K AZ ALO:

Pri~a prva o jednoj ponosnoj staroj maksimirskoj klupi ... 7

Pri~a druga o jednoj stonogi bezobraznici ..................... 11

Pri~a tre}a o jednom dobro}udnom mravu ...................... 15

Pri~a ~etvrta o jednoj ne ba{ uvijek mudroj sovi ............ 17

Pri~a peta o jednom stra{ljivom mi{u ............................ 21

Pri~a {esta o jednom uobra` enom zrikavcu ..................... 25

Pri~a sedma o jednoj krijesnici napasnici ....................... 27

PRIA PRVA
o jednoj ponosnoj staroj maksimirskoj klupi

-Vjerujem, klupo, da e vas ova vijest razveseliti: namjeravam se na vas s mojom kuicom doseliti. -Vi ste, puu, malo odve smjeli! Otkud vam ideja da me va dolazak veseli? -Pa, vidite, paljivo motrei danima i danima otkrio sam da vae oronulo sjedite nikoga ne zanima, iako na maksimirskoj livadi usred ljeta ima podosta etajueg svijeta. - Oh, kako vi imate izotrena osjetila! Ja to nisam uope primijetila. - Molim vas, samo se nemojte vani praviti i svojim me duhovitostima gnjaviti. Umoran sam od daleka puta i veeras mi se vie nikamo ne luta. Moram vam jo naglasiti da u se moda ovdje zauvijek skrasiti. - Gospodine puu, nisam li ja za vas malo previsoka? Ta niste vi abac da se popnete u dva-tri skoka! - to se toga tie, svakako ste u pravu, no nemojte si time razbijati glavu. Tko visoko stremi, svome cilju stie ak i ako naprijed sasvim polagano gmie. - Hej, klupo, uinilo mi se da si me zvala. Pretpostavljam da nisi znala da je pala no i da hitno na rock koncert moram po'. - Ma tko te je zvao, krakati stvore? Od tvog glasa ve dobivam none more. Veeras, znai, opet neu ni oka stisnuti. - Pa onda moe s nama u zboru povremeno vrisnuti!

- Od ove u moderne glazbe naprosto svisnuti! - Noas je na programu heavy metal i rock. Zna ono: Urlikni to glasnije, pa u jezero skok! - U dobra stara vremena apci su pristojniji bili: svirali su samo valcere, a abice su plesale u svili. - Oh, klupo, ti si staromodna kao i moj djeda: on samo o Elvis Presleyju pripovijeda. Nadam se, puu, da si bar ti na mojoj strani. Daj me malo pred ovom fosilnom klupom obrani! - Samo ti krekei, krakati! to se mene tie, moe i kokodakati. Kad zalupim kuna vrata "plop!", ne probudi me ni griki top. - Izgleda da nitko ne shvaa nas mlade; kad traimo razumijevanje, kupuju nam okolade. Kreeee! Tko vas ljivi, fosili bez sluha! - Uh, probio mi je oba uha! - Ba sam se, klupo, na tebi lijepo smjestio. Kao to sam ti ve nagovijestio, noas u tu u miru prespavati, a moda i cijelo ljeto obitavati. - Oh, kakav to tutanj ujem? - Trese se cijela klupa! Kao da stotinu vojnika livadom stupa.

PRIA DRUGA
o jednoj stonogi bezobraznici...

- Gospodine puu, ima li u vaoj kui mjesta za mojih nogu dvjesta? - Ma uj ti ovu stonogu glupu! Docupkala za mnom na klupu pa iz mene budalu pravi. Gospoice krakata, zar ba nita nemate u glavi? Kao prvo, u moju kuu stanem samo ja, to barem svatko pametan zna. Drugo, nogu imate stotinu a ne dvjesta, i tree, silazite s moje klupe smjesta jer mi idete na ivac! - Zar sam ja krivac to imate tako osjetljiv ivac? Smirite se, gospodine puu, inae u vas tuiti svom muu. I da znate, on ima tri stotine nogu koje vau kuicu bez pol muke izvrnuti mogu. A bilo bi dobro i kad se ne bi stalno micala ta vaa tri ticala kojima mi prijetite! - Vi se, stonogo, ba svata sjetite! Ta zar ne vidite da zapravo vi meni prijetite? Doli ste mi tu dodijavati i stanarsko mi pravo osporavati. Osim toga, ja imam samo dva ticala, a va mu samo stotinu nogu. O matematici, dakako, blage veze nemate; izgleda da vi stonoge u koli za vrijeme sata drijemate. A da ste i s biologijom na ratnoj nozi, to se odmah vidi: stonogama ne trebaju kue, a pu svoju uvijek sa sobom vue. - Ma nemojte mi rei! Vidjela sam ja i pueve golae koji ne samo da nemaju kuu, nego nemaju ni gae. Uostalom, vaa mi se kua ionako ne svia; previe je kockasta, i jo k tome ria. - No, no, to se pueva golaa tie moram se ograditi smjesta: nudistima u naoj obitelji nikada nije bilo mjesta! Ali, vama, vidim, ni geometrija nije jaka strana:

moja kua nije kockasta, ve okrugla iznutra i izvana! Primjedba o rioj boji moda i stoji, no ipak nije lijepo to ste mi iz inata zalupili nogom vrata. - Kakav inat, gospodine puu, stvarno brbljate kojeta! Samo mi se spotaknula noga devedeset esta. - Ma odakle samo znate da je ba devedeset esta, odgovorite mi smjesta! - Sitniava li svijeta! Zar je tako vano je li devedeset esta ili pedeset peta? - Ah, odmah sam znao da ete bez veze lupiti! - Dragi puu, ta prestanite tupiti! Zar ste mislili da u tu pred vama tri dana stajati i svojih petsto nogu prebrajati? - Oho! Sad ste ve do petsto nogu doli, a imali ste ih stotinu kad ste od kue poli! - Priznajte da iz vas ista zavist progovara! Nemam nita protiv ako vam ta vaa jedna jedina debela nourina odgovara, no meni ni mojih esto problem ne stvara. - Gospoice stonogo, ostao sam bez teksta! Odustajem od prepirke s vama; pa vi stvarno nemate srama. Ve pola sata me tu s glupostima gnjavite i od mene budalu pravite. - Mogla sam i misliti da me ovaj balavonoac nee shvatiti; emu s njime svoje vrijeme tratiti? Na ovoj mi klupi vie nema mjesta. Zbogom, puu! S tisuu nogu brzam kui smjesta. - Sva srea to smo je se uspjeli tako brzo rijeiti!

- Pokuava li ti to, klupo, mene tjeiti? Oh, ini mi se da ujem stonogu-mua! - Plaljiva li pua! To obian mravi stie, mada od brzine silnu prainu die.

PRIA TREA
o jednom dobroudnom mravu...

- Oprosti, puu, to preko tvoje kue jurim, no veeras strahovito urim. - U principu me prolaznici ne smetaju; naravno, ukoliko odvie ne zanovijetaju. Marljiv mravi poput tebe pojma nema kakvih sam maloas imao problema. Zamisli samo, neka je besposlena stonoga odluila da bi se ona rado skuila pa se za moje stambene prilike raspitivala i mogu rei da me ak namjerno izazivala tvrdei da ima stotine i stotine nogu. - Molim te, puiu, nemoj se uzrujavati; najbolje ti je sve to prespavati. - Ali, mraviu, ako sutra dovede jo i svog mua a on me sa svojih stotinu nogu za ticala izvue iz moje vlastite kue, ostao sam gol golcat i bez stana pa u prvom grabeljivcu posluiti kao hrana. - Nemoj, puiu, sve tako crno gledati ni stonoginim prijetnjama nasjedati. Ona ti uope nema stambenih problema. Uvjeravam te da sam je vidio juer kako se ispod kamena u svoj komforni hodnik vue. Nju, zapravo, tvoja kuica nimalo ne zanima. - Hvala ti to si mi to rekao, inae bih bio uznemiren danima. Ako hoe, moe kod mene noas spavati; nee mi nimalo smetati ni dodijavati. - Hvala, navratit u koji drugi puta jer bi mama bila jako ljuta da se ne vratim kui; mogla bi me i istui. A i tebe ne bih htio vie zadravati.

- Ah, nemoj me nasmijavati! Ti zna da ja ne vodim rauna o vremenu i sasvim mi je svejedno to sam u Maksimiru, iako sam ve mogao biti na Sljemenu. - Spori moj prijatelju, ako smijem primijetiti, ja se s tobom ne bih mogao poistovjetiti. Takva ti je narav i takvim te prihvaam, drue, ali mravac je stvoren da trkara, a ne da pue. Zbogom, i nemoj me krivo shvatiti; stvarno se moram hitno kui vratiti.

PRIA ETVRTA
o jednoj ne ba uvijek mudroj sovi...

