije HDZ-a, definirao jo u veljai 1989 Skupio je nas nekolicinu (u meuvremenu je na mjesto tajnika Inicijativnog odbora HDZ-a postavio Ivana Bobetka), i mi smo idua tri mjeseca zapeli i radili kao crnci! Tumanova obitelj i nas trojica lanova Inicijativnog odbora HDZ-a: Milan Kova, Ivan Bobetko i ja Osim obitelji i nas trojice iz Inicijativnog odbora, povremeno se jo angairao Perica Juri i nitko vie! Glavna osovina bili smo, sve do osnivake skuptine, nas trojica-etvorica i Tumanova familija. Dodue, i Miroslav Kutle. On je sve to financirao Doprinos svih ostalih bio je neusporedivo manji. Neven Jurica, Ivan Tolj i Zdravko Gavran ipak su bili samo 'pjesnike due', Manoli se prikljuio tek nekoliko dana uoi osnivake skuptine, a ni eksa nismo suvie esto viali. Dolazio je tek povremeno. Tek kad je proradila baraka u Savskoj, poeli su dolaziti Veki, Degoricija i mnogi drugi Ona druga strana, s Veselicama na elu, smatrala je da predsjednik HDZ-a moe biti jedino Marko Veselica Ali ipak smo nas trojica Kova, Kutle i ja bili malo vie povezani s emigracijom pa smo na sve te stvari gledali malo objektivnije. Znali smo koliki ugled Marko Veselica uiva u dijaspori (sa svojih je 11 robijakih godina za emigraciju bio pravi svetac) i da e njegovo 'ispadanje iz igre' tamo vrlo nepovoljno odjeknuti. Ali isto smo tako bili svjesni da Tuman radi ozbiljan posao, dok se u Veseliinoj grupi sve svodi na prianje bez rezultata Ali nisam mogao (ili, eto, vrlo teko) progutati rad u tom zajednikom projektu s Manoliem i njemu slinima. Takvih ljudi kao to su Manoli ili Boljkovac u Veseliinoj skupini nije bilo. I tu sam se, moda donekle lomio. U to vrijeme nije se moglo biti dobar s emigracijom, a ne biti s Markom VeselicomVidite, kad je izbio taj nesretni raskol, Tuman me zaduio da dam sve od sebe u pronalaenju kompromisa i pomirenja s Veseliinom grupom. Ali kako do toga nije dolo, Tuman je bio primoran nevoljko prihvatiti pruenu ruku Joe Manolia, kojemu je bio cilj doepati se samog vrha HDZ-a, pri emu je bio uspjean i dovodio u HDZ svoje istomiljenike Boljkovca, Degoriciju, Hlada, zetove i mnoge druge ateistiko-jugosocijalistike pristae, upisivao ih u HDZ i vjeto postavljao na visoka mjesta u stranci. Po istom receptu instalirao je svoje ljude gotovo u svim podrujima i na svim razinama stranakih i dravnih vlasti. Po HDZ openito je bilo kobno to to je Manolieva (i Mesieva) grupacija u stranci tada, 1989. i 1990., smatrala kako je hrvatsko pitanje konano rijeeno (i to pozitivno) Ustavom SFRJ i SRH iz 1974. pa su obojica preferirali takve ljude koji su imali dulji sta u SK, koji su svojedobno bili odani jugosocijalistiki birokrati, koji su mrzili Hercegovce 795 i nisu htjeli uti za Hrvate i hrvatsko pitanje u BiH, koji su u hrvatskoj
795

Tuman se iskreno divio Hercegovcima. Hercegovce je uvijek smatrao najportvovnijim Hrvatima. Volio je kako su Hercegovci veliali svoje Hrvatstvo. Osjeao je u tome bliskost s njima. Smatrao ih je izvanredno sposobnima Nije isticao da je Zagorac, ali nije ni bjeao od toga Mudrijai, fikali Tako je znao rei za Zagorce. Kod Hercegovaca je volio vrstinu, tvrdou. Mada roen u Zagorju, i on je sam bio tvrd poput

emigraciji vidjeli samo neprijatelje, koji nisu nikada eljeli uti za Bleiburg i krine hrvatske putove, kojima je strana sveopa pomirba Hrvata i hrvatstva. Ti, Manolievi HDZ-ovci, nikada i nigdje nisu mogli predstavljati vie od 10 posto Hrvata, ali su zato zauzeli u ime HDZ-a vie od 90 posto dravnih funkcija.796 Josip Manoli je neosporno pridonio ostvarenju hrvatske dravnosti, 797 ali je on dalju izgradnju te drave zamiljao prema zapadnim standardima, a to znai da se nije slagao s bitnim Tumanovim politikim odreditima. Tuman je, osjeajui u dravi suprotstavljenost dviju politikih tendencija, zakljuio da su strani scenaristi doli do zakljuka, da treba ii na raskol HDZ-a.798 Franjo Tuman i zbog okupiranosti mnogobrojnim brigama nije imao vei utjecaj na izbor mnogih kadrova vlasti pa se tako dogodilo da se (prema nekim analitiarima) u Ministarstvu vanjskih poslova, odnosno u diplomatskoj slubi, zaposlilo samo oko 20 % dravotvornih Hrvata. Praktini katolici nisu primani u hrvatsku diplomaciju ni kao nii slubenici. Ubrzo nakon nastanka drave prepoznatljivi pojedinci (bez Tumanova znanja) poduprli su na insistiranje Zapada uvoz sekti u Hrvatsku (na primjer mormona) premda su mogli biti svjesni da preteni dio uvozne ideologije slui odreenim inozemnim strukturama radi unitavanja hrvatskoga duhovnog identiteta. Istodobno su strani plaenici, na odreenim poloajima u Hrvatskoj ( a koji su bili i dobri poznavatelji zapadnih putova droge!) nareivali SZUP-u da uhodi pravovjerne katolike sveenike posebno po sveuilinim gradovima. Nekranski i protukranski elementi, koji su od poetka zavladali HDZ-om od stranakoga vrha do temeljnih ogranaka, pripremili su i to pod kranskim prividom, kasniji gospodarski, a time posljedino, i politiki slom Hrvatske.

II. Nekadanji komunisti, posebno oni iz UDB-e i KOS-a, prihvatili su kao prirodne saveznike u zauzimanju i podjeli vlasti, masone iz inozemstva i masonske kandidate iz zemlje. Infiltracija masona u novu vlast, odnosno u samu vladajuu Hrvatsku demokratsku zajednicu, bila je ozbiljna zbog toga to je masonstvo nadnacionalna i strogo hijerarhijska tajna organizacija u kojoj su i masoni u Hrvatskoj, bez obzira na svoja osobna uvjerenja, prisiljeni slijediti politike direktive inozemnih masonskih centara. Vatikanska je diplomacija raspolagala
Hercegovaca. Po mentaliletu je, nesumnjivo, bio blii Hercegovcima. (Hrvoje arini u razgovoru za Globus, broj 471 od 17. prosinca 1999., str. 16.) 796 Globus. broj 444 od 11. lipnja 1999., str. 8485, 87. Sam Manoli istie da je uz predsjednika Tumana, bio jedan od kljunih ljudi koji je sudjelovao u kreiranju politike koja je rezultirala osamostaljenjem i obranom Hrvatske. (Slobodna Dalmacija broj od 28. prosinca 1999., str. 6). 797 Manolievi protivnici ne spominju njegovu ulogu u nastajanju hrvatske drave, ve mu stalno predbacuju prolost. Josip Manoli je u Saboru u oujku 1967. optuivao potpisnike Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika u ondanjoj SR Hrvatskoj kao ruitelje 'bratstva i jedinstva i borce protiv socijalistikog samoupravljanja' Manoli je bio ef Ozne u Bjelovaru, kada su u tom gradu vrene masovne likvidacije 'narodnih neprijatelja', meu kojima su bili i mnogi istaknuti lanovi Hrvatske seljake stranke. Ozna je 1946. preimenovana u Udbu Udba je imala svoje agente i egzekutore i u inozemstvu jo dok je u njoj bio Manoli, pa bi on mogao znati dosta toga o uhienjima Kavranove skupine, ali kada su mlai hrvatski emigranti osnovali Hrvatsko revolucionarno bratstvo, on je tada ve bio inspektor svih zatvora u Hrvatskoj, (Drago Sudar u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, broj od 28. rujna 2000., str. 7.) 798 Stenogram posljednjeg razgovora Tumana i Mesia. Nacional broj 246 od 2. kolovoza 2000., str. 5. Nacionalov komentator ovoga Stenograma zakljuuje da su Stipe Mesi i Josip Manoli pokuali izvesti pu u vladajuoj stranci, a kada u tome nisu uspjeli osnovali su opozicijsku stranku Hrvatske nezavisne demokrate (Ibid., str. 2).

vjerodostojnim saznanjima o zakulisnoj politici masonskih imbenika na Zapadu. Ivan Fuek (profesor moralne teologije na Papinskomu sveuilitu Gregoriani u Rimu) o tome navodi ovo: Neto kasnije za Vjesnik, u proljee 1993., msgr. Milan Simi, podtajnik Kongregacije za kler pri Sv. Stolici, iznio je vrlo znaajne informacije o zakulisnim igrama masona upravo preko socijalista. Te su igre bile poznate kako Sv. Stolici i Predsjedniku BK Europe prakom kard. Miroslavu Vlku, tako i nekim tada uvaenim politiarima kao Flaminiju Piccoli itd. Stav je bio vrlo detaljno odreen na famoznoj sjednici socijalista Europe u Beu (9.srpnja 1991.), taman pred agresiju protiv Hrvatske. Nekoliko dana prije (1. srpnja) talijanski ministar vanjskih poslova De Michelis imenovan je efom ministara vanjskih poslova Europe. Poznat je neprijateljski stav tog politiara prema Hrvatskoj. Bio je u slubi masonerije. Naime, u oujku iste 1991. glavni akteri europske masonerije odrae sjednicu o pitanju kakav e stav zauzeti prema zemljama koje su izale iz socijalizma. Raspravljalo se dugo o alternativi: da li strateki raditi preko demokranske internacionale ili naprotiv strategiju usmjeriti preko socijalistike internacionale. Sloili su se: ne moemo ii s demokranima jer je njihova vizija nespojiva s buduom Europom koju treba izraditi. Radilo se uurbano. Uslijedio je sastanak s internacionalom socijalista ve u travnju 1991. Dogovorili su se o izradbi politike strategije za europske zemlje izale iz komunizma. Tako je spomenuti sastanak paneuropskih socijalista u Beu, od 9. srpnja iste godine bio po masonima odlino spremljen. Glavni referat je drao ministar vanjskih poslova tadanje, jo nepodijeljene, ehoslovake. On je bio instrument. Predloio je strategiju socijalista u sljedeim nainima: 1) Socijalisti kao takvi u tim zemljama nemaju iroke mase za sebe nego su jo uvijek jaki komunisti, koji su trenutno u pozadini. Njih na svaki nain treba reciklirati. Ta latinsko-grka rije znai: treba ih ponovno upotrijebiti, slino upotrebi otpadaka u proizvodnom procesu. Drugim rijeima, treba ih preruiti u socijaliste: nee im biti strano izvikivati parole kao demokracija, sloboda 2) Na svaki nain treba sprijeiti rast demokranskih snaga, bilo kakvo osnivanje i svako daljnje afirmiranje (spominjem da se nakon toga dogodio raspad demokrana u Italiji, dok komunisti ostaju na istim pozicijama, pod novim iframa). 3) Pad komunizma 1989. nema se nipoto pripisati Crkvi, napose ne Ivanu Pavlu II Papi Poljaku, nego iskljuivo laikim disidentskim krugovima. 4) Zemlje izale iz komunizma nalaze se u golemoj ekonomskoj krizi i treba im novca. Nisu ni u kakvoj mogunosti izvoza. A to se tie uvoza i pomoi imaju se srediti tako da im zapadne civilizirane zemlje prebace zagaujuu industriju. 5) to se tie multinacionalnih drava (Sovjetske Unije, ehoslovake, Jugoslavije), nakon estoke debate, sloili su se u naelu: tim dravama ni na koji nain ne smijemo dopustiti da se raspadnu. Te zemlje, po unionistikom principu, moraju ostati multinacionalne, jer da je tako lake osvajati vlast i njima upravljati negoli ako se raspadnu. Nema sumnje, ovo je naelo najopasnije i ono je upravljalo agresijom na Hrvatsku. Tu je odgovor zato je Hrvatska bila i jest trn u oku meunarodnih masonskih krugova, zato se i sada sve poduzima da se Hrvatsku vrati u nekakve federacije, 799
799

I. Fuek, Katoliki sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan. Mi, XXI/1997., 5, 67., broj za svibanj 1997. Usp. i I. Mui, Masonstvo u Hrvata. V. izdanje, Verbum, Split, l997., str. 25.27., 37.38. O napadu masona De Michelisa na Ivana Pavla II. zbog priznanja Hrvatske vidi: Hrvatska je rtva masonske zavjere u knjizi Sreko Badurina, Sugovornik vremena, ibenik, 1997., str. 65. 67. Protuhrvatska stajalita Zapada nisu se posebno tajila. Francuski ministar vanjskih poslova je javno rekao na poetku 90ih da priznanje Hrvatske ne dolazi u obzir jer da to znai da su Austrija i Njemaka dobile Prvi svjetski rat! To je javno reeno. Meni je tadanji njemaki generalni konzul u Zagrebu rekao da je u trenutku kada mu je iz Bonna javljeno da e Njemaka svakako priznati Hrvatsku doivio potpunu izolaciju ostatka konzularnog zbora u Zagrebu! To vam je meunarodna zajednica i mislim da se u Zagrebu zaboravlja na taj detalj, detalj vrlo vaan jer se dogodio kad se Hrvatima radilo o glavi. (Carl Gustav Strhm, Slobodna Dalmacija, broj od 16. rujna 2000., str. 7.).

Stvaranje hrvatske drave doekalo je u ivotu nekoliko starojugoslavenskih masona. Dakako da je bilo i Hrvata (nekih intelektualaca i novinara), koji su postali lanovi masonskih loa u inozemstvu. Inae vie Hrvata, koji su ivjeli u emigraciji (posebno poslovni ljudi, znanstvenici, profesori) djelovali su kao masoni. Znakovito je da je formalna obnova masonstva u Hrvatskoj najprije zapoela u Beogradu i to u okviru Nenezieve Velike loe Jugoslavija koja je zapoela sa stvarnim djelovanjem u lipnju 1990.800 Nenezi je u jednom intervjuu za beogradski Nedeljni telegraf izjavio sljedee: Iz Hrvatske su nai lanovi bili, primjerice, odvjetnik Silvije Degen i lijenik Asim Kurjak,pa i hrvatski premijer Zlatko Matea.801 Nenezi je takoer otkrio i da su estorica masona Srba u Hrvatskoj i Sloveniji nai lanovi. 802 Masoni su se u Hrvatskoj, poslije raspada Jugoslavije posebno aktivirali u Austriji. Branimir Horvat (koji je trebao biti prvi Veliki majstor Velike loe Hrvatske) u razgovoru za Vjesnik, dne 13. lipnja 1992. istie da u Zagrebu ima dvadesetak masona i da zagrebaki masoni rade u loama u Klagenfurtu, Grazu i Beu.803 Odmah nakon proglaenja drave neki masoni Hrvati (posebno iz Amerike, Francuske i vicarske) pourili su u Hrvatsku i medijski se eksponirali obrazlaui svoje masonske ideje. Ostao je neuspjean pokuaj Branka Alojzija Presieka (od 1968. lan amerike loe Misson) da u Zagrebu osnuje prvu hrvatsku masonsku lou, koja bi se zvala Libertas i da pridobije za svoje ideje prvake hrvatske oporbe. Na pitanje novinara ima li meu hrvatskim politiarima masona Presiek je odgovorio: Ima, ali vam njihova imena ne bih rekao i da ih sve poznajem. Da zadovoljite znatielju, kaimo da je jedan od brojnih kandidata za predsjednika republike na prolim izborima u Hrvatskoj mason, ali je lan jedne loe u Austriji.804 Strast da postane predsjednik Hrvata na nain da Tuman da ostavku, opsjela je i jednoga amerikog masona (publicistu po profesiji), iji su roditelji bili podrijetlom iz Hrvatske. Inicijativu za formiranje masonstva u Hrvatskoj pokrenuo je 1991. austrijski mason edo Kirchner u ime Velike loe Austrije, a u dogovoru s nekolicinom hrvatskih i slovenskih masona. U Beu je 21. oujka 1992. formirana Deputacijska loa Illyria, u kojoj je primljeno 13 masona iz Hrvatske i 5 iz Slovenije. Rjeenjem Ministarstva uprave Republike Hrvatske odobren je dne 21. rujna 1994. upis Velike loe starih i prihvaenih slobodnih zidara Hrvatske u Registar udruenja graana.805 U Zapisniku sa sjednice Osnivake skuptine Velike loe
800 801

Zoran D. Nenezi, Masoni u Jugoslaviji 17641999. Vlastito izdanje, sv. II, Beograd, 1999., str. 74, 91. Taj je razgovor prenio zagrebaki Imperijal, u broju od 9. svibnja 2000., str. 41. 802 Nenezi u razgovoru za Nedeljni Telegraf. (Internet. http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/arhiva/tgf206/masoni.html.). 803 Taj je razgovor prenesen na Internet u veljai 1999., (http://www.vlh-glc.org). 804 Magazin (Zagreb), broj 1., za travanj 1994., str. 20.24. Presieku su za rat u bivoj Jugoslaviji krivci bili podjednako Srbi i Hrvati. Usp. I. Mui, Masonstvo.., ibid., str. 4849. Vano je znati da Presiek u inozemstvu nije bio poznat po svome hrvatstvu. Sa g. Presiekom razgovarao sam prvi put u ivotu u veljai u Slavonic dvorani u San Franciscu, dan prije njegova odlaska u Hrvatsku. udio sam se da kao Zagrepanin, poslije tridesetak godina boravka u Americi, sada odlazi u mirovinu na otok Olib. Takoer da kao Hrvat (kojeg nikada u 22 godine u ovom podruju nisam vidio na jednom javnom hrvatskom skupu ili zabavi, a sve sam posjeivao), od 52 oporbene stranke i voe u Hrvatskoj vatreno podrava ba Paragu, kojemu je jo dao i 25 tisua dolara te da je za vrijeme prologodinjeg boravka u Zagrebu zavrio u zatvoru, jer se prilikom pretresa u Starevievu domu, kao ameriki dravljanim silom suprotstavio MUP-u Hrvatske G. Presiek se isto tako tuio lanovima svoje masonske loe u San Franciscu da se masoni ne smiju sastajati u Hrvatskoj nego moraju ii u Budimpetu. (Ante Jakovevi, Jo jedna zavjera protiv Hrvatske. Veernji list broj od 23. kolovoza 1993., str. 25.) 805 Svi podaci donijeti su prema informacijama VL Hrvatske na Internetu, ibid. Oito je autor tih podataka Branko men, Slovenac, roen u Mariboru 1936., po zanimanju knjievnik, publicist i filmski scenarist, koji od 1985. godine ivi u Zagrebu. Zoran Nenezi odao je menu ovo priznanje: U unutarloinskim aktivnostima u Austriji u to vreme kao promoter politikih osuda za rat na prostoru tadanje Jugoslavije, naravno na raun Srbije i Beograda (pri emu nije zaobiena ni uobiajena floskula o 'Velikoj Srbiji', ali i potreba najire autonomije iptara na Kosovu), najee se javljao zagrebaki Slovenac i knjievnik Branko men, lan Velike

starih i prihvaenih slobodnih zidara Hrvatske, odrane dana 14. lipnja 1995. godine u Zagrebu, u Vidoevievoj ulici broj 9. u 19 sati navedeno je i ovo: Na tom skupu bilo je nazono deset utemeljitelja Velike loe starih i prihvaenih slobodnih zidara Hrvatske. To su: Branimir Horvat (roen 30. svibnja 1929. u Zagrebu); Zvonimir Tomi (roen 18. svibnja 1942. u Zagrebu); Nenad Porges (roen 22. prosinca 1946. u Zagrebu); Slobodan Kuvalja (roen 30. rujna 1952. u Srpcu, BiH); Radovan Horvat (roen 5. listopada 1930. u Zagrebu); Nikola Wirth (roen 25. studenog 1945. u Zagrebu); Dragutin Dumani (roen 9. studenog 1945. na Kupresu, BiH); Hrvoje Ragu (roen 25. lipnja 1958. u Dubrovniku); Zlatko Bourek (roen 4. rujna 1929. u Poegi); Zvonimir epi (roen 9. lipnja 1935. u Zagrebu).806 Masoni su po svom obiaju djelovali u tajnosti i na nain da njihovi neistomiljenici o njima ne raspravljaju, a posebno da ne piu. U ovom smislu nije emitiran i intervju sa mnom kojega je Augustin Bai zimi 1991. g. naruio za HTV u Zagrebu. Informiran sam iz Zagreba 27. svibnja 1993. da se u osjekome listu Magazin (Glasa Slavonije) odustalo od objavljivanja feljtona prema mojoj knjizi Masoni u Hrvatskoj. Tiskan je samo jedan veliki izvod iz knjige pod naslovom Osjeki masoni u tajnim dokumentima UDB-e i to s ovim uvodnim reenicama: U modernom historiografiji nema ni rijei o ulogama masona u stvaranju prve i druge Jugoslavije. U pozadini hrvatsko-srpskih sukoba nedvojbeno stoji srpsko masonstvo potpomognuto od meunarodnog masonstva.807 Neki Frane Cetini iz jugoslavenske redakcije francuskog radija u Parizu zamjerio je preko toga radija Slobodnoj Dalmaciji to je objavila izvode iz knjige Masoni u Hrvatskoj (Dokumenti iz tajnih arhiva UDB-e).808 U rujnu 1996. konano je zavren rad na stvaranju masonstva u Hrvatskoj. 809 Velika loa Austrije unijela je svijetlo u Hrvatskoj u tri novoustanovljene hrvatske loe: Hrvatska vila, Grof Ivan Drakovi i Tri svjetla dne 14. rujna 1996.810 Dne 8. studenoga 1997. na molbu spomenute tri loe u Hrvatskoj Veliki majstor VL Austrije unosi svjetlo u Veliku lou Hrvatske.811 U Temeljnim naelima Konstitucije Velike loe Hrvatske, u lanku III., navodi se: Slobodno zidarstvo iskljuuje priklanjanje Saveza bilo kojoj strani u politikim i religioznim pitanjima. Oito da ta standardna masonska stilizacija ne iskljuuje vjerski indiferentizam i sinkretizam. U lanku IV. istih Temeljnih naela stoji i ovo: Slobodni zidar ne smije onoga tko nije slobodni zidar upoznati (s) Ritualima, znakovima i obiajima koji slue meusobnom prepoznavanju, ne smije otkriti lanove ili kandidate za slobodnog zidara i uope sve
Loe Jugoslavija do aprila 1991. godine, kada je iskljuen iz lanstva. (Nenezi, ibid., str. 102.) Iz menove knjige o hrvatskom masonstvu (Soba izgubljenih koraka) objavljen je u ljetu 1999. feljton u tjedniku Hrvatski obzor, u brojevima od 28. kolovoza, 4. rujna, 11. rujna i 18. rujna. 806 D. Partl (autor: D. G.), Hrvati u vrajem trokutu. Nedjeljna Dalmacija, broj od 28. listopada 1994., str. 1617. 807 Magazin Glas Slavonije, broj 36 od 3. lipnja 1993., str. 2829. (U Osijeku je masonstvo pridobilo neke utjecajne pojedince.). 808 Ovaj isti Cetini kasnije je u Sorosovu glasilu Feral tribune (broj od 4. sijenja 1994., str. 20) pokuao svojim itateljima sugerirati da se u knjizi Masoni u Hrvatskoj uope ne radi o izdanju autentinih dokumenata jugoslavenske tajne slube. Kako je citirana sugestija i blesavu itatelju oito besmislena poslao sam Frani Cetiniu preporueno pismo 17. sijenja 1994. g. dakako preko urednitva citiranog tjednika, u kojemu sam mu iznio to mislim o njemu i naelno zavrio s nekonkretnom porukom, koja se odnosi na sve one, koje lako prepoznajemo, a koja glasi: Hrvatska e nadivjeti i svoje sadanje strane plaenike, koji nastavljaju neslavnu janjiarsku tradiciju. U ovome ratu protiv Hrvatske etnici i mudahedini su pravi sveci kad se usporede s hrvatskim izdajnicima. 809 O tome je Globus informiran da javnost izvijesti ovako: Prole subote, 21. rujna, prireeno je u Zagrebu znaajno slobodnozidarsko slavlje. Tada je, naime, Velika loa Hrvatske meunarodno priznata te je postala ravnopravna velikim loama u drugim europskim zemljama. Veliki metar Velike loe Hrvatske, kojoj je sjedite u Zagrebu, postao je Radovan Horvat brat nedavno preminuloga Branimira Horvata, dosadanjeg metra i jednoga od utemeljitelja loe. (Globus, broj od 27. rujna 1996. , str. 4.). 810 B. men, Slobodno zidarstvo, Hrvatski leksikon, sv. II., Naklada Leksikon, Zagreb, 1997., str. 437. 811 Usp. informacije na Internetu, ibid.

unutarnje stvari loa ili Velike loe. Povijest, temeljna naela i svrha slobodnog zidarstva nisu tajna.812 Ta, takoer uobiajena slobodnozidarska stilizacija izaziva staro pitanje: zato tolika tajnost masonstva, ako njegovi ciljevi nisu politiki i okultni. Branimir Horvat (umro 11. rujna 1996.) u intervjuu za Vjesnik izjavio je sljedee: Uzgred, od strane hrvatske drave prema nama ne postoje predrasude. To nam je vrlo vano. Velik broj skeptika promijenit e stav kad uoe ovakav odnos drave prema nama. 813 Tako se i dogodilo pa je broj masona u Hrvatskoj u razdoblju od 1992. do 1996. dostigao njih 70 814, a ubrzo je preao stotinu. Tome su mnogo doprinijeli i nekikatoliki sveenici, koji su -u posljednjem desetljeu XX. stoljea- postali poznati ne po svetosti nego kao najvei propagatori masonskih ideja meu Hrvatima. U Hrvatskoj je u svibnju i lipnju 1997. kruio letak Hrvatskih domoljuba, u kojemu je donesen popis vodeih masona u Republici Hrvatskoj. 815 U tijeku vremena su masoni i njihovi kandidati za bratstvo polagano zauzimali vane poloaje u politici, gospodarstvu i kulturi. Mediji u njihovoj slubi su samo njih i to tovie i one meu njima, koji su oiti mediokriteti, zapoeli slaviti kao velike politiare, gospodarstvenike i znanstvenike. 816U tisku je ve u ljetu 1996. objavljeno prvo upozorenje iz hadezeovske baze da pozicije oko predsjednika Tumana zauzima masonski lobi.817 Marko Veselica je ujesen 1999. javno iznio miljenje da se i u estorki obnavljaju jugokomunistike i masonske snage...818 Paralelno s osnivanjem masonskih loa utemeljivali su se u Hrvatskoj i razliiti klubovi, koji su uz deklariranu filantropiju i meusobnu pomo u karijeri postali prikladni i kao regrutni centri kandidata za masonske loe.

