Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.

-Grka (3)

ARHITEKTONSKI SPOMENICI
HRAMOVI Megaron - izvor grke arhitekture. Najstariji megaron potie iz Troje, a bio je izgraen oko 3000. g. pr.n.e. od drveta i erpia. Pravougaoni oblik osnove megarona upuuje nas da traimo njegovo porijeklo u krajevima bogatim umama, gdje je nastala drvena kua. Potpuno novi prostor je ovdje predvorje sa trijemom na stupovima koji se uvode neto kasnije. Taj nadkriveni, a otvoreni prostor, imao je svoju upotrebnu vrijednost u nainu stanovanja, ali je njegova kompoziciona vrijednost neuporedivo vea. Jednostavnim prevoenjem u kamen, od megarona je nastao najjednostavniji tip grkog hrama hram meu antama, (Templum in antis). U visinskom smislu dodato je samo podnoje u traenju monumentalnosti hrama, drveni stup je zamijenjen kamenim, a drvena tavanica i krovna streha zadrale su sve osnovne dijelove, poprimajui dekorativne oblike koji su direktno nastali od svojih uzora. Podmeta na stupu ispod grede razvio se u kapitel, drvena ograda iznad stupova pretvorila se u ar hitrav, ela drvenih greda iznad arhitravne grede oblikovana su kao triglife, a upljine izmeu njih kao metope. Streha je naglaena gejznonom, trougaoni zabat dvovodnog krova pretvorio se u timpanon koji nosi glavni skulpturalni ukras. Megaron, ljudski stan, postao je tako stan boanstava koji zatiuje njegovu statuu.

Tipovi grkih hramova (HR) Iz toga najjednostavnijeg tipa, HRAMA MEU ANTAMA, razvili su se svi ostali oblici grkog hrama. Dodavanjem ulaznog trijema i na zadnjoj strani, nastao je DVOSTRUKI HRAM MEU ANTAMA. Hram sa redom stupova ispred ulazne strane je PROSTILOS. Ako takav hram ima isti red stupova i na zadnjoj 1

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

strani onda je to AMFIPROSTILOS. Najee je primjenjivan oblik PERIPTEROSA, sa stupovnim trijemom na sve etiri strane. Ako trijem ima dva reda stupova na sve etiri strane, onda se takav oblik zove DIPTEROS. Okrugli hramovi su MONOPTEROSI. Ako okrugla cela ima trijem okolo, hram se zove PERIPTERALNI MONOPTEROS. Ako stupovi nisu slobodnostojei nego samo jednim dijelom izlaze iz ravni zida, kao polustupovi ili trietvrt stupovi, takav oblik je PSEUDO. Tako moze biti PSEUDOPERIPTEROS ili PSEUDOMONOPTEROS. Grki hram nije imao zadatak da u sebe primi vjernike. Vjernici su bili oko hrama, u ograd enom prostoru Temenosu, a u hramu je bila samo statua boga kome je hram posveen. Zbog toga unutarnji prostori hrama nisu veliki, niti ih ima vei broj. Manji hramovi su imali samo predvorje (pronaos) i prostoriju za kip boanstva celu ili naos. Vei hramovi su imali jo i riznicu, opistodomos, i na zadnjoj strani posticum, koji je odgovarao pronaosu. Najei oblik hrama je bio peripteros i prostilos. Prostorija cele ili naosa je pravougaonog ili rijee okruglog oblika, ne velikih dimenzija, bez prozora, samo sa ulaznom velikom kapijom kroz koju dolazi osvjetljenje. Kod veih hramova naos je sa dva reda stubova podijeljen na tri broda, a osvjetljavanje se vri kroz otvor na krovu. Ovaj nain osvjetljavan ja naziva se hipetralnim. Unutranjost hrama je najjednostavnije i najee definisan tektonski prostor bez pretenzija da djeluje svojom veliinom . Vrijednost hrama je u njegovom vanjskom izgledu. Ovdje stup ima dominirajuu ulogu. Stup je tretiran kao ljudska figura, bolje rei kao skulptura inspirisana ljudskim tijelom. Govorei o stilskim redovima, dali smo podatke o visinskom lanjenju hrama. Tokom nekoliko vijekova traeni su najbolji proporcijski odnosi, a da se pri tome nijedan osnovni dio hrama nije izmijenio. U arhitektonskoj kompoziciji traeni su efekti u kontrastiranju punog zida cele i niza stupova ispred zida, a u postizanju harmonije istraivana je ravnotea izmeu stupa i tereta. itava grka arhitektura je zasnovana na ovim kompozicijskim principima. Uzimajui modul kao relativnu mjeru za proporcionisanje, Grci su arhitekturu shvatili kao nauku brojeva. Ovim moemo da objasnimo brigu grkog arhitekta za jedinstvenost i jasnou graevine. Arhitektonski izraz grkog hrama je sveden na dostojanstvenost, ljupkost ili rasko, emu odgovara dorski, jonski i korintski red. Egipatski i mezopotamski hram je monumentalan. Monumentalnost je postignuta ogromnou i materijalima. U poreenju s njima grki hram je mala graevina. Ovdje u pravilu monumentalnost nije traena u velikim dimenzijama nego u nainu odreivanja ravnotee glavnih arhitektonskih elemenata, u ritmu vertikala, u proporcijskim odnosima i u skladnom postavljanju hrama u prirodni ambijent. O nainu gradnje hrama zakljuujemo iz brojnih sauvanih spomenika i pisanih podataka koje nam je ostavio rimski arhitekt Vitruvije. Nain temeljenja je odreen prema osobenostima terena. Najee su primjenjivali pravougaonu mreu temeljnih zidova na manjim odstojanjima, da bi ih mogle savladati kamene ploe stilobata. Kod slabo nosivih terena, temeljni zidovi su postavljeni na sloj pijeska koji je bio i po nekoliko metara debeo. Na terenima koji su bili izloeni zemljotresima gradili su stereobat na valovitim zidovima, kod kojeg slojevi nisu ili horizontalno nego u talasima, kako bi klesanci bili meusobno vre povezani. Stup je postavljen na plou stilobata kao i zid cele. On nije bio nikad monolitan, nego sastavljen od vie bubnjeva, tambura, koji su meusobno vezani metalnim klinovima i zaliveni olovom. U kamenolomu je ve potpuno isklesan kapitel sa kanelurama na vratu, a na najdonjem tamburu pri dnu su takoe bile prethodno isklesane kanelure. Poto su tamburi centrirani i povezani, kanelure i entazis su klesane na licu mjesta.

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Arhajski dorski hramovi: Demetrin (Bazilika) i Posejdonov u Pestumu. Desno: Posejdonov hram u Pestumu. Tlocrt, kapitel i proporcije obiljeavaju njegovu pripadnost arhajskom periodu dorskog reda

Na ovaj nain je postignuto savrenstvo oblikovanja kanelura, pa izgleda da je stup monolitan. Arhitravni su klesani ve u kamenolomu i zapregama prevozeni na gradilite. Ostali manji dijelovi grednika su izraivani na samom gradilitu. Za kimatione je ostavljena samo debljina u neobraenom kamenu. Njihovo definitivno oblikovanje i klesanje se izvodilo tek poto bi se dijelovi grednika sa klimationima postavili na svoje mjesto. Klesanci za zidove su klesani na gradilitu. Za podizanje teih dijelova sluili su se mainama na bazi poluge i koloture. Da bi otklonili neke vizuelne grek e, Grci su primjenjivali princip kurvature, odnosno primjene krivih ispupenih linija umjesto pravaca. Da duga horizontala ne bi izgledala ulegnuta, oni su je zamjenjivali blagom konveksnom krivom. Takve su sve horizontalne linije grednika. Da ne bi stup na uglu, koji za pozadinu nema zid cele nego nebo, izgledao tanji, poto zrak jede stup, (Vitruvije) oni su ga pravili neto debljim od ostalih, a odstojanje do susjednog bilo je manje nego u sredini. Grki arhitekti su eljeli da potenciraju homogenost i povezanost cele i stupovnog trijema, zbog ega su i zidove cele i stupove malo naginjali prema sredini graevine. Povrina stilobata je takoe bila ispupena, to je kod veine hramova primjetljivo i prostim okom. Dorski hramovi. Graeni su u svim epohama, a naroito u arhajskoj i klasinoj. Najpoznatiji su slijedei: Herin hram u Olimpiji, prvobitno sa drvenim stupovima, najstariji poznati grki hram, iz 8.st. pr.n.e. Hram u Selinuntu, 7.st. pr.n.e. Apolonov hram u Korintu, 7 st. pr.n.e. Apolonov hram u Delfima, 6.st. pr.n.e. Posejdonov, Demetrin i Ceres hram u Pestumu, prva polovina 5.st. pr.n.e., Hram Afaja na otoku Egini, prva polovina V v. pr.n.e. Hram Sloge u Agrigentu, prva polovina 5.st. pr.n.e. Zeusov hram u Olimpiji, prva polovina 5.st. pr.n.e. Partenon na atinskom Akropolu, 447-434. g. pr.n.e. Propileji na atinskom Akropolu, 437-432. g. pr.n.e. Tezeion (Hefesteion) na atinskoj agori, 428--412. g. pr.n.e. (prema Husrefu Rediu)

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Planovi grada i lokaliteta u Pestumu (Paestum) Grki grad Posidonija, juno od Napulja, ima pravilan raspored ulica sa glavnom avenijom I tri dorska hrama: 1. Prvi hram Here znan i kao Bazilika 2. Drugi hram Here 3. Hram Atene Ispod: Tlocrt Bazilike i drugog hrama Here sa fasadom i presjekom.

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Artemision u Efesu Grki hramovi su sluili istovremeno kao simbol irokog zajednice Grka zasnovana na zajednikoj religiji, zajednikom jeziku, i vjerovanje u zajedniko porijetlo, i takoer kao simbol svakog grada putem posebnog odnosa prema svome boanstvu Hera za Samos, Aretemiza za Ephesos, Apolo za Korint, Atena za Atenu. Imali su, dakle, i opte i posebne vrijednosti; to su inile razliku grkog od "barbarskog" i isto tako jedan grki grad od drugih. Poruka hrama za svoju publiku, od Tirenskog do Crnog mora, je da se ista arhitektura i vjerska ikonografija mogu koristiti u stvaranju veoma individualnog izraza. Poruka hrama za stranca svijet bio da od slobodnih ljudi, pod uvjetom da ni kralj ni sveenik: "Cijeli narod iz godine u godin u, u paritetu usluge je na kralj," kao to je dramski pisac Euripid napisao u vezi Atine. U tom irem smislu, u ono to stoji za koliko u nainu na koji to izgleda, hram ostaje jedinstveno grki postignue. Bilo je, naravno, nekih pozajmica - kako u oblicima graenja i umjetnikom izrazu koja je ojaana. U arhitekturi je, meutim, stranih utjecaja je otiao daleko izvan uvoza odreenih motiva. Velika "barbarska" pouka je monumentalnost, mo arhitekture javnih razmjera graene od tesanog kamena i skulptura koje komuniciraju: i veliki uitelj bio je Egipat, zemlja s kojom grki svijet bio u bliskom kontaktu barem od sedmog stoljea. Ova lekcija u arhitektonskom izrazu pomakla je ustranu rane eksperimente narodne arhitekture i donjela snani, glavni oblik grkog hrama koje jo uvijek moemo vidjeti na stotine mjesta kroz Egejsko, junoj Italiji i Siciliji. Javne skulpture mladia i djevojaka, pokazuju atletski junatvo ili izvanredne vrline postavljene su na obodu hramova. Te slike u punoj veliini nisu postavljene kao pojedinani portreti, ali, umjesto toga, postojali su kao javni spomenici koji generaliziraju prisustvo asti grada kroz svoj izbor graana. Arhitektura i skulptura se mislilo da su sastavni dio javnog prikaza prosperiteta i slave grada je predloena injenicom da su arhitekti iz ranog perioda bili jednako dobro poznati kao kipari. Oni su bili zadueni za ukupni dekorativni program hramova koji je u to vrijeme poeo ukljuivatti panele u bojenoj terakoti (to je vjeroovatno naueno od Asiraca) i kamene reljefe. Proimanje, gotovo heraldiki, prikaza poznatih osoba, djela besmrtnika i polu -smrtnika, u zavrnom izrazu hrama, i bajkovitim sadrajem scena obskrbljuje graane sa arhetipovima zajednike moralnosti. Prvi kameni hramovi se inilo da su se pojavili u sjeveroistonom uglu Peloponeza, na mjestima kao to su Korintu i Isthmia, te u ispostavama u okviru njihove kulturne sfere, kao Thermon u udaljenom podruju zapadno od Delphi. ak i dorski stup, sredinji element ukrasne poretka koji je izumio na licu mjesta i bio je pridravati u kontinentalnoj Grkoj i zapadnog kolonija za najmanje tri stoljea, omiljen egipatski izgled. Kapital je mogao biti insirisan mikenskim primjerima sa trokutastog reljefa lava vrata i fasada tzv. riznice Atreus. No, dorski stubovi nije usvojili posebno Minojska-mikenske inverzni konus, umjesto toga, oni suavaju prema gore na egipatskom nain. U svakom sluaju, posueni elementi su bili prilagoavani unutar raspona od generacije, a dorski red nastao kao tipini grka originalna kreacija. Tako isto je i Jonski red, nekih pedesetak godina kasnije od dorskog, u grkim gradovima istonog Mediterana grka oroiginalna kreacija.. Imena njihovih autora sauvana su u zapisima: Trophonios i Agamedes, legendarni par po vezan sa prvim kamenim hramom Apolona u Delfima, Theodoros, koji su radio na ogroman hramu Here na Samosu, , Chersiphron, dizajner hram Artemide u Ephesosu. Zadatak sa kojim su bili suoeni, zasnivanje nove tehnologije koja se razlikuje bitno od tradicionalnog naina graenja od drva i nasuncu peene opeke, usporediv je sa Imhotepovom gradnjom prvih piramida u Saqqari 2.000 godina ranije. Vaenje i transport kamena su njihova glavna briga, tehnike gradnje i strukturalne sigurnost su rudimentarni. Poetniki oprez vjerojatno raune sa prekomjernom sigurnou oblika - the gusto rasporeeni stubovi peristila (u nekim sluajevima monolitni), teka suprastrukture, masivne temelj. Kersifon (Chersiphron), mi smo rekli, traio savjet od Theodoros-a o pitanju stabilnosti izgradje hrama na movarnom mjestu u Efesu, a on ga je uputio da se stavi sloj pepela (upakiran ugljen, prema drugom izvoru) ispod temelja koko bi se sprijeilo potapanje kamenih blokova. Kersifon je napisao knjigu o svojim iskustvima s novom tehnologijom. 5

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Kersifon je u svojoj knjizi objasnio i mehaniki ureaj koriten za transport bubnjeva-stubaca od kamenoloma do mjesta izgradnje. Komadi su bili preveliki da bi se nosili na vagonima koje vuku volovi, pa ih je on postavljao u cilindrine okvira od drveta koji bi mogli biti gurati poput ogromnog valjka.

Opi stav u antikom svijetu bio je utopiti identitet arhitekta u osobi svoga stanog zatitnika, kralja ili ministra koji je naruio izgradnju. To je bio sluaj i u mezopotamskoj i hetitskoj arhitekturi. U Egiptu, znamo prilian broj dravnih arhitekata po imenu, a imamo mnogo dokaza da su odrava u visoko potovanje i silan mo kao nadzornici ogromnih i skupih javnih projekata. Ali, njihovo stvaralatvo je zadralo tajanstvenost. Arhitekti-ininjeri su prakticirali uz pomo dokumenata, ukljuujui crtee koji su se smatrali boanski nadahnutima i biti drani u arhivama hramova i drugih slubenih ustanova. Takoer, oni su imali privilegirani pristup okultnim izvorima, budui da je pismenost iskljuivo atribut visokog dvora i sveenstva. Senmut, poznati arhitekt i intimus kraljice Hatepsut, zasbiljeio je tu razlika na zidu svoje grobnice: "Ja sam imao pristup svim spisima proroka, nije bilo nita to nisam znao od onoga to se dogodilo od poetka. " Grki arhitekt nije bio toliko uzvien, ali on je bio potovan profesionalac ije je ime bilo u javnim zapisima i iji zanat je dostupan u trgovakim knjigama i rasprava. Njegov pokrovitelj je uobiajeno grad, predstavljen putem svoje uprave. Vladine agencije su postavljale proraun i imenovale Komisiju za izgradnju koja treba usko suraivati s arhitektom u pripremi dizajna i realizaciju projekta. Izvoai radova odgovorni su za rezanje i oblikovanje blokovima u kamenolomu i siguran prevoz na mjesto izgradnje, gdje e blokovi biti finalno obraeni za pravilnu ugradnju. Zavrni radovi i montaa stotine pripremljenih elemenata su bili najzahtjevnija odgovornost arhitekte. Tehnike gradnje, iako su oito vane, nisu bili glavni interes grkih arhitekata. Duh grke gradnje lei u dolinom izgledu. Razmiljanja arhitekte su tipina i specifina, on elaborira ideju, kroz niz svjesnih promjena, i na taj nain provjerava sa nekom vrstom date univerzalne vrijednosti. Proces je zapravo idealan, da je, na temelju "savrenstvo vrste." To pretpostavlja urednan razvoj i izvedivost ispunjenja. Grka arhitektura je, po ovoj definiciji, konzervativna. Malo je novih izuma, i inventivni proces je spor. Proces odobravanja je bio bio discipliniran, a kvalitet je filtrirane putem samokontrole. A budui da je to tako, svaka zgrada moe prenijeti precizno znaenje sljedei osnovna znanja. Kameni hram kontinentalne Grke i njegov puna dekorativna cjelokupna oprema, Dorski red, bio je idealno otkrie. To nije predstavljalo, puko prevoenje drvenih formi u kamene, ve primjenu novih tehnologija u redefinisanju osnovnih tema religiozne arhitekture tipiziranjem prvih peripteralnih hramova u osnom i ranom sedmom stoljei proije nove ere. inei to odreeni efekti drvene arhitekture su ponovljeni ali nije bilo tendencije potpunog kopiranja. Jednom pokrenut, ovaj sistem dizajna ostao je prilino stabilan, osim za korektivne promjene koje izglauju oblike i pojaavaju izraajne uticaje. Evolucijski proces ne moe biti niti u cijelosti niti sistemski predvidljiv. Regije su se razvijale razliitim tempom i nudile razliita rjeenja istim izazovima dizajna. Na kraju, moramo dopustiti da su rezultati evolucijskog procesa mogli biti vrlo razliiti od onoga to mi prepoznajemo. Nema strogog determinizma u historiji arhitekture. Ako posmatramo dorski hram prvo to trebamo primijetiti je da je hram bio krajnje umjetno konstruisan - ista prisutnost pravog ugla i otre geometrije. On je stajao na zemlji kao spomenik iste apstrakcije, nemajui namjeru studi jske integracije sa lokalitetom, to je bio cilj Minojsko-Mikenske arhitekture ili Hetitskog grada.