- Hu, huuu! emu, puu, tako alosno lice? Sjeti se stare poslovice: Svaka ptica svome jatu leti! - Teta sovo, mravi nije odletio nego odbrzao i na ponueno prijateljstvo nije trzao. - Ti si, puiu, njegov odlazak krivo shvatio; on se samo na spavanje kui vratio. Sutra e ga vidjeti bar pedeset puta kako s kraja na kraj livade luta. - Doista? Sada mogu i ja mirno lei. Zna, teko je prijatelja stei. - Hu, huuu! To su stvarno mudre rijei! Ako mi jo kae jesi li vidio jednog mia kako niz livadu sto na sat ia, moe i na moje prijateljstvo raunati. - Jesam, jesam, no dok sam ticala okrenuo, on je ve tko zna kamo skrenuo. - Huuu, puiu, sporost mi se tvoja jo stranijom ini kad je prispodobim mijoj brzini, ali to je-tu je: ti se ne moe promijeniti, a prijatelje se mora onakvima kakvi jesu cijeniti. Zbogom, puiu, urim da mi ne pobjegne veera; pojest u je slasno bez soli i eera. - Ne vrijedi, teta sovo, loviti tog brzorepog stvora; on ti je ve preko sedam gora i sedam mora. Osim toga, ini mi se da ima malo previe kila; da legne bez veere, ujutro bi sigurno mravija i ljepa bila. - Sada vidim da si mi prijatelj pravi; slina se ideja ve i meni motala po glavi. Jo jednom zbogom, puu, i laku no ti elim!

Svom se vitkom stasu unaprijed veselim. - Zato li me kaklja zadnja noga desna? Nije mi valjda cipela postala pretijesna? - Ma nije, klupo, to te kaklja mali mi. - Gubi se, drznie, i!

PRIA PETA
o jednom straljivom miu...

- Daj mi rei, puek, je l' ta sova zbiljam odhujala? Ne bu valjda pak sim dozujala?! - Ne, miiu, stvarno je nema, ali da te zgrabi, ozbiljno se sprema. Mogla bi se i vratiti, maleni moj! Sove ti rado love miji soj. - Joj, puek, naj kriati tak' glasno! Em je to i meni jasno. - Ha, ha! Reci mi, straljive, gdje si se to skrio? Zar si cijelo vrijeme u blizini bio? - Tu sam ti se, puek, uuril ispod klupe i tresel se od straha zbog te sove glupe. - A kako to da se nisi na vrijeme skrio? Tako nepaljiv biti stvarno nisi smio. Zato ne spava kod svoje kue? - Doma sam ti, puek, spaval juer, a danas sam kak strela z Markuevca pojuril i pred pol vure do Maksimira dokuril. tel sam si tu noas prespavati i sutra v miru zooloki vrt razgledavati, al' me je ta sova odnekud vrebala i -kaj je-je!- skoro me ukebala. Ba ti fala kaj si me spasil i tak' se lukavo sovuljage otarasil! - Da, zbog tebe sam sovino prijateljstvo na kocku stavio: pred njom sam se sporijim nego to jesam pravio. Osim toga, poslao sam je gladnu na spavanje. - Pa sam si rekel da joj kodi prederavanje!

- No, dobro, ti to ne razumije, mali! Sad se lijepo ispod klupe izvali i odspavaj do jutra. Vidimo se opet sutra! - A, ne, puek, ja se v pidamu ne skidam; iz ovih stopa nazaj v Markuevec kidam. - Pa zar ne eli sutra zooloki vrt razgledavati? - Je, kak' da ne! Naj me, puek, zafrkavati! Fala ti kaj si me tel primiti za gosta, al' Maksimira mi je za navek dosta. @al mi je samo kaj nisam dospel slona prestraiti. - Ha, ha! Ali je zato sova tebe uspjela dobro potpraiti! Reci, misli li ti stvarno da se slon tebe malenog boji? - Je, neg' kak'! Tak u svim mijim knjigama stoji. - Ha, ha! To su ti bajke za mionje male. Nisu sve knjige ozbiljne; neke se i ale! - Joooj! Kaj mi to pripoveda?! Ko bi rekel da si pametneji neg' kaj izgleda! - Aha, ti si me prema vanjtini glupim prosudio prije no to si se uope upoznati me potrudio. - Ne bu se sad valjda naduril na mene? Kaj si mam poklopil te svoje antene? - Brii, mali, i nemoj me vie nasmijavati; vrijeme je da obojica idemo spavati. - Idem, idem, puek, i jo ti jemput fala! Ak' bu kad dopuzal do mojega frtala, obeavam ti da bu se v mojoj rupi oseal dobro kak na svojoj klupi. - Hvala ti, maleni, i uvaj se maaka i sova, a dri se podalje i od slonovih kljova! - U ovom Maksimiru nikad mira.