III.

812 813

Ibid Ibid. 814 Ibid. 815 Neke od osoba koje su spomenute kao masoni to su u javnosti demantirali. Tako je Janko VranyczanyDobrinovi (tada veleposlanik i ef Misije pri Europskoj zajednici) u pismu iz Bruxellesa dne 10. lipnja 1997. naveo da je kao i njegov pokojni otac zaista daleko od bilo kakvog udjela u masonskim loama. (Imperijal broj od 13. lipnja 1997., str. 13.) Inae J. Vranyczany-Dobrinovi je u jednom razgovoru s Tumanom (prema vlastitom navodu) izjavio da je s vremenom prilagoavajui se neumitnim politikim procesima, postao europejac, demokrat, zagovornik multinacionalnih i multikulturalnih drutava. (Nacional, broj od 15. prosinca 1999. , str. 13.). Zanimljivo je da se odreeni pojedinci kao Hrvoje arini i Mate Grani nisu u javnosti izjasnili o sadraju toga letka. Ako su navodi u tom letku i djelomino toni onda je meu masonima u Hrvatskoj relativno mnogo nehrvata, a najmanje je osoba podrijetlom iz Hercegovine. 816 Znakovita je mogunost da su u hrvatskoj dravi lanovi HAZU izabrali za svoga predsjednika Ivana Supeka. Supekova publicistika ostvarenja ne ulaze u povijest hrvatske knjievnosti, a eventualni kvalitet njegovih znanstvenih pokuaja tek treba istinski vrednovati. Supek je inae poznat ne samo kao ljeviar, nego kao i astan Hrvat. Meutim, sama ta injenica ne moe biti kriterij za izbor u Akademiju jer bi onda na stotine tisua Hrvata prema istoj logici trebali postati akademici! 817 Rije je, naime, o masonskom lobbyju vrlo bliskom predsjedniku Tumanu i njegovim najbliim suradnicima. (Nika Senti tada prvak dubrovakoga HDZ-a u razgovoru za Nacional, broj od 26. srpnja 1996., str. 5). 818 Veselica u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju broj od 17. studenoga 1999., str. 7. U svezi s ovim miljenjem indikativan je i sljedei podatak: Od 45 tzv. SDP-ovih zastupnika u hrvatskom saboru, prema njihovom osobnom deklariranju u lipnju 2000. godine, samo su njih 4 navela da su katolici. (Slobodna Dalmacija, broj od 5. listopada 2000., str.9). I zbog ove injenice mogua je savrena suradnja izmeu bivih komunista i masona, jer pravi masoni ne vjeruju da je Isus Krist jedini istiniti Bog.

Sam je Tuman uao u politiku a da o masonskomu imbeniku (upravo kao svojedobno i Stjepan Radi) nije imao potrebnih historiografskih saznanja. Lav Znidari prenio mi je 1984. Tumanovo miljenje o mojoj knjizi Masonstvo u Hrvata na ovaj nain: On se ne slae s tvojim zakljucima u pogledu odlunih dogaaja iza kojih da bi stajali slob. zidari. Posebno ne 1914., 1918. i 27. III. 1941. On ne porie i ulogu masona u tim dogaajima, ali smatra da su ipak glavni inicijatori bili drugi (na primjer 27. III. 41. Englezi i Amerikanci) dok su masoni na svoj nain pomogli stvari. Ne znam da li je on dobro razumio tvoje zakljuke, ali su ovo njegove primjedbe.819 Iz Tumanova djela Bespua oito je da mu je i poslije 1984. masonska problematika ostala nepoznanica. Tumana je nakon dolaska na vlast netko iz njegove neposredne blizine upozorio da je u tisku objavljen izvorni podatak (koji sam i ja iskoristio u svojoj knjizi Masonstvo u Hrvata) da je ministar gospodarstva Nenad Porges jedan od osnivaa masonstva u Hrvatskoj. Tuman me je u svezi s tom problematikom pozvao ujesen 1997. na razgovor u Predsjednike dvore. On se u tom nekonvencionalnom razgovoru, koji je trajao oko jedan i pol sat, pokazao kao veoma tolerantan sugovornik. Ubrzo nakon zajednikoga kurtoaznoga prisjeanja na nae duge veernje razgovore za njegova boravka u mojoj kui u Splitu 1971., glavna tema razgovora postalo je masonstvo. Iz prianja o toj problematici saznao sam da on ni od svojih najbliih nije informiran o tome tko su sve lanovi masonskih loa u Hrvatskoj. Tuman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i meu njima nae pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je na primjer industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski asnik u Bosni tijekom II. svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni lan distrikta u Brazilu engleske Velike loe u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome miljenju, temeljni motiv angairanosti najveeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam. Zato sam mu spomenuo primjer svoga prijatelja, istaknutoga talijanskog masona 33 stupnja i sveuilinog profesora u Rimu dr. Lea Magnina, koji se bavio i parapsihologijom. Predloio sam Tumanu da ga upoznam s jednim poznatim masonom najviega stupnja (nehrvat M.B.), koji tvrdi da moe po volji stvarati paranormalne fenomene. Tumana je posebno zanimalo stajalite Katolike crkve prema masonskom fenomenu i u svezi s tim sam mu predao slubeno tumaenje Crkve, prema kojemu je svaki katolik pristupom u lou ekskomuniciran na nain da se ne moe kada umre ni sprovoditi po kranskom obredu. 820 U razgovoru sam stekao dojam da je Tuman postao zabrinut da su prozapadno nadahnuti pojedinci u HDZ-u masoni ili masonski kandidati, koji zajedno s masonima iz oporbenih stranaka, zasjedaju u istim loama, u kojima primaju iste nadstranake direktive. I poslije toga naega razgovora Franjo Tuman nije bio informiran, od onih koji su po slubi koju su obavljali, znali tko su masoni u stranci na vlasti i u oporbi. Da je on to veoma elio doznati dokazuje i podatak da je 1998. u povodu Papina posjeta Splitu zapitao upana Branimira Lukia je li mu poznato da li je Vlatko Pavleti mason. Tuman je u to doba (osobito nakon povratka iz SAD) poeo, pred osobama od povjerenja, napadati posebno inozemno masonstvo kao neprijatelja hrvatske drave. On je svoje negativno miljenje o slobodnomu zidarstvu, u ljeto 1998. ovako stilizirao: Ali za taj i takav soroevski svijet,

819 820

Citat iz pisma Lava Znidaria koje mi je uputio iz Zagreba dne 7. oujka 1984. B. Horvat u razgovoru za Vjesnik u broju od 13. lipnja 1992. tvrdi da je Papa Ivan Pavao II. u novom Kodeksu kanonskog prava ukinuo ekskomunikaciju. Ova tendenciozna masonska sugestija nije istinita. Usporedi slubenu dokumentaciju Katolike crkve u knjizi: Suchecki Zbigniew, La Massoneria nelle disposizioni del Codex Iuris Canonici del 1917 e del 1983. Ed. Libreria editrice Vaticana, Roma, 1997, str. 243.

soroevsko slobodno drutvo, za jednostrana socijalistika shvaanja, za masonska shvaanja, mi smo zemlja, koja je lo primjer drugima,821 ***** Tuman nije uspio prekinuti polustoljetni kontinuitet vladavine eksponenata komunistikih i masonskih struktura nad Hrvatskom. On je htio ostvariti samostalnu Hrvatsku utemeljenu na kranskim etikim zasadama, kojoj e se prikljuiti Hrvati iz zapadne Hercegovine i dijela Bosne. Masonski graditeljinovoga svjetskoga poretka motivirani antiteistikim svjetonazorom i stvaranjem svijeta bez granica, doivjeli su Tumana kao sablast prolosti ije se obnavljanje po potrebi mora i nasiljem onemoguiti. Predstavnici tih snaga u Hrvatskoj (i to, dakako, iz oba spola) potjecali su velikim dijelom iz obitelji nehrvata, zatim od onih kojima je samo jedan roditelj bio Hrvat i naposljetku od potomaka jugounitaristikih i masonskih predaka. Oni se u svojoj subverziji slue novinama, radio i televizijskim emisijama.822 Najdostojnije priznanje neovisnoj osobnosti Franje Tumana odali su slubenici masonskih dravnih struktura na Zapadu kada mu, slijedei volju svojih nadreenih, nisu doli na posljednji ispraaj.823

821

F. Tuman u razgovoru za list Mi. Usp. Mi, godite XXII., broj 9., za rujan 1998. Prilog lista Mi, VIII/1978., 7,16. 822 Zbog toga su oni Hrvati, koji se ne doputaju manipulirati, prestali pratiti odreene informativne medije obrazlaui to potrebom ouvanja mentalnog zdravlja. Samo neuka masa vjeruje u reimska glasila, koja mogu biti zanimljiva iskljuivo zato jer je iz izjava pojedinaca za medije mogue gotovo sa sigurnou prepoznati tko je od njih lan ili kandidat bratstva. 823 Hrvatima u posttumanovskom razdoblju preostalo je samo da se ne angairaju na izborima za sve one hrvatske stranke, koje u odnosu na Zapad, zastupaju u biti isti program hrvatske nesuverenosti.

ZORAN NENEZI I SRPSKO MASONSTVO (1999. 2000.)

I.

Zoran Nenezi postao je posebno poznat u povodu osobnog sudjelovanja u stvaranju srpskoga masonstva. Meutim, Dragan Maleevi (po osobnom priznanju lan Velike nacionalne loe Jugoslavije) u razgovaru s Miloradom Pavloviem za beogradsku Dugu u svibnju 1996. tvrdi da je obnova masonskih loa u Jugoslavijibila igra naih obavetajnih slubi ne bi li se ulo u neke druge pore Zapada Bila je to dobro osmiljena kombinacija Vojne obavetajne slube u to vreme veoma jake.824 Nenezi je, u meuvremenu, postao jo poznatiji po raskolu koji je nastao u srpskom masonstvu, a to je on na svoj subjektivan nain detaljno opisao u IV. izdanju svoje knjige. 825 U svezi s Nenezievim shvaanjem masonstva Upravno vee Regularne Velike Loe Jugoslavije objavilo je 8. XII. 1997. javnu izjavu u kojoj izmeu ostalog stoji i ovo: Regularna Velika Loa Jugoslavija smatra za potrebno da povodom objavljivanja feljtona pod naslovom Uloga Masona u raspadu Jugoslavije upozna javnost sa nekim bitnim injenicama i svojim stavovima. Sadraj feljtona nije u skladu sa principima slobodnog zidarstva i u njemu se iznosi itav niz neistinitih podataka i proizvoljnih tumaenja. Regularna Velika Loa Jugoslavija, kao jedina prava i priznata slobodnozidarska vlast u Jugoslaviji, ne eli da se upusti u besmislenu polemiku sa autorom Pored navedenih sutinskih aspekata, postoje i nemilosrdni formalni aspekti pitanja regularnosti: 1. Na jednoj teritoriji moe postojati samo jedna suverena slobodnozidarska Velika Loa ili Veliki Orijent. Na teritoriji SR Jugoslavije to je Regularna Velika Loa Jugoslavija. Sa stanovita unutranje legalnosti, ona je registrovana kod Saveznog ministarstva pravde SR Jugoslavije. to se tie meunarodnog legaliteta i legitimiteta, nju, kao jedinu slobodnozidarsku organizaciju u SRJ, priznaje Majka Loa (Ujedinjene Velike Loe Njemake) i druge Velike Loe i Veliki Orijenti u svetu. 2. Regularna Velika loa Jugoslavija je na Skuptini u martu 1993. godine u skladu sa svojim ovlaenjima, iskljuila iz Bratstva dotadanjeg Velikog Majstora Velike Loe Jugoslavije Nenezia, zbog povezanosti sa nepriznatim i neregularnim organizacijama koje tvrde da su masonske, lanog predstavljanja, obmanjivanja, zloupotrebe ovlaenja i koncentracije vlasti. Njegova matrikula (masonska isprava) spaljena je u Nemakoj, gde je i primljen. Velika Loa je promenila ime u Regularna Velika Loa Jugoslavija zbog velike tete po slobodno zidarstvo u Jugoslaviji koju je naneo dotadanji Veliki Majstor, te potrebe meunarodne rehabilitacije pod novim imenom. Odluke ove Skuptine prihvatila je i podrala Majka Loa, kao i druge Velike Loe i Veliki Orijenti. U izvetaju Komisije za informacije o priznanjima Konferencije Velikih Majstora u Severnoj Americi iz februara 1996. godine stoji: Komisija je u svom izvetaju iz 1993. godine konstatovala da je Velika Loa Jugoslavija doivela unutranje poremeaje zbog aktivnosti tadanjeg Velikog Majstora Zorana D. Nenezia, koji su za posledicu imali njegovo iskljuenje i izbor novih oficira Velike Loe. U izvetaju Komisije 1994. godine navedeno je da je ime Velike Loe promenjeno u Regularna Velika Loa Jugoslavija pod vodstvom Velikog Majstora Dragana Tanasia. Neki od istomiljenika Zorana Nenezia tvrde da organizaciju pod njegovim vostvom treba smatrati jedinom regularnom Velikom Loom. Komisija se sa ovim ne slae i misli da je Regularna
824
825

Ovaj razgovor je prenesen na Internet ( file:///D/tema.html). Zoran D. Nenezi, Masoni u Jugoslaviji 17641999. Vlastito izdanje, sv. II, Beograd, 1999., str.109.130.

Velika Loa Jugoslavija sa Velikim Majstorom Tanasiem jedina regularna Velika Loa u Jugoslaviji. Toliko o regularnosti. Autor u feljtonu navodi imena nekih lanova Regularne Velike Loe Jugoslavija, kao i imena ljudi koji nikad nisu bili njeni lanovi, pa i imena onih koji su ili svojom voljom ili odlukom organa Regularne Velike Loe Jugoslavija prestali da budu njeni lanovi. To, i za one koji nisu slobodni zidari, predstavlja neastan in Autor feljtona, bivi slobodni zidar, bivi Veliki Majstor Velike Loe Jugoslavija i bivi zamenik optinskog pravobranioca samoupravljanja pokuava poslednjih godina, kao i u ovom feljtonu da samoupravno tumai ulogu naela i zakone Kraljevske umetnosti.826 U Jugoslaviji se masonstvo rascijepilo na nain da su nastale etiri masonske organizacije: Velika Loa Jugoslavija, Regularna Velika Loa Jugoslavija, Velika nacionalna Loa Jugoslavija i Veliki Orijent.827 Promasonski i u problematiku suvremenoga srpskog masonstva izvrsno upueni beogradski nedjeljnik Evropljanin stvarnost srpskog masonstva ovako opisuje: Mart 1990 Zorana Nenezia sa dvadesetak Jugoslovena inicirala je u masona Velika loa Francuske u Budimpeti. Postignut dogovor da Francuzi 23. juna obnove rad Loe Jugoslavija u Beogradu. Nai masoni dobili 100.000 franaka i osnovnu opremu za rad. Jun 1990 Nenezi iznenada saznaje da francusku lou niko ne priznaje i poziva Ujedinjenu veliku lou Nemake 'da unese svetlost'. I francuski i nemaki masoni stiu 23. juna u Beograd. Nenezi pada u nesvest na skupu u Centru 'Sava'. Nemcima je doputen ulazak u salu, a Francuzi odlaze u hotel verujui da se sve odlae. Nemci prihvataju da ponovo iniciraju ve inicirane masone. U masoneriju ponovo primaju i Nenezia, koji Francuzima u Pariz alje faks i otkazuje lanstvo svih naih masona koji su bili u Budimpeti. Istog dana postaje veliki majstor reaktivirane VL Jugoslavija. Jul 1990 U Ministarstvu pravde registrovano udruenje graana pod nazivom Velika loa Jugoslavije i zakonski ozvanien rad YU masonerije. Septembar 1992 Prvi raskol: suspendovani masoni Dragan Tanasi i Slobodan Perovi. Mart 1993 U Riminiju 'otcepljena' braa uz podrku UVL Nemake odravaju skuptinu kao VL 'Jugoslavija'. U Italiji odrali radove zbog 'pretnji' bive brae. Za velikog majstora izabran Dragan Tanasi. Jun 1993. Masoni s Tanasiem registrovali u ministarstvu Regularnu veliku lou Jugoslavija. Septembar 1996 Veliki majstor Nenezi po sopstvenoj tvrdnji uzima odmor od godinu dana. U VLJ, meutim, otkriveni dokazi o mahinacijama i pokrenut disciplinski postupak protiv njega. Stareina loe postao zamenik velikog mastora Milan Lajhner Jun 1997 Nenezi smenjen na godinjoj skuptini VLJ. Zadrava peate i celokupnu dokumentaciju loe Septembar 1997 U poslednjem trenutku za preregistraciju udruenja graana koji je drava propisala, najvei deo VLJ donosi odluku da se registruje kao Velika nacionalna loa Jugoslavija. Oktobar 1997 VNLJ obnavlja saradnju s Velikom loom Francuske, s kojom su nai masoni 90. zapoeli da obnavljaju masoneriju. Nekoliko jugoslovenskih masona ulazi u Vrhovni savet francuske loe. 1998 Nenezi tvrdi da je on ponovo izabran za Velikog majstora Velike loe Jugoslavija i da ona postoji i po zakonu, jer ju je preregistrovao. Poinje da sarauje s Velikom loom Engleske, gde alje svojih 60 ljudi na inicijaciju. Kae da on nije ponovo iniciran u Engleskoj, ve da e se o 'tome dogovoriti Engleska i Nemaka Loa'.
826 827

Blic, broj od 8. XII. 1997., str. 19. Ovu izjavu potpisao je Veliki majstor prof. dr. Novak D. Jaukovi. Evropljanin, (Beograd), broj 10 od 10. IX. 1998., str. 12.

lanovi Regularne velike loe Jugoslavija tvrde da su jedina masonska organizacija u SRJ koju priznaju sve relevantne organizacije u svetu. U godinjem almanahu (adresaru) svjetskih masonskih organizacija zaista se nalazi ime ove loe, koja sarauje s UVL Nemake. Od loe Jugoslavija otcepila se zbog potpunog odstupanja od masonskih naela i malverzacija velikog majstora Nenezia. Tvrdi da ona nikada nije osudila agresiju srpske vojske nad Hrvatima i muslimanima, ve da im to 'poturaju' biva braa. Skuptinu loe formirala je ak u Italiji, zbog, kako tvrdi, svakodnevnih pretnji lanova VL Jugoslavija 1992. godine. Za razliku od ostalih masonskih loa, regularci smatraju da je reim u Jugoslaviji i te kako radio na obezvreivanju svake normalne organizacije, s ciljem da uniti svaku internacionalnu instituciju, pa tako i jugoslovenske masone, ubacujui meu njih reimske ljude. 828 Reakcije nekih srpskih masona protiv Nenezia bile su veoma estoke. Tako Momilo N. Arlov iz Beograda pie: Nenezia je primila Velika francuska loa, a ubrzo je iskljuen zbog neistine, lanih obeanja i prisvajanja poklona namenjenih loama. Za Veliku francusku lou on nije slobodni zidar, ve obian ovek. On u intervjuu kae da je jedino priznata UVL Engleske, a da VL Francuske niko ne priznaje. to se tie priznanja Velike francuske loe, ona je po postanku starija od engleske i ima povlasticu da prizna ili ne prizna Veliku lou Engleske. Druga je stvar to je nain primanja i rad u te dve obedijencije potpuno razliit. U Engleskoj (a i u Americi) ulanjuje se za 'nekoliko dinara' u taj privatni klub, koji je van svoje zemlje pomono sredstvo imeprijalizma... Zoran Nenezi sebe naziva masonologom (jedinim u svetu) i kae da o slobodnom zidarstvu sve zna, a vidi se iz njegove izjave da ne pravi razliku izmeu Francuza i Engleza. 829 Velimir Valta iz Kanade jo otrije opisuje Nenezia: O Nenezievom krenju moralnih principa i finansijkim manipulacijama obavetene su sve velike loe u svetu. Nakon to je Velika loa Nemake unela svetlost u Veliku lou Jugoslavije, Nenezi je bio priman u mnogim velikim loama SAD kao retko koji veliki majstor, s velikim poastima, a davani su mu i znaajni novani prilozi za izgradnju hrama u Beogradu, dok su braa iz Italije slala dragocene i skupe lekove za vreme rata. O tim prilozima, meutim jugoslovenska braa nisu bila obavetena, niti im je podnet odgovarajui izvetaj. Kao to nisu podneti izvetaji o naim prilozima iz Kanade, o emu sam svojevremeno pisao i redakciji Nina (kada je Neneziu u Hamiltonu urueno 4.000 dolara) za izgradnju hrama. Inostrana tampa pisala je da su lekovi zavrili u privatnim apotekama, a novani prilozi u depovima velikog majstora i njegovih najbliih saradnika (spominjala se suma od 300.000 amerikih dolara) u asopisu Review. Zbog svih ovih, u slobodnom zidarstvu nezamislivih prestupa, sve velike loe u Severnoj Americi i Evropi odavno su povukle priznanja VLJ. U to se moete uveriti ako pogledate Godinji adresar Ujedinjenih velikih loa Nemake i Almanah svih regularnih velikih loa u svetu, koji se tampa u SAD. U oba zbornika, kao jedina priznata masonska vlast u Jugoslaviji navodi se Regularna velika loa Jugoslavija: U to sam se lino uverio kada je Don Kirk, Suvereni veliki komander za Kanadu, odbio ak i da se pozdravi s Neneziem raspitujui se za predstavnika Regularne velike loe.830 ivei u svijetu svojih iluzija Nenezi se i nakon raskola nastavio predstavljati kao mason 33 stepena i Vitez Komandera, Veliki Majstor Velike Loe Jugoslavija.831 IstodobnoVeliki Besednik njegove (danas ve osobne) loe izdao je svoje obrazloenje regularnosti u srpskom masonstvu i predao ga medijima i na Internet.

828 829

Evropljanin, ibid., str. 14.15. Evropljanin, broj 12., str. 72. 830 Evropljanin, ibid., str. 73. 831 Usp. Z. Nenezi, Tajne jugoslovenske masonerije. Nedeljni telegraf, broj od 12. IV. 2000., str. 18.19.

II.
Zoran Nenezi je u Beogradu 1999. objavio u svojoj nakladi IV. proireno izdanje svoje knjige Masoni u Jugoslaviji, u kojoj navodi i sljedee: Nekoliko nedelja pred objavljivanje vesti o smrti Josipa Broza, ovaj je autor bio zamoljen da

napie krai tekst o slobodnom zidarstvu, koji je objavljen u dva nastavka u 'NIN'-u, kao odgovor redakcije na jedno 'pismo itaoca'. Posle objavljivanja tog teksta, u kojem je najavljen i izlazak knjige iz tampe (Masoni u Jugoslaviji 1763. 1980.), a koja je trebala da se pojavi u izdanju Prosvjeta iz Zagreba (1982), to se tada nije desilo, ve tek 1984. godine Odmah je usledilo predupreivanje sa strane katolike crkve u knjizi Ivana Muia (Masonstvo u Hrvata masoni i Jugoslavija, etiri izdanja od 1983. do 1989. godine, a u tirau od po hiljadu primeraka). Raena bez uvida u primarnu arhivsku grau, na osnovu publikovanih tekstova, ova knjiga je imala unapred zadatu tezu na koju je dala autorski odgovor za sva 'zla' koja je pretrpeo hrvatski narod, odgovorni su Srbi, a posebno Srbi masoni. Naravno da je knjiga pisana na nain koji nije jeftino propagandistiki, ve je pisana mudro i celishodno sa stanovita dokazivanja navedene teze. I ona je odigrala namenjenu joj ulogu. Iako sam autoru te knjige ustupio neto od izvornog masonskog materijala (gotovo sva masonska graa kojom se sluio je bila iz mog privatnog poseda), pa ak od njega dobio i telegrafsku estitku kada je jugoslovenska javnost 1990. godine obavetena o reaktiviranju Velike Loe Jugoslavija, u emu sam i neposredno uestvovao, Mui je, uz svo uvaavanje slobode stvaralatva kao preduslova svake druge slobode, svojom knjigom potvrdio sopstvenu doslednost na putu ostvarivanja samostalne hrvatske drave, na kojem je on dugogodinji, i oigledno, uspean poslenik. 832 Oito je kako Nenezi sugerira da sam ja potaknut od strane Katolike crkve da napiem knjigu o masonstvu kao odgovor na njegovu. Ovo se moe shvatiti samo kao bolesno stvaranje svoje veliine. Jer apsurdna je i sama pomisao da netko nekoga angaira da napie odgovor na bilo koju, pa i Nenezievu knjigu, prije nego je ta knjiga tiskana i dok se ne zna kakva stajalita zauzima njezin autor. A injenica je da je moja knjiga objavljena ujesen 1983., a Nenezieva krajem augusta 1984. dovoljno govori koliko je zdravo rasuivanje u Nenezia odsutno. Nije istinit Neneziev navod da moja knjiga nije raena uvidom u primarnu arhivsku grau i da je gotovo sva masonska graa kojom sam se koristio iz njegova privatna posjeda. Samo sam manji dio beogradske grae, koju sam koristio, dobio od Nenezia i to u zamjenu za njemu nepoznate materijale o masonstvu do kojih sam osobno doao i koje sam mu slao iz Splita, a to on sada ne spominje. Najvei dio grae o masonstvu dobio sam od Mihaila Maria iz Beograda. Mari je prije mene i Nenezia pisao o masonstvu i objavio o tome 1972. veliki feljton na temelju prouavanja izvorne grae u Arhivu Jugoslavije. On mi je poslije toga ustupio sav taj materijal. Zato sam u prvom izdanju svoje knjige i napisao ovakvu zahvalu: Velika hvala i publicistu Mihailu Mariu i prof. Zoranu Neneziu, obojica iz Beograda, te dr. Muhamedu Hadijahiu iz Sarajeva na upozorenjima i dokumentaciji, koju su mi dali,833 U predgovoru mojoj knjizi naveo sam i ovo: Zahvaljujui razumnim pojedincima (i to najprije g. Mihailu Mariu i prof. Zoranu Neneziu oboje iz Beograda), uspio sam doi do fotokopija najvrednije grae o masonstvu u Jugoslaviji iz Arhiva Jugoslavije u Beogradu. U Zagrebu je dokumentacija o masonstvu bila vrlo malena, ali zahvaljujui odreenim pojedincima (na primjer prof. Draenu Budii, nekadanjem

832 833

Zoran D. Nenezi, Masoni u Jugoslaviji 17641999. Vlastita naklada, II., Beograd, 1999., str. 56. I. Mui, Masonstvo u Hrvata, V. Izdanje, Verbum, Split, 1997., str. 56.