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Grka je bila bez potrebe velikog osvajanja prirode poput egipatske pustinje, bez ogromnih planinskih lanaca ili irokih plovnih rijekama. Suprotnosti su dramatine, ali na intimnoj razini: oskvrnjuje i strme doline koje mogu biti granice izmeu gradova-drava, male obradive povrine u krakim, malim planinama, i negostoljubiva razvedena obala mora, sa nekoliko prirodnih luka. To je prirodno okruenje hrama, potpuno suprotno od uzrujanog krajolika. Ovaj kontrast sa prirodom je u srcu grkog sakralne arhitekture. On najavljuje kako odvojenost ljudskih postignua od mraka drevne sile iz zemlje i rtvu pomirnicu ovom boanskom kontrolom snaga kroz in izgradnje. Mi ne bi trebali uzeti hram kao stvar sam po sebi, lijepa ljuska neovisno o njegovu poloaju, niti trebamo smatrati da je postavka prvenstveno slikovito vrijednosti, kao da je okoli neutralni element koji graditelj koristi za dodavanje vizualnih interesa za svoje stvaranje. Gdje je hram postavljen nije stvar proizvoljnog izbora. Izbor je napravljen prije nego to je hram bio podignut ak i tamo gdje je teren bio izuzetno bezizgledan, hram je podignut jer treba imati monumentalno sveto mjesto na nezavisnoj terasi - elementu koji vodoravno definira prostor i slue kao postolje za strukturu. Ta samostojea terasa pravokutnog oblika jasno kazuje da hram ne pokuava da se uklapa u okolinu. Tri koraka kontinuirano sve oko ruba terase e podii hram iznad zemlje i uiniti ga jednako pristupaan sa svih strana. Ako se okrenemo nakratko u drugi grki dekorativni sistem, Jonski red, koji se iskristaliziralo, neto kasnije od dorski, na Egejskim otocima iu obalnom Maloj Aziji. Razlike izmeu dva reda su jasno izraene. Jonski red je vie delikatan i vie okien. Vitruvije je smatrao ovaj red enskim redom, za razliku od dorskog koji je za njega bio proet "muevnom ljepotom, gol i jednostavan." I, doista, trijezna apstrakcija dorskog reda je u Jonskom redu ogoljen umotana u organsko- ukrasni detalji puni slobodno korienih listova i ostalih biljnih oblika. Jonski stub je vii i tanji u odnosu na dorski, a poiva na elegantno oblikovanoj bazi. Volute kapitala ire prema gore energiju stupa bono du linije ar hitrava. Arhitrav je podijeljena u tri horizontalne trake koje smanjuju vizualni utjecaj optereenja. Iznad vijenca je esto kontinuirana traka reljefa, pojaavajui osjeaj slojevite elevacije koja ima vrlo razliit izraz od utvrene dorske vertikalnosti. Jedan od najranijih i najveih jonski hramova bio je Artemision na Ephesos od oko 560-550 p.n.e. On nam prua dobar primjer pojanjenja jonskog reda kao alternative dorskog. Ephesos je grki grad, ali kao i veina grkih gradova priobalnih Maloj Aziji, njegova historija je bila zapetljana u Anadolijskoj politici. U vrijeme izgradnje Artemision, to je bio pod kontrolom Lidijskih snaga kralja Kresa, a njegov interes u hramu utjecao je na njegov na konani oblik. Artemis dijeli zajednike aspekte veliku bliskoistone boice koju smo upoznali u raznitioblicima na obje strane Egejskog mora. injenica da je njezin hram u Ephesos okrenut zapadu jasno odraava liturgijsku povezanost sa Maloj Azijom. Hram je bio ogroman prema grkim standardima vremena i rijetko je nadmaen ak i kasnije. Lokalitet je bio na elu irokog zaljeva, tik uz rub vode. Niski movarni lokaliteti su zajedniki za jonske hramova kao to je strmoglavo visoko tlo zajedniko za dorske hramove. Ova postavka pomoe naglaavanje karaktera peristila sa dvostrukim redom stubova, od kojih osam na svakoj kraoj strani, i imao je dodatne stubove koji umiruju prednji trijem. Uinak masovne upotrebe stubaca gotovo je egipatski. Cela moda bio otvoren prem a nebu u sredini, formirajui monumentalnu pozornicu postavljenu oko ranijeg svetita iza statue Atene Parthenos, uokvirujui je potpuno sa tri strane.

Skulptura Artemizije, Muzej u Efesu

Nije jasno je li to rastue zanimanje za unutranjost hrama odgovaralo odreenim veim promjena u obrednoj praksi. U svakom sluaju, suptilnije dizajn i privlanije uljepavanje cele privlailo je ljude da uu u hram iz drugih razloga osim formalnih vjerskih postupka. Hram, koji je ve s vremena na vrijeme 7

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

udvostruen kao riznica, sada dobiva i funkciju graanskog muzeja. Osim toga, arhitekti sve vie i vie oslanjali na unutranje efekte da naglase jedinstvenost svakog boanstva, posebno u onim kultovima koji imaju potencijal za dramu. Jonski hramovi (na primjer, stari hram Artemide u Ephesos) je uvijek bio osjetljiv na arhitektonski izraz ove vrste. Ta briga postaje sveopta, i arhitektura hrama tei sve vie i vie prema izraajnom i teatralnom.

Hram Apolonu u Baseu i Hram Artemisije u Efesu

Hram Apolonu u Baseu (Bassae) u divljini Arcadije je od presudne vanosti za nau raspravu. Njegova gradnja je poela otprilike u isto vrijeme kao i gradnja Partenona ivjerovatno je djelo istog arhitekte, Iktinosa. Gledajui dizajna u blizini detalje, mi bi bilo opravdano u sumnju izraunate manipulacije standardnih konvencija hrama arhitekture radi izraajne efekte. Za poetak, tu je neobina sjever-jug. Jeli Iktinosova ideja bila da se lice hrama okrene ka sjeveru prema Delfima, Apolonom je glavni svetite i njegovom omiljeno boravite na zemlji? Ili je to u ili Artemision na Ephesos. Ali u Didyma promjena revolucionarni. Tek kada se hodalo prema ovoj kapeli, to je, ini se kristaliziraju povratnu od Bassae Cella, i okrenuo lea bi prisutnost dvostrukog Peristila i duboko ulaznog trijema ispunjen sa stupcima radikalno izmijeniti iskustva grkog hrama. to je izgubljen je svje meuigra izmeu jedan red stupova i Peristila zidova cele u pozadini. Takoer izgubljen je i jednostavan odnos ulaznog trijema u kolonade istonog dijela kada se gleda na glavnu fasadu izvana - vrata su neznatno via od stilobata i stoje oko pola visine od okvira koje formiraju stubovi trijema, koji e biti dijelom zatieni odgovarajuim stubovima peristila. U Efesu ulaz je bio na kraju dugog tjesnaca, sa naglaenom perspektivom i urenjenim u put koja asocira na probijenu stazu umi. Prodor svjetla koji doeka procesiju nakon ulaza daje osjeaj otvorenosti i predstavlja dodatni poticaj za kretanje prema jezgri zgrade. Ova perspektiva je potpuno u suprotnosti sa zatamnjivanjem dubine dorskih hramova gdje se kultna statua nejasno pokazuje kada se otvore vrata cele. Stubovi peristila su bili dar od Lidijskog kralja Kreza, a na donjim dijelovi bili su urezani reljefi na kojima je prikazana kolektivna velika procesija, vrlo vjerojatno dvor Kreza poevi od njegovih boanskih predaka. Postavka ovakvog dinastikog programa na hram grkog grada-drave istie neobinu poziciju Jonije u odnosu na strukturirane monarhije u zaleu, Lidiju i Perzije posebno, situaciju koja nije postojala u Grkoj na Zapadu. U tim zemljama, palaa je jo uvijek sredite politike moi. U grkim gradovima Jonije, palae su rijetke. Protagonisti urbane kohezije su hram i agora. Prvo, to je bilo daleko od hrama samostana na Istoku kao to je grki pogled na ivot bio drugaiji od onog faraona Egipta ili od Hetita. Agora je postojala prvenstveno kao arenu za javnu raspravu i samouprave. U oima Istoka, to je predstavljalo subverzivni teatar dravi, beznaajna institucija koju treba ismijavati i 8

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

zabranjivati. Sardis, glavni grad Lidije, objedinjuje ove dvije tradicionalne komponente - palau i hram. s aktivnom agorom ili javnim prostorom, ali njegova isprika je prvenstveno komercijalna. To je, zapravo, pozornica za ono to je vjerovatno bilo prvo slobodno trite u svijetu, velika pria temeljena se na monetarnoj ekonomiji, naime, zlatna valuta zasnovana na uvenim rudnicima koji su napravili Kreza sinonimom za bogastvo.

Hram Aartemision (rekonstrukcija)

Kasniji hram Artemide, Efezu (oko 356. g.p.n.e), bio je peti u nizu podignut na istom mjesto. Tri najranija hrama su bili relativno mali, etvrti, poznat kao "arhajski" hram, je spaljen u 356. g.p.n.e. nakon ega je izgraen novi u jo velianstvenijem stilu, ali na identinom planu. Jedina znaajna razlika izmeu starog i novog su u kvalitetu detalja i injenica da je kasnije hram stajao na stepenastoj platformi, visokoj oko 2,7 m, umjesto na dvostepenoj krepidomi, kao prethodni hram. Ali obzirom na oskudne materijalne i historijske podatke, postoje neizvjesnosti o izgledu plana, tako da je predloeno i nekoliko neto drugaijih restauracija. Hram je bio dipteralan, sa osam stubova na prednjem dijelu, ali moda i devet stupaca na stranjem dijelu - dodatni stranji stub je imao ulogu smanjenja raspona, a nije imao znaajnu vizuelnu ulogu. Stilobate, je imao dimenzije oko 51 sa 110 metara, a stubovi, 1,8 m u promjeru i oko 17 m visoki. Bilo je ukupno 117 stubava (postoje razliite interpretacije), od kojih 36 imaju skulpture u donjim dijelovima. Razmak izmeu stubova na glavnom proelju se progresivno smanjivao od sredita prema vani. Entablatura je relativno plitka, uobiajena azijska tipa, koji se sastoji arhitrava i vijenca, ali bez vijenca. Vidjeli smo ranije da grandiozne planove, dipteralan kao i ovdje, ili pseudo-dipteralan, tipina jonski u Maloj Aziji. O enterijeru ovog hrama, nita definitivno nije poznato. Orijentacija je neobina, kao i za tradicionalne razloga na ovom mjestu, u hramu s kojima se suoavaju zapadno umjesto istok. Zgrada je bio jedan od najimpresivnijih grkih hramova i proslavljena svojim skulpturama. Zabat je bio bogato dekorisan. Timpanon predstavlja majinstvo Artemizije, dok - kruna akroterijima portretira boicu na 9

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

prijestolju. Prethodni hram imao sline skulpture, a ulomci iz oba razdoblja, zajedno s elementima odgovarajuih kapitela nalaze se u Britanskom muzeju. Volute ranijih kapitela su se rairili izvan tijela stuba, i duina abakusa je gotovo dvaput vea od njegove irine, a u kasnijim primjerima volute su mnogo vie kompaktne, a abakus je gotovo kvadratian. To je tipino kod hrtamova u u Maloj Aziji da stubovi nisu identini u svakom pogledu. Izgradnja Kasnijeg hrama je ula duboko u helenistiko razdoblje, a kao i prethodni hram, na istom lokalitetu rangiran je kao jedno od sedam uda antikog svijeta. Kao arhitekti-ininjeri navode se Demetrius i Paeonius, i vjerojatno Deinocrates. Poznati kipari, osobito Scopas su bili angaovani na izradi dekoracija. Hram Artemide bila je sredite Pan-jonskog festivala azijskih kolonija, kao to je Partenon bio Panathenaic festivala u domovini. Objekti dravne uprave. Jo u klasinoj epohi su nastali objekti koji su sluili za skupove dravne uprave. Ove graevine su naroito usavrene u helenistiko doba. U ovu grupu gradnji spadaju Buleterioni i Pritaneoni. Obje vrste graevina imaju helenistiko centralno dvorite sa trijemom (peristilom).

Sl. 225. Tlocrt Buleteriona u Miletu. (Oko 170 g. pr. n. e.).

Buleterion (vijenica) u maloazijskom gradu Miletu. Rekonstrukcija. (prema Fletcher-u). Buleterion je bio zgrada senata sa jednom veom dvoranom sa amfiteatralno postavljenim sjeditima. Najljepi je bio u Miletu a postojali su, takoe, u Prieni, Eleuzisu i Olimpiji. Pritaneon je bila zgrada dravnog savjeta u kojoj 50 vijenika ima slubene prostorije. Vijenici su u Pritaneonu zajedniki ruavali. Lijep primjer predstavlja pritaneon u Olimpiji.

10

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Tlocrt Buleteriona i Pritaneona u Olimpijji

Gimnazion i stadion u Prieni. Shema grkog hipodroma. Gimnazion u Epidaurusu (desno)

Objekti za sportska natjecanja. Za utakmice u tranju Grci su gradili Stadione. Ovo ime potie od grke mjere stad koja iznosi 600 stopa, odnosno 185 m. Stadion se sastoji od gledalita, sa sjeditima kao u teatrima, i trkake staze. Najpoznatiji stadioni su bili u Olimpiji gdje su odravane olimpijske igre sa 45.000 sjedita i u Atini sa 50.000 sjedita. Hipodromi su sline gradnje koje su sluile za konjske trke i trke sa dvokolicama. Kao kod stadiona, postoji i ovdje staza i gledalite, ali je i jedno i drugo vee. kolske zgrade. U ovu grupu grkih graevina spadaju Gimnazioni i Palestre. Grki omladinci su se obuavali u raznim granama sporta u kolama zvanim gimnazionima, da bi mogli uestvovati u natjecanjima, koja su se odvijala na stadionima i hipodromima. Ovi objekti potiu iz helenistikog doba, to je vidljivo iz osnove sa unutarnjim dvoritem i trijemom koji ga okruuje. Oko dvorita poreane su prostorije za razne sportove, a u dvoritu je bilo borilite, odnosno Palestra. ajljepi primjeri gi mnaziona su u Epidauru i Prieni, gdje je gimnazion u sastavu stadiona. Palestra je u stvari kvadratino dvorite sa stranicom 30-35 metara, uokvireno natkrivenim trijemom, uz koji, po Vitruviju, mogu da budu jo i slijedee prostorije: glavna dvorana, prostorija za vjebanje koznom loptom, prostor za pranje hladnom vodom i za masau. Osim palestra u sastavu pomenutih gimnaziona, postoje njihovi ostaci u Miletu, Olimpiji i Pergamonu. 11

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Dvorane stubova. Pod uticajem perzijskih takana i padana, u Grkoj su u IV vijeku graene velike dvorane sa stupovima koje su sluile za velike skupove. Takve graevine su Telesterion u Eleuzisu i Terzilion u Megalopolisu. Telesterion je bio vezan za kult boginje Demetre. Graevina je kvadratina, sa stranicom cca 52 m, sa dorskim trijemom na ulaznoj strani, pokrivena etvorovodnim krovom. Tavanicu su nosili 7 X 7 stupova u kvadratinom rasteru. Uz zidove je bilo postavljeno 3.000 sjedita kao u teatru. Telesterion je izradio u drugoj polovini 4. stoljea arhitekt Filon. Terzilion u Megalopolisu je slina graevina. Njena osobenost je nain na koji su postavljeni stupovi. Oni su u zrakastom poretku u odnosu na centralni kvadratini prostor. To je uinjeno zato da bi gledaoci koji se nalaze periferno na sjeditima postavljenim u nagibu uz vanjske zidove, mog li vidjeti govornika u sredini. Misli se da je ova graevina bila parlamenat Megalopolisa. Ulazni dio Terziliona sa trijemom sluio je istovremeno kao proskenion teatra koji je bio postavljen u osovini ulaza Terziliona.

Telesterion u Eleuzisu, Teatar i Terzilion u Megalopolisu

Kua komedijaa, Delos (rekonstrukcija)

12

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Gradski trgovi. Iz ranog egejskog perioda Grci su naslijedili gradnju utvrenja, akropolisa, koje tokom vremena sve vie gubi tvravski karakter i postaje ograen prostor sa hramovima, rtvenicima i riznicama. Grki gradovi nisu bili tako veliki kao gradovi Egipta, ili Mezopotamije, ali su grki arhitekti bili vrlo umjesni u formiranju prostora, koristei se osobinama prirodnog ambijenta i skladno postavljajui objekte na teren i u pejza. Drutveni i sav javni ivot odvijao se na gradskim trgovima, Agorama. Ovi trgovi su imali pravougaoni oblik, a dimenzije su zavisile od veliine grada. Pravougaoni sistem ulica i blokova za izgradnju uveo je u Grkoj arhitekt iz Mileta, Hipodamos, u drugoj polovini V vijeka pr.n.e. Ovaj sistem je omoguavao gradnju pravilnih trgova u sredini grada. Agore su bile uokvirene dugim trijemovima sa malim prostorijama za prodavnice. Iza njih su bili hramovi, zgrade dravne uprave i drugi javni objekti. Primjer monumentalnog trijema (Stoe) prua Stoa kralju Atalosu u Atini, restaurirana poslije posljednjeg rata. Agore sa stoama su postojale u Atini, Prieni, Magneziji na rijeci Meandar, i drugim grkim gradovima. U Agora u maloazijskom gradu Magneziji helenistikom periodu izgradnja grkih gradove dosie vrhunac izgradnjom Aleksandrije, Pergamona i Antiohije.

Stoa kralja Atalosa II. u Atini (rekonstrukcija, Fletcher)

13

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Agora u Atini plan i rekonstuisani izgled

14

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Nadgrobna arhitektura. Od ranog Grkog perioda, koji esto zovemo Homerova vremena, Grci su prakticirali kremiranje svojih umrlih. Iako su Grci pridavali veliki znaaj pokapanju svojih mrtvih, nadgrobna arhitektura je bila dosta skromna. Isto kao ni stambena kua ni grobnica Grka nije pokazivala tenju za veliinom i trajanjem. Najskromniji grob je bio oznaen zemljanom humkom, a najea oznaka je bila grka stela. To je uska kamena ploa sa reljefnim prikazom pokojnika na prednjoj strani i zavretkom u obliku akroterije-palmete. Drugi oblik je iroka stela sa oblikovanim antama i naznaenom kosinom krova. Izmeu anta se nalazi reljef, koji prikazuje pokojnika u prirodnoj veliini, ili neku scenu iz pokojnikovog ivota.

Oblici grkih nadgrobnih stela (HR)

Grob je mogao da bude oznaen i stupom sa kapitelom ili ukrasnom kamenom vazom. Za skupne grobove junacima poginulim u ratu Grci su dizali vee grobnice u vidu tumulusa. Ovaj oblik grobnica porijeklom je iz mikenskog doba. U Kariji su sahranjilali svoje mrtve kao to su to inili Persijanci. Vladari su gradili velianstvene grobnice. Svoj najvii umjetnicki izraz ovaj tip grobnice je dostigao gradnjom monumentalne grobnice kralja Mauzolosa u Halikarnasu (4.st.p.n.e.). Posebnu vrstu kulturnih spomenika ine koragijski spomenici. To su spomenici koji su podizani pobjednicima na muzikim natjecanjima. Najbolji primjer je Lizikratov spomenik u Atini u korintskom stilskom redu. Slian ovome je spomenik Nereida (grobnica) u Ksantosu u Maloj Aziji. Oba ova spomenika, po svom visokom postolju i gornjoj gradnji, podsjeaju na slobodnostojee likijske grobnice izvedene iz monolitne stijene. Monumentalna grobnica u Labrandi, obiljeava pojavu novog sistema komore sa svodom - pokrivanja grobnice koji je kasnije u Helenistikom period postao veoma rairen. Ovdje je pokrov grobnice izgraen od est ogromnihlunih kamenih blokova bez tkz.kljunog kamena.

15

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Mauzolej u Halikarnasu Grka varijanta i zavrni oblik egejskog tumulusa (prema Fletcher-u)

Zasvoena pogrebna komora grobnice u Labrandi, koji datira iz etvrtog stoljea p.n.e., jedan je od najstarijih grkih zasvoenih objekata. Pogrebna komora, s tri sarkofaga u obliku U slova, odlikuje se zadivljujuom stereotomijom od rezanog kamena- ukljuujui velike blokove uklopljene sa velikom preciznou. (HS)

16

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Stambena arhitektura. Sve do vremena Aleksandra Makedonskog Grci nisu poklanjali veu panju svojoj stambenoj arhitekturi. Megaron, preuzet iz mikenske epohe ostao je jedini oblik grke stambene kue u arhajskoj i klasinoj epohi grke arhitekture. Graen je kao i ranije, od erpia i drveta, pa su ostaci ove arhitekture rijetki. U dodiru sa Orijentom u ratnim pohodima Aleksandrovim, kao i kasnije, u dravama stvorenim nakon Aleksandrove smrti, Grci upoznaju i usvajaju tip kue sa unutarnjim dvoritem. Ovu kuu, koja je okrenula lea prirodnom ambijentu koji je okruuje i potpuno se u sebe zatvorila, stvarajui novu prirodu po ljudskom ukusu i elji unutar zatvorenog dvorita, Grci su obogatili dodavanjem trijema na stupovima koji uokviruje dvorite. Ostaci ovakvih kua naeni su u Prieni, na otoku Delosu, a ovom tipu kue pripadaju i kue otkopane u rimskim Pompejima.

Grka kua helenistikog perioda prema Vitruviju sastojala se od dva jednaka dijela sa peristilima i jednog mesaulosa - prolaza koji povezuje muki dio (ANDRONITIS) sa enskim dijelom kue (GINEKONITISOM). (lijevo)Tlocrti grkih kua iz helenistikog perioda sa otoka Delosa. Peristil je osnovna zajednika crta (HR).

Rekonstrukcija peristila u jednoj grkoj kui (HR)

17

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Megaron je uticao na stvaranje grke sakralne arhitekture, a grka kua sa unutranjim dvoritem i trijemom (peristilom) - na graevine dravne uprave i gimnazione. U Grkoj nisu nikad graeni monumentalni dvorci slini mikenskim ili kritskim, niti palate sline mezopotamskim ili egipatskim. Drutven ivot u grkom gradu odvijao se na trgu Agori-a ivot u porodici bio je zapostavljen. Time se moe objasniti i relativno zapostavljen tretman grke stambene kue. Akcent je bio na gradskoj arhitekturi, na graevinama koje su sluile itavom stanovnitvu grada i njegovom javnom i drutvenom ivotu, a ne na objektima koji su pripadali pojedincima.

Kua Kolin (Colline) Delos, 2.st.p.n.e. Osnova prizemlja I karakteristian presjek (prema Fletcher-u)

18

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Teatri i odeoni. U etvrtom stoljeu pr.n.e. izgradili su Grci svoje prve teatre sa sjeditima na kosom zemljitu. Ove graevine su sluile za dramske, politike i religiozne priredbe. Teatar se sastoji od tri dijela: Skeniona (pozornice), Orkestre (okruglog platoa za razvijanje hora) i Kavee (gledalita). Pozornica je bila omanja etvrtasta gradnja ukraena stupovima na prednjoj strani. Sluila je kao garderoba i pozadina orkestre. Orkestra se nalazila izmeu pozornice i gledalita. Na njoj se odv ijala predstava. Oblik joj je najee okrugao, rjee potkoviast. Za gledalite je koriten prirodni nagib zemljita, a oblik mu je bio u pravilu polukruan. Kamena sjedita su postavljena jedno iznad drugog, kako bi vidljivost na pozornicu i orkestar sa svakog mjesta bila jednaka. iroki prolaz, Diazomata, je dijelio gledalite na donji i gornji dio. Boni prilazi gledalita zvali su se Paradoi. Grki arhitekti su gradei ove otvorene teatre savladali zakone akustike. I najudaljenija mjesta su ula svaku rije kazanu na pozornici ili orkestri. Broj sjedita u grkom teatru je bio veoma razliit, poev od nekoliko hiljada pa do 40.000 mjesta. Najpoznatiji teatri su: Dionizijev u Atini 30.000 mjesta, teatar u Epidaurusu, u Miletu, teatar u Megalopolisu sa 44.000 mjesta.

Shema grkog teatra prema Vitruviju, i Tlocrt odeona u Kretopolisu (HR)

Grki teatar najbolje odraava odnos jednakosti svih slobodnih graana, ne pravi razliku izmeu mjesta, nastojei da obezbijedi jednaku vrijednost za svako mjesto, na istom principu na kome se i danas grade sportski stadioni. Odeoni su graevine sline teatrima, ali mnogo manje i pokrivene. Sluile su za muzike priredbe. Odeon ima dva dijela: gledalite i pozornicu. Gledalite je kao kod teatra postavljeno u nagibu, a broj sjedita se kretao od 200 do 600. Ostaci odeona su naeni u Atini, Epidaurusu, Kretopolisu.

Plan teatra u Epidaurusu. Plan i presjek objekta, sa detaljem reda stepenica i sjedita, i rasporedom prosceniuma. Cavea pokriva polu-kruno podruje koje se protee daleko iznad 180 C. Unato savrenstvu ove ljuske postavljene na padinu, veza izmeu cavee i pozornice jo uvijek nije postignuta. To nije bilo sve do rimskog razdoblja kada teatar konano postie arhitektonsko jedinstvo. (HS)

19

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Razliiti tipovi tuatara (BF)

20

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Teatar Dionysus-a Cavea koja je postavljena na junoj padini Acropolisa pretrpjela je dugotrajni razvoj odkada je preseljena 498 g.pne, sa mjesta na kojem su izvoena teatarska djela u ast Dionysusa a prvobitno je bila smjetena na Agori. Glavne znaajke ove zgrade - kao to se moe vidjeti danas - su iz grko-rimskog razdoblja.(HS)

"Rezervirana" mjesta U Dionysus-ovom teatru, redovi sjedala namijenjenih za izdvojene gledatelje opremljeni su profilirano kao "fotelje" na rubu orkestre. Teatar, mjesto za ideoloke rasprave, gdje su emitirani koncepti slobode i demokracije, proi e postupne politike transformacije, kada se koristio za sastanke Ecclesia, zajednice graana koji vode izvrnu vlast (HS)

21

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Teatar u Prieni, integriran u okoli, kasno 2.st.p.n.e. Restaurirani izgled, i dannje stanje

22

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Hippodamos iz Mileta Grki arhitekt Hippodamos iz Mileta je odavno poznat kao "otac planiranje grada." On je zasluan za uvoenje ortogonalnog plana-"rotilja", s ulice pod pravim uglom dijele grad u blokove. Njegov ideal je zoning-plan u koritenju zemljita, sa blokovima rezerviranim za javne graevine i otvorene prostore, integriranim sa kuama koje pruaju koheziju drutvenog okruenja. Njegova teorija prostornog planiranja je direktno povezana sa drutvenog planiranja, on je smatrao da planer ima ulogu ne samo u smislu funkcionalnog i estetskog dizajna, ve i u organizaciji vjerskih, graanskih i komercijalnih aktivnosti, to mi danas zovemo deterministikim pristupom. Hippodamos podijelio svoje optimalne stanovnitvo od 10.000 u tri osnovne grupe: obrtnici, poljoprivrednici (svaki grki grad je imao svoje poljoprivredne zalea), i vojnici. Zatim je podijelio grad na tri dijela: jedan za oboavanje bogova, jedan za podrku vojnicima, a trei privatne, vlasnitvo obinih ljudi. On je otiao dalje, kategorizira zakoni u tri vrste: uvrede, ozljede i ubojstva. Hippodamos je dijelio sve-populacije, zakona i zemljino-u trojke, jer je pogreno mislio da je ljudska priroda bila primamljiva matematike manipulacije. Ipak Hippodamosa se ne sjeamo po njegovim utopijskim drutvenim stavovima, ve po fizikom obliku njegovih gradova. Nekoliko se planova pripisuju njemu, ukljuujui i njegov rodni, Milet.

Plan Mileta pokazuje primjenu mree ili izgled ahovske ploe, sa svojim pravokutnim ulicama, koje je dizajnirao arhitekt i teoretiar grkog drutva. Bez obzira na konfiguraciju obale, pravolinijski sistem se primjenjuje na prostorni raspored kao da je razvijen na ravnom terenu. 1. Lavlja vrata 2. Rimska kupatila 3. Sjeverna agora 4. Teatar 5. Palestra 6. Juna agora 7. Zapadna agora 8. Hram Athene 9. Stadion 10. Sveta vrata

23

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Milet, ekonomski napredna utvrena luka, komercijalni centar, sa gotovo 100,000 stanovnika, na Egejskom moru stajala je na poluotoku, na uu rijeke Meander. Uspostavljen je Mycenaeans u sredini drugog tisuljea prije Krista,. U 499.g.p.n.e. zajedno sa jo nekoliko jonskih gradova, Milet se pobunio protiv perzijskih okupatora. Oni su odgovorili tako to ga razorili. Osloboen nakon Perzijanskog poraza u pomorskoj bitci kod Mikale (479.g.p.n.e.), Mileani obnovljeju svoj grad prema Hipodaosovom ortogonalnom planu: ponovljanje identinih blokova sa irokom glavnom ulicimom od koje prolaze manje prometnice. Komercijalni i vjerski objekti zauzimaju vie blokova, a cijeli grad je opasan obrambenim zidom.

U Prieni primjena Hippodamian-ovog plana dosegla je svoj maksimum. Da bi se izraunao raspored ulica, arhitekt je prekrio svoj pravokutni plan na dio podruja prostora koji je nekada bio jako brdovit i strm, i iskrivio ga. Ovako uraeno, neke ulice sjever-jug pretvorene su u stubita i stepenike, na mjestu gdje se gradski zid uzdizao izmeu nisko postavljenog stadiona i vrha Acropolis-a na visinu iznad 350m. Nagib terena je prekinut dugim porticima. 1.Akropola dominira Hippodamianovim gradom 2. Hram Demeter-a 3. Teatar 4. Hram Athene 5. Bouleuterion 6. Stoa 7. Agora i Zeusov hram 8. Gimnazion 9. Stadion

Drugi primjer Hippodasmos-ovog planiranja je luka Priene, na mjestu drevnog grada, sjeverno od Mileta. Njegov plan obuhvaa 84 pravokutna bloka (37 sa 49 m), koji pokrivaju 37 hektara i sputaju se prema moru iz osnove litice od 306 metara, na brdu Mikale. Sjever-jug ulice su strme, ak i trebaju biti zgazi na mjestima, istok-zapad ulice, otprilike nakon konture, bilo lake pregovarati. Unutar gradskih zidina ostavljen je rezervisan prostor za dalji rast grada. U sluaju, populacije ostao je na 3.000, a vie od polovice ograeni prostor nikada nije bio razvijen. Rezerve za javni prostori bili dio Hippodamos plana, i agora stajali na sredinjem terasa. Oko 450.g.p.n.e., Perikle je naruio od Hippodamos-a redizajn dijelove Pireja. gradova. Takoer, njegovo ime pomionje se i pri planiranju drugih gradva na Mediteranu . Njego rad je oivio u petnaestom stoljeu kao jedna od teorijskih osnova renesansnog urbanizma. Mnogo kasnije, planeri gradova u Novom svijetu sljedili su njegove koncepte. 24

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Objekti vojne arhitekture predstavljaju gotovo zaboravljeno poglavlje grke umjetnosti. Ova arhitektura nas ui o stalnom stanju rata meu grkim gradovima. 478.g.p.n.e., Atina se po prvi put odluila na izgradnju solidnog odbrambenog sistema nakon iskustva steenog u rata sa Perzijancima, izgradivi gradske zidine ukupne duine 6 km, utvrdivi zidine Akropola, a sa Pirejima je bila sigurnosno povezana odbrambenim sistemom duine 7,5km odnosno 6,5 km. Pireji su bili okrueni zidom duine 13 km. Kasnije, u etvrtom stoljeu p.n.e., bile su izgraene brojne utvrde u cilje zatite Atike (Aogostena, Eletere, Panaktum i File). Sve pomenute konstrukcije bile su veoma sline, zidovima-zavjesama, sa parapetnim etnicama i ojaani kulama kvadratne osnove, pozicijama za strijelce i gornjim spratovima za voje maine. Neznatne razlike su ovisile da li su objekti uz more ili na kopnenim komunikacijama. Od brojnim vojnih objekata danas je ostalo malo. Svakako najspektakularniji kompleks je predstavljao grad Mesene (Messene) izgraen 369.g.p.n.e. od strane Tebanskog generala Epaminondas-a u jugozapadnim planinama Poloponeza. Zidine, duine 9 km formiraju akropolis na nadmorskoj visiini od 806 metara. Zidine, debljine oko 2m a visine oko 6 metara, ojaane su kulama visine 9 metara. Arkadijska kula, sa dvije kule pored ulaza, obezbjeuje sigurno sno dvorite, krunog oblika, kroz koje se pristupa drugoj kapiji.

Zid Messene, izgraen od Epaminondasa Zid Messene, na Peloponnese, sagraen je u etvrtom stoljeu pne, u sklopu politike proirenja Sparte. Gore lijevo: Ukupni plan obima zida koji je dug nekih 9 km i penje se vie od 400 m izmeu Arcadijskih vrata (396 m) i Akropolisa Mount Ithome (802 m). 1 arkadijska vrata 2 Akropolis i Oltar Zeusa 3 Agora i Messenijska vrata 4 vrata Laconian Ispod i desno: Plan, izgled I presjek arkadijski vrata u Messene, sa svojim sistemom okruglog bastiona, na koji je pristup uvan sa dvije kule.

25

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Vjerovatno najznaajniji primjer vojne arhitekture predstavlja Sirakuza (Syracuse) na Siciliji. Krini fortifikacioni sistem izgraen je izmeu 402 i 397..g.p.n.e. od strane vladara Dionysius -a Ukupna duina zidova bila je 27 km, irine u osnovi izmeu 3.3 m i 5.35 m, sa 14 kula, i kanalima ispred zidina. Takoer, podzemni hodnici povezivali su dijelove odbrambenog sistema. Proraun kae da je trebalo ugraditi 300 tona kamena u zidine svaki dan tokom pet godina gradnje. Rimljani su zauzeli grad 212.g.p.n.e. nakom dvogodinje odbrane organizovane od strane Arhimeda.

"Dvorac" Euryalos - predstraa koja brani grad SyracuseTri jarka su iskopana pravo kroz istureni obronak u obliku rovova klesanih u ivoj stijeni. Trei, 70 m dug, 16 m irok i 15 m dubok, rezultat je tekog rada hiljade robova

Mrea podzemnih prolaza: Ispod vertikalnih zidova rovova Euryalos-a, branitelji su isklesali prolaze u stijeni, to je omoguilo njihovim trupama da izvedu upade i suzbijaju napadae.

26

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

UPOREDNE ANALIZE PLANOVI: Planovi hramova obino bi bili jednostavni, pravokutni i simetrini, iako ponekad asimetrian, kao na Erechtheionu ili kruni kao Tholosu, Epidaurusu (E). Planovi kua bili su nepromjenjivo asimetrini. Planovi svih natrkrivenih objekata bili su tako ureeni da razmaci nigdje nisu bili preveliki za nepoduprte drvene krovove, i zbog ovog razloga u hramovima su se esto koristili unutranji potporni stubovi, stoasima i dvoranama.

Grki hramovi se meutim uglavnom projektovani za vanjsko djelovanje, samostalni naos okruen otvorenim kolonadama koji su mu davali poseban arm; sasvim suprotno od tipinih egipatskih hramova, sa svojim dvoritima i dvoranama sa masivnim, kamenim zidovima, kolonadama ograenim unutar pojasa visokog zida. U grkoj arhitekturi razmak izmeu stubova uglavnom je bio isti, osim gdje su, zbog efekta, bili postavljeni blie na uglovima hrama, ili je zbog praktinih svrha, srednji prostor izmeu stubova bio povean, kao u Propylaea u Ateni (F) gdje je panatenska procesija trebala proi sa vitezovima na konju. Grci su koristili kruni plan za pozorita na otvorenom, humke na grobovima i ponekad za spomenike, kao u Lysicratesu u Atini, dok je osmerokutni plan usvojen za Kulu vjetrova, Atina (F). 27

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Komparacija planova grkih hramova (BF)

28

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Materijalj i konstrukcije. Grcima su stajali na raspolaganju svi glavni graevinski klasini materijali: drvo, zemlja za erpi i opeku i kamen. U najstarijem dobu, drvo i erpi su bili najee u upotrebi za gradnju drvenih skeletnih zgrada sa ispunom od erpia. Drvo je takoe upotrebljavano za tavanice, krovove i stupove. Stupovi najstarijih hramova bili su od drveta. Grci su erpi upotrebljavali kao glavni materijal za gradnju stambenih kua i gradskih zidina. U arhajsko i klasino doba Grci nisu poklanjali veu panju stambenoj arhitekturi, koja se u to vrijeme gradi iskljuivo od erpia. Zbog toga su ostaci ove arhitekture rijetki. Konstrukcije u gradskim zidinama od erpia su dijelom sauvane zbog velike debljine zidina. Gradski bedemi Temistokla u Atini bili su od erpia. Peena opeka u matici zemlji nije se upotrebljavala sve do pada Grke pod rimsku dominacij u. Za gradnju vodovoda Grci su upotrebljavali cijevi od peene zemIje. Do 6.stoljea vijeka grki hramovi su bili pokriveni crijepom od peene zemlje. Kasnije, crijep je zamijenjen mermernim ploama. Glavni materijal grke arhitekture bio je kamen. U ranije doba, zbog bronzanog alata, koritene su meke vrste kamena: razni pjeari i krenjaci. Kasnije, eljeznim alatom obrauju i tvrde mermere. Sva monumentalna arhitektura klasine i helenistike epohe izgraena je od raznih vrsta mermera. U matici zemlji najpoznatiji mermer se vadio u Pentelikonskom Gorju. ------ Za konstrukcije od erpia upotrebljavan je malter od gline, a za zidove od kamena malter nije upotrebljavan. Klesanci su meusobno bili vezani drvenim ili metalnim sponama. Kao podloga za zidne dekoracije koristio se gaeni kre sa dodatkom vode i pijeska. Za unutarnje reljefne dekoracije upotrebljavan je gips. Olovo je sluilo za zalijevanje metalnih spona. Arhitektonska mikenska tradicija i konstruktivni sklop mikenske graevine, osnovni materijali drvo i kamen u Grkoj, bili su glavni inioci, koji su odredili nain konstruisanja prostora u grkoj arhitekturi. Vidjeli smo da su sve egejske arhitekture dale dominantno mjesto konstrukciji zida i razne grede. Rjee je uz zid kao podupira koriten i stup. Tektonski princip u arhitekturi prvi put je do kraja definisan u arhitekturi Egipta. Nema sumnje da su ovdje, kao kasnije u Mikeni i Grkoj, drvo i kamen uslovili primjenu ovog principa, isto onako kao sto su erpi i opeka doveli do stereotomske arhitekture u Mezopotamiji. Arhitektura Egipta prvobitno je imala zid od erpia i gredu od drveta. Kasnije, oba ova materijala se zamjenjuju kamenom, ija je mo premoivanja prostora ograniena. Gradnja zadrava zatvoreni tvravski izgled. Stup hipostilnih egipatskih dvorana, moemo rei da je samo dio zida. Za razliku od ovoga, grki stup je nastao od drvenog kolca, koji nosi drvenu gredu. Skelet od drveta dozvoljava vee raspone i vitkije proporcije stupova. Kad Grci svoj drveni skelet prevode u kamen, oni i dalje zadravaju iste tenje. Tako je isti tektonski princip primijenjen u Egiptu i Grkoj doveo da posve razliitog arhitektonskog izraza. Egipat, egejska arhitektura i Grka su poznavali konstrukcije luka i svoda, ali su im dali potpuno podreeno mjesto. Grka ih se sasvim odrekla. Dosljednost ovog shvatanja dovela je Grke do iskljuive upotrebe zida, stupa i grede, a u tretmanu ovih konstruktivnih elemenata grki graditelji su postigli savrenstvo arhitektonske ravnotee i harmonije. Dodajmo ovome tehniko savrenstvo obrade materijala pa emo imati jasniji uvid u fenomen grke arhitekture. Zidovi. Za hramove i vane zgrade, zidovi su bili izgraeni solidno od finog, preanog zidanog kamena ili mramora, povezani spojnicama i klinovima od drveta u starim vremenima ili od eljeza u kasnijim vremenima. Malter nije bio koriten, osim u malim koliinama kako bi se osigurala podloga. Krupnozrnastim zidanjem je bilo obloeno sa odlinim tukom od mramora, polirani na zavretku, kamenje boljeg kvaliteta i mramor su bili tako pomno postavljeni da se spojevi jedva mogu vidjeti, a povrina je napravljena besprijekorno glatka. Obojeni mramor se nije koristio, jedini mogui izuzetak bila je ograniena upotreba plavo-crnog Eleusinian vapnenca, kao za vijence Erechtheiona.

29

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Zidani materijali su bili jednake visine, do helenistikih vremena, kada su se naizmjenice koristili visoki i uski materijali. Tokom procesa izgradnje hramova, zidanje krepidoma, zidova i baze i osovine stubova ostavljeni su u grubo, sve dok potpuno izrezbarena entablatura nije bila ugraena. U bazi hrama na vanjskim zidovima kamenje je bilo postavljeno kao vertikalne ploe, ovi orthostates podsjeaju na primitivna vremena kada su gornji zidovi bili od cigle suene na suncu, uokvireni drvetom. Oko petog vijeka p.n.e. terasa i potporni zidovi bi ponekad bili suoeni sa pol igonalnim zidanjem velikih kamenja spojenih tako precizno da je zid proizvodio efekat slike- slagalice. Zidanje odbrambenih gradskih zidova, takoe bez maltera, varirala je u kvaliteti od graevinskog ljunka do najboljeg tesanika, ali su obino ostavljeni grube povrine, dajui im izgled hrapave snage; jezgra ovih zidova ponekad su bila od grubog ljunka ili zemlje. etvrtaste ili krune kule su bile rasporeene u estim intervalima. Zidovi kua sve do kasnijih vremena bile su izraene u kamenu samo u bazi, gornji dijelovi bili su od tuka, pokriveni sa ciglama suenim na suncu. Otvori. Grka arhitektura je u sutini trabecijska i otvori su bili etvrtasti, spojeni gredama. Stubovi su morali biti blizu postavljeni kada bi nosili grede ili arhitrave od kamena i mramora, ali u unutranjosti, kada bi nosili drvo, mogli su biti rasporeeni ire. Fasade hrama, k oje su rijetko imali prozore, pojavljivale bi se puste bez izmjena svjetla i sjena, napravljene od uzastopnih stubova i sjene su se mogle vidjeti u prostoru izmeu njih. Vrata i prozori su se obino suavali prema vrhu, kao to je sluaj na pragu Erechtheiona.

Otvor sjevernog portika na Erectheionu (BF)

30

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Krovovi. Nagib zabata hrama bio je odreen nagibom krova, koji je bio nizak, obzirom da pravilo tringulacije krova nije bilo koriteno do kasnijih vremena. Za zadnji razlog, unutranji stubovi su ponekad bili potrebni u hramovima, kao na Paestumu. Drvene grede krova bile su koritene i zgrade svih klasa bile su prekrivene s vanjske strane ploama od tera kote ili u sluaju zgrada hrama, sa posebno izrezanim ploicama od mramora. Ravni, mramorni krovovi hramskih trjemova i peristila bili su obogaeni upljinama ili udubljenima.

Detalji krovova (gore) i primjer hrama Aphaia (BF)

31

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Stubovi. Hramovi su bili visoki jedan sprat, a stubovi, sa entablaturama, bili su ukljueni u cjelokupnu visinu zgrada sa vanjske strane. U unutranjosti, neki hramovi imali su dvostruke razine stubova za pomo potpore krova, odijeljeni samo arhitravama, a ne potpunim entablaturama. Helenistike zgrade za razliku od hramova, esto su koristile kombinaciju redova, npr. Stoa od Atalosa, u Atini, imala je dorski stub u nioj razini i jonski u gornjoj. Stilski redovi mogu se saeti u trei osnovne grupe: Dorski je najrobusniji meu njima, i njegovi najbolji primjeri su u Partenonu i Theseionu Jonski je bio vie vitkiji, i dva tipina primjera su u Erechtheionu i Hram Atine Poliaske, Priene. Korintski, koji se osim svoje razrade kapitela jako malo razlikuje od jonskog, bio je dekorativni izum Grka i nije bio mnogo koriten do kasnog helenistikog doba. Najpoznatiji primjeri su spomenik Lysicrates, Atina i Olympieion na kojima su Rimljani temeljili svoje vlastite verzije Reda i doveli do punog ostvarenje.

Caryatids i Canephorae koje su bile ogrnuti enski likovi, i Atlantes ili Telamones rezbareno muki likovi, su se ponekad koristili umjesto stubova ili potpora.

Vijenci su arhitektonski elementi koji, uz pomo svjetla i sjene stvaraju osnovne vizuelne elemnte objekta. Grka ljubav prema profinjenosti nala je potpunu mogunost izraavanja u gracioznim vijencima u sunanoj klimi Grke; rimski karakter u neto slinoj klimi, prikazao se u izraenijim vijencima, dok su, u kasnijim periodima, u sjevernim zemljama, sivim i sumornim vijenci postali grubi i puniji da bi osigurali dovoljno sjene. Grki vijenci su profinjeni i njeni u konturi, prvo zbog sitnozrnastog mramora u kojem su esto isklesani, a drugo zbog iste atmosfere i kontinuiranog sunca koja proizvodi jake sjene iz malih projekcija. Iako su dijelovi ovih vijenaca vjerovatno oblikovani rukama, prilaze veoma blizu raznim koninim oblicima, kao to su parabole, hiperbole i elipse. Kao opte pravilo linije izrezbarenih ukrasa na bilo kojem grkom vijencu odgovaraju profilu to vijenca i tako je naglaavaju izrazom svoje zakrivljenosti u obogaenom obliku. 32

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Osnovini tipovi vijenaca u Grkoj u usporedbi sa Rimskim (BF)

33

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Slijedi klasificirani popis najvanijih vijenaca u uporedbi s rimskim: . (A) cyma recta (Hogartova "linija ljepote"), koja je esto urezana sa ukrasom orlovi nokti, iji je nacrt odgovara dijelu (B) cyma reversa (ogee) kada je isklesano obogaeno sa vodenim listom i jezikom (C) ovolo (nalik na jaje), kada je isklesano obogaeno sa jaje i kopljem, ili jajetom i jezikom kao ukrasima (D) vrpca, mali obini porub koji razdvaja vijence obino je bez obogaivanja. (E) astragal ili perla slui skoro u istu svrhu kao i vrpca, ali ima krug u jednom dijelu. Ponekad je urezano sa "perlom i kolutom ' ili s perlama, koje, u stvari, dale ime vijencima. (F) cavetto je jednostavna upljina . (G) ) Scotia je duboka upljina koji se javlja u bazi, i uglavnom nije obogaena. (H) Torus je stvarno poveano perla oblikovanje koje, kada se obogati, urezana sa guilloche ili pletenice ukrasom, ili snopove lia vezane trakama. (I) ptiiji-kljun oblikovanje esto se javlja u dorskom redu, i daje duboke sjene. (J) (J) corona, ili duboko vertikalno porub gornjeg dijela vijenca, esto je bilo oslikano s grkim 'ara' ukrasom. Ornamenti. Grki ornament posebno je rafiniranog karaktera, a na njegovom arhitektonskom ukrasu temelje se svi stilovi koji su doli poslije. Akantov list i svitak igraju vanu ulogu u grkom ukraavanje. List iz kojih su izvedeni ovi raste u junoj Evropi u dvije varijante. 'Akantusovim spinosus', koji su preferirali Grci, ima, uske renjeve, u obliku slova V u dijelu s duboko buenih oima koje daje otre, iste sjena. 'Akantusovim mollis', preferiran od strane Rimljana, ima iroki, tupi kraj, ravan u dijelu. List je bio koriten uglavnom na korintskim stubovima, a takoe se nalazi na stubu i kruni na vrhu od Choragic Spomenika Lizikrata. Svitak koji prati list i djeluje kao stabljika je obino u obliku slova V u dijelu s otrim rubovima. Anthemion, palmete, ili orlovi nokti ukras je bio grki omiljeni ukras, a u velikoj mjeri se koristio za ukras stuba Anta, cyma recta vijenci (i vratnih stubova kao u Erechtheionu. Takoe se esto koristio na vrhu stela i antefiksa Grke skulpture, koja su ostale nenadmane, moge se klasificirati kako slijedi: (A) arhitektonska plastike, koji ukljuuje vijence timpane zabata, akroterije na dnu i vrhu zabata, isklesane metope, kariatide, i lik skulpture, kao 'Gigantomachy' sa oltara Zeusa u Pergamonu u Maloj Aziji (197-159 p.n.e); (B) isklesani reljefi, kao to se vidi na stelama; (C) slobodno stojee kiparstvo, koji se sastoji od grupa, pojedinih stavki, bigas (koija sa dva konja) ili quadrigas (koija sa etiri konja). Boja, koja je preivjela u tragovima, mnogo je koritena, posebno na zgradama vjerskog karaktera. U mnogim sluajevima kamen i cigla suena na suncu su prekriveni sa paljivo pripremljenim tukom, da bi primili slike ili obojene ukrase, napravljene od praha mramorne praine, koja je bila vrlo tanka u najboljim zgradama, ali je postala znatno deblja u helenistiko doba. Ovaj mramorni tuko mogao se uglaati do tako visokog sjaja da Vitruvije spominje da e odraavati kao ogledalo. Grke skulpture, koja nikad nije prevaziena, moe se klasificirati kako slijedi: (A) arhitektonska plastike, koji ukljuuje vijence, timpanone zabata, akroterije na dnu i vrhu zabata, isklesane metope, kariatide, i lik skulpture, kao 'Gigantomachy' sa oltara Zeusa u Pergamonu u Maloj Aziji (197-159 p.n.e); (B) isklesani reljefi, kao to se vide na stelama; (C) slobodno stojee kiparstvo, koji se sastoji od grupa, pojedinih stavki, bigas (koija sa dva konja) ili quadrigas (koija sa etiri konja).

34

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Skulpuralni elementi (BF)

Boja, koja je preivjela u tragovima, mnogo je koritena, posebno na zgradama vjerskog karaktera. U mnogim sluajevima kamen i cigla suena na suncu su prekriveni sa paljivo pripremljenim tukom, da bi primili slike ili obojene ukrase, napravljene od praha mramorne praine, koja je bila vrlo tanka u najboljim zgradama, ali je postala znatno deblja u helenistiko doba. Ovaj mramorni tuko mogao se uglaati do tako visokog sjaja da Vitruvije spominje da e odraavati kao ogledalo. 35

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Tri izuzetna spomenika grke arhitekture: Spomenik Lizokratu u Atini, Kula vjetrova u Atini, hram Apola u Miletu (BF)

36

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

ZAKLJUAK Kroz svoju povijest, Grci su izgradili mnogo - svetita, kazalita, i utvrda, esto graena od velianstvene materijala, rasuti preko raznih podruja istonog Mediterana, od obale Egejskog i Anatolije do Sicilije i june Italije. Stilsko jedinstvo i temeljna dosljednost i koherentnost pruaju ovoj batini vlastiti, specifian karakter. Sva grka arhitektura, sakralna, javna i stambena, je u velikoj mjeri podreena veliini ovjeka. Antropomorfnost je jedna od njenih crta. To je arhitektura u kojoj je stub glavni konstruktivni i dekorativni elemenat. Stub je tretiran skulpturalno i odraava glavne osobine muke i enske figure. Dorski stup odgovara snanoj mukoj figuri, a jonski i korintski izraava njenost i vitkost enske figure. U traenju proporcijskih odnosa, koji e najskladnije odraziti ravnoteu izmeu podupiraa i tereta, Grci su postigli savrenstvo. Stub i greda u grkoj arhitekturi najdosljednije definiu tektonski princip komponovanja arhitektonskog prostora. U toku nekoliko vijekova, Grci u arhitekturi trae savrenstvo kompozicije i proporcija, koje e posmatrau i vizuelno doarati unutarnje sile, koje djeluju u svakom glavnom elementu graevine. Mjera modula, veliina donjeg poluprenika stupa, omoguila je da svi dijelovi graevine budu izraeni njenom relativnom veliinom. Apsolutna mjera za duinu, stopa, nije imala nikakvog znaaja u proporcionisanju graevine. Kompozicioni princip grke arhitekture poiva na kontrastiranju stupa, zida i grede. Niz stupova ispred punog zida i sistem greda, koji ih povezuje, je jedini i stalni arhitektonski postupak. Ovim elementima Grci su postigli savrenstvo arhitektonskog izraza, ali je upravo tu i slabost grke kompozicije zbog monotonije i nemogunosti znaajnijeg variranja. Kako mi uvijek fokusiramo nae studiranje na javne objekte, u pregledu grke arhitekture, koja se sastoji veim dijelom od hramova, sa obiljem varijacija, i da nije mogue nai dva ista hrama. Tokom stoljea, arhitekti su uvijek insistirali na revitalizaciji planove svojih svetita vjerojatno zato to je u Antici, svako mjesto bogotovanja moralo biti jedinstveno. To je bio takoer sluaj u Srednjem vijeku, kada se svaka crkva razlikovala od druge. U svakom sluaju, ljudi e pokuati ponuditi boanstvu savreno djelo. Odlomak iz Platonove Republike jasno izraava elju za trajna obnavljanje. Zadatak arhitekata, napisao je filozof, je "proizvesti tijela koja nisu prethodno postojala". Ne postoji bolji nain definiranja uloga graditelja. Nadalje, arhitektonski problemi su sveprisutni u Platonovoj radu. Kada je rije o definiranju ljepote, on izriito navodi, u Philebus-u: "Ono to ja razumijem ovdje pod pojmom ljepota ... nije ono to obian ovjek uglavnom razumije pod ovim pojmom, kao, na primjer, ljepotu ivuih stvari i njihovu zastupljenost. Naprotiv, to je neto ... pravocrtno i kruno, s povrinama vrstih tijela koja su sastavljena pomou estara, kabla, i uspostaviti trg. Ovi oblici nisu, poput drugih, lijepi pod odreenim uvjetima, oni su uvijek lijepa sami po sebi ". Je li mogue imati bolju definiciju arhitekture od ove Platonove? Za uvjete koje on koristi - "kompas, kabel i postavka trga" - su oni alati koji simboliziraju rad arhitekte, instrumenti geometrijskog i matematikog dizajna, koji dovode do symetrije i harmonije stvaranja. I kao potvrda svega ovoga, zar nije Anaksagora od Klazomene (500 - 428) iji su sljedbenici, uenici bili Periklo, Euripid, a moda i Sokratu Ateni - tvrdio ovu premo inteligencije tako to ona podreuje sve "organizacijskim razlozima"? Za jasnu organizaciju zgrade je nita drugo nego klju za euritmiju i komodularnost. U arhitekturi, kao iu filozofiji, um tei izgraditi sistem u kojem sve tee iz jednog principa, gdje je "sve u svemu", da upotrijebimo rijei Anaksagore.

37

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

Dokaz za tu racionalizaciju zgrade nalazimo u poznatoj Skeuoteki, ili kamenom Arsenalu namijenjenom za atenska galije, koji je arhitekt Filon je izgradio u Pireju, i iji je precizan opis, datira iz druge polovine etvrtog stoljea pr.n.e., doao je do nas u obliku stele sa natpisom u devedeset sedam linija. Kvantificirani opis obavljenog posla, zamiljen je kao strogi "pregled koliina", pokazuje da arhitektonsko stvaranje djeluje putem koncepta, prije nego to se pree na opipljiv oblik zgrade. Na temelju trodimenzionalnog ssistema verbalno utvrenog od strane arhitekte, izvoa mora biti u poloaju da realizira projekat, temeljei svoj rad na trenutnim pravilima koja ureuju tehnike izgradnje. Radi se ovdje sa formulacijom koja srodno arhitekturi diktira u velikim povijesnim spisima - Slavoluk Davida, hram Ezekiela, hram i palaa Salomon, i tako dalje. Ova arhitektura, koja je vie verbalna nego koncipirana na crtaem stolu, objanjava, na jednostavan nain, koritenjem kljunih proporcija, i mjerenja i modula izraenog u zaokruenim veliinama (hecatompedon, ili hram od 100-stopa, Heraion Samos, mjerenje 100 x 200 Samijskih stopa). Ovaj primat koncepta ili dizajna obuhvaa i ukljuuje ulogu filozofa u arhitektonsko stvaralatvo: "Neka se niko ne prihvaa ovdje ako nije geometar", pisao je Platon, da naglasi vanost shvaanja vjene ideje u procesu stvaranja. S pojavom idealno arhitekture, pojavljuje se i idealan grad Republika koji je donesen zajedno sa "konceptualnim" spomenikom. Organizacija prostora ureuje i organizaciju drutva. A bio je dobar razlog za razliku od demokratskog pristupa u Ateni, ilustriran u Eshilovoj tragediji Perzijanci, koja je postavljena u kazalitu Dioniza, u podnoju Akropole, da velia grku pobjedu u Salamini nad Ahamenidsom despotskom moi Darija i Kserksa ak i grki graditelji dali glavne karakteristike Apadani Persopolisa. Jer u velikom sukobu izmeu Grka i Perzijanaca, najmanje to moemo priznati jeste zajednika elja da se ljudsko stanje transcendira kroz umjetnost i arhitekturu.

38