Ako slon ne tuli, onda zrikavac svira. - Tie, klupo, zriko bi se mogao uvrijediti! - Od ovih u galamdija prije vremena osijediti!

PRIA ESTA
o jednom uobraenom zrikavcu...

- Bi li mi htio, zrikave, jednu uspavanku odsvirati? Ja u ti vrlo rado ticalima dirigirati. - Uspavanku sam imao namjeru odsvirati ionako, a to se dirigiranja tie - to ba nije tako lako kako se to, puu, tebi moda ini; sporost tvoja ne odgovara toj vjetini. - Pa nije valjda sva mudrost u brzini?! - Doista te nisam kanio uvrijediti, oprosti! No ja sam ti, puu, umjetnik solista. Sve svoje melodije sviram prima vista i to samo jednom, a ne po sto puta. S mojih koncerata publika nikad ne odlazi ljuta, jer na svome repertoaru nemam uvijek istu melodiju otrcanu i staru. Shvaa li zato do ovog momenta jo nisam naiao na pravog dirigenta? - Hm, moram priznati da te nisam posve shvatio iako sam tvoje objanjenje pomno pratio, ali i sam zna da ne mislim brzo kao raketa pa neka te to nita ne smeta. No, budi uvjeren da jako cijenim tvoje udesno umijee! - Hvala, puu! Ako do sada nisi bio te sree da me uje kako sviram, posluaj ove prekrasne zvuke! - Stvarno, zriko, sviranje ti ide od ruke! Laku no! Uspavanka mi tvoja ve sklapa oi. Nadam se da u jo toliko snage smoi da zatvorim vrata na svojoj kui; ne bih volio da mi se kakav uljez pokua uvui. - Gle, gle, da l' se to ve zvijezde vide ili nam netko s fenjerom u posjete ide?

PRIA SEDMA
o jednoj krijesnici napasnici...

- Oh, otkuda odjednom usred noi dan? Pa naravno, to ova napasnica osvjetljava moj stan! Krijesnice, izvolite tu svoju svjetiljku ugasiti ili njome neko drugo mjesto ukrasiti! Nadam se da ete se sa mnom suglasiti da je no vrijeme za spavanje, a ne za obasjavanje. - Balavi puu, kako se usuuje meni nareivati? Nemam pol namjere svoju svjetlost skrivati. - Ali ja namjeravam nou spavati, a ako vi mislite noobdiju izigravati otiite na neko drugo mjesto; ta barem na maksimirskoj livadi nije tijesno i ne morate se ba oko moje kue motati. - Hajde, balave, prestani klopotati! Zar ti ne zna da se krijesnice puevima hrane? Brzo reci s koje hoe da te gricnem strane? - Oh, zar je mogue da tako sjajna krasotica i tako bljetava ljepotica poput vas u balavoj veeri od gladi trai spas? Znate to, ne bih vas htio razoarati niti vam neprilike na prazan eludac stvarati, ali iz ovih stopa zatvaram kuna vrata i ne otvaram ih sve dok ne svane; ne bih elio, naime, da me gricnete niti s jedne strane. Lijepo vas molim da me shvatite i da se smjesta otkuda ste i doli vratite. - Ba si joj, puiu, dobro odbrusio. No ipak, pomno se zakljuaj da ne bi noas nagrabusio. Laku no, maleni, elim ti sladak san. I znaj, kod mene e uvijek imati besplatan stan!

IZ RECENZIJE

"Maksimirska pria" Blanke Paagi, vrckava zbirka od sedam basnovitih susreta/istina prepoznatljivih prijatelja mlade itateljske publike, jest uistinu nadahnuto ispriano i ispisano tivo, nadahnuto i iskreno u iskazu i znaenju. Autorica, naime, bira i temeljito njeguje susrete i nesporazume onih bia/stvari koji, unato naslijeenim i nepotroivim odrednicama nareena svijeta. Aktualne pak asocijacije, poput ine literarizacije ivotnih istina, "Maksimirskoj prii podaruje i neospornu svjeinu u razgovoru sa tivom i okolinom, ime se i edukativnost ove knjige osnauje.

Anelko NOVAKOVI