upravitelju trezora Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu) uspio sam doi i do ove grae.834 Nenezi tvrdi da je moja knjiga imala unaprijed zadanu tezu da su za sva zla koja je pretrpeo hrvatski narod, odgovorni Srbi, a posebno Srbi masoni. Meutim, iz moje knjige o masonstvu proizlazi da je stvaranje prve i druge Jugoslavije bilo stvarno veliko zlo za hrvatski narod, ali da krivnju zato osim demokratskog Zapada, posebno snose hrvatski masoni. Srpski su masoni radili u duhu ostvarenja srpskih nacionalnih interesa i njihovo politiko ponaanje je posve razumljivo. Iz Nenezieva pisanja moglo bi se zakljuiti da je zbog njega zatvoren uvid u masonsku grau Arhiva Jugoslavije, a injenica je da se to dogodilo zbog pisanja o masonstvu Nadede Jovanovi i Mihaila Maria. Svojedobno sam o tome napisao ovo: Nadeda Jovanovi bila je prva osoba u drugoj Jugoslaviji koja je obradila masonske fondove u Arhivu Jugoslavije (Beograd). Poslije objavljivanja nekoliko njezinih znanstvenih radova tijekom 1971. g. u Beogradu i feljtona Mihaila Maria u beogradskim Veernjim novostima tijekom 1972. g. sva masonska graa na cijelom podruju komunistike Jugoslavije postala je zabranjena za svako, pa i znanstveno koritenje. Podatak o ovoj zabrani prvi put je objavljen ve 1980. g. u Zagrebu.835 Neobino je da Nenezi u svomu novom izdanju knjige preuzima sve to se o masonstvu pisalo od 1991. u Hrvatskoj tono prema tome kako sam ja to naveo, ali bez navoda odakle je to preuzeo.836 Vrhunac nekorektnosti oitovao je kada je preuzeo materijale (Izvjetaj prof. dr. Milana Ivia Poglavniku dr. Anti Paveliu, i dio pod naslovom Elaborat UDB-e od 23. I. 1958 g.), koje sam objavio 1993. u knjizi Masoni u Hrvatskoj 1918.1967.837 On citira numeraciju te grae iz Arhiva Hrvatske, kako sam je ja oznaio u mojoj knjizi, na nain da se neupuenu itatelju ini kao da je on to stvarno koristio u Arhivu Hrvatske, u koji, od kada je ta graa (1992.) stigla, nije nikada ni povirio, niti mu je taj Arhiv to poslao. Knjigu, u kojoj sam svu tu grau objavio, poslao sam mu kao dar po hrvatskomu veleposlaniku u Beogradu dr. Zvonimiru Markoviu. Nenezi se ovakvim posuivanjem od mene sluio i u prijanjim izdanjima svoje knjige.838 Nenezi ima pravo samo kada pie da sam svojom knjigom potvrdio sopstvenu doslednost na putu ostvarivanja samostalne hrvatske drave839 Svaki narod, pa tako i hrvatski ima pravo na ostvarenje samostalne dravnosti. Meutim, on o (ne)pravu Hrvata na

834

Ibid., str. 16. U svojoj sam knjizi korektno naveo koje sam konkretne materijale donio koristei Nenezia (Celebrinijev popis masona i Elaborat beogradske UDB-e o masonstvu). 835 Ibid., str. 15. 836 Nenezi, ibid., str. 74. 837 I. Mui, Masoni u Hrvatskoj 19181967. Ed. Orbis, Split, 1993., str. 189219, 274279. 838 Tako je na primjer preuzeo od mene citat iz Masuccijeve knjige Misija u Hrvatskoj da u NDH Poglavara drave okruuju stari slobodni zidari Ne znajui da se radi o knjizi on je u svojoj Literaturi to Masuccijevo djelo naveo pod lanci i rasprave. Dakako da nije mogao navesti ni broj stranica kako je to uinio za druge jedinice. Usp. Z. Nenezi, Masoni u Jugoslaviji, Begrad, III. izdanje, 1988., str. 487., 708., 721. Tu istu pogrjeku ponovio je i u IV. izdanju. (II. svezak, str. 457.). 839 Neki srpski javni djelatnici ne shvaaju pravo naroda na samoodreenje. Tako ore Stankovi u knjizi o Paiu pie: Iako ne navodi nijedan izvor o potvrdi Radieve 'intimne elje' za 'potpunom samostalnou', moemo se sloiti sa Ivanom Muiem! Ono to je Ivan Mui eleo 1988. godine (tree izdanje) Stjepan Radi je zaista i radio 1923. godine! Pa ipak u jednom se moemo sloiti sa Ivanom Muiem: Stjepan Radi je suvie dugo najavljivao proglaenje samostalne hrvatske drave to su njegove disciplinovane pristalice konano i oekivale, Stjepan Radi je bio germanofil i srbofob, borio se svim sredstvima samo za parcijalni interes kao i veina hrvatskog naroda. I to bez i malo skrupula s obzirom na to da su bili postojani i poraeni neprijatelji Srba u tek minulom ratu. Meutim, srpska vladajua elita postupila je prema Hrvatima, kao poraenom neprijatelju, provodei politiku 'nacionalnog pomirenja', bez primera u evropskoj istoriji. (ore . Stankovi, Nikola Pai i Hrvati (19181923). Ed. Beogradski izdavako-grafiki zavod, Beograd, 1995., str. 321322.)

nezavisnu dravu uvjerava kao Veliki majstor VL Jugoslavija Predsjednika SAD-a Busha, u pismu od 21. listopada 1991., ovako: Jedan od najopasnijih aspekata ove krize je pojava ultranacionalistikog pokreta u Hrvatskoj i njegova tendencija ka neofaizmu. Sve zastraujue podsea na april 1941. godine, kada je Nemaka napala Jugoslaviju. Tada se Hrvatska 'izjasnila' kao nezavisna drava, koja je postala glavni nemaki saveznik i u njoj je izvren jedan od najkrvavijih genocida poznat oveanstvu. Preko 800.000 Srba, Jevreja i Cigana je muki ubijeno u koncentracionom logoru Jasenovac, kao i u mnogim drugim stratitima (jamama). Sadanje federalno Predsednitvo i Vlada ne mogu vie imati ulogu u budunosti nacije. Pored injenice da jo uvek nije izabrano, federalno Predsednitvo je zanemareno od strane republika i njihovih voa. U takvoj situaciji ne moe se oekivati od Srbije da ostavi preko dva miliona Srba, ija je budunost neizvesna (Srbi ine preko 15% ukupne populacije Hrvatske). Ovi ljudi ne ele da napuste Jugoslaviju i da budu deo nove hrvatske nacionalne drave. Mnogi simboli nove hrvatske drave zastraujue podseaju Srbe na masovni genocid koji su izvrili hrvatski faisti ustae pre pedeset godina. Granica izmeu Srbije i Hrvatske treba da budu takve da uzmu u obzir etnike i istorijske injenice. Samo u tom sluaju novoformirana hrvatska drava moe funkcionisati politiki, ekonomski i socijalno.840 Nenezi je u svojoj knjizi nepouzdan u nizu bitnih detalja, koje tvrdi ali ne dokazuje.841 To se posebno oituje kad nekritiki sugerira da su masoni bili na primjer: Josip Broz Tito, Miroslav Krlea, Mile Budak, Bogdan Radica, Eugen Dido Kvaternik, njemaki admiral Canaris.842 Svi su spomenuti mogli biti slobodni zidari, ali on to ni za jednoga od njih ne dokazuje. Nije vjerodostojno to o tim osobama pie neki njemaki obavjetajac, kako to misli Nenezi. Inae od njega je gotovo djetinjasto da kao istinito prihvaa puko fantaziranje Zvonimira Pinterovia da je zagrebaki nadbiskup Bauer bio mason. 843 Najvrjednije u novom izdanju Nenezieve knjige je samo onaj dio (koji je uglavnom ve objavljen u prva tri izdanja), a u kojemu je on, dok se ozbiljnije bavio masonskom problematikom, obradio povijest srpskog masonstva do 1945.

840

Nenezi, ibid., str. 95. Nenezi vjeruje i u historiografske fikcije, koje odbacuju i neki srpski znanstvenici. Tako on pie: Prema tim istraivanjima (. orevi, 1997), ukupne rtve u Jugoslaviji (od 6. 4. 1941. do 9. 5. 1945.) iznose 1.838.000 ubijenih (od toga 1.607.000 Srba), dok je stvarni demografski gubitak iznosio 2.825.000 (a kod Srba 1.820.000). (Nenezi, ibid., str. 37.) 841 Osobno sam se i u ranijim izdanjima moje knjige o masonstvu ogradio od Nenezievih popisa masona. Usp. Mui, Masonstvo u Hrvata, V. izd., ibid., s. 386. 842 Svojedobno, na moju pismenu zamolbu iz jednog od sredita austrijskoga masonstva poslano mi je pisano uvjeravanje da Canaris nije lan loe. Naknadno sam sa sigurnou utvrdio da ni B. Radica nije bio mason. 843 Nenezi, ibid., str. 25. Usp. Mui, Masonstvo u Hrvata, ibid., str. 367. I podaci koje Nenezi daje novinarima meusobno su kontradiktorni. Tako se u Dugi, broj 1683, od 20. prosinca 1997. do 2. sijenja 1998. (str. 10) tvrdi (u razgovoru Mika Kalezia s Neneziem) da su tri izdanja Nenezieve knjige prodata u tirau od 25 hiljada primeraka. U Nedeljnom Telegrafu (razgovor vodio Marko Lopuina) navodi se za Nenezieva prva tri izdanja knjige o masonstvu sljedee: Tri su prethodna rasprodata u ukupnom tirau od 45.000 primeraka. (Ovaj je tekst dostupan na Internetu, a prenio je dio i zagrebaki Imperijal u broju od 9. svibnja 2000., str 40.). Nenezi je etvrto izdanje svoje knjige Masoni u Jugoslaviji izdao (prema osobnom navodu) u etiri stotine primjeraka, to upozorava da su itatelji zasieni njegovim tivom. Istodobno on istie da su etiri izdanja moje knjige o masonstvu tiskana u po 1000 primjeraka. Istina je, na Nenezievu alost, malo drukija. Prvo izdanje moje knjige tiskano je u dvije tisue, drugo i tree u po tisuu, a samo etvrto Matice hrvatske u Zagrebu u pet tisua primjeraka. U meuvremenu je Smisao masonstva tiskan posebno u dvije tisue, a Masoni u Hrvatskoj takoer kao zasebna knjiga u dvije tisue primjeraka. Kada se navedenim nakladama pridoda (Neneziu nepoznato) peto izdanje i ovo najnovije (esto) onda su moja izdanja o masonstvu objavljena u ukupno 16.000 (esnaest tisua) primjeraka.

BIBLIOGRAFIJA

Tvrdi se, da je bibliografija o masonstvu golema. Meutim, ako se to odnosi na knjige i knjiice, onda to moda u stvari nije tako. U sredinjim bibliotekama nekih velikih zapadnoeuropskih gradova (Rim, Be, Mnchen) u predmetnim katalozima pod oznakom Slobodno zidarstvo nalazi se relativno neznatan broj knjiga i knjiica. Zbog toga sam smatrao potrebnim donijeti bibliografiju knjiga i knjiica o masonstvu, i to, dakako onih, do kojih sam ja mogao doi. Meu masonskim i promasonskim izdanjima navedena su samo neka znanstvena djela o masonstvu (T. Bakunjin, Frankovich itd.). Inae, knjiga, u kojima se znanstveno, dakle, objektivno i kritino, pie o masonstvu, gotovo i nema. Masonski ili promasonski auktori piu panegirike, a protumasoni pamflete. Literatura o slobodnom zidarstvu opirnije je sadrana u ove dvije knjige: Jose Antonio Ferrer Benimeli, Bibliografia de la masoneria. Ed. Fundacion universitaria espanola, Madrid,1978., str. 603; Herbert Schneider, Deutsche Freimaurer Bibliothek. Verzeichnis der Bibliothek des Deutschen Freimaurer-Museums Bayreuth, Hamburg, 1977., str. 383; 1. Nachtrag Bayreuth 1984., str. 235 + 86. U ovoj bibliografiji navedena su djela, rasprave i lanci koji su vani za povijest masonstva u Hrvata, odnosno za tematiku ove knjige. Djela istih auktora nisu navedena po godini njihova izdavanja, nego po danas vaeim bibliografskim normativima. Rasprave i lanci navedeni su na nain da je u bibliografskoj jedinici oznaeno godite lista ili asopisa, godina izdanja, broj u kome je objavljeno i stranica. Kod knjiga i knjiica naveden je neposredno iza naslova naziv nakladnika, ako je oznaen Navod nemasonski auktor ne znai, da je pisac ove knjige siguran za svakoga pojedinog od tih auktora da nije mason, pogotovo to za neke postoje odreeni arhivski podaci da su bili lanovi loa. Od masonskih asopisa navedeni su samo oni, koji su izlazili interno za masone ili su od masona bili namijenjeni javnosti radi izraavanja masonskih stajalita. asopis Jugoslovenski rotar oznaen je kao masonski zbog razloga navedenih u knjizi. Od internih masonskih izdanja objavljenih u Hrvata i u Srba navedena su sva izdanja, do kojih je pisac mogao doi, dakle, bez obzira na njihovu tematiku, tako da su uli i strani pisci, ako su izdani u hrvatskom ili srpskom prijevodu. Ovako je postupljeno zato, to tih internih masonskih izdanja ima relativno malo, a od toga malog broja sauvan je veoma ogranien broj primjeraka, tako da su gotovo svi oni rariteti. U prikupljanju ovih internih izdanja pisac je posebnu panju posvetio onome, to su izdali Hrvati, odnosno, to je objavljeno u Hrvatskoj. Hrvatski masoni su djelovali na raznim podrujima znanosti i tamo su objavili mnoge svoje radove. Meutim, u ovoj bibliografiji navedena su samo ona njihova najvanija djela, koja su pojedine loe namijenile za javnost. Rasprave i lanci hrvatskih masona navedeni su, ako se odnose na povijest hrvatskoga masonstva i ako nisu objavljeni u masonskim asopisima. Naime, svi vaniji materijali objavljeni u masonskim asopisima citiraju se posebno u tekstu knjige. Tako je postupljeno i s tekstovima u protumasonskim asopisima i novinama (na primjer, s katolikim dnevnikom Hrvatska straa od 1929. do 1941.). Ti tekstovi su vani najvie zato, to je u njima izraeno katoliko stajalite prema masonstvu. Od masonskih, antimasonskih i nemasonskih izdanja u inozemstvu navedena su samo ona djela, koja se odnose, makar i djelomino, na povijest hrvatskoga masonstva. Od antimasonskih izdanja u zemlji (od kojih veina nemaju znanstvene vrijednosti) navedena su sva hrvatska ili strana izdanja, ako su prevedena na hrvatski jezik. Takoer su navedena antimasonska djela Hrvata objavljena izvan Hrvatske. Iskljuivo antijudaistika djela i kad se u njima uzgredno spominje masonstvo nisu navedena, jer ona spadaju u posebnu bibliografiju.

A. I. MASONSKA I PROMASONSKA IZDANJA O SVJETSKOM MASONSTVU Aceti C Mario, Il camino massonico. Genova, Presso il Basilisco, 1980, s. 81 , Dizionario Massonico, Genova, Il Basilisco, 1981, s. 70. Die Alten Pflichten von 1723. Hamburg, Bauhtten Verlag, 1979, s. 39. Alticozzi Angiolieri Valerio, Relazione della compagnia de liberi muratori. Livorno, U. Bastogi editore, 1973, s. 63. Appel Rolf Dieter Mller, Was ist Freimaurerei? Hamburg, Bauhtten Verlag, 1980, s. 120. Bakounine Tatiana, Rpertoire biographique des francs-maons russes. (XVIIIe et XIXe sicles). Paris, Institut d'tudes slaves de 1'universit de Paris, 1967, s. 655. Bakunina T. A. , Znamenitije ruskije masoni. Moskva, Ed. Interbuk, 1991, s. 141. Baresch Kurt, Katholische Kirche und Freimaurerei: Ein brderlicher Dialog 1968 bis 1983. Wien, sterreichischer Bundes. Verlag, 1983, s. 162. Bayard Jean-Pierre, Symbolisme maonnique traditionel. Paris, Lauzeray international, I, 1979, s. 465; II, 1981, s. 489. Benimeli Ferer Jos A. Caprile Giovanni, Massoneria e chiesa cattolica ieri, oggi e domani. Roma, Edizioni Paoline, 1979, s. 248. Berberova Nina, Ljudi i loi. Moskva, Ed. Progres Tradicija, 1997, s. 398. Beresniak Daniel, La legende d'Hiram & les initiatios traditionnelles. Carqueiranne, 1976, s. 119. Bisogni Beatrice, Sette enigmi di storia massonica. Livorno, U. Bastogi. (1977?), s. 132. Blavatsky Helena Petrowna, Le origini del rituale nella chiesa e nella massoneria. Trieste, Sirio, 1960, s. 93. Bokor Charles V., Papes rois francs-maons: L'histoire de la francmaonnerie des origines nos jours. Montral, ditions Qubec, 1977, s. 476. Bongard Roger, Manuel maonnique du rite cossais ancien et accept. Paris, Dervy-Livres, 1979, s. 328. Bottini Aldo, L'arte reale. Legnano, Edizioni Landoni, 1977, s. 106. Boucher Jules, La simbologia massonica. Roma, Editrice Atanr, 1975, s. XXII + 375.

, La symbolique maonique. Paris, Dervy-Livres, 1980, s. XI+381. Bourychkine Paul, La franc-maonnerie en Russie. Bibliographie prpare par Paul Bourychkine, complte et mise au point par Tatiana Bakounine. Paris, Mouton & Ecole Pratique des Hautes tudes, 1967, s. 173. Brachvogel Wolfgang, Von Maurern und Logen. Hamburg, Bauhtten Verlag, 1979, s. 84. Brunet E, Maonnerie & astrologie. Paris. Dervy-Livres, 1979, s. 119. Caprile P. Giovanni S. J., P. Rosario E. Esposito. P. Michel Riquet S. I., Noi cattolici noi massoni. Roma, Editrice Atanr 1980, s. 145. Carpi Pier, Il caso Geli. Bologna, I. N. E. I, 1982, s. 236. Carter D. James, History of the Supreme council, 33... 18611891. Washington, The Supreme council, 33, 1967, s. IX+496. Cerbu Marcel, Le combat des francs-maons... Marseille, Collection le Prisme, 1976, s. 236. Le charte fondamentali della Universale Massoneria di rito scozzese antico ed accettato. Roma, Atanr, 1960, s. 109. Chevallier Pierre, Histoire de la Franc-maonnerie Franaise. Paris, Fayard, I, 1974, s. IX+396; II, 1974, s. 556; III, 1975, s. 473. Clausen's commentaries on morals and dogma. San Diego, 1974, s. XXII+206. Clausen Henry, Emergence of the mystical. San Diego, 1980, s. XII+80 , Masons who helped shape our nation. San Diego, 1976, s. XIII+113. , Messages for a mission. San Diego, 1977, s. XI+227. Codice massconico delle logge riunite e rettificate di Francia. Livorno, U. Bastogi, 1975, s. 43. Cohn Alfred, Die Juden und die Freimaurerei. Leipzig, Verlag von Teichmann & Co, s. 16. Constitution et rglement gnral de l'association, Paris, Secrtariat gnral du Grand orient de France, 1929, s. 189. Le costituzioni dei liberi muratori. Livorno, Ugo Bastogi, 1974, s. 180. Delvoye Charle, Franc-Maonnerie... Bruxelles, ditions de l'Universit de Bruxelles, 1982, s. 281442, Revue de l'universit de Bruxelles. Dierickx Michel S. J., Freimaurerei die grosse Unbekannte: Ein Versuch zu Einsicht und Wrdigung. Hamburg, Bauhtten Verlag, 1975, s. 243.

Duncan Malcolm C, Duncan's Masonic Ritual and Monitor. New York, David Mckay company, (197?), s. 281. Driegl Gnter Susanne Winkler, Freimaurer. Wien, 1992, s. 471. Endres Franz Carl, Die Symbole des Freimaurers. Hamburg, Bauhtten. Verlag, 1977, s. 104. Esposito Rosario F., La massoneria e l'Italia dal 1800 ai nostri giorni. Roma, Edizioni Paoline, 1979, s. 732. - , Le grandi concordanze tra Chiesa e massoneria. Firenze, Nardini Editore, 1987, s. 443. - , Santi e massoni al servizio delluomo. Foggia, Ed. Bastogi, 1992, s. 238.

Faraci Giorgio, Il vero fine della massoneria. Carmagnola, Ed. Arktos, 1993, s. 127.

Farina Salvatore, Gli emblemi araldici della libera muratoria. Roma, Atanr, 1973, s. 99. , Rituali dei Lavori dei rito scozzese antico e accettato. Milano, Edizioni dott. Giovanni Bolla, 1961, s. XVI + 236. Faucher Jean-Andr, Dictionnaire maonnique. Paris, Editions Jean Picollec, 1981, s. 344. , Histoire de la Grande Loge de France (17381980). Paris, ditions Albatros, 1981, s. 323. Francovich Carlo, Storia della massoneria in Italia. Firenza, La Nuova Italia, 1974, s. VIII + 517. Frick Karl R. H., Die Erleuchteten. Graz, Akademische Druck-u. Verlagsanstalt, 1973, s. XI + 635. - , Licht und Finsternis. Graz, Akademische Druck-u. Verlagsanstalt, I, 1975, s. IX + 345, II, 1978, s. XII + 582. - , Das Reich Satans. Graz. Akademische Druck-u Verlagsanstalt, 1982, s. IX + 398. -, Die Satanisten. Graz, Akademische Druck-u Verlagsanstalt, 1985, s. VI + 232. -, Satanismus und Freimaurerei. Graz, Akademische Druck-u Verlagsanstalt, 1986, s. VI + 172.

Gabrieli Giuseppe, Massoneria e Carboneria nel regno di Napoli. Roma, Atanr S. r. l, 1982, s. 135. Gamberini Giordano, Attualit della Massoneria. Contenti gli operai? Ravenna, Longo editore, 1978, s. 270.

Gaudart Michel de Soulages. Hubert Lamant, Dictionnaire des Francs-maons Franais. Paris, Editions Albatros, 1980, s. 589. Gayot Gerard, La franc-maonnerie Franaise. Paris, Editions Gallimard/Juliard, 1980, s. 254. Gentile Carlo, Alla ricerca di Hiram. I tre gradi della massoneria. Foggia, Edizioni Bastogi, 1980, s. 99. , Dal Maestro Segreto all'Aquila Sovrana. Foggia, Edizioni Bastogi, 1979, s. 179. Gesetzbuch der Grossen Landesloge der Freimaurer von Deutschland. Unverusserliches Eigentum der Grossen Landesloge der Freimaurer von Deutschland, 1964, s. 187. Grandi Costituzioni e Regolamenti Generali deli'Ordine Massonico Orientale del Rito Antico e Primitivo di Memphis e Misraim a cura di Francesco Brunelli. Foggia, Edizioni Bastogi, 1982, s. 172. Gunon Rene, tudes sur la Franc-maonnerie et le compagnonnage. Paris, ditions traditionnelles, 1981, s. 318. Guichard Alain, Les Francs-maons. Paris, ditions Bernard Grasset, 1973. s. 301. Harris Ray Baker, History of the Supreme council, 33 18011861. Washington, The Supreme council, 1964, s. VIII + 415. Hasquin Herv, Visages de la Franc-maonnerie belge. Bruxelles, ditions de l'Universit de Bruxelles, 1982, s. 355. Heindel Max, Freemasonry and catholicism. London, Fowler & Co., 1971, s. 110. Hrdon, Le rgulateur du maon. Ventabren, Les Rouyat, 1980, s. 50 + 28 + 33. Hoede Karl, Burschen heraus. Frankfurt/Main, Bauhtten-Verlag, s. 72. Horneffer August, Das Brauchtum der Freimaurer. Hamburg, Bauhtten Verlag, s. 62. , Sinn und Wer unserer Symbole. Hamburg, Bauhtten Verlag, 1982, s. 51. Hutin Serge, Les francs-maons. ditions du Seuil, 1961, s. 189. Ignotto Fratello, Preghiera dei Massoni. Roma, Edizioni Nazionali Roma, 1961, s. 118. Jacq Christian, Massoneria. Storia e iniziazione. Milano, Mursia, 1981, s. 253. Kadosch. Rituale. Roma, Supremo consiglio dei XXXIII per la giurisdizione Italiana, 1913, s. 45.

Katz Jacob, Jews and freemasons in Europe 17231939. Cambridge/Massachusetts, Harvard University Press, 1970, s. 293. Kehl Alois, Warum Dialog zwischen Katholiken und Freimaurern? Hamburg, Bauhtten Verlag 1978, s. 48. Keller Ludwig, Le basi spirituali della massoneria e la vita publica. Roma, Atanr, 1970, s. 149. Kuess G. R, Die Vorgeschichte der Freimaurerei im Lichte der englischen Forschung. Hamburg, Akazien Verlag, Alfred Buss, 1959, s. 29. Lagutt Jan K, Der Grundstein der Friemaurerei. Zrich, Origo, 1971, s. 192. Lantoine Albert, Histoire de la franc-maonnerie franaise. La Franc-maonnerie chez elle. Paris, diteur mile Nourry, 1927, s. III + 466. , Lettera di un Massone al Papa a cura di Giuseppe Mannino. Palermo, Editrice de il Vespro, 1977, s. 117. Leadbeater C. W, Das verborgene Leben in der Freimaurerei. Dsseldorf, Ernst Pieper-RingVerlag, 1925, s. XV + 360. Lennhoff Eugen Posner Oskar, Internationales Freimaurer Lexikon. Wien-Mnchen, Amalthea, 1980, s. 1800. Lennhoff Eugen, Il libero muratore. Foggia, Edizioni Bastogi, 1981, s. 329. La libera muratoria. Massoneria per problemi. Bisogni, Bonvicini, Castellacci, Milano, Sugarco edizioni, 1978, s. 327. Ligou Daniel (i suradnici), Dictionnaire universel de la Franc-Maonnerie. Editions de Navarre et du Prisme, I + II, Pariz, 1974, s. 1398. Ligou Daniel, Historie des Francs-maons en France. Toulouse, Privat, 1981, s. 412. Lindner Erich J, Die knigliche Kunst im Bild. Graz, Akademische Druck-u. Verlagsanstalt, 1976, s. XIV + 266. Lupi Lucio, Massoneria tradita. Roma, Antiqua Studio editoriale, 1980, s. 427. Luquet G. H., La franc-maonnerie et l'etat en France au XVIIIme sicle. Paris, Editions Vitiano, 1963, s. 347. Maistre Joseph de, La Franc-maonnerie. Mmoire indit au duc de Brunswick (1782). Paris, izdanje Editions d'aujourd'hui, 1980, s. 125. Mariel Pierre, Les Francs-maons en France. Paris, Marabout, 1969, s. 313. , Le societ segrete che dominano il mondo. Firenze, Vallecchi, 1976, s. 221.

Marsaudon Yves, L'oecumenisme vu par un Franc-maon de tradition, Paris, Vitiano, 1964, s. 137. , Souvenirs et reflexions. Paris, Vitiano, 1976, s. 413. Mellor Alec, Dictionnaire de la Franc-maonnerie et des Francs-maons. Paris, Pierre Belfond, 1979, s. 318. , Les grand problmes de la Franc-maonnerie aujourd'hui. Paris, P. Belfond, 1976, s. 192. , Histoire de l'anticlericalisme franais. Paris, H. Veyrier, 1978, s. 462. , Logen Rituale Hochgrade. Graz, Verlag Styria, 1967, s. 555. , Unsere getrennten Brder. Die Freimaurer. Graz, Verlag Styria, 1964, s. 371. Mitterrand Jacques, La politique des Francs-maons. Paris, Roblot, 1973, s. 205. Mola Aldo Alessandro, Benimeli J. A. Ferer, G. Caprile. La massoneria nella storia d'Italia. Roma, Atanr, 1980, s. 157. , Storia della Massoneria italiana dall Unita alla Republica. Milano, Bompiani, 1976, s. XVI + 822. Molinari Franco, La Massoneria. Cattedrale laica della fraternit, Verona, Queriniana, 1981, s. 244. Moramarco Michele, La Massoneria ieri e oggi. Milano, Giovanni de Vecchi Editore, 1977, s. 343. , La massoneria oggi. Cronaca, realt, idee. Milano, Giovanni de Vecchi Editore, 1981, s. 238. Mller Paul, Untersuhungen zum Problem der Freimaurerei bei Lessing, Herder und Fichte. Stuttgart, Verlag Paul Haupt Bern, 1965, s. 89. Nardini Bruno, Misteri e dottrine segrete dal trapassato remoto ai nostri giorni. Firenze, Centro internazionale del libro, 1976, s. 375. Nassi Enrico, La massoneria in Italia. Roma, Tascabili Economici Newton, 1994, s. 95. Naudon Paul, La franc-maonnerie, Paris, Presses universitaires de France, 1977, s. 125. , La Franc-maonnerie chrtienne, Paris, Dervy-livres, 1970, s. 236. , Geschichte der Freimaurerei. Frankfurt, Berlin, Propylaen, 1982, s. 250. , Histoire, Rituels et Tuileur des Hauts Grades Maonniques. Paris, Dervy-Livres, 1978, s. 501.

Neurberger Helmut, Freimaurerei und Nationalsozialismus. Hamburg, Bauhtten Verlag, I, 1980, s. 337. II, 1980, s. 349. Newton Joseph Fort, The Builders. A story and study of masonry. Iowa, Cedar rapids, 1914, s. XIII + 317. Nys Ernesto, Idee moderne. Diritto internazionale e massoneria. Foggia, Bastogi, 1974, s. VIII + 155. Paillard Maurice, La franc-maonnerie et le grand architecte destructeur de son idal. Paris, S. L. I. M., s. 23. Palou Jean, La Franc-maonnerie. Paris, Payot, 1972, s. 349. Papus (Gerard Encausse), Ci che deve sapere un maestro massone. Roma. Atanr, 1981, s. 126. Per l'unit massonica. Documenti. Roma, Palazzo Brancaccio, 1951, s. 30. Pierol L. J. Le cowan! Chrtiens et Francs-maons l'heure du choix et de la clart. Paris, Vitiano, 1966, s. 158. Pike Albert, Morals ahd dogma of the ancient and accepted Scottish rite of freemasonry. Washington, Book Manufacturers Richmond, 1963, s. V + 218. Poli Ugo, Massoneria iniziatica. La via scozzese. Roma, Atanr, 1981, s. 151 Pontevia Achille, Cattolicesimo e massoneria considerazioni umane. Roma, Atanr, 1977, s. 238. Porciatti Umberto Gorel, Avviamento alla massoneria. Roma, Atanr, 1980, s. 60. , Simbologia massonica: Massoneria azzurra. Roma, Atanr, 1980, s. 186. ,Simbologia massonica. Gradi scozzesi. Roma, Atanr, (1948?), s. 335. Ragon Jean Marie, Massoneria occulta ed iniziazione ermetica. Roma, Atanr, 1972, s. 162. Raynaud de la Ferrire Serge, Il libro nero della framassoneria. Lugano, Tarantola, s. 334. Reghini Arturo, Considerazioni sul Rituale dell'apprendista libero muratore con una nota sulla vita l'attivit massonica dell'Autore. Genova. Phoenix, 1978, s. XV + 36. , Le Parole Sacre e di Passo dei Primi tre Gradi e il Massimo Mistero Massonico. Roma, Atanr, 1968, s. VII + 229. Reinalter Helmut, Freimaurer und Geheimbnde im 18. Jahrhundert in Mitteleuropa. Frankfurt/Main, Suhrkamp, 1983, s. 403.

Saint-Andr Jacques de, Tu trouveras la Pierre cache. Nice, Alain Lefeuvre, 1979, s. 213. Schmidt J. N. J., Wurzeln der Freimaurerischen Gemeinschaft. Zrich, Origo, 1961, s. 126. Scwarzenberg Claudio-Beatrice Bisogni, La massoneria oggi. Palermo, Celebes, 1977, s. 71. Sciences secretes. (Bibliothque Ouvaroff. Catalogue spcimen.) Moscou, 1870, s. 217. Sebottendorf Rudolf von, La pratica operativa dell'antia massonerio Turca. Torino, Il Delfino, 1980, s. 62. Spadaro Salvatore, Massoneria Scozzese Italiana. Documenti storici. Fogia, Bastogi, 1983, s. 316. Storia della Massoneria:studi e testi. Piano L. Del, A. A. Mola... Torino, Centro Documentazione massonica, s. 206. Tanferna Mario, Essenza e scopo della Massoneria. Roma, Parva Favilla, 1971, s. 138. Teissier A., Manuel gnral de maonnerie. Paris, La librairie maonnique Tessier, 1978, s. XVI + 352. Tomasi Tina, Massoneria e Scuola dall'unita ai nostri giorni. Firenze, Vallecchi, 1980, s. 198. Troisi Luigi , Dizionario massonico. Ed. Bastogi, Foggia, bez godine, str. 432. Vannoni Gianni, Massoneria, Fascismo e chiesa Cattolica. Roma-Bari, Laterza, 1980, s. 297. Venitura G(astone), I riti Massonici di Misraim e Memphis. Roma, Atanr. 1975, s. 165. , Tutti gli uomini del Martinismo, Roma, Atanr, 1978, s. 180. Ventura Tommaso, La Massoneria alla Sbarra. Sua vera origine. Sua vera essenza. Roma, izdanje Atanr, 1981, s. 119. Viaud Francis, Mon itinraire maonnique. Paris, Prasses Universitaires de France, 1983, s. 206. Vinatrel Guy, Communisme et Franc-maonnerie. Paris, Les Presses Continentales, 1961, s. 182. Waite Arthur Edward, A New Encyclopaedia of Freemasonry. New York, Weathervane books, I, s. XXXVI + 458; II, s. 488. Wirth Oswald, Le Livre du Maitre. Paris, Dorbon-Ain, (1927?), s. 221. , I Misteri dell'arte reale. Roma, Atanr, 1981, s. 182. , Le Symbolisme occulte de la frane-maonnerie. Paris, Dervy-Livres, 1979, s. 78.

Zeller Fred, Trois points, c'est tout. Paris, Robert Laffont, 1978, s. 477.

II. NEMASONSKA I ANTIMASONSKA IZDANJA O SVJETSKOM MASONSTVU Adler Manfred. Die antichristliche Revolution der Freimaurerei. Jestetten. Miriam, 1975, s. 176. , Die Shne der Finsternis. Jestetten, Miriam, 1975, I, s. 71; II, 1975, s. 112. - , Die Freimaurer und der Vatikan. Durach, Pro Fide Catholica, 1992, s. 196. Agnoli Carlo Alberto, La massoneria alla conquista della Chiesa. Internazionali di Letteratura e Scienze, 1996, s. 51. Allen Gary, Die Insider. Wiesbaden, VAP, 1980, s. 213. , Recite: Ne! novom svetskom poretku. Beograd, Jugoslavijapublik, 1992, s. 222. Roma, Edizioni

Autori Vari /razni autori/, La massoneria Ecco il nemico! Brescia, Editrice Civilta, 1995, s. 123. Barberi Andrea, Pino Buongiorno, L'Italia della P2. Milano, Arnoldo Mondadori, 1981, s. 193. Barruel Abb Augustin, Mmoires pour servir a l'histoire du Jacobinisme. Vouill, Diffusion de la Pense Franaise, I, 1974, s. 529; II, 1974, s. 574. . - , Massoneria e Illuminati di Baviera. Carmagnola, Arktos, 1989, s. VI+352. Baum Hans von, Freimaurerischer Satanismus heute. Stein am Rhein, Christiana, 1982, s. 64. , Freimaurerei und Kirche sind unvereinbar. Stein am Rhein, Christiana Verlag, 1995, s. 80.

Bertelot J., La Franc-maonnerie et l'glise catholique. Lausanne-Paris, Du monde nouveau, 1947, s. 150. Bostuni Grigorij, Masonstvo i russkaja revolucija. Novi Sad, Tiskara uiteljskog D. D. Natoevi, 1932, s. 228. Butmi N. A., Kabala, hereze i tajna drutva. (Na ruskom jeziku). Petrograd, 1914, s. VI + 283. Cahill Rev. E., Freemasonry and the Anti-Christian Movement. Dublin M. H. Gill and son, LTD., 1949, s. 271. Cavro-Demars Lucien, La honte sioniste. Bejrut, 1972, s. 223.

Cook Benjamin, Masonerija osuena iz sopstvenih dokumenata. Beograd, Ihtus, 1997, s. 139. Colinon Maurice, L'glise en face de la Franc-maonnerie. Paris, Librairie Arthme Fayard, 1954, s. 190. Compendio della vita, e delle gesta di Giuseppe Balsamo denominato il conte Cagliostro. Rim, Nella Stamperia della Rev. Camera Apostolica, MDCCXCI, s. 163. Coston Henry, La Rpublique du Grand Orient. Paris, La Librairie Franaise, 1976, s. 302. Daniel John, Scarlet and the beast. I. Tyler Texas, Jon Kregel, 1994, s. XIX+882; III. Tyler Texas, JKI Publishing, 1995, s. 220. Deiters Heinz-Gnter, Die Freimaurer. Mnchen, 1964, s. 204. Delamare Edith -Leon de Poncins, Infiltrations ennemies dans l'glise. Paris, La Librairie Franaise, 1970, s. 202. urevi Ratibor Rajko M., Prodor judeo-masonerije u Rimokatoliku crkvu. Ed. Ihtus, Beograd, 1997., str. 291. - , Masonerija Zavera protiv Boga i oveka kroz vekove i danas. Ed. Ihtus, III. izd., Beograd, 1996, str. 109. Enigma F. M., La setta verde in Italia. Roma, Desclee, Lefebvre E C, I, 1906, s. 71, II, 1907, s. 78. Epperson Ralph, Novi svjetski poredak. Zagreb, Sion, 1997, s. 318. Fabiani Roberto, 1 Massoni in Italia. Farigliano, l'Espresso, 1978, s. 216. Fay Bernard, La Franc-Maonnerie et la rvolution intellectuelle du XVIIIe sicle. Paris, La Librairie Franaise, 1961, s. 224. Fervers Kurt, Die letzten Gestndnisse der Drei-Punkte Brder. Berlin, Viduking Verlag, 1941, s. 111. Ford H., L'ebreo internazionale. Padova, Edizioni Ar, 1971, s. VIII + 327. Freund Walter, B'nai B'rith Judentum und Weltpolitik. Ed. Archiv-Edition, Struckum, 1990., str. 535. Gaeta Francesco, Che cosa la massoneria. Firenze, Editore Sansoni G. C, 1939, s. XI + 235. Giantulli F., L'essenza della Massoneria Italiana: il naturalismo. Firenze, Pucci Cipriani editore, 1973, s. 84.

Haack Friedrich-Wilhelm, Freimaurer, Mnchen, Evangelischer Presseverband fr Bayern, 1979, s. 43. Hannuschka Richard, Hinter der Maske der Freimaurerei. Berlin-Schnberg, Verlag Deutsche Kultur-Wacht, 1934, s. 110.

Helsing Jan, Geheim Gesellschaften und ihre Macht im 20. Jahrhundert. Rhede, Ewertverlag, 1995, I. s. 352; II. s. 370. Hills Frank, Die USA in der Hand des Grossen Bruders. Durach, Pro Fide Catholica, 1999, s.168. Innocenti Ennio, Inimica Vis. Roma, Sacra Fraternitas Aurigarum, 1990, s. 174. Introvigne Massimo (priredio): Massoneria e religioni. Editrice elle di ci, Leumann (Torino), 1994., 223. Ivanov V. F., Ruskaja inteligencija i masonstvo od Petra I. do naih dnej. Moskva, ed. urnala Moskva, 1999, s. 540. Jacobs Manfred, Die Freimaurerei als Politischer Faktor. Ed. Pro Fide Catholica, Durach, 1993, s. 121. Kazimirovi Vasa, Crna ruka. Kragujevac, Prizma Kragujevac Centar film Beograd, 1997, s. 806. Kloppenburg Boaventura, A maonaria no Brasil. Rio de Janeiro, Editora Vozes ltda So Paulo, Belo Horizonte, 1957, s. 368. Ledr Carlo, La Framassoneria. Catania, Edizioni Paoline, 1958, s. 183. Lefebvre Marcel, Accuso il Concilio. Rim, Eidizioni Borghese, 1977, s. 149. Lerich Konrad, Der Tempel der Freimaurer. Bern, U. Bodung, I, 1937, s. 55. Ludendorff Erich, Vernichtung der Freimaurerei durch Enthllung ihrer Geheimnisse. Mnchen, Fortschrittliche Buchhandlung, 1927, s. 33. Malynski Emmanuel, La guerra occulta. Padova, Edizioni di Ar, 1978, s. 202. Mattogno Gian Pio, La massoneria e la rivoluzione francese. Parma, Edizioni all'insegma del Veltro, 1990, s. 107. Mongiardo Gerardo, Il pensiero sociale della chiesa. Roma, Tipografia poliglotta Vaticana, 1973, s. X + 1026. Mutti Claudio, Ebraicit ed Ebraismo. I protocolli dei Svi di Sion. Padova, Edizioni di Ar, 1976, s. 218.

Nilus A. S., Protokoli sionskih mudraca. Split, Graa, 1999., s. 147. Ostrecov Viktor, Masonstvo, kultura i ruskaja historija. Moskva, trihton, 1999, s. 719. Ouwerx Paul, Les Prcurseurs du Communisme. La franc-maonnerie peinte par elle-mme. Tirlemont, 1940, s. 222. Pellicciari Angela, Risorgimento da riscrivere. Ed. Ares, Milano, 1998., str. 321. Pinay Maurice, Complotto contro la Chiesa. Roma, 1962, s VII + 617. Platonov O. A., Ternovij venec Rossii. II. Tajna povijest masonstva, Moskva, Rodnik, 1996, s. 704; III. Nikola II u tajnoj prepisci, Moskva, Rodnik, 1996, s. 800; IV. Povijest ruskoga naroda u XX. stoljeu, Moskva, Rodnik, 1997, tom jedan s. 896, tom dva s. 1040; V. Tajna bezakonja Judaizam i masonstvo protiv kranske civilizacije. Moskva, Rodnik, 1998, s. 880; VI. Zagatka Sionskih protokolov. Moskva, Rodnik, 1999, s. 800. - , Rossija pod vlastju masonov. Moskva, ed. Ruskij Vestnik, 2000, s. 110. Ploncard D'Assac Jacques, Le secret des francs-maons. Vouill, Editions de Chir, 1979, s. 267. Poncins Lon de, Christianisme et Franc-maonnerie. Vouill, Diffusion de la Pense Franaise, 1975, s. 352. , La F . . M . . d'aprs ses documents secrets. Vouill, Diffusion de la Pense Franaise, 1975, s. 389. , Freemasonry and the Vatican. London, Britons publishing company, 1968, s. 224. , Top Secret. Vouill, Diffusion de la Pense Franaise, 1972, s. 289. Preuss Arthur, A Study in American Freemasonry. London, B. Herder book CO, 1920, s. XIV + 433. Preziosi Giovanni, Giudaismo-Bolscevismo. Plutocrazia. Massoneria. Waiblingen, Edizioni Hohenstaufen, s. 453. - , I protocolli deiSavi anziani di Sion. Roma, La vita Italiana, 1938, s. 269. Ramat Marco Giuseppe D'Alema, La resistibile ascesa della P2. Bari Societ editrice cooperativa, 1983, s. 193. Ratier Emmanuel, Mysteres et secrets du B 'nai B 'rith. Ed. Facta, 1993., str. 416. Riegelmann Hans, Die Europischen dynastien in ihrem verhltnis zur Freimaurerei. Verlag fr ganzeitliche Forschung und Kultur, Struckum, 1985., str. 493 plus 35 tabli. Robison John, Proofs of a Conspiracy. Boston-Los Angeles, Americanist Classics, 1967, s. XVI + 304.

Roncioni Carlo Alberto, Il potere occulto. Monfalcone, Sentinella d'Italia, 1974, s. 53. Rothkranz Johannes, Freimaurersignle in der Presse. Pro Fide Catholica, II. izd., Durach, 1999, s. 246. Rossberg Adolf, Freimaurerei und Politik im Zeitalter der franzsischen Revolution. Berlin, Nordland Verlag, II, (1942?), s. 256. Rossi Giani - Francesco Lombrassa, In nome della Loggia. Roma, Roberto Napoleone, 1981, s. 189. Saint-Pastour. La Franc-Maonnerie au Parlement. Paris, Documents et tmoignages, 1970, s. 189. Solovjev O. F., Masonstvo v mirovoj politike XX veka. Moskva, Rossiskaja politieskaja enciklopedija, 1998, s. 254. Sorrenti Alfonso, Conoscere la massoneria. Udine, Edizioni Segno, 1997, s. 143. Suchecki Zbigniew, La Massoneria nelle disposizioni del Codex Iuris Canonici del 1917 e del 1983. Ed. Libreria editrice Vaticana, Roma, 1997, str. 243. Svitkov N., Masonstvo v russkoj emigraciji. Paris. Edittions de la Libre parole, 1932, s. 31. Taxil Leo, I misteri della frammassoneria. La massonieria azzurra. Tolozzi, 1979, s. VIII + 285. Trocchi Cesare, Storia della Massoneria dalle origini alta Loggia P 2. Tip. edit. PasquarelliSora, 1981, s. 114. Vidiacus v. Virion Pierre Villa Luigi Di Nicola Andrea, Pio IX e i framassoni. Chieti, Marino Solfanelli Editore, 1978, s. 39. Virebeau Georges. Les papes et la Franc-maonnerie. Paris, Documents et tmoignages, 1977, s. 47. , Prelats et Francs-maons. Paris, La Librairie Franaise, 1978, s. 180. Virion Pierre, Bientot un une super et Gouvernement contre-glise mondial? Saint-Cner, Editions St-Michel, 1966, s. 265. Virion Pierre (Vidiacus), Le Gouvernement Mondial et la contre-glise, (1963?), s. 143. Virion Pierre, Le Nouvel ordre du Monde (New world order). Saint-Cner, Tequi, 1974, s. 124.

Whalen William J., Christianity and American Freenmasonry. Milwaukee, The Bruce Publishing Company, 1961, s. VII + 195. Wichtl Friedrich. Robert Schneider, Weltfreimaurerei Weltrevolution Wettrepublik. Wobbenbll, Verlag fr ganzheitliche Forschung und Kultur, 1981, s. 320.

B. I. INOZEMNA LITERATURA O HRVATSKOM MASONSTVU

a) Rukopisi Nicoll Leo Ashley, Anton Puntigam S. J. Leben und Wirken eines Jesuiten in Bosnien. Dissertation zur Erlangung des Doktorgrades an der Philosophischen Fakultat der Universitt Wien. Wien, 1970, s. 265 + Prilozi. sterreichische Provinz S. J. Provinzarchiv, Wien. Puntigam Anton, Wie Gott mich gefuhrt. Erlebnisse und Erinnerungen. S. III + 463. Oesterreichische Provinz S. J. Provinzarchiv, Wien.

b) Masonska interna izdanja Bandini Gino, La massoneria per la guerra nazionale (19141915). Discorso detto a palazzo Giustiniani. Roma, 1924, s. 130. Compte rendu da l'activit de la L .. depuis sa fondation, avec le texte de la conference sur le probleme de la paix et l'organisation internationale par M. Spalaikovitch. L, francoJougoslave No 540 Le gnral Peigne a l'Or. de Paris, Paris, s. 48. Compte rendu officiel de la manifestation mac. de Belgrade 1116 Septembre 1926, E. V. Grande Loge des Serbes, Croates et Slovenes Jugoslavia. Paris, 1927, s. 96. Feierliche Arbeitserffnung der unter dem Schutze der Symb. Grossloge von Ungarn konstituierten Freimaurerloge Pobratim im Oriente Belgrad am 2/14 Februar 1891. Budapest. 1891, s. 28, tisak br. Eduard Neumayer. I.(litch Ili), La controverse italo-serbe. Izdanje Vassa U. Yovanovitch, Paris, odnosno L. L'Union, O. de Belgrade, (1917), s. 67. Konstitution der Symbolischen Grossloge von Ungarn. Budapest, 1906, s. 181. Posner Oskar, Am rauhen Stein. Izdanje loe Latomia in den Bergen Reichenberg, 1924, s. 105. Manuskript fr Freimaurer.

(Tomi Duan), La Yougoslavie et la paix. Confrence od 4. aprila 1922. od D. Tomitch odrana u loi Fraternit des Peuples, Paris, s. 16.

c) Masonska izdanja za javnost Abafi Ludwig (Aigner Ludwig), Geschichte der Freimaurerei in sterreich-Ungarn. Budapest, 1890, I, s. VIII + 357.;, Geschichte der Freimaurerei in sterreich - Ungarn. Budapest. 1891, II, s. 263.;, Geschichte der Freimaurerei in sterreich - Ungarn. Budapest, 1891, III, s. II + 367.;, Geschichte der Freimaurerei in sterreich - Ungarn. Budapest, 1893, IV, s. 391.;, Geschichte der Freimaurerei in sterreich - Ungarn. Budapest, 1893, V, s. 382. Chevallier Pierre, Histoire de la Franc-maonnerie Franaise. Izdanje Fayard. Paris, I, 1974, s. IX + 396; II, 1974, s. 556; III, 1975, s. 473. Esposito Rosario, La massoneria e l'Italia dal 1800 ai nostri giorni. Izdanje Paoline, Roma, 1979, s. 732. Faucher Jean-Andr, Histoire de la Grande Loge de France (17381980). Izdanje Albatros, Paris, 1981, s. 323. Kekule von Stradonitz Stephan, Der Mord von Sarajevo. Izdanje Verein deutscher Freimaurer, Leipzig 1931, s. 48. Lennhoff Eugen, Die Freimaurer. Izdanje Phaidon, Zrich Leipzig Wien, 1932. , Politische Geheimbnde. Izdanje Amalthea, Zrich Leipzig Wien, s. 558. , Politische Geheimbnde im Volkergeschehen. Izdanje Paul Zsolnay, Berlin Wien Leipzig, s. 557. Lennhoff Eugen Posner Oskar, Internationales Freimaurerlexikon. Izdanje Amalthea, Wien Mnchen, 1980, s. 1800. Ligou Daniel (i suradnici), Dictionnaire universel de la Franc-Maonnerie. Editions de Navarre et du Prisme, I + II, Pariz, 1974, s. 1398. Mola Aldo Alessandro, Storia della Massoneria italiana dall Unita alla Republica. Izdanje Bompiani, Milano, 1976, s. XVI + 822. Naudon Paul, Geschichte der Freimaurerei. Izdanje Propylaen, Frankfurt Berlin Wien, 1982, s. 250. Nenezi Zoran, Masoni u Jugoslaviji 17641999. I., vlastito izdanje, Beograd, 1999., str. 526.; II, vlastito izdanje, Beograd, 1999., str. 524. Vinatrei Guy, Communisme et franc-maonnerie. Izdanje Les Presses Continentales, Paris, 1961, s. 182.

d) Knjige nemasonskih autora Mousset Albert, Un drame historique L'atentat de Sarajevo Documents indits et texte integral des stenogrammes du proces. Izdanje Payot, Paris, 1930, s. 687. Nitti Francesco, Rivelazioni Dramatis personae. Izdanje Scientifiche italiane, Napoli, 1948, s. 623. Reinalter Helmut (i dr.), Freimaurer und Geheimbnde im 18. Jahrhundert in Mitteleuropa. Izd. Suhrkamp, 1983, s. 404. Wrthle Friedrich, Dokumente zum Sarajevoprozes. Mitteilungen des sterreichischen Staatsarchivs. Erganzungsband 9. Herausgegeben von der Generaldirektion, Wien, 1978, s. 132. , Die Spur fhrt nach Belgrad. Izdanje Fritz Molden, Wien Mnchen Zrich, 1975, s. 352.

e) Rasprave masonskih auktora Laxa Eugen, The Drakovi Observance (Eighteenth Century Freemasonry in Croatia). Ars Quatuor Coronatorum. Transactions of Quatuor Coronati Lodge no 2076, vol. 90, Cyril n. Batham, London, November 1978. Laxa Eugen & Will Reade (priredio: Robert Tafra), Poeci hrvatskoga masonstva. Ed. IberiaSplit, NZ Matice hrvatske Zagreb, Split, 1994., str. 103. Nenezi D. Zoran, Graevina slobodnih zidara. NIN; XXX/1980, 1528, 1920; 'Slobodni zidari' na naem tlu, NIN, XXX/1980, 1529, 3233. Tomi Duan (Tafra Robert priredio), La Chiesa cattolica nella IIa guerra mondiale. Ed. Iberia, Split, 1994., str. 252. Savoire Camille, L'amiti franco-yougoslave. Les annales maonniques universelles, Vol. V/1934, 4, 97101. Wagner Hans, Die Freimaurer und die Reformen Kaiser Joseph II. Quatuor coronati. Jahrbuch 1977, br. 14, s. 5575. (Bayreuth). Wolf Jos.(ef), Politicky vyznam srbskho zednarstvo za svetove vlky. Nov echy pokrokova revue ronik, VIII, Prag, 1925, s. 95100 i s. 133137.

f) Rasprave (vjerojatno) nemasonskih auktora Ostoja A.(ndrea), La Carboneria e le sette segrete in Dalmazia e in Istria (18131824). Atti e memorie della Societ dalmata di storia patria, vol. VII, Roma, 1970, s. 5225.

