Mr.

Amed Adiov
VELIKI TEFSIRSKIH.
ZNANOSTI
Travnk, 2003.
UKRATKO O TEFSIRU
Defnicija tefsira
Najkrae reeno, tefsir je nauka o tumaenju Kur'ana.
Etimoloki gledano, rije teir u arapskom j eziku dolazi od glagola:
jserjeirfsrn, to znai: otkrit neto to je skiveno, objasnit,
protumaiti. To znaenje odnosi se kako na materijalne - fzike stvari
(otkti neki predmet), tako i na stvari intelekta (otkriti znaenje =
poj asnit). 1 Ipak, kada se hoe naglasiti da se radi o tumaenju
odreenih znaenja, naroito kur'anskih, koriste se oblici druge vrste
tog glagola: jsserjufssir-teirn = teir, ime se pojaava znaenje
glagola pre vrste. 2 Dakle, rije teir jeste glagolska imenica (masdar)
glagola jsserjujssir, pa bi njeno znaenje bilo: objanjenje, tumaenj e,
komentar. J
Terminoloki, rije teir oznaava znanost koja se bavi
tumaenjem Kur'ana. U tefsirskoj literaturi navodi se vie defnicija
tefsira, od kojih izdvajamo slijedee:
1) "To je nauka pomou koje se razumijeva Allahova Knjiga
objavljena Muhammedu, s.a.v.s, kojom se pojanjavaju njena znaenja
i izvode mudri savjet i propisi.
"
Tu defniciju navodi uveni Sujut u
djelu EItkanuf 'ulumii-Kur'an a preuzima je od Zerkeija.4
2) "To je nauka koja se bavi prouavanjem kur'anskog teksta sa
ciljem otkrvanja - shodno ljudskim mogunostma - onog to j e
1 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tesr vlr e, I tom, str. 13. Veoma
blisko objanjenje znaenja rijei tesr moe se nai u bilo kojem djelu o tefsirskim
znanostma.
2 Menna' el-Kattan, Mebahi. f 'ulumii-Kr'an, Rijad, 1981. god, VIII izd, str. 324
3 Teufk Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, Sarajevo 1997, str. 1120.
4 Delaluddin es-Sujut, EI-Itan f 'ulumii-Kr'an, Kairo, bez god. izd, IV dio, str. 169.
1 3
l.to o telt'
Uzvieni Allah hto rei." Tu defniciju navodi dr. Zehebi u svom
poznatom djelu: Et-Teir vel-mussrn.5
3) "To je nauka koja se bav prouavanjem: objave kur'anskih
ajeta, kazivanja navedenih u Kur'anu, povoda objave, mekkanskog i
medinskog dijela objave, jasnih i manje jasnih ajeta, derograjuih i
deroranih ajeta, opih i posebnih ajeta, neogranienih i specifciranih
ajeta, konciznih i ajeta koji ih pojanjavaju, ajeta kojima je neto
dozvoljeno ili zabranjeno, ajeta kojima se obeava nagrada ili prjet
kaznom, ajeta kojia se neto nareuje i zabranjuje, te ajeta u kojima
se navode pouke i pouni prmjeri."
6
4) To je "nauka o tumaenju Kur'ana na temelju arapskog jezika
i drugog potre.bnog znanja".7
Ima jo. defnicija tefsira, a nema potebe za njihovim
navoenjem, jer sve one, u sutni, govore o istoj stvari: tefsir je nauka
koja se bav prouavanjem i tumaenjem Kur'ana na osnovu svega to
je potebno poznavat za taj asri zadatak, ponajprije na osnovu
izvanrednog poznavanja arapskog jezia i njegovih disciplina, te,
, openito, poznavanja islamskih a posebno kur'anskih znanosti.
Rije te'vl za pre generacije islamskih uenjaka imala je skoro
isto znaenje kao i rje teir, to se npr. vidi iz naziva tefsira uvenog
komentatora Kur'ana Ibn Derira et-Taberija: Dami'ul-bean j te'vili
aii-Kr'an. Uenjaci kasnijih generacija poeli su razlikovati upotebu ta
dva termina. Razlika se, uglavnom, ogleda u slijedeem: a) tefsirom se
tumae pojedine kur'anske rijei a te'vilom cijeli ajeti, b) tefsirom se
ukazuje ra osnovno znaenje kur'anskih rijei, dok se te'vilom ukazuje
pa rjee koriteno znaenje kur'anskih rjei, kada na njega upuuje
odreeni dokaz, 8 e) tefsir podrazumijeva tumaenje Kur'ana na osnovu
tradicije, a te'vil na osnovu vlastitog razumijevanja. 9 U svakom sluaju,
5 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 15. Tu definiciju on preuzima
iz djela: Mmhedi-FIrlan.
6 Delaluddin es-Sujut, nav. djelo, I dio, str. 169.
7 Handi Mehmed, Uvd 1 tesrkl i hadiskl na1k1, Sarajevo 1972, III izd, str. 44.
s Isto, st. 44, 45.
9 To miljenje preferira i dr. Zehebi. Vidjet: Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav.
djelo, I tom, str. 22.
1 4
i jedan i drug termin spominju se i u Kur'anu sa vrlo bliskim il istm
znaenjem.10
Potreba za tefsirom
Moda e neko upitat: Ima li potrebe za tumaenjem Kur'ana,
budui da je on objavljen na jasnom arapskom jeziku, pa ga Arapi
mogu razumjet, a to se drugh naroda tie, Kur'an je preveden na
skoro sve jezike u svijetu, a na mnoge od nj ih i ve puta? Odgovor na
to pitanje je: Ne samo da ima potrebe, nego je ak neophodno
tumaiti Kur'an, iz vie razloga:
1) Kur'an, kao Boija rje, ima visok stil, pa g u nekim
sluajevima nije lahko razumjeti.
2) U Kur'anu ima odreenih rijei koje se rjee koriste i koje ni
mnog ashabi, pa ak ni oni najistaknutji, nisu mogli razumjet, pa im
je bila potebna pomo da bi shvatili njihovo znaenje. Tipian prmjer
za to jeste sluaj sa Ibn A b basom, najistaknutjim mufessirom meu
ashabima, koji.nije znao znaenje rjeiftar, spomenute u Kur'anu.11
3) Uzvieni Allah stavlja u obavezu Svom Poslaniku, s.a.v.s, da
tumai Kur'an: "A tebi objavljujemo ;Kur'an da bi objasnio ljudima
ono to im se objavljuje, i da bi oni razmislili." 12 On je to za ivota i
radio. Nakon njega ta obaveza prela je na islamske uenjake, kao
nasljednike poslanika.
4)
i
lo je sluajeva pogrenog r

zumijvanja

dreenih
kur'anskih ajeta, od vremena Po_slanika, s.a.v.s, pa sve do danas. Poznat
je npr. sluaj ashaba Adijja ibn Harma, koji je mislio da se rjeima
Uzvenog: ''edite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit
od crne niti zore; od tada postte do noi," 13 doslovno misli na bijeli i
cr konac. Poslanik, s.a.v.s, objasnio mp je da se time misli na bjelinu
dana i tamu noi. Drugi karakteristian prmjer desio se u vrijeme
Omcrova hilafeta, sa jednim ashabom koji je pio vino mislei da je
dozvoljeno, jer je tako razuiio rijei Uzvienog: "Oa koji vjeruju i
10
Vidjet 33. ajet sure EI-Furkan i 7. ajet sure Alu 'Imran.
11
Menna' el-Kattan, nav. djelo, str 335. -preneseno iz !tkana.
1
2
En-Nahl 44.
1
3 EI-Bekar, 1 87.
1 5
tl

o o tefi
dobra djela ine nema nikakva grijeha u onome to pojedu i popiju kad
se klone onog to im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra dtela ine,
zatm se Alaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro ine. A
Allah voli one koji drugma dobro ine."14 Omer i ostali ashabi
odgovorli su mu da se taj ajet odnosi na one koji su pili vino dok je
jo bilo dozvoljeno -dakle, takima to nije bio grijeh a svima ostalima
' .
jeste.15
5) Govorei o obavljanju namaza, Allah, d., izmeu ostalog,
kae: "A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa-tamo je
Allahova strana. - Allah je, zaista, neizmjero dobar i On sve zna.
" 1
6
Ko ne zna povod objave ovog ajeta, vrlo lahko bi mogao zakljuit da
se u namazu moe okrenuti u bilo kojem pravcu i tako bi se dolo do
potpuno pogrenog zakljuka. Da bi neko ispravno shvatio ovaj ajet
potrebno je da se upozna sa njegovim tefsirom, u kojem stoji da je
povod njegovoj objavi bio povratak grupe ashaba u Medinu tokom
mrkle noi, kada nisu mogli odrediti u kom pravcu je kibla. Dakle, taj
ajet se odnosi na situaciju kada se ne moemo orijentisati u prirodi i ne
znamo u kojem pravcu se okrenuti radi klanjanja namaza. Takvih
sluajeva ima vie u Kur'anu.
6) Kur'anski tekst, budui da je objavljen na arapskom jeziku, u
odreenim sluajevima je vieznaan, pa i pored mnogh prijevoda na
nearapske jezike (a tako i na), nisu obuhvaena ta znaenja, nego je
potreban tefsir, ija je zadaa da ih pronae i ukae na njih.
7 Kur'an je objavljen da bude uputa ovjeanstvu na svim
prostorma i u svim vremenima sve do smaka svijeta. On u sebi nje dri
upute i rjeenja za sve ivotne situacije, ali ih u mnogm sluajevima
mogu otkriti samo istaknuti islamski uenjaci, odnosno mufessiri, koji
ih zatim izlau u svojim tefsirskim djelima. Tome u prilog ide i
injenica da se i danas piu brojni tefsiri, iako ve postoji ogroman broj
komentara Kur'ana koje su napisali uenjaci iz prethodnih generacija.
1
4 EJ-Made, 93.
1
5 Oba sluaja vidjet u: Dr. Jusuf el-Kardavi, Kd nete'amelu me'ai-Kr'anil-a:m, Kairo
. 2000, II izd, str. 200, 201.
16
EJ
-Bekr, 1 15.
1 6
Dakle, nema sumnje da je za ispravno razumijevanj e Kur'ana
bilo, a i danas je, potrebno da ga tumae kvalifkovane osobe,
mufessiri.
Poseban znaaj tefsira
Strunjaci koji su se specij alizirali u odreenoj islamskoj znanosti
istu njenu vrijednost i posebnu vanost, to se moe uzeti kao tano,
jer je velik znaaj svake od njih u ivotu muslimana. Me utim,
strunjaci u tefsiru s pravom istiu da j e tefsir najznaajnija od svih tih
znanosti, jer su sve ostale znanosti nastale iz potrebe da se bolje shvat
i ispravno protumai kur'anski tekst, tj. sve one su, na odre eni nain,
u slubi tefsira. Pored tog, hadiskim disciplinaa se npr. prouavaju
hadisi, odnosno rijei Poslanika, s.a.v.s, a tefsirom rijei Uzvienog
Allaha. Akaidom se npr. tumai samo jedan dio kur'anskih ajeta a
tefsirom svi ajeti, itd. U tom smislu, uveni Sujut u svom Itkanu
navodi rijei Asbihanij a:
"
Najasnje zanimanj e kojim se ovjek bavi jeste tumaenje
Kur'ana. Naime, vrjednost odreenog zanimanj a odreuje se po tri
osnova. Prvi je sam sadraj tog zanimanja ( ... ), drugi je namjena posla
( ... ), a trei je potreba za odreenim zanimanj em ( ... ). Uzevi to sve u
obzir, moe se zakljuiti da tefsir ima izuzetnu vrijednost po sva tri
osnova: Kada j e o sadraju rje, tefsir se bavi rijeima Uzvenog
Allaha, koje su izvor svake mudrosti i svakog dobra. 'U Kur'anu se
nalaze vjesti o narodima prij e vas, naj ava onog to e se desiti nak on
vas i propis o onome to se deava meu vama. On se ne troi estim
ponavlj anjem a nj egove ljepote su neprolazne.' 17 Kada je rije o
namjeni, cilj tefsira jeste odravanje najrve veze i postzanje
istinske, neprolazne sree. to se potrebe tie, postizanje bilo kojeg
dobra - i vjerskog i svjetskog, i sadanjeg i budueg - ovisi o
islamskim znanostima i uputama, a sve se one naslanj aju na
poznavanj e Allahove Knjige
. "
lS
Imam Kurtubi, istiui posebnu vrijednost tefsira, u uvodu u
svoj komentar Kur' ana navodi predaje od ashaba i tabi'ina o
vrjednosti tefsira, od kojih izdvaj amo:
17 Poslanikov, s.a.v.s, hadis.
t
s
Delaluddin es-Sujut, nav. djelo, IV dio, st. 173.
17
fMf O t
"Mudahid je rekao: 'Allahu je najdrai ovjek onaj koji najbolje
poznaje ono to je On objavio.' Hasan je rekao: 'Tako mi Allaha, nema
ni jednog ajeta kojeg je On objavio a da On ne voli da se sazna
povodom ega je objavljen i ta je On njime htio.' a'bi je rekao:
'Mesruk je otputovao u Basru da bi saznao tumaenje samo jednog
ajeta, pa kada mu je reeno da je ovjek koji poznaje njegovo
tumaenje otao u am, on se spremio i na stavio put do ama, sve
dok nije saznao tumaenje tog ajeta!' Ijas ibn Muavja je rekao: 'Oni
koji ue Kur'an a ne znaju njegovo tumaenje slini su ljudima kojima
u toku noi doe pismo od njihova vladara a oni nemaju nikakve
svjetljke, pa ih qbuzme stah jer ne znaju ta se nalazi u pismu. A onaj
ko poznaje tumaenje Kur'ana je poput ovjeka koji im donese
svjetljku, pa proitaju to pismo."'t9
Koliko je Kurtubi lino cijenio tefsir vidi se iz uvoda u njegov
komentar Kur'ana, u kojem on, izmeu ostalog, kae: "Budui da je
Allahova Knjiga izvor svh erijatskih znanost, da ona jedina sadri i
sunnet i farz i da je nju povjerenik Neba (ibrl) dostavio povjereniku
Zemlje (uhammedu, s.a.v.s.), odluio sam da cijeli svoj ivot i snag
posvetim njoj, tako to u joj napisat saet komentar ( ... ). To djelo bit
e mi podsjetik na ovom svjetu, zaliha u smrtnom asu i dobro djelo
na ahretu

.

"2
0
Imajui sve to u vdu, moe se zakljuiti da tefsir, kao znanost o
Allahovoj rijei, zasluuje posebno mjesto i izuzetnu panju. Zato ne
udi to su mnog islamski uenjaci uloil veliki trud u prouavanju i
komentarsanju Kur'ana, tako da niko sa sigurou ne moe tvrditi
koliko je napisanih djela iz oblasti tefsira. Ono to je nesporno jeste da
ih siguro ima vie desetna hiljada (to objavljenih, to u rukopisu), te
da se svake godine toj bogatoj riznici dodaje jo po nekoliko tefsirskih
djela!
1
9 Muhammed ibn Ahmed el-Kurtubi, ElDow'u k obkom7-K r'oo, Kairo 1996, Il
izdanje, I dio, str. 41 .
2
o
Isto, str. 1 4, 1 5.
18
N as tanak i razvoj tefsira
1) U vrijeme Poslanika, s.a.v.s, i ashaba
Pri tuma Kur'ana bio je sam Muhammed, s.a.v.s, s hodno ve
citranom ajetu: "A tebi objavljujemo Kur'an da bi obj asnio ljudima
ono to im se obj avljuje, i da bi oni razmislili." 21 Naime, ashabi su
prno dobro poznavali arapski j ezik i prije poetka objave, tako da su
veinu kur'anskih ajeta razumjeli sami od sebe. Meutm, odreene
izraze ili ajete nisu mogli razumjet, pa su se obraali Poslaniku, koji im
je onda tumaio ono to im nije bilo j asno, ili bi on sam u nekim
sluajevima, bez njihova upita, objanjavao odreene ajete. to se tie
koliine kur'anskog teksta koji je protumaio Poslanik, s.a.v.s, neki
misle da j e protumaio veoma mali broj ajeta, drug da j e protumaio
cijel Kur'an, ali najispravnijim se ini stav, koji zastupa i dr. Zehebi, da
je on protumaio veliki broj ajeta, ali, ipak, nij e bilo potrebe i nije
protumaio cijeli Kur'an. 22
Nakon njegove smrti, ulogu tumaa Allahove rj ei preuzeli su
najueniji ashabi, shodno svom znanju i mogunostia. Najistaknutji
meu njima bio je Abdullah ibn Abbas, amidi Poslanikov, s.a.v.s,
kojem je on jo kao djeaku uio dovu da mu Allah podari
razumijevanje vjere i da ga nadahne tumaenju Kur'ana ( l
J . 1).23 Pored njega, u tefsiru su se naroito istaki slijedei
ashabi: eterca halifa, Abdullah ibn Mes'ud, Ubejj ibn Ka'b, Zejd ibn
Sabit, Ehu Musa el-E'ari, Abdullah ibnuz-Zubejr, Enes ibn Malik,
Abdullah ibn Omer, Dabir ibn Abdullah, Abdullah ibn 'Amr ibnul
'As i Aia, r.a.24
Odgaj ani i obrazovani u koli Poslanika, s.a.v.s, oni su tumaili
Kur'an onako kako su od njega nauili, slijedeim sredstvima:
- Kur'anom, jer u dosta sluajeva kur'anski ajet je protumaen
drugm ajetma. Takvo tmaenje ajeta sigurno j e najispravnij e i
najbolje.
2
1 En- 4.
22
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 53, 54.
2 Ferd Mustafa Selman, EJ-Mutafa min tesr aatl-ahkm, Rijad 1992, I tom, str. 24, 25.
2
4 Menna' el-Kattan, nav. djelo, str 336.
1 9
Utto o tefif
-Hadisom, u onim sluajevima kada postoji hadis kojim se
tumai odreeni ajet ili koji se moe dovest u vezu sa t ajetom.
- Vlastitim znanjem. Kada tumaenje nekog ajeta ne bi pronali
ni u drugim ajetima ni u hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s, onda bi
ga ashabi tumaili na osnovu vlastitog poznavanja arapskog jezika,
predislamske poezije, dogaaja i naina ivota, te na osnovu vlastitog
shvatanja dotinog ajeta.
-Predajama od jevreja i krana, tj. israilijjatima. Ipak, treba rei
da su se oni malo koristili ovim izvorom pri tumaenju Kur'ana, jer su
bili oprezni u prihvatanju tih predaj a, shodno Poslanikovim, s.a.v.s,
uputama.25
2) U vjeme tabi
'
ina
Po ugledu na svoje prethodnike - ashabe, istaknuti tabi'ini
preuzeli su obavezu tumaenja Allahove rijei u svoje vrjeme,
preuzimajui grau za tefsir najvie od samih ashaba. Za pojedine
tabi'ine navodi se da su po nekoliko puta prelazili cijeli Kur'an sa
nekim od ashaba, pitajui ih za tumaenje svakog ajeta pojedinano.
Oni su koristili iste metode pri tumaenju Kur'ana, s tim to su na
kraju dodavali i vlastto shvatanje pojedinih kur'an skih izraza ili ajeta.
Interesovanje tabi'ina za tefsir bilo je veliko, pa dolazi do
gpisanja oko pojedinih ashaba radi izuavanja tefsira, to se na
odreeni nain moe nazvati kolom, ili centrom tefsira. Takvi centri
formiral su se oko najuenijih ashaba, a naroito u slijedea tri mjesta:
-U Mekki su se oko Ibn Abbasa okupljali slijedei tabi'ini: Se'id
ibn Dubejr, Mudahid ibn Debr, 'Ikrime, Tavus ibn Kejsan i 'Ata'
ibn Ebi Rebbah.
- U Medini se formirao centar oko Ubejj ibn Ka'ba, a posjeivali
su ga najvie: Ebul-'Alije, Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi i Zejd ibn
Eslem.
-U Iraku, odnosno Kuf, oko Abdullaha ibn Mes'uda okupljali
su se najvie slijedei tabi'ini, koji su poslije postali poznat mufessiri:
25 O metodama tumaenja Kur'ana od strane ashaba opirnije vidjeti: Dr. Muhammed
Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 37-62.
20
'Alkame ibn Kajs, Mesruk, El-Esved ibn Zejd, Murre el-Hemedani,
'Amir e-a'bi, Hasan el-Basri i Katade.26
Svi oni su sa panjom preuzimat tefsirsku grau od spomenutih
ashaba, pa su poslije postal uveni u tumaenju Kur'ana. Meu njima
naroito se istu: Se'id ibn Dubejr i Mudahid ibn Debr, obojica
uenici Abdullaha ibn 'Abbasa.
Islamski uenjaci kasnijih generacija nemaju jedinstven stav o
tome da li je obaveza prhvatit tUmaenje Kur'ana koje je zasnovano
na shvatanjima tabi'ina, ali preovlauje miljenje da je to obaveza samo
u sluaju kada odreeni kur'anski izraz ili ajet tumae podudarno, tj.
kada je meu njima postgnut konsenzus o odreenom pitanju.27
3) Period kompilacije tefsirske grae
U prvom, pa donekle i u drugom stoljeu po Hidri, sve
islamske znanost bile su u uskoj vezi sa hadisom, jer su prenoene
putem seneda, tj. precizno pamenog lanca prenosilaca, u okviru
hadiske znanost. Takav je sluaj bio i sa tefsirom, ija se graa
zvanino poinje zapisivati krajem prog stoljea po Hidr, kao
posebno poglavlje u hadiskim zbirkama. Taj proces biljeenja predaja
pokrenuo je uveni halifa Omer ibn Abdul-Aziz.
Glavne odlike tefsira tog perioda jesu: a) poklanjanje velike
panje senedu, tj. lancu prenosilaca, b) predaje nisu biljeene samo od
Poslanika, s.a.v.s, nego i od ashaba i tabi'ina, e) u tefsir je ulo neto od
israilijjata, tj. judeo-kranske tradcije, i d) poinju se biljeiti i neke
predaje istaknutih ashaba i tabi'ina koje se temelje na njihovom
vlastitom razumijevanju Kur'ana, 28 to je na odreeni nain zaetak
racionalnog tefsira. Dodue, taj nain tumaenja nije izlazio i okvira
dozvoljenog racionalnog tefsira.
26
Isto, str. 101-127.
2
7 Menna' el-Kattan, nav. djelo, str 339.
28
Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, Mrobrd/-mrdmrn!-'okk rn!-bomru[t-tqr, Rijad
1407. hidr. god, III izd, I dio, str. 2.
21
Irto o tl!
4) Poetak pisanja zasebnih tefsirskih djela
U drugom stoljeu po Hidri tefsir se poinje odvajat od hadisa
kao zasebna znanost, jer se piu posebna tefsirska djela, u kojima se
Kur'an tumai od poetka do kraja, ajet po ajet. Teko je precizno
utvrdit ko je autor prvog pisanog tefsira, budui da ni jedno od th
djela nije sauvano do naih dana. Kao mogui pri autori spominju
se: Se'id ibn Dubejr, Ebul-'Alije (umro 90. h. god.), Zejd ibn Eslem
(umro 136. h. god.), Isma'il ibn Abdurrahman es-Sudejj (umro 127. h.
god.), Abdu-Melik ibn Durejd (umro 150. h. god.), itd.29 Jedan od
najranijih a ujedno i najvanijih tefsira jeste djelo Muhammeda ibn
Derira et-Taberija (umro 310. h. god.), pisano krajem teeg stoljea
po Hidri. Ono se s pravom i danas smatra pravom enciklopedijom
tefsirske grae. 30
Glavne odlike tefsirskih djela tog perioda su: a) veinom su to
bile predaje od Poslanika, s.a.v.s, ashaba i tabi'ina, s a neto malo
vlasttih stavova o tumaenju pojedh ajeta, b) sened je navoen
kompletan, odnosno lanac prenosilaca biljeen je u nizu, sve do autora
stava koji se navodi, e) navoene su i vjerodostojne i slabe predaje, i d)
rairla se upoteba israilijjata, tako da su mnog od njih nali mjesto u
tefsirskim djelima.3t
5) Period zapostavljanja seneda
Nakon prve generacije tefsirskih djela, u kojima su senedi
predaja navoeni kompletno, mnog mufessiri nastoje skratiti svoja
djela tako to izbacuju lanac prenosiaca, pa samo navode ko je autor
odreenog stava, bez navoenja imena ljudi preko kojih je taj stav
prenesen, ili ak navode miljenja a da uope ne ukazuju na njihove
autore. Uz to, u ovom perodu se zalazilo u detaljne rasprave o
nevanim stvarma u tefsiru (npr. imena i broj stanovnika Peine, vrsta
drveta od kojeg je bio Musaov tap, ptce koje je Allah oivio pred
Ibrahimom, a.s, itd.), pri emu se vrlo esto pozivalo na israilijjate. Sve
to doprinijelo je da se u tefsirska djela uvue ono to ni je smjelo:
29 Isto, st. 23, 24.
30
Ferd Mustafa Selman, nav. djelo, I tom, str. 28.
31 Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, I dio, str. 24, 25.
22
neprovjereni israilijjat, slabe i patvorene predaje, proizvoljna miljenja,
itd.32
6) Period pristranosti mezhebima i frakcijama
To je najdui period u povijest tefsira. Poinje, otprilike,
formiranjem mezheba i akaidskih pravaca i traje sve d o poetka
renesanse i reformizma u islamskom svijetu, krajem devetnaestog
stoljea. Glavna karakteristka tefsira u ovom perodu jeste pojava ve
smjerova, koji su, uglavnom, nastali kao rezultat nastanka brojnih
mezheba u fkhu i pravaca u akaidu. Naime, uenjaci svakog mezheba
nastojali su tumaiti kur'anske ajete u skladu sa svojim mezhebom,
kako bi dokazali ispravnost svojih stavova. Malo je izuzetaka iz tog
pravla. Tako su nastali tefsiri koji su okarakterisani kao "hanefjski",
"afjski", "malikijski", itd. Ist sluaj bio je sa pravcima islamskog
vjerovanja, pa su npr. pisani "mu'tezilijski", "sufjski", i dr. tefsiri.
Sve to doprinijelo je irenju racionalizma u tefsiru - i pohvalnog
i pokuenog - tako da u tom perodu racionalni tefsir uzima pri mat u
odnosu na dotada vladajui, tradicionalni tefsir. Tipian primjer te
pojave jeste Razijev tefsir, koji su kasnije mnogi islamski uenjaci
kritikovali govorei da sadri puno vie prrodnih znanost, ilmul
kelama i logke, nego tefsirske gre. Uz sve to, bitna karakteristika
veine tefsirskih djela tog perioda jeste taklid, odnosno slijepo
slijeenje stavova uenjaka iz prethodnih generacija, bez mogunost
davanja linog dopriosa u tefsiru, shodno razvoju situacije, odnosno,
shodno vremenu i prostoru. 33
7) Period preporoda i obnove
Nauno-tehnolokim napretkom na Zapadu i kolonizacijom
veine muslimanskih zemalja muslimani cijelog svijeta nali su se u
potpuno novoj situaciji. S jedne strane, uvidjeli su da u njihovom
dotadanjem nainu ivota, pa i u pristpu islamskim znanostima i
tefsiru, neto nije u redu, a s druge strane, raspravljali su o pitanjima
poput ovih: ako smo mi na pravom putu, kako je Allah dozvolio da
32 Isto, st. 25-27.
33 Isto, st. 27-29.
23
Urat o tlt
naim prostorma ovladaju nevjernici; ako smo sljedbenici Istine, kako
to da su nas zapadnjaci pretekli u nauno-tehnolokom razvoju, itd.
Svi mufessiri novjeg doba kroz svoje tefsire odgovaraju na taka
pitanja, pokuavajui dokazati da islam nije kriv za tako stanje, da
nauka i Kur'an idu zajedno i da je takvo stanje muslimana rezult at
. njihova zapostavljanja islamskih principa, neispravnog pristupa
Kur'anu i tefsiru, te uahurenost vjerske misli i zatvaranju vrata
idtihada.
Zato oni odbacuju neke do tada ustaljene norme i prave reforme
u islamskim znanostima openito, u tefsiru posebno, nastojei oistiti
tefsirsko naslijee od neprovjerenih israilijjata i neutemeljenih
miljenja, te pokuavajui povezati kur'anske upute sa tadanjim
stanjem u drutvu, na svim poljima. Iako i u tom periodu postoje
razliiti smjerovi u tefsiru, ipak sve ih karakteriu te osobine, poevi
od Tantavija Devherija, preko Abduhua, Rdaa, Mustafe Meragija,
Ibn Badisa, Sejjida Kutba i Se'ida Havve, pa sve do mufessira koji i
danas piu i objavljuju svoje tefsire, kao to su npr. Vehbe ez-Zuhajli,
Muhammed Ali es-Sabuni, Ehu Bekr el-Dezairi, i drugi.
Uvjeti koje mufessir mora ispunjavati
Tumaiti Allahovu rje objavljenu u Kur'anu sigurno je jedan od
najteih i najodgovorjih poslova, budui da od tumaenja Kur'ana
zavisi hoe li se znatan broj ljudi, u vezi sa odreenim brojem pitanja,
ponaati ispravno ili pogreno. Zato, tumaiti Kur'an ne moe bilo ko,
nego osoba koja to eli mora ispunjavati odreene uvjete. Islamski
uenjaci detaljno su navodili i obrazlagali te uvjete, mada ih jedni
navode u veem a drug u manjem broju. Meutim, sutinske razlike
nema, jer su neki uenjaci pod jednim uvjetom podrazumijevati jo
neke, a drug uenjaci su i navodili pojedinano. Naprimjer, neki
samo kau da mufessir mora odlino poznavat arapski jezik i sve
njegove discipline, a drug navode te discipline kao posebne uvjete.
Uglavnom, da bi neko bio mufessir mora ispunjavati slijedee uvjete:
1. Da bude ispravnog islamskog, ehli -sunnetskog vjerovanja i da
se prdrava islamskih principa u svom ivotu. 34 Naprimjer, neki
3 Menna' el-Katan, nav. djelo, str 329.
24
orijentalsta moe dobro ovladati islamskim znanostima i protumaiti
odreene ajete, ali on ne moe biti prihvaen kao mufessir.
2. Da ima ispravan nijjet, odnosno da mu je namjera
tumaenjem Kur'ana posti Allahovo zadovoljstvo i objasniti ljudima
ta im Alah poruuje. Naalost, bilo je i onih koji su zbog pripadnosti
odreenom mezhebu ili frakciji (pa ak i potpuno zalutaloj) pokuavali
cijel Kur'an protumaiti u skladu sa njihovim uvjerenjima, to je
siguro pogreno i neprihvatljivo. Mufessir mora biti spreman da
prihvat ono to uvidi da je tano, bez obzira sa kojim pravcem se to
slagalo.
3. Da Kur'an najprije tumai samim Kur'anom, tamo gdje je to
mogue, budui da je Allahova rje najbolji tuma samoj sebi. Naime,
u nekim ajetma neto je spomenuto ukratko, koncizno, a u drugim
ajetma je izloeno detaljnije i pojanjeno, pa je obaveza mufessiru da
pro pokua pronai tako tumaenje.
4. Da izvanredno dobro poznaje Sunnet Allahova Poslanika,
s. a. v. s, zajedno sa svim disciplinama te znanost, te da mu Sunn et,
odnosno Hadis, bude drugi izvor za tumaenje ajeta. Poznato je da je
Uzvieni poslao Muhammeda, s.a.v.s, da objasni Kur'an i da ga u
praksi prmijeni, pa upravo zbog toga ni jedan tefsir ne bi mogao biti
prihvaen ako se ne bi oslanjao na taj izvor.
5. Da mu, nakon Kur'ana i Sunneta, slijedei izvor za komentar
ajeta budu rjei ashaba, budui da su oni ivjeli u vrijeme objave
Kur'ana, da najbolje poznaju povode objave pojedinih ajeta, te da su
imali prliku, druei se sa Poslanikom, s.a.v.s, ls pravno sh vatiti
znaenje kur'anskih ajeta. 35
6. Da izvanredno dobro poznaje islamsko vjerovanje (akaid),
ukljuujui sve akaidske pravce, kako bi sam mogao biti na pravom
putu i druge ka njemu usmjeravati, te kako bi mogao prepoznat greke
pojedinih frakcija i odgovoriti na njih.
7. Da izvanredno dobro poznaje metodologiju fkha (usuli-fkh),
kako bi mogao na odgovarajui nain izvoditi propise iz kur'anskih
35 Isto, str. 329, 330.
25
fMf O tei"
ajeta. Takoer, on mora dobro poznavat fkhske propise, kako bi ih
mogao potvrdit ili ispravit na osnovu kur'ans kih ajeta.3
6
8. Da bude izvanredan poznavalac arapskog jezika, ukjuujui
sve njegove discipline (nahv, sarf, itkak, belaga = me'ani, bejan i
bedi'), pa i arapsku knjievnost, budui da je Kur'an objavljen na
arapskom jeziku. U tom smislu Mudahid, jedan od najistaknutjih
mufessira meu tabi'inima, kae: "Nikome ko vjeruje u Allaha i ahiret
nije dozvoljeno da tumai Allahovu Knjigu ukoliko ne poznaje
discipline arapskog jezika!"37
9. Da potuno vlada znanostima koje se odnose na Kur'an, a to
su: kiraet, povodi objave, nain objave, mekkanski i medinski ajet,
derogacija u Ku r'anu, podjela ajeta (opi i posebni, jasni i manje jasni,
koncizni i oni koji ih pojanjavaju . . . ), kur'anska kazivanja, pisanje i
sabiranje Kur'ana . . . , te tefsir i sve nj egove discipline.
1 O. Da dobro poznaje vrjeme i prilike u kojima iv, ukljuujui
razne naune discipline, bez kojih se ne moe dobro shvatt trenutno
stanje i razvoj druta. 3
8
1 1. Da bude pametan i otrouman, kako bi mogao razluit istinu
od neistne, te kako bi mogao precizno odredit na ta se odnosi
odreeni kur'anski ajet ili hadis. 39
12. Da ima uroeni dar (ilmul-mevhibe) za tumaenje, to Allah
daruje onima koji se prdravaju Njegovih propisa. U tom smislu
Uzveni kae: "Bojte se Allaha, pa e vas Allah poduit. "4 A
Poslanik, s.a.v.s, kae: "Ko radi u skladu sa onim to zna, Allah e mu
podart da sazna i ono to ne zna. " 41
V rs te tefsira
ivei u razliitm vremenskm periodma i razliitim uslovima,
te pod utecajem odreene sredine, pravca il ideje, komentatori
3 Ferid Mustafa Selman, nav. djelo, I tom, str. 31, 32.
37 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 266.
38 Isto, str. 270, 271 .
39 Menna' el-Kttan, nav. djelo, st 331.
4 EI-Bekr, 282. Vlastt prijevod.
4
1
Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 268.
26
Kur'ana nisu imali jedinsten pristup tefsiru, odnosno nisu uvijek
korstli iste metode u tumaenju Kur'ana. Ako se tome jo doda da
nisu bili istog nivoa znanja i da su jedni bili struniji u jednim a drug u
drugm znanostma, onda je razumljivo da postoji vie naina
tmaenja Kur'ana. Naprimjer, logino je da je mufessir koji je bio
istaknut u disciplinama arapskog jezika najvie panje u svom tefsiru
posveivao tmaenju Kur'ana sa tog aspekta, da je mufessir koji je bio
strnjak u islamskoj tradiciji tumaio Kur'an sa svog aspekta, da je
strnjak u fkhu najvie komentarisao Kur'an sa aspekta erjatskog
prava, itd. S obzirom na to koja disciplina preovladava kod odre enog
mufessira, njegov tefsir je svrstavan u odreeni smjer u tumaenju
Kur'ana. Dva glavna pravca u tumaenju Kur'ana jesu: tradicionalni i
racionalni tefsir, a pored njih postoje i slijedei: jeziki, fkhski, sufjski,
dogmatski, znansteni, reformatorski, tematski, itd.
Tradicionalni tefsir (et-tefsiru bil-me'suri; et-tefsiru bin
nakli) najstarji je i jedan od najvanijih pravaca u tumaenju Kur'ana.
On podrazumijeva tumaenje Kur'ana tradicijom, tj. onim to je
preneseno od prvih generacija muslimana: Kur'anom, hadisima,
rijeima ashaba i donekle tabi'ina. 42 Mufessiri tog smjera nisu se
usuivali donositi vlastite sudove o znaenju kur'anskih ajeta, nego su
se oslanjali samo na predaje iz spomenutih izvora. 43 Zaetke djela te
vste tefsira imamo ve u prvim hadiskim zbirkama, gdje su njihovi
autori predaje o tumaenju Kur'ana od Poslanika, s.a.v.s, ashaba i
tabi'ina biljeili u posebna poglavlja, koja su uglavnom nazivali: kitabut
teir Takav je npr. bio sluaj sa Buharijem, Muslimom, Ehu
Davudom, Tirmizijem, Ibn Maddom, Nesaijom, Ibn Hibbanom,
Hakimom, i drugm. 4 Pre generacije mufessira pripadale su tom
smjer tefsira, kao i mnog iz kasnijih generacija, sve do dananjeg
vremena. Najistaknutji meu njima su: Muhammed ibn Derir et
Taber, Husejn ibn Mes'ud el-Begavi, Ibn ' Atijje el-Endelusi, Ibn Kesir
ed-Dimeki i Delaluddin es-Sujut.
Tradicionalni tefsir ima veliku vrijednost i mnog su ga prihvatli
kao najprei i najvaniji nain tumaenja Kur'ana, 45 jer se oslanja na
42 Muhammed es-Sa b bag, Lm hat f u'lumi-Kr' ani vtdahalt-t Bejrt 197 4, str. 177.
43 Menna' el-Kattan, nav. djelo, st 347.
4 Jusuf el-Kardavi, K nete'ame/1 me'ai-Kr'anil-'a!m, Kairo 2000, II izd, str. 206.
45 Sub h es-Salih, Mebahis f 'ulumii-Kr' an, Bejrut 2000, X izd, str. 298.
27
L,af o te{iJe
najjae dokaze, pa se njime dolazi do ispravne spoznaje o znaenju
kur'anskih ajeta.46 Meutim, mufessiri ovog smjera, naroito oni iz
kasnijih generacija, pravili su odreene propuste u tumaenju Kur'ana,
koji se navode kao negativne pojave u tradicionalnom tefsiru. Radi se,
, uglavnom, o slijedeim starima: a) navoenje slabih (da'it, odbaenih
(munker) i apokrifnih (mevdu') predaja od Poslanika, s.a.v.s, ashaba i
tabi'ina, b) kontradiktorost meu nekim predajama,47 i e)
neselektivno navoenje israilijjata, tj. predaja od jevreja i krana.
Racionalni tefsir (et-tefsiru bir-re'ji; et-tefsiru bil-'aki).
Nasuprot tradicionalnom tefsiru, koji podrazumijeva tumaenje
tadicijom, stoji racionalni tefsir, koji podrazumijeva tumaenje
Kur'ana vlastitm razumom. Dr. Kardavi ovaj nain tumaenja Kur'ana
defnie na slijedei nain: "Racionalnim tefsirom oznaava se
angaovanje vlastitog razuma i intelekta u razumijevanju asnog
Kur'ana, zasnovano na poznavanju arapskog jezika, nakon to
mufessir ispuni odreene naune i moralne kalitete." 48 Po pitanju da li
je dozvoljeno na taj nain tumaiti Kur'an, islamski uenjaci zauzima j u
tri stava: a) jedni ga u potpunost zabranjuju, b) drugi ga dozvoljavaju,
e) a trei postavljaju odreene uslove za njegovu dozvolu.
Uenjaci prvh generacija drali su se tradicionalnog tefsira a
izbjegavali su racionalni, bojei se da e u tom sluaju potpast pod
znaenje hadisa: " ... a ko neto o Kur'anu rekne po svom miljenju,
neka pripremi sebi mjesto u Vatr!"49 U tom smislu prenosi se i izreka
Ehu Bekra, kada je upitan o znaenju jednog ajeta: "Koje nebo e mi
hlad pruat i koja zemlja e me nositi ako o Kur'anu kaem ono to
ne znam?!"50
Oni koji smataju da racionalni tefsir nije dozvoljen, pozivaju se
na: a) ajete kojima se zabranjuje govoriti o onome o emu se nema
znanja, b) ajet: "A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono
to im se objavljuje ... "51 -dakle, tumaenje Kur'ana ogranieno je na
4 Menna' el-Kattan, nav. djelo, str 350.
47 Jusuf el-Kardavi, nav. djelo, str. 207.
4 Isto, str. 208.
49 Hadis biljei Tirmizi (r. 4023) i kae da je dobar (hasen) a navodi ga i Taberi u svom
tefsir.
5
0
Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 352. Predaju biljee: Ibn Ehi ejbe i Taberi.
5
1
En-Nahl 4.
28
Poslanika, s.a.v.s, e) navedeni hadis, kao i drugi slini hadisi o zabrani
tumaenja Kur'ana na osnov vlasttog miljenja, d) izreke ashaba -
kao npr. navedena Ehu Bekrova -iz kojih se vidi da su se or
ustavali tumait Kur'an vlastitim razumom, itd. 52
Meutm, oni koji dozvoljavaju racionalni tefsir te dokaze
objanjavaju na slijedei nain: a) racionalni mufessir ne tumai bez
znanja, nego na osnovu raspoloivih podataka i naunih disciplin a
kojima vlada, b) Poslanik, s.a.v.s, protumaio je samo neke ajete, pa je
mufessirima dozvoljeno da tumae one ajete koje on nije protumaio,
e) rm hadisima zabranjuje se tumaiti muteabih, odnosno manje jasne
ajete, ije se tumaenje moe saznat samo putem jakog tradicionalnog
dokaza, a mogue je d, a se oni odnose na one koji su slabi poznavaoci
islamskih znanosti, d) neki istaknuti ashabi su se ustruavali tumaiti
Kur'an iz pobonosti i bogobojaznosti, ali su to zato radili drugi,
takoer istaknuti ashabi.53
Uz sve to, oni koji smataju racionalni tefsir dozvoljenim
pozivaju se i na slijedee dokaze: a) ima mnogo ajeta koji poru ljude
na razmiljanje i izvoenje zakljuaka iz kur'anskih ajeta, kao to je
npr. ajet: "Kako oni ne razmisle o Kur'anu, il i su im na srcima
katanci! "54, b) kada racionalni tefsir ne bi bio dozvoljen, onda ni
idrihad u fkhu ne bi bio dozvoljen, jer i on podrazumijeva tumaenje
ajeta i hadisa na osnovu vlastitog razumijevanja, e) i sami ashabi su
pojedine ajete razliito tumaili, to ukazuje na to da su se i oni koristili
vlastitm razumom pri tumaenju Allahovih rijei, d) kad bi tumaenje
Kur'ana podrazumijevalo samo oslanjanje na predaje, onda ne bi imala
smisla dova koju je Poslanik, s.a.v.s, uio Ibn Abbasu: "Allahu! Daj mu
da razumije vjer i podui ga tumaenju Kur'ana!", itd. 55
Ako se uzmu u obzir oba stava, moe se rei da ona ne moraju
biti potpuno kontradiktora, jer ne podrazumijevaju i jedni i drug pod
pojmom r ' potpuno istu stvar. 56 Isto tako, moe se zakljuit da je
najispravniji stav onih koji smatraju da se racionalni tefsir dijeli na dva
S
2 Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 256-261 .
SJ Isto.
5 Muhammed, 24.
ss
Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 261-263.
S
6 Isto, str. 264.
29
t.fto o teil
dijela: a) dozvoljeni, ili pohvalni i b) zabranjeni, i pokueni.S7 Da bi
racionalni tefsir bio dozvoljen, njegv autor mora ispunjavat
spomenute uslove a njegov tefsir ne smije biti u kontradikciji sa
vrstm dokazima iz tadicionalnog tefsira. "Racionalno tumaenje
Kur'ana mora biti u skladu sa vjerostojnom tradicijom. Ukolko to nije,
onda ono gubi svojstvo valjanosti." 58 To je logno, budui da
"racionalni tefsir ima status idtihada a poznato je da nema mjesta
idtihadu tamo gdje postoji kur'ansko-sunnetski tekst. Meutm, u
sluaju kada nema kontadiktornosti izmeu racionalnog i
tradicionalnog tefsira onda oni jedan drugog potvruju i pojaavaju, a
upravo takvi sluajevi su najzastupljeniji u tefsirskim djelima." 59
Racionalni tefsir dolazi do izraaja nakon nekoliko stoljea po
Hidri, da bi poslije uzeo maha, tako da je do danas napisan veliki broj
tefsirskih djela racionalnog smjera. Nedozvoljeno racionalno
tumaenje Kur'ana zastupljeno je uglavnom u tefsirima raznih frakcija,
a najpoznatji dozvoljeni su racionalni tefsiri slijedeih mufessira:
Fahruddina er-Razija, Abdullaha ibn 'Umer el-Bejdavija, Abdullaha ibn
Ahmed en-Nesefja, A ibn Muhammed el-Bazina, Nizamuddina
ibnul-Hasan el-Hurasanija en-Nejsaburija, Delaluddina el-Mehallija i
Delaluddina es-Sujutja (efsirul-Delalejn), ihabuddina Mahmud el
Alusija el-Bagdadija, i dr. 6
0
Jezik tefsir je tumaenje Kur'ana pr kojem autor najvie
panje poklanja jezikom aspektu, najee kroz tri segmenta: a)
tumaenje manje jasnih kur'anskih rijei (arbui-Kr'an), b) gramatka
analiza kur'anskog teksta (en-nahv vl-i'rab), i e) stlistiko tumaenje
ljepote kur'anskog izraza (el-belaga).61 Najpoznatiji pisci te vrste tefsira i
njihova djela su: Ibn Kutejbe: Garbui-Kr'an, Ragib el-Asbihani: EI
Mudat, El-Ferra': Me'anii-Kr'an, Ehu Hajjan el-Endelusi: EI-Bahrl
muhi, Ez-Zeddad: I'rabui-Kr'an, Sejjid Kutb: Fi ilalii-Kr'an, i
d
.
62
g.
S7 Isto, str. 265.
ss
JusufRami, Tesr- hitora i metodola, Sarajevo 2001, str. 160.
S9 Subhi es-Salih, nav. djelo, st. 293.
6 Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 289-362.
61 Muhammed es-Sabbag, nav. djelo, st. 144.
62
Isto, st. 1 45-176.
30
Fikski tefsir ( et-tefsirul-fki) je tumaenje Kur'ana kojim
mufessir posebnu panju obraa na ajete iz kojih se izvode erjatski
propisi. Neki od t mufessira tumaili su samo ajete sa fkhskom
tematikom (npr. Dessas), dok su drug tumaili cijeli Kur'an, ali su
najve tumaili ajete koji u sebi sadre propise (npr. Kurtubi). Ta vrsta
tefsira javlja se sa pojavom razliitih fkhskih pravaca i prsutna je sve
do danas, s tm to su, uglavnom, u vezi sa odreenim mezhebom.
Najpoznatiji mufessir i njihova djela tog smjera u tumaen ju Kur'ana
jesu: Ehu Bekr er-Razi el-Dessas: Ahkamui-Kur'an (anefjski), Ahmed
ibn Ehu Se'id Mulla Dujun: Et-teiratul-ahmedij e f btanil-aatf-fer'ij e
(hanefjski), Ebul-Hasan et-Taberi el-Kija el-Herrasi: Ahkamu/-Kran
(afjski), Delaluddin es-Sujut: El-Ik/ilj istnbatt-ten:l (afjski), Ehu
Bekr ibnul-Arebi: Ahkamui-Kr'an (malikijski), Ehu Abdullah el
Kurtubi: EI-Dami'u li ahkamii-Kur'an (malikijski), Muhammed es-Sajis:
Teir aahkam, Menna' el-Kattan: Teir aatl-ahkam, Muhammed
e-enkiti: Adva' ul-btan.
63
Suf jski i aluzivni tefsir ( et-tefsirus-suf evil-iari) jeste
pokuaj pronicanja u dubine kur'anskog teksta i izvo enje dodatnih
znaenja i uputa. Zastupnici te vrste tefsira smatraju da svaki ajet ima
svoje vanjsko (zahir) i unutarnje (batin) znaenje, a nek vjeruju da
kur'anski tekst ima i vie slojeva. "Seneda i predaja uglavnom nema i
nastoji se, uvoenjem metafore i alegorije, proniknuti u dubine Teksta.
Sufjsko tumaenje Kur'ana obino je vezano za mistinu praksu i
pobonost. Zerkei ak sufjsko tumaenje Kur'ana i ne smatra
tefsirom ve tvrdi da se tu radi o inspiraciji koju je sufja ili mistk
dobio nakon itanja kur'anskog teksta."64 Budui da i u toj vrst tefsira
ima tumaenja koja se ne mogu prihvatit, islam ski uenjaci postavili su
uvjete za prhvatanje takvog tefsira: a) da ne bude u kontadiktorosti
sa vanjskim tekstom Kur'ana, b) da ima potvrdu u kur'ansko
sunnetskom tekstu, e) da ne bude u kontradiktornosti sa nekim
erijatskim ili razumskim dokazom, i d) da prznaje i vanjsko
tmaenje kur'anskog teksta. 65 Najpoznatji mufessir sufjskog pravca
u tefsiru i njihova djela jesu: Sehl ibn Abdullah et-Tusteri: Tesir/
Kr'ani- 'a:m, Ehu Abdirrahman es-Sullemi: Hakaikut-teir, Ehu
63 Menna' d-Ktt, nav. djelo, st. 377-381.
6 Kr Enes, Udu rqirtk qoootu,Sarajevo 1988, str. 160.
6
5 Muhammed Husejn ez. Zehebi, nav. djelo, II tom, st. 377, 378.
3 1
( . G'o o te
Muhammed e-irazi: Hakaikui-Kr'an, Ibn Arebi i tefsir koji se njemu
pripisuje, i drug.
66
Dogatski tefsir (tefasirul-frek) jeste nedozvoljeno
racionalno tumaenje Kur'ana, kojim pripadnici raznih sekt
pokuavaju protumait kur'anske ajete i podvrgnuti ih prncipima svog
vjerovanja. Da bi opravdali neka svoja uvjerenja, uenjaci tih sekt
odstupaju od opeprihvaenih pravila tumaenja Kur'ana, zbog ega se
njihovo tumaenje ne moe prihvatiti. Najpoznatije od tih sekti jesu:
mu'tezile, murdije, iije i haridije.
6
7 Neke od tih sekti imaju tefsire
kompletnog Kur'ana u skladu sa njihovim uvjerenjima a neke
tumaenje samo odreenih ajeta, na osnovu kojih baziraju svoje
uenje. Najpoznatiji tumai Kur'ana i njihova djela te vrste tefsira jesu:
Zamaheri: EI-Keffau 'an hakaikit-tenli ve 'uunul-ekavili f vuduhiMe'vl
(mu'tezilijski), Kadi Abduldebbar: Tenhui-Kr'ani 'anil-meta'in
(mu'tezilijski), El-Hasan el-Askeri i njegov tefsir (iitski), Tabersi:
Medme'ul-bean li 'u/umiJ-Kur'an (iitski), Tabatabai: EI-Mizan f teiri
Kr'an (iitski), Itfej.ji: Himanuz-zad ia darl-me'ad (haridijski), i drugi.
6
8
Znanstveni tefsir (et-tefsirul-'ilmi) jeste tumaenje Kur'ana na
osnovu novih naunih otkria i spoznaja. Zaeci tog tefsira mogu se
nai jo kod Fahruddina Razija (umro 606. h. god.) i Mursija (umro
655. h. god.), ali pravi zamah doivljava u devetnaestom i dvadesetom
stoljeu, u perodu muslimanske dekadence i, istovremeno, velikog
naunog napretka na Zapadu. Pristalice te vrste tefsira pokuavaju sve
naune pronalaske povezat sa kur'anskim tekstom i dokazati da
Kur'an na njih aludira prije trinaest i etrnaest stoljea. Me utim, u
njihovom tumaenju primijetno je trganje kur'anskih rijei iz
konteksta, nategnuto tumaenje, ishitreno povezivanje naunih
pretpostavki, ukljuujui i nedokazane, sa kur'anskim tekstom, itd,
zbog ega ga mnog osuuju i postavljaju odreene uslove da bi
mogao biti prihvaen. Najizrazitiji predstavnik ovog smjera u tefsiru
jeste Tan tavi Devher sa svojim djelom: EI-Devahir f tiKr'anil-
66
Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 358.
6
7 Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, st. 366.
68
Opije o dogmatskom tumaenju Kur'ana vidjet: Muhammed Husejn ez-Zehebi,
nav. djelo, I tom, str. 363-482, te II tom, str. 3-336.
32
kerm, a istom smjer pripadaju i: Muhammed Ahmed el-Gamravi,
Hanef Ahmed, Ahmed Izzet paa, i drug. 69
Reformatorsk tefsir ( et-tefsirul-islahi) to je sintagma kojom
se oznaava nain na koji Kur'an tumae islamski pokreti i
reformatorske kole, prije svega dobro poznata reformatorska kola
Muhammeda Abduhua. Naime, u devetnaestom i dvadesetom stoljeu
dolazi do ope letargije, dekadence i zaostalosti u muslimanskom
svijetu, to je posljedica udaljavanja od osnovnih islamskih prncipa,
uvoenja neislamskih normi ponaanja i obiaja u muslimanskim
drutvma, koje su obini muslimani smatrali vjerskim i koje nisu dali
mijenjat. S drge strane, Zapad je doivio nauno-tehnoloki
napredak, zahvaljujui emu je kolonizirao veinu islamskog svijeta.
Odgovore na pitanje zato je nastupilo takvo stanje davali su mnog,
naroito voe spomenuth pokreta i reformatorskih kola. Oni su
naglaavali da je problem u samim muslimanima, te da je izlaz u
vraanju povjerenja u osnovne islamske izvore, te pristpu tim
izvorima bez optereenost kojekakm obiajima i neutemeljenim
uvjerenjima. Znaajan doprinos na tom planu dala je kola
Muhammeda Abduhua, za koju su zasluni i: Demaluddin Afgani,
Reid Rida, Mustafa Meragi, i drugi. Abduhu i Rida autori su uvenog
tefsirskog djela Teiri-Kur'anil-hakim, koje se drugm imenom zove:
T eiri-Menar. 70
Tematski tefsir (et-tefsirul-mevdu'i) jeste tumaenje svih
kur'anskih ajeta koji govore o istoj temi, npr. o poloaju ene, o islamu
i kamati, o islamu i ljudskim pravima, itd. Pozitivna strana tog smjera u
tefsiru jeste to se uzimaju u obzir svi ajeti koji govore o odreenoj
temi - to je neophodno za kompletno sagledavanje odreenog
pitanja, a negativna - to se autor takvih djela poesto, skoro u
potpunosti, oslanjaju na kur'anske ajete a zapostavljaju npr. povode
objave, derograne i derograjue ajete, itd. 7
1 Bilo je i prije pokuaja
takvog tumaenja Kur'ana, ali se ono najvie razvilo u zadpje vrijeme,
odnosno u dvadesetom stoljeu. Radi se o djelima koja tumae samo
odreen broj kur'anskih ajeta, bez namjere da se protumai kompletan
Kur'an.
69 Muhammed es-Sabbag, nav. djelo, str. 203-21 2.
7
0
Opirnije o toj vrst tefsira vidjeti: Isto, st. 213-225.
71 Kari Enes, Uvd u tesrke anost, Sarajevo 1988, st. 1 62.
33
lkitko o t"
Ostali naini tumaenja Kur'ana. Strunjaci za kur'ansko
tefsirske znanost nisu jedinstveni u stavu koliko ima vrsta tumaenja
Kur'ana, jer neki odreeni pravac svrstavaju pod drug smjer u tefsiru,
dok ga drug uenjaci navode kao poseban smjer. Zato emo u
razliitim djelima o tefsiru naii na razliit broj vrsta tefsira. Pored
toga, ima sluajeva da odreeni tefsir neki uenjaci svrstavaju u jedan a
drug u neki drugi pravac u tefsiru. Razlog tom lei u injenici da nema
ni jednog tefsira kojim se Kur'an u potpunost tumai samo jednom
metodom, nego su svi tefsiri, u stvari, nastali koritenjem raznih
metoda tumaenja Kur'ana, pa ih uenjaci svrstavaju u onu vrstu
tefsira za koju procijene da u njima preovlauje. Dakle, ne postoji
stopostotni tradicionalni, racionalni, jeziki, niti tefsir nekog drugog
smjera. ak i najpoznatiji tradicionalni tefsiri u sebi imaju dozu
racionalnog, kao to se i u najpoznatjim racionalnim tefsirima,
donekle, korsti tradicija za tumaenje Kur'ana.
U svakom sluaju, u tefsirkoj literaturi mogu se nai podaci i o
slijedeim pravcima tumaenja Kur'ana: historijsk metod kojim se
nastoji doi do to vie historjskih podataka o kur'anskim kazivanjima
i uslovima objave, flozofski metod kojim se kur'anski ajeti nastoje
dovesti u vezu sa flozofskim pojmovima, politik metod kojim se
kroz tumaenje ajeta obrauju savremene politke teme, itd. "Svi
metodi u tumaenju Kur'ana pokazuju da je Kur'an neiscrpna Boija
Rije koja e se uvijek prvodit kroz tefsire, ali nee nikada biti
iscrpljena. Otuda su klasini komentatori Kur'ana govorli da nakon
svega ostaje ovjekova dunost da kae da "Bog najbolje zna" (Allahu
a'lemu) ta je rekao."72
Najbolji nain tumaenja Kur'ana
Ve je istaknuto da su tradicionalni i racionalni tefsir dva
najistaknutja pravca u tumaenju Kur'ana, to znai da najvei broj
tefsirskih djela pripada jednom i drugom pravcu. Meutim, budui da
sva ta djela, iz oba pravca, imaju, donekle, i odlike onog drugog smjera,
te imajui u vidu izriito izjanjavanje mnogh islamskih uenjaka o
potebi spajanja pozitivnih karatkeristika i jednog i drugog smjera,
moemo zakljuiti da je najbolji nain tumaenja Kur'ana: spoj
1
2
Isto.
34
pozitvnih karakteristika tadicionalnog i racionalnog tefsira, uz
potvanje naprjed navedenih uvjeta kojih se mufessir mora
prdravati. O tome dr. Jusuf Kardavi izriito kae: "Naime, poto u
metodologji tumaenja Kur'ana ima onih koji uzimaju u obzir
naslij ee i tadiciju, te onih koji posveuju panju razmiljanju i raciju,
najispravniji nain jeste spoj tadicionalnog i racionalnog, spoj
vjerodostojnih predaja i racionalnih dostgnua, te zbliavanje naslje a
prvih generacij a sa spoznajama kasnijih generacija." 73
On potom navodi niz mufessira koji su preferrali taj metod u
tumaenju Kur'ana: Muhammed ibn Derir et-Taberi, Ibn Kesir ed
Dimeki, Muhammed ibn Ahmed el-Kurtubi, Muhammed ibn A e
evkani i dr. On ak tvrdi da je nepravda Taberja - najizrazitjeg
predstavnika tradicionalnog tefsira - smatrat samo tradicionalnim
mufessirom, jer on, nakon navoenja predaja, donosi svoj stav i
komentarie koje predaje su ispravnije, i navodi i lni stav o pitanju
znaenja odreenog ajeta, to sve spada u racionalni tefsir. Kao
p
osebno interesantan primjer ejh Kardavi navodi i tefsir uvenog
evkanija, iz ijeg se naslova vidi da je i on zagovarao spoj te dvje
vrste tefsira: Fethui-Kdir el-dami'u bene fnneir-rvaet ved-dirajet min
'ilmi-teir (Otkrvene Svemogueg - so tradiconalne i raconalne metode u
teir).14
U prilog tome mogu se navesti brojna imena drugh istaknutih
islamskih uenjaka i mufessira. Naprmjer, ve u generaciji ashaba
neto od racionalnog tefsira moemo nai kod Ibn Abbasa,
najistaknutijeg mufessira meu njima. Poznato je da je on kur'anske
ajete, donekle, tumaio onako kako ih je razumio, odnosno svojim
racijem. Isti sluaj je i sa najistaknutjim mufessirima u generaciji
tabi'ina, to se moe potrdit njihovim razliitim tumaenjem isth
ajeta, za ta ima puno primjera. :ored toga, zagovornika spoja
tadicionalnog i racionalnog tefsira ima i meu velikanima tefsirskih
znanost kao to su: Zerkei, Sujut, Alusi, Abduhu, Rida, Sejjid Kutb,
itd.
73 Jusuf el-Kardavi, nav. djelo, st. 217.
74 Isto, str. 217, 218.
35
TRADICIONALNI TEFSIR
IBN ABBAS
'
u4

'
3. (rije Hidre) /619.-68/687.
Abdullah ibn Abbas bio je najistaknutiji mufessir meu
ashabima. Kao amidi Poslanika, s.a.v.s, odrastao je i
obrazovao se uz njega. Imao je fascinirajuu sposobnost
pamenja i cijeli ivot proveo je uei i poduavajui druge.
Pored poznavanja Kur'ana i kur' anskih znanosti, istakao se i u
poznavanju hadisa, fkha, arapskog jezika, historije Arapa i
predislamske poezije.
Jbn .bbas
Puno ime mu je: Abdullah ibn Abbas ibn Abdulmuttalib e
Kurei el-Haimi.1 Iz samog imena vidi se da j e iz plemena Kurej,
preciznije iz ogranka Haimovia. On je amidi Allahova poslanika
Muhammeda, s.a.v.s.
Roen je u Mekki, tree godine prij e Hidre, odnosno 619.
godine, u svojevrsnom logoru, u periodu dok su muslimani i njihov
zattnici Haimovii bili izolovani na posjedu u'ab, iji je vlasnik bio
Ebu Talib.2 Odrastao je uz Poslanika, s.a.v.s, zato to mu je bio blizak
roak i zato to je Mejmuna, nj egova tetka po majci, bila jedna od
Poslanikovih ena. 3
Poslankova dova
Ve u djetnjstvu pokazivao je znake izuzetnog talenta i
nadarenosti, te velike otroumnosti i sposobnost pamenja. Pored
tog, Muhammed, s.a.v.s, prouio mu je dov, obraajui se
Uzvienom: "Allahu! Daj mu da razumije vjeru i podui ga tmaenju
Kur'ana!"
(JI . 0.l l 1)4 Povod uenju te dove bio j e
slij edei: Kada j e j edne noi Poslanik, s.a.v.s, bio kod Mejmune, Ibn
Abbas se probudio prje nj ega i prpremio mu vodu da bi se mogao
abdestiti i klanjati nonu naflu. Kada je abdesto, upitao je: "Ko mi j e
ovo prpremio?" Ona mu je odgovorila da j e to uinio Ibn Abbas, pa
j e on prouio za njega tu dovu. 5 Prema drugoj verziji, ta dova je glasila:
"Alahu! Podui ga Knj izi i mudrosti! " (
I. yt. l 1)6 Na
osnovu raznih predaja na tu temu, najvj erovatnije je da j e njemu
Muhammed, s.a.v.s, u nekoliko navrata prouio nekoliko dova sline
sadrine.' U svakom sluaju, plod Poslanikove dove jeste to to se on
1
U pogledu njegova imena nema nkakvog razilaenja i ono njega u istom obliku koriste
svi uenjaci koji su pisali o Ibn Abbasu. Pogledati npr: Hajruddin ez-Zirikli, El-A'Iom,
Bejrt 1989, VIII izd, IV tom, str. 95.
2
Prema nekima, on je roen pete godine prije Hidre, ali ipak veina onih koji su se
bavili ivotopisom Ibn Abbasa navode da j e on roen tree godine prije hidre. Vidjeti:
Ibn Hader el-Askalani, El-Itobb[tqig-tobobb,Bejrut, bez god. izd, II tom, str. 322.
3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tqnm w/-mqtnmor, I tom, str. 65.
4 O dovu spominju skoro sv uenjaci koji su pisali o Ibn Abbasu. Vidjet npr:
Muhammed Es-Sabbag, Imbot['ulumil-Kr'oo,Bejrut 1974, st. 1 33.
5 Ibn Hader el-Askalani, nav. djelo, str. 322,323.
6 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 67.
7 O tome vidjeri opirnije: Ibn Hader el-Askalani, nav. djelo, str. 322, 323.
40
meu ashabima istakao u raznim disciplinama a pogotovu u tumaenju
Kur'ana.
Poto je bio izuzetno nadaren a odrastao je faktiki uz Poslanika,
s.a.v.s, provodei puno vremena uz njega, pomno je posmatrao
njegove postupke i pamtio njegove rij ei, tako da je dosta hadisa
zapamtio i prenio na sljedee generacije. Iako je imao svega trinaest
godna kada je Muhammed, s.a.v.s, preselio na ahiret, ve do tada
istakao se svojim znanj em. Pored toga, nastavio se druit sa
istaknutim ashabima koji su bili stariji po godinama, tako da j e od njih
zapamtio ono to nije mogao lino uti od Poslanika. U nekim
predajama navodi se kako je, nakon Poslanikove smrt, vrlo
otroumno predlaao nekim mlaim ashabima da obilaze poznatije
ashabe i pitaju ih o hadisima koje su oni lino uli od Vjerovjesnika
s.a.v.s, dok ih je jo bio znatan broj ivih. Navodi se tako da je on bio
uporan u obilasku ashaba i sluanju hadisa od njih. Kada bi npr. uo da
neko zna odreen hadis, on bi mu otiao kui, pa ako bi taj ashab
spavao popodne (kajlula), on bi ga ekao pred vrati ma sve dok se ne
probudi. Poesto bi mu ashabi prigovarali to tako dugo eka, te mu
govori da on samo treba poruiti pa da e oni njemu doi, al on je
uvij ek govorio da je on prei da njima doe na noge.8 Zato Buhari,
Muslim i ostal autortet u hadiskoj znanost navode od nj ega 1660
hadisa9, ime se svrstava meu ashabe koji su prenijeli najvei broj
hadisa.
Izuzetna sposobnost pamenja
Ibn Abbasovi biograf navode vie sluajeva iz kojih se vidi da je
imao zapanjujuu sposobnost pamenja skoro svega to bi uo. Tako
se npr. navodi da bi skoro uvij ek zapamto ajet im bi ga uo, te da bi,
takoer, skoro uvijek zapamto i shvatio hadis im bi ga uo. 1
0
Kada
mu je Ibn Ehi Rebi'a izrecitovao jednu svoju kasidu od osamdeset
distiha (bejtova) on ju je odjednom zapamto. Pored toga, navodi se da
je znao zaepiti ui kada bi se desilo da uje narkae, da ne bi
s Isto, str. 323.
9 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 95.
to
Abdul-Mun'im Kandil, Hqotut-tokbio, Kairo, bez god izd, str. 159.
41
Jbl .bbas
zapamto njihove rijei, jer bi mu ostajale u pamenju u potpunost
onake kako bi ih uo.
l l
Razlozi njegove izuzetne uenosti
Ibn Abbas dokazao se kao jedan od najuenijih ashaba, ne samo
u pogledu islamskih znanost, nego i u pogledu poznavanja arapskog
jezika, predislamske poezije i historij e Arapa. Objanjavajui tu
zauujuu sposobnost pamenja i izuzetnu uenost, dr. Muhammed
Husejn ez-Zehebi navodi slijedee razloge:
1. Dova koju je Poslanik, s.a.v.s, nekoliko puta prouio Ibn
Abbasu u kojoj je taio od Allaha da mu podari znanj e u vjeri,
poznavanje Kur'ana i mudrost.
2. Odrastanje uz Vjerovjesnika, s.a.v.s, i prsustovanje brojnim
dogaajima, pogotovu sluaj evima koji su bili povod objave pojedinih
ajeta.
3. Druenje Ibn Abbasa sa uenijim i poznatijim ashabima, ime
je nadoknadio ono to nije mogo uti direktno od Muhammeda,
s.a.v.s.
4. Odlino poznavanje arapskog jezika, zajedno sa svim
njegovim disciplinama, te poznavanje predislamske poezije. Da bi
pojasnio znaenje neke kur'anske rijei, nerijetko je navodio poetske
citate.
S. Izuzetna sposobnost uoavanja star, te sposobnost
samostalnog iznalaenja erijatskih rjeenja (idthad). Navodi se da je
bio hrabar u iznoenju miljenja, jer je bio siguran da je to istna, pa se
nije bojao niijeg prigovora. Abdullah ibn Omer, tako der jedan od
istaknutih ashaba, znao ga je krtkovat zbog slobodnog iznoenja
stavova o nekim pitanjima, a bi poslije i sam priznavao da je Ibn
Abbas bio u pravu. Tako je jednom prilikom Ibn Omer poslao nekog
ovjeka, koji ga je upitao za znaenje j ednog ajeta, Ibn Abbasu da
njega o tome upita, pa kada se vratio od Ibn Abbasa i obavjesto ga o
tumaenju dotnog ajeta, Ibn Omer je rekao: "Do sada sam znao
1 1
Isto.
42
govorit da m se ne svia odvanost Ibn Abbasa u tumaenju Kur'ana,
ali m j e sada jasno da je njemu dato znanje! "
12
Koliko je Ibn Abbas bio uen vidi se, izmeu ostalog, iz
slijedeeg sluaja: Poto su mu se ljudi obraali taei odgovor na
razliita pitanja, jednog dana desilo se da ljudi koji su do njega doli
nisu mogli stati u njegovu kuu, nego su zakrili i ulice koje su vodile
do nje! Kada j e obavijeten o tome, on je zatraio da prvo u du oni koji
ga hoe pitat o Kur'anu i nainu uenja Kur'ana, te ih je ulo toliko da
su napunili nj egov kuu. Svima je odgovorio na postavljena pitanj a,
pa kada su izali, zataio je da uu oni koji ga ele pitat iz tefsirske
znanost. I njih je bilo toliko da su mu napunil kuu, pa je i njima
odgovoro na svako postavljeno pitanje. Kada su i oni izali, zatraio je
da uu oni koji su doli da ga pitaju o halalu i haramu, pa su mu i oni
napunili kuu. I njima je odgovorio na sva postavlj ena pitanja. Zatim je
ist sluaj bio sa onima koji su eljeli pitat iz oblasti nasljednog prava i,
na kraju, sa onima koji su doli da ga pitaju o arapskom jeziku i poeziji.
Nakon toga, on je dredio poseban dan za svaku od th disciplina, pa su
mu ljudi dolazili u odreenim danima, shodno tome ta ih je
interesovalo i ta su htjeli uti od njega. 13
Ibn Abbas kao mufessir
Nema nikakve dvojbe da je Ibn Abbas bio najistaknutiji tuma
Kur'ana meu ashabima. Zbog toga je dobio i poasne nazive: "Tuma
Kur'ana" (erdumanul-Kur'ani), "More znanja" (El-Bahr) i "Uenjak
cijelog ummeta" (Hibrul-um eti). 14
Ibn Mes'ud, takoer jedan od istaknutjih ashaba u tefsiru, za
njega je rekao: "Divan li je Ibn Abbas tuma Kur'ana!" Mudahid,
jedan od najistaknutjih tabiina u tefsiru i Ibn Abbasov uenik, za njega
je rekao: "Ibn Abbasa su nazvali 'More' zbog njegova ogromnog
znanja. "1 S Pored toga, Mudahid je za njega rekao: "Kada bi on neto
1
2
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 67, 68.
13 Dr. Abdurrahman Re'fet el-Baa, Suwrmo bqout-tobobrb, Bejrut 1992. god, str. 1 81 ,
1 82.
14 Delaluddin es-Sujut, EH tkoo [uoo I dio, str. 205.
IS
Menna' el-Kattan, Mrbobit['lm7-K r'oo,Rijad, 1 981 . god, VIII izd, str. 382.
43
Jbn .bbas
tumaio, na njemu bi se vdjelo svjetlo!" 16 Alija r.a, opisujui nj egov
nain tumaenja Kur'ana, rekao je: "Kao da gleda u gaj b kroz tanahni
zastor! " A Abdullah ibn Omer jednom prilikom za nj ega je rekao: "Ibn
Abbas je meu svm prpadnicima Muhammedova ummeta najbolji
poznavalac onog to je objavljeno Muhammedu!" 1 7
Ibn Abbasovi savremenici esto su mu se obraali kada ne bi
razumjeli neto iz Kur'ana i imali su povjerenje u ono to bi im on
kazao. Dakle, Ibn Abbas je, jo kao vrlo mlad, postao poznat i uven
islamski uenjak. Bio je savj etik sve eterice prvih halifa. Posebno
mnogo je predaja koje govore o tome da ga je Omer, iako stariji i
halifa, mnogo cijenio, pozivao u svoje drutvo i pitao za savjete. Tako
se prenosi da bi Omer, r.a, kada bi iskrsla neko teko pitanj e, pozivao
Ibn Abbasa i govorio mu: "Ti si dostojan ovog i slinih pitanj a!" Kada
bi, zatm, Ibn Abbas rjeio to pitanj e, on bi prihvato njegovo
obrzloenje, bez pozivanja i pitanj a ikog drugog
. ts
Pored toga, Buharija navodi da ga je on esto pozivao kada bi se
sastajao sa uesnicima bitke na Bedru. Jednom prilikom Omer je
primijeto da se jedan od veterana Bedra udi zato on stalno poziva
Ibn Abbasa u drutvo sa njima, kada oni imaju djecu nj egovih godina.
Zato je Omer upitao sve prisutne ta misle o znaenju rijei
Uzvienog: "Kada Allahova pomo i pobjeda dou ... "19, pa je jedan od
uesnika bitke na Bedru rekao: "Time nam se nareuje da
zahvaljujemo Alahu i traimo oprosta od Nj ega kada nam On da
pomo i pobjedu". Tada je Omer upitao Ibn Abbasa o znaenj u te
sure, pa je on odgovoro: "Time se najavljuje smrt Allahova Poslanika
s.a.v.s. Allah mu tme poruuje: 'Kda Allahova pomo i pobjeda
dou' - to je znak da ti se prbliio smrtni as, pa - 'ti velaj
Gospodara svoga hvalei Ga i moli Ga da ti oprost, On j e uvjek
pokajanje primao."' Na to je Omer dodao: "I ja o toj suri znam upravo
to!"2 Time je pokazao starjim i poznatm ashabima da Ibn Abbas
posjeduje znanje koje poesto ni on sami nisu znali.
1
6
D
r. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 69.
17 Isto.
18
Hajrddin ez-Ziriki, n. djelo, str. 95.
1
9 Kompletna sura En-Nasr
2 Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 383.
44
Ibn Abbas, kao veliki autoritet u islamskim znanostima, imao je
veliki broj uenika, tj. tabiina koji su uili pred njim i preuzimati znanje
od njega. Strunjaci za oblast tefsira navode podatak da su se meu
tabiinima oformile t kole tefsira: mekkanska, medinska i iraka, te da
je Ibn Abbas bio osniva mekkanske kole, jer su mufessiri tabiini u
Mekki upravo od njega preuzimai islamske znanosti, a prije svega
tumaenje Kur'ana. Takoer navode da su uenjaci mekkanske kole
bili najueniji, upravo zato to im je uitelj bio Ibn Abbas. Kao nj egovi
najistaknutiji uenici navode se slijedei tabiini: Se'id ibn Dubejr,
Mudahid, Ikrime, Tavus ibn Kejsan El -J erani i Ata' ibn E bi
Rebbah.21
Koliko je Ibn Abbas bio cijenjen meu samim ashabima
pokazuju rij ei Tavusa kojima je odgovorio na prgovor zato
zapostavlj a ostale ashabe i najvie se drui sa Ibn Abbasom: "Vidio
sam sedamdeset ashaba Allahova poslanika, s.a.v.s, koji bi se, ako bi se
razili u vezi sa odreenim pitanjem, prklanjati stavu Ibn Abbasa
.
" 22
Od E bu V aila se prenosi da je jednom prilikom Ibn Abbas uio i
tumaio suru En-Nur, pa se to njemu toliko dopalo, da je rekao: "Da
su ga uli Perzijanci i Bizantinci, sigurno bi primili islam!"23 Ibn Abbas
bio je kompletna osoba, jer je postupke usklaivao sa svojim znanjem.
esto je danju posto a noi bi provodio u ibadetu i nonom namazu.
Puno je plakao iz straha od Allaha, tako da su mu se na licu ucrtale
dvje crte. 24 Koliko je Ibn Abbas bio popularan u narodu i u periodu
nakon etverice hatifa, svj edoi slijedei sluaj : Desilo se da je on
obavljao hadd iste gdine kada i hatifa Muavija. Iako je Muavija kao
hatifa imao svoju zvaninu pratnju i pomonike, ipak je Ibn Abbasov a
pratnja bila vea, mada tada nije imao nikakvog udjela u vlasti. Nj ega
su okruivali ljudi eljni nauke. 25
Ibn Abbasov tefsir
Ibn Abbas nije napisao tefsir, ali je svojim uerc1ma,
istaknutim tabiinima, po nekoliko puta tumaio Kur'an, ajet po ajet, od
21
Isto, str. 338, 339.
22
Ibn Hader el-Askalani, nav. djelo, str. 324.
2
3 Isto, str. 325.
2
4 Dr. Abdurrahman Re'fet el-Baa, nav. djelo, str.1 74.
2
5 Isto, str. 185.
45
.bn .bbas
poetka do kraja, to su oni pomno pamtli i prenosili na slijedee
generacije. Te je predaje uveni flolog Muhammed ibn Ja'kub El
Firuzabadi sabrao i objavio kao jedno djelo, odnosno kao kompletan
tefsir, pod nazivom: Tenvrl-mikas min teir Ibni Abbaf6 koji se i danas
moe nai kao tampano djelo. Nj egv je tefsir karakteristian po
tome to je kratak, a nj egove rijei dopunjuju znaenje kur'anskih
rjei, tako to se njima proiruj e iskaz.
Nj egov tefsir svrstava se u tradicionane tefsire, to z nai da on
Kur'an tumai prije svega samim Kur'anom, zatim hadisima
Muhammeda, s.a.v.s, pa onda miljenjima istaknuth ashaba. Pored
toga, poto je bio izvanredan poznavalac arapskog jezika i
predislamske poezije, on je poznat i po tome to se pri tumaen j u
Kur'ana koristo i tim disciplinama. I konano, on se donekle koristo
israilij jatma, predajama jevreja i krana. Neki su mu prigovarli
zbog toga, zamjerajui mu da je puno koristo israilij jate, ali ga zato
drug brane, iznosei injenicu da on te predaje nije koristio u
temeljnim stvarima vjere, pogotovu akaida, nego u nekim manje
vanim momentma, kao to su kazivanja o bivim narodima, pazei,
opet, da ne budu u kontradiktorosti sa kur'ansko -sunnetskim
tekstom.27
Kada je u pitanju pojanjavanje odreenih kur'anskih termina
citatima iz predislamske poezije, treba rei da su to radil i ostali ashabi
mufessiri, s tim to je to Ibn Abbas inio vie od drgih. On je takav
postpak smatrao neophodnim za razumijevanje manje poznath
kur'anskih izraza, jer je Kur'an obj avljen
"
na jasnom araskom jeku"
.28
U tom smislu prenosi se njegova izreka: "Ako me pitate za znaenje
manje jasnih rjei u Kur'anu, potraite ih u poeziji, jer je poezija
arapska antologja." Nakon nekoliko generacija pojavii su se ne ki
uenjaci islamskog prava koji su kritkovali takav nain tumaenja
Kur'ana, govorei da predislamska poezija ne moe biti osnova
kur'anskom znaenju. Meutm, to je ostalo miljenje manjine, budui
da se u ovom sluaju ne radi o davanju prednosti poezij i nad
26
Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 360. Naziv tog tefsira donekle se razlikuje, zavisno
od mufessira, pa g tako neki navode kao Tenvirl-mikba f titir Ibni Abbas (kao to je
sluaj kod dr. Zehebija), a neki kao: Tenvirl-iktba min titr Ibni Abbas.
27 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 70-73.
28 Ef-N'ara', 195.
46
kur'anskim tekstom, nego se poezijom samo poJaSnJavaju manje
poznati kur'anski izrazi. Zato se mufessiri, sve do dananjih dana, nisu
ustruavali koristit predislamskom poezijom u tumaenju pojednih
kur'anskih izraza. 29
Izmiljanje i pripisivanje Ibn Abbasu rijei koje nisu njegove
U hadiskoj nauci dobro je poznat sluaj izmiljanja hadisa i
pripisivanja isth Poslaniku, da bi se na taj nain ojaalo odre eno
mljenje i stekla neka ovosvjetska korist. Neto slino deavalo se i u
oblasti tefsira, prije svega sa Ibn Abbasom. Naime, budui da je on
imao veliki ugled kao mufessir i da je priznat kao najbolji tuma
Kur'ana meu ashabima a da njegov tefsir nije zapisan za njegova
ivota, neki ljudi iz kasnijih generacija izmiljali su na njega, govorei
da je on protumaio odreene ajete onako kako on ustvari nije radio.
Zato je nastao problem kako pristupit njegovom tefsiru, s obzirom na
to da je dosta stvari izmiljeno i njemu pripisano. Taj problem islamski
uenjaci eavali su kao i problem izmiljanja hadisa, tj. provjerom
lanca prenosilaca hadisa, odnosno, u ovom sluaju, provjerom lanca
prenosilaca rijei koje se pripisuju Ibn Abbasu. Tako se u strunoj
literaturi mogu nai lanci sa pouzdanim prenosiocima, kojima se moe
vjerovat i ije se predaje mogu prhvatt kao rijei Ibn Abbasa, kao i
lanci sa prenosiocima koji nisu pouzdani i ije se predaje ne mogu
uzet kao vjerodostojne. Kao potrdu da su neki lanci pouzdani navodi
se i to to ih Buhari koristi u svom Sahihu. Mnog mufessiri, kao npr.
Taberi, prilikom citranja Ibn Abbasovih stavova razluival su
vjerodostojne od nevjerodostojnih predaja. Ipak, za tefsir koji je
sakupio Firuzabadi ne moe se rei da je potpuno vjerodostojan, poto
ima jedan broj slabih predaja, tj. onih koje se ne mogu uzet kao
sigurne.30
Ibn Abbasov angaman u drutvu
Iz Ibn Abbasovh biografja moe se vidjeti da je on veliki dio
svog ivota proveo bavei se naukom, tj. uei i poduavajui druge i
to mu je bilo osnovno zanimanje. Trei halifa, Osman, r.a, odredio ga
29 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 74-77.
3 Opirnije o tome vidi: dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 77-83.
47
Jbn .bbas
je da predvodi muslimane u obredima hadda one godine kada je
Osman ubijen, to je on i uinio. Kratko vrijeme bio je namjesnik
Basre, na koje mjesto ga je postavo etvrt halifa, Alija, r.a. Tu dunost
je obavljao do Alijine smrt. Iako je bio istaknut i uenjak i profesor,
ipak mu to nije bila prepreka da se lino angauje u dihadu. Preivio
je teka vremena smutnje meu ashabima i tabiinima (ttna), ali se nije
sklanjao pred velikim iskuenjima kao neki drug, nego se priklanjao
onoj strani za koju je smatrao da je bila uz istnu. Tako je npr.
uestvovao na Alijinoj strani i u bici na devi protv Aie i njenih
prstalica, kao i u bici na Siffnu protv Muavije i njegovih pristalica,
gdje je bio komandant desnog krla vojske. 31 Takoer je uestvovao na
Alijinoj strani u borbi protv hardija. Pored toga, uestvovao je u
osvajanju Sjevere Afrke, dvadeset sedme godine po Hidri. 32
Koliko je Ibn Abbas bio hrabar, uen i ubjedljiv u razgovoru
dobro pokazuje prmjer njegova razgovora sa hardijama kada su s e
okrenuli protv Alije, r.a. Naime, dvadeset etiri hiljade Alijinih
pristalica odmetnulo se od njega, zamjerajui mu to je dozvolio
arbitrau izmeu njega kao halife i Muavije koji se borio za vlast, to
nije uzeo ratnog plijena niti robinja u bitkama s a Aiom i Muavijom i
to je dozvolio da se za . njega ne upotrjebi naziv "Vladar
pravovjernih" (emirul-mu'minin). Ibn Abbas zatraio je dozvolu od
Alije da razgovara sa haridijama, to mu je on dozvolio, iako je izrazio
bojazan za njega. Ibn Abbas tada je otiao direktno haridijama i
podue razgovarao sa njima o stvarima koje su zamjerali halif, tj. Aliji,
r.a. Budui da je bio izuzetno otrouman i uen, on je, na osnovu
Kur'ana i Sunneta, opravdao sve Alijine postupke i dokazao im da je
postupao ispravno. Nakon toga, dvadeset hiljada kolebljivaca vratlo se
u redove Alijine vojske a etri hiljade ih je ostalo iz inata pri svojim
stavovima, pravei i dalje veliku smutnju. 33
3! Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 382; Ibn Hader el-Askalani, nav. djelo, str. 325.
32 Ebul-Fida' Hafiz Ibn Kesir, EI-Bide v-nihae, Kairo 1 994. god, VIII dio, str. 284.
33 Dr. Abdurrahman Re'fet el-Baa, nav. djelo, str. 176-179.
48
Ibn Abbasova smrt
Pred kraj ivota Ibn Abbas je oslijepio i povukao se u Taif, gdje
je i umro.34 Najispravnije miljenje je da je umro ezdeset osme godine
po Hidri, odnosno 687. godine, u sedamdesetoj godini ivota. 35
Denazu mu je klanjao veliki broj ashaba i tabiina a u kabur g je
spusto i denazu imamio Muhammed ibnul-Hanefjja, jedan od
Alijinih sinova. Tom prilikom je rekao: "Tako mi Allaha, danas je
umro uenjak cijelog ummeta!"36
* * *
34 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 95.
35 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 65.
3
6
Dr. Abdurrahman Re'fet el-Baa, nav. djelo, str. 185; dr. Muhammed Husejn ez
Zehebi, nav. djelo, str. 65.
49
MUDtAHID IBN DtEBR
21 /642.-1 04/722.
Mudahid ibn Debr bio je najpoznatiji mufessir meu
tabiinima a istakao se i u ostalim islamskim znanostima. Sv ga
stavljaju na pijedestal kada je u pitanju uenost i pobonost.
Uenik je uvenog Ibn Abbasa a znanje je prenio mnogima iz
naredne generacije. ivio je sa Kur'anom i za Kur'an, te je i
umro sa Kur'anom, na seddi.
M&.dahid ibn Debt
Mudahid ibn Debr Ebul-Haddad el-Mekki el-Mahzumi
roen je 21 . god. po Hidr, 642. god. po lsau, a.s, u vrjeme
vladavine Omera ibnul-Hattaba, r.a.1 ivio je najvie u Mekki, putovao
je u razne krajeve a jedno vrijeme ivio je i u Kufi. Jedan je od
najistaknutjih tabiina meu poznavaocima islamskih znanosti,
pogotovu u poznavanju Kur'ana i znanostima u vezi sa Kur'anom tj.
tefsirom. Umro je u Mekki, na seddi, 1 04. god. po Hidri, odnosno
722. god. po lsau, a. s, u osamdeset treoj godini ivota. 2 Mudahidovi
biograf t godinu uzimaju za najverovatiju godinu njegove smrt,
iako manji broj njih navodi i neke druge godine, kao npr: 1 02, 1 03,
1 07. ili 1 08. godinu po Hidri.3
Mudahidova uenost i pobonost
U vrijeme tabiina postojala su tri centra i kole u kojima su
tabiini izuavali tefsir, preuzimajui ga od istaknutih ashaba. U Medini
su se istaknuti tabiini okupljali oko Ubejj ibn Ka'ba, u Kuf (Iraku) oko
Abdullaha ibn Mes'uda, a u Mekki oko Abdullaha ibn Abbasa. 4 Ibn
Abbas slov kao najpoznatiji mufessir meu ashabima, pa je logno
to se i ttula najboljeg mufessira meu tabiinima prpisuje njegovom
ueniku, Mudahidu. Neki stunjaci u tefsiru daju prednost
njegovom koleg Se'id ibn Dubejru, takoer Ibn Abbasovom ueniku,
ali ipak veina Mudahida smatra najveim strunjakom u tefsiru meu
tabiinima. 5
Budui da je Ibn Abbas bio enciklopedista, Mudahid je od njega
primao svestrano znanje, ne zanimajui se samo za jednu naunu
disciplinu. Tako se navodi da je bio strunjak u fkhu i hadisu, al da je
ipak najbolji bio u tefsiru. Svoje znanje stjecao je, osim Ibn Abbasa,
pred slijedeim ashabima: Alijom, Ebu Hurejrom, Aiom, Sa'd ibn Ebi
Vekkasom, Abdullahom ibn Amrom, Abdullahom ibn Omerom,
1 Hajrddin ez-Zirik, EI-A'Im, V tom, str. 278; Menna' el-Kattan, Mebahis f 'ulumii
Kran, str. 384.
2
Hajrddin ez-Ziriki, nav. djelo, str. 278; Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tesm
v/-mussmne, I tom, str. 104.
3 Muhammed ibn Ahmed Ez-Zehebi, Siem e'lamin-nubela', Bejrut 1 996. god. X izd. IV
tom, str. 455,456.
4 Muhammed Es-Sabbag, Lmhatf 'ulumi-Kran, Bejrt 1974, str. 1 37, 138.
5 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 103-105.
52
Dabirom ibn Abdulahom, Ehu Se'idom el-Hudrij em i dr. Od njega
se prenosi izreka da je tefsir izuavao i preuzimao od ve od deseterice
ashaba.
6
Znanje koje je stjecao pred ashabima prenosio je na tabi
tabiine, pa i neke tabiine, a prije svega na: Ata'a, !kmu, Amra ibn
Dinara, Katadu, Sulejmana el-Ahvela, Sulejmana el-A'mea, Abdullaha
ibn Kesira i mnoge druge. Ovaj Abdullah ibn Kesir el-Mekki jedan je
od deseterice imama u kiraetu, a znanje je stekao ponajvie od
Mudahida.7
O vrijednosti Mudahida kao uenjaka i o njegovoj sposobnosti
govore mnoge izreke prenesene od uenjaka koji su ga poznavali i
izuavali nj egov ivotopis. Tako ga npr. strunjaci u disciplinama
provjere vjerodostojnosti prenosilaca hadisa, meu kojima i uveni
Jahja ibn Me'in, smatraju povjerljivim i pouzdanim, tj. da se od njega
moe preuzimat sve znanje koje prenosi. Pored toga, A'me, Katade i
Husajf za njega su rekli da je bio u svoje vrjeme najbolji strunjak u
kur'anskim i tefsirskim znanostima. Od Ibn Durejda prenosi se
sljedea izreka: "Drae mi je da neto ujem od Mudahida pa da
onda mogu rei da sam to od njeg lino uo, nego l moja porodica i
imetak."
8
Mudahid se nije istakao samo u znanju nego i u praksi, u
prmjeni znanja, maksimalno se trudei da svoja djela uskladi sa
znanjem. U tom smislu u Mudahidovom ivotopisu navodi se vie
predaja koje ukazuju na njegovu izuzetnu pobonost. Tako npr.
navodi se da bi se on potpuno predao i uivo u namazu, obavljajui ga
krajnje skrueno. Toliko dugo bi se zadravao na ruku'u da bi oni koji
bi ga vdjeli kako klanja pomislili da nee nikako ustati sa ruku'a. Isto
tako, kada bi ga vidjeli na seddi, pomisl bi da nikada nee podii
glavu sa sedde. Stalno bi se sjeao Uzvienog Alaha, uei odreeni
zikr, pa je o tome rekao: "ovjek nee biti jedan od onih koji puno
spominju Allaha sve dok Ga ne bude spominjao uei zikr i stojei i
sjedei i leei! "9
6 Muhammed ibn Ahmed Ez-Zehebi, nav. djelo, str. 450; Dr. Muharmed Husejn ez-
Zehebi, nav. djelo, str. 107.
7 Menna' el-Kttan, nav. djelo, str. 384.
8 Muhammed ibn Ahmed Ez-Zehebi, nav. djelo, str. 451, 454.
9 Abdul-Mun'im Kandil, Haats-salhin, Kairo, bez god izd, str. 275, 276.
53
Mtdahid ibn Debi
Jo u mladost bio je spreman na smrt i iekivao ju je svake
noi. Zato je svake noi, leei u postelji, sve dok ne zaspi uio: L
iahe ilelah. Kada je upitan o tom postupku, on je prouio rjei
Uzvienog: On va.r no usavlue (umr!u.e) ... 10 Poto je bio izuzetno
uen i poboan, te poto je vrlo lijepo i teno govoro, mnog su hrlili
na njegova predavanja i nastojali da budu to ee u njegovoj blizini.
Puno su alili i smatrali bi da ih je mailo veliko dobro ako bi izostali
samo sa jednog njegova predavanja. 1 1
Mudahid kao mufessir
U vrjeme tabiina preovladavao je tradicionalni tefsir a bilo je
vrlo malo pokuaja racionalnog tumaenja Kur'ana. Zato se mufessiri
koji su tada ivjeli ubrajaju meu tradicionalne mufessire, meu kojima
je, svakako, i sam Mudahid. Slino ostalim tradicionalnim
mufessirima, Mudahid je kur'anske ajete tumaio na slijedei nain:
1. drugm kur'anskim ajetma koji govore o istoj temi - to
spada u tumaenje Kur'ana Kur'anom,
2. hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s,
3. rijeima istaknuth ashaba a ponajvie Ibn Abbasa,
4. vlastitim razumom na osnovu poznavanja arapskog jezika,
islamskih znanosti i drugog potrebnog znanja, i
5. israilijjatima, tj. predajama od jevreja i krana.
Koliko je cijenio Ibn Abbasa, koliko se druio s njim i koliko je
nauio od njega moe se vidjet iz izreke u kojoj kae da je lino pred
Ibn Abbasom trideset puta prouio Ku'ran, ili iz njegovh rjei: "Tri
puta sam detaljno preao Kur'an sa Ibn Abbasom, zaustavljajui se
kod svakog ajeta i pitajui ga o njemu, povodom ega je objavljen i
kakvo je njegovo znaenje
.
"12
S obzirom na njegovo izuzetno interesovanje za znaenjima
kur'anskih ajeta i izvanrednu sposobnost pamenja, moe se slobodno
rei da je on zapamto kako je Ibn Abbas protumaio svaki kur'anski
10
El-Eo'om,60.
l l Abdul-Mun'im Kandi!, nav. djelo, str. 276.
1
2
Menna' el-Kattan, nav. djelo, st. 384, 385.
54
ajet i da je to njegovo tumaenje prenio sljedeim generacijama. Zato
je njegvo ime jedno od glavnih kada se govori o lancima prenosilaca
(sened) preko kojih je prenesen Ibn Abbasov tefsir do vremena kada je
zapisan u tefsirima kasnijih mufessira. I zato su se, kako kae ejhul
islam Ibn Tejmije, mnog uenjaci oslanjali na njegovo tumaenje
Kur'ana, meu kojima se istiu afja i Buharja. Piui poglavlje o
tefsiru u Sahihu, Buhari mnoge predaje navodi upravo od Mudahida.
Zbog toga je i Sufan es-Sevri rekao: "Ako t doe Mudahidov tefsir,
on t je dovoljan!"13 Ibn Hajjan je za Mudahida rekao: "On je bio
strnjak u fkhu, poboan, odan ibadetu i vrlo precizan." Zehebi je za
njega rekao: "Sav ummet sloio se u tome da je on velikan i da se
njegove rijei uzimaju kao dokaz. Autori svih est najpoznatjih
hadiskih zbirki navode predaje koje on prenosi."14
Svi ti citati potrda su Mudahidove izuzetne uenosti i njegve
velike vrjednost kada su u pitanju islamske znanost a posebno tefsir.
Meutim, i pored toga postoji A'meova predaja da su neki uenjaci
oprezno prihvatal njegov tefsir zato to je imao kontakta sa ehli
kitabijama i to je njih pitao o odreenim starima. To je ipak jedna od
rijetkih primjedbi na Mudahida, a dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi
na to odgovara slijedeim rijeima: "To je jedini prigovor koji je
upuen njegovom tefsiru. Ipak, ne znamo ni za koga da mu je
prgovorio u pogledu njegove pouzdanosti i pravednosti. Ukratko
reeno, Mudahid je bez ikakve dvojbe, pouzdana osoba. A ako je
tano da je pitao ehli-kitabije o nekim stvarma, ne vjerujem da je u
tome prelazio granice dozvoljenog, pogotovu ako se ima u vidu da je
bio Ibn Abbasov uenik, uenik uenjaka cijelog ummeta, koji je
energno osuivao preuzimanje i vjerovanje u predaje eh-kitabija
koje prelaze granice onog to je zabranio Allahov Poslanik, s.a.v.s."15
U vrjeme tabiina znanje se uglavnom prenosila usmenim putem
i vrlo malo se zapisivala na papir. Sve islamske znanosti prenoene su
usmenim putem, s generacije na generaciju, do kraja drugog i poetka
teeg stoljea po Hidri, kada se poinje ozbiljnije raditi na njihovom
sakupljanju i zapisivanju u knjige. Zato ni Mudahid nije napisao svoj
tefsir i on ne postoji kao zasebno djelo, nego samo kao pojedinane
1
3 Isto, str. 385; Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 104.
t4 Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 385; Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo,
str. 1 05.
ts
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 105.
55
M"dahid ibn Debi
predaje zapisane u djelima kasnijih islamskih uenjaka, prije svega
mufessira.
Budui da njegov tefsir nije zapisan u njegvo vrijeme a da je
imao veliki ugled kao mufessir, sa Mudahidom se desila slina stvar
kao i sa Ibn Abbasom. Naime, odreene osobe iz kasnijih generacija
znale su nekada, radi nekih svojih linih dunjalukih interesa i radi
potvrde svojih stavova, pripisat Mudahidu neke rijei koje on nije
rekao. Na taj je nain dolo do pojave da se o jednom ajetu od
Mudahida prenose dva razliita tumaenja. Meutim, to se sa
Mudahidom ipak rjee deavalo nego sa Ibn Abbasom a i pored toga
islamski uenjaci su ukazivali na ljude koji su prenosili njegove rijei,
ukazujui na lance prenosilaca kojima se moe vjerovati, kao i na one
koji nisu vjerodostojni. S obzirom na to, sa poprilinom sigurou
moe se tvrditi koje su rijei preneene od Mudahida a koje su
izmiljene. 16
Primjeri Mudahidova tumaenja Kur' ana
Rijei Uzvienog " ... i On vam je upotunio Svoe blagodat, i vidive i
nev. "17, Mudahid je protumaio: "Vidljive blagodati su: islam,
Kur'an, Poslanik i nafaka, a nevdljive se ogledaju u pokrvanju
sramota i grijeha." Zatim, rijei Uzvienog: ".,.i prd Alahom pokoro
stotel "1
8
, on je protumaio: "Pokorost (kunut) sastoji se od
skruenost, obaranja pogleda i poniznost iz straha od Allaha. "19
Rijei Uzvienog: " ... i drge puteve ne sliedie, pa da vas odvoje od puta
Negova! "20, on je protumaio: " .. . tj. nemojte slijediti puteve novotarja i
sumnjivih stvari!" U pogledu rijei Uzvienog: "Oni koi budu :o fnili i
g nihovi ih budu sa svh stana stgli . . "21, on je rekao: "Grijesi okruuju
srca kao to zi
.
d okruuje ono oko ega je izidan. Kad ovjek uini neki
16
Menna' el-Kattan, nav. djelo, st. 385
1
7 Lkoo,20.
1
s
El-8rkn,238.
19 Abdul-Mun'i Kandi, nav. djelo, st. 277.
2
0
El-Eo'm, 1 53.
2
1
El-8rkn, 81.
56
grjeh, grijesi se gomilaju i zaklanjaju srce, sve dok ono ne postane
ovako! " - zatm je zatorio svoju aku.22
Tumaei Alahove d.. rjei: "Zatm ete tog dana so bit pitani
za uvane! "23, on je rekao: "tj. za svaku slast." Tumaei Allahove, d.,
rijei: "Zaista onima koji kaz: 'Na gosodar je Alah' a zat budu
ustani.."24, on je rekao: "tj. zatm budu ustrajni i ne budu inili irk sve
do smrti." Tumaei Njegove rijei: "A ako se u nelemu ne slete, obratte
se Alahu i Poslaniku M .. "25, on je kazao: "Obratte se Allahovoj Knjizi i
Nj egovom poslaniku dok bude iv, a kada on umre onda njegovom
sunnetu!" A tumaei Nj egove rijei: " ... a ne zboravi ni svo udio na ovom
svet!"26, on je rekao: "Odvoji od ovog svijeta za ahiret, tako to e
biti pokoran Uzvienom Allahu. "27
Tumaei ajete o polaganju rauna na ahiretu, Mudahid je
naveo slijedei primjer: "Na kijametskom danu bit e dovedena tri
ovjeka: bogata, bolesnik i rob, pa e Uzvieni Allah upitat bogataa:
'ta te je udaljilo od ibadeta Meni, radi ega sam te storo?' On e
odgovoriti: 'Gospodaru, dao si mi veliko bogatstvo, pa me je ono
zavelo.' Tada e mu biti pokazan Sulejman, a.s, sa svim svojim
bogatstom, pa e bogatau biti reeno: 'esi li ti bio imuniji i sa vie
obaveza od nj ega?' 'Ne, on je bio imuniji od mene, Gospodaru.' - rei
e on, pa e mu Allah kazati: 'Sva vlast, obaveze i bogatstvo koje mu j e
dato nisu ga sprj eili od ibadeta Meni! ' Zatim e biti doveden
bolesnik, pa e i njega Uzvieni upitat: 'ta j e tebe sprijeilo da M
ini ibadet radi kojeg sam te stvorio?' On e odgovorit: 'Gospodaru,
bolest moga tijela sprjeila me je od toga.' Tada e mu biti pokazan
Ejjub a.s. sa svojom boleu i belajem, pa e bolesniku biti reeno: 'esi
li ti bio bolesniji i na veem iskuenju ili on?' 'On je bio.' - rei e
bolesnik, pa e mu Allah kazati: 'Njeg bolest i iskuenje u kojem je
bio nje sprijeilo da M ini ibadet!' Zatim e biti doveden rob, pa e
ga Alah upitat: 'ta je tebe sprijeilo da M ini ibadet radi kojeg sam
te stvorio?' On e odgovoriti: 'Gospodaru, odredio si mi na dunj aluku
gspodare, pa su oni imali vlast nada mnom i oni s me sprijeili da
2 Abdul-Mun'im Kandil, nav. djelo, str. 277.
2
3 Et-Trkotur, 8
2
4 Ft!rt, 30.
2
5 Eo-Nito',59.
26 E/77.
2
7 Ebul-Fida' Hafz Ibn Kesir, El-8mwo-oibor,Kairo 1994. god, IX dio, str. 231-235.
57
Mdahid i bn Debi
Tebi inim ibadet.' Tada e mu biti pokazan Jusuf a.s. u stanju
podanika i roba, pa e tog roba Allah upitati: 'Da li si ti bio u teem
stanju kao rob ili on?' 'On je bio, Gospodaru.' -odgovort e, pa e
mu Allah rei: 'To to je on bio rob nije ga sprjeilo da Meni ini
ibadet!"'28
2s
Isto, str. 232, 233.
* * *
58
IBN DERIR ET- TABERI
c. J h 1\ ... ( J., 4
224/839. -310/923.
Taberi je bio strunjak u svim islamskih disciplinama,
historiji i arapskom jeziku. Posebno se istakao kao mufessir,
napisavi komentar Kur
'
ana koji mnogi i danas smatraju
najboljim tefsirom ikada napisanim. To je najstariji tefsir koji je
kompletno sauvan do danas i smatra se uzorom svim
tradicionalnim tefsirima.
Jbl Detit et-Tabeti
Puno ime mu je: Ehu Da'fer Muhammed ibn Derr ibn Jezid
ibn Kesir ibn Ga b et-Taberi. Roen je 224. godine po Hidr,
odnosno 839. godine po Isau, a.s, u Amulu u pokrajini Taberistan, po
kojoj je dobio i ime. Taberi navodi san svoga oca, kao iaret dok je jo
bio dijete, da e bit istaknuti uenjak: "Moj otac me je usnio ispred
Allahova Poslanika, s.a.v.s, sa sepetom punim kamenja, kako bacam to
kamenje pred njega. Ispriao je to tumau snova, pa mu je on rekao:
Ako odraste, tvoj sin e dati veliki doprnos islamu i odbrani erijata."
To je potaklo oca da mi pone pomagati u tragnju za znanjem, iako
sam tada jo bio dijete."1 Zatm, Ibn Derir o svojim poecima u nauci
kae: "Kur'an sam nauio napamet sa sedam godina, ljude sam u
namazu predvodio sa osam, a hadise sam zapisivao sa devet godina. "2
Sa dvanaest godina naputa svoj rodni kraj u potrazi za znanjem. Sa
tm ciljem boravio je u mnogm pokrajinama: kao npr. u Egiptu (Misr),
Siriji (am) i Iraku, te se na kraju nastanio u Bagdadu.3 Tu provodi
ostatak ivota. Umire 310. godine po Hidri, odnosno 923. godine po
Isau, a.s.4
Njegovi uitelji i uenici
Kada je prvi put dolazio u Bagdad, 241 . h.g, imao je elju da
doe do Ahmeda ibn Hanbela i pred njim stekne odreeno znanje, ali
je Ahmed ibn Hanbel umro malo prije njegova dolaska.s Ipak, sreo se
sa velikim brojem istaknuth uenjaka tog doba, od kojih je uio razne
znanost. Njegovi profesori bili su: Muhammed ibn Abdulmelik, Ismail
ibn Musa es-Sudejj, Ishak ibn Israil, Muhammed ibn Humejd er-Razi,
Ahmed ibn Meni', Hennad ibnus-Serjj, Muhammed ibn Abdul-A'la es
San'ani, Sufan ibn Veki', Fadl ibnus-Sabbah, Bir ibn Mu'az el-Akadi,
Mudahid ibn Musa, Harun ibn Ishak el-Hemedani, Ibrahim ibn Se'id
el-Devheri, Se'id ibn Jahja el-Emevi i dr.6
1
Halil Muhjiddin el-Mejjis, Et-Taber (aberjev ivotopis, naveden na poetku njegova
tefsira: Muhammed ibn Derir et-Taberi, Dami'ul-byan an te' vili aii-Km'an, Bejrut 1988,
I tom, str. 3).
2
Isto.
3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Teim vl-mufssimne, I tom, str. 205.
4 Hajruddin ez-Zirikli, EI-A'Im, V tom, str. 69.
s Hali! Muhjiddin el-Mejjis, Et-Taber 4 . . str. 3.
6
Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, Siem e'lmin-nubela', X tom, str. 268, 269.
60
Meu njegovm uenicima posebno su se istakli: Abdullah ibnul
Hasan el-Harrani, Ebul-Kasim et-Taberani, Ahmed ibn Kamil el-Kadi,
Ehu Bekr e-af'i, Ehu Ahmed ibn Adijj, Muhammed ibn Ahmed ibn
Hamdan, Ehu Da'fer Ahmed ibn Alijj El-Katb, Abdul-Gaffar ibn
Ubejdullah el-Hudajbi, Muhammed ibn Abdullah e-ejbani i mnog
drugi.7
Ibn Derir et-Taberi kao uenjak
Ibn Derir od malena se isticao marljivou, uporou i eljom
za napredovanjem u znanju. Pored toga, Allah ga je nadario
inteligencijom, tako da je na naunom planu napredovao toliko da je, u
svoje vrijeme, bio jedan od najistaknutijih islamskih uenjaka. Posebno
se istakao u tefsiru, kiraetima, hadisu, fkhu, arapskom jeziku i
historji.8 Mnog uenjaci izuzetno pohvalno su se izraavali o njegovoj
vrjednost kao istaknutog uenjaka. Tako npr. uveni Hatib el-Bagdadi
za njega kae: "On je bio jedan od najistaknutjih uenjaka. Njegov
stav je presudan i ljudi dre do njegova miljenja zato to je bio
izuzetno vrijedan i poznat. On je ovladao velikim brojem znanosti da
mu u tome nije bilo ravna u njegovo vrijeme!"9 Ibn Huzejme za njega
kae: "Na cijeloj Zemlji ne znam nikog uenijeg od Muhammeda ibn
Derira!"10 A Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi za njega, izmeu
ostalog, kae: "On je mnogo putovao i uio od najodlinijih uenjaka.
Bio je izuzetan u svoje vrjeme: po znanju, inteligenciji i mnogim
pisanim djelima. Rjetko e oi vidjeti takoga!"
11
U fkhu je dostigao stepen apsolutnog idtihada, tako da je
mogao, ne samo davati prednost miljenjima jednih erijatskih
pravnika nad drugm, nego je esto donosio i vlastita fkhska rjeenja.
Zbog toga se i izdvaja iz afjskog mezheba, kojem je jedno vrjeme
prpadao, i postaje nosiocem posebnog mezheba, odnosno fkhske
kole. Po njemu su, oni koji su slijedili taj mezheb, dobili ime derre.
Taj mezheb samostalno je egzistirao neko vrijeme, a poslije se utopio u
7 Isto, str. 269.
8
Muhammed es-Sabbag, Lmbatf 'ulumii-Kr'an, Bejrut 1 974, str. 1 85.
9 Isto; Halil Muhjiddin el-Mejjis, Et-Taberi . . str. 3.
1
Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Bubus f usult-teir ve menabid:bi, Rijad 1 41 3. h.g, str.
1 45.
1 1
Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, nav. djelo, XV tom, str. 267.
61
Jbn Delil et-Tabeli
druge, rairenije mezhebe.1
2
U hadisu je, takoer, svojevremeno bio
jedan od najveih strunjaka, tako da je mogao, shodno metodologji
hadiske nauke, razluivati dobre od loih predaja i na taj nain
odabirati rjei uenjaka iz prethodnih generacija, prij e svega ashaba i
tabiina, te hadise Muhammeda, s.a.v.s.
U historiji, i opoj i islamskoj, dao je toliki doprinos da ni jedan
ozbiljan historiar ne moe bez njegovih djela. Neki ga nazivaj u ocem
historografje meu arapsko-islamskim uenjacima. Iz te oblasti
napisao je uveno djelo Tarhul-umem vel-mu/uk, koje je poznato i kao
Tabereva histora a tampano j e u jedanaest tomova. 13 To djelo
posebno je interesantno zato to navodi dogaaje od poetka staranja
i Adema, a.s, pa sve do vremena pisanja samog djela. Navodi se da je
on, prije poetka pisanja tog djela upitao svoje prij atelj e da li imaju
volju za historijom od Adema, a.s, do njihova vremena. Tada su ga
upitali koliko bi to djelo bilo veliko, pa im je on odgovorio: "Oko
trideset hiljada listova." "Treba puno ivota da bi se to djelo napisalo!"
- rekli su oni, a on je uzvratio: "Svi prpadamo Allahu! Nestalo je
uporost!" Zatim je to djelo skratio na oko tri hiljade listova. Slian
sluaj se navodi i u vezi sa nj egovim tefsirom.14
&
Bio je izuzetno poboan i skroman. Nije se ustruavao rei
istinu, pa makar ga to i kotalo. Zbog takvih stavova imao je odreenih
problema, prije sveg od strane tvrdokornih hanbelija, koji su ga
optuivali govorei ak i da je bio blizak rafdij ama, zbog ega su sve
koje su mogli odvraali od njega. 1 5 Jednom je j edan namjesnik od njega
zatraio da napie djelo iz oblasti fkha, pa je on napisao EI-Hajj Ovaj
mu je za to ponudio hiljadu zlatnika, to j e on odbio, poto se drao
principa da ne pie djela za materij alnu naknadu. 1
6 Drugom prilikom
halifa Muktedir htio je da se napie djelo o vakufu ali da bude u skladu
sa stavovima svih strunjaka u fkhu. Sugerisano mu je da to moe
uraditi samo Taber, pa je zatraio od nj ega da to i uradi. Nakon toga
pozvao ga je sebi i htio da ga nagradi, ali je Taberi i to odbio. 17
12
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, l tom, str. 206.
13 Hajrddin ez-Zirikli, nav. djelo, VI tom, st. 69.
14 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, nav. djelo, str. 274, 275.
15 Ebul-Fida' Hafz Ibn Kesir, El-8idr wo-oibqr, X dio, str. 156, 1 57.
1
6
Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, nav. djelo, str. 270.
17 Ebul-Fida' Hafz Ibn Kesir, El-8iqr wo-oibqr, X dio, str. 156.
62
ivo je od prihoda iz jednog sela u Taberstanu, od onog to je
naslijedio od svoga oca, te se posveto izuavanju nauke i pisanju
naunih djela. Nekoliko puta mu je nueno da radi u domenu
erijatskih sudova, ali je i to odbio. Kada su mu prijatelji rekli da bi to
trebalo da prihvat, on ih je zastidio rijeima: "Bio sam ubijeen da
biste m, da sam to ja zaelio, vi to zabranili!"18 Uenici i prijatelji koji
su prisustovali zadnjim trenucima njegova ivota upitali su ga za
savjet, ta da rade to bi im pomoglo na Sudnjem danu, pa im je on
odgovoro da rade u skladu sa onim to je napisao u svojim djelima.
Zatm je vie puta izgovorio kelimei-ehadet a onda potro lice rukom,
zatvorivi njome oi, nakon ega je spustio ruku i izdahnuo.19
Djela koja je napisao
Ibn Derir et-Ta beri bio je izuzetno plodan pisac, pa se malo ko
u povijest ovjeansta moe mjeriti sa njim. Donekle se to moe
vidjet iz podatka da su njegovi uenici izraunali da je on od svog
punoljetstva pa sve do smrti u prosjeku pisao etraest listova
dnevno!20 Drg navode podatak da je on etrdeset godina proveo
piui svaki dan po etrdeset listova!21 Naalost, jedan dio tih djela je
zagubljen, jedan dio je jo u rkopisu a samo jedan dio je tampan do
sada. Pored ve navedenog historijskog djela i njegova tefsira, uenjaci
koji piu o njemu posebno navode slijedea djela:
1 . Tarhur-rdal o istaknutim ashabima i tabiinima, te
uenjacima do njegova vremena.
2. Ltul-kavl j ahkami erai'il-islam - to je djelo u kojem Je
izloen njegov mezheb sa dokazima.
3. EI-Hafuj ah kami erai'il-islam- saetak prethodnog djela.
4. EI-Kraatu vet-tenlu vel-adedu - o kiraetma.
5. Ihtlau ulemail-emsar - o razilaenjima meu islamskim
uenjacima.
18 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, nav. djelo, str. 275.
19 Isto, str. 276.
2
0
Ha Muhjiddin el-Mejjis, Et-Taber ... st. 4.
21 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, nav. djelo, str. 272.
63
Jbn D:etit et-Tabeti
6. Tehbul-asar - nedovreno hadisko-fkhsko djelo u kojem
opiro izlae i komentarie sve predaje od pojedinih ashaba.
7. erhus-sunne.
8. EI-Fedail id.2
Taberijev tefsir
Djelo po kojem je Ibn Derir et-Taberi najvie poznat jeste
njegov uveni tefsir Dami'ul-byan f te' vi/il-Kr'an/J tampan u trideset
dijelova. To je najstariji tefsir koji je u potunosti prenesen do
dananjih dana. Interesantno je da je stoljeima bio zagubljen i da se o
njemu znalo samo kroz kasnije tefsire, koji su navodili neke citate iz
njega, sve dok nije pronaen jedan primjerak u rukopisu u privatnoj
biblioteci jednog emira u Neddu, na osnovu kojeg je to djelo
tampano.24 Taberjev tefsir zasigo je jedan od najvrednijih i
najpoznatjih tefsira uope. On se ubraja u tradicionalne tefsire i glavni
je izvor svim tradicionalnim tefsirima pisanim nakon njega. Nema
nijednog starijeg tefsira da je preivio do danas, a budui da je to
svojevrsna enciklopedija tefsirskog naslijea u njemu se navode mnoga
tumaenja prethodnih mufessira, pogotovu ashaba i tabiina. Iako
tradicionalan, znaajan je izvor i za racionalne mufessire, zbog davanja
prednost miljenjima odreenih mufessira nad drugm i zbog
navoenja vlastitih stavova.25 Zbog takvih odlika, neki uenjaci - meu
kojima je i dr. Jusuf el-Kardavi - smatraju da je nepravedno Taberija
svrstati meu tradicionalne mufessire, nego da ga treba ubrojati meu
one koji su pokuali spojiti tradicionalni i racionalni metod u
tumaenju Kur'ana.26
O vrijednost Taberijeva tefsira postoji mnogo pohvalnih ocjena
uvenih mufessira. "Ako pratimo ono to su rekli istaknuti uenjaci o
tefsiru Ibn Derira, nai emo da se istraivai i na Istoku i na Zapadu
2 Isto, str. 273, 274.
2 Taj naziv negje je naveden kao: Dami'ul-bqan 'an te'vl aii-Kr'an, a negdje i kao:
Dai'ul-bqan f teiri-Kr'an. Pored toga, nije rijetko da se navede samo kao: Teimt
Taber (Taberev teir).
24 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 207, 208.
25 Muhammed es-Sabbag, nav. djelo, str. 191.
2
6
Vidjet: Dr. Jusuf el-Kardavi, K nete' amelu me'ai-Kr'anil-am, str. 217.
64
slau u ocjen da je on izuzetno vrijedan i da je neophodan izvor
svakom ko se bav prouavanjem tefsira. "27 Tako npr. Sujuti za njegov
tefsir kae: "Njegov tefsir j e najbolji i najvredniji meu tefsirma. On
navodi razliite stavove i daje prednost jednima nad drugm, slui se
jezikim tumaenjem i izvodi erijatske propise. U tome njegov tefsir
nadmauje po vrijednost i naj starij e tefsire. "2
8
Zatim, uveni Nevev za
nj egov tefsir kae: "Cijeli ummet slae se da nema ni j ednog tefsira
poput Taberijevog!"29 Ahmed ibn Ebi Tahir el-Isferajini o njegovoj
vrij ednosti kae: "Kada bi neko i u Kinu otiao samo da doe do
tefsira Muhammeda ibn Derra, to ne bi bilo puno! "30 Ibn Tejmije,
upitan o tome koji tefsir je najispravniji, odgovorio je: "

to se tie
tefsira dostupnih ljudima, najispravniji od njih je tefsir Muhammeda
ibn Derira et-Taberija. On navodi izreke prethodnih uenjaka sa
vjerodostoj nim lancem prenosilaca i u tom tefsiru nema novotarij a.
On ne prenosi nita od onih za koje nije sigrno da su povjerljivi, kao
npr. od Mukatla ibn Bukejra i Kelbij a".31 A Ehu Muhammed el
Fergani kae: "Kada bi iz tog djela neki uenjak htio izdvojit deset
posebnih djela i u svakom opirno izloiti po jednu zasebnu znanost,
to bi mogao uiniti!"32
Karakteristike Taberijeva tefsira
Na samom poetku tefsira Taberi daje opiran uvod u kojem,
izmeu ostalog, obrauj e sljedee teme: stl kur'anskog izraza, obj ava
Kur'ana na sedam harfova, zabrana tumaenja Kur'ana vlastitim
razumom, prethodni mufessiri koji su se istakli u tumaenju Kur'ana i
oni koji zasluuju odreene kritike, obaveza ummeta u pogledu
poznavanja tumaenja Kur'ana, imena kur'anskih sura kako ih je zvao
Poslanik s.a.v.s, tumaenje imena Fathe itd. Prij e svakog ajeta, ili
nekoliko aj eta, Taberi navodi rij ei: "Tumaenje rijei Uzvienog @ . @ " (el
kav/u f te'vli kavlihi tea/ . . @ ). Zatim shodno misaonoj cjelini navodi
kur'anske rijei i tumai ih. Pri tome navodi tumaenja istaknutih
T Isto, str. 208.
2
8
Menna' el-Kttan, Mbobit ['ulumil-Kr' oo,str. 363.
2
9 Isto.
3 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, nav. djelo, XV tom, st. 272.
3t

ejhul-Islam Ahmed Ibn Tc[mi[c, Mdu'u[mro,Medina 1 995, tom 13. str. 385.
3
2
Isto, str. 273.
65
Jbn De . i . et-Tabe . i
ashaba i tabiina, citrajui ih zajedno sa lancem prenosilaca. Ako o
jednom ajetu ima vie miljenja, on ih navodi i obrazlae ih, dajui na
kraj u prednost onome koje smatra najispravnijim. Pored toga, na
mjestma gdje osjet potebu za vlastitim zaklj ukom, on ga i navede,
izvlaei na taj nain erj atske propise na osnovu vlasttog idthada.
Isto tako, na mjestima gdje ima potrebe za jezikom analizom
odreenih rjei ili reenica, on se uputa i u to.
Pristalica je tradicionalnog tefsira i smatra da je uslov ispravnosti
tefsira oslanj anj e na tradiciju prenesenu putem lanaca prenosilaca. Nije
rjedak sluaj da u svom tefsiru otvoreno kritikuje one koji neki ajet
protumae na osnovu svog miljenja, bez uporita u odreenom
dokazu. Tako npr., tumaei ajet: "Vama je poznato ono to se
dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogrijeili, kao i to da smo
im M reki: 'Budite majmuni prezreni!"'33, on navodi predaju sa lancem
prenosilaca od Mudahida, da je on rekao: "Oni nisu pretvoreni u
majmune, nego su njihova srca izmijenjena. To je samo primjer koji im
Allah navodi, poput prmjera magarca koji nosi knjige." Zatim Taberi,
komentariui taj stav, kae: "Te Mudahidove rijei u suprotnost su
sa oitim znaenjem na koje ukazuju kur'anske rijei ( . . . ) Pored toga,
nj egove rijei u suprotnosti su i sa ostalim provjerenim dokazima."34
Pri navoenju seneda (lanaca prenosilaca) postupao je kao i
muhaddisi, tj. uglavnom nije analizirao sam sened, jer ga samim
navoenj em izlae krtici strunjaka. Meutim, ponekad je to ipak
radio. Tako npr. za jednu predaju koja se prenosi od Ikrime on kae:
"

to se tie predaje od Ikrime o tom pitanju, od Ejjuba nju prenosi

Harun a ono to on prenosi je diskutabilno. Pored toga, nije
potreno da je preko pouzdanih prenosilaca takvo neto preneseno
od Ej juba. "35 Slino je i sa israilijjatma, tj. sa predaj ama od jevreja i
krana. On ih u ne malom broju navodi u svom tefsiru, prenosei ih
od uenih j evreja i krana koji su prihvatili islam, bez kritkog
komentara. Mogue je da se u tome poveo za historijskim predajama
koje je navodio u svojim opirnim historijskim djelima, ali i pored
toga, tu se takoer moe prmijenit pravilo muhaddisa da samim
33 El-8rkn,65.
34 Muhammed ibn Derir et-Taberi, Dom'ul-bqooontr'w!i qil-Kr'oo, Bejrt 1988, I dio,
str. 332.
35 Muhammed ibn Derr et-Taberi, nav. djelo, X dio, str. 15.
66
navoenjem lanca prenosilaca on izlae odreenu predaju analizi 1
ocjeni strunjaka.36
Budui da je dobro poznavao kiraete i da je bio jedan od
istaknuth strnjaka u toj oblasti, on se u svom tefsiru esto osvre i
na tu problematku, prhvataj ui vjerodostojne (mutevatr) kiraete.
Navodi se da je on, samo iz te oblasti, napisao djelo od osamnaest
tomova, u kojem je uz vjerodostojne naveo i ostale (azz) kiraete i dao
prednost jednom kiraetu, kojim nije izaao iz granica vjerodostojnosti.
Naalost, to djelo je nestalo, kao to je sluaj i sa mnogim drugim
njegovm djelima. 37
Jedna od odlika nj egova tefsira jeste i to to je pokuavao izbjei
bespotrebne rasprave. Tako npr. pr tumaenju 112-114. ajeta sure EI
Maie u kojima se govor o sofri (tezi) koja je sputena sa neba za
vrijeme Isaa, a.s, on kae da su poj edini mufessir nagaali koje su
vrste jela i pia bile na toj sofri, ali da je to bespotrebno poto nema
odgovarajueg dokaza za ta miljenja, te da poznavanj e tih jela ne
korist, niti njihovo nepoznavanje teti. Isto tako, tumaei 20. ajet
sure Jusuf u kojem se kae da su Jusufova braa prodali Jusufa za
nekoliko dirhema (roa), on navodi miljenja nekih mufessira o tom
pitanju o koliko groa se radilo, pa kae da bilo koje od tih miljenja
moe biti tano ali da od poznavanja tog nema nikakve korsti za vjeru,
niti tete od nepoznavanja, te da je obaveza vjerovati u ono to je
j asno iz kur'anskih rjei.
Taberi je "dobro poznavao discipline arapskog jezika i poeziju
nita manje nego to je poznavao vjeru i historiju",3B tako da je i na
tom planu dao znaajan doprinos u svom tefsiru. Kada neke kur'anske
rij ei tumai sa j ezikog stanovita, on daje prednost onom znaenju
koje je uobiajeno u arapskom j eziku, osim ako postoji j ak dokaz za
suprotno stanovite. Zatim, on je dobro poznavao i stavove basranske
i kufanske jezike kole, pa se pozivao na njih kada se za to ukazivala
potreba. Uz sve to, on je, po ugledu na Ibn Abbasa, esto navodio i
sthove iz predislamske poezije, da bi potkrijepio odreeno znaenje
neke rijei. Treba istai da se on u jezike analize i rasprave nije
3
6
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 215.
37 Isto, str. 214.
3
8
Isto, str. 219.
67
Jbn Deli l et-Tabeli
uputao radi samih njih, nego mu je to uvijek bilo samo sredstvo da bi
to bolje protumaio kur'anske rijei.39
Kao izvanredan stunjak u oblasti fkha Taberi, tumaei ajete
koji govore o erijatskim propisima, navodi razliita miljenja
erijatskih pravnika i njihove dokaze. Zatim ih ocjenjuje i daje
prednost jednim nad drugm, a ponekad, kao samostalan mudtehd,
donosi i vlastt sud. On se uputa i u problem derogacije odreenih
kur'anskih propisa, te ukazuje na derograne i derogirajue ajete.
Uz sve to Taberi se u svom tefsiru pokazuje i kao izvrstan
poznavalac akaidske tematike. Naime, on stoji vrsto na stanovitu ehli
sunneta vel-dema'ata i brani te stavove a kritikuje stavove drugih, kao
npr. kaderija, mu'tezilija i drugh. Kaderije je npr. kritikovao u vezi sa
njihovim poznatim stavovima o slobodnoj volji (indeterminizmu) i
pripisivanju ljudskih djela ljudima a ne Allahu, d.. Posebno otar bio
je protv mu'tezilija, kritikujui njihov racionalistiki pristup ajetma i
akaidskim temama, kao to je npr. nijekanje vienja Uzvienog Allaha
na ahiretu.
U nekim djelima navodi se da je Taberi sedam godina pisao svoj
tefsir, odnosno da g je citirao svojim uenicima, te da je dovren 290.
godine po Hidri.40 Nakon navoenja karakteristika Taberjeva tefsira,
dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi kae: "Mislim da sam opiro i
detaljno opisao taj tefsir. Razlog tome je to se to djelo smatra prvm i
najvanijim izvorom tradicionalnog tefsira, a to je karakteristika koju
ne moemo navest za druge tradicionalne tefsire. "41
39 Isto, str. 218, 21 9.
4 Isto, st. 224.
4
1
Isto, st. 224.
* * *
68
HUSE]N IBN MES'UD EL-BEGA VI

. " ' u J J" ,
436/1 044.-510/1 1 1 7.
Begavi je dobro poznavao sve islamske discipline. Posebno
se istakao u tefsiru, hadisu i fkhu. N a pisao je veliki broj djela,
od kojih se mnoga i danas koriste. Begavjev tefsir spada meu
najbolje tradicionalne tefsire i u njemu je Begavi pokazao svoju
uenost u vie islamskih disciplina i sposobnost pisanja tefsira
na originalan nain. Uz to to je bio veoma uen, bio je uzor i u
skromnom ivotu i pobonosti.
Htsejt ibn Mes'td ei-Begavi
Puno ime mu je: Husejn ibn Mes'ud ibn Muhammed el-Ferra' e
Begvi. Roen je 436/1 044. godine u Horasanu, u mjestu Bega, po
kojem je Begavi nazvan, izmeu Herata i Merva.1 Umro je 510/1 1 17.
godine u Merveruzu, gdje je i ukopan, pored svog glavnog ejha i
uitelja, Kadi Husejna. Prema jednom milj enju, on je umro 51 6.
hidretske godine, ali se vjerodostojnijim smatra prv podatak.2
Begavi je secao znanje pred vie tada poznatih islamskih
1 uenjaka, prije svega pred uvenim afjskim uenjakom Kadi Husejn
ibn Muhammedom Mereruzijem. Uitelji su mu bili i: Ehu Umer
Abdulvahid ibn Ahmed el-Melihi, Ebul-Hasan Muhammed ibn
Muhammed e-ejrezi, Abdurrahman ibn Muhammed ed-Davudi,
)akub ibn Ahmed es-Sajref, Ebul-Hasan Ali ibn Jusuf el-Duvejni,
Ebul-Fadl Zijad ibn Muhammed el-Hanef, Ahmed ibn Ehu Nasr e
Kufani, Hassan el-Meni'i, Muhammed ibn Ebul-Hejsem et-Turabi i
drug
Od njega su mnogi prihvatali znanje, meu kojima se posebno
istiu: Ehu Mensur Muhammed ibn Es'ad El-Attari, Ebul-Futuh
Muhammed ibn Muhammed et-Tai, Ebul-Mekarim Fadlullah ibn
Muhammed en-Nevkani i mnog drug.4
Begav kao uenjak
Husejn ibn Mes'ud el-Begavi bio je jedan od najuenijih ljudi
svog vremena. Istakao se u raznim islamskim disciplinama. Bio je hafz
Kur'ana i dobro je poznavao kiraete. Autor je uvenog tefsira, koji
spada u tradicionalne komentare Kur'ana. Bio je struan i u fkhu, to
pokazuju i napisana djela iz te oblasti. Istakao se i u hadiskoj znanost.
S pravom je dobio naziv: "onaj koji oivljava sunnet" (muhis-sunne).
Dobro je poznavao predaje ashaba i tabiina u vezi sa tefsirom i
fkhom, te praka hadiske nauke u svojoj struci, a takoer i tekstove
l Hajruddin ez-Ziriki, EI-A'Im, II tom, str. 259.
2 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tesr vl-mufssirne, I tom, str. 235.
3 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, Siem e'lamin-nubela', XX tom, str. 40.
4 Isto, str. 41 .
70
hadisa, lance prenosilaca i biografje uesnika u lancima prenosilaca.
Uz sve to, bio je vanredan strunj ak i u poznavanju arapskog jezika. 5
Bio je poznat po izuzetnoj skromnost, asketzmu, pobonost i
iskrenom i odanom radu. 6 Koliko je bio skroman vidi se i po tome to
je jedno vrjeme jeo samo hljeb, koji je, nakon mnogih
dobronamjernih prigovora, poeo prismakati. Nosio je skromnu i
grubu odjeu, a po ugledu na dobre uenjake prethodnike, nosio je i
mali turban na glavi. Navod se da ni jedan ders, odnosno lekciju, ne bi
odrao bez abdesta.7 Odrastao je u sredini gdje je vladao afj ski
mezheb a i veina uenjaka od kojih je uio bili su afje, tako da je i
on sam pripadao tom mezhebu. Meutm, za njega je karakteristno
da nije bio pristran zbog svoje mezhebske pripadnosti tj. nije po svaku
cijenu nastojao dokazat da je samo taj mezheb ispravan, nego je
nekada, vidjevi da je j ai dokaz nekog drugog mezheba, davao, u vezi
sa odreenim pitanjem, prednost tom mezhebu. Pozivao je Kur'anu i
Sunnetu, kao glavnim izvorima erijata, te traio da se strunjak u
islamskom pravu ne ograniava na jedan mezheb, nego da, nakon to
postgne odreeni stepen - idtihad - samostalno izvlai erjatske
propise, bez obzira na pripadnost odreenom mezhebu.8
Budui da je, ipak, u najveem broju pitanja slijedio afj ski
mezheb, ubraja se meu uenjake tog mezheba, a nj egova djela
sljedbenici tog pravca i danas koriste. Djela su mu, inae, nailazila na
dobar prij em, to mnogi pripisuju nj egovoj iskrenosti i lijepom nijjetu.
Napisao je veliki broj djela, od kojih su, pored tefsira, najpoznatija:
1 . .erhus-Sunne; to je veliko hadisko djelo, tampano u etraest
tomova, koje se i dan-danas koristi. U tom djelu vidi se Begavjevo
dobro poznavanje hadisa i hadiskih znanost, te predaja ashaba i
tabiina. Poglavlja tog djela poredao je na lijep i interesantan nain, tako
da se njime lahko korstti, pogotovu to izvlai odreene zakljuke iz
navedenih hadisa.9
s Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Buhus f usulit-tisr v menahi!hi, Rijad 1413 h.g, str.
147.
6 Ebul-Fida' Hafz Ibn Kesir, EI-Bidje vn-nihae, XII dio, str. 208.
7 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, nav. djelo, str. 441.
8 Isto.
9 Isto, str. 439.
71
H"sjn ibn Me'"d eI-Be
g
avi
2. Mesabihus-Sunne; to je dj elo u kojem je Begavi sakupio hadise
koje su prethodni uenjaci navodili bez lanca prenosilaca. Hadise j e
podijelo na sahlh (vjerodostojne) i hasen (dobre), podrazumijevajui
da su sahlh hadisi oni koje navode Buhari i Muslim, i samo j edan od
njih, a hasen hadisi oni koje navode autori sunena. Dj elo je tampano
nekoliko puta.
to
3. EI-Dem'u benes-sahihcn; ovim djelom, poput jo nekolicine
islamskih uenjaka, Begavi je analizirao hadise koje navode Buhari i
Muslim u svojim sahlhlma, posebno obraajui panju na one koje
prenose obojica, jer tk hadisi spadaju meu one koji imaju najveu
vjerodostojnost kod ehli-sunneta.
4. Et-Tehib; to je fkhsko djelo, koje afje i danas u dobroj mj eri
koriste i oslanj aju se na stavove u njemu iznesene. uveni islamsk
uenjak Nevevi dosta se koristio tim djelom pri pisanju nekih svojih
djela, prije svega: Revdatut-talibin. I u tom djelu pokazala se nj egova
otvorenost za sve stavove i rjeenja, samo ako imaju uporita u
Kur'anu i Sunnetu. Djelo obuhvata etiri velika toma.
t t
5. EI-Erbe'une hadisen; i ovo djelo j e hadisko, a kroz njeg je
Begavi doprnio popularisanju etrdeset odabranih hadisa, koji su
izuzetno vani i obuhvataju mnoge islamske teme - kao to su uradili
jo neki islamski uenjaci.
Begavijev tefsir
Djelo po kojem je Begavi najpoznatiji, jeste njegov tefsir, koji se
zove: Me'alimut-tenil Ubraja se meu tradicionalne tefsire i mnogi ga
smataju j ednim od posebno vrijednih tefsira koji su ikada napisani.
Hazin u uvodu svog tefsira za Begavijev tefsir kae: "On spada meu
najvrednij a, najbolja, najistaknutija i najkorisnija djela iz oblasti tefsira.
U njemu se navode vjerodostojne predaje, bez sumnjivh i iskrivlj enih
navoda. Okien je i ukraen hadisima, erijatskim propisima i
zanimljivim i interesantnim kazivanjima o bivim narodima. Protkan j e
najljepim zakljucima i napisan najljepim izrazima i na najjasniji
tO
Isto, str. 40.
l l
Isto, st. 40, 41.
72
nain. "1
2
Kada je

ejhul-Islam, Ibn Tejmije, upitan koji od tri tefsira j e

najblii Kur'anu i Sunnetu: Zamaherijev, Kurtubijev i Begavijev, ili
moda neki etrt, on je odgovoro: "

to se tie ta tri tefsira, najii

od novotarija i slabih hadisa jeste Begavijev tefsir, s tm to je on
skraena verzija Sa'lebij eva tefsira. Prilikom skraivanja nisu uvrteni
patoreni hadisi, novotarje i jo neke star, koje se nalaze u
Sa'lebijevom tefsiru. "13 Pored Sa'lebijevog, takoer tadicionalnog,
tefsira, Begavi se svakako koristio i Taberijevim tefsirom, koji je
nezaobilazan izvor za sve tradicionalne mufessire nakon njega.
Kao i ostali tradicionalni mufessir, Begavi je Kur'an tumaio na
slijedei nain: Kur'anom (ada j edan ajet pojanj ava drug), hadisom,
stavovima istaknutih ashaba, miljenjima tabiina, predajama ostalih
islamskih uenjaka, j ezikom analizom itd. Begavijev tefsir nije velik
po obimu, ali ne samo zbog svog sadraja, nego i zbog preciznijih
autorovih navoda. Naime, prethodni mufessiri znali su navoditi sve
hadise i predaje prethodnih generacija zajedno sa lancem prenosilaca,
svaki put prilikom navoenja. Meutim, Begavi je to skratio tako to j e
u uvodu svog tefsira naveo senede koji se najee koriste u djelu, a
koji se veu do ashaba i tabiina. Tako npr. kada navodi citat Ibn
Abbasa i nekog drugog ashaba u samom djelu, on nema potrebe da
ponovo navodi taj sened, nego samo kae da se od njega prenosi to i
to, to automatski znai da je preneseno lancem prenosilaca
navedenim u uvodu tefsira. Samo kada bi bio u pitanj u neki drugi
lanac prenosilaca, on bi ga naveo u tekstu tefsira. Time je Begavi
pokazao preciznost i dobru organizaciju rada na navedenom dj elu, to
je nova odlika u odnosu na do tada napisane tefsire. 14
Budui da je bio izuzetan strunjak u svim disciplinama hadiske
znanost, pazio je da u tefsiru navodi samo vjerodostojne, odnosno
sahih i hasen hadise. U uvodu u tefsir, o tome on kae: "Kada sam
navodio hadise Allahova Poslanika, s.a.v.s, u svom djelu, koji su u
skladu sa odreenim ajetom i pojanjavaju neki propis, to je bilo u
sluaju kada je trebalo dodatno pojanjenje kroz hadis i kada je on
osnova erjatskom propisu i ostalim stvarima u vjeri. Sve su to hadisi
koje prenose najvei autoritet (hafzi) i praci hadisa, a nisam navodio
12
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 236.
13

ejhul-Islam Ahmed Ibn Tejmije, MrdQu'o[roro,XIII tom, str. 386.

14 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, st. 236, 237.
73
Hsejl ib" Ms'd ei-Begavi
hadise sa slabom ocjenom i ono to ne prlii tefsiru"
. ts
To se moe
uoiti i u samom tefsiru. Meutm, ponekad ipak navodi predaje od
Kelbij a i drugih prenosilaca, koji se ne mogu svrstati u pouzdane
izvore, to neki mufessiri smatraju manjkavou.
t
6
Inae, Begavi ima koncizan, ali i precizan i j asan stil izraavanja,
to je olakica onima koji se koriste njegovim tefsirom. Donekle se
bavi i kiraetima, ali ne opiro, kao to je bio obiaj mnogih mufessira
prije njega. On, takoer, umjereno ulazi u jezike i stilistike rasprave,
a pogotovu u znanost koje imaju malo i nemaju veze sa samim
tefsirom. Dodue, on se ponekad uputa i u odreene j ezike analize,
ali samo sa ciljem da se otkrje pravo znaenje odreenog kur'anskog
izraza. Uz odreene ajete on navodi i povode za njihovu objavu, a pri
tumaenju fkhskih ajeta, on navodi erijatske propise koji se iz njih
mogu izvui ili su u vezi sa njima. U nekim sluajevima navodi i
poneke israilijj ate, bez vlastitog komentara. Takav je npr. sluaj sa
navoenj em kazivanja o Harutu i Marutu.17 Kada navodi predaje
mufessira iz prethodnih generacija, on ne daje prednost jednima nad
drugm, iako se iznose razliiti stavovi istaknutih mufessira u prim
generacijama. On na taj nain ostavlja itaocu da sam odabere kojem
miljenju treba dat prednost. On ne navodi ni stepen vjerodostojnost
th predaja,
t
s ali je logino da ih je selektrao, budui da je bio izuzetan
strunjak i u toj oblast. Kada doe do ajeta koji govore o akaidu i
Allahovim svoj stvma, on ne ulazi u akaidske rasprave, nego samo
ukratko navodi stav uenjaka iz prvh generacij a (selef o datm
pitanjima.19
Ukratko, Begavijev tefsir j edan je od najboljih i nprznatijih
tefsira uope, pogotovu meu tradicionalnim tefsirima.
S
tampan j e
nekoliko puta, od kojih jednom uz Ibn Kesirov, drug put na margini
Hazinova tefsira a trei put samostalno, u etiri toma. Za Begavijev
15 Isto, str. 237.
1
6
Isto, str. 236, 237.
17 Isto, str. 237.
1
8
Safet Halilovi, Er-Tqnmbil-mr'tun- rbrmmg rm bu rrdorobirubu, drmr:orbiki _r[tunuo-
Nito',Kairo 1999, str. 57.
1
9 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 148.
74
tefsir kau da nije prevse opiran i dosadan, a ni prevse kratak i
isprazan.
2
0 Strunjaci za oblast tefsira i danas se njime puno koriste.
2
1
2
o
Isto, str. 147.
* * *
21
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 236-238.
75
IBN ATI]]E EL-ENDELUSI
J. \ a ; h s

l
481/1088.-542/1 148.
Ibn Atijje dobro je poznavao sve islamske discipline, a
posebno se istakao u tefsiru, hadisu, fkhu i jeziku. Potekao je iz
ulemanske porodice i radi stjecanja znanj a proputovao je cijeli
Endelus, odnosno

paniju. Njegov tefsir jedan je od najboljih

tradicionalnih tefsira. Koristio se nasljeem prethodnih
mufessira, kritiki valorizirao i preispitivao miljenja drugih,
esto iznosei i vlastite stavove. Originalnom metodologijom u
oblasti tefsira utro je put kasnijim generacijama mufessira.
Pored velikog doprinosa u oblasti nauke, znaajne su i njegove
zasluge u poticanju na dihad i linom ueu u dihadu.
,n Ati
J
e el-&deltsi
Puno ime mu je: Ehu Muhammed Abdul-Hakk ibn Galib ibn
Abdirrahman ibn Atjje el-Muharibi el-Endelusi.1 Roen je 481 /1 088.
godine u blizini Granade, u paniji, pa se zato i zove El-Endelusi (na
arapskom jeziku naziv za paniju je Ende/us). Istakao se u tefsiru,
hadisu, fkhu, brojnim disciplinama arapskog jezika i pjesnitvu.2
Dugo je bio kadija u gradu Almerji i prouo se po pravednost i
istinoljubivost. 3 Pored doprinosa u raznim naunim disciplinama
istakao se i u dihadu, pomaui i na taj nain odbranu svoje
domovine od uestalih napada neprjatelja. Uestovao je u brojnim
bitkama i radi borbe na Allahovom putu puno je odsustvovao od kue.
Prenosi se d mu je otac jednom prilikom napisao pismo u stihovima
u kojima je opisao elju da ga vidi i traio od njega da se vrati sa ratita.
Ipak, ni takvi pozivi nisu ga odvratili od bereketa dihada na
Allahovom putu.4 Umro je 542/1 1 48. godine u gradu Lorci.s
Endelusijevi uitelji i uenici
Ibn Atjje potie iz ulemanske porodice. Njegovi otac i djed bili
su veoma ueni i poznati kao alimi. Prva znanja stekao je od oca Ehu
Bekra Galiba, koji je bio izvanredan strunjak u oblasti hadisa - zbog
ega je dobio naziv haz hadisa u fkhu, arapskom jeziku i drugim
znanostima. Proputovao je cijelu tadanju paniju da bi doao do
najistaknutijih uenjaka i uio pred njima a kada nije bio u mogunosti
doi do nekog od njih, odgovore je traio piui im pisma u kojima bi
traio objanjenje pojedinih pitanja. 6 Pored oca, uitelji su mu bili
t
Hajruddin ez-Zirikli, EI-A'Im, III tom, str. 282. U pogledu njegva rodoslova postoje
razlita miljenja.Uzeli smo ono koje navodi Zirikli, smatajui da je on to pitanje
ponajbolje obradio. Dr. Zehebi ukazuje na isti problem i odabire miljenje Ebu
Hajjana, koje je vrlo blisko naem, s tim to se u rodoslov ne navodi Abdurrahman.
O tome opirnije vdi: dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tesm vl-mussimne, I
tom, st. 238.
2 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 239.
3 Isto, str. 238.
4 Predgovor tefsiru Ibn At jj e: EI-Muharml-vdiz. teiri-Ktabil-a Doba 1977. god,
Str. B-5,6.
5 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 282. Zirikli navodi da i u pogledu godine njegove
smrt, pored ovog postoje jo dva miljenja: 541. i 546. godina. Drugu spomenutu
godinu uzimaju kao najvjervatniju i dr. Zehebi (vidjet njegovo djelo) i Mehmed
Handi (vidjeti njegov Uvd 1 teirku i hadisku nauku, str.54.)
6
Predgovor tefsiru Ibn Atijje, str. B-5.
78
slijedei ucenJacl: Ehu A el-Gassani, Ehu A es-Sadf, Ehu
Muhammed Abduldebbar ibn Sulejman, Ehu Muhammed el
Kajrevani, Ehu Da'fer ibnul-Kulej'i, i drugi.7
Jo za ivota postao je uven i za nj ega se znalo nadaleko, tako
da su i od njega mnog preuzimati znanje, pa je imao veliki broj
uenika. Meu njima najistaknutiji su: Ebul-Kasim Abdurrahman ibn
Hubej , Ehu Bekr Muhammed ibn Ehi Hamza el-Mursi, Ehu Da'fer
Ahmed ibn Meda' el-Lahmi, Ehu Bekr Muhammed Hajr el-lbili, Ehu
Bekr ibn Tufejl el-Kajsi i mnog drg.8 Posljednji spomenut je uveni
flozof, autor poznatog djela livi sin Budnog (Hajibn ]akzan).
Ibn Atjje kao uenjak
Naziv Ibn Atj e pote od njegova djeda, tako da je po imenu Ibn
Atjje poznat i njegov otac, kojem je bilo ime Galib. Zbog istog imena
deava se da ih ponekad i zamijene. Meutm, Ibn Atijje autor je
uvenog tefsirskog djela i bio j e kadija samo u Almeriji, dok j e njegov
otac bio kadija u Granadi.9 injenica da je neko vrijeme radio kao
kadija govori o njegovoj velikoj uenosti, jer se toj dunosti u to
vrijeme pridavala velika vanost, tako da su je mogli obavljati samo oni
koji su je bili dostojni, odnosno koji su se isticali svojim znanjem,
ponaanjem, vrijednou i radom. 10 Ibn Atij je pripadao j e
tradicionalnom krugu ehlisunnetskih uenjaka. To znai da je cijenio
naslijee prethodnih generacija i koristio se njime u svojim radovima.
Uz to, poznat je i po izuzetoj umnoj nadarenosti i sposobnosti
razumij evanj a, tako da nije tek tako preuzimao naslijee prethodnih
uenjaka, nego mu je kritiki prlazio. Odabirao je ono to j e
vjerodostojno, a esto j e donosio i vlastite stavove.
Bio je izvanredan poznavalac vie naunih disciplina. Neki
uenjaci navode da je bio struan u svm disciplinama koje su se tada
izuavale. Najpoznatiji je po obimnom tefsiru, koji je nazvao: EI
Muharml-vedzf teiri-Ktabil-az. Za njega kao mufessira mnogi su
izrekli pohvale, tvrdei da je meu najboljim mufessirima i da je ak i
1 Isto, st. B-5.
s Isto, str. B-9, 1 0.
9 Isto, st. B-7.
10
Isto, str. B-6.
79
.:. .ti
.
e et-Gdellsi
najbolji komentator Kur'ana uope. Tako npr. Ehu Hajjan u uvodu u
svoj tefsir za Endelusija kae: "On je najistaknutji od svih mufessira i
najbolji od svih koji su se bavili pisanjem i revizijom tefsirske grae. "1
1
uveni Sujut, pak, kae: "On je istaknuti imam i uzor ostalim
mufessirma. ( ... ) Bio je izuzetno estt, iz ugledne ulemanske porodice,
krajnje otrouman, bistar i vrjedan."12 Pored tefsira istakao se i u
fkhu, pogotovu malikijskom, tako da ga mnog smatraju j ednim od
velikana malikijskog fkha. Zbog toga i jeste dugo godina radio kao
kadija. U hadisu se takoer istakao, to se moe vidjet po navoenju
hadisa u tefsiru. Znanje iz te oblasti mogao je stei jo u ranoj
mladosti, od svoga oca koji je, takoer, bio istaknuti muhaddis. Sve
discipline arapskog j ezika dobro je poznavao i to je znanje obilno
korstio u svom tefsiru. Pored toga, izuzetno je cijenio pj esnitvo,
esto se pozivajui na njega, a i sam je pisao poeziju.
Pored tefsira, do danas je preivjelo samo j edno njegovo
kompletno djelo, koje se zove EI-Beramedt To djelo vrijedno je jer
sadri nj egova knjievna ostvarenja i podatke o njegovim uiteljima, ali
do danas nije tampano. 1 3 Ostala nj egova djela nisu sauvana, osim
neto poezije koju su zabiljeili neki drugi uenjaci.14 Glas o njemu i
njegovoj uenosti brzo se proiro, tako da su za njega znali i mnogi
namjesnici i voj skovoe. On je to iskoristo da im, kada god je za to
osjeto potrebu, uput pisma u kojima ih j e nukao na dihad i na
oslobaanje tada osvojenih predjela

panije od neprijatelja, te na
zatitu nedunog stanovntva koje se zadesilo na tim prostorma. 15
Svojom uenou, potcanjem na dihad i linm ueem u dihadu
proslavio se jo za ivota, a pisanim djelima, prije svega tefsirom,
postao je uven i od korsti i kasnijim generacijama. "Ukratko, kadija
Ehu Muhammed ibn Atjje islamski j e uenjak koji j e stekao slavu u
vie naunih disciplina. Ibn Ferhun ga u djelu Dibad ubraja u velikane
malikijskog mezheba a Sujuti ga u djelu Bugetul-vu'at ubraja u prake i
najistaknutje gramatare arapskog j ezika."
t
6
11
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 239.
1
2 Predgovor tefsiru Ibn Atjje, str. B-7,8.
13 Hajrddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 282.
14
Predgovor tefsiru Ibn Atjje, str. B9.
15 Isto, st. B-6.
16
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 239.
80
Endelusijev tefsir
Ibn Atjjev tefsir EI-Muhamrl-vedizf tesri-Ktbil-aiz ubraja se
u tradicionalne tefsire a mnogi strunjaci za tefsir smatraju ga j ednim
od najboljih komentara Kur'ana uope. Neki ak kau da je najvredniji,
uzimajui u obzir sve vrste tefsira. Tako npr. Ibn Duzijj , panjolski
alim iz Granade, za njega kae: "Tefsir Ibn Atijje ljepi j e i ispravnji od
svih drugih tefsira. On je uzeo tefsirsku grau do tada napisanu i
preisto je i skratio, inei to lijepim stilom, razumno i pazei na
sunnet. "17 Dakle, njegov tefsir je donekle saetak cjelokupne do tada
napisane tefsirske grae, s tim to on nije pasivno preuzimao
dostgnua prethodnih uenjaka, nego je nastojao da ih studiozno
obradi, odabirui ispravnije meu njima, podupirui one koji imaju
jae dokaze i donosei esto vlastite sudove i rezultate svojih
istaivanj a. O tome uveni Ibn Haldun u svojoj Mukaddimi kae:
"Zatm se meu kasnijim mufessirima na Magrebu pojavio Ehu
Muhammed Abdulhakk ibn Atjje, koji j e napravio saetak svih t
tefsira, tragajui uvj ek za najispravnijim meu njima. On je to na lijep
nain nanizao u svom djelu, kojim se koriste uenjaci Magreba i

panije." 1 8
Meu onima koji su se pohvalno izrazili o njegovom tefsiru jeste
i ejhul-islam Ibn Tejmije, koji je, poredei njegov i Zamaherijev
tefsir, izmeu ostalog, rekao: "Ibn Atjj ev tefsir bolji je i vjerodostojniji
u prenoenju tradicije i istraivakom radu od Zamaherj eva tefsira.
Njegov tefsir manje je podloan novotarijama, iako ih i u njemu,
donekle, ima. On je puno bolji od Zamaherijeva tefsira a moda j e
najmeritorji od svih tefsira. "19 Poredei ta dva tefsira, Ehu Hajjan
kae: "Tefsir Ibn Atijje. kompletniji je i preieniji a Zamaherijev
tefsir je saet ji i tei za

razumijevanj e. "20 Dr. Zehebi za njegov tefsir
kae: "Ibn Atjj e je uistinu dobro uradio svoj tefsir i unio neke korisne
novine, tako da se prouo nadaleko. Taj tefsir je najbolji dokaz da je
njegov autor prak u disciplinama arapskog j ezika, kao i u ostalim
naunim dsciplinama. Ipak, i pored toga to je toliko poznato, to djelo
1
7 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, 8ubut[ utukI-rqiri r mroobidgi, Rijad 1413 h.
gdina, st. 148.
1 8 Predgovor Tefsiru Ibn Atjje, str. D

-14.
19

ejhul-Islam Ahmed Ibn Tejmije, Mrdgu'uroro,XIII tom, str. 388.

2 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Mrobdgl-mrdntrn!-rodrbtg r[r-rqnr, Rijad 1997, str.
1 2.
8 1
.n ,tije el-endel&sl
do danas je ostalo u rkopisu . . . "21 Zaista je interesantno da taj tefsir
toliko dugo nije tampan, iako je tako poznat i iako su se njime mnogi
korstili i koriste. Ipak, ovoj informaciji dr. Zehebija treba dopuna, jer
je oko godinu i po dana nakon pisanja njegova djela o tefsiru i
mufessirima tefsir Ibn Atj je ugledao svjetlo dana, jer je tampan u
Dohi. Naime, u decembru 1 977. godine donacijom emira Katara taj
tefsir je tampan, i to u vrlo lijepom i kvalitetnom izdanju, u petnaest
tomova. Pored toga, Ministarstvo vakufa u Maroku tampalo j e
vlastto izdanje tog tefsira u esnaest tomova. Posao u vezi sa nj egovim
izdavanjem tajao j e vie godina, a zadnji tom izaao je iz tampe 1412.
hidretske, odnosno 1 991 /92. godine po gregorijanskom kalendaru. 2
Endelusijeva metodologija tumaenja Kur'ana
Endelusijev tefsir velik je po obimu i spada meu najdue tefsire.
U samom uvodu u tefsir Ibn Atjje naglaava da ga je pisao dugi niz
godina.23 I pored toga, on je ostao dosljedan metodologiji rada koju j e
zacrtao jo na samom poetku rada na komentaru Kur'ana. Prije nego
j e poeo da komentarie Kur'an napisao je uvod u kojem objanjava
ta ga j e navelo da pone sa tim radom, ta je postavio sebi za cilj i na
koji nain namjerava doi do cilj a. Nakon toga, pie nekoliko poglavlj a
iz kur'anskih i tefsirskih znanost za koje smatra da ih j e potebno
poznavat prije nego se pristupi itanju tefsira, te istie da su i
prethodni mufessiri, uglavnom, obraivali te teme kao uvod' u svoje
tefsire.24 Rije j e o slijedeim poglavljima:
- Hadisi i izreke ashaba i ostalih uenjaka o vrijednost asnog
Kur'ana,
- Vrijednost tumaenja Kur'ana,
- O hadisu: "Kur'an je objavljen na sedam harfova . . . ",
- Sakuplj anje i zapisivanje Kur'ana, te postavljanje dij akritikih
znakova,
2t
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, st. 240.
2 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Buhus f usult-tisr . . . , str. 149.
2 Ibn Atijje, EI-Muhaml-vd:t tisri-Ktbil-a' Uvod u tefsir, str. 7.
24 Isto, str. 12.
82
- O kur'anskim izrazima koji postoje i u drugm jezicima,
- Izreke islamskih uenj aka o nadnaravnosti Kur'ana,
- Tumaenj e raznih naziva za Kur'an,
- Tumaenj e Euze i Bismile, itd.2
S
"Ibn Atijje nije se odlikovao samo po tome to je zacrtao
kompletnu metodologiju rada, odnosno precizan plan tumaenja
Kur'ana, prije nego to mu je pristupio, nego i po tome to je na tom
planu uinio pionirske korake. Naime, on je trasirao put generacijama
mufessira, zacrtavajui preciznu metodologij u rada i inei od tefsira
nauku koja se zasniva na temeljima i osnovama koj e poivaj u na
preciznost, temeljitom istraivanju, lijepom rasporedu i metodu
izlaganja. "
2
6
Glavne odke nj egova rada na planu tumaenja Kur'ana mogu se
saeti u sljedeem:
1 . U samom uvodu u svoj tefsir Ibn Atijje iste da je tumaenje
Kur'ana velika stvar, te da svako ko hoe da se bavi tefsirom treba da
bude upuen u sve naune discipline, kako bi mogao na odgovaraj ui
nain pristupiti tom odgovornom i znaajnom poslu. Kako to nije
posao za prosj enog ovjeka i kako to mogu postii samo rij etki, on
dalje tvrdi da onaj ko hoe da postigne taj nivo mora minimalno
spavat, zabraniti sebi odmor i rahatluk i uporno i ustrajno stjecati
znanje, sve dok ne doe do odreenog nivoa. Zatim istie da je on
potroio puno vremena dok to nije prmijenio na samome sebi.27
2. Slijedee to, po njemu, svaki ozbiljan uenjak treba da uradi,
jeste da odabere jednu islamsku znanost i da se u nju maksimalno
uputi, a da mu ostale znanost budu pomone. On istie da je sebi
odabrao tumaenje Allahove Knjige, zato "to je to temeljna erjatska
znanost a sve ostale su u odnosu na nju pomone. Ona svim ostalim
znanostima udara temelje i odreuje propise, tako da se prhvata ono u
njima to je u skladu sa tom znanou, a to nije, odbij a se. Ta znanost
svim ostalim je izvor i porjeklo, blistava svjetiljka i mjesec koji svij etli.
Uvj ero sam se da je to znanost koja na najbolji nain pribliava
25 Vidjet: Isto, str. 13-98.
2
6
Predgvor tefsiru Ibn Atjje, str. D
Z
-2.
27 Ibn Atijje, El-Mbom~l-wdg. . B , str. 7.
83
. .tijle el-delcei
Uzvenom Allahu, preiava nijjete, udaljava od onog to ne valja i
pote na ono to valja - jer to nije jedna od dunjalukih znanosti . . . "
28
3. Pr tumaenj u Kur'ana sluio se najvjerodostojnijim i
najvanijim djelima iz svih oblasti. Meutim, on nije bio samo puki
prenosilac stavova njihovih autora, nego se esto uputao u raspravu
sa njima, ukazujui na ono to je ispravnij e od onog to j e slabo i
neprimjereno. Dakle, u svim detaljima vidi se nj egova linost i njegov
doprinos datoj temi. Iz oblasti tefsira najvie se koristio tefsirom Ibn
Derira et-Taberija, koji je prihvaen kao najvjerodostojniji
tradicionalni tefsir, te ostalim poznatim tefsirima. Iz dsciplina
arapskog j ezika koristo se djelima najveih autorteta: Halila ibn
Ahmeda, Sibevejha, Ferraa, Zeddada, Muberrida i dr. Iz fkha
koristio se prije svega Malikovim Muvetaom, te ostalim priznatim
djelima malkij skog mezheba - jer je i sam prpadao tom pravcu - pa i
dj elima iz ostalih mezheba. Iz oblasati akaida koristio se djelima
uvenih uenjaka: Bakillanija, E'arija, Duvejnija i drugih. Isto tako je
postupao i sa znanou o kiraetma, kao i ostalim znanostima. 29
4. Vrlo bitna odlika njegova tefsira jeste to to on tefsir ne stavlja
u ravan ostalih znanosti, nego je smatra kompendij em svih drugih
znanosti. Budui da j e Kur'an objavlj en kao pojanjenje svake star,
on kroz tefsir ukljuuje sve potrebne znalost, ne zapostavljajui ni
j ednu od njih. Istovremeno, kritikuj e postupke dotadanjih mufessira
koji su, u najveoj mjer, tumaili Kur'an samo sa jednog aspekta i po
mjerilma samo j edne znanosti. Onaj ko j e bio struan u arapskom
jeziku tumaio ga je samo sa aspekta te znanosti, a isto su inil i
poznavaoci fkha, akaida, kur'anskih kazivanj a, itd. Na taj nain Ibn
Atj je uvodi bitnu novinu u tumaenju Kur'ana, pristupajui njegovom
tumaenju sa raznih aspekata.
5. I kada su u pitanj u israilijjat i prie prethodnih naroda
zapaena je uloga Ibn Atjje. Naime, mnog dotadanji mufessiri u
svojim djelima navodili su veliki broj takvih pria i kazivanja, ne
provj eravaj ui poesto njihovu vjerodostoj nost i osnovanost. Na taj
nain u tefsir su se uvukla razliita shvatanj a pojedinih ajeta, koja
nemaju utemeljenja u islamu. On je kritkovao takve postupke
prethodnih mufessira, pa ak i Ibn Derira et-Taberija. On sam vrlo
2B
28. Isto, str. 8,9.
' Predgovor tefsiru Ibn Atjje, str. D

-3,4.
84
rijetko je navodio takve prie, i to "onda kada se dotini ajet ne bi
mogao razumjeti bez njih. "3 Nakon navoenja nekih od tih kazivanja,
on bi obino istakao da o toj temi ima jo puno pria, ali ih nee
navest zato to nisu vjerodostojne. S obzirom na to, za njega se
slobodno moe rei da je naunik u pravom smislu te rjei, jer ne
prhvata ono to nije provjereno, proiava i provjerava, za ta
zasluuje pohvalu, pogotovu ako se imaju u vidu vrijeme i okolnosti u
kojima je ivio i radio.
6. Isto tako, kada se radi o stavovima prethodnih islamskih
uenjaka, Ibn Atjje ne prhvata stavove koji im se pripisuju sve dok ne
provjer lanac prenosilaca, pogotov ako su u pitanju neki stavovi koji
odudaraju od poznath stavova nekih uvenih alima. Pri tome, on
posebno naglaava pitanje simbolike kur'anskih izraza (rmur i
skrvenog znaenja odreenih ajeta (batn) . On iste da se na ta dva
naina moe lahko skrenuti sa ispravnog tumaenja kur'anskih ajeta i
openito zagovara to vie doslovnog shvatanja a to manje
prenesenog znaenja kur'anskih izraza (meda. 31 Zbog tog on se
malo slui disciplinama stilistike arapskog jezika, za razliku od nekih
drugih mufessira, kao npr. Zamaherija.
7. Prilikom tumaenja pojedinih ajeta i rijei u njima, on pazi da
ih tumai po redu, a ne napreskok, kao to su neki radili, ime su
oteavali koritenje njihovim tefsirima. On sam takav nain kritikuje,
istui da je strogo pazio na red rijei i ajeta, te da je, gdje god je to
bilo mogue, ajet tumaio slijedeim redoslijedom: izvaenje propisa
iz ajeta, gramatka, jezika analiza, znaenje rijei i kiraeti. 32 Kada je
jezik u pitanju, treba istai da se esto koristio poezijom i
knjievnou, te da se, nerijetko, koristio disciplinama arapskog jezika
da bi dao prednost jednom znaenju u odnosu na drugo. 33 Kada su u
pitanju razliita shvatanja meu strunjacima za arapski jezik, on je
gotovo uvijek davao prednost Sibevejhu.34
8. Kada bi doao do rijei koja se razliito ui u pojedinim
kiraetma, on navodi sve njene varijante, ukljuujui i vjerodostojne
3 Isto, str. D

-6.
3t Ibn Atijje, E/-Muharl-vd:z . . . , str. 1 0, 1 1 .
32 Isto, str. 1 1 .
33 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 24.
34 Predgovor tefsiru Ibn Atijje, str. D
:
-9.
85
." Ate el-&lldl
(mutevati kiraete i one koji to nisu (faz. On sam navodi da je time
htio ukazati na sva mogua znaenja poj edinih rijei, te da se ne
zaboravi nijedan kiraet, pa makar on bio i Jaz. A, kada navede kiraet
koji je fa on onda ukazuje na razloge nj egove slabost i dokaze i sa
jezike strane da nije odriv.35
9. Ibn Atjje bio je malkij skog mezheba, ali ne po svaku cijenu,
odnosno on nij e bio prstran. Naime, kao i veliki broj drugih islamskih
uenjaka, pogotovu onih koji su stekli stepen idthada, i on je u
fkhskim pitanjima tragao za najispravnijim rjeenjem, bez obzira
kojem mezhebu to rjeenje pripadalo. Za to ima vie primjera u
njegovom tefsiru. Inae, on nije opirno izlagao fikhska pitanja i nije
ulazio u sve detalje. 36
l O. Kao dosljedni tradicionaln mufessir, Ibn Atij je Kur'an pro
tumai samim Kur'anom, ako j e to ikako mogue. On naglaava da
nijedan mufessir ne bi smio donijeti zakljuak i izvesti bilo koji propis
dok ne provjeri da li dotini ajet moe biti protumaen nekim drugm
ajetom.37 Nakon tumaenja samim Kur'anom, on ajete tumai
slijedeim redoslijedom: hadisima, rijeima ashaba i tabiina, te rijeima
ostalih uvenih islamskih uenjaka. Prlikom navoenj a njihovih
stavova on ne navodi lance prenosilaca t rijei, elei da ne odulji
puno sa svojim tefsirom.3
8
Jasan primjer tumaenja Kur'ana Kur'anom
imamo u sluaju tumaenja zadnjeg ajeta iz sure EI-Fatha. Naime,
poznato je da postoji vjerodostojan hadis da su jevreji oni na koe se
Alah rasrdio a krani oni koi Sl zalutali. Meutm, i pored toga, u
nekim tefsirima moe se nai desetak razliitih miljenja na koga se
odnose te rijei. Ibn Atjje uporite za taj hadis nalazi i u samim
ajetma, pa nakon to sam iznese da se te rjei odnose na j evreje i
krane, on kae: "To je jasno iz samog Kur'ana, jer se u njemu na vie
mjesta spominje Allahova srdba naspram jevreja, kao npr. u ajetu: ' .. .i
Allahovu srdbu na sebe navukoe'39 ( . .g ), a to se tie krana: ' .. .i ne
35 Isto, str. D

-9.
3
6
Isto, str. D

-9,10.
37 Ibn Atjje, El-Mbom~l-wdqg. . . , str. 4.
3
8
Predgovor tefsiru Ibn Atjjc, str. D

-10.
39 El-8rkon, 61.
86
povodite se za prohevma ljudi koji su jo davno zalutali, i mnoge u
zabludu odveli, i sami s pravoga puta skrenuli!'4
0
. .. "4
t
1 1 . Neki uenjaci, meu kojima su i Ibn Tejmije i dr. Zehebi,
prigovaral su Ibn Atjji da je u nekim pitanjima blii mu'tezilij ama
nego ehlisunnetskim stavovima. Za to, donekle, povod imaju u
njegovom tumaenju nekih ajeta. Meutim, ako se to pitanje temeljito
proui, doi e se do zakljuka da to nije tano i da je on bio na pravcu
ehl-sunneta u svim pitanjima koja su poznata kao take razilaenj a
mu'tezilijskog i ehlisunnetskog pravca. Tako npr. on potvruje sva
Allahova svoj sta i otvoreno kritkuj e mu'tezilije zbog njihovih stavova
u vezi s tim pitanjem, decidno iskazuje uvj erenje da e vjerci vidjeti
lice Uzvenog Allaha u Dennetu, itd. Star je samo u tome to je on
prhvatao stavove ehli-sunneta iz ubjeenja a ne slijepim oponaanjem,
pa je ulazio u rasprave o tim pitanjima. 42
Utjecaj na kasnije mufessire
Budui da j e Ibn Atijje ustanovio odreene principe u tefsiru i
trasirao pravac i nain vjerodostojnog tumaenj a Kur'ana, nije udo da
je mnogm mufessirima njegova metodologij a bila urnek prlikom
pisanja tefsirskih djela. To govori i o vrijednost nj egova tefsira.
Budui da je, uglavnom, ivio i radio u

paniji, logino je da su se na
njega najvie ugledali mufessiri iz

panij e i zemalja Magreba, a meu

najpoznatjim su:
1 . Muhammed ibn Ahmed eiKrubi iz Kordove u

paniji (umro
671 .h.g.). To se lahko moe uoiti ako se uporede ta dva tefsira, to
svjedoe i mnog uenjaci. Tako Ibn Haldun kae da je Kurtubi skoro
u potpunost slijedio metod Ibn Atijje, s tim to je vie poklanjao
panju vjerodostojnost hadisa, ali je navodio vie israilijjata.
2. E bu Haj an ei-Garat iz Granade u

paniji (umro 7 45.h.g.).
On, u uvodu u svoj tefsir, istie da se posebno koristio tefsirima Ibn
Atjje i Zamaherij a.
4 El-MoHr,77.
41 Ibn Atijje, E|-Mbom~/-wdqg. & . , str. 126.
4
2
Opirnije o tome vidjeti: Predgovor tefsiru Ibn Atijje, str. D

-19, 20.
87
.:.ti
J
e -del&si
3. Abdurahman ibn Muhammed es-Sealibi iz Alira (umro 875.h.g.).
On u uvodu i na kraju svog tefsira iste da je za osnovu uzeo tefsir
Ibn Atjje, te da g je skrato i dopunio korisnim detaljima iz nekih
drugh tefsira. Dakle, njegov tefsir je, ustvar, saetak Endelusijeva
tefsira, a nazvao g je: El-Devahir-1-hisan .f teir-1-lr'an. 43
* * *
43 Isto, str. D

-16.
88
IBN KESIR
701 /1 302.-774/1 373.
Hafz Ismail ibn Umer ibn Kesir jedan je od najistaknutijih
tradicionalnih mufessira a istakao se i u hadisu, fkhu i historiji.
Veinu ivota proveo je u Siriji i Damasku, a znanje je stjecao
pred tada najveim islamskim uenjacima, meu kojima je bio i
uveni ejhul-islam Ibn Tejmije. Strunjaci za tefsir jedinstveni
su u ocjeni da njegov tefsir spada u sami vrh tefsirskih djela
inae a pogotovu kada se radi o tradicionalnim tefsirima. Neki
ga rangiraju odmah iza uvenog Taberijeva tefsira, a neki, opet,
za njega kau da je to najvredniji tefsir ikada napisan! Ono to se
sa poprilno sigurosti moe tvrditi jeste da je to tefsir koji j e
najvie puta do sada tampan i koji je najvie itan od svih
tefsira.
Jbn Kesi l
Puno ime mu j e: Ismail ibn Umer ibn Kesir ibn Davv ibn Dir' el
Kurei el-Busrevi ed-Dimeki Ebul-Fida' Hafz Imaduddin.1 Roen j e
701 /1 302. godine u Busr, sjevero od Damaska (am - Sirija).z Otac
mu je bio poznat hatb u Busr. Umro je u etrtoj godini Ibn
Kesirova ivota. Brigu o njemu potom je preuzeo starji brat, ejh
Abdulvehhab, pred kojim je stekao pro obrazovanje. 3 U petoj godini
ivota, tj. 706. hidretske godine, sa bratom seli u Damask, gdje
nastavlja izuavanj e temeljnih islamskih znanost.4 U nj egovom punom
imenu navodi se titula: Hat koja ukazuje na nj egove izvanredne
zasluge u hadiskim znanostma, te poasni naziv: Imaduddin (Stub
Vjere), koji mu j e dat zbog izrazitog doprinosa u vie islamskih
znanost. Mnogo je putovao u potrazi za istaknutm uenjacima radi
postzanja novh saznanja. Ipak, najdui period ivota proveo je u
Damasku, gdje je i umro, 774/1 373. godine.5 Pred kraj ivota j e
oslijepio. Ukopan j e pored svog najistaknutjeg ejha i uitelja -
uvenog Ibn Tejmije. 6
Uitelji i uenici
Od ranog djetnjsta Ibn Kesir se obrazovao pred istaknutim
islamskim uenj acima tadanjeg vremena, to j e svakako rezultralo i
njegovim brljantnim znanjem. Znanje j e stekao pred brojnim
uiteljima, a neki od njih su:
1 . Burhanuddin Ibrahim ibn Abdirrahman ei-Fezar - Ibnui-Ferkah
(umro 729.h.g.),
2. Isa ibnui-Mut'im,
t Hajruddin ez-Zirikli, EI-A'Im, I tom, str. 320.
2 Isto, st. 320. Istina, manji broj uenjaka tefsira navodi da je roen sedamstote godine
po Hidri. Taj stav je preuzeo i Mehmed Handi u svom djelu Uvd u tesirsh i hadh
na1h, str. 58.
3 Muhammed Abdurrezzak Hamza, Teremetul-haz Ibn Kesir (

ivotopis Ibn Kesira,

naveden u predgovor njegovom hadiskom djelu: EI-Ba'isul-hais - Jer ihtsar 'Niumil
hadi), Kuvajt 1994, str. 23.
4 Abdulkadir Araut, Teremell i-mNell (ivotopis Ibn Kesira, naveden u predgovoru
njegvom komentaru Kur'ana: Teiri-Kr'anil-'am), Kuvajt 1994, I tom, str. 1 5.
s Hajrddin ez-Zirikli, nav. djelo, I tom, str. 320.
6
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tesr vl-mussirne, I tom, 242.
90
3. Ahmed ibn Ebi Tal- Ibnuf-ehine}
4. Behauddin el-Ksim ibn Muzaf r ibn Asakir (umro 723.),
5. IbnuJ-ira}
6. Ishak ibn Jaha el-Amii A.fuddin (umro 725.),
7. Muhammed ibn Zerad,
8. Demaluddin Jusu ibnuzzekki el-Mi (umro 742.) - pored
dosta znanja koje je pred njim stekao, oenio se i njegovom
kerkom,
9. Ahmed ibn Abdulhalim ibn Abdusselm ibn T emie Tekij-
ehul-islm (umro 728.) - za nj ega je bio posebno vezan a Ibn
Kesir openito se smatra j ednim od nj egovih najistaknutjih
uenika; Ibn Tejmije je pred kraj ivota bio proganj an, pa je i
sam Ibn Kesir imao problema zbog svoje vezanosti za njega,
1 O. emsuddin Muhammed ibn Ahmed ibn Kjmaz eZehebi (umro
748.)
1 1. Ebu Musa ei-Kra i
1 2. Ebui-Feth ed-Debusi.
Budui da je cijelog ivota uio i druge poduavao, nije udno da
je iza sebe ostavio veliki broj uenika. Mnogi od njih postali su vrsni
alimi i autori mnogih djela. Meu njima najistakutiji su: Ibnul-Imad
el-Hanbeli, autor veoma poznatog djela: ezeratuz-zeheb, Ibn Haddi i
Ibn Hubejb. B
Uenost
Ibn Kesir je od rane mladosti pokazivao znakove izuzetne
inteligencije i moi pamenja. kolovan na tradicionalni nain, on je
vrlo mlad nauio napamet ne samo Kur'an, nego i jedan broj priznath
djela iz raznih islamskih znanosti.9 Autor dj ela ezeratuz-zeheb za nj ega,
izmeu ostalog, kae: "Izuzetno dobro j e pamto, vrlo malo je
7 Abdulkadir Aut, Terdzemetl-muelif. . str. 1 5.
8 Muhammed Abdurrezzak Hamza, Terdemetul-haz Ibn Kesir . . . str. 25.
9 Ahmed Abdulvehhab Futejh, El-Mu' el/ (O ivotu Ibn Kesira, u sklopu predgovora
njegovom historijskom djelu: EI-Bidje vn-nihae), Kairo 1993, I tom, str. D.
91
Jlm Kesi r
zaboravljao a odlino j e razumijevao. "10 Poslije j e nastavio
usavravanje u raznim oblastma, tako da mu svi odaju prznanje za
postgnute rezultate u vie znanost, a posebno u tefsir, hadisu, fkhu i
historiji. Pored ostalih pohvala, za njega Ibn Hubejb kae da je, u svoje
vrijeme, bio bez premca u historiji, hadisu i tefsiru. 1 1 J edan od njegovih
uenika, Ibn Haddi, o svom uitelju, izmeu ostalog, kae: "Od svih
uenjaka koji su ivjeli u nae doba on je bio najbolji poznavalac teksta
hadisa i njegove vjerodostojnost, to su posvjedoile i njegove kolege i
njegovi uitelj i. Iako sam puno puta bio njegov gost, uvijek sam se
okoristo njegovim znanjem. "12 uveni Zehebi u svom djelu EI
Mu'demul-muhtess o njemu kae: "Bio j e najistaknutji muftja,
izvanredan muhaddis, temeljit poznavalac erj atskog prava i mufessir
koji je mnogo navodio stavove prethodnih uenjaka. Napisao j e
mnoga vrjedna djela. "t3
uveni islamski historar Ebul-Mehasin Demaluddin Jusuf ibn
Sej fddin - Ibn Tagberdi, govorei o Ibn Kesirovoj izvanrednoj
uenost, izmeu ostalog, kae: "Istakao se u fkhu, tefsiru i hadisu.
Mnogo je sakuplj ao i pisao a bavo se i poduavanjem i prenoenjem
znanja na druge. Bio je izvanredan strunjak u hadisu, tefsiru, fkhu,
arapskom j eziku i drugm znanostma. Izdavao je fetve i poduavao j e
druge sve do svoje smrti - Allah mu se smilovao! Postao je uven po
preciznost u pisanju i bio j e bez premca u historiji, hadisu i tefsiru. "1 4
Cuveni Davudi u svom djelu Tabekatul-mufssirn, za njega, izmeu
ostalog, kae: "Bio je uzor svim ostalim uenjacima i hafzima hadisa i
oslonac strunjacima prenesenog i doslovnog znaenja rijei. . . "t s Na
kraju, sam dr. Zehebi za nj ega kae: "U svakom sluaju, Ibn Kesirovo
znanje postaje jasno svakom ko proita nj egov tefsir ili njegovu
historju. Ta dva djela spadaju meu najbolja ostvarenj a i najvrednija
djela koja su ljudi ikada napisalil "t6
10
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 243.
l l
Isto, str. 243.
12 Isto, str. 243.
13 Abdulkadir Araut, Tereme/1 -mNell . . st. 1 5.
1
4 Isto, str. 15.
IS
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 242.
1
6
Isto, str. 243.
92
Ibn Kesirova djela
Napisao je veliki broj djela, od kojih se mnoga i danas tampaju i
njima se uenjaci koriste. uveni Ibn Hader el-Askalani u dj elu Ed
Durrl-kamine, izmeu ostalog, kae: "Njegova djela su se rairila jo
za njegova ivota a ljudi su se njima koristili jo vie nakon nj egove
smrti. "17 Zaista, rijedak je sluaj da je neko napisao ve djela iz
razliitih oblasti koja se smatraju strunom literaturom. Od velikog
broja nj egovih djela posebno treba istai:
1 . Tesri-Kr'anil- 'a'm- uveni tefsir.
2. EI-Bidae ven-nihae (Poetak i krc) izvanredno historijsko
djelo, tampano, najee, u etrnaest velikih tomova. Autor na
osnovu kur'ansko-sunnetskih dokaza govori o stvaranju svij eta, o svim
poslanicima poevi od Adema pa do Muhammeda, s.a.v.s. Na osnovu
priznate historijske grae Ibn Kesir govori o prhujalim vremenima
sve do vremena pisanja tog djela - tj. do 767. hidretske godine; a
onda, na osnovu kur'anskih ajeta i vjerodostojnih hadisa govori o
buduim dogajima (eratus-sa'a), smaku svijeta, proivljenju i ulasku
u Dennet i Dehennem. To djelo nezaobilazna je historijska graa za
perod do polovine 14. stoljea a dio o buduim dogaajima i dan
danas slui kao jedan od glavnih izvora za saznanja u tom pogledu.
Dio tog ogromnog djela koji govori o poslanicima pod nazivom:
K'vana o terovm preveden j e prje nekoliko godina i na
bosanski j ezik,
3. Et-Tekmil f ma'rfts-skat ved-du'aa'i vel-medahil - hadisko
djelo koje govori o prenosiocima hadisa.
4. EI-Hetju ves-senenu j ehadisil-mesanidi ves-sunem - u ovom djelu
Ibn Kesir je sakupio est najpoznatjih hadiskih zbirki, te musnede:
Ahmeda, Bezzara, Ehu Ja'la i Ibn Ehi

ejbeta i poredao sve hadise po

poglavljima.
+
5.

erhu Sahihi-Buhar (Komentar Buharjeva sahiha) - takoer

hadisko djelo, a ga nije uspio dovriti.
6. Ihtsar 'ulumil-hadis - saetak Ibn Salahova djela iz oblasti
hadiskih znanost.
1
7 Muhammed Abdurrezzak Hamza, Trmmrrul-bqgllnKtir# # st. 24.
93
Jb" Kesi .
7. Musneduf-fdhajn - zbirka hacisa koje prenose Ehu Bekr i
Omer, r.a.18
8. Tabekatulfukaha'if-fa'ij in - djelo o ivotopisima istaknutih
erj atskih pravnika afjskog mezheba. Naime, i Ibn Kesir bio je
pristalica

afjinog mezheba,
9. Risa/e fl-dhad- djelo o dihad u.
1 O. EI-Idthad f talebil-dhad- takoer o dihad u.
1 1 . Ihtsars-sirtn-nebevje skraeni ivotopis Muhammeda,
s.a.v.s, tampano pod imenom: EI-Fusulf ihtsar sirtr-Rsu/
1
9
12. Kbul-ahkam veliko fikhsko djelo; nije ga uspio dovrit,
doao je do poglavlj a o haddu.
1 3. Menak

a'i djelo o ivotu i pohvalnim osobinama

afje.
1 4. EI-hkamul-kebire - fkhsko djelo.
1 5. EI-Kevakibud-derar- historijsko djelo.2o
Ibn Kesirov tefsir
Ibn Kesirov tefsir Teiri-Kr'anil-'aim (Tumaene velianstenog
Kr'ana) j edno je od nj egovih najznaajnijih djela. Svi uenjaci tom
tefsiru daju izuzetno velike ocjene i svrstavaju ga meu najbolja
tefsirska djela openito, a pogotovu u tradicionalnom tefsiru. Mnogi su
skloni rei da je po vrjednost odmah iza Taberj eva tefsira21 a neki mu
ak daju i prvo mjesto meu tradicionalnim komentarima Kur'ana, pa i
openito. Tako npr. uveni

evkani za Ibn Kesirov tefsir kae da je

jedan od najboljih tefsira uope, ako nije i naj bolji.22 Razlike u tim
ocjenama nastaju kada se gleda priroda Taberijeva i Ibn Kesirova
tefsira. Naime, Taberjev tefsir je znatno opirniji i sadri puno vei
broj predaja, te j e s te strane, siguro, vrednji. Meutim, Ibn Kesirov
1
8
Isto, st. 25-27.
19 Hajrudcin ez-Zirikli, nav. djelo, I tom, str. 320.
20
Ahmed Abdulvehhab Futejh, El-M'rlq& . st. H, V.
2
1 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 243.
2 Mehmed Handi, Umdu rqintiboditku oout ,str. 58.
94
tefsir j e tefsir srednje veline - zbog ega je za mnoge prihvadjiviji i
preieniji, budui da j e u njemu manje slabih i nepouzdanih predaja.
Zato je on omiljen kod italaca, tampan je mnogo puta, vjerovatno do
sada najvie tampan, itan i izuavan! Doivio je puno izdanja i to
najvie u etir toma, osim kada je u poetku tampan na margni
drgih tefsira, pa je tada obuhvatao itavih deset tomova. O njegovoj
vrijednost govor i injenica da je do sada doivio i vie izdanja u
skraenom obliku i da su ga skraivali istaknut mufessiri, kao to su:
Ahmed akir, Muhammed Nesib er-Rifa'i23 i Muhammed A es
Sabuni. U skraenom obliku obino je tampan u tri toma. uveni
islamski uenjak Sujut, govorei o Ibn Kesirovom tefsiru, izmeu
ostalog, kae "da nije napisan ni j edan tefsir te vrste koji je ravan
njemu. "24 A ejh Abdulkadir Arnaut, savremeni islamski uenjak, kae
"da je to najbolji tefsir od svih koje treba konsultovati i kojima treba
vj erovat ... "25
U uvodu u svoj tefsir Ibn Kesir ukazuje na glavne momente
vezane za Kur'an i tefsirku znanost, navodei dosta stvari od svog
uitelj a ejhul-islama Ibn Tejmije.26 Govorei o potrebi za tumaenj em
Kur'ana, on izmeu ostalog kae: "Obaveza j e islamskih uenjaka da
otkrivaju znaenja Allahovih rijei, da ih tumae, da ih izuavaju i da
drug njima poduavaju, imajui u vidu rijei Uzienog: 'A kada je
Allah uzeo obavezu od onih kojima j e Knjiga data da e j e sigurno
ljudima objanjavat da nee iz nje nita kriti, oni su je, poslije, za lea
svoja bacili i neim to malo vrjedi zamijenili; a kako je runo to to
su u zamjenu dobil!'27, te Nj egove rijei: 'Oni koji obavezu svoju
prema Allahu i zaklete svoje zamjenjuju neim to malo vrij edi - na
onom svijet nikakva dobra nee imati, Allah ih nee ni oslovit, niti e
na njih, na Sudnjem danu, panju obratit, niti e ih oistiti - njih bolna
patnj a eka.'28 Dakle, Uzvieni Allah kori ehli-kitabije - koji su ivjeli
prije nas - zato to su se okrenuli od Allahove Knjige koja im je bila
23 Dr. Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman Er-Rumi, Usulut-tesr ve menahidhu, Rijad
1416. h.g, III izd, str. 151 .
24 Muhammed Abdurrezzak Hamza, Teremetul-haz Ibn Kesr . . . str. 26.
25 Abdulkadir Araut, u predgovoru Ibn Kesirova tefsira: Tesmi-Kr'ani-'am. str. S.
2 Dr. Abdullah ibn Ibrahim ibn Abdillah el-Vuhejbi, Et-teim beser vr-r'i ve efhem
kull bit-teir fhima, rad objavljen u: Medelltul-buhusil-islmij e, br. 7, Rijad, redeb
eva1 1403. h.g, str. 21 9.
27 Alu 'Imran, 187.
2 Alu 'Imran, 77.
95
Jbn Kesi l
objavljena i zato to su se posvetili dunjaluku i njegovom gomilanju, te
to su se bavili neim drugim a ne onim to im je bilo nareeno,
slijeenjem Allahove Knjige. Zato je naa obaveza, o muslimani, da se
klonimo onog zbog ega je njih Uzvieni Allah korio i da se
prihvatmo onog to nam je nareeno: izuavanja i razumijevanja
Allahove Knjige koja je nama objavlj ena, te poduavanja i prenoenja
tog shvatanja na druge N. . "29
Nakon toga on govori o nainu na koji treba tumaiti Kur'an, iz
ega se jasno vidi da je pravi predstavnik tradicionalnog tefsira: "Ako
neko upita koji je najbolji nain tumaenja Kur'ana, odgovor je:
Najispravniji put za to jeste tumaenje Kur'ana samim Kur'anom, jer
ono to je na j ednom mjestu u Kur'anu spomenuto na koncizan nain
na drugom je mjestu opirnije izloeno. Ako to ne bude dovoljno,
onda se treba obratiti Sunnetu, jer Sunnet tumai i po
j
anj ava Kur'an.
tave, imam Ehu Abdillah Muhammed ibn Idris e-Saf'i - Allah mu
se smilovao - rekao je da je svaki propis koji je Poslanik, s.a.v.s, donio,
ustvari, on razumio iz samog Kur'ana. ( . . . ) A ukoliko neto ne moemo
protumait ni na osnovu Kur'ana ni na osnovu Sunneta, onda emo
se obratt na rijei ashaba, jer to oni najbolje poznaju. Naime, oni su
bili prisutni povodima i situacijama u kojima je silazila objava, oni su
imali potpuno i ispravno razumijevanje i djelovanje - naroito
istaknuti uenjaci i velikani meu njima, kao to su: etverica
pravednih halifa, koji su bili upueni i imami na pravom putu, te
Abdullah ibn Mes'ud ( . . . ) i Poslanikov amidi Abdullah ibn Abbas ( ... )
- Allah bio zadovolj an sa njima."30 Ako se ni u rijeima ashaba ne bi
nalo tumaenje za neke ajete, onda Ibn Kesir - istiui time i svoj
lini stav - ukazuje na to da se veliki broj islamskih uenjaka u toj
situaciji obraao na miljenja istaknutih ashaba, kao to su: Mudahid
ibn Debr, Se'id ibn Dubejr, Ikrime, Ata' ibn Ehi Rebbah, Hasan
Basri, Mesruk, Se'id ibnul-Musejjeb, Ebul-'Alije, Rebi' ibn Enes,
Ka tade, Dahhak ibn Muzahim i dr. 3
1
Zatim se osvre na racionalistiko tumaenje Kur'ana, iznosei
jasan stav da takvo tumaenje nije dozvoljeno: "A to se tie tumaenja
Kur'ana na osnovu samog razuma, ono je zabranjeno, jer je
29 Isma'il ibn Kesir el-Kurei ed-Dimeki, Tgim|-Kr'ooil-'oqm, I tom, str. 19.
3 Isto, I tom, str. 1 9, 20.
Jt Isto, I tom, st. 21.
96
Muhammed ibn Derir - Allah mu se smilovao - zabiljeio: Priao
nam je Muhammed ibn Bear ( . .. ) od Ibn Abbasa, da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s, rekao: 'Ko kae neto o Kur'anu na osnovu svog razuma ili ono
to ne zna, neka pripremi sebi mjesto u Vatri!"'32 Zatim on navodi i
druge verzije tog hadisa, objanjavajui njihov vjerodostojnost, da bi
onda naveo miljenja Ehu Bekra i ostalih ashaba i tabiina o tom
pitanju, iz ega se vidi da su bili istog milj enja. Pri tome on se,
nerijetko, poziva na Ibn Derira et-Taberija, to pokazuje da ga je
izuzeto cijenio i da j e nj egov tefsir u dobroj mjer koristio pri pisanj u
svog tefsira.33 Nakon toga on govori o slijedeim temama: koje sure su
obj avljene u Mekki a koje u Medini, koliki je broj sura, ajeta, rjei i
harfova u Kur'anu, na kojoj je rijei sredina Kur'ana, koliko u Kur'anu
ima duzova, koliko hizbova, dokle su tano poj edine treine i
sedmine Kur'ana, da li je rije "sura" izvedenica ili rije posebnog
znaenja, da li u Kur'anu ima rijei iz drugh jezika, itd. 34 Dakle, on je u
uvodu u svoj tefsir obradio znaajan dio kur'ansko-tefsirskih tema, za
koje j e smatrao da j e potrebno znati ih prije nego to se pone sa
itanjem i izuavanjem samog komentara Kur'ana. Sam taj uvod mnogi
smatraju znaajnim i vanim, te ga hvale zbog toga to ga je napisao. 35
Onako kako je naveo u uvodu, on je, stvarno, i napisao svoj
tefsir. Naime, nakon navoenja ajeta - ili dijela ajeta - koji eli
protumait, on kratko, jednostavnim stilom ukae na njegovo
znaenje i odmah zatim navodi drug ajet koji govori o istoj temi ili u
kojem se spominje ista rij e. Na taj nain odreena kur'anska rije ili
ajet bivaju pojanjeni citatom iz samog Kur'ana, to daje posebnu
teinu takvom tumaenju. Taj nain u tefsiru je poznat kao tumaenje
Kur'ana Kur'anom i Ibn Kesir se zaista trudio da ga u velikoj mjer
primijeni u svom djelu. Nj egov tefsir j edan je od najpoznatijih po toj
karakteristici.36 Nakon toga on citira hadise Muhammeda, s.a.v.s, koji
su bliski ili na bilo koji nain pomau tumaenju tih kur'anskih rijei.
Ni tu nije alio vremena ni truda, tako da navodi poveliki broj hadisa,
to sigurno doprinosi boljem tumaenju ajeta.

elei istai tu
karakteristiku u njegovom tefsiru, neki su ga skloni okarakterisati i kao
32
Isto, I tom, st. 22.
33 Isto, I tom, str. 23, 24.
3 Isto, I tom, str. 24-26.
35 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 243.
3
6
Isto, I tom, str. 244.
97
Jbn Kesi l
"hadiski tefsir". Kao vrstan strunjak u svim hadiskim disciplinama, on
se nije zadovoljavao samo citranj em hadisa, nego je ukazivao i na
stepen njihove vjerodostojnost, te na autortete hadisa koji su ih
biljeili u svojim zbirkama, to takoer doprnosi vrijednosti samog
tefsira.37
Nakon toga on navodi rijei ashaba u vezi sa kur'anskim ajetima
koje tumai, ako takvih rijei ima. Pri tome, on je davao prednost
miljenjima istaknutjih ashaba i onih koji su bili posebno zasluni u
oblast tefsira. Kada iscrpi te predaj e, onda on navodi predaje tabiina u
vezi sa ajetima koje tumai, kao i miljenja ostalih islamskih uenjaka.
Pri svemu tome on nije puki prenosilac i biljeniar, nego tim
predajama kritki pristpa, birajui one koje su vjerodostojnije i dajui
im prednost, te ukazujui na one koje su manje vjerodostojne. 38
.Normalno je da se on koristo i djelima mufessira koji su prije njega
ivj eli i to je oito iz samog njegva tefsira. Najvie je konsultovao
tefsir Ibn Derira et-Taberija, a onda tefsire Ibn E bi Hatima, Ibn Ati j je
i drugih. 39 Sve navedene karakteristike idu u prilog ocjeni da je njegov
tefsir pravi primj er tradicionalnog prstupa tumaenju Kur'ana.
To se moe vidjeti npr. i iz uvoda u tumaenje sure EI-Fatha.
Nakon navoenja i drugih imena kojima se ta sura naziva, te dokaza za
ta imena, on govori o tome da li je ona objavljena u Mekki i Medini.
U nekoliko reenica, bez opirnog izlaganj a, on daje sve relevantne
inforacije o toj temi, navodei ak i svoje miljenje o pitanju koji od
tih stavova je najispravniji, te ukazujui i na ono miljenje koje nema
realnu potporu. Naime, on to izlae na slijedei nain: "Ibn Abbas,
Katade i Ebul-Alije smatraju da je ova sura objavljena u Mekki, Ehu
Hurejre, Mudahid, Ata' ibn J esar i Zuhri smatraju da je objavljena u
Medini, a neki stoje na stanovitu da je objavljena dva puta: jednom u
Mekki a drugi put u Medini. Prvi stav je blii rijeima Uzvienog: 'M
smo ti objavi sedam ajeta koji se ponavljaju .. . '40, a Uzvieni Allah
najbolje zna. Ebul-Ljs es-Semerkandi navodi miljenje da je pra
37 Isto, I tom, str. 244.
38 Isto, I tom, str. 244.
39 Isto, I tom, str. 245.
4 EI-Hidt, 87.
98
polovica te sure obj avljena u Mekki a druga u Medini. Meutim, to je
vrlo udno miljenje, a Kurtubi ga prnosi kao Semerkandijev stav."41
Jedna od znaajnih odlika nj egova tefsira jeste to to on osuuje
nekritiko navoenj e israilijjata, tj . predaja od krana i jevreja, od
strane nekih mufessira, pogotovu tradicionaih. On to nekada ini
uopeno, dajui smj ernice za odnos naspram takvh predaja, a nekada
to ini konkretno, ukazuj ui na poj edine konkretne israilijj ate.42 Tako
npr. tumaei 67. i nekoliko narednih ajeta iz sure EI-Bekare - u kojima
se govor o tome kako j e Musa, a.s, prenio svom narodu nareenje od
Allaha, d., da zakolju kravu - on navodi nekoliko takvih predaja i
onda za njih kae: "Postoji odreeno razilaenje u pogledu ovih
predaja koje se prenose od Ubejde, Ebul-Alije, Sudej ja i drugih. Jasno
je da su one preuzete iz knjiga sinova Israilovh i one se mogu naodit, s
r da se ne tebaju ni potrivat a ni negt. Zato se na njih ne moe
osljat, osim u onoj mjer u kojoj se slau sa istnom koja je kod nas. A
Al najbolje znal"43 Slino je i u sluaju tumaenja prvog ajet sure Kf
Name, on uazuje na predaje nekih islamskih uenjaka iz prh generacija,
pa i samog Ibn Abbasa, u kojima se gvor kako cijelu Zemlju okruuje
more a to more okuje pl koja se zove K .. Odmah zatm on iste
da te predaje nemaju vjeostojan lanac prenosilaca do t islamskih
uenjaa, te da su one, ustar, izmiljotne nekih otadnika meu ehli
ktabijama i da se t predajama ne smije vjerovat. 44
Kada doe do ajeta koji govore o fkhskim propisima, Ibn Kesir
ulazi u fkhske rasprve, navodei stavove islamskh uenjaka i njihove
dokaze, te aa te dokaze i ukazuje na one koji su jai. Pored znanj a iz
fkha, od velike pomo bilo mu je izvanredno poznavanj e svh hadiskih
disciplina, pogotovu, sposobnost razlikovanja vjerodostojnih od slabih
hadisa i on koji su vie verodostojni od onih koji su manje. Ipak, moe se
rei da j e to inio umj ereno, bez detjisanja, za rzliku od nekh pretodh
mufessi koji su bi dobro upueni i u discipline fkhske nauke, pa su t
pitja propimo iz u svojim tefsirma.45 To se moe vdjet iz
njegva tmaenja vie ajet koji govore o propisima. Ko prmjer moe se
4t Ibn Kesir, Tqn~l-Kr'ooil-'om,I tom, str. 26.
4
2
Isto, I tom, str. 245.
43 Ibn Kesir, Tqn~l-Kr'ooil-'om,I tom, str. 153-1 56.
4 Isto, I tom, str. 282, 283.
45 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 246.
99
Jbn Kesi l
uzet 196. ajet sure EI-Bekr. Tumae sami poetk tog ajet: "Alaha radi,
hadd i u u potunost obavljajte ... " on navodi razlite stavove
islamskih uenjaka, anajui ih i ocjenjujui. Izmeu ostalog, navodi i
stav nekh, koji se pozivaju ak i na Omera, r.a, da se umra ne moe obavt
kada i hadd, te da se ne moe obavaljat u "svetm" mjesecima (d
ehurul-hu). Meutm, on oa iste da je taj stav dskutabilan, " ...
jer j e sigo utvreno da je Al hov Posl s.a.v.s, etri puta inio
u, te da je to svaki put bilo u mjesecu zul-ka'detu: este, sedme i osme
godine po Hidr - kada je obavljao samo u, te desete gde -kada je,
toer u mjesecu zul-ka'detu, obukao ihrame sa nijjetom da obav i u i
hadd. Mmo toga nije obavo ve ni jednu u . .R"46 A ope poznata je
stvar da i mjesec zul-ka'de spada u "svete" mjesece. Ipak, moe se rei da
on, iako je bio prpadnik afj skog mezheba, nije bio prstn svom
mezhebu po svaku cijenu -kao to su to inili pojedini mufessir -nego je i
u tome imao mjeru.
Na kraju, moe se rei da Ibn Kesirov tefsir sigo spada u sami vh
djela koja se bave tumaenjem Kur'ana. Poput Abdullaa Mahmuda ihate,
mnog su skloni ustvrdit da je "Ibn Kesirovo djdo jedan od najglasovtjih
tefsir, ako nije apsoluto i najglasovitji. "47 Zato nije udno to i danas
mog islamski uenjaci, pa i odeene ustanove, od svh tefsir ikada
napisanih pro prepouruju iitavanje Ibn Kesirova tefsi, pa tek onda
ostalih, izdvajajui ga kao najbolji tefsir - uzimajui u obzir sve njegove
aspekte. Na tgu tog jete i poatak da je skraeni oblik tog djda
preveden i objavljen i na naem jeziku, sredinom 2000. godine, kao dru
tefsir ikada preveden na bosanski jezik. Naime, samo nekoliko mjeseci prje
tog zaveno je objavljivanje cjdokupnog prjevoda tefsira Sejjida Kutba,
to je uraeno u organizaciji Fakulteta islamskh nauka iz Sarjeva. Saetak
Ibn Kesirova tefsira koji je preveden na na jezik priredio je Muhammed
Nesib er-Rifa'i, a izdao ga je Visoki saudij ski komitet za pomo Bi. Treba
rei da u njemu nije izostavljeno puno tekst kompletog tefsira, tako da su
i kroz saetak protumaene sve sure i on moe egzistt i posluit kao da
je kompleto i samostno djdo.
* * *
4 Ibn Kesir, Teimi-Klanil-'a, I tom, str. 312.
47 Jane Dammen Mcauliffe, Hereneutka Kr'ana:pogledi Tabera i Ibn Kesira, rad objavljen
u djelu: Klan u savmenom dobu, dr. Enes Kari, Sarajevo 1997, I tom, str. 191.
1 00
SE'ALIBI
n u , " ( .'
786/1 384.-875/1 470.
Abdurrahman ibn Muhammed es-Se'alibi spada meu
najistakutije islamske uenjake Alira i Magreba u devetom
stoljeu po Hidri. Od najranijih dana svoje mladosti pokazivao
je elju za stjecanjem znanja, pa je radi toga putovao raznim
krajevima islamskog svijeta. Tako je izrastao u velikana
islamskih znanosti, pogotovu tefsira i hadisa. Napisao je veliki
broj korisnih djela iz raznih znanosti, a najpoznatiji je njegov
tefsir, koji se ubraja meu istaknute tradicionalne tefsire. lako je
taj tefsir, veim dijelom, skup citata prethodnih mufessira, ipak
ga islamsk uenjaci veoma cijene.
Se' al i bi
Nj egovo puno ime je: Abdurrahman ibn Muhammed ibn Mahluf
es-Se'alibi el-Dezairi Ehu Zejd.1 Roen je 786/1 384. godine u Alir,
gdje je proveo vei dio ivota.2 Od rane mladosti pokazivao je elju za
znanjem, pa je, radi secanja znanja, izvjesno vrijeme proveo obilazei
islamski svijet. Kako sam pie u svom tefsiru,3 na samom kraju osmog
stoljea po Hidri krenuo je na jedno due putovanje u potrazi za
znanjem. Tako je, poetkom devetog stoljea, stgao u Buddaju, grad
na sjeveru Alira, gdje j e uio pred istaknutm uenjacima tog grada.
Zatim je nastavio putovanje do Tunisa, gdj e je takoer studirao pred
najistaknutjim uenjacima. Nakon tog produio je za Egpat i Mekku,
stupivi opet u kontakt sa vrhunskim uenjacima radi usavravanj a u
raznim znanostima. U povratku se opet zadrao u Egiptu i Tunisu, iz
istog razloga. Nakon dolaska u Alir poeo je sa pisanjem i
poduavanj em onih koji su eljeli znanje, to mu je bila preokupacija
sve do kraja ivota. Umro je 875/1470. godine4 u rodnom gradu
Aliru, gdje je i ukopan.5

ejhovi i profesori pred kojima je uio

U svom tefsiru Se'alibi poimence navodi samo neke od ejhova
pred kojima j e secao znanj e.6 Radi se o slijedeim uenjacima:
1. Ali ibn Usman ei-Mandlat- uenjak iz Buddaje,
2. Abdurrahman el-Vaglisi -uenjak iz Buddaje,
3. Isa ei-Gabrni - uenjak iz Tunisa,
4. EI-Ubej- uenj ak iz Tunisa,
S. EI-Bereli - uenjak iz Tunisa,
6. Velij uddin ei-Iraki - uenjak iz Egipta kod kojeg je uio razne
znanost, a naroito hadis,
7. Ehu Abdilah Muhammed ibn Meruk pred njim je uio u
Tunisu.
1
Hajruddin ez-Zirikli, El.'km, III tom, str. 331.
2 Isto, III tom, str. 331.
3 Abdurrahman ibn Muhammed es-Se'alibi, El-Drrobi~l-bitoo[tqun7-Kroo,Bejrt, bez
god. izd, I tom, str. 1 19, 120.
4 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 331. Pored te godine, Zehebi navodi i
miljenje prema kojem je Se'alibi umro naredne, tj. 876. hidretske godine.
5 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tqi~ itl-m[tn~or, I tom, str. 248.
6
Abdurrahman ibn Muhammmed es-Se'alibi, nav. djelo, IV tom, st. 1 19, 1 20.
1 02
\
Se' alibi jeva uenost
Svi koji su pisali o Se'alibiju istiu njegovu uenost, te pobonost
i asketzam. Izmeu ostalih, dr. Husejn ez-Zehebi, na samom poetku
pisanja o njemu, ukazuje na to, koristei brojne epitete za nj egovo ime.
Tako npr. kae da je bio " ... prak meu uenjacima, dokaz u vjeri,
islamski uenjak koji je znanje primjenjivao u praksi, asketa, poboan,
j edan od istaknuth, Alahu bliskih robova koji su Ga istnski spoznali i
koje ovosvjetski uici nisu interesovali. Ukratko, bio je j edan od
najboljih Allahovih robova."7 Ibn Selame el-Bekri za njega kae: "Na
ejh Se'alibi bio j e izuzetno dobar ovj ek, asketa, istaknuti uenjak,
produhovljen, j edan od istaknuth Allahovih robova. Ukratko, svi se
slau da je bio izuzetno pozitvan i jedan od prvaka meu uenjacima.
Brojni njegovi uitelji, meu kojima su i El-Ubejj i Velijjuddin el
Iraki, pohvalili su njegov uenost, pobonost i ispravno usmjerenje. "8
Koliko se npr. usavrio u hadiskim disciplinama svjedoi i to to su mu
tuniski uenjaci, odmah nakon povratka sa putovanja po Istoku,
posvjedoili da je u tm disciplinama ueniji od njih, pa su utali i
slual ga dok bi on govorio, te preuzimati znanje koje im je nudio. Po
povratku u Alir, neki su ga uenjaci prozvali "dokazom u hadiskim
znanostima".9 I sam Zirikli, pored ukazivanja na to da je Se'alibi bio
mufessir, za njega kae da je bio jedan od "prvaka u Aliru". 1
0
Dakle,
Se'alibi se vrlo brzo dokazao kao izvrstan poznavalac svih islamskih
znanosti, a naroito tefsira i hadisa, to su mu posvjedoili i neki od
njegovh ejhova i profesora.
Djela
Pored toga to se dokazao kao izuzetan poznavalac raznih
islamskih znanost i izvanredan uitelj , Se'albi se pokazao i kao
izuzetno plodan pisac. Napisao je veliki broj djela iz raznih islamskih
znanost. Istiemo slijedea:
7 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 247.
8 Isto, I tom, str. 247.
9 Isto, I tom, str. 247.
lO Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 331.
1 03
Se' al i bi
1 . EI-Devahirl-hisan f teiri-Kr'an - nj egov uveni tefsir,
2. Ez-Zehebul-ibrzf garbii-Kr'anil-a:z - takoer djelo iz oblasti
tefsira,
3. Tuhtul-ihvan f i'rabi ba'di aati-Kr'an - tefsirsko djelo,
4. Dami'ul-ummehatf ahkamil-ibadat,1 1 fkhsko djelo,
S. EI-Envar- o mu'dizama Muhammeda, s.a.v.s,
6. Revdatl-envar ve nuzhetul-ahar,
7. EI-Irfadf mesalihil- 'ibad,
8. Ridus-salihin,
12
i
9. El- 'U lumulfahire fn-nezar f umurl-ahire.1 3
Tefsir
Se'alibijev tefsir, EI-Devahirl-hisan f teiri-Kr'an, spada u
tradicionalne i veoma je cijenjen tefsir. U uvodu svog tefsira,
obraajui se itaocu, on o razlogu pisanja tog djela kae: "Ovaj
skraeni tefsir priredio sam i sebi i tebi, kako bi nam svima Allah, radi
njega, priredio radost na oba svijeta. "14 Zatim on ukazuje na nain
pisanja tefsira, odnosno na koje se autoritete oslanjao i od koga je
preuzimao citate za svoje djelo: "U svoj tefsir ukomponovao sam,
zahvaljujui Allahu, najvanije dijelove tefsira Ibn Atj je, dodajui na to
brojne vrijedne citate iz djela najistaknutijih i najpouzdanijih uenjaka
naeg ummeta - bilo da sam to lino proitao ili preuzeo od drugih
pouzdanih uenjaka - to ukupno iznosi skoro stotinu djela. Sve su to
djela dobro
_
oznatih islamskih uenjaka, koji se ubrajaju meu istnske
autoritete. Sto god sam preuzeo od nekog mufessira, preuzeo sam
direktno iz nj egova djela, doslovnim citatom. Nita od toga nisam
1 1
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 247, 248.
12 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 331 .
1 3 Mustafa ibn Abdillah el-Kustantini er-Rumi, Ke!uz-zunun 'an esamel-kutubi vlfunun,
Bejrut 1 992, II tom, str. 1 1 63.
1
4 Abdurrahman ibn Muhammmed es-Se'alibi, nav. djelo, I tom, str. 3.
1 04
prenio po znaenju, bojei se da ne pogrijeim, tako da se uvjek radi o
doslovnom citatu samog autora.
"l S
Iz navedenog, jasno se vidi da je Se'alibijev tefsir, ustvari,
skraeni Ibn Atjjev tefsir, sa dodatnm citatima iz drugh tefsira i djela
islamskih uenjaka. Ako se pogledaju imena th islamskih uenjaka,
onda se moe zakljuit da se Se'alibi pozivao na najpoznatija imena u
tefsiru i ostalim islamskim znanostima. Veinom su to bili tradicionalni
islamski uenjaci, kao npr. Taber, Begavi, Nevevi, a donekle i autori
"fkhskih tefsira", kao npr. Ibnul-Arebi i Kurtubi, te neki racionalni
mufessir, kao to su bili Zamaheri i Fahruddin er-Razi. Se'albi nije
hto prepravati stavove tih uenjaka, nego je obavezno doslovno
navodio njihove rjei. Dakle, to je tefsir koji je nastao kao skup
odabranih citata iz drugh tefsira, sa vrlo malo Se'alibijevih rijei i
orginalnh stavova. 1 6 Meutim, to ne umanj uje puno njegovu
vrijednost, budui da j e ne mali broj mufessira svoje tefsire preuzeo od
prethodnih mufessira, s t to su poesto prepriavali njihove
stavove, izlaui se tako mogunost da nekada ne budu interpretirani
u skladu sa intencij ama autora.
Upravo to je Se'alibi htio izbjei, pa je zato sve stavove
prethodnih uenjaka navodio doslovno. Koliko je Se'alibi pri tome bio
precizan, vidi se i po tome to on ukazuje i na sluajeve kada koristi
neiji tefsir u skraenom obliku: "Taberijeve navode preuzimao sam iz
skraenog oblika nj egova tefsira, koji je saeo ejh Ehu Abdillah
Muhammed ibn Abdillah ibn Ahmed el-Lahmi, jer se on potrudio da
ga preisti i skrat."17 Pokuavajui da, i pored toga, izbjege bilo
kakvu moguu geku, on savj etuje itaoca da se, u sluaju
nedovoljnog razumij evanja nekog citata, obrat na izvoro djelo: "Ako
bilo kome bude problem razumij evanje pojedinih citata u ovom dj elu,
neka se obrati na djela iz kojih su preuzeti, kako bi ih razumio iz
izvornika. Neka ih ne pokuava interpretirati vlastitim miljenjem i
razumom, jer tako moe upast u greku a da to i ne osjet. "1 8 Zatim on
govori o skraenicama koje je koristio u svom tefsiru, to je logino,
jer ima puno citata. Tako npr. kae da je koristio harf an da oznai Ibn
ts
Isto, I tom, str. 3.
t
6
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 250.
1
7 Abdurrahman ibn Muhammmed es-Se'alibi, nav. djelo, I tom, str. 3.
ts
Isto, I tom, str. 3.
1 05
Se' al i bi
Atjjev citat, harf sad da oznai Sifaksijev citat, harf ta - kao skraeni cu
od kultu (a kaem; moj stav je) - da bi dao do znanja da se radi o
njegovm rijeima i vlasttom stavu. 19
Nakon toga, on govori o hadisima koje navodi u svom tefsiru,
ukazujui na to da se radi o provj erenim hadisima, te da ih je
preuzimao iz najpoznatjih hadiskih zbirki: Buharijeve, Muslimove,
Ehu Davudove i Tirmizijeve, te iz djela poznath islamskih uenjaka i
hadiskih strunjaka, kao to su: Nevevi, Kurtubi, Begavi. Se'alibi
navodi i imena djela iz kojih j e preuzimao hadise. Nastavlj ajui govor o
hadisima koje navodi u svom tefsiru, on kae: "Ukatko, ovo moje
djelo obogaeno je dragocj enim mudrostima i draguljima
vjerodostojnih i dobrih hadisa, prenesenih od naeg praka,
Muhammeda, s.a.v.s. "2
0
Da bi potvrdio potebu navoenja veeg broja
hadisa on se poziva na j ednog od prethodnih uenjaka koji kae da je,
uz poznavanje Kur'ana, ovjeku najpree da poznaje hadise, jer hadisi
pojanjavaju ono to je u Kur'anu ukratko reeno, pa se tako moe
ispravno postupat i zasluit srea i na onom svjetu, emu svi pametni
i mudri tee. I, konano, navodi ime koje je sam odabrao za svoj tefsir:
EI-Devahirl-hisan f teiri-Kr'an, te upuuje dov Uzvienom Allahu
da to djelo bude od korist svima koji se njime budu sluili. 2
1
Nakon toga slijedi uvod u kur'ansko-tefsirske znanost, navodei
osnovne stvar koje treba poznavati da bi se Kur'an mogao ispravno
razumjet. Dodue, on sam kae da je to, ustari, skraeni oblik onog
to Ibn Atjje navodi u uvodu u svoj tefsir. Tako on, skrativi njegove
rjei, govori o slijedeim poglavljima:
- Vrijednost Kur'ana,
- Vrijednost tumaenja Kur'ana i analiziranja njegova teksta,
- Slobodoumno tumaenj e Kur'ana,
- V rs te mufessira,
- Hadis: "Kur'an je objavljen na sedam harfova . . . ",
19
Isto, I tom, st. 3, 4.
20
Isto, I tom, str. 4.
21
Isto, I tom, st. S.
1 06
-
Kur'anski izrazi koji postoje i u drugm j ezicima,
-
Druga imena Kur'ana i njihova znaenj a, i
-
Znaenje izraza sura i ajet. 22
Nakon toga, on tumai Euz, Bismilu i suru EI-Fatha, pa onda
cijeli Kur'an, suru po suru, odnosno ajet po ajet. "itajui njegov tefsir,
primij eto sam da se on pridravao onog to je naveo u uvodu,
navodei citate onih koj e j e spomenuo i ukazujui na njih kraticama
koje j e sam naveo. Takoer sam primijetio da ponekad zalazi u
materju kiraeta, te da se uputa i u j eziko tumaenj e, preuzimajui
citate od ve spomenuth uenjaka ili dajui vlastiti doprinos. Isto tako,
prmijeto sam da se na nekim mjestima poziva na arapsk poeziju da
bi ukazao na znaenje rjei koje navodi. Pri navoenj u predaja i hadisa
on ne navodi lanac prenosilaca niti prvog ravi ju. "23 Zehebi to navodi
samo kao konstataciju, a ne kao kritiku, jer za lancem prenosilaca
nema potrebe, pogotovu u kasnijim generacijama, koje su pazile na to
da im djela ne budu preduga. Takav j e sluaj i sa Se'alibijem, jer je on
bio izvanredan stnjak u hadiskim znanostma, pa je hadise i predaje
od prih generacij a navodio bez seneda, ali je zato za svaki hadis i
predaju naveo u kojem dj elu su zabilj eeni. Pored toga, on nerijeto
navodi i ocjenu odreenog hadisa, pogotovu ako ju je zabiljeio
sakuplja hadiske zbirke, kao to je to radio npr. Tirmizi.
Odlike Se'alibijeva tefsira
Jedna od odlika Se'alibijeva tefsira jeste i to to ponekad navodi
israilijjate, tj. predaje od j evreja i krana. Meutim, odmah iza tih
predaj a on daje njihovu ocjenu, ukazujui na to koje od th predaja
nisu vjerodostojne, te za koje nije siguro da li se na njih moe
osloniti. Tako npr. tumaei ajet: "I on izvri smotru ptca, pa ree:
'Zato ne vidim pupavca, da nije odsutan?"' 24, Se'alibi ukratko navodi
predaje o udnim mogunostma hudhuda, odnosno pupavca, koji j e
bio u sastavu Sulejmanove, a. s, vojske ptca, a onda kae: "Alah
2 Isto, I tom, str. 6-19.
2 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 250.
24 En-Nem/, 20.
1 07
Se' al i bi
najbolje zna koliko su te predaje vjerodostojne. "25 Slino tome,
tumaei rijei Uzvienog: "Vidio sam da j edna ena njima vlada i da
joj je svega i svaega dato, a ima i prjesto velianstveni . . . "26, on
pojanjava da se radi o kraljici Belkisi, a onda dodaje: "Neki su navodil
brojne prie o njoj, ali mislim da je najbolje ne navoditi ih, jer nisu
vjerodostojne. Ono to se da razumjeti iz samog ajeta jeste da je ona
bila kraljica Jemena, da j e imala veliku vlast i da su i ona i njen narod
bili nevj ernici. "27
Pri tumaenju ajeta koje neke sekte tumae na svoj nain, kako
bi njima poduprli svoje stavove, Se'alibi ih tumai u skladu sa
ehlisunnetskim stavovima i ukazuje na neispravnost stavova tih sekti.
Tako npr. u sluaju tumaenja rijei Uzvienog: "Pogledi do Nj ega ne
mogu doprjeti, a On do pogleda dopire . . . "28, Se'alibi istie da je stav
svih pripadnika ehli-sunneta da e vjernici moi vidjeti Uzvienog
Allaha na ahiret, ali da nain i sutina tog vienja nije poznata. Za
potporu tom stavu on navodi i Allahove rijei: "Toga dana e neka lca
blistava bit, u Gospodara svoga e gledat . . . "29, te istie da ima vie
hadisa, koji su dostigli stepen tevatura (u koje zbog velikog broja
prenosilaca nema nikakve sumnje), u kojima se izriito navodi da
vjerci nee imat smetnje pri venju Allaha na ahiretu, kao to ljudi
na ovom svijetu, kada nema oblaka, normalno mogu vdjet pun
mjesec, te navodi neke od th hadisa.
Kao i velika veina islamskih uenjaka sa podruja
sjeverozapadne Afrike i

panije, i Se'alibi je bio malikijskog mezheba.3o

Zato i jeste kao osnov za svoj tefsir uzeo djelo Ibn Atjje, j ednog od
najistaknutjih islamskih uenjaka i mufessira sa podruj a

panije.
Pored toga, kada komentarie ajete koji govore o fkhskoj tematici, on
se esto poziv i na Ibnul-Arebija, takoer istaknutog panjolskog
mufessira, koji je naroitu panju posveto izvlaenju erijatskih
propisa iz samih ajeta, pa je u svom tefsiru protumaio samo ajete koji
govore o fkhskim propisima. Budui da se njihovim dj elima koristio,
2
5 Abdurrahman ibn Muhammmed es-Se'alibi, nav. djelo, III tom, str. 1 58, 1 59.
26
Eo-Nrml,23.
27 Abdurrahman ibn Muhammmed es-Se'alibi, nav. djelo, III tom, str. 1 59.
z
s
El-Eo'om, 1 03.
2 El-omr,22, 23.
3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 247.
1 08
logno je onda to Se'alibi, iako govon 1 o prop1S1ma i drugh
mezheba, ipak najvie panje posveuje svom, odnosno malikijskom
mezhebu.
Interesantno je navesti jedan detalj koji Se'alibi citra u svom
tefsiru, koji govori o udnim stvarima koje su se deavale sa pojedinim
primjercima Kur'ana, a koji je preuzeo od Sa'lebija i drugh mufessira:
Zabiljeeno je jednom prilikom da je jedan Mushaf u potunost
izgoro, te da je od njega ostao samo dio ajeta: "I, eto, Allahu e se sve
vratiti! "31 To je kraj posljednjeg ajeta sure Ef-ura. Drugom prilikom,
j edan Mushaf je pao u vodu, pa kada su ga izvadili, sva slova su se
istopila, osim upravo tih istih rijei: "I, eto, Allahu e se sve ratiti! "32
To su samo dva sluaja od mnogih interesantnih dogaaja koji su se
desili sa nekim primjercima Mushafa, a kojima Allah, d., daje
odreene poruke!
Na kraju tefsira Se'alibi ponovo ukazuj e na to da je u svoje djelo
ukomponovao "brojne bisere", uzevi za osnov Ibn Atjjev tefsir i
navodei iz njega najinteresantnij e detalje, ali izbj egavajui ponavljanje
koje je kod njega prisutno i stavove koji su usamljeni i koji nemaju
uporita. Uz to je, kako sam kae, dodao brojne druge dragulje i
izuzetno korisne i neophodne stvari iz drugh tefsira, elei time doi
do istine i onog to j e ispravno.33 Nakon toga on ukazuje na
mogunost da se i njemu mogla potkrasti greka, te poziva svakog
itaoca koji primijeti greku u navodima iz prethodnih tefsira, da je,
nakon provjere, ispravi odmah u samom djelu. 34 I, na samom kraju, on
ukazuje na datum zavretka svog djela: 1 5. rebi'ul-evvel 833. hidretske
godine, te izraava elju da svaki onaj ko se bude koristio tim djelom
uput iskrenu dovu Allahu, d., i 'za sebe i za autora tog djela, tj.
Se' alibija. 35
3
1
El-1ra, 53.
32 Abdurrahman ibn Muhammmed es-Se'alibi, nav. djelo, IV tom, str. 1 1 9.
33 Isto, IV tom, str. 454.
3 Isto, IV tom, str. 454, 455.
35 Isto, IV tom, str. 455.
1 09
Se' ali bi
Drgi o Se'alibijevom tefsir
Se'alibi kae da je j ednput, nakon to je zavrio svoj tefsir, put
nanio nj egova ejha, Muhammeda ibn Merzuka kroz grad Alir, pa mu
je pokazao svoje djelo. Uitelj je pomno pregledao tefsir, obradovao se
njegovim kvalitetom i uinio Se'alibiju hajr-dov.36 Zavravajui prikaz
Se'alibijeva tefsira, d. Husejn ez-Zehebi kae: "Ukratko, njegovo djelo
ima svoju vrjednost. Tu su sakupljeni probrani dijelovi mnogh
vrijednih djela, a za razliku od nekih drugh, u nj egovom tefsiru nema
bespotrebnih navoda i dosadnih detaljisanja. "37 O vrjednost njegova
tefsira svjedoe i rijei nekolio strunjaka u islamskim znanostma, koji
su, u pogovoru o tom djelu izrekli najljepe rijei. Tako oni npr. kau
da je tm tefsirom Kur'an protumaen na najljepi nain, da je od
prethodnih uenjaka u njemu sabrano ono najvrednije kada j e
tumaenje Kur'ana u pitanju, te da j e neophodan svakom ko eli
istraivati znaenje Allahovih rijei. U tu svrhu naveli su i vei broj
stihova. 38 Njegov tefsir do sada je doivio nekoliko izdanja, uglavnom
u etiri toma. Spada u tefsire srednje veliine.
* * *
3 Isto, IV tom, str. 120.
37 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 251 .
38 Pogovor Se'alibijevom tefsiru, I V tom, str. 45S462.
1 1 0
DiELALUDDIN ES-SU]UTI
J J l" u .\
849/1 445.-91 1 /1 505.
Od rane mladosti Sujuti je briljirao u svim znanostima koje
je izuavao. Posebno se istakao u: historiji, arapskom jeziku i
svm islamskm znanostima, naroito u hadisu i hadiskim
disciplinama u kojima je, u svoje vrijeme, bio neprikosnoveni
strunjak. Pravi je primjer klasinog islamskog enciklopediste,
koji je pisao struna djela iz raznih oblasti. Vjerovatno nijedan
ovjek na Zemlji nije napisao toliki broj djela kao on, jer je autor
najmanje 600 kvalitetnih naunih djela. Napisao je jedan dui
tefsir, pa ga je skratio i tako dobio drugi, uestvovao je u pisanju
treeg tefsira, a poeo je i sa pisanjem najveeg tefsira ikada
napisanog. N a pisao je komentare na najpoznatije zbirke h adi sa:
el-kutubus-sitte, te Ahmedovu i Malikovu zbirku hadisa. Bio je
istaknuti tradicionalista, afjskog mezheba, a ponekad je svojim
fetvama izlazio iz okvira tog mezheba.
Delahddit esS

&ti
Nj egovo puno ime je: Abdurrahman ibn Ehu Bekr ibn
Muhammed ibn Sabikuddin el-Hudajr Delaluddin es-Sujut1 Ebul
Fadl.2 Roen je poetkom redeba 849/1445. godine3 u Kairu.4 Dio
imena S uut ukazuje na to da mu je porijeklo iz As j uta, grada koji neki
uenjaci nazivaju S uut, pa shodno tome i ovog velikana nazivaju Sujuti
ili Asjut. Ipak, moe se rei da je poznatji kao Sujuti. Ime Delaluddin
(Veliina Vjere) je, u stvar, poasni nadimak, kojim ga je nazvao
njegov otac,5 to su kasniji uenjaci prhvatili zbog nj egovih ogromnih
zasluga u islamskih znanostima, tako da je poznatji po tom imenu,
nego po stvarnom: Abdurrahman. Ime Ebul-Fadl je kun'ja (ime koje se
kod Arapa dobije najee po naj starijem mukom djetetu), a Sujutja
je tako nazvao njegov uitelj Izzuddin Ahmed ibn Ibrahim el-Kinani.6
Sujut j e odrastao u Kairu, kao j etim, jer mu j e otac umro kada j e
imao svega pet godina.7 Jo iz vremena djeatva pokazivao j e izrazitu
elju za izuavanjem raznih naunih disciplina, pa je radi toga
poduzimao putovanja u razne krajeve tadanjeg islamskog svijeta, prij e
svega u

am, Hidaz, Jemen, zemlje Magreba, pa ak i Indiju. 8 Vrlo

rano je poeo pisat djela i poduavati druge ljude, a od etrdesete
gdine ivota povlai se u samou i pie brojna djela, sve do kraja
ivota.9 Neki bogatai i ljudi na visokim poloajima,
'
pa ak i sam
sultan, slali su mu skupocijene nagrade i poklone, ali ih je on odbijaoP
0
Umro je u svom stanu u kairskoj etvrt, na adi Nila, koja se zove:
1
Hajruddin ez-Zirikli, EI-'Im, III tom, str. 301.
2 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Teiru vl-mtssrne, I tom, str. 2S1.
3 Predgovor Sujutjevom tefsiru: Ed-Durl-mensur .t-teir bil-me'sur, Bejrut 1990, I tom,
str. S.
4 Neki navode da je roen u Asjutu, gradu u centalnome dijelu Egpta, pored Nila.
Meutim, iz biografje njegova oca jasno se vidi da je preselio iz Asjuta u Kairo prije
Sujutjeva roenja, to znai da je Sujuti roen u Kairu, a da je samo porijeklom iz
As juta.
5 Predgovor Sujutijevom djelu: Et-Tahbir f 'ilmit-tesr, (napisao: Dr. Zuhejr Usman A
Nur), Katar 199S, st. 27.
6
Isto, str. 27.
7 Hajruddin ez-Zirkli, nav. djelo, III tom, str. 301.
8 Predgovor Sujutjevom tefsiru: Ed-Durl-mensur .t-tesr bil-me'sur, I tom, str. S.
9 Hajruddin ez-Zirkli, nav. djelo, III tom, str. 301.
10
Isto.
1 1 2
Revdatul-Mikjas, uoi petka, devetaestog dumadel-ula, 91 1 /1 505.
godine. 1 1
Druteno-politike prilike u kojima j e ivio
Sujuti j e ivio u vrijeme vladavine Mameuka-

erkeza, koji su
preuzeli vlast nad Egptom od Mameluka-Turaka i vladali Egiptom u
periodu: 784-923/1 382-1 517. godine. tZ Oni su upravljali Egiptom i bili
nj egovi starni vladar a samo formalno su priznavali abasij ske halfe,
koji su se, nakon pada Bagdada, preselili u Egipat. 1 3 Godine 923/1 51 7.
Javuz sultan Selim, osmanlijski vladar osvaja Egipat, nakon ega
Egipat postade osmanlijskom pokrajinom. 14 Vladavina Mameluka

erkeza prostorima Egipta bila je karakteristina po politkim

nemirima i previranjima, te estm smjenama vladara. Dovoljan
pokazatelj za to je injenica da su se, u periodu njihove vladavine,
smij enila 22 vladara, i to veinom nasilno. 1 5 Pored toga, zabiljeeno j e
npr. da su se samo u jednoj godini na prijestolju smijenila tojica
sultana!
Prvi relativno mirniji period njihove vladavine bio je za vrjeme
sultana Zahira Hakmaka, (vladao 842-857. h. godine) za ijeg vremena
je roen i Sujut. 16 Drug perod u kojem je, donekle, bilo miro stanje
i dolo do napretka na raznim poljima bio je za vrjeme sultana Kajt
beja, koji je vladao najdue od svih mamelukih sultana: 872-901 . h.
godine, tj. dvadeset devet godina.1 7 On je bio poboan vladar i
pomagao je rzvoj naunih centara, tako da je perod njegove
vladavine iao na ruku i samom Sujutji. 1 B
Pouen iskustvom sa nekim prethodnim vladarma, Suj uti j e bio
oprezan, nije im se pribliavao i nije dolazio u kontakt sa njima, osim u
izuzetnim sluajevma. Neki od njih su mu upuivali zvanine pozive,
11
Predgovor Sujutjevom djelu: Kql-rgbor[ krl-rtror, (napisao: Dr. Ahmed ibn
Muhammed el-Hammadi), Kt, 1 994, I tom, str. 49.
12
Isto, I tom, st. 17.
13 Isto, I tom, str. 1 7.
14
Korkut Besim, Istorija islama, Sarajevo 1935, str. 1 10, 1 1 1 .
1
5 Sujut, Kql-rgbor [krl-m I tom, str. 17.
16
Sujut, Et-Tobbir ['ilmit-tqir, str. 19.
17 Isto, str. 1 9.
18
Suju t, Kqul-rgbor [krl+tror, I tom, str. 1 7, 18.
1 1 3
Delal"ddl" e-S
ali on se na njih nije odazivao. Isto tako, kada bi mu neki od njih slali
odreene poklone, on bi ih vraao i odgovarao da mu je Allah dao
dovoljno, tako da nema potrebe za tm poklonima. Tako j e jednom
prkom sultan Kansuh Guri poslao Sujutiji poklon. U sastavu
poklona bio je i j edan evnuh i hiljadu zlatnika. On j e uzeo evnuha i
oslobodio g, dok je zlatnike vratio, rekavi sultanovom ovj eku:
"Nemojte mi nikako donositi poklone, jer mi je Uzvieni Allah dao da
budem neovisan od tog!" Isti sultan je vie puta traio od Sujutija da
mu doe, ali se on nije odazvao. t9 Za vrijeme vladavine njegova sina,
sultana Tuman-beja, Sujut je preivaljavao teke trenutke, jer mu je
sultan inio veliku nepravdu, tako da ga je ak hto i ubiti! Zato se
Sujut, za vrijeme njegove vladavine, morao kriti (905-906.
gd.).2
0
Pored politke, i ekonomska situacij a za vrij eme vladavine
Mameluka-erkeza bila je vrlo nestabilna i nesreena. Poloaj vladara i
veinu svih ostalih vanih poloaja u dravi zauzimali su erkezi, dok
su manje vani poloaji i poslov najobinijih radnika i zemlj oradnika
pripadali: Arapima, Turcima i pripadnicima drugih vjera: jevrejima i
kranima. 21 U takoj situaciji ekonomsko stanje bilo je vrlo slabo i
nerijetko su se j avljali glad i neimatina. Historiari tako nekoliko puta
bilj ee pojavu pogoranja ekonomskog stanja i enormnog poveanja
cijena, to je imalo utjecaja ak i na opadanje broja stanovnika, putem
prodaje u roblje u druge zemlj e! U isto vrijeme, bila j e oita sve vea
razlika izmeu obinog naroda vladajueg sloja ljudi, koji su se ve
tada poprilno bili odali raskoi i raznim uivanjima.22 To je, doneke,
bio razlog povlaenju, samoizolaciji nekih ljudi od ostalog svijeta, to
j e u odreenoj mjer ilo na ruku jaanju sufj skih redova. Uz to, treba
rei da je odnos prema vjeri ipak zauzimao vidno mjesto, to svjedoe
brojne damije tada izgraene, za koje uveni Kalkaendi kae da "su
toliko brojne da se ne mogu prebrojati niti istrait, te da svaka ima
imama i da se u njoj klanja. "23
Za razliku od politike i ekonomske situacije, stanje na planu
obrazovanj a bilo je potpuno drugaije. Neki mameluki sultani bili su
1
9 Sujut, Et-Tahbirf 'ilmit-tesr, str. 20.
2 Isto, str. 21.
21
Isto, str. 21.
2 Sujut, KtN-ezhar f le!l-e.r r, I tom, str. 20, 21 .
2 Isto, st. 21.
1 1 4
dobro obrazovani, pa su cijenili nauku, otvarali razne kole i nauno
obrazovne cente, pomagali uenjake, doputali i potcali dolazak
uenjaka iz raznih krajeva islamskog svjeta, te su i sami lino,
nerjetko, pozivali istaknute uen j ake na dvor radi naunih rasprava. 24
Uz mnoge kole i damij e osnivane su i biblioteke sa velikim brojem
knjiga, kroz koje su prolazili brojni islamski uenjaci. U to vrj eme
ivjeli su brojni velikani islamskih znanosti, kao to su npr. Ibn Hader
el-Askalani, Sehav, Subki, Makrizi, koji su napisali na stotne djela iz
raznih naunih disciplina. Sam Sujut, govorei o razlogu procvata
znanosti u Egiptu, ukazuje na injenicu prihvatanja abasijskih halifa u
Egiptu, te istie da je to najvjerovatniji razlog poveanja znaaja
Egipta, vreg prihvaanja ehlisunnetskog uenja, smanJenJa
novotarja i poveanja broj a uenih i pobonih ljudi.25
Sujutijeva uenost
Normalno je da je taka pogodna intelektualna klima odgovarala
razvoju naunih disciplina, te da je pogodovala onima koji su se nauci
posvetli. Meu njima j e, svakako, bio ne samo Delaluddin es-Sujuti,
nego i njegov otac. Ocu mu je bilo ime: Ehu Bekr ibn Fahruddin
Usman el-Hudajri es-Sujuti. I on je uio pred istaknutim uenjacima i
moe se uvrstiti meu njih. Napisao je vie djela iz raznih oblasti,
drao je katedru fkha a izvjesno vrijeme bio je i kadij a u Asjutu. Umro
je 855. h. godine, kada mu je bilo etrdeset i osam godina.26 Za roenje
Sujutja i knjige nj egova oca vezana je jedna anegdota: Jednom
prkom njegov otac zatraio je od $Voje ene da mu donese jednu
knjigu, to je ona i pokuala, ali su je u njihovoj parodinoj biblioteci
snali poroajni bolovi, tako da je Sujutja rodila meu knjigama! Zato
su ga njegov u porodici imali obiaj zvati: Sin knia (Ibnul-kutub)P
Sam Sujut od najranije mladosti opredijelio se za izuavanj e nauke, to
pokazuje i podatak da je sa svega osam godina nauio Kur'an napamet,
tj. da je postao hafz, te da je ve u tom dobu poeo uiti napamet
odreena djela iz raznih islamskih znanosti.28 Tako je npr. vrlo brzo
24
Suju t, Et-Tahbir f 'ilit-tesr, st. 23, 24.
25
Sujut, KtNI-ezhar f le!l-erar, I tom, str. 24, 25.
26
Sujut, Et-Tahbir f 'ilmi-tesr, str. 31-34.
27 Sujut, KtNI-ezhar f le!l-esrar, I tom, str. 27.
28 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tesm vl-mNfssimne, I tom, str. 251.
1 1 5
Delol"ddi" es-"j"ti
nauio napamet fkhsko djelo 'Umdetu/-ahkam od Ibn Kudame,
komentar istog djela od Ibn Dekika, Minhad od Nevevij a, gramatiko
djelo E!j od Ibn Malika, usulsko djelo Minhad od Bejdavija, itd.
Zatim je iz svega toga proao odreene testove i dobio pohvale i
svjedoanstva od istaknutih uenjaka, kao to su: Bulkini, E-eref el
Menavi, El-'lzz el-Hanbeli, El-Aksaraji i dr.29
Nakon toga, on je nastavio izuavati razne znanosti pred
istaknutim uenjacima, zadravajui se kod nekih dui niz godina.
Naprimj er, pred ejhom Muhjuddinom el-Kafdijem proveo je itavih
etraest godina u izuavanju: tefsira, akaida, arapskog j ezika sa svim
njegovim disciplinama itd. Posebno se istakao u slijedeim znanostima:
tefsiru, hadisu, fkhu, arapskom jeziku i njegovim disciplinama, te
historiji. Matematici nije pridavao puno panje, jer, kako sam kae, to
mu je bila najtea znanost. Pored toga, ni logku nije htio posebno
izuavat, jer je - kako to sam navodi - nakon to je proitao jedno
djelo iz logike, uo da lbnus-Salah t znanost smatra zabranjenom, pa
je odustao od bavljenja njome, ali mu je zato Allah dao sklonost za
hadis, koji je "najdragocjenija znanost".30 Do koje mjere je Sujuti stgao
u mnogm znanostma, prije svega u hadisu, svjedoi i priznanje
mnogh islamskih uenjaka da mu u njegovo vrijeme nije bilo ravnog!
Tako npr. lbnul-lmad el-Hanbeli za njega kae: "Sujuti je, u svoje
vrijeme, bio najvei poznavalac hadisa i hadiskih disciplina: prenosilaca
hadisa, rijetkih hadiskih predaja, teksta i lanca prenosilaca, te izvlaenja
erijatskih propisa iz hadisa. "31 Sam Sujut napisao je da je znao
napamet dvije stotine hiljada hadisa, te "da sam doao i do veeg broja
hadisa, i njih bih nauio!"32 Ukazujui na nj egovu uenost, posebno na
planu hadiske nauke, Handi kae da "ga smatraju jednm od
posljednjih sposobnih hafza hadisa. "33 On je klasini primjer izuzetno
nadarenog i svestrano obrazovanog islamskog uenjaka, tj . pravog
enciklopediste, ne samo u islamskim, nego i u nekim drugim
znanostima.
29 Sujut, Ktul-ezhar f ke!l-esrar, I tom, str. 27.
30 Isto, str. 27-29.
3t Sujut, Et-Tahbir f 'ilmit-tesr, str. 38.
32 Isto, str. 38.
33 Handi Mehmed, Uvd u tesrku i hadisku nauku, str. 59.
1 1 6
Poto je Sujut u odreenim znanostima jo kao mladi dostigao
zavidan stepen, poeo j e dobijati diplome i dozvole za poduavanj e
drugh, tako da je i sa tim poslom poeo poprilno rano. Tako npr.
ve poetkom 866. godine, tj . kada nije imao ni punih sedamnaest
godina, dobio je dozvolu za poduavanj e arapskog j ezika! Godine 870,
dakle, sa dvadeset i j ednom godinom ivota, dobio je dozvolu da
poduava i ostalim znanostima, tako da je ve od te godine poeo
poduavat hacske znanosti u ejhuni, to je bila visoka ast i to su
mogli obavljati samo najistaknutiji meu muhadcsima! Ubrzo nakon
poetka njegovih dersova mnog su poeli dolaziti da ga sluaju: i
poetnici u tim znanostma, kao i oni koji su ve niz godina drali
predavanja iz hacskih znanosti!34 Slijedee godine, tj . 871 , .nekoliko
uenjaka mu j e dalo dozvolu da moe samostalno izdavati fetve, to je
on i inio, sve do pred kraj svog ivota. Za to vrijeme izdao j e veliki
broj feti, a co njih sam Sujut sabrao je u nekoliko tomova. 35
On je bio afj skog mezheba i drao ga se skoro u potpunosti
cijelog svog ivota. Meutm, budui da je bio izvanredan strunjak u
svim islamskim znanostima, te da je zasiguro dostigao stepen
"apsolutnog idtihada" - kada se vie nije morao vezati za odreeni
mezheb - on je pred kraj ivota u j ednom manjem broju fkskih
pitanja donio vlastite fetve - izlazei iz okvira afj skog mezheba, ali je
naiao na osudu mnogh drugh islamskih uenjaka. 36 Posebno se u
osudama isticao nj egov savremenik, uveni uenjak Sehavi, koji je bio
izvanredan strunjak u hacskim znanostima. Meutim, injenica je da
se on bez opravdanog razloga okomio na Sujutija, pa su na njegove
optube - kao i optube drugh - odgovarali neki Sujutijevi uenici, te
drug islamski uenjaci.37
Vjerovatno su takvi napadi donekle utjecali na osamljivanje u
zadnjoj treini ivota, iako, naravno, glavni razlog treba traiti u
nestabilnost i neredu na politikom planu, te neslaganju sa nainom
vladanj a od strane veine tadanjih sultana. Time je, izmeu ostalog,
uenjacima kasnijih generacija dao primjer kako se islamske znanosti
moraju izuavati u ime Alaha, d., a ne radi nekakvih dunjalukih
3 Suju t, Et-Tahbir f 'i-teir, str. S 1-53.
35 Isto, str. 53, 54.
3 Isto, str. 30, 31.
37 Suju t, Ktl-ezhar f lefl-esrar, I tom, str. 41-44.
1 1 7
Dl al""di n e-S"j"t
interesa, podvrgavajui ih kratkovidim politikim potezima poj edinih
nepromiljenih vladara. Interesantno je da je on napisao i jedno
zasebno djelo o pokuenost pribliavanju vladarima! Govorei o
razlozima Sujutjeva povlaenja od ljudi, Handi kae: "Mnog su ga
njegovi savremenici mrzil i kritikovali, jedno iz zavist, a drugo to je
trdio da je on samostalan mudtehid koji slijedi argumente, a slijepo
ne oponaa nikoga od uenjaka. Umro je u Kr, povuen od ostalog
svijeta, 91 1 . godine. "38 O tekom stanju i o zavidno s ti koja j e vladala
kod mnogih u njegovo vrijeme, sam Sujut kae: "

ivim u vremenu u
kojem je Allah ispunio ljudska srca zavidnou i u kojem preovlauje
zloba kod ljudi do te mjere da ona kola njihovim srcima kao to k
kola njihovim tjelima. ( ... ) Ljubav prema poloaju ljude je zaslij epila i
zagluila, pa su zapostavli i zaboravili na erijatsko znanje a pohrlili su
za filozofjom i predali se njenom izuavanju, elei na taj nain da
uznapreduju - meutm, Allah e takve samo unazaditi! "39
Neki kao razlog njegovom izolovanju od svijeta vide i utjecaj
tesavvufa na njega, budui da je bio sufja i da je jedno vrijeme bio ejh
sufzma u Hanikahu Bajbersa, tadanjem najveem kairskom hanikahu.
Na to ga je mjesto imenovao abasij sk halifa el-Mutevekkil 'alellah
Abdulaziz, 891 . godine i tu je dunost obnaao do 905. godine. Jedan
nemio dogaaj desio mu se u tom hanikahu, 903. godine: nakon to j e
tamonjim sufjama uskratio njihova materijalna primanja radi loeg
ponaanja, oni su se digli protv njega, istukli ga i bacili u fontanu
hanikaha, te skoro da su ga ubili!40 Nakon vladavine Tuman-beja, 906.
godine sultan Guri mu j e nudio da ponovo prihvati voenje tog
hanikaha, ali j e Sujuti to odbio. Zatim mu j e ponudio da vodi njegovu
kolu, ali j e i to odbio.41
Kao vrstan poznavalac islamskih znanost, Sujut je u raznim
insttucijama poduavao mlade talente tm znanostima. Izmeu
ostalog, zabiljeeno je da je on zvanino poduavao hadis u

ejhuna
hanikahu od 877. godine, te da je u damiji Ibn Tuluna izdavao fetve i
takoer poduavao hadis. Navodi se da mu je halifa el-Mutevekkil
38 Handi Mehmed, nav. djelo, st. 60.
39 Delaluddin Abdurahman es-Sujut, EI-Itkanf 'NiNmii-Kr'an, IV dio, str. 258, 259.
4 Suju t, KtNI-ezhar f ke!l-srar, I tom, str. 29, 30.
4
1
Isto, str. 30.
1 1 8
'alellah htio dodijeliti poloaj glavnog kadije u Egiptu, ali je nakon
negodovanja drugih kadija ipak odustao od te namjere. 42
Sujutijevi ejhovi i profesori
Sujut je poznat i po tome to je uio pred izuzetno velkim
brojem profesora i uenjaka. Nj egovi biograf istiu da je stjecao
znanje pred veinom tadanjih uenjaka u islamskom svijetu, te da
njihov broj iznosi ak oko t stotine! Dodue, Sujutijev uenik i
biograf Davudi poimence navodi samo pedeset i jednog uenjaka, ali
ostali biograf kau da se radi samo o onima sa kojima j e on proveo
dui perod zajedno. J er, prema onom to je zabiljeeno od Sujutija,
samo u nekim disciplinama imao je oko sto pedeset profesora, dok
njegov uenik

a'rani u djelu Et-Tabekatus-sugra biljei Sujutijevu izjavu

da j e znanje stjecao pred est stotina uenjaka!43

elei da zapie
njihova imena i da iznese o njima osnovne podatke napisao je ak pet
djela: 1) Hatbu // ve darfu sei 2) Zadul-mesir fl-hrsts-sagir, 3) Fihrstul
merjat, 4) EI-Munteka, 5) EI-Mendem fl-mu'dem.4
Najistaknutiji i on od kojih se Sujuti najvie okoristo bili su:
1. Hafz Ibn Hader el-Aska/ani (umro 852. h. godine). Bio je
j edan od velikana meu islamskim uenjacima u raznim disciplinama,
pogotovu u oblasti hadisa. Autor je brojnih djela, meu kojima je i
komentar Buharjeve zbirke hadisa. Iako ga je Sujut viao u svojoj
ranoj mladost, idui kod njega uz svoga oca, ipak je El-Askalani na
njega izvrio veliki utjecaj i Sujut se mnogo koristo njegovim djelima.
Navodi se da je Sujut 869. godine, obavljajui hadd, pio vodu
zemzem i inio dovu da u fkhu dostigne stepen Siraduddina el
Bulkinija a u hadisu hafza Ibn Hadera el-Askalanija.45
2 .emsuddin Muhammed ibn Musa ibn Mahmud es-Sirami (umro 871 .
god.). Bio je ugledni hanefjski uenjak, istaknut u vie islamskih
42 Isto, str. 29, 30.
43 Isto, str. 31.
4 Isto, str. 32.
45 Isto, str. 33.
1 1 9
Vlal .. ddin eS1j1ti
disciplina. Sujut j e pred njim itao djela i studirao: fkh, usuli-fkh,
hadis, arapski j ezik, akaid, itd.46
3. Salih ibn Umer 'iemuddin el-Bu/kini (umro 868. god.), istaknuti
afjski uenjak, bio j e dobro upuen u vie islamskih znanosti. Autor
je brojnih djela. Sujuti je pred njim najve izuavao fkh i on mu je dao
diplomu da moe druge poduavat iz oblast fka. 47
4. Jaha ibn Sa'duddin ereuddin ei-Menavi (umro 871 . god.) . Bio je
istaknut islamski uenjak u raznim disciplinama. Napisao j e brojna
djela. Posebno se istakao u fkhu, pa je izvjesno vrijeme poduavao
afjski fkh a bio je i vrhovni kadija za cijeli Egipat. Sujut j e od njega
uio sve do nj egove smrt.48 Pred njim je najvie nauio iz oblasti fkha
i tefsira. 49
S. Ebui-Abbas Tekij uddin Ahmed ibn Muhammed ef-umunni (umro
872. god.). Bio je istaknut strunjak u hadisu, tefsiru i gramatici
arapskog j ezika. Napisao je brojna djela. Jedan je od uenjaka od kojih
je Sujut ponajvie nauio hadis, tefsir i gramatiku. Kontinuirano j e
pred njim uio pune etri godine.
so
6. Muhuddin ehu Abdilah Muhammed ibn Suleman er-Rmi ei-Kfdt
(umro 879. god.). Bio j e, svojevremeno, najistaknutiji hanefjski
uenjak u Egptu. Napisao je brojna djela. Sujut je pred njim uio
etraest godina, najvie tefsir, fkh i usuli-fkh, te gramatku i ostale
discipline arapskog jezika. On je bio prijatelj jo sa Sujutjevim ocem.
Zajedno su predavali u ejhuna medresi. Poznanstvo Sujutija i
Kafdija produbilo se kada je i sam Sujut poslije poeo poduavat u
istoj medresi. Govorei o njegovoj velikoj pomoi i samilosti koju j e
prema njemu pokazao, Sujut kae da ga j e smatrao drugm ocem,
nakon oeve smrt. Takoer je za njega rekao: "etmacst godina sam
bio uz njega, a svaki put kada bih doao do njega on bi me upoznao
sa nekim interesantnim temama i injenicama koje nikada prje nisam
uo!"51
4 Isto, str. 34.
47 Isto, str. 34.
4 Suju t, Et-Tahbir j 'ilmit-terr, str. 43.
49 Sujut, K!NI-ezhar j kefl-e.r ar, I tom, str. 34.
s Isto, st. 35.
st
Isto, st. 35, 36.
1 20
7. Abdulkadir ibn Ebi-Ksim ei-Ensan el-Mekki (umro 880. god.).
Bio je istaknuti malikijski uenjak, ivio je u Mekki, gdje je neko
vrj eme radio kao kadija. Posebno se istakao u: fkhu, usuli-fkhu,
gramatici, tefsiru i hadisu. Napisao je brojna djela. Sujut istie da se u
Mekki od svih uenjaka on prema njemu najpravednije ponio, te da j e
u Mekki samo pred njim uio. 52
Sujutijev uenici
Imajui u vidu Sujutjevu izuzetnu nadarenost i uenost, iako se
skoro u potpunost povukao iz j avnog ivota od svoje etrdesete
godine, ipak je iza sebe ostavio veliki broj uenika. Tome u prilog idu i
injenice da je vrlo rano poeo poduavati, te da su mu dolazili uenici
eljni znanja iz raznih krajeva tadanjeg islamskog svijeta. Od nj egovih
uenika sljedei bi se mogli izdvojit kao naj istaknutiji i najpoznatiji:
1 . Haz emsuddin Muhammed ibn Al ibn Ahmed ed-Davudi (umro
945. god.) . Bio j e strnjak u vie islamskih znanost a posebno se
istakao u hadisu, tako da je u svoje vrijeme smatran najveim
stunj akom hadisa. Napisao je brojna djela, meu kojima j e opirna
biografja njegova ejha, Sujutja.53 Od svh Sujutj evih uenika on j e
bio najvie sa njim u kontaktu. Mnog nj egova djela prepisao je
svojom rukom a trudio se i da svoja djela pie po metodu svog
uitelj a. 54
2. HazMuhammed ibn Jusu e- ami es-Salihi ed-Dimefki (umro 942.
god.). Roen je u Damasku, pa se poslije nastano u Kairu. Autor j e
brojnih djela.55
3. Muhammed ibn Ali ibn Ali ibn Ahmed ed-Dimefki, Ibn Tu/un
(umro 953. god.), uveni islamski uenjak, hanefjskog mezheba.56
Pored toga to je svojom rukom prepisao brojna Sujutjeva djela, on je
napisao i nekoliko komentara na neka njegova djela.57
S2
Sujut, Et-Tahbir f 'ilmi-te.r, str. 42, 43.
S3
Isto, str. 44.
54 Sujut, Ktul-ezhar f ke!l-esar, I tom, str. 37.
ss
Sujut, Et-Tahbirf 'ilmit-te.r, str. 44, 45.
5
6
Isto, str. 45.
S7
Sujuti, Ktul-ezhar f ke!l-sr, I tom, str. 38.
1 21
Dloltddit e-Stjtti
4. Abdulkadir ibn Muhammed ibn Ahmed ef-a:li (umro 935. god.),
istaknut afjski uenjak. Izmeu ostalog, napisao je i biografju svog
ejha, Delaluddina Sujutja. 58
S. emsuddin Muhammed ibn Abdurahman el-A/kami (umro 961 .
god.). Istakao se u raznim znanostima a napisao je vie djela, meu
kojima su i komentari nekih Sujutij evih djela. Sujut mu je dao diplomu
da moe izdavati fete i druge poduavati, pa je imao svoju halku
uenika koje je poduavao na uvenom Azharu. 59
6. Ebu Muhammed Ahmed ibn ias (umro oko 930. god.). Istakao se
u vie znanost, a naroito u historiji. Bio je istaknuti egipatski uenjak
hanefjskog mezheba.60
Iz popisa Sujutj evih profesora i uenika lahko se moe uoiti da
mezhebi u to vrijeme nisu bili prepreka za stjecanje znanja, te da su
ljudi birali najuenije i najsposobnije islamske uenjake da bi pred
njima uil, bez obzira na to kojem su mezhebu pripadali. Ta
tolerantnost meu pripadnicima razliitih mezheba krasila je, a i danas
krasi, one koji su svjesni ta su mezhebi i koji u ime Allaha nastoje
stei islamsko obrazovanje. Problemi i sukobi meu sljedbenicima
razliith mezheba znali su se javljat kao rezultat neznanja, ili pak kao
rezultat slijepe pristranosti i glorifciranja samo svog mezheba.
Djela
Sujuti je u dvadesetoj godini ivota, dakle jo u mladost, poeo
pisat razna nauna djela. Imajui u vidu nj egovu zadivljujuu
memoriju, strunost u svm vjerskim i nekim drugim znanostma,
izuzetno veliku brzinu pisanja i osamljivanje zadnjih godina ivota radi
pisanja djela, ne iznenauje to je napisao ogroman broj djela, tako da
ga, vjerovatno, do dananjih dana u tome niko nije nadmaio! Neki
biograf navode da je napisao oko pet stotina, drugi oko est stotina, a
trei tvrde da je napisao i preko sedam stotna raznih, to manjih to
veih, djela! Tako npr. njegov uenik Davudi kae da je napisao oko
pet stotina djela, nekoliko njegovih biografa - meu kojima je i Hadi
58 Sujuti, Et-Tahbir f 'ilmit-tenr, str. 45.
59 Sujut, Ktj ll-ezhar f kell-esar, I tom, str. 37, 38.
6 Isto, st. 39.
1 22
Halifa u svom djelu: Ke!uz-znun - istiu da je napisao est stotna
djela, dok npr. Ahmed

erkavi Ikbal u djelu: Mektebetui-Dzellis-Suut

trdi da je napisao ak 725 djela. On istie da je to preieni broj
njegovih djela, bez ponavlj anja, te da su do sada tampana 234
Sujutj eva djela. On navodi da se 173 Sujutijeva rukopisa nalaze u
raznm bibliotekama, te da ostala imaju status izgubljenih djela. Imajui
u vidu da je Ahmed erkavi nekoliko godina izuavao tu problematiku,
te da je pretraio mnoge biblioteke, nj egovi navodi trebalo bi . da su
najpouzdaniji. 6
1
Kolko je Sujut bio sposoban brzo pisat djela, a da pr tome
zadre nauni nivo i aktuelnost, svj edoe npr. rijei njegova uenika
Davudija: "Lino sam posmatrao ejha kako u jednom danu pie i
provjerava cijela tri sveska, poduavajui uz to i hadisima i dajui
adekvatne odgovore na pitanja u vezi sa prividnom kontradiktomou
u hadisu!"62 I pored izuzetne brzine kojom je pisao, njegova djela su
struna i nezaobilazna u svim znanostima o kojima j e Sujuti pisao, pa
su naila na izuzetno dobar prjem diljem islamskog svijeta. "Skoro je
nemoge pronai islamsku znanost i oblast u arapskom jeziku i
historji a da Sujut u njoj nije napisao neko izuzetno znaajno djelo!
Njegova djela tolko su poznata da nema potrebe troiti vrjeme na
njihovo nabrajanje. "63 O vanost i raznovrsnosti njegovih djela
dovolj no je navesti npr. podatak da je on sam napisao jedan
kompletan tefsir, polovicu drugog tefsira (a njegov uitelj je napisao
drugu polovcu), nezaobilazna djela iz kur'ansko-tefsirskih znanost, te
komentare svih est najpoznatjih hadiskih zbirki, kao i komentare
zbirki hadisa imama Ahmeda i imama Malika!64
Ovom prkom ukazaemo na neka njegova najistaknutja djela,
navodei ih po oblastima koje tetiraju:
Tefsirska djela:
1 . Ed-Durl-mensur .t-teir bil-me'sur -njegov uveni tefsir.
2. Teiri-Dzelkn - tefsir koji je napisao zajedno sa svojim
uiteljem Delaluddinom Mehallijem.
61
Sujut, Et-Tobbir ['imit-tqsr, str. 46-49.
62
Isto, str. 4.
63
Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Utu/ut-tqsn v mroobidbu,str. 151.
6 Handi Mehmed, nav. djelo, str. 60, 61.
123
Delal"ddt" es-Stjt
3. Hafieh ala tesri-Bedav- komentar Bejdavijeva tefsira.
4. EItkan j 'ulumii-Kr'an - djelo koje obrauje kur'ansko
tefsirske znanost. To djelo bilo je zamiljeno kao uvod u
j edan veliki tefsir, u kojem bi bili sakuplj eni svi dotadanji
tefsiri. Sujut taj tefsir nije uspio napisat, a je !tkan do danas
doivio veliki broj izdanja i predstavlj a nezaobilazno djelo iz
oblasti kur'anskih i tefsirskih znanosti.
S. Et-Tahbir j 'ulumit-tesr - drugo djelo iz kur'ansko-tefsirskih
znanost.
6. EI-E!je jl-kira'atl-'afr- djelo o deset vjerodostojnih kiraeta.
7. Lubabun-nukul j esbabin-nuzul - djelo iz oblasti povoda objave
kur'anskih ajeta.
8. El-Ik/il j istnbatt-tenil
9. Terdumanui-Kr' an jt-tesrl-musned.
1 0. Tenasukud-durer j tenasubis-suver - o povezanost i skladu
sura.
1 1 . Hamailuz-zher j fdails-suver- o vrjednost sura.
1 2. Ktul-ezhar j kefl-esrar
1 3. Mu'terekul-akran j mufterkii-Kr'an.
1 4. Muamatul-akranj mubhemati-Kr'an.
1 5. El-edul-busta js-salatl-vusta. 65
1 6. Mutefabihui-Kr'an - o "manje j asnim" ajetima u Kur'anu.66
Hadiska djela:
1 7. EI-Dami'us-sagr - zbirka hadisa u koju je, abecednim
redom, Sujuti uvrsto oko 1 1 .000 hadisa. Poslije ju j e
dopunio sa j o nekoliko hiljada hadisa.
1 8. Erbe'une hadisen j fadlil-dhad- etrdeset hadisa o vrjednosti
dihada.
6
5 Su jur, Ktul-ezhar j ke!l-esrr, I tom, st. 45.
66
Hajruddin ez-Ziriki, nav. djelo, III tom, st. 302.
1 24
1 9. Tedrbur-ravi f ferhi Takrbin-Nevav - komentar Nevevijeva
djela.
20. Et-Terfih alei-Dami'is-sahih.
21 . Keful-mugata f ferhii-Muveta.
22. Mirkatus-su'ud ila Sunen Ebi Davud komentar Ehu
Davudove zbirke hadisa.
23. Tevdihud-derk f tashihii-Mustedrek.
24. EI-Hafr vel-ia'a li efrats-sa'a - o predznacima Smaka svjeta.
25. Ed-Dibad 'ala Sahihi Muslim ibn Haddad - komentar
Muslimove zbirke hadisa.
26. Ed-Durrl-munt fl-ehadisil-mutehir
hadisima.
o uvenim
27. Sihamul-isabe fd-da'vatl-mudabe - o dovama koje se prmaju.
28. 'jnul-isabe f ma'rfts-sahabe - ivotopisi ashaba.
29. Et-Tibbun-nebevi - o medicini Poslanika, s.a.v.s.
30. EI-L'ali el-masnu'a fl-ehadisil-mevdu'a - o patvorenim
hadisima.
31 . EI-Mu'dzatu vel-hasaisun-nebevij e - o mu'dizama Poslanika,
s. a. v. s.
32. Miahul-denne fl-i'tsami bissunne - o pridravanju Sunneta. 67
33. Misbahuz-zudade - komentar zbirke hadisa Ibn Madde.
34. 'Ukuduz-zeberded 'ala Musnedi imami Amed - komentar
Ahmedove zbirke hadisa.
35. Tenvrl-havalik f ferhi Muveta'il-imami Malik
Malikova Muvetta'a.
36. Zehrr-rba 'all-mudeba.6B
67 Sujut, Ktll-ezhar f ke!l-esrar, I tom, str. 46, 47.
68 Hajruddin ez-Ziriki, nav. djelo, III tom, str. 301, 302.
1 25
komentar
Dla1&ddln es-S"&
Fikhska djela:
3 7. EI-Ebahu ven-nezair.
38. Dem'ul-devami'i.
39. .erhur-rhabij e fl-raid- o nasljednom pravu.
40. El-Kj.
41. Muhtesarl-ahkamis-sultanij e lii-Maverdi.
42. El-enbu'fma zade aler-revda minelfur'.
6
9
Djela iz oblasti arapskog jezika:
43. EI-Behdetul-mudi'e f ferhii-E!je - komentar Ibn Malikove
E!j .
44. Et-Tevfih 'alet-tevdih.
45. Durt-tad i'rabi mufkilil-minhad
46. .erhu Banet Suadu - komentar poezije.
47. .erhu Kfet Ibni Malik.
48. EI-Ferdetu fn-nahv vet-tasrf vel-hatt.
4 9. EI-Mesa'idul- 'alij e fl-kava'idin-nahvj e.
50. Hem'ul-hevami'i me' a ferhi Dem'il-devami'i.
70
Historijska djela:
51 . Tarhul-hulfa' (Histora balia).
52. Tarhu Misr (Histora Egita).
53. Tarhu Suut (HistoraAguta).
54. Hatbu /ej/ ve darn f sei- biografje Sujutjevih profesora.
55. Er-Rhltulfej umij e (Putovane u Fej um).
56. Er-Rletul-mekk.je (Putovane u Mekku).
57. R u ilhas an Benii-bbas - o Abbasijama.
58. Tabekatul-huf az biografje najpoznatijih strnjaka za
h adis.
69 Suju t, &tli-ezhar f l!i-ear, I tom, str. 47, 48.
70 Isto, str. 48.
1 26
59. Tabekatun-nuhat - biografje arapskih gramatara.
60. Tabekatul-mufssirn - biografje mufessira.
61. Er-Resail ila ma'rftl-eva'il
62. EI-Mudmel fr-rddi 'alel-muhmel
63. EI-Munteka.7t
64. Menakibu Ebi Hani (Vrine Ebu Hani).
65. Menakibu Malik (Vrine imama Malika).
66. Husnul-muhadare f ahbar Misre vei-Kahir- o historijatu
Egpta i Kaira. n
Sujutijev tefsir Ed-Durul-mensur ft-tefiri bil-me'sur
Sujut je zapoeo ili dovrio pisanje nekoliko tefsira. Ed-Durl
mensur ft-teir bil-me'sur njegov je najpoznatji tefsir a ubraja se meu
istaknuta djela tradicionalnog tefsira. To je, ustvari, jedini tefsir koji je
on u cijelost napisao a koji je preivio do dananjih dana. Iako je
tampan u est velikih tomova, to je, ipak, samo skraeni oblik jednog
dueg tefsira koji je Sujuti bio napisao, pa ga je, zbog pomanjkanja elje
za itanjem opirnih djela, odluio skratiti. O tom probitnom tefsiru
on na kraju svog djela EI-Itkan f 'ulumii-Kr'an kae: "Priredio sam
jedno djelo u kojem sam naveo ono to je Vjerovjesnik, s. a.v.s,
protumaio. Tu se nalazi preko deset hiljada predaja, to od Poslanika,
to od ashaba. ( M ) Nazvao sam ga: Terdmanui-Kr'an (Tuma
Kr'ana). "73 A u uvodu u svoj tefsir Ed-Durl-mensur ft-teir bil-me'sur
on, izmeu ostalog, kae: "Nakon to sam dovrio djelo Terdumanui
Kr'an koje j e u stvari bilo tefsir sainjen od predaja Allahova
Poslanika, s. a.v.s, i njegovih ashaba, r.a, i koje je obuhvatalo vie
tomova, a u kojem sam uz same predaje navodio i lance prenosilaca iz
djela u kojima su zabiljeena - prmjeto sam da veina onh kojima je
namijenjen nema dovoljno j aku elju za njegovim itanjem i da ele da
im se to djelo skrati na tekstove predaja, bez lanaca prenosilaca i
opimog izlaganja, pa sam iz njega napravio ovaj izbor, navodei samo
citate predaja i djela iz kojih su preuzete, te sam mu dao naziv: Ed-
7' Isto, str. 48, 49.
72 Hajrddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 301 , 302.
73 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 252.
1 27
Dulal.. ddi" .. s"l"t
Durl-mensur .ft-tisr bi-me'sur (Prsut biseri tadiconalnog teira). Molim
Allaha da udvostrui nagradu njegovom autoru i da ga sauva od
greke ... "74
Upravo kako je Sujut naveo, kompletan tefsir se sastoji od hadisa
Muhammeda, s.a.v.s, i predaja ashaba i u njemu nema stavova kasnijih
islamskih uenjaka, pa ni samog Sujutij a! Zato je taj tefsir jedan od
rijetkih primjera istog tadicionalnog tefsira u punom smislu te rijei.
Naime, veoma je teko nai tefsir koji u potunosti odgovara
karakteristkama tradicionalnog tefsira, ili karakteristikama samo
racionalnog tefsira. Velika veina tefsira u sebi sadri odlike i jedne i
druge vrste tefsira, s tim to se na osnovu karakteristika koje
preovlauju u pojedinim tefsirima, ubraj aju u jednu ili drugu vrstu
tumaenja Kur'ana. I sam Taberijev tefsir, koji se smatra glavnim
predstavnikom tradicionalnog tefsira, sadri, doneke, odlike
racionalnog tefsira. Sujuti je, dakle, za razliku od mnogih drugh, moda
i j edini, uspio napisat klasini traicionalni tefsir, navodei u njemu
samo predaje od Poslanika, s.a.v.s, i ashaba. On je te hadise i predaje
preuzimao iz dj ela slij edeih autora: Buhari, Muslim, Nesai, Tirmizi,
Ahmed, Ehu Davud, Ibn Derir et-Taberi, Ibn Ehi Harim, Abd ibn
Humejd, Ibn Ebid-Dunja, i dr.75 Govorei o probitnom, duem
obliku tefsira, Sujuti ukratko ukazuje i na posebno interesantnu i vanu
podrku koju je doivio u toku nj egova pisanja: "Dok sam pisao to
djelo, jednom prilikom sam u snu vidio Vjerovjesnika, s.a.v.s. Bio je to
dui san koji je u sebi nosio lijep nagovetaj. "76
Da bismo stekli sliku o formi tog tefsira, navest emo nekoliko
hadisa koje Sujuti navodi na poetku tumaenja sure EI-Fatha: 1)
Ahmed, Buhari, Darimi, Ehu Davud, Nesai, Ibn Derir, Ibn Hibban,
Ibn Mirdevejh i Bejheki biljee da je Ehu Se'id ibnul-Mu'alla rekao:
"Vjerovj esnik s.a.v.s. me je zovnuo, ali sam ja bio u namazu, pa mu se
nisam odazvao. Zatim mi je rekao: 'Zar Allah nije rekao: - Odazovite se
Allahu i Poslaniku kad od vas zatrai . . .! ?'77 Zatim me je uzeo za ruku i
rekao mi: 'Siguro u te poduiti najvrednijoj suri u Kur'anu prije nego
to izae iz damije!' Kada smo heli izai, rekao sam mu: 'Allahov
74 Delaluddin es-Sujuti, Ed-Du~l-motur [r-rqnnbil-m' tur,I tom, str. 17.
75 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 254.
7
6
Delaluddin es-Sujut, Ed-Du~l-motur [r-rqinbil-m'tur,I tom, str. 14.
7 El-Eqol,24.
1 28
Poslanie, rekao si da e me poduiti najvrednijoj suri u Kur'anu.' Na
to mi je on rekao: 'El-hamdu lillahi rabbil alemin! Ona je sedam ajeta
koji se ponavljaju i ona je velianstveni Kur'an koji mi je dat.'"7B 2)
Ovaj hadis bilj ee: Darimi, Tirmizi - koji ga ocjenjuje kao hasen -
Nesai, Abdullah ibn Ahmed ibn Hanbel u djelu Zevaidui-Musned, lbnud
Daris u djelu Fedaiiui-Kur'an, Ibn Derir, Ibn Huzejme, Hakim - koji ga
ocjenjuje kao sahih u verziji koju prenosi Ala' od svoga oca, on od Ehu
Hurejre, a on od Ubejj ibn Ka'ba - da je Allahov Poslanik, s.a.v.s,
rekao: "Ni u Tevratu, ni u Indilu, ni u Zeburu, pa ni u Furkanu Allah
nije objavo neto slino Ummui-Kr'anu (atht)! Ona je sedam ajeta koji
se ponavljaju i ona je velianstveni Kur'an koji mi je dat .. . ''79 3) - Sa'lebi
biljei hadis koji prenosi Mu'avija ibn Salih od Ehu Sulejmana: "Ashabi
Allahova Poslanika, s.a.v.s, u toku jedne od bitaka u kojima su
uestvovali naili su na ovjeka koji je imao glavobolju, pa mu je j edan
od njih prouio Ummui-Kr'an na uho, te je on ozdravio! Poslije je
Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 'To je Ummui-Kr'an, ona je lij ek od
svake bolesti. '"BO 4) - Darekutni i Hakim biljee da je Ubade ibnus
Samit rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao: 'Ummui-Kr'an j e
zamjena za sve ostalo, a nju nita drugo ne moe zamijeti!"' 81
I taj je tefsir primjer koliko je Sujuti volio sakupljati tradiciju,
odnosno predaje od Poslanika, s.a.v.s, i prvih generacija islamskih
uenjaka. Meutim, ono to mu se moe prigovoriti jeste da, iako je
zbog svoje izvanredne strunosti mogao, u znatnom broju sluaj eva
nije oznaavao stepen vjerodostojnosti tih predaj a, a meu njima ima i
dio onih koje nisu dostigle stepen vjerodostojnosti. Zato se tim
tefsirom na pravi nain mogu okoristiti samo oni koji mogu razluiti
ispravne predaje od neispravnih i zato bi trebalo uinit dodatan napor,
izanalzirati ih sve i razdvojiti vjerodostojne predaje od onih koje to
nisu.B2
* * *
7
8
Delaluddin es-Sujut, EdDuml-mrotr [r-qm!-mr'tur,I tom, str. 21.
79 Isto, I tom, str. 21, 22.
8 Isto, I tom, str. 23.
st
Isto, I tom, str. 25.
82
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 254.
1 29
v
SE V KANI

L
\
6
J
" 4
1 172/1 759.-1250/1 834.
Muhammed ibn A e-

evkani istaknuti je islamski

uenjak: fakih, mufessir i muhaddis iz Jemena. Pored Kur'ana, u
ranoj mladosti nauio je brojna djela napamet, uio je pred
najistaknutijim ejhovima i do kraja ivota bavio se itanjem
djela, izdavanjem fetvi, poduavanjem uenika i pisanjem djela.
Napisao je preko stotinu vrijednih djela, meu koje svakako
spada i njegov tefsir, koji je pokuaj spoja tradicionalnog i
racionalnog tumaenj a Kur' ana, ali se ipak ubraja u
tradicionalne tefsire. Odrastao je kao pripadnik zejdijskog
mezheba, ali je poslije, postigavi stepen idtihada, nadiao
pripadnost odreenom mezhebu pa je prihvatio ehlisunnetski
pravac i zagovarao otvaranje vrata idtihada, zbog ega su ga
neki estoko kritikovali.
evka ni
Njegovo puno ime j e: Muhammed ibn A ibn Muhammed ibn
Abdillah e-evkani.1 U j ednom od svojih djela napisao je da je roen
u mjesecu zul-ka'detu 1 1 72. hidretske godine,2 u j ulu 1759. godine.
Roen je u mjestu Hidret evkan u Jemenu, po kojem je i dobio
naziv: evkani, a odrastao je u Sani, glavnom gradu Jemena. 3 I otac mu
je cijenio nauku i dobro poznavao islamske znanosti, tako da je
odrastao u porodici koja mu j e pomogla da se zainteresuje i napreduje
u izuavanju islamskih znanosti.
Vrlo brzo je napredovao u nauci i postao poznat u naunim
krugovima. Uio je, uglavnom, pred uenjacima zejdj skog mezheba,
a je, dostgavi stepen idtihada, prihvatio i bio gorljivi zagovornik
ehlisunnetskog pravca.4 Godinama je bio kadija u Sani (poevi od
1229. godine). Sve do smrti bavio se pisanjem djela, izdavanj em fetvi i
poduavanjem mlaih generacija.5 Umro je u mjesecu dumadel
ahiretu 1 250. godine,6 tj . u oktobru 1 834. godine.
Uenost
Shodno tradicionalnom nainu kolovanja, evkani je, jo kao
djeak, nauio Kur'an napamet, te nastavio sa izuavanjem i uenjem
napamet drugh djela. Pored vjerskih znanost, posebnu panju
posveivao je historiji i knjievnosti.7 to se islamskih znanosti tie, jo
za rane mladosti, iz svake oblasti nauio j e najmanje po jedno dj elo
napamet. Tako npr. njegovi biograf biljee da j e napamet nauio,
pored ostalih, slijedea djela: 1) EI-Ezhar (fkh) imama Mehdija, 2)
Muhtesarl-raid (saj frijevo djelo o erijatskom nasljednom pravu), 3)
Haririjevo djelo EI-Mulihha, 4) lbnul-Hadibova djela Kja i 5) aa,
6) Taftazanijev Tehb, 7) Te/his f 'ulumil-belaga (Kazvinijeva stilistika), 8)
El-Gae lbnul-Imama, 9) dio Muhtesarl-munteha (usuli-fkh) Ibnul-
t Hajruddin ez-Zirikli, El-A 'lm, V tom, str. 298.
2 Muhammed ibn A ibn Muhammed e-evkani, Ndlul-evtar Jerh muntelal-ahbar, Kairo
1993, I tom, str. 5 (redgovor). Neki kau da je roen godinu dana kasnije, kao npr. u
ve navedenom djelu EI-A'Im.
3 Hajruddin ez-Zirkli, nav. djelo, V tom, str. 298.
4 Handi Mehmed, Uvd u teirlu i hadislu nau/u, str. 61.
5 Isto.
6
Predgovor djelu: Ndlul-evtar ferh muntelal-ahbar, str. S.
7 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Teir vel-mufssrne, II tom, str. 285.
1 32
Hadi ba, 1 O) Dezerijeva Men zuma (kiraet), 1 1) Menzmetui-Dezar
(metrka, metodologja naunog rada i diskusije) Imama Aduda, te
njegovo drugo djelo 1 2) Rsaletu-vad'i, itd.8
Dakle, uz znanje Kur'ana i velikog broja hadisa napamet, te vie
djela iz raznih oblasti islamskih znanost, moe se rei da je evkani u
svojoj glavi imao jednu pozamanu biblioteku. Pored toga, on je do
kraja ivota itao i upotpunjavao svoje znanje, kako iz pojedinih dj ela,
tako i od poj edinih istaknutih islamskih uenjaka. Zato se glas o
nj egovoj uenost pronio nadaleko. Dok je bio jo relativno mlad pred
njim su poele uiti generacije uenika, a dolazile su mu i delegacije iz
raznih krajeva islamskog svjeta da bi pred njim stjecale odreeno
znanje. Tako za njega mnog kau da je bio "j edinstven islamski
uenjak u svoje vrijeme, da mu nije bilo ravnog, da je bio uzor svima
ostalima, da je bio more znanja koje se nije moglo preplivati i tuma
Kur'ana kojega se nije moglo nadmait, da je bio strunjak u hadisu
kojem se nije imalo ta prigovoriti i mudtehid u fkhu kojeg niko nije
mogao pobijedit! "9
Mnog uenjaci izrekli su brojne pohvale na raun evkanij a i
njegve uenosti, a j edan od uenka, piui evkanijevu biografju,
izmeu ostalog kae da je on "uenjak nad uenjacima, muftja svih
muslimana, more znanosti i sunce spoznaje . . . j edinstveni i nenadmani
uenjak u svoje vrijeme, vrhovni autoritet u islamu, uzor svim ljudima,
poseban znak svog vremena, tuma hadisa i kur'anskih ajeta . . . autor
djela kakva prije nisu napisana, kadija nad kadijama ehli-sunneta vel
dema'ata, prak u tradicionalnim i racionalnim znanostma

"
1
0
Moemo razumjet da je taj uenik donekle bio pristran prema svom
uitelju, te da je neke epitete naveo u pojaanom obliku, ali, ipak,
injenica je da mnog islamski uenjaci odaju priznanj e njegovoj
izvanrednoj uenosti i ne tede epitete kada ga opisuju.
evkan i zejdjsk mezheb
Kao to je ve reeno, evkani je odgojen i obrazovan u sredini
koja je njegovala tradiciju zejdijskog pravca. To je iitski pravac najblii
8 Predgovor djelu: Nelul-evtar ferh muntekal-ahbar, str. 6.
9 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, st. 285.
10 Predgovor djelu: Nei-evtar ferh muntekal-ahbar, st. 5.
1 33
evka"i
ehli-sunnetskom. Zejdije se vrlo malo razlikuju od ehli-sunnija, tako da
ta razlika "skoro da nije vrijedna spomena. "1 1 Naime, oni - kao i ostale
iij e - smatraju da je etvrti halifa, Aija, r.a, bio vredniji i prei u
odnosu na svoje prethodnike da bude na elu islamske drave nakon
smrti Muhammeda, s.a.v.s, ali - za razliku od ostalih iija - oni cijene
prvu trojicu halifa i ne govore o njima pogrdne rijei. Pored toga, oni
ne smatraju da su imami nepogrj eivi i ne zagovaraju princip
prikrivanja svog vjerovanj a (tukja) . 12 Takoer, oni priznaju i koriste
hadiske zbirke koje su napisali ehli-sunnetski uenjaci.

evkani je, dakle, obrazovan na principima zejdijskog mezheba,

ali se, nakon postizanja stepena idthada - tj . sposobnosti da izvlai
erijatske propise iz ajeta i hadisa - odrekao taklida, odnosno
prpadanja odreenom mezhebu i postao je samostalni mudtehid. To
znai da j e napusto zejdijski mezheb, te da je vlastitim naporma,
shodno erijatskim dokazima, dolazio do fkhskih rjeenj a i propisa
koji nisu bili vezani za odreeni mezheb. Kao podrku takvim
stavovima, on j e napisao nekoliko djela, izmeu kojih treba izdvojiti:
EI-Kvlul-mufd f ediletl-idthadi vet-taklid.1 3 Budui da je nekoliko
stoljea unazad, a pogotovu u to vrjeme, idtihad bio zamro i da su se
islamski uenjaci, skoro u pravilu, drali stavova prethodnih uenjaka,
te da su zvanino bili proglasili da su vrata idtihada zatorena, takav

evkanijev stav naiao j e i na ogoreno protvljenje. Tako su i u samoj

Sani, a i u drugm predjelma, mnogi ueni ljudi raspravljali o tome, od
kojih su ga neki podravali a neki estoko kritikovali. 14 U svakom
sluaju, on se time distancirao od zejdij skog mezheba - iako je vrlo
blizak ehlisunnetskom pravcu - i prihvatio pravac veine muslimana,
ehlsunnetski pravac.
evkanijevi ejhovi i uitelji

evkani je islamske znanosti izuavao pred brojnim uenim

ljudima i ejhovima. Uglavnom je pred jednim uiteljem savladavao
odreenu disciplinu, a nekada i samo j edno djelo iz odreene
1
1
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 280.
12
Isto.
1
3 Isto, II tom, str. 285.
1
4
Isto.
1 34
discipline. Navest emo samo neke od velikog broja nj egovih
profesora:
1. Ali ibn Muhammed ibn Abdilah ef-

evkani - njegov otac, koji j e

bio uen i pred kojim j e obraivao djela:

erhul-ezhar i

erhun
na:r li muhtesari-'Usar,
2. Abdurahman ibn Ksim ei-Medaini,
3. Ahmed ibn Amir ei-Hidai,
4. Ahmed ibn Muhammed ei-Hara: - pred njim je najve uio
fk i uz njega je boravio oko tinaest godina,
5. Ismail ibnui-Hasan ibn Ahmed ibnui-Hasan ibnui-Imam el-Ksm ibn
Muhammed
6. Abdullh ibn Ismail en-Nehmt
7. El-Ksim ibn Jaha ei-Havlni,
8. Abdulah ibnui-Husen ibn Ali ibnui-Imam ei-Mutevekki 'alelah
Ismai4
9. El-Hasan ibn Ismail ei-Magrbi - pred njim je izuavao E bu
Davudov Sunen, dio Nevevijeva komentara Muslimove
zbirke hadisa i neka druga djela,
1 O. Abdulkadir ibn Ahmed - pred njim je izuavao Muslim ov
Sahih, Tirmizijev Sunen, dio Malikova Muvettaa, dio
Nesaijeva Sunena, dio Ibn Maddetova Sunena i dr.
hadiska djela,
11. Abdurahman ibn Hasan ei-Ekve',
12. Al ibn Ibrahim ibn Ahmed ibn Amir - pred njim je preradio
kompletan Buharijev Sahih sa komentarom, itd. 1 5
Uenici
Kao to je ve reeno,

evkani je do kraja ivota, izmeu

ostalog, poduavao mlae generacije, tako da je velki broj i onih koji
se ubrajaju meu nj egove uenike. Mnog od njih su se istakli u
t
s Predgovor djelu: Nqm-rrtor!e moukol-obbor,st. 6-8.
1 35
evkali
poznavanju razliith islamskih znanosti a neki su napisali vrijedna
djela iz odreenih oblast. Izdvojit emo samo neke:
1 . Ali ibn Muhammed ef-

evkani - njegov sin, koji se od najmlaih

dana istakao u elji za stjecanjem znanja i koji je vrlo brzo, po
uzoru na oca, postao istakut islamski uenjak,
2. Husen ibn Muhsin es-Seb'i ei-Ensan el-emani posebno se
istakao u poznavanju stilistike arapskog j ezika,
3. Muhammed ibn Hasan ef-

edeni ez-Zimar,
4. Abdulhakk ibn Padi el-Hindi,
S. Muhammed ibn N asir ei-Hazmi, i drugi.
t 6
Djela
evkani je bio izuzetno plodan pisac. Napisao je veliki broj djela
iz razliitih islamskih znanost, najvie iz oblasti fkha. Mnoga od tih
djela tampana su i koriste se u naunim krugovima i izuzetno su
cijenjena. Nj egovi biograf kau da je napisao 1 14 djela,1 7 od kojih
navodimo samo neka:
l . Fethui-Kdir el-dami'u bene fnneir-rvaet ved-diraet min 'ilmit
teir- nj egov uveni tefsir,
2. Nelul-evtar ferh Muntekal-ahbar - komentar hadisa u kojima se
nalaze fkhski propisi poredan po fkhskim temama; djelo je
izuzetno cijenjeno i moda najpoznatje i danas iz te oblasti,
3. EI-Bedmt-tali' bi mehasini men ba'del-karis-sabi',
4. Ithaul-ekabir,
S. EI-Feva'iul-medu'a fl-ehadisil-mevdu'a - o patorenim
h adi sima,
6. Ed-Durml-bjfl-mesaililfkhij e - fkhsko djelo,
7. Irfadulfuhul- djelo iz oblasti usuli-fkha,
16
Isto, str. 8
1' Hajruddin ez-Zirik, nav. djelo, V tom, str. 298.
1 36
18
Isto.
8. Irfadus-sikat ila itfakif-fera'i'i 'alet-tevhidi vel-me' adi ven-nubuvvat
odgovor jevrejskom uenjaku iz panije Musau ibn Mejmun
el-Endelusiju,
9. Tuhftz-zakirn,
1 0. Et-Tuhef mezhebis-sel
1 1 . Ed-Dumm-nedidf kelimett-tevhid, t B
1 2. erhus-sudur f tahrmi r'i/-kubur - o zabrani zidanja
uzdizanja kaburova,
13. El-Kv/us-sadik f hukmil-imamifsik,
1 4. Tefnius-sem'i bi ibtali edi//tl-dem'i - djelo kojim opovrgava
stav dijela zejdija, koji smatraju da se namazi mogu spajati i
kod kue, kada ovjek nije putnik.
1 5. Risa/tu/-buge f mes' eletr-r'e - djelo kojim potvruje
ehlisunnetski stav vienja Allaha u Dennetu i pobija
mu'tezilijsko mljenje koje zastupaju i zejdije.
1 6. EI-Kvlu/-makbul f reddi haber/-medhu/ min gar sahabetr-Resu/
- djelo iz ue hadiske oblasti,
1 7. Umnij etu/-mutefevk ila ma'rft hukmi 'ilmil-mentk - stav o
logici,
1 8. Risa/tun f vudubi tevhidilahi 'aze ve dele - o obaveznosti
vjerovanj a u Allahovu j ednou,
1 9. R ur-rbe f ma jedz ve ma la jeduz minei-be - djelo o
sluajevima dozvolj enog i nedozvoljenog ogovaranja,
20. Risa/ f mesa'ili- 'av/ - djelo iz oblasti erijatskog nasljednog
prava,
21 . Et-Tevdih f tevatur ma dae fi-Mehdil-muntezan ved-Deddali
vel-Meso - djelo o vjerodostojnim predajama o pojavi
Mehdij e, Deddala i Isaa, a.s, pred kraj svjeta,
22. Risa/tu buget/-musted fr-rddi ala men enker/-idthade min
eh/i-tak/id - odgovor onima koji zagovaraj u taklid i njeu
idthad, itd. 19
1 37
evka" i
Tefsir
Jedno od najpoznatijih evkanijevih djela jeste njegov uveni
tefsir: Fethui-Kadir el-dami'u bene fnnejir-rvajet ved-diraet min 'ilmi-teir.
U samom nazivu stoji da je to spoj tradicionalnog i racionalnog tefsira,
ali g strunjaci u tefsirskim znanostima ipak najee ubrajaju u
tradicionalne tefsire. Mnog uenjaci izrekli su brojne pohvale tom
djelu, a dr. Zehebi, izmeu ostalog, kae: "Taj tefsir smatra se jednim
od najvanijih tefsirskih djela i izuzetno vrijednim izvorom za
tumaenje Kur'ana. evkani je napravio spoj tradicionalnog i
racionalnog tefsira, pri emu je izuzetno uspjean u sluaju racionalnog
a poprilino je opiran u navoenju predaja u sluaju tradicionalnog
tefsira. "2
0
Dr. Ekar za taj tefsir kae da je to "jedno od najboljih djela
to su ih iznjedrili genij alni islamski umovi na polju tumaenj a
znaenja asnog Kur'ana".2
1
Nakon zahvale Allahu, d., i salavata na Poslanika, s.a.v.s,
evkani u uvodu u Tefsir istie da se islamski uenjaci slau da je tefsir
najvrednija i najcjenjenija od svih znanosti,22 zatm ukazuje da je to
jasna injenica i da je nema potrebe dokazivati. Ipak, on navodi hadis u
kojem Muhammed, s.a.v.s, kae: "Prednost Allahova u odnosu na sav
ostali govor jeste poput prednosti Allaha u odnosu na Njegova
storenja. "2 On potom navodi podatak da j e veina mufessira,
prlikom tumaenja Kur'ana, slijedila j edan od dva pravca: tradiciju ili
vlastti razum. On ukazuje na vanost oba pravca, iznosei pohvalne
osobine i jednog i drugog, da bi misao zaokruio rjeima: "Shodno
tome, jasno je da je neophodno napraviti spoj izmeu ta dva pravca,
ne ograniavajui se na bilo koji od njih. To je cilj za kojim moja dua
tei i put kojim sam naumio hoditi - ako Allah da - s tm to u, u
sluaju razlika meu tefsirma, davat prednost poj edinim od njih, kada
god to bude mogue i koliko god budem shvatao, koji su ispravniji.
Moje polazite, koliko god j e to mogue, bit e znaenje rijei u
arapskom j eziku, te gramatka i stilistka a trudit u se da navodim
1
9 Predgovor djelu: Ny/1/-evtar Jeh m1ntekal-ahbar, str. 9-1 1.
2
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 286.
2
1
Dr. Muhammed Sulejman Abdullah el-Ekar, Z1bdet1t-te.r min Fethii-Kdir, Kuvajt
1994, V izd, predgovor.
2 Muhammed ibn A ibn Muhammed e-evkani, Feth1/-Kdir el-dami'l bejne fnny
rvaet vd-diraet min 'ilmit-t Bejrut 1983, I tom, str. 1 1 , 12.
23 Hadis biljei Tirmizi i ocjenjuje g kao "hasen" hadis.
1 38
vjerodostojne predaje o tome kako su ajete tumaili Poslanik, s.a.v.s,
ashabi, tabiini, tabi-tabiini i drugi priznat islamski uenjaci. "24 I iz tog
citata vidi se da se evkani trudio da tumai Kur'an i pomou
tradicionalnog a i pomou racionalnog tefsira.
Govorei o tradicionalnom tefsiru, on ukazuje na injenicu da je
manjina ajeta za koje postoje vjerodostojni hadisi o tome kako ih je
Muhammed, s.a.v.s, protumaio, te da ne treba uzimati u obzir sve to
se prenosi, kao npr. tumaenje pojedinih ajeta preneseno slabim
predajama.25 Tu se vidi njegov zdravi kritiki duh, bez kojeg bi se
moglo doi u opasnost da se navodi sve to je nekada reeno, bez
obzira koliko je to ispravno, kao to se deavalo poj edinim
tradicionalnim mufessirima. Kada je u pitanju tradicionalni tefsir, on se
veoma pohvalno izraava o Sujutijevom tefsiru: Ed-DuTI-mensur .t
tesr bil-me'sur "To djelo sadri skoro sve predaje u kojima se navodi
Poslankove, s.a.v.s, tumaenje ajeta te tumaenja ashaba i onih koji su
ivjeli poslje njih. Malo je takvih predaja koje Sujut ne navodi
.
"2
6
Autor potom govori o svom tefsiru, ukazujui na to da je
obiman, ali i da u njemu ima mnogo znanja i korist, te da sadri
mnoge, ne ba este vrij ednost, i lijepa tumaenja iz raznih tefsira.
Zatm se obraa itaocu, traei od njega da provjeri tu trdnju: "Ako
eli provjerit istinitost th rijei, prhvati se svih moguih tefsira na
Zemlji. Prostudiraj tefsire onih koji se oslanjaju na tradiciju, zatim se
obrat na tefsire onih koji se oslanjaju na racio i nakon toga,
prostdiraj moj tefsir, pa e progledati i bit e ti jasno da j e to djelo
sama sutina tefsira, najdivnije udo, blago tragaocima za znanjem i
krajnja elja pametnih ljudi. "27
Nakon toga on navodi ime koje je dao svom tefsiru i ukazuje na
to da ima mnogo hadisa koji govore o vrijednost Kur'ana, a da pravu
korist ovj ek nee postii sve dok ne razumij e znaenje kur'anskih
ajeta. U tom smislu on navodi Kurtubijeve rjei da ovjek koji ui
Kur'an mora radit na tome da razumije kur'anske propise, kako bi se
mogao prdravat naredbi a kloniti zabrana, te nastavlja sa citatom:
"Kako je runo da ovjek ua Kur'ana tokom uenja citra kur'anska
2
4 Muhammed ibn A e-

evkn, Ftbul-Kdir4 # . , I tom, str. 12, 1 3.

2
5 Isto, I tom, str. 12.
2 Isto, I tom, str. 13.
2
7 Isto, I tom, str. 13.
1 39
evka ni
nareenja i propise a uope ne razumije ono to ui! Kako e tek raditi
u skladu sa onim to ne razumije?! ! . . . "28 Zatim on navodi Kurtubijeve
rijei o tome koje discipline ua Kur'ana treba poznavati da bi
ispravno razumio Kur'an, te preuzima od njega predaje od ashaba i
tabiina o vrjednost tefsira. U jednoj od njih ukazuje se na trud koji su
ashabi ulagali da bi saznali tumaenje samo jednog ajeta: "a'bi kae da
je Mesruk otiao u Basru da bi saznao tumaenje jednog ajeta, al mu je
tamo saopeno da je ovjek koji to zna otiao u am (Sirija sa
okolinom). On se tada spremio i otiao u am, naao tog ovjeka i
saznao tumaenj e eljenog ajeta. "29 Dakle, bili su spremni danima i
danima putovat da bi saznal tumaenje samo jednog ajeta!
U uvodu evkani kae da je Tefsir poeo pisati u mjesecu rebi'ul
ahiru 1 223. h. godine (1 808. god.), te da ga je zavrio u redebu 1 229.
hidretske godine (tj . 1 814. god.) ,30 to znai da ga je pisao oko est
godina. Pored toga, on kae da se najvie koristio tefsirima slijedeih
poznath mufessira i islamskih uenjaka: Sujut, Ibn Atijje ed-Dimeki,
Ibn Atjje el-Endelusi, Kurtubi, Zamaheri, Ehu Da'fer en-Nehhas i
d.31
Nakon navoenja odreenih dijelova iz nj egova uvoda, dr.
Zehebi kae: "Iz navedenog jasno se vidi nain na koji je autor pisao
taj tefsir. Uzeo sam ga i dobrim dijelom proitao, pa sam zakljuio
slijedee: On prvo navodi ajete a odmah iza toga navodi njihovo
tumaenj e, za koje se moe rei da je logno i prihvatjivo. Nakon
toga on navodi tefsirske predaje prenesene od uenjaka prvih
generacija, preuzimajui veinu njih iz djela mufessira koje je naveo
kao izvore za svoj rad. Pored toga, on navodi vezu izmeu ajeta (el
munasebe). Mnogo se oslanja na pravila arapskog jezika i citra
poznate strunjake u toj oblast, kao to su Muberrid, Ehu Ubejde i
Ferra' . Ponekad navodi i razlike u kiraetma, u okvir sedam poznatih
kiraeta. Uz sve to, on ne proputa ni jednu priliku da iznese stavove
islamskih uenjaka razliith mezheba, da navede u emu se razlikuju,
te navede dokaze u vezi sa odreenim pitanjima, kao i da iznese i
vlastto miljenje. Pri tom, on daje prednost odreenim stavovima,
28
Isto, I tom, str. 13.
29 Isto, I tom, st. 1 4.
30 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 286.
31 Isto.
1 40
ukazuje na miljenja koja su ispravnija i linim naporom dolazi do
fkhskih propisa, dajui sebi pri tom veliku slobodu, jer sebe j e smatrao
mudtehdom koji nimalo ne zaostaje za ostalim mudtehidima."32
Kitika mukallida i osuda taklida
evkani je u taklidu, tj . slijepom slijeenju drugh uenjaka, vidio
veliku opasnost i j edan od uzroka tekog stanja muslimana. Zato se i u
svom tefsiru maksimalno trudio, prilikom tumaenja odreenih ajeta,
dokazati da je taklid nepoeljan i da treba ponovo pruit ansu
idtihadu. Dr. Zehebi mu zbog toga malo i zamjera, jer kae da j e
prenaglaena kritkovao taklid, dovodei u vezu svaki ajet koji govori
protv slijeenja predaka u njihovom pogrenom vjerovanju sa slijepim
slijeenjem odreenog uenjaka i odreenog pravca, odnosno
mezheba.33
Tako npr. prlikom tumaenja rij ei Uzvienog:
"
A kada urade
neko runo djelo, govore: 'Zatekli smo pretke nae da to rade, a i Allah
nam je to zapovjedio.' Reci: 'Allah ne zapovijeda da se rade runa djela!
Zato o Allahu govorite ono to ne znate?34, on kae: "Zaista se u
ovom asnom ajetu nalazi najvea osuda i najbolji savj et onima koji
slijepo slijede svoje pretke u onom to je u suprotnosti sa istinom.
Takvo ponaanje spada u oponaanje nevj erka a ne slj edbenika
Istine! ( ... ) Slijedei taj princip, j evreji ustrajavaju u j evrej stvu, krani u
kranstu a ljubitelji novotarija u svojim novotarijama! ta ih j e
navelo da ostanu u svojim zabludama ako ne to to su zatekli svoje
pretke u j evrejstvu, kranstvu ili pr novotarijama, pa su mislili lijepo
o njima, vjerujui da je to u to oni vjeruju Istina koju je Bog naredio
da se slijedi? Oni nisu lino istraival, nisu traili Istinu - to j e
obaveza, i nisu tragali za Allahovom vjerom - kao to treba. To j e
slijepo slijeenje i krajnja neodgovornost!"35 Nastavljajui kritiku
taklida, on kae da j e krajnja nemarost postupak onih koji slijede
rijei pojedinih ljudi, iako imaju ajete i hadise, te ljude koji bi mogli iz
tih ajeta i hadisa za njih izvui ispravne erijatske propise. Iz toga se
vidi da je i njeiu bilo j asno da ne moe svaki ovjek lino derivirati
32 Isto, II tom, str. 288.
33 Isto, II tom, str. 289.
34 El-A 'rf 28.
35 Muhammed ibn Ai e-evkan, Fethui-Kdir 4 4 . , II tom, st. 1 98.
1 41
evkani
propise i z ajeta i hadisa, te da to treba da rade istaknuti uenjaci, ali da
oni, takoer, treba da ukau na sluajeve gdje su prethodni uenjaci
odstupili od izvorog pravca.
Drugi prmjer evkanijeve estoke osude taklida jeste tumaenje
rijei Uzvienog, u kojima se navodi dijalog izmeu Ibrahima, a.s, i
nj egova naroda: "Kad on ocu svom i narodu svom ree: 'Kakvi su ovo
kumiri kojima se i dan i no klanjate?' oni odgovorie: 'I nai preci su
im se klanj ali.' 'I vi ste, a i preci vai bili su u oitoj zabludi' - ree."36
Tumaei te ajete, evkani, izmeu ostalog, kae: "Oni su se posluili
tim odgovorom, koji je tap na koji se oslanja svaki slabi i ue za koje
se hvata svaki utopljenik. To je prhvatanje slijepog slij eenja predaka,
pa tme oni kau: M smo zatekli nae pretke da ih oboavaju pa ih i mi
oboavamo, ugledajui se na njih i slj edei njihov pravac. Na isti nain
odgovaraju i prstalice taklida meu muslimanima, jer kada ih uenjak
koji poznaje Kur'an i Sunnet upozori da ne smiju postupati na osnov
miljenja onog ovjeka ije miljenje je opovrguto erijatskim
dokazom, oni odgovaraju: 'To je stav naeg imama (osnivaa
mezheba), a mi smo zatekli nae pretke da njega slijede i za njegovim
se miljenjem povode.' ( ... ) Pristalce taklida meu muslimanima
umjesto Kur'ana i Sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s, prihvatle su
knjigu u kojoj su sakupljena miljenja nekog islamskog uenjaka, koji
tvrdi da nije naiao na erijatski dokaz koji je u suprotnosti s njima. On
ga nije naao zato to nije bio u stanju da ga nae, ili zato to ga nije
dovoljno traio, ali ga je zato naao neko drug i jasno ga pokazao,
poput svjetljke!"37 Zehebi mu prgovara zbog tih rijei i kae da jedan
islamski uenjak ne bi smio tako govort o drugom islamskom
uenjaku. 38
evkani i muteabih ajeti
evkani je u akidi, tj. islamskom vjerovanju, bio selefjskog
pravca. Dakle, on nije zapao u greku poj edinih islamskih frakcij a koje
su muteabih ajete i ajete koji govore o Allahovim svoj stima
pokuavali protumait onako kako je to njima odgovaralo. Naime,
3
6
EI-Enbia', 52-54.
37 Muhammed ibn Al e-evkn, Fethui-Kdir # & . , III tom, str. 41 1, 412.
3
8
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 292.
142
j edni su ih tumaili u formi metafore, drug su Allahovim svojstima
pripisivali slinost sa ljudskim svoj stvma, itd. On je, u skladu sa
stavom ehlisunnetskih uenjaka od najstarijih dana, sve takve ajete
potrivao onakve kakvi jesu, bez ulaenja u rasprave i bez pokuaja
da se odgovor "kako" se neto deava,39 npr. kako se Allah sputa na
najnie nebo, kako to da On ima lice i ruke, itd. U tom smislu, pri
tumaenju rijei Uzvienog: "Gospodar va j e Allah, koji j e nebesa i
Zemlju u est dana storio, a onda se na Ar postavio . . . "40 On kae: "U
vezi s tim pitanjem uenjaci zauzimaju etrnaest razliitih stavova a
najprei i najispravniji jeste stav ispravnih prethodnh uenjaka (es
selefs-salih), da se Uzvieni postavio na njega, bez pitanj a 'kako'. To
se desilo na nain koji dolikuje Nj emu. ( . . . ) Lalekai navodi predaju
imama Malika da mu je j ednom prilikom doao neki ovjek i upitao ga
o nainu tog postavljanja, pa mu j e on odgovorio: 'Nain nam nije
poznat, ali je poznato da se postavljanje desilo i da je obaveza vjerovati
u to, te da je pitat o tome novotarja. "41
evkani i stavovi mu'tezilija
"Iako su zejdije prihvatile mnoge mu'teziljiske principe i usvojile
njihove stavove i verovanje u veini akaidskih tema, zakljuili smo da
evkani ne tei njihovm stavovima. Naprotv, on opovrgava njihove
stavove i nerjetko im se estoko suprottavlja."42 Tako npr. pri
tumaenju rjei Uzvienog: "I kad ste uglas rekli: 'O Musa, mi ti
neemo vjerovat dok Allaha ne vidimo!' - munja vas je oinula, vidjeli
ste."43, on kae: "Oni su kanjeni udarom munje zato to su traili ono
to Allah nije dozvolio, tj . da Ga vide na ovom svij etu. Mu'tezilij e i oni
koji se povode za njima negiraju vienje Allaha i na ovom i na onom
svijetu, dok ostali smatraju da je to vienje mogue na oba svijeta, ali
da e se ono ipak desiti samo na ahiretu. Postoji veliki broj
vjerodostojnih hadisa u kojima stoji da e vjernici vidjet svog
Gospodara na ahiretu i to je kategorki dokaz, tako da iskrenom
39 Isto, II tom, str. 295.
4 El-A 'ra 54. Ovdje smo naveli vlastiti prijevod, jer Korkutov odstupa od izvorog
znaenja.
41 Muhammed ibn A e-Sevkani, Fethui-Kdir . . . , II tom, str. 21 1, 212.
42 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 295, 296.
43 EI-Belar, 55.
1 43
evkani
ovjeku nema potrebe da, nasuprot tim hadisima, prihvat pravila
ilmul-kelama koja su uspostavle nekadanje mu'tezile . "44 Na slian
nain evkani reaguje protiv mu'tezilijskih stavova: da e ovjek ui u
Dennet samo na osnovu svojih djela, bez udjela Allahove milosti
(tumaenje 43. ajeta sure EI-Ea'raJ, da sihr ne postoji i da ne postoji
urok putem ljudskog pogleda (67. ajet sure Jusuj, da Allah nee
oprostit nikom ko se ne pokaje za odreeni grjeh (53. ajet sure Ez
Zumer, itd.
Pitanje stvorenosti i vjenosti Kur'ana
Pitanj e koje je j edno vrij eme bilo gorue u islamskom svijetu i
zbog kojeg su nastajali brojni problemi, j este: Da li je Kur'an vjean ili
je stvoren. Poznato je da su mu'tezilije smatrale da j e on stvoren, te da
su, ne samo putem naune rasprave, nego i putem prisile, hele takav
stav naturiti svim ostalim pravcima. Poznato je takoer da su uenjaci
ehli-sunneta vrsto stal na stavu da Kur'an, kao Allahov govor, nije i
ne moe biti stvoren, nego da je vjean, tj. oduvijek. Dobro je poznat
je i sluaj Ahmeda ibn Hanbela, koji je proveo dugi niz godina u
zatvoru zbog tog pitanj a. Interesantno je da se evkani u vezi s tim
pitanjem ne opredjeljuje ni na jednu stranu, nego se uzdrava od
odgvora na njega. On, s jedne strane, ktikuj e mu'tezilije zbog
represije koju su sprovodili povodom tog problema, ali, s druge strane,
krtkuj e ehlisunnetske uenjake to su prihvatli suprotan stav u vezi s
tm, a naroito to su proglaaval nevj ernicima one koji su smatrali da
je Kur'an stvoren. On smatra da je najpravednije bilo ne uputat se u
tu raspravu, jer se do vremena poj ave tog pitanj a ne prenosi da je iko
od ashaba ili tabiina rekao neto na tu temu. Time bi se izbjeglo
proglaavanje nevj ercima grupacija koje su pogrijeile u vezi sa datim
pitanj em. 45
Navoenje slabih i patvorenih predaja
Ono to se realno moe prigovoriti Tefsiru jeste to to evkani,
iako strunjak u hadiskim disciplinama, u svom tefsiru navodi predaje i
4 Muhammed ibn A e-

evkani, Frtbul-Kdir . , I tom, str. 87.

45 Opirje o tome: Isto, III tom, str. 397.
144
hadise koje su hadiski strunjaci ocijenili kao slabe, ili ak i patvorene,
odnosno izmiljene.4
6
Primjere za takvo navoenje imamo u sluaju
55. i 67. ajeta sure EI-Maie. U prvom sluaju on sam ukazuje na to da
se izraz raki'un ne odnosi na namaz, jer se spominje u kontekstu
davanja zekata, ali, ipak, nakon toga on navodi predaju u kojoj stoji da
je Alija, r.a, dao prsten kao zekat dok je bio na ruku'u u namazu, s tm
to uope ne navodi da je ta predaja patvorena. 47 U drugom sluaju on
navodi predaju po kojoj je taj ajet obj avlj en povodom navodnog
obeanja Poslanika, s.a.v.s, Aji u mjestu Gadir Ham da treba biti
halifa iza njega, ne navodei da je i ta predaja takoer izmiljena,
prema konsenzusu ehli-sunnetskih uenjaka.48 Neki, za navoenje
takvih predaja nalaze, donekle, opravdanje u tome to su na slian
nain postupali mnog prethodni mufessiri, na to on sam ukazuje u
svom uvodu, istiui da e on navodit samo odakle predaje preuzima,
bez ulaenja u njihovu vjerodostojnost.49
evkani i zejdije
Ve smo naveli da je evkani odrastao u sredini gdje je bio
zastupljen zejdij ski mezheb, te da je i on j edno vrjeme bio njegov
pristalica, ali da se poslije, postgavi stepen idtihada, osamostalio i
nije slijedio ni jedan mezheb. I pored toga, Zehebi njegov tefsir ubraj a
u zejdijske tefsire, mada, s pravom, na kraju prikaza tog tefsira on
zakljuuj e: "To djelo ima vrijednost i svoje mjesto, iako nam ne daje
jasnu sliku o tefsiru kod imamija zejdija . . . "5
0
To nije udno, budui da
njegv tefsir veina uleme i ne ubraja meu zejdijske tefsire. Tako npr.
dr. Abdullah el-Vuhejbi o tome kae: "Zehebi evkanijev komentar
Kur'ana ubraja u zejdijske tefsire. Meutm, injenica je da nije tako i
onaj ko iitava njegov tefsir nee nigdj e nai da je evkani prihvatao
stavove zejdija. Nj egovo vjerovanje (akida) jeste selefjsko i on
opovrgava mu'tezilijske stavove - a da je zejdija, on bi ih prihvatao, jer
4 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 288.
47 Vidjet: Muhammed ibn A e-evkani, Fethui A 4 . , II tom, str. 51, 52.
4 Vidjeti: Isto, II tom, str. 60.
49 Vidjeti: Abdullah ibn Ibrahim ibn Abdillah el-Vuhejbi, Et-te!r bil-eseri v-rJ ve efheru
kull bit-te!rfhima, objavljeno u: Medeletul-buhu!l-islamij e, Rijad 1 413. h.g, br. 7, str.
230.
so
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, st. 299.
145
evka ni
zejdije preuzimaju stavove mu'tezilija po pitanju Allahovih svojstava,
po pitanju pravde i po drugim pitanjima u kojima su se razili ehli
sunnije i mu'tezilije. Pored toga, u fkhskim pitanjima on ne prihvata
zejdijske stavove, nego ih samo navodi, kao to navodi i stavove
drugh, da bi se znalo za njih . . . "51 O tome jasno kae i Mehmed
Handi: "Isprva bijae zejdijskog mezheba koji kasnije napust i poe
se ivo zalagati za ehlisunnetski mezheb. U fkhu se ne drae ni
jednog mezheba nego se oslanjae na ono to bi sa sobom razumio iz
Kur'ana i Hadisa."S2
Moemo zakljuit da je evkanjev tefsir jedan od posebno
vrjednih tefsira, zbog ega je doivo brojna izdanja i zbog ega se i
danas puno korist. Najee je tampan bez ikakve izmjene, dok je
nekada izdavan sa odreenim dopunama i preradama, kao to se to
desilo sa izdanjem uvenog indijskog uenjaka Muhammeda Siddika
Hasana hana, koji j e roen 1248. h. godine a umro je 1 307. h. godine.sJ
Pored toga, tampan je i u skraenom izdanju, kao to je sluaj sa
izdanjem koje je skratio dr. Muhammed Sulejman Abdullah el-Ekar i
nazvao ga: Zubdetut-teir min Fethii-Kadir.
* * *
Sl
Abullah ibn Ibrahim ibn Abdillah el-Vuhejbi, nav. djelo, st. 231 .
5
2
Handi Mehmed, UmdH tqnnkibodtkook,str. 61.
53 Isto.
146
RACIONALNI TEFSIR
c
\
_

_
J
l "
i
i
1\
A) JEZI KO- STILSKI TEFSI R
( ,. l > t " i i "
MAHMUD IBN UMER
v
EZ- ZAMAHSERI
467/1075.-538/1 1 44.
Zamaheri je istaknuti mufessir, koji se pored tefsira
istakao i u hadisu i fkhu, a posebno u stilistici i disciplinama
arapskog jezika. Njegov tefsir jedan je od najznaajnijih
racionalnih tefsira, a glavni nedostatak su mu'tezilijski stavovi
koje Zamaheri u njemu iznosi. Ipak, i danas je izuzetno
cijenjen zbog j ezika-stilistike analize kur' anskih ajeta, u emu
je ostao neprevazien. U fkhu Zamaheri je bio hanefjskog
mezheba.
Mal"d ibn lmet ez-Zamaheti
Puno ime mu je: Mahmud ibn Umer ibn Muhammed ibn
Ahmed el-Huvarizmi ez-Zamaheri. Roen je 467. god. po Hidri,
odnosno 1075. god. po Isau, a.s, u Zamaheru u pokrajini Horezm
(Huvarizm). 1 Nakon stjecanja znanja odlazi u Mekku, gdje boravi
izvjesno vrjeme, zbog ega j e dobio naziv Darllh, kojim se ukazuje
na to da je puno vremena proveo u blizini Allahove kue, tj. asne
Kabe. Tu se susretao sa brojnim uenjacima a t je i napisao svoj
uveni tefsir.2 Putovao je i boravio u raznim mjestima, da bi se skrasio
u Durdanu, u pokrajini Horezm, gdje je i umro 538/1 1 44. godine. J
Zamaherjeva uenost
Zamaheri je stjecao znanje pred brojnim uenJactma tog
vremena, od kojih se posebno iste Ehu Mudar,4 koji je na njega
izvrio najvei utjecaj i o kojem on pjeva, oplakujui njegovu smrt:
Mnog mi kau: "Kakav je to biser
Ito se u dva niza iz tvoih ou prsia?"
Ja im velim: "To je biser Ito mije nime Ehu Mudar
uJi naunio, eto se sada prsia na o. " s
Zamaheri se istakao u brojnim znanostma, a naroito vrstan
strunjak bio je u tefsiru, hadisu, fkhu i svim disciplinama arapskog
j ezika.6 Njegova prepoznatljiva karakteristka jeste orgnalnost. Poto
je bio vrstan znalac, esto je donosio vlastite stavove i miljenja. Nije
bio poput mnogih koji su sakupljajui stavove drugih pisali djela. Svoju
samostalnost naroito je iskazivao u disciplinama arapskog j ezika, tako
da je rijetko citrao druge uenjake, ali su zato mnog poslje njega
citrali, budui da su njegovi stavovi u tim disciplinama nezaobilazni.7
t Hajruddin ez-Zirkli, El-A 'lm, VII tom, str. 1 78.
2 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Buhusf Nsult-tesr ve menahi, Rijad 1413 h. g, str.
1 53.
3 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 1 78.
4 Njegovo ime je: Mahmud ibn Derir el-Isbihani. Bio je istaknuti stunjak u arapskom
jeziku. Umro je 507. godine po Hidri, u Mer.
5 Handi Mehmed, Uvd u tesrslu i hadisku nauku, str. 52.
6 Menna' el-Kattan, Mebahis f 'mii-Kr'an, Rijad 1 981. god, VIII izd, str. 369.
7 Isto, str. 388.
1 50
Vijesti o njegovoj uenosti brzo su se irile, tako da, gdje god bi
dolazio, oko njega su se okupljali uenjaci sa eljom da neto naue od
njega. S kim god je raspravljao, taj bi mu priznavao uenost i
sposobnost i iskazivao mu potovanj e. S obzirom na sve navedeno, on
je, u islamskom svjetu, u svoje vrijeme vaio za najistaknutjeg
uenjaka.8
U fkhu je bio hanefjskog mezheba, a je u akaidu slijedio
mu'tezijski pravac, zbog ega mu se do danas upuuju prgovori.
Naime, njegova djela najve su cijenjena zbog vanredno lijepog stla i
zbog orignalnosti u arapskom jeziku, pogotovu kada su u pitanju stil i
nadnaravnost kur'anskog izraza, zbog ega mnog za nj egov tefsir kau
da do tada slian nije napisan.9 I danas se njegov tefsir smatra
nenadmanim kada je u pitanj u jeziko tumaenje Kur'ana i ljepota
kur'anskog izraza. Islamski uenjaci ukazuju na injenicu da se sa te
strane nj egov tefsir moe i treba koristti, ali da treba pazit na
mu'tezilijske stavove koje on iznosi.
Djela
Zamaheri je napisao veliki broj djela, iz raznih oblasti, od kojih
su mnoga tampana i doivj ela vie izdanja. Posebno su vana slijedea
njegova djela:
1 . EI-Keffau an hakaikit-te'vii ve uunul-ekavili f vudhi-te'vili. To
je njegov uveni tefsir, o kojem e poslije biti vie govora.
2. El-Faik djelo iz oblasti hadisa, odnosno iz posebne hadiske
dscipline, koja se zove garbul-hadis. 1D
3. EI-Mussal dj elo koje se ubraj a meu najbolja djela o
arapskoj sintaksi. 1 1 tampano je vie puta. Zboj nj egove vanost, vie
uenjaka je pisalo komentare na to djelo. Sam Zamaheri, htjui ga
pribliiti poeticima, skrato ga je i nj egov saetak j e nazavao: El-
8
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Teir1v. , I tom, str. 430.
9 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 430.
to
Handi Mehmed, nav. djelo, str. 52.
1 1
Isto.
1 5 1
Mahmtd i bn lmel ez-Zamaheli
Unmuzedu fn-nahv. I na to djelo neki uenjaci su pisali SVOJe
komentare. 1 2
4. Esasui-beiaga - djelo pisano u formi rjenika, koje naroitu
panju poklanj a upotrebi rij ei u prenesenom znaenju. 13
5. EJ-Mukaddima - arapsko-perzijski rjenik, u dva toma.
6. Mukaddimetui-edeb - djelo iz oblasti arapskog jezika
Povod pisanju tefsira
U uvodu Zamaheri navodi ta je bio razlog da pone pisat
tefsir: Kada bi protumaio neki ajet i tme pokazao kakve sve ljepote,
mudrosti i koristi dotini ajet sadri, mnogi bi od njega traili da na taj
nain protumai cijeli Kur'an. Meutim, on se u tome ustruavao, zato
to je smatrao da ima i drugih koji to mogu uraditi, te da bi svaki
ovjek trebalo samostalno da istraiva ljepote kur'anskog izraza. Kako
su sluaoci bili upor, on je protumaio na taj nain Fathu i jedan dio
sure EJ-Bekar, opiro izlaui sve ono do ega je svojim naunim
radom doao. Meutm, tek tada mnog su poeli hvaliti takav vid
tumaenja Kur'ana i uporno ga moliti da ga dovri do kraja. Posebno
se u tome istakao Ebul-Hasan ibn Hamza ibn Vehhas, koji je govorio
da zamalo nije prekinuo sve svoje obaveze u Hidazu i doao za
Zamaherijem u Horezm, kako bi od njega sluao tumaenj e Kur'ana.
Tada Zamaheri vie nije mogao nai opravdanja i izgovora, pa je
poeo pisat cjelovit komentar Kur'ana, za boravka u Mekki i u haremu
asne Kabe. On sam kae da je tefsir napisao u skraenoj formi, te je
nj egovo pisanje potrajalo koliko i perod hilafeta Ehu Bekra, to iznosi
preko dvije godine i etiri mjeseca, a da je htio opirno da ga pie, to bi
potrajalo vie od trideset godina. Nakon toga, on kae: "To je samo
jedan od mnogh znakova ovog asnog Hrama i jedan od njegovh
brojnih bereketa koji se izlio na mene. Molim Allaha da taj moj trud
bude razlog moga spasa i svjetlo na sirat-upriji, koje e ii ispred
mene i sa moje desne strane. A divan li je On onaj od kog se moli! "14
1
2
Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, Sqrm r'kmio-oubrk', Bejrut 1 996, XI izd. X tom,
str. 1 52.
1
3 Handi Mehmed, nav. djelo, str. 53.
14 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 431-433.
1 52
Vrijednost Zamaherijeva tefsira
Uz kritiku zbog iznoenja mu'tezilij skih stavova u svom tefsiru,
Zamaheriju se mora odati priznanje zbog pisanja Kefaa, kako ga
skraeno zovu, jer j e nenadmaan u pristupu kur'anskim ajetima sa
j ezike strane i otkrvanj u kur'anske nadnaravnosti i ljepote stla. Tako
dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, o njegovom tefsiru kae: "to se
tie vrjednost ovog tefsira, uprkos mu'tezilizma koji se u njemu
nalazi, njemu nema premca, zato to je autor u njemu obj elodanio
mnoge vidove kur'anske nadnaravnosti u vie ajeta, zato to je u njemu
pokazao ljepotu kur'anskog stla i sklad nj egova rasporeda. Ne postoji
neko ko bi poput Zamaherija mogao otkriti ljepotu Kur'ana i
fascinantnost nj egova stila - zato to je na vrlo vjet nain u njeg
utkao mnoge znanosti, a naroito je ukazivao na arapski j ezik i poeziju,
te to se koristo njegovim disciplinama: stlistkom, govortvom,
j ezikom analizom i knjievnou. Tim talentom za j ezik i knjievnost
on je Ke!!a oguo u novo i lijepo ruho, ime je skrenuo panju
uenjaka i stekao naklonost mufessira.
"ts
U uvodu Zamaheri naglaava da uenjak ne moe biti pravi
mufessir, bez obzira na to koliko poznavao fk, hadis i ostale islamske
znanost, sve dok ne bude vanredno struan u disciplinama arapskog
j ezika a naroito u dvije discipline stilistike arapskog j ezika, koje su
usko vezane za Kur'an: me'ani i bean. Pri tome, on mora puno
vremena potoit u istaivanju ljepota kur'anskog izraza, poznajui i
ostale discipline arapskog jezika, te posebno se trudei da otkrij e
skrivene ljepote i nadnaravnosti kur'anskih ajeta. 16 Budui da je sve to
primijenio u svom tefsiru, Zamaheri u stihu hval svoj komentar
Kur'ana:
15 Isto, str. 433.
16
Isto, str. 434.
Bezbr teira ima na svetu, ali, Alaha mi,
nema meu nima kao Ito je mo Kefa
Ako tra! prav put, t ga tajno !ta jer je
nezane kao bolest, a Ke!!aje kao liek. t7
1
7 Hadi Mehmed, nav. djelo, str. 52.
1 53
Mahmtd ibn lmet e.-Zamaheli
"Razumijemo Zamaherija i ne ktkujemo ga zbog zadivljenost
i ponosa svojim Keffaom do te mjere da kae ono to je rekao u
njegovu pohvalu, jer zaista je to djelo jedinstveno i u oima strnjaka
i izuavalaca tefsira je od neprocjenjive vrijednosti. ak mu i protvnici
odaju prznanje za izuzente rezultate i zadivljujue djelo, iako mu
upuuju i odreene kritike, koje se uglavnom odnose na mu'tezilijske
stavove. "
1 8
Mnogi islamski uenjaci istcal su pozitvne osobine nj egova
tefsira, a isto tako i ono to je za kritku. Tako npr. ejh Hajdar el
Herev, j edan od komentatora, kae: "Zaista j e Keffaizuzetno vrij edno
i cijenjeno djelo. Njemu ravnog nema meu dj elima prethodnih
uenjaka, niti se sa njim moe porediti ij edno djelo kasnijih uenjaka.
( ... ) Ni jedno tefsirsko djelo nakon njega - i ako se uzme u obzir da se i
njemu u nekim stvarima moe prgovoriti - kada se uporedi sa njim,
nema ni izbliza nj egove ljepote i drai, makar se autor tog djela koristio
Keam i slijedio njegov pravac. Koji god bi od njih makar malo
izmijenio nj egovu formulaciju i izraze, pao bi u greku i apsurd. "t9
Meutim, ubrzo iza te pohvale, slijedi Herevij eva kritika: "Kada god
doe do tumaenj a ajeta iji sadraj i znaenje ne odgovara njegovim
stavovima i onom to on hoe, on ga hladnokrvno, nategnutim
tumaenjem i konstrukcijama, tumai drugaije od njegova osnovnog
znaenja. ( . . . ) Zato u njegovom djelu ima puno oitih mu'tezilij skih
stavova, koji se odmah mogu uoit, kao i onih skrivenih, koji se ne
mogu lahko primijett i ije zamke i klopke mogu otkriti samo rijetko
nadareni uenjaci koji to pomno istrauju. To je zaista velika nevolj a i
krupni nedostatak tog djela.
"ZO
uveni Ibn Haldun u svoj oj Mukaddimi, govorei o
Zamaherjevom tefsiru, kae: "Jedno od najboljih djela te vrste tefsira
jeste Keffa Zamaherija iz Horezma, s tim to je njegov autor
mu'tezilij a u akaidu, pa donosi dokaze koji idu u prilog njihovim
neispravnim stavovma, pokuavajui to uradit pomou stilstike. U
tom pogledu uenjaci ehlisunneta ga ne slijede, nego upozoravaju na te
zamke, mada Zamaherju odaju priznanj e za veliki doprinos na planu
j ezika i stlistike. Ako onaj ko ita to djelo poznaje ehli-sunnetske
1 8
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 435.
19 Isto, str. 436.
2 Isto, str. 437.
1 54
stavove i dokaze, on je siguran od tih zamki i neka se okorist
njegovim itanjem radi drugh vrjednosti koje ima. Danas ve imamo
jedno djelo

erefddina et-Ti bija iz Iraka, koje je komentar

Zamaherijeva djela, u kojem je on detaljno komentarisao nj egove
rijei i dokazao da nj egovi mu'tezilij ski stavovi nisu ispravni, te da
stiistika kur'anskih ajeta ide u prlog ehlisunnetskim a ne mu'tezilijskim
stavovima. On je to izuzetno dobro uradio zato to je dobro upuen u
sve discipline stlistike arapskog jezika. Dakle, od svakog uenog
ovjeka postoji jo uenijif"2t
Zamaherijev tefsir bio je interesantan i privlaan mnogm
mufessirima, tako da je dobio veliki broj komentara. Jedan od
najznaajnijih jeste komentar

erefddina et-Tibija, na koji ukazuje Ibn

Haldun. Tibi je umro 734. godine po Hidri, a njegovo djelo se zove:
"Futhul-gajb fl-keff an kina'ir-rejb" i tampano je u est velikih
tomova. Nakon ukazivanj a na injenicu da su mnog komentarisati
Kef!a dr. Zehebi istie da je to, samo po sebi, jasan dokaz da taj tefsir
spada u sam vrh tefsirskih djela, a potom dodaje: "Nije udno da
Ke!!au prpada takvo mjesto, jer je to prvo tefsirsko djelo koje nam
otkriva tajne kur'anske stilistke, pokazuje vidove nadnaravnosti
Kur'ana i ukazuje na najsitije detalje znaenja koje se moe razumjeti
iz kur'anskog izraza, a sve to izlae u zadivljujuoj knjievnoj formi i
izvanrednom jezikom izrazu. ( . . . ) Nakon toga, nemamo pravo, zato
to smo ehlisunnetskog pravca i to nam se ne svia mu'tezilijski
smjer, odustat od tog tefsira, jer je inj enica da su se mnog
ehlisunnetski uenjaci pohvalno izrazili o njemu - sa izuzetkom onog
to je mu'tezilijsko i da se veina ehlisunnetskih mufessira oslanjala i
koristila Ke!am.22

to se tie ajeta koji govore o fkhskim pitanjima, Zamaheri

posveuje neto prostora njihovom tumaenju, ali bez opirost i
detaljnog izlaganj a. Bio je hanefjskog mezheba, ali ne po svaku cijenu,
pa se ponekad opredjeljivao i za stav iz drugog mezheba, ako bi
smatrao da je ispravniji. To se moe vidjeti npr. iz tumaenja 222. ajeta
sure EJ-Bekar: "I pitaju te o mjesenom pranj u. Reci: 'To j e
neprjatnost.' Zato ne opite sa enama za vrjeme mjesenog pranja, i
ne prilazite im dok se ne okupaj u . . . ", ili 237. ajeta iste sure: " ... osim ako
21
Menna' el-Kttan, nav. djelo, st. 370.
22
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 442.
1 55
MahW1.d ib" UWe, e2-LaWaheri
se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odluuje o sklapanju
braka . . . "23
Slijedea odlika njegova tefsira jeste da on malo navodi
israilijj ate, predaje od jevreja i krana. I kada ih navodi, ini to na
jedan od t naina: 1 . na poetku kae: "Prenosi se . . . " (rve), bez
navoenja izvora, ime ukazuje na njihovu slabost, 2. na kraju predaj e
kae da Allah najbolje zna njenu vjerodostojnost, i 3. kada se predaj a
odnosi na stvari vjere, on donese ocjenu njene vjerodostojnosti, makar
i ukratko. U svakom sluaju, on nije pao u greku u koju su pali druge
mu'tezilije koje su tumaile Kur'an, jer su oni navodili mnogo takvih
predaj a, zbog ega su njihovi tefsir manj e vrij edni.24
Stilistiki i jezik aspekt Zamaherijeva tefsira
Keffa se ubraja meu racionalne tefsire i tu zauzima visoko
mjesto. Njegova glavna karakterstka jeste da Zamaheri u njemu
pristupa tumaenju Kur'ana sa jezika-stlistikog aspekta, to je vrlo
vana strana kur'anskog izraza. Naime, poznato je da su predislamski
Arapi izuzetno cijeni svoj j ezik, a naroito pjesnito, u emu su
dostgli veoma visok stepen, zbog ega je njihova poezija i dan-danas
predmetom raznih studija. Objavljivanjem Kur'ana oni su ostali
zapanjeni ljepotom nj egova stla, unutarjim rasporedom i nainom
izraavanja, to je i bio razlog da dio njih prmi islam. Na vie mjesta u
Kur'anu Uzvieni Allah ukazuje na taj aspekt kur'anskog izraza i
poziva one koji ga ne priznaju da napiu neto slino Kur'anu, i
nekoliko sura, ili makar samo nekoliko ajeta! Takoer se zna da je bilo
nekih pokuaja da se odgovori tom izazovu, ali su ostali bez uspjeha.
Glavni akcenat u svom tefsiru Zamaheri usmjerava upravo na
taj segment, dokazujui, na bezbroj primj era, ljepotu kur'anskog stila i
nenadmanost i nadnaravnost nj egova izraza. To su izuzetno privlani
detalji za onog ko se bavi prouavanjem Kur'ana i trajna su inspiracij a
za otkrvanj e detalja koji ukazuj u na nepogreivost Kur'ana i njegovo
boansko porj eklo. Moe se slobodno ustvrditi da ne postoji nijedan
drug tefsir koji posveuj e toliko panje spomenutom aspektu i koji to
ini na tako upeatljiv i uvjerljiv nain. Zbog toga su se skoro sv
2
3 Isto, str. 474, 475.
2
4 Isto, str. 476-482.
1 56
mufessiri koji su se pojavili nakon Zamaherij a koristi njegovm
dostgnuima na tom planu, navodei njegove rijei i stavove,
pogotovu kada su u pitanju metafora, prenesena znaenja i druge
discipline stilistike arapskog j ezika, emu, u mnogo sluajeva, uope ne
bi posveivali panju da nije bilo Zamaherja. Svi oni priznaju da j e
Zamaheri do danas neprevazien na tom planu.25
Ukazujui na te detalje i kur'ansku preciznost, Zamaheri istie
da svaka rije u Kur'anu ima svoje mjesto i da

je sa odreenim
razlogom ba ona objavljena, te da bi sasvim drugaiji efekat bio kada
bi se upotrjebila neka druga rije. Tako npr. tumaei kur'anske rjei
Ve d'tuke min Sebe'in bi nebe'in jekin (Iz Sabe t donosim pouzdanu v}esl26
on ukazuje na efektnost i sklad t rijei po zvunosti (dinas -
paranomazija). Zatm, iste injenicu da bi sa stanovita znaenja
umjesto rijei nebe' mogla biti upotrij ebljena i rij e haber, jer obadvij e
znae: vijest, a bi se u tom sluaju izgubio sklad rijei po zvunosti!
Pored toga, Zamaheri sline aplikacije navodi u sluaju drugh ajeta,
kao to je npr: Ve kile ja erduble'i maeki ve ja sema' u aklii (I bi reeno: "O
Zemlo, guta svou vodu a t, o nebo, prstani/',27, Ve kal ja esea 'ala Jusu (I
rf: "O Jusuf, tugo moa/',28, Ve hum jenheve anhu ve jen'evne 'anhu (Oni
zabranuu da se u Kur'an tere, i sami se od nega uda!avau.)29 itd.
Pored zvunih efekata, Zamaheri izvanredno dobro ukazuje i na
efekte znaenja poj edinih kur'anskih rijei i ajeta. Tako npr. tumaei
Allahove rijei: "I oni koji e u vatri biti govorit e straarima
dehennemskim . . . "30 on postavlja pitanje: "Zato ovdje nije reeno: 'I
oni koji e u vatri biti govore straarima njenim . . . "', a zatim
odgovara: "Zato to samo spominjanje Dehennema izaziva zebnju i
strah!" Dakle, on tme ukazuje na injenicu da bi se umjesto rijei
Dehennem u ovom ajetu mogla upotrijebit lina zamjenica, ali je
namj ero u istom ajetu, vrlo blizu, spomenuta i vatra i Dehennem, da
bi bio jai efekat i da bi se izazvao jai strah od njega! Tumaei rij ei
Uzvienog: "A ako vam one od svoje volje od toga to poklone .. ."31, u
25 Isto, st. 43, 44 .
2 En-Nem/, 22.
2
7 HNd 4.
28
J
NI 8
4.
2 EI-En'am, 26.
3 EI-Mt', 49.
31 En-Ni.a', 4.
1 57
Mahmtd ibn Vmel e:-Zamaheli
kojima se govor o mehru, on ukazuje na dvije inj enice: Pro, da se
tm rijeima smanjuje mogunost manipulacij e, te da u tim sluajevima
treba postupat oprezno, jer se to pokanj anje, odnosno vraanj e dijela
mehra muu, uslovljava dragovoljnou od strane suprge. Tu nije
reeno samo: "ako vam one poklone . . . " il: "ako se one sloe .. ", nego je
dat naglasak na rijeima: "drage volje". I drugo, rijeima "od toga to",
upuuje se na to da bi to ene trebalo rjee praktkovati, jer nije
reeno: "ako vam one to poklone", tj. upuuje se na davanje dijela a ne
kompletog mehra. To je svakako u fnkciji zatite ena i njihove
imovine.
Primjeri mu'tezilijskih stavova u njegovom tefsiru
Da bi stari bili jasnije kada su u pitanju mu'teziljski stavovi
zastupljeni u Zamaherijevom tefsiru, navest emo nekolko primjera.
Jedna od bitnih taaka u kojima se mu'tezilj e razlikuju od ehlsunnij a
jeste pitanje vienj a Allaha na ahiretu. Budui da se u Kur'anu jasno
kae: "Toga dana e neka lica blistava biti, u Gospodara svoga e
gledati,"32 ehlisunnetski uenjaci smatraju da e vjernci u Dennetu
moi vidj et Uzvienog Allaha. Mu'tezilijiski uenjaci uzimaju slijedee
rij ei Uzvienog: "Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do
pogleda dopire . . . "33 kao osnov u toj diskusiji, tvrdei na osnovu njih
da niko ni na ahiretu nee moi vidjeti Allaha, d.. Meutim,
ehlsunnetski uenjaci odgovaraju na to rij eima da se taj ajet odnosi
samo na ovaj svijet, a ajeti iz sure EI-Kame na ahiret, jer je to u tim
ajetma jasno i reeno. Tumaei ta dva ajeta iz sure EI-Kjame
Zamaheri se povodi za svojim prethodnicima mu'teziljama i trdi da
nee biti mogue vienj e Allaha na onom svijetu. Za dodatno
pojanjenje tog stava on uzima drugo znaenje glagola nezr,
upotrijebljenog u tim ajetima: "iekivati", a ne njegovo osnovno:
"gledati". Da bi taj stav potrdio, poziva se na neke sthove iz
predislamske poezije.34
Za Zamaherija mnogi islamski uenjaci navode da je svaku
prliku koristio da istakne svoje mu'tezilij sko opredjeljenje i za njega se
32 El-omr,22, 23.
33 El-Eo'om, 103.
3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 46.
1 58
maksimalno zalagao. Stoga, on nastoji iz svih ajeta iz kojih moe da
izvue dokaz za takve stavove, a ako to ne moe, onda bar pokuava
da protumai odreeni ajet tako da ne bude protv th stavova. J edan
od takih sluajeva jeste i prmjer tumaenj a ajeta o vienj u Uzvienog
Allaha na ahiretu.
Drugo bitno pitanj e po kojem se mu'tezilije razlikuj u od
ehlisunnija jeste pitanj e oprosta poiniocu velikog grjeha ako se ne
pokaje na ovom svijetu i duine nj egova boravka u Dehennemu na
onom svijetu. Ehli-sunnije vjeruju da e Allah u nekim sluajevima,
zbog Njemu znanih razloga i zato jer On ima pravo na to, oprostti
odreeni grijeh ovjeku za koji se nije pokajao na ovom svijetu i da
poinilac velikog grijeha nee vjeno boraviti u Dehennemu, za to
postoje dokazi i u aj etima i u hadisima. Meutm, mu'tezilije tvrde da
takvom ovjeku Allah nee oprostit i da e on vjeno boravit u
Dehennemu. Isti taj stav zastupa i Zamaher, tumaei ajet: "Onome
ko hotimino ubije vjernika kazna e biti - Dehennem, u kome e
vjeno ostat, Alah e na njega gnjev Svoj spustiti i proklet e g i
patnju mu veliku pripremiti. "35 Za potvrdu tog stava on se poziva i na
odreene hadise i miljenja istaknutih ashaba i tabiina, a prije svega na
Ibn Abbasove rijei.36 Meutim, s obzirom na druge ajete i brojne
vjerodostojne hadise koji govore na tu temu, jasno je da je stav ehli
sunnija ispravniji.
Na kraju, moe se zakljuit da j e Zamaherijev tefsir jedan od
najboljih tefsira, te da je nenadmaan kada su u pitanju j eziko
stlistika analiza i tumaenje Kur'ana. Glavni nedostatak su
mu'tezilijski stavovi koje zastupa, pa ih ne treba ni prihvatati.
Uostalom, nema ni j ednog tefsira bez greke, tj. da je u cj elosti
ispravan. Treba rei i to da je oito da je Besim Korkut, prilikom
prjevoda Kur'ana na bosanski jezik, koristio Zamaherijev tefsir, to
se vidi iz veeg broja prmjera.
* * *
35 Eo-Nito',93.
36 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 457, 458.
1 59
EBU HA]JAN
J. ' u'
654/1 256. -745/1 344.
Ehu Hajjan el-Endelusi jo jedan je izvanredan plod
nekadanje islamske

panije, odnosno Endelusa. U potrazi za

naukom proputovao je cijelu paniju, zemlje sjeverne Mrike,
Hidaz, Siriju i Egipat. Svojevremeno je bio bez premca u
poznavanju arapskog jezika, kao i u skoro svm islamskim
znanostima. Autor je tefsira koji se smatra jednim od
najistaknutijih dozvoljenih racionalnih tefsira. Bio je
malikijskog, pa zahirijskog i na kraju afjskog mezheba.
Odgojio je itavu plejadu istaknutih islamskih uenjaka.

" H
Nj egovo puno ime je: Muhammed ibn Jusuf ibn A ibn Jusuf
ibn Hajjan el-Garnati el-Endelusi el-Dejj ani en-Nefzi Esiruddin Ehu
Hajjan.1 Roen je 654/1 256. godine2 u paniji - zbog ega je i nazvan:
EI-Endelusi, odnosno u Granadi, ili prema nekima u okolici Granade -
zbog ega u njegovom punom imenu stoji i: EI-Garat. Nazive EI
Dwani i En-Ne: je dobio po gradovma Dejj anu i Nefzetu u paniji,
u kojima j e jedno vrijeme boravio.3 Prozvan j e Esirddin (koji j e
zasluan za islam) zbog svojih velikih zasluga u svim islamskim
znanostima, a najpoznatji je po nadimku Ebu Haj an (Hajjanqv otac),
po imenu svog sina Hajjana.
Odrastanje i izuavanje nauke
Dva su bitna faktora da bi se neko istakao u bilo kojoj grani
nauke: inteligencija i, Allahovom voljom, predisponiranost za
izuavanje odreenih naunih disciplina, te odgovarajua sredina u
kojoj odreena osoba odrasta. U ivot Ehu Hajj ana oba faktora bila
su prsutna, to mu je pomoglo da uspije na polju izuavanj a nauke.
Naime, on je bio izuzetno inteligentan i volio je nauku, tako da je u
ranoj mladosti, pored Kur'ana, napamet nauio i veliki broj hadisa, te
neka djela iz raznih islamskih znanosti a naroito iz oblasti arapskog
j ezika i poezij e.4 U tome mu je, svakako, bilo od pomoi to to mu je i
otac bio uveni islamski uenjak, koji se posebno istakao u tefsiru
.
Nj ega Ehu Hajjan spominje u svom tefsiru, pr tumaenju sure EI-Keh
i govor o njegovoj uenosti.5 Granada, kao i ostali centri u tadanjoj
paniji, bila je poznata po velikom broju islamskih uenjaka,
obrazovnih centara i uope procvatu nauke, pogotovu islamskih
naunih disciplna. 6
Prema rijeima samog Ehu Hajjana, on je od rane mladosti
cijenio nauku i uenjake, tako da mu je glavna preokupacija bila
upoznat najbolje meu njima i okoristit se njihovm znanjem. Pri
1
Hajrddin ez-Zirikli, El-.'km,VII tom, st. 1 52.
2 Isto, st. 1 52. U svim nama dostupnim djelima kao godina njegova roenja navodi se
samo ova, bez ikakvog raziaenja.
3 Predgovor Ehu Hajjanovom Tefsiru: El-8ob~l-mub,Bejrut 1993, I tom, str. 27.
4 Isto, str. 30.
5 Isto, str. 28.
6
Isto, str. 28.
1 62
tome nije alio uloenog truda, vremena i sredstava i sve ostalo mu j e
bilo u drugom planu, pa ak i imetak i porodica. 7 Radi usavravanja u
raznim naunim disciplnama puno je putovao i boravio u raznim
krajevima tadanje panije. Stalnog odredita nij e ni imao, jer je
boravio tamo gdje su bili nj egovi ejhovi i uitelji.
U potrazi za naukom nije se zadovoljio samo panijom, nego je
svoje znanje usavravao i u brojnim drugm predjelima tadanjeg
islamskog svij eta. Tako je npr. jedno vrijeme boravio u Maroku,
Tunisu, Sudanu, Siriji, Hidazu i Egptu (isr), gdje se na kraju
skrasio.s Dodue, iz panije ga nije izvela samo elja za stjecanjem
znanja, nego i odreena neslagnja i rasprave sa nekim od tamonjih
uenjaka. Naime, on se trudio da uvijek zastupa i brani istinu, bez
obzira na to koliko e takav nain odgovarat istaknutim ljudima,
uenjacima, pa i vladarima. Tako je, izmeu ostalog, napisao i jedno
djelo kao odgovor jednom od svojih uitelja, Ahmedu ibn Aliju et
Tabba'u, u kojem je pokuao ukazati na neke njegove neispravne
stavove. Meutim, taj ejh bio je blizak sa namjesnikom u toj pokrajini,
to je iskoristio i poalio mu se na Ehu Hajj ana, nakon ega je on
morao otii iz panije, poetkom 670. godine po Hidri. 9 injenica da
se to desilo u vrijeme kada je imao svega esnaest godina, govor
koliko je do tada stekao znanja, koliko je bio prncipijelan u borbi za
istnu i koliko se zalagao za slobodoumnost i raspravu meu
uenj acima putem nauno valjanih argumenata i dokaza.
U svim krajevima gdje je boravio dolazio je u kontakt sa
najistaknutjim uenjacima, kako bi se okoristio njihovim znanjem, ali
su istovremeno mnog traili njegovu blizinu, kako bi i oni od njega
preuzeli odreena saznanja. Na kraju svojih naunih putovanja Ehu
Hajjan se 680. godine nastanio u Egiptu, 10 gdje ostaje sve do smrti,
745/1 344. godine. Pred kraj ivota je oslijepio.
l l
7 Isto, str. 29.
s
Isto, str. 35-38.
9 Isto, str. 36.
t
o
Isto, str. 38.
t
t Hajrddn ez-Zrik, nav. djelo, VII tom, str. 152.
1 63

" Ha
.
an
Uitelji
Ehu Hajjan je mnogo cijenio svoje uitelje i mnoge od njih je po
lijepom spominjao u svojim djelima a u pohvalu nekih od njih pisao je
i stihove. Upravo zbog toga zna se za mnoge njegove uitelje a on sam
istie da je izuavao razlite znanosti u svim predjelima u kojima je
boravio od ak 450 ejhova i uitelj a!12 Ovdje emo spomenut samo
neke od njih:
1 . Abdulhakk ibn Ali - istaknut uenj ak u Granadi, za kojeg
Ehu Hajjan kae da je dvadeset puta pred njim prouio cijeli
K ur' an na sedam kiraeta,
2. Ahmed ibn Ali ebu Da'r ibnut-Tabba' uenjak Granade,
posebno se istakao u kur'anskim znanostima,
3. Haz Husen ibn Abdul'a!z ebu Ali ibn Ebii-Ahves - istaknuti
uenjak Granade u fkhu, hadisu, kiraetima, gramatici i
knjievnost,
4. Ebu Tahir Ismail ibn Abdi/ab ei-Muidi - istaknuti uenjak u
kur'anskim znanostma,
S. Behauddin ibnun-Nehhas
1
3 tadanji prvak cijelog Egipta u
poznavanju disciplina arapskog jezika,
6. Ahmed ibn Ibrahim ibnuz-Zuber es-Sekaf uveni uenjak
Granade, istakao se u hadisu, gramatci, usul-fkhu,
knjievnosti, tefsiru, historiji . . . ,
7. Ali ibn Muhammed ibn Muhammed ei-Hafeni ei-Eb!- za njega je
Ehu Hajjan napisao da je bio najvei strunjak i poznavalac
disciplina arapskog j ezika,
8. Muhammed ibn Ali ibn jusu ei-Ensar ef-

atbi - istakao se u
raznim disciplinama arapskog jezika i poznavanju kiraeta,
9. Muhammed ibn Mustaa ibn Zekerj a ibn Havada - hanefjski
uenjak koji se posebno istakao u poznavanju gramatike
arapskog jezika a Ehu Hajjan navodi da je odlino poznavao i
turski i perzijski j ezik,
1 2
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tqnm wl-mqtnmo,I tom, 317.
13 Isto, str. 317.
1 64
1 O. Abdulah ibn E bi Amir el-Es ari el-Kru bi, Ibn Ferh - istaknut
uenjak Kordove u jeziku, knjievnosti, pjesnit, fkhu,
usuli-fkhu, kiraetima . . . 1 4
Uenost
Jo u ranoj mladost Ehu Hajjan istakao se izvanrednim
rezultatma u izuavanju vie naunih disciplina. Svi mu priznaju da j e
bio izvanredan strunjak u svim disciplinama arapskog jezika, tefsira,
hadisa i poznavanju ivotopisa istaknutih uenjaka, naroito onih koji
su ivjeli na prostorima panije, Maroka, Alira i Tunisa. 1 5 "On j e
neprikosnoveni prak u poznavanju morfologije i sintakse - kojima j e
posveto veinu svog ivota - u kojima se toliko istakao da pored
njega u cijelom svijet nije bilo potrebe nikoga spominjati u te dvije
discipline. " 1
6
Pored toga, istakao se u stilistici arapskog j ezika, fkhu,
usuli-fkhu, akaidu, kiraetima, pa ak i u medicini i astronomijiP7 "Ehu
Hajjan - Allah mu se smilovao - temeljito je poznavao razne znanosti,
istiui se, u svim predjelima u kojima je boravio u odnosu na sve
ostale uenjake. U to vrijeme nije bilo nikoga ko mu je bio blizu po
uenosti i temeljitom poznavanju razliitih znanosti. "1 8 Iz njegovih
djela, a pogotovu tefsira, moe se zakljuit da j e dobro poznavao i
druge religje, te njihove svete knjige, naroito Tevrat, Zebur i Indi1. 19
Mnog uenjaci, bilo da su ivjeli u nj egovo vrijeme i imali priliku
lino ga upoznat ili da su ga upoznali preko njegovih brojnih pisanih
djela, izrek su brojne rijei pohvale za njega. Tako npr. uven Davudi
u svom djelu Tabekatul-mufssin'n za njega kae da je "u svoje vrijeme
bio najistaknutji poznavalac sintakse arapskog j ezika, tefsira, hadisa,
kiraeta, historije i knjievnosti."20 Ibn Hader el-Askalani, j edan od
najistaknutjih stnjaka hadiskih znanost uope, za njega kae da je,
u svoje vrijeme, bio najbolji poznavalac hadisa i arapskog j ezika, te da
'4 Predgovor Ehu Hajjanovom tefsiru, str. 3335.
ts Menna' e-Kt, Mebahis f 'ulumi/-Kl r'an, str. 368.
16
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 317.
17 Predgovor Ehu Hajjanovom tefsiru, str. 38, 39.
1 8
Isto, st. 38.
19 Isto, str. 39.
2 Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Usulut-te.r v menahidthH, str. 1 55,
1 56.
1 65
ew Han
mu u tm disciplinama niko nije bio ni blizu!2
1
uveni Zehebi kae:
"Pored izvanrednih zaslug u arapskom j eziku, on se istakao i u fkhu,
hadisu i kiraetima. Napisao je vrjedna djela iz oblasti kiraeta i sintakse
arapskog j ezika; on j e ponos Egpana u nauci. Pred njim su se
ikolovati brojni istaknut islamski uenjaci . . . "22 uveni evkani kae:
"Istaknut strunj ak i izvanredni poznavalac arapskog j ezika i tefsira, u
emu je u svoje vrijeme nadmaio sve ostale uenjake u svim
predjelma, tako da mu niko nije bio ravan u tim znanostima. "23
Iznosei svoje utske o njemu, Safedi istie: "Kada god sam ga
vdio, ili j e sluao druge ejhove, i je obavljao neke dunost, ili j e
pisao, ili j e itao neko djelo. Nikada ga nisam vidio da je radio neto
drugo! "24 Ibn Kadi uhbe u djelu Tabekatuf-fa'ij e o njemu kae: "On
je bio hafz hadisa, mufessir, strunjak u sintaksi i ostalim disciplinama
arapskog j ezika. Svojevremeno, bio je najvei poznavalac sintakse a
j edan je od najistaknutijih uenjaka svih vremena na tom planu. Bio j e
prvak svm mufessirima u svoje vrijeme. Napisao j e mnoga uvena
djela, koja su se rairila i na Istok i na Zapad. "25 Hvalei njegove
pozitvne osobine, Edfevi kae da j e bio pouzdan i povjerljiv, uenjak
na koga se drug pozivaju, "ispravnog vjerovanja - bez primjesa
flozofskih novotarja i mu'tezilij skih stavova . . . Bio j e izuzetno skruen
i mnogo je plakao uei Kur'an. "2
6
Uenici
Pored toga to je, prema rijeima mnogh, jo za svog ivota
stekao slavu prvaka svog vremena u mnogm islamskih znanostma,
Ehu Hajjan je uspio izvest generaciju uenika od kojih su mnogi jo za
njegova ivota, postali istaknuti uenjaci i ejhovi. 27 Zaista je izuzetno
veliki broj njegovh uenika koji su poslije postal istaknuti islamski
uenjaci, tako da uveni Ibnus-Subki istie "da je veina islamskih
21 Predgovor Ebu Hajjanovom Tefsiru, str. 45.
2 Isto, str. 45.
2 Isto, st. 45.
24 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 317.
25 Predgovor Ebu Hajjanovom Tefsiru, str. 45.
26
Isto, str. 45.
27 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 317.
1 66
uenjaka tog vremena stj ecala znanj e i obrazovala se pred njiml"28 Nije
onda udno to to se npr. u predgovoru njegovom tefsiru navode
imena i kratke biografje pedeset islamskih uenjaka koji su bili njegovi
uenici, s tim to se ukazuje na injenicu da to nije konana cifra, nego
samo j edan dio njegovih uenika.29 Meu njima bi naroito trebalo
istai slijedee:
1 . Ali ibn Abdulka ibn Ali es-Subki Tekjuddin - istaknuti uenjak
u afjskom fkhu, tefsiru, hadisu, usuli-fkhu, arapskom jeziku,
kiraetma itd. Neki ga zovu i ejhul-islamom. Autor je oko stotinu
pedeset, to duih to kraih djela.
2. Ahmed ibn Ali ibn Abdulkaf Behauddin - sin prethodno
navedenog Alija, posebno se istakao u disciplnama arapskog j ezika,
autor je brojnih djela.
3. Muhammed ibn Abdulbe" ibn Jaha Behauddin ebui-Beka' es-Subki
- istaknut strunj ak u afj skom fkhu i arapskom jeziku, i njega mnog
nazivaju poasnom titulom: ej hul-islam.
4. Ahmed ibn Jusuf ibn Abduddaim ei-Halebi .ihabuddin - istakao se
u fkhu, arapskom jeziku, kiraetima, akaidu, knjievnosti, napisao j e
tefsir i mnoga druga djela.
5. Abdulah ibn Abdurahman ibn Abdulah ei-Kurei ei-Haimi ei
Ukajli Kdil-kudat Behauddin - istakao se meu egipatskim stunjacima
u fkhu i arapskom jeziku.
6. Muhammed ibn Ahmed ibn Muhammed E bu Abdi/fh et-Tilimsani
istaknuti malikij ski uenjak, posebno zasluan u arapskom j eziku,
knjievnosti, akaidu i fkhu.
7. Ahmed ibn Abdulkadir ibn Ahmed ibn Mektum ei-Kjsi Tadtddin
- hanefjski uenjak, posebno se istakao u fkhu, sintaksi i ostalim
disciplnama arapskog j ezika.
8. El-Hasan ibn Kasim ibn Abdullh ibn Ali ei-Muradi - egpatski
uenjak, posebno se istakao u fkhu, sintaksi i ostalim disciplinama
arapskog j ezika, autor je brojnih djela.
2
8 Predgovor Ebu Hajjanovom tefsiru, str. 47.
29 Vidjet: isto, str. 47-53
.
1 67
" Ha
9. Muhammed ibn Muhammed ibn Ali el-Gum ar emsuddin -
malikijski uenjak iz Egipta, posebno se istakao u arapskom j eziku,
knjievnost, kiraetma, usuli-fkhu, fkhu i tefsiru.
1 O. Muhammed ibn Mahmud ibn Ahmed ei-Baber Ekmeluddin -
istaknuti hanefj ski uenjak, posebno zasluan na polju fkha i tefsira,
napisao vlastiti tefsir i brojna druga djela.3o
Ako se makar letmino baci pogled na imena nj egovih
istaknutih uenika, lahko se moe uoiti da su bili iz raznih krajeva
mada veinom iz Egipta - te da su bili razliitih fikhskih pravaca, bez
obzira na to to im je Ehu Hajjan bio glavni uitelj, te to j e i sam u
Egiptu prihvatio i slijedio afj ski mezheb.
Djela
Ehu Hajjan je napisao veliki broj djela, od kojih je veina jo za
njegova ivota postala poznata i prihvaena diljem islamskog svijeta, a
takoer i nakon nj egove smrt. U predgovoru njegovom tefsiru navodi
se etrdeset est dj ela, s tim to to opet nije konaan broj, nego samo
ona koja su postala najuvenija.31 To su djela iz razliitih naunih
disciplina, s tim to je najvei broj iz sintakse i ostalih disciplina
arapskog j ezika. Od njih posebno izdvajamo:
1 . EI-Bahrl-muhit- njegov uveni tefsir,
2. En-Nehrl-madd- saetak njegova tefsira, koji je sam napisao,
3. Medanil-asr - ivotopisi istaknuth linost u njegova doba,
djelo kojim se i sam Ibn Hader el-Askalani sluio pr pisanju
nekih svojih djela,
4. Tabekatu nuhati-Endelus - djelo o ivotopisima istaknutih
strunjaka za arapski jezik sa podruja panije,
S. Zehvul-mulk j nahvt-turk - djelo o gramatici turskog j ezika,
6. Mentkul-hurs j lisanilfurs - djelo o perzijskom j eziku,32
3 Isto, str. 47-49.
31 Vidjet: isto, st. 40-45.
3
2
Hajruddin ez-Ziriki, nav. djelo, VII tom, str. 1 52.
1 68
7. 'Ikdul-leali fl-kiraats-seb'il-avali - dj elo o sedam priznath
kiraeta napisano u formi sthova; za njega Zehebi kae da je
krae i sadrajnije od poznate

atbij e, ali da ipak nije nailo

na prijem na koji je naila

atbij a,33
8. Er-Rvdul-basim f kiraet Asim- djelo o Asimovom kiraetu,
9. En-Na' f kiraet Na.' - djelo o Naf'ovom kiraet,
10. EI-Esirf kiraet Ibni Kesir- djelo o Ibn Kesirovom kiraetu,
1 1 . El-!'lam bi erkanil-islam- fkhsko djelo,
1 2. El-Vehhad f ihtsari-Minhad - komentar Nevevijeva
fkhskog djela,
1 3. Ithaul-en'b bima .i-Kr'ani minel-arb - jeziko djelo o
tumaenju manje razumljivh izraza u Kur'anu,
1 4. * I'rabui-Kr'an djelo iz oblasti sintakse kur'anskog teksta,
1 5. Gaetul-ihsan f 'ilmil-lisan - djelo iz oblasti sintakse arapskog
jezika.34
Ehu Hajj anov tefsir
Ehu Hajjanov tefsir EI-Bahrl-muhi jedan je od duih tefsira i do
sada je doivio nekoliko izdanja, uglavnom u osam velikih tomova.
"Taj tefsir strunjaci smatraj u prvim i najvanijim izvorom onome ko
se interesuje za jeziku analizu kur'anskih termina, jer je gramatka
strana najizrazitji aspekt njegova doprinosa tumaenju kur'anskih
ajet. "35 Iako Ehu Hajjan najvie panje posveuje j ezikom tumaenju
Kur'ana, ipak se moe rei da on ne zapostavlja ni ostale aspekte
tefsirske znanost, kao to su: povodi objave, derogacija propisa
sadranih u kur'anskim ajetima, kiraet, fkhski propisi, tumaenj e
pojedinih kur'anskih termina itd.36 On esto iznosi vlastite stavove i
daje svoj orginalan doprnos, to je jedan od razloga da ga strunjaci u
tefsirskim znanostma svrstavaj u meu istaknute dozvoljene racionalne
33 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 318.
3 Predgovor Ehu Hajjanovom tefsiru, str. 4044.
35 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 318.
3 Isto, st. 318.
1 69

H

tefsire. O svom nainu tumaenja kur'anskih ajeta on u uvodu u Tefsir
kae:
"Moj metod i nain izlaganja u ovom djelu ogleda se u
slijedeem: Prvo sam govorio o pojedinim terminima u ajetu koji
tumaim, ukazujui na pravila sintakse i ostalih disciplina arapskog
jezika ( ... ) Zatim sam tumaio dotini ajet, navodei povod njegove
objave - ako ga ima, derogaciju, vezu sa prethodnim ajetom, navodei
kiraete, kako one koji su vjerodostojni tako i one koji nisu, dajui
prednost j ednima nad drugma, shodno pravilima arapskog jezika. Uz
to sam navodio rijei prethodnih i kasnjih islamskih uenjaka u
pogledu razumij evanja tog ajeta, ukazujui na nj egova i vdljiva i
skrivena znaenja. Svaku rije, koliko god da je poznata, ja sam
pojanjavao, iznosei sve tajne njene analize i detalje iz oblasti nauke o
uljepavanju (bedi) i nauke o izraavanju (bean). Pri tome sam se trudio
da ne ponavljam ono to sam jednom ve rekao o nekom kur'anskom
terminu, niti o sintagmi ili ajetu koji sam ve protumaio, nego sam
ukazivao na mjesto na kojem sam ve govorio o dotinom terminu,
sintagmi i ajetu. ( ... )
Kada bih naiao na ajete u kojima su sadrani fkhski propisi,
navodio sam stavove etverice imama fkha, pa i nekih drugih,
ukazujui na dokaze koji se nalaze u fkshkim djelima. ( ... ) Zatim sam
proznim stilom pojanjavao sadraj tih ajeta. ( . . . ) Ponekad sam
navodio rijei nekih sufja, kada bi one bile u vezi sa znaenjem
kur'anskih termina, izbjegavajui mnoge njihove rijei i znaenja koja
su pripisival kur'anskim terminima. A u potpunost sam izostavljao
rjei batinij skih krivovjernika, koji su nekim kur'anskim terminima
nijekali znaenj a koja imaju u arapskom jeziku i pripisivali im drga,
izmiljena znaenj a, ime su inili potvoru na Allaha i na Aju - Allah
prosvijetlio nj egovo lice - te na njegove potomke . . M "37
U uvodu u Tefsir, pored izlaganja metoda tumaenja Kur'ana,
Ehu Hajjan govori o:
-
vrjednost i doprinosu uenjaka panije tumaenju Kur'ana,
svom tragnju za naukom i mnogim putovanjima, te
nastanjivanju u Egiptu,
37 Uvod u Ehu Hajjanov tefsir: EJ-Bahml-muhi, Bejrut 1993, I tom, str. 103, 1 04.
1 70
-
znanostma koje treba poznavati onaj ko hoe da tumai
Kur'an,
-
uvj etma koje treba ispunit osoba da bi bila mufessir,
-
pohvali Zamaheriju i Ibn Atjji, te njihovim
.
tefsirima,
-
vrijednost uenja i izuavanja Kur'ana,
-
potcaju na tumaenj e Kur'ana,
-
istaknutim mufessirima meu ashabima,
-
istaknutm mufessirima meu tabiinma,
-
nainu tumaenja Kur'ana u prm i kasnijim generacijama, i
-
defniciji tefsirske znanosti - jeziki i terminoloki.38
Budui da je Ehu Hajjan dosta panje u svom tefsiru posveto
jezikoj strani, logno je da je odreene stavove preuzimao od
Zamaherija i Ibn Atj je. Naime, on u uvodu u Tefsir hvali njih dvojicu
i njihove tefsire i iste ih kao posebno zaslune u oblasti tumaenj a
Kr'ana, pogotovu kada je u pitanju j ezika strana tumaenja.
Meutim, to ga nije navelo da slijepo preuzima njihova milj enja, nego
ih j e kritikovao kada god je smatrao da su zauzeli pogrene stavove.
Zbog velikog broja takih krtika, Ehu Hajjanov uenik Ahmed ibn
Abdulkadir ibn Ahmed ibn Mektum el-Kaj si Taduddin, skratio je
njegov tefsir, navodei skoro samo ona pitanj a u kojima se Ehu Hajjan
raziao sa Zamaherijem i Ibn Atjjom. To djelo je nazvao: Ed-Durl
leki minei-Bahrl-muhi (Biser prnaeni u ei-Bahrl-muhitu) .39 Pored toga,
ejhJahja e
-
avi el-Magribi je napisao posebno djelo u kojem j e naveo
sva Ehu Hajj anova suprotstavlj anja Zamaheriju i nazvao ga: Bone Ebi
Haj an vez-Zamahfer (!eu Ebu Haj ana i Zamahfera).4 lako Ehu
Hajjan hvali Zamaherija i iznosi njegove pozitivne osobine i doprnos
u tumaenju Kur'ana, on se ne ustruava otvoreno ukazat na nj egove
greke, prje svega kada su u pitanju discipline arapskog j ezika. Uz to,
38 Isto, str. 99-121.
39 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 320.
4 Isto, st. 320.
1 71
jan
on vrlo otro kritkuje Zamaherija kada god j e ajete protumaio na
mu'tezilij ski nain.41
Kada je u pitanju navoenj e stavova prethodnih mufessira i
islamskih uenjaka, Ehu Hajjan istie da se najve koristio tefsirom
svog ejha Demaluddina Muhammeda ibn Sulejmana el-Makdisija,
poznatjeg kao Ibnun-Nekiba. Taj tefsir se zove Ktabut-tahrr vet-tahbir
li akva/i eimmett-teir i, prema rij eima Ehu Hajjana, to je bio najvei
tefsir do tada napisan - imao je oko stotinu tomova.42
Pored pravila arapskog j ezika, Ehu Hajjan izvanredno dobro je
poznavao kiraete, to je u uskoj vezi. On se koristio svakom prlikom
da u svom tefsiru navede kiraete i da ih analizira i sa j ezike strane.
Budui da je dostigao vsok stepen u poznavanju svih disciplina
arapskog j ezika, nije se sljepo drao ni jedne kole u j eziku: basranske,
kufanske, bagdadske ili panjolske, nego je esto navodio njihove
razliite stavove i, na osnovu vlasttog znanja, prhvatao rjeenja koja
su mu izgledala najispravnija.43 Kada je u pitanju navoenje israilijj ata,
moe se rei da se Ehu Hajjan njima vrlo malo korsto u svom tefsiru,
te da esto ukazuje na njihovu neispravnost i na apsurdnost njihova
prhvatanja. Takav je npr. u sluaju ajeta o Harutu i Marutu, o znaku
koji je vidio Jusuf a.s, o ivotu Sulejmana a.s, o povodu Ejjubova
iskuenja boleu itd. 4
to se te mezheba Ehu Hajjana, djela koja govore o njegvom
ivotopisu ukazuju na to da j e on proao kroz tri faze: bio j e sljedbenik
malikij skog, zatm zahirjskog i na kraju afjskog mezheba. Naime, u
paniji je preovlaujui mezheb bio malikij ski, pa je i sam Ehu Hajjan
odrastao kao njegov prpadnik. Meutim, pouzdano se zna da j e
prihvato zahirijski mezheb prje nego to j e napustio prostor panije.
Na odreenim mjestma u svojim djelima on donekle hvali i pravda
zahirijski mezheb. Ipak, nakon dolaska u Egpat i upoznavanja sa
afj skim mezhebom, on ga prihvata i ostaje njegov pristalica do kraja
ivota, prhvatajui, u najveem broju sluajeva, rjeenja tog mezheba.
4t Isto, str. 320, 321.
42 Isto, str. 321 .
43 Opirnije o tome vidjet: Predgovor Ehu Hajjanovom tefsiru, str. 61-68.
44 Isto, str. 56.
1 72
On je inae puno pisao i sthove, pa je tako napisao i jednu duu
kasidu u pohvalu imama afje. 45
Glavni prgovor koji se upuuj e Ehu Hajjanovom tefsiru jeste to
to se u njemu preopimo obrazlae gramatka arapskog jezika, tako da
to dj elo, prema nekima, "vie lii na neko gramatko djelo nego na
tefsir".46 Odnosno, tumaenje Kur'ana sa jezikog stanovita u njemu
baca sjenu na sve ostale naine tumaenja Kur'ana.47 Ipak, nema
sumnje da je taj tefsir izuzetno vrijedan, pogotovu kada je u pitanju
tumaenje Kur'ana sa jezikog aspekta. U nekim djelima ak se navodi
da ga mufesiri smataju "prvm i najvanijim izvorom onome ko hoe
da se upozna sa jezikom analizom kur'anskh termina".48 Pored toga,
prema mnogima, "jedan je od najboljih tefsira kada je rije navoenj a
kiraeta, njihovoj analizi i opravdavanju. "49
* * *
45 Isto, str. 57.
4 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 320.
47 Isto, str. 321 .
48 Predgovor Ehu Hajjanovom tefsiru, str. 3.
49 Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Mrnbrdgl-mrdntrn!-rndrlu_ r[r-rqnH,
Rijad 1997, str. 16.
1 73
EBU SU'UD
J, " l\ .\ J., Q J , Q
898/1493.-982/1574.
Jo u ranoj mladosti Ehu Su'ud je stekao izvanredno
islamsko obrazovanje, pa je predavao u vie medresa, obavljao
dunost kadije u raznim mjestima, a dugo je bio i glavni muftija
u Istanbulu. lako mu je materji jezik bio turski, te i pored toga
to je boravio na prostorima turskog govornog podruja,
ravnopravno se koristio i arapskm i perzijskm jezikom. Na
arapskom jeziku pisao je stihove koji ne zaostaju ni za najboljim
stihovima arapskih pjesnika a njegov tefsir siguro je jedan od
najboljih tefsira iz oblasti stilistike i ostalih disciplina arapskog
jezika. Ubraja se meu najznaajnije racionalne tefsire.
66 S'd
Njegovo puno ime je: Muhammed ibn Muhammed ibn Mustafa
el-'Imadi Ehu Su'ud.1 Iako mu je vlastito ime Muhammed, 2 puno je
poznatji po svom nadimku: Ehu Su'ud. Prema veini njegovih
biografa, roen je 898/1493. godine,3- u nekim djelima se moe nai i
896,4 pa i 893. godina5 - u blizini Istanbula (Carigrad). Odrastao je u
porodici koja je znanju poklanjala izuzetnu panju, budui da mu je i
otac Muhammed ibn Mustafa el-'Imadi, bio istaknut u poznavanju
islamskih znanost. Jedno vrijeme predavao je u vie medresa, zatm je
obavljao dunost kadije u Brusi, zatim Istanbulu, pa onda osam godina
kao vojni kadija u Rumeliji. Na kraju, 952. gdine prhvata se dunosti
izdavanja feti, to je sa uspjehom radio oko trdeset godina, sve do
svoje smrti.
6
Umro je u mjesecu dumadel-ula 982/1 574. godine u
Istanbulu i ukopan je kod mezara uvenog ashaba Ehu Ejjuba el
Ensarja.7
Ljubav prema nauci
Budui da se i njegov otac istakao kao strunjak u islamskih
znostma, Ehu Su'ud je od najmlaih dana zavolio nauku i, pod
nadzorom svoga oca, marljivo i brzo napredovao u raznim
znanostma, naroito islamskim. Pored toga, imao je priliku da ui
pred tada najuvenijim islamskim uenjacima, jer je odrastao u
Istanbulu, tadanjem stjecitu znanja i prosvjete Naime, on je ivio u
vrijeme uspona Osmanlijskog hilafeta, kada su nauka i ueni ljudi bili
izuzetno cijenjeni i kada se mnogo ulagalo u nauku i obrazovanje. Jo
u ranoj mladosti stekao je zavdno znanje iz raznih oblasti, tako da nije
udno to je bio veoma traen, te to je predavao u brojnim turskim
medresama. 8 erijatsko pravo izuzetno je dobro poznavao, pa je zato
1 Hajruddin ez-Zirikli, EI-A'Im, VII tom, str. 59. Iako je njegov nadimak Eb1s-S1'1d,
opredijelili smo se da g piemo kao Eb1 S1'1d, radi lakeg izgovora na naem jeziku.
2 Mehmed Handi navodi da mu je bilo ime Ahmed, meutm, u veini djela gdje se
navodi njegova biografja, stoji da mu je bilo ime Muhammed.
3 Hajrddin ez-Zirikli, nav. djelo, VII tom, str. 59.
4 Ahmed ibn Muhammed el-Edinrev, Tabekat1i-mlssrn, Medina 1997, str. 398.
5 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tesr vl-mlssirne, I tom, str. 345.
6
Isto, I tom, str. 345, 346.
7 Hajruddin ez-Zirkli, nav. djelo, VII tom, st. 59.
8 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 345.
176
postavljan za kadiju u nekoliko mjesta, to je sa uspjehom dugo godina
obavljao.
Poto se nadaleko ulo za nj egovu uenost i sposobnost, 952.
godine biva postavljen za vrhovnog muftju. Ta dunost prije njega
nije obavljana na zadovoljavajui nain, pa su njegovi prethodnici bili
esto smjenjivani. Meutim, svojim briljantnim znanjem i marljivim
radom on je uspjeno obavljao tu dunost sve do smrti, punih trideset
godina. Tu je pokazao fascinantno poznavanje fkha i ostalih islamskih
znanost, te zadivlj ujuu vjetnu i brzinu u izdavanju fetvi, to
svjedoe nj egovi brojni biograf, a to mu je dodatno povealo ugled i
potvanj e. Tako se npr. navodi da je vie puta u toku samo jednog
dana napisao odgovore na fkhska pitanja, izdao fetve, na oko
hiljadu lista, i to na arapskom, turskom ili perzijskom jeziku -
zavisno od toga na kojem je jeziku bilo napisano pitanje!9 Imao je
obiaj fetu pisati na istom papiru na kojem je bilo napisano pitanje,
tako to bi odgovor stilski potpuno uskladio sa pitanj em. Naime, ako
bi pitanje bilo u sthu i odgovor bi bio u sthu, sa potpuno istom
rimom! Ako bi pitanje bilo u obliku rimovane proze i odgovor bi bio u
istom obliku, sa istom rimom i istm brojem slogova! Dr. Husejn ez
Zehebi kae da ga je to zanteresovalo, da je provjeravao tu stvar i
ustanovio da je to tano.10 Dodatnu teim tome daje podatak da mu je
maternji jezik bio osmanski (turski), te da se nije kolovao u arapskom
svijet.
Normalno je da je za takvo neto bilo potrebno imati izuzetno
obrazovanje, vjetnu i dar pjesnitva. On ga je, nesumnjivo, imao,
tako da neki meu glavnim njegovim karakteristkama, navode i to da
je bio pjesnik.lt O tom nj egovom daru i vjetini Mehmed Handi
kae: "Iako nearap koji nikada nije imao priliku da ivi meu rjeitim
Arapima, ipak j e Ehu Su'ud znao pjevat i lijepe pjesme arapskim
jezikom, koje ne zaostaju iza pjesama roenih Arapa. Nj egova
najpoznatija pjesma je 'Mimijja'."12 Postao je toliko uen i uven da mu
ravnog nije bilo meu tadanjim islamskim uenjacima, to svjedoe
mnog. Tako ga neki njegovi biograf nazivaju npr. "sultanom svih
9 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VII tom, str. 59.
10
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 346.
11
Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VII tom, st. 59.
12
Handi Mehmed, Uvd u teirku i hadisku naJku, str. 61.
177
EbC Se, Cd
mufessira" i "muftjom svih ljudi".13 Sam Handi za njega kae da je
bio "jedan od najpoznatjih osmanlijskih uenjaka",14 a dr. Zehebi kae
da ne misli da je pretjerao jedan njegov potovalac, kada ga je, nakon
smrt, u stihu oplakivao: "Stvarno znanje bijae kod tebe, a znanje
ostalih ljudi je poput fatamorgane
!
"
ts
Kao takav uenjak bio je potovan i cijenjen i kod samih sultana,
naroito kod Sulejmana Prvog Zakonodavca, kojeg mnogi smatraju
najveim osmanlijskim sultanom.16 Neki navode da je Ehu Su'ud
napisao svoj tefsir na zahtjev sultana Sulejmana lino,l
7 On ga je 973.
godine napisao do kraja sure Sad, pa poto ga zbog obaveza nje
mogao dovriti, u toj formi ga je poslao sultanu Sulejmanu Prvom. On
ga je sa divljenjem prihvato, iitao i nagradio Ehu Su'uda dodatnom
plaom od SOO srebrenjaka (dirhema) dnevno. Kada je Ehu Su'ud,
nakon godinu dana, konano uspio dovriti svoj tefsir, ponovo ga je
poslao sultanu, u integralnom obliku, pa ga je on opet dodatno
nagradio.18 U uvodu tefsira on iste da ga posveuje tom velkom
sultanu i izrie za njega najljepe rjei pohvale.19 Dodue, ponegdje se
mogu nai i rijei kritke za njegov blizak odnos i navodno
dodvo'ravanje sultanu
.
2
o
Djela
Zbog brojnih obaveza (oduavanje, sudstvo, izdavanje fetv i
uestvovanje u vojnim pohodima), on nije stigao napisati puno djela.
Ipak, koristio je pauze izmeu obaveza, tako da je napisao nekolko
zapaenih djela. Najpoznatija su:
1 . Irfadul-'aklis-selim ila mezaei-Ktabil-kerm- njegv uveni tefsir,
13 Ahmed ibn Muhammed el-Edirnevi, nav. djelo, str. 398.
14 Isto.
15 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 346.
16
Vladao 926-974 (1520-1 566) godine. (Korkut Besim, Istora islma, Sarajevo 1 935, str.
1 38, 1 39.)
17 Handi Mehmed, nav. djelo, str. 61.
1 8 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 347.
19 Muhammed ibn Muhammed el-Imadi Ehu Su'ud, lr!adul-'aklis-selim il mezaei-Ktabil
kerm, Bejrut, bez god. izd, I dio, str. 4.
2 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VII tom, str. 59.
1 78
2. Tuhtut-tullb-o nainu voenja rasprave,
3. Risa/e fl-meshi 'alel-h-o meshu po mesta,
4. Risa/e f mesa'ilil-vukuf-o pitanju vakufa,
5. Risa/e f tesd!lil-evkaf- takoer o vakuf,
6. Ks atu Harte ve Marl- kazivanje o Haru tu i Marutu,2
1
7. Hafie 'alel-ina' minei-Hidae- djelimian komentar na djelo EI
Hia'.22
8. Me'akidun-nezar- komentar Zamaherijeva tefsira zakljuno
sa surom El-Feth,23
Tefsir
Ehu Su'udov tefsir Iradul-'aklis-selim ia mezaei-Ktabil-kerm
(Usmeravane zdravog razuma odlikama anog Kr'ana) ubraja se meu
istaknute racionalne tefsire. Imajui u vidu njegove odlike, mnog za
njegov komentar Kur'ana kau da je najbolji tefsir te vrste.24 Naime,
njegov tefsir pisan je izuzetno lijepim stilom i preciznim izrazima, pri
emu je posebnu panju obraao na stilistku i rjeitost Kur'ana, u
emu mu, prema ocjenama mnogh, nje bilo ravna.25 Autor djela EI
'Ikdul-menzm f !kr eadilir-rm, hvalei Ehu Su'uda i njegov tefsir,
izmeu ostalog, kae: "Za ono to je on naveo u svom djelu potrebno
je nekoliko ivota i za te stvari mnog nisu ni uli. "26 Autor djela EI
Feva'idul-behie f terad!mil-hane!e o njegovom tefsiru kae: "Proitao
sam njegov komentar i okoristo se njime, jer je to dobar tefsir. Nije
dugaak i dosadan a ni kratak i bezvrijedan. U njemu ima mnogo
ljepih detalja, pouka, korsnih stvari i savjeta. "27 A autor djela Ke!uz
znun za njegov tefsir je rekao: "Pronio se glas o tom tefsiru i
omasovilo se njegovo prepisivanje u svim kajevma. Istaknuti
stnjaci su ga izuzetno dobro prihvatli zato to je ljepim stilom i
21
Isto.
2 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 346.
2 Ahmed ibn Muhammed el-Edimevi, nav. djelo, str. 399.
2
4 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 347.
25 Isto.
26
Isto.
27 Isto.
179
cbl 5111d
vjerodostojnim rijeima napisan, tako da su nj egova autora poeli
zvat: 'Najrjeitiji mufessir'. A dobro je poznata injenica da nakon
Zamaherijeva i Bejdavjeva tefsira, ni j edan drug tefsir nije tako
dobro prihvaen i poznat. "2
8
Kao to je ve reeno, zbog velikih obaveza na raznim
poslovima, Ehu Su'ud svoj tefsir nije napisao odj ednom, nego je to
uradio u dva navrata, sa odreenom pauzom. U uvodu u svoj tefsir on
hvali napore prethodnih generacija mufessira, koji su objanj avali
kur'anske ajete i otkrivali skrivena znaenja kur'anskih rijei, te na taj
nain pomagali ljudima da ive ispravno i zaslue dobro i ovog i onog
svijeta. Pri tome on istie posebno dva tefsira: Zamaherjev EIKefai
Bejdavjev Envart-tenil ve esrart-te'vl, istiui ih kao najkorisnije
tefsire u tom pogledu, te nastavlja: "Unazad mnogo dana i godina i u
toku dugog perioda vremena, tokom itanj a i istraivanja ta dva dj ela,
stalno, i danju i nou, javljala m se misao da lijepo naniem njihove
bisere i precizno i skladno rasporedim njihove dragulj e, te da na to sve
dodam najvrednije drago kamenj e i najljepe rue na koje naiem u
dubinama ostalih najcjenjenijih pisanih djela, te da tako naniem
izvanrednu nisku bisera i dragulja, na izvanredno lijep nain - onako
kako to i dolikuj e velini Objave i kako zahtj eva njen neponovljivi
sklad i raspored . @ "29 Samo iz tog citata uoljiva je nj egova izvanredna
rjeitost i veliki fond rijei kojim je raspolagao u arapskom j eziku, tako
da se treba dosta potrudit da bi se razumjeli svi njegov izrazi. Ako se
na to doda i podatak da je taj uvod napisao sloenom rimovanom
prozom, onda se donekle moe stei utsak o njegovoj sposobnost
izraavanja i ljepot njegova djela.
Uglavnom, i iz samog uvoda j asno je da se on pri pisanju svog
tefsira najvie sluio Zamaherijevim i Bejdavjevim tefsirom, te
djelima jo nekih mufessira koji su mu prethodili. Kada je govor o
njegovom preuzimanju nekih dijelova iz Keafa, treba naglasiti da j e
to logino, budui da je posebnu panju posveivao stilstici i ljepoti
kur'anskog izraza, ali isto tako da je izostavljao Zamaherjeve i'tizalske
stavove, jer je bio klasini islamski uenjak ehlisunnetskog pravca.
Samo ponekad ih je navodio, ali sa namj erom da ukae na njihovu
28
Mustafa ibn Abdullah el-Kustantini er-Rumi, Ke!uz-!nln 'an esamel-kutubi wlflnun, I
tom, str. 65.
2
9 Ehu Su'ud, Irfadul-'akls-selm il mezjei-Ktabil-kerm, str. 4, 5.
180
neispravnost.30 Ono to se Ebu Su'udu moe prigovorit jeste to to se
poveo za Zamaherijem i Bejdavijem, pa je na kraju sura navodio
hadise o njihovoj vrijednosti i o velikoj naradi koju e dobiti onaj ko
ih ui, iako su hadiski stunjaci veinu tih hadisa ocijenili
nepouzdanim ili patorenim.31
Okenutost stilistici i vezama izmeu ajeta
Jedna od glavnih karakteristika njegova tefsira jeste to to
posebnu panju pridaje stilistci kur'anskog teksta, nastojei uoiti
momente koji ukazuju na nadnaravnost i vanrednu ljepotu njegova
stla. U tom smislu, naroito je obraao panju na: poetak i kraj
izraza, konciznost i opirnost, spominjanje odreenih izraza prije ili
kasnije u odnosu na njihovo uobiajeno mjesto, umetanje odreenih
dijelova teksta, itd. Uz to, on je pokuavao otkriti skrivena znaenja i
ukazat na precizne detalje i momente koji se nalaze u kur'anskim
izrazima, to mogu uoiti samo oni koji su izvanredno dobro upueni
u sve discipline arapskog jezika a naroito stilistiku. Dr. Zehebi za
njega kae da je on, ba u tom pogledu, moda najistaknutji
najzasluniji od svih mufessira.32
Uz to je vezana i druga karakteristka njegova tefsira: puno
panje on je posveivao vezi izmeu ajeta (el-munasebe), koja
nerijetko nije vidljiva na prvi pogled.33 Ta karakteristika moe biti vrlo
vana, jer se na taj nain uoava izvanredan sklad i raspored ajeta, te se
otkvaju razlozi navoenja odreenih ajeta jednih iza drugh. Isto
tako, na taj nain se uoava veza izmeu tematskih cjelina u jednoj
sur, koje, na pri pogled, mogu izgledat nepovezane i ratrkane.
Slino je i sa samim redoslijedom i rasporedom sura u Kur'anu. On
donekle obrauje i pitanja kiraeta, odnosno razliitih naina uenja
pojedinih rijei u Kur'anu. Pri tome ne ulazi u sve detalje, kao to to
rade neki mufessir, nego ih navodi umjereno, onoliko koliko je
potebno da pojasni znaenje odreene rijei i izraza.34 Uz to, kao
vrstan poznavalac svih disciplina arapskog jezika, on sa stanovita
3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, st. 349.
31 Isto.
32 Isto, str. 349, 350.
33 Isto, str. 350.
34 Isto.
181
tb" S"'"d
gramatke analizira dijelove ajeta koji se mogu protumait na razliite
naine, navodei te naine a onda dajui prednost jednom od njih i
navodei dokaz da je taj nain najispravniji.35
Fikhska pitanja i israiljjati
Iako je bio izvanredan strunjak u fkhu, Ebu Su'ud u svom
tefsiru nije detaljno obraivao fkhska pitanja. Naprotv, on ih je
rjetko spominjao, pri emu bi samo navodio stavove mezheba, bez
ulaenja u raspravu meu mezhebima i navoenja dokaza za svaki od
njih posebno.36 Tako npr. prilikom tumaenja rijei Uzvenog: "Allah
vas nee kazniti ako se nenamjero zakunete, ali e vas kazniti ako pod
zakletvom neto namjero uinite ... '',37 on kae: "O ovom pitanju
postoji vie stavova. Prema naem mezhebu, tu se radi o sluaju kada
se ovjek zakune u pogledu neeg, mislei da je to zaista tako, pa se
poslije pokae da to nije bilo tano - dakle, on time nije imao namjeru
slagati. A prema

afji - Allah mu se smilovao - tu se radi o

uobiajenom izrazu kod Arapa: 'Ne, Allaha mi!', ime oni ele potrdit
svoje rijei, bez stvare namjere da se zakunu." Zatim on dodaje da je
ispravnije prvo, .miljenje uenjaka hanefjskog mezheba i ukratko ga
objanjava. 38
U svom tefsiru Ebu Su'ud malo je navodio israilijjate, .predaje
od jevreja i krana. Prilikom njihova navoenja, on kae: "Prenosi
se ... " (rve), ili: "Pria se ... " (kile), ne objanjavajui njihov stepen
vjerodostojnost, a i sam takav postupak govori o tome da je na taj
nain ukazivao na njihovu slabost.39 Tako npr. prilikom tumaenja
rijei kraljice Belkise, koje su navedene u Kur'anu: "Poslat u im jedan
dar i vidjet u sa ime e se izaslanici vratiti."40, on navodi predaju od
jevreja, na ijem poetku kae: "Prenosi se . .. " (Rve ... ). Zatim navodi
tu predaju, u kojoj stoji da je ona poslala Sulejmanu, a.s, hiljadu
mladia obuenih u ensku odjeu i hiljadu djevojaka obuenih u
35 Isto, str. 352.
3
6
Isto, str. 351.
37 EI-Bekr, 225.
38 Ehu Su'ud, Ir!adul-'aklis-selm . . . , I dio, str. 224.
39 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 350.
4 En-Nem/ 35.
1 82
muku odjeu, kao i druge neobine i udne stari - a nije posebno
ukazao na slabost i nevjerodostojnost te predaj e.41
Pored toga, ono to takoer neki uenjaci prgovaraju Ehu
Su'udu jeste navoenje predaja u nekim sluaj evima od ljudi koji su
poznati po lai, kao to su npr. predaje Kelbija od Ehu Saliha. Naime,
Sujut u svom tefsiru navodi sluaj Kelbija, kojeg su neki optuili za
izmiljanje predaja, pa je on, kada se ozbiljno razbolio, priznao tu
stvar, slijedeim rjeima: "Sve to sam vam prenio od Ehu Saliha jeste
lal"42 Tako npr. nakon tumaenja rijei Uzvienog: "Stanovnici Sabe
su imali dokaz u mjestu u kom su ivj eli: vrtove, zdesna i slijeva ... " ,43
Ebus-Su'ud navodi takvu predaju: "Ono to se desilo sa njima, shodno
onom to je Kelbi prenio od Saliha, j este: . . . "44 Dodue, nakon
navoenja takvih predaja, Ebus-Su'ud kae: "A Uzvieni Allah najbolje
zna", to aludira na to da i on sam sumnja u njihovu vjerodostojnost.45
Komentari i zavrna rije
Interesantno je da taj tefsir nije doivio puno komentara. Razlog
tome, vjerovatno, lei u injenici to je on srednje veliine, tako da nije
ni bilo velike potrebe da se komentare, kao to je to sluaj sa manjim
tefsirma. U svakom sluaju, u literaturi se navode dva djelmina
komentara na taj tefsir:
1. Komentar ejha Ahmeda er-Rumija el-Akhisarija (umro 1041.
h. god.), kojim su obuhvaene sure od Er-Rum do Ed-Duhan.
2. Komentar ejha Redijjuddina ibn Jusufa el-Kudsija, kojim j e
prokomentarsana otprlike polovna Ehu Su'udova tefsira. On j e t
najvie poredio stavove Zamaherja, Bejdavija i Ehu Su'uda, te
pomou dokaza pokuavao presuditi iji je stav najispravniji.46
Na kraju, moe se rei da j e Ebus-Su'udov tefsir izuzetno
znaajno i cijenjeno djelo. Ubraja se meu najistakutij e racionalne
41 Ehu Su'ud, Iradul-'aklis-selm . . . , VI dio, str. 284, 285.
42 Delaluddin es-Suju t, Ed-Durl-mensur jt-tesr bil-me'sur, VIII tom, str. 700.
43 Sebe', 15-1 9.
4 Ehu Su'ud, Irfadul-'akls-selm . . . , VII dio, str. 129, 130.
45 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 351.
46 Mustafa ibn Abdullah el-Kustantini er-Rumi, &luz-znun . . . , I tom, str. 65.
1 83
cbi s l 11d
tefsire. Iako je dosta stvari u tom tefsiru preuzeto iz prethodnih djela,
ipak je to sve izloeno na posebno interesantan nain i ne manjka ni
rijei i stavova samog Ebu-Su'uda. Uz mnogobrojne, zasluene
pohvale tom djelu, ipak treba rei da su mu upuene i odreene
zamjerke, ali ih nema mnogo. Puno puta je prepisivan i tampan a
koristili su g i danas g koriste brojni islamski uenjaci, tako da je
zastupljen diljem islamskog svijeta. Po veliini, ubrajaju se meu tefsire
srednje veliine a tampan je najee u pet i devet tomova. Sumirajui
govor o njemu, dr. Zehebi kae: "Ukratko, to je djelo krajnje preciznog
stila i u njemu nema stvari koje nemaju veze sa tefsirom, niti
pretjerivanja pri navoenju detalja o nekim znanstvenim temama. Ono
je znaajan nauni izvor na koji su se oslanjali mnog mufessiri koji su
ivjeli poslije ... "47
***
47 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 352.
1 84
B) OPI AAITIK TEFSIR
"
';'";" .riil\
NASIRUDDIN EL-BEDA VI
' J' . ; ; 1 t' uJ\ w
l -685 l 1286.
Bejdavi se istakao u ve naunih disciplina, naroito u
fkhu, tefsiru, hadisu, usuli-fkhu, iul-kelamu, gramatici
arapskog jezika, historiji i logici. Iako mu je materji jezik bio
perzijsk, skoro sva svoja djela napisao je na arapskom jeziku. I
pored toga to je koncizan, njegov tefsir j edan je od
najistaknutijih i najvie kortenih racionalnih tefsira. Pri pisanju
tefsira najve se koristio Zamaherijevm i Razijevim tefsirom.
Bio je afjskog mezheba u ftkhu a e
'
arijskog pravca u akaidu.
Nasit"ddin ei-Bejdavi
Njegovo puno ime je: Abdullah ibn Umer ibn Muhammed ibn
A Ehu Se'id ev Ebul-Hajr Nasiruddin el-Bejdavi e-

irazi.l Roen je
u mjestu El-Bejda' u blizini

iraza (Perzija), a nje poznato koje

godine. Roen je u porodici koja je generacijama njegovala izuavanje
islamskih znanost, tako da je prva znanja stekao od svoga oca Umera,
koji je takoer bio struan u vjerskim znanostima. Istakao se u raznim
znanostma, posebno islamskim. U fkhu je bio afjskog mezheba a u
akaidu je slijedio e'arjski pravac. Zastupao je i branio ehlisunnetske
stavove. Naime, u njegovo vrjeme u pokrajini Pars veina stanovnika
bil su sunnje (afje i hanefje), a bilo je i neto iija. Meu njima nisu
bili dobri odnosi, tako da ne udi to to je Bejdavi otro kritkovao iije
i mu'tezilije.2 Bio je izuzetno uen, poboan i potovan. Njegov otac
dugo godina obavljao je dunost glavnog kadije za cijelu pokrajinu
Pars, sa sjeditem u glavnom gradu

irazu. Nakon njegove smrti, 673.

godine po Hidri, Bejdavi preuzima tu dunost, obavljajui je vie
godina.3 Poslije se preselio u Tibriz, gdje je i umro, 685/1286. godine.4
Neki uenjaci navode da je umro 691 . godine po Hidri.5
Bejdav kao uenjak
Bejdavi se istakao u vie disciplina: fkhu, tefsiru, hadisu, usuli
fkhu, ilmul-kelamu, gramatci arapskog jezika, historji i logici. Zbog
svestranog obrazovanja mnogi ga nazivaju: 'alameh, to bi se moglo
prevest kao: enciklopedista. Pored toga, mnog ga nazivaju i El-Kdi,
to znai: kadija, zbog duggodinjeg obavljanja kadijske fnkcije.
Budui da je njegova nadlenost kao kadije bila cijela pokrajina, moe
se zakljuit da je bio izuzetno uen i sposoban, jer za takav poloaj u
to vrjeme traeni su i postavljani samo najueniji. Zbog svojih velikih
zasluga na polju islamskih zanost gotovo redovno daju mu i nadimak
Nasrddin, to znai: pomaga islama. Po tom nadimku toliko je
poznat da se on ee korsti nego njegovo vlastito ime: Abdulah.
1
Hajruddin ez-Zirikli, EI-A'Im, IV tom, str. 1 10.
2 Luti Ibrahim,
i
ivt i dela EI-Bqdava, lanak u djelu: Kr'an 1 savmenom dob1, priredio:
Enes Kari, Sarajevo 1997, I tom, str. 200, 201.
3 Isto, str. 202.
4 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 1 10.
5 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-T vl-mlssmne, I tom, str. 297.
1 86
Mnogi kasniji islamski uenjaci pohvalno su se izraavali o
njegovoj uenosti i pobonost. Tako npr. uveni Subki za njega kae:
"On je bio istaknuti islamski uenjak, izrazito otrouman, estt i
poboan. "6 Ibn Kadi uh be o njemu kae: "On je autor brojnih djela,
bio je najistaknutiji uenjak i autoritet Azerbejdana.7 A Ibn Hubejb o
njegvim djelima kae: "Svi islamski uenjaci pohvalno se izraavaju o
njegovm djelima. Da nije nita drugo napisao do svog Mibada bilo
bi mu dovoljnol"8 Dakle, samo j edno nj egovo djelo, prema rj eima
Ibn Hubejba, dovoljno bi bilo da bude istaknut meu ostalim
uenjacima, a dovoljno govori injenica da se i danas koriste mnoga
njegova djela.
Mehmed Handi, ukazujui na Bej davijevu uenost, navodi
j edan dogaaj iz njegova ivota: "Pria se da je Bej davija, iako je bio
vrlo uen, ostao dugo vremena zapostavljen i nepoznat. Jedanput se
uput u Tibriz radi nekih svojih poslova i ba kada je bio u Tibrizu,
neki tamonji odlinjak bijae sakupio veliki broj uenjaka da u
njegovoj prsutnost raspravljaju o naunim pitanjima. Na tom
sastanku bio je jedan od uenih ljudi iznio j edno teko pitanj e i traio
od prisutnih da ga samo razglobe, jer je bio uvjeren da niko na to
pitanje ne moe odgovorit. Kada zbilja niko nije mogao tog pitanja ni
razglobiti, a kamoli na njega odgovorit, ustane Bejdavija koji j e t
sluajno bio i u pozadini sj edio, te lijepo to pitanje razglobi i na nj ega
odgovor. Vezir veseo odredi mjesto Bejdaviji u proelju, nagradi ga i
poto je zapitao radi ega je doao, udovolji nj egovoj elji. Od tog
vremena Bej davija uivae meu uenima vrlo lijep glas. "9 Prema
drugoj verziji tog dogaaja, Bejdavi je nakon odgvora na pitanj e
postavio kontra pitanje uenjaku koji je pro pitanj e postavio, ali on
nije znao na njega odgovoriti. To jo vie govori o njegovoj velikoj
uenosti.1 0
6 Isto, str. 297.
7 Isto, str. 297.
8 Isto, str. 297.
9 Mehmed Handi, Uvd u tesnlu i hadisl n, str. 56.
10
Luti Ibrahim,
i
ivt i del EI-Bedva . . . str. 203.
187
~oei- JJi-e|-be_Joi
Bejdavjeva djela
Kao svestrano obrazovan uenjak, Bejdavi je pisao djela iz
raznih oblasti, tako da se vodi kao autor brojnih djela. Pisao je,
uglavnom, na arapskom jeziku, a na svom materjem, perzijskom
jeziku, napisao je samo jedno historijsko djelo. Znatan dio tih djela
tampan je i doivio je nekoliko izdanja, a neka se i danas tampaju. To
ukazuje na njihov kvalitet i vanost, te na potrebu i dananjih uenjaka
da se obraaju na njegova djela.
Kao najistaknutja mogu se navesti njegova slijedea djela:
1 . Envart-tenli ve esrart-te'vili - uveni komentar Kur'ana.
2. EI-Minhad - veoma cijenjeno djelo iz oblasti usuli-fkha.
Vie uenjaka ga je komentarsalo, pa ak i sam Bejdavi.
3. EI-Gaetl-kusva f diraetlftva - fkhsko djelo afjskog
mezheba.
4.
.
erhul-muntehab.
5. EI-Kje - djelo iz oblasti logke.
6. Et-Tavali'-djelo iz oblast ilmul-kelama.11
7. Lbbul-lubab f 'ilmil-i'rab - jeziko djelo.
8. Risa/ef mevdu'atl- 'ulumi ve te'arfha - djelo u rkopisu.
9. Nizamut-tevarh - historjsko djelo, pisano na perzijskom
jeziku.12
10. Muntehel-muna-djelo u rukopisu.
1 1.
.
erhut-Ten bih.
12.
.
erhui-Mahsul- komentar Razi jeva djela.
13. Mirsadul-eam f mebadi'il-ahkam. 13
ll
Ibn Kesir, EI-Bidae vn-nihae, XIII dio, str. 34
1
2 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, I tom, str. 1 10.
13 Lutpi Ibrahim,
t
iv/ i dela EI-Bgdava . . . str. 206.
1 88
Bejdavijev tefsir
Njegv tefsir Envart-teniii ve esrart-te'vli (S1etla Objave i tane
nenog tumaena) srednje je veliine i ubraja se u racionalne tefsire. U
samom uvodu u tefsir, nakon zahvale Uzvienom Allahu i salavata na
Poslanika, s.a.v.s, Bejdavi hvali tefsir kao znanost, istiui da je on
najvrednija i najcjenjenija znanost, te da je ona temelj svim ostalim
islamskim znanostima. Zatim tvrdi da se tefsirom smije baviti samo
onaj ko je dobro upuen u sve islamske znanosti, te sve discipline
arapskog jezika i knjievnosti. Nakon toga, on iznosi da je podugo
ramiljao o tome da napie tefsir i da je, na kraju, nakon klanjanja
istihare namaza, odluio da to i uini. O tom tefsiru on u uvodu kae:
"On e sadravati najodabranije rijei koje su do mene doprle od
istaknutih ashaba, najuenijih tabiina i ostalih pobonih prethodnika.
U njemu e takoer biti divni zakljuci i izvanredne pouke, do kojih
smo doli ja i jo neki vrijedni uenjaci iz kasnijih generacija ... "14 A na
samom kraju tefsira, oznaavajui da je zavren, on kae: "Ovo djelo
sadri rijetke pouke umnih ljudi, te sie rijei najistaknutjih islamskih
uenjaka i probrana miljenja velikana ummeta o tumaenju Kur'ana,
utrivanju njegovih znaenja, otkrivanju znaenja teih termina i
nadnaravnost njegova stila - sve to na saet i koncizan nain, koji
nita ne remet i u kojem nema pogrenih pravaca."l
S
Te rijei prilino dobro ocrtavaju karakteristike njegova tefsira,
koji se odlikuje konciznim ali i jasnim i preciznim stilom, tako da se
neke stvari mogu shvatit tek kada se sa panjom i razmiljanjem ita.
Mnogi hvale njegov stil, jer saetm rijeima govori mnogo, tako da ga
u nekim detaljima mogu razumjeti samo dobro upuen u tefsirsku
nauku.16 Kao to je i sam rekao, on navodi stavove istaknutih
islamskih uenjaka, poevi od ashaba, pa sve do uenjaka svog
vremena. Meutim, treba navesti da je on ipak najvie koristio dva
tefsira: Zamaherijev i Razijev. Na t injenicu ukazuju svi koji piu o
njegovom tefsiruP Naime, dosta grae uzeo je iz Zamaherijeva
tefsira, s tim to ga je pokuao oistiti od mu'tezilijskih stavova. On je
znao za vrjednost Kefaa, pa je dosta pozitivnih stvar iz tog djela
14 Nasiruddin Ehu Se'id Abdullah ibn Umer elBejdavi, Envart-tenli ve esart-te'vl,
Bejrt 1988, I tom, str. 3.
1
5 Isto, II tom, str. 635.
16
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 298.
1
7 Vidjeti npr: Isto, str. 297, 298.
1 89
Nasitddit ei-Bejdavi
uvrstio u svoj tefsir, ne navodei stavove mu'tezilija, koji su od strane
ehlisunnetskih uenjaka ocijenjeni kao pogreni, ili ih navodi da bi ih
mogao odgovarajuom argumentacijom pobiti. Opi je zakjuak da je
u dobroj mjer u tome i uspio.
Uz to, on na nekim mjestma otvoreno govori protv
Zamaherijevih mu'tezilijskih stavova i pobija ih. Tako npr.
"Zamaherijev koncept ihbata i tekra, to jest da e dobra djela biti
ponitena smrtnim grjesima i nevjerovanjem, te da je Bog obavezan
da oprost onda kad se ovjek ustruava od injenja smrtnih grijeha,
izloen je El-Bejdavijevom napadu jer El-Bejdav smatra da se koncept
ihbata treba primijeniti samo na ovjeka kad je on u stanju nevjere, dok
za tekr El-Bejdavi smatra da nije nuno da Bog oprosti ovjeku koji
se ustruava injenja smrtnih gijeha, jer opratanje je, u cjelini ovisno
o Boijoj volji."18 To se da jasno vidjeti iz Bejdavijeva tumaenja
trideset prvog ajeta sure En-Nisa', sedmog ajeta sure EI-Ankebut i
dvadeset petog ajeta sure Alu 'Imran. Pored toga, oito je da se pri
pisanju svog tefsira koristio i Razijevm Meathul-gabom, jer pr
tumaenju ajeta koji govore o kosmosu i nebeskim tijelima, navodi
komentare koji se mogu ocijeniti kao utjecaj i saetak Razijevih
komentara. Takav je npr. sluaj kod tumaenja desetog ajeta sure Es
Saf at, u kojem se spominje izraz "ihab".t9
Uz ta dva tefsira, moglo bi se jo rei da je Bejdavi donekle
korstio i tei, tefsir Ragiba el-Isfahanija. Ta tri autora bitno su utjecala
na njegovo djelo, ali siguro je da se on koristo i ostalim tefsirskim
djelima.20 Ipak, on je donekle i orgnalan, budui da navodi i svoje
stavove i zakljuke do kojih je doao vlastitim trudom, na osnov
znanja koji je posj
e
dovao. Zbog koritenja Zamaherjevim i Razijevim
tefsirom, koji su ocijenjeni kao racionalistki, te zbog donoenja
vlasttih stavova, Bejdavijev tefsir ubraja se u racionalne tefsire.
Meutm, zbog svih njegovih pozitvnih karakteristka, on se svrstava u
grupu dozvoljenih i poeljnih racionalnih tefsira, to je navelo mnoge
uenjake irom islamskog svijeta da ga sve do ovih dana izuavaju i
njime se koriste. Takav sluaj bio je i sa uenjacima naih krajeva, jer je
Bejdavijev tefsir na naim prostorma bio jedan od najrairenijih i
18
Luti Ibrahim, Poam ihbata i tekra, str. 213.
19 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 300.
20
Isto, str. 298.
1 90
najvie koritenih tefsira. Ono to doprinosi njegovoj vrijednosti jeste i
injenca da je Bejdavi pri tumaenju nekih ajeta koristo druge ajete i
hadise Muhammeda s.a.v.s. Ta karakteristika je sigurno cijenjena od
prpadnika razliitih islamskih pravaca, pogotovu od tradicionalista.
Na odreenim mjestma, gdje smatra da je to potrebno, Bejdavi
navodi razliite naine uenja pojedinih kur'anskih rjei, shodno
razlitim kiraetima. Meutim, on se ne zadrava uvijek na
vjerodostojnim (mutevatir) kiraetima, kao to rade mnog mufessiri,
nego nekada navodi i one kiraete koji uivaju manje povjerenje
(azz).21 Kada naie na rijei koje je potrebno protumaiti sa jezikog
stanovta, on to radi, ali umjereno, ne uputajui se u detaljiziranje.22
Isto tako, kada doe do ajeta koji govore o fkhskim propisima, on ih
tumai sa fkhskog stanovita, ali opet kratko, bez ulaenja u opirne
komentare. Meutm, vdljivo je da on pri tome esto daje prednost
svom, afjskot, mezhebu, iskazujui na taj nain svoju pripadnost
njemu i popularui ga. Takav je npr. sluaj tumaenja rijei kar' u
228. ajetu sure EI-Bekare.
2
3 Naime, on iznosi stav i afjskog i
hanefjskog mezheba o tom pitanju a onda istie da je afjski ispravan
a hanefjski pogrean.24
Budui da je izraziti ehlisunnetski uenjak, Bejdavi na vie
mjesta, tumaei odreene ajete, navodi stavove ehli-sunnija i nekih
sekti, a onda potruje da je ispravan ehlisunnetsk stav. Tako npr. pr
tumaenju rjei Uzvienog: "Ova Knjiga, u koju nema nikakve
sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji
u nevdljivi svijet budu vjerovali i namaz obavljali i udjeljivali dio od
onog to im M budemo udjeljivali ... "25 on objanjava sutinu imana i
nifaka (iskrenog vjerovanja i licemjerstva) kod ehli-sunnija, mu'tezilija i
haridija i na kraju daje prednost ehli-sunnetskom stanovitu.26 Naime,
u vezi sa pitanjem sutine i defnicije imana miljenja nisu jedinstena,
ali sigurno je da je najpotpunije miljenje ehli-sunnija, po kojem iman
obuhvata tri komponente: srano ubjeenje, izgovor jezikom i potvrdu
21
Isto, str. 298.
22
Isto, str. 298.
2
3 Isto, st. 298, 299.
2
4 Nasiruddin el-Bejdav, Entenli ve esart-te'vil, I tom, str. 122, 1 23.
2s EI-Bekar, 2, 3.
2
6
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 299.
191
~oei JJi-eI-BJo.i
djelima.27 Isto tako, tumaei termin rzk (opskrba), spomenut u
treem ajetu sure EI-Bekar, on navodi i ehlisunnetski i mu'tezilijski
stav, dajui opet prednost stavu ehli-sunnija.2s
Slijedea pozitvna karakteristika Bejdavijeva tefsira jeste to to
se u njemu vrlo malo spominju predaje od jevreja i krana, tj.
israilijjat. Naime, poznato je da su neki mufessiri dosta panje
posveivali tim predajama, to je umanjivalo vrijednost njihovih tefsira.
Svjestan tog nedostatka, Bejdavi ih je rijetko navodio u svom tefsiru, a
kada bi to i inio, on bi to poinjao izrazima: "Prenosi se . .. " (rvie), ili:
"Kau ... " (kile), ime je automatski ukazivao na opreznost u
prihvatanju takih predaja.29 Takav je npr. sluaj pri tumaenju 22.
ajeta sure En-Nem/, u kojem se govori o Sulejmanu, a.s, Hudhudu i
Belkisinom kraljevstvu.30 On navodi neke detalje tih dogaaja, kojih
nema ni u ajetma ni u hadisima, ali poinje rijeima: "Prenosi se ... "31
Ono to se uglavnom prigovara Bejdavijevom tefsiru jesu dvje
stvari. Prva je to to nije u potpunosti uspio odstraniti sva mu'tezilijska
miljenja koja Zamaheri navodi, pa se u nekim sluajevima, mada
rijetko, povodi za njima. Tako npr. tumaei rijei Uzvienog: "Oni
koji se kamatom bave dii e se kao to e se dii onaj koga je dodirom
ejtan izbezumio ... "32, on preuzima Zamaherjev stav, odnosno stav
mu'tezilija,33 po kojem ejtan moe djelovati samo putem vesvese,
ubacivanja misli i nagovaranja, a ne i fzikim dodirom.34 Druga stvar
jeste to to Bejdavi, nakon tumaenja kompletne sure, u veini
sluajeva, navodi hadise o vrjednosti uenja tih sura, kojima se za mali
trud obeava velika nagrada. Takvi hadisi su ili slabi (da'if ili patvoreni
(mevdu'), pa se ne bi smjeli koristiti. I tu se poveo za Zamaherijem,
jer je te hadise Zamaheri navodio u svom tefsiru, takoer na kraju
tumaenja veine kur'anskih sura.35 Neki su ga u tome pokual
27 Nasiruddin el-Bejdavi, Envart-tenl v esart-te'vli, I tom, str. 18, 19.
2
8
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 299.
29 Isto, str. 299.
J Isto, str. 229, 230.
31 Nasiruddin el-Bejdavi, Envart-tenl ve esart-te'vl, II tom, str. 174.
32 EI-Bekar, 275.
33 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 297,298.
34 Nasiruddin el-Bejdavi, Envart-lenl ve e.rart-te'vl, I tom, str. 142.
35 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 298.
1 92
opravdat, govorei kako se oni ne odnose na erijatske propise, nego
se njima pote uenje kur'anskih sura. To spada u terib, potcaj na
injenje dobrih djela, a poznato je da su islamski uenjaci bili
tolerantniji kada su u pitanju hadisi take vrste.36
U svakom sluaju, Bejdavijev tefsir je izuzetno vrjedno djelo i
nezaobilazno je pri ozbiljnom izuavanju komentara kur'anskog teksta.

uveni Delaluddin es-Sujuti napisao je komentar na taj tefsir, koji je

nazvao Nevahidul-ebkar ve fevahidul-ear, i u njemu o Bejdavjevom
tefsiru izmeu ostalog kae: "Kadi Nasiruddin el-Bejdavi je na
izvanredan nain skratio (Zamaherjev) tefsir, navodei sve ono to je
smatrao vrjednim a odstranjujui mu'tezilijske i ostale sumnjive
stavove, te potrujui ono to je ispravno i dopunjujui ono to je
proputeno u njemu. Tako je dobio djelo koje je zablistala poput
istog zlata i koje je postalo vidljivo poput Sunca za vedrog dana, pa
mu se posvete oni koji ude za znanjem, od sveg srca ga hvalie oni
koji ga opisivahu i ljepote njegovih prefnjenih detalja kuae posebni
stunjaci, a uenjaci ga vrlo brzo prihvate i marljivo pronue
njegovom iitavanju i poduavanju drugih. "37
Mustafa ibn Abdillah, autor uvenog djela Kefuz-znun, o
Bejdavijevom tefsiru, izmeu ostalog, kae: "Njegov tefsir je izuzetno
vrijedno djelo, tako da to nema potrebe posebno objanjavati. On je u
njega iz Keffaa, u skraenoj formi, uvrsto ono to je vezano za arapski
jezik, iz Razijeva tefsira ono to je u vezi sa flozofjom i ilmul
kelamom a iz Ragibova tefsira ono to se odnosi na izvlaenje pouka,
dubljih smislova i izvanrednih aluzija. ( ... ) Allah je odredio da to djelo
bude vanredno lijepo prhvaeno od strane veine istaknuth i
znaajnih uenjaka, pa su posvetili posebnu panju njegovom
izuavanju i pisanju komentara na njega. Neki su tako pisali komentar
na njegovo tumaenje samo jedne sure, neki na tumaenje odreenih
dijelova, a neki su opet pisal kompletan komentar njegova tefsira. "38
Zatim on navodi da je broj takvih komentara preao cifru od etrdeset
i onda ih pojedinano nabraja. Najpoznatja. su tri komentara, od
slijedeih autora: Kadi Zade,

ihaba el-Hafadija i El-Kunevija.39

36 Isto, st. 303.
37 Isto, st. 301, 302.
3
8
Isto, st. 303.
39 Isto, str. 303.
1 93
Nasitddit ei-Bejdavi
I na kraju, vrijedi navest miljenje dr. Zehebija, kojim on
dovrava prikaz Bejdavijevog tefsira:
"
Ukratko, ovo djelo spada u
temeljna tefsirska djela i ono je nezaobilazno za svakog onog ko hoe
da razumije rjei Uzvienog Allaha i da dokui tajne koje one krju i
znaenje koje nose.
"
***
1 94
NE SEFI
( j u ; 1\ M" {\

/
^^
7
1 0/1310
Abdullah ibn Ahmed en-Nesef je, u svoje vrijeme, bio
jedan od najistaknutijih islamskih uenjaka. Posebno se istakao
u tefsiru, fkhu i usuli-fkhu. U svom tefsiru on proteira
hanefjski mezheb, pa je posebno omiljen kod pripadnika te
pravne kole, zbog ega je taj tefsir mnogo koriten i na naim
prostorima. Odlikuje se konciznim ali jasnim stilom, srednje j e
veliine i spada u dozvoljene racionalne tefsire. Pri pisanju tog
djela Nesef se najve koristio Zamaherijevim i Bejdavijevim
komentarima Kur'ana.
N !
Njegovo puno ime je: Abdullah ibn Ahmed ibn Mahmud en
Nesef Ebul-Berekat.l Roen je u mjestu Ejzed,2 u blizini Isfahana a
godina njegova roenja nije poznata.3 Naziv Nese dobio je po gradu
Neseu u pokrajini Sind, izmeu rijeke Amu-darja i grada Semerkanda.4
Vrlo su turi podaci o njegovoj biografji, ali je, na osnovu tog naziva,
siguro da je neko vrjeme ivio u gradu Nesef. Zbog velikog
doprinosa na polju islamskih znanosti dobio je poasni naziv: Hazud
din (

uvar ter), koji mnogi navode uz njegovo ime.5 Umro je i ukopan

u svom rodnom mjestu, s tm to se biograf u potpunosti ne slau
kada je rije o godini njegove smrti. Prema veini, radi se o 710.
hidretskoj, odnosno 1310. godini po gregorijanskom kalendaru,6 dok
neki navode 701 . godinu po Hidri kao godinu njegove smrti.7
Nesef kao uenjak
Nesef je znanje stjecao pred istaknutim uenJaCima svog
vremena, kao to su bili:

emsul-e'imme el-Kurdi i Ahmed ibn

Muhammed el-'Attabi,8 pa je i sam izrastao u vrsnog uenjaka u vie
disciplina, naroito u hanefjskom fkhu, usuli-fkhu i tefsiru.9 Njegovi
biogaf istiu mnoge pozitvne osobine i zasluge kojima se isticao.
Tako npr. dr. Zehebi, nakon ukazivanja na injenicu da je bio
hanefjskog mezheba, o Nesefju kae: "On je bio jedan od skromnih i
pobonih a istovremeno i istaknutih uenjaka kasnijih generacija. Bio
je kompletan islamski uenjak, bez premca u svoje vrjeme. Bio je
prvak u fkhu i principima dolaska do fkhskih rjeenja (usuli-fkh) a
istakao se i u hadiskim disciplinama i poznavanju Knjige Uzvenog
1 Hajruddin ez-Zirikli, EI-A'Im, IV tom, str. 67.
2 Ili, prema nekim historiarima, to mjesto se zove: Ized.
3 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, I tom, str. 67.
4 Isto.
5 Isto.
6 Tu godinu npr. navode: Zirikli u djelu EI-A'Iam i Mehmed Handi u Uvdu u teirku i
hadisku nauku, str. 57.
7 Npr: dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tesr vl-mufssirne, I tom, 304.
8 Isto.
9 Mehmed Handi, nav. djelo, str. 56.
1 96
Allaha. "to Pored svega toga, iz naziva njegovh djela moe se zakljuit
da je takoer bio struan u akadu i ilmul-kelamu.
Djela
Nesef je napisao brojna djela iz raznih oblast, meu kojima su
najpoznatija:
1. Medarkut-tenli ve hakaikut-te'vli - komentar Kur'ana,
2. Kenzud-dekaik - djelo iz oblasti fkha,
3. EI-Menar- djelo iz oblasti usuli-fkha,
4. Keul-esrar- komentar djela El-Menar,
S. El- V a- djelo iz oblasti hanefjskog fkha,
6. El-Kj- komentar djela E/-V a,
.
7. EI-Musaf a - komentar djela Ehu Hafsa En-Nesefja,
8. 'Umdetl-'akaid - iz akaidske oblasti,
l l
9. Ktabul-mena'f ferhin-Na' - fkhsko djelo,
10. Ktabu ferhi-Hidae.
t
2
Njegov tefsir
Nesef je u svom tefsiru Medarkut-tenli ve hakaikut-te'vili
postupao slno Bejdaviji. Naime, on je uvidio vrijednosti
Zamaherijeva tefsira pa se pri pisanju svog komentara Kur'ana u
dobroj mjer koristio njegovim djelom, s tim to, kao ehlisunnetski
uenjak, nije preuzimao one dijelove koji idu u prlog racionalistkim
mu'tezilijskm stavovima.1 3 Na nekim mjestma koje mu'tezilije tumae
na svoj nain on samo navodi stav ehli sunnija 14 a na mnogim drugm
10
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, st. 304.
l l
Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, IV tom, str. 67-68.
1
2
Ahmed ibn Mustafa Takubrizade, Miahus-se'ade v misbahus-sade f mevdu'atl-'ulum,
Bejrut 1 985, II tom, str. 167, 168.
13 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 304.
14 Kao npr. kod tumaenja 22. i 23. ajeta sure EI-Kame: "Toga dana e neka lca blistava
biti, u Gospodara svoga e gledati. "
1 97
N
e
mjestma otvoreno ukazuje na neispravnost mu'tezilijskih stavova i
demantuje ih odgovarajuim argumentma. Tako npr. tumaei rjei
Uzvienog: "Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda
dopire ... "ts on donekle odstupa od svoje konciznosti i neto due nego
to je njegov stil, obrazlae ispravnost ehlisunnetskog stava da e
vjerci na ahiretu moi vidjet Uzvenog Al aha, te neispravnost
mu'tezilijskog ubjeenja da to nee biti mogue.16
Isto tako, tumaei etvrti ajet sure EI-Felek: "i od zla onih koje
puu u uzlove, "17 on istie da se ovdje gvori o enama (ili osobama)
koje se bave sihrom tako to izgovaraju odreene rjei i puu u
vorove dok ih vezuju, te nastavlja: "To je oiti dokaz neispravnost
mu'tezilijskog stava kojim nijeu postojanje sihra i mogunost njegova
djelovanja. "tS A na kraju tumaenja sure En-Nas on navodi poznat
sluaj, potren vjerodostojnim hadisom, - koji mu'tezilije nijeu -
kada je samom Poslaniku, s.a.v.s, podmetnut sihr putem vezanja
vorova, pa mu je Dibrl u snu otkrio o emu se radi, te je to
pronaeno i to je bio povod objav posljednje dvije sure u Kur'anu.
Dok je Dibrl uio ajete th sura, uzlovi su se odvezivali i
Vjerovjesnikovo, s.a.v.s, stanje se popravljalo a onda je, na kraju,
Dibril prouio i jednu kratku dovu. Na osnovu tog sluaja Nesef
zakljuuje da je dozvoljeno lijeiti onog kome je napravljen sihr, ali
samo kur'ansko-sunnetskim rijeima a nikako nekakvim nerazumljivim
formulama i izrazima na stranim jezicima.t9
Pored Zamaherijeva djela, Nesef se donekle koristio i
Bejdavijevm tefsirom Envart-tenli ve esrart-te'vli,
2
0
na to ukazuje i
samo ime tefsira, jer ima slinosti sa imenom Bejdavjeva djela. Uz to,
Nesef je svom djelu dao i vlastiti peat, proirujui ga stavovima
1
5 EI-En'am, 103.
1
6 Abdullah ibn Ahmed ibn Mahmud en-Nesef, Medrkt-tenrl v hakaikt-te'vl, Bejrut
1 995, I tom, str. 381, 382.
17 Ovo je doslovan i taan prijevod ajeta, a u ovom sluaju morali smo odstupit od
Korkutovog prijevoda: "i od zla smutljivca kad smutnje sije," jer ne odgovara znaenju
ajeta na arapskom jezik. I to je jedan od pokazatelja da je Korkut pri prevoenju
Kur'ana bio pod utjecajem racionalistkomu'tezilijskih stavova, prije svega samog
Zamaherija.
18
Vidjet: Abdullah en-Nesef, nav. djelo, II tom, str. 843.
19 Isto, II tom, str. 845.
2 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 305.
198
drugih uenjaka, kao i vlastitm stavovma. Pri tumaenju Kur'ana on
dosta panje poklanja arapskom jeziku i svim njegovim disciplnama,
sa posebn akcentom na stilistiku arapskog jezika i otkrvanje na prvi
pogled skrivenih znaenja kur'anskog teksta.21 Kao i Zamaheri i on je
navodio odgovore na odreena pitanja, ali ne u formi klasinih pitanja
i odgovora, kao to je to Zamaheri radio: "Ako neko upita: ...
odgovor je: ... ", nego je to on ukomponovao u sami tekst komentara
Kur'ana. Za razliku od Zamaherija, on nije na kraju kur'anskh sura
navodio patorene i hadise sumnjive vjerodostojnost u kojima se
govori o vrjednostma pojedinih sura.22 Na osnovu th karakteristika
jasno je da Nesefjev tefsir spada u dozvoljene racionaistike tefsire.
Srednje je veliine i do sada je doivio vie izdanja, izlazei uglavnom u
dva i etiri toma.
O razlogu i nainu pisanja tefsira Nesef u kratkom uvodu u
svoje djelo veli: "Zamolo me je jedan od onih koji zasluuju da se
udovolji njihovoj molbi da napiem djelo srednje veliine iz oblasti
tefsira, koje bi obraivalo jeziku analizu kur'anskog teksta i kiraete,
koje bi obuhvatalo znanost o stilskim fgurama (bedi') i aluzijama
(iarat), koje bi sadravalo stavove ehl-sunneta vel-dema'ata i bilo
isto od izmitljotna onih koji slijede novotarije i zabludu - ali da ne
bude dugo i dosadno, nit kratko i isprazno. Vie puta sam htio poeti
pisanje tog djela pa bih onda odustajao, zato to nisam bio siguran da
to ja kao ovjek mogu uiniti i to sam se prbojavao prihvatti se tog
izuzetno vanog i odgovornog posla. Ipak sam, na kraju, uz Allahovu
pomo, poeo sa pisanjem tog djela i zavrio ga, i pored brojnh
prepreka, u kratkom intervalu. Nazvao sam ga Medarkut-ten:li ve
hakaikut-te' vli M M & "23
Prilikom itanja tog tefsira moe se primijett da se Nesef drao
principa koje je naveo u uvodu u svoj tefsir. Naime, pitanjima jezike
analize kur'anskog teksta on posveuje panju, al sa mjerom, kako ne
bi previe prostora poklanjao toj strani tefsirske znanosti, kao to je
bio sluaj sa ne malim brojem mufessira.24 Pored toga, on se uputa i u
problematiku kiraeta, tj. razliitog naina itanja (uenja) pojedinih
21
Isto.
2 Isto.
23
Vidjet: Abdullah en-Nesef, nav. djelo, I tom, s t. 3.
24
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 306.
199
Ne
kur'anskih rijei. Pr tome on ne obraa panju na nevjerodostojne
predaje u kiraetu (azz), nego se ograniava samo na one koje su
provjerene i pouzdane (mutevatir). ak, nije ni sve vjerodostojne
kiraete (kojih ima deset) uzimao u obzir, nego se ograniio na sedam
poznath kiraeta, navodei razliite naine itanja pojedinih rijei i
oznaavajui kojem kiraetu, odnosno kojem imamu u kiraetu
prpadaju. 25
Tumaenje ajeta o erijatskm propisima
Prilikom tmaenja fkhskih ajeta, tj. ajeta koji govore o
erjatskim propisima, Nesef kao vrstan strunjak u fkhu tumai te
ajete sa fkhskog stanovita, navodei ukratko stavove mezheba koji
imaju vezu sa znaenjem tih ajeta. Sve to uspijeva uradit konciznim i
preciznim stlom, tako da sa malo rijei kae mnogo. To je vidljivo u
tumaenju veeg broja ajeta, kao npr. kod slijedeeg: "I pitaju te o
mjesenom pranju. Reci: 'To je neprjatnost.' Zato ne opite sa enama
za vrjeme mjesenog pranja, i ne prlazite im dok se ne okupaju. A
kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah
naredio ... "2
6
U par reenica Nesef obrauje pitanje kada mu smije
prii svojoj eni nakon mjesenog pranja. Prvo ukazuje na to da se
rije jathure u ovom ajetu prema vjerodostojnim kiraetima moe itati
i kao jetahhere, a se onda znaenje mijenja. U prvom sluaju misli se
na prestanak otcanja k iz materice a u drugom na kupanje nakon
zavretka mjesenog pranja. Zatim on navodi stav hanefjske pravne
kole, po kojoj treba uzet u obzir obadva kiraeta, tako to mu ima
pravo opiti sa enom i prije nego to se okupa kada k prestane
nakon najdueg perioda menstuacije, a nema na to pravo kada k
prestane otcat prje isteka tog roka, sve dok se ne okupa. Nakon toga
on navodi stav afjskog mezheba, po kojem ovaj ajet obavezno
ukazuje na to da se ena nakon menstruacije mora prvo okupati pa tek
onda imati intimni odnos sa muem.27
25 Isto.
26
EI-Bekr, 222.
27 Oito je iz samog prijevoda ovog ajeta da je Korkut prihvato ovo drgo miljenje i
preveo ajet u skladu sa njim, iako to nije u skladu sa Hafsovim rivajetom, po kojem
m, a i veina muslimana u svijetu, ui Kur'an.
200
Uz sve to, on je u par reenica uspio obj asniti i povod obj ave
ovog ajeta, gdje j e ukazao na to da su se predislamski Arapi u
potpunost odvajali od svojih ena u perodu menstruacije, tako da sa
njima nisu ni j eli, ni pili, ni spavali u istoj postelji. To je bio razlog da
neko upita Poslanika, s.a.v.s, o islamskom propisu u vezi s tim, pa j e
objavljen navedeni ajet. Jevreji su prema svojim enama postupali na
ist nain kao i predislamski Arapi a krani nisu uope obraali panju
na menstuaciju, pa su intmne odnose sa enama imali i u tom
perodu. Zatim, islam dolazi sa srednjim i ispravnim rjeenjem, po
kojem se u tom periodu treba imati normalan odnos prema enama,
osim to se sa njima ne smije polno opit dok ne proe perod
menstracij e.28
Na ve mjesta u svom tefsiru Nesef podrava stav hanefjskog
mezheba a nastoji argumentom pobit dokaz druge pravne kole, zbog
ega je rado itan od strane pripadnika hanefj skog mezheba. Takav je
npr. sluaj kod 228. i 237. ajeta sure E/-tkart. U prvom ajetu Uzvieni
kae: "Rasputenice neka ekaju t mjesena pranja . . . ", a Nesef,
tumaei te rijei, istie da izraz kar' u ovom ajetu znai mjeseno
pranje - to je stav hanefjskog mezheba - te nastoji opovrgnut stav
afja, koji smatraju da taj izraz oznaava period izmeu dvije
menstruacije.29 Kroz taj, kao i kroz neke druge sluajeve, j asno je da
Nesef nastupa kao hanefjski mufessir, pa kada i ne kae kojoj koli
prpada odreeno miljenje ili kada samo kae: "shodno naem
stavu . . . ", podrazumijeva se da je to stav hanefjske pravne kole. U
drgom aj etu Uzvieni govori da eni s kojom je sklopljen brak, ali se
razvrgava prije nego to je dolo do intmnog odnosa, prpada
polovina venanog dara (mehr) " . . . osim ako se ne odreknu ili ako se
ne odrekne onaj koji odluuje o sklapanju braka." Tumaei ko je taj
koji odluuje o sklapanju i razvrgavanju braka, Nesef navodi da mnog
islamski uenjaci, meu kojima je i Ehu Hanife, smataj u da se time
misli na mua, te podrava taj stav a pobija stav Malika i prvobitni stav
afje da se te rijei odnose na eninog staratelj a.3o
2 Vidjeti: Abdulah en-Nesef, Medrkt-lenili v halilIe'vl, I tom, st. 1 23.
2 Isto, I tom, str. 1 26.
3 Isto, I tom, str. 134.
201
N
Odnos prema jevrejsko-kranskm predajama
Kada su u pitanju israilijjati, tj. predaje od jevreja i krana,
Nesef vro malo navodi takve predaje, iz opreza da se preko njih u
vjerovanje muslimana ne bi uvuklo neto to nije u skladu sa islamom.
A u ono malo sluajeva gdje navodi te predaje, interesantno je
spomenuti da ih nekada navodi bez ikakvog komentara, dok nekada
otvoreno ukazuje na njihovu patvorenost i zabranu vjerovanja u njih.
Npr. tumaei rijei kraljice Belkise koja govori o poklonu Sulejmanu,
a. s: "Poslau i jedan dar i vidjeu sa ime e se izaslanici vratti. "31 on
navodi neobinu priu o velikim poklonima koje je ona poslala
Sulejmanu, a.s, koji su se sastojali od: pet stotna mladia u enskoj
odjei, pet stotna djevojaka u mukoj odjei, hiljadu konja, hiljadu
zlatnih i srebrnih cigli, krunu ukraenu biserima i draguljima. . . ne
ukazujui na izvor odakle je uzeo t predaju, niti na vjerodostojnost te
pre.32 Slino je i sa ajetom u kojem se govori da je Sulejman, a.s, bio
poduen jeziku ptca.33 Tumaei taj ajet Nesef navodi predaju prema
kojoj je Sulejman, a.s, tumaio odreene rijei raznih ptica, ponovo ne
ukazujui na njenu vjerodostojnost.34
Meutm, tumaei ajete koji govore o Davudu, a.s,35 Nesef
postupa drukije. Naime, on ukazuje na neke predaje po kojima je
Davud, a.s, bio toliko nepravedan da je jednog ovjeka, ija mu se ena
svala, stalno slao u rat da pogne, kako bi se onda on mogao oeniti
tom enom. Odma zatim on ukazuje na neispravnost takvih predaja,
govorei, izmeu ostalog, slijedee: "Takav postupak ne dolikuje
obinom muslimanu za kojeg kau da je dobar, a kamoli jednom od
istaknutih poslanika! "36 Na slian nain on tumai i ajete koji govore o
Sulejmanu, a.s. Naime, tumaei rijei Uzvienog: "M smo Sulejmana
u iskuenje doveli i njegovo bolesno tjelo na prijestolju zadrali, ali je
poslije ozdravo,"37 on navodi vjerodostojan hadis koji bi se mogao
odnositi na spomenut sluaj, a onda nakon toga kae: "A to se tie
31 En-Nem/ 35.
32 Vidjet: Abdullah en-Nesef, Medrkut-teniu v halkut-te'vli, II tom, str. 236, 237.
33 En-Nem/ 1 6.
34 Vidjet: Abdullah en-Nesef, nav. djelo, II tom, str. 230.
35 Sad, 21, 22.
3
6
Vidjeti: Abdullah en-Nesef, nav. djelo, II tom, str. 433.
37 Sad, 34.
202
predaje o peatu, ejtanu i oboavanju kipova u Sulejmanovom domu,
to je samo jedna od jevrejskih izmiljotina. "3S
U prva dva sluaja Nesef nije reagovao i ni na kakav nain nije
prokomentarisao te predaje, vjerovatno zato to nisu u
kontradiktornosti sa kur'anskim i sunnetskim tekstom ali za njih nema
ni potrde, dok u druga dva sluaja poprilino otro reaguje,
najvjerovatnij e zato to se radi o stvari akaida, tj. zato to su te predaje
kontradiktorne stavu o zatienosti poslanika od injenja grij eha.39
U svakom sluaju, moe se zakljuit da je Nesefjev tefsir veoma
vrijedno djelo iz oblasti tumaenja Kur'ana i da je nailo na odlian
prjem mnogih generacija, pogotov onih koje pripadaju hanefjskom
mezhebu. I kao to kae dr. Zehebi: "Allah je dao velike koristi
ljudima, ne samo preko tog djela, nego i preko ostalih Nesefjevih djela
- Allah mu se smilovao. "4 Do sada je taj tefsir doivio vie izdanja u
integralnom obliku, te nekoliko izdanja u skraenom i proirenom
obliku, kao to je npr. uinio ejh Zejnud-din Ehu Muhammed
Abdurrahman ibn Ehi Bekr ibnul-'Ajni.41
* * *
3 Vidjet: Abdullah en-Nesef, nav. djelo, II tom, str. 437.
39 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 309.
4 Isto, I tom, str. 306.
41
Mustafa ibn Abdillah el-Kustantni er-Rumi el-Hanef, Ke!N::l'an esamel-kl t1bi vl
j1n1n, II tom, str. 1640.
203
ALUSI
"\ .. \ 4
1 217/1 802. -1270/1 854.
Odrastao u porodici koja je cijenila znanje, vrlo rano se
zainteresova
o
za razne naune disciplne, naroito islamske. Sa
svega trinaest godina poeo je pisati djela i poduavati druge.
Izvanrednom memorijom i upor radom postao je izvanredan
poznavalac svih islamskih znanosti, te i ostalih korisnih
dicsiplina. Vratio je nauni sjaj Bagdadu i Iraku, tako da je
najistaknutiji uenjak Iraka - pa i ire - u prvoj polovici
devetnaestog stoljea. Predavao je u vie medresa, vodio brigu o
vakufskim zadubinama, dugo vremena bio je bagdadsk muftij a
za hanefjski mezheb. Plijenio je panju svih koji su cijenili
znanje i uenost, pa i samog sultana. Autor j e brojnih djela,
medu kojima je najpoznatiji tefsir, koji se ubraj a medu istaknute
komentare Kur
'
ana racionalnog smjera. Njegov tefsir je
svojevrsna enciklopedija do tada napisane tefsirske grade, s tim
to je u tom djelu u znatnoj mjeri dao i vlastiti doprinos.

tampan je vie puta a i danas se njime mnogi koriste. Bio je

hanefjskog mezheba a donekle se koristio i vlastitim
idtihadom, izlazei iz okvira jednog mezheba.
Al "si
Njegovo puno ime je: Mahmud ibn Abdillah el-Husejni el-Alusi
ihabud-din Ebus-Sena'. Roen je 1217. godine po Hidri, odnosno
1802. godine u Bagdadu, gdje je i odrastao i proveo vei dio ivota. t
Najpoznatji je po dijelu imena "Alusi'', koji u stari ukazuj e na
porijeklo porodice, jer su njegovi preci doselili u Bagdad sa rijenog
ostrva Alus, koje se nalazi na sredini rjeke Eufrat.
2
Odrastao je u
porodici koja je cijenila znanje, tako da se i on vrlo rano zainteresovao
za izuavanje nauke i nauni rad. Radio je kao muderrs u vie
medresa, vodio je brigu o vakufskim zadubinama, dugo godina bio je
bagdadski muftja, a uz sve to, autor je znatnog broja naunih djela.3
Pred kraj ivota krenuo je na due putovanje koje je trajalo skoro dvije
godine. Cilj mu je bio Istanbul, gdje je bio primljen i kod sultana a u
putu se zadravao i u drugm gradovma i vodio naune rasprave sa
tamonjim uenjacima. Umro je u petak, 25. zul-ka'deta 1270. godine
po Hidr, odnosno 1854. godine. 4
Ausijeva uenost
J o kao djeak, pogotovu pod utjecajem oca, Alusi je pokazivao
izuzetan talenat, elju i upornost u taganju za znanjem. O kakvom se
vanrednom talentu i uporosti radi vidi se, izmeu ostalog, i po tome
to j e on ve sa svega trinaest godina poeo poduavat druge i pisat
djela.5 Normalno je da je on i dalje nastavio usavravati svoje znanje.
Od tada pa do dvadeset i prve godine najve je uio pred ejhom
Alijem Alauddinom el-Musilijem. Nakon zavretka studiranj a pred
njim, ejh je priredio Alusijeve zavrne ispite pred j avnou, tako da su
mnogi ueni ljudi Bagdada prisustvovali tom inu. Zadivili su se
njegovom znanju, pa je postao poznat u cijelom Bagdadu. 6
Vrlo brzo glas o njegovoj uenosti pronio se i mimo Bagdada,
tako da su ga mnog traili da poduava u njihovim odgojno-
1 Hajruddin ez-Zirikli, El-A 'lm, VII tom, str. 176.
2 Isto.
3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tesm,vl-mufssimne, I tom, str. 353, 354.
4 Hajrddin ez-Zirkli, nav. djelo, VII tom, str. 176.
5 Muhammed ibn Muhammed Ebu

ehbe, EI-Isra'ilj at vl-mevdu'at f kutbit-tesr, Kairo,

1408. h.g, IV izd, str. 145.
6 Bedevi Taha Bedevi, El-Imam

ihabud-dn ei-Aiusi, rad objavljen u asopisu EI-Ahir,

septembar 1997. god, LXgodite, br. s. st. 722.
206
obrazovnm ustanovama, a zbog toga se kod nekih pojavila i zavist, te
je vie puta zbog toga imao i problema.7 U ve medresa je radio kao
muderrs, poduavajui mlae generacije, a takoer je u vie damija
bio vaiz i hatib, gdje su nj egove hutbe i vazovi bili izuzetno posjeeni.
Tako je npr. radio u uvenim medresama "Merdanijji" i "Kadirijji", a
hutbe i vazove drao je u poznatoj damiji "ejh Abdulkadir el-Dili".
Na dersovima u toj damiji zapazio ga je vezir Ali Rida-paa, tadanji
namjesnik Bagdada i okoline. Bio je zadivljen Alusijevim predavanjima,
pa mu je ponudio pisanje nekih djela, nagradio ga vrjednom nagradom
i postavio ga na poloaj rukovodioca vakufskih dobara "Merdanijje"
medrese. To je bilo posebno interesantno zato to je, prema
vakufnami, t dunost mogao obavljati samo najueniji islamski
uenjak Bagdada! Uz to, postavio ga je na mjesto bagdadskog muftije
za hanefjski mezheb. Sve to on je postigao dok jo nije bio napunio
trideset pet godina ivota, a ubrzo nakon toga poeo je pisat i svoj
uveni tefsir.s
Pored truda na planu vlasttog napredovanja u nauci, on j e
izuzetno mnogo inio kako bi pomogao i drgma, naroito onima iz
mlaih generacija, koji su bili eljni znanja. Tako je kupio jednu od
najveih kua u tadanjem Bagdadu i njen znatan dio pretvoro u
internat za studente, gdje su oni, na njegov troak, boravili a uz to, on
im je pomagao u secanju znanja iz raznih disciplina.9 Neumoran u
izuavanju nauke, Alusi se istakao u vie disciplina: tefsiru, hadisu,
fku, arapskom jeziku, knjievnost i poeziji.10 "Bio je najistaknutiji
uenjak Iraka, jedan od velikih Allahovih znakova i vanredno rijedak
dragulj svog vremena. Ovladao je mnogm naunim disciplnama, tako
da je postao enciklopedista i u tradicionalnim i u racionalnim
znanostima, izvanredan strunjak i u temeljnim i u ostalim znanostma,
muhaddis kojem nije bilo ravna i mufessir kojem nije bilo premca! "1 1
Bio j e izvanredno dobrog pamenja, o emu on i u sthovima govori,
ukazujui na to da to god je zapamto nikada poslje nije zaboravio, te
to god je pokuao prisjetti se, uvijek mu je to uspijevaloP2 Cijelog
7 Isto, str. 720, 721.
8 Isto, str. 721.
9 Isto, st. 721 .
1
0 Hajruddin ez-Zirik, nav. djelo, VII tom, str. 1 76.
1 1
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, st. 352.
12
Isto, str. 353.
207
Al si
ivota bavo se uenjem, poduavanjem i pisanjem, tako da je Bagdadu
u dobroj mjer ponovo vrato nekadanji ugled u naunim
krugvima. 13
Piui o njemu, neki uenjaci su ustvrdili da je bio afjskog
mezheba. 14 Meutim, na osnovu vie pokazatelja, pogotovu nj egova
tefsira, jasno je da je on, ustvari, bio hanefjskog mezheba. Naime, na
vie mjesta u svom tefsiru, nakon navoenja stavova nekih mezheba,
on kae: "a stav naeg mezheba jeste . . . " pa zatim navede stav
hanefjskog mezheba.ts Istna, on je pred kraj ivota preferirao vlastti
idthad, tj. dolazak do rjeenja fkhskih pitanja vlasttim trudom, bez
ograniavanja na jedan mezheb. t6
Alusijevi ejhovi i uitelji
Svojim neumornim traganjem za znanjem, Alusi je doao u
dotcaj sa mnogim istaknutm uenjacima u to vrijeme, te je uio pred
njima. Meu njima naroito istiemo slijedee:
1. Abdullh ei-Aiusi - njegov otac,
2. Ha/id Nakfibendi,
3. Abdulaz ef-

eva
4. Muhammed Emin ei-Hulj
5. Abdhman ei-Kezber,
6. Abdulat ibn Hamza Fethulah ei-Bert,
7. Ef-

ems Muhammed Emin ibn Abidin,

8. Arju/fh ibn Hikmetullh,
9. Ef-

ems Muhammed et-Temimi ei-Hane

1 O. Al Alauddin el-Musi/i,
1 1. Ali ibn Muhammed Se'id es-Suvedi,
13 Bedevi Taha Bedevi, El-Imam

ihabud-din ei-Aiusi . . . , str. 722

14 Takav stav npr. navodi ak i dr. Zehebi. Vidjeti: Dr. Muhammed Husejn ezZehebi,
nav. djelo, I tom, st. 353, 354. Meutim, oito je da se t radi o greci.
1 5 Muhammed ibn Muhammed Ehu

ehbe, nav. djelo, str. 145.

16
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 354.
208
12. El-Mula Jahja ei-Mezur ei-'Imadi,
13. Muhammed ibn Humyd e-

erki - hanbelijski muftja u

Mekki. 17
Njegovi uenici
Poput uitelja, Alusi je imao i veliki broj uenika, jer su mnogi
eljeli da preuzmu znanje od takvog velikana. Znatan broj njih istakao
se u raznim disciplinama, piui i pouavajui drge. Negovi uenici
koje posebno treba spomenut su:
1. Muhammed Emin ei-Va'i
2. Abdulaf ar ei-Ahrs - uveni pjesnik,
3. Abdurzak endi ibn Muhammed Emin,
4. Muhammed ibn Husyn Alu Abdilat ei-Bagdadi,
5. Abdusselam e!-

eva
6. Abdu!tah ef-

ewa
7. Muhammed Se'id ei-Ah!
8. Ahmed ei-Kjmakdt, i drug.
lB
Djela
Alusi je autor brojnih djela, od kojih mnoga, naalost, nisu
preivjela, naroito njegovi krai traktat, pisani o raznim temama.
Naime, on je imao obiaj pisati risale na mnoge teme koje bi obraivao
kroz dersove i vazove, te mnoge svoje fetve, a je malo njih do danas
ostalo sauvano i tampano, iako nije tako davno ivio. 19 No, i pored
toga, nj egovh djela ima poprilian broj, meu kojima treba naroito
istaknuti slijedee:
1. Rl hul-me'ani f teiri-KI r' anil-'ami ves-seb'il-mesani - njegov
uveni tefsir,
17 Bedevi Taha Bedevi, El-Imam
.
ihabud-din ei-Aiusi . . . , str. 721, 722.
18
Isto, str. 722.
19 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 353.
209
Al1si
2. EI-Edzbetul-iraki je 'anil-es'iletl-iranij e,
3. EI-Edzbetl-irakijanil-es'iletl-lahurj e,
4. Nehdts-selame ila mebahisil-imame,
5. S ertuz-zad li sertl-dhad
6. Gara'ibul-itrab ve nez'atul-elbab,
7. Nefvetu-fumul fs-ser ila Istanbul - doivljaji i naune diskusije
koje je Alusi vodio sa uenjacima na putovanju u Istanbul,
8. Nefvetul-medam fl-'avdi ila Medinets-selam - doivljaji i naune
diskusije pr povratku iz Istanbula u Bagdad,
9.

ehun-negam f terdemet velij in-ni'am,

1 O.

edertul-envar ve nurl-ezhar
1 1. Kefut-tur ani-ur,
12. EI-Hade el-abij e f ferhil-kaside el-'anij e - komentar kaside
o Aliji r.a,
13. EI-Fodul-vard f mersij et mevlana ef-Joh Ha/id
14. Haietu

erhil-kut li Ibni Hifam - iz oblasti gramatke

arapskog jezika,
15. En-N ehatul-kudsij e.
zo
Pored toga, treba ukazati i na Alusijev izuzetan talenat u
kaligrafji, u emu su ga hvalili njegovi biograf. Dobar primjer za to
jeste nj egov kompletan prepis Buharijeve zbirke hadisa, zbog kojeg ga
stnjaci kaligrafje ubrajaju meu istaknute kaligrafe Iraka, pa i ire.
21
Dj elo po kojem je Alusi najpoznatiji jeste njegov uveni tefsir:
Ruhul-me'ani f teiri-Kl r'anil-'ami ves-seb'il-mesani. Ubraja se meu
najistaknutje dozvoljene racionalne komentare Kur'ana. Naime, iako
se u njemu navodi poprlian broj stavova islamskih uenjaka iz prvih
generacija - to je odlika tadicionalnog tefsira - ipak preovladava
slobodno tumaenje Kur'ana i iznoenje vlastitih stavova, pa ga zato
islamski uenjaci svrstavaju u racionalne tefsire. J edan je od duih
20 Bedev Taha Bedev, El-Imam

ihabrd-din ei-Aius . . . , str. 724, 725.

21
Isto, st. 723-725.
21 0
tefsira, budui da je tampan, uglavnom, u petnaest tomova, s tim to
su u svakom tomu protmaena po dva kur'anska duza.22
Govorei o Alusijevom tefsiru dr. Zehebi, izmeu ostalog, kae:
"Djelo istaknutog uenjaka Alusija Ruhul-me'ani jeste vrijedna tefsirska
enciklopedija koja obuhvata veinu stavova prethodnih mufessira, uz
slobodnu kritiku i davanje prednosti odreenim miljenjima, koje se
oslanja na izuzetnu nadarenost i talenat. I pored toga to Alusi zalazi u
razne naune discipline, te iako u tome zna biti preopiran - tako da
ponekad skoro da izae iz okvira tefsira - on ipak ima odreenu mjeru
u svemu to izlae, to svjedoi o njegovoj izvanrednoj upuenost u
razne naune discipline. "23
Povod i nain pisanja tefsira
U uvodu u svoj tefsir Alusi ukazuje na okolnosti koje su
prethodile i na sam povod pisanju tefsira. Na samom poetku on hvali
vrjednost raznih naunih disciplina, te istie da se razuman ovjek
treba maksimalno posvetit njihovom izuavanju, te da u tome treba
provodit i dane i noi.24 Zatim istie posebnu vrijednost islamskih
znanost, te meu njima, kao najvredniju, izdvaja tefsir, jer se njime
otkriva i pojanjava ono to Allah hoe kazati ljudima kroz Kur'an.
Nakon toga, Alusi navodi da je jo od svog djeatva imao veliku elju
za izuavanjem Kur'ana i pronicanjem u njegova znaenja, zbog ega
sa svojim vrnjacima nije uestvovao u igri i razonodi, nego je
danonono istraivao kur'anska znaenja i iitavao tefsirska djela. To
ga je toliko okupiralo da je vrlo malo dolazio u kontakt sa ljudima a
spavao bi samo mali dio noi. Rezultat toga bio je - kako sam navod -
da je prije nego to je navrio dvadeset godina otkrio mnoga kur'anska
znaenja, rijeio mnoga do tada nerjeena pitanja, te doao do
saznanja koja nije mogao nai ni u jednom prethodnom tefsiru.25
Vie puta razmiljao je da pone sa pisanjem tefsira gdje bi
izloio ta zapaanja i otkria, ali je iz svoje skromnosti odustajao od
2
2
Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Usulut-tesr v menahidhu, str. 158.
2
3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tenr vl-mufssr nt, I tom, str. 361, 362.
24 Mahmud el-Alusi, Rhul-me'ani f tesri-KI r'anil-'a:mi vs-seb'i-muani, Bejrt, bez god.
izd, I tom, str. 2.
25 Isto, I tom, str. 3.
2 1 1
Al"si
toga, bojei se da li e na pravi nain protumaiti Allahovu, d., rije.
Nastavljajui govor na tu temu, on kae: "Tako se deavalo sve do
jedne noi uoi petka, u mjesecu a'banu, 1252. godine po Hidri, kada
sam usnio san za koji smatram da nije isprazan i da nije plod mate. U
tom snu Uzvieni Allah mi je naredio da smotam nebesa i Zemlju i da
ih sastavm, nakon to su bila rastavljena. Zatim sam jednu ruku
podigao iznad nebesa a drugu spustio ispod vode... i onda sam se
probudio. Taj me se san jako dojmio, pa sam poeo tragati za
njegovim znaenj em, sve dok u jednoj knjizi nisam naao da se tim
snom upuuje na pisanje tefsira. Tada sam se prestao kolebati i poeo
sam, molei Uzvienog Allaha za pomo, ( ... ) sa pisanjem tefsira,
esnaeste noi mjeseca a'bana iste godine, a to je bila trideset etvrta
godina moga ivota. "26
Alusi iste da je to bilo u vrjeme vladavine sultana Mahmuda
hana, sina sultana Abdulhamida-hana, te o njemu izrie visoke ocjene i
izuzetne pohvaleP Kada je bio pri kraju pisanja tefsira, razmiljao je
kako da ga nazove, ali nije uspio doi do odgovarajueg imena kojim
bi sam bio zadovoljan. Zato je taj problem iznio pred A Rida-pau,
istaknutog vezira, koji mu je odmah, bez puno razmiljanja, predloio
naziv: Ruhul-me'ani j teiri-Kr'anil-'aimi ves-seb'il-mesani, to u
prijevodu na na jezik znai: Duh iaena u teir veliansienog Kr'ana i
sedam aeta kq se ponavlau (athe). Alusiju se dopao taj naziv, pa je
odmah prstao da se tako zove njegovo djelo.2
8 Na kraju tefsira on
navodi da ga je uspio dovrit pred kraj rebi'ul-ahira 1267. hidretske
godine,
2
9 to znai da ga je pisao petnaest godina. To, istovremeno,
govor o ozbiljnost s kojom je prlazio pisanju tefsira, jer nije hto da
ga pie na brzinu, nego je preferirao due ali kvalitetij e pisanje.
Alusijevi biograf navode interesantan podatak o tome kako je
provodio vrijeme: Danju bi izdavao fetve i poduavao, prvi dio noi bi
provodio u druenju sa onima koji su se eljeli okoristiti nj egovim
znanjem a tefsir bi pisao u zadnjem dijelu noi. Ono to bi napisao,
ujuto je davao studentma koji su stanovali u njegovoj kui, da to
2 Isto, I tom, str. 4.
27 Radi se o sultanu Mahmudu II, koji je vladao 18081839, te o njegovom ocu,
Abdulhamidu I, koji je vladao 17741789. godine.
28 Mahmud el-Alusi, Rhul-me'ani.., I tom, str. 4.
29 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 355.
21 2
lijepo i itko prepiu. Posebno je interesantno da bi za prepisivanje
onog to bi on napisao za par sahata, studentma trebalo i do deset
sahata vremena!30
Odnos prema drugim tefsirima
"Alusi je uloio veliki trud i uradio ono to je u njegovoj moi,
tako da je njegovo djelo postalo enciklopedija i tradicionalnih i
racionalnih stavova, kako prvih generacija islamskih uenjaka tako i
onih iz kasnijih generacija, i to krajnje povjerljivo i pouzdano, navodei
tako sie svih do tada napisanih tefsira. Tako npr. Alusi navodi citate
iz tefsira: Ibn Atijje, Ehu Hajjana, Ebus-Su'uda, Bejdavija, Fahruddina
Razija, iz Keafa, te iz drugh priznatih tefsirskih djela. ( . . . ) Naroito
nakon citata iz tefsira Ebus
-
Su'uda, Bejdavja i Razija, on se postavlja
kao pravedni sudija meu njima, postajui tako njihov precizni kritiar.
Postupajui tako, on u sluaju mnogih pitanj a zauzima drugaiji stav u
odnosu na Ebus
-
Su'uda, Bejdavija, Ehu Hajjana, ili nekog drugog
mufessira. U mnogm pitanjima on komentarie ili opovrgava Razijeve
stavove, naroito u rjeavanju fkhskih mes'ela, nastojei dokazati
ispravnost stavova hanefj skog mezheba. Uz to, kada navede neiji
stav za koji smatra da je ispravan, on navodi dodatne dokaze za
njegovu ispravnost i daje mu prednost u odnosu na ostale stavove. "3t
Odnos prema pripadnicima razliitih frakcija
Jedna od bitnih Alusij evih odlika jeste pripadnost
ehlisunnetskom pravcu i kritikovanje stavova koji nisu u skladu sa
njim. "Alusi pripada selefjskom pravcu i ehlisunnetskom vjerovanju.
Zato u svom tefsiru on esto kritikuje stavove mu'tezilija, iija i drugih
frakcija, koje se ne slau sa ehlisunnetskim pravcem. "32 Tako npr.
tumaei rjei Uzvienog: "Allah je zapeato srca njihova i ui
njihove, a pred oima njihovim je koprena; njih eka patnja golema. "33,
on opiro izlae stav ehli
-
sunnija, prema kojem Allah zaista peati
srca i ui odreenih ljudi, te kritikuj e stav mu'tezilija - meu kojima i
3 Isto.
3t Isto, str. 355, 356.
32 Isto, str. 356.
33 EI-Belar, 7.
21 3
Alts i
Zamaherija - prema kojem se ta radnja ne smije pripisati Allahu, nego
to Njegovom odredbom izvri neko drugi, npr. ejtan.34
Drug primjer za to imamo pri tumaenju rijei Uzvienog: "A
kad oni kakvu robu trgovaku i veselje ugledaju, pohrle mu i tebe
ostave sama da stoji. Reci: 'Ono to je u Allaha bolje je i od veselja i
od trgovine'. A Allah najbolju opskrbu daje."35 Ovdje se radi o
sluaju kada je u periodu neimatne i gladi jedan broj ashaba napusto
klanjanje duma-namaza radi tgovake karavane koja je upravo bila
pristigla. Tumaei taj ajet, Alusi ukazuje na kritiku iija prema
ashabima, jer tvrde da su skoro svi ashabi napustli duma-namaz, te
da su tako dali prednost trgovini i zabavi, tj. ovosvjetskim stvarima nad
ibadetom - i to sa Poslanikom, s.a.v.s, - tj. nad ahiretskim stvarima!
Imajui u vidu da oni taj sluaj uzimaju kao opravdanje za stav
da je veina ashaba nepovjerljiva i da se od njih ne mogu ak ni hadisi
prihvatat, te znajui opasnost takvih rijei, on opirno odgovara na taj
njihov prigovor. Izmeu ostalog, on ukazuje na to da se taj sluaj desio
u poetku boravka muslimana u Medini, tj. u periodu kada su jo
propisivani mnog propisi i kada su ih mnogi tek usvajali u svojoj
praksi. Pored toga, taj se dogaj desio u periodu sue i gladi, pa su
ljudi pohrl da rjee probleme egzistencijalne naravi. Zato im
Uzvieni nije odredio nikakvu kaznu, nego ih je tim ajetom samo
ukoro i ukazao im na to kako trebaju postupati. Zatim Alusi izlae
kritici stav da se tako neto desilo nekoliko puta, ukazujui na slabost
predaje u kojoj se to navodi. Na kraju, on iste da je velika greka i
p<tpuno neznanje optuit sve ashabe zbog dogaaja koji se desio
manjem broju njih, i to u ranom periodu njihova prihvatanja islamskih
propisa, nakon ega su oni uinili nebrojene ibadete! Uz to, on tvrdi da
bi mogao pobiti sve dokaze iija ali mu to ogranienost prostora ne
dozvoljava. 36
Tumaenje fkhskh ajeta
Kao muftja i istaknuti poznavalac erijatskog prava, Alusi je
poprilino opiro tumaio ajete sa fkhskom tematikom. Kada bi
3 Mahmud el-Alusi, RhNI-me 'ani M&. , I tom, str. 131, 1 32.
3s EI-DmN'a, 1 1 .
3 Mahmud el-Alusi, RhNI-me ' ani BB& , XV tom, str. 104-107.
2 14
doao do tih ajeta, on bi navodio stavove svh relevantnih mezheba,
zajedno sa njihovim dokazima, to zauzima poprilino mjesta u
njegovom tefsiru. U veini sluajeva navodio je stavove hanefjskog
pravca kao najispravnije, te bi za njih navodio najvie dokaza. Nakon
navoenja drugh pravaca, esto je znao rei: "A stav naeg mezheba
je . . . ", pa bi onda navodio stav hanefj skog mezheba. Ponekad je znao
samo navest stavove i dokaze razliitih pravaca, bez preferiranja
ij ednog od njih, a ponekad je preferirao i stav nekog drugog mezheba,
mimo hanefjskog. Takav sluaj imamo npr. kod tumaenja rjei
Uzvienog: "Rasputenice neka ekaju tri mjesena pranj a . . . "37, gdje on
navodi stavove svih mezheba a onda istie da je o tom pitanju najjai
stav afjskog mezheba.38
Odnos prema israilijjatima
Jedna od izrazitih karakteristika Alusijeva tefsira jeste kritiki stav
u vezi sa navoenjem israilijjata, naroito onih za koje nema potvrde u
Kur'anu i Sunnetu. "Kod Alusija smo primijetili da on estoko
kritkuje israilijjate i neistinite predaje, koje su mnogi mufessiri navodili
u svojim tefsirima, pretpostavljajui da su vjerodostojne. Ponekad ih
ak i sa podrugljivou kritikuje. "39 Npr. pri tumaenju rijei
Uzvienog: "Allah je prihvato zavjet sinova Israilovih - a izmeu njih
bili smo postavli dvanaest starjeina . . . "40, on navodi predaju koju je
preuzeo od Begavija u kojoj se govori o ovjeku po imenu Avd ibn
Ank. Predaja je puna udnih i nevjerovatih stvar u vezi sa tim
ovjekom, meu kojima su i podaci da je bio visok preko tri hiljade
lakata, da je ivio preko tri hiljade godina, itd.
Zatm on navodi stav Ibn Kesira, koji kae da ta predaja nema
nikakva osnova i da je izmiljena od strane ehli-kitabija, te stav Ibnul
Kajjima, koji istie da vjerodostojni dokazi potruju da je ta predaja
lana. Nakon toga, on kae: "Ne udi odvanost onih koji su izmislili
tu predaju i slagali na Uzvienog Allaha - jer su to uradili otpadnici
ehli-kitabija - nego udi postupak onih koji su tu predaju naveli u
37 EI-Bekar, 228.
3
8
Mahmud el-Alusi, Rhul-me'ani ... , I tom, str. 126.
39 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 359, 360.
4 EI-Ma'ide, 12.
21 5
Alls i
svom tefsiru a nisu ukazali na njenu neispravnost!..."41 Drugi takav
primjer imamo u tumaenju 38. ajeta sure Hud u kojem se govori o
Nuhovoj, a.s, lai. On na tom mjestu navodi ve predaja koje govore
o vrst drveta od kojeg je laa bila napravljena, te o njenoj duini i
visini, a onda ukazuje na to da su to sve israilijjat za koje nema
potvrde, te da se oni ne mogu uzimati kao dokaz.42
Odnos prema prirodnim i znanostima arapskog jezika
Alusi je bio zaljubljenik i u prirodne znanosti, pa je stoga dosta
prostora u svom tefsiru posveivao i njima. Navodio je citate
prethodnih mufessira i flozofa koji su pisali na te teme, pa bi ih onda
komentarsao, krikitujui jedne a potvrujui druge, dodajui ono to
je imao rei u vezi s tim temama. I t je bio poprno opiran, tako da
mu nek islamski uenjaci prigovaraju zbog toga.43 Primjer za to
imamo u sluaju tumaenja 38-40. ajeta sure jasn, u kojima se govor o
kretanju Sunca i Mjeseca.44
Jedna od bitnih karakterstka Alusijeva tefsira jeste i poklanjanje
velike panje tumaenju Kur'ana kroz gramatku i ostale discipline
arapskog jezika. I u toj oblast on je bio izvanredan strunjak, pa je
temeljito prilazio analizi rijei i jezikih konstrukcija u Kur'anu, to je
vidljivo na gotovo svakoj stranici njegova tefsira. Neki mu zbog toga
prgovaraju, govorei da je to inio preopirno, te da je zbog toga
zamalo izaao iz oblast tefsira i postao vie jeziar nego mufessir.4S Pri
odabiru znaenja odreene rijei podosta se sluio i predislamskom
poezijom.
Ostale karakteristike njegova tefsira
Alusi poklanja dunu panju i kiraetma, tj. raznim natrma
itanja pojedinih rijei u Kur'anu, s tim to se ne ograniava uvijek
samo na vjerodostojne (mutev

tr) kiraete, nego ponekad navodi i one

41 Mahmud el-Alusi, RhHI-me'ani ... , III tom, str. 86.
42 Isto, V tom, str. SO.
43 Vidjet npr: Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 358.
4 Mahmud el-Alusi, RhHI-me'ani ... , XII tom, str. 20-22.
45 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 358.
21 6
koji su manje vjerodostojni (azz). 4 Pored toga, on esto navodi i vezu
izmeu ajeta u poj edinoj suri, kao i vezu izmeu samih sura (el
munasebe) . Zatim, kada doe do ajeta koji ima povod objave on
redovno navodi ta je bio povod da se taj ajet -ili vie njih - objavi.
Nakon to bi iscrpio uobiajene metode tumaenja kur'anskog
teksta, Alusi se znao koristiti i metodama aluzivnog tefsira (et-tefsirul
iar), kako bi otkrio to ve znaenja na koja ukazuju kur'anske rjei.
Aluzivni tefsir predstavlja pokuaj izvlaenj a dodatnih znaenja i
objanjenja iz kur'anskog teksta na osnovu aluzije, tj . onog na ta taj
tekst indirektno ukazuje. Zbog te karakteristike neki uenjaci njegov
tefsir ubraj aju u aluzivne, odnosno sufjske tefsire, meutim, veina
uenjaka ga ubraja u dozvoljene racionalne tefsire, jer aluzivni aspekt
njegova tefsira nije dominantan, nego zauzima sporedno mjesto u
ukpnom dj elu. 47
Dakle, Alusijev tefsir j edan je od istaknuth racionalnih tefsira.
Poprno je obiman, ali je zato u njemu sadran sie svih ranije
napisanih tefsira, kako tadicionalnih, tako i racionalnih. Uz navoenje
brojnih citata, Ausi u znatnoj mjeri daje i vlastt doprinos, to
kritikom analizom navedenih citata, to iznoenjem vlastith stavova i
saznanja o odreenoj temi. Njegov tefsir je naiao na dobar prijem
islamskih uenjaka, tako da je vie puta tampan a i danas se dosta
korst. Treba ukazati na inj enicu da su se tm djelom u znatnoj mjeri
koristli i uenjaci sa naih prostora, meu kojima je i uveni Mehmed
ef. Handi.
Period iskenja
Kako to nerijetko biva, Ausijeva izvanredna uenost i uspjeh u
ivotu izazvali su zavist ljudi bolesnih umova, pa su traili naina kako
da mu srozaju ugled i da ga uklone sa poloaja na kojem j e bio. Za t
nakanu iskoristili su dolazak novog namjesnika Bagdada, koji se zvao
Muhammed Nedib-paa. Uspj eli su da ocrne Alusija izmiljajui
neistne i predstavlj ajui ga u najgorem liku, tako to su, izmeu
ostalog, ustvrdili da on sarauje sa francuskim konzulom u Bagdadu,
4 Isto, str. 361 .
47 Isto, str. 361 .
217
.I&si
te da pripada krutoj selefjskoj koli.48 Kao rezultat toga, namjesnik ga
je smijenio s poloaja muftij e, zabranio mu da poduava u bilo kojoj
insttuciji, oduzeo mu nadzor nad vakufskim dobrima i zabranio mu
kretanje, to je bio jedan vd kunog pritora. Nakon toga nj egovi
potovaoci i prijatelji sve manje su ga posj eivali a poto su mu prihodi
bili ukinut, bio je doao u stanje potpunog siromatva.
U takoj izolaciji i tekom stanju proveo je oko godinu i po
dana, pa je bio prisiljen zaputt se u Istanbul, da bi se poalio samom
sultanu. U to vrijeme bio je dovrio i svoj tefsir, pa ga je ponio da bi ga
lino pokazao sultanu. To je bilo u mjesecu rebi'ul-ahiru 1267.
hidretske godine, kada mu je bilo pedeset godina. U Istanbulu je prvo
doao do tadanjeg ejhul-islama, Muhammeda Arifa Hakema, koji ga
je lijepo prmio i napisao mu preporuku za susret sa sultanom, u kojoj
je ukazao i na njegovo trenutno stanje. Sultan Abdulmedid49 ga je
prmio, upoznao se sa njegovim stanjem i stekao uvid u njegov tefsir,
pa mu je odredio stalnu plau i iskazao divljenje njegovom tefsiru.
Nakon to je dvadeset i jedan mjesec proveo na sultanovom dvoru,
vrato se ponovo u Bagdad,so gdje je nedugo nakon toga i umro.
***
4
8
Bedevi Taha Bedevi, El-Imam

ihabud-dn ei-Aiusi, str. 723.

49 Radi se o Abdulmedidu I, koji je vladao 1839-1861. godine.
s Bedevi Taha Bedei, nav. djelo, str. 723, 724.
21 8
C) TEFSIR ILMUL-KELAMA
(APOLOGETSKI)
u.
t<; .\

"ji
FAHRUDDIN ER-RAZI
' j\ _\ u.\
544/1150.-606/1210.
Razi je, u svoje vrijeme, bio najuveniji islamski uenjak.
Pored tefsira, istakao se u imul-kelamu, te fkhu, flozofji,
logici, arapskom jeziku i medicini. Traili su ga i ka njemu hrlili
uenjaci sa raznih strana. Djela su mu bila uvena i traena
diljem islamskog svijeta. Njegov tefsir jedan je od najistaknutijh
racionalnih tefsira. Zbog velike zastupljenosti ilmul-kelama i
prirodnih znanost, njegov tefsir smatra se svojevrsnom
enciklopedijom tih znanosti. U fkhu Razi je bio afjskog
mezheba.
Fahttddi n eiRazi
Puno ime mu je: Muhammed ibn Umer ibnul-Hasan ibnul
Husejn et-Tejmi el-Bekri Ehu Abdillah Fahruddin er-Razi. 1 Roen je
54/1 1 50. godine u Rejju, pokrajina Taberistan.
2
Porijeklom je iz
plemena Kurej, pa neki njegovom imenu dodaju i pridjev: Kurei.
Odrastao je u ulemanskoj porodici. I njegov otac bio je poznat kao
uenjak, pa je odreene znanosti najprij e uio od njega. Istakao se u
mnogm naunm disciplinama, tako da je jo za ivota bio nadaleko
poznat kao uenjak. Govorio je i pisao i na arapskom i perzijskom
jeziku. U hutbu i predavanja, iz pobonost, znao se toliko unjet, da
bi i on a i mnog prisutni plakali iz bogobojaznost.3 Bio je izuzetan
vaiz i govornik (na oba jezika). Putovao je i boravio u raznim
predjelima, meu kojima su i Horezm, Transoksanija i Horasan. Umro
je u Heratu, 606/1 21 0. godine. 4
Razi kao uenjak
Fahruddina er-Razija Allah je nadario izuzetnom inteligencijom i
eljom za izuavanjem razliitih naunih disciplina i dao mu da iivi u
sredni gdj e se to moglo ispoljiti i realizovati, tako da je postao
vanredan strunjak u vie naunih disciplina. Ne bez razloga, mnogi
biograf za njega tvrde da je, u svom vremenu, bio najistaknutiji
uenjak i u tradicionalnim i u racionalnim znanostma. 5 Zbog izuzetnih
zasluga uope, a pogotovu na planu islamskih znanost, dat mu je
poasni naziv: Fahrddin, to znai: Ponos ter, a neki taj nadimak
navode u skraenoj verziji: Fahr. U svakom sluaju, taj nadimak se
puno koristi, tako da je poznatji po njemu nego po vlastitom imenu.
Prva saznanja stekao je pred svojim ocem Dijauddinom
Omerom, koji je ve slovio kao uen i poboan ovjek. Od njega je
1 Hajrddin ez-Zirikli, EI-A'Im, V tom, str. 313.
2 Isto, st. 313. U pogledu godine njegova roenja, treba napomenuti da veina biografa
navodi da se radi o 544. hidretskoj godini, dok dio njih navodi 543. godinu po Hidri.
Takav je npr. sluaj sa: Menna' el-Kattanom, Mebahis f 'ulumii-!r'an, str. 387; te: Ibn
Kesir, EI-Biae vn-nihae, XIII dio, str. 67. Ponegdje se moe nai i podatak da je roen
542. godine po Hidri, kao npr: Handi Mehmed, Uvd N tisrs/ i hadisk. nauku, str.
53.
3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tism vl-m"ssmne, I tom, str. 290.
4 Hajrddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 313.
s Isto, str. 313.
220
posebno izuio akaid i fkh, te u jednom od svojih djela navodi niz
uenjaka od kojih je te znanosti preuzeo, navodei za akaid niz od
svoga oca do E'arije, a za fkh od svoga oca do afje.6 Razi je bio
ehlisunnetski uenjak i borio se za ispravnost i istou islamskog
vjerovanja, protv sekti koje su u to vrijeme bile aktuelne. U fkhu je
bio afjskog mezheba i radio je na njegovom promovsanju i irenju.
Uz oca je bio do njegove smrti, koja je nastupila u Razijevoj ranoj
mladosti. Potom je neko vrjeme uio pred Kemalom Sem'anijem, pa
se ponovo vratio u Rejj. Nakon toga izuavao je ilmul-kelam i
flozofju pred Medduddinom el-Dilijem, za kojim je otiao i u
Meragu, samo da bi od njega nauio sve to je mogo.7
Pored njih, on je uio i pred brojnim drugim uenjacima tog
vremena, putujui u razne krajeve da bi doao do njih i pred njima
unaprijedio do tada usvojena znanja. Tokom klasinog peroda
historije islama islamski uenjaci bi, jo u ranoj mladost, nauili Kur'an
i veliki broj hadisa napamet, te neka istaknuta djela iz odreenih
oblast, pa se u njihovim pojedinanim biografjama ti podaci ni ne
navode, jer se podrazumijevaju. Takav sluaj je i sa Razijem: bio je
hafz Kur'ana, poznavao je veliki broj hadisa napamet i nauio je
napamet neka djela, meu kojima je i

amil Imamul-haremejnov, iz
oblasti ilmul-kelama.s
Posebno se istakao u sljedeim znanostima: fkhu, tefsiru, ilmul
kelamu, arapskom j eziku i njegovim disciplinama, knjievnosti, poeziji,
flozofji, logci i medicini. Mnogi ga smatraju najistaknutjim islamskim
uenjakom tog vremena. Koliko je cijenjen i potovan govori podatak
da, npr. u ilmul-kelamu i akaidu, kada se kae: "Rekao je imam", bez
spominj anja imena, misli se upravo na Razij a.9 Pored toga, mnog ga
ubrajaju meu najistaknutije flozofe tog vremena i meu najistaknutij e
flozofe meu muslimanima uope. 10 Glas o njegovoj uenosti brzo se
rairo diljem islamskog svjeta, pa su mnog, iz raznih krajeva, dolazili
njemu da bi pred njim uili. Koliko je bio uen i koliko je plijenio
panju svojih uenika govor i podatak koji navode neki nj egovi
6 Grpa autora: O Fahruddnu er-Razu (redgovor Razijevom tefsiru, Bejrut, bez god.
izdanja, III izd, I tom).
7 Isto.
8
Isto.
9 Isto.
l
O
Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 387.
221
Fah"ddi n eiRazi
biograf da bi ga, gdje god da je iao, pratilo oko tri stotne uenika.
Kada bi drao predavanj e, u nj egovoj neposrednoj blizini bi sjedili
nj egovi najizrasliji, zatm ostali uenici, a onda svi koji bi htjeli sluati
nj egovo predavanj e. Kada bi neko postavo pitanje, on bi prvo traio
da neko od obinih uenika odgovori na to pitanj e, a ako niko od njih
ne bio znao, onda bi traio da neko od izraslijih uenika dgovori. Ako
bi se desilo da ni oni ne znaju odgovor, onda bi on lino iscrno
odgovarao na postavljeno pitanje, tako da bi svi bili zadivljeni
odgovorom. 1 1
Zbog uenosti cijenili su ga i obini ljudi, ali i obrazovani i ljudi
na visokim politikim i vojnim poloajima. Njegovim hutbama i
predavanjima prisustovali su ljudi iz svh slojeva, pa i sami vladari. Na
sve njih on bi ostavljao jak dojam svojim svestranim obrazovanj em,
velikom uenou i karakteristnim izlaganjem. Mnogi vladari su ga
posebno cijenili i odavali mu posebnu poast, pogovotu vladari
Horezma, kao npr. Sultan Alauddin. On bi, s vremena na vrijeme,
poelio da se susretne sa Razijem, pa bi lino otiao u njegovo mjesto,
naao ga u kui, te sluao njegove rijei. Vadar Gazne, ihabuddin el
Guri, upoznavi ga i vidjevi njegove kvalitete, posebi ga je lijepo
poasto i. obilno nagradio.t2
Pored tih nagrada, Razi je imao i druge vrste prihoda, tako da je
bio izuzetno imuan, to nije bio est sluaj meu islamskim
uenjacima. Znaajna sredstva naslijedio je i od jednog istaknutog
ljekara u Rejju, sa kojim je j edno vrijeme saraivao. Naime, Razi je
imao dva sina a ljekar dvije ker, pa kada j e ljekar vidio da mu se
prbliila smrt, dozvolio je svojim kerkama da se udaju za Razijeve
sinove, ostavljajui u nasljedstvo Raziju i nj egovoj porodici kompletan
imetak, koji je bio izuzetno velik. Razi je uestvovao i u trgvni, dajui
sredsta dobrm tgvcima da sa njima rade, pa je i na taj nain uveao
svoj imetak. 1 3 Neki biograf navode da je u nasljedsto ostavio dvije
stotne hiljada zlatnika, ne raunajui pokretnu i nepokretnu imovinu. t4
1 1
Grpa autora: O Fah'ddinu er- Rzu 4 . .
12
Isto.
13 Isto.
1
4 Ibn Kesir, EI-Bidje vn-nihae, Xii dio, str. 67.
222
Djela
Razi je napisao velki broj djela iz svih znanosti u kojima se
istakao. Neki navode da se radi o dvije stotine veih i manjih djela.1 5
Zbog glasa o njemu koji se pronio nadaleko i zbog vrijednost, ta djela
su jo za njegova ivota naila na velko interesovanje u islamskom
svijet. Ibn Hallikan navodi neke vrijednosti nj egovih djela, pa kae da
su izuzetno vrijedna i da je Razi prvi nainio tako divan raspored u
svojim djelima, te da su mnogi tada ponajye koristili njegova djela,
zapostavlj ajui djela prethodnih uenjaka. t6
Iz oblasti tumaenj a znaenja Kur'ana najpoznatje njegovo djelo
je uveni tefsir: Meathul-ab. Pored njega, napisao je i djelo o
tumaenj u sure EI-Fatha} te krai tefsir Esrart-tenl ve envart-te'vil 17
Najistaknutja djela iz ilmul-kelama koja j e napisao su:
1 . EI-Metalibul-'alie}
2. Nihaetu-'uku4
3. Ktabul-bdan vel-burhan fr-rddi 'ala ehliz-g vet-tugan odgovor
raznim sektama}
4. EI-Mesailul-hamsune f 'ilmil-kelam - (Pedeset pitana iz obl
imul-kelma)}
5. EI-Muhassal f 'ilmil-kelam}
6. Ez-Zubde f 'ilmil-kelam.
Najpoznatja flozofska djela koje ja napisao su:
7. EI-Mulehhas flfle- (Saetak flozoe)}
8. Komentar na Ibn Sinaovo djelo: EI-Iara4
9. Komentar na djelo: 'Uunul-hikme.
15 Isto, str. 66.
16
Grpa autora: O Fahrddinu e-Rzu BBB
1 7 Isto.
223
Fahiddi n ei-Razl
Meu ostala njegova istaknuta djela mogu se ubrojat i:
1 O. EI-Mahsulj 'ilmi usulil-kh - iz usuli-fkha,
1 1 . El-Me' alim j usulil-kh - iz usuli-fkha,
1 2. El-Me' alim j us/i-din - iz akaida,
13. EI-Erbeune j usu/i-din - i z akaida,
14. EI-jatul-bej inat - (asni aet),
1 5. Nihaetul-idazf diraetl-i'daz- iz stilistke,
16. Teir esmailahil-husna - (Tumaene Alahovh lieih imena),
17. Menakibul-imam Ef-

a'i - (Vrine imama

ae),
18. Fedailus-sahabe er-rafidin - vrline ashaba,
19. EI-Kadau ve-kader- o Alahovom odreenju,
20. El-Haiku vel-ba'su - (Starane i prv!ene),
21. 'Ismetl-enbia' (Neogr/vost poslanika),
22. El-Mile/u ven-nihalu - o raznim vjerama i sektama,
23. Muahat alen-nuhat - (Prgovor gramatarma),
24. Mesailut-tbb - (Piana iz oblst medicne), itd.
lB
Nekoliko djela Razi je poeo pisat, a ih nije uspio dovrit.
Meu njima su: Komentar na dio Ibn Sinaova Kanuna, koji se zove: EI
Klij at komentar na djelo:

erhul-belaga i komentar Zamaherijeva

dj ela: EI-Mussal Pored toga, Razi je nekoliko djela napisao i na
perzijskom jeziku. t9
Razi i poezija
Kao izraziti strunjak u svim disciplinama arapskog jezika, Razi
je cijenio poeziju i navodio stihove u svojim djelima, a i sam je
ponekad pisao sthove. Iza njega ostalo je dosta pounih stihova, od
kojih navodimo slijedee:
18
Nazive djela preuzeli smo od Ziriklija i od grupe autora iz uvoda u Razijev tefsir.
19 Grupa autora: O Fahrddinu er-Rzu ...
224
Dek/tgedragum de:tgt, e]tt t uta,
.rta/ udibqt/a :uga//uda!
^a!aqt/a:udiraga a!tdu!t,
I, ukratke, erq:qtt t]ama i/e/!
^ikakrtqdt edderetibra.rara,
O:imIte:aku]i:me tt nt!
Ke/ike riqt:meudiidra,
Kake/peede!tit:tadet!
Kekke:tudiugdi(t igad /rda,
Ia t:tadeIt, a/rda e:tadet!
Tefsir
Dj elo Mqnbu/_qb, uveni Razijev tefsir, ubraja se meu
najistaknutij a dj ela racionalnog tefsira. Izuzetno je velik, po duini
jedan je od naj duih tefsira. Zato ga mnogi nazivaju Et-T qiru/-kt/ir
[It/ikitqir)i na nekm izdanjima tog dj ela stoji upravo taj, a ne nj egov
stvarni naziv. U nekim izdanjima tampan je u ak 32 dijela, odnosno u
esnaest velikih tomova. Neki uenjaci smatraju da Razi nije sam
napisao taj tefsir, tj. da ga je on napisao donekle, a da g je poslije
njega neko drugi dovrio. Takav stav npr. iznose Ibn Kadi u djelu
g gtbt/ i Ibn Hallikan u djelu Iyatu/-r'qa. Dr. Muhammed
Husejn ez-Zehebi obraa panju na taj momenat i zakljuuje da j e
vjerovatno tano da Razi nij e protmaio cijeli Kur'an, te da g je
dovrio ihabuddin el-Hubi, a mogue j e da je u tome imao udjela i
Nedmuddin el-Kumul.20 U svakom sluaju, svi se slau da je i prvi i
drugi dio Razijeva tefsira potuno isti, po stilu i ostalim
karakteristikama, tako da je nemogue tano razluiti dokle je to
Razij evo, a odakle dj elo drugog uenjaka. Ipak, najee se navodi stav
da je Razi, pri tumaenju, doao do sure E/-E/qa' ~ to j e ipak ve od
polovice Kur'ana - a da je ostatak napisao neko drugi.21 Meutim,
mnogi i ne obraaju panju na to, pa, pogotovu zbog jedinstenog stla
u cijelom tefsiru, smatraj u kompletan tefsir Razijevim djelom.
20
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tesn vl-mussinne, str. 293.
21
Isto, str. 292.
225
Fahl1ddi n ei-Razi
Razijev tefsir cijene mnog islamski uenjaci, zato to je opiran i
to detaljno obrauje mnoga pitanj a iz raznih oblast, to nije sluaj za
veinu ostalih tefsira. Tako npr. Ibn Hallikan kae da je Razi u njemu
sakupio sve rijetkosti,Z2 ono to se rijetko gdje moe nai na drugom
mjestu. On se pri tumaenju Kur'ana korist strunim islamskim
znanostma, ali ipak u njegovom tefsiru preovladavaju ilmul-kelam,
flozofja i prirodne znanosti. Zato je nj egov tefsir vjerovato
najopirji, kada je ilmul-kelam u pitanju.23 S obzirom na to, on je i
svojevrsna enciklopedij a ilmul-kelama i prirodnih znanosti. To mu
donekle umanjuje vrijednost kao tefsira, to mu neki uenjaci navode
kao glavni prigovor.24 Neki idu ak dotle da kau kako u tom djelu ima
svega osim tefsira.25 Meutim, oito je da je to pretjerivanje i da je rije
o tefsiru koji cijene islamski uenjaci i koji se i danas tampa.
Jedna od bitnih karakteristika Razijeva tefsira je to to Razi esto
pronalazi i navodi vezu izmeu poj edinih ajeta, kao i sura. Naime,
Kur'an je, izmeu ostalog, karakteristian i po tome to se u istoj suri
navode razliite teme, te to se ponekad, bez vidljive povezanosti, niu
ajet. Ipak, kada se dublje razmisli, doe se do zakljuka da meu tim
ajetma postoji odreena veza i da nisu tako poredani bez odreenog
razloga. Slino je i sa surama, budui da su izmijeane u Kur'anu, jer
nisu sloene ni po redoslijedu objave a ni po podjeli na mekkanske i
medinske sure. Takoer, zna se desiti da dvije sure, jedna do druge,
govore o sasvim razliitim temama, pa na prvi pogled izgleda da
meusobno nemaju skoro nikakve veze. Meutim, kada se raspored
sura promotri temeljitje, doe se do zakljuka da i tu postoji odreeni
sklad i da takav raspored nije sluajan. Ta veza meu ajetma i surama
zove se el-munasebetu i Razi se istakao u pronalaenju th veza, koje je
potom biljeio u svom tefsiru.26
Razi je bio ehlisunnetski uenjak i u svojim postupcima i u
djelima, pogotov u tefsiru, ulazio je u rasprave i opovrgavao stavove
sekti, a naroito mu'tezilija. Kao istaknuti strunj ak u ilmul-kelamu, bio
je sposoban za to i u detalje je poznavao njihove stavove. Dodue,
2 Isto, str. 293.
2 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Buhus f usult-tesr ve meahid:hi, str. 1 55.
24 Menna' el-Kttan, nav. djelo, str. 368.
25 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 155.
2
6
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 294.
226
neki mu prigovaraju da im nije odgovarao dovoljno opiro, te da je
opije iznosio njihove pogrene stavove a da j e odgovore i stavove
ehli-sunneta iznosio koncizno.27
Kada bi naiao na ajete koji govore o erjatskim propisima, Razi
bi navodio stavove islamskih uenjaka o tim pitanjima, s tm to j e
oito davao prednost afj skom mezhebu, iji j e pristalica bio,
navodei detaljnije dokaze tog mezheba. Kada bi se ukazala prika,
ulazio bi i u podruje usuli-fkha, arapskog j ezika i stilistike, ali ne tako
opiro kao kada je obraivao pitanj a ilmul-kelama.28 S obzirom na to,
dr. Zehebi, u vidu konstatacije i kritike, zakljuuje: "Ukratko, to djelo
vie lii na enciklopediju ilmul-kelama i prirodnih znanosti, s obzirom
na to da ta strana preovlauje u njemu, tako da donekle umanjuje
njegov vrijednost kao tefsira asnog Kur'ana."29
Razi je bio sposoban iz kur'anskih rijei izvui mnoge zakljuke,
pa zato njegov tefsir i jeste obiman. Tako npr. on samo Fathu tumai
na 290 stranica velikog formata - u izdanju koje nam je dostupno. U
uvodu u tumaenje Fathe Razi iste da je j ednom prilkom rekao kako
se iz te sure moe izvui deset hiljada pitanja, zakljuaka i korisnih
stvari, pa su mu to neke neznalice pokuale osporiti, ali on tim
tmaenjem dokazuje da je to mogue.30 Zatm on, tumaei Euzu
(ist'aza), kae da se ljudi njenim uenjem ne utjeu samo od ej tana,
nego od svega to j e loe. A loe moe biti i u vjerovanju i u
praktnim djelima. to se tie vjerovanja, on navodi poznat hadis po
kojem e bit sedamdeset dvij e skupine muslimana koje e neke stari
pogreno vjerovat i zasluiti dehennemsku vatru, te injenicu da
postoji oko sedam stotna razliith vjera i frakcija. Kada se njihove
greke u vjerovanju saberu, dobije se brojka od nekoliko hiljada. Kada
se tome jo pridoda i nekoliko hiljada praktnih djela koja su
zabranjena i od kojih se utjeemo Allahu uenjem Euze, onda ispada
da se iz same Euz moe izvui deset ili vie hiljada pitanja i korisnih
zakljuaka.31 Tumaei poetak Fatihe on ukazuje na to da je
nemogue prebrojat Allahove blagodat na kojima Mu se tom surom
2
7 Isto, str. 294, 295.
2
8
Isto, str. 295.
29 Isto, str. 295.
3 Fahrddin er-Razi, Et-Tisr l-lebir, str. 3.
31 Isto, str. 4.
227
Fahttddi n et"azi
zahvaljujemo, pa da bi nas njeno detaljno istraivanje odvelo do
milion, pa moda i vie pitanj a i odgovora!32
Kajanje zbog bavljenja ilmul-kelamom
S obzirom na nj egovu inteligenciju, na vrijeme koje je proveo
bavei se ilmul-kelamom i na djela koja je napisao, moe se rei da j e
Razi bio j edan od najistaknutijih strunjaka u toj oblasti. Meutm,
interesantno je navesti da se Razi, pred kraj ivota, pokajao to je
toliko vrij eme proveo bavei se ilmul-kelamom. Naime, vie nj egovih
biografa navode da j e on pred kraj ivota rekao: "Kamo sree da se
nisam uope bavio ilmul-kelamom! ", te da je onda zaplakao.33 Pored
toga, vie njih navodi i slijedee njegove rij ei: "Upoznao sam se sa
metodama ilmul-kelama i flozofskim pravcima, ali ne vidim da oni
mogu ugasiti e ili izlijeiti bolesnog! Zakljuio sam da je najispravniji
put, kur'anski put."34
Takoer se navodi da je u jednom stihu rekao: "Pobjednik je
onaj ko se dri vjerovanja naih starica. "35 Time je htio ukazati na
injenicu da se putem ilmul-kelama, izmeu ostalog, nastoji racionalno
dokazati postojanje Uzvienog Allaha, ali da nema koristi od tih
rasprava, te da je najbolje vjerovat na osnovu Kur'ana, ne uputajui
se u duge rasprave. U svakom sluaju, sve to govori da je on, pred kraj
svog ivota doao do ubjeenja da nema potrebe za kelamskim
raspravama, te da se vrato putu selef-saliha.3
6
Oporuka
Razi se esto prisjeao smrt i tom prilikom bi govorio: "Izuio
sam sve znanost koje ovjek moe savladati, ali i pored toga dajem
prednost susretu sa Uzvienim Allahom i gledanju u Nj egovo lice. "37 U
tom smislu, on je u zadnjoj godini svog ivota izrekao svoju oporuku,
3
2
Isto, str. 6.
33 Grupa autora: O Fahrddnu er-Razu . . .
3 Isto.
35 Ibn Kesir, nav. djelo, st. 66.
3
6
Isto, str. 67.
37 Grupa autora: O Fahruddnu er-Razu . . .
228
oporuku, koju je zapisao nj egov uenik Ibrahim ibn Ebi Bekr el
Isfahani, a koju mnogi smatraj u pravim putokazom za one koji hoe
da se bave izuavanjem nauke. On u njoj, izmeu ostalog, kae:
" . . . Brao u vjer i brao u traenju istine! Znajte da ljudi tvrde da
ovjek svojom smru kida veze sa svij etom. To je ope pravilo od
kojeg postoje dva izuzetka: trajno djelo - koje je uzrokom upuivanj a
dove za umrlog, te dobro odgoj ena djeca. Znajte da sam ja bio
zaljubljenik nauke, te da sam pisao o svemu i svaemu. ( .. . ) Probao
sam puteve ilmul-kelama, ali u njima ne naoh korist koja je ravna
koristi u asnom Kur'anu, zato to Kur'an navodi na priznanj e svake
veliine i vrijednosti Uzvienom Allahu i zabranjuje udubljivanj e u
rasprave i iznoenje dokaza za suprotne stavove. To je samo zato to
ljudski razum luta i gubi se u tim dubokim tjesnacima i skrivenim
putevma.
Allahu moj! Ja nemam nikog drugog do Tebe, niti oekujem da
mi neko pomogne osim Tebe! Ja priznaj em svoje grijehe, nedostatke i
mahane. Zato, nemoj dozvoliti da moja nada propadne i nemoj odbit
moju dovu! Zatiti me od Tvoje kazne prije, u toku i poslije smrti!
Olakaj mi smrtne muke i olakaj mi nastupanj e smrti! Nemoj mi
pojaavati bolove i tegobe, jer Ti si najmilostviji od svih milostivih!
to se tie naunih djela koja sam napisao i u kojima sam iznio
mnoga pitanja u vezi sa prethodnim uenjacima, ko ih bude itao pa
mu se uine lijepa, neka me, iz svoje dobrote, po lijepom u dovi
spomene. A ako mu se ne dopadnu, neka ne govori nita loe, j er ja
sam time elio samo da obogatm nauna djela i potaknem ljudsku
misao, oslanjajui se u svemu na Uzvienog Allaha. ( . . . ) Oporuujem i
ponavljam svoju oporuku! I opet, ponavljam svoju oporuku
odgaj atelju moga sina Ebu Bekra, da se maksimalno potudi za njegov
odgoj . Znaci inteligencije i otroumnosti kod nj ega su vidljivi, pa
moda e ga Allah uputti onom to j e dobro! Naredio sam njemu,
svojim uenicima i svima koji se osj eaju dunim prema meni, da
sakrij u vijest o mojoj smrt, kada umrem, da nikog o tome ne
obavjeste i da me sami ukopaju MMM "38
38 Isto.
229
Fah.ddi n e.. Razi
Smr
Razi je umro prvog dana Ramazanskog bajrama 606. godine po
Hidri. Neki navode da nije umro uobiajenom smru, nego da je
otrovan i da je od toga umro. Naime, on se u ivotu sukoblj avao sa
raznim sektama i pobijao njihove stavove. Meu nj egovim
najistaknutijim protivnicima bile su keramij e. Kae se da je on jedan
dio njih vrato ehlisunnetskim stavovima. Meutim, neki od njih to
nisu mogli gledati, pa su mu uspjeli stavit otrov u jelo, tako da je od
toga umro.39
Iza Razija ostala su dva sina i kerka. Pr njegov sin dobio je
poasno ime: Diauddin (SIetlo t, a drug:

emsuddin (Sunce t. Kod

drugog sina Razi je primij eto znakove posebne inteligencije, pa j e u
svojoj oporuci naglasio potrebu njegova odgoja, te rekao da e biti
ueniji od njega, ako poivi. Vjerovatno zato, nj egov mlai sin je
poslije dobio poasni naziv: Fahrddin, po ocu, nakon Razijeve smrti.40
Razijeva kerka udala se za vezira na dvoru vladara Horezma. Nakon
izvj esnog vremena, Mongoli su zauzeli prostore Horezma i, po svom
ustaljenom obiaju, ubili veinu lokalnog stanovnitva, ne imajui
milosti. Ipak, napravili su izuzetak, nakon to su zamoljeni da potede
Razijevu djecu. Oni su to uinili, iz potvanj a prema tom velikom
uenjaku.41
* * *
39 To se npr. navodi u uvodu u njegov tefsir, te u: Ibn Kesir, nav. djelo, str. 67.
4
G
rupa autora: O Fahrddnu e r-Rz1 ...
41 Isto.
230
D) ERIJATSKO-PRAVNI TEFSIR
l .
.
,,
.
.
9 e
-
" . ,
EBU BEKR EL-DtESSAS
l l < ' ,, . '
305/91 7. -370/980.
Dessas je, u svoje vrijeme, bio najistaknujtiji islamski
pravnik hanefjskog mezheba. Pored fkha, naroito se istakao u
tefsiru, akaidu i arapskom jeziku. U Bagdad su mnogi dolazili
kako bi od njega neto nauili. Njegov tefsir jedan je od
najistaknutijh fkhskih tefsira, pogotovu tefsita hanefjskog
mezheba, iji je Dessas bio pripadnik.
6bC Beki ei-Dessas
Njegovo puno ime je: Ahmed ibn A er-Razi ehu Bekr el
Dessas. 1 U stvar, El-Dessas mu je nadimak, ali je po njemu poznatiji
nego po vlastitom imenu.2 Roen je 305/917. godine, prema jednima
u Bagdadu3, a prema drugma u Rejju.4 Temeljitije analze njegove
biografje ukazuju da je roen u Rejju, te da se u Bagdad preselio kada
j e imao dvadeset godna, odnosno 325. hidretske godine. Naime,
stanovnik Rejja naziva se Rt, to je nadimak nekoliko islamskih
uenjaka, kao i samog Dessasa. Pored toga, u nekoliko nj egovih
biografja navodi se da je u Bagdad doao 325. godine.s Istakao se u
vie naunih disciplina i autor je brojnih djela. Bio je izuzetno
skroman, poboan i prncipijelan. Dva puta mu je nueno da se
prihvati sudstva, ali to nije prihvato - boj ei se pritsaka onih koji su
bili na visokim poloajima - iako je i tada bilo uenjaka koji bi jedva
doekali da im se ponudi takav poloaj .6
Naime, abasij ski halifa Muti' (946-974) traio je najuenijeg i
najsposobnijeg islamskog pravnika da preuzme upravlj anje sudstvom
na nivou drave, pa su mu uenjaci predloili Dessasa. Znajui kakvo
je stanje u tadanjoj dravi, Dessas je to oba puta odbio,7 dajui tako i
ostalim islamskim uenjacima primj er kako se Allahovi propisi ne
smiju podvrgavat i potinjavati interesima grupe ljudi, organizacije, pa
ni drave. Naprotv, principi islama treba da budu iznad svega ostalog i
bilo koji uenjak, a pogotovu kadija (erij atski pravnik), mora biti
neovisan ako hoe da sudi po Allahovim zakonima. U tome mu je
sigurno dobar primjer bio i nj egov uitelj i ejh Ebul-Hasan El-Kerhi,
koji je, takoer, slinu ponudu odbio i zahtijevao od svojih uenika da
1 Hajruddin ez-Zirikli, EI-A'Iam, I tom, str. 1 71 .
2 Skoro svi uenjaci koji su pisali o njemu navode taj nadimak a samo poneki ukau na
vrlo rijetko zastupljeno miljenje da to nije njegov nadimak. O tome vdjeti: Abdulkadir
ibn Mulammed el-Kurei el-Hanef, EI-Dzevahirl-mudje. tabelatl-haneje, Rijad 1993,
II izd, I tom, st. 222.
3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tesr vl-m"sirne, II tom, st. 438.
4 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, I tom, str. 171.
5 Vidjeti: Adil Dasim en-Nemi, El-Imam Ahmed ibn Al er-Ra ei-Dssas, Kuvajt 1 980.
god, str. 43.
6 Ahmed ibn A er-Razi el-Dessas, Ahlamui-!r'an, Predgovor o ivotopisu autora,
Bejrut 1 997. godine, I tom, str. 4.
7 Ahmed ibn A el-Hatib el-Bagdadi, Tarhu Bagdad, Kairo, bez god. izd, IV tom, str.
314. Ibn Kesir, takoer, navodi taj sluaj, s tim to on kae da mu je taj poloaj nudio
slijedei halifa, Ta' (974-991). Vidjeti: Ibn Kesir, EI-Bi vn-nihqe, X dio, str. 317.
232
takvo ta ne prhvataju.8 Interesantno je da su ga u toj odluci podrali
iskeni islamski uenjaci, koji su bili svjesni stanja u tadanjem
drut.

etvrto stoljee po Hidri karakteristino je po slabljenju

abasijskog hilafeta, pojavi nereda i raznih vrsta potresa, te otcjepljenju
poj edinih dijelova hilafeta. Stanje se pogoralo do te mjere da j e
centralna vlast imala utjecaja samo nad Bagdadom i nj egovom
okolinom, dok su svi ostali dijelovi hilafeta samo formalno priznavali
half, a u stari su dj elovali potpuno samostalno. U to vrijeme
prisutne su bile i razmirice i sukobi na nacionalnoj il mezhebskoj
osnovi, to je dodatno destabilizirala drutvo.9 Kada se to sve uzme u
obzir, postaje jo j asnije zato Dessas nije prhvatio visoku funkcij u
koja mu je bila nuena. Dio ivota proveo je u Ehvazu i Nisapuru, ali
je, uglavnom, ivio u pr j es tonici hilafeta, Bagdadu, 10 gdje j e i umro,
370/980. godne.
l l
Dessas kao uenjak
Iako su politke i drutvene prilike bile tako teke, ipak j e
etvrto stoljee po Hidri poznato po pravom procvatu, uoblienju i
konanom formiranju svih islamskih naunih disciplina. To stoljee
dalo je velki broj strunjaka u svim islamskim znanostima, to je,
svakako, pomoglo i u obrazovanj u i formiranju Dessasa kao uenjaka
koji se istakao u vie naunih disciplina.12 On se obrazovao pred
najistaknutim uenjacima tog vremena, kao to su:
1. E/u/-Ha:a t/-Ktrbi, koji je svoj evremeno bio najistaknutiji
hanefjski pravnik - on mu je bio glavni ejh i uitelj i od
njega je najve nauio,
2. E/u 5 tb/ tg-Zudad, koji se posebno istakao u disciplnama
arapskog jezika,
8 Adil Dasim en-Nemi, nav. djelo, str. 47.
9 Isto, str. 16-25.
10
Isto, str. 4.
11
Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, I tom, str. 171.
1 2
Adil Dasim en-Nemi, nav. djelo, str. 26-31 .
233
<bi Bekei-Dessas
3. Ehu Umer Gulam Sa'leb, koji je bio strnjak u hadiskim
disciplinama, 1 3
4. Ebui-Ksim Sulqman ibn Ahmed et-Taberani - uveni muhaddis i
autor dobro poznath hadiskih zbirki,
S. Ebui-Abbas ei-Esamm en-Nqsabur - istaknuti uenjak u
hadiskim disciplinama, 14
6. Abdulbaki ibn Kni' el-Kadi - istakao se u vie disciplina,
naroito u hadisu,
7. Da'lede ibn Ahmed - istakao se u vie disciplina, naroito u
fkhu i hadisu,1s
8. Abdullh ibn Dayr ibn Ahmed ibn Fars - naroito se istakao u
disciplinama arapskog jezika,1
6
9. Ehu Ali ei-Farsi - uveni uenjak u disciplinama arapskog
jezika,
1 0. Muhammed ibn Abdulah el-Rakim en-Nqsabur - uveni
historiar i muhaddis, autor uvenog Mustedreka,11 i drugi.
Brzo je napredovao u izuavanju razliitih naunih disciplina,
tako da se za nj ega kao uenjaka ulo jo dok je bio veoma mlad.
Istakao se u svim tradicionalnim islamskim znanostima: akaidu, hadisu,
arapskom j eziku, a posebno fkhu i tefsiru. U skoro svim Dessasovim
biografjama istie se podatak da je, u svoje vrijeme, bio najueniji
hanefjski pravnik i najvei autoritet u hanefjskom fkhu.18 uveni
Hatib el-Bagdadi kao njegove osnovne karakterstke navodi: " ... prvak
u hanefjskom fkhu u svoje vrijeme, bio je uven po skromnosti i
pobonosti. "19 Zbog uenost, mnogi su dolazili do nj ega u Bagdad,
kako bi neko vrijeme proveli sa njim i stekli odreeno znanje,
pogotovu iz oblast hanefjskog fkha. Mnogi za njeg tvrde da je bio
mudtehid, tj. ta je mogao samostalno izvlaiti erijatske propise iz
13 Abdulkadir ibn Muhammed el-Kurei el-Hanef, nav. djelo, I tom, st.222, 223.
14 Ibn Kesir, nav. djelo, X dio, st. 317.
15 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, Siem e'lamin-nubel', XV tom, str. 340.
16
Adil Dasim en-Nemi, nav. djelo, str. 79-80.
17 Isto, st. 87,88.
1
8
Vidjeti, npr: Ahmed ibn Muhammed elEdinrevi, Tabeltul-mufe.rn, str. 84.
1
9 Ahmed ibn A el-Hatib el-Bagdadi, nav. djelo, IV tom, str. 314.
234
kur'anskog i hadiskog teksta, a samo pojedini izuzeci mu ne prznaju
taj nivo.20
Nj egovi biograf navode poprilino dug spisak istaknuth uenika
koji su uili pred njim, kao ejhom i uitelj em. Od njih zavreuj u da se
posebno spomenu:
l . Mubammtd i/o )aa i/o Mtbdi t/-Durdaoi ~ uveni pravnik
hanefj skog mezheba,
2. E/utkr.bmtd i/o Mu:a t/-Huran
i~ istakao se u tefsiru,
hadisu i historji,
3. .bmtdi/oMubammtdi/oLmtr~ posebno se istakao u hadisu,
4. E/u Da[r Mubammtd i/o .bmtd to-^t:q - istaknut
strunj ak u fkhu i kadija,
S. Mubammtd i/o .bmtd i/o .bmtd tg-Za[raoi ~ posebno se
istakao u fkhu,
6. Mubammtdi/o.bmtdi/out-T aj ib t/-Ktman- posebno se istakao
u fkhu,2t i mnog drugi.
Dessas je autor brojnih djela, od kojih su najpoznatja:
l . .bkamu/-Kur'ao ~ njegov tefsir,
2. K:a/uu:u/i/kb ~ djelo iz oblasti osnova erijatskog prava,
3. trbu mubtt:an!-Ktrbi - komentar djela njegova ejha u oblast
hanefjskog fkha,
4. trbumubtt:ant-Tabau~ komentar Tahavij eva fkhskog djela,
S. trbu/-Dami'i/-kt/ir- komentar ejbanijeva fkhskog djela,22
6. trbu/-Dami'i:-:agr - komentar drugog ejbanijeva fthskog
dj ela,
7. Mubtt:a~ibnk[/ukaba' ~ sie Tahavij eva fkhskog djela,23
20
Ahmed ibn A er-Razi ei-Dessas, Ahkamui-Iran, Predgovor o ivotopisu autora, I
tom, str. 4.
2
1 Abdulkadir ibn Muhammed ei-Kurei ei-Hanef, nav. djelo, I tom, str. 223.
22
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 438.
235
6b! Beki ei-Dessas
8.

erhul-esmail-husna - o Allahovim lijepim imenima,

9. Devabat - odgovori na pitanja koja su mu upuivana,
2
4 itd.
Iz naziva vidi se da je dosta djela napisano u obliku komentara
na ranije napisana djela iz oblasti hanefjskog fkha. Meutim, treba
istai da to ukazuje na Dessasovu izuzetnu strunost u fkhu, jer se
pisati komentare postojeih djela mogu usuditi samo oni koji izuzetno
dobro poznaju tematku i ono to je autor htio da kae. Kroz
komentare on je obradio skoro sva glavna djela hanefjskog mezheba,
od vremena E bu Hanife pa do svog vremena.
2
5 Sa dozvolom svog
ejha Kerhija, Dessas j e otputovao u Nisapur, kako bi j edno vrijeme
uio od svog drugog uitelja Hakima Nej saburja. Dok je boravio u
Nisapuru, ejh Kerhi je umro, 340. hidretske godine, pa se Dessas
vratio 344. godine u Bagdad, kako bi preuzeo katedru i ulogu koju je
imao Kerhi. Sama injenica da to mjesto nije moglo biti dodijeljeno
nekom drugom, govor o njegovoj uenosti i potvanju od strane
ostalih islamskih uenjaka.26
Dessasov tefsir
Naziv nj egova tefsira Ahkamui-Kl r'an (r'anski propist) ukazuje
na to da je u tom tefsiru posebna panja obraena na ajete sa fkhskom
tematkom, odnosno na ajete iz kojih se mogu izvui erijatski propisi.
Takva vrsta tefsira zove se fkhski teir, i tumaene aeta koi u sebi sadre
prpise (teir aatl-ahkam). Sva etiri mezheba imaju svoje fkhske
tefsire, odnosno, iz svih mezheba pojavili su se odreeni uenjaci, koji
su te ajete tumaili shodno stavovima dotinog mezheba. Dodue, ima
i tefsira koji su nezavisni u odnosu na mezhebe, pa mufessiri, u takvim
sluajevima, tumae ajete koji u sebi sadre propise onako kako
smatraju da je najispravnije, bez obzira na to sa kojim e se to
mezhebom slagat.
Budui da je Dessas bio hanefjskog mezheba i poto zastupa
stavove tog mezheba, njegov tefsir spada u fikhske tefsire hanefj skog
2 Vidjet: Adil Dasim en-Nemi, nav. djelo, str. 104.
24 Abdulkadir ibn Muhammed el-Kurei el-Hanef, nav. djelo, I tom, str. 223, 224.
25 Vidjet: Adil Dasim en-Nemi, nav. djelo, str. 103.
26
Isto, str. 48.
236
mezheba. Smatra se jednim od najvanijih fkhskih tefsira, pogotovu
za sljedbenike hanefj skog mezheba, jer ga on, kroz ovo djelo, brani i
popularie.
2
7 On tumai skoro sve kur'anske sure, shodno njihovom
redoslijedu, ali obuhvata samo ajete koji su u vezi sa fikhskim
propisima. U veini sluajeva ajete tumai kroz poglavlja, tako to iz
samih ajeta izvue temu i po njoj nazove poglavlje u kojem tumai
dotne ajete. Vrlo rij etko se desi da u okviru jednog poglavlja obradi
vie ajeta, a daleko ee u jednom poglavlju obradi samo jedan ajet, ili
jedan ajet protumai u nekoliko poglavlja, shodno veliini i tematici
samog ajeta.
Meutm, on ne navodi samo propise koji se direktno mogu
izvui iz ajeta koje tumai, nego se uputa u fkhske rasprave, navodei
opirno dokaze pojedinih uenjaka. Zato dolazi u situaciju da, u nekim
sluajevma, navodi i propise koji samo indirektno, izdaleka imaju vezu
sa dotinim ajetima, ili nemaju skoro nikakve veze sa njima. Tako npr.
prilikom tumaenja rijei Uzvienog: "A one koji vjeruju i dobra djela
ine obraduj dennetskim baama kroz koje e rijeke tei... "
2
8 on,
izmeu ostalog, navodi i pitanj e kada neko kae da e osloboditi roba
koji ga obraduje vijeu o roenju djeteta, pa ga njih vie obavijesti o
tome.
2
9 Upravo zato njegov tefsir je poprilino opiran i do sada je
tampan u tri toma. Zbog toga to opirno navodi stavove raznih
mezheba i odgovara na njih, neki uenjaci mu prigovaraju da to djelo
vie lii na neko fkhsko djelo, nego na tefsir.3o
Ono to mnogi uenjaci prigovaraju Dessasu jeste da je on, iako
navodi i stavove drugih mezheba, oito pristran svom mezhebu,
pokuavajui uvijek da dokae da je miljenje hanefjskog mezheba
najispravnije. Tako npr. dr. Zehebi, ukazujui na to, kae: "Autor je -
Allah mu se smilovao i oprosto mu - jako pristran hanefjskom
mezhebu, zbog ega u svom tefsiru nategnuto tumai neke ajete -
kako bi ili u prilog njegovom mezhebu, ili kako barem ne bi mogli
sluiti kao dokaz uenjacima drugh mezheba. Onaj ko se slui tim
tefsirom osjea duh pristranost hanefjskom mezhebu na mnogim
mjestma. ( ... ) Tako npr. kada tumai drug ajet sure En-Nisa': 'I
27 Menna' el-Kattan, Mebahis f 'u/umiJ-Kr'an, str. 377.
28 En-Nisa', 25.
29 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 439.
3 Isto, str. 378.
237
6" Beki ei-Dessas
siroadi imanja njihova urui te, hra vo za dobro ne podmeite . . . ' , te
est ajet iste sure: 'I provjeravajte siroad dok ne stasaju za brak; pa
ako ocijenite da su zreli, uruite im imetke njihove .. .', oito je da iz ta
dva ajeta pokuava izvui dokaz za mezheb Ehu Hanife, po kojem je
dunost predati siroetu njegov imetak kada napuni dvadeset i pet
godina, makar se kod njega i ne osjetla zrelost. "31 Pored toga, on u
sluaju nekih pitanja, branei vlastti mezheb, zna negatvno govorit o
uenjacima drugih mezheba, pogotovu o afji.3
2
Iz tumaenja pojedinih ajeta takoer se moe zakljuit da je
donekle bio pod uecajem akaidske kole mu'tezilija. Tako npr. pri
tumaenju ajeta o sihru, on govori da je sihr opinjavanje, nagovor
ejtana i ogovaranje - a ne stvarost sama po sebi (hakika) - te porie
vjerodostojnost hadisa koji navodi Buhari a u kojem stoji da je sihr bio
napravljen i samom Poslaniku, s.a.v.s.33 Pored toga, tumaei 103. ajet
sure EI-En'am, on ga povezuje sa 22. i 23. ajetom sure EI-Kame,
zakljuujui da nee bit mogue vienje Allaha ni na drugom svijet,
to ie dobro poznat stav mu'tezilija. Zbog th karakteristka, neki su
Dessasa ubrojali u mu'tezile. Meutim, ako se to pitanj e temeljito
promot, doe se do zakljuka da za to nema osnova. Nakon takve
analze, moe se doi do zakljuka da je on, samo u vezi sa pitanj em
vienja Allaha na ahiretu, bio pod uecajem mu'tezilija, a da u svemu
ostalom ostaje zasluan i istaknuti ehlisunnetski uenjak. U vie
sluajeva, u mnogm svojim djelima, on je sasvim jasno zastupao
stavove ehli-sunneta a kontrirao miljenjima mu'tezilija.34
Na samom poetku svog tefsira Dessas ukazuje na to da je ve
prije napisao uvod u tefsir, u kojem je dao osnovne naznake iz oblasti
akaida i osnovna pravila na osnovu kojih se izvlae erijatski propisi iz
ajeta i hadisa, te da se to sve mora dobro poznavat ako se eli tumaiti
Kur'an, odnosno izvlaiti iz njega erijatske propise. Time on aludira
na svoje djelo Ktabu usu/l-/, koje je, ipak, ostalo zasebno djelo i nije
tampano zajedno sa nj egovm tefsirom. 35 Zatm, nakon dove upuene
Allahu za uputu u toku pisanja tog djela, on poinje sa tumaenjem
31 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 40.
32
Pogledat npr. njegovo tumaenje 23. ajeta sure En-Nisa'.
33 Ahmed ibn A er-Razi el-Dessas, nav. djelo, I tom, str. 41-58.
3 Vidjeti: Adil Dasim en-Nemi, nav. djelo, str. 50-58.
3S Vidjet: Ahmed ibn A er-Razi el-Dessas, nav. djelo, I tom, str. 6.
238
Bismile. Odmah na poetku on ukazuje na ta e usmjeriti svoju panju
prkom njenog tumaenja:
1 . Neizreeno znaenje Fathe, koje se podrazumijeva,
2. Da li je Bismila na poetku Kur'ana njen sastavni dio?
3. Da li je ona sastavni dio Fatihe?
4. Da li je sastavni dio ostalih sura na ijim poecima se nalazi?
S. Da li je ona sama kompletan ajet?
6. O njenom uenju u namazu.
7. O njenom ponavljanju na poetku svake sure u namazu,
8. O njenom uenju naglas, i
9. O njenim brojnim znaenjima i koristma.
I iz navedenog se vidi da je on opirno i temeljito prilazio
tumaenju svakog ajeta. Iako stoje primjedbe koje su mu upuivali
odreeni islamski uenjaci, ipak je njegov tefsir izuzetno vrijedan i
nezaobilazan kada su u pitanju fkhski tefsiri. To se moe vidjeti i iz
toga to mu to priznanje odaju i oni koji su prpadnici drugh mezheba
i koji mu upuuju odreene krtke. Za njega se, takoer, moe rei da
je jedan od prvih mufessira koji je pisao na nauno utemeljen i
precizan nain, shodno pravilima usuli-fkha, koje je sam iznio u
uvodu u svoj tefsir, odnosno u djelu Ktabu usulil-kh.3
6
Iz samih
navoda u tefsiru i ukazivanja na svoja drug, ve napisana djela, moe
se zakljuit da je tefsir Ahkamui-Kr'an njegovo zadnje ili jedno od
njegovih zadnjih djela. 37
Poznato je da u surama EI-Bekar i En-Nisa' postoji najvie ajeta
koji govore o fkhskim propisima, pa zato i u njegovom tefsiru
tumaenje tih sura zauzima dosta mjesta. Tako on, u prvom tomu svog
tefsira, tumai samo sure EI-Fatha i EI-Bekar. U drugom tomu on
tumai sure Alu 'Imran, En-Nisa' i EI-Maide, a u treem tomu tumai
sve ostale sure za koje je smatrao da se iz njih mogu izvui erijatski
propisi.

to se tie najkraih sura, odnosno sura u posljednjem,

tridesetom, duzu Kur'ana, on tumai slijedee sure: El-Infkk, El-
3
6
Vidjet: Adil Dasim en-Nemi, nav. djelo, st. 5.
37 Isto, str. 1 1 6.
239
eb" Bek- ei-Dessas
.'/a, E/-t/t Ed-Duba, E/IoIirab, E/-Kdj E/-g ot, E/a'uo, E/-
Ktr:tj E/-K[~o, Eo-lj Tt//ttiE/-It/tk. Interesantno je primijetti
da ne tumai suru Eo-^a:, iako je ona bliska po znaenju suri E/-It/tk
i iako se njih dvije zajedno navode u hadisima kao mu'arrigttaoi, tj. sure
koje se ue kao zatta od ej tana, sihra i svake vrste zla.
* * *
240
KURTUBI
<
J.' * 4
--
/
--
-671 /1 27
3.
Kurtubi je jedan od najznaajnijih islamskih uenjaka ne
samo sa podruja Andaluzije, ve i ostatka islamskog svijeta.
Istakao se u vie naunih disciplina a naroito u tefsiru, fkhu,
hadisu, akaidu i arapskom jeziku. Njegov tefsir jedan je od
najistaknutijih fkhskih tefsira, pogotovu tefsira malikijskog
mezheba, iji je pripadnik bio. Bio je izuzetno skroman i
poboan, poznat po lijepom odnosu prema drugim uenjacima,
ak i kada se s njima razilazio u miljenju. Prihvatao je stavove
sa jaim dokazima, bez obzira kojem mezhebu pripadali.
Kbi
Njegovo puno ime je: Muhammed ibn Ahmed ibn Ebi Bekr ibn
Ferh el-Ensari el-Hazredi el-Endelusi Ebu Abdillah el-Kurtubi. 1
Roen j e u Kordovi u paniji, ali nije poznato koje godine. Uio j e
pred istaknutim uenjacima svog vremena, tako da j e i sam postao
jedan od njih. U njegovo vrijeme islamska kultura i civilizacij a bila je u
procvatu, tako da su prilike bile pogodne za uenjake i izuavanje
nauke. Naime, osniva dinastje muvehhiduna Muhammed ibn
Tumert, bio je istaknuti uenjak svog vremena a kao i ostale halife iz te
dinastje (514-668. hidretske gdine) bio je pobornk nauke i njenog
izuavanja. Kordova je bila naroito na glasu, jer je, u poreenju sa
ostalim gradovima panije u Kordovi bilo najvie biblioteka i knjiga, te
istaknuth uenjaka.
2
Kurtubi je odrastao u takvoj sredini, obrazujui se
u raznim znanostma, kao to su: Kur'an i nj egove znanosti, tefsir,
fkh, hadis, akaid, arapski jezik sa svim disciplinama, poezija itd.3
Kasnije se preselio u Gornji Egpat, preciznije u Minju -
sj evero od Asjuta - gdje je i ivio do smrt, 671 /1273. godine.4
Nj egovi biografi navode da je bio izuzetno skroman i poboan, te da je
volio j ednostavnost a izbjegavao usiljenost i izvjetaenost.
Maksimalno je nastojao da uskladi svoja dj ela sa islamskim principima i
znanjem koje je posjedovao. Trudio se da vrijeme maksimalno koristi,
pa je i bio u ibadetu i je pisao djela. Veoma dobro je poznavao vie
islamskih disiplina, posebno tefsir, zbog ega ga i danas mnog ubrj aju
meu velikane tefsira.
Kurtubi kao uenjak
Siguro je da su povoljni uslovi u kojima je Kurtubi ivio i radio
imali utjecaja na formiranj e njegove linosti i na to da je izrastao u
istaknutog islamskog uenjaka. U takvoj sredini on je imao priku biti
u kontaktu i uiti od tadanjih najistaknutjih i najzaslunijih uenjaka.
Biograf navode imena vie njegovih uitelja, meu kojima su
najistaknutji:
1 Hajruddin ez-Zirikli, EI-A'Im, V tom, str. 322.
2 Muhammed Ibrahim el-Hafnavi, Predgovor Kurtubijevom tefsiru, Kairo 1996, II izd, I
tom, str. 6.
3 Isto, str. 6.
4 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 322.
242
1 . Ehu Muhammed Abdulvehhab ibn Revad ei-Iskenderani el-Ma/iki
(umro 648. god.) - uveni muhaddis.
2. Behauddin ebui-Hasan Ali ibn Hibetulah ibn Se/e ei-Misr e
.a'i, poznat kao: Ibnul-Dummejzi (umro 649. god.) -
stnjak u hadisu, fkhu i kiraetima.
3. Ebui-Abbas Ahmed ibn Umer ibn Ibrahim el-Ma/iki ei-Krubi
(umro 656. god.) - komentator Muslimova Sahiha.
4. El-Hasan ibn Muhammed ibn Amrk et-Timi en-Nqsabur ehu Ali
Sadrddin ei-Bekr (umro 656. god.).
s
Pored direktnih uitelja, od kojih je u neposrednom kontaktu
primao znanje, kroz Kurtubijeva djela moe se primij etiti da je
koristo, il da su na njega bitno utjecali sljedei uenjaci:
1 . Muhammed ibn Derr et-Taber (umro 310. god.) - istaknuti
uenjak u ve oblasti, posebno poznat u tefsiru, fkhu i
historji.
2. Ali Ibn Muhammed ei-Maverdi (umro 450. god.) - istaknuti
uenjak u ve oblasti, dugo godina radio kao kadija.
3. Ehu Bekr ibnui-Arbi (umro 543. god.) - uveni panjolski
uenjak, autor dobro poznatog fkhskog tefsira.
4. Abdulhakk ibn Atj e ei-Endelusi (umro 542. god.) - posebno
poznat po svom tefsiru, i on je j edan od uenjaka koji su
ivjeli na tertoriji panije.
5. Ehu Da'r en-Nehhas.6
O nj egovoj uenosti svj edoe rijei brojnih kasnijih islamskih
uenjaka, koji su hvalili njegova dj ela, prij e svega tefsir. Zato ne udi
kada se naie na podatak da se ne mali broj kasnijih istaknuth
mufessira koristio nj egovm djelima i donekle ga uzimao za uzor.
Takav je, naprmjer, sluaj sa: Ehu Hajjanom el-Endelusijem (umro
7 54. god.) - takoer uvenim panjolskim mufessirom, zatm sa
uvenim Ismailom ibn Kesirom (umro 774. god.) - autorom jednog
od najpriznatjih tefsira ikada napisanih, te sa Muhammedom ibn
5 Muhammed Ibrahim el-Hafnavi, Predgovor Kurtubijevom tefsir, str. 7.
6
Isto, str. 8, 9.
243
Kltbi
Alijem e-evkanijem (umro 1 255. god.) - istaknutim uenjakom i
autorom dobro poznatog tefsira.7
Kurtubi je bio plodan pisac i napisao je vie djela, od kojih se i
danas mnoga tampaju i koriste. Od njih su najistaknutij a:
1 . EI-Dami'u Ji ahkamii-Kr'an - njegov tefsir.
2. Km'uJ-hirsi biz-hdi vel-kana'ah - o skromnosti i zadovolj stu.
3. EJ-Esna f ferhi esmaillhiJ-husna tumaenje Allahovih lijepih
imena.
4. Et-Tizkar f edalil-ezkar.
5. Et-Tezkire bi ahvaliJ-mevta ve ahvaliJ-ahireh.
6. Et-Takrb Ji kitabit-temhidB
7.

erhut-tekassi.
8. El-l'/am bima f dinin-nesara minel-measidi vel-evham ve izhar
mehasini dinil-islam- poreenj e izmeu kranstva i islama.
9. Risa/e f elkabil-hadis.
10. Ktabul-akdieh.
1 1 . EJ-Mis bah fl-dem'i benel-e ali ves-shah.
1 2. EJ-Muktebes f ferhi Muveta' Malik ibn Enes - komentar
Malikova Muveta'a.9
Kurtubijev tefsir
Njegov tefsir EI-Dami'u Ji ahkamii-Kur'an veoma je cijenjen, jer
je on uoio odreene nedostatke prethodnih mufessira, pa ih je u
svom djelu nastojao otkloniti. Tako npr. on navodi povode objave
ajeta, kiraete, gramatku analizu ajeta, pojanjava tee kur'anske izraze,
esto se oslanja na j ezika pravila i odreena znaenja dokazuje kroz
poeziju, pobija stavove mu'tezilija, kaderija, iija, flozofa i ekstremnih
sufja. Ne navodi brojne prie i legende, koje su bile puno zastuplj ene
7 Isto, str. 9.
8 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, st. 322.
9 Muhammed Ibrahim el-Hafnavi, Predgovor Kurtubijevom tefsiru, str. 7, 8.
244
u mnogm prethodnim tefsirima, osim to ponekad navede neke
israilijjate.10 Zbog tih i ostalih odlika, uveni Ibn Ferhun za njegov
tefsir kae: "To je jedan od najvrednijih i najkorsnijih tefsira. Autor ne
navodi neprovjerene prie i kazivanja ve navodi kur'anske propise i
erijatske dokaze. Pored toga, on navodi kiraete, jeziku analizu i
derograjue i derograne ajete."lt
U predgovoru svom tefsiru kae: "Budui da je Allahova Knjiga
izvor svih erijatskh znanosti, da ona jedina sadri i sunnet i farz i da
je nju povjerenik Neba (Dibril) dostavio povjereniku Zemlje
(uhammedu, s.a.v.s.), odluio sam da cijeli svoj ivot i snagu
posvetm njoj, tako to u joj napisati saet komentar, koji e
sadravati tumaenje, jeziku analizu, kiraete, odgovore onima koji su
skrenuli i zalutali, mnoge hadise koji idu u prilog propisima koje emo
navoditi i povode objave ajeta, povezujui njihova znaenja i
objanjavajui ona tea rijeima ranijih i kasnijih uenjaka. To djelo e
mi biti podsjetk na ovom svijetu, zaliha u smrtnom asu i dobro
djelo na ahiretu. Uzvieni Allah kae: 'Toga dana ovjek e o onom to
je pripremio, a to propustio obavijeten bit.'1 2
Uzvieni takoer kae:
'Svako e saznati ta je pripremio, a ta je propusto.'l3 A Allahov
Poslanik, s.a.v.s, je rekao: 'Kada ovjek umre, prestaju mu dobra djela,
osim u tri sluaja: od trajne sadake, naunog djela kojim se ljudi koriste
i od dobro odgojenog djeteta koje za njega upuuje dovu.'14
Jedno od pravila u ovom djelu jeste da u stavove pripisivat
onima koji su ih izrekli i hadise onima koji su ih zabiljeili, jer postoji
izreka: ) edna od blagodati nauke jeste i pripisati izgovorene rjei
onome ko ih je izrekao'. A esto se deava da se u fkhskim i tefsirskim
djelima hadisi navode bez izvora, tako da samo oni koji su upueni u
hadisku nauku znaju ko dotini hadis navodi, zbog ega onaj koji to
nije bude neodluan, jer ne zna da li je hadis vjerodostojan ili nije. Za
poznavanje tih stvari potrebno je velko znanje. ( ... ) U svom tefsiru
neu navoditi mnoge prie i kazivanja mufessira i prethodnih uenjaka,
osim kada to bude neophodno radi pojanjenja znaenja. Posebnu
1
0 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Teir vl-mu..irne, II tom, str. 459.
1 1
Isto, str. 458.
12
EI-J]ameh, 13.
13 EI-Inftar, 5.
14 Hadis biljee Muslim i Ahmed.
245
KL.lbi
panju obratit u na ajete koji govore o propisima, obraujui teme
koje oni sadre a kojima se otkriva njihovo znaenje i kojima se
tragaocu za znanjem ukazuje na ono na ta oni upuuju. Uz svaki ajet
koji u sebi sadri j edan ili vie propisa navodit u posebne cjelne u
kojima u pojanjavat ono to je vezano za taj ajet: povode objave,
tumaenje manje poznatih rijei i erijatske propise. A kada naiem na
ajet u kojem nema propisa, onda u navesti samo njegovo tumaenje.
Tako u raditi kroz cijeli Kur'an
. .
.
"l S
Nakon toga slijedi opirniji uvod, oko stotinu stanica, u kojem
pisac obrauje veinu tema u vezi sa kur'anskim znanostima, te
odreene teme iz oblasti tefsirskih znanosti. Izmeu ostalog, on u tom
uvodu obrauje slijedee teme:
-
Vrij ednost Kur'ana i vrijednost onog ko ga izuava i ko radi
po njemu.
Kako uiti Kur'an
zabranjeno.
ta je pri tome pokueno a ta
Upozorenje poznavaocima Kur'ana i islamskih znanost na
licemjersto.
-
Kakav treba bit onaj ko ui i izuava Kur'an.
-
Vrijednost tumaenja Kur'ana.
-
Kako iskazivat potovanje i velianje Kur'ana.
-
Predaje o prijetnji onima koji Kur'an tumae po vlasttom
nahoenju, nivoi mufessira i vrste tefsira.
-
Tumaenje Kur'ana Sunnetom.
-
Kako izuavat i razumijevati Kur'an i Sunnet.
-
Objava Kur'ana na sedam harfova.
Kodifkacija Kur'ana
Osmana, r.a.
nJegovo prepisivanje za vrijeme
Odgovor hululijama i rafdijama u vezi sa njihovm
vjerovanjima o Kur'anu.
1 5 Muhammed ibn Ahmed el-Kurubi, EI-Dami'l l ahkamii-KI r'an, Kro 1996, II
izdanje, I do, st. 14, 1 5.
246
-
Redoslijed kur'anskih ajeta i sura, te broj harfova, rijei i ajeta
u Kur'anu.
-
Da li u Kur'anu ima nearapskih rijei?
-
Nadnaravnost Kur'ana.
-
Hadisi o vrijednostima poj edinih kur'anskih sura.
- Tumaenje Euze.
-
Tumaenje Bismi/e.
U poglavlju "Kakav treba biti onaj ko uc1 1 1zuava Kur'an",
Kurtubi upuuje brojne savjete i ukazuje na mnoga pravla kojih se
onaj ko potuje Kur'an mora pridravati. Izmeu ostalog, on iznosi
sljedee: "Abdullah ibn Amr kae: 'Hafz Kur'ana ne treba biti
sauesnik onima koji svata priaju i ne treba biti jedan od neznalica,
nego treba biti samilostan i pratati radi Kur'ana - Allahova govora
kojeg nosi u svojim grudima.' On se treba uvati od svega onog to je
sumnjivo i izbjegavati smijeh i beskoristan govor tamo gdje se ui
Kur'an, a i na drugim mjestima, te postupati razborito i
dostojanstveno. On treba bit blagonaklon prema siromasima i kloniti
se oholosti i umiljenost, kloniti se dunjaluka i ljudi, kada se boji
smutnje protiv sebe, izbj egavat raspravu i prepirku, te biti blag i
uljudan. Treba da dude jedan od onih od ijeg su zla i tete sigurni
drugi ljudi i od koga se nada samo dobru, ne smije se uti da se u
nj egovom drut klevee nego se treba druiti sa onima koji e ga
pomoi u dobru i navesti ga na iskrenost i lijepo ponaanj e, te
doprinijet da bude pozitivan a ne negatvan.
On treba izuiti kur'anske propise i tako shvatiti ta Allah hoe
od nj ega i ta mu je stavio u obavezu, pa da se okoristi onim to ui iz
Kur'ana i da radi po tome. Kako je runo da onaj ko poznaje Kur'an
napamet ui njegove farzove i propise a ne razumije to to ui
!
Pa
kako e raditi prema onom to ne razumije? Kako je runo da bude
upitan o znaenju onog to ui a da on to ne zna! Primjer takvog
ovjeka je poput primjera magarca koji nosi knjige! "
t
6
Kurtubi u svom tefsiru tumai sve kur'anske ajete, po redoslijedu
u Mushaf, ali ajetma koji su u vezi sa fkhskim propisima posveuje
1
6
Isto, str. 35.
247
K . tbi
posebnu panju, opirno izlaui stavove raznih islamskih uenjaka i
mezheba o konkretnim propisima. Zato se nj egov tefsir ubraja u
fkhske tefsire, tj. komentare Kur'ana koji daju akcenat na tumaenje
ajeta u kojima se spominju erij atsk propisi. Nakon odreenog ajeta
Kurtubi odmah kae kolko tema, odnosno pitanj a sadri dotini ajet,
pa onda obrazlae ta pitanja, j edno po jedno. To ini dosta detaljno,
tako da njegov tefsir spada meu due tefsire i tampan je uglavnom u
dvadeset dijelova. Koliko je detaljan i koliko opiro tumai Kur'an
vidi se npr. iz toga to pri tumaenju Euze obrauj e dvanaest pitanj a,17
pri tumaenju Bismile dvadeset sedam pitanj a, 18 a EI-Fat'u tumai na
etrdeset pet stranica.t9
Kao i ostal uenjaci Andaluzije, Kurtubi je bio malkij skog
mezheba. Meutm, za njega j e karakteristino to to nije po svaku
cijenu sljedio malikijski mezheb, nego je nekada znao i odstupiti od
nj ega, kada bi imao dokaz koji bi iao u prlog drugm mezhebu. To je
pohvalna osobina i uoili su je i hvalli mnogi kasniji islamski uenjaci.
Tako npr. dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi o toj Kurtubijevoj
osobini kae: "Najbolja odlika tog ovjeka jeste to nije pristran svom,
malikijskom mezhebu, nego slijedi erijatski dokaz sve dok ne doe do
rjeenja koje smatra ispravnim, bez obzira na to ko ga je donio. "20
Tako npr, tumaei 43. ajet sure EI-Bekare: "Namaz obavljajte i zekat
dajite . . . ", on navodi ko sve zastupa miljenje da maloljetna osoba ne
moe predvodit demat u namazu, meu kojima je i Malik, te ko ima
suprotno miljenje, a onda, na osnovu vjerodostojnog hadisa iz
Buharjeve zbirke, donosi vlastiti sud da moe, iako je time odstupio
od stava nosioca vlasttog mezheba.
2
1
Takoer tumaei 1 87. ajet sure EI-Bekare koji gvori o postu:
"Jedite i pij te sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od eme niti
zore; od tada postte do noi. . . ", on navodi Malik ov stav da e postau,
ako neto u toku posta iz zaborava pojede ili popije, biti pokvaren post
i da e ga morat nadoknaditi. Zatim kae da je stav veine islamskih
uenjaka da u tom sluaju post nije pokaren, te se priklanja tom
17 Isto, st. 102-107.
1s
Isto, str. 107-124.
1
9 Isto, str. 125-169.
20
Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 459.
2
1 K
urtubi, EI-Dami'u li ahkamii-Kr' an, I dio, str. 362, 363.
248
miljenju, OJectma: "Taj stav je ispravan i njega zastupa veina
uenjaka, tj. onaj ko neto pojede ili popije iz zaborava, njegov post je
ispravan i on nije duan napostti taj dan. To se vidi iz hadisa koji
prenosi Ehu Hurejre, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s,
rekao: 'Ako posta neto pojede i popije iz zaborava, to mu j e nafaka
koju mu je Uzvieni Allah darovao i on nema potebe napatati taj
dan.' - a u drugoj verzij i tog hadisa stoji: ' . . . neka dovri svoj post, jer
ga je time Allah nahranio i napojio!' Hadis navodi Darekutni i kae da
mu je lanac prenosilaca vjerodostojan, te da su svi njegovi prenosioci
povj erjiv . .. "
22
Jo jedna Kurtubijeva lijepa osobina je to to on potje i
prstalice drugaijeg miljenja, nepristrano navodi njihove stavove i ne
upotrebljava za njih rune rijei, iako ne zastupaju njegov stav i pravac.
Takav sluaj nje bio sa nj egovim prethodnikom u malikij skom tefsiru
Ibnul-Arebijem, kao ni sa Dessasom i El-Kija el-Herrasijem, koji su
bil pripadnici hanefjskog i afj skog mezheba. Naime, oni su znali na
grub nain osuivat zastupnike drukijeg miljenja i drugih mezheba,
iznosei nekada i loe i grube rijei protv njih. Meutim, Kurtubi je, u
vezi s tim, potpuno drugaiji. On nepristrano iznosi stavove uenjaka
svih mezheba, bez grubih rijei o njima, a onda se priklanja stavu koji
smatra najispravnijim, bez obzira kojem mezhebu pripadao. Nekada
ak osuuje i samog lbnul-Arebija, u sluaj evima kada on pretjera u
ocjeni i karakteristikama zastupnika drugih stavova i mezheba.
2
3
Uglavnom, iz svega navedenog j asno je da Kurtubijev tefsir ima
izuzetnu vrijednost, tako da nije udo to i danas doivljava nova
izdanja. Pogotov je vaan za istraivae kur'anskih ajeta o propisima,
tako da se moe rei da je za njih nezaobilazan tefsir. O njemu dr.
Zehebi, izmeu ostalog, kae: "Ukratko, Kurtubi je - Allah mu se
smilovao - nezavisan istraiva u svom tefsiru. On na prstojan nain
kritkuje i uljudno ulazi u rasprave i dijaloge. Upuen j e u sve tefsirske
discipline i odlian j e poznavalac svih ostalih disciplina u koje se
uputa i o kojima govor. "
2
4 Na kraju, treba jo ukazati i na to da j e
22
Isto, str. 322.
23 Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Ml medretl-eijt-tesr,
st. 30, 31.
24 Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tm, str. 464.
249
K"."bi
ovaj tefsir dugo vremena ostao u rukopisu, te da je tampan tek u
drugoj polovici dvadesetog stoljea.2
S
***
25 Isto, str. 464.
250
E) SUFIJSKI TEFSIR
J . i i ,,
NEJSAB URI
--
/
-- -728
/
1328. (i: 850
/
146.)
El-Hasan ibn Muhammed en-Nejsaburi cijelog ivota
bavo se izuavanjem nauke i poduavanjem drugih. J o kao
djeak Kur'an je nauio napamet a vrlo brzo upoznao se i sa
islamskim i sa prirodnim i racionalnim znanostima. Zamoljen od
najboljih prijatelja, napisao je tefsir srednje veliine, koji se
ubraja u izuzetno znaajna djela iz oblasti racionalnog tefsira.
Prilikom pisanja tog djela najvie se sluio Zamaherijevim i
Razijevim tefsirom. Napisao je i brojna djela iz raznih naunih
disciplina.
)e|.
Puno ime mu je: El-Hasan ibn Muhammed ibnul-Husejn el
Kummi en-Nejsaburi, Nizamuddin el-A'red. 1 U biografskim dj elima o
islamskim uenj acima najee se nj egovo ime navodi u tom obliku,2
iako se ponegdje navodi da mu je poetak imena: Nizamuddin ibnul
Hasan ibn Muhammed . . . 3 Meutim, stvar je u tome to je njegovo
pravo ime El-Hasan a neki su, grekom, nj egov nadimak Nizamuddin
uzeli kao nj egovo ime. Nije poznato koje godine j e roen. Nj egovi
roditelji su iz grada Koma Guno od Teherana) a on je odrastao i
najvei dio ivota proveo u Nisapuru, odnosno Nejsaburu
(sjeveroistok Irana). Bio je uzor u pobonost, skromnosti i asketizmu
a cijelog svog ivota bavio se izuavanj em nauke i poduavanjem
drugih. 4 Ni godina njegove smrti nije utvrena, tako da je mnogi
biograf uope ne navode. Kod onih koji je spominju primij etna j e
poprilina razlika u godinama, od 728. (1 328.) pa sve do 850. hidretke
godine (1 446. god.), pa i nekoliko godina nakon tog. To se temelji na
rj eima na kraju nekih njegovih djela. Naime, u jednom njegovom
djelu stoji da je dovreno 850. hidretske godine, dok u druga dva stoji
da su dovrena 71 1 , odnosno 730. hidretske godine.5 Ni Zehebi ni
Zirikli ne opredjeljuju se ni za j ednu od tih godina, nego ukazuju na
obadvije mogunosti. 6
Uenost i djela
Od djetnjsta Nejsaburi je pokazivao veliku elju za
izuavanj em islamskih znanosti, tako da je vrlo rano nauio Kur'an
napamet i izuio znaenje kur'anskih ajeta.? Bio je istaknuti islamski
uenjak koji se dokazao u vie razliitih znanost. 8 Pored tefsira i
kur'anskih znanost, gdje je dao najvei doprinos, istakao se i u
1 Hajruddin ez-Ziriki, EI-A'Im, II tom, st. 216.
2 Vidjet npr: Umer Rida Kehale, Mu'demul-mu'elln - terad!mu musannil-kutubil-arbij et,
Bejrut, 1993, I tom, str. 585.
3 Npr. dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Teimvel-mussmne, I tom, str. 321 .
4 Isto, I tom, str. 322.
s Isto, I tom, str. 322.
6 Isto, I tom, st. 322; Zirikli, nav. djelo, II tom, str. 216 i: VIII tom, str. 56.
7 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 328, 329.
8 Umer Rida Kehale, nav. djelo, I tom, st. 585.
252
disciplinama arapskog jezika, te prirodnim i racionalnim znanostima.9
Zbog zasluga na planu kiraeta, islamski uenjaci g ubraj aju meu
posebno istaknute strunjake na tom polju. Bio je izuzetno potovan i
cijenjen, kako zbog uenosti, tako i zbog izuzetne pobonosti,
aketizma i skromnosti. Nama dostupni biograf ne navode uenjake
pred kojima je secao znanje, ali, sudei po ugledu koji je jo za ivota
uivao i djelima koja su i danas izuzetno cijenjena, sigurno je da se
obrazovao pred istaknutim islamskim uenjacima tadanjeg vremena.
Napisao je brojna djela, koja su ocijenjena kao izuzetno korisna,
od kojih izdvajamo:
1 . Garaibui-Kur'an ve rgaibui-Furkan - nj egov dobro poznati
tefsir,
2. Evkaui-Kur'an - po uzoru na djelo uvenog Sedavendija,
3. Lbbut-te'vil po uzoru na

djelo uvenog Abdurrezzaka el
Kaanija,
4.

erhu!-

ae (poznato i kao:

erhun-nizam) - komentar Ibn

Hadibova djela iz oblasti morfologije,
S. Ta'bimt-tahrr- komentar djela Nesiruddina et-Tusija,
6. Tevdihut-tezkertn-nesirj e - takoer komentar Tusijeva djela,
7. Resailf 'ilmil-hisab.
1
o
Tefsir
Nejsaburijev tefsir Garaibui-Kur'an ve rgaibui-Furkan spada u red
istaknuth djela na podruju tumaenja Kur'ana. Najee se ubraja u
racionalone tefsire. 1 1 Budui da je tampan u tri toma,
1 2
srednje j e
veliine. Kao to su inili brojni drugi mufessiri, i Nejsaburi se pri
pisanju svog tefsira sluio komentarima prethodnih uenjaka. Moe se
rei da se najvie koristio Razijevim i Zamaherijevm komentarima
Kur'ana, ali je navodio i miljenja ostalih komentatora Kur'ana i
9 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 321.
1
0
Zirikli, nav. djelo, II tom, str. 216; dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I
tom, str. 322.
1 1
To se moe vidjeti i kod samog dr. Zehebija.
1
2 Umer Rida Kehale, nav. djelo, I tom, str. 585.
253
.
N
stavove istaknuth ashaba i tabiina, te, nerijetko, iznosio i vlastta
miljenja, dajui i svoj orginalni doprinos tom djelu. 13
Prilikom navoenja rijei nekog od prethodnih uenjaka on se
nije zadovoljavao samo sa pukim citranjem, nego j e, kada god j e
osjeao potrebu za tm, komentarisao te rijei, dodavao svoje stavove i
ispravljao ono to bi smatrao da nije u redu.

esto se pozivao na
Zamaherij a, rijeima: "Autor Keafa kae . . . ", ili: "Darullah kae ... " a
nekada je znao navoditi i oprene stavove Zamaherija i Razija, pa bi
se onda stavlj ao u ulogu sudije i ocjenjivao bi ije rijei su ispravnije.
Tako npr. pr tumaenju rijei Uzvienog: " ... a na Danu sudnjem
Zemlja sva u aci Nj egovoj je, a nebesa smotana ispod Nj egove
desnice!,"14 on navodi Zamaherijeve rij ei, prema kojima ne treba
shvatt da se tu doslovno misli na Allahovu ruku desnicu, nego j e
cilj da se ukae na Allahovu d., veliinu i mo, a zatim navodi i
Razij eve rjei, koji polazi sa drugaijeg stanovita, ali dolazi do istog
rezultata. Nakon toga on iznosi svoje rijei, kojima ukazuj e na to da se
kod njih dvojice radi samo o razlici u metodi i da je to prividno
razilaenje, uz napomenu da je dobro poznat stav prethodnih
islamskih uenj aka o tom i slinim pitanjima. 1 5 Naime, radi se o stavu
tradicionalnih islamskih uenjaka da stari koje su teko spoznatjive,
kao to je npr. spominjanje Njegova lica, ruke i slino, teba vjerovat,
bez ulaenja u detalje i bez pokuaja njihove potpune spoznaje.

to se te metodologje izlaganja u Tefsiru, moe se rei da je

Nejsaburi koristo orgnalan, pa moda ak i j edinstven metod
prlikom tumaenja kur'anskih ajeta. Naime, nakon citranja odreenog
ajeta on najprije navodi varijante razliitog uenja pojedinih rij ei u
tom ajetu (kiraeti), navodei pr tome samo deset priznatih (mutevatr)
kiraeta i precizirajui kojem kiraetu pripada odreeni nain itanj a
pojedine kur'anske rijei. Tom poslu prilazio je .
.
temeljito i ozbijno, to
se moe vidjet npr. iz obimnog navoenja kiraeta na samom poetku
tumaenja sure EI-Fatha.1
6
Zatim ukazuje na mjesta na kojima se treba
13 Dr. Muhammed Husejn e-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 323.
14 Ez-Zumer, 67. Prijevod ajeta: Enes Kari.
15 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 323, 324.
16
Da je temeljito prilazio tumaenju Kur'ana vidi se takoer i iz podnaslova pri
tumaenju Fathe, jer tu navodi koje kole ubrajaju Bismillu meu kur'anske ajete a
koje ne, te navodi da Fatiha ima dvadeset pet rijei i stotnu dvadeset t harfa.
254
ili mora stat u toku uenja tog ajeta, pojanjavajui, za svaki sluaj
pojedinano, zato je tako.
Nakon toga on poinje sa tumaenjem samog ajeta, navodei
pro vezu izmeu tog i ajeta koji mu prethodi (munasebe), ili vezu
izmeu nekoliko ajeta, ili vezu izmeu dvije susjedne sure. Pri tome se
dosta koristi Razijevim tefsirom, jer je poznato da Razi posveuje
dosta panje toj tematci. Ujepim i tenim stlom pojanjava znaenje
ajeta koje tmai, otkrivajui pr tome skrivena znaenja, tumaei
manje jasne dijelove, otkrvajui znaenje alegorije, ako je ima, te
pojanjava metaforu i preneseno znaenje, ako ih ima. Nakon toga,
poprilino opirno izlae zakljuke koje poj edini mezhebi izvlae iz
dath ajeta, uz navoenje i ostalih dokaza mezhebskih uenjaka za
stavove koje nude, te uz davanje prednost onima iji stavovi izgledaju
najutemeljeniji.t7
Pored toga, on ulazi i u rasprave na podruju ilmul-kelama,
navodei stavove i dokaze uenjaka ehli-sunneta i drugih uenjaka o
odreenom pitanju a onda dokazuje ispravnost stavova ehli
sunnetskog pravca i pobija stavove drugh pravaca. Tako npr. tumaei
rij ei Uzvienog: "Ima onih koji dolaze da te sluaju, ali M smo na
srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih
uinili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali .
.
. "18
on istie da je taj ajet dokaz da Allah upravlja ljudskim srcima i da On
daje da ljudi vjeruju ili ne vjeruju, te da mu'tezilije smatraju kako se
ovaj ajet ne smije doslovno shvatt, jer bi to onda bilo opravdanje za
one koji ne vjeruju. Zatim navodi pet dokaza koje oni koriste za
opravdanje vlastitog stanovita a onda ih sve pobija, dokazujui
ispravnost ehlisunnetskog pravca.t9
Ajete koji govore o kosmosu i prirodnim pojavama Nejsaburi
redovno tumai, iznosei tajne kosmosa i rij ei strunjaka u prirodnim
znanostima i flozofji. Tako npr. tumaei rijei Uzvenog: "Pitaju te
o mlaacima . . . "20
on prvo navodi povod objave ajeta, zatim pokuava
otkrit kakva se mudrost krje u Allahovom odgovoru na to pitanj e, a
onda detaljno obrazlae zato se Mjesec najprij e vidi samo djelimino
17 Isto, I tom, str. 325.
18
EI-En'am, 25.
1
9 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 325, 326.
2o EI-Bekar, 1 89.
255
"
- poput tankog srpa, zato se poslije poveav sve dok ne postane pun
i zato se potom smanjuje dok ga potpuno ne nestane, pa se ponovo
pojavi. Siguro je da je Razi utjecao na Nejsaburij a u sluaju navoenja
pojanjenja kosmikih fenomena i flozofskih rasprava, ali je inj enica
da on esto ne slijedi Razijeve stavove u vezi s tim pitanj em, nego
iznosi vlastite dokaze i stavove. To je sasvim jasno u sluaju tumaenja
prvog i drugog ajeta sure EI-Intar, gdje on ne samo da ima svoj stav,
nego i pobija Razijev dokaz o nemogunosti raspadanja nebeseskih
tij ela u viim sferama, to on navodi u svom tefsiru.
21
Sljedea karakteristika nj egova tefsira jeste oit utjecaj sufjskih
tumaenja, jer je i sam Nejsaburi bio jedan od istaknutih sufja. Naime,
nakon to o ajetma koje tumai iznese ono to se u klasinim tefsirima
navodi, on prelazi na aluzivno tumaenje ajeta, pri emu navodi
otkrovenja koja su data pojedinim sufjskim velikanima, te razne
pobone savjete, poune dogaaje i mudre izreke. Sve to navodi sa
ciljem da itaoca potakne na pobonost, skromnost i ustrajnost u
vrenju ibadeta, tako da neki uenjaci istiu kako ti pojedini savjet
znaju dirnuti itaoca do te mjere da i zaplae. 22
Neki su pokuali protumait poj edine Nejsaburijeve iskaze kao
dokaz da je pripadao iizmu. Meutim, ako se bolje promotre nj egovi
iskazi, moe se zakljuiti da nije tako, iako je na nekim mjestma
posebno isticao Aliju, r.a. Meutm, injenica je da se u nj egovom
tefsiru ne mogu nai pogrdne rijei za prv trojicu halifa - to je jedna
od bitnih odlika iija - nego ih on, naprotiv, spominje sa dunim
potovanjem. Na kraju Tefsira izriito izjavljuje da je slijedio samo
ehlisunnetski pravac, bez priklanj anja nekom drugom pravcu. Uz sve
to, on sasvim otvoreno, tumaei SS. i S6. ajet sure EI-Maie, istie da
iije ta dva ajeta uzimaju za dokaz da j e Alija, r.a, trebalo da bude halifa
odmah nakon Poslanika s.a.v.s, te pobija njihov stav i ukazuje na
nj egovu neispravnost i neosnovanost. Sve to ukazuje na injenicu da
nema osnova tvrdnji da je pripadao iitskom pravcu, nego je bio
pobork ehlisunnetskih stavova, koje je otvoreno branio, a
opovrgavao je stavove ostalih pravaca.
2
3
21
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 326, 327.
2 Isto, I tom, str. 327, 328.
2 Isto, I tom, str. 328.
256
Uvod u Tefsir
U uvodu u Tefsir Nej saburi zahvaljuje Uzvienom Allahu koji
mu je podario znanje, kako u tradicionalnim tako i u racionalnim
znanostima. Zatim istie da je tefsir najvrednija od svih znanosti, jer
"on je za ostale znanosti to i oi za ljudsko tijelo",
2
4 te da su ga
najbolji prijatelji molili i traili od njega " . . . da napiem jedno tefsirsko
djelo, koje e sadravati ono to je najvanije u toj znanosti, u kojem
u navesti znanje preneseno od vjerodostojnih autorteta: ashaba,
tabiina i ostalih istaknutih i dokazanih islamskih uenjaka iz prvih a i
kasnijih generacija - neka ih Uzvieni Allah obilno nagradi za njihova
djela! Nakon toga zatraio sam pomo od Uzvenog i poeo sa
pisanjem tog djela, priznajui svoje manjkavost i nedostatke, kako u
toj, tako i u ostalim znanostima, ne dozvoljavaj ui, poput nekih, da se
zanesem vlastitm djelom, jer je Uzvieni ve rekao: ' . . . a vama je dato
samo malo znanja.'25"2
6
I iz toga se vidi nj egova skromnost i
pobonost, na to smo ranje ukazali.
Zatim on nabraja djela kojima se koristio prilikom pisanja svog
tefsira, na prvom mjestu spominjui Fahruddina er-Razija uz ije ime
koristi najljepe izraze potovanj a i epitete, nazivajui ga, izmeu
ostalog, "najvrednijim imamom" i "najistaknutijim islamskim
uenjakom kasnijih generacija". Za njegov tefsir kae da sadri toliko
tema, fetvi i korisnih naputaka da se ne mogu ni izbrojat, ali da je on
ipak poteak za one koji hoe da se njime slue, pa je zato skratio
Razijev tefsir, iznosei zakljuke i rezultate do kojih je doao, ne
isputajui pri tome nijednu korisnu i interesantnu stvar iz nj egova
djela.27 Zatim istie da je u svoje djelo uvrstio i ostale interesantne
detalj e koje je pronaao kod Zamaherja ili drugh priznath mufessira,
te da je iznosio i vlastita saznanja, kojima ga je Allah obdario. Nakon
toga on kae da je "navodio vjerodostojne kiraete, mjesta za stajanje u
toku uenja Kur'ana - sa obrazloenjima, te tumaenje kur'anskih
termina i znaenj e kur'anskih rijei, ispravlj ajui i dopunjujui pitanja
koja su navedena u Et-Teirl-kebir i EI-KeffauMM . "
2
8 Potom on kritkuje
one koji Kur'an tumae samo sa formalne strane - obraajui panju
24 Isto, I tom, str. 328.
25 El-Isra', 85.
2
6
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 329.
2
7 Isto, I tom, str. 329.
28
Isto, I tom, str. 329.
257
~~
panJu na vanjsku formu i zvunost izraza, te iste da je Kur'an
tumaio i na drugaiji nain, pokuavajui otkti dublji smisao
kur'anskih rijei i navodei korisne savjete i hikaje koje potiu ovjeka
na izvravanje Allahovih obaveza i klonjenje od Njegovih zabrana.29
Nakon toga on dodatno pojanjava kako se trudio da priblii
znaenje kur'anskih rijei, tako to je otkrivao skrivena znaenja,
objanjavao manje jasne ajete, osvjetljavao i razotkrivao znaenje
kur'anskih alegorija, metafora i izraza sa prenesenim znaenjem. On
kae da je to bio teak zadatak i da su rijetki strunjaci koji ga mogu na
odgovarajui nain izvrit. Zatim, kae da se maksimalno trudio da bi
upotpunio to djelo, kako bi bilo izvanredno poput "Sunca i punog
Mjeseca", da bi se njime mogli koristiti i strunjaci a i obian svijet. Pri
svemu tome, kako sam kae, trudio se da djelo ne bude preopirno -
samim time i dosadno, a ni prekratko - te zbog toga teko
razumljivo. 30
Zavretak Tefsira
Na kraju Tefsira on ponovo ukazuje na to da njegov tefsir sadri
ono to je najvanije u Razijevom tefsiru - koji opet u sebi sadri
veinu svih ostalih tefsira - kao i ono to je najvrednije iz
Zamaherijeva tefsira - koji je naiao na odlian prijem brojnih
islamskih uenjaka. Uz to, kako sam kae, dodavao je interesantne
teme koje nje naao u drugim tefsirima, ili je neke od njih naao ali su
bile ratrkane i nesreene, i preopirne i sa nepotrebnm detaljima.31
Potom iste da je u svom djelu navodio samo provjerene i poznate
hadise, koristei priznata hadiska djela i hadise iz Razijeva i
Zamaherijeva tefsira, sa izuzetkom hadisa u Keffau koji govore o
vrijednostma sura, jer su ih hadiski strunjaci gotovo u potpunost
ocijenili nevjerodostojnim.32 Nakon toga on navodi autoritete na koje
se pozivao pri svakoj pojedinoj disciplini: stajanje prilikom uenja
ajeta, povodi objave, jeziko znaenje rijei, stlistika zajedno sa njenim
2
9 Isto, I tom, str. 330.
3 Isto.
31 Isto.
3
2
I to je pokazatelj da on nije samo preuzimao od prethodnih mufessim, nego je toj
grai pristupao kritki, odbacujui ono za to je utvreno da nema naune podloge.
258
disciplnama, erijatski propisi, dublje znaenje kur'anskih ajeta, veza
izmeu susjednih ajeta i sura, ponavljanja u Kur'anu i vrste manje
j asnih ajeta. Pored ve spomenuta dva mufessira, to su, izmeu ostalih,
slijedei autoritet: Sedavendi, Vahidi, Devheri i Raf'i.33
Zatim obznanjuje da je na pravcu eh/i-sunneta: "Ovim svojim
djelom promovisao sam pravac eh/i-sunneta vel-dema'ata, iznosei
njegove osnovne postavke i dokaze, te prigovore koji su im upuivani i
odgovore na prgovore. "34 to se tie priznatih mezheba unutar ehli
sunneta, on kae da je nepristrano iznosio stavove i dokaze svakog
mezheba, ne priklanjajui se ni jednom i ne uputajui se u meusobne
polemike i rasprave.35 Na samom kraju, on govori o tome koliko je
tajalo pisanje njegova tefsira. S obzirom na ozbiljnost i obim posla,
kae da je bilo oekivano da g dovri za onoliko godina koliko su
vladale pravedne halife, tj. za trideset godina. Zatim kae da je,
Allahovom voljom, ipak to djelo uspio dovrit za onoliko godina
koliko je trajala vladavina Aije, r.a. - tj. oko etiri i po godine - a da
nije bilo nepredvienih smetji i problema, djelo je moglo biti
zavreno i za vladavine Ehu Bekra, kao to je uradio i sam
Zamaheri.3
6 Poznato je, naime, da je Zamaheri u uvodu u svoj tefsir
naveo da je pisanje tog djela trajalo koliko i perod vladavine Ehu
Bekra, tj. neto vie od dvije godine i etiri mjeseca.
Vrijednost Tefsira
Uzevi sve navedeno u obzir, jasno je da Nejsaburijev tefsir
spada u red istaknuth, pogotovu racionalnih i sufjskih tefsira i da je
neophodan svakom ko se namjerava ozbiljno baviti izuavanjem
Kur'ana i kur'ansko-tefsirskih znanosti. Nije onda udno to su mnog
islamski uenj aci izrekli rijei hvale za to djelo, kao to je uino npr.
autor djela &vdtul-dennat "Nejsaburijev tefsir j edan je od najboljih
komentara Allahove Znamenite Knjige, spada u red tefsira koji navode
najvie korisnih detalja pr tumaenju i samih izraza a i znaenja
kur'anskih rij ei. To je j edan od tefsira koji navode najvie korisnih
33 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 331 .
3 Isto, I tom, str. 332.
35 Isto.
3
6
Isto.
259
w... i
zakljuaka, na osnovu i forme i sutine ajeta ... "37 Jednom je tampan na
margini Taberijeva tefsira, a drug put samostalno, u tri toma.
***
37 Isto.
260
SA VREMEN! TEFSIR
A) SAVREMENA
RACI ONALISTIKO-REFORMATORSKA
KOLA U TEFSIRU
> . ; " a J' a J ' a t t. _J. t
MUHAMMED ABDUHU
1266/1 849.-1323/1905.
Bio j e jedan od najistaknutijih uenjaka u islamskom
svijetu na prelazu iz XIX u X stoljee. Imao je buran ivot,
jedno vrijeme bio je protjeran iz Egipta, pa je boravio u Bejrutu i
Parizu. Predavao je na Azharu, bio je urednik zapaenih
asopisa, radio je kao sudija a jedno vrijeme bio je i egipatski
muftija. Znatan utjecaj na njega izvrio je afganistanski uenjak i
revolucionar Demaluddin el-Mgani. Smatra se nosiocem
reformizma u islamskom svijetu i glavnim stubom savremene
racionalistike kole u tefsiru. Autor je brojnih djela, meu
kojima i tefsira odreenih dijelova Kur' ana, koji je bitno utjecao
na jedan broj uenjaka u generacijama nakon njega.
MLhaMMed .bd"h"
Nj egovo puno ime je: Muhammed Abduhu ibn Hasan Hajrullah.
Roen je 1 266. godine po Hidri, odnosno 1 849. godine u jednom selu
na zapadu Egipta, a odrastao u mjest Mehallet nasr, nedaleko od
glavnog grada pokrajine El-Buhajra.
1
Odrastao je u porodici koja j e
bila zemljoradnika ali j e cijenila nauku, tako da se vrlo rano i sam
zainteresovao za stjecanje znanja, te je ve sa deset godina postao hafz
Kur'ana.2 Brzo je napredovao u raz,nim naunim disciplinama, tako da
je jo za ivota postao poznat i van Egipta; predavao je na raznim
fakultetima, piso j e za razne asopise i autor j e veeg broja uvenih
djela. Zbog otpora britanskoj okupaciji j edno vrijeme bio je protjeran
iz Egpta a j ednu fazu svog ivota proveo je radei u sudstv, te kao
vrhovni muftja Egipta.3 Bio je izraziti reformator islamske misli, te
borac za slobodu svoje domovine. Umro j e 1 323. godine po Hidri,
odnosno 1 905. godine.4
Obrazovanje
Abduhuov otac ivio je kao zemljoradnik i bio je prisiljen da
esto seli iz jednog mjesta u drugo, tako da je Abduhu u djetinjst
osjeto tekoe zemljoradnikog naina ivota u Egiptu. Vjerovatno
zato to mu j e bio najmlai sin, to je bio izuzetno nadaren i to mu se
materjalno stanje donekle popravilo, Abduhuov otac omoguava
svom najmlaem sinu kvaliteno obrazovanj e, koje nije mogao
obezbijediti starijim sinovima. Angauje mu privatnog uitelja, koji ga
vodi kroz prve razrede obrazovanja i pomae mu da za nepune dvije
godine postane hafz, da naui cijeli Kur'an napamet.5 Nakon toga,
alje ga u uvenu damiju El-Ahmedi u Tanti, gdje se koluje izvj esno
vrijeme, naroito iz oblasti tedvida, tj. ispravnog uenja Kur'ana. 6
Zatim se Abduhu 1 864. godine upisuje u Azharovu kolu,
takoer u Tanti, ali u njoj ne ostaje dugo. Naime, zastarjeli metodi
1 Hajruddin ez-Zirikli, El- 'lm, V tom, str. 252.
2
Isto.
3 Isto.
4 Isto.
5 B. Miel i Mustafa Abdurazik, O fvtu i idqama fqha Muhammeda Abduhua, Islamska
misao br. 54, juni 1 983, str. 1 8.
6 Ahmed Smajlovi, O;amde;et godina od ;mr Muhammeda Abduhua, Islamska misao br. 78-
79, juni-juli 1 985, str. 4.
264
predavanja, naroito iz poj edinih disciplina arapskog j ezika, razoarali
su g, tako da j e bio izgubio volju za uenjem i pomirio se s tim da
nema predispozicija za napredovanje u nauci.7 Vraa se u rodno
mjesto, sa namjerom da ivi od poljoprivrede, kao i nj egova starija
braa. Razmiljajui o tome da vie ne naputa rodno mjesto, iste
godine se eni, sa svega estnaest godina. Meutim, njegov otac se nije
hto pomirit s tm, pa ga ubrzo ponovo alje u Tantu, radi nastavka
kolovanj a. s
Ali, Abduhu ne ide u Tantu, nego se sakrje u j ednom oblinjem
mjestu Kunejsetu Adrin, gdje petnaest dana boravi kod oeva dajde,
koji se zvao ejh Deri Kadr. Taj oronuli ejh svojim metodama za
samo petnaest dana uspijeva u potpunost promijenit Abduhuov
zakljuak o vlasttoj nesposobnost za kolovanje i ponovo u njemu
budi elju za izuavanjem nauke
.
To je bila prava prekretnica u
Abduhuovom ivotu.9 Naime, ejh Dervi je bio uen u vjerskim
znanostima i dobro je poznavao discipline arapskog jezika a imao je
blagu narav i ljepe metode u poduavanju, tako da je uspio Abduhuu
pojednostaviti i objasnit sve ono to mu se do tada inilo
komplikovanim i nesavladivim. Izmeu ostalog, pokazao mu j e kako
e sa ljubavlju i interesovanjem prilaziti kur'anskom tekstu, ulazei u
nj egovo znaenje i smisao, a ne recitirat ga ne razmiljaj ui o
nj egovom znaenju. ejh Dervi je bio sufja azilij skog tarikata, pa je
kod Abduhua probudio i interesovanje za tesavvuf, te kroz to i novi
nain poimanja svijeta i dogaaj a oko sebe, to mu je, sveukupno, dalo
dodatni poticaj za nastavkom kolovanj a
.
t o
Sam Abduhu o tome kae: "Sve moje brge su nestale, osim
brige za usavravanj em u nauci i poboljanjem vladanja; a prema tim
novim ciljevma mojih elja mogao me j e povest samo ejh Dervi
Kadr, koji me je oslobodio iz zatvora neznanja otvarajui m vrata
saznanj a, koji je s mene pokidao sve one lance koji nas veu dok
slijepo ponavljamo sve to nam kau i poveo me ka istnskoj vjeri.
Ovaj ejh bjee za mene klju sree ( ... ); on m je otvorio oi za sve
7 Isto.
8 B. Miel i Mustafa Abdurazik, O tvt1 i id9ama f9ha M1hammeda Abd1h1a . . . , str. 18.
9 Ahmed Smajlovi, Osamdeset godina od .mr M1hammeda Abd1h1a ... , str. 4.
10
B.
Miel i Mustafa Abdurazik, O tvt1 i id9aa fdha M1hammeda Abd1h1a . . . , str. 19.
265
MLhammed .bdLhL
prirodne sposobnosti kojih do tada nisam bio svjestan."l l Nakon th
petnaest dana provedenih kod ejha, Abduhu ponovo odlazi u Tantu
(u oktobru 1 865. godine), gdj e provodi svega nekoliko mjeseci, da bi
se poetkom 1 866. godine upisao na uveni univerzitet El-Azhar u
Kairu. Sa ejh Derviem dolazio je u kontakt krajem svake kolske
godine, kada bi se vrato u svoje rodno mjesto. Na taj nain s njim je
ostao u vezi sve do ejhove smrti.t
2
Jedno vrjeme Abduhu se sve vie interesovao za tesavvuf i
misticizam, ak do te mjere da se uveliko bio odvojio od svijeta,
povlaio se u osamu i ivio asketskim ivotom. I od takvih ideja opet
ga je odvrato ejh Dervi, kada se s njim sreo u ljeto 1 871 . 1 872.)
godine. On mu je ukazao na nunost njegova angamana meu
ljudima koji su imali potebu da se okoriste nj egovm do tada steenim
znanjem. Nakon toga, Abduhu i sam poinje pisati lanke i odreena
djela, izdajui ve 1 874. god. djelo Rsaletu-1-vardat, koje govori o
mistinim inspiracijama. tJ
Mganijev utjecaj
Prema svjedoenjima mnogih, na Azharu u to vrijeme nastavno
nauni proces nije bio na odgovarajuem nivou, zato to se radilo u
slabim materijalno-tehnikim uslovima, te zato to su se prmjenjivale
zastarjele metode, gdj e se insistiralo samo na pukom ponavlj anju
naslijea prethodnih generacija. Vrlo malo je bio prisutan duh
inovacije, osvjeenja i pristup problemima na noviji nain, ukljuujui i
donoenje novih odgovora na mnogobrojna novonastala pitanja i
probleme. Abduhu je bio sklon upravo tome, a je pravog vou u tom
pogledu naao tek u linosti Sejjida Demaludina Afganija, "flozofa
Istoka", kako ga mnogi nazivaju.t4
Demaluddin Afgani bio je afganistanski uenjak, novinar i
politar, koji je zbog politikih preokreta u Afganistanu morao
napustit svoju domovinu, nakon ega je proputovao mnoge
muslmanske, te neke evropske zemlje. V rio dobro je poznavao
t t
Isto, st. 19.
12
Isto, str. 20.
1
3 Isto, str. 21 .
1
4 Isto, str. 21, 22.
266
islamske nauke, discipline arapskog jezika, historiju, flozofju, fziku,
astronomiju, retorku, tesavvf, itd. Sve to je iskoristio na putu
reformzma u islamskom svijetu, radei na osvjeenju novih
generacija i sanjarei o skoroj revoluciji svih muslimana, koji e se
otrgnut od uecaja Zapada i formirat jedinstenu, savremenu
dravu.15
Sa takvim idejama on dolazi u Egipat 1 872. godine, gdje nije
mogao proi nezapaen, pa i Abduhu vrlo brzo stupa u kontakt sa
njim. Od prvog susreta Afgani je izvrio snaan utjecaj na mladog
Abduhua, tumaei mu odreene kur'anske aj ete na sasvim novi nain
i budei u njemu elju za novim i drugaijim, te za reformama na svim
poljima. I Afgani je u Abduhuu primijeto veliki talenat i snanu volju,
zbog ega je s njim provodio dosta vremena, prenosei na nj ega svoje
ideje. Izmeu ostalog, zajedniki su iitavali odreena djela, prije
svega iz oblasti mistke, logke, flozofje, te neka vjerska djela. Uspio
ga je zainteresovati i za savremena djela pisana na zapadnim jezicima,
pa Abduhu odluuje nauit francuski jezik, to mu, u kratkom
vremenskom periodu, polazi za rukom. Nakon toga to znanje koristi
za itanje odreenih djela na francuskom jeziku. t6 Vidjevi u Abduhuu
izraziti talenat, Afgani ga nagovara da se pone obraat iroj italakoj
publici, kroz pisanje lanaka, to on i prihvata, te poinje pisanje itave
serje lanaka, koju j e objavljivao sve do svoje smrt. Tako j e od
septembra 1 876. godine poeo obj avljivat lanke u asopisu El
Abram (iramide), koji i danas izlazi.
Tokom vremena njih dvojica postali su toliko bliski, da j e
ocijenjeno kako j e Afgani bio Abduhuov uitelj ali i najbolji prijatelj .
Druenje sa Afganijem Abduhua je potpuno promij enilo, tako da j e
dotadanji svijet mistinih snova zamijenio realnou, te j e od
povenog i thog askete postao gorljivi zagovornik reformi i napretka.
Glavna razlka izmeu njih dvojice ogledala se u tome to je Afgani bio
revolucionar koji se zalagao za vanjsku promjenu postojeeg stanja
stari a onda popravljanje iznutra, dok je Abduhu bio reformator, koji
je vjerovao da se prvo mora podii svijest naroda, da bi kao rezultat
toga moglo doi i do vanj skih promjenaP
15 Isto, str. 22.
1
6
Isto, str. 22.
17 Isto, str. 22-25.
267
M&.hammed .bd&.h&.
Uz mnoge druge aktivnosti, Abduhu je 1 877. godine poloio
zavrne ispite na Azharu, na kojima je pokazao izuzetno znanje i
talenat, zbog ega je ve naredne godine postavljen za profesora na toj
uvenoj visokokolskoj ustanovi, te na Daru-1-ulumu i Medrestu-1-
elsin. Predajui, izmeu ostalog, historiju islama, on je posebno isticao
Ibn Halduna i nj egovu Mukaddimu, pokuavajui na taj nain plasirati
svoje reformatorske ideje u politici i drutvu. 18 Meutim, on tu ne
ostaje zadugo, jer 1 879. godine dolazi do smjene vlasti u Egiptu, to
rezultira protjervanjem Afganija izvan zemlje i vraanjem Abduhua u
rodno mjesto sa zabranom javnog djelovanja, ukljuujui predavanja i
pisanje djela i lanaka. Otprilike godinu dana nakon toga, politika
situacija ponovo se mijenja, tako da Abduhu u septembru 1 880. godine
biva imenovan za urednika asopisa EI-Veka'i'ul-misrj e, to sa
uspjehom radi do maja 1 882. godine. U tom periodu on razrauje
svoje reformatorske ideje, stavljajui akcenat na reformu obrazovanja,
te iri krug istomilj enika i saradnika navedenog asopisa.19
Progonsto iz Egipta
Krajem 1 881 . i poetkom 1 882. godine Abduhu uestuje u
poznatoj Urabijevoj nacionalnoj revoluciji, to je britanskom
okupatoru bio dovoljan razlog da ga, u okviru procesa protiv voa te
revolucije, kazni krajem 1 882. godine, protjerivanjem iz Egpta na t
godine i tri mjeseca.2o On odlazi u Bejrut, gdje nastavlja svoju
aktivnost i predavanja, tako da i tamo stie znatan broj simpatzera i
istomilj enika. Kajem 1 883. godine Afgni ga poziva da mu se
pridrui u Parizu, to on sa radou prihvaa i ve poetkom 1 884.
godine nastavlja se njihovo druenje i zajedniki rad u Parizu.21
Ubrzo oni osnivaju politko udruenje koje su nazvali
kur'anskim terminom EI-Uretul-vuska (Neraskidiva veza), to je aludiralo
na zadatak koji su sebi postavili, tj. na rad na planu ujedinjenja
muslimanskih naroda. U okiru tog udruenja njih dvojica su poeli
izdavati istoimeni asopis, iji se prvi broj pojavio 1 3. 3.1 884. godine.
18
Ahmed Smajlovi, Osamdeset godina od smr Muhammeda Abduhu ... , str. 4.
1
9
B. Miel i Mustafa Abdurazik, O tvtu i ideama feha Muhammeda Abdhua . . . , str. 24, 25.
2 Isto, st. 26.
2
1
Ahmed Smajlovi, Osamdeet godna od smr Muhammeda Abduhua ... , str. 4.
268
Iako je asopis izlazio svega osam mjeseci, uz izdath osamnaest
brojeva, odigrao je znaajnu ulogu, jer je izvrio snaan utjecaj na
odreene krugove u islamskom svijetu. 22 Budui da su i okupatori a i
mnog muslimanski vlastodrci uvidj eli opasnost od tog asopisa, on j e
zvanino zabranjen, kao i aktvnost Afganija i Abduhua na tom planu.
To biva povodom da se njih dvojica ponovo raziu, pa Abduhu
krajem te godine kratak period boravi u Tunisu, da bi se ve poetkom
1 885. godine ponovo obreo u Bejrutu. Tu dolazi na topao prijem i
ponudu da predaje vjerske predmete na tamonjoj medresi, te on
naredne tri godine provodi u Bejrutu. Za to vrijeme dodatno izuava
islamske znanosti, pie i prevodi knjige, te vri utjecaj na mnoge
istaknute ljude, pisce i mislioce.23
Ponovo u Egptu
Ipak, im mu je dozvolj eno da se vrati u Egipat, on to i ini,
1 889. godine, gdje biva imenovan za sudiju, a ve 1 891 . godine i za
sudiju apelacionog suda.24 Za vrlo kratko vrijeme on ste dobar uvid u
stanje egpatskog sudsta, te predlae odreene promjene, koje su
rezultirale ozbiljnom reformom u sudstvu i podizanjem nivoa
egpatskih sudova. Pored toga, on iskazuje stalno interesovanj e za
sudbinom Azhara, za koji je oekivao da e biti intelektualni centar
Egpta, pa i cijelog islamskog svijeta. Na njegovu inicij ativu egipatska
vlada 1 894. godine osnva Administrativni odbor Azhara, koji je imao
zadatak da prati provoenje dotadanjih, te uvoenje novih reformi na
tom uvenom univerzitetu. Kao lan tog odbora, on ini mnogo na
unapreenju nastave na Azharu, te na pobolj anju nj egova
materijalnog stanja i uslova u kojima su student boravili i uili.
Nj egovom zaslugom uvode se neki novi predmet a on lino predaje
slijedee: akaid, tefsir, retoriku i logiku, na nain kojim je izazvao
veliko interesovanje studenata.zs
Najistaknutja fnkcija na koju je Abduhu postavljen bila j e
fnkcija muftije Egipta - kao najvii poloaj u vjerskoj hijerarhiji - na
koji je postavlj en 1 899. godine i na kojem je ostao do smrti. Najvie
2 B. Miel i Mustafa Abdurazik, O vlu i idejama fdha Mubammeda Abdubua . . . , str. 26.
23 Isto, str. 26, 27.
24 Ahmed Smajlovi, Osamdeset godn od smr Mubammeda Abduhua ... , st. 4.
25 Miel i Mustafa Abdurazik, O volu i iddama feha Muhammed Abduhua . . . , str. 27.
269
M"hammed Abd"h"
interesovanja izazvale su njegove fetve kojima je dozvolio jedenje
mesa ivotnj a koje zakolju jevreji i krani, te kamatne kredite.
2
6
Zbog svojih zasluga na planu politkih reformi, 1 899. godine
imenovan je i za lana tadanje skutine Egipta (edlisu--ura). Uz
sve to, njegovim naporom, 1 900. godine osnovano je islamsko
dobrotvorno drtvo EI-Dem'ij etul-haj tu, za ijeg je predsjednika
on izabran. Nekoliko mjeseci pred smrt on podnosi ostavku na to
mjesto. Umire u julu 1 905. god,27
Abduhuova djela
Iako je imao izuzetno buran ivot, te i pored toga to je obnaao
razlite fnkcije u svojoj karjer, Abduhu je nalazio vremena i za
pisanje, tako da je napisao vei broj djela, to originalnih to
prevedenih, rasprava i lanaka. U radovima o nj egovoj biografji
navode se slijedea djela:2S
1 . Risaletul-vardat - njegovo prvo djelo, inspirisano tesavvfom,
napisano 1 874. god.
2. Komentar na akaidsko djelo EI-'kaidul- 'adudij e - napisano
1 876. god.
3. EI- 'kidetul-muhammedij e - napisano 1 877. god.
4. EI-'Uretul-vuska - zbirka lanaka koje je Abduhu napisao u
istoimenom asopisu; objavljena prvi put 1 91 O. god.
S. Komentar na djelo Nehdl-belaga, koje se pripisuje Aliji ibn
Ehi Talibu -prvo izdanje 1 885. god.
6. Prjevod Afgnijeva djela Er-Rddu 'aled-dehrj in (Odgovor
ateistma) - I izd. 1 886. god.
7.

erhu mekamat bedi'iz-zeman ei-Hemezani - komentar

Hemezanijevih mekama, objavljeno 1 889. god.
26
Nerkez Smailag, Lkkon islma, Sarajevo 1990, str. 422.
2 Ahmed Smajlovi, Osamdeset godina od smr Muhammeda Abduhua ... , str. 4.
28 Pored radova Ahmeda Smajlovia i Mustafe Abdurazika, za navoenje Abduhuovih
djela koristili smo se i djelom EI-A'Im od Ziriklija, te radom Muharema Omerdia:
"Muhammed Abduhu i njegov doprinos akaidologiji", Islmska miao br. 23, oktobar
1980. god.
270
8. Risaletut-tevhid - akaidsko djelo; po mnogima, Abduhuovo
najznaajnije djelo; I izd. 1 897. godine, a poslije izda vano
mnogo puta; na naem jeziku objavljeno je u Sarajevu 1 989.
godine, u prjevodu Muharema Omerdia
9. Komentar na EI-Besairn-nusarj e od Umera ibn Sehlan es
Savja - djelo iz oblasti logike; I izd. 1 898. god.
1 0. Takrr f islahil-mehakimi!-Jer'ij et - o reformi erjatskih
sudova, 1 900. god.
1 1 . El-Islamu ver-rddu 'ala muntekidih (Islam i odgovor negovim
krtarma) - djelo obj avljeno 1 900. godine, a 1 905. godine
obj avlj eno i na francuskom jeziku
1 2. El-Islamu ven-nasranij etu me'al-'ilmi ve/-medenij et - o islamu,
kranstu, savremenoj nauci i czaciji - djelo od
izuzetne vanosti u oblasti islamske apologetike; nastalo kao
odgovor sirij skom piscu Paragu Antunu, objavljeno 1 902.
god.
1 3. Hadis flej me'a Herber Spenser - Filozofski dijalog sa
Herbertom Spenserom o: Bogu, istini i snazi; 1 903. god.
14. Tiir surtl- 'sr (Tumaene sure EI- 'sr, 1 903. god.
1 5. T iir dz'i Amme - (Tumaene Amme duza), 1 904. god.
1 6. Fetava idtma'ij e (Fetve o dr/tenim pianima), 1 904. god.
1 7. &sail siasij e ila B/int (Politka pisma B/intu), engleskom piscu
i pjesniku, 1 904. god.
1 8. Tiir sureti-Fatha (Tumaene sure EI-Fatha), 1 905. god.
1 9. Tiiri-Kr'ani/-hakim (Tumaene Kur'ana mudrg, koje j e
zapoeo Abduhu a nastavio njegov najistaknutiji uenik,
Muhammed Reid Rida.
20. Fil-mantki l-Jqh - zbirka Abduhuovih predavanja iz logike,
koja su, ustvari, komentar Taftazanijeva djela iz logke:
Teh!bul-mantk.
Pored tih djela, Abduhuovi biograf navode i njegova djela koja
su ostala u rukopisu (Ria/e f 'ilmi/-vad'i; Durs fl-ia', itd), te dj ela koja
su djelimino i u cijelosti zagubljena (Risa/ f vahdetl-vudud; Tarihu
271
M"hammed Abd"h"
Isma'il-ba!a - Biograa Ismail-ale; Nizamut-terj tl-misrje - o odgojno
obrazovnom sistemu Egipta; Tarhu esbabis-sevtl-'urabij e - o historjatu
Urabijeve revolucije; itd.)2
O ivotu i djelu Muhammeda Abduhua na arapskom jeziku
postoji vie djela, razliitih autora, kao to su: Osman Emin, Mustafa
Abdurazik, Abbas Mahmud el-Akkad. Ipak, najpoznatije djelo na tu
temu jeste Tarhul-ustal-imam (Biograa prfsora i imama - Muhammeda
Abduhua), djelo njegova najpoznatjeg uenika Muhammeda Reida
Ridaa, tampano u tri velika toma. 30
Abduhu kao mufessir
Svojom rukom Abduhu je napisao: tumaenje Fatihe, tumaenje
sure E/-'sr i tumaenje Amme-duza - tj. poslj ednjih dvadesetak
stranica Kur'ana. Uz to, on je koautor djela Tiiri-Kur'anil-hakim
(Tumale,e Kur'ana mudrg, zajedno sa Muhammedom Reidom
Ridaom, svojim najistaknutijim uenikom. Naime, Abduhu je na
Ridaov nagovor na Azharu drao predavanja iz tefsira, na kojima je
tumaio Kur'an od poetka a Rida je ta predavanja zapisivao. Ta
predavanj a izazvala su izuzetno veliko interesovanje i vanredno su
dobro bila posjeena. Zabiljeke s tih predavanja Rda je poslije
prepisivao i kompletirao, nakon ega ih je donosio Abduhuu na
recenziju. Na taj nain protumaeno je od poetka Kur'ana, tj. od sure
EI-Fatha, do 1 25. ajeta sure En-Nisa', to se desilo u periodu 1 317-
1 323. hidretske, odnosno 1 899-1 905. godine.31 Nakon nj egove smrt,
Reid Rida nastavio je sa tumaenjem Kur'ana po metodi svog ejha i
profesora. Taj tefsir objavljivan je u asopisu EI-Menar, pa ga nek
nazivaju i Tiiri-Menar. Poprilino je obiman, jer je tampan u
dvanaest velikih tomova, iako je njime protumaeno isto toliko
duzova, odnosno dijelova Kur'ana.
Glavna karakteristika Abduhuova tefsira je to to razumu daje
istaknuto mjesto i esto ga postavlja za sudiju, nekada ak i u
sluaj evima kada postoji izriiti erijatski tekst, gdje bi se razum morao
29
Ahmed Smajlovi, Osamdeset godina od smr Muhammeda Abduhua ... , str. S.
3 Ziriki, nav. djelo, VI tom, str. 253.
3
1
Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, Menhedl-medrsetl-'alj haset .t-tesr Rijad
1407. h. god, III izd, I dio, str. 143.
272
pokorit takvom tekstu. Budui da je Abduhu zacrtao odreeni pravac
u tefsiru, te da ga je poslije sljedio niz islamskih uenjaka, a imajui u
vidu glavnu odliku tog pravca, mnog taj nain pristupa Kur'anu
nazivaju "Savremenom racionalistikom kolom tefsira". Naime,
nj egovim pravcem su krenuli: Muhammed Reid Rida, Muhammed
Mustafa el-Merag, Muhammed Ferid Veddi, Mahmud eltut,
Abdulkadir el-Magribi, Ahmed Mustafa el-Merag, i drugi,32 a na naim
prostorima njihove ideje su, izmeu ostalih, slijedili Demaluddin

auei i Husein ozo.

Slijedea bitna karakteristika Abduhuova tefsira jeste poziv na
dokidanj e taklida i uspostavu idtihada, tj. prestanak slijepog slijeenja
uenjaka iz prethodnih generacij a, te preispitivanje njihova naslij ea i
donoenje samostalnih rjeenja i odgovora na novonastala pitanja.
Naime, nekoliko stoljea prije Abduhua oita j e bila stagnacija islamske
misli, te zaahurenost u odreene klieje, zbog kojih se puno panje
obraalo na to ta su uenjaci prethodnih generacija rekli, bez bitnijih
pokuaja da se na odreena pitanja daju novi odgovor, shodno
promjeni prilka. Abduhu je primijetio da, pored onog pozitvnog to
ima u takom pristupu, na takav se nain spreava napredak islamske
misli, te, openito, napredak muslimanskih naroda. Izmeu ostalog, on
j e u tome vidio jedan od glavnih razloga stagnacije muslimana u
svjetu, te dominacije nemuslimana nad njima. Kritkuj ui suhopare
gramatike rasprave u tefsiru, te slijepo slijeenje miljenja uenjaka iz
prethodnih generacija, on, izmeu ostalog, kae:
"Na Kijametskom danu Uzvieni Allah nas nee pitati o
miljenjima i rijeima nekih ljudi, nego e nas pitati o Knjizi koju je On
poslao radi nae upute i slijeenja pravog puta, te o sunnetu Nj egova
Poslanika, koga j e On poslao da nam objasni ono to nam je
objavljeno: 'A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono to
im se objavljuje . . . '33 On e nas pitati: jesam li vam poslao Objavu?
Jeste li razmiljali o onom to vam j e objavljeno? Jeste li shvatili ta
vam je zabranjeno a ta vam je nareeno? Jeste li postupali u skladu sa
kur'anskom uputom, jeste li slijedili uputu Poslanika i nj egov Sunnet?'
Zaista nam se treba udit: znamo da e nam biti upuena ta pitanja a
3
2
Opirnije o tome vdjeti maloprije citirano djelo Er-Rumija: Menhedul-medmetl
'aklj etl-hadiset ft-tesr
33 En-Nahl 4.
273
Mhawed Abdh
mi se, i pored toga, okreemo od Kur'ana i nj egove upute! Kakve li
nemarosti i kake li zavedenosti! "34
Abduhu je koz tumaenj e Kur'ana uspio povezati rijei Objave
sa stanjem u kojem su se muslimani tada nalazili, te davati odgovore na
mnoge probleme i praktina pitanj a sa kojima su se susretali. On je
dovodio u vezu sigurna nauna otkria sa kur'anskim ajetima, ime je
pokazivao ljudima da Kur'an nije prevazien (kao to su to neki
mislli), nego da je on, kao Allahova rije, potpuno ispravan i uvijek
aktuelan, te da moe pratit sve procese u drutu, ukljuujui i veliki
nauno-tehnoloki napredak. Uz to, on je argumentovano odgovarao
na dileme koje su se pojavljivale u vezi sa islamom, kao to je pitanj e
poloaja ene, ropstvo, itd, ime je vraao povjerenje u Kur'an i islam
onima koji su imali odreene sumnje. Sve to on je izlagao na lijep i
privlaan nain, tako da su itaoci pristupal njegovom tefsiru sa
velikim zanimanj em.35
Kao pohvalnu karakteristiku Abduhuova tefsira mnog navode i
to to je on pristupao Kur'anu bez predrasuda i mezhebskih
ogranienja, tako da je slijedio znaenje kur'anskog teksta - shodno
vlastitom razumijevanju - a nije pao u greku mnogih prethodnih
mufessira, koji su se trudili da po svaku cijenu Kur'an protumae u
skladu sa stavovima vlastitog mezheba, makar to ponekad bilo
poprilino usiljeno i nategnuto. Takoer, on se nije poveo za nekim
mufessirima iz prethodnh generacija, koji su se, pr tumaenju
Kur'ana, sluili slabim (da'it ili ak i patvorenim (mevdu') hadisima,
nego se koristo vjerodostojnim i provjerenim hadisima. U tom smislu
on je estoko kritkovao navoenje israilijjata, te nije dozvolio da se
vrijednost nj egova tefsira okji takvim predajama sumnjive
vjerodostojnost, kao to su inili mnogi prije njega. Isto tako, on se
trudio da ne ulazi u gajb stari, odnosno, on je izbjegavao precizirat
ono to je Kur'an ostavio uopenim, ostavljajui ga onakvim kako je
naveden u Kur'anu. On je isticao da je u takvim sluajevima vano
vjerovat u ono to je navedeno u Kur'anu, te izvlaiti pouku iz toga, a
da nisu bitni detalji koje ni Kur'an ne spominj e.36
3 Ovo su njegove rjei iz uvoda u Teimi-'l ranil-hakim, koje je zabiljeio njegov uenik
Muhammed Reid Rida.
35 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Teimvl-ml, II tom, st. 549.
3
6
Isto, str. 548, 549.
274
Prgovor Abduhuu
Budui da je Abduhu zagovarao reformu i promjenu postojeeg
stanja, njemu su jo za ivota upuivane brojne kritike od onih koji
nisu bili za promjenu tog stanja, te od onih koji su njegov pravac
smatrali pogrenim. Tu je bilo i prigovora na neke njegove politike
stavove i odreene postupke u ivotu, ali nas ovdj e najvie interesuju
prigovori koji su mu upuivani i koji mu se i danas upuuju u pogledu
tumaenja Kur'ana i shvatanja vjere i odreenih vjerskih principa.
Najvanija stvar koju njemu i nj egovoj koli mnog prigovaraju
jeste davanje previe slobode razumu, odnosno postavlj anje razuma za
sudiju u mnogm pitanjima, pa ak i tamo gdje ne treba. Pripadnici te
kole ponekad odstupaju od osnovnog znaenja kur'anskog teksta, te
pokuavaju objasniti da se na tim mjestima radi o alegoriji i
prenesenom znaenju, ime ponekad znaju odstupiti od principa eh
sunneta vel-dema'ata. Zbog takvih osobina, mnog tvrde da su se
Abduhu i njegova kola po odreenim pitanjima pribliili nekadanjem
mu'tezilijskom pravcu, te da su reafrmirati i iznova propagirali neke
njihove ideje.37
Kao prmjer takvih postpaka moe se navesti njihovo
proteiranj e nekadanjeg mu'tezilij skog uvjerenja da e poinilac
velikog grijeha vjeno boraviti u dehennemskoj vatri.38 Za razliku od
toga, stav ehlisunnetskih uenjaka jeste da je poinilac velikog grijeha u
okviru Allahove volje, te da e on kad-tad izai iz Vatre, samo ako nij e
uinio neto ime izlazi iz okvira islama. Isto tako, Abduhuova
racionalistika kola u tefsiru nijekala je ponovni silazak Isaa, a.s, na
Zemju, te jo neke predznake Smaka svij eta, ime su opet prihvatli
mu'tezilijski stav a udaljili se od stava ehli-sunneta, koji je zasnovan na
velikom broju vjerodostojnih hadisa.39
Abduhuu i nj egovim istomilj enicima takoer se prigovara da su
ponekad neopravdano odbacivali neke hadise, smatrajui ih slabim, ili
ak i patorenim. To se znalo desiti ak i u sluaj u kada neki hadis
navode Buhari i Muslm, to je za ehlisunnetski pravac dovolj no da
37 Isto, str. 549, 560.
38 Opirje o tome vidjeti: Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, str. 653-661 .
Takav stav kod Abduhua moe se primijett kod tumaenja 275. ajeta sure EI-Bekar.
39 Opirje o tome takoer vidjeti: Isto, str. 698-713. Abduhuov stav o tome pitanju
moe se vidjeti u sluaju tumaenj a 157. i 1 58. ajeta sure En-Nisa'.
275
Mhammed .bdh
takav hadis bude vjerodostojan i opeprihvaen. 40 Meutm, ta kola
znala j e takve hadise proglasiti nevj erodostojnim u nekim sluajevima
gdje ih nisu mogli uskladit sa ajetma ili sa drugim vjerodostojnijim
hadisima, to je rezultat nedovoljnog razumij evanja i davanja razumu
vee ovlast nego to treba.
Abduhu je ivio u burnom vremenu, u periodu kada je Velika
Brtanija okupirala Egpat, te kada su zapadne zemlje okupirale znatan
dio islamskog svijeta. To je vrjeme, takoer, obiljeeno nastojanjem
mnogh sila da se dokraji Osmanski hilafet, kroz poticanje
nacionalnih pokreta - prje svega arapskog - kao i previranjima na
prostoru hilafeta, uz pokuaje Porte da ouva svoju mo i teritoriju. U
vezi sa aktivnostima Muhammeda Abduhua na tom planu, te nj egova
linog opredjeljenja, postoje odreene kontroverze i prigovori, poput
onih da je Abduhu bio j edan od zagovaraa otcjeplj enja arpskih
drava od hilafeta, da je ak bio i lan jedne masonske loe, itd. Dr.
Muhammed Ammare, savremeni egpatski mislilac, detalj nije je
prouavao te dileme i, kao rezultat toga, napisao trotomno dj elo pod
nazivom: EI-E'malul-kamile li Muhammed Abduhu, pa se za detaljnije
informacije treba obratiti na to djelo, kao i na ve spomenuto djelo dr.
Fahda er-Rumi ja: Menhedul-medresetl-'aklij etl-hadiset ft-teir.
* * *
4 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, st. 550.
276
'
MUHAMMED RESID RIDA
,. 'J , J " 4
1 282/1 865. -1354/1 935.
Bio je jedan od najistaknutijih islamskih uenjaka u proj
polovini X stoljea. Jedno vrijeme bio je pod utjecajem
tesavufa, da bi zatim, susreui se sa idejama Mganija i
Abduhua, postao jedan od nosilaca reformizma u islamskom
svijetu i Abduhuov nasljednik u savremenoj racionalistikoj koli
tefsira. Dugo godina bio je Abduhuov prvi saradnik, te pokreta i
urednik asopisa El-Menar, koji je imao jakog odjeka irom
islamskog svijeta. N akon Abduhuove smrti, po njegovom
metodu, nastavio je sa tumaenjem Kur'
ana, tako da se smatra
koautorom tog tefsira, koji se ubraja meu znaajnije racionalne
komentare Kur' ana.
M"hammed 'eid 'ida
Nj egovo puno ime je: Muhammed Reid ibn Al Rida ibn
Muhammed

emsuddin ibn Muhammed Behauddin ibn Munla Ali

Halif el-Bagdadi. Roen je u srjedu, 27. dumadel-ula 1282. hidr.
god. /1 8. 10. 1 865. godine, u selu Kalemun, koje se nalazi juno od
Tripolij a u Libanu, na obali Sredozemnog mora. 1 On sam isticao je da
po duploj liniji vodi porijeklo od Alij e, r.a, jer mu oeva loza see do
Alije preko Husejna, a majina preko Hasana.2 Porijekom je iz
Bagdada a prve godine ivota proveo je u rodnom mjestu Kale
m
unu.
Od najranije mladost interesovao se za nauku a uz upornost
vremenom je izrastao u jednog od najistaknutijih islamskih uenj aka u
svoje vrij eme. Pored Libana (koji je tada bio dio

ama, u sastavu
Osmanskog hilafeta), jedno vrijeme ivo je u Siriji, putovao j e u
Hidaz, Indiju i Evropu, a najvei dio ivota proveo je u Egiptu. 3 Bio
je pod utjecajem Afganija i Abduhua - iji je bio najistaknutiji uenik,
tako da se njih trojica smatraju temeljem i glavnim nosiocima
savremene racionalistke kole u tefsiru. Umro je uei Kur'an u aut,
vraajui se iz Sueca u Kairo, u etvrtak, 23. dumadel-ula 1354. h.
g./22.08. 1 935. godine, a ukopan je u Kairu, pored svog ejha i uitelja
Muhammeda Abduhua.4
Odrastanje i obrazovanje
Poetna znanja Reid Rida stekao je u osnovnoj koli - mektebu
u rodnom selu Kalemunu a onda u nekoliko medresa - vjerskih kola u
Tripolju, u kojima je nauio i dva strana jezika: turski i francuski. U
tom periodu uio je pred vie uenjaka a najvie je bio vezan za svog
uitelja i profesora Husejna el-Disra, koji mu j e na zavretku
kolovanja u Trpoliju dodij elio diplomu i idazetnamu da moe i sam
predavati. 5 On ga je, vidjevi u njemu talenat naunika i pisca, potcao
na pisanje lanaka za novine i asopise, to je Reid prihvato.
Na ivot Reida Ridaa posebno su utjecali dva ovjeka, jedno
djelo i jedan asopis. Dva ovjeka su: Husejn el-Disr i Muhammed
1 Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, Menhedtl-medmetl-'akjetl-hadstt jt-ttsir, I dio, str.
17-172.
2 Isto, str. 1 70, 171.
3 Hajruddin ez-Zirikli, EI-A'Im, V tom, str. 126.
4 Isto, str. 1 26; Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, str. 182.
s Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, str. 172, 173.
278
Abduhu, djelo je: Iha'u 'ulumid-din a asopis je: EI-'Uretul-vuska.6 Kada
se susreo sa Gazalijevim Ihaom, to je dj elo na Ridaa ostavilo jak doj am,
tako da ga je iitavao vie puta a jedno vrjeme svu svoju aktivnost
usklaivao je s tim djelom. Rezultat toga bila je njegova ljubav prema
tesavvuf, zbog ega se u j ednom periodu u prilinoj mj eri bio
izolovao od svijeta i osamljivao radi ibadeta. Zatim se poeo vie
ukljuivat u ivot obinih muslimana, upuujui ih i savjetujui kako
da se ponaaju. Uvidjevi nizak nivo svjest kod prosj enih vj ernika,
zalazio je u kafane i savjetovao ljude koje bi tamo zatcao. Posebno je
orgnizovao predavanja za ene na selima. Isto tako, odvraao je ljude
od negtivnih postpaka koji su se tada bili rairili meu obinim
vjercima, kao to je traenje pomoi od "dobrih" prilikom posjete
njihovim trbetima i kaburovima. 7
Mganijev i Abduhuov utjecaj
Takav nain ivota bio je rezultat utjecaja Gazalj eva Iha'a na
njega, to j e bila samo faza u nj egovu ivotu, do susreta sa Afganijevim
i Abduhuovm idejama. Naime, j ednom prilikom do njega su dola dva
broja asopisa EI-'Uretul-vuska, kojeg su Afgani i Abduhu izdavali u
Parizu. itajui ta dva broja na nj ega su idej e te dvojice uenjaka
ostavile tolko jak dojam da su napravle preokret u njegov ivotu.
Tako je uao u novu fazu ivota. O tome sam kae: "Prije toga moje
interesovanje bilo je usmj ereno samo na ispravljanje vjerovanja kod
muslimana, odvraanje od zabranjenih stvari, poticanje na ibadet i
pozivanje ka asketizmu u odnosu na dunjaluk. Meutim, nakon toga,
moja dua j e vrsto prigrlila obaveznost usmjeravanja svih muslimana
civilizaciji i unapreenju onog to posjeduju, te takmienju sa
naprednim narodima u raznim znanostima, vjetnama i zanimanjima,
kao i u svemu onome to doprinosi boljem ivotu. "8
Reid Rida je nakon toga poeo propagrat Afganijeve i
Abduhuove ideje, ivo se zalaui za njih. Pokuao je doi u kontakt sa
njima ali mu to u sluaju Afganija nije polo za rukom. On je Afganiju
poslao pismo u vrij eme kada je Afgani boravio u Istanbulu. U tom
6
Isto, str. 173.
7 Isto, str. 173, 174.
8 Isto, str. 174.
279
MLhammed Reid Rida
pismu on izraava divljenje prema Afganijevim idejama i elju da se
susretne s njim, ali do toga nije dolo zbog Afganijeve smrti.9 Sa
Abduhuom j e bio drugaiji sluaj . Prvi kontakti s njim desili su se u
vrijeme Abduhuova prognanstva iz Egpta, kada je imao priliku dva
puta srest se s njim u Tripoliju. lako se radilo o kratkim susretma,
Reid Rida j e nakon toga bio jo vie zadivljen Abduhuom i nj egovim
idejama. 10
Nakon Afganijeve smrti (1 314. h. god.), Reid Rida odluuje da
bolje upozna nasljednika svojih ideja, tj . Abduhua. S tom namjerom
odlazi u Kairo, gdje stie 23. redeba 1 31 5/19. 1 2. 1 897. godine. 1
1
Prilikom prvog susreta, Reid Rida predloio je Abduhuu da pone
pisati komentar Kur'ana, u duhu lanaka koje je objavljivao u asopisu
EI-'Uretul-vuska. Abduhu nij e smatrao potrebnim optereivati
ogromnu biblioteku tefsira jo jednim komentarom Kur'ana, ali je,
nakon upornog Ridaovog nagovaranja, ipak pristao da na Azharu
pone seriju predavanj a na kojima bi tumaio kur'anske ajete od
poetka Kur'ana. Abduhu je to radio zadnjih est godina svog ivota
(1 899-1 905.) a Reid Rida je, kao njegov najistaknutiji uenik; ta
njegova predavanja objavljivao u asopisu EI-Menar.
Menar i reformatorske aktivnosti
Reid Rida imao je j aku elju da osnuje asopis koji bi bio slian
ve spomenutom EI-'Uretul-vuska, ali to nije htio uraditi bez znanja i
saglasnosti svog ejha i profesora Muhammeda Abduhua. U tom
smislu on mu je izloio svoj e planove, nakon ega se Abduhu sloio sa
tom idejom i dao mu odreene savj ete, pa su zajedniki odabrali ime
tog asopisa: EI-Menar, to znai: svjetionik ili putokaz, a to aludira na
ulogu koju je asopis trebao da ima. Prvi broj tog asopisa pojavio se
ve 22. evvala 1 31 5. /1 7.03. 1 898. godine i u nj emu su navedeni
slijedei razlozi za njegovo pokretanje:
1 .

irenj e reformatorskih ideja u domenu drutvenog ivota,

vjere i ekonomij e.
9 Isto, str. 17 4.
1
0
Isto, str. 1 75.
1 1
Isto, str. 1 75.
280
2. Donoenje dokaza da je islam, kao vjerski svjetonazor,
kompatbilan i primjenjiv i u savremenim ivotnim prilkama.
3. Nastavak rada po principu asopisa EI-'Uretul-vuska. 1
2
Reid Rda vodio je i ureivao asopis EI-Menar, objavljujui u
njemu lanke svog ejha Abduhua, zatim svoje lanke, kao i pisanu
rje velkog broja uenih ljudi koje je uspio okupiti oko tog asopisa.
O tome kolko je Reid Rida radio na irenju ideja svog ejha govore
rij ei samog Abduhua, koje j e vie puta izgovoro: "Vlasnik Menara j e
tuma mojih ideja. "13 Menar je cijelo vrijeme izlaenja bio centar
propagande reformistiko-racionalistikih ideja savremene
racionalistike kole u tefsiru. Taj je asopis naiao na izuzetno
interesovanj e mnogh, tako da ga je itao "skoro sav islamski svijet i u
najzabitijim islamskih kraj evima. "1 4 Ridaovo ime na taj nain je postalo
poznato u cijelom islamskom svijetu, pa i u Evropi, a pisali su mu
mnogi obrazovani ljudi, meu kojima i neki orijentalisti. Naalost,
nakon Ridaa niko se nije zauzeo da taj asopis i dalje izlazi, tako da se
njegov zadnji broj pojavio 29. rebi'ul-ahira 1 354/31 . 7. 1935. godine. 1
s
Kroz EI-Menar, kao i kroz sve ostale aktivnosti, Reid Rida se
pokazao reformatorom vjerske misli i prakse muslimana, kritikujui i
upozoravajui na sve novotarije i zablude koje su se bile ukorijenile
meu muslimanima. Ukazivao je na to da islamski obrazovani ljudi
snose najveu odgovorost za te poj ave, te da ulema i muslimanski
vladari moraju najvie poradit da bi se t iskrivljeni oblici vjernike
prakse iskorijenili iz svakodnevnog ivota muslimana, jer su ulema i
vladari, u odnosu na muslimanske narode, poput razuma i duha u
odnosu na ljudsko tjelo. Posebno j e ukazivao na to da je ulema
zaduena za "duhovnu medicinu" ljudi, putem vazova i predavanj a, ali
isto tako i upozoravanjem na lcu mjesta gdje se rade stvari
neprimjerene islamskom uenju, podnosei na tom putu raznorazne
potekoe, te da im je obaveza, uz sve to, da sami budu primjer lijepog
islamskog ponaanja i ahlaka.
1 6
1
2
Isto, str. 176, 177.
1
3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tesm vl-mufes imne, II tom, str. 576, 577.
1
4 Mehmed Handi, "Merhum Muhammed Reid Rida", Izabana del, knjiga V,
Sarajevo 1999, str. 228.
15 Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, str. 177.
16
Isto, str. 177, 178.
281
M'hammed 'eid 'i da
Imajui u vidu vanost odgojno
-
obrazovnih institucija, Reid
Rida se putem Menara zalagao za reformu obrazovanja, kroz promjenu
sistema kolstva i uvoenje novih predmeta u nastavne planove i
programe. Istcao je da su tadanje dravne kole imale zadatak samo
da pripremaju nove slubenike a ne da istinski obrazuju i odgajaju
novu generaciju, shodno zahtjevima novih prilika i uslova ivota.
Pored toga, imajui u vidu da su te kole bile pod upravom
kolonizatora, te da se poveavao broj misionarskih kranskih kola,
on se zalagao za otvaranje privatnih kola, koje bi se mogle usmjeravat
na odgovarajui nain i koje bi davale eljene rezultate. 1 7 U tom smislu,
iz raznih krajeva islamskog svijeta dolazili su mu dopisi o sve veoj
prsutnost kranskih misionara i o slaboj svij est obinih muslimana,
te, shodno tome, potrebi osnivanja specijalne kole i instituta za obuku
daija, odnosno islamskih misionara. Reid Rida je pisao o tome na
stranicama Menara, ali je poduzeo i praktine korake, te je 1 330/1912.
gdine osnovao tak kolu i insttut, u kojima je kolovanje trajalo po
tri godine i koji su dali velike rezultate.
ts
Po uzoru na Abduhua i Reid Rida zalagao se za reformu
Azhara, kao vodeeg univerziteta u islamskom svjetu. Reforme inae
ne prolaze lahko, pa je Rida na taj nain dolazio u sukob sa
zagovorcima odravanja stanja kakvo jeste, ali nije odustajao. U tom
smislu napisao je i djelo sa nazivom EI-Aar vei-Menar (Azhar i Menar.
Da bi olakao i unaprijedio tampanje Menara, Rida je osnovao
posebnu tampanju, te je u njoj, pored svog asopisa, tampao i
mnoga druga djela islamskog sadraja. 19
Odnos prema politici
to se tie politkih tema, Abduhu je Ridaa odgovarao od
pisanja takvih tema u Menar i uope od bavljenja politikom, to je on
uglavnom potovao dok je Abduhu bio iv. Meutm, nakon njegove
smrti, Reid Rida esto je pisao politike lanke, kritikujui Osmanski
hilafet zbog postupaka za koje je smatrao da su pogreni. J o je vie
krtkovao i pisao protiv kolonizacij e, bez obzira s koje strane dolazila,
1
7 Isto, str. 178.
18
Isto, str. 178, 1 79.
1
9 Isto, str. 179.
282
a naroito je pisao protiv britanske, francuske i talijanske okupacije. U
tom kontekstu, vie puta je upozoravao na opasnost od britanske
okupacije, te isticao da Britanci rade protv islamskog hilafeta i protiv
Arapa istovremeno. Smatrajui da se mora oglasit o svim
aktuelnostma, on je pisao o svm vanijim dogaajima, iznosei svoje
shvatanje islamskh stavova i principa o njima. Naroito je vana
nj egova uloga u pisanju protv cionistikih nastojanja ovladavanja
Palestnom, te lino uee na Sinj sko-palestnskom kongresu 1 921 .
godine, gdje je izabran na mjesto zamjenika predsjednika Kongresa.
2
0
Kada je u pitanju hilafet, Rida je ukazivao na narastajuu
opasnost unitenj a hilafeta, a nakon njegova pada iskazivao je alost
zbog toga, te pisao lanke, kritkujui sve one koji su doprinij eli
njegovu padu a Kemala Ataturka optuio je za izdaju, kao i za
otpadnito od islama. Istovremeno, zagovarao je ponovnu uspostavu
hilafeta, pa je, u tom kontekstu, napisao djelo E/-Hik[ tri/-imamttu/-
'ua, te organzovao kongres za uspostavu hilafeta, koji je odran u
Egpt, 1 343/1 925. godine. Iako taj kongres nije poluio oekvanim
rezultatma, on ipak ukazuje na Ridaov stav po tom pitanju, te nj egovo
nastojanje za ponovnu uspostavu hilafeta. 21 U toku ponovnog boravka
u Siriji, za vrijeme kralja Fejsala ibnul-Husejna, izabran je za
predsjednka Sirijskog kongresa, a bio je imenovan i za lana Arapske
akademije nauka sa sjeditem u Damasku.
22
Djela
Reid Rida bio je izuzetno plodan pisac. Napisao je puno djela,
to veih i manjih knjiga, to lanaka i rasprava, ili ak i itavh serija i
studija. Samo u Mtoa~napisao je izuzetno veliki broj lanaka, rasprava
i studija, tokom cijelog perioda izlaenja tog asopisa. Istiui brojnost
i kvalitet njegovh djela, uveni

ekib Arslan istie da bi nj egova pisana

djela, kada bi se podijella na pedeset ljudi, bila dovoljna svakom od
njih da se ubroji meu znaajne uenjake i pisce!23
2 Isto, str. 179, 1 80.
2t
Isto, str. 1 86, 1 87.
2 Muhammed ibn Abdul-Aziz es-Sudejs, Ed-Diraahl -kl ranij ehl -mu'an, Rijad 1392.
h.g, st. 127.
2 Isto, str. 181.
283
Mc.hammed 'eid 'i da
Iz velikog broja nj egovh djela kao najznaajnije istiemo:
1 . Teiri-Kr'anil-hakim (Tumalene Kur'ana mudr - komentar
Kur'ana koji je pisao sa Abduhuom, a i nakon nj egove smrti,
2. Tarhul-usta7l-imam ef-feh Muhammed Abduhu - biografja ejha
Muhammeda Abduhua, tampana u tri velika toma,
3. El-Hi/a evil-imametul-'uza - dj elo o hilafetu,
4. El-Vehhabij une vei-Hidz (Vehabie i Hida djelo kojim je
odbranio pokret Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba od
tendencioznih napada,
5. Muhaveratul-muslihi vel-muka/idi - (Dialog rratora i
zagovorika tak/ida),
6. EI-Vahul-muhammedi - o Objavi,
7. Nida' lil-dnsil-lat
8. Jusrul-islami ve usulut-tefr'il-amm- o zakonodavst u islamu,
9. Zikra el-mevlidin-nebevi - o mevludu, odnosno obiljeavanju
roendana Muhammeda, s.a.v.s,24
1 0. EI-Hikmetuf-fer'ij e f muhakemetl-kadirj e ver-rfa'ij e - kritika
kaderijskog i rifaij skog tarikata,
1 1 . EI-Menar vei-Azhar (Menar i Azhar,
1 2. El-Vahdetul-islamij e (Islamsko jedinsto),
1 3. Es-Sunne vef-fi'a evl-vehhabij e ver-rada - o odnosu izmeu
sunizma i izma,
1 4. Er-Rba vel-mu'amelatu fl-islam - o kamati i poslovanju u
islamu,
1 5. Risa/e [ Ebi Hamid el-Gaza/i (Poslanica o Ebu Hamidu el
Gaza/u),
1 6.

ubuhatun-nesara ve hudedul-islam (Nedoumice krfana i

arument u islamu),
1 7. Ind/ Baraba (Barabin Ind'
24 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 126.
284
1 8. EIiimune vel-kubt (Musl

mani i Kopt),
1 9. Fetava es-sq Refid Rda (Fete feha Rfia Rdaa), i
20. Terdemetui-Kr'an (Prvoene Kr'anJ.
2
5
Uz to, treba napomenuti da je Reid Rida imao bogatu prepisku
sa istaknutim misliocima, koja nij e obj avlj ena, kao to j e npr. sluaj sa
uvenim ekibom Arslanom. Takoer, treba ukazati i na biografsko
djelo koje je ekb Arslan napisao o Ridau, pod nazivom: Es-Sqid Refid
R ev iha' erbe'ine sene (

eh Reid Rda - etrdesetogodifne bratsko drene),

iz ega se vidi da su oko etrdeset godina bili saradnici i prijatelji.26
Rdaov doprinos tumaenju Kur'ana
Od svih uenjaka koji pripadaju Abduhuovoj racionalistikoj
koli u tefsiru, u sluaju pisanja tefsira najplodniji je bio upravo Reid
Rida. Iako nije protumaio cijeli Kur'an, on je napisao komentar
nekoliko kratkih sura: EI-Kevser EI-Karn, El-Ih/as, EI-Felek i En-Nas,
te zajedno sa Abduhuom tumaenje prvih dvanaest duzova (dijelova)
Kur'ana. Naime, Rida je pisao bilj eke za ejhom Abduhuom dok j e on
tumaio Kur'an na Azharu, pa ih je poslije dopunjavao i donosio
Abduhuu na autorizaciju teksta, nakon ega je to objavljivao u svom
asopisu EI-Menar. Na taj nain protumaeno je do 1 25. ajeta sure En
Nisa', tj. nepunih pet duzova Kur'ana (blizu stotinu stranica).27
Nakon ejhove smrti, Reid Rida nastavio je tumaiti Kur'a
n
i to
obj avljivati u EI-Menar, pa je na taj nain, za svoga ivota, protumaio
Kur'an do 53. ajeta sure ]ust odnosno, kompletirao tumaenje
dvanaest d
.
uzova Kur'ana (240 stranica). Pored objavljivanja tog
komentara u EI-Menar, on je tampan i kao posebno djelo, pod
nazivom: Teiri-Kr'anil-hakim, to znai: Tumaene Kr'ana mudrg. To
je zvanian naziv tog tefsira, ali ga mnog, zbog objavljivanj a u EI
Menar, nazivaju i: Teiri-Menar (Menarv teir. Poprilino je opiran,
budui da je tampan u dvanaest velikih tomova a da njime nije
protumaena ni polovica Kur'ana. Svakim tomom obuhvaen je po
j edan duz, tj. dvadeset stranica Kur'ana a svaki svezak sadri oko pet
2
5 Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, str. 1 81, 182.
26
Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 126.
2
7 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 577.
285
M"hammed 'eid 'ida
stotna stranica tumaenja kur'anskog teksta. Za razliku od izdanja
prethodnih tefsira, u ovom su prvi puta u Egptu oznaavani brojevi
sura i ajeta, u emu su ga slijedila kasnija izdanja i ostali tefsiri. Po
formi tefsira, on podsj ea na Ibn Kesirovo tumaenj e Kur'ana, budui
da se u njemu navodi grupa ajeta koji govore o istoj temi a onda se oni
tumae na nekoliko stranica. Kada bi naiao na temu koju bi smatrao
vanom i aktuelnom, Rida bi je izloio opirno, pravei na taj nain
digresije u uobiajenom toku tumaenja Kur'ana.2s
Budui da Rida nije uspio protumait cijelu suru jusu prof.
Behdet el-Bejtar je to uradio po Ridaovom metodu i tampao
tumaenje sure Jusu kao posebno djelo, navodei da j e Rida njegov
autor.29
Metod i nain tumaenja Kur'ana
Nakon Abduhuove smrti, Reid Rida donekle je promijenio
metod tumaenja Kur'ana, o emu i sam govori u uvodu u Tefsir.
Naime, on sam ukazuje na to da je, u odnosu na Abduhuov metod,
odstupio u slij edeem:
1 . vie se sluio tumaenjem ajeta drugim ajetima,
2. vie je navodio vjerodostojne hadise,
3. vie se koristo jezikim tumaenjem radi pojanjenja
pojedinih izraza,
4. opirno je obraivao odreene teme za koje je smatrao da
postoji velika potreba za njihovom valorzacijom.30
I pored toga, njegvo tmaenje Kur'ana je vrlo blisko
Abduhuovom, tako da se s pravom ubrajaju u istu kolu tumaenja
Kur'ana. Kao i Abduhu, i Reid Rida nije volio tumaiti Kur'an pod
pritskom naslijea prethodnih mufessira. Neki njegovi uenici istiu
da je on odreeni ajet pro tumaio na osnovu vlasttog znanja - ne
elei se povodit za prethodnim mufessirma, a tek onda je obraao
28 J.J.
G
. Jansen, ''Tumaenje Kur'ana Muhammeda Abduhua", rad objavljen u djelu:
Kran 1 sammenom dobu dr. Enesa Karia, Sarajevo 1997, I tom, str. 482.
29 Isto, str. 577.
3 Muhammed Reid Rida, Tes11 1-Kranil-hakim, Bejrut 1973, II izd, I tom, str. 16.
286
panju na prethodne tefsire i neto od toga, eventualno, uvrtavao u
svoj tefsir. Bio bi veoma zadovoljan kada bi na taj nain otkrio neto
novo u odreenom ajet, to prethodni mufessiri nisu dokuili.3t
Uz to, glavne odike nj egova metoda u tumaenju Kur'ana su,
poput Abduhuovih, slijedee: izbjegavao je israilijj ate, nje navodio
patorene hadise, nije navodio detalje koji ni u Kur'anu nisu navedeni,
u tefsir nije uvlaio znanosti koje nisu imale veze sa znaenjem ajeta.
"Naprotv, ajete je tumaio na vanredno lijep nain, znaenje
kur' anskih rijei iznosio je na jednostavan i prihvadjiv nain,
pojanjavao je tee razumljive kur'anske izraze, odgovarao je na dileme
koje su se poj avljivale u vezi sa Kur'anom, ukazivao je na to da je
Kur'an objavljen kao uputa, te na vrijednost te upute, objanjavao j e
mudrost propisivanja kur'anskih odredbi, istcao je da Kur'an uspjeno
lijei bolesti u drutu i pojanjava Allahove zakonitosti u odnosu na
Nj egova stvorenja. "32 S obzirom na to da je Reid Rida donekle
odstupio od metoda svog ejha, te da je osuivao novotarije i
iskrivljene oblike odreenih islamskih propisa, moe se rei da je on
donekle odstupio od savremene racionalistike kole u tefsiru, te da j e
prihvato neke stavove selefj skog pravca. 33

to se tie izvora kojima se Rida koristio pr tumaenju Kur'ana,

oni bi se mogl svesti na slijedee:
1 . Pojedine ajete tumaio je drugm ajetima, naroito ako bi o
istoj temi bilo govora u vie ajeta.
2. Koristio se i hadisima, ali je pazio na to da navodi samo
provjerene hadise.
3. Navodio je stavove istaknutih ashaba i tabiina.
4. Radi pojanjenja odreenih izraza donekle se koristio
disciplinama arapskog j ezika.
S. Mnoge ajete tumaio je na osnovu vlastitog shvatanja, jer j e
izbj egavao naslijee prethodnih mufessira - osim kada bi to
bilo u skladu s njegovim stavovima.
31 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 578, 579.
32 Isto, str. 579.
33 Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, str. 1 82-187.
287
Mhammed Reid Rida
6. Izuzetak od toga jesu stavovi nj egova uitelja Abduhua, jer je
nj ega slijedio u znaajnoj mjer, tumaei mnoge ajete.34
Interesantno je da je Reid Rida bio protivnik prevoenja
Kur'ana na strane jezike, o emu on pie i u svom tefsiru.35 Naime, u
vezi sa pitanjem prevoenja Kur'ana islamski uenj aci zauzimali su
razliite stavove unazad vie stoljea, s tim to je Reid Rida u proj
polovici X stojea bio najistaknutiji zagovara stava da to nije
dozvoljeno initi. On je svoj stav opravdavao sa vie razloga, meu
kojima su: uvj erenje da je Kur'an nemogue doslovno prevest a da je
prevoenje nj egova znaenja u stvari prevoenje onog to j e shvatio
neki ovjek; gublj enje kur'anske nadnaravnosti (i'daz) koja je prisutna
samo u orignalu, na arapskom jeziku; primjeri pogrenih prijevoda
Kur'ana do tada objavljenih, itd. Meutm, treba istai da su zastupnici
takvog stava u manjini, te da veina islamskih uenjaka smatra da se
moe, odnosno da je ak obaveza prevoditi Kur'an na strane j ezike
radi upoznavanja svih naroda sa Allahovom objavom.36
Prigovori njegovu tefsiru
Kao i ostali pripadnici Abduhuove kole u tefsiru, tako je i Reid
Rida davao preveliki znaaj razumu i preveliku slobodu u tumaenju
odreenih aj eta, zbog ega je preuzeo neke sporne komentare od
Abduhua a neke je sam iznio. Tako npr. pri tumaenju 275. ajeta sure
EI-Bekare Rida potpada pod Abduhuov uecaj i tumai taj ajet u smislu
da e poinioci velikih grijeha ostati vjeno u Dehennemu, te da
nikada nee izai iz nj ega i ui u Dennet. To je poznato mu'tezilijsko
miljenj e, a stav ehlisunnetskih islamskih uenjaka jeste da su oni u
Allahovoj volji i da e im Allah, nakon odreenog vremena, oprostit,
te da e nekada ipak ui u Dennet.J7 Takav stav moe se pronai i u
tumaenju 92. ajeta sure En-Nisa'.3B
Sljedee to strunjaci tefsira prigovaraju Reidu Ridau jeste
tumaenje odreenih ajeta metaforom i prenesenim znaenj em, iako
3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 578.
35 Muhammed Reid Rida, Teiri-Kranil-hakim, IX tom, str. 307-312.
3 Opirnije o tome vidjeti: Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, str. 41 3-441.
37 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 580-582.
38 Muhammed Reid Rida, Tesri-Kranil-hakim, V tom, str. 339-345.
288
or Imaju jasno doslovno znaenj e. Takav postupak jeste naslijee
ejha Abduhua, koje j e on opet preuzeo od mu'tezilija. Primjer takvog
tumaenja imamo u sluaju 47. ajeta sure En-Nisa', gdje Rida prijetnju
Uzvienog upuenu ehli-kitabijama o iskrivljavanju crta njihovih lica
ako se ne okrenu pravom putu pokuava protumaiti metaforino, u
drugom znaenju.39 Zatim, Rida donekle odstupa od ehlisunnetskih
stavova o pitanju vjerovanj a u dine, ej tane i sihr. U vezi sa dinima
on iznosi ubjeenje da ih ljudi ni u kojem sluaju ne mogu vidjeti, iako
postoje vjerodostojni hadisi o mogunosti njihova vienja u
odreenim situacijama.40 Slino tome, Rida, govorei o utjecaju
ej tana, tvrdi da je taj utjecaj ogranien samo na zavoenje i
nagovaranje, te da oni ni u kom sluaju ne mogu ovladati ovjekom,
to je u suprotnosti sa opeprihvaenim stavom kod ehlisunnij a.41 U
vezi s time, donekle je i nj egov stav da sihr u stvarosti ne postoji,
nego da je sihr samo ombana i varka, to je, takoer, stav Abduhua i
mu'tezilija, koji j e suprotan stavu ehlisunnetskih uenjaka.42
Ono to se vrlo esto prigovara Reidu Ridau jeste njegov stav o
pitanju mu'diza Muhammeda, s.a.v.s. Naime, i u Kur'anu i u
vjerodostojnim hadisima govori se o vie mu'diza, kojima je Allah,
d., potrdio i ojaao Poslanikov poziv u islam i to je opeprihvaeni
stav ehlsunnetskih uenjaka. Meutim, Rida smatra da je samo Kur'an
mu'diza data Muhammedu, s.a.v.s, a za ostale mu'dize tvrdi ili da
nisu zabiljeene u vjerodostojnim hadisima, ili da se ne radi o
mu'dizama, nego samo o iskazivanju poasti Poslaniku od Allaha,
d..43
U sluaju pitanj a izvoenja erijatskih propisa iz kur'anskih ajeta
(istnbat), Reid Rda, takoer, previe slobodno nastupa, te dolazi do
zakljuaka kojima u nekim sluajevma kontrira stavovima sva etri
poznata mezheba. Takav je npr. sluaj sa tumaenjem 43. ajeta sure
En-Nisa', gdje on, za razliku od svih ostalih mufessira i strunjaka
fkha, zakljuuje da musafr ima pravo uzet tejemmum umjesto
39 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 583.
4 Njegov stav o tome vdjeti u: TeJmi-Kr'anil-hakm, VII tom, str. 516.
41 Njegov stav po tome pitanju moe se vidjeti kod tumaenja sure En-Nas.
42 O tome vidjet njegovo tumaenje sedmog ajeta sure EI-En'am, VII tom, 31 1 . str.
njegova tefsira.
43 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 585, 586.
289
M&hammed Reid Rida
abdesta, pa makar imao vodu pri ruci.44 Uz sve to, kritiari mu
prigovaraju da u tefsiru navodi odreene citate iz Biblije, iako j e u
naelu bio protv upotrebe israilijj ata prilikom tumaenja Kur'ana.4S
Zakljuak o njegovu tefsiru
Imajui u vidu navedeno, moe se rei da je Ridaov tefsir, ipak,
izuzetno vrjedan, te da je naroito velku ulogu odigrao u prvoj
polovci X stoljea, kada su muslimani bili u stanju dekadence i pod
stranom okupacijom. Tim tefsirom Rida je u mnogome doprinio
odbrani islama od raznih nasrtaja sa strane, te rjeenju broj nih dilema u
vezi sa Kur'anom i islamom, koje su tada od odreenih krugova sa
Zapada namjerno plasirane u tada poprilino zaostali islamski svijet,
koji je u velikoj mjeri traio uzor u zapadnm narodima. "Ideja koja se
provlai kroz itav taj tefsir je opravdati i dokazati da je islam jedina
ispravna vjera koja je savremena u svim vremenima i na svim
mjestma."46 S obzirom na veliinu i znaaj , nj egov tefsir moe se
smatrati svojevrsnom enciklopedijom tumaenja Kur'ana,47 s tim to
teba obratt panju na momente u kojima je on odstupio od
ehlsunnetskog uenja. 48
Uecaj Reida Ridaa bio j e prisutan i na naim prostorma j o za
nj egova ivota, to se vidi iz mnogh nj egovih lanaka iz EJ-Menara koji
su tada prevoeni i objavljivani u naim asopisima, te iz djela ukrije
Alagia, koji j e u periodu 1 926-1 932. godine na bosanski j ezik u
skraenom obliku preveo i objavio tri sveske Abduhuova i Ridaova
tefsira, kojima su protumaene prve tri kur'anske sure: EJ-Fatha, EJ
Bekar i Alu 'Imran.
***
4 Vidjet: Teimi-Kl ranil-hakim, V tom, str. 1 1 8-122.
45 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 588, 589.
4 Mehmed Handi, "Merhum Muhammed Reid Rida" ... str. 229.
47 Muhammed ibn Abdul-Aziz es-Sudejs, nav. djelo, str. 149.
48 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 589.
290
B) TEFSIR ISLSKOG POKRETA
' J ! ii"
SE]]ID KUTB
1 324/1 906.-1 387/1 966.
Istaknuti egipatski knjievnik i knjievni kritiar, kasnije se
potpuno posvetio radu za islam i pisanju djela sa islamskom
tematikom. Preobraaj je doivio tokom boravka u SAD-u,
nakon pogibije Hasana el-Bennaa, nakon ega se prikljuuje
pokretu Muslmanska braa i ubrzo postaje njihov glavni idejni
nosilac. Zalagao se za formiranje treeg, "islamskog bloka" u
svijetu, uestvovao je u revoluciji grupe "Slobodnih ofcira"
1952. godine, ali ga oni ubrzo zatvaraju. U zatvoru je proveo oko
jedanaest godina, pod strahovitim muenjem, ali je ostao
dosljedan svojim principima. Na kraju je pogubljen na
inicijativ uvenog egipatskog predsjednika Demala
Abdunnasira. Autor je brojnih lanaka, studija, knjiga, te
kompletnog komentara Kur'ana. U njemu Kutb na nov nain
tumai a jete, posveujui naroitu panju kur' anskom stilu i
potiui na akciju i rad za islamske vrijednosti. Zato je njegov
tefsir naiao na izvanredno dobar prijem, na to ukazuje i
injenica da se skoro svake godine pojavi novo izdanje tog djela.
Prema mnogima, spada meu one koji su obiljeili vrijeme u
kojem su ivjel.
5e_iJK. t
Nj egovo puno ime je: Sejjid ibn Kutb ibn Ibrahim. Roen j e
1 324. hidretske/1 906. godine, u mjestu Mua, nedaleko od Asjuta, u
gorjem dijelu Egipta.1 Nj egovo porijeklo je iz Indije, odakle mu j e
pet predak doselio u Egpat.2 Odrastao je u srednje imunoj porodici.
Otac mu je bio j ako gostoljubiv, tako da je bio cijenjen kod svih
stanovnika tog mjesta.3 Visoko obrazovanje stekao je u Kairu, radio je
kao profesor arapskog j ezika, zatim u ministarstu obrazovanja,
saraivao je u raznim asopisima, napisao je mnoga dj ela, radio je u
okiru pokreta Muslimanska braa a zadnjih deset godina svog ivota
proveo je u zatvoru. Odlukom egpatskih vlasti nad njim j e izvrena
smrtna kazna 1 387/1 966. godine.4
Odrastanje i obrazovanje
Kutb osnovno obrazovanje stjee u rodnom selu, gdj e do desete
godine ivota uspij eva i Kur'an nauiti napamet.5 Uz redovno
obrazovanje on slobodno vrijeme provodi u itanju parodine i
podrune biblioteke, te prisustvuje sij elima u oevoj kui, kojima su
prsustoval stariji i ozbiljniji stanovnici sela. Sve to utjee na njega da
se zainteresuje za arapsku knjievnost i pisanje lanaka u novinama.6
Osnovno obrazovanje zavrava 1 91 8. godine a zbog revolucije
protv britanskog okupatora tek 1 921 . godine odlazi u Kairo, gdje
jedno vrij eme boravi kod svog dajde, da bi se 1 925. godine upisao u
srednju kolu. Prirodno-matematiki fakultet (Darl-'ulum) upisuje
1 930. a zavrava ga 1 933. godine, ime dobija zvanje profesora
knjievnosti i pedagogije.7 Narednih est godina radi kao profesor
arapskog j ezika,8 te objavljuje lanke u novinama EI-Ehram i
1
Hajrddin ez-Zirikli, EI-A'Iam, III tom, str. 147.
2 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Itdahatut-teir jl-kamir-rabi'i 'afer, S. Arabija 1986,
III tom, str. 989.
3 Isto, str. 989, 990.
4 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 147.
s Yvonne Y. Haddad, Sd Ktb: ideolog islamske obnove, rad objavljen u: Kr'an u
savrmenom dobu, priredio Enes Kari, Sarajevo 1997, II tom, str. 133.
6
Omer Nakievi, predgovor prijevodu Kutbova tefsira na bosanski jezik: U okrlu
Kr'ana, Sarajevo 1996, I tom, str. ll.
7 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 990.
8 Isto, str. 990.
292
asopisima: Er-Rsa/e i Es-Seka.9 U to vrjeme iskazuje interesovanje
za prevedena djela, naroito sa engleskog jezika, o emu kae: "itao
sam sve to je sa stranih j ezika bilo prevedeno na arapski j ezik. "1 0 Na
taj nain donekle potpada pod utjecaj odreenih ideja sa Zapada,
naroito preko Abbasa Mahmuda el-Akkada i Taha Husejna. Piui
poeziju, lanke, knjievnu kritiku i djela iz arapske knjievnost, on
vrlo brzo postaje poznat pisac, koji je ravnopravno spominjan sa
Akkadom, Tahom Husejnom i Mustafom Sadikom er-Raf'ijem1 1
Poetak preobraaja
U periodu 1 940-1948. godine Kutb radi u Ministarstvu
obrazovanja, gdje je imao priliku stei bolji uvid u stanje obrazovnog
sistema u Egiptu, te utjecaj Britanije na taj sistem, kao i na ope stanje
u drutvu. U tom periodu on se jo vie uvj erva u nepravedan odnos
Zapada prema muslimanima i Arapima, to se naroito pokazalo kroz
veliku podrku Zapada nepravednom formiranju drave Izrael. Time
on uvia dvolinost Zapada prema muslimanima i njihovo stavljanje u
neravnopravan poloaj sa zapadnjacima, to ga navodi na okretanje
islamskoj literaturi. Na taj nain on postaje novi ovjek i ali zbog svih
djela koja j e do tada napisao.12 U tom periodu poinje pisati nova djela,
koja su potpuno okrenuta islamu, Kur'anu i kur'anskom stilu. Prve
knjige koje je napisao u tom smjeru bile su: Et-Tasvrl-nni fi-Kur'ani
(Umjetnika slika u Kur'anu) i Meahidul-kiame fi-Kur'ani (Przor
kiametskog dana u Kur'anu). U uvodu u jednu od njih, govorei o svom
povratku Kur'anu, on kae: "Ja sam naao Kur'an! "1 3 U njima on
priznaje da se ponovo vratio Kur'anu, te da ga je Kur'an opinio i
zaarao svojom skladnou i lj epotom izraza, te sveobuhvatnou
ideja. 14
Uporedo s tim, on pie lanke o tim i slinim temama u raznim
asop1s1ma, ukazujui na lj epotu kur'anskog stila i nj egovu
nadnaravnost, te istovremeno odgovarajui na stavove onih koji su to
9 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 147.
1o
Fethi Jeken, EI-Mevsu'al-harkje, Bejrut 1980, str. 207.
1 1
Isto, str. 207.
12
Yvonne Y. Haddad, nav. djelo, str. 134.
1
3 Isto, str. 134.
1
4 Fethi J eken, nav. djelo, str. 207, 208.
293
5iK"f
nijekali. Na taj nain on dolazi u sukob sa odreenim poznatim
linostima, meu kojima je bio i Akkad, njegov dotadanji stariji kolega
i donekle uzor. Posebno se usprotvio Akkadovom nijekanju kur'anske
nadnaravnost, te tvrdnji Abdullaha Alija el-Kasimij a da je islam kriv za
dekadencu i zaostalost arapsko-muslimanskog svijetaPS U oktobru
1 946. godine pie lanak u kojem kritkuje stanje u egpatskom
drutu, te poziva na vraanje islamskim vrijednostma. Kritkujui
tadanju civilizaciju, on za nju kae da je " . . . civilizacija materijalzma,
koja nema duhovnih vrijednost. "16
Nastavljajui sa kritikom tadanjeg egpatskog drutva, on pie
nekoliko lanaka u asopisu EI-Fikrl-dedid (ova misao), u kojima,
izmeu ostalog, kae: "Mi ne traimo danas nita vie nego da deset
miliona graana Egipta ivi na nivou stoke, jer stoka ima dovoljno da
pojede i popij e, a ovih deset miliona nema. Traimo da se standard
drugh osam miliona podigne na minimum poteba ivota ovjeka - da
imaju ta pojesti, popit, obui se i gdje stanovat. I ovi pri i ovi drugi
rade na proizvodnji zlata za one koji sjede, nita ne rade, a ive
raskono. "17 Zbog nj egovih lanaka asopis biva zabranjen ali on
nastavlja pisat u drugm asopisima. Krajem 1 948. godine on
objavljuje j edno od svojih najpoznatjih dj ela: E/-'daletl-idtma'ij etu
fl-islami (Socalna pravda u islamu), kojim kritkuj e postojee stanj e, te
kroz konkretne prmjere nastoji dokazati da se ljudske nade mogu
ostvarti j edino u okrilju islama i islamskog sistema ivota. 1 8
Sazrijevanje u Aerici
Ministarsto obrazovanja 1 948. godine alje Kutba u Sj edinjene
Amerike Drave1 9 radi upoznavanj a sa tamonjim procesom i
metodama obrazovanja, kako bi pozitvna iskustva prenio u egpatski
sistem obrazovanja. To je zvanina informacija zbog ega je Kutb
poslat u Ameriku. Meutim, mnogi njegovi biograf tvrde da je glavni
razlog njegova slanja u Ameriku, ustari, bio pokuaj da se utjee na
15 Isto, str. 207, 208.
1
6
Isto, str. 208.
17 Omer Nakievi, nav. djelo, st. IV.
1
8 Fethi Jeken, nav. djelo, str. 208.
1
9 Prema nekim izvorima, radi se o 1949. godini.
294
njega kako bi promijenio svoje stavove i prestao iznositi svoje ideje.
On nije elio to putovanj e, ali poto mu je u meuvremenu bilo
zabranjeno pisati lanke za novine i asopise, te poto je Egipatska
vlada zabranila asopis EI-Fikrl-dedid (ova misao) u kojem je on
obj avljivao znatan broj svojih lanaka, bio je prisiljen pristat na to
putovanje.
2
0
A, desilo se upravo suprotno onome to su namjeravali oni koji
su ga poslali u Ameriku. Umjesto da Kutb na Zapadu odustane od
svojih islamistikih ideja - to se od njega oekivalo - on je u Americi
stekao jo dublje uvjerenje u svoje stavove i jo vie se zalagao za njih.
Mnogi drug su u slinim situacijama potpadal pod utjecaj zapadne
kulture i civilizacije i odrcali se svojih dotadanjih vjerskih ubjeenja
znaajnim dijelom, ali sa Kutbom se desila suprotna stvar! Jo vie
ubijeen u nadnaravnost i nepogrjeivost Kur'ana, te ispravnost svih
islamskih principa, on j e jo u Amerci, ne samo branio islam od
nepravednih napada, nego i napadao zapadnu civilizaciju za sve ono
to j e uvidio kao neprikladno i loe.
21
Kutba je frapirala bezuvjetna podrka amerike tampe
nepravednom formiranju drave Izrael i "ocrnjivanje Arapa, koje je
osj etio, s takvom estinom koju on nikad kasnije nije mogao
zaboravit. ( . . . ) Kutb j e osjetio da ga Amerka, koju je on kao i mnog
drug mladi Arapi idealizirao, odbacuje, da odbacuje nj egovo bie i
njegov identtet. "22
Normalno je da su te pojave kod nj ega izazivale
revolt i da su ga udalj avale od zapadne civilizacij e, te da su ga dodatno
uvrivale u vjerovanju u islamske principe apsolutne pravde,
j ednakost ljudi bez obzira na boju koe, j ezik, itd. O boravku u
Americi Kutb je napisao rad pod nazivom: Emrka e/et r (merka
kou sam ja vidio), ali on je, naalost, veim dijelom izgoro 1 945. godine
u kampanji protv Muslimanske brae.
C
stala su samo tri dijela tog
rada, koja su objavljena u asopisu Er-Risala.
2
3
2 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 990.
21
Isto, str. 990.
2 Yvonne Y. Haddad, nav. djelo, str. 1 34, 135.
2 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 991 .
295
5m
Prjuivanje poketu Muslmanska braa
Za vrjeme boravka u Americi naroito jak utisak na Kutba
ostavilo je ubistvo Hasana el-Benna'a, voe pokreta Muslimanska braa
u Egiptu. Kada j e u februaru 1 949. godine izvren atentat na Bennaa,
Kutba su prenerazili prizori sveope radosti i veselja koje je imao
priliku vidjeti svugdj e u Americi: u tampi, na televiziji, na radiju, u
klubovima, itd. Iznenadilo ga je toliko veselje Amerikanaca zbog
ubistva jednog oveka koji je sav ivot posvetio islamu i koji nikakvu
nepravdu nije uinio Amerikancima! Vidjevi to, Kutb se solidarie sa
Muslimanskom braom i istog momenta odluuje da se odmah po
povratku u Egipat prikljui tom pokretu. 24
U Americi Kutb ostaje neto vie od dvij e godine, te se na
osnovu vlastite odluke 19 51. godine vraa u Egipat. Odmah se
prikljuuje Muslimansko bra s takvim arom da je tu godinu smatrao
svojim novim roenjem. "Ja sam uistnu roen 1 951 . godine! " - esto
je govorio, aludirajui na godinu nj egova prikljuenja pokretu
Muslimanska braa.
2
5 Kao novi lan u pokretu, nije odmah mogao
zauzeti jednu od vodeih uloga, ali su ga ubrzo svi prihvatli kao
j ednog od glavnih mislilaca u pokretu, do ijeg se miljenja itekako
dralo.26 O znaaju tog pokreta prof. Menna' el-Kattan, izmeu
ostalog, kae: "Pokret Muslimanska braa, koji je osnovao ehid Hasan
el-Benna, jeste, bez ikakve dvojbe, najvei savremeni islamski pokret.
Niko od protvnika tog pokreta ne moe zanijekati njegov doprinos
osvjeenju muslimana u cijelom svij etu, pokretanju potencijala
muslmanske omladine za slubu islamu, osnaivanju islamskog
vjerozakona, uzdizanju islamske misije, ponovnoj izgradnji njegove
slave i povratku njegove vladavine. ta god ko rekao o dogaajima koji
su se desili tom pokretu, njegov veliki idejni utjecaj ne moe zanijekati
ni jedan ovjek . . . "27
Po povratku iz Amerke, dok je jo radio u Ministarstvu
obrazovanja, Kutb estoko kritikuje postojee nastavne planove i
programe u Egiptu, karakteriui ih tipinim britanskim programima,
kao rezultat britanske okupacije Egipta. Istovremeno, on zagovara
2
4 Isto, str. 991.
25 Isto, str. 991.
2 Feth Jeken, nav. djelo, str. 209.
27 Menna' el-Kattan, Mebahis j 'ulumii-Kr'an, st. 373.
296
reformu tih programa, kako bi se uskladili sa islamskim principima i
kako bi odgovarali Egpanima. Ne mogavi nita bitnije promijeniti u
sistemu obrazovanja, on 1 953. godine podnosi ostavku na mjesto u
Ministarstvu obrazovanja i potpuno se posveuje pisanju djela
islamsko-reformistkog i politikog sadraja, te djelovanju u okviru
pokreta Muslimanska braa
. 2s
Sejjid Kutb i revolucija 1952. godine
Sve do 1 952. godine Velika Britanija je imala jak utjecaj na
Egipat, iako je zvanino Egptom vladao kralj. Pokret Muslimanska
braa zalagao se za potpunu slobodu i nezavisnost Egpta, pa su s tim
ciljem pomogli grupi mladih ofcira, predvoenih Demalom
Abdunnasirom,29 u organizovanju i izvoenju revolucije, kojom su
svrgli vladavinu kralja. Kutb je dao naroito veliki doprinos toj
revoluciji, to se vidi i iz podatka da je on bio jedini civil koji je
prisustovao tajnim sastancima te revolucionare grupe ofcira.30
Izvjesno vrijeme nakon revolucije, njene voe traile su od
Kutba da odri javno predavanje u Domu armije u Kr, to je on i
uinio. Tom predavanju trebao je prsustvovati i Muhammed Nedib,
predsjedavajui Skuptine Revolucije i kasniji predsjednik Egpta, ali
zbog iznenadnih obaveza to nije mogao uinit, pa je delegrao
Demala Abdunnasira, da u njegovo ime nastupi. Kutb je tada odrao
svoj uveni govor, u kojem je, izmeu ostalog, javno iznio i kritiku na
voe revolucije zbog iskrivljavanja odreenih naela koja su u poetku
bila dogovorena. Naglasio je da cilj revolucije nije bio samo
protjerivanje kralja, nego, prije svega, povratak Egipta islamu i svojim
korijenima, te je iznio bojazan da je ve nastpilo vrijeme u kojem vie
strahuje hoe li on lino, ili neko drugi, biti uhapen, nego to je to bio
sluaj u vrijeme vladavine kralja! Nakon Kutbova nastupa, Abdunnasir
mu je prao i naglas izgovorio slijedee rijei: "Cijenjeni brate Sejjide,
tako m Allaha, do tebe mogu doi samo preko naih mrtvih tijela!
Dajemo t obeanje, u ime Allaha, i ponavljamo svoje obeanje, da
2
8
Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 1 47.
2 Kod nas se njegvo ime najee pisalo kao: Gamal Abdel-Naser, a radi se o kasnijem
predsjedniku Egipta, jednom od osnivaa Pokreta nesvrstanih.
3 Jusuf Rami, nav. djelo, str. 223.
297
S
K"i
emo se rtvovati za tebe sve do smrti!... "31 Meutm, te rijei nisu
znaile nita, to se vidjelo ve nakon dvije godine, kada su Kutba ti
isti ofciri zatvorili.
Nakon okonanja Revolucije Kutbu je bilo ponueno nekoliko
znaajnih fnkcija, ali je on prhvato da bude generalni sekretar
Revolucionarnog savj eta, jer se nadao da e s te pozicije moi uecati
na uspostavlj anje novog sistema. Traio je od grupe revolucionarnih
ofcira da uvedu reforme u sve segmente druta, kako bi ga vratili
islamskim vrij ednostima i islamskom sistemu ivota. Meutm,
uvidjevi da oni izbj egavaju da to uine i nemogunost da ita bitnij e
uradi, te njihovo iznevjeravanje dogovora sa Muslimanskom braom,
Kutb nakon nekoliko mjeseci podnosi ostavku na t fnkciju, a na
nj egovo mj esto dolazi Demal Abdunnasir, kasniji uveni predsj ednik
Egipta.32
Kao neumor borac za islam i opeljudske vrijednosti, Kutb
zatim nastavlja sa drugim aktivnostima: uesje na kongesima i dri
predavanja, kritikuje kroz novinske lanke i pie knjige. Uestvovao j e
na nekoliko kongresa i drao predavanja u Damasku, Jerusalimu i
Lbanu.33 U relatvno kratkom periodu pie nekoliko znaajnih djela:
El-Islamu ves-selamul-'alemi (Islam i s mir, EI-Mustakbelu li hazed-din
(Buduost prpad ilmu), itd. Uz to, 1 953. godine biva postavljen za
glavnog i odgovorog urednika asopisa Muslimanske brae, koji j e
nosio isti naziv kao i sam pokret: EI-Ihvanul-muslimun (uslimanska
braa). U svim tim dj elima, kao i u novinskim lancima, on zagovara
primjenu islamskih prncipa i estoko kritikuje teoriju odvajanja vjere
od drave, tvrdei da j e to potpuno strano islamu. Takoer otro
kritkuje laiciziranje tadanje Turske, kao nasljednice nekadanjeg
Osmanskog hilafeta. Isto tako, kritkuj e Azhar, kao naj stariji i
najznaajniji islamski univerzitet, zbog suhoparost i bavljenja
beivotnim i zastarjelim temama, bez ulaenja u sutinu problema
tadanjeg islamskog svijeta.34
3
1
Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 992, 993.
32 Isto, str. 993.
33 Muhammed ibn Abdulaziz es-Sudejs, Edirasall -ll r'aniell -me , Rijad, 1392. h.g,
str. 79.
3 Fethi jeken, nav. djelo, str. 209.
298
Uvajui jo tada negatvne pojave i u komunizmu i u
kapitalizmu, on je podrao ideju formiranj a treeg, "islamskog bloka",
koji ne bi bio ni istoni ni zapadni. 35 O tome on, izmeu ostalog, kae:
"Postoje dva velika bloka: komunistiki blok na Istoku i kapitalistiki
blok na Zapadu. Svaki od njih iri varljiv propagandu diljem svij eta,
tvrdei da postoje samo dva pogleda u svijetu, komunizam i
kapitazam, i da ostali narodi nemaju alteratvu, ve treba da se
svrstavaju uz jedan od postoj eih blokova. Ne postoji drug put . . .
Meutm, j asno j e da se oba bloka, i zapadni i istoni, bore za svijet
irei fesad radi vlasttih interesa - proirenja i ekspanzije nacija i
naroda koji su u njihovim sferama interesa .. . to se nas muslimana tie,
pitamo se kakav je i koji je na ulog u toj borbi? M smo, nedavno, u
Palestini iskusili da niko, ni Istok ni Zapad, nisu iskazali povjerenje
prema vrijednostima koje brane, niti nas smatraj u vrjednim. . . M
neemo prmit nikakve milosti ni od kojeg bloka. M smo potlaeni
stranci, po shvaanjima oba bloka. M smo, prema tome, rep karavana
bez obzira na put koji prihvatimo (istoni ili zapadni) ... "36
Zatorsl dani
U oktobru 1 954. godine deavaju se velike narodne
demonstacij e, iji cilj j e bio obaranje vlade i - kako su to tadanje
vlast predstavile - pokuaj ubistva Demala Abdunnasira. Abdunnasir
to uzima kao odlian izgovor da se konano obrauna sa pokretom
Mu:/imao:ka /raa, zabranjujui njihov asopis, njihova pisana djela i
zatvarajui veliki broj njihovh pripadnika, naroito njihovo vostvo i
j ednog od glavnih mslilaca pokreta - Sejjida Kutba.37 Smjeten je u
vojni zatvor, gdj e je proveo vie od pola godine u vrlo loim uslovima,
pod psihikom torturom i stranim fzikim muenjima. Rezultat toga
bilo j e ozbiljno naruavanje ionako slabog Kutbova zdravlja i pojava
raznih bolest, zbog ega je poetkom maja 1 955. godine morao biti
premjeten u vojnu bolnicu, radi lijeenja. Period do kraja svog ivota
proveo je bolesnih plua, poremeenog rada srca, obolj elih kostju od
35 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 992.
3 Yvonne Y. Haddad, nav. djelo, str. 139, citirano iz Kutbova djela: Ma'retul-islm ver
r'sumalj e (Bora ieu islma i litala).
37 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, st. 993.
299
5e_ K"t
reumatzma, itd. Budui da j e bio u bolnici, 1 3. 5. 1 955. godine osuen
je u odsustu, na petnaest godina zatvora, uz tek fziki rad!3B
Meutim, to kod njega nije proizvela oaj i beznadenost, nego
j e nastavio iriti svoje idej e i meu zatvorenicima, te pisati svoja
najvanija djela. Prij e dolaska u zatvor on je bio napisao neto preko
polovice svog najpoznatijeg dj ela: Fi :ia/il-Kur'an (U okn!u Kur'ana), tj .
svog uvenog komentara Kur'ana. U zatvoru ga je uspio dovriti i
dostaviti svojim saradnicima, tako da je taj tefsir izazivao posebno
interesovanje, pa su ga itali mnogi i van granica Egpta. Rezultat toga
bila j e inicijatva tadanj e irake uleme za nj egovo oslobaanj e, koju j e
egpatskom predsj edniku Demalu Abdunnasiru prenio Abdusselam
Arif, tadanji iraki predsjednik, prilikom posjete Egptu, koji je i sam
ve bio proitao Kutbov tefsir. Abdunnasir je tu inicijatvu prihvatio i
krajem 1 964. godine oslobodio Kutba, nakon desetogodinjeg zatvora.
Iraki predsjednik ga j e pozvao da se preseli u Irak, nudei mu
istaknutu fnkciju, ali je Kutb odluio da ostane u rodnom Egiptu. 39
Katkotrajnu slobodu Kutb je iskoristio za nastavak svog
da'vetskog dj elovanja i pisanje jednog od svojih najznaajnijih dj ela:
Me'alim ft-tark (Znakov pord puta). U tom djelu on nastavlj a sa
razradom ideje o univerzalnosti islama i nunosti primjene islamskog
sistema ivota, to biva razlogom egipatskim vlastima da ga ubrzo
ponovo uhapse, zajedno sa velikim brojem drugh pripadnika
Muslimanske brae, optuujui ih za pokuaj dravnog udara.40 Uz nj ega,
tada su zatvoreni i brojni lanovi nj egove rodbine: brat Muhammed,
sestre Nefsa, Emina i Hamida, Nefsini sinovi - od kojih je jedan
umro pod stranim mukama u zatvoru! - te Kutbovi dajdii. Govorei
o stranim torturama i muenjima kroz koja su prolazil, prof. Fahd
ibn Abdurrahman er-Rumi, izmeu ostalog, kae: "Ne znam zbog ega
mi, svaki put kada itam o toj porodici, padnu na pamet Poslanikove,
s.a.v.s, rijei Jasirovoj porodici: 'Strpite se, porodica Jasirova, vama j e
obean Dennet!"'41
38 Muhammed ibn Abdulaziz es-Sudejs, nav. djelo, str. 80.
39 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, st. 993.
4 Fethi Jeken, nav. djelo, str. 210.
4
1
Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 994.
300
Smrtna presuda i smaknue
Kutb je, odmah po drugom zatvaranju, predosjetio kakav e
ishod biti: "Bio sam vrsto ubijeen da Vlada ovog puta hoe moju
glav!"42 I, zaista, poetkom avgusta 1 966. godine izreena je smrtna
kazna Sejjidu Kutbu i dvojici njegovih saradnika u pokretu
Muslimanska braa: Muhammedu Jusuf Hevau i Abdulfettahu
Ismailu.43 Nakon izricanja presude organizovani su brojni protesti
irom islamskog svjeta a mnogobrojne ugledne linosti kulturog i
politikog ivota od Maroka do Pakistana uputile su molbu Demalu
Abdunnasiru za njihovo pomilovanje, ali to nije pomoglo! U zoru
22. 8. 1 966. godine, u krug kairskog zatora, nad njim i nj egova dva
saradnika izvrena j e smrtna kazna vjeanjem!44
O uasnom muenju i detaljima smaknua svjedoe dva
policajca, koji su bili posebno zadueni za Kutba. Njega i njemu sline,
zatvorske vlasti su opisale kao izdajice i neprijatelj ske saradnike, koji
rade protv drave i islama. Meutim, protekom vremena, policajci su
se uvj erili u suprotno, pa su trenuci provedeni sa Kutbom i in
nj egova smaknua toliko na njih uecali, da su napustili taj posao i
posvetili se radu za islam! Opisujui momenat smaknua Kutba i
nj egove dvojice saradnika, policajci govore o dolasku j ednog ofcira
visokog ranga pred sami in smaknua, koji je, po nalogu Demala
Abdunnasira, zatraio od Kutba da napie samo jednu reenicu kojom
e se odrei svojih djela i da je potpie, u zamjenu za ivot. Kada je to
Kutb odbio, ofcir mu j e rekao da to znai smrt, a on je, sasvim
smireno, rekao: "Dobrodola, o smrti na Allahovom putu!"45 Po
nareenju egipatskih vlasti, ukopan je na nepoznatom mjestu i u
neoznaenom kaburu!46
Kada je u zatvoru prije toga od njega traeno da zatrai
pomilovanje od predsj ednika Demala Abdunnasira, uz obeanje da e
molbi biti udovoljeno, Kutb j e odgovorio: "Zato da traim milost?
Ako sam zatvoren s pravom - zadovoljan sam presudom pravde, a
42 Isto, str. 994.
43 Isto, str. 994.
4 Fethi Jeken, nav. djelo, str. 210.
45 Opirnije o tome: Muhammed Abdulaziz elMusnid, EI-''idune illab, Rijad, 141 1 .
god, str. 12-16.
4 Yvonne Y. Haddad, nav. djelo, str. 146.
301
--................................
5@K"i
ako sam zatvoren nepravedno - ja ne mogu traiti milost od
nepravednog! "47 Takoer je rekao: "Zaista moj kaiprst, koji svj edoi
Allahovu jednou u namazu, odbija napisati ijedno slovo kojim bih
priznao vlast tiranina!"48 Tako vrst i nepokolebljiv stav siguro je
rezultat njegova iskrenog imana i dubokog ubjeenja u ispravnost
svoga puta a njegov izrazito negatvan stav prema tadanjim
egpatskim vlastima sigurno je rezultat i strahovitog muenja kroz koje
je prolazio u zatvoru.
U svakom sluaju, mnog smatraju da je on svojom hrabrom
smru potvrdio ideje za koje se zalagao u svojim djelima, te ga veliaju
i smatraju ehidom. Zato mnogi nj egovi biograf, a i ostali, kada
navode njegovo ime, obavezno ispred imena spomenu i rije: ehid,
kao da je sastavni dio njegva imena. Koliko je njegova smrt dirula
mnoge vidi se, izmeu ostalog, i po rijeima Allala el-Pasija, koje je
izgovoro nakon poraza Egpta i ostalih arapskih zemalja u
kratkotrajnom ratu 1 967. godine protiv Izraela: "Allah nije htio
pomoi u ratu koji je vodio ubica Sejjida Kutba . . . ! ! ! ", aludirajui na
predsj ednika Demala Abdunnasira.49
Biogafska djela o Sejjidu Kutbu
Ovo je, u najkraim crtama, prikaz ivota i djela Sejjida Kutba,
istaknutog islamskog mislioca i mufessira. Imajui u vidu znaaj
nj egova djela u cijelom islamskom svijetu, mnog istiu da je dvadeseto
stoljee svakako obiljeeno njegovim ivotom i djelovanj em. Zato su
napisana brojna biografska djela i studije, ne raunajui veliki broj
lanaka, o njegovu ivotu i radu. Ovom prilikom navest emo samo
najpoznatije:so
1 . El-'Amavi Ahmed Sulejman, EI-'iimur-rbbani effehid Sej id
Ktb (od Boga odabrani alim- fehid Sq Ktb),
2. Muhammed Tevfk Berekat, SejKtb,
47 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 995.
48 Isto, str. 995.
49 Hajruddin ez-Ziriki, nav. djelo, III tom, st. 148.
50 Prema ve navedenom djelu Fahda ibn Abdurrahmana er-Rumija, str. 996.
302
3. Mehdi Fadlullah, Me'a Sej id Ktb fkrhus-siasij u ved-dinij u (Sa
S d K thom - negove politke i terske idee),
4. Ibrahim ibn Abdurrahman el-Bulejhi, Sej id Ktb ve turasuhul
edebij ul-kr (Sej id Ktb i negovo knievno i ideno nasliee),
5. Muhammed 'A Kutb, Sdid Ktb ev sevrtl-krl-islami (Sej
Ktb ili rvoluca islamske mis/z),
6. E!-

ehid Sej id Ktb - sabrani lanci raznih autora,

7. Salah Abdulfettah el-Halidi, Sdid Kutb e!-!ehidul-haj (Sdid
Ktb, v !ehid,
8. Jusuf el-'Azm, Ra'iul-krl-islmij il-mu'asir e!-!ehid Sej id Ktb
(Pionir savremene islamske misli, ehid Sdi Kutb),
9. Salah Abdulfettah, Fi :ia/il-Kr'an - dirase ve takvm (U okrlu
Kr'ana - analiz i ocena) - doktorska disertacija,
10. Ahmed el-Bedevi, Sdid Ktb nakiden (Sdid Ktb kao krtat
- doktorska disertacija,
1 1 . Salah Abdulfettah, Sdid Ktb vet-tasvrl-nnij u fi-Kr'an
(Sdid Ktb i umjetika slika u Kr'anu) - magistarska radnja,
12. Abdullah el-Habbas, Sdid Ktb el-edibun-nakid (Sdid Kutb kao
knievni krtat - magistarska radnj a.
Njegova djela
Kutb je autor brojnih djela od kojih j e veina doivjela veliki broj
izdanja i bitno utjecala na tokove islamske misli u arapsko-islamskom
svij etu.

ak i djela iz prvog peroda nj egova pisanja izazivaju panju i

interesovanje, jer se on jo tada pokazao kao vrstan knjievnik i
knjievni kritar. Dj ela iz drugog perioda njegova ivota koja govore o
islamskim temama imala su daleko jai odjek i naila su na izvanredan
prjem irom islamskog svij eta, te je Kutb poznatiji po njima. Nj egva
najpoznatija dj ela su:
l. Fi :/ll-Kr'an ( okrlu Kr'ana) - nj egov uveni komentar
Kur'ana, preveden i na bosanski jezik,
2. Me' ft-tark (Znakov pord puta) - prevedeno na bosanski
j ezik,
303
S!td K"t
3. EI-'daletul-idtma'ij etu fl-islami (Socalna pravda u islmu),
4. Et-Tasvrlfnnij ufi-Kr'ani (mjetnika slika u kur'anu),
S. El-Islamu ves-selamul-'alemij(slam i stetski mir),
6. El-Islamu ve mufkiltul-hadare (slam i prblemi danafne cvlizace),
7. Hasaisut-tesawurl-islamij i ve mukavvmatuhu (Odlike i faktor
koncece islama),
8. Dirasat islamij e (slamske studie),
9. Nahve mudeme'in islamij( islmskom drftu),
1 O. Ma'rketul-islami ver-r'sumalij e (orba izmeu islama z
kapitalizma),
1 1 . Tasvibat fl-krm mu'asir (sravke u savremeno islmskoj
m
1 2. Emrka e/et r'etu (merka kou sam vdio),51
13. Mefahidul-kijamet fl-Kr'an (n'zor K}ametskog dana u
Kr'anu),
14. EI-Mustakbelu li hazed-din (uduost prpada i
1 5. En-Nakdul-edebij u - usu/uhu ve menahiduhu (jievna krtka
- osnove i prava),
1 6. Kutub ve fahsij at (jie i lifost),
s
2
1 7. Hazed-din (Ova tera),
1 8. Teir suretf-

ura (Tumaene sure ef-

ura),
1 9. Tesr aatr-rba (Tumaene aeta o kamat),
20. Islam ev la islm (ezpotune predanost Alahu nema islma),
21 . Muhimmetf-fa'ir fl-haat (

ta je potebno pjesniku u vo tu),.

22. Tiun minel-kare (iete sa sela) - roman,
23. EI-Medinetul-mefhure (uveni grad) - roman,
Sl
Muhammed ibn Abdulaziz es-Sudejs, Ed-Diraatul-kraniefl l-m,st. 81 .
52 Hajruddin ez-Ziriki, El-A'lam, III tom, str. 148.
304
24. EI-Ksasud-dinij (erska kaivana) Kutb je koautor ovog
djela,
25. EI-Dedidu fl-lugatl-arebij e (ovo u araskom jeiku) - Kutb je
koautor ovog djela.s3
Uz spomenuta djela koja su tampana kao zasebne cjeline, treba
ukazati i na veliki broj lanaka koje je Kutb objavo u raznim
asopisima, poput: EI-Lva'ul-dedi Ed-Da'va, Medeletui-Azhar
Medeletul-iman, Medeletuf-fihab/4 EI-Ihvanul-muslimun, itd.
Kutbov tefsir
Najvanije i najobimnije Kutbovo djelo je, svakako, njegov
uveni komentar Kur'ana: Fi ii r'an - U okrilu Kur'ana. Budui
da on na stranicama tog djela izlae svoj doivljaj i razumijevanje
Kur'ana, strunjaci za tefsir to djelo najee ubraj aju u racionalne
komentare Kur'ana. Meutim, imajui u vidu knjievnu vrijednost tog
djela, neki ga ubrajaju u knjievni smjer u tefsiru, dok ga trei,
uzimajui u obzir njegov potcaj na rad i rtvu za islam, smatraju
najistaknutijim komentarom Kur'ana sa stanovita islamskog pokreta.
Pisanje tog djela teklo j e na sljedei nain: Nakon svog uvenog
djela Et-Tasvrl-nni fi-Kr'ani, Sejjid Kutb 1 952. godine u sedam
brojeva asopisa EI-Muslimun na isti nain tumai odreene kur'anske
ajete, nakon ega odluuje da istom metodom protumai cijeli Kur'an.
Planirao je da svaki duz (trideseti dio) Kur'ana objavi kao zaseban
svezak, koji bi napisao za dva mjeseca. U poetku j e uspijevao odrati
taj tempo, pa i premaiti ga, jer je od oktobra 1 952. pa do januara
1 954. godine objavo tumaenje prvh esnaest duzova Kur'ana.55
Nakon toga Kutba zatvaraju, ali on nastavlj a sa pisanjem tefsira.
Tako je u zatvoru dovrio tumaenje kompletnog Kur'ana, a je, zbog
drugaijeg ivotnog iskusta i novih otkria u Kur'anu, poeo sa
preradom i dopunom tumaenja prvih duzova Kur'ana. Nekada su te
dopune i prerade bile tolike da su neki duzovi u drugom izdanju bili
53 Yvonne Y. Haddad, Sej id Ktb: ideolog islamske obnov, rad objavljen u: Kur'an u
savremenom dobu, priredio: Enes Kari, II tom, str. 134.
54 Isto, str. 134.
55 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Itdahatt-teiri fl-karir-rabi'i 'aer, III tom, str. 997.
305
Sejt K. t
duplo obimniji nego u prvom izdanju. Prije nego to je puten iz
zatvora dovrio je preradu i dopunu prih deset duzova a nakon
izlaska iz zatvora nastavlja posao na dopuni jedanaestog, dvanaestog i
trnaestog duza. Zatim ga ponovo zataraju i on ne uspijeva nastaviti
sa dopunom i preradom ostalih duzova, jer je nad njim izvrena
smrtna kazna.5
6
To je razlog to su naredni duzovi u konanom
izdanju ovog djela manjeg obima.
Iz uvoda u tefsir moe se zakljuiti da je Sejjid Kutb, vrativi se
istinski islamu, shvato vrjednost Kur'ana i nj egove poruke, te da j e
drugi dio svog ivota ivio u skladu sa njegovim prncipima. Taj dio
ivota, kako sam trdi, proveo je "u okrilj u Kur'ana" (f zilalil-Kur'ani),
po emu je i nazvao svoj tefsir. Iako je znatan dio tog peroda proveo
u zatvoru, podvrgnut stranim muenjima, on ga smatra naj sretnijim i
naj kompletnij im dijelom svog ivota, periodom u kojem je uskladio
svoj ivot sa kur'anskim principima, te naao smiraj u ivotu, i pored
izuzetno tekih iskuenja kroz koja j e proao.
Izmeu ostalog, on u uvodu u svoj tefsir kae: "

ivj et sa FI
ZILALIL-KUR'AN ( OKRILJU KUR'ANA) blagodat je koju
spoznaje samo onaj koji ju je okusio, blagodat koja uzdie ivot,
blagosilja ga i proiava. ( ... )

ivio sam uivajui U OKLJU

KUR'ANA - toj kompletnoj uzvienoj i istoj koncepciji postojanja -
bitka . . . cilju postojanja svega, cilju ovjeijeg postojanja i poredio to sa
koncepcijama neznanja u kojem ivi ovj eansto na istoku, na
zapadu, na sjever i j ugu, pa sam se zapitao, kako ovjeansto ivi u
barutin ija je voda nepitka, u ponoru u koji sve vie tone, u mranoj
tami, a na domaku mu je isto plodonosna tlo, tako visoki duhovni
napredak i tako blistavo svjetlo?"S7
Dakle, Kutb svojim tefsirom otkriva i drugima istinu do koje j e
doao, istiui da j e to jedini put spasa, te da sv drug putovi vode u
zabludu. I e ljudi prihvatt Allahovu Knjigu kao vodi u svim
sferama svog ivota, pa ivj eti u skladu i zadovolj stu i na dunjaluku i
na ahiretu, i e odabrati put zablude, koji ih vodi neredu, nesrei i
propasti na oba svij eta: "Koz ivlj enje U OKILJU KUR'ANA doao
sam do vrstog uvj erenja . . . da nema dobra na ovoj Zemlji, nema mira
56 Isto, str. 997, 998.
57 Sayid Qutb, U okrlu Kl r ana, prijevod sa arapskog: tim prevodilaca, Sarajevo 1 996,
tom I, str. 1 .
306
ovom ovjeanstvu, nema smirenost ovom ovjeku, nema napretka,
blagodat niti istote, nema skladnosti sa zakonima kosmosa i
prrodom ivota . . . , bez povratka Allahu. ( . .. ) Okretanje a Allahovom
programu izloenom u Njegovoj Knjizi nije nafla - da ovjek neto
radi kad mu na um padne, niti neto dobrovoljno, niti predmet izbora
hou
-
neu . . . 58
Odlike Kutbova tefsira
Tefsir Fi :ia/il-Kr'an spada meu relativno due komentare
Kur'ana i najee je tampan u est tomova. Na poetku tumaenja
sure Kutb pie uvod u suru, govorei o njenoj vrijednosti, te o temama
koje obrauje. Ako je sura kraa, na poetku tumaenja je navede pa je
onda komentarie, a ako je dua, onda navede njen prio dio, koji ini
jednu tematsku cjelinu. Zatim ukratko opie o emu taj dio govori i
kojim povodom je objavljen (ako ima povod objave), a onda tumai
ajet po ajet. Zatm navodi slijedee dijelove, dok ne doe do kraja sure.
O Kutbovu nainu tumaenja kur'anskih ajeta i o odlikama
njegova tefsira puno je pisano, izmeu ostalog i nekoliko studija, pa i
doktorskih disertacij a.59 M emo u najkraem iznijet vanije
karakteristike tog djela:
1 . Istanan knjievni stl.
"Uzvieni Allah podario je Sejjidu Kutbu -Allah mu se smilovao
- izvanrednu sposobnost u knjievnost i istanan knjievni stil, u to
niko ne sumnja. Taj uroeni dar on je na najbolji nain iskoristio u
svom tefsiru, to je vjerovatno jedan od razloga zbog kojih nj egovo
djelo nailazi na izuzetno dobar prijem u dananje vrijeme. "
6
0
Interesantno je da je u stoljeima prije Kutba prodeflovao veliki broj
mufessira a da niko od njih nije uspio pri Kur'anu sa knjievnog
aspekta, kao to je to on uinio. Budui da je posebnu panju obraao
kur'anskom stilu i duhu kur'anskog izraza, on je znao otkriti neka
znaenja koja prethodni mufessiri uope nisu prmijetili. Dodue,
njegov stil je vsok i za neke donekle nerazumljiv - ak i u prjevodu na
5
8
Isto, str. 6, 7.
59 Kao to je npr. ve spomenuta doktorska disertacija: Fi Zilli-Kran - drae v takvm
(U olr!I Krana - analza i oqena) od dr. Salaha Abdulfettaha.
6 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, III tom, st. 999.
307
Sid K
bosanski jezik a je zbog ljepote stla i snanih poruka ipak naiao na
izvanredan prijem.
2. Duboki doivlj aj kur'anskog teksta.
Na vie mjesta u svom tefsiru Kutb govori o tome kako
kur'anski tekst ima posebnu mo, jer ostavlja neizreciv osjeaj na
ljudsku duu, srce i razum.

ak i Kutb, sa izuzetnim sposobnostma za

izraavanje, ukazuje na to da je nemogue opisati taj osjeaj i pretoiti
ga u rijei i slovaJ61 Uz to on na nekoliko mjesta u svom tefsiru istie
da mu se vie puta znalo desiti da je neke ajete prouio na stotine puta,
ali je njihovo znaenje dokuio tek kada se vratio kur' anskim
principima i nakon to se duboko uivio u kur'anski tekst, te u prilike u
kojima je Kur'an objavljivan. On istie da ivjeti u atmosferi Kur'ana
ne znai samo iitavati kur'anski tekst i izuavati njegove znanosti,
nego saivjeti se sa prilkama u kojima je Kur'an obj avljivan, to je
uslov za ispravno razumijevanje nj egova teksta.62
3. Potenciranj e rada za islam.
Kao to je ve reeno, Kutbov tefsir mnogi smatraju
najistaknutjim komentarom Kur'ana za pripadnike islamskih pokreta,
jer potie na rad, pokree na akciju i poziva na davanj e maksimalnog
doprinosa za islam. Na vie mjesta u svom tefsiru on istie da j e
aktivno bavljenje radom za islam u okviru demata klju kojim se
otaraju vrata razumijevanj a i pristupa Kur'anu, te shvatanja nj egovih
intencija i ciljeva. "Po drug put ukazujemo da Kur'an otkriva svoje
tajne samo onima koji se bore u skladu sa Kur'anom i u borbi provode
veliki dihad. Samo takvi ive u atmosferi u kojoj j e Kur'an objavljen.
Samo oni osj eaju slast Kur'ana i spoznaju g, jer oni primjeuju kao
da se Kur'an ba njima obraa, isto onako kao to se obraao prvom
muslimanskom drutvu pa je to drutvo osjetlo nj egovu slast,
spoznalo je i krenulo naprjed s njim. "63
4. Pristup kur'anskom tekstu bez unaprijed formiranih stavova.
Kutb je smatrao da je kur'anski stil iznad ljudskih formi i oblika,
te da g ne treba posmatrat kroz prizmu ljudskog poimanja i kliea u
6t
Vie o tome vidjeti na poetku tumaenja sure Er-R'd.
62
Vie o tome vidjeti na poetku tumaenja sure EI-En'am.
6
3 Sayid Qutb, U okr!H Kt r'ana, XII tom, st. 95.
308
knjievnosti, nauci, umjetnosti, itd. On ukazuje na to da su mnoge
podjele i standardi uspostavljeni meu ljudima plod njihova
subjektivnog miljenja, te da se, kao takv, ne mogu primijeniti na sutu
istnu, odnosno na rijei Uzvienog Allaha. U tom smislu, on estoko
kitkuje one koji pokuavaju kur'anska kazivanj a shvatit kao
izmiljene prie, romane i drame u knjievnost, te naglaava da
Kur'anu treba pristupiti bez tih kliea i vjetakih standarda i podjela.
Tek tada moi e se Kur'anu prii nepristrano, kao sutoj istni, i tek
tada e se njegova znaenja otkrivati onima koji tragaju za njima.
6
4
5. Tematsko jedinstvo.
Kutb izvanredno dobro uspij eva pronai osnovnu poruku,
glavnu misao i j edinstenu ideju, koja se provlai kroz cijelu suru - bez
obzira da li j e ona kratka ili duga - pa ak i kroz cijeli kur'anski duz.
O toj njegovoj vrlini dr. Adnan Zerzur, izmeu ostalog, kae: "On j e
prvi mufessir u cj elokupnoj povijesti asnog Kur'ana koji j e ukazao na
tematsko j edinstvo pojedinano u svakoj suri, bez obzira da li se radi o
kraoj ili duoj suri. On je to praktino pokazao, odnosno on je to
pravilo na najbolji nain primijenio i produbio u svom izvanrednom
tefsiru - Allah mu se smilovao! . . . "
6
5 Ukratko, on je pronalazio
tematsko j edinsto otkrivajui vezu u slijedeim segmentima:
-
izmeu prethodne i naredne sure,
-
izmeu lekcij a unutar j edne kur'anske sure,
-
izmeu odlomaka unutar jedne kur'anske lekcij e,
-
izmeu svih ajeta unutar j ednog odlomka, i
-
izmeu pojedinih rijei i reenica unutar jednog ajeta.
66
Sam Kutb o tome, izmeu ostalog, kae: "Svako ko ivi U
OKLJU KUR'ANA primijetit e da svako sure ima karakteristinu
posebnost, posebnost koja ima svoju duu i srce, ( . . . ). Svako poglavlje
ima posebnu atmosferu koja natkriva sve njene teme, i ini da tekst
j ednog poglavlj a ukljuuje ove teme u j ednu cjelinu zbog neega
odreenoga, ostarujui time skladnost tema, shodno datoj atmosferi.
6
4 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, III tom, st. 1035-1038.
6
5 Isto, III tom, str. 1039.
66
Isto, III tom, str. 1040.
309
$ K..
Svako sure ima takoer i svoj muziki ritam i, kada se on izmijeni u
tekstu, tu dolazi samo radi usklaenosti sa posebnom tematikom. Ovo
je ope obiljeje svih poglavlja u Kur'anu . . . "67
6. Neulaenje u detalje o kojima Kur'an nita ne govor.
Mnogi mufessiri prije Sejjida Kutba uputali su se u tumaenje
pojedinost o kojima Kur'an ne daje nikake informacij e, pa ak i u
stvarima gajba, ime su u dosta sluajeva skrenuli sa ispravnog pravca
prilasku i tmaenju kur'anskog teksta. Kutb je to uoio, pa nije
dozvolio da se i kod njega ta greka ponovi.

tavie, otvoreno je, na

poj edinim mjestima, ukazivao kako su se neki prethodni mufessiri
uputal u tumaenje neega za to nisu imali osnove. Tako npr.
tumaei ajete iz sura Tebarke i Es-Saf at, koji govore o dinima i
ejtanima, on istie da se pri tumaenju takvih ajeta pridravao
kur'ansko-sunnetskog teksta, te da nita mimo toga nije uzimao u
obzir, jer se radi o gajbu, tj. stvarima koje ljudi ne mogu spoznati.6B
7. Osuivanje upotebe j evrej skih i kranskih predaja (israilijjat)
pr tumaenju Kur'ana.
Jedna od glavnih mahana mnogh tradicionalnih mufessira bila j e
to to su se pri tumaenju kur'anskog teksta obilno koristil j evrej ske
kranskim predajama, bez provjere njihove vjerodostojnost. Na taj
nain se, naalost, u tefsir uvuklo dosta tumaenja koja nemaju
potvrdu u islamskim izvorima, ili - to je jo gore - koja su u
kontradiktornost s njima! Svjestan te krupne greke, Kutb sebi nije
dozvolio da uvrtava takve predaje u svoj komentar Kur'ana, nego je
ak na nekoliko mjesta i krtikovao prethodne mufessire koji su tako
postupali. Nema potrebe pojanjavat da j e Sejjid Kutb, u vezi s tim
pitanjem, bio potuno u pravu, to su kasnije posvj edoili mnogi
stnjaci za tefsir.
8. Neulaenje u fkhska razilaenja.
Kutb, takoer, nije bio prstalica mufessira koji su ajete sa
fkhskom tematkom tumaili detaljno, tako da ih j e dosta svoje tefsire
pretorilo u fkhske knjige, koje su za glavnu temu imale tmaenje
ajeta o fkhskim propisima. On je pri tumaenju takvih ajeta navodio
6
7 Sayid Qutb, U o/r/u Krana, I tom, str. 24.
68
Vidjet njegovo tumaenje S. ajeta sure Tebarle, te 7. i 10. ajeta sure Er-Saf t.
3 1 0
osnovne erijatske propise u vezi s tm ajetom, ali detalje nije
spominj ao, pogotovu ne one u kojima su se islamski pravnici razil.
Tako npr, tumaei rijei Uzvienog: "A onaj ko ne bude mogao -
neka tri dana posti . . . "69, on kae: " .. .I u sluaju posta ova tri dana ne
postoji j edinstven stav pravnika, da li te dane postti uzastopno i sa
prekidima, zbog toga to se u tekstu ne govori o uzastopnom postu.
Navoenje pravnih razilaenj a o tim detaljima ne dolazi u okvir naeg
metoda u Zilalu. Ko eli vie saznanja o tome, neka to potrai u
pravnim djelima . . . "70
9. Neuputanje u opiro izlaganje gramatkih pravila.
U nekim tefsirima opiro se izlau gramatka pravila i
gramatike analize kr'anskog teksta, tako da u njima preovladava taj
segment tmaenj a Kur'ana. Meutim, Sejjid Kutb je smatrao da nema
potrebe za takvim nainom tumaenja Kur'ana, pa je u svom tefsiru
samo donekle izlagao gramatka pravila. U uvodu u prvo izdanje svog
tefsira on, izmeu ostalog, kae: "Maksimalno sam nastojao da se ne
utopim u jezike, ilmulkelamske i fkhske studij e, koje bi se isprijeile
izmeu Kur'ana i moje due, odnosno izmeu moje due i Kur'ana.
Ulazio sam samo u ono za ta sam kur'anski tekst daje inspiraciju . . . "71
10. Odbojnost prema "naunom" tefsiru.
Kajem devetnaestog i poetkom dvadesetog stoljea meu
islamskim uenjacima poj avio se pravac u tumaenju Kur'ana koji se
uslovno naziva "nauni tefsir". Naime, u to vrjeme veina
muslimanskih zemalja bila je pod okupacijom pa su neki islamski
uenjaci pokuavali uskladiti sva do tada poznata nauna otka sa
kur'anskim ajetma. Time su heli povratt povjerenje muslimana u
Kur'an i dati odgovor na pitanj e zato su muslimani zaostali, ukazujui
na injenicu da nije problem u Kur'anu, nego samim muslimanima,
koji su se u praksi poprilino udaljili od Kur'ana. Meutm, problem j e
u tome to su neki uenjaci napreac povezivali tadanje naune teorije
sa kur'anskim tekstom, a poslije se pokazivalo da su neke od tih teorja
bile pogene! Sejjid Kutb, to je vidljivo i u spomenutm
karakteristkama nj egova tefsira, nije za takav pristup Kur'anu. On
69 EI-Maie, 89.
70 Sayid Qutb, U olrfu lrana, VII tom, str. 27, 28.
7
1
Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, III tom, st. 1 09.
3 1 1
5e_J Kt
prlazi kur'anskom tekstu sa beskrajnim povjerenjem, kao neemu to
je iznad svega drugog, pa nema potebe da se njegova ispravnost
dokazuje neim drugm, pogotovu nepotvrenim naunim teorjama.
Sejjid Kutb o tome gvori na vie mjesta u svom tefsiru, kao npr. pri
tumaenju 1 89. ajeta sure EI-Bekar, 2. ajeta sure EI-Furkan, te 30. ajeta
sure EI-Enbia'.
1
2
Prigovori Kutbovu tefsiru
Kao i svako ljudsko djelo, tako i Kutbov tefsir ima odreenih
nedostataka. Oni koji su pisali o tome sami kau da su ti nedostaci
mali i da su zanemarivi u odnosu na sveukupnu vrijednost tog tefsira.
Radi se, uglavnom, o slij edeim nedostacima:
1 . Ajete koji govore o "istvau", tj. o mjestu na kojem se nalazi
Uzvieni Allah, Kutb tumai u skladu sa racionalistikom kolom u
tefsiru, u smislu da se tim ajetima hoe rei da je Allah iznad svega i da
svime vlada. Meutm, poznato je da su klasini islamski uenjaci
zauzeli stav u vezi s tm, ustvrdivi da se u tm ajetima govori o
Allahovu postavljanju na Ar, tj. da se On nalazi na Aru, a da nain
tog postavljanja mi ne znamo i ne treba da ulazimo u to.73 Ovdje se
radi o strunoj raspravi u oblasti akaida, tako da u nju ne teba ulaziti
onaj ko nij e strunjak u toj oblasti.
2. Kutb je u veini svog tefsira navodio dobar broj hadisa koji su
u vezi sa ajetom koji tumai, ali je ponekad izostavljao hadise koji su
vjerodostojni a koji se odnose na temu u tumaenom ajetu. Pored
toga, nekada j e navodio slabe (da'if hadise, bez navoenja stepena
njihove vjerodostojnost i zbirke u kojima se nalaze. 74
3. Tumaei 1 87. ajet sure EI-Bekare Kutb je doao do zakljuka
da post poinje pred izlazak sunca: "Prema verzijama koje su prenijete
o defnisanju vremena imsaka (vrijeme kada prestajemo sa jelom)
moemo kazat da je to vrijeme neto malo prije izlaska sunca . . . "75
7
2
Vie o odlikama Kutbova tefsira vidjet: Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo,
III tom, str. 998-1054.
73 O tome opirje vidjet: Muhammed ibn Abdulaziz es-Sudejs, nav. djelo, str. 103,
104.
74 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, III tom, str. 1052.
75 Sayid Qutb, U okrlu Krana, II tom, str. 94.
3 1 2
Meutim, jasno j e da j e to pogrean zakjuak, te da poetak posta
nastupa sa zorom.76
Na kaju
Uzimajui u obzir sve karakteristike Kutbova komentara
Kur'ana, moe se zakljuit da se radi o izuzetno vrij ednom djelu, koje
je neophodno muslimanima dananjice, kao to kae ejh Menna' el
Kattan, rahmetullahi alejhi: "To djelo je, uistinu, ogromno idejno i
drutveno bogatsto, koje je potrebno svakom dananjem
musliman u. "7 Govorei o vrjednosti tog tefsira, Muhammed ibn
Abdulaziz es-Sudej s kae: "Dok itam ovaj tefsir osjeam slast i elim
da itanje traje dugo. To je zato to smatram da je to tumaenje
cjelokupnog ivota u svjetlu Kur'ana, koji je uputa cijelom
ovjeanst i izbavitelj iz zablude. ( . . . ) Ovaj tefsir do u detalje
analizira probleme sa kojima se muslimani suoavaju i nudi rjeenja.
Uistnu, to je tefsir koji treba da ima svako koga interesuje islamsko
obrazovanje, jer se Kutbov tefsir smatra jednim od najboljih
komentara asnog Kur'ana. "78
O kakvoj se vrij ednosti radi i koliku je panju izazvao Kutbov
tefsir govori i podatak da j e u perodu od 1 972. do 1 995. godine to
djelo doivjelo dvadeset etiri izdanja - i to u velikom tirau - to je, u
prosj eku, j edno izdanje godinje! To djelo prevedeno j e na veliki broj
stranih j ezika, meu kojima je i bosanski. Treba estitati Fakultetu
islamskih nauka u Sarajevu i prevodiocima tog djela, koji su doprinijeli
da se njegov kompletan prijevod objavi u trideset .tomova (od kojih
svak, u naelu, obuhvata po jedan kur'anski duz) u periodu od 1 996.
do 2000. godine. Time j e znatno obogaena literatura iz oblasti
tmaenja Kur'ana na bosanskom jeziku.
* * *
76 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, III tom, str. 1052, 1053.
77 Menna' el-Kattn, Mebahis f 'ulumil-lr'an, str. 374.
78 Muhammed ibn Abdulaziz es-Sudejs, nav. djelo, str. 1 03.
3 1 3
SE'IDHAWA
1 935/1 354. -1989/1409.

ejh Se'id Havva bio je sudionik burnih dogaaja

dvadesetog stoljea u Siriji, pa i ire. Cijelog ivota bio je
neumori borac za ljudska i vjerska prava, zbog ega je oko pet
godina proveo u zatvoru. Od rane mladosti bio je pripadnik
pokreta
"
Muslimanska braa
"
, istakao se kao da'ija i
organizator mnogih vrijednih projekata, bez obzira u kojoj je
zemlji boravio. Napisao je veliki broj djela iz raznih oblasti, a
naroit doprinos dao je svojim tefsirom, koji je za kratko vrijeme
doivio vie izdanja.
Se'i d tavva
Njegovo puno ime je: Se'id ibn Muhammed ibn Dib Havva.
Roen je 27. 9. 1 935, odnosno 1 354. hidretske godine u gradu Hami, u
Siriji.l Oevom linijom vodi porijeklo direktno od Muhammeda,
s.a.v.s.2 Odrastao je u slabije imunoj porodici a pokretu Muslimanska
braa prikljuio se jo u srednj oj koli. Islamski fakultet zavrio j e u
Damasku. Potom je radio kao profesor u Siriji, Saudij skoj Arabiji i
Jordanu. Napisao je mnoga djela i uestvovao na brojnim kongresima i
seminarima irom svijeta. Cijeli ivot posveto je radu na osvjeenju
muslimana i popravljanju njihova stanja, kako u domovini Siriji, tako i
u cijelom islamskom svij etu, zbog ega je pet godina proveo u zatvoru.
Umro je u Ammanu (ordan), 9.3. 1 989. godine, gdje je i ukopan.J
Odrastanje
Se'id Havva roen je i odrastao u slabije imunoj porodici. U
drugoj godini ivota ostaje bez majke, pa je j edno vrijeme o njemu
brinula nana. Ona je bila stroga prema njemu, to je na njega ostavilo
pozitvnog traga, jer ga j e odgajala u duhu pravednosti i potenja.4 Od
ranog djeatva pomagao je ocu u poslu, koji se bavio prodajom voa i
povra naveliko. To ga je izvjesno vrijeme ak sprjeilo i da pohaa
kolu, a je, biljeei dugovanja i naplatu sredstava, vjebao pisanje i
matematiku. Uz to, otac mu je davao da ita uvena djela iz arapske
knjievnost i historij e, to je u nj emu pobudilo veliki interes za
itanjem, pa je jo od tada stekao naviku da maksimalno koristi
slobodno vrij eme za itanje.5 Njegov otac bio j e poznat po esttosti i
potenju, pa je to nastojao prenijet i na svoju djecu. U
autobiografskom djelu: Hahi tedbet ve hahi haat Se'id Havva
navodi da ga j e otac odgaj ao u duhu esttosti, potenja, uvanja od
tueg imetka, da ga j e upuivao da ne poklanja puno panje vanj tini,
te posebno da uva ugled i ast, o emu on kae: "Otac me je odgaj ao
ukazujui na to da je najvanij a stvar na svjetu ast i potenje. "6
1
Muhammed Hajr Ramadan Jusuf, Tetmmetui-E'alam liz-Zirkl, Bejrut 1998, I tom, str.
207.
2 Se'id Havva, Haihi ted:bet ve haihi fehadet, Kairo 1987, str. 7.
3 Muhammed Hajr Ramadan Jusuf, nav. djelo, I tom, str. 208.
4 Se'id Hava, Haihi ted:bet ve haihi fehadet, str. 7,8.
s Isto, str. 9,10.
6
Isto, str. 1 1 .
3 1 6
Nj egov otac uivao je ugled upravo zbog svog potenja, te zbog
zauzimanja za druge i u situacijama kada ga je to skupo kotalo, kao i
zbog uea u otporu francuskoj okupatorskoj vlasti.7 Sve te osobine
Se'id Havva usvojio je od oca i nosio tokom cijelog svog ivota.
Vrijeme u kojem je Se'id Havva odrastao bilo je puno previranj a:
oslobaanj e od francuske okupacione vlast, borba za uspostavu nove
vlasti, sukobi izmeu nacionalista, komunista i islamista u vezi sa
karakterom nove vlasti, prisutnost islama u j avnom ivotu, itd.
itajui mnogo i dolazei u dodir sa raznim pravcima, on je vrlo rano
procijenio kakvo je stanje u Siriji i odluio stati na stranu islamista,
prikljuujui se pokretu Muslimanska braa jo u prom razredu srednj e
kole, 1 372. hidretske, odnosno 1 952. godine.8 Interesovale su ga
razne naune discipline, pogotovu o spoznaji, pa je tako itao o

kim
flozofma, te srednj evij ekovnoj i modernoj zapadnoj flozofji. Citao je
i islamska djela - jo kao dijete bio j e poeo uiti Kur'an napamet, ali j e
tek nakon pristupanja Muslimanskoj bra poeo sa veim
interesovanjem i dubljim promatranjem iitavati djela, naroito
islamska. Posebno je uivao u otkrivanju kur'anskih neiscrpnih istina.9
Pokazujui veliko interesovanje i upornost u da'vetskom radu, vrlo
brzo j e napredovao u pokretu, tako da j e za relativno kratko vrij eme
postao glavni nosilac da'vetskih aktivnosti Muslimanske brae meu
srednjokolcima Hame. to Iako je puno itao, te pokazao izvanredne
sposobnosti u pisanju, srednju kolu, ipak, nij e zavrio sa odliim
uspjehom - kao ni fakultet poslije - jer mu je dosta vremena
oduzimalo pomaganje ocu u preprodaji robe, te aktivnosti u pokretu.
l l
Studranje
Se'id Hava 1 955. godine upisuje islamski fakultet Ku/ij etuf-fer'a u
Damasku, koji je osnovan godinu dana ranije. Uz redovan studij
nastavlja i sa svojim vannastavnim aktivnostima. U toku prve godine
fakulteta stavlj a sebi u obavezu da zavri hifz, to mu i polazi za
rukom. Nastavlja i sa da'vetskim aktivnostma meu studentima, te ga
7 Muhammed Hajr Ramadan Jusuf, nav. djelo, I tom, str. 207.
s
Isto, str. 207.
9 Se' id Havva, Ha:hi ted!bet ve ha:hi Jehaet, str. 25, 26.
10
Isto, str. 27.
1 1
Isto, st. 29.
3 1 7
Se'i d tava
na tom fakultetu odreuju za predstavnika Muslimanske brae. Pored
toga dolazi u kontakt sa brojnim uenjacima i ejhovima, jer - kako
sam kae - on je udio i tragao za istinom, te za onim sa ime j e Allah
najzadovoljniji. 12 Kod nekih sufjskih ejhova naiao je na iskrenu
bogobojaznost, skromnost i spremnost za rad na polju islama, pa se
donekle vezao i za njih, ostajui cijelog ivota ljubitelj i praktar
tesavfa, al ne kao slijepi podanik, nego u mjeri u kojoj je to u skladu
sa Kur'anom i Hadisom. Radei na tom planu, on je, izmeu ostaog,
napisao izvanredno djelo: EI-Mustahles f tezkietl-enus, koje je
fokusirana na odgoj due, a kojim je on skrato odreeni dio uvenog
Gazalijeva Ihau-ulumid-dina, odstanjujui ono to nij e utemeljeno na
vjerodostojnim islamskim dokazima. B
Znaajan uecaj na njega imali su kako profesori pred kojima je
studirao u Damasku, tako i ostali uenj aci i ejhovi kojima je on lino
iao i za koje kae da im nema broja. Najistaknutiji meu njima su:
1 . Muhammed el-Hamid - jedan od najistaknutijih 1enjaka i
ejhova Hame,
2. Muhammed ei-Hafimi uenjak i ejh u tesavvuf, porijeklom
iz Alira,
3. Musta es-Siba'i - profesor u Damasku, svojevremeno voa
Muslimanske brae u Siriji,
4. Seid en-Na'san - mufja Hame i ejh,
5. Mustaa ez-Zerka profesor,
6. Fev: Fedulih - profesor fkha i knjievnost,
7. Muhammed el-Mubark - profesor,
8. Hasan Habneke profesor,
9. Ma' rfed-Devalibi - profesor,
1 0. Omer ei-Hakim - profesor,
1 1 . Salih ei-Efkar - profesor,
12
Isto, str. 30.
l3 O njegovoj vezi sa sufjskim uenjacima i ejhovima vidjet: Isto, str. 2938.
3 1 8
1 2. Abdulvehhab el-Haz Dibs - ejh
hanefjskog mezheba u Siriji,
1 3. Abdulkerm er-Rfa'i - ejh,
1 4. Ahmed ei-Murad- ejh,
1 5. Muhammed 'li ei-Murad- ejh.14
najbolji poznavatelj
Prema rjeima samog Se'ida Havve, najvei utjecaj na njega
ostavila su prva dvojica velikana: Muhammed el-Hamid i Muhammed
el-Haimi.15 Pred prvim je najvie uio Kur'an i klasine islamske
znanost, a pred drugim tesavf i metode ienja due.
Kao i toku srednje kole, Se'id Havva je i na fakultetu bio aktvan
na raznim poljima, naroito na planu da'veta, odnosno u radu sa
omladinom, na vraanju njihova povjerenja u islamske vrijednosti.
Neko vrijeme na univerzitetu u Damasku bilo je aktvno samo
udruenje studenata komunista, koje je obezvrjeivalo islamske
principe, pa je on doao u sukob s njima, te je, nakon toga, s
nekolicinom prijatelja-istomiljenika uspio formirati udruenje koje je
promovisalo vrijednosti islama. Njegovom i aktivnou rukovodstva
tog udruenja za kratko vrijeme veina studenata je pristupila
novoosnovanom udruenju, koje je organizovale razne aktivnosti sa
studentima. Meutm, to vojna vlast nije mogla miro posmatrat, pa je
nakon izvjesnog vremena zabranila rad svim studentskim
udruenjima.
l G
Drugo interesantno iskustvo u toku njegova studiranja jeste
ujedinjenje Sirije i Egpta u Ujedinjenu arapsku republku, do kojeg je
dolo kada je bio na drugoj godini fakulteta. To "ujedinjenje"
okonano je, otprilike, kada je on zavravao studij. Iako su ujedinjenje
sa radou doekali skoro svi u Siriji, ubrzo se ispostavilo da ono nosi i
dosta negtivnih posljedica. Naprimjer, kao posljedica ujedinjenja sve
partje i pokret morali su prestati sa radom, izuzev jedne, nacionalne
partje, koja nije radila u interesu vjere. Se'id Havva to nije mogao
mirno posmatati, nego je zajedno sa drugm svjesnim intelektualcima
radio na promjeni stanja, zalaui se za stvari vjere i ljudska prava.
1
4 Se'id Hava, Ha!hi ted:bet v ha!hi fehadet, str. 37, 38; Muhammed Hajr Ramadan
Jusuf, nav. djdo, I tom, st. 207.
t s
Se'id Havva, Ha!hi ted:bet ve ha!hi fehadet, str. 30.
16
Isto, str. 45.
3 1 9
Se'i d tavva
Zbog toga je ve tada dolazio u sukob sa poj edinim predstavnicima
vlast, ali ga to nije obeshrabrivalo. 17 U to vrijeme bio je zabranj en rad i
Muslimansko bra, pa se u tom periodu vie posvetio aktivnostima sa
sufjama, organizujui samo neke kurseve koji su bili bliski pokretu, te
kurseve u okiru sufjskih krugova.
Odsluenje vojnog roka
Po zavretku fakulteta, 1 961. godine, Se'id Hava predaje
nekoliko islamskih predmeta u srednjim kolama, gdje organizuje
da'vetski rad sa omladinom u okviru vannastavnih aktivnosti. 18 U
januaru 1 963. godine odlazi u Damask na odsluenje vojnog roka, gdje
provodi narednih esnaest mjeseci. Rasporeen j e na Fakultet
rezervnih ofcira, to mu je omoguilo da se upozna sa stanjem u dij elu
vojske koji obrazuje rukovodei kadar. Iznenadilo ga je do koje mjere
je u vojsci bio zapostavljen vjerski ivot i koliko se ak omalovaavala
vjera, pa se maksimalno zalagao za zatitu vjerskih prava, organizujui
npr. pri puta na spomenutom fakultetu kanjanje dume-namaza, te
ostalih namaza u dematu. Pri tome je nailazio na odreene probleme
sa pretpostavljenim, ali i na znaajnu podrku mnogih ofcira. Nakon
esnaest mjeseci vojnog roka, Se'id Havva, shodno tada donesenom
zakonu, uplauje odreeni iznos, na osnovu ega je osloboen
odsluenja preostalih osam mjeseci vojnog roka. 19
Revolucija u Hami 1964. godine
Nakon odsluenja vojnog roka on se ponovo vraa predavanju
vjeronauke u srednjoj koli, ali ubrzo dolazi do revolucije u Hami
(1 964. godine) zbog koje se njegovo )oduavanje u koli prekida na
odreeno vrijeme. Naime, nakon raspada UAR-e, u Siriji je ponovo
zaivio vieparj ski sistem, pa su poele politke borbe za prevlast.
Muslimanska braa su takoer obnovili svoj rad i imali su znaajnog
uspjeha, ali su, zbog forsiranja odreenih grupacija od strane zapadnih
zemalja i nestabilnog politikog stanja, te estih prevrata u dravi,
17 Isto, str. 47, 48.
18
Isto, str. 56,58.
19 Isto, str. 58-60.
320
dogaaji il u prilog vjerskih manjina, odnosno nusajrija, koji i danas
vladaju Sirijom. Oni su forsirali svoje kadrove, naroito u vojsci i
policiji, odstranjujui sve one koji su bili naklonjeni islamu. Meutim,
nisu stali samo na tome, nego su bili poeli i sa otvorenim uvredama i
napadima na islamske vrijednosti, pripremajui do za ukidanje
predmeta islamska vjeronauka (et-terbijjetul-islamij je) u kolama,
oduzimanje znaajnog dijela vakufske imovine i dokidanje erijatskog
branog, porodinog i nasljednog prava.
To je izazvalo reakcije velikog broja islamskih intelektualaca i
omladine, to se ogledalo u kritici takvih poteza raznim metodama,
izmeu ostalog i trajkom u kolama. Takve reakcij e uslijedile su u vie
sirij skih gradova a centar im je bio u Hami. Se'id Havva uestvovao j e
u organizaciji tog trajka u Hami, nato je vlast odgovorila blokadom
grada i klasinim vojnim napadom, a stanovnici Hame pruili su
oruani otpor, zbog ega se ti dogaaji nazivaj u Revolucijom u Hami
1 964. godine. Ta deavanja potrajala su oko
p
edeset dana i, na kraju,
zavril su se dogovorom izmeu vlade i naroda. U jednom dijelu tih
sukoba Se'id Havva i najui dio rukovodstva tog otpora morali su
napustti zemlju i otii u Irak a zatim u Jordan. Za to vrijeme vlasti su
ih osudile na smrt, ali je, na kraju, postignut sporazum, kojim se
ukidaj u donesene kazne i normalizuje stanje u Hami. Tim dogaajima
islamisti su ostvarili slijedee rezultate: preduprij eeni su pokuaji
izbacivanj a vjeronauke iz kole, sauvani su vakuf, nastavljeno je
primjenjivanje erijatskog prava u segmentima u kojima je i do tada
vailo, te su islam i islamski propisi, openito u Siriji, vie uvaavani
nego do tada.2o
Boravak u Saudijskoj Arabiji
Ubrzo nakon povratka u Siriju Se'id Havva stupa u brak, u
kojem u narednim godinama dobija etvero djece, troje mukih i jedno
ensko.

to se posla tie, vraa se predavanju vjeronauke u srednjim

kolama u naredne dvij e kolske godine: 1964 l 65. i 1965 l 66.2
1
Meutim, politka situacij a nije se bitno promijenila, tako da su sv
rukovodioci Revolucij e u Hami 1 964. godine bili u ivotnoj opasnosti,
2o
Isto, str. 68-78.
21
Isto, str. 79.
321
Se'id tlavva
pa mu grupa prijatelja savj etuje da izvj esno vrijeme preseli u Saudijsku
Arabiju. On nije htio sam donijet odluku, nego je to prepustio
rukovodstvu pokreta, koj e se sloilo sa prijedlogom,22 tako da on 1 966.
godine odlazi u Arabiju, gdje provodi narednih pet godina svog ivota.
Predavao je nekoliko vjerskih predmeta i discipline arapskog jezika u
srednjim kolama, od ega dvij e godine u gradu Huff a tri u Medini.
To vrjeme koristi i za pisanje nekoliko znaajnih djela.23
Zatorsk dan
Nakon plodonosnih godina u Arabiji, Se'id Havva se 1 972.
godine vraa u Siriju, gdje nakon upornih nastojanja ponovo biva
postavljen za profesora u srednjoj koli, ovaj put u gradu Me'arri. Tu
radi nepune dvij e godine, nakon ega ga vlasti hapse.24 Naime, Hafz
Esed (Asad), tadanji predsj ednik Sirije, hto je izvriti izmjene
dravnog ustava, pa je poetkom 1 973. godine nacrt novog ustava dat
na j avnu raspravu. Meutim, svi oni kojima je bilo stalo do islama
zakljuili su da je taj nacrt opasnost po islam, jer predvia laicizaciju
svih segmenata drave, izbacivanje predmeta vjeronauke iz kola,
ukidanje ostataka erijatskog prava, zabranu islamske nonje enama,
obavezno sluenj e vojnog roka i za ene, odgoj i obrazovanje novih
generacija na naelima suprotnim islamu, autokratiju, itd. Ne mogavi
se sloiti sa tm, Se'id Havva se meu prvima ukljuuj e u otpor takim
nastojanjima, piui petcije protv tog nacrta i pozivajui druge da ga
odbace. iroke mase su takve pozive prihvatle i j avno istupale protv
promjene ustava, organizujui i j avne proteste. Meutm, tadanja
vlada represivnim mjerama gui ta nastojanja raznim metodama,
izmeu ostalog hapsei kolovoe otpora promj eni ustava. Meu
prvima koji su zatoreni bio je i Se'id Havva. Zatvoren je 5. 3. 1 973.
godine i u zatvoru provodi narednih nepunih pet godina, odakle j e
puten 31 . 1 . 1 978. godine.2s
Najtei uslovi bili su na poetku zatoenitva, kada je npr. preko
pola godine proveo u samici. U vrij eme istrage bio je podvrgnut
2 Isto, str. 84.
23 Isto, str. 89.
24 Isto, str. 99.
25 Isto, str. 101 1 3.
322
fzikim torturama i muenjima, ali je ostao stabilan i j ak, ne dozvolivi
da istraitelji iz njega izvuku eljene informacije. Iako je pretrpio razne
oblike kazni i muenja, te bio svjedokom muenja drugh zatvorenika,
interesantno je da se toga u autobiografji samo ovla dotie, ne elei
iznosit detalje.26 Nakon tog, najteeg perioda, uprava zatvora
dozvolila je da u sobu unese i Kur'an, a nakon izvjesnog vremena
smjeten je sa drugm zatorenicima, gdje je bio i j edan broj knjiga iz
islamskih znanost. On je i to vrijeme koristo za da'vet, pa su ga
mnog zatvorenici molili da im dri lekcije iz islamskih znanost, to j e
on i radio j edno vrjeme, shodno uslovima u zatvoru.
Nakon toga, poeo je i pisati, a najznaajnije djelo koje je
napisao bio je Tefsir. Iako j e bilo zabranjeno bilo kakav pisani
materijal iznijeti iz zatvora, on je ipak veinu napisanog materijala
uspijevao poslati van zatvorskih zidina.27 Nueno mu je nekoliko puta
da sarauj e sa upravom zatvora, a zauzvrat bi bio puten, meutim, on
to nije prhvato. Zato je i ostao u zatvoru nepunih pet godina, iako j e
veina zatorenika putena puno prije njega. Pred kraj boravka u
zatvoru zdravsteno stanje mu se pogoralo, imao je povien krvni
pritsak i eernu bolest, pa su se za nj ega, kod predsjednika drave,
zauzeli neki ugledni alimi i ejhovi, nakon ega ga je on pomilovao. To
je uradio, izmeu ostalog, i zbog toga to mu se pribliavala
produenje slijedeeg mandata na vlasti, pa je htio da udovolji nekim
zahevima utjecajnh ljudi u islamskim krugovima.
28
Aktivosti u postzatorskom periodu
Nakon izlaska iz zatvora ejh Se'id Havva bio je odluio ostati u
Siriji. Meutim, na nagovor mnogih prijatelja iz pokreta, dva mjeseca
nakon izlaska iz zatora, tj. krajem marta 1 978. godine, odlazi u
Arabiju radi obavljanja umre. Nakon toga, na poziv i prijedlog
prijatelja iz pokreta, boravi u kraoj posjet Uj edinjenim Arapskim
Emiratm i Kataru, gdje se susree sa istaknutim islamskim linostima i
dri vei broj predavanja. U meuvremenu su iz tampe izala neka
njegova djela, zbog kojih se poslije nije mogao vratiti u Siriju, pa se
2 Isto, str. 1 14-120.
27
Isto, str. 121-126.
28
Isto, str. 124-128.
323
Se'id +avva
zato nastanio u Ammanu, glavnom gradu Jordana. Bilo j e to
polovinom j una, a sedmicu dana nakon toga pridruila mu se i
porodica. Otada pa sve do smrti, mjesto boravka Se'ida Havve bio j e
Amman. Nakon to se smjesto u Ammanu, pie jo neka djela i
preiava svoj tefsir. 29 Kao istaknuti islamski uenjak, borac i da'ija, u
narednom periodu biran je u razna tijela, meu kojima su
najistaknutja: rukovodstvo Muslimanske brae Sirije u periodu 1 978-
1 982. godine, rukovodsto pokreta na meunarodnom nivou 1 982-
1 984. godine, te uee u raznim da'vetskim projektima pokreta u
perodu 1 984-1 987. godine.30
Pored toga, nakon izlaska iz zatvora pa sve do 1 987. godine
gostuje u raznim zemljama, gdje se upoznaje sa da'vetskim
aktvnostma, dajui doprinos kroz savj ete i predavanja. Tim povodom
posjeto je: Sj edinj ene Amerike Drave, nekoliko evropskih zemalja,
Egpat, Liban, Pakistan, Irak i Iran. Tokom posjete Pakistanu i Iranu
1 979. godine susreo se sa Mevdudij em i Homeinijem. Iz susreta sa
Ebul-E'ala el-Mevdudijem, uvenim pakistanskim islamskim
uenjakom, ponio je mnogo lijepih utisaka, dok je kroz susret sa
imamom Homeinijem, liderom islamske revolucije u Iranu, stekao
odreene rezerve prema njemu lino, kao i prema samoj revoluciji.3t
Irak j e posj etio 1 985. godine, kada j e uestvovao u radu
Kongresa islamskih uenjaka o irako-iranskom ratu, koji j e odran u
Bagdadu, gdje je dao znaajan doprinos. Meu najvanijim zakljucima
kongresa bio je poziv da se odmah prekine sa ratnim dejstima, te da
se cijeli muslimanski ummet ukljui u postizanje mirog rjeenja.32
Pakistan je ponovo posjeto 1 986. godine. Tom prilikom ukljuio se u
rjeavanj e pitanja okupacij e Afganistana od strane SSSR-a. Zajedno sa
jo nekim islamskim uenjacima i da'ijama tom prlikom susreo se sa
svim voama otpora sovjetskoj agresiji, odnosno sa voama
mudahidskih frakcija, naglaavjui potrebu zaj ednikog rada, te
nunost zaj ednike strategij e za budunost. Pored toga, uestvovao j e
29 Isto, str. 132, 133.
3 Muhammed Hajr Ramadan Jusuf, nav. djelo, I tom, str. 208.
31 Se'id Hava, Hahi tedfbet v hahi Jehadet, str. 133-137. Naime, on je oekivao da e
to biti univerzalna islamska revolucija, a na terenu se uvjerio da je ona isuvie obojena
iizmom.
32 Isto, str. 1 46-149.
324
u radu kursa islama koji j e tom prilikom odran pripadnicima raznih
mudahidskih skupina.33
Poetkom 1 987. godine nj egovo zdravstveno stanj e se
pogoralo. Zbog bolesti oiju lijeen je u Rijadu, ali bez uspjeha. Uz
ostale bolest, 14.3. 1 987. godine dio tijela mu se paralizu je, pa je od
tada pa sve do svoje smrti bio prisiljen boraviti u svom domu u
Ammanu.34 Daljnjim pogoranjem zdravstenog stanja 1 4. 1 2. 1 988.
godine pada u komu, iz koje se nije probudio sve do svoj e smrti,
9.3. 1 989. godine.3S Odajui poast njegovu ivotu i radu, denazu mu
je klanjao izuzetno veliki broj ljudi u Ammanu, gdje je i ukopan.
Oni koji su ga poznavali meu glavnim karakteristkama njegove
linosti istiu slijedee:
1 . Bio je izuzetno skroman i blag i ivio je pravim asketskim
ivotom. Uivao je u tome da bude na usluzi drugm ljudma, ak i u
poodmakm godinama svog ivota i u periodu kada mu je zdravlje ve
bilo narueno.
2.

vrsto je bio uvjeren i zagovarao je ideju da su ummetu

potebni da'ije koji imaju kompletno obrazovanje, tj . ljudi koji dobro
poznaju islamske znanosti, al koji, isto tako, dobro poznaju savremena
dostgnua i stanje u svij etu. Najbolji doprinos ummetu mogu dati
upravo oni koji spoje te dvije komponente u svom radu.
3. Smatrao je da svaki ozbiljan angaman ili proj ekat moraju biti
zasnovani na temeljitoj pripremi i planiranju, jer su, u suprotnom,
osueni na neuspjeh i na minimalne rezultate.
Djela Se
'
ida Have
Iako je imao buran i relatvno kratak ivot, ejh Se'id Havva
uspio je napisati veliki broj dj ela, koja su doivjela vie izdanja i naila
na odlian prjem italaca irom svijeta. Neki su ve pisali i studije o
nj egovim djelima, kao to je npr. uradio Selim el-Hilali.36 Na kraju
autobiografje Se'id Havva navodi djela koja je do momenta pisanja
33 Isto, str. 154.
3 Isto, str. 157.
35 Muhammed Ha j r Ramadan Jusuf, nav. djelo, I tom, str. 208.
36 Isto.
325
Se'id +ava
autobiografje (dovrena u aprlu 1 987. godine) napisao, navodei ih
odreenim redoslijedom. Poto je autor djela Tetmmetui-E'alam
liirkli preuzeo taj raspored i kompletirao spisak njegovih djela,
podatke o tim dj elima preuzeli smo od njeg:37
Prvo: Silsiletul-usulis-selase (Serijal o tri temelja):
1 . Allahu delle delaluhu - o Uzvienom Allahu,
2. Er-Resulu s.a.v.s. - o Muhammedu, s.a.v.s,
3. El-Islamu - o islamu,
Drugo: Silsiletul-esasi f-menhedi (Serijal o osnovama
islamskog pravca):
4. EI-Esasu ft-teir - njegov uveni tefsir, tampan u j edanaest
tomova,
5. EI-Esasu fs-sunnet ve fkhiha - o Sunnetu i njegov
razumijevanju,
6. EI-Esasu f kava'idil-ma'rt ve davabitlfhmi lin-nususi - o
spoznaji i razumijevanju tekstova,
Tree: Silsiletu "el-fkhani - el-kebiri vel-ekberi" (Serijal
dva fta):
7. Dzevlat fl-khcni: el-kebir vel-ekber ve usulihima - studije o
islamskom obrazovanju,
8. Terbij etuna er-rhij e - o duhovnom odgoju,
9. EI-Mustahles f tezki jetl-enus - preieni dio Gazalijeva Ihja'a
o ienju due,
1 O. Muzekkirat j menals-sddikine ver-rbbanij ine - o visokim
stepenima iskrenih i Allahu odanih ljudi,
37 Isto, I tom, str. 208, 209.
326
etrto: Silsiletun fl-bina' (Serijal o izgradnji islamske
linosti):
1 1 . Dndullhi sekaften ve ah/akan o naobrazbi i kodeksu
ponaanja mudahida,
12. Min edl hutvetn ilel-emam 'ala tarkl-dhadil-mubark - o
napretku pomou blagoslovljenog dihada,
13. EI-Medhalu ila da'vetl-ihvanil-muslimin - o da'vetu Muslimanske
brae,
14. D urs fl-'amelil-islamij- o radu za islam,
1 5. Fusulfl-imrt vel-emir- o vodstu i vo u islamu,
1 6. Fi aakt-te'almi: dirasetun f aak da'vetl-ustaz ei-Benna . . . - o
da'vet Hasana el-Benna'a,
1 7. Ha:hi tedbet ve ha:hi haat (Ovo je moe iskusto i mo vo
- autobiografsko djelo,
18. &sail "Ke la nemdi be'iden 'an ihtadat-'asr'' - studije
nazvane: "Kako se ne bismo udaljili od potreba dananj ega
vremena". U tom djelu obj avlj eno j e jedanaest studija o
raznim temama, izmeu ostalog o odnosu islama spram
savremene civilizacije, o potrebi islamskog morala u
petnaestom hidretskom stoljeu, o savremenom nainu
da'veta, o grekama Homeinija, itd.
Treba ukazati na injenicu da je dr. Ahmed Smajlovi, u asopisu
Islamska misao 1 980. godine, napisao opiran prikaz i analzu prva tri
djela ejha Se'ida Havve (o Allahu, Poslaniku i islamu), pod naslovom:
"Islamska trilogija Se'ida Havve - velko nauno ostvarenj e islamske
misli".JS Pored podataka da ta tri djela imaju preko hiljadu i pet stotna
stranica i da su ve do tada doivjela nekoliko izdanja, dr. Smajlov
istie da tilogij a "predstavlj a veliko nauno i metodoloka ostvarenj e
savremene islamske misli. Rijetko je ko uspio od islamskih
savremenika da na tako suptlan nain prie izuavanju tri naznaena
pitanja kao to je to uspio profesor Se'id Havva . . "39
3
8
Rad je objavljen u t nastavka: u febrarskom broju na str. 1 9-26, u martovskom na
str. 25-32, te u septembarskom (br. 22) na str. 2835.
39 Islamska misao, mart 1980. god, str. 1 9.
327
Se'id tavva
Njegov tefsir
Prema svjedoenju samog Se'ida Have, glavna ideja za nj egov
tefsir pojavila se jo dok je bio u srednjoj koli.40 Naime, poevi
intenzivnije druenje sa Kur'anom, istraujui veze izmeu pojedinih
ajeta i sura, te tragajui za dubljim znaenjima kur'anskih ajeta, on se
divio kur'anskoj nadnaravnosti (i'daz) i poeo uviati odreena
znaenja koja nisu spominjali raniji mufessiri. Razradu svojih tefsirskih
ideja imao je priliku ostvariti u drugom periodu boravka u zatvoru,
kada mu je bio dostupan Kur'an, nekoliko tefsira i odreen broj djela
iz islamskih znanosti. Tada je imao dovoljno vremena za pisanje, a sam
poetak rada na njegovu komentaru Kur'ana bila su predavanja iz
tefsira koja je orgnizovao za zatvorenike koji su to eljeli. Shodno
raspoloivom vremenu u zatvoru, on je svoj tefsir napisao za nepune
dvje godine.41 Nakon preseljenja u Amman, on je jo dvije godine
radio na preiavanju i doradi Tefsira, tako da je ukupno na tom djelu
radio oko etiri godine.4
2
Zbog odreenih proceduranih razloga, te
zbog prelaska rukopisa tog djela iz ruku j ednih u ruke drugih izdavaa,
taj tefsir prvi put je objavljen 1 985. godine.43 tampan je u jedanaest
tomova.
U skladu sa nazivima djela iz drugh znanosti, Se'id Havva
nazvao je svoj tefsir: EI-Esasu .t-tiir, to znai: "Temelj u komentaru
Kur'ana". Prije uvoda u sam tefsir, on je napisao uvod u "Serijal o tri
temelja", gdje pojanjava da je takav naziv dao tim djelima zato to je
hto da ona zaista budu uvod i osnova tim temama, tako da ih svako
ko to eli moe uzeti kao dobru osnovu iz tih oblasti, na koju e
poslije nadograivati svoje znanje.44 Nakon toga, on ukazuje na
injenicu da je veinu spoznaja iz oblasti tefsira stara ulema ve navela
u svojim djelima, te da se ni jedan dananji tefsir ne moe napisati bez
oslanjanja na prethodne komentare Kur'ana, s tim to svako vrijeme
ima svoje posebne zahtjeve, te da je i on, shodno zahtjevima svog
vremena, dao orignalan doprinos u svom tefsiru, odgovarajui na te
zahtjeve. Govorei o glavnim zahtjevima u vezi sa odnosom prema
4 Se'id Hava, Ha:hi ted:bet ve ha:hi fehadet, str. 26.
4
1
Isto, str. 122, 123.
4
2 Isto, str. 133.
43 Isto, str. 149.
4 Se'id Hava, EI-Esasuft-tesr, Kro 1991, III izdanje, I tom, str. 7.
328
Kur'anu u vremenu u kojem je on ivio, odnosno zah*vima
dananjice, on ih navodi slijedeim redom:
- U dvadesetom stoljeu mnogi su govorili o povezanost i
nepovezanosti kur'anskih ajeta i sura, ali niko nije do kraja obradio tu
temu. Zato se to namee kao obaveza ovog vremena (min frudil
'asri), to ejh Se'id Havva ini kroz svoj tefsir.
- Razvojem znanosti u posljednjem stoljeu, pojavila su se
brojna pitanja o znaenjima odreenih kur'anskih ajeta, te o njihovoj
vezi sa najnovijim naunim dostignuima, pa je nuno odgovorit na ta
pitanja.
- U novije vrijeme potaknute su brojne dileme o Kur'anu,
naroito o pitanju da l se savremeni ivot moe temeljiti na
kur'anskim prncipima, to je dovelo u nedoumicu i znatan broj
muslimana. Zato je izuzetno vano rijeiti takve dileme.
- Mnog muslmani zapostavili su kur'anska znaenja i islamski
koncept ivljenja, prhvaajui strani koncept, koji je u sukobu sa
islamskim naelima. Zato je potrebno muslimanima vratt povjerenje
u Kur'an, kako bi nj egovi principi bili vie prsutni u njihovu ivotu, i
prvatnom i j avnom.
- Dananji muslmani nemaju vremena iitavati velki broj
tefsirskih djela i duge rasprave bazirane na miljenjima brojnih
islamskih uenjaka, zbog ega im je potrebno ponudit komentar
Kur'ana koji sadri saetak i najvanije dijelove dosadanjih dostignua
iz oblasti tefsira.
- Meu dananjim muslimanima postoje rasprave o nekim
pitanjima, od kojih su neka naslj edstvo prethodnih generacija a druga,
opet, plod novonastale situacij e, pa je potrebno odgovoriti na ta
pitanja.45
Nakon toga, ejh Se'id Havva govori o izvorima kojima se
koristio prlikom pisanja svog tefsira, budui da smatra da se svaki
dananji mufessir u svom radu mora, donekle, oslanj ati na dostignua
ranijih komentatora Kur'ana. U tom smislu on ukazuje na injenicu da
su mu u zatvoru, u vrijeme pisanja nj egova tefsira, bili dostupni samo
tefsiri Ibn Kesira i Nesefja, te da je bio prisilj en iz njih crpiti gau za
45 Isto, st. 8- 1 O.
329
Se'id +avva
klasini tefsir. Meutm, on smatra da je to dobar izbor, budui da j e
Ibn Kesirov tefsir j edan od najznaajnijih tradicionalnih, a Nesefjev
j edan od najznaajnijih kraih racionalnih tefsira. Zato je on u svoj
tefsir ugradio najvanija dostignua i j ednog i drugog mufessira.46
Zatm, on ukazuje na injenicu da je veina do tada napisanih
tefsira uzimala u obzir da je italac kompletan vjernik, vrstog imana,
pa zbog toga skoro da nije ni bilo potrebe ukazivati na injenice
kojima se pojaava iman. Za razliku od tih tefsira, Se'id Havva smatra
da je to u dananje vrjeme nasuna potreba: "Ako komentar Kur'ana u
dananje vrijeme, koje je materijalistko i koje izaziva strasti, ne
pomae j aanju imana, onda kao da njegov autor nije nita uradio, jer
Uzvieni Allah kae: ' ... a kad im se rijei Nj egove kazuju, vjerovanje im
uvruju ... '47 Dakle, osnovna stvar kod uenja Kur'ana jeste da se jaa
iman ljudi, a zadatak mufessira jeste da pomogne u tome. "48
Kao j edan od glavnih razloga pisanja svojih djela, naroito iz
oblasti tefsira i hadisa, Se'id Havva navodi injenicu da je u zadnjim
stoljeima zapadna civlizacija, kao dominantna, nametnula sumnju u
sve, a naroito sumnju u izvorost islamskih izvora, te u ispravnost do
tada neupitih stvari i naslijea ranijih generacija. Mnogi muslimani su,
naalost, potpal pod taj utjecaj, pa je j edan od glavnih zadataka
islamskih uenjaka ovog vremena da na prihvatljiv i j ednostavan nain
izloe i objasne osnovne islamske izvore, kako bi oni ponovo postali
neupitni principi za muslimane dananjice, ili, kako bi bili osnova i
mj erlo svh ostalih vrijednost.49
Glave karakteristike Tefsira
U uvodu u sami komentar Kur'ana, Se'id Havva navodi njegove
glavne karakteristke:
1 . Vjerovatno najznaajnija odlika njegova tefsira jeste otkrivanje
i ukazivanje na vezu izmeu ajeta u poj edinoj suri, na vezu izmeu
sura, na odreenu temu koja dominira cijelom surom, na skladan
4 Isto, str. 10-12.
47 EI-En/ 2.
48 Se'id Hava, EI-Esasu ft-tesir, I tom, str. 13.
49 Isto, str. 15.
330
raspored sura, te da je taj raspored od Uzvienog Allaha a nikako od
Poslanika, s. a.v.s, ili ashaba. Naime, dananj em itaocu Kur'ana, koji j e
pod uecajem zapadnih ideja i ljudskih mjerila u pogledu pisanja dj ela,
moe se uiniti da je kur'anski tekst nepovezan, da se naglo prelazi s
teme na temu, da se odreene teme puno puta ponavljaju, itd.
Meutm, ejh Se'id Hava je kroz svoj tefsir izuzetno kvalitetno uspio
odgovoriti na sve te dileme, te upravo kroz ta pitanja iznijet neoborive
dokaze nadnaravnosti Kur'ana, o tome da nj egov autor nije mogao biti
ni najinteligentniji ovj ek, nego samo Uzvieni Allah. Ono na to on
posebno ukazuje jeste injenca da su mufessiri iz prethodnih
generacija samo donekle obradili tu oblast, jer su je samo zapoinjali,
dok je on u svom tefsiru uspio elaborirat ta pitanj a kroz cijeli Kur'an i
tako kompletrat davno zapoetu teorju.
Tu vezu izmeu sura, u sluaju Se'ida Havve, nalazimo odmah
kod prve dvje sure: EI-Fatha i EI-Bekare. Naime, zadnji odlomak sure
EI-Fatha poinje rijeima: "Uput nas na pravi put", a sura EI-Bekare
poinje (nakon karakteristnih harfova u prom ajetu) rj eima drugog
ajeta: "Ova knjiga, u koju nema nikakve sumnj e, uputstvo j e svima
onima koji se budu Allaha bojal . . . " Dakle, na kraju prve sure govori se
o traenju upute, a na poetku druge govor se da je Kur'an ta uputa.50
2. Prilikom pisanja svog tefsira ejh Se'id Havva koristo se
odreenim djelima prethodnih islamskih uenjaka, jer smatra da se ne
treba ustruavati preuzeti od njih ono to su dobro rekli i uradili, a j e
obavezno oznaavao od koga j e preuzimao odreeni citat, to mnog
drug nisu radili.
3. Svojim tefsirom on j e pokuao pojednostaviti i pribliiti
obinom itaocu odreene vane detalj e iz starjih tefsira, koji su bili
izneseni na komplikovan i teko razumljiv nain, ali je uspijevao da
sutna ostane ista.
4. Iako se radi o j ednom od duih tefsira, Se'id Havva uspio je da
u njemu ne izae iz okvira tefsira, to je bio sluaj sa nekim
prethodnim mufessirima. Naime, on je uoio greku onih mufessira
koji su u svoje komentare Kur'ana unijeli mnoge israilijjate, flozofske
rasprave, dostgnua prrodnih i drutenih znanosti, detaljisanje u
znanostma arapskog j ezika, itd, pa uoenu greku nije ponovo.
5 Isto, str. 50.
33 1
Se'i d tavva
5. Uvdj evi greku nekih uenjaka u zadnja dva stoljea, koji su
svako nauno otkrie, pa i nedokazanu naunu teorij u, dovodili u vezu
sa kur'anskim ajetma, on se drao principa da sa ajetima povezuj e
samo naune injenice, koje su siguro dokazane, a nikako
pretpostavke, koje mogu biti pogrene.
6. Svojim tefsirom on nastoji da iznese osnovne podatke o
fkhskim i akaidskim pravcima unutar islama, te da ukae na pravce
koji se mogu ubrojat u muslimanski ummet, kao i na one koji su se
toliko udaljili od islamskih principa da se ne mogu smatrati
muslimanskim pravcima.
7. Uvidj evi potrebu za tim, Se'id Havva na vie mjesta u svom
tefsiru ukazuje na injenicu i pojanjava kako Kur'an daje odgvore na
sva pitanja, bilo direktno - kroz ajete, ili indirektno - kroz hadise i
kroz pravila i principe iznesene u Kur'anu i Sunnetu.
8. Svojim tefsirom ejh Se'id Havva elio je postii vie ciljeva,
pa se za to djelo moe rei da ono istovremeno nudi: znanje i da'vet, te
odgoj i dihad.5
1
Ono doprnosi izgradnji i odgoju kompletne islamske
linost, te kod itaoca budi elju za akcijom, odnosno pote ga na rad
za islam.
Zakljuak
Imajui u vidu sve navedeno, moe se zakljuiti da je tefsir ejha
Se'ida Havve znaajan doprinos tumaenju Kur'ana u savremenom
dobu. Autor je otkrio nove spoznaje kur'anskog teksta, te ponudio
odgovore i izlaze iz mnogh problema koji pogaaju muslimane, pa i
druge narode, u dananje vrijeme. Zato ne udi ocjena nekih kritiara
tog tefsira: Ako se za komentar Kur'ana od Sejjida Kutba moe rei da
je tefsir etrnaestog hidretskog stoljea, onda se za komentar Se'ida
Havve moe rei da se radi o tefsiru petnaestog hidretskog stoljea.
s
z
* * *
5t Isto, str. 21-30.
52 Se'id Hava, Haihi tedtbet ve haihi !ehadet, str. 150.
332
LITERTUR
Prijevodi Kur'ana
1 . Kr'ao a:o, prevel: Panda Muhammed i

auevi Demaludin,
bez izdavaa, mjesta i godine izdavanja.
2. Kur'ao :]nredem, preveo: Korkut Besim, Sarajevo, Starjeinstvo IZ
Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, 1 987, V izd.
3. Kr'ao :]qtredem oa /e:ao:kitg/, preveo: Kari Enes, Sarajevo,
Bosanska Knjiga, 1 995. god.
Kjige
4. Abdulkadir ibn Muhammed el-Kurei el-Hanef, El-Devahirul
mudij je f tabekatl-hanefjje, Rijad 1 993.
5. Abdullah ibn Ahmed ibn Mahmud en-Nesef, Mtdanut-ttog7i r:
bakaikut-tt'w,Bej rut 1 995.
6. Abdul-Mun'im Kandi!, Haatu:-:a/ibio, Kairo, bez god izd.
7. Abdurrahman ibn Muhammed es-Se'alibi, E/-Dtmbi~/-bi:ao [
tgin!-Kr' ao,Bej rut, bez god. izd.
8. Abdurrahman Re'fet el-Baa, 5ur:rmio bqan:-:aba/tb, Bejrut 1 992.
god.
9. Adil Dasim en-Nemi, E/-|mam.bmtdi/o./i tr-Kgt/-Dtna:,
Kuvajt 1 980. god.
1 0. Ahmed ibn Ali el-Hatib el-Bagdadi, Tanbu adad, Kairo, bez
god. izd.
1 1 . Ahmed ibn A er-Rzi el-Dessas, .bkamu/-Kur'ao,Bejrut 1 997.
1 2. Ahmed ibn Muhammed el-Edinrevi, Ta/tkam/-mq::ino, Medina
1 997.
1 3. Ahmed ibn Mustafa Takubrizade, Mqabu:-:t'adt rtmi:/abu:-:qadt
[mtrdu'an7- 'u/um, Bejrut 1 985.
335
14. Ahmed Ibn Tejmije, Medmu'uftava, Medina 1 995.
1 5. Ahmed Muhammed akir, EI-Ba'isul-hasis - ferh ihtsar 'ulumil
hadis, Kuvaj t 1 994.
1 6. Alag ukrija, EIranul-hakimu - Kur'an mudr, I-III dio,
Sarajevo 1 931 , 1 932.
1 7. Alagi ukrija, Teiri-Kur'anil-kermi (komentar Kur'ana), I dio,
Sarajevo 1 926.
1 8. Delaluddin Abdurrahman ibn Ehi Bekr es-Sujut, Ed-Durl
mensur jt-teir bil-me' sur, Bejrut 1 990.
1 9. Delaluddin Abdurrahman ibn Ehi Bekr es-Sujuti, EIItkan f
'ulumi-Kur'an, Kairo, bez god. izd.
20. Delaluddin Abdurrahman ibn Ehi Bekr es-Sujut, Katul-ezhar j
kefl-esrar; Katar 1 994.
21 . Delaluddin Abdurrahman ibn Ehi Bekr es-Sujuti, Et-Tahbir j
'ilmit-teir, Katar 1 995.
22. Delaluddin es-Sujuti i Delaluddin el-Mehalli, Teiri-Delalen,
Bejrut 1 998, III izd.
23. Ehu Hajjan el-Endelusi, EI-Bahrl-muhi, Bejrut 1 993.
24. Ebul-Fida' Hafz Isma'il Ibn Kesir ed-Dimeki, EI-Bidae ven
nihae, Kairo 1 994.
25. Ebul-Fida' Hafz Isma'il Ibn Kesir ed-Dimeki, Teiri-Kur'anil
'aim, Kuvajt 1 994.
26. Fahd ibn Abdurahman ibn Sulejman er-Rumi, Menhedul
medrsetl-'aklij etl-hadiset jt-teir, Rijad 1 407. hidr. god, III izd.
27. Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Buhusj usuli-teir
ve menahii, Rijad 1 41 3. h. god.
28. Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Itdahatut-teir
jl-karir-rabi'i 'afer, S. Arabij a 1 986.
29. Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Menhedul
medresetl-endelusij e jt-teir, Rijad 1 997.
30. Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman Er-Rumi, Usulut-teir ve
menahiduhu, III izd, Rijad 141 6. h. god.
31 . Fahruddin er-Razi, Et-Teirl-kebir, Bejrut, bez gd. izd, III izd.
336
32. Ferid Mustafa Selman, El-Musta min teir aatl-ahkam, Rijad
1 992.
33. Fethi Jeken, EI-Mevsu'atul-harki je, Bejrut 1 980.
34. Hajrudcin ez-Zirikli, El-A 'lam, Bejrut 1 989, VIII izd.
/
_/
35. Halilovi Safet, El-Imam Ebu Bekr er-Ra ei-Dessas ve menhedhu
ft-tfir Kairo, 2001 .
36. Halilov Safet, Et-Teir bil-me'sun - ehemmij etuhu ve davabituhu,
dirase tatbiki je f surtn-Nisa', Kairo 1 999.
37. Handi Mehmed, Izabrana dela, Sarajevo 1 999.
38. Handi Mehmed, Uvod u teirsku i hadisku nauku, Sarajevo 1 972,
III izd.
39. Ibn Atjje el-Endelusi: EI-Muharrl-ved:z f teiri-Ktabil-ai
Doha 1 977.
40. Ibn Hader el-Askalani, EI-Isabeh f temjs-sahabeh, Bej rut, bez
god. izd.
41 . Jusuf el-Kardav, Ke nete'amelu me'ai-Kr'anil-am, Kairo 2000, II
izd.
42. Kari Enes, Kr'an u savremenom dobu, Sarajevo 1 997.
43. Kari Enes, Uvod u teirske :anost, Sarajevo 1 988.
44. Korkut Besim, Istora islama, Sarajevo 1 935.
45. Ljevakovi Zijad, Teir 1-2, Sarajevo 2000.
46. Mahmud el-Alusi, Rnhul-me'ani f teiri-Kr'anil-ami ves-seb'il
mesani, Bej rut, bez gd. izd.
47. Menna' el-Kattan, Mebahisf 'u/umiJ-Kr'an, Rijad, 1 981. god, VIII
izd.
48. Mufti Teufk, Arapsko-bosanski rjenik, Sarajevo 1 997.
49. Muhammed Abdulaziz el-Musnid, EI-''idune illlah, Rijad, 141 1 .
god.
50. Muham ed Abduhu, Risa/e et-Tewhid, preveo: Muharem
Omerdi, Sarajevo 1 989.
337
51 . Muhammed es-Sabbag, Lmhat j 'ulumii-Kr'ani vetdahatt-teir,
Bejrut 1 974.
52. Muhammed Hajr Ramadan Jusuf, Tetmmetui-A'Iam liz-Zirkli,
Bejrut 1 998.
53. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-T vel-mufssrne, bez
mjesta i god. izd.
54. Muhammed ibn Abdul-Aziz es-Sudej s, Ed-Dirasatul-kur'anij etul
mu', Rijad 1 392. h. god.
55. Muhammed ibn Ahmed el-Kurtubi, EI-Dami'u li ahkamii-Kr'an,
Kairo 1 996, II izd.
56. Muhammed ibn Ahmed Ez-Zehebi, Sier e'lamin-nubela', Bej rut
1 996, X izd.
57. Muhammed ibn A ibn Muhammed e-

evkani, Fethui-Kdir el
dami'u bene fnneir-rveet ved-direet min 'ilmi-teir, Bejrut 1 983.
58. Muhammed ibn A ibn Muhammed e-

evkani, Nelul-evtar ferh

muntekal-ahbar, Kairo 1 993.
59. Muhammed ibn Derir et-Taberi, Dami'uJ-bean an te'vli eii
Kr'an, Bejrut 1 988.
60. Muhammed ibn Muhammed Ehu

ehbe, EJ-Isra'iJj at vel-mevdu'at

j kutbit-tesr, Kairo, 1 408. h. god.
61 Muhammed ibn Muhammed el-Imadi Ehu Su'ud, Irfadul- 'aklis
selim il mezeei-Ktabi-kerm, Bejrut, bez god. izd.
62. Muhammed Reid Rida, Teiri-Kur'anil-hakim, Bejrut 1 973, II
izd.
63. Muhammed Sulejman Abdullah el-Ekar, Zubdett-teir min Fethii
Kdir, Kuvajt 1 994, V izd.
64. Mustafa ibn Abdillah el-Kustantini er-Rumi, Kefuz-nun 'an
esamel-kutubi velfunun, Bejrut 1 992.
65. Nasiruddin Ehu Se'id Abdullah ibn Umer el-Bej davi, Envart
ten!li ve esrart-te'vli, Bejrut 1 988.
66. Ragib el-Asfahani, Mu'demu mufedat e!a!1-Kr'an, Bejrut, bez
god. izd.
67. Rami Jusuf, T eir- histora i metodologa, Sarajevo 2001 .
338
68. Sayid Qutb, L eknqu Kr'aoa, prijevod sa arapskog: tim
prevodilaca, Sarajevo 1 996.
69. Sejjid Kutb, E/- 'da/tm/-idnma'y ttu/-i:/ami, Kairo 1 980, VII izd.
70. Sejjid Kutb, Ii w/i-Kr'ao, Kairo 1 995, XV izd.
71 . Sejjid Kutb, Mt!abidu/-kqamt/-Kr'aoi, Kairo
_
1 993, XII izd.
72. Se'id Hava, E/-E:a:ut-tgin, Kairo 1 991 , III izd.
73. Se'id Havva, Ha1ittdbtnrt ba1i!tbadtn, Kairo 1 987.
74. Smailagi Nerkez, Ik:ikeoi:kma, Sarajevo 1 990.
75. Smailag Nerkez, LreduKur'ao, Zagreb 1 975.
76. Subhi es-Salih, Mt/abi:'u/umi/-Kur'ao,Bejrut 2000, XV izd.
77. Umer Rida Kehale, Mu'dtmu/-mu'tqo ~ ttradmu mu:aooq/-
kum/i/-an/y tn, Bejrut, 1 993.
asopisi
78. E/-.gbar,septembar 1 997, LX godite.
79. I:km:kami:ae, br. 23, oktobar 1 980; br. 54, juni 1 983; br. 78-79,
juni-jul 1 985. god.
80. Mtdttm/-/ubu:i/-mbr. 7, Rijad, redeb-evval 1 403. h. god.
339
Sadraj
UMESTO PREDGOVORA
UVOD
UKRA TKO O TEFSIRU
Potreba za tefsirom
Poseban znaaj tefsira
Nastanak i razvoj tefsira
Uvjeti koje mufessir mora ispunj avat
Vrste tefsira
Najbolji nain tumaenja Kur'ana
TRICIONANI TEFSIR
IBN ABBAS
5
9
13
15
17
19
24
26
34
Poslanikova dova 40
Izuzetna sposobnost pamenja
41
Razlozi nj egove izuzetne uenosti 42
Ibn Abbas kao mufessir 43
Ibn Abbasov tefsir 45
Izmilj anje i pripisivanje Ibn Abbasu rijei koje nisu njegove 47
Ibn Abbasov angaman u drutu. 47
Ibn Abbasova smrt 49
MUD

AHID I BN D

EBR
Mudahidova uenost i pobonost
Mudahid kao mufessir
Primjeri Mudahidova tumaenja Kur'ana
IBN D

ERIR ET-TAB ERI

Nj egovi uitelji i uenici
Ibn Derir et-Taberi kao uenjak
Djela koja je napisao
Taberijev tefsir
Karakteristike Taberij eva tefsira
341
52
54
56
60
61
63
64
65
HUSEJN IBN MES'UD EL-BEGA V
Begavi kao uenjak
Begavijev tefsir
IBN ATIJJ E EL-ENDELUSI
Endelusijevi uitelji i uenici
Ibn Atjj e kao uenjak
Endelusijev tefsir
Endelusijeva metodologja tumaenja Kur'ana
Utjecaj na kasnije mufessire
IBN KESI R
Uitelji i uenici
Uenost
Ibn Kesirova djela
Ibn Kesirov tefsir
SE' ALIBI
ejhovi i profesori pred kojima j e uio
Se'alibijeva uenost
Djela
Tefsir
Odlike Se'alibijeva tefsira
Drugi o Se'alibijevom tefsiru
DELALUDDIN ES- SUJ UTI
Druteno-politike prilike u kojima je ivio
Sujutjeva uenost
Sujutjevi ejhov i profesori
Sujutjevi uenici
Djela
Sujutjev tefsir Ed-Durl-mensur ft-teir bil-me' sur

EVKANI
Uenost
evkani i zejdij ski mezheb
evkanij ev ejhovi i uitelji
Uenici
342
70
72
78
79
81
82
87
90
91
93
94
102
103
1 03
1 04
1 07
1 1 0
1 1 3
1 1 5
1 1 9
121
1 22
1 27
1 32
1 33
134
1 35
Djela
Tefsir
Kritika mukallida i osuda taklida

evkani i muteabih ajeti

evkani i stavovi mu'tezilija

Pitanje storenosti ili vjenosti Kur'ana
Navoenj e slabih i patorenih predaj a

evkani i zejdije
RCIONANI TEFSIR
A) JEZIKO-STILSKI TEFSIR
MAHMUD IBN UMER EZ- ZAMAH

ERI
Zamaherijeva uenost
Djela
Povod pisanju tefsira
Vrijednost Zamaherijeva tefsira
Stilistiki i jeziki aspekt Zamaherijeva tefsira
Primjeri mu'tezilijskih stavova u njegovom tefsiru
EBU HAJJAN
Odrastanje i izuavanj e nauke
Uitelji
Uenost
Uenici
Djela
Ehu Hajjanov tefsir
EBU SU' UD
Ljubav prema nauci
Djela
Tefsir
Okrenutost stilistci i vezama izmeu ajeta
Fikhska pitanja i israilijj ati
Komentari i zavrna rje
343
136
1 38
1 41
142
1 43
144
1 44
145
150
151
1 52
1 53
1 56
1 58
1 62
1 64
165
1 66
1 68
1 69
1 76
1 78
1 79
1 81
1 82
1 83
B) OPI AALITIK TEFSIR
NASIRUDDIN EL-BEJDA V
Bejdavi kao uenjak
Bejdavijeva djela
Bejdavijev tefsir
N E S E F I
Nesef kao uenjak
Djela
Njegov tefsir
Tumaenje ajeta o erijatskim propisima
Odnos prema j evrejska-kranskim predajama
AL U S I
Alusijeva uenost
Alusijevi ejhov i uitelji
Nj egovi uenici
Djela
Povod i nain pisanja tefsira
Odnos prema drugm tefsirima
Odnos prema pripadnicima razliitih frakcija
Tumaenje fkhskih ajeta
Odnos prema israilijjatima
Odnos prema prrodnim i znanostima arapskog j ezika
Ostale karakteristike njegova tefsira
Period iskuenja
C) TEFSI R ILMUL-KELAMA (APOLOGETSKI)
FAHRUDDI N ER-RAZI
Razi kao uenjak
Djela
Razi i poezija
Tefsir
Kajanje zbog bavljenja ilmul-kelamom
Oporuka
Smrt
344
1 86
1 88
1 89
1 96
1 97
1 97
200
202
206
208
209
209
21 1
213
21 3
214
215
216
216
217
220
223
224
225
228
228
230
D)

ERIJATSKO-PRAVNI TEFSIR
EBU BEKR EL-D

ESSAS
Dessas kao uenjak
Dessasov tefsir
KURTUBI
Kurtubi kao uenjak
Kurtubijev tefsir
E) SUFIJSK TEFSIR
N E J S A B U R I
Uenost i djela
Tefsir
Uvod u Tefsir
Zavretak Tefsira
Vrjednost Tefsira
SA VREMEN! TEFSIR
233
236
242
244
252
253
257
258
259
A) SAVREMENA RACIONAISTI

KO-RFORMATORSK

KOL U TEFSIRU
MU HA MME D A B D U H U
Obrazovanje
Afganijev uecaj
Progonsto iz Egipta
Ponovo u Egptu
Abduhuova djela
Abduhu kao mufessir
Prigovor Abduhuu
MU H AMME D R E

I D R I DA
Odrastanje i obrazovanje
Afgnijev i Abduhuov utjecaj
Menar i reformatorske aktivnost
Odnos prema politici
Djela
Ridaov doprinos tumaenju Kur'ana
345
264
266
268
269
270
272
275
278
279
. 280
282
283
285
Metod i nain tumaenja Kur'ana
Prigovor njegovu tefsiru
Zakljuak o njegov tefsiru
B) TEFSIR ISLSKOG POKRETA
S EJ J I D KU T B
Odrastanje i obrazovanje
Poetak preobraaja
Sazrjevanje u Americi
Prikljuivanje pokretu Muslimanska braa
Sejjid Kutb i revolucija 1 952. godine
Zatorski dani
Smrtna presuda i smaknue
Biografska djela o Sejjidu Kutbu
Njegova djela
Kutbov tefsir
Odlike Kutbova tefsira
Prgvori Kutbovu tefsiru
Na kraju
SE'ID HAWA
Odrastanje
Studiranje
Odsluenje vojnog roka
Revolucija u Hami 1 964. godine
Boravak u Saudijskoj Arabiji
Zatorski dani
Aktvnost u postzatvorskom periodu
Djela Se'ida Havve
Njegov tefsir
Glavne karakterstke Tefsira
Zakljuak
LITERATURA
Sadraj
346
286
288
290
292
293
294
296
297
299
301
302
303
305
307
312
313
316
317
320
320
321
322
323
325
328
330
332
335
340