kokica www.bosnaunited.net www.CroWarez.

org

Pierre Qourcel: OSUMNJIEN

1
Pogledao sam jo jednom na kazaljke svoga sata. Bilo je devet i deset minuta. U deset sati imao sam vaan sastanak na prilino udaljenom mjestu. ak sam prije toga morao skoknuti u svoj ured na Avenue Kleber..... Morat u se vrlo uriti. Na brzinu sam se obukao, zakljuao vrata i siao u garau da izvezem automobil. Tada sam zamijetio potara kako se udaljava. Obino Yvonne vadi potu iz potanskog sanduia, ali petkom je njen slobodni dan, a s obzirom na to da mi je i ena odsutna, zamolila me da petak, subotu i nedjelju provede sa svojim sinom u unutranjosti, U potanskom sanduiu bila su tri pisma, jedan nevaan prospekt, te asopisi na koje sam pretplaen. Uao sam u automobil i bacio svu potu na prednje sjedalo. Pregledat u pisma i ostalo za vrijeme beskrajnog ekanja koje je u ovo doba neizbjeno na krianjima. No dogodilo se da je moj put bio mnogo bri nego sto sam raunao, krenuo sam pokrajnjim, slobodnijim ulicama. Na brzinu sam proitao prvo pismo. Pozivao me prijatelj u lov." Ali, evo i ureda. Na sreu, imam na parkiralitu zgrade svoje rezervirano mjesto tako da ne moram kruiti naokolo. Od tog je mjesta za parkiranje, svega, nekoliko koraka do ulaza u zgradu. Ja sam jedan od vlasnika agencije za trgovinu nekretninama koja sasvim lijepo posluje. Pozdravio sam Claire, svoju sekretaricu, i Jeanne, one su dvije jedine stalne namjetenice u agenciji. Imao sam dovoljno vremena da izvuem fascikl s potrebnim papirima, da ih jo jednom prolistam, pregledam i tako ustanovim da je sve kompletno. Onda sam opet otrao niz stubite prema svom automobilu. as zatim ugurao sam se u rijeku vozila. urio sam na sastanak s jednim arhitektom. Doao sam na sastanak tono na vrijeme, ali me arhitekt ve ekao. Rastali smo se po prilici oko pola dvanaest. Vratio sam se u automobil. Bacio sam svoju poslovnu torbu na stranje sjedalo, i ve sam bio spreman da upalim motor kad zamijetih neotvorena pisma na sjedalu pokraj svojega. Na omotnici drugog pisma prepoznao sam rukopis svoje stare tete; vjerojatno nita vano. Uzeo sam u ruke tree pismo na kojemu je adresa bila napisana pisaim strojem. Pismo je bilo kratko, tek nekoliko redaka. Odmah sam se skamenio. Evo to je pisalo: Vi mislite da je vaa ena Helena kod svojih roditelja u Dinanu. No nije li ona vjerojatnije u Romegouxu kod Francoisa Lagardea, ija je kua sasvim blizu Ranse, i to posljednja uz cestu, zdesna? Nai ete je ako se odluite da poete tamo i

uvjerite se u to svojim oima. Ali moda vam je ipak draa sumnja nego gola istina... Naravno, pismo nije bilo potpisano. Osjetio sam udnu vruinu. Srce mi je poelo jae udarati. Jedan sam as bio toliko oamuen da nisam bio u stanju tono shvatiti ni pismo ni injenice koje su u njemu iznesene. Zatim sam ponovo paljivo pogledao omotnicu. Pismo je bilo baeno na potu u Saint-Malou, koji je blizu Dinana, tonije, udaljen je jedno tridesetak kilometara, a jo je blie Romegouxu, tako bi se moglo rei da se nalazi negdje na pola puta od ta dva mjesta. Pokuavao sam se smiriti i logino razmiljati, ali ni jedno ni drugo nije bilo lako. Da jednostavno zguvam i bacim taj gnusni papir? Nisam bio u stanju to uiniti. Morao sam ga proitati jo jednom, da bi odvagnuo tolike iscrpne podatke koji su u njemu bili navedeni. Prije svega, tu je bilo muko ime: Francois Lagarde. Ne poznajem tog ovjeka. ak nisam nikada ni uo da ga netko spominje. Ali nepoznati poiljalac pisma dao mi je tonu adresu u Romegouxu.Prilino dobro poznajem to mjesto. Kuice su sakrivene u zelenilo, sve je puno cvijea, prava ladanjska atmosfera. Dobro poznajem cijelu okolicu Dinana, jer odlazim dva puta godinje onamo na nekoliko dana kod Heleninih roditelja. Tih dana Helena i ja volimo polaziti na daleke etnje automobilom. Tek sad mi je neto palo na pamet. Ve nekoliko mjeseci Helena veoma esto odlazi svojim roditeljima. A svaki put ostaje kod njih sve dulje... Bio sam slomljen, jo uvijek ne posve uvjeren, ali zbunjen i u svakom pogledu eljan samoe. Nisam uope bio sposoban da se odmah vratim u ured, da razgovaram, da se bavim poslovima, da dajem naredbe Claire i Jeanne, da odgovaram na telefonske pozive. Napokon sam ipak upalio motor i krenuo; zbunili su me zaueni pogledi radnika koji su neto popravljali na kolniku i koje je oigledno udilo moje sjedenje za volanom. Vozio sam polako, a u glavi su mi iskrsavala sve nova i nova pitanja. est godina braka! to to uope znai kad ovjek bolje promisli? Na to pitanje nije lako odgovoriti, osobito sada, nakon ovoga pisma. Moram priznati da ak ni u djeliu sekunde nisam pomislio da bi to pismo moglo biti samo obina la koju treba odbaciti i zaboraviti. Da, upravo to to mi je nepoznati poiljalac pisma predloio jeste najbolje: poi i provjeriti, a tek onda donijeti neke konane zakljuke i razmisliti o posljedicama. Zavukao sam se u kavanu, u kut, u kojoj je u to vrijeme bilo malo ljudi. Bio je prekrasan jesenski dan, pa su svi gosti izali na terasu da uivaju na suncu. Dok sam

prolazio dvoranom, samo mi je jedan zaljubljeni par dobacio pogled. Sjeo sam nekoliko metara od njih. Kad su se uvjerili da ne obraam nikakvu panju na njih, zaboravili su na mene. Sjedili su sasvim blizu jedno drugome, mrmljali tihim glasovima njene rijei, i gledali se u oi. Prije nekoliko godina Helena i ja bili smo poput njih. Nita nas se nije ticalo, samo smo mi bili vani. A onda.,.

2
Helena je imala dvadeset i dvije godine kad sam je upoznao, a ja sam bio pet godina stariji. Bila je to ljubav na prvi pogled s obje strane. Vjenali smo se poslije est mjeseci. Ljudi su govorili kako smo krasan par. To je bilo tono. I sad sam u to uvjeren. Ali kako je to dugo trajalo? Nekoliko mjeseci lude strasti, a kad je prestalo, bili smo jedno drugome dosadni. Da, ljubav se brzo pretvorila u obinu naviku, svako je od nas dvoje ivjelo svojim ivotom. Izmeu tih ivota bdio je malo dodira. Neto ugodno provedenih trenutaka, ali to nije bilo dovoljno za zajedniki ivot. Kada ovjek ne bi dublje o tome razmiljao, moglo je to izgledati kao mirna srea. A eto, ja nisam o tome dublje razmiljao. Moje su misli bile uglavnom posveene poslu, a ako sam i pomislio na na brak, bilo je to neodreeno. Gomilali su se sastanci, poslovna putovanja, razne poslovne brige. Sve tako obino... Da, bilo bi to obino da se radilo o nekom drugom. Ali sad se radi o Heleni i meni. Nisam samo hladnokrvni promatra tolikih slinih sluajeva. Ovoga puta pada mi je u udio glavna uloga. I to, prije jednog sata, tako da nisam jo imao vremena da se s njom saivim. Nezainteresirani i nepaljivi promatra bio sam nekoliko proteklih godina. Sada su mi odjednom poele padati na pamet neke pojedinosti preko kojih sam prelazio, a koje su sada odjednom postale znaajne. Prije svega ti Helenini odlasci od kue. Sada sam neprekidno na to mislio, ba kao to prije nisam uope mislio. Kad dobro promislim, prisjeam se da je gotovo svakog mjeseca odlazila u Dinan. Obino bi odlazila na etiri-pet dana. Tako je meni tvrdila na rastanku, a esto je ostajala i dulje. Otkada to traje? Nisam mogao znati da li se to dogaa tri mjeseca, pola godine, godinu dana. Zgrozio sam se nad injenicom to sam tako malo panje poklanjao tim njenim estim i dugim odlascima. Zapravo sam se ljutio jer sam smatrao da je za sve kriva njezina majka. Njena je majka prilino neugodna osoba, kadra je da pravi scene za svaku sitnicu, voli da ljudi skau oko nje, a tiranizira Helenu svojim uzdisajima i

tualjkama. Helena se doslovce dala vui za nos. Nije, naravno, toliko zaslijepljena da ne bi vidjela kako je majka iskoritava, gnjavi i tiranizira, ali se pretvara kao da toga nije svjesna, zato da je ne bi povrijedila. A ti esti odlasci bili su samo izlika da bi se sastajala s tim Frangoisom Lagardeom... Zar se promijenio na zajedniki ivot u posljednje vrijeme? Moram rei: da. Ve prilino dugo ovoga asa zaista ne mogu odrediti od kada ne postoje pravi dodiri ni zajedniki ivot izmeu Helene i mene. Nema zajednikih razgovora, razmjene miljenja, a o problemima ne razgovaramo prijateljski kao ljudi. Naravno, mi i dalje razgovaramo, ali samo o povrnim i nevanim pitanjima. To su suvine rasprave, avrljanja bez glave i repa, a jedini im je cilj da se izbjegne utnja. Pojavi se konobar i donese narueni viski. Dok je stavljao au na stol, prekine tok mojih misli. im se udaljio, vratio sam se problemu koji me opsjedao. Jo neto mi padne na pamet. Ve nekoliko mjeseci Helena se vie ni iz pristojnosti ne zanima kako napreduje moj posao. Ali, moram biti pravedan. Nisam se ni ja ba trudio. Ne sjeam se da sam joj u posljednje vrijeme postavio barem iz pristojnosti ma koje pitanje o boravku u Dinanu, o tome kako je tamo provodila vrijeme, kuda je etala, s kime se susretala. Razmiljajui o tome otkrio sam injenice koje su mi morale ve odavno upadati u oi: postali smo stranci. Ljubazni stranci, ponekad ak i njeni, koji su znali doarati nekadanju ljubav. Zamijetio sam: dok razmiljam o tome, upotrebljavam prolo vrijeme. Znao sam da nas dijeli nepremostivi jaz. Pa ipak, meni je stalo do Helene. Ona je dio mene. Popio sam dug gutljaj viskija, zatim sam okretao au meu prstima. Morao sam donijeti odluku. Prije nego to nastavim ralanjivati svoj odnos s Helenom, treba doi do dokaza o njenoj nevjeri, i to do potpuno sigurnog dokaza. Bio sam u dnu due uvjeren da ne postoji ni najmanja nada da je nepotpisano pismo la. Ipak bi bilo najbolje da odem onamo, u taj Romegoux. A barem to je jednostavno. Danas je petak, djevojka je otputovala i nee je biti prije ponedjeljka. Odjurit u jo veeras, im zavrim posao u uredu. Naravno, sve moje namjere moraju biti tajne, nitko o tome nita ne smije saznati. Uostalom, ja ni nemam naviku da bilo kome povjeravam svoje privatne probleme. Ne pada mi ni na kraj pameti da nekome spomenem ovo pismo, pa da ispadnem jo i smijean. Tek tada kad se uvjerim u la ili u istinu, znat u na emu sam i rasprit u sumnje. Osim toga,moram misliti pravedno i o vlastitim pogrekama, vlastitoj odgovornosti. Ukratko, valja otii to prije kui i potrpati najpotrebnije stvari u koveg. Naglo sam ispio ostatak pia i pozvao konobara. ***

Koveg sa stvarima bio je u automobilu kada sam se oko tri sata vratio u ured, gdje su marljivo radile Claire Moragne i Jeanne Perigny. Claire Moragne je veoma lijepa dvadeset estogodinja djevojka plave kose i zelenih oiju, prilino visoka rasta i gotovo uvijek dobre volje. Jeanne je desetak godina starija. Neupadljive je vanjtine, smeokosa, lice joj je stroga izraza, ali pravilno. Obadvije su imale poslova o kojima su morale samnom raspravljati. S Jeanne, diskretnom i tihom, sve je zaas bilo obavljeno. Claire je mnogo spontanija i brbljavija. Danas s vama kao da neto nije u redu, gospodine Boisseuil? Sigurno nisam posveivao dovoljno panje njenom pripovijedanju, a i lice mi je oito bilo namrteno i mrano. Boli me glava odgovoriti. Imam prake protiv glavobolje. Sad u ih potraiti. Bio sam prisiljen da utim. Napokon, rekao sam prvo to mi je palo na um... Nije me zaudila njena brinost. U vie navrata uinilo mi se da ne bih bio odbijen kada bih kod nje pokuao neto postii. Dosada to nisam pokuavao samo zato da ne bi dolo do komplikacija u poslu. Claire je privlana i zavodljiva, ali nikada mi nije padalo ni na kraj pameti da od nje uinim svoju ljubavnicu. Kada bih bio siguran u kratku avanturu bez posljedica, davno bih se u to upustio. Ali s njom to ne bi bilo mogue, jer bih je ve sutradan vidio na poslu, susretao bih se s njom neprestano i ona bi morala pomiljati da sada ima posebna prava. Kratke, beznaajne avanture bez sutranjice nisu me odbijale. Imao sam ih nekoliko, tek toliko da mi proe vrijeme i da se malo zabavim. To me, naravno, nikada nije smetalo da i dalje volim Helenu i da je na izvjestan nain cijenim. Claire doe i donese mi lijek. Zahvalio sam joj, kako se pristoji, te se potrudio da nakon nekog vremena izgledam prirodnije, da se ak malo nasmijeim. To mi nije bilo lako, morao sam uloiti dosta napora. Kada su obje izale iz ureda, vie nisam bio prisiljen da se pretvaram; ponovo sam mogao utonuti u svoje mrane misli. Iznenada me trgne telefonski poziv. Bio je to moj kompanjon Philippe Lozay. Zvao me iz sjeverne Francuske gdje je morao obaviti dva delikatna posla. Raspitao sam se kako napreduje posao, dao sam mu jo neke podatke koji su mu bili potrebni i razgovor je potrajao nekoliko minuta. Tokom poslijepodneva imao sam jo dva telefonska razgovora koja su me trgla iz misli. Uope mi nije bilo ni na kraj pameti da se prihvatim nekog posla. Bio sam potpuno rastresen i nita mi nije bilo pretjerano hitno... Sve sam prebacio na ponedjeljak. Tada e, naravno, sve biti mnogo jasnije. Najgora od svega jeste neizvjesnost, u to sam se sada uvjerio. Je li nepoznati pisac pisma upravo to i elio? Tko je on?

Slegao sam ramenima. Zar je to uope vano? Najvanije je ono to je u pismu izneseno i mogunost da to to prije provjerim. Posljednje minute radnog vremena bile su uasno dugake. Vrijeme kao da je stajalo. A prije nisam mogao izai jer bi bilo napadno. Nikad nisam odlazio iz ureda prije est sati.

3
Tako sam se prisilio da sve izgleda normalno. Po dogovoru, svake subote deurale su jednom Claire, a jednom Jeanne, kako bi netko bio kraj telefona i brinuo se o najhitnijim poslovima. Sutra je na redu Claire, pa e ona nakon toga zatvoriti ured. Kada smo se rastali i kada sam doao do svog automobila, osjetio sam kako me Claire promatra. Dok sam okretao automobil da izaem iz dvorita, mahnuo sam joj na pozdrav. Ubrzo nakon toga uplovio sam u rijeku vozila na parikim ulicama. Bio je petak uveer. Lijepo vrijeme. Nije udo to su ljudi masovno krenuli na izlet izvan grada. Automobili su se polagano kretali ulicama. Takvo stanje bilo mi je dobro poznato, pa nisam gubio ivce; bilo je nemogue voziti bre. Prvi put sam se zaustavio zato da bih veerao. Onda sam se zaustavio da kupim benzina. Ve je prola pono kada sam stigao u Romegoux. U glavi su mi odzvanjale reenice iz anonimnog pisma. Kua Francoisa Lagardea nalazi se na kraju puta to vodi prema Ransi, i to zdesna. Pokuao sam zamisliti kako izgleda ta kua jer sam odlino poznavao ovaj kraj i put to vodi iz sredita grada. Tada mi jo jedna pojedinost padne na pamet: i ove godine proveo sam nekoliko dana u Dinanu. Ali ni jedan jedini put nismo otili u etnju na obalu Ranse. Kad god bih tako neto predloio, moja bi ena imala drugi prijedlog. Jednom smo poli u Saint-Malo drugi put drugamo. Jedna po jedna padale su mi na um pojedinosti koje su se poklapale s tvrdnjama iz anonimnog pisma. Bio sam sve vie uvjeren da se ne radi o izmiljotini, nije mi padalo ni na kraj pameti da odustanem od provjeravanja i od elje da idem do kraja. Mjestance je bilo potpuno tiho kada sam stigao. Uskoro sam skrenuo s glavne ulice na zemljani put. Bilo mi je milije da nastavim pjeice. Prema proraunima, imao sam jo dvjesta metara do kue. No nije bila potpuno tamna, jer je sjao mjesec, no on je bio dosta nisko. Ve sam stigao u dio grada gdje su kue sagraene podalje jedna od druge i okruene vrtovima.Grlo mi je bilo suho, stezalo se pri svakom koraku. Posljednja kua na cesti bila je dosta niska, ali iznad nje se dizao neobino visok krov. U tom dijelu ulice bilo je prilino mrano. Pribliavajui se jednostavnoj

drvenoj ogradi te posljednje kue zamijetio sam da je nekoliko metara dalje u sjeni drveta bio parkiran automobil. Uope se nisam zaudio. Ali srce mi je jae zakucalo kad sam prepoznao fiat 850 sport, tono onakav kakav ima Helena. Naravno, nisu to jedina kola te vrste, ali ipak jo jedna injenica vie. Uz sam rub ceste ograda se sastojala od bijelo obojenih letava koje su bile visoke tako da se jedva preko njih vidjelo. Tu je bilo nemogue prijei. No s druge strane ograda je bila postavljena tek tako: niz vodoravno postavljenih motki. Mogao sam lako ui. Pa ipak sam oklijevao nekoliko sekundi prije nego to sam se odluio. Iako je u pismu jasno bilo reeno to me ovdje oekuje, osjeao sam se kao da ne prelazim ogradu ve skaem u ponor. Uao sam... Nije uope bilo teko tiho se i neopazice uljati ispod drvea koje je bacalo gustu sjenu... Polako sam gazio nisko oiani travnjak, privuen svjetlou u jednom prozoru. Sve to nalikovalo je na jeftinu melodramu: prevareni mu pojavljuje se pred zateenim ljubavnicima! Jo svega nekoliko metara. Morao sam skrenuti da ne bih zakoraio na puteljak koji vodi prema kui. Nisam znao je li posut ljunkom, jer bi mogao zakripati pod nogama. Odluio sam da doem do prozora koji je bio irom otvoren. Prilazio sam sve blie, no vrt se uspinjao, pa nita nisam vidio. Napeo sam sluh. Iz kue je dopiralo neko mrmljanje. Nisam prepoznao Helenin glas. Ispred kue bilo je zasaeno cvijee. Traio sam na to bih se oslonio. Uhvatio sam se za gornji dio nekakvog kamena i popeo sam se. Spavaa soba... Krevet tono preko puta prozora... Da, dvoje lee... u zagrljaju. Nisam mogao vidjeti Helenino lice jer ga je sakrivalo rame ljubavnika, ali zato sam tono vidio ovjeka koji mi je oteo enu. Mladi nije bio naroito lijep, ali je imao pravilno i veoma izraajno lice. Mogao je imati oko tridesetak godina, dakle bio je neto mlai od mene. Jedva sam se uspio savladati da ne viknem. Grickao sam usnice i drhtao. Odjednom mi se zamaglilo i sruio sam se.

4
Tekom sam mukom otvorio oi i prinesao ruku glavi. Leao sam na travnjaku, a glava mi je pucala od bola. Neko vrijeme nisam znao ni gdje sam ni to se to sa mnom dogaa. No brzo sam se sjetio. Podigao sam ruke i ugledao prozor. Bio je jo uvijek otvoren, a u kui je gorjelo svjetlo.Tko me to udario po glavi? Bol je nakon izvjesnog vremena postala podnoljiva. Pred oima mi je jo lebdjela posve jasna slika koju sam vidio prije nego sto me netko odostraga udario. Pokuao sam ustati. Oprezno sam se ponovo popeo na kamen.

im sam pogledao, ponovo sam gotovo pao na travnjak. Helena i njen ljubavnik jo su uvijek leali na krevetu, ali sada u lokvi krvi. Sigurno su zamijetili svog napadaa. Moda ih je na njegovu prisutnost upozorio neki zvuk, a nema sumnje da su uli i to kako sam pao u vrtu. U svakom sluaju, bili su u drugom poloaju nego to sam ih maloas vidio. Lagarde je ak imao vremena da sjedne, tako da je njegovo tijelo sada bilo naslonjeno na uzglavlje kreveta. Iako nisam imao nikakva iskustva u tim stvarima, bio sam siguran da za njih vie nita ne mogu uiniti. Helenine svijetle oi bile su irom otvorene, u njima se jo uvijek vidio izraz uasa, ba kao i na njenom licu. I Lagardeovo lice izraavalo je isti uas, no njegove su oi bile zatvorene. On je bio pogoen mecima u vrat i grudi, a Helena ravno u srce. Odjednom me pogodi misao: treba bjeati! to bre! No, imam li vremena da pobjegnem? Obuze me panika. Jo jednom pogledam u sobu, a zatim potrim preko travnjaka, cvijea i ograde, prema cesti. Jedno mi je bilo jasno: netko me anonimnim pismom elio ovamo privui, a zatim je taj isti iskoristio moju prisutnost da ubije Helenu i njenoga ljubavnika. Tko e mi vjerovati kad budem tvrdio da me je ubojica najprije udario po glavi i onesvijestio? Policajci e mi se smijati u lice i strpat e me u zatvor. U glavi su mi se rojile ba takve crne misli dok sam trao. Tada mi jo neto padne na pamet, kako sam dugo leao u nesvijesti? Nekoliko minuta ili dulje? A pucnjevi? Na to nisam mislio... Susjedi su ih sigurno uli... Ljudi e doi da vide to se dogodilo... Ili su ve sakriveni i vrebaju... U tom sluaju brzo e me otkriti. Ne preostaje mi nita drugo nego da i dalje bjeim. Hoe li me posluiti srea? Jo neto ne smijem zaboraviti, i ubojica je negdje u blizini, moda me i on vreba. Bio sam posve blizu automobila. Dok sam mu prilazio, u glavi su mi se rojile razne kombinacije. Sjeo sam za volan, no nisam upalio svjetla. Okrenuo sam klju i motor je proradio. Mjesto je bilo udaljeno stotinjak metara. Nigdje svjetla, osim skromne javne rasvjete. Pozorno sam promatrao, no inilo se da su svi prozori vrsto zatvoreni, zavjese navuene i nigdje nema svjetla. Moda je to bio moj dojam, moda sam se varao, no sada nije bilo vremena da to provjeravam. Ipak je sve to udno. Pucnjevi su morali odjeknuti u tihoj noi i probuditi ljude. Naokolo su uglavnom bile vikendice. U pravilu bi ovdje moralo biti ljudi. No to sada nije bilo toliko vano. Uspio sam se izvui iz mjesta, mogao sam zapaliti svjetla. Razmiljao sam kamo da krenem. Nisam mogao natrag u Pariz. Kada me Yvonne zamolila da je pustim da otputuje potkraj tjedna, rekao sam joj da u poi u lov u Loiret, u svoju lovaku kuicu dvadeset i pet kilometara od Orleansa. Da, tamo moram poi. Skrenuo sam na cestu za Laval.

im sam upalio svjetla, mogao sam vidjeti koliko je sati. Zakljuio sam da sam u nesvijesti bio jedva neto vie od deset minuta. Iz automobila sam, naime, izaao prije dvadesetak minuta. Kada sam dolazio ovamo, inilo mi se da glumim u neukusnoj komediji, a kad tamo sve se pretvorilo u stranu dramu. U glavi mi je brujalo, pred oima titralo. Ponovno sam opipao glavu. Malo me boljela. U normalnim prilikama uvijek sam uspijevao sauvati hladnokrvnost, no sada mojoj hladnokrvnosti nije bilo ni traga. Netko je sve to lukavo smislio da me uvue u dvostruki zloin. Morao sam, dakle, bjeati, bjeati poput zvijeri za kojom jure lovci. Vozei cestom koja je u to doba noi bila gotovo prazna, ipak sam se malo smirio. im policija otkrije zloin, pomislit e odmah na mene kao na najvjerojatnijeg krivca. ak ako nikome i ne padne na pamet da sam ja izvrio to ubojstvo, policija e me svakako potraiti, makar samo zato da me obavijeste to se dogodilo. Obratit e se vjerojatno i Heleninim roditeljima, a oni e im dati moju adresu. Moda, se doista radi samo o minutama, zato sam jo jae pritisnuo papuicu za brzinu. Pogledao sam koliko benzina jo imam u rezervoaru. Mjera je pokazivao da u se negdje morati zaustaviti da popunim rezervoar. Vjerojatno u to uiniti kod Le Mansa. Jurio sam ne osjeajui umor. Znao sam: ako se elim bilo kako spasiti, moram stii u svoju lovaku kuicu prije jutra. Kuica je prilino osamljena i ljudi e pomisliti da sam doao kasno uveer, kako se esto dogaalo. : Nije li moja elja da stignem prije jutra djetinjasta i smijena? Moda me policija ve eka tamo.

5
Bio sam u Grignoletu, sasvim blizu svoje kuice, kada se poelo rumenjeti nebo na istoku. Kuica se nalazila na ulazu u selo i bila je okruena drveem. Nitko me nee vidjeti, a motor mog automobila prilino je tih. Ipak sam dobro osmotrio naokolo prije nego to sam izaao iz automobila. Sve je bilo osvijetljeno sivom svjetlou zore. Otvorio sam ogradu, a zatim garau. Sve je to trajalo samo nekoliko sekundi. asak zatim automobil je bio smjeten u garai. Meutim, time nije jo bilo sve rijeeno. Prije svega, ako dou policajci, odmah e otkriti kako je motor automobila tako ugrijan da je oigledno kada sam stigao, I to je jo jedan rizik kojemu se moram izloiti, no nikako ga ne mogu izbjei...

Zatvorio sam garau, zatim i ogradu, te uao u kuu. Moj koveg je ostao u prtljaniku automobila, no zapravo mi nita nije bilo potrebno jer sam u kuici imao i odjeu i sve ostalo. Za lovake sezone esto sam dolazio ovamo. Inae sam dolazio rijetko i nakratko, moda svega tri ili etiri puta na godinu. Kuica je bila jednostavno ureena. Imala je samo prizemlje, kao veina starih kua u ovom kraju. Ja sam dao obaviti popravke i preinake, tako da je postala udobna, no uglavnom je sve ostalo kao i prije. Uveo sam centralno grijanje i uredio kupaonicu. U kuici nije bilo mnogo mjesta, dnevna soba, dvije male spavaonice te sasvim mala prostorija u kojoj sam mogao raditi kad iz Pariza ponesem neki posao. Namjetaj je bio isti kakav je oduvijek. U spavaim sobama svijetao, u dnevnoj sobi tamniji. Sve ureeno u rustikalnom stilu, a kraj velikog kamina bilo je ugodno sjediti za hladnih veeri. Napola sakriven, da ne bi previe strao u jednostavnoj sredini, tu je bio i televizor, kako mi duge jesenske veeri ne bi bile dosadne. Kuica je nekada pripadala baki, majci moje majke, a nakon njene smrti ja sam je naslijedio. Kad sam bio djeak, pa ak i mladi, velik dio praznika provodio sam ovdje. Kada sam poeo raditi, dolazio bih samo na kratko vrijeme. Helena je rijetko kada dolazila ovamo. Odmah nakon vjenanja nekoliko je puta dola, no kako je nije zanimao lov, bilo joj je dosadno. Obino je ostajala u Parizu kad sam ja polazio u lov. Ve tada nam se inilo posve prirodnim da za vikenda budemo daleko jedno od drugoga. Kako je grozno razmiljati o njoj u prolom vremenu! Kako da se pomirim s milju da je vie nema, da ju je netko hladnokrvno ubio, i to na nain da ja budem osumnjien? Osjetio sam teak umor. Dok sam bio za volanom, nisam ga osjeao. Uao sam u kupaonicu i oprao se hladnom vodom. Pogledao sam se u zrcalo. Oi su mi bile umorne, lice napregnuto.Trideset i etiri godine! Osjeao sam se dvostruko starijim. Zato, do vraga, stojim tako glupo pred ogledalom? Jo juer bio sam samopouzdan, vjerovao sam i sebi i drugima, osjeao sam dovoljno snage da se probijam kroz ivot. Bilo je dovoljno nekoliko sati, pola dana, pa da se u prah pretvori sve to sam smatrao tako vrstim. Naravno, dogaalo mi se da sam iskreno alio to Helena i ja ne gledamo na stvari jednako i to ne procjenjujemo slino. No sada moram iskreno priznati da tome nikada nisam pridavao dovoljno vanosti. Jedno je bilo posve sigurno, nikada mi na kraj pameti nije padalo da bi se moj i Helenin ivot ikada mogli razdvojiti. Pa ipak, ona mi je izmakla, a ja to nisam ni slutio, nisam imao ni pojma kako se stvari razvijaju, pa tako nisam poduzeo ba nita da bih je zadrao. A sada je mrtva! Pripremljen jedino da se suprotstavljam sitnim materijalnim problemima, sada nisam mogao gledati u lice tako munim injenicama. Moji prijatelji nikada ne bi to

pomislili o meni, izgledam kao ovjek od akcije, visok sam, irokih ramena, dobro graen. Nisam debeo, iako, naravno, mojim miiima nedostaje kretanja. Smatrali su me odlunim i karakternim ovjekom, no da to nije ba sasvim tako, uvjerio sam se noas kada sam podlegao panici i pobjegao. Imao sam se i ega zgroziti pa se moe opravdati to sam izgubio glavu. Prolo je ve etvrt sata otkako sam u lovakoj kuici. Zaista nema smisla muiti se jednim te istim problemima i zagoravati ivot ponavljanjem istih slika. Ova tiina samo je primirje pred oluju, pa bi bilo najpametnije da to iskoristim tako da se odmorim. Pokuat u zaspati. Brzo sam se razodjenuo, no prije nego to sam legao u krevet zakljuio sam da ne bi bilo loe da otvorim kapke na prozorima. Tako e eventualni prolaznici moi zamijetiti da sam u kuici i da sam u krevetu. Navio sam budilicu i stavio je na noni stoli, a zatim zatvorio oi pokuavajui da ne mislim ni na to.

***
Za nekoliko minuta pao sam u teak san. Probudila me zvonjava budilice. Odmarao sam se tri sata. To nije mnogo, ali ipak sam se osjeao bolje. Bio sam uvjeren da e mi dobra, jaka kava razbistriti glavu. im sam uao u kuhinju, prije nego to sam bilo to uinio, otvorio sam tranzistor da ujem vijesti u devet sati. Sada je bilo najvanije, biti u toku dogaaja. Morao sam znati jesu li ve otkrili zloin. Najprije sam uo politike vijesti, zatim vijesti iz unutranjosti, bilo je govora i o prometu za vrijeme vikenda, to jest o tome kako izbjei prometne nesree. Nijedne rijei o Romegouxu i o dvoje mrtvaca. Brzo sam okrenuo dugme da bih uhvatio kraj vijesti lokalne radio-stanice. Upravo su neto govorili o posjetu stranog dravnika. Zatim su sasvim ukratko spomenuli dvije prometne nesree, no nita o onome to je mene zanimalo. Zabrinut, skuhao sam vrlo jaku kavu. U kui nije bilo ni trunka hrane, no uope nisam bio gladan. Dok sam se brijao i tuirao, neprekidno sam razmiljao o neemu to je u cijeloj situaciji bilo udno, kako to da policajci jo nisu doli ovamo? Uvidio sam kako su u pravu oni koji tvrde da je najgora stvar na svijetu ekanje i neizvjesnost. Obukao sam se, zapalio cigaretu i izaao kako bi prolaznici vidjeli da se ponaam prirodno kao uvijek. Obukao sam staro odijelo, predvieno za takvo mjesto, pa sam neto radio po dvoritu. Malo sam kopao u vrtu, ali mi, naravno, iz glave nisu izlazile mrane misli. Noas, u Romegouxu, mislio sam samo na jedno, da pobjegnem. Tada sam smatrao da e za mene biti najbolje rjeenje da nestanem s tog mjesta ako elim izbjei najgore. Je li to bilo dobro ili loe?

Sada, na dnevnoj svjetlosti, dogaaji vie nisu bili takvi kao nou. Ali policajci nisu budale... Nije li njihov posao upravo u tome da razmotre svaku stvar sa svih strana kako bi bili spremni na svaku eventualnost? Kako sada ocijeniti jesam li postupio dobro ili loe? Priklanjao sam se as jednoj, as drugoj misli. Trebalo bi s nekim porazgovoriti! S nekim tko je dovoljno pouzdan, a iji su savjeti vrijedni i objektivni. Ali, tko bi to mogao biti? U ovoj kui nikada nisam imao telefon jer sam je smatrao mirnim kutkom i nisam elio da me itko smeta. ovjek na koga sam u taj as mislio bio je odvjetnik ija se vikendica nalazila nedaleko. Zvao se Salignac, bio je stari prijatelj moga oca, ovjek na visokom poloaju u Parizu. U glavnom gradu nikada ga nisam viao, no ovdje smo se esto susretali. Stanovao je svega nekoliko kilometara od moje kue. Odluio sam poi k njemu. On e mi pomoi. To nije ovjek koji bi blistao na sudu, ali esto sam itao njegovo ime u sudskim kronikama. Ako doem k njemu, emu se izlaem? Moda e me nazvati glupanom i kukavicom. On bi to mogao. Jean Salignac poznavao me dok sam jo bio sasvim malo dijete. Ipak je najbolje da odem k njemu. to prije! Brzo sam se vratio u kuu da se presvuem. Pogledao sam na sat, bilo je tono deset sati, zato sam brzo otvorio radio. Jo uvijek nikakvih vijesti o zloinu. Sada mi je to bilo drago. Pokuao sam razmiljati to u rei starom advokatu, pa mi je pao na pamet anonimni list. Pourio sam do odijela koje sam sino imao na sebi, no u depovima nije bilo pisma. Da ga nisam ostavio u automobilu? Odjurio sam do garae i paljivo pretraio auto. Ni tamo nita. ini se da je ubojica iskoristio moju nesvjesticu i odnio pismo na kojemu se vidio ig Saint-Maloa. Ali zato? Zar bi to pismo otkrilo trag do ubojice? Napregnuto sam razmiljao. Da, najbolje da to prije odem Jeanu Salignacu.

6
Kua Jeana Saiignaca nije bila u pravom smislu vikendica. Prije bi se mogla nazvati poljskim posjedom. Sa ceste se nije vidjela jer ju je sakrivao umarak. Do nje je vodila privatna cesta, stotinjak metara ravno kroz umu, zatim je naglo zakretala ulijevo. Ogradna vrata bila su irom otvorena, pa sam krenuo autom prema kui.

Jean Salignac je bio kod kue. Zamijetio sam njegov automobil koji je prao uvar vikendice. Na posjedu je uposlen brani par, ljudi ve u godinama, bez kojih ne bih mogao zamisliti tu kuu. Poznajem ih godinama. Kad sam zaustavio automobil, uvar prestane prati kola, pa me upita, briui ruke spuvom: Sigurno elite vidjeti gospodina Saiignaca. Moja je ena u kui, pa vas moe najaviti. No najava nije bila potrebna jer je odvjetnik izaao iz kue i krenuo stubama na trijem. Za njim je iao njegov lovaki pas. Salignac je bio odjeven u koulju s kvadratnim uzorcima i hlae od grubog platna. Bio je visok, mrav, gotovo bi se moglo rei suh, lice mu je bilo puno bora, kosa sijeda. Preao je ezdesetu, no dranje mu je bilo mladenako. Drago mi je to te vidim, Michel ree pruajui mi ruku. Srdano smo se pozdravili. Jo uvijek je bio opaljen suncem, to nije ni udo jer je slobodno vrijeme provodio krstarei jedrilicom po Sredozemnom moru. Vratio se s ljetovanja prije mene, tako da se nismo vidjeli. On nije mogao doi ovamo na dan otvorenja lovake sezone. Paljivo me promatrao. Ne bi se reklo da si u formi. Ni najmanje. uvar je opet poeo prati automobil. Uvjeren da vie ne obraa panju na nas dvojicu, tiho sam rekao: elio bih s vama povjerljivo razgovarati. Pogleda me otro. Stojim ti na raspolaganju. Moemo malo proetati... Neko smo vrijeme koraali u tiini. Izvukao sam iz depa kutiju cigareta i ponudio mu. Odbio je. Salignac rijetko kada pui, a kad se na to odlui, onda mu je draa lula. Onda, to mi eli rei? upita kada smo se udaljili pedesetak metara. Juer sam dobio anonimno pismo. utio je. Dok sam pripaljivao cigaretu, vidio sam kako me jo uvijek promatra, a oko oiju su mu se stezale bore. Uzdahnuo sam i ispriao mu redom samo najvanije injenice, pokuavajui ujedno opisati svoje reakcije. Sluao me paljivo, esto se zagledavajui u zemlju. Kad smo se zaustavili, kua je bila sakrivena umom. To je nevjerojatno! promrmlja. To i ja.. mislim. Nitko iv nee povjerovati u tu priu jar je potpuno besmislena,...... Salignac je opet utio. Ali ja ti elim vjerovati.

 Da, ali to je prilino teko... Opet je neko vrijeme utio prije nego to e progovoriti. Vidljivo je oklijevao, birajui rijei. Michel, moram ti rei da nisi najpametnije postupio. ak i ako si ubio svoju enu, napravio si cijeli niz velikih gluposti. Prije ili poslije otkrit e se da si bio na mjestu zloina... Nadam se da ne gaji nikakve iluzije... Ne. Reci mi, jesi li doao u posjete prijatelju ili odvjetniku. Obojici, ali prvenstveno starom prijatelju. Odvjetniku je dunost da te posavjetuje kako je najbolje da smjesta ode na policiju. Da, upravo je to i htio ubojica. No ja nisam na to spreman... ak i u sluaju da bude dokazana moja nedunost. to bi trajalo mjesecima, a moda nikada ne bih ni bio osloboen sumnje. Napokon, i sami morate priznati da postoje sudske zablude. Jean Salignac se nasmijei. No, dobro. Nisi doao slubeno. Obrati mi se promijenjenim tonom. Postavio mi je niz pitanja da bih mu objasnio to sam u koje vrijeme radio, osobito tokom prole noi. Nakon toga zatrai da mu jo jednom ponovim, rije po rije, sadraj anonimnog pisma napisanog pisaim strojem i poslanog u etvrtak s pote i Saint-Maloa. Jesi li volio svoju enu? Vjerujem. udan odgovor. Pognuo sam glavu. Od juer razmiljam samo o naem zajednikom ivotu rekoh i zakljuio sam da je na brak postao navikom,iako sam toj navici bio iskreno privren. Nije li ti nikada jadalo am pamet da promijeni naviku? Ne, to mi nikada nije bilo ni na kraj pameti. to bi bilo da ti je Helena najavila da namjerava povesti brakorazvodnu parnicu i zapoeti nov ivot? Zamislio sam se nad tim pitanjem. O tome jo nisam razmiljao. No odgovorio sam: Tada bismo se rastali... Moda mi to ne bi bilo ba drago, ali sigurno ne bi dolo ni do kakve drame... ne bi bilo razloga... nikakvog... Salignac se opet malo nasmijei U tom bi sluaju najvie stradalo tvoje samoljublje... mnogo vie od ljubavi prema eni... Ili se varam? Pa sad... ja mislim da je cijela stvar mnogo zamrenija nego to vi to elite prikazati. Ne radi se samo o samoljublju. Ja sam u nju imao povjerenje, pa smatram da se Helena prema meni morala potenije ponijeti.

 A moda je jednostavno smatrala da je u pitanju obina pustolovina bez posljedica. O tome bi se tek trebalo propitati... Kakav ste brani ugovor sklopili? Svaki posjeduje svoje. To znai da nasljeuje onaj koji preivi? Da. Ima li materijalne koristi od smrti svoje ene? Ona nije posjedovala nita. Iz toga bi se moglo zakljuiti da te materijalni razlozi nisu mogli ponukati da ubije nju i njenoga ljubavnika, to bi bilo glupo. Koliko znam, nijedan zloinac ne moe naslijediti imanje svoje rtve... Da je Helena bila bogata, moda bi istraga krenula tim smjerom... Je li ti poznato da je Imala neprijatelja? Ne! Nikakvih. to zna o njenim znancima u Parizu? Nisam zamijetio nita nenormalno. No, ako je eljela da neto sakrije preda mnom, to bi joj isto tako polo za rukom kako je uspjela sakriti i vezu s Francoisom Lagardeom. To me ponovo prisili da razmiljam o tome koliko su naa dva ivota bila odvojena i bez dodirnih toaka. Nikada se nisam zanimao kamo izlazi Helena i s kime se sastaje, a njene prijateljice nisu me interesirale. S vremena na vrijeme o njima bismo razgovarali, ali samo povrno. Priznao sam sve to Jeanu Sa-lignacu. On nakrivi glavu, pa nisam mogao znati to misli. Moda postoji jo jedno rjeenje. Recimo, taj Frangois Lagarde imao je smrtnog neprijatelja promrmlja. Ne znam ba nita o Lagardeu. Nisam imao pojma da postoji dok nisam primio anonimno pismo... No ako pretpostavimo da je to to vi kaete istina, zato bi onda netko mene pokuao uplesti u zloin? Zato da bi nekoga drugoga izruio policiji kao krivca. Da bi u tome uspio morao se dobro informirati o meni... Kimne glavom, pa pogleda na runi sat. Pogledao sam i ja. Bit e jedanaest sati. Hajde, idemo ree. Moda je dvostruki zloin ve otkriven. Brzo smo se vratili u kuu kroz stranja vrata. Salignacov ured bio je u prizemlju. Sobu odavno poznam. Cijeli jedan zid bio je pokriven policama s knjigama. U jednoj udubini bio je radio,odvjetnik ga upali. Najprije smo uli zavretak pjesme, a onda su slijedile vijesti. Jo uvijek nita ree. Jesi li siguran da su Helena i Lagarde mrtvi? Nema sumnje nakon onoga to sam noas vidio.

 Prizor si mi ve jednom opisao i nema potrebe da ponavlja. Kad god se sjetim, osjeam ledeni drhtaj niz kimu. Salignac ugasi radio i posegne za lulom s pisaeg stola. Paljivo je napuni, onda polako pripali, a zatim pokae na naslonja blizu prozora. Sjedne suelice meni. Rekao si maloas, kada smo dolazili ovamo, da su se zacijelo propitali o tebi. Da, Michel, netko je predvidio tvoje reakcije. ak su ih proraunali unaprijed, uvjereni da e otii u Romegoux kako bi se uvjerio je li u anonimnom pismu istina. Promatrao sam ga i odgovarao samo kratkim kimanjem glave. Bio sam pomalo sumnjiav. Rekao sam: Moda je bilo dovoljno da se otkrije moja adresa, a ona se nalazi u telefonskom imeniku.A reakcije mukarca koji sazna da ga ena vara lako je predvidjeti... Rijetko bi tko odolio napasti da ne ode i ne provjeri. Iako sam to rekao, napeto sam ekao to je zapravo mislio Salignac. Kladio bih se da mu je neto palo na pamet.

7
Zamijetio sam da je pogledao kroz prozor. Neto je privuklo njegov pogled. I ja sam pogledao u istom smjeru. U sjeni mog automobila bio je parkiran crveni austin. Bio je to automobil Marianne, jedine Salignacove keri. Salignac me ponovo pogleda. U devet od deset sluajeva, kada mu sumnja da ga ena vara, obraa se privatnom detektivu... Hou rei, onda kada ima za to mogunosti... A ti si to mogao, zar ne? Opet sam kimnuo glavom. No ti si elio sve sam provjeriti. Zato? Ne znam ni sam. Nekako sam instinktivno postupio... U tom mi asu privatni detektiv nije pao na pamet. Da. Takav je tvoj karakter, ti ne bi mogao drukije postupiti, zar ne? Priznajem. Jo uvijek sam se pitao to eli izvui iz svih tih pitanja. No nisam ga se usudio pitati. On nastavi: Osoba koja ti je napisala anonimno pismo oigledno te poznaje, pa je potpuno sigurno znala to e uiniti... Bilo mi je jasno da bi svatko tko me zna morao isto zakljuiti. Pismo je bilo tako sastavljeno da sam smjesta morao krenuti i uhvatiti Helenu i Francoisa na djelu. Sve pojedinosti bile su tono oznaene. Dobro je odabran i dan kada e pismo stii. Stiglo je u petak ujutro. Htjeli su da imam pred sobom dva cijela slobodna dana. Izvadio sam kutiju sa cigaretama i stavio jednu u ugao usta, a zatim je pripalio.

 Nitko iz moje najblie okoline nije mogao otii u Saint-Malo i tamo baciti pismo na potu. Zato ne, Michel? Saint-Malo nije na kraju svijeta! Otii tamo i vratiti se ,ne zahtijeva vie od jednog dana ili jedne noi. Odmah sam pomislio na Claire i Jeanne. Ne, one ne dolaze u obzir! To ne moe biti nitko iz moga najueg kruga. Da bi netko tko stanuje u Parizu stigao u Saint-Malo prije zore morao bi krenuti na put rano poslijepodne. To iskljuuje iz igre moje dvije namjetenice. Zamiljeno sam gledao u uaren vrh cigarete. Jesi li neto nenormalno zamijetio? navaljivao je Salignac. Sve je bilo kao obino. Uostalom,ako je sve tako paljivo bilo pripremljeno, pazili su jo vie nego inae da ne bi privukli moju panju. Na pamet mi pada slijedee: juer za ruka skoknuo sam kui da uzmem nekoliko stvari prije odlaska. Salignac je paljivo sluao povlaei s vremena na vrijeme dim iz svoje lule. Kada sam stigao do vrata, uo sam telefon. Uao sam i digao slualicu. Netko se javio, ali odmah je rekao da je krivo spojeno i naveo broj ija je posljednja brojka bila drukija od moje. Bio je to enski glas. Kada sam rekao da se radi o zabuni, sugovornica je navaljivala da kaem koji je moj broj. Tog asa to mi nije bilo vano. A moda... tko zna? A moda ipak jest... Kae, bila je ena. Da, ali glas je bio izmijenjen, udan. No moda mi se to samo priinilo... Ako se radi o osobi koju poznaje, ta ena je mogla promijeniti boju glasa i nain govora tako to je stavila rupi na usta. Moda je bilo tako. Tko vodi tvoje poslove kad si ti sprijeen? Tada moj ortak preuzima cijelu agenciju. Iako agencija nije tko zna kako velika, ipak osigurava sasvim lijepe prihode. Jeste li u prijateljskim odnosima? Prilino. Ti se ograuje? Donekle. Ali to ne znai da treba tragati u tom pravcu. Moj ortak je radio na svoju ruku kako bi dobitak njemu pripao. No ja sam o tome s njim raistio. Salignac je zamiljeno puio, a onda upita: Kako se zove? Philippe Lozay. Ima li novanih neprilika? Nema. Posjeduje i neto vlastitog imetka to ga je naslijedio od obitelji. Sjetio sam se kako ga taj imetak nije spreavao da krtari na sitnim stvarima, ali sam zakljuio da sada ne treba da iznosim te pojedinosti. A meu tvojim prijateljima ili prijateljicama?

 Ne dolazi u obzir. Promisli... Nestrpljivo je lupkao prstima po ruki naslonjaa. Moram telefonirati ree odjednom. Osjetio sam kako u meni raste nepovjerenje. Kome? Svom prijatelju na policiji. Smjesta sam ustao iz naslonjaa. Ne, ne! To bi me upropastilo! To je najpametnije to moemo uiniti. Zloin jo nije otkriven. Ako ga prijavi, stavit e se na pravu stranu. Da, mogu zamisliti kako e mi vjerovati kad sam najprije potraio savjet kod odvjetnika. Prepusti meni da cijelu stvar prikazem na svoj nain. Salignac upravo htjede neto objasniti, kadli se otvore vrata. Kakvu to urotu spremate? Ula je Marianne Salignac, 26-godinja djevojka koja je izgledala mnogo mlaa. Bila je visoka i vitka, imala je duge noge i kosu kestenjaste boje. Djelovala je draesno. Kad je imala osamnaest godina, izgledala je kao da joj je esnaest, no to me nije smetalo da joj udvaram i upitam je kada bismo se susreli. Nekoliko smo puta izali u etnju. No kad sam upoznao Helenu i kad me posao odvukao na drugu stranu, prekinuli smo vezu. Neko je vrijeme nisam viao. Saznao sam da se udala i da rijetko kada dolazi u poljsku kuu. Saznao sam da je njen brak brzo poeo epati. Zatim sam ula da je prije nekoliko mjeseci, u proljee, zatraila rastavu. Tada je opet poela zalaziti u kuu svog oca. Oprosti, ali Michel i ja moramo o neemu razgovarati ree joj otac. To mi je odmah bilo jasno odgovori smijui se. Shvaam da sam suvina. Vidjet emo se. Izala je, a ja sam je pratio pogledom. Bila je odjevena u crne hlae i naranast pulover. Osjeao sam da je neobino zanima moj razgovor s njenim ocem. No nije bio trenutak da razmiljam o Marianne, jer je njen otac ve naveliko govorio o svojim planovima. Uvjeravao me kako je najpametnije da se prijavim policiji. Osjeao sam kako je moja sudbina sada u njegovim rukama. Moram u njega imati povjerenja.Salignac podigne telefonsku slualicu i zatrai vezu. Sjedili smo i ekali meugradsku liniju. Poeo sam aliti to sam mu se povjerio. Moda je ipak loe to sam pristao da pozove policiju. Poele su me muiti sumnje. Napokon je dobio vezu sa svojim prijateljem. uo sam da se zove Chaille. Izmijenili su nekoliko banalnih fraza, a onda Salignac prijee na stvar. Pokazao mi

je na pomonu slualicu. Prislonio sam je na uho. Svaka rije koja e biti izgovorena ticat e se mene. Chaille je sluao to mu je Salignac objanjavao. No, vidjet emo ree policajac. Mogu li te nazvati u vikendicu. Moe. Tamo je i Michel Boisseuil? Posjetio me, ali je otiao. Chaille se podrugljivo nasmije. To sam pretpostavljao. Do vienja, Jean! Salignac se smijeio sputajui slualicu. I ja sam je spustio. Nekako je brzo pristao na vae zahtjeve rekoh. Da se ne radi o zamki? Ni govora! Kako to? Mogao bi imati neprilika! Prije mnogo godina uinio sam mu uslugu koje se sigurno sjea. Zahvalnost je inae prilino rijetka stvar i mnogi imaju kratko pamenje. Mislite li da je ta usluga zaista bila toliko velika... Salignac, koji je stajao uz prozor, odgovori. Bili smo zajedno u pokretu otpora. Chaille je bio teko ranjen, a Nijemci su nam bili za petama. Prebacio sam ga preko lea... Okrene se i pogleda me u oi, pa se nasmijei. Da to nisam uradio ja, uinio bi netko drugi.,. Bolje sam shvatio zato je Chaille pristao na sugestiju. S obzirom na to da e nas Chaille ponovo nazvati, najbolje je da ostane ovdje i prieka. U meuvremenu emo ruati. Njegov ton bio je potpuno jasan. Nije se radilo o utivosti nego o nalogu, i ja sam ga prihvatio.

8
Dok smo pili aperitiv, Marianne se suzdravala da postavi bilo kakvo pitanje. Ipak sam na sebi osjetio njen znatieljni pogled. Napokon, morala je zamijetiti da se iza moje tobonje dobre volje krije napetost. Upravo smo pili kavu kada zazvoni telefon. Salignac ode u svoju sobu, a njegova ki ostala je sa mnom nasamo. Brige? upita me. Prilino velike... pokuah se vedro nasmijati, a onda je upitah: A ti? Bavi li se jo uvijek reklamom? Da. To je zanimljivo podruje. Inae, jesi li sretna? Recimo, mirna odgovori nehajno. eljela sam mir i sada ga imam, nadam se da nee prijei u monotoniju. Zar se dosauje?

 Vrlo rijetko. Osjetila je da ne elim govoriti o sebi i vraala mi je istom mjerom. Ipak je eljela promijeniti temu razgovora. Kakvo bih ti pie mogla ponuditi? Draa bi mi bila jo jedna alica kave. Marianne mi je upravo dolijevala kavu kada se na pragu pojavi njen otac. Moe li doi, Michel? Nasmijeih se Marianni, smjesta ustadoh i pooh za Salignacom u njegovu radnu sobu. Zvao je Chaille. Obavijestio je nekoga u lokalnoj policiji. Otili su tamo i otkrili Helenu i Lagardea. Mrtvi su. A zar bez tog telefonskog poziva ne bi bio otkriven zloin? Zar nikome nije bilo udno to Helene nema? Oigledno nije. Uskoro emo saznati pojedinosti. Uskoro? Jean Salignac se sagne i iz donje ladice svog pisaeg stola izvadi kutiju cigara. Chaille bi htio razgovarati s tobom. Ni govora! On te eka. eli te samo uti. I kada u biti uhapen? Salignac je toboe paljivo opipavao cigare, a onda odabere jednu, no ne pripali je. Ako se ne odazove tom uljudnom pozivu, sigurno je da e te potraiti i odmah uhapsiti. S obzirom na to to je Chaille otkrio dvostruko ubojstvo, on e i voditi istragu, pa e se njegova rije potovati. Ve sam vidio sebe u lisiinama, kako me vode prema policijskom automobilu, kako se oko mene guraju novinari i slikaju me. Sigurno se to vidjelo na mojem licu. Rekao sam Chailleu nastavi Salignac da u doi s tobom. Ako odbije da poe. otii u sam. Tvrdoglavo sam utio, a on nastavi: Hajde, pripali cigaru i popij kavu. Ima jo pet minuta da promisli. Nita nisam rekao. Znai, moram u Pariz. A to u tamo raditi? Zar da se vratim u svoj stan? Ni govora! Tamo e me progoniti novinari, a osim toga ne bih to elio iz vie razloga. Tamo bi me sve podsjealo na Helenu. Kamo e kad stigne u Pariz? upita me Salignac. Zasada mi nita ne pada na pamet. U svakom sluaju ne idem u svoj stan. Na taj sam mu nain dao do znanja da pristajem na njegov prijedlog. On ponovo pripali cigaru koja se u meuvremenu bila ugasila. Zatim zamijeti da ja svoju jo nisam pripalio, pa mi prinese upalja.

 K meni ne moe doi ree imam sluinad i malen stan. No, poznajem arhitekta koji je upravo zavrio nekoliko stanova u XIV okrugu i sprema se da ih izda. Neki su jo slobodni. Nakon sastanka sa Chailleom razgovarat u s njime. I to e rei tom svom prijatelju? Ah, on nita nee pitati, moe biti miran. Ja sam njegov pravni savjetnik. Ali subota je... moda je otiao iz Pariza. To bi me udilo. On je roen u gradu i ba nita ga ne privlai u prirodu. Kada krene nekamo na odmor onda obino potrai grad u kojem je igranica. Tamo provodi cijele noi, a danju spava. Izali smo iz njegove radne sobe. Jo smo bili u predvorju kada on ree: Marianne stanuje u jednoj od susjednih kua. To bi znailo da je moramo o svemu obavijestiti. Bilo bi najbolje. Osim ako ti smatra da to ne bi bilo zgodno. Ali ne! U tom sluaju obavijestit u je o najbitnijim injenicama. Tako je i uinio. Nije ulazio ni u kakve pojedinosti. Bio je to suh izvjetaj bez biranih izraza i efekata.Marianne je bila posve mirna. Kada je njen otac zavrio obrati mi se: Vidjet e da e sve lijepo svriti. Ja to, naravno, elim, ali me prije toga oekuju razliite neprilike.

9
Smjestio sam kola u Salignacovu garau, izvadio iz prtljanika koveg i sjeo u njegov automobil. Dogovorili smo se da e Marianne uveer otii u moju lovaku kuicu da zatvori kapke. Putovanje je trajalo dva sata. Salignac je vozio mirno. U Orleansu smo se zadrali. Napokon smo izbili na auto-cestu. No, to smo se vie pribliavali Parizu, sve vie me naputala samouvjerenost, a onda se izgubio i posljednji njen traak. Tjeio sam se samo time to se nisam niim odao. Bila je subota popodne i u slubenim policijskim prostorijama nije bilo mnogo ljudi. Zar je Chaille rtvovao svoje subotnje popodne? Jean Salignac se prijavio inovniku koji je doao da nas upita to elimo. inovnik nas pozove da uemo. Odvede nas do vrata jedne prostorije. im sam preao prag, zagledah se u ovjeka od pedesetak godina i izrazito muevnih crta lica. Nije ba bio visok, ali dobro graen, irokih ramena. Prieka da inovnik izae i za sobom zatvori vrata, a onda nam krene u susret. Chaille se prijateljski nasmijei Salignacu, a zatim se okrene k meni. Pogled mu je bio neobino prodoran. No, nisam ponikao pogledom, i to kao da mu se svidjelo.

 Izvolite sjesti ree pokazujui dvije stolice koje su bile tono nasuprot njegova pisaeg stola. Smjestili smo se u naslonjae, a Chaille za svoj pisai stol. Poe bez okolianja: Maloas sam imao telefonski razgovor ree. Upleteni ste u gadnu igru, Boisseuil, no ini mi se da je igra prevelika. Uspio sam svladati napetost, pa sam progovorio normalnim glasom. Kako to mislite prevelika igra? Odmah ete shvatiti. Na lice mjesta izaao je moj prijatelj, komesar Ohervettes. Chaille se okrene prema Salignacu. Pronaao je dva lea, kako si me i upozorio. Ali kad sam mu ispriao cijelu priu, bio je prilino sumnjiav to se tie vae situacije, Boisseurl. Chaille se ironino nasmijei. U svakom sluaju mi smo plaeni da s nepovjerenjem primamo ono u to nas netko eli uvjeriti. A je li komesar Chervettes sada manje sumnjiav? upitah. Da. U travi,blizu mjesta zloina, pronaen je revolver kojim je izvren zloin. Cijela povrina puna je otisaka, bez sumnje vaih, Boisseuil. Kako su to uspjeli? Moda za vrijeme dok sam leao bez svijesti? Vjerojatno. Ubojici to nije bilo teko. Bilo je dovoljno uzeti vau ruku i pritisnuti nekoliko puta na metal revolvera. Na jednom prozoru pronaeni su isti otisci. Namrtih se. Ali ja sam jasno rekao da nisam doticao nikakv predmet. No netko je moda tako izveo da se vaa ruka i tamo nala. Taj netko morao je biti veoma jak. Ja nisam tako lagan. Osim toga, nije ba lako rukovati nepokretnim ljudskim tijelom. Ali nije nemogue. U svakom sluaju, cijeli taj posao nije mogla obaviti njena osoba. Salignac je utio sluajui to razgovaramo. Vratimo se na oruje kojim je izvren zloin. Znate li o emu se radi? Da. To je bio revolver marke Smith & Wesson . Pa ja imam takav revolver. To mi je nesvjesno izmaklo. Lako je mogue da je to va revolver odgovori Chaille. Imate li zabiljeen njegov, serijski broj? Moda kod kue... Mislite li da mi ga je netko ukrao? On kimne glavom. Sve je izvedeno tako da sumnja padne na vas... prije ili poslije... Jer, da taj revolver nije va, zato bi ga ostavili na mjestu zloina? To znai da su sumnjivi ljudi iz moje najblie okoline...

 O tome emo jo porazgovarati... Zasad bih vas molio da mi kaete jeste li zamijetili da vam je revolver nestao? Nisam. Ve godinama je u ladici koju uope ne otvaram. Prema tome, mogao je nestati prije nekoliko dana ili mjeseci, a ja to uope ne bih zamijetio... Pitanja su bila sve otrija i sve tonija. Chaille se esto vraao u prol ost, ili bi naglo preskakivao s predmeta na predmet. Na trenutke mi se inilo da sve govori u prilog mojoj verziji. Tako se zasada inilo. Ipak mi je dao na znanje da ne prihvaa potpuno svaku moju rije. Zbog toga se nisam mogao ljutiti. Postavljao mi je i pitanja o mojem financijskom stanju, o Heleninom imetku, o njezinim roditeljima, zatim o mojim dvjema namjetenicama, o ortaku, ak i o tome zato sam iao na selo. S vremena na vrijeme neto je biljeio u notes. Pribiljeio je i adrese. Otili smo tek nakon sata. Zasada sam jo bio slobodan. Nadam se da u to i ostati...

***
Moje misli nisu bile tako orne kada sam sa Salignacom izaao na ulicu. Uli smo u njegov automobil i krenuli. No on ubrao zaustavi auto pred kavanom. Otiao je da odanle telefonira. Putao sam mu da radi to hoe. To nije moj stil no sada je poloaj bio takav da nisam mogao drugaije. Postajao sam sve umorniji. Cijelu no nisam spavao. Tek ujutro sam zadrijemao. Pasivno sam mu se prepustio da me vodi prema novoj zgradi u XIV okrugu. Kljuevi su kod uvara topozori me dok smo se vozili. Va prijatelj nije bio zauen? Samo slegne ramenima. Nisam mu rekao istinu. Predstavio sam te kao osobu koja privremeno boravi u Parizu. Jeste li mu dali moje ime? Nisam. Vidjet u ga u utorak, a dotada e nam mnoge stvari biti jasnije...

***
Salignac me ostavio u stanu od dvije sobe. Stan je bio skuen, pokustvo serijsko, no djelovao je pristojno. Ipak je bio udoban, sunce je prodiralo kroz prozore. Nezgoda je bila u tome to nismo nali krevetninu ni rublje. Predloio sam mu da odem u svoj stan i uzmem sve to treba, no on mi ree da to nije potrebno. inilo mi se da mu se pustolovina dopada. Dok je bio mlad volio se skitati. Kao da je bio zadovoljan to moe prekinuti sa svojim malograanskim navikama. No ja sam se osjeao star, umoran, obeshrabren, oajan...

***

Pogledah na sat. Sest poslije podne. Pripalih cigaretu i sjedoh u naslonja da jo jedanput razmislim o svemu to mi se dogodilo. Juer u ovo doba izaao sam iz svog ureda ispraen zauenim Clairinim pogledom. Odlunom kretnjom ugasih cigaretu u pepeljari i izaoh iz sobe za dnevni boravak. Iskuao sam krevet je li mek, zatim skinuo kaput i cipele. Istog trenutka osjetih da me obuzima umor. Nisam se mogao savladati da ne zijevnem. Ako uspijem malo odspavati, zaboravit u to to me mui. Probudi me zvonjava. Naglo ustadoh. Ve je bilo mrano. U prvi as nisam se snaao gdje sam, zaueno se stadoh osvrtati. Netko zazvoni na vratima. Pohitah na hodnik. Dooh do vrata u asu kada je netko jo jedanput nestrpljivo pozvonio. Napola otvorih vrata i ugledah Mariannu. mirkala je u mraku, zato upalih svjetlo. Spavao si? Da. A ja sam jurila to sam bre mogla... Otvorih vrata, pustih je da ue i opat ih zatvorili. Zamijetih da nosi koveg i veliku putnu torbu. Mislio sam da e doi tvoj tata. Otputovao je, sutra ide u lov. Ima goste. A ti nisi morala s njimotii? Nisam. Ue u dnevnu sobu, odloi runu torbicu, a ja koveg. Godinama si esto odlazila. eli rei prije braka. Da. Mojem se muu nije svialo da odlazim... A nije lako obnoviti stare navike. Zar te rastava tako potresla? Marianne se zaudi. Pitanje je bilo indiskretno. Prije bi se to moglo rei za moj brak nego za rastavu... Nisam je shvatio, a ona to opazi. Vjenamo se s osobom koju dovoljno ne poznajemo, a onda se odjednom naemo licem u lice sa stvarnou... U posljednji as, pred matiarom, uhvatila me panika. Da nije bilo toliko uzvanika sigurno bih rekla ne. Zato? Marianne sjedne u naslonja. Imala je na sebi hlae i djelovala je graciozno. Ve sam u tom trenutku shvatila da e stvarnost biti posve razliita. Shvatila sam da Jean-Claude i ja nemamo nieg zajednikog to bi nas moglo dugo vezati. Ipak sam rekla da. Prema tome, poslije se nisam udila stvarima koje su slijedile. Moj mu bio je ovjek koji nije mislio ni na to drugo nego samo na novac, na poslove... A to za mene nije najvanije.

Da li da nastavim taj razgovor? Godinama nismo razgovarali otvoreno, samo smo izmjenjivali uobiajene fraze, a sada te delikatne pojedinosti. Voljela si ga? Prilino mi se sviao prije braka... To nije bila velika ljubav... Koliko bi branih parova, kad bi htjeli biti iskreni, mogli rei da ive u savrenom skladu? Marianne podigne glavu i upita: To te zabavlja? Ako sam se nasmijeio, bilo je to protiv moje volje... Razmiljao sam o svojoj eni i o sebi. Marianne me nita ne upita i ja sam joj bio zahvalan. Shvatih da sam i ja mogao biti obazriviji. Vidjeli su te u Romegouxu blizu kue Francoisa Lagardea najednom mi ree. Tko? Dvoje zaljubljenih. Bili su sasvim blizu mjesta gdje si ostavio parkiran automobil. To sada nije tako vano, zloin je i otkriven zahvaljujui tebi. Zar nita nisu uli? ak ni pucnjave? Nisu. Revolver je imao priguiva. Ali ja nikada nisam imao priguiva! Osim toga, na mom revolveru priguiva bi bio smijean. Pa ipak je netko stavio priguiva na taj mali revolver kalibra 6,35... Bilo je to amaterski, no u svakom sluaju djelotvorno. Odlino si obavijetena o svemu, Marianne. Prenosim ti ono to su mi rekli tata i Chaille. to su jo rekli? Iz putne torbe izvadi paketi cigareta i prui mi ih. Ponudih je, zatim joj pripalih. Marianne nastavi: Na oruju i na staklu prozora pronaeni su tvoji otisci prstiju... Znam. Cijela ta pria nije amaterska. Prije svega taj priguiva, zatim to to su me onesvijestili... Za sve to potrebno je veliko iskustvo. Nervozno sam puio i Marianne to zamijeti. Policija e otkriti ubojicu...A sada da vidimo kako bismo te to udobnije smjestili. Ustane i otvori koveg koji sam spustio na sag. U njemu su bile plahte, runici, razno rublje, pa pasta i etkica za zube, dva sapuna, brijai aparat i ostalo to je potrebno. Iz putne torbe izvadi ivene namirnice. Nije zaboravila ni bocu viskija, liker od anisa i dvije boce vina iz Bordeauxa. Bila je zaista paljiva i ja joj se zahvalili.

 Prije izvjesnog vremena ukljuio sam friider rekoh. Mogli bismo popiti viski. U ast? U ast moje privremene slobode. Nije vrijeme za alu, Michel. To je valjda instinkt samoobrane koji je u meni proradio. Stjeem samopouzdanost. Zato? Ne znam. Kaem ti kako se osjeam. Iz putne torbe izvadi tranzistor. Vjerojatno e te zanimati vijesti... Ako neto otkrijem ili saznam od oca, smjesta u ti javiti. Dok sam ja otvarao boou viskija, Marianne izvadi dvije ae. Veer je protekla ugodno. Vrijeme je prolazilo bre nego inae, razgovarali smo, uope nismo spominjali dramu. Marianne je sa mnom pojela hladnu veeru. Prije nego to je otila, a ve je bilo poslije ponoi, pomogla mi je da namjestim krevet. Umor kao da je nestao. Nisam se urio u krevet, sluao sam glazbu s tranzistora. Nisam se ak ni potrudio da potraim stanice koje su emitirale najnovije vijesti.

11
Nedjelja ujutro! Na radiju su opirnije govorili o zloinu u Romegouxu, pa sam paljivije sluao. Spomenuli su i vezu koja je postojala izmeu Francoisa Lagardea i ene koja je ubijena. O mojem dolasku na mjesto zloina uope nije bilo govora. Nisu spomenuli kako je otkriven zloin. Komesar i njegovi ljudi bili su veoma suzdrani u razgovoru s novinarima. Dakle, moram jo ekati da bih saznao neto vie o Fransoisu Lagardeu i njegovoj vezi s Helenom. Bilo je deset sati i deset minurta kada sam ugasio tranzistor. Promijeao sam jo jednu alicu ekspresne kave jer nisam imao drugog posla. Marianne je rekla da nee doi prije podne. Loe sam spavao i esto se budio. Sino je sve izgledalo bolje. Jutros nije tako. Osjeao sam se loe, mrano. Moda je oblano, i sivo nebo djelovalo na moje raspoloenje. Stan bez sunca izaziva tugu. Puio sam da se neim zabavim. Upravo kada sam se poslije jedanaest spremao da ponovo upalim tranzistor, netko zazvoni. Bila je Marianne. Nasmijei mri se pruajui mi ruku, a zatim me kritiki odmjeri. Nisi najbolje raspoloen ree.. Pa i nisam. Ali ni ti bolje ne izgleda. Izgledala je prilino zabrinuto.

 Telefonirao mi je tata. Prethodno je razgovarao sa Chaillom. Komesar Chervattes eli da te vidi. To me nije zaudilo. Prije ili poslije, morao sam preivjeti i taj susret. Ipak nisam mogao prikriti loe raspoloenje. Dakle, moram otii u Romegoux? Ne, u Dinan. to prije? Najkasnije do veeras. Tada shvatih zato je Marianne dola praznih ruku iako smo se dogovorili da e donijeti sve to je potrebno za objed. Ali moj je automobil ostao u garai kod tvog oca. Ona kimne glavom. Znam... Ja u te odvesti... Ako hoe moemo krenuti. Automobil je pred tvojom kuom. Moj tata hoe da doe k njemu. Zato? Ne znam. Nije htio objanjavati na telefon. Njen je glas postao neto nesi-gurniji, pa nisam bio posve uvjeren da li govori istinu. Moemo li odmah krenuti? Hoe li to pokvariti tvoje planove? upita me. Planove? Ja ih uope nemam. A ti? Za danas sam planirala da budemo zajedno. Prema tome, to ne mijenja moje planove. Ako hoe, moemo se usput zaustaviti. Prije nego to krenemo moram pripremiti koveg. Za vrijeme puta Marianne je bila mnogo usiljenija nego sino za veere. Ali ni ja nisam bio raspoloen za razgovor. Nisam bio oduevljen to idem u Dinan na razgovor i komesarom Chervettesom. Meutim, bilo mi je jasno da me to oekuje. Naravno, morat u i do Heleninih roditelja. Oekuju me neugodni trenuci. Uz to me cijelo vrijeme opsjedala misao da bih morao saznati neto vie o vezi izmeu Helene i Francoisa Lagardea. Nisam se bojao istine. Naprotiv, to bi mi pomoglo da do kraja raistim svoj poloaj. Marianne nije spominjala tu temu i ja sam joj bio zahvalan. Na brzinu smo popili kavu, a nakon toga krenuli u Orleans na ruak. Ve smo bili na putu do posjeda njena oca, kada ona ree: Hoe li mi se javiti telefonom,kad se bude vraao iz Dinana? Nadam se da e to biti sutra. Bit u kod kue u sedam sati uveer. Ima ii papir i olovku, da zabiljei moju adresu i broj telefona? Iz depa ievukoh olovku i biljenicu. Marianne uskoro zatim zaustavi automobil pred oevom garaom.

 Javit u ocu da si stigao ree, A ti izvadi koveg. Klju je na upravljakoj tabli, tamo je i klju od garae. Dok se udaljavala, slijedio sam je pogledom. Zatim otvorih garau. Izvezoh svoj automobil i stadoh ekati puei. Jean Salignac izae sam. Marianne je ostala u kui s mojim gostima ree pruajui mi ruku. Ja odmah kreem... No prije nego to odem u Romegoux, otii u do lovake kuice da je zatvorim. Samo trenutak, Miohei. Chaille mi je otkrio nekoliko stvari i bilo bi dobro da te s njima upoznam. Marianne me ve upozorila. Ali bez pojedinosti, O emu je rije? O tvojoj eni. I o Francoisu Lagardeu, pretpostavljam. Da. Veza meu njima postoji od poetka prole godine. Puio sam i kroz dim cigarete promatrao Jeana Saiignaca. On nastavi: Prema izjavama njihovih znanaca oni su namjeravali zapoeti zajedniki ivot. Znai, Helena je eljela rastavu? Da. A zato je utjela? To je ono to me zanima, a to bi elio znati i komesar Chervettes. Helenini roditelji nisu nita znali? Salignac odmahne glavom. Ne. Moda e ti neto otkriti kada bude na licu mjesta. Znao sam da s Heleninim roditeljima nee biti lako. A tko je taj Francoise Lagarde? ime se bavio? Bio je komercijalni direktor nekog poduzea u Rennesu. Znai, moram se raspitati i o tom Lagardeu. S obzirom na to to su roditelji moje ene znali to ona namjerava, vjerojatno su znali i to da provodi vikende s tim Lagardeom. Upravo zato se i nisu zabrinjavali to se Helena nije pojavljivala. Trebalo je da se vrati tek u ponedjeljak ujutro. Znai, lagala je cijelu obitelj. A Helenina majka sigurno je smatrala da je cijela ova situacija posve prirodna jer se radilo o njenoj keri. Ne smijem vas zadravati rekoh Jeanu Salignacu. Sada kad mi je najbitnije poznato bit e najbolje da odmah krenem u Dinan. Poslije nekoliko minuta bio sam na putu prema svojoj lovakoj kuii. Obavio sam sve to je bilo potrebno, zatim nastavio prema Dinamu.

12
Neprekidno, sam razmiljao o Heleni i Francoisu Lagardeu. Znai, veza je trajala najmanje deset mjeseci, a njeni roditelji znali su sve. A ja nisam nita nasluivao, niti sam bilo to zamijetio. U Heleninu govoru, u nainu kako se prema meni odnosila sve je bilo normalno. Ali emu ta utnja i tajnovitost? Helena me dobro poznavala. Nikad se nisam ponaao kao grubijan ili tiranin. Mogli smo o svemu porazgovarati kao pametni ljudi. Naravno, to pitanje nema veze sa samim zloinom, ali jednako me tako progoni. Dobro, moram priznati da nismo bili pretjerano sretni i da to nije bio najskladniji brak. No uvijek sam bio duboko uvjeren da nas vee iskreno prijateljstvo. Dakle, Helena mi je to sve mogla lijepo i otvoreno rei. Zato to nije uinila? Znai da je ponor izmeu nas dvoje bio mnogo dublji nego to sam mogao pretpostaviti... Zaustavio sam se u kavani da popijem kavu i kupim cigarete. Taj kratki predah iskoristio sam da intenzivno razmiljam. Tada mi padne na pamet: je li na udaru ubojice bio Francoise Lagarde? No ni na to pitanje nisam mogao odgovoriti. Na temelju ono malo podataka to mi ih je dao Jean Salignac nisam mogao stvoriti nikakvo miljenje o tom ovjeku koji je uspio da ga Helena zavoli... Putovanje je bilo beskrajno dugo. Promet na cesti bio je neobino gust, a neko vrijeme padala je kia. Nakon toga uslijedilo je ono to meteorolozi zovu kratkotrajnim razvedravanjem. im sam stigao u Dinan, krenuo sam ravno na policiju. Kako komesara Chervettesa nije bilo, morao sam ga ekati sjedei na klupi. Neki mladi inspe ktor napadno me promatrao. Komesar je doao tek poslije tri etvrt sata. To je bio malen, okrugao ovjek sivih oiju iznad kojih su bile napadne, guste obrve. Kose gotovo nije imao, pa je izgledao mnogo stariji od svog kolege Chaillea. Drago mi je to vas vidim ree pribliavajui se. Priznajem da sam vas prije oekivao. Dok me vodio prema svom uredu, objasnio sam mu zato sam se zadrao: morao sam otii po automobil, a zatim zakljuati lovaku kuicu. Uvjeravam vas da nisam uzalud troio vrijeme. Ohervettes slegne ramenima zatim se smjesti u naslonja. Ja sam sjeo na jednostavnu stolicu koja je bila namijenjena strankama.

 Vi ste dosad sve obavljali preko treih lica, pa sam samo na taj nain mogao doi do vas. To je vama pogodovalo ali meni izaziva veliki gubitak vremena. No dobro, o tome emo poslije. Opet pitanja. Razgovor je sliio na onaj sa Chailleom. Preskakivanje s pitanja na pitanje, iznenadni izleti u prolost, sve mogue zamke. Nakon dugotrajnog ispitivanja komesar zakljui: A sada emo se dalje ponaati tako kao da vjerujem u sve to ste rekli, gospodine Boisseuil. Ne samo zato to me to zamolio moj prijatelj Chaille nego i zato to zasada i meni to odgovara. Sive oi i dalje su me paljivo promatrale. A zato biste ispunili elju svog prijatelja ako niste uvjereni u moju nedunost? To je bar lako shvatiti. Ako ste krivi, prije ili poslije sami ete se odati... Osim toga, ako osjetite da se krug oko vas stee, pa odluite pobjei, bit e to dokaz da ste ubojica... Ja sam jedino bio naivan i pun povjerenja... U tom sluaju lako je mogue da ete nam i dalje biti korisni naroito zato to netko pokuava da vam na lea natovari ta dva ubojstva ree. A na koji nain u vam biti koristan? To jo ni sam ne znam. Meni se inilo da on to vrlo dobro zna. Osjetio sam to po nainu na koji mi je odgovorio. Komesar me ponudi cigaretom. Dok sam pripaljivao, rekoh: Vi biste mi mogli pomoi da sebi objasnim neke stvari. Chervettes podigne debele obrve i pogleda me. to vas jo mui osim zloina? upita poto sam mu pripalio cigaretu. Upravo prije nego to sam doao k vama saznao sam da su moja ena i Francois Lagarde odravali vezu jo prole godine. ak su se namjeravali vjenati. Naravno, prije toga moja bi ena morala zatraiti razvod braka, a o tome mi nikada nije rekla ni rijei. Moda vi znate... U njegovu pogledu osjetio se smijeak. Moda se bojala vae reakcije. Molim vas, nemojte se aliti, pitanje je ozbiljno. Moja je ena znala da se mene ne mora bojati... Komesarov smijeak potpuno nestade. I meni je to palo u oi. to su vam rekli roditelji moje ene? Rekli su mi da njihova kerka nije mnogo govorila o svojim planovima. Sumnjam da su bili posve iskreni. Da, inae ne bi tako blagonaklono doputali svojoj keri da se via s Lagardeom.

 Ja ih ne poznajem dovoljno da bih mogao o tome s vama raspravljati. Vi ih moete bolje procijeniti. Pa, mogu rei da nikada nisu ostavljali dojam irokogrudnih ljudi. Osobito Helenina majka nije bila takva, zato s njom nikada nisam mogao nai nieg zajednikog. Helenin otac bio je miran, neupadljiv i povuen ovjek, pa ni s njim nisam znao o emu bih razgovarao. Ostavljao je dojam razumnog ovjeka, ali nevjerojatno utljivog. No to sam preutio komesaru. On nastavi: Serge Chambon, va urjak, nije mnogo govorio. S njim sam razgovarao danas poslijepodne. Moja se ena ni u kojem sluaju ne bi njemu povjerila. On uope nije ni pokuao prikriti zaprepatenje zbog ponaanja svoje polusestre. Uostalom, kao da nije bio mnogo pogoen njenom smru. Njih dvoje bili su hladni jedno prema drugome. Otkada? Ve etiri godine. A s vama se slagao? Nita bolje nego s bilo kim u obitelji. To je pravi mali napasnik koji smatra da mu je sve doputeno. Bio sam prisiljen da ga izgrdim. Chervettes rairi punane ruke. Serge je bio u panjolskoj, odakle se vratio avionom u Pariz, pa vlakom kui. Time mi je dao do znanja da nema smisla voditi razgovor o mojem urjaku. A to se tie Francoisa Lagardea, sve je jasno? upitah. Da, tako se ini... Njegova je sestra znala za njegovu vezu s vaom enom, samo nije znala zato ve dosada nije traila rastavu. Uostalom, Lagardeova sestra nas je obavijestila o tome da su vaa ena i njen brat odluili u proljee nastaviti zajedniki ivot. Chervettes se namrti i stisne oi u dva uska proreza. Bilo bi mi drago kad bih mogao otkriti razlog njihove utnje. Zato ute roditelji vae ene? Oni su u smrtnom strahu od ogovaranja. Moda... Taj Francois Lagarde nije imao neprijatelja? upitah. Dosada ih nismo uspjeli otkriti. To je ovjek koji je poteno obavljao posao komercijalnog direktora, no nije bio poduzetan, uglavnom je provodio odluke generalnog direktora. No, ako je zloin izvren nad njim, zato bi zloinac poduzeo sve da na vas baci sumnju? To je pitanje muilo i mene. S obzirom na to to se ini da sam ja jedini prevareni mu, bilo je bolje da ne pokreem takva pitanja i da tako opet ne privuem panju komesara Chervettesa.

Komesar pripali jo jednu cigaretu, a onda ree: Dvoje zaljubljenih vidjeli su vas u Romegouxu u noi od petka na subotu. To sam ve uo. Privuklo ih je vae neobino ponaanje, a ne samo vaa prisutnost. Zato su i krenuli prema Lagardeovoj kui. Jesu li vidjeli neto znaajno? Chervettes uzdahne. Vidjeli su neto to bi moglo podrati tezu vae obrane, visokoga ovjeka, graenog poput vas i nalik na vas.Vidjeli su ga kako izlazi iz vrta i odlazi drvoredom iza Lagardeove kue. Taj drvored zavrava na putu to pokraj rijeke vodi iz gradia. Zato mi to odmah niste rekli? Tako je bilo bolje. Nemojte se odmah mrtiti! Komesar se nasmijei i doda: Recimo, najprije sam elio s vama razgovarati, a tek onda vas obavijestiti... Taj me je ovjek sigurno udario! Chervettes kimne glavom. Da, vidjeli su vas kako izlazite iz vrta nekoliko minuta poslije njega. Ljubavnici, dakle, nisu nita uli. udno, a pucnjevi i iz oruja s priguivaem... Tamo ima mnogo drvea, a osim toga puhao je vjetar u suprotnom smjeru. Dobro, a kako emo otkriti tog ubojicu? Ljudi nalik na vas nisu tako rijetki... Kada ste izali iz vrta, mladi je par mislio da je to ista osoba. Odnosno, mislili su da ste najprije otili, onda se vratili, pa ponovo otili. Tek poslije im je palo na pamet da je to nemogue. Osim toga, kada su o tome razgovarali, sjetili su se da je onaj drugi imao mnogo svjetlije odijelo od vaeg. Gdje su se oni nalazili? Dvadesetak metara od Lagardeove kue, u grmlju. Sada razumijem zato ih nisam zamijetio iako je bila mjeseina. Chervettes pogleda na runi sat i ree: To je zapravo sve o emu sam htio razgovarati s vama. to ete sada? Hoete li otii do roditelja svoje ene? Ne bih... kasno je... moram razmisliti o svemu, to sam od vas saznao. Bilo bi mi drago kad bih mogao vidjeti sestru Francoisa Lagardea. Gdje bih je mogao nai? Komesar nije imao nita protiv toga, pa mi je dao podatke. Vidjet emo se sutra prije podne. Moda ete doi do zanimljivih podataka. Oigledno je bio zadovoljan to sam odluio privoljeti ljude bliske Heleni i Lagardeu da progovore. Naravno,tek u tada vidjeti jesu li spremni da meni kau ono to nisu htjeli policajcima. Bilo je devet sati kad sam se naao na gradskom trgu. Ako elim sresti Danielle Lagarde jo veeras, moram odgoditi veeru.

Najprije sam otiao u hotel i rezervirao sobu. U tom hotelu odsjela je sestra mojeg suparnika. Zgrada se nalazila blizu policijskog komesarijata. Nisam otiao u sobu, ve sam se raspitao o Danielle Lagarde. Ona je u blagovaonici odgovorili su mi na recepciji. Hoe li se dugo zadrati? Ne bih rekao. Onda u je priekali u baru. Molim vas, kada izae, pokaite mi je. Vi ste novinar? Nisam. Bio je veoma znatieljan, ali nije se usudio raspitivati. Odvede me do bara. Izvolite? Viski. Hoete li biti ljubazni da ispunite formular dok vam toim... Prui mi karton, ja izvadih pero, zatim mi donese pie, uzme karton i vrati se za recepciju, odakle je mogao nadgledati cijelo hotelsko predvorje. Tada otvori registar i pogleda u karton. Sa svojeg mjesta mogao sam vidjeti izraz njegova lica. ovjek se nije mogao suzdrati da me ne pogleda ispod oka. Na licu mu se moglo vidjeti to misli. aa mi je bila prazna kada mi se priblii. Ono je gospoica Lagarde. proape. Spustih se s visoke barske stolice i krenuh prema toj eni. Usput sam je promatrao. Mogla je imati oko trideset i pet godina. Lice plemenito, fine crte, donekle nalik na brata. Naravno, njega sam vidio samo naas, i ne ba jasno, ali nikada ga neu zaboraviti... Zamijetila je da joj prilazim. Zaustavi se i pogleda me. Gospoice, elio bih razgovarati s vama rekoh zaustavivi se pred njom. Ja sam Michel Boisseuil, Helenin mu. Ona se neprimjetno ukoi i podigne glavu.Pogled je odavao koliko se zaudila. Jedan as kao da je krzmala, zatim zamiljeno zagrize usnicu i ree: Ako vam je ba stalo... Bilo je vie nego oigledno da joj se moje drutvo ne svia. Iza bara nalazio se salon. Tamo nije bilo nikoga. Jedino je hotelijer doao za nama. elite li neto? Nita, hvala. Vrlo sam umorna i samo u naas sjesti da se odmorim. Na fini nain dala mi je do znanja da je raspoloena samo za kratak razgovor. Odbije cigaretu koju sam joj ponudio i sjedne u naslonja. Izbliza sam vidio njeno lice. Zamijetih da su joj oi okruene borama, a usta umorna u kutovima. Vjerojatno smatrate da je moja prisutnost ovdje udna, ako ne i nezgodna. No ja jednostavno pokuavam shvatiti neke stvari.

Pogleda me. to? Nisam imao pojma o vezi koja je postojala izmeu moje ene i vaeg brata. To sam otkrio prije dva dana kada sam dobio anonimno pismo. To su mi rekli. Maloprije saznao sam jo neto, naime to da su se Helena i va brat namjeravali oeniti, a odluku su donijeli jo u proljee. Da, moj mi je brat to spomenuo potkraj travnja. Je li otada jo koji put pred vama spominjao brak? Da, u vie navrata. Nervozno sam se igrao cigaretom, no jo je nisam pripalio. Dakle, moemo zakljuiti da rije brak nije samo jednom, moda zabunom, upotrijebljena. Ni govora! ree odluno. No moja ena nikada mi nije dala do znanja da bi eljela rastavu, a ja ne mogu shvatiti razlog toj udnoj utnji. Danielle Lagarde promatrala me netremice. Bila je znatieljna, ali nije htjela ispitivati. Da li biste mi mogli objasniti zato su tako dugo utjeli? upitah. Ako ena voli mukarca i eli s njim zajedniki ivot, onda se, naravno, pretpostavlja da e prije svega zatraiti razvod braka. Tako ja zamiljam... Lagardeova sestra se namrti i pogleda na stoli izmeu naslonjaa. I mene je to zapravo udilo prizna. ak sam to upitala brata. Je li njemu bilo stalo da se to prije oeni s Helenom? Da. Osim toga... Obrazi joj lagano porumenjee.Vidjelo se da joj je tema razgovora nezgodna,ali ipak nastavi: Uvjerena sam da ga je uasavala misao to mora dijeliti s drugim enu koju voli... To vam je rekao? Ne ba tim rijeima, ali u tome smislu. Moemo zakljuiti da je do odgaanja rastave naeg braka i sklapanja novoga dolazilo samo sa strane Helene. Ali zato? Moj brat nikada nije odgovorio na to iako sam ga nekoliko puta otvoreno pitala. Lice joj se zgri, u oima zablistae suze, a glas joj postade tii. Ako je zaista potpuno sama na svijetu, to bi se po svemu moglo zakljuiti, smrt brata sigurno je bio za nju teak udarac. Zakljuila sam da vaa ena oekuje materijalnu dobit i da zato odgaa. Dobit? Ali to je to mogla oekivati?

 Moj brat nije mi to objasnio. Osim toga sam zamijetila da ga raspravljanje o tome vrijea. Nakon toga otpoeh razgovor o prijateljima Frangoisa Lagardea. No, kao to mi je nedavno objasnio Chervettes, i Danielle me uvjeravala kako njen brat nije imao neprijatelja. Kada sam se s njom rastao, nisam znao mnogo vie nego prije. Mnogobrojnim pitanjima koja su me muila pridruilo se novo: zbog kakve to dobiti Helena nije htjela zatraiti razvod? Danielle Lagarde krenula je prema stubama, a ja prema hotelskom restoranu, na veeru.

14
Zvonjava telefona trgne me iza sna. Prije nego to podigoh slualicu zbunjeno sam se pitao tko bi to mogao biti. Halo javih se. Sedam je sati, gospodine. Hvala. Molim vas, hoete li mi poslati doruak u sobu, crnu kavu i pecivo. Dobit ete ga za nekoliko minuta. Sjetih se da sam sino prije polaska na spavanje zamolio da me probude. Imao sam mnogo posla, pa sam elio da to prije stignem u Pariz. Nije mi padalo ni na kraj pameti da se zadrim u Dinanu. Bojao sam se novinara, a i znatielje malog mjesta. Osim toga, taj grad me suvie podsjeao na Helenu. Odluih da otkrijem istinu. Prema tome, umjesto da skrtenih ruku oekujem to e se dogoditi, moram se umijeati u dogaaje. Iz misli me trgne dolazak sobarice koja mi je donijela doruak. Neto prije devet sati zaustavih automobil pred kuom Heleninih roditelja u sjevernom predgrau. Ulazna vrata u vrt jo su bila zakljuana, pa sam morao pozvoniti. Na vratima se pojavi Helenina majka, od glave do pete odjevena u crno. Ustukne kad me ugleda. Ipak se sabere i prijee onih pet metara koji su nas dijelili. Tek je navrila pedeset godina, ali ve odavno izgleda kao da je prela ezdesetu. Lice joj je bilo sivkaste boje, izduljeno, oi podbuhle s dubokim podonjacima. Osim crveno obojene kose, koja nije bila u skladu s njenom figurom, sve drugo na njoj djelovalo je kao u usidjelice. Tog asa sam se sjetio da je ona nerotkinja i da su Helena i Serge usvojena djeca. O tome inae nisam razmiljao. Vi se usuujete doi ovamo? ! prosike ona. A zato se ne bih usudio? Uostalom, u sadanjoj situaciji nema smisla upotrebljavati teke rijei. asak je stajala nepokretna, a zatim se odlui i okrene klju u bravi. Uoh u vrt, prioj joj sasvim blizu, pogledah joj u oi i rekoh:

 Ja nemam sebi to predbacivati, to sam vam ve rekao... To se ne bi moglo rei i za Helenu... No to sam saznao prije njene smrti... To vi tvrdite... Ironino se nasmijeih. Da policija u to ne vjeruje, mislite li da bih bio slobodan i etao se? Uli smo bez rijei u kuu. U hodniku me doeka moj tast. Njegovo lice bilo je izdueno. Inae se isticao ravnim dranjem, no sada je bio pognut, djelovao je poput starca. Lako je vama rei da nemate sebi to predbacivati nastavi moja punica. Uoh u salon, oni za mnom. Okrenuh, se i otro pogledah najprije jedno, pa drugo. Sigurno ste me oduvijek mrzili kada ste u stanju vjerovati kako sam ja ubio Helenu i njenoga ljubavnika... Slegnuh ramenima. Oni su utjeli. Zato nastavih: A to objanjava injenicu to ste tako velikoduno prelazili preko nedolinog ponaanja svoje keri. Ona nije bila sretna u braku... zapostavljali ste je... Naravno, ja sam za sve bio kriv, unaprijed. Ali rije je o keri koju ste pretjerano oboavali... Helenin otac obori glavu, no njena me majka i dalje promatrala s mrnjom. Sada vie nije prikrivala svoje osjeaje. Nisu mi ponudili da sjednem, a i sami su stajali. Postalo mi je potpuno jasno da nema smisla uvjeravati ito kako nisam kriv. To bi bio gubitak vremena. Tek sino sam saznao da se Helena namjeravala udati za Lagardea. Naravno, prije toga morala bi zatraiti razvod... Ona mi nikada nita nije rekla, iako je odluka o tom novom braku donesena ve prije pet mjeseci. Zato je tako postupala? Njena majka odluno stisne usne i pogleda me prkosno. Zatim ree: Helena je jo oklijevala. Ali, molim vas, ona je donijela neopozivu odluku i o tome vie nije bilo sumnje. I jo neto su mi rekli. Jo neto... Mi nita ne znamo. Dosad je govorila samo Helenina majka.Sada sam se okrenuo prema Heleninom ocu koji jo nije otvorio usta. Po mojem miljenju rekoh a moje miljenje, dijele i drugi, Helena je oekivala materijalnu dobit. Otac se naglo trgne na tu moju izjavu. Znai, sestra Lagardea dobro je pretpostavljala. A roditelji moje ene znali su o emu je rije. To je smijeno... To uope nije smijeno. I zato bih htio znati o emu se zapravo radi... Nije mi jasno kakve je novce Helena oekivala s moje strane... Valjda nije ekala da mi se neto dogodi, pa da me naslijedi...

Njena majka prezirno se nasmijei, a otac samo jo nie spusti glavu. Po tome sam zakljuio da neto nije u redu. Vi ste bili spremni na sve... podravali ste Helenu u svemu, a sada izigravate nevine ljude... Ona vikne: U vau nedunost neu vjerovati tako dugo dok se ne otkrije pravi krivac na temelju nepobitnih dokaza. Pribliih joj se jedan korak. Iskreno se nadam da na ta neete dugo ekati... Ali moda ba vi zatiujete ubojicu time to skrivate ono to znate: injenice! Nemojte mi tvrditi da ne znate zato Helena nije traila razvod i to je oekivala od toga to je odgaala razgovor sa mnom. Umjesto to uivate smatrajui da sam za sve to se dogodilo ja kriv, razmislite malo o svojoj odgovornosti u hvatanju zloinca, ako uope znate to znai rije zloinac... Helenin otac posivi u licu. a majka jo jae problijedi. Upravo u tom asu na vratima se pojavi sjena. To je doao Serge Chambon, Helenin polubrat. Odjeven je bio u pidamu preko koje je prebacio kuni ogrta. Bio je to mladi od dvadeset i est godina. Stas mu je vii od prosjenog, ali je bio mrav. Gle, pa to je moj dragi urjak! No, nisam se nadao da u te ovdje vidjeti! ree on ironino. Serge se izazivaki smijeio. Nije sakrivao svoje dobro raspoloenje, a njegovo glatko lice nije odavalo tugu. Uostalom, veoma bih se zaudio da nije tako... Njega je zanimala samo vlastita linost. Takav je bio oduvijek i sumnjam da se promijenio. Prije etiri godine, kada se vratio iz vojske, primio sam ga u slubu u svom uredu. Za nekoliko mjeseci stvorio je cijelo brdo neprilika. Svaki put kad sam bio prisiljen da mu neto kaem smijao mi se u lice i uope nije obraao panju na ono to govorim. Posao ga nije zanimao. U vie navrata bio sam prisiljen zatakati njegove nezgodne postupke i prijei preko njegove drskosti. Naravno, nisam to radio zbog njega nego zbog njegove sestre. Helena je odmalena gajila prema njemu majinski osjeaj i uvijek ga titila od svakoga. No nakon tri mjeseca uspio je naeti i njeno strpljenje. Isprva je povlaivala meni, a poslije je i sama pokuavala s njim razgovarati; no, naravno, bez uspjeha. Jednom je zaista pretjerao. Uzeo je moj raun, naplatio ga, a novac strpao u dep. Svota nije bila malena, naprotiv: htio je kupiti sportski automobil. Tada mi je prekipjelo i ja sam ga pozvao, izgrdio i izbacio iz slube. Otiao je i tresnuo za sobom vratima, no nije se drao tako oholo i ironino. Bio je bijesan i dotuen od ponienja. Znao je da kod Helene vie ne moe nai zatitu jer je i njoj dozlogrdio. Ona je otila tako daleko da je sve ispriala roditeljima. I roditelji su ga nakon toga izbacili iz kue jer je i njima nainio slinu nepodoptinu. Pokuao je, naime, ucjenjivati svog ujaka, to jest pooimova brata. To je bio star ovjek, ali

principijelan. Bio je bogat, ali se obogatio radei cijelog ivota. Uvijek je govorio kako se novac mora znati zaraditi. Zato se i tako razbjesnio kada je vidio u to se pretvorio Serge. Svega toga sjetio sam se ovog asa. To se zacijelo vidjelo na mojem licu, ali se Serge na to nije osvrtao. Pretpostavljao sam da su te policajci strpali u zatvor ree on. Tome si se nadao? S obzirom na to to nisam zlopamtilo, Michel, nisam se niemu nadao. No ako si ti ubojica nadam se da u vidjeti kako plae. Nisam se potrudio da mu odgovorim. Nakon dolaska Sergea bilