1.

Uvod 1
1. Uvod
1.1. Zadace proracuna konstrukcije
Proracun konstrukcije dokaz je nosivosti i uporabljivosti konstrukcije pod djelovanjem
propisanog opterecenja tijekom vremena trajanja konstrukcije. Postupak projektiranja,
odred
-
ivanja i dimenzioniranja konstrukcije zapravo je izbor proracunskog modela koji ce
najvjerodostojnije opisati stvarno ponasanje konstrukcije pod propisanim opterecenjem,
ali vodeci racuna o optimalnoj slozenosti modela, mogucnostima proracuna i isplativosti
izvedbe pojedinih dijelova konstrukcije.
Ubrzan razvoj racunalnih programa daje mogucnost proracuna i stvarnih nelinearnih
utjecaja na konstrukcije. Rezultat takvih nelinearnih proracuna su optimalnije projek-
tirane i dimenzionirane konstrukcije. Uporaba suvremenih racunalnih programa mijenja
i zadacu inzenjera u projektiranju. Racunalo provodi velike kolicine proracunskih nu-
merickih operacija. Inzenjer mora moci prepoznati, ali i razvrstati po vaznosti, moguce
probleme i denirati jednoznacno rjesiv proracunski model konstrukcije. Inzenjer, pri
izboru optimalnog proracunskog modela, mora znati i mogucnosti racunalnog programa
koji mu sluzi za proracun konstrukcije. Neophodna je i konacna kontrola rezultata
racunalnog proracuna. Nekriticko koristenje racunalnih programa najcesci je uzrok pogresnih
proracuna konstrukcije.
1.2. Idealizacija linearne statike stapnih konstrukcija
U dosadasnjim proracunima konstrukcije pretpostavljali smo linearno ponasanje kon-
struktivnih elemenata. To je podrazumijevalo da su pomaci, unutarnje sile i reakcije
proporcionalni opterecenju konstrukcije. Tijekom provedbe proracuna vrijedio je i prin-
cip superpozicije, sto nam je dozvoljavalo da konacno stanje konstrukcije mozemo dobiti
zbrajanjem utjecaja na konstrukciju razdvojenih djelovanja. Takav pristup proracunu
konstrukcije zovemo Proracun konstrukcije po Teoriji I. reda ili Linearni proracun kon-
strukcije. Osnovne pretpostavke takvog pristupa proracunu konstrukcija su
pomaci konstrukcije dovoljno su mali sto povlaci da nam je dozvoljeno denirati
uvjete ravnoteze na nedeformiranoj konstrukciji, zbog toga smijemo pretpostaviti
da sva opterecenja na konstrukciju ne mijenjaju tocke i pravac djelovanja na kon-
strukciju,
vrijedi linearno-elasticno ponasanje materijala konstrukcije (Hooke-ov zakon), po-
maci i unutarnje sile med
-
usobno su u linearnoj vezi, ponasanje materijala tijekom
djelovanja opterecenja na konstrukciju ne izlazi iz linearnog podrucja,
poprecni presjeci konstruktivnih elemenata ostaju u ravnini (okomiti na tangentu
na deformiranu tezisnu os) i nakon djelovanja opterecenja.
Ako ukinemo prvu pretpostavku, pomaci konstrukcije dovoljno su mali, tada slijedi ge-
ometrijski nelinearno ponasanje konstrukcije. Jednadzbe ravnoteze postavljamo na de-
formiranoj konstrukciji. Ako ukinemo drugu pretpostavku, linearno-elasticno ponasanje
materijala, slijedi materijalno ili zikalno nelinearno ponasanje konstrukcije.
Kod proracuna stapnih elemenata konstrukcije po linearnoj teoriji pretpostavljamo
osnovne idealizacije
2 1. Uvod
homogen, izotropan, linearno elastican materijal,
linijski nosac kojem je tezisna os referentna linija okomita na ravnine poprecnih
presjeka u svakoj tocki i kod kojih su dimenzije poprecnog presjeka (B, H) znatno
manje u odnosu na duljinu stapa L, B, H 0, 2L,
pretpostavljamo potpuno tocnu izvedbu konstrukcije, bez pocetnih imperfekcija i
naprezanja,
jednadzbe ravnoteze postavljamo na nedeformiranom sustavu, na konstrukciji u
zadanom polozaju prije djelovanja opterecenja,
pretpostavljamo male pomake i deformacije konstrukcije pod djelovanjem opterecenja.
Takve pretpostavke za vecinu konstrukcija bit ce potpuno opravdane. Nije potrebno
svaku konstrukciju promatrati kao nelinearnu zadacu Ako su ispunjeni prikazani uvjeti,
rjesenja dobivena linearnom teorijom u potpunosti su korektna i prihvatljiva. Kod kon-
strukcija koje nisu obuhvacene prethodnim pretpostavkama linearna teorija nece rezul-
tirati prihvatljivim rjesenjima. Jednadzbe ravnoteze na takvim konstrukcijama trebaju
zapravo biti ispunjene na deformiranoj konstrukciji. Ponasanje materijala kod takvih
konstrukcija treba ustanoviti eksperimentalno.
1.3. Linearna teorija ravnog stapa
1.3.1. Osnovne pretpostavke linearne teorije
Kod proracuna konstrukcije po linearnoj teoriji uveli smo bitnu idealizaciju stvarnog
ponasanja konstrukcije. Pretpostavili smo da je materijal konstrukcije homogen, izotropan
i linearno elastican, da su pomaci konstrukcije dovoljno mali zbog cega mozemo uvjete
ravnoteze denirati na nedeformiranoj konstrukciji, zanemarili smo pocetne imperfekcije i
naprezanja nastala tijekom izvedbe konstrukcije. Kod stapnih konstrukcija dodatno pret-
postavljamo da je poprecni presjek bitno manji u odnosu na duljinu stapa (h/L 0, 2) i
da je tezisna os okomita na ravninu poprecnog presjeka. Takve pretpostavke omogucile
su nam reduciranje stapa kao trodimenzionalnog kontinuuma na tezisnu os (jednodimen-
zionalni model) u proracunskom modelu.
1.3.2. Jednadzbe ravnoteze na nedeformiranom stapu
Promatramo izdvojeni dio stapa duljine dx s pripadnim opterecenjima u smjeru uzduzne
osi stapa n(x) i okomito na os stapa q(x), (slika 1.1). Iz osnovnih jednadzbi ravnoteze
dx
x
z
N +dN
T +dT
M +dM
N
T
M
q(x)
n(x)
Slika 1.1: Izdvojeni dio konstrukcije
1. Uvod 3
(zbroj sila u smjeru tri koordinatne osi) slijede diferencijalni odnosi
dN(x)
dx
= n(x) ,
dT(x)
dx
= q(x) ,
dM(x)
dx
= T(x) . (1.3.1)
Iz zadnja dva odnosa jasno slijedi diferencijalna veza opterecenja i momenta
d
2
M(x)
dx
2
= q(x) . (1.3.2)
1.3.3. Pomaci konstrukcije
Kod stapnih modela, svaka tocka konstrukcije ima dva stupnja slobode, dva pomaka
u(x, z) i w(x, z) u smjeru koordinatnih osi x i z. U proracunskom modelu promatramo
tezisnu os. Svakoj tocki tezisne osi pridruzimo pripadni poprecni presjek cija je ravnina
okomita na tezisnu os u toj tocki tezisne osi stapa. Prema Bernoullijevoj hipotezi ravnih
poprecnih presjeka, poprecni presjek ostaje u ravnini nakon deformacije, u ravnini okomi-
toj na deformiranu tezisnu os (okomitoj na tangentu na deformiranu tezisnu os) u svakoj
tocki stapa, (slika 1.2). To znaci da je zaokret presjeka, (x, z), konstantan za sve tocke
po visini poprecnog presjeka (zaokret poprecnog presjeka ne ovisi o z koordinati po visini
poprecnog presjeka nego samo o x polozaju na tezisnoj osi),
(x, z) = (x) . (1.3.3)
Zbog pretpostavke malih pomaka, pomak okomito na os svake tocke po visini poprecnog
x
z
u(x)
w(x)
(x)
w

(x)
Slika 1.2: Pomaci tezisne osi stapa
presjeka je jednak (zanemarujemo razliku poprecnog pomaka zbog zaokreta poprecnog
presjeka),
w(x, z) = w(x) . (1.3.4)
Uzduzni pomak tocaka po visini poprecnog presjeka ocito ovisi i o zaokretu poprecnog
presjeka (tocke udaljenije od tezisne osi u smjeru z poprime proporcionalno veci uzduzni
pomak od zaokreta tezisne osi stapa),
u(x, z) = u(x) + z(x) . (1.3.5)
Pretpostavka da je ravnina poprecnog presjeka okomita na tezisnu os i nakon deformacije
zapravo je zanemarivanje utjecaja posmicne deformacije, a rezultira cinjenicom da je kut
zaokreta tada jednak derivaciji pomaka okomitog na konstrukciju
(x) =
dw
dx
= w

(x) , (1.3.6)
4 1. Uvod
sto povlaci izraz za uzduzni pomak po visini poprecnog presjeka
u(x, z) = u(x) zw

(x) . (1.3.7)
1.3.4. Veza pomaka i deformacija
Uzduzna deformacija stapa (x) deformacija je tezisne osi stapa. Odnos uzduzne
deformacije i uzduznog pomaka slijedi smanjenjem duljine izdvojenog dijela stapa duljine
dx (dx 0).
(x) = lim
dx0
u(x + dx) u(x)
dx
=
du(x)
dx
= u

(x) . (1.3.8)
Ako uzmemo prethodno denirani izraz za pomak po visini poprecnog presjeka, (1.3.5),
slijedi izraz za uzduznu deformaciju po visini poprecnog presjeka
(x, z) =
u(x, z)
x
=
du(x)
dx
z
dw

(x)
dx
= u

(x) zw

(x) . (1.3.9)
Deformacije okomite na os stapa ne uzimamo u obzir. Posmicna deformacija u ravnini
xz,
xz
, zbog Bernoullijeve hipoteze ravnih poprecnih presjeka jednaka je nuli. Jednadzbe
(1.3.4), (1.3.7) i (1.3.9) izrazavaju sve velicine pomaka tezisne osi stapa.
1.3.5. Zakon ponasanja (konstitucije) - elasticni model
Uvjeti kompatibilnosti odnose se na polje deformacija , a uvjeti ravnoteze na polje
naprezanja . Ocito postoji veza izmed
-
u naprezanja i deformacija. Veza izmed
-
u naprezanja
i deformacija ovisi o mehanickim svojstvima materijala utemeljenim na silama izmed
-
u
elementarnih cestica. Najjednostavniji model veze izmed
-
u naprezanja i deformacija je
linearno elastican model - Hookeov zakon. Prema Hookeovom zakonu naprezanja su pro-
porcionalna deformacijama
= C , (1.3.10)
gdje je C matrica materijalnih konstanti
C =
E
2 (1 + )
_

_
2(1)
12
2
12
2
12
0 0 0
2
12
2(1)
12
2
12
0 0 0
2
12
2
12
2(1)
12
0 0 0
0 0 0 1 0 0
0 0 0 0 1 0
0 0 0 0 0 1
_

_
, (1.3.11)
pri cemu je E modul elasticnosti, a Poissonov koecijent. Za ravninsko stanje naprezanja
matrica proporcionalnosti glasi
C =
E
2 (1 + )
_
_
1 0
1 0
0 0
1+
2
_
_
. (1.3.12)
Za jednoosno stanje naprezanja, umjesto matrice C imamo konstantu proporcionalnosti,
modul elasticnosti materijala E
= E . (1.3.13)
1. Uvod 5
Za potrebu uzimanja tocnog odnosa deformacija i pomaka denirat cemo nekoliko
razlicitih mjera deformacije. Uz oznake, L za duljinu nedeformiranog dijela konstrukcije
i L za promjenu duljine deformiranog dijela konstrukcije, deniramo inzenjersku mjeru
deformacije,
I

I
=
L
L
, (1.3.14)
logaritamsku mjeru deformacije,
L
(potrebnu u teoriji plasticnosti kod velikih deforma-
cija)

L
= ln
L + L
L
= ln (1 +
I
) (1.3.15)
i Greenovu mjeru deformacije,
G
(potrebnu u nelinearnoj teoriji elasticnosti)

G
=
1
2
(L + L)
2
L
2
L
2
=
1
2
_
2
I
+
2
I
_
. (1.3.16)
Primjena inzenjerske mjere deformacije, uz linearnu vezu sila i pomaka, vodi na linearnu
vezu naprezanja i deformacija (1.3.13). Ostale mjere deformacije daju nelinearnu vezu
naprezanja i deformacija, cija linearizacija opet vodi na linearni odnos (1.3.13).
Odnos naprezanja i deformacija jednostavno mozemo prikazati na primjeru vlacno
opterecenog stapa, (slika 1.3). Intuitivno je jasno da veca sila K uzrokuje i veci pomak
L
E, F
L
K
Slika 1.3: Vlacno optereceni stap
L, ali i da su pomak i sila proporcionalni,
K = cL , (1.3.17)
gdje je c koecijent proporcionalnosti. Naprezanje u svakoj tocki po duljini stapa mozemo
izraziti
=
K
F
=
cL
F
=
cL
F
L
L
=
cL
F

I
= E , (1.3.18)
pri cemu je velicina
cL
F
zapravo modul elasticnosti, deformacija identicirana s inzenjerskom
deformacijom, a dobivena jednadzba (1.3.18) iskazuje zakon elasticnog ponasanja mater-
ijala.
1.3.6. Veza unutarnjih sila i naprezanja, zakon konstitucije za unutarnje sile
Ako na izdvojenom dijelu stapa duljine dx promatramo sva pripadna djelovanja (zadano
vanjsko opterecenje, unutarnje sile i naprezanja) iz ravnoteze svih sila u smjeru x i
ravnoteze momenata oko osi y slijedi odnos naprezanja i unutarnjih sila
N =
_
F
(x, z)dF , M =
_
F
z(x, z)dF . (1.3.19)
6 1. Uvod
Na temelju prethodnih izraza (1.3.19), zakona elasticnosti (1.3.13) i veze pomaka i defor-
macija (1.3.9), slijede zakoni konstitucije za unutarnje sile
N =
_
F
(x, z)dF =
_
F
E(x, z)dF =
_
F
Eu

(x)dF = EFu

(x) (1.3.20)
M =
_
F
z(x, z)dF =
_
F
zE(x, z)dF =
_
F
Ez (u

(x) zw

(x)) dF
=
_
F
z
2
Ew

(x)dF = EIw

(x) . (1.3.21)
2. To

cna geometrija pomaka 7

2. Tocna geometrija pomaka
2.1. Linearni i nelinearni odnosi
Najjednostavniji primjer za prikaz razlike stvarnih i lineariziranih pomaka je beskonacno
kruta elasticno upeta konzolna greda opterecena koncentriranom ilom na slobodnom
kraju, (slika 2.1), pri cemu je c
M
koecijent elasticne upetosti lezaja. Postavljanjem
L
EI =
x, u
z, w
K
c
M
K

Lcos

Lsin
c
M
K

L
L
c
M
a.) b.) c.)
Slika 2.1: Beskonacno kruta elasticno upeta konzolna greda opterecena koncentriranom
silom na slobodnom kraju, a.) zadana konstrukcija, b.) nelinearni pomaci, c.) linearni
pomaci
jednadzbi ravnoteze na deformiranoj konstrukciji, slijede izrazi za moment u elasticno
upetom lezaju
M = KLcos , (2.1.1)
vezu kuta zaokreta i momenta u elasticno upetom lezaju
M = c
M
, (2.1.2)
=
M
c
M
=
KLcos
c
M
, (2.1.3)
vertikalni pomak slobodnog kraja
w
L
= Lsin = Lsin
KLcos
c
M
, (2.1.4)
i horizontalni pomak slobodnog kraja
u
L
= L(1 cos ) = L
_
1 cos
KLcos
c
M
_
. (2.1.5)
Prijelaz s nelinearne teorije na linearnu teoriju mozemo prikazati razvojem trigonometrij-
skih funkcija u red u izrazima za moment na elasticno upetom lezaju i vertikalni pomak
slobodnog kraja
M = KLcos = KL
_
1

2
2!
+

4
4!
. . .
_
, (2.1.6)
w
L
= Lsin = L
_


3
3!
+

5
5!
. . .
_
. (2.1.7)
Uzimanjem u obzir samo linearnih clanova jasno slijede linearne velicine
M = KL , w
L
= L =
KL
c
M
. (2.1.8)
Jednostavno u linearnoj teoriji slijedi da je horizontalni pomak svih tocaka jednak nuli.
8 2. To

cna geometrija pomaka

2.2. Odnosi pomaka i deformacija
Promatramo nedeformirani izdvojeni dio stapa duljine dx u koordinatnom sustavu xz.
Nakon djelovanja opterecenja stap dobije deformaciju, a promatrani dio stapa poprimi
duljinu d u koordinatnom sustavu (, ), (slika 2.2). Duljina tezisne osi stapa nakon
x dx
z, w
x, u
d = Rd
d
R
u(x) u(x +dx)
w(x)
dw

+d
Slika 2.2: Odnos nedeformiranog i deformiranog izdvojenog dijela stapa
deformiranja iznosi d. Uzduzna deformacija stapa je
=
d dx
dx
=
d
dx
1 . (2.2.9)
Prema slici 2.2 i Pitagorinom poucku slijedi ocita veza
(d)
2
= (dw)
2
+ [u(x + dx) u(x) + dx]
2
, (2.2.10)
2. To

cna geometrija pomaka 9

iz koje proizlazi relacija
_
d
dx
_
2
=
_
dw
dx
_
2
+
_
u(x + dx) u(x)
dx
+ 1
_
2
, (2.2.11)
i izraz za deformaciju
=
_
(1 + u

)
2
+ w
2
1 . (2.2.12)
U linearnoj teoriji duljinu tezisne osi aproksimiramo d = dx + u(x + dx) u(x) i zane-
marujemo utjecaj od dw na promjenu duljine tezisne osi. Razvojem izraza za deformaciju,
(2.2.12), u red slijedi
=
_
(1 + u

)
2
+ w
2
1 =

1 + 2u

+ u
2
+ w
2
1
=

n=0
_
1/2
n
_
_
2u

+ u
2
+ w
2
_
n
1
=
_
1 + u

+
1
2
w
2

1
2
u

w
2

1
8
w
4
+
1
2
u
2
w
2
+ . . .
_
1 (2.2.13)
= u

+
1
2
w
2
. . . ,
pri cemu linearni dio izraza za deformaciju, (2.2.13), opet vodi na linearnu teoriju, (1.3.8)
.
Tangens kuta zaokreta u svakoj tocki nakon deformiranja izracunamo pomocu izraza
tan =
dw
u(x + dx) u(x) + dx
=
dw
dx
u(x+dx)u(x)
dx
+
dx
dx
=
w

+ 1
, (2.2.14)
a kut zaokreta u svakoj je tocki tada
= arctan
w

1 + u

. (2.2.15)
Razvojem izraza za kut zaokreta, (2.2.15), u red slijedi
= arctan
w

1 + u

n=0
(1)
n
_
w

1+u

_
2n+1
2n + 1
=
w

1 + u

1
3
_
w

1 + u

_
3
+ . . . . (2.2.16)
Zakrivljenost deformirane linije, , izracunamo kao derivaciju kuta zaokreta
=

=
d
dx
=
d
_
arctan
w

1+u

_
dx
=
1
1 +
_
w

1+u

_
2
w

(1 + u

) w

(1 + u

)
2
=
w

(1 + u

) u

(1 + u

)
2
+ w
2
. (2.2.17)
Uzimanjem u obzir samo linearnog clana razvoja u red, (2.2.16), i pretpostavke o malim
deformacijama u odnosu na duljinu stapa (u

<< 1), slijede aproksimacije kuta zaokreta

10 2. To

cna geometrija pomaka

i zakrivljenosti

w

1 + u

, (2.2.18)

w

1 + 2u

. (2.2.19)
Proizvoljno vlakno paralelno tezisnoj osi na udaljenosti z, u deformiranom polozaju
nalazi se na udaljenosti i duljine je (R )d. Deformaciju tog vlakna izracunamo
prema

=
(R ) d dx
dx
= (R )

1 (2.2.20)
=

.
Na temelju prethodnih izraza mozemo izvesti i izraze za unutarnje sile
N =
_
F
dF = E
_
F
dF = EF E

_
F
dF
= EF = EF
_
_
(1 + u

)
2
+ w
2
1
_
, (2.2.21)
M =
_
F
zdF = E
_
F
dF E

_
F

2
dF
= EI

= EI
w

(1 + u

) u

(1 + u

)
2
+ w
2
. (2.2.22)
3. Nelinearno pona

sanje materijala 11
3. Nelinearno ponasanje materijala
3.1. Opcenito
Kod elasticnog materijala podudaraju se krivulje opterecenja i rasterecenja u dija-
gramu . Kod linearno elasticnog materijala krivulja opterecenja i rasterecenja je
pravac, (slika 3.1.a.), a kod nelinearnog elasticnog materijala krivulja nije polinom prvog
stupnja, (slika 3.1.b.).

a.) b.)
Slika 3.1: Elasticno ponasanje materijala, a.) linearno elasticno, b.) nelinearno elasticno
Kod neelasticnih materijala ne postoji jednoznacna veza sile i pomaka. Ukupna defor-
macija sastoji se od elasticnog i plasticnog dijela. Kod rasterecenja vraca se samo elasticna
deformacija. Jasno slijedi da se krivulje opterecenja i rasterecenja ne podudaraju.

a.) b.) c.)

Slika 3.2: Neelasticno ponasanje materijala, a.) nelinearno elastoplasticno, b.) linearno
elastoplasticno, c.)linearno elasticno - idealno plasticno
3.2. Nelinearno elasticno ponasanje materijala
Ponasanje nelinearno elasticnog materijala mozemo objasniti na primjeru vlacno opterecenog
stapa, (slika 3.2.).
L
E, F
L
K
Slika 3.3: Vlacno optereceni stap
12 3. Nelinearno pona

sanje materijala
Odnos sile i pomaka jednoosno vlacno opterecenog stapa od nelinearno elasticnog
materijala mozemo iskazati, uz u(L) = L,
K = a
1
L + a
2
L
2
= a
1
u(L) + a
2
u(L)
2
. (3.2.1)
Primjenom linearne teorije na daljnju analizu, mozemo uzeti izraz za deformaciju
=
L
L
= u

(L) . (3.2.2)
Nepoznate koecijente a
1
i a
2
u izrazu 3.2.1 mozemo zamijeniti koecijentima elasticnosti
i izraziti naprezanje
=
K
F
= a
1
L
F
+ a
2
L
2
F
= a
1
L
F
L
L
+ a
2
L
2
F
L
2
L
2
= E
1
+ E
2

2
= E
1
u

+ E
2
u
2
, (3.2.3)
pri cemu su koecijenti elasticnosti E
1
i E
2
denirani izrazima
E
1
=
a
1
L
F
, E
2
=
a
2
L
2
F
. (3.2.4)
Ako je sila K konstantna duz stapa slijedi, kao i u linearnoj teoriji, da je derivacija
pomaka duz stapa konstantna, u

(x) = const.. Odnos sile i pomaka slijedi ako izraz

(3.2.3) prikazemo kao jednadzbu po u

u
2
+
E
1
E
2
u

E
2
= 0 . (3.2.5)
Rjesenjem kvadratne jednadzbe slijedi
u

=
1
2
E
1
E
2
+

1
4
E
2
1
E
2
2
+

E
2
=
1
2
E
1
E
2
_
1 +

1 + 4
E
2
E
2
1
_
. (3.2.6)
Nakon integriranja slijedi izraz za pomak
u(x) =
1
2
E
1
E
2
_
1 +

1 + 4
E
2
E
2
1
_
x + u
0
, (3.2.7)
gdje je u
0
integracijska konstanta koja je zapravo jednaka zadanom pocetnom pomaku
lezajne tocke, u
0
= u(x = 0) = 0. Razvojem izraza (3.2.7) u red postaje ocita razlika u
odnosu na linearnu teoriju
u(x) =
E
1
E
2
_
E
2
E
2
1

_
E
2
E
2
1
_
2
. . . + (1)
j1
_
E
2
E
2
1
_
j
. . .
_
x . (3.2.8)
Vidljivo je da uzimanjem u obzir samo linearnog clana slijedi aproksimacija koja je u
stvari prikaz linearnog ponasanja materijala
u(x)

E
1
x . (3.2.9)
4. Geometrijska nelinearnost 13
4. Geometrijska nelinearnost
4.1. Podjela zadaca
Kod pojedinih prakticnih zadaca teorija I. reda nije dovoljna. Uzimanje u obzir svih
nelinearnih utjecaja dovodi do teorije gotovo neprikladne za prakticnu primjenu. Potrebno
je istraziti koliki je nuzan opseg nelinearnosti kod prakticnih proracuna konstrukcija.
Nekoliko je osnovnih pitanja koje si inzenjer mora postaviti,
nuznost tocne geometrije pomaka,
nuznost tocnog odnosa pomaka i deformacija,
potreba deniranja jednadzbi ravnoteze na deformiranoj konstrukciji.
Za dobivanje odgovora na zadana pitanja moramo prethodno postaviti osnovne kriterije
procjene.
4.2. Elementi pod utjecajem savijanja
Promotrimo primjer konzolne grede duljine L, konstantnog poprecnog presjeka F, kon-
stantnog momenta inercije I i modula elasticnosti E, opterecene koncentriranom silom na
kraju grede, (slika 4.1). Prema linearnoj teoriji za gredu proracunamo funkciju momenta,
z, w
x, u
K
L
E, I, F
KL
M
w(L)
w

(L)
Slika 4.1: Konzolna greda opterecena koncentriranom silom
zaokreta i progiba
M(x) = K(L x) , (4.2.1)
(x) =
Kx
2EI
(2L x) , (4.2.2)
w(x) =
Kx
2
6EI
(3L x) . (4.2.3)
Ocito je ekstremna vrijednost momenta na lezaju M
min
= KL, a progiba i zaokreta na
slobodnom kraju w
max
= KL
3
/3EI,
max
= KL
2
/2EI. U prakticnom proracunu kon-
strukcije imamo za progibe i naprezanja eksplicitno denirane dopustene gornje granice.
14 4. Geometrijska nelinearnost
Progib slobodnog kraja konzolne grede ogranicen je s odnosom w
dop
L/150 sto dovodi
do ogranicenja
ML
2
3EI

L
150
, (4.2.4)
odnosno uz uvod
-
enje koecijenta
=
KL
2
EI
, (4.2.5)
slijedi relacija

L
50
. (4.2.6)
Naprezanje grede ne smije prelaziti vrijednost granice razvlacenja
F
, zbog cega, uz
visinu poprecnog presjeka grede h, slijedi ogranicenje

max
=
M
max
W
=
KL
I
h
2

F

KL
F
2I
h
= E
F
2I
h

KL
2
EI
2
L
h

F
. (4.2.7)
U stvarnim konstrukcijama vrijedi L/h 10 i
F
10
3
sto dovodi do kriterija
KL
2
EI
= 2 10
2
. (4.2.8)
Prema tome slijedi procjena reda velicine svih parametara u zadaci
_
KL
2
/EI, ,
w
L
_
10
2
, (4.2.9)
koja nam sluzi kao kriterij o potrebi uzimanja u proracun tocne geometrije pomaka i
tocnog odnosa deformacija i pomaka.
Potrebu uzimanja tocne geometrije pomaka kod proracuna konzolne grede proucit
cemo na primjeru apsolutno krute elasticno upete konzolne grede. U tom slucaju sve
se zapravo svodi na pitanje moze li kruzni luk pomaka slobodnog kraja biti zamijenjen
tangentom, (slika 4.2). Iz slike 4.2 vidljivi su odnosi
w
r

/2
L
u
w
c
M
Slika 4.2: Geometrija pomaka apsolutno krute elasticno upete grede
tan