Pederin Ivan, Cenni storici sulle sette segrete in Dalmazia nei secoli XVIII e XIX. La cultura nel mondo, XLVI/1992, 3-4, 41-49. Tamaro Attilio, La loggia massonica di Capodistria (18061813). Atti e memorie della Societ istriana di archeologia e storia patria, 44/1927 , XXXIX/I, 89183 + I tabla. , Origini della massoneria a Fiume. Archeografo Triestino, serija IV, vol. 1415 (6364), Trieste, 1948, s. 355369. Wrthle Fritz, Franz Ferdinands letzter Befehl. sterreich in Geschichte und Literatur, XV/1971, 6, 313329. g) Antimasonske knjige i knjiice Coston Henry, La Republique du Grand Orient. Un Etat dans l'Etat la Franc-Maonnerie. Izdanje: La librairie franaise, Paris, 1978, s. 302. Petit Robert Henry, Kra1j Aleksandar I od Jugoslavije kao rtva masonske zavjere. Izdavako poduzee U. Bodung, Erfurt, s. 23. Prijevod s francuskog od Milorada Kozjaka u Zagrebu predoen i koregiran od A. V. Lenjina., Beograd. Pharos, Der Prozess gegen Attentter von Sarajevo. (Uvod Kohler Josef). Izdava R. V. Decker's, Berlin, 1918, s. XII + 165. Lon de Poncins, La F. M. d'apres ses documents secrets. Diffusion de la Pensee franaise, Chir en Montreuil, 86 Vouille, 1972, s. 390. Wichtl Friedrich, Weltfreimaurerei Weltrevolution Weltrepublik. Izdanje Lehmanns, Mnchen Berlin, XIII izdanje, s. 321.

II. DOMAA LITERATURA O HRVATSKOM MASONSTVU

a) Rukopisi Schlegel Josip, Biografija Toni (Ante) Schlegel-a. (Zagreb (s. a.), s. 93. Historijski arhiv u Zagrebu. ii Ferdo, Govor u povodu primanja novih masona. Zagreb, s. 18. Arhiv JAZU, iieva ostavtina, fasc. 200/3. b) Masonski asopisi Glasnik slob. zid. loe Ljubav blinjega u or. Zagrebu. Tiskano kao rukopis, ureivao Ivan Bojnii, izlazio od rujna 1913. do srpnja 1915.

Glasnik slob. zid. loe Ljubav blinjega u or. Zagrebu. tampano kao rukopis za BrBr. asopis je poeo ponovo izlaziti kao drugo godite u listopadu 1926, a prestao je izlaziti u jesen 1929. Urednici su bili: Adolf Rosenfeld (prvih 7 brojeva), a poslije njegove smrti od broja 8 pa nadalje list je ureivao Dragan Liebermann. Ovaj Glasnik je od 1928. pa do prestanka izlazio kao Slubeno glasilo Simbolike velike loe Libertas or. Zagreb. Javnost. Nedeljni asopis za kulturna, socijalna, privredna i politika pitanja. Ovaj asopis je izlazio u Beogradu u redakciji Nike Bartulovia i bio je namijenen javnosti. asopis je poeo izlaziti 19. sijenja 1935, a prestao je izlaziti 22. prosinca 1937. Jugoslovenski rotar. Ovaj asopis je poeo izlaziti u srpnju 1933. u Beogradu i izlazio je: u Beogradu od srpnja 1933. do lipnja 1934, u Ljubljani od srpnja 1934, do lipnja 1935, u Suaku od srpnja 1935. do prosinca 1936, u Novom Sadu od sijenja do lipnja 1937, u Beogradu od srpnja 1937. do lipnja 1938, u Ljubljani od srpnja 1938. do lipnja 1939, u Zagrebu od srpnja 1939. do svibnja 1940, u Suaku od lipnja 1940. do 15. veljae 1941. Krug. Nedeljni asopis. Ovaj asopis je izlazio u Beogradu od 22. sijenja do 20. travnja 1938. Kao odgovorni urednik bio je oznaen Dim. J. Stojanovi, a kao vlasnik i izdava Miodrag M. Anelkovi, uz napomenu da asopis ureuje odbor. asopis je bio namijenjen irokoj javnosti. Neimar. asopis je poeo izlaziti kao organ Vrhovnog saveta Srbije god. 1914. u Beogradu i zbog rata je prestao izlaziti iste godine. asopis je ponovno poeo izlaziti u Beogradu u sijenju 1922. i izlazio je do 16. XII 1926. s podnaslovom Organ jugoslovenskih slobodnih zidara. asopis je ureivao Jovan Aleksijevi, a ubrzo je postao namijenjen i neto irem krugu italaca nemasona. estar. asopis je poeo izlaziti kao mjesenik s ukupno deset brojeva na godinu u Zagrebu 1922. godine u izdanju loe pravednost da ubrzo postane slubeno Glasilo Velike loe Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija. asopis je izlazio s napomenom Tiskano kao rukopis samo za bbr. sl. zdre. i ne smije se izdavati u profane ruke. asopis je poeo izlaziti u redakciji Adolfa Mihalia, a poslije njegove smrti asopis je ureivao dr. Ante Drai. asopis je prestao izlaziti 1939. Vidici. asopis je poeo izlaziti u Beogradu 10. lipnja 1938. u redakciji Milana Marjanovia kao polumjesenik, a prestao je izlaziti 25. srpnja 1940. asopis je bio namijenjen irokoj javnosti. c) Masonska interna izdanja A. M. vidi: Mihali Adolf. (Aleksijevi Jovan sredio), Katihizis za slobodnozidarske uenike i lanove pr. ptp. i nezavisne loe Pobratim u Or. Beogradu. Izdanje loe pobratim u Beogradu, 1909, tiskara bta. S. C. Horovica u Beogradu, s. 54. Vai samo kao rukopis za slobodne zidare. , Katihizis za prvi stupanj slobodnozidarskih loa pod zatitom Velike loe Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija. Tiskara M. Karia, 1924, s. 53. Annuaire compte rendu premire anne 19121913. Supreme conseil pour la Serbie. Beograd, s. XXII + 147. N'est pas destin a la republicit.

A. . vidi : mit Aleksandar Avramovi B. Lazar, Velika tragedija Jevrejstva. Predavanje Avramovia odrano 9. V. 1933. u loi Pobratim u Beogradu. Tiskara Planeta u Beogradu, Beograd, s. 22. Bojnii Ivan, Die Freimaurerloge Ljubav blinjega in Zagreb. Izdanje Loe Ljubav blinjega, Zagreb, 1917, s. 134. Manuskript nur fr Brder! B(rankovi) J. D.(amjan), Govor velikog besednika Vel. Loe Jugoslavija pri osveenju Loe Vojvodina u Velikom Bekereku 25. IV. 1931, godine. Beograd, 1931, s. 21, tiskara Andre Petrovia u Beogradu. tampa se kao rukopis. (Brankovi Damjan), Govori stareine slobodno-zidarske loe Pobratim u Beogradu. Tiskao Grafiki umetniki zavod Planeta u Beogradu. 1930, s. 217. tampano kao rukopis. , Sveana beseda na redovnoj godinjoj skuptini velike slobodno-zidarske loe Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu. Grafiki umetniki zavod Planeta, Beograd, 1928, s. 11. , Sveana beseda odrana na godinjoj skuptini velike loe Jugoslavija 23. marta 1930. god. u Beogradu. Grafiki umetniki zavod Planeta, Beograd, s. 39. tampano kao rukopis. B(rankovi) J. D.(amjan), Sveana beseda odrana na godinjoj skuptini Velike Loe Jugoslavija 24. aprila 1932. god. u Somboru. Beograd, s. 29, tamparija . Maarevi u Beogradu. tampano kao rukopis. (Brankovi Damjan), Sveana beseda i programski govor na 16. God. Skuptini Vel. Loe Jugoslavija, 23. aprila 1933. god. u Vrcu. Savremeni zadaci masonerije. Referat brata V.(ladimira) .(orovia), podnet 16. godinjoj Skuptini odranoj 23. aprila 1933. god. u Or. Vrcu. Beograd, 1933, s. 63. Domaa uredba pr. i ptp. slzd. loe Ivan grof Drakovi u Or. Zagrebu. Odobreno po V. L. Jugoslavija u Beogradu Br. 12.079 od 30./IX. 1936. tampano kao rukopis, Zagreb, 1936(?), s. 23. Ilij, Srpsko-italijanski spor. (Prevod sa francuskog). Izdanje L. Ujedinjenje, O. Beograda, Pariz 1917, s. 83. Hrvatski tamparski zavod d. d. Zagreb. Ovaj prijevod francuskog izdanja L(lieve) knjiice Le controverse italo-serbe stvarno je izdan 1919. Izvjetaj Velike Loe Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija u Or. Beogradu, podnesen IX. Godinjoj Skuptini u Or. Zagrebu 28. marta 1926. godine. Zagreb, s. 8. Ko su i kakvi su neprijatelji jugoslovenske masonerije. Izdanje Pravednost, br. 9, Zagreb, s. 54, 1934(?). Umnoili: R. N. H. i S. L Ktsz Samu, Alkots Stvaranje t. es t. szk. pholy alakulsanak s mkdsnek trente 19091934. Kiadja az Alkots Stvaranje, Subotica, 1935, s. 62. Konstitucija Velike Loe Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija u Or. Beogradu. Zagreb 1919, s. 42. Hrvatski tamparski zavod u Zagrebu. Konstitucija Vrhovnog Saveta Srbije. Izdanje Vrhovnog Saveta, Beograd, 1913, s. VII+70, tiskara Sv. Sava.

Kujundi Voj.(islav), Slobodno-zidarska itanka. Istina o slobodnom zidarstvu. Beograd, 1940, s. 132, tisak Grafikog zavoda Planeta u Beogradu. L. Drag. vidi: Liebermann Dragan. (Lessing Ephraim Gotthold), O masonstvu. List prvi, Zagreb, 1928, s. XV. tampano u stotinu i pedeset primjeraka kano rukopis za brbr. (na hrvatskom jeziku). , O masonstvu. List drugi, Zagreb, 1929, s. X. tampano kano rukopis (na njemakom jeziku). , O masonstvu, O nekim temeljnim principima masonstva. List trei, Zagreb, 1929, s. III. tampano kano rukopis (na hrvatskom jeziku). Liebermann Drag.(utin), O tajnim udruenjima. Izdala loa Ljubav Blinjega, u Zagrebu. Masonska biblioteka, sv. III, Zagreb, 1929, s. 53. Rukopis za brbr. slob. zid.. Liebermann Dragutin, O visokim stupnjevima. Izdanje loe Ljubav Blinjega u Zagrebu. Masonska biblioteka, sv. I, Zagreb, 1927, s. 32, tiskara C. Albrecht (D. repel) u Zagrebu. Rukopis za brbr. slob. zid.. (Liebermann Dragutin Andrija Milinovi), Istorijat loe Ljubavi blinjemu i pitanje ponovnog stvaranja loe pod tim imenom i stanovita loa Ljubav blinjega i Prometej. Izdale loe Ljubav blinjega i Prometej, Zagreb, 1927, s. 32. , Prilozi uz Promemoria glede pr: i potp. slz, loe Ljubav blinjemu. Zagreb, 1926, s. 54. (tampano kao rukopis za Bu. na III st.). , Promemoria glede pr. i potp. slz, loe Ljubav blinjemu u Or. Zagrebu. Za informaciju lanovima Saveznoga vijea Velike Loe Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija u Or. Beogradu. Zagreb, 1926, s. 23. (tampano kao rukopis za Bu na III. st.). Marjanovi Milan, Naela i forme, dunosti i odnosi, zadaci i metode slobodnog zidarstva uope, a jugoslavenskog napose. Naklada pr. i ptp. slbzd. Loe Ivan grof. Drakovi Or. Zagreb. Zagreb, 1923, s. 49, tisak br. D. repela u Zagrebu. Markovi Edo, Inauguracioni govor prigodom preuzimanja dunosti loinskog starjeine. Publikacije loe pravednost pod zatitom Velike Loe Jugoslavija, br. 6, Zagreb, 1934, s. 10. Umnoila brbr. R.N.H. i St. L.. Mihali Adolf (Priredio Br. D. A. M.), Katihizis za 1. stupanj slob, zidara za porabu lanova Ljubav blinjega Or. Zagreb. Izdanje Or. Zagreb, 1910, s. 36. Tiskano kao rukopis za bbr, slob. zdre.. (Mihali Adolf) sastavio br. I(van) P(rigorski), Katihisis za II. stupanj slb. zdr. Zagreb, 1915, s. 5. Mihali Adolf (Sastavio Dr. A. M.), Konstitucija Velike Loe Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija u Or. Beogradu. Osnove izvjestitelja. Zagreb, 1924.

Mihali (Adolf), Rukopis samo za br. slbzd. (Zagreb, 1927?), s. 30. Mihali A.(dolf) priredio, Savez slobodnih zidara. Uputi onima koji se za to drutvo zanimaju. Publikacije loe Pravednost pod zatitom velike loe SHS Jugoslavija, br. 3, Zagreb, 1927, s. 112. Mihali Adolf, Tri predavanja za trei stupanj. (Legenda o Hiramu Zadatak slobodnog zidara majstora Majstorova plaa. Publikacije loe pravednost pod zatitom velike loe Jugoslavija, br. 4, Zagreb, 1933, s. 50. Umnoeno kao rukopis samo za br. Majstore. (Mihali Adolf), Ein Versuch zur Beantwortung der von Freimaurer Kongresse in Genf zu verhandelnden Fragen. Loge Hrvatska vila Agram. Izdao i tiskao Ign. Granitz, Zagreb, s. 15. Manuskript fr Br. (Milievi Duan Adolf Mihali), Istorijat L. Ljubav Blinjemu i pitanje ponovnog stvaranja loe pod tim imenom. (Zagreb, 1927, ?), s. 20. Nacrt programa za rad loe Pravednost. Zagreb, 1920, s. 14. Nik.(olajevi) Svet.(omir), Slobodno zidarstvo i ena. Re govorena u slob. zidarskoj loi Pobratim u Beogradu. Beograd, 1892, s. 31, tiskara Petra uria. Nekoliko rei o sl. zidarstvu. Rezerviran Manuskript. (Beograd, 1922, ?), s. 15. Opti statuti drutva slob. zid. italijanskog simbolikog obreda. Novi Sad. 1880, s. 28, tiskara A. Pajevia. Petrovi Kosta, Sistemi masonerije. Izdanje slobodno-zidarskih loa Stvaranje i Stella Polaris u Subotici, Subotica, 1932, Gradska tamparija i knjigovenica u Subotici, s. 8 s velikim prilogom kartom Sistemi masonerije. , (sastavio po F. L. rederu), Katihizis jovanovske masonerije. Katihizis za uenike. I deo. Izdanje Velike loe Jugoslavija or. Beograd, Beograd, 1935, s 20, tampano kao rukopis. Poslovnik Pr. i PODP. SLZ. Ljubav Blinjega u Zagrebu. Zagreb,. 1909. s. 31. Poslovnik. pr. i podp. slz. Loa ljubav blinjega u or. Zagrebu. Or. Zagreb 1909. Tiskano kao rukopis za bbr. sl. zdr. Tisak Svjetlotiskarskog zavoda R. Mosinger u Zagrebu, s. 30. Pravila sisakih slobodnih zidara loe: K ljubavi blinjega u Zagrebu. Zagreb, 1872, s. 10, tiskara Dragutina Albrechta. Pravilnik slobodnozidarske posmrtne blagajne (S. P. B.) u Zagrebu. Zagreb, 1924, s. 15. tampano kao rukopis. Prigorski Ivan vidi: Mihali Adolf.

Rad na surovom kamenu. Predavanje instrukcione loe Pravednost or. Zagreb 1934. Publikacije loe Pravednost pod zatitom Velike Loe Jugoslavija br. 8, Zagreb, 1934, s. II + 239, umnoila, brr. R.N.H. i St. I, Samo za brr. slbd. Zidare. Schrder Schmidt, Katehizam II. Publikacije loe Pravednost pod zatitom Vel. L. Jugoslavija br. 5, Zagreb, 1934, s. 57. Preveo br. R. N. Horvat. Predgovor br. V. K. Umnoeno kao rukopis samo za br. pomonike i majstore. Umnoila Brr. R. N. H. i St. I. Slbzd. poetnica za bu. Benjamine. Or. Zagreb. Izdanje loe Pravednost, Zagreb, s. 15. Ova je poetnica napisana kao rukopis za brau Benjamine i ne smije se izdavati u profane ruke! S. O. (izdao), Jedan napor iz lijeke m. radionice. Izdanje Planeta, Beograd, 5932 (1933) s. 47. Spomenica 19271932. Loa Zagreb 1090 N. O. B. B., Zagreb, 1933, tisak: Beker i Heimbach, s. 131 + 10. Ova je Spomenica tampana kao rukopis u 525 eksemplara. Srpska nezavisna slobodno-zidarska loa Pobratim. Or. Beograd. (Beograd), 1910, s. 36 + 4. Stare dunosti slobodnog zidara. Preveo i uvodom popratio br. dr. Mihali. Publikacije Loe Pravednost pod zatitom Velike loe SHS Jugoslavija br. 2, Zagreb, 1924, s. 31. tampano kao rukopis za slobodne zidare. Statut slobodnozidarske loe Ivan grof Drakovi u Zagrebu. Zagreb. strojopis, s. 29. Nac. i sveu. biblioteka u Zagrebu (R 7127). Statut Velike loe Jugoslavija u Or. Beogradu. Tiskala Planeta u Beogradu, 1932. (?), s. 118. Summary report concerning the activity of the grand lodge Jugoslavia during the year 1934, s. 10. mit Aleksandar (Dr. A. .), O odnosu i saobraaju meu masonima. Informativan referat namijenjen mlaoj brai. (Odran u loi Ivan grof Drakovi dana 2. januara 1935), s. 16. tampano kao rukopis. Tomi Veljko, O kulturi renesanse. Izdala loa Ljubav blinjega u Zagrebu. Masonska biblioteka, sv. II, Zagreb, 19. s. 53. Rukopis za brbr. slob. zid.. (Tomi Veljko), O suspenziji Prometej. Izdala loa Prometej, Zagreb, 1927, s. 44. Tomi Veljko, Pitagora i Zoroastar (predavanja). Izdala loa Ljubav blinjega u Zagrebu. Masonska biblioteka, sv. IV, dio I, Zagreb, 1929, s. 84. Rukopis za brbr. slob. zid.. (Tomi Veljko?), 13 toaka jugoslovenske masonerije, Zagreb, (1917?). Wilmshurt L. W., Znaenje slobodnog zidarstva. (S engleskog preveo Dr. Nikola epinac, profesor), Osijek, 1938, s. 99. Ovaj prevod je tampan doputenjem pisca uz ogranienje na 500 primeraka. tampano kao rukopis samo za Slb. zid..

d) Masonska propagandna izdanja za javnost Autentini slobodno zidarski dokumenti. Stare dunosti Deklaracija Katekizam Kodeks. Preveo V. B., u vlastitoj nakladi, s. 16. (Stvarno izd. loe I. grof Drakovi). Jeinac Mih. orde, Mala istorija slobodnog zidarstva Evrope (s prilogom Imenik slavnih masona), Subotica, 1936, tiskara Minerva, s. 64. Lessing (Ephraim Gotthold), Razgovori o slobodnom zidarstvu. Tiskano u tiskarskom zavodu R. Mosinger, Zagreb, 1907, s. 57. (Predgovor je napisao Adolf Mihali). Malin Franjo, Slobodno zidarstvo. Miniaturna biblioteka, Novi Sad, 1928, s. 112. Mihali Adolf (Prigorski Ivan), Listovi o slobodnom zidarstvu uz dodatak Kratka povijest slobodnog zidarstva na strani i u Hrvatskoj. Naklada pisca, Zagreb, 1911, s. 204, tisak Dionike tiskare u Zagrebu. Novak Viktor, Magnum crimen. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, 1948, s. XVI + 1119, tisak Nakladnog zavoda Hrvatske u Zagrebu. Za izdavaa: Dr. Viktor Novak. Prelog Milan, Istorija slobodnog zidarstva. Zagreb, 1929, s. 178, tiskara C. Albrecht (Petar Acinger) u Zagrebu. Slobodni zidari ili framasonstvo. Predoeno po jednom starom hrvatskom slobodnom zidaru. Tisak i naklada Ign. Granitza, Zagreb, 1894, s. 22. Sr. (Stojkovi Sreta), Slobodno zidarstvo. Njegov cilj i principi, njegova sadanjost i prolost. Izdanje loe Pobratim, Beograd, 1893, s. II + 110, tiskara Kraljevine Srbije. (Stojkovi Sreta), Slobodno zidarstvo. Njegov cilj i principi, njegova prolost i sadanjost. Pisma brata Sr. jednom neposveenom prijatelju. Drugo dopunjeno izdanje Velike loe Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija, Beograd, 1925, s. 200. Stojkovi J. Sr.(eta), Slobodno zidarstvo. Njegov cilj i principi, njegova prolost i sadanjost. Tree dopunjeno izdanje po odobrenju Velike loe Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija. Sveslovenska knjiara M. J. Stefanovia i druga, Beograd 1926, s. 200. St.(ojkovi) J. St., Slobodno zidarstvo Kratka obavetenja za neposveene, Beograd, 1931 s. 111, tiskara Sv. Sava u Beogradu. Uhlmann Fr., ta je slobodno zidarstvo? Pripremili P. K. i S. J. Izdanje knjiare Z. i V. Vasi, Zagreb, 1934, s. 29, tiskara Planeta u Beogradu. Tartaglia Oskar, Hrvatsko pitanje. Split, 1939, s. 31. e) Povijesne rasprave i lanci hrvatskih masona

Bojnii (Ivan), Aus Osijeks Vergangenheit. Die Drau, 55/1922, 72, 13. , Hrvatske slobodno-zidarske loe XVIII. vijeka. Jutarnji list X/1921, 3433, 7; 3463, 9. , Hrvatske slobodnozidarske loe XIX. i XX. vijeka. Jutarnji list, X, 1921, 3474, 3. , Jedna slobodnozidarska loa XVIII. vijeka. Jutarnji list, X/1921, 3413, 6. , Prvi Hrvati slobodni zidari. Jutarnji list, X/1921, 3427, 34. Potonjak Franko, Kako izgledaju kubni blokovi koje su srpski masoni prenijeli u temelje ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca. Obzor, LXIX/1928, 79, 6; 80, 6; 81, 4; 82, 4; 83, 6; 84, 5; 85, 6; 86, 6; 87, 5; 88, 5; 89, 6; 90, 5; 91, 6; 93, 6; 94, 5 ;95, 4; 96, 5. ii Ferdo, Nepoznate stranice iz doba biskupa Vrhovca. Novosti, XX/1926, 149, 2; 150, 2; 151, 3; 152, 3. men Branko, Podlistak o poecima hrvatskog masonstva prema rukopisu . B. priredio Jure Ili, Hrvatski Obzor, godina V, broj 229 od 28. kolovoza 1999, s. 66-67; broj 230 od 4. rujna 1999, s. 66-67; broj 231 od 11. rujna 1999, s. 66-67, broj 232 od 18.rujna 1999, s. 6667.

f) Knjige nemasonskih autora Aleksi-Pejkovi Ljiljana, Odnosi Srbije sa Francuskom i Engleskom 19031914. Izdanje Istorijskog instituta, Beograd, 1965, s. 961. Bersa Josip, Dubrovake slike i prilike (1800.1880.) Matica hrvatska, Zagreb, 1941, s. 296. Blaevi Jakov, Ma, a ne mir. Za pravnu sigurnost graana. Izdava Mladost u Zagrebu, Prosveta u Beogradu, Svjetlost u Sarajevu, tisak Vjesnik u Zagrebu, 1980. Bogdanov Vaso, Historija politikih stranaka u Hrvatskoj od prvih stranakih grupiranja do 1918. Novinarsko izdavako poduzee, Zagreb, 1958, s. 794. , Jakobinska zavjera Ignjata Martinovia. Novinarsko izdavako poduzee, Zagreb, 1960, s. 228. Bogievi Vojislav (kritika obrada, uvod i redakcija), Sarajevski atentat Izvorne stenografske biljeke sa glavne rasprave odrane u Sarajevu 1914. g. Izdanje Dravnog arhiva NR BiH, Sarajevo, 1954, s. 455. Cesarec August, Izbor lanaka. Kultura, Beograd, 1962, s. XXXVII+361. Dedijer Vladimir, Sarajevo 1914. Prosveta, drugo dopunjeno izdanje, Beograd, 1978, knj. I, s. 530; knj. II, s. 408. Jankovi Dragoslav, Jugoslovensko pitanje i Krfska deklaracija 1917. godine. Izdanje Savremene administracije, Beograd, 1967, s. 517.

Jovanovi Nadeda, Politiki sukobi u Jugoslaviji 19251928. Izdavako poduzee Rad, Beograd, 1974, s. 381. Kora Vitomir, Povijest radnikog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji od prvih poetaka do ukidanja ovih pokrajina 1922. godine. Izdala Radnika komora za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu, Zagreb, 1929, knjiga I, s. 292; knjiga II. (Radniki sindikati), Zagreb, 1930, s. 567; knjiga III, Zagreb, 1930, s. VIII + 392. Kraus Lavoslav, Susreti i sudbine Sjeanja iz jednog aktivnog ivota. Glas Slavonije, biblioteka Papuk knj. 2, Osijek, 1973, s. 410. Milia orde, U muilitu-paklu Jasenovac. Naklada pieva, Zagreb, 1945, s. 325, tisak Hrvatskog tiskarskog zavoda u Zagrebu. Mui Ivan, Katolika crkva, Stepinac i Paveli. II. izdanje, Dominovi, Zagreb, 1997, s. 440. , Stjepan Radi u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. IV. izdanje, NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1990, s. 394. - , Smisao masonstva. Crkva u svijetu, Split, 1984, s. 149. - , Masoni u Hrvatskoj 1918-1967. (Dokumenti iz tajnih arhiva UDB-e). Orbis, Split, 1993, s. 293. Ori Slavetiki grof Adam, Rod Oria. Izdanje Hrvatskog izdavalakog bibliografskog zavoda, Zagreb, 1943. Trii Dj. Nikola, Sarajevski atentat u svjetlu bibliografskih podataka. Izdanje Veselin Maslea, Sarajevo, 1960, s. 547. g) Rasprave i lanci nemasonskih autora Andri Josip, Slobodno zidarstvo i politika. Seljaki kalendar za 1927, s. 8389. Balen ime, Sjeanja na dra Sreka ilovia. Dometi, XV/1982, 6, 103110. Beriti Nada, Matutinoviev proces u Splitu 1793. godine. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku (IVV), Dubrovnik, 1956, s. 571582. Butorac P.(avao), O slobodnozidarskoj loi u Kotoru za prve etvrti XIX. vijeka. List Dubrovake biskupije, XVII/1917, 3, 2632; 4, 4044. Crucis Mario, Cenni storici sulla Massoneria Fiumana. Il Risveglio, I/1911, 1, 23; 2, 1011; 3, 1819; 4, 2627; 5, 3436; 6, 4445; 7, 5051; 8, 5859; 9, 67; 10, 76; 12, 9091. , Storia della massoneria croata. Il Risveglio, I/1912, 11, 8384; 12, 9192; 14, 110; 15, 118119; 16, 124125; 17, 134135; 20, 158159; 22, 174175; 23, 182183; 24, 190191; II/1913, 1, 56; 3, 2122; 4, 30; 5, 38; 6, 45; 8, 62.

Dim. K. vidi: Kirilovi Dimitrije Dokal Kamilo, Udio Srpske crkve u ekom reformnom pokretu. ivot, XXIII/1942, 2, 260 293; XXIV/1943, 1, 4665; 2, 135143. uri Ljubomir vidi: Ljubi uro. Lav XIII. J. J. Strossmayer /priredio: I. Mui/, O sekti masona. Ed. Matica hrvatska, Split, 1999., str. 164. Jovanovi Nadeda, Odnos okupatora i kvislinga prema masoneriji u Srbiji 19411942. Godinjak grada Beograda, knj. XVIII, 1971, s. 77107, izdao Muzej grada Beograda. K. B. vidi: imrak Janko. Karpowicz Ljubinka, Masonstvo u Rijeci. Gledita, XXIII/1982, 912, 2540. Kidri France, Framasonske loe hrvakih zemelj Napoleonove Ilirije v poroilih dunajskega policijskega arhiva. Rad JAZU, knj. 206, Zagreb, 1915, s. 2560. Kolanovi Josip, Jedna sporna epizoda iz ivota Maksimilijana Vrhovca. Croatica Christiana Periodica, V/1981, 7, 129. Krbler uro, Zanovieva kola u Dubrovniku. (Istraga protiv mladia Nikole Remedillija zbog bezvjerstva 1776. godine). Graa za povijest knjievnosti Hrvatske. JAZU, knj. VII, Zagreb 1912, s. 148. Kova K., Zanovieva kola i framasonstvo (u) Dubrovniku. List Dubrovake biskupije, XIII/1913, 5, 5557. Lendi Ivo, Tako je to bilo poelo... Hrvatska revija, XXII/1972, 4 (88). 471478. Ljubi uro (uri Ljubomir), Slobodno zidarstvo. Selo i Grad. Almanah, II, naklada Hrvatskoga knjievnoga drutva sv. Jeronima u Zagrebu, 1930, s. 8793. Mari Mihailo, Masoni nekad i sad. Veernje novosti, XX/1972, 5952, 2829; 5953, 2223; 5954, 2223; 5955, 2223; 5956, 2425; 5957, 3031; 5958, 31; 5959, 23; 5960, 29; 5961, 29; 5962, 29; 5963, 29; 5964, 29; 5965, 29; 5966, 29; 5967, 29; 5968, 29; 5969, 29; 5970, 21. XXI/1973, 5972, 23; 5973, 29; 5975, 21; 5976, 29; 5977, 23; 5978, 23; 5979, 23; 5980, 29; 5981, 29; 5982, 29; 5983, 23; 5984, 23; 5985, 23. Marjanovi Jovan, Politike partije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (19211929)., s. 207225: Zbornik predavanja: Iz istorije Jugoslavije 19181945. Izdanje Nolit, Beograd, 1958, s. 441. Mati Boko, Masoni u Beogradu posle rata. Veernje novosti, XXIX/1981. 8513, 20; 8514, 20; 8515, 20; 8516, 22; 8517, 22; 8518, 20; 8519, 20; 8520, 24; 8521, 20; 8522, 22; 8523, 20; 8524, 22; 8525, 20; 8526, 22; 8527, 24; 8528, 20; 8529, 22; 8530, 22; 8531, 22; 8532, 22; 8533, 20; 8534, 22; 8535, 22; 8536, 22; 8537, 22.

Matkovi Hrvoje, Prilog prouavanju masonske organizacije u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Historijski zbornik, g. XXIXXXX/197677, s. 529536. Mihovilovi Ive, Od grofa Drakovia do trojnog pakta. Start, god. 1978. 238, 6770. Muljai arko, Istraga protiv Jakobinaca 1797. god. u Dubrovniku. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku II, Dubrovnik, 1953, s. 235252. Obad Stijepo, Napuljska revolucija u oima dalmatinskih pomoraca. P. o. iz Pomorskog zbornika (Zadar), knjiga 8, 1970, s. 727736. , O karbonarima u Dalmaciji. P. o. iz Zadarske revije, broj 1, 1975, s. 9699. Rebi uro, Masoni, Novi list, XXXVI/1982, 6, 9; 7, 10; 8, 10; 9, 10; 10, 10; 11, 7; 12, 9; 13, 10; 14, 10; 15, 10; 16, 10; 17, 8; 18, 9; 19, 10; 20, 10; 21, 10; 22, 10; 23, 10. (Ovaj feljton objavljen je i u Glasu Slavonije od 20. rujna 1982, do 18. listopada 1982). Ruika Leo, Loe slobodnih zidara u Varadinu. Nae pravice, 1/1924, 22, 12. Suboti Radomir, Pod znakom plamene zvijezde. Masonerija tajna buroaska organizacija. Osloboenje, XVI/1959, 4208, 15; 4209, 9; 4210, 9; 4210 (greka koja se naknadno nije ispravila!), 9; 4211, 9; 4212, 9; 4213, 15; 4214, 9; 4215, 9; 4216, 11. imrak Janko (K. B.), Iz slobodnozidarskog podzemlja. Katoliki list, 83/1932, 51, 608613. , Odgovor Damjanu J. Brankoviu Velikom Besedniku, asniku ujedinjenih masonskih loa Jugoslavija. Hrvatska straa, V/1933, 6, 78. , Odgovor Damjanu J. Brankoviu Velikom Besedniku, asniku udruenih loa Jugoslavija, u Beogradu. Slobodno zidarstvo i papinstvo. Hrvatska straa,. V/1933, 12, 6. , Odgovor Damjanu J. Brankoviu Velikom Besedniku ili samozvanom slobodnozidarskom Ivanu Zlatoustom ujedinjenih masonskih loa Jugoslavija u Beogradu. Katoliki univerzalizam i nacionalizam. Hrvatska straa, V/1933, 18, 6. , Odgovor Damjanu J. Brankoviu Velikom Besedniku ili samozvanom slobodnozidarskom Ivanu Zlatoustom ujedinjenih masonskih loa Jugoslavija u Beogradu. Hrvatska straa, V/1933, 24, 6. , Odgovor Damjanu J. Brankoviu Velikom Besedniku, asniku ujedinjenih masonskih loa Jugoslavija u Beogradu. Jo jednom: slobodno zidarstvo i papinstvo. Hrvatska straa, V/1933, 29, 6. , Odgovor Damjanu J. Brankoviu Velikom Besedniku velike loe Jugoslavija u Beogradu. Zahtjevi masona prema Katolikoj crkvi. Hrvatska straa, V/1933, 34, 6. , Odgovor Damjanu J. Brankoviu Velikom Besedniku velike loe Jugoslavija u Beogradu. Hrvatska straa, V/1933, 41, 6.

, Masonske punktacije protiv Katolike crkve. Katoliki list, 84/1933, 15, 177188. vab Mladen, Pogled na ulogu slobodnih zidara u povijesti hrvatskih zemalja. Gordogan, II/1980, 56, 269280. , Pregled literature o ulozi slobodnih zidara u povijesti hrvatskih zemalja. asopis za suvremenu povijest, X/1978, 2 (27), 6992. Vujica Stanko (franjevac), Slobodno Zidarstvo. Kalendar Sv. Ante za god. 1941, s. 192198. ic Nikola, Poeci Slobodnog zidarstva kod Hrvata. Rijeka revija, IV/1955, 2, 9192. ivko, I veliki su bili nai grijesi... Iz dubrovakih uspomena. Sr, III/1904, 18, 817828. .(ivkovi) A.(ndrija), Katoliki ukop notornih masona. Bogoslovska smotra, XXIII/1935, 3, 342345. , Masonerija u Hrvatskoj. Bogoslovska smotra, XXIX/1941, 23, 166169.

h) Antimasonska izdanja u Hrvatskoj i od auktora Hrvata u Jugoslaviji A.G. vidi: Gahs Aleksandar. Bani Milan, Masonerija i Jugoslavija. Izdava Jugoistok, Beograd, 1941, s. II + 124. Bani Milan, Agonija Jugoslavije Dani sloma 1941. Ed. Srpska Kulbruta Srbinje, eljko Jeli Zemun, Slobodna knjiga Beograd, Beograd, 1998., str. 112. Batisti M., Sotona i sotonski egrti ili irenje protuvjerskog pokreta. Naklada pisca, Rijeka, 1912, s. 259, tiskara Mirjam, (Imprimatur biskupa R. Vuia). Beluhan Milan, Obraenje Dra. H. Hinkovia. Zagreb, 1934, tiskara D. Spullera u Samoboru, s. 64. Bogdan Ivo (priredio), Dr. Ante Paveli rieio je hrvatsko pitanje. Naklada Europa, Zagreb, 1942, s. 47. Bresztyenszky andor, Bili ili u Framazone. Zagreb, 1895, s. 59. Bubli Dragan (B. Draganovi), Tajna druba. Masonerija idovstvo marksizam. Nakladna knjiara Velebit, Zagreb, 1942 (?), s. 48. Butmi J. Tomi (Crnica Ante), Krvave osnove ili Protokoli sionskih mudraca. (Pretiskano iz Nove revije za god. 19251928.). Knjinica Nove revije, knj. II, Split ibenik, 1929, s. 91. Cavagnis Feliks, Framasunstvo. Split, 1906, s. 54, Leonova tiskara.

uk Ivon Ivan (Yves Ivonides), Maksimilijan Kolbe. Izdao Provincijalat hrvatskih franjevaca konventualaca, Zagreb, 1979, s, 240. Debevec Dr. (Pohrvatio fra Iva Mijov), Vjeni idov. alosna igra u pet ina. Sarajevo, 1903, s. 200, tisak Thiera i Voglera. Draganovi B. vidi: Bubli Dragan, G.(ahs) A.(leksandar), Religija i magija u povijesti ljudskog roda. Zagreb 1946, s. XLIV + 457, tiskano ciklostilom. Glavurti Miro, Satana. Vlastito izdanje, Beograd, 1978, s. 319. Glojnari Mirko, Masonerija u Hrvatskoj. Zagreb, sijeanj 1941, s. 79, tisak Hrvatskog tiskarskog zavoda u Zagrebu. I. M. vidi: Majstrovi Ivan. Ivonides Yves vidi: uk Ivon. Jovanovi Ur(o), Drutvena borba i masonerija. Knjiga za pouku i razmiljanje. Zagreb, 1933, s. 52. J. R. vidi: Rieger Josip. Kampf der Freimaurerei. Izdanje i tiskara Njemake narodne grupe u Hrvatskoj, Osijek, 1942, s. 16. K. B. vidi: imrak Janko. Knez A., Slobodni zidari. Tajna Hiramova druba. Zagreb, 1939, s. 183, tiskara Stunkovi i Poljak u Zagrebu. Lipovac P. uro, Tamna prolost kue Karaorevia. Hrvatski dravni tiskarski zavod, Zagreb, s. 60. M.(ajstrovi) I.(vo), Izrael od propasti Jerusalema do osvojenja svijeta. Split, 1938, s. 87, Trgovaka tiskara. Marchetti Mirko, Slobodna zidarija uobe i u nas od godine 1717. do godine 1948. Naklada pieva, Zagreb, 1898, s. 104, tisak Antuna Scholza. Masonerija bez krinke. Izdanje Stoera ustake mladei u Osijeku, Osijek, s. 15. (Matuli Marije), Masonerija u Hrvatskoj, Moderna socijalna knjinica, sv. 6, 1, Zagreb, 1934, s. 32. , Masonerija u Hrvatskoj. Moderna socijalna kronika, sv. 20, II, Zagreb 1936, s. 32, izdanje H. K. A. Domagoj u Zagrebu i Zbora D. M. Z. , Masonerija u Hrvatskoj. Moderna socijalna kronika, sv. 21, god. II, III, Zagreb, 1936, s. 32, izdanje H. K. A. Domagoj u Zagrebu i Zbora D. M. Z.

, Masonerija u Hrvatskoj. Moderna socijalna kronika, sv. 26, III god., IV, Zagreb, 1936, s. 32, izdanje H. K. A. Domagoj u Zagrebu i Zbora D. M. Z. Pilepi Antun, Masonstvo protiv Katolike crkve. Leonova tiskara, Split, 1935, s. 172. R.(ieger J(osip), Slobodna zidarija. Zagreb, 1873, s. 84. Tiskara dra Ljudevita Gaja. Slobodno zidarstvo. Masonerija. Edicija Svjetski dogaaji, sv. 8, Zagreb. 1942, s. 31, tiskao Hrvatski tiskarski zavod u Zagrebu. Spiletak Andrija, Strossmayer o slobodnim zidarima. Pretiskano iz Bogoslovske smotre. Zagreb, 1932, s. 32, tisak Nadbiskupske tiskare. egvi Cherubin, Drugo progonstvo Eugena Kvaternika godine 1861.1865. Izdanje knjiare i papirnice u korist Kluba irilo-metodskih zidara, Zagreb, 1907, s. VII + 232, tisak C. Albrechta u Zagrebu. (imrak Janko), to je masonerija? Moderna socijalna knjinica, sv. 5, Zagreb, 1934, s. 32. imrak Janko (Dr K. B.), Sluge Antikrista. Zagreb, 1934, s. 29. ipek Drago, Kroatien als Polygon fr die Technologie Krieg der Sterne. Bez oznake izdavaa, Zagreb, 1992, s. 113. idovska masonerija. Prvi popis lanova loa u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Subotici, Novom Sadu i Beogradu. Moderna socijalna kronika, br. 1, god. II, izdanje lanova K. A. D. Domagoj u Zagrebu i Zbora D. M. Z. Zagreb, 1935, s. 32.

i) Neka antimasonska izdanja izvan Hrvatske Ahin Ivan, Prostozidarstvo. Zaloila sveza fantovskih odsekov v Ljubljani, Ljubljana 1941, s. 113, tiskala Zadruna tiskara, Ljubljana. Gregori Danilo, Samoubistvo Jugoslavije. Posljednji in jugoslovenske tragedije. Izdava Jugoistok, II izdanje, Beograd, 1942, s. 295. Slobodno zidarstvo ili masonerija Tajne sile bez maske. Beograd, 1941, s. XIV + 72. (Predgovor ovom drugom izdanju napisao je dr. Lazar Proki).

Napomena uz ovo izdanje

Ovo VI. izdanje knjige Masonstvo u Hrvata sadri samo ona poglavlja iz V. izdanja iste knjige koja se odnose na povijest hrvatskih slobodnih zidara i na zbivanja koja su na njih posebno utjecala. U ovoj knjizi izvrene su i manje ispravke ranije netono navedenih detalja, a neka su poglavlja dopunjena novim podacima. U novim se Prilozima objavljuju tri moja nedavno napisana teksta. I. M.

SADRAJ

Predgovor dr. Eugena Laxe I. Poeci masonstva u Hrvata 1. Osnivanje Drakovieve Velike loe 2. Masonstvo od francuske okupacije do ilirskog pokreta 3. Kvaternik i masonstvo - Loa u Sisku II. Postanak i razvoj hrvatskoga nacionalnog masonstva l. Osnivanje i rad loe Hrvatska vila 2. Masonstvo u Hrvatskoj od poetka 20.stoljea do prvog svjetskog rata III. Masonstvo, organizacija Ujedinjenje ili smrt i jugoslavenska omladina 1. Organizacija Ujedinjenje ili smrt 2. Hrvatska omladina 3. Srpska omladina u Bosni i Hercegovini IV. Masonstvo i atentat na nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu l. Angairanje masona Tankosia u pripremanju ubojstva Franje Ferdinanda 2. Masonstvo i atentat na Franju Ferdinanda prema iskazima atentatora 3. Uloga Radovana Kazimirovia u sarajevskom atentatu 4. Neki antimasonski tekstovi o atentatu 5. Masonska negiranja uloge masonstva u Sarajevskom atentatu V. Hrvatsko masonstvo u prvom svjetskom ratu VI. Masonstvo i stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca VII. Rascjep u hrvatskom masonstvu VIII. Masonstvo i ubojstvo kralja Aleksandra u Marseillesu IX. Idejna stajalita jugoslavenskog masonstva prema katolicizmu X. Zabrana masonstva XI. Masoni i prevrat 27. oujka 1941. u Beogradu Dodatak: Masonstvo u Rijeci POGOVOR

GRAA I. Rasprostranjenost masonstva i rotarstva u Jugoslaviji izmedu dva rata

II. Masonstvo u Hrvatskoj 1918-1941 Izvjetaj prof. dr. Milana Ivia Poglavniku dr. Anti Paveliu III. 1.Masoni u Hrvatskoj poslije II. svjetskog rata Izvjetaji UDB-e o masonima u Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku, Rijeci (Suak i Opatija), Splitu i Zagrebu s prilozima 2. Nastanak i razvoj masonstva u svijetu i kod nas (Elaborat UDB-e u Zagrebu od 23. I. 1958. g.) Popisi ivih masona u Zagrebu, Osijeku, Karlovcu, Suaku, Splitu i Dubrovniku Spisak masona koji su odselili iz Hrvatske Informacija Slube dravne sigurnosti u Zagrebu iz 1967. o nekim masonskim aktivnostima

PRILOZI

I. Stepinac i masonstvo II. Tuman i masonstvo III. Zoran Nenezi i srpsko masonstvo (1999.2000.) BIBLIOGRAFIJA Napomena uz ovo izdanje Kazalo osoba (Priredio: Dalibor Durdov)

I. Hrvatsku su kao dravu obnovili, protiv volje masonske velevlasti, koja gospodari Zapadom, u prvomu redu, oni koji su za nju ginuli i to najee s krunicom oko vrata, a za njezino se meunarodno priznanje moe zahvaliti najprije Papi Ivanu Pavlu II. Meutim, na poetku samostalnosti hrvatski su dravotvorni elementi ostali u manjini (i to uglavnom na poloajima u vojsci i policiji). U toj treoj hrvatskoj dravi od njezina su poetka prevladali, u nerazmjerno veliku broju pripadnici lijevih struktura posebno iz redova bivih komunista. iro Grubii je, kao oevidac nastajanja takve stvarnosti, to ovako opisao: Tuman je svoj program, u obliku Nacrta programske deklaracije HDZ-a, definirao jo u veljai 1989 Skupio je nas nekolicinu (u meuvremenu je na mjesto tajnika Inicijativnog odbora HDZ-a postavio Ivana Bobetka), i mi smo idua tri mjeseca zapeli i radili kao crnci! Tumanova obitelj i nas trojica lanova Inicijativnog odbora HDZ-a: Milan Kova, Ivan Bobetko i ja Osim obitelji i nas trojice iz Inicijativnog odbora, povremeno se jo angairao Perica Juri i nitko vie! Glavna osovina bili smo, sve do osnivake skuptine, nas trojica-etvorica i Tumanova familija. Dodue, i Miroslav Kutle. On je sve to financirao Doprinos svih ostalih bio je neusporedivo manji. Neven Jurica, Ivan Tolj i Zdravko Gavran ipak su bili samo 'pjesnike due', Manoli se prikljuio tek nekoliko dana uoi osnivake skuptine, a ni eksa nismo suvie esto viali. Dolazio je tek povremeno. Tek kad je proradila baraka u Savskoj, poeli su dolaziti Veki, Degoricija i mnogi drugi Ona druga strana, s Veselicama na elu, smatrala je da predsjednik HDZ-a moe biti jedino Marko Veselica Ali ipak smo nas trojica Kova, Kutle i ja bili malo vie povezani e emigracijom pa smo na sve te stvari gledali malo objektivnije. Znali smo koliki ugled Marko Veselica uiva u dijaspori (sa svojih je 11 robijakih godina za emigraciju bio pravi svetac) i da e njegovo 'ispadanje iz igre' tamo vrlo nepovoljno odjeknuti. Ali isto smo tako bili svjesni da Tuman radi ozbiljan posao, dok se u Veseliinoj grupi sve svodi na prianje bez rezultata Ali nisam mogao (ili, eto, vrlo teko) progutati rad u tom zajednikom projektu s Manoliem i njemu slinima. Takvih ljudi kao to su Manoli ili Boljkovac u Veseliinoj skupini nije bilo. I tu sam se, moda donekle lomio. U to vrijeme nije se moglo biti dobar s emigracijom, a ne biti s Markom VeselicomVidite, kad je izbio taj nesretni raskol, Tuman me zaduio da dam sve od sebe u pronalaenju kompromisa i pomirenja s Veseliinom grupom. Ali kako do toga nije dolo, Tuman je bio primoran nevoljko prihvatiti pruenu ruku Joe Manolia, kojemu je bio cilj doepati se samog vrha HDZ-a, pri emu je bio uspjean i dovodio u HDZ svoje istomiljenike Boljkovca, Degoriciju, Hlada, zetove i mnoge druge ateistiko-jugosocijalistike pristae, upisivao ih u HDZ i vjeto postavljao na visoka mjesta u stranci. Po istom receptu instalirao je svoje ljude gotovo u svim podrujima i na svim razinama stranakih i dravnih vlasti. Po HDZ openito je bilo kobno to to je Manolieva (i Mesieva) grupacija u stranci tada, 1989. i 1990., smatrala kako je hrvatsko pitanje konano rijeeno (i to pozitivno) Ustavom SFRJ i SRH iz 1974. pa su obojica preferirali takve ljude koji su imali dulji sta u SK, koji su svojedobno bili odani jugosocijalistiki birokrati, koji su mrzili Hercegovce 844 i nisu htjeli uti za Hrvate i hrvatsko pitanje u BiH, koji su u hrvatskoj

844

Tuman se iskreno divio Hercegovcima. Hercegovce je uvijek smatrao najportvovnijim Hrvatima. Volio je kako su Hercegovci veliali svoje Hrvatstvo. Osjeao je u tome bliskost s njima. Smatrao ih je izvanredno sposobnimaNije isticao da je Zagorac, ali nije ni bjeao od toga Mudrijai, fikali Tako je znao rei za Zagorce. Kod Hercegovaca je volio vrstinu, tvrdou. Mada roen u Zagorju, i on je sam bio tvrd poput

emigraciji vidjeli samo neprijatelje, koji nisu nikada eljeli uti za Bleiburg i krine hrvatske putove, kojima je strana sveopa pomirba Hrvata i hrvatstva. Ti, Manolievi HDZ-ovci, nikada i nigdje nisu mogli predstavljati vie od 10 posto Hrvata, ali su zato zauzeli u ime HDZ-a vie od 90 posto dravnih funkcija.845 Josip Manoli je neosporno pridonio ostvarenju hrvatske dravnosti,846 ali je on dalju izgradnju te drave zamiljao prema zapadnim standardima, a to znai da se nije slagao s bitnim Tumanovim politikim odreditima. Tuman je, osjeajui u dravi suprotstavljenost dviju politikih tendencija, zakljuio da su strani scenaristi doli do zakljuka, da treba ii na raskol HDZ-a.847 Franjo Tuman i zbog okupiranosti mnogobrojnim brigama nije imao vei utjecaj na izbor mnogih kadrova vlasti pa se tako dogodilo da se (prema nekim analitiarima) u Ministarstvu vanjskih poslova, odnosno u diplomatskoj slubi, zaposlilo samo oko 20 % dravotvornih Hrvata. Praktini katolici nisu primani u hrvatsku diplomaciju ni kao nii slubenici. Ubrzo nakon nastanka drave prepoznatljivi pojedinci (bez Tumanova znanja) poduprli su na insistiranje Zapada uvoz sekti u Hrvatsku (na primjer mormona) premda su mogli biti svjesni da preteni dio uvozne ideologije slui odreenim inozemnim strukturama radi unitavanja hrvatskoga duhovnog identiteta. Istodobno su strani plaenici, na odreenim poloajima u Hrvatskoj ( a koji su bili i dobri poznavatelji zapadnih putova droge!) nareivali SZUP-u da uhodi pravovjerne katolike sveenike posebno po sveuilinim gradovima. Nekranski i protukranski elementi, koji su od poetka zavladali HDZ-om od stranakoga vrha do temeljnih ogranaka, pripremili su i to pod kranskim prividom, kasniji gospodarski, a time posljedino, i politiki slom Hrvatske.

II. Nekadanji komunisti, posebno oni iz UDB-e i KOS-a, prihvatili su kao prirodne saveznike u zauzimanju i podjeli vlasti, masone iz inozemstva i masonske kandidate iz zemlje. Infiltracija masona u novu vlast, odnosno u samu vladajuu Hrvatsku demokratsku zajednicu, bila je ozbiljna zbog toga to je masonstvo nadnacionalna i strogo hijerarhijska tajna organizacija u kojoj su i masoni u Hrvatskoj, bez obzira na svoja osobna uvjerenja, prisiljeni slijediti politike direktive inozemnih masonskih centara. Vatikanska je diplomacija raspolagala
Hercegovaca. Po mentaliletu je, nesumnjivo, bio blii Hercegovcima. (Hrvoje arini u razgovoru za Globus, broj 471 od 17. prosinca 1999., str. 16.) 845 Globus. broj 444 od 11. lipnja 1999., str. 8485, 87. Sam Manoli istie da je uz predsjednika Tumana, bio jedan od kljunih ljudi koji je sudjelovao u kreiranju politike koja je rezultirala osamostaljenjem i obranom Hrvatske. (Slobodna Dalmacija broj od 28. prosinca 1999., str. 6). 846 Manolievi protivnici ne spominju njegovu ulogu u nastajanju hrvatske drave, ve mu stalno predbacuju prolost. Josip Manoli je u Saboru u oujku 1967. optuivao potpisnike Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika u ondanjoj SR Hrvatskoj kao ruitelje 'bratstva i jedinstva i borce protiv socijalistikog samoupravljanja' Manoli je bio ef Ozne u Bjelovaru, kada su u tom gradu vrene masovne likvidacije 'narodnih neprijatelja', meu kojima su bili i mnogi istaknuti lanovi Hrvatske seljake stranke. Ozna je 1946. preimenovana u Udbu Udba je imala svoje agente i egzekutore i u inozemstvu jo dok je u njoj bio Manoli, pa bi on mogao znati dosta toga o uhienjima Kavranove skupine, ali kada su mlai hrvatski emigranti osnovali Hrvatsko revolucionarno bratstvo, on je tada ve bio inspektor svih zatvora u Hrvatskoj, (Drago Sudar u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, broj od 28. rujna 2000., str. 7.) 847 Stenogram posljednjeg razgovora Tumana i Mesia. Nacional broj 246 od 2. kolovoza 2000., str. 5. Nacionalov komentator ovoga Stenograma zakljuuje da su Stipe Mesi i Josip Manoli pokuali izvesti pu u vladajuoj stranci, a kada u tome nisu uspjeli osnovali su opozicijsku stranku Hrvatske nezavisne demokrate (Ibid., str. 2).

vjerodostojnim saznanjima o zakulisnoj politici masonskih imbenika na Zapadu. Ivan Fuek (profesor moralne teologije na Papinskomu sveuilitu Gregoriani u Rimu) o tome navodi ovo: Neto kasnije za Vjesnik, u proljee 1993., msgr. Milan Simi, podtajnik Kongregacije za kler pri Sv. Stolici, iznio je vrlo znaajne informacije o zakulisnim igrama masona upravo preko socijalista. Te su igre bile poznate kako Sv. Stolici i Predsjedniku BK Europe prakom kard. Miroslavu Vlku, tako i nekim tada uvaenim politiarima kao Flaminiju Piccoli itd. Stav je bio vrlo detaljno odreen na famoznoj sjednici socijalista Europe u Beu (9.srpnja 1991.), taman pred agresiju protiv Hrvatske. Nekoliko dana prije (1. srpnja) talijanski ministar vanjskih poslova De Michelis imenovan je efom ministara vanjskih poslova Europe. Poznat je neprijateljski stav tog politiara prema Hrvatskoj. Bio je u slubi masonerije. Naime, u oujku iste 1991. glavni akteri europske masonerije odrae sjednicu o pitanju kakav e stav zauzeti prema zemljama koje su izale iz socijalizma. Raspravljalo se dugo o alternativi: da li strateki raditi preko demokranske internacionale ili naprotiv strategiju usmjeriti preko socijalistike internacionale. Sloili su se: ne moemo ii s demokranima jer je njihova vizija nespojiva s buduom Europom koju treba izraditi. Radilo se uurbano. Uslijedio je sastanak s internacionalom socijalista ve u travnju 1991. Dogovorili su se o izradbi politike strategije za europske zemlje izale iz komunizma. Tako je spomenuti sastanak paneuropskih socijalista u Beu, od 9. srpnja iste godine bio po masonima odlino spremljen. Glavni referat je drao ministar vanjskih poslova tadanje, jo nepodijeljene, ehoslovake. On je bio instrument. Predloio je strategiju socijalista u sljedeim nainima: 1) Socijalisti kao takvi u tim zemljama nemaju iroke mase za sebe nego su jo uvijek jaki komunisti, koji su trenutno u pozadini. Njih na svaki nain treba reciklirati. Ta latinsko-grka rije znai: treba ih ponovno upotrijebiti, slino upotrebi otpadaka u proizvodnom procesu. Drugim rijeima, treba ih preruiti u socijaliste: nee im biti strano izvikivati parole kao demokracija, sloboda 2) Na svaki nain treba sprijeiti rast demokranskih snaga, bilo kakvo osnivanje i svako daljnje afirmiranje (spominjem da se nakon toga dogodio raspad demokrana u Italiji, dok komunisti ostaju na istim pozicijama, pod novim iframa). 3) Pad komunizma 1989. nema se nipoto pripisati Crkvi, napose ne Ivanu Pavlu II Papi Poljaku, nego iskljuivo laikim disidentskim krugovima. 4) Zemlje izale iz komunizma nalaze se u golemoj ekonomskoj krizi i treba im novca. Nisu ni u kakvoj mogunosti izvoza. A to se tie uvoza i pomoi imaju se srediti tako da im zapadne civilizirane zemlje prebace zagaujuu industriju. 5) to se tie multinacionalnih drava (Sovjetske Unije, ehoslovake, Jugoslavije), nakon estoke debate, sloili su se u naelu: tim dravama ni na koji nain ne smijemo dopustiti da se raspadnu. Te zemlje, po unionistikom principu, moraju ostati multinacionalne, jer da je tako lake osvajati vlast i njima upravljati negoli ako se raspadnu. Nema sumnje, ovo je naelo najopasnije i ono je upravljalo agresijom na Hrvatsku. Tu je odgovor zato je Hrvatska bila i jest trn u oku meunarodnih masonskih krugova, zato se i sada sve poduzima da se Hrvatsku vrati u nekakve federacije, 848
848

I. Fuek, Katoliki sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan. Mi, XXI/1997., 5, 67., broj za svibanj 1997. Usp. i I. Mui, Masonstvo u Hrvata. V. izdanje, Verbum, Split, l997., str. 25.27., 37.38. O napadu masona De Michelisa na Ivana Pavla II. zbog priznanja Hrvatske vidi: Hrvatska je rtva masonske zavjere u knjizi Sreko Badurina, Sugovornik vremena, ibenik, 1997., str. 65. 67. Protuhrvatska stajalita Zapada nisu se posebno tajila. Francuski ministar vanjskih poslova je javno rekao na poetku 90ih da priznanje Hrvatske ne dolazi u obzir jer da to znai da su Austrija i Njemaka dobile Prvi svjetski rat! To je javno reeno. Meni je tadanji njemaki generalni konzul u Zagrebu rekao da je u trenutku kada mu je iz Bonna javljeno da e Njemaka svakako priznati Hrvatsku doivio potpunu izolaciju ostatka konzularnog zbora u Zagrebu! To vam je meunarodna zajednica i mislim da se u Zagrebu zaboravlja na taj detalj, detalj vrlo vaan jer se dogodio kad se Hrvatima radilo o glavi. (Carl Gustav Strhm, Slobodna Dalmacija, broj od 16. rujna 2000., str. 7.).

Stvaranje hrvatske drave doekalo je u ivotu nekoliko starojugoslavenskih masona. Dakako da je bilo i Hrvata (nekih intelektualaca i novinara), koji su postali lanovi masonskih loa u inozemstvu. Inae vie Hrvata, koji su ivjeli u emigraciji (posebno poslovni ljudi, znanstvenici, profesori) djelovali su kao masoni. Znakovito je da je formalna obnova masonstva u Hrvatskoj najprije zapoela u Beogradu i to u okviru Nenezieve Velike loe Jugoslavija koja je zapoela sa stvarnim djelovanjem u lipnju 1990.849 Nenezi je u jednom intervjuu za beogradski Dnevni telegraf izjavio sljedee: Iz Hrvatske su nai lanovi bili, primjerice, odvjetnik Silvije Degen i lijenik Asim Kurjak,pa i hrvatski premijer Zlatko Matea.850 Masoni su se u Hrvatskoj, poslije raspada Jugoslavije posebno aktivirali u Austriji. Branimir Horvat (koji je trebao biti prvi Veliki majstor Velike loe Hrvatske) u razgovoru za Vjesnik, dne 13. lipnja 1992. istie da u Zagrebu ima dvadesetak masona i da zagrebaki masoni rade u loama u Klagenfurtu, Grazu i Beu.851 Odmah nakon proglaenja drave neki masoni Hrvati (posebno iz Amerike, Francuske i vicarske) pourili su u Hrvatsku i medijski se eksponirali obrazlaui svoje masonske ideje. Ostao je neuspjean pokuaj Branka Alojzija Presieka (od 1968. lan amerike loe Misson) da u Zagrebu osnuje prvu hrvatsku masonsku lou, koja bi se zvala Libertas i da pridobije za svoje ideje prvake hrvatske oporbe. Na pitanje novinara ima li meu hrvatskim politiarima masona Presiek je odgovorio: Ima, ali vam njihova imena ne bih rekao i da ih sve poznajem. Da zadovoljite znatielju, kaimo da je jedan od brojnih kandidata za predsjednika republike na prolim izborima u Hrvatskoj mason, ali je lan jedne loe u Austriji. 852 Strast da postane predsjednik Hrvata na nain da Tuman da ostavku, opsjela je i jednoga amerikog masona (publicistu po profesiji), iji su roditelji bili podrijetlom iz Hrvatske. Inicijativu za formiranje masonstva u Hrvatskoj pokrenuo je 1991. austrijski mason edo Kirchner u ime Velike loe Austrije, a u dogovoru s nekolicinom hrvatskih i slovenskih masona. U Beu je 21. oujka 1992. formirana Deputacijska loa Illyria, u kojoj je primljeno 13 masona iz Hrvatske i 5 iz Slovenije. Rjeenjem Ministarstva uprave Republike Hrvatske odobren je dne 21. rujna 1994. upis Velike loe starih i prihvaenih slobodnih zidara Hrvatske u Registar udruenja graana.853 U Zapisniku sa sjednice Osnivake skuptine Velike loe
849 850

Zoran D. Nenezi, Masoni u Jugoslaviji 17641999. Vlastito izdanje, sv. II, Beograd, 1999., str. 74, 91. Taj je razgovor prenio zagrebaki Imperijal, u broju od 9. svibnja 2000., str. 41. 851 Taj je razgovor prenesen na Internet u veljai 1999., (http://www.vlh-glc.org). 852 Magazin (Zagreb), broj 1., za travanj 1994., str. 20.24. Presieku su za rat u bivoj Jugoslaviji krivci bili podjednako Srbi i Hrvati. Usp. I. Mui, Masonstvo.., ibid., str. 4849. Vano je znati da Presiek u inozemstvu nije bio poznat po svome hrvatstvu. Sa g. Presiekom razgovarao sam prvi put u ivotu u veljai u Slavonic dvorani u San Franciscu, dan prije njegova odlaska u Hrvatsku. udio sam se da kao Zagrepanin, poslije tridesetak godina boravka u Americi, sada odlazi u mirovinu na otok Olib. Takoer da kao Hrvat (kojeg nikada u 22 godine u ovom podruju nisam vidio na jednom javnom hrvatskom skupu ili zabavi, a sve sam posjeivao), od 52 oporbene stranke i voe u Hrvatskoj vatreno podrava ba Paragu, kojemu je jo dao i 25 tisua dolara te da je za vrijeme prologodinjeg boravka u Zagrebu zavrio u zatvoru, jer se prilikom pretresa u Starevievu domu, kao ameriki dravljanim silom suprotstavio MUP-u Hrvatske G. Presiek se isto tako tuio lanovima svoje masonske loe u San Franciscu da se masoni ne smiju sastajati u Hrvatskoj nego moraju ii u Budimpetu. (Ante Jakovevi, Jo jedna zavjera protiv Hrvatske. Veernji list broj od 23. kolovoza 1993., str. 25.) 853 Svi podaci donijeti su prema informacijama VL Hrvatske na Internetu, ibid. Oito je autor tih podataka Branko men, Slovenac, roen u Mariboru 1936., po zanimanju knjievnik, publicist i filmski scenarist, koji od 1985. godine ivi u Zagrebu. Zoran Nenezi odao je menu ovo priznanje: U unutarloinskim aktivnostima u Austriji u to vreme kao promoter politikih osuda za rat na prostoru tadanje Jugoslavije, naravno na raun Srbije i Beograda (pri emu nije zaobiena ni uobiajena floskula o 'Velikoj Srbiji', ali i potreba najire autonomije iptara na Kosovu), najee se javljao zagrebaki Slovenac i knjievnik Branko men, lan Velike Loe Jugoslavija do aprila 1991. godine, kada je iskljuen iz lanstva. (Nenezi, ibid., str. 102.) Iz menove knjige o hrvatskom masonstvu (Soba izgubljenih koraka) objavljen je u ljetu 1999. feljton u tjedniku Hrvatski obzor, u brojevima od 28. kolovoza, 4. rujna, 11. rujna i 18. rujna.

starih i prihvaenih slobodnih zidara Hrvatske, odrane dana 14. lipnja 1995. godine u Zagrebu, u Vidoevievoj ulici broj 9. u 19 sati navedeno je i ovo: Na tom skupu bilo je nazono deset utemeljitelja Velike loe starih i prihvaenih slobodnih zidara Hrvatske. To su: Branimir Horvat (roen 30. svibnja 1929. u Zagrebu); Zvonimir Tomi (roen 18. svibnja 1942. u Zagrebu); Nenad Porges (roen 22. prosinca 1946. u Zagrebu); Slobodan Kuvalja (roen 30. rujna 1952. u Srpcu, BiH); Radovan Horvat (roen 5. listopada 1930. u Zagrebu); Nikola Wirth (roen 25. studenog 1945. u Zagrebu); Dragutin Dumani (roen 9. studenog 1945. na Kupresu, BiH); Hrvoje Ragu (roen 25. lipnja 1958. u Dubrovniku); Zlatko Bourek (roen 4. rujna 1929. u Poegi); Zvonimir epi (roen 9. lipnja 1935. u Zagrebu).854 Masoni su po svom obiaju djelovali u tajnosti i na nain da njihovi neistomiljenici o njima ne raspravljaju, a posebno da ne piu. U ovom smislu nije emitiran i intervju sa mnom kojega je Augustin Bai zimi 1991. g. naruio za HTV u Zagrebu. Informiran sam iz Zagreba 27. svibnja 1993. da se u osjekome listu Magazin (Glasa Slavonije) odustalo od objavljivanja feljtona prema mojoj knjizi Masoni u Hrvatskoj. Tiskan je samo jedan veliki izvod iz knjige pod naslovom Osjeki masoni u tajnim dokumentima UDB-e i to s ovim uvodnim reenicama: U modernom historiografiji nema ni rijei o ulogama masona u stvaranju prve i druge Jugoslavije. U pozadini hrvatsko-srpskih sukoba nedvojbeno stoji srpsko masonstvo potpomognuto od meunarodnog masonstva.855 Neki Frane Cetini iz jugoslavenske redakcije francuskog radija u Parizu zamjerio je preko toga radija Slobodnoj Dalmaciji to je objavila izvode iz knjige Masoni u Hrvatskoj (Dokumenti iz tajnih arhiva UDB-e).856 U rujnu 1996. konano je zavren rad na stvaranju masonstva u Hrvatskoj. 857 Velika loa Austrije unijela je svijetlo u Hrvatskoj u tri novoustanovljene hrvatske loe: Hrvatska vila, Grof Ivan Drakovi i Tri svjetla dne 14. rujna 1996.858 Dne 8. studenoga 1997. na molbu spomenute tri loe u Hrvatskoj Veliki majstor VL Austrije unosi svjetlo u Veliku lou Hrvatske.859 U Temeljnim naelima Konstitucije Velike loe Hrvatske, u lanku III., navodi se: Slobodno zidarstvo iskljuuje priklanjanje Saveza bilo kojoj strani u politikim i religioznim pitanjima. Oito da ta standardna masonska stilizacija ne iskljuuje vjerski indiferentizam i sinkretizam. U lanku IV. istih Temeljnih naela stoji i ovo: Slobodni zidar ne smije onoga tko nije slobodni zidar upoznati (s) Ritualima, znakovima i obiajima koji slue meusobnom prepoznavanju, ne smije otkriti lanove ili kandidate za slobodnog zidara i uope sve unutarnje stvari loa ili Velike loe. Povijest, temeljna naela i svrha slobodnog zidarstva nisu

854 855

D. Partl (D. G.), Hrvati u vrajem trokutu. Nedjeljna Dalmacija, broj od 28. listopada 1994., str. 1617. Magazin, Glas Slavonije, broj 36 od 3. lipnja 1993., str. 2829. 856 Ovaj isti Cetini kasnije je u Sorosovu glasilu Feral tribune (broj od 4. sijenja 1994., str. 20) pokuao svojim itateljima sugerirati da se u knjizi Masoni u Hrvatskoj uope ne radi o izdanju autentinih dokumenata jugoslavenske tajne slube. Kako je citirana sugestija i blesavu itatelju oito besmislena poslao sam Frani Cetiniu preporueno pismo 17. sijenja 1994. g. dakako preko urednitva citiranog tjednika, u kojemu sam mu iznio to mislim o njemu i naelno zavrio s nekonkretnom porukom, koja se odnosi na sve one, koje lako prepoznajemo, a koja glasi: Hrvatska e nadivjeti i svoje sadanje strane plaenike, koji nastavljaju neslavnu janjiarsku tradiciju. U ovome ratu protiv Hrvatske etnici i mudahedini su pravi sveci kad se usporede s hrvatskim izdajnicima. 857 O tome je Globus informiran da javnost izvijesti ovako: Prole subote, 21. rujna, prireeno je u Zagrebu znaajno slobodnozidarsko slavlje. Tada je, naime, Velika loa Hrvatske meunarodno priznata te je postala ravnopravna velikim loama u drugim europskim zemljama. Veliki metar Velike loe Hrvatske, kojoj je sjedite u Zagrebu, postao je Radovan Horvat brat nedavno preminuloga Branimira Horvata, dosadanjeg metra i jednoga od utemeljitelja loe. (Globus, broj od 27. rujna 1996. , str. 4.). 858 B. men, Slobodno zidarstvo, Hrvatski leksikon, sv. II., Naklada Leksikon, Zagreb, 1997., str. 437. 859 Usp. informacije na Internetu, ibid.

tajna.860 Ta, takoer uobiajena slobodnozidarska stilizacija izaziva staro pitanje: zato tolika tajnost masonstva, ako njegovi ciljevi nisu politiki i okultni. Branimir Horvat (umro 11. rujna 1996.) u intervjuu za Vjesnik izjavio je sljedee: Uzgred, od strane hrvatske drave prema nama ne postoje predrasude. To nam je vrlo vano. Velik broj skeptika promijenit e stav kad uoe ovakav odnos drave prema nama. 861 Tako se i dogodilo pa je broj masona u Hrvatskoj u razdoblju od 1992. do 1996. dostigao njih 70862, a ubrzo je preao stotinu. Tome su mnogo doprinijeli i neki katoliki sveenici, koji su postali poznati kao najvei propagatori masonskih ideja meu Hrvatima. U Hrvatskoj je u svibnju i lipnju 1997. kruio letak Hrvatskih domoljuba, u kojemu je donesen popis vodeih masona u Republici Hrvatskoj. 863 U tijeku vremena su masoni i njihovi kandidati za bratstvo polagano zauzimali vane poloaje u politici, gospodarstvu i kulturi. Mediji u njihovoj slubi su samo njih i to tovie i one meu njima, koji su oiti mediokriteti, zapoeli slaviti kao velike politiare, gospodarstvenike i znanstvenike. 864U tisku je ve u ljetu 1996. objavljeno prvo upozorenje iz hadezeovske baze da pozicije oko predsjednika Tumana zauzima masonski lobi. 865 Marko Veselica je ujesen 1999. javno iznio miljenje da se i u estorki obnavljaju jugokomunistike i masonske snage...866 Paralelno s osnivanjem masonskih loa utemeljivali su se u Hrvatskoj i razliiti klubovi, koji su uz deklariranu filantropiju i meusobnu pomo u karijeri postali prikladni i kao regrutni centri kandidata za masonske loe.

III. Sam je Tuman uao u politiku a da o masonskomu imbeniku (upravo kao svojedobno i Stjepan Radi) nije imao potrebnih historiografskih saznanja. Lav Znidari prenio mi je 1984. Tumanovo miljenje o mojoj knjizi Masonstvo u Hrvata na ovaj nain: On se ne slae s tvojim zakljucima u pogledu odlunih dogaaja iza kojih da bi stajali slob. zidari. Posebno ne 1914., 1918. i 27. III. 1941. On ne porie i ulogu masona u tim dogaajima, ali smatra da su ipak glavni inicijatori bili drugi (na primjer 27. III. 41. Englezi i Amerikanci)

860 861

Ibid Ibid. 862 Ibid. 863 Neke od osoba koje su spomenute kao masoni to su u javnosti demantirali. Tako je Janko VranyczanyDobrinovi (tada veleposlanik i ef Misije pri Europskoj zajednici) u pismu iz Bruxellesa dne 10. lipnja 1997. naveo da je kao i njegov pokojni otac zaista daleko od bilo kakvog udjela u masonskim loama. (Imperijal broj od 13. lipnja 1997., str. 13.) Inae J. Vranyczany-Dobrinovi je u jednom razgovoru s Tumanom (prema vlastitom navodu) izjavio da je s vremenom prilagoavajui se neumitnim politikim procesima, postao europejac, demokrat, zagovornik multinacionalnih i multikulturalnih drutava. (Nacional, broj od 15. prosinca 1999. , str. 13.) Zanimljivo je da se odreeni pojedinci kao Hrvoje arini i Mate Grani nisu u javnosti izjasnili o sadraju toga letka. Ako su navodi u tom letku i djelomino toni onda je meu masonima u Hrvatskoj relativno mnogo nehrvata, a najmanje je osoba podrijetlom iz Hercegovine. 864 Znakovita je mogunost da su u hrvatskoj dravi lanovi HAZU izabrali za svoga predsjednika Ivana Supeka. Supekova publicistika ostvarenja ne ulaze u povijest hrvatske knjievnosti, a eventualni kvalitet njegovih znanstvenih pokuaja tek treba istinski vrednovati. Supek je inae poznat ne samo kao ljeviar, nego kao i poten Hrvat. Meutim, sama ta injenica ne moe biti kriterij za izbor u Akademiju jer bi onda na stotine tisua Hrvata prema istoj logici trebali postati akademici! 865 Rije je, naime, o masonskom lobbyju vrlo bliskom predsjedniku Tumanu i njegovim najbliim suradnicima. (Nika Senti tada prvak dubrovakoga HDZ-a u intervjuu za Nacional, broj od 26. srpnja 1996., str. 5). 866 Veselica u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju broj od 17. studenoga 1999., str. 7.

dok su masoni na svoj nain pomogli stvari. Ne znam da li je on dobro razumio tvoje zakljuke, ali su ovo njegove primjedbe.867 Iz Tumanova djela Bespua oito je da mu je i poslije 1984. masonska problematika ostala nepoznanica. Tumana je nakon dolaska na vlast netko iz njegove neposredne blizine upozorio da je u tisku objavljen izvorni podatak (koji sam i ja iskoristio u svojoj knjizi Masonstvo u Hrvata) da je ministar gospodarstva Nenad Porges jedan od osnivaa masonstva u Hrvatskoj. Tuman me je u svezi s tom problematikom pozvao ujesen 1997. na razgovor u Predsjednike dvore. On se u tom nekonvencionalnom razgovoru, koji je trajao oko jedan i pol sat, pokazao kao veoma tolerantan sugovornik. Ubrzo nakon zajednikoga kurtoaznoga prisjeanja na nae duge veernje razgovore za njegova boravka u mojoj kui u Splitu 1971., glavna tema razgovora postalo je masonstvo. Iz prianja o toj problematici saznao sam da on ni od svojih najbliih nije informiran o tome tko su sve lanovi masonskih loa u Hrvatskoj. Tuman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i meu njima nae pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je na primjer industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski asnik u Bosni tijekom II. svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni lan distrikta u Brazilu engleske Velike loe u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome miljenju, temeljni motiv angairanosti najveeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam. Zato sam mu spomenuo primjer svoga prijatelja, istaknutoga talijanskog masona 33 stupnja i sveuilinog profesora u Rimu dr. Lea Magnina, koji se bavio i parapsihologijom. Predloio sam Tumanu da ga upoznam s jednim poznatim masonom najviega stupnja (nehrvat M.B.), koji tvrdi da moe po volji stvarati paranormalne fenomene. Tumana je posebno zanimalo stajalite Katolike crkve prema masonskom fenomenu i u svezi s tim sam mu predao slubeno tumaenje Crkve, prema kojemu je svaki katolik pristupom u lou ekskomuniciran na nain da se ne moe kada umre ni sprovoditi po kranskom obredu. U razgovoru sam stekao dojam da je Tuman postao zabrinut da su prozapadno nadahnuti pojedinci u HDZ-u masoni ili masonski kandidati, koji zajedno s masonima iz oporbenih stranaka, zasjedaju u istim loama, u kojima primaju iste nadstranake direktive. I poslije toga naega razgovora Franjo Tuman nije bio informiran, od onih koji su po slubi koju su obavljali, znali tko su masoni u stranci na vlasti i u oporbi. Da je on to veoma elio doznati dokazuje i podatak da je 1998. u povodu Papina posjeta Splitu zapitao upana Branimira Lukia je li mu poznato da li je Vlatko Pavleti mason. Tuman je u to doba (osobito nakon povratka iz SAD) poeo, pred osobama od povjerenja, napadati posebno inozemno masonstvo kao neprijatelja hrvatske drave. On je svoje negativno miljenje o slobodnomu zidarstvu, u ljeto 1998. ovako stilizirao: Ali za taj i takav soroevski svijet, soroevsko slobodno drutvo, za jednostrana socijalistika shvaanja, za masonska shvaanja, mi smo zemlja, koja je lo primjer drugima,868 ***** Tuman nije uspio prekinuti polustoljetni kontinuitet vladavine eksponenata komunistikih i masonskih struktura nad Hrvatskom. On je htio ostvariti samostalnu Hrvatsku utemeljenu na kranskim etikim zasadama, kojoj e se prikljuiti Hrvati iz zapadne Hercegovine i dijela Bosne. Masonski graditeljinovoga svjetskoga poretka motivirani antiteistikim svjetonazorom i stvaranjem svijeta bez granica, doivjeli su Tumana kao sablast prolosti ije se obnavljanje po potrebi mora i nasiljem onemoguiti. Predstavnici tih snaga u Hrvatskoj
867 868

Citat iz pisma Lava Znidaria koje mi je uputio iz Zagreba dne 7. oujka 1984. F. Tuman u razgovoru za list Mi. Usp. Mi, godite XXII., broj 9., za rujan 1998. Prilog lista Mi, VIII/1978., 7,16.

(i to, dakako, iz oba spola) potjecali su velikim dijelom iz obitelji nehrvata, zatim od onih kojima je samo jedan roditelj bio Hrvat i naposljetku od potomaka jugounitaristikih i masonskih predaka. Oni se u svojoj subverziji slue novinama, radio i televizijskim emisijama.869 Najdostojnije priznanje neovisnoj osobnosti Franje Tumana odali su slubenici masonskih dravnih struktura na Zapadu kada mu, slijedei volju svojih nadreenih, nisu doli na posljednji ispraaj.870

869

Zbog toga su oni Hrvati, koji se ne doputaju manipulirati, prestali pratiti odreene informativne medije obrazlaui to potrebom ouvanja mentalnog zdravlja. Samo neuka masa vjeruje u reimska glasila, koja mogu biti zanimljiva zato jer je iz izjava pojedinaca za medije mogue gotovo sa sigurnou prepoznati tko je od njih lan ili kandidat bratstva. 870 Hrvatima u posttumanovskom razdoblju preostalo je samo da se ne angairaju na izborima za sve one hrvatske stranke, koje u odnosu na Zapad, zastupaju u biti isti program hrvatske nesuverenosti.

ZORAN NENEZI I SRPSKO MASONSTVO (1999. 2000.)

I.

Zoran Nenezi postao je posebno poznat u povodu osobnog sudjelovanja u stvaranju srpskoga masonstva. Meutim, Dragan Maleevi (po osobnom priznanju lan Velike nacionalne loe Jugoslavije) u razgovaru s Miloradom Pavloviem za beogradsku Dugu u svibnju 1996. tvrdi da je obnova masonskih loa u Jugoslaviji bila igra naih obavetajnih slubi ne bi li se ulo u neke druge pore Zapada Bila je to dobro osmiljena kombinacija Vojne obavetajne slube u to vreme veoma jake.871 Nenezi je, u meuvremenu, postao jo poznatiji po raskolu koji je nastao u srpskom masonstvu, a to je on na svoj subjektivan nain detaljno opisao u IV. izdanju svoje knjige. 872 U svezi s Nenezievim shvaanjem masonstva Upravno vee Regularne Velike Loe Jugoslavije objavilo je 8. XII. 1997. javnu izjavu u kojoj izmeu ostalog stoji i ovo: Regularna Velika Loa Jugoslavija smatra za potrebno da povodom objavljivanja feljtona pod naslovom Uloga Masona u raspadu Jugoslavije upozna javnost sa nekim bitnim injenicama i svojim stavovima. Sadraj feljtona nije u skladu sa principima slobodnog zidarstva i u njemu se iznosi itav niz neistinitih podataka i proizvoljnih tumaenja. Regularna Velika Loa Jugoslavija, kao jedina prava i priznata slobodnozidarska vlast u Jugoslaviji, ne eli da se upusti u besmislenu polemiku sa autorom Pored navedenih sutinskih aspekata, postoje i nemilosrdni formalni aspekti pitanja regularnosti: 1. Na jednoj teritoriji moe postojati samo jedna suverena slobodnozidarska Velika Loa ili Veliki Orijent. Na teritoriji SR Jugoslavije to je Regularna Velika Loa Jugoslavija. Sa stanovita unutranje legalnosti, ona je registrovana kod Saveznog ministarstva pravde SR Jugoslavije. to se tie meunarodnog legaliteta i legitimiteta, nju, kao jedinu slobodnozidarsku organizaciju u SRJ, priznaje Majka Loa (Ujedinjene Velike Loe Njemake) i druge Velike Loe i Veliki Orijenti u svetu. 2. Regularna Velika loa Jugoslavija je na Skuptini u martu 1993. godine u skladu sa svojim ovlaenjima, iskljuila iz Bratstva dotadanjeg Velikog Majstora Velike Loe Jugoslavije Nenezia, zbog povezanosti sa nepriznatim i neregularnim organizacijama koje tvrde da su masonske, lanog predstavljanja, obmanjivanja, zloupotrebe ovlaenja i koncentracije vlasti. Njegova matrikula (masonska isprava) spaljena je u Nemakoj, gde je i primljen. Velika Loa je promenila ime u Regularna Velika Loa Jugoslavija zbog velike tete po slobodno zidarstvo u Jugoslaviji koju je naneo dotadanji Veliki Majstor, te potrebe meunarodne rehabilitacije pod novim imenom. Odluke ove Skuptine prihvatila je i podrala Majka Loa, kao i druge Velike Loe i Veliki Orijenti. U izvetaju Komisije za informacije o priznanjima Konferencije Velikih Majstora u Severnoj Americi iz februara 1996. godine stoji: Komisija je u svom izvetaju iz 1993. godine konstatovala da je Velika Loa Jugoslavija doivela unutranje poremeaje zbog aktivnosti tadanjeg Velikog Majstora Zorana D. Nenezia, koji su za posledicu imali njegovo iskljuenje i izbor novih oficira Velike Loe. U izvetaju Komisije 1994. godine navedeno je da je ime Velike Loe promenjeno u Regularna Velika Loa Jugoslavija pod vodstvom Velikog Majstora Dragana Tanasia. Neki od istomiljenika Zorana Nenezia tvrde da organizaciju pod njegovim vostvom treba smatrati jedinom regularnom Velikom Loom. Komisija se sa ovim ne slae i misli da je Regularna
871
872

Ovaj razgovor je prenesen na Internet ( file:///D/tema.html). Zoran D. Nenezi, Masoni u Jugoslaviji 17641999. Vlastito izdanje, sv. II, Beograd, 1999., str.109.130.

Velika Loa Jugoslavija sa Velikim Majstorom Tanasiem jedina regularna Velika Loa u Jugoslaviji. Toliko o regularnosti. Autor u feljtonu navodi imena nekih lanova Regularne Velike Loe Jugoslavija, kao i imena ljudi koji nikad nisu bili njeni lanovi, pa i imena onih koji su ili svojom voljom ili odlukom organa Regularne Velike Loe Jugoslavija prestali da budu njeni lanovi. To, i za one koji nisu slobodni zidari, predstavlja neastan in Autor feljtona, bivi slobodni zidar, bivi Veliki Majstor Velike Loe Jugoslavija i bivi zamenik optinskog pravobranioca samoupravljanja pokuava poslednjih godina, kao i u ovom feljtonu da samoupravno tumai ulogu naela i zakone Kraljevske umetnosti.873 U Jugoslaviji se masonstvo rascijepilo na nain da su nastale etiri masonske organizacije: Velika Loa Jugoslavija, Regularna Velika Loa Jugoslavija, Velika nacionalna Loa Jugoslavija i Veliki Orijent.874 Promasonski i u problematiku suvremenoga srpskog masonstva izvrsno upueni beogradski nedjeljnik Evropljanin stvarnost srpskog masonstva ovako opisuje: Mart 1990 Zorana Nenezia sa dvadesetak Jugoslovena inicirala je u masona Velika loa Francuske u Budimpeti. Postignut dogovor da Francuzi 23. juna obnove rad Loe Jugoslavija u Beogradu. Nai masoni dobili 100.000 franaka i osnovnu opremu za rad. Jun 1990 Nenezi iznenada saznaje da francusku lou niko ne priznaje i poziva Ujedinjenu veliku lou Nemake 'da unese svetlost'. I francuski i nemaki masoni stiu 23. juna u Beograd. Nenezi pada u nesvest na skupu u Centru 'Sava'. Nemcima je doputen ulazak u salu, a Francuzi odlaze u hotel verujui da se sve odlae. Nemci prihvataju da ponovo iniciraju ve inicirane masone. U masoneriju ponovo primaju i Nenezia, koji Francuzima u Pariz alje faks i otkazuje lanstvo svih naih masona koji su bili u Budimpeti. Istog dana postaje veliki majstor reaktivirane VL Jugoslavija. Jul 1990 U Ministarstvu pravde registrovano udruenje graana pod nazivom Velika loa Jugoslavije i zakonski ozvanien rad YU masonerije. Septembar 1992 Prvi raskol: suspendovani masoni Dragan Tanasi i Slobodan Perovi. Mart 1993 U Riminiju 'otcepljena' braa uz podrku UVL Nemake odravaju skuptinu kao VL 'Jugoslavija'. U Italiji odrali radove zbog 'pretnji' bive brae. Za velikog majstora izabran Dragan Tanasi. Jun 1993. Masoni s Tanasiem registrovali u ministarstvu Regularnu veliku lou Jugoslavija. Septembar 1996 Veliki majstor Nenezi po sopstvenoj tvrdnji uzima odmor od godinu dana. U VLJ, meutim, otkriveni dokazi o mahinacijama i pokrenut disciplinski postupak protiv njega. Stareina loe postao zamenik velikog mastora Milan Lajhner Jun 1997 Nenezi smenjen na godinjoj skuptini VLJ. Zadrava peate i celokupnu dokumentaciju loe Septembar 1997 U poslednjem trenutku za preregistraciju udruenja graana koji je drava propisala, najvei deo VLJ donosi odluku da se registruje kao Velika nacionalna loa Jugoslavija. Oktobar 1997 VNLJ obnavlja saradnju s Velikom loom Francuske, s kojom su nai masoni 90. zapoeli da obnavljaju masoneriju. Nekoliko jugoslovenskih masona ulazi u Vrhovni savet francuske loe. 1998 Nenezi tvrdi da je on ponovo izabran za Velikog majstora Velike loe Jugoslavija i da ona postoji i po zakonu, jer ju je preregistrovao. Poinje da sarauje s Velikom loom Engleske, gde alje svojih 60 ljudi na inicijaciju. Kae da on nije ponovo iniciran u Engleskoj, ve da e se o 'tome dogovoriti Engleska i Nemaka Loa'.
873 874

Blic, broj od 8. XII. 1997., str. 19. Ovu izjavu potpisao je Veliki majstor prof. dr. Novak D. Jaukovi. Evropljanin, (Beograd), broj 10 od 10. IX. 1998., str. 12.

lanovi Regularne velike loe Jugoslavija tvrde da su jedina masonska organizacija u SRJ koju priznaju sve relevantne organizacije u svetu. U godinjem almanahu (adresaru) svjetskih masonskih organizacija zaista se nalazi ime ove loe, koja sarauje s UVL Nemake. Od loe Jugoslavija otcepila se zbog potpunog odstupanja od masonskih naela i malverzacija velikog majstora Nenezia. Tvrdi da ona nikada nije osudila agresiju srpske vojske nad Hrvatima i muslimanima, ve da im to 'poturaju' biva braa. Skuptinu loe formirala je ak u Italiji, zbog, kako tvrdi, svakodnevnih pretnji lanova VL Jugoslavija 1992. godine. Za razliku od ostalih masonskih loa, regularci smatraju da je reim u Jugoslaviji i te kako radio na obezvreivanju svake normalne organizacije, s ciljem da uniti svaku internacionalnu instituciju, pa tako i jugoslovenske masone, ubacujui meu njih reimske ljude. 875 Reakcije nekih srpskih masona protiv Nenezia bile su veoma estoke. Tako Momilo N. Arlov iz Beograda pie: Nenezia je primila Velika francuska loa, a ubrzo je iskljuen zbog neistine, lanih obeanja i prisvajanja poklona namenjenih loama. Za Veliku francusku lou on nije slobodni zidar, ve obian ovek. On u intervjuu kae da je jedino priznata UVL Engleske, a da VL Francuske niko ne priznaje. to se tie priznanja Velike francuske loe, ona je po postanku starija od engleske i ima povlasticu da prizna ili ne prizna Veliku lou Engleske. Druga je stvar to je nain primanja i rad u te dve obedijencije potpuno razliit. U Engleskoj (a i u Americi) ulanjuje se za 'nekoliko dinara' u taj privatni klub, koji je van svoje zemlje pomono sredstvo imeprijalizma... Zoran Nenezi sebe naziva masonologom (jedinim u svetu) i kae da o slobodnom zidarstvu sve zna, a vidi se iz njegove izjave da ne pravi razliku izmeu Francuza i Engleza. 876 Velimir Valta iz Kanade jo otrije opisuje Nenezia: O Nenezievom krenju moralnih principa i finansijkim manipulacijama obavetene su sve velike loe u svetu. Nakon to je Velika loa Nemake unela svetlost u Veliku lou Jugoslavije, Nenezi je bio priman u mnogim velikim loama SAD kao retko koji veliki majstor, s velikim poastima, a davani su mu i znaajni novani prilozi za izgradnju hrama u Beogradu, dok su braa iz Italije slala dragocene i skupe lekove za vreme rata. O tim prilozima, meutim jugoslovenska braa nisu bila obavetena, niti im je podnet odgovarajui izvetaj. Kao to nisu podneti izvetaji o naim prilozima iz Kanade, o emu sam svojevremeno pisao i redakciji Nina (kada je Neneziu u Hamiltonu urueno 4.000 dolara) za izgradnju hrama. Inostrana tampa pisala je da su lekovi zavrili u privatnim apotekama, a novani prilozi u depovima velikog majstora i njegovih najbliih saradnika (spominjala se suma od 300.000 amerikih dolara) u asopisu Review. Zbog svih ovih, u slobodnom zidarstvu nezamislivih prestupa, sve velike loe u Severnoj Americi i Evropi odavno su povukle priznanja VLJ. U to se moete uveriti ako pogledate Godinji adresar Ujedinjenih velikih loa Nemake i Almanah svih regularnih velikih loa u svetu, koji se tampa u SAD. U oba zbornika, kao jedina priznata masonska vlast u Jugoslaviji navodi se Regularna velika loa Jugoslavija: U to sam se lino uverio kada je Don Kirk, Suvereni veliki komander za Kanadu, odbio ak i da se pozdravi s Neneziem raspitujui se za predstavnika Regularne velike loe.877 ivei u svijetu svojih iluzija Nenezi se i nakon raskola nastavio predstavljati kao mason 33 stepena i Vitez Komandera, Veliki Majstor Velike Loe Jugoslavija.878

II.
875 876

Evropljanin, ibid., str. 14.15. Evropljanin, broj 12., str. 72. 877 Evropljanin, ibid., str. 73. 878 Usp. Z. Nenezi, Tajne jugoslovenske masonerije. Nedeljni telegraf, broj od 12. IV. 2000., str. 18.19.

Zoran Nenezi je u Beogradu 1999. objavio u svojoj nakladi IV. proireno izdanje svoje knjige Masoni u Jugoslaviji, u kojoj navodi i sljedee: Nekoliko nedelja pred objavljivanje vesti o smrti Josipa Broza, ovaj je autor bio zamoljen da

napie krai tekst o slobodnom zidarstvu, koji je objavljen u dva nastavka u 'NIN'-u, kao odgovor redakcije na jedno 'pismo itaoca'. Posle objavljivanja tog teksta, u kojem je najavljen i izlazak knjige iz tampe (Masoni u Jugoslaviji 1763. 1980.), a koja je trebala da se pojavi u izdanju Prosvjeta iz Zagreba (1982), to se tada nije desilo, ve tek 1984. godine Odmah je usledilo predupreivanje sa strane katolike crkve u knjizi Ivana Muia (Masonstvo u Hrvata masoni i Jugoslavija, etiri izdanja od 1983. do 1989. godine, a u tirau od po hiljadu primeraka). Raena bez uvida u primarnu arhivsku grau, na osnovu publikovanih tekstova, ova knjiga je imala unapred zadatu tezu na koju je dala autorski odgovor za sva 'zla' koja je pretrpeo hrvatski narod, odgovorni su Srbi, a posebno Srbi masoni. Naravno da je knjiga pisana na nain koji nije jeftino propagandistiki, ve je pisana mudro i celishodno sa stanovita dokazivanja navedene teze. I ona je odigrala namenjenu joj ulogu. Iako sam autoru te knjige ustupio neto od izvornog masonskog materijala (gotovo sva masonska graa kojom se sluio je bila iz mog privatnog poseda), pa ak od njega dobio i telegrafsku estitku kada je jugoslovenska javnost 1990. godine obavetena o reaktiviranju Velike Loe Jugoslavija, u emu sam i neposredno uestvovao, Mui je, uz svo uvaavanje slobode stvaralatva kao preduslova svake druge slobode, svojom knjigom potvrdio sopstvenu doslednost na putu ostvarivanja samostalne hrvatske drave, na kojem je on dugogodinji, i oigledno, uspean poslenik. 879 Oito je kako Nenezi sugerira da sam ja potaknut od strane Katolike crkve da napiem knjigu o masonstvu kao odgovor na njegovu. Ovo se moe shvatiti samo kao bolesno stvaranje svoje veliine. Jer apsurdna je i sama pomisao da netko nekoga angaira da napie odgovor na bilo koju, pa i Nenezievu knjigu, prije nego je ta knjiga tiskana i dok se ne zna kakva stajalita zauzima njezin autor. A injenica je da je moja knjiga objavljena ujesen 1983., a Nenezieva krajem augusta 1984. dovoljno govori koliko je zdravo rasuivanje u Nenezia odsutno. Nije istinit Neneziev navod da moja knjiga nije raena uvidom u primarnu arhivsku grau i da je gotovo sva masonska graa kojom sam se koristio iz njegova privatna posjeda. Samo sam manji dio beogradske grae, koju sam koristio, dobio od Nenezia i to u zamjenu za njemu nepoznate materijale o masonstvu do kojih sam osobno doao i koje sam mu slao iz Splita, a to on sada ne spominje. Najvei dio grae o masonstvu dobio sam od Mihaila Maria iz Beograda. Mari je prije mene i Nenezia pisao o masonstvu i objavio o tome 1972. veliki feljton na temelju prouavanja izvorne grae u Arhivu Jugoslavije. On mi je poslije toga ustupio sav taj materijal. Zato sam u prvom izdanju svoje knjige i napisao ovakvu zahvalu: Velika hvala i publicistu Mihailu Mariu i prof. Zoranu Neneziu, obojica iz Beograda, te dr. Muhamedu Hadijahiu iz Sarajeva na upozorenjima i dokumentaciji, koju su mi dali,880 U predgovoru mojoj knjizi naveo sam i ovo: Zahvaljujui razumnim pojedincima (i to najprije g. Mihailu Mariu i prof. Zoranu Neneziu oboje iz Beograda), uspio sam doi do fotokopija najvrednije grae o masonstvu u Jugoslaviji iz Arhiva Jugoslavije u Beogradu. U Zagrebu je dokumentacija o masonstvu bila vrlo malena, ali zahvaljujui odreenim pojedincima (na primjer prof. Draenu Budii, nekadanjem upravitelju trezora Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu) uspio sam doi i do ove grae.881
879 880

Zoran D. Nenezi, Masoni u Jugoslaviji 17641999. Vlastita naklada, II., Beograd, 1999., str. 56. I. Mui, Masonstvo u Hrvata, V. Izdanje, Verbum, Split, 1997., str. 56. 881 Ibid., str. 16. U svojoj sam knjizi korektno naveo koje sam konkretne materijale donio koristei Nenezia (Celebrinijev popis masona i Elaborat beogradske UDB-e o masonstvu).

Nenezi tvrdi da je moja knjiga imala unaprijed zadanu tezu da su za sva zla koja je pretrpeo hrvatski narod, odgovorni Srbi, a posebno Srbi masoni. Meutim, iz moje knjige o masonstvu proizlazi da je stvaranje prve i druge Jugoslavije bilo stvarno veliko zlo za hrvatski narod, ali da krivnju zato osim demokratskog Zapada, posebno snose hrvatski masoni. Srpski su masoni radili u duhu ostvarenja srpskih nacionalnih interesa i njihovo politiko ponaanje je posve razumljivo. Iz Nenezieva pisanja moglo bi se zakljuiti da je zbog njega zatvoren uvid u masonsku grau Arhiva Jugoslavije, a injenica je da se to dogodilo zbog pisanja o masonstvu Nadede Jovanovi i Mihaila Maria. Svojedobno sam o tome napisao ovo: Nadeda Jovanovi bila je prva osoba u drugoj Jugoslaviji koja je obradila masonske fondove u Arhivu Jugoslavije (Beograd). Poslije objavljivanja nekoliko njezinih znanstvenih radova tijekom 1971. g. u Beogradu i feljtona Mihaila Maria u beogradskim Veernjim novostima tijekom 1972. g. sva masonska graa na cijelom podruju komunistike Jugoslavije postala je zabranjena za svako, pa i znanstveno koritenje. Podatak o ovoj zabrani prvi put je objavljen ve 1980. g. u Zagrebu.882 Neobino je da Nenezi u svomu novom izdanju knjige preuzima sve to se o masonstvu pisalo od 1991. u Hrvatskoj tono prema tome kako sam ja to naveo, ali bez navoda odakle je to preuzeo.883 Vrhunac nekorektnosti oitovao je kada je preuzeo materijale (Izvjetaj prof. dr. Milana Ivia Poglavniku dr. Anti Paveliu, i dio pod naslovom Elaborat UDB-e od 23. I. 1958 g.), koje sam objavio 1993. u knjizi Masoni u Hrvatskoj 1918.1967.884 On citira numeraciju te grae iz Arhiva Hrvatske, kako sam je ja oznaio u mojoj knjizi, na nain da se neupuenu itatelju ini kao da je on to stvarno koristio u Arhivu Hrvatske, u koji, od kada je ta graa (1992.) stigla, nije nikada ni povirio, niti mu je taj Arhiv to poslao. Knjigu, u kojoj sam svu tu grau objavio, poslao sam mu kao dar po hrvatskomu veleposlaniku u Beogradu dr. Zvonimiru Markoviu. Nenezi se ovakvim posuivanjem od mene sluio i u prijanjim izdanjima svoje knjige.885 Nenezi ima pravo samo kada pie da sam svojom knjigom potvrdio sopstvenu doslednost na putu ostvarivanja samostalne hrvatske drave 886 Svaki narod, pa tako i hrvatski ima pravo na ostvarenje samostalne dravnosti. Meutim, on o (ne)pravu Hrvata na nezavisnu dravu uvjerava kao Veliki majstor VL Jugoslavija Predsjednika SAD-a Busha, u pismu od 21. listopada 1991., ovako: Jedan od najopasnijih aspekata ove krize je pojava ultranacionalistikog pokreta u Hrvatskoj i njegova tendencija ka neofaizmu. Sve zastraujue podsea na april 1941.
882 883

Ibid., str. 15. Nenezi, ibid., str. 74. 884 I. Mui, Masoni u Hrvatskoj 19181967. Ed. Orbis, Split, 1993., str. 189219, 274279. 885 Tako je na primjer preuzeo od mene citat iz Masuccijeve knjige Misija u Hrvatskoj da u NDH Poglavara drave okruuju stari slobodni zidari Ne znajui da se radi o knjizi on je u svojoj Literaturi to Masuccijevo djelo naveo pod lanci i rasprave. Dakako da nije mogao navesti ni broj stranica kako je to uinio za druge jedinice. Usp. Z. Nenezi, Masoni u Jugoslaviji, Begrad, III. izdanje, 1988., str. 487., 708., 721. Tu istu pogrjeku ponovio je i u IV. izdanju. (II. svezak, str. 457.). 886 Neki srpski javni djelatnici ne shvaaju pravo naroda na samoodreenje. Tako ore Stankovi u knjizi o Paiu pie: Iako ne navodi nijedan izvor o potvrdi Radieve 'intimne elje' za 'potpunom samostalnou', moemo se sloiti sa Ivanom Muiem! Ono to je Ivan Mui eleo 1988. godine (tree izdanje) Stjepan Radi je zaista i radio 1923. godine! Pa ipak u jednom se moemo sloiti sa Ivanom Muiem: Stjepan Radi je suvie dugo najavljivao proglaenje samostalne hrvatske drave to su njegove disciplinovane pristalice konano i oekivale, Stjepan Radi je bio germanofil i srbofob, borio se svim sredstvima samo za parcijalni interes kao i veina hrvatskog naroda. I to bez i malo skrupula s obzirom na to da su bili postojani i poraeni neprijatelji Srba u tek minulom ratu. Meutim, srpska vladajua elita postupila je prema Hrvatima, kao poraenom neprijatelju, provodei politiku 'nacionalnog pomirenja', bez primera u evropskoj istoriji. (ore . Stankovi, Nikola Pai i Hrvati (19181923). Ed. Beogradski izdavako-grafiki zavod, Beograd, 1995., str. 321322.)

godine, kada je Nemaka napala Jugoslaviju. Tada se Hrvatska 'izjasnila' kao nezavisna drava, koja je postala glavni nemaki saveznik i u njoj je izvren jedan od najkrvavijih genocida poznat oveanstvu. Preko 800.000 Srba, Jevreja i Cigana je muki ubijeno u koncentracionom logoru Jasenovac, kao i u mnogim drugim stratitima (jamama). Sadanje federalno Predsednitvo i Vlada ne mogu vie imati ulogu u budunosti nacije. Pored injenice da jo uvek nije izabrano, federalno Predsednitvo je zanemareno od strane republika i njihovih voa. U takvoj situaciji ne moe se oekivati od Srbije da ostavi preko dva miliona Srba, ija je budunost neizvesna (Srbi ine preko 15% ukupne populacije Hrvatske). Ovi ljudi ne ele da napuste Jugoslaviju i da budu deo nove hrvatske nacionalne drave. Mnogi simboli nove hrvatske drave zastraujue podseaju Srbe na masovni genocid koji su izvrili hrvatski faisti ustae pre pedeset godina. Granica izmeu Srbije i Hrvatske treba da budu takve da uzmu u obzir etnike i istorijske injenice. Samo u tom sluaju novoformirana hrvatska drava moe funkcionisati politiki, ekonomski i socijalno. 887 Nenezi je u svojoj knjizi nepouzdan u nizu bitnih detalja, koje tvrdi a ne dokazuje. To se posebno oituje kad nekritiki sugerira da su masoni bili na primjer: Josip Broz Tito, Miroslav Krlea, Mile Budak, Bogdan Radica, Eugen Dido Kvaternik, njemaki admiral Canaris.888 Svi su spomenuti mogli biti slobodni zidari, ali on to ni za jednoga od njih ne dokazuje. Nije vjerodostojno to o tim osobama pie neki njemaki obavjetajac, kako to misli Nenezi. Inae od njega je gotovo djetinjasto da kao istinito prihvaa puko fantaziranje Zvonimira Pinterovia da je zagrebaki nadbiskup Bauer bio mason. 889 Najvrjednije u novom izdanju Nenezieve knjige je samo onaj dio (koji je uglavnom ve objavljen u prva tri izdanja), a u kojemu je on, dok se ozbiljnije bavio masonskom problematikom, obradio povijest srpskog masonstva do 1945.

887

Nenezi, ibid., str. 95. Nenezi vjeruje i u historiografske fikcije, koje odbacuju i neki srpski znanstvenici. Tako on pie: Prema tim istraivanjima (. orevi, 1997), ukupne rtve u Jugoslaviji (od 6. 4. 1941. do 9. 5. 1945.) iznose 1.838.000 ubijenih (od toga 1.607.000 Srba), dok je stvarni demografski gubitak iznosio 2.825.000 (a kod Srba 1.820.000). (Nenezi, ibid., str. 37.) 888 Svojedobno, na moju pismenu zamolbu iz jednog od sredita austrijskoga masonstva poslano mi je pisano uvjeravanje da Canaris nije lan loe. Naknadno sam utvrdio da ni B. Radica nije bio mason. 889 Nenezi, ibid., str. 25. Usp. Mui, Masonstvo u Hrvata, ibid., str. 367. I podaci koje Nenezi daje novinarima meusobno su kontradiktorni. Tako se u Dugi, broj 1683, od 20. prosinca 1997. do 2. sijenja 1998. (str. 10) tvrdi (u razgovoru s Neneziem) da su tri izdanja Nenezieve knjige prodata u tirau od 25 hiljada primeraka. U Dnevnom telegrafu navodi se za Nenezieva prva tri izdanja knjige o masonstvu sljedee: Tri prethodna su rasprodana u ukupnoj nakladi od 45.000 primeraka. (Ovaj je tekst prenio zagrebaki Imperijal u broju od 9. svibnja 2000., str 40.). Nenezi je etvrto izdanje svoje knjige Masoni u Jugoslaviji izdao (prema nekim informacijama) u etiri stotine primjeraka, to upozorava da su itatelji zasieni njegovim tivom. Istodobno on istie da su etiri izdanja moje knjige o masonstvu tiskana u po 1000 primjeraka. Istina je, na Nenezievu alost, malo drukija. Prvo izdanje moje knjige tiskano je u dvije tisue, drugo i tree u po tisuu, a samo etvrto Matice hrvatske u Zagrebu u pet tisua primjeraka. U meuvremenu je Smisao masonstva tiskan posebno u dvije tisue, a Masoni u Hrvatskoj takoer kao zasebna knjiga u dvije tisue primjeraka. Kada se navedenim nakladama pridoda (Neneziu nepoznato) peto izdanje i ovo najnovije (esto) onda su moja izdanja o masonstvu objavljena ukupno u 16.000 (esnaest tisua) primjeraka.