2
=
u
w
, (4.2.10)
sin

2
=
u
w
r
, (4.2.11)
sin
w
r
L
sin

2

w
r
2L
. (4.2.12)
4. Geometrijska nelinearnost 15
Zbog malog reda velicine svih vrijednosti, (4.2.9), mozemo dodatno uvesti aproksimaciju
sin tan , pa slijedi
w
r
w
u
w

w
2L
0, 5 10
2
u
L

1
2
w
2
L
2
0, 5 10
4
. (4.2.13)
Takav pomak u smjeru osi grede moze imati razlicit utjecaj kad je sastavni dio slozenije
konstrukcije. Ako je to greda okvirnog nosaca, tada je horizontalni pomak vrhova stupova
w
h
= u/2, slika 4.3. To povlaci odnos pomaka i visine stupa
K
2L
L
u/2 u/2
K
Slika 4.3: Utjecaj na okvirnom nosacu
w
h
L
=
1
2
u
L
0, 25 10
4
, (4.2.14)
sto je utjecaj reda velicine 100 puta manji u odnosu na dopusteni pomak, pa moze biti
zanemaren.
Nesto je drugaciji slucaj zglobno nepomicno oslonjene grede, 4.2.. Pomak je sprijecen
K
L
u
K
Slika 4.4: Zglobno nepomicno oslonjena greda
nepomicnim zglobnim lezajevima, pa slijedi deformacija nosaca
=
u
L
0, 5 10
4
0, 05
F
, (4.2.15)
sto je oko 5% deformacije kod dopustenog naprezanja, pa je i pripadno naprezanje oko
5% dopustenog naprezanja. Utjecaj na ponasanje cijelog sustava nije znacajan, ali u
posebnim slucajevima moze izazvati ostecenja konstrukcije (npr. pukotine kod armira-
nobetonskih konstrukcija. Izvedbom konstrukcije s mogucim pomakom barem jednog
lezaja izbjegavamo dodatna naprezanja.
Za potrebu uzimanja tocnog odnosa deformacija i pomaka ponovit cemo neka opazanja
u vezi mjere deformacija. Uz oznake, dx za duljinu nedeformiranog dijela konstrukcije i
16 4. Geometrijska nelinearnost
d za duljinu deformiranog dijela konstrukcije, deniramo inzenjersku mjeru deformacije,

I
=
d dx
dx
, (4.2.16)
logaritamsku mjeru deformacije,
L
(u teoriji plasticnosti kod velikih deformacija)

L
= ln
d
dx
(4.2.17)
i Greenovu mjeru deformacije,
G
(u nelinearnoj teoriji elasticnosti)

G
=
1
2
d
2
dx
2
dx
2
. (4.2.18)
Uz prethodno dobiveni izraz 2.2.11
_
d
dx
_
2
=
_
dw
dx
_
2
+
_
u(x + dx) u(x)
dx
+ 1
_
2
,
slijede izrazi za denirane mjere deformacije

I
=
_
(1 + u

)
2
+ w
2
1 , (4.2.19)

L
= ln
_
(1 + u

)
2
+ w
2
, (4.2.20)

G
= u

+
u
2
2
+
w
2
2
. (4.2.21)
Razvojem u red slijede, za prve dvije mjere deformacije, priblizni izrazi koji ukljucuju
kvadratne clanove

I
= u

+
w
2
2
, (4.2.22)

L
= u

u
2
2
+
w
2
2
. (4.2.23)
Vidljivo je da su u linearnoj teoriji sve tri mjere deformacije jednake, a u slucaju zanemari-
vanja clanova reda veceg od kvadratnog da se razlikuju za
u
2
2
. Takva razlika znacajna je
kod velikih deformacija koje se kod stvarnih konstrukcija zapravo ne desavaju. Za stvarne
konstrukcije mozemo uvesti kriterij, s obzirom da je deformacija reda velicine 10
3
, a
w
2
maksimalno 10
4
, za inzenjersku mjeru deformacije

I
u

. (4.2.24)
Iz takve aproksimacije moraju biti iskljucene konstrukcije s vitkim konstruktivnim ele-
mentima (L/H > 15) i konstrukcije od materijala s granicom tecenja
rmF
> 10
3
. Zbog
poklapanja linearnog dijela, isto vrijedi i za logaritamsku i Greenovu mjeru deformacije.
Ako primijenimo dobivene rezultate na procjenu zakrivljenosti deformiranog stapa, slijedi

=
w

(1 + u

) u

(1 + u

)
2
+ w
2

1 + 2u

. (4.2.25)
Za proucavanje potrebe deniranja jednadzbi ravnoteze na nedeformiranoj ili deformi-
ranoj konstrukciji, promotrimo primjer konzolnog stupa opterecenog na vrhu horizontal-
nom i vertikalnom silom 4.2.. Neka je horizontalni pomak vrha stupa pod djelovanjem
4. Geometrijska nelinearnost 17
L
V
H
w(L)
V
H
Slika 4.5: Konzolni stup opterecen horizontalnom i vertikalnom silom
horizontalne sile H jednak w
L
. Zbog djelovanja vertikalne sile V dolazi do pojave dodatnog
lezajnog momenta M = V w
L
. Lezajni moment od horizontalne sile iznosi M = HL.
Uz prethodno deniranu procjenu reda velicine parametara konstrukcije (4.2.9) slijedi
M
M
=
V w
L
HL
=
V
H
w
L
L

V
H
10
2
. (4.2.26)
Ako su sile H i V istog reda velicine, ocito je da doprinos dodatnog momenta M mozemo
zanemariti u odnosu na osnovni lezajni moment M, sto povlaci da jednadzbe ravnoteze
mozemo postaviti na nedeformiranoj konstrukciji.
U slucaju kad je vertikalna sila znatno veca od horizontalne sile (cesta pojava u
proracunu konstrukcija, npr. stup nosac mosta ima znacajno vecu vertikalnu silu od
vlastite tezine i korisnog opterecenja od horizontalne sile od potresa, vjetra i kocenja ili
npr. stup poprecnog okvira konstrukcije celicne hale s kranskom stazom), takva zadaca
vise nije zadaca savijanja nego zadaca proracuna stabilnosti uzduzno opterecenog stupa.
4.3. Uzduzno optereceni element konstrukcije
Promatramo i dalje slucaj konstruktivnog elementa na slici 4.5, pri cemu je vertikalna
sila V znacajno veca od horizontalne sile H. Dominantno opterecenje stupa tada je uslijed
uzduzne sile. Proucimo ponasanje stupa pod djelovanjem vertikalne sile. Jasno je da za
naprezanje i deformaciju mora vrijediti odnos
=
V
F

F
, (4.3.27)
=

E
=
V
EF

F
. (4.3.28)
Uz deniranje pojma vitkosti poprecnog presjeka stupa, , i duljinu izvijanja L
i
=
_
FL
2
i
I
= L
i
_
F
I
, (4.3.29)
mozemo prouciti zajednicki utjecaj uzduzne sile i savijanja. Kod stvarnih konstrukcija
vrijednosti vitkosti krecu se uglavnom u podrucju
30 140 . (4.3.30)
18 4. Geometrijska nelinearnost
Uz uvedenu granicu tecenja
F
10
3
, prethodnu procjenu reda velicine parametara
konstrukcije 4.2.9 i realnu vrijednost vitkosti
2
2 10
4
slijedi
V
EF
10
3
,
V L
2
EI
10
3
2 10
4
20 . (4.3.31)
Za horizontalno opterecenje vrijedi prethodna procjena 4.2.9
HL
2
EI
10
2
. (4.3.32)
Iz toga slijedi priblizan odnos utjecaja uzduznog i poprecnog opterecenja
V L
2
EI
10
3
HL
2
EI
, (4.3.33)
sto znaci da je udio u iskoristenju dopustenih naprezanja i deformacija od uzduznog
opterecenja znacajno veci nego od poprecnog opterecenja. Stvarni znacaj ove cinjenice
vidljiv je u odnosu dodatnog i osnovnog lezajnog momenta 4.2.26 uz ogranicenje maksi-
malnog horizontalnog pomaka, w
L
, na red velicine 10
2
,
M
M
=
V w
L
HL
=
V L
2
EI
w
L
L
EI
HL
2
10
2
10
3
= 10 . (4.3.34)
U stvarnoj konstrukciji, horizontalni pomak w
L
bit ce dodatno povecan zbog M
sto ovdje nije uzeto u obzir. Dodatni momenti M mogu biti znacajno veci u odnosu
na osnovni lezajni moment M, sto dovodi do nuznosti postavljanja jednadzbi ravnoteze
na deformiranoj konstrukciji. Za provedu prakticnog proracuna postoje dvije osnovne
metode
proracun po geometrijski nelinearnoj teoriji,
proracun po linearnoj teoriji s dodatnim uzimanjem utjecaja izvijanja.
5. Teorija elasti

cnosti II. reda 19

5. Teorija elasticnosti II. reda
5.1. Osnovne pretpostavke
Proracun po teoriji II. reda ima smisla ako su dodatni momenti M, nastali kao pro-
dukt uzduznog opterecenja i pomaka uslijed djelovanja poprecnog opterecenja, znacajno
veci u odnosu na osnovne momente na konstrukciji koji se javljaju pod djelovanjem
poprecnog opterecenja. Mozemo razlikovati dva osnovna slucaja. U prvom slucaju, to
su konstrukcije bez pomaka cvorova pri cemu uzduzne sile moraju biti prilicno velike jer
su pomaci neznatni. U drugom slucaju, to su konstrukcije sa znacajnim pomacima cvorova
kod kojih onda i manje vrijednosti uzduznih sila proizvode znatne dodatne momente.
5.2. Deniranje unutarnjih sila
Iz prakticnih razloga mozemo denirati osnovne smjerove unutarnjih sila na deformira-
noj konstrukciji u smjeru globalnih koordinatnih osi, a ne u smjeru lokalnih koordinatnih
osi u presjeku konstrukcije.
N
T
M
N +dN
T +dT
M +dM
q
n
dx
dw H
V
M
H +dH
V +dV
M +dM
q
n
dx
Slika 5.1: Unutarnje sile u presjeku
Umjesto uzduzne i poprecne sile (N, T), sada promatramo horizontalnu i vertikalnu
silu (H, V ), a moment ostaje isti jer je treca koordinatna os ista i u lokalnom i u globalnom
koordinatnom sustavu. Na taj nacin formulacija diferencijalnih jednadzbi i rubnih uvjeta
postaje jednostavnija.
5.3. Diferencijalni odnosi pomaka i opterecenja
Iz jednadzbi ravnoteze na izdvojenom deformiranom dijelu konstrukcije slijedi

K
x
= 0 dH + ndx = 0 H

= n , (5.3.1)

K
z
= 0 dV + qdx = 0 V

= q , (5.3.2)

M = 0 dM + Hdw V dx = 0 M

+ Hw

= V . (5.3.3)
Kod malih deformacija (sin w

= w

, cos w

= 1) slijede izrazi za sile u lokalnim osima kao

funkcije sila u globalnim osima
N = H cos w

+ V sin w

H + V w

,
T = V cos w

H sin w

V Hw

, (5.3.4)
20 5. Teorija elasti

cnosti II. reda

ili sile u globalnim osima kao funkcije sila u lokalnim osima
H = N cos w

T sin w

N Tw

,
V = T cos w

+ N sin w

T + Nw

, (5.3.5)
a iz jednadzbe (5.3.3) dodatno i veza momenta i poprecne sile kao i u teoriji I. reda
M

= V Hw

= T . (5.3.6)
Ako jednadzbu (5.3.3) deriviramo po x proizlazi
M

+ Hw

+ H

= V

. (5.3.7)
Uvrstimo li u jednadzbu (5.3.7) odnose iz jednadzbi (5.3.1) i (5.3.2), slijedi
M

+ Hw

nw

= q . (5.3.8)
Uz pretpostavku malih pomaka i deformacija, za moment savijanja vrijedi odnos iz teorije
I. reda
M

(x) = (EIw

, (5.3.9)
slijedi diferencijalna veza pomaka i opterecenja
(EIw

Hw

+ nw

= q . (5.3.10)
Diferencijalna jednadzba (5.3.10) opisuje geometrijski nelinearnu teoriju u smislu teorije
II. reda. Jednadzba je linearna ako su koecijenti konstantni. U opcenitom slucaju
koecijenti su u funkciji od x (EI = const., n = 0), sto znaci da je svaki pojedini slucaj
zapravo nova diferencijalna jednadzba.
5.4. Rjesenje diferencijalne jednadzbe
S obzirom da je rjesenje jednadzbe (5.3.10) u prakticnom smislu preslozeno, uvodimo
neka ogranicenja. Pretpostavljamo da je krutost stapa na savijanje konstantna po cijeloj
duljini stapa, EI = const. i da je horizontalna sila u stapu konstantna
H = const. , n = 0 . (5.4.11)
Sada jednadzba (5.3.10) glasi
w

H
EI
w

=
q
EI
. (5.4.12)
Prethodna jednadzba (5.4.12) ima, za razliku od (5.3.10), konstantne koecijente. Takvo
pojednostavljenje ne smanjuje opseg zadaca koji mozemo promatrati. Kod stapova prom-
jenljivog presjeka ili promjenljivog modula elasticnosti mozemo promatrati dijelove lokalno
konstantne krutosti. Promjena opterecenja q povlaci promjenu samo partikularnog rjesenja
diferencijalne jednadzbe, a rjesenje homogene diferencijalne jednadzbe ostaje nepromijen-
jeno.
5. Teorija elasti

cnosti II. reda 21

5.4.1. Rjesenje u prirodnom koordinatnom sustavu
Za jednostavnije daljnje rjesavanje jednadzbe mozemo jednadzbu (5.4.12) pomnoziti
sa L
3
L
3
w

HL
2
EI
Lw

=
qL
3
EI
, (5.4.13)
a uvod
-
enjem bezdimenzionalnih koecijenata
H =
HL
2
EI
, q =
qL
3
EI
, (5.4.14)
jednadzba glasi
L
3
w

HLw

= q . (5.4.15)
Konacno rjesenje ovisi o predznaku horizontalne sile H, (tlak ili vlak). Uz deniranje
koecijenta h, uzduzne karakteristike stapa,
h =

_
|H|L
2
EI

, h
2
=
|H|L
2
EI
, (5.4.16)
slijede pripadne homogene jednadzbe za oba slucaja
H < 0 H > 0
L
3
w

+ HLw

= 0 L
3
w

HLw

= 0 , (5.4.17)
L
3
w

+ h
2
Lw

= 0 L
3
w

h
2
Lw

= 0 . (5.4.18)
Uz pretpostavku oblika homogenog rjesenja na razini prirodnih koordinata = x/L
w
H
= Le

, (5.4.19)
slijede pripadne bikvadratne jednadzbe
H < 0 H > 0
_

2
+ h
2
_

2
e

= 0
_

2
h
2
_

2
e

= 0 , (5.4.20)
i pripadni korijeni jednadzbi
H < 0 H > 0

1,2
= 0,
3,4
= ih
1,2
= 0,
3,4
= h . (5.4.21)
Homogena rjesenja sada slijede za tlacnu horizontalnu silu (H < 0)
w
H
= (c
1
+ c
2
+ c
3
sin h + c
4
cos h) L , (5.4.22)
te za vlacnu silu (H > 0)
w
H
= (c
1
+ c
2
+ c
3
sh h + c
4
ch h) L . (5.4.23)
Konstante c
1
, c
2
, c
3
, c
4
odredimo iz rubnih uvjeta promatranog izdvojenog dijela stapa
duljine L. Partikularno rjesenje za konstantno opterecenje (q = const.) glasi
w
P
=
1
2
q
H
L
2
=
1
2
q
h
2
L
2
. (5.4.24)
22 5. Teorija elasti

cnosti II. reda

Konacno rjesenje zbroj je homogenog i partikularnog rjesenja
w = w
H
+ w
P
. (5.4.25)
Prema proracunu po Teoriji I. reda, uz H = 0, homogeno rjesenje glasi
w
H
=
_
c
1
+ c
2
+ c
3

2
+ c
4

3
_
L , (5.4.26)
a partikularno uz q = const. glasi
w
P
=
qL
24

4
. (5.4.27)
Primjer 5.4.1. Obostrano upeti tlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen
Promatramo obostrano upeti tlacni stap, H < 0, opterecen jednolikim kontinuiranim
poprecnim opterecenjem q = const., (Slika 5.2). Potrebno je odrediti momentni dijagram
prema Teoriji II. reda.
z, w
x,
H H
q
L
EI
Slika 5.2: Obostrano upeti tlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen
Jednadzbu (5.4.12) uz deniranu uzduznu karektiristiku stapa (5.4.16) mozemo za-
pisati u obliku
w

+
h
2
L
2
w

=
q
EI
. (5.4.28)
Rubni uvjeti upetih krajeva su
w(0) = w(L) = 0 i w

(0) = w

(L) = 0 . (5.4.29)
Prema (5.4.22) i (5.4.24) slijede opci oblik rjesenja
w = (c
1
+ c
2
+ c
3
sin h + c
4
cos h) L +
1
2
q
h
2
L
2
, (5.4.30)
i pripadne derivacije, uz d/dx = 1/L,
w

= c
2
+ c
3
hcos h c
4
hsin h +
q
h
2
, (5.4.31)
w

= c
3
h
2
L
sin h c
4
h
2
L
cos h +
q
Lh
2
. (5.4.32)
Pomocu rubnih uvjeta (5.4.29), uz = 0 za x = 0 i = 1 za x = L, slijede jednadzbe za
odred
-
ivanje nepoznatih konstanti
w( = 0) = 0 (c
1
+ c
4
) L = 0 , (5.4.33)
w

( = 0) = 0 c
2
+ c
3
h = 0 , (5.4.34)
w( = 1) = 0
_
c
1
+ c
2
+ c
3
sin h + c
4
cos h +
1
2
q
h
2
_
L = 0 , (5.4.35)
w

( = 1) = 0 c
2
+ c
3
hcos h c
4
hsin h +
q
h
2
= 0 . (5.4.36)
5. Teorija elasti

cnosti II. reda 23

Rjesenjem sustava jednadzbi slijede nepoznati koecijenti
c
1
=
q
2h
2
1 + cos h
hsin h
=
q
2h
3
ctg
h
2
, (5.4.37)
c
2
=
q
2h
2
, (5.4.38)
c
3
=
q
2h
3
, (5.4.39)
c
4
=
q
2h
2
1 + cos h
sin h
=
q
2h
3
ctg
h
2
. (5.4.40)
Momentna jednadzba M = EIw

u bezdimenzionalnom obliku glasi

M =
ML
EI
= Lw

, (5.4.41)
sto povlaci konacan izraz za momentnu funkciju u bezdimenzionalnom obliku
M =
q
h
2
_
h
2
sin h +
h
2
1 + cos h
sin h
cos h 1
_
. (5.4.42)
Na slici 5.4.2. prikazan je momentni dijagram u ovisnosti o koecijentu h Prethodnu
Slika 5.3: Utjecaj h na momentni dijagram
momentnu funkciju mozemo razviti u red po h oko 0
M =
q
12
_
1 + 6 6
2
_
+
qh
2
720
_
30
4
60
3
+ 30
2
1
_
+ O(h
4
) . (5.4.43)
pri cemu je ocito jasno da je linearni dio jednak rjesenju prema Teoriji I. reda
M
lin
=
q
12
_
1 + 6 6
2
_
. (5.4.44)
Primjer 5.4.2. Obostrano upeti vlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen
Promatramo obostrano upeti vlacni stap, H > 0, opterecen jednolikim kontinuiranim
poprecnim opterecenjem q = const., (Slika 5.4). Potrebno je odrediti momentni dijagram
prema Teoriji II. reda.
z, w
x,
H H
q
L
EI
Slika 5.4: Obostrano upeti vlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen
Jednadzbu (5.4.12) uz deniranu uzduznu karektiristiku stapa (5.4.16) mozemo za-
pisati u obliku
w

h
2
L
2
w

=
q
EI
. (5.4.45)
24 5. Teorija elasti

cnosti II. reda

Rubni uvjeti upetih krajeva su jednaki kao u prethodnom primjeru (5.4.29). Prema
(5.4.23) i (5.4.24) slijedi opci oblik rjesenja
w = (c
1
+ c
2
+ c
3
sh h + c
4
ch h) L
1
2
q
h
2
L
2
, (5.4.46)
i pripadne derivacije, uz d/dx = 1/L,
w

= c
2
+ c
3
hch h + c
4
hsh h
q
h
2
, (5.4.47)
w

= c
3
h
2
L
sh h + c
4
h
2
L
ch h
q
Lh
2
. (5.4.48)
Pomocu rubnih uvjeta (5.4.29), uz = 0 za x = 0 i = 1 za x = L, slijede jednadzbe za
odred
-
ivanje nepoznatih konstanti
w( = 0) = 0 (c
1
+ c
4
) L = 0 , (5.4.49)
w

( = 0) = 0 c
2
+ c
3
h = 0 , (5.4.50)
w( = 1) = 0
_
c
1
+ c
2
+ c
3
sh h + c
4
ch h
1
2
q
h
2
_
L = 0 , (5.4.51)
w

( = 1) = 0 c
2
+ c
3
hch h + c
4
hsh h
q
h
2
= 0 . (5.4.52)
Rjesenjem sustava jednadzbi slijede nepoznati koecijenti
c
1
=
q
2h
3
cth
h
2
, (5.4.53)
c
2
=
1
2
q
h
2
, (5.4.54)
c
3
=
1
2
q
h
3
, (5.4.55)
c
4
=
q
2h
3
cth
h
2
. (5.4.56)
Momentna jednadzba M = EIw

u bezdimenzionalnom obliku glasi

M =
ML
EI
= Lw

, (5.4.57)
sto povlaci konacan izraz za momentnu funkciju u bezdimenzionalnom obliku
M =
q
h
2
_
h
2
sh h
h
2
cth hcos h + 1
_
. (5.4.58)
Na slici 5.4.2. prikazan je momentni dijagram u ovisnosti o koecijentu h Prethodnu
Slika 5.5: Utjecaj h na momentni dijagram
momentnu funkciju mozemo razviti u red po h oko 0
M =
q
12
_
1 + 6 6
2
_

qh
2
720
_
30
4
60
3
+ 30
2
1
_
+ O(h
4
) . (5.4.59)
pri cemu je ocito jasno da je linearni dio jednak rjesenju prema Teoriji I. reda
M
lin
=
q
12
_
1 + 6 6
2
_
. (5.4.60)
5. Teorija elasti

cnosti II. reda 25

5.4.2. Rjesenje u standardnom koordinatnom sustavu
U ovom slucaju i dalje promatramo jednadzbu (5.4.12)
w

H
EI
w

=
q
EI
. (5.4.61)
Konacno rjesenje ovisi o predznaku horizontalne sile H, (tlak ili vlak). Uz deniranje
koecijenta h, uzduzne karakteristike stapa,
h =

_
|H|L
2
EI

, h
2
=
|H|L
2
EI
, (5.4.62)
slijede pripadne homogene jednadzbe za oba slucaja
H < 0 H > 0
w

+
h
2
L
2
w

= 0 w

h
2
L
2
w

= 0 . (5.4.63)
Uz pretpostavku oblika homogenog rjesenja
w
H
= e
x
, (5.4.64)
slijede pripadne bikvadratne jednadzbe
H < 0 H > 0
_

2
+
h
2
L
2
_

2
e
x
= 0
_

h
2
L
2
_

2
e
x
= 0 , (5.4.65)
i pripadni korijeni jednadzbi
H < 0 H > 0

1,2
= 0,
3,4
= i
h
L

1,2
= 0,
3,4
=
h
L
. (5.4.66)
Homogena rjesenja sada slijede za tlacnu horizontalnu silu (H < 0)
w
H
= c
1
+ c
2
x + c
3
sin
hx
L
+ c
4
cos
hx
L
, (5.4.67)
te za vlacnu silu (H > 0)
w
H
= c
1
+ c
2
x + c
3
sh
hx
L
+ c
4
ch
hx
L
. (5.4.68)
Konstante c
1
, c
2
, c
3
, c
4
odredimo iz rubnih uvjeta promatranog izdvojenog dijela stapa
duljine L. Partikularno rjesenje za konstantno opterecenje (q = const.) glasi
w
P
=
1
2
q
EI
L
2
h
2
x
2
. (5.4.69)
Konacno rjesenje zbroj je homogenog i partikularnog rjesenja
w = w
H
+ w
P
. (5.4.70)
Prema proracunu po Teoriji I. reda, uz H = 0, homogeno rjesenje glasi
w
H
=
_
c
1
+ c
2
x + c
3
x
2
+ c
4
x
3
_
L , (5.4.71)
a partikularno uz q = const. glasi
w
P
=
q
24EI
x
4
. (5.4.72)
26 5. Teorija elasti

cnosti II. reda

Primjer 5.4.3. Obostrano upeti tlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen
Promatramo obostrano upeti tlacni stap, H < 0, opterecen jednolikim kontinuiranim
poprecnim opterecenjem q = const., (Slika 5.2). Potrebno je odrediti momentni dijagram
prema Teoriji II. reda. Rjesavamo jednadzbu (5.8.139)
w

+
h
2
L
2
w

=
q
EI
s pripadnim rubnim uvjetima upetih krajeva (5.4.29)
w(0) = w(L) = 0 i w

(0) = w

(L) = 0 .
Prema (5.4.67) i (5.4.69) slijede opci oblik rjesenja
w =
_
c
1
+ c
2
x + c
3
sin
hx
L
+ c
4
cos
hx
L
_
+
1
2
q
EI
L
2
h
2
x
2
, (5.4.73)
i pripadne derivacije,
w

= c
2
+ c
3
h
L
cos
hx
L
c
4
hsin
hx
L
+
q
EI
L
2
h
2
x , (5.4.74)
w

= c
3
h
2
L
2
sin
hx
L
c
4
h
2
L
2
cos
hx
L
+
q
EI
L
2
h
2
. (5.4.75)
Pomocu rubnih uvjeta (5.4.29), slijede jednadzbe za odred
-
ivanje nepoznatih konstanti
w(x = 0) = 0 (c
1
+ c
4
) = 0 , (5.4.76)
w

(x = 0) = 0 c
2
+ c
3
h
L
= 0 , (5.4.77)
w(x = L) = 0
_
c
1
+ c
2
L + c
3
sin h + c
4
cos h +
1
2
q
EI
L
4
h
2
_
= 0 , (5.4.78)
w(x = L) = 0 c
2
+ c
3
h
L
cos h c
4
h
L
sin h +
q
EI
L
3
h
2
= 0 . (5.4.79)
Rjesenjem sustava jednadzbi slijede nepoznati koecijenti
c
1
=
q
2h
2
1 + cos h
hsin h
=
q
2h
3
ctg
h
2
, (5.4.80)
c
2
=
q
2h
2
, (5.4.81)
c
3
=
q
2h
3
, (5.4.82)
c
4
=
q
2h
2
1 + cos h
hsin h
=
q
2h
3
ctg
h
2
. (5.4.83)
Momentna jednadzba M = EIw

u bezdimenzionalnom obliku glasi

M =
ML
EI
= Lw

, (5.4.84)
sto povlaci konacan izraz za momentnu funkciju u bezdimenzionalnom obliku
M =
q
h
2
_
h
2
sin h +
h
2
1 + cos h
sin h
cos h 1
_
. (5.4.85)
5. Teorija elasti

cnosti II. reda 27

Slika 5.6: Utjecaj h na momentni dijagram
Na slici 5.4.2. prikazan je momentni dijagram u ovisnosti o koecijentu h Prethodnu
momentnu funkciju mozemo razviti u red po h oko 0
M =
q
12
_
1 + 6 6
2
_
+
qh
2
720
_
30
4
60
3
+ 30
2
1
_
+ O(h
4
) . (5.4.86)
pri cemu je ocito jasno da je linearni dio jednak rjesenju prema Teoriji I. reda
M
lin
=
q
12
_
1 + 6 6
2
_
. (5.4.87)
Primjer 5.4.4. Obostrano upeti vlacni stap jednoliko kontinuirano poprecno opterecen
Promatramo obostrano upeti vlacni stap, H > 0, opterecen jednolikim kontinuiranim
poprecnim opterecenjem q = const., (Slika 5.4). Potrebno je odrediti momentni dijagram
prema Teoriji II. reda. Rjesavamo jednadzbu (5.8.139)
w

h
2
L
2
w

=
q
EI
,
uz pripadne rubne uvjete (5.4.29). Prema (5.4.68) i (5.4.69) slijedi opci oblik rjesenja
w =
_
c
1
+ c
2
x + c
3
sh
hx
L
+ c
4
ch
hx
L
_

1
2
q
EI
L
2
h
2
x
2
, (5.4.88)
i pripadne derivacije,
w

= c
2
+ c
3
h
L
ch
hx
L
+ c
4
h
L
sh
hx
L

q
EI
L
2
h
2
x , (5.4.89)
w

= c
3
h
2
L
2
sh
hx
L
+ c
4
h
2
L
2
ch
hx
L

q
EI
L
2
h
2
. (5.4.90)
Pomocu rubnih uvjeta (5.4.29), slijede jednadzbe za odred
-
ivanje nepoznatih konstanti
w(x = 0) = 0 (c
1
+ c
4
) = 0 , (5.4.91)
w

(x = 0) = 0 c
2
+ c
3
h
L
= 0 , (5.4.92)
w(x = L) = 0
_
c
1
+ c
2
L + c
3
sh h + c
4
ch h
1
2
q
EI
L
4
h
2
_
= 0 , (5.4.93)
w

(x = L) = 0 c
2
+ c
3
h
L
ch h + c
4
h
L
sh h
q
EI
L
3
h
2
= 0 . (5.4.94)
Rjesenjem sustava jednadzbi slijede nepoznati koecijenti
c
1
=
q
2h
3
cth
h
2
, (5.4.95)
c
2
=
1
2
q
h
2
, (5.4.96)
c
3
=
1
2
q
h
3
, (5.4.97)
c
4
=
q
2h
3
cth
h
2
. (5.4.98)
28 5. Teorija elasti

cnosti II. reda

Momentna jednadzba M = EIw

u bezdimenzionalnom obliku glasi

M =
ML
EI
= Lw

, (5.4.99)
sto povlaci konacan izraz za momentnu funkciju u bezdimenzionalnom obliku
M =
q
h
2
_
h
2
sh h
h
2
cth hcos h + 1
_
. (5.4.100)
Na slici 5.4.2. prikazan je momentni dijagram u ovisnosti o koecijentu h. Prethodnu
Slika 5.7: Utjecaj h na momentni dijagram
momentnu funkciju mozemo razviti u red po h oko 0
M =
q
12
_
1 + 6 6
2
_

qh
2
720
_
30
4
60
3
+ 30
2
1
_
+ O(h
4
) . (5.4.101)
pri cemu je ocito jasno da je linearni dio jednak rjesenju prema Teoriji I. reda
M
lin
=
q
12
_
1 + 6 6
2
_
. (5.4.102)
5.5. Matrica krutosti tlacnog stapa prema Teoriji II. reda
Jednadzbu (5.4.12) uz deniranu uzduznu karakteristiku stapa (5.4.16) mozemo za-
pisati u obliku
w

+
h
2
L
2
w

=
q
EI
. (5.5.103)
Promatramo obostrano upeti stap opterecen tlacnom silom. Rjesenje pripadne homogene
H H
L
EI
i k
Slika 5.8: Obostrano upeti tlacni stap
diferencijalne jednadzbe glasi
w(x) = c
1
+ c
2
x + c
3
sin
hx
L
+ c
4
cos
hx
L
. (5.5.104)
Pomake na krajevima stapa, uz (x) = w

(x), mozemo zapisati u matricnom obliku

_

_
w(0)
(0)
w(L)
(L)
_

_
=
_

_
1 0 0 1
0 1
h
L
0
1 L sin h cos h
0 1
h
L
cos h
h
L
sin h
_

_
_

_
c
1
c
2
c
3
c
4
_

_
, (5.5.105)
5. Teorija elasti

cnosti II. reda 29

H H
T
ik
T
ki
M
ik
M
ki
L
EI
i k
Slika 5.9: Sile na krajevima tlacnog stapa
ili u skracenom matricnom obliku
w = Bc ili c = B
1
w . (5.5.106)
Sile na krajevima stapa mozemo denirati prema izrazima
T
ik
= EI
_
w

+
h
2
L
2
w

_
x=0
= c
2
h
2
L
2
EI (5.5.107)
M
ik
= EIw

x=0
= c
4
h
2
L
2
EI (5.5.108)
T
ki
= EI
_
w

+
h
2
L
2
w

_
x=L
= c
2
h
2
L
2
EI (5.5.109)
M
ki
= EIw

x=L
= EI (c
3
sin h + c
4
cos h)
h
2
L
2
, (5.5.110)
odnosno u matricnom zapisu
_

_
T
ik
M
ik
T
ki
M
ki
_

_
= EI
_

_
0
h
2
L
2
0 0
0 0 0
h
2
L
2
0
h
2
L
2
0 0
0 0
h
2
L
2
sin h
h
2
L
2
cos h
_

_
_

_
c
1
c
2
c
3
c
4
_

_
, (5.5.111)
ili krace zapisano obliku
f
ik
= Gc = GB
1
w , (5.5.112)
pri cemu je vektor w
T
= [w
ik

i
w
ki

k
] vektor pomaka krajeva stapa, a produkt matrica
GB
1
predstavlja lokalnu matricu krutosti stapa
K
ik
=
EI
2 + 2 cos h + hsin h
_

h
3
sin h
L
3

h
2
(1+cos h)
L
2
h
3
sin h
L
3

h
2
(1+cos h)
L
2

h
2
(1+cos h)
L
2
h(hcos hsin h)
L
h
2
(1+cos h)
L
2

h(hsin h)
L
h
3
sin h
L
3
h
2
(1+cos h)
L
2

h
3
sin h
L
3
h
2
(1+cos h)
L
2

h
2
(1+cos h)
L
2

h(hsin h)
L
h
2
(1+cos h)
L
2
h(hcos hsin h)
L
_

_
.
(5.5.113)
30 5. Teorija elasti

cnosti II. reda

Matricu krutosti mozemo razviti u Taylorov red po h u okolini 0, pa uzimajuci u obzir do
maksimalno kvadratnog clana slijedi
K
ik
= EI
_

_
12
L
3

6h
2
5L
3

6
L
2
+
h
2
10L
2

12
L
3
+
6h
2
5L
3

6
L
2
+
h
2
10L
2

6
L
2
+
h
2
10L
2
4
L

2h
2
15L
6
L
2

h
2
10L
2
2
L
+
h
2
30L

12
L
3
+
6h
2
5L
3
6
L
2

h
2
10L
2
12
L
3

6h
2
5L
3
6
L
2

h
2
10L
2

6
L
2
+
h
2
10L
2
2
L
+
h
2
30L
6
L
2

h
2
10L
2
4
L

2h
2
15L
_

_
. (5.5.114)
Razvijenu matricu krutosti mozemo izraziti pomocu uzduzne tlacne sile H u mjesto
uzduzne karakteristike h
K
ik
=
_

_
12EI
L
3

6H
5L

6EI
L
2
+
H
10

12EI
L
3
+
6H
5L

6EI
L
2
+
H
10

6EI
L
2
+
H
10
4EI
L

2HL
15
6EI
L
2

H
10
2EI
L
+
HL
30

12EI
L
3
+
6H
5L
6EI
L
2

H
10
12EI
L
3

6H
5L
6EI
L
2

H
10

6EI
L
2
+
H
10
2EI
L
+
HL
30
6EI
L
2

H
10
4EI
L

2HL
15
_

_
. (5.5.115)
5.6. Vektor upetosti tlacnog stapa prema Teoriji II. reda
Jednadzbu (5.4.12) uz deniranu uzduznu karakteristiku stapa (5.4.16) mozemo za-
pisati u obliku
w

+
h
2
L
2
w

=
q
EI
= q . (5.6.116)
Rjesenje diferencijalne jednadzbe glasi
w(x) = c
1
+ c
2
x + c
3
sin
hx
L
+ c
4
cos
hx
L
+
qL
2
x
2
2h
2
. (5.6.117)
Rubne uvjete za stanje upetosti mozemo zapisati u matricnom obliku
_

_
w(0)
(0)
w(L)
(L)
_

_
=
_

_
1 0 0 1
0 1
h
L
0
1 L sin h cos h
0 1
h
L
cos h
h
L
sin h
_

_
_

_
c
1
c
2
c
3
c
4
_

_
+
_

_
0
0
qL
4
2h
2

qL
3
h
2
_

_
, (5.6.118)
ili u skracenom matricnom obliku
w = Bc +q = 0 (5.6.119)
c = B
1
q
=
_

qL
4
2h
3
ctg
h
2

qL
3
2h
2
qL
4
2h
3
qL
4
2h
3
ctg
h
2
_

_
. (5.6.120)
5. Teorija elasti

cnosti II. reda 31

Progibnu liniju sada mozemo zapisati u obliku
w =
_
1 x sin
hx
L
cos
hx
L

c +
qL
2
x
2
2h
2
=
_
1 x sin
hx
L
cos
hx
L

B
1
q +
qL
2
x
2
2h
2
=
qL
2
2h
2
x
2

qL
3
2h
2
x
qL
4
2h
3
_
ctg
h
2
ctg
h
2
cos
hx
L
sin
hx
L
_
. (5.6.121)
Sile na krajevima stapa
T
ik
= EI
_
w

+
h
2
L
2
w

_
x=0
=
qL
2
(5.6.122)
M
ik
= EIw

x=0
=
qL
2
_
2 hctg
h
2
_
2h
2
(5.6.123)
T
ki
= EI
_
w

+
h
2
L
2
w

_
x=L
=
qL
2
(5.6.124)
M
ki
= EIw

x=L
=
qL
2
_
2 hcos hctg
h
2
+ hsin h
_
2h
2
=
qL
2
_
2 hctg
h
2
_
2h
2
. (5.6.125)
5.7. Matrica krutosti vlacnog stapa prema Teoriji II. reda
Jednadzbu (5.4.12) uz deniranu uzduznu karakteristiku stapa (5.4.16) mozemo za-
pisati u obliku
w

h
2
L
2
w

=
q
EI
. (5.7.126)
Promatramo obostrano upeti stap opterecen vlacnom silom. Rjesenje pripadne homogene
H H
L
EI
i k
Slika 5.10: Obostrano upeti vlacni stap
diferencijalne jednadzbe glasi
w(x) = c
1
+ c
2
x + c
3
sh
hx
L
+ c
4
ch
hx
L
. (5.7.127)
Pomake na krajevima stapa, uz (x) = w

(x), mozemo zapisati u matricnom obliku

_

_
w(0)
(0)
w(L)
(L)
_

_
=
_

_
1 0 0 1
0 1
h
L
0
1 L sh h ch h
0 1
h
L
ch h
h
L
sh h
_

_
_

_
c
1
c
2
c
3
c
4
_

_
, (5.7.128)
ili u skracenom matricnom obliku
w = Bc ili c = B
1
w . (5.7.129)
32 5. Teorija elasti

cnosti II. reda

H H
T
ik
T
ki
M
ik
M
ki
L
EI
i k
Slika 5.11: Sile na krajevima vlacnog stapa
Sile na krajevima stapa mozemo denirati prema izrazima
T
ik
= EI
_
w

h
2
L
2
w

_
x=0
= c
2
h
2
L
2
EI (5.7.130)
M
ik
= EIw

x=0
= c
4
h
2
L
2
EI (5.7.131)
T
ki
= EI
_
w

h
2
L
2
w

_
x=L
= c
2
h
2
L
2
EI (5.7.132)
M
ki
= EIw

x=L
= EI (c
3
sh h + c
4
ch h)
h
2
L
2
, (5.7.133)
odnosno u matricnom zapisu
_

_
T
ik
M
ik
T
ki
M
ki
_

_
= EI
_

_
0
h
2
L
2
0 0
0 0 0
h
2
L
2
0
h
2
L
2
0 0
0 0
h
2
L
2
sh h
h
2
L
2
ch h
_

_
_

_
c
1
c
2
c
3
c
4
_

_
, (5.7.134)
ili krace zapisano obliku
f
ik
= Gc = GB
1
w , (5.7.135)
pri cemu je vektor w
T
= [w
ik

i
w
ki

k
] vektor pomaka krajeva stapa, a produkt matrica
GB
1
predstavlja lokalnu matricu krutosti stapa
K
ik
=
EI
2 + 2ch h hsh h
_

h
3
sh h
L
3
h
2
(1+ch h)
L
2
h
3
sh h
L
3
h
2
(1+ch h)
L
2
h
2
(1+ch h)
L
2
h(sinhhhch h)
L

h
2
(1+ch h)
L
2
h(hsh h)
L
h
3
shh
L
3

h
2
(1+ch h)
L
2

h
3
sh h
L
3

h
2
(1+ch h)
L
2
h
2
(1+ch h)
L
2
h(hshh)
L

h
2
(1+ch h)
L
2
h(sinhhhch h)
L
_

_
.
(5.7.136)
Matricu krutosti mozemo razviti u Taylorov red po h u okolini 0, pa uzimajuci u obzir do
maksimalno kvadratnog clana slijedi
K
ik
= EI
_

_
12
L
3
+
6h
2
5L
3

6
L
2

h
2
10L
2

12
L
3

6h
2
5L
3

6
L
2

h
2
10L
2

6
L
2

h
2
10L
2
4
L
+
2h
2
15L
6
L
2
+
h
2
10L
2
2
L

h
2
30L

12
L
3

6h
2
5L
3
6
L
2
+
h
2
10L
2
12
L
3
+
6h
2
5L
3
6
L
2
+
h
2
10L
2

6
L
2

h
2
10L
2
2
L

h
2
30L
6
L
2
+
h
2
10L
2
4
L
+
2h
2
15L
_

_
. (5.7.137)
5. Teorija elasti

cnosti II. reda 33

Razvijenu matricu krutosti mozemo izraziti pomocu uzduzne vlacne sile H u mjesto
uzduzne karakteristike h
K
ik
=
_

_
12EI
L
3
+
6H
5L

6EI
L
2

H
10

12EI
L
3

6H
5L

6EI
L
2

H
10

6EI
L
2

H
10
4EI
L
+
2HL
15
6EI
L
2
+
H
10
2EI
L

HL
30

12EI
L

6H
5L
6EI
L
2
+
H
10
12EI
L
3
+
6H
5L
6EI
L
2
+
H
10

6EI
L
2

H
10
2EI
L

HL
30
6EI
L
2
+
H
10
4EI
L
+
2HL
15
_

_
. (5.7.138)
5.8. Vektor upetosti vlacnog stapa prema Teoriji II. reda
Jednadzbu (5.4.12) uz deniranu uzduznu karakteristiku stapa (5.4.16) mozemo za-
pisati u obliku
w

h
2
L
2
w

=
q
EI
= q . (5.8.139)
Rjesenje diferencijalne jednadzbe glasi
w(x) = c
1
+ c
2
x + c
3
sh
hx
L
+ c
4
ch
hx
L

qL
2
x
2
2h
2
. (5.8.140)
Rubne uvjete za stanje upetosti mozemo zapisati u matricnom obliku
_

_
w(0)
(0)
w(L)
(L)
_

_
=
_

_
1 0 0 1
0 1
h
L
0
1 L sh h ch h
0 1
h
L
ch h
h
L
sh h
_

_
_

_
c
1
c
2
c
3
c
4
_

_
+
_

_
0
0

qL
4
2h
2
qL
3
h
2
_

_
, (5.8.141)
ili u skracenom matricnom obliku
w = Bc +q = 0 (5.8.142)
c = B
1
q
=
_

qL
4
2h
3
cth
h
2
qL
3
2h
2

qL
4
2h
3
qL
4
2h
3
cth
h
2
_

_
. (5.8.143)
Progibnu liniju sada mozemo zapisati u obliku
w =
_
1 x sh
hx
L
ch
hx
L

c
qL
2
x
2
2h
2
=
_
1 x sh
hx
L
ch
hx
L

B
1
q +
qL
2
x
2
2h
2
=
qL
2
2h
2
x
2
+
qL
3
2h
2
x
qL
4
2h
3
_
cth
h
2
cth
h
2
ch
hx
L
+ sinh
hx
L
_
. (5.8.144)
34 5. Teorija elasti

cnosti II. reda

Sile na krajevima stapa
T
ik
= EI
_
w

h
2
L
2
w

_
x=0
=
qL
2
(5.8.145)
M
ik
= EIw

x=0
=
qL
2
_
2 hcth
h
2
_
2h
2
(5.8.146)
T
ki
= EI
_
w

h
2
L
2
w

_
x=L
=
qL
2
(5.8.147)
M
ki
= EIw

x=L
=
qL
2
_
2 hch
hx
L
cth
h
2
+ hsh
hx
L
_
2h
2
=
qL
2
_
2 hcth
h
2
_
2h
2
. (5.8.148)
5.9. Kondenzacija lokalne matrice krutosti stapa
Ako je neka od veza na kraju stapa oslobod
-
ena, sila u smjeru te veze jednaka je nuli,
a pomak u smjeru oslobod
-
ene veze mozemo izraziti kao funkciju preostalih pomaka. Ako
je oslobod
-
ena i-ta veza stapa, tada je umnozak i-tog retka matrice krutosti i vektora
pomaka, sila u smjeru i-te veze jednaka nuli,
f
i
=

j
k
ij
u
j
= 0 . (5.9.149)
Pomak u smjeru oslobod
-
ene veze mozemo izraziti
u
i
=

j=i
k
ij
u
j
k
ii
. (5.9.150)
Ako kondenziranu matricu krutosti oznacimo K
C
, a pripadne clanove matrice krutosti
k
c
ij
, clanove kondenzirane matrice krutosti mozemo izraziti kao funkciju clanova nekon-
denzirane matrice krutosti, uz oslobod
-
enu k-tu vezu,
k
c
ij
= k
ij

k
ik
k
kj
k
kk
. (5.9.151)
Primjer 5.9.5. Matrica krutosti jednostrano upetog tlacnog stapa kondenzacijom matrice
krutosti obostrano upetog tlacnog stapa
Promatramo jednostrano upeti tlacni stap, H < 0, s vezom oslobod
-
enom na desnom
kraju stapa, (Slika 5.9.). Potrebno je odrediti kondenziranu maricu krutosti prema Teoriji
II. reda.
Slika 5.12: Jednostrano upeti tlacni stap
Matrica krutosti obostrano upetog tlacnog stapa, (5.5.113), glasi
K
ik
=
EI
2 + 2 cos h + hsin h
_

h
3
sin h
L
3

h
2
(1+cos h)
L
2
h
3
sin h
L
3

h
2
(1+cos h)
L
2

h
2
(1+cos h)
L
2
h(hcos hsin h)
L
h
2
(1+cos h)
L
2

h(hsin h)
L
h
3
sin h
L
3
h
2
(1+cos h)
L
2

h
3
sin h
L
3
h
2
(1+cos h)
L
2

h
2
(1+cos h)
L
2

h(hsin h)
L
h
2
(1+cos h)
L
2
h(hcos hsin h)
L
_

_
.
(5.9.152)
5. Teorija elasti

cnosti II. reda 35

Oslobod
-
en je kut zaokreta na krajnjem cvoru stapa,
k
, a pripadni moment jednak je
nuli, M
ki
= 0. Iz cetvrtog retka matrice krutosti mozemo izraziti kut zaokreta
k
kao
funkciju ostalih pomaka, w
i
,
i
, w
k
, (5.9.150) ,

k
=
_

h
2
(1+cos h)
L
2
_
w
i
+
_

h(hsin h)
L
_

i
+
_
h
2
(1+cos h)
L
2
_
w
k
h(hcos hsin h)
L
=
h(1 + cos h)
L(hcos h sin h)
w
i
+
h 1 sin h
hcos h sin h

h(1 + cos h)
L(hcos h sin h)
w
k
. (5.9.153)
Lokalnu kondenziranu matricu krutosti jednostrano upetog stapa mozemo sada dobiti
uvrstavanjem izraza za kut
k
u ostale retke matrice krutosti, (5.9.151) Matricu krutosti
mozemo razviti u Taylorov red po h u okolini 0, pa uzimajuci u obzir do maksimalno
kvadratnog clana slijedi
K
C
ik
= EI
_

_
3
L
3

6h
2
5L
3

3
L
2
+
h
2
5L
2

3
L
3
+
6h
2
5L
3
0

3
L
2
+
h
2
5L
2
3
L

h
2
5L
3
L
2

h
2
5L
2
0

3
L
3
+
6h
2
5L
3
3
L
2

h
2
5L
2
3
L
3

6h
2
5L
3
0
0 0 0 0
_

_
. (5.9.154)
Razvijenu matricu krutosti mozemo izraziti pomocu uzduzne tlacne sile H umjesto uzduzne
karakteristike h
K
C
ik
=
_

_
3EI
L
3

6H
5L

3EI
L
2
+
H
5

3EI
L
3
+
6H
5L
0

3EI
L
2
+
H
5
3EI
L

HL
5
3EI
L
2

H
5
0

3EI
L
3
+
6H
5L
3EI
L
2

H
5
3EI
L
3

6H
5L
0
0 0 0 0
_

_
. (5.9.155)
Primjer 5.9.6. Matrica krutosti upeto-upeto kliznog tlacnog stapa kondenzacijom matrice
krutosti obostrano upetog tlacnog stapa
Promatramo upeto-upeto klizni tlacni stap, H < 0, s poprecnom vezom oslobod
-
enom
na desnom kraju stapa, (Slika 5.9.). Potrebno je odrediti kondenziranu maricu krutosti
prema Teoriji II. reda.
Slika 5.13: Upeto-upeto klizni tlacni stap
Matrica krutosti obostrano upetog tlacnog stapa, (5.5.113), glasi
K
ik
=
EI
2 + 2 cos h + hsin h
_

h
3
sin h
L
3

h
2
(1+cos h)
L
2
h
3
sin h
L
3

h
2
(1+cos h)
L
2

h
2
(1+cos h)
L
2
h(hcos hsin h)
L
h
2
(1+cos h)
L
2

h(hsin h)
L
h
3
sin h
L
3
h
2
(1+cos h)
L
2

h
3
sin h
L
3
h
2
(1+cos h)
L
2

h
2
(1+cos h)
L
2

h(hsin h)
L
h
2
(1+cos h)
L
2
h(hcos hsin h)
L
_

_
.
(5.9.156)
Oslobod
-
en je poprecni pomak na krajnjem cvoru stapa, w
k
, a pripadna poprecna sila
jednaka je nuli, T
ki
= 0. Iz treceg retka matrice krutosti mozemo izraziti poprecni pomak
36 5. Teorija elasti

cnosti II. reda

w
k
kao funkciju ostalih pomaka, w
i
,
i
,
k
, (5.9.150) ,
w
k
=
_
h
3
sin h
L
3
_
w
i
+
_
h
2
(1+cos h)
L
2
_

i
+
_
h
2
(1+cos h)
L
2
_

h
3
sin h
L
3
= w
i

L(1 + cos hcsc h)

h

i

L(1 + cos hcsc h)

h

k
. (5.9.157)
Lokalnu kondenziranu matricu krutosti upeto-upeto kliznog stapa mozemo sada dobiti
uvrstavanjem izraza za poprecni pomak w
k
u ostale retke matrice krutosti, (5.9.151)
Matricu krutosti mozemo razviti u Taylorov red po h u okolini 0, pa uzimajuci u obzir do
maksimalno kvadratnog clana slijedi
K
C
ik
= EI
_

_
0 0 0 0
0
1
L

h
2
3L
0
1
L

h
2
6L
0 0 0 0
0
1
L

h
2
6L
0
1
L

h
2
3L
_

_
. (5.9.158)
Razvijenu matricu krutosti mozemo izraziti pomocu uzduzne tlacne sile H u mjesto
uzduzne karakteristike h
K
C
ik
=
_

_
0 0 0 0
0
EI
L

HL
3
0
EI
L

HL
6
0 0 0 0
0
EI
L

HL
6
0
EI
L

HL
3
_

_
. (5.9.159)
6. Imperfekcije 37
6. Imperfekcije
6.1. Osnovne denicije i preduvjeti
Tijekom procesa izvedbe konstrukcije i pojedinih konstruktivnih elemenata dolazi do
odred
-
enih odstupanja od planirane geometrije i planiranih svojstava konstrukcije. Takva
odstupanja zovemo imperfekcije. Razlikujemo dvije osnovne vrste imperfekcije
geometrijske imperfekcije (odstupanja u mjerama),
imperfekcije konstrukcije (nehomogenost materijala, parazitna naprezanja zbog varova,. . . )
.
Za pojednostavljenje proracuna mozemo sva neplanirana odstupanja od proracunskog
modela uzeti u obzir kao zamjenske geometrijske imperfekcije. Utjecaj pocetnih deforma-
cija na staticke velicine u proracunu po teoriji I. reda ne uzimamo u obzir.
6.2. Izvod diferencijalnih jednadzbi
Jednadzbe ravnoteze postavljamo na elementu s pocetnom deformacijom bez naprezanja
na kojem dolazi i do deformacije pod djelovanjem opterecenja. Jednadzbe glase
Slika 6.1:

Stap s pocetnom deformacijom bez naprezanja pod djelovanjem opterecenja

K
x
= 0 H = const. , (6.2.1)

K
z
= 0 dV + qdx = 0 , (6.2.2)

M = 0 dM + H
_
dw
p
+ dw
el
_
V dx = 0 . (6.2.3)
Nakon integracije jednadzbe ravnoteze momenata slijedi
M + H
_
w
p
+ w
el
_
=
_
V dx c (6.2.4)
odnosno
M + Hw
el
= Hw
p
+
_
V dx c . (6.2.5)

Clan Hw
el
dodatak je u odnosu na teoriju I. reda , a clan Hw
p
dodatak je u odnosu na
teoriju II. reda bez pocetne deformacije. Zakon elasticnosti za moment vrijedi samo za
elasticnu deformaciju,
M = EIw
el

, (6.2.6)
slijedi
EIw
el

Hw
el
= Hw
p

_
V dx c , (6.2.7)
a nakon mnozenja s koecijentom 1/EI
w
el

H
EI
w
el
=
H
EI
w
p

_
V
EI
dx +
c
EI
. (6.2.8)
38 6. Imperfekcije
Prethodnu jednadzbu promatramo dalje samo za slucaj opterecenja od pocetnog po-
maka w
p
, uz w
el
= w,
w

H
EI
w =
H
EI
w
p
. (6.2.9)
6.3. Rjesenje diferencijalne jednadzbe
Rjesenje jednadzbe (6.2.9) mozemo zapisati kao zbroj homogenog i partikularnog
rjesenja. Promatramo paralelno jednadzbu za tlacnu (H < 0) i vlacnu silu (H > 0)
u prirodnom koordinatnom sustavu = x/L uz uvedenu uzduznu karakteristiku stapa,
(5.4.16). Jednadzbe glase
H < 0 H > 0
w

+
h
2
L
2
w =
h
2
L
2
w
p
w

h
2
L
2
w =
h
2
L
2
w
p
, (6.3.10)
(6.3.11)
6.3.1. Partikularno rjesenje u prirodnom koordinatnom sustavu
Homogeno rjesenje za tlacnu horizontalnu silu (H < 0) glasi
w
H
= (c
1
sin h + c
2
cos h) L , (6.3.12)
a za vlacnu horizontalnu silu (H > 0)
w
H
= (c
1
sh h + c
2
ch h) L . (6.3.13)
Partikularno rjesenje ovisi o obliku pocetne deformacije. Pretpostavimo parabolicnu
pocetnu deformaciju
w
p
= w
0
_
1 4
2
_
, (6.3.14)
slijedi opci oblik partikularnog rjesenja
w
P
=
_
d
0
+ d
1
+ d
2

2
_
L , (6.3.15)
a uvrstavanjem u polaznu jednadzbu slijede partikularna rjesenja za tlacnu silu
w
P
= w
0
_
4
2

8
h
2
1
_
, (6.3.16)
i za vlacnu silu
w
P
= w
0
_
4
2
+
8
h
2
1
_
, (6.3.17)
6.3.2. Partikularno rjesenje u standardnom koordinatnom sustavu
Homogeno rjesenje za tlacnu horizontalnu silu (H < 0) glasi
w
H
= c
1
sin
hx
L
+ c
2
cos
hx
L
, (6.3.18)
a za vlacnu horizontalnu silu (H > 0)
w
H
= c
1
sh
hx
L
+ c
2
ch
hx
L
. (6.3.19)
6. Imperfekcije 39
Partikularno rjesenje ovisi o obliku pocetne deformacije. Pretpostavimo parabolicnu
pocetnu deformaciju, uz ishodiste u sredini stapnog elementa,
w
p
= w
0
_
1 4x
2
_
, (6.3.20)
slijedi opci oblik partikularnog rjesenja
w
P
= d
0
+ d
1
+ d
2

2
, (6.3.21)
a uvrstavanjem u polaznu jednadzbu slijede partikularna rjesenja za tlacnu silu
w
P
= w
0
_
1 +
8
h
2
4
2
_
, (6.3.22)
i za vlacnu silu
w
P
=
w
0
L
_
4
2
+
8
h
2
1
_
, (6.3.23)
Primjer 6.3.7. Slobodno oslonjeni tlacni stap u prirodnom koordinatnom sustavu
Konstante c
1
, c
2
odredimo iz rubnih uvjeta promatranog stapa duljine L. Pomaci
lezajeva jednaki nuli i simetrija povlace vrijednosti koecijenata za tlacnu silu
c
1
= 0 , c
2
=
8w
0
Lh
2
cos
h
2
, (6.3.24)
Sada slijedi konacni izraz za progib u slucaju tlacne sile
w =
8w
0
h
2
cos
h
2
cos h + w
0
_
4
2

8
h
2
1
_
=
8w
0
h
2
_
1 +
cos h
cos
h
2
_
w
p
, (6.3.25)
Primjer 6.3.8. Slobodno oslonjeni tlacni stap u standardnom koordinatnom sustavu
Konstante c
1
, c
2
odredimo iz rubnih uvjeta promatranog stapa duljine L. Pomaci
lezajeva jednaki nuli i simetrija povlace vrijednosti koecijenata za tlacnu silu
c
1
= 0 , c
2
=
8w
0
L
2
h
2
cos
h
2
, (6.3.26)
Sada slijedi konacni izraz za progib u slucaju tlacne sile
w =
8w
0
L
2
h
2
cos
h
2
cos
hx
L
+ w
0
_
4x
2

8
h
2
41
_
=
8w
0
L
2
h
2
_
1 +
cos
hx
L
cos
h
2
_
w
p
, (6.3.27)
Primjer 6.3.9. Obostrano upeti tlacni stap u prirodnom koordinatnom sustavu
Konstante c
1
, c
2
odredimo iz rubnih uvjeta promatranog stapa duljine L. Kutevi
zaokreta lezajeva jednaki su kutu zaokreta pocetne imperfekcije. Takav lezajni uvjet i
simetrija povlace vrijednosti koecijenata za tlacnu silu
c
1
= 0 , c
2
= 0 , (6.3.28)
40 6. Imperfekcije
Sada slijedi konacni izraz za progib jednak partikularnom rjesenju
w = w
0
_
4
2

8
h
2
1
_
=
8w
0
h
2
w
p
. (6.3.29)
Primjer 6.3.10. Obostrano upeti tlacni stap u standardnom koordinatnom sustavu
Konstante c
1
, c
2
odredimo iz rubnih uvjeta promatranog stapa duljine L. Kutevi
zaokreta lezajeva jednaki su kutu zaokreta pocetne imperfekcije. Takav lezajni uvjet i
simetrija povlace vrijednosti koecijenata za tlacnu silu
c
1
= 0 , c
2
= 0 , (6.3.30)
Sada slijedi konacni izraz za progib jednak partikularnom rjesenju
w = w
0
_
4x
2

8
h
2
1
_
=
8w
0
h
2
w
p
. (6.3.31)
7. Postupak P-Delta 41
7. Postupak P-Delta
7.1. Osnovna ideja postupka
Postupak P-Delta iterativni je postupak proracuna po Teoriji II. reda. Predstavlja
linearizaciju jednadzbi nelinearne teorije. U sustavu jednadzbi ravnoteze uz nepoznate
pomake imamo i nepoznatu uzduznu silu N. Elementi matrice krutosti iskazani su kao
funkcija uzduzne sile. Pretpostavimo li neku vrijednost uzduzne sile matrica krutosti
postaje neovisna vrijednostima unutarnjih sila sto dovodi do mogucnosti proracuna po
linearnoj teoriji, inzenjerskoj metodi pomaka.
Pocetnu vrijednost uzduzne sile N
0
dobivenu linearnim proracunom mijnjamo tijekom
iterativnog postupka do konacne vrijednosti N
n
nakon n iteracija.
Ako su pomaci konstrukcije veliki, Mozemo nakon linearnog proracuna mijenjati i
koordinate cvorova, uz novi proracun lokalnih matrica krutosti pripadnih stapova.
Konacne sile na krajevima stapova iznose
f
ik
=
_
K
lin
ik
+K
nelin
ik
_
u +f
ik
. (7.1.1)
U prvom koraku provedemo linearni proracun i odredimo uzduzne sile u svim elemen-
tima konstrukcije. Nakon toga odredimo lokalne matrice krutosti stapova, lokalne vektore
upetosti, globalnu matricu krutosti i globalni vektor upetosti kao funkcije uzduznih sila do-
bivenih nakon linearnog proracuna. Nepoznanice su translatorni pomaci i kutevi zaokreta
prema inzenjerskoj metodi pomaka. Iz jednadzbi ravnoteze cvorova i jednadzbi radova na
nepoznatim translatornim pomacima odredimo vrijednosti nepoznatih pomaka i sila na
krajevima stapova.
7.2. Numericki proracun
Primjer 7.2.1. Na zadanom okvirnom nosacu potrebno je odrediti momente u cvorovima
L
L EI
EI
K
q
Slika 7.1: Zadani okvirni nosac
Zadane su vrijednosti
E = 2 10
8
kN/m
2
, I = 25170 cm
4
L = 6 m , q = 40 kN/m

, K = 1000 kN .
U prvom dijelu proracuna odredit cemo unutarnje sile linearnim proracunom, npr, inzenjerskom
metodom pomaka. Jedina nepoznanica je kut zaokreta
2
pa su izrazi za momente na
42 7. Postupak P-Delta
krajevima stapova jednaki
M
12
=
2EI
L

2
= 16780
2
,
M
21
=
4EI
L

2
= 33560
2
,
M
23
=
4EI
L

2
+
qL
2
12
= 33560
2
+ 120 ,
M
32
=
2EI
L

2

qL
2
12
= 16780
2
120 .
Iz ravnoteze cvora 2 slijedi
M
21
+ M
23
= 0
67120
2
+ 120 = 0

2
=
3
1678
,
M
12
= 30 kNm , M
21
= 60 kNm ,
M
23
= 60 kNm , M
32
= 150 kNm ,
N
s
= N
21
= N
12
= 1105 kN (tlak) ,
N
g
= N
32
= N
23
= 15 kN (tlak) .
Sada izracunamo potrebne pripadne koecijente (k

i
i k

i
) u nelinearnoj matrici kru-
tosti i nelinearne sile upetosti tlacnog stapa prema izrazima (kvadratna aproksimacija)
k

i
=
4EI
L

2LH
15
,
k

k
=
2EI
L
+
LH
30
,
M
ik
=
qL
2
12
+
qL
4
H
720EI
,
M
ik
=
qL
2
12

qL
4
H
720EI
.
sto povlaci izraze za momente na krajevima stapova
M
12
=
_
2EI
L
+
LN
s
30
_

2
= (16780 + 221)
2
= 17001
2
,
M
21
=
_
4EI
L

2LN
s
15
_

2
= (33560 884)
2
= 32676
2
,
M
23
=
_
4EI
L

2LN
g
15
_

2
+
_
qL
2
12
+
qL
4
N
g
720EI
_
= (33560 12)
2
+ 120, 0215 = 33548
2
+ 120, 0215 ,
M
32
=
_
2EI
L
+
LN
g
30
_

_
qL
2
12
+
qL
4
N
g
720EI
_
= (16780 + 3)
2
120, 0215 = 16783
2
120, 0215 .
7. Postupak P-Delta 43
Iz ravnoteze cvora 2 sada slijedi
M
21
+ M
23
= 0
66224
2
+ 120, 0215 = 0

2
= 0.0018124
1
551, 7678
,
M
12
= 30, 812 kNm , M
21
= 59, 221 kNm ,
M
23
= 59, 221 kNm , M
32
= 150, 438 kNm ,
N
s
= N
21
= N
12
= 1104, 7972 kN (tlak) ,
N
g
= N
32
= N
23
= 15, 0055 kN (tlak) .
Provest cemo jos jednu iteraciju da moemo uvidjeti bliskost rjesenja i dovoljnost prethodne
iteracije u prakticnom smislu. Izrazi za momente na krajevima stapova su sada
M
12
=
_
2EI
L
+
LN
s
30
_

2
= (16780 + 220, 96)
2
= 17001, 04
2
,
M
21
=
_
4EI
L

2LN
s
15
_

2
= (33560 883, 84)
2
= 32676, 16
2
,
M
23
=
_
4EI
L

2LN
g
15
_

2
+
_
qL
2
12
+
qL
4
N
g
720EI
_
= (33560 12, 0044)
2
+ 120, 02146 = 33547, 9956
2
+ 120, 02146 ,
M
32
=
_
2EI
L
+
LN
g
30
_

_
qL
2
12
+
qL
4
N
g
720EI
_
= (16780 + 3, 0011)
2
120, 02146 = 16783, 0011
2
120, 02146 .
Iz ravnoteze cvora 2 sada slijedi
M
21
+ M
23
= 0
66224, 1556
2
+ 120, 02146 = 0

2
= 0, 0018124
1
551, 7693
,
M
12
= 30, 812 kNm , M
21
= 59, 221 kNm ,
M
23
= 59, 221 kNm , M
32
= 150, 438 kNm ,
N
s
= N
21
= N
12
= 1104, 7972 kN (tlak) ,
N
g
= N
32
= N
23
= 15, 0055 kN (tlak) .
Rezultati su jednaki na prikazanu decimalu. To znaci da je u ovakvom primjeru vec nakon
prve iteracije dobiveno zadovoljavajuce nelinearno rjesenje.
Primjer 7.2.2. Na prethodnom primjeru potrebno je odrediti momente u cvorovima, ali
za razlicitu krutost konstrukcije
Sve su vrijednosti jednake kao u prethodnom primjeru osim momenta inercije poprecbog
presjeka I = 5700 cm
4
. Linearni dio proracuna daje jednake vrijednosti momenata kao u
prethodnom primjeru, zbog istog odnosa krutosti stupa i grede, ali uz veci kut zaokreta
44 7. Postupak P-Delta
zbog manje krutosti konstrukcije. Momenti na krajevima stapova jednaki su
M
12
=
2EI
L

2
= 3800
2
,
M
21
=
4EI
L

2
= 7600
2
,
M
23
=
4EI
L

2
+
qL
2
12
= 7600
2
+ 120 ,
M
32
=
2EI
L

2

qL
2
12
= 3800
2
120 .
Iz ravnoteze cvora 2 slijedi
M
21
+ M
23
= 0
15200
2
+ 120 = 0

2
=
3
380

1
126,

6
,
M
12
= 30 kNm , M
21
= 60 kNm ,
M
23
= 60 kNm , M
32
= 150 kNm ,
N
s
= N
21
= N
12
= 1105 kN (tlak) ,
N
g
= N
32
= N
23
= 15 kN (tlak) .
Sada izracunamo kvadratnu aproksimaciju potrebnih pripadnih koecijenata (k

i
i k

i
)
u nelinearnoj matrici krutosti i nelinearne sile upetosti tlacnog stapa i dobivamo izraze
za momente na krajevima stapova
M
12
=
_
2EI
L
+
LN
s
30
_

2
= (3800 + 221)
2
= 4021
2
,
M
21
=
_
4EI
L

2LN
s
15
_

2
= (7600 884)
2
= 6716
2
,
M
23
=
_
4EI
L

2LN
g
15
_

2
+
_
qL
2
12
+
qL
4
N
g
720EI
_
= (7600 12)
2
+ 120, 0474 = 7588
2
+ 120, 0474 ,
M
32
=
_
2EI
L
+
LN
g
30
_

_
qL
2
12
+
qL
4
N
g
720EI
_
= (3800 + 3)
2
120, 0474 = 3803
2
120, 0474 .
Iz ravnoteze cvora 2 sada slijedi
M
21
+ M
23
= 0
14304
2
+ 120, 0474 = 0

2
= 0, 0083926
1
119, 153
,
M
12
= 33, 747 kNm , M
21
= 56, 365 kNm ,
M
23
= 56, 365 kNm , M
32
= 151, 964 kNm ,
N
s
= N
21
= N
12
= 1104, 0668 kN (tlak) ,
N
g
= N
32
= N
23
= 15, 0187 kN (tlak) .
7. Postupak P-Delta 45
Mozemo uociti da su razlike momenata u cvorovima manje od 1%, pa nije potrebno
za prakticnu primjenu provoditi daljnje iteracije. Nesto je veca razlika u kutu zaokreta
cvora koja iznosi oko 6%. Razlike su nesto vece nego u prethodnom primjeru zbog manje
krutosti konstrukcije koja rezuktira vecim utjecajem nelinearnog ponasanja konstrukcije
Primjer 7.2.3. Na zadanom okvirnom nosacu potrebno je odrediti momente u cvorovima
L
H EI
EI
EI
K
H
K
V
K
V
Slika 7.2: Zadani okvirni nosac
Zadane su vrijednosti
E = 2 10
8
kN/m
2
, I = 25170 cm
4
H = 4 m , L = 6 m , K
H
= 120 kN , K
V
= 1000 kN .
U prvom dijelu proracuna odredit cemo unutarnje sile linearnim proracunom, npr,
inzenjerskom metodom pomaka. Nepoznanice su kutevi zaokreta
2
,
3
i translatorni
pomak u
2/3
= u. Izrazi za momente na krajevima stapova su
M
12
=
2EI
H

2
+
6EI
H
2
u = 25170
2
+ 18877, 5u ,
M
21
=
4EI
H

2
+
6EI
H
2
u = 50340
2
+ 18877, 5u
M
23
=
4EI
L

2
+
2EI
L

3
= 33560
2
+ 16780
3
,
M
32
=
2EI
L

2
+
4EI
L

3
= 16780
2
+ 33560
3
,
M
34
=
4EI
H

3
+
6EI
H
2
u = 50340
3
+ 18877, 5u ,
M
43
=
2EI
H

3
+
6EI
H
2
u = 25170
3
+ 18877, 5u .
Iz ravnoteze cvorova 2, 3 i jednadzbe rada na jedinicnom translatornom pomaku u slijedi
sustav jednadzbi
0 = 83900
2
+ 16780
3
+ 18877, 5u
0 = 16780
2
+ 83900
3
+ 18877, 5u
120 = 18877, 5
2
+ 18877, 5
3
+ 18877, 5u
Rjesenje sustava daje vrijednosti nepoznatih pomaka

2
=
3
= 0, 001907 =
8
4195
, u = 0, 0101708
1
98, 32
.
46 7. Postupak P-Delta
Momenti na krajevima stapova su
M
12
= 144 kNm , M
21
= 96 kNm , M
23
= 96 kNm ,
M
32
= 96 kNm , M
34
= 96 kNm , M
43
= 144 kNm ,
a uzduzne (tlacne) sile iznose
N
s1
= N
21
= N
12
= 968 kN ,
N
g
= N
32
= N
23
= 60 kN ,
N
s2
= N
43
= N
34
= 1032 kN .
Sada izracunamo potrebne pripadne nelinearne koecijente matrice krutosti i izraze za
momente na krajevima stapova
M
12
=
_
2EI
H
+
HN
s1
30
_

2
+
_
6EI
H
2

N
s1
10
_
u
=
_
25170 + 129.0

6
_

2
+ (18877, 5 96, 8) u = 25299, 0

6
2
+ 18780, 7u ,
M
21
=
_
4EI
H

2HN
s1
15
_

2
+
_
6EI
H
2

N
s1
10
_
u
=
_
50340 516, 2

6
_

2
(18877, 5 96, 8) u = 49823, 7

3
2
+ 18780, 7u ,
M
23
=
_
4EI
L

2LN
g
15
_

2
+
_
2EI
L
+
LN
g
30
_

3
= (33560 48)
2
+ (16780 + 12)
3
= 33512
2
+ 16792
3
,
M
32
=
_
4EI
L

2LN
g
15
_

3
+
_
2EI
L
+
LN
g
30
_

2
= (33560 48)
3
+ (16780 + 12)
3
= 33512
3
+ 16792
2
,
M
34
=
_
4EI
H

2HN
s2
15
_

3
+
_
6EI
H
2

N
s2
10
_
u
= (50340 550, 4)
3
(18877, 5 103, 2) u = 49789, 6
3
+ 18774, 3u ,
M
43
=
_
2EI
H
+
HN
s2
30
_

3
+
_
6EI
H
2

N
s2
10
_
u
= (25170 + 137.6)
3
(18877, 5 103, 2) u = 25307, 6
3
+ 18774, 3u ,
Prve dvije jednadzbe su jednadzbe ravnoteze cvorova, a jednadzba rada na deformiranom
okviru glasi

_
(M
12
+
21
)
_

1
4
_
+ (M
34
+ M
43
)
_

1
4
_
+ K
h
1, 0 + 2K
v

u
4
_
= 0 .
Posebno treba uociti zadnji clan u prethodnoj jednadzbi. Taj clan pojavljuje se samo u
jednadzbi rada na deformiranom okviru. Sustav jednadzbi sada glasi
0 = 83335, 7

3
2
+ 16792
3
+ 18780, 7u
0 = 16792
2
+ 83301, 6
3
+ 18774, 3u
120 = 18780, 7
2
+ 18774, 3
3
+ 18827, 5u
7. Postupak P-Delta 47
Rjesenje sustava daje vrijednosti nepoznatih pomaka

2
=
3
= 0, 00200367 = , u = 0, 010682
1
93, 612
.
Momenti na krajevima stapova su
M
12
= 149, 932 kNm , M
21
= 100, 793 kNm , M
23
= 100, 793 kNm ,
M
32
= 100, 793 kNm , M
34
= 100, 793 kNm , M
43
= 149, 847 kNm ,
a uzduzne (tlacne) sile iznose
N
s1
= N
21
= N
12
= 969, 86 kN ,
N
g
= N
32
= N
23
= 57, 32 kN ,
N
s2
= N
43
= N
34
= 1030, 14 kN .
Rezultati su vrlo bliski linearnom proracunu sto povlaci da u prakticnom smislu nije
potrebno provoditi dodatne iteracija.
Primjer 7.2.4. Na zadanom okviru potrebno je odrediti momente u cvorovima
L
H EI
EI
EI
K
H
K
V
K
V
Slika 7.3: Zadani okvirni nosac
Zadane su vrijednosti
E = 2 10
8
kN/m
2
, I = 5700 cm
4
H = 4 m , L = 8 m , K
H
= 10 kN , K
V
= 1000 kN .
U prvom dijelu proracuna odredit cemo unutarnje sile linearnim proracunom, npr,
inzenjerskom metodom pomaka. Nepoznanica je samo translatorni pomak u
2/3
= u.
Izrazi za momente na krajevima stapova su
M
12
=
3EI
H
2
u = 2137, 5u ,
M
43
=
3EI
H
2
u = 2137, 5u .
Iz jednadzbe rada na jedinicnom translatornom pomaku u slijedi jednadzba
0 =
_
(M
12
+ M
43
)
1
H
+ K
h
1, 0
_
10 = 1068, 75u
48 7. Postupak P-Delta
Rjesenje sustava daje vrijednosti nepoznatog pomaka
u == 0, 009357 =
8
855
.
Momenti na krajevima stapova su
M
12
= M
43
= 20 kNm ,
a uzduzne (tlacne) sile iznose
N
s1
= N
21
= N
12
= 1000 kN ,
N
s2
= N
43
= N
34
= 1000 kN .
Sada izracunamo potrebne pripadne nelinearne koecijente matrice krutosti i izraze za
momente na krajevima stapova
M
12
=
_
3EI
H
2

N
s1
5
_
u = (2137, 5 200)u = 1937, 5u ,
M
43
=
_
3EI
H
2

N
s2
5
_
u = (2137, 5 200)u = 1937, 5u .
Jednadzba rada sada glasi
10 = 468, 75u
Rjesenje sustava daje vrijednosti nepoznatog pomaka
u = 0, 021

3 =
8
375
.
Momenti na krajevima stapova su
M
12
= 41,

3 kNm , M
43
= 41,

3 kNm ,
a uzduzne (tlacne) sile jednake su
N
s1
= N
21
= N
12
= 1000 kN ,
N
s2
= N
43
= N
34
= 1000 kN ,
jednake su kao i prije prve iteracije sto povlaci da su dobiveni rezultati i konacni. Mozemo
uociti da nelinearnim proracunom dobivamo horizontalni pomak konstrukcije oko 2,28
puta veci nego linearnim proracunom. Lezajni momenti su 2,067 pota veci od momenata
dobivenih linearnim proracunom.
8. Fizikalna nelinearnsot 49
8. Fizikalna nelinearnsot
8.1. Prethodne napomene
Fizikalna linearna teorija ogranicna je na linearno podrucje dijagrama, na po-
drucje u kojem vrijedi Hookeov zakon. Opterecenje otkazivanja konstrukcije opterecenje
je kod kojeg je dostignuto granicno elasticno opterecenje, granica tecenja. Ogranicenjem
opterecenja na dostizanje granicnog elasticnog opterecenja konstrukcija zapravo nije u
potpunosti iskoristena. Za povecanje opterecenja preko granice elasticnog opterecenja do
granice otkazivanja potrebno je odgovarajuce uzeti u obzir nelinearno ponasanje mater-
ijala. Kao i kod geometrijske nelinearnosti, svaki nelinearni zakon ponasanja materijala
vodi do nelinearnog odnosa opterecenja i statickih velicina konstrukcije.
8.2. Aproksimacija nelinearnog ponasanja materijala
8.2.1. Pregled
Nelinearno ponasanje materijala mozemo pribizno iskazati
razvojem u red potencija,
opcim bilinearnim izrazom,
posebnim bilinearnim izrazom (linearno elasticno / idealno plasticno),
parabola-pravokutnik izrazom (nelinearno ponasanje betona).
8.2.2. Razvoj u red potencija
Dijagram bez izrazenog podrucja tecenja mozemo priblizno iskazati razvojem u
red potencija u obliku
= E
_
1 = c
1
+ c
2

2
+ . . . c
n

n
_
, (8.2.1)
pri cemu vrijednosti E i c
i
, i = 1, . . . , n dobivamo na temelju ispitivanja.
Ako promatramo ponasanje materijala u odred
-
enom presjeku, naprezanje i deformacija
su samo u funkciji varijable z, (x, z) = (z) i (x, z) = (z). Jednadzba (1.3.20) vrijedi
i kod nelinearnog ponasanja materijala,
M =
_
F
(z)zdF =
_
F
((z))zdF . (8.2.2)
Uvrstavanjem jednadzbe (8.2.1) u jednadzbu (8.2.2) slijedi jednadzba konstitucije
M = E
_
F
z
_
1 + c
1
+ c
2

2
+ . . . c
n

n
_
. (8.2.3)
Uz pretpostavku malih pomaka, izraz za deformaciju je
(z) = u

zw

, (8.2.4)
50 8. Fizikalna nelinearnsot
sto povlaci, prema jednadzbi (8.2.3),
M = E
_
_
u

_
F
zdF w

_
F
z
2
dF
+c
1
_
_
u
2
_
F
zdF 2w

_
F
z
2
dF + w
2
_
F
z
3
dF
_
_
. . .
_
_
. (8.2.5)
Vidljivo je da su prva dva clana u izrazu (8.2.5) zapravo clanovi iz linearne teorije. U
ostalim clanovima dolazi do visih potencija zakrivljenosti w

8.2.3. Opca bilinearna aproksimacija

Aproksimaciju nelinearnog ponasanja materijala mozemo provesti i opcom bilinearnom
aproksimacijom. Na taj nacin nelinearno ponasanje materijala aproksimiramo bilinearnim
elasticnim ponasanjem. Podrucje deformacija podijelimo na dva dijela i u svakom dijelu
postavimo pripadnu linearnu vezu izmed
-
u naprezanja i deformacija, Slika 8.2.3. .
Slika 8.1: Bilinearna aproksimacija nelinearnog ponasanja materijala
Takva bilinearna aproksimacija dijeli dijagram na dva dijela, I i II, s granicnim
vrijednostima
1
,
2
i
1
,
2
. Nelinearno ponasanje aproksimirano je sekantom izmed
-
u tih
vrijednosti, nagibima E
1
i E
2
u pripadnim podrucjima. Zakon elasticnosti u podrucju I
glasi

]rmI
= E
1
, (8.2.6)
a u podrucju II

II
=
1
+ E
2
(
1
) . (8.2.7)
Ako promatramo sucaj cistog savijanja (
_
dF = N = 0), moramo iskazati samo
odmos M =
_
zdF. ZA takvo opterecenje mozemo prikazati odnos naprezanja i de-
formacija s porastom opterecenja , (Slika 8.2.3.). U podrucju I, ponasanje je jednako
Slika 8.2: Os=dnos naprezanja i deformacija uz bilinearnu aproksimaciju
linearnom ponasanju materijala, uz moment otpora poprecnog presjeka W
I
,
M = EIw

,
I
= M/WI . (8.2.8)
U podrucju II, zbog Bernoullijeve pretpostavke ravnih poprecnih presjeka, funkcija naprezanja
ima lom na visini dostizanja deformacije
1
i naprezanja
1
. Integraciju naprezanja u
podrucju II provodimo u dva dijela, integraciju preko cijelog presjeka i oduzimanjem
integrirane razlike na dijelu gdje deformacija prelazi
1
. Razlika je zapravo raz-
lika naprezanja izmed
-
u napreaznja izracunatog prema linearnom zakonu u podrucju I i
8. Fizikalna nelinearnsot 51
naprezanja izracunatog prema linearnom yakonu u podrucju II na dijelu gdje deformacija
prelazi
1
,
=
I

]rmII
= E
1
[(E
1
E
2
)
1
+ E
2
]
= (E
1
E
2
) (E
1
E
2
)
1
(8.2.9)
= (E
1
E
2
)
z
e
(e
1
e
2
)
1
.
Ako promatramo poprecni presjek simetrican oko obje osi, slijedi
M =
_
F
zdF =
_
F
z
I
dF
_
F
zdF
= E
1

R
e
_
F
z
2
dF
_
_
(E
1
E
2
)

R
e
_
F
z
2
dF (E
1
E
2
)
1
_
F
zdF
_
_
= E
1

R
e
_
_
_
F
z
2
dF
_
1
E
2
E
1
_
_
_
_
F
z
2
dF

1

R
e
_
F
zdF
_
_
_
_
(8.2.10)
= E
1

R
_
I
e

_
1
E
2
E
1
_
I
e
_
(8.2.11)
=
1
I
e

1
_
1
_
1
E
2
E
1
_
I
I
_
(8.2.12)
=
R
_
I
e

_
1
E
2
E
1
_
I
e
_
(8.2.13)
=
R
_
W
I

_
1
E
2
E
1
_
I
e
_
. (8.2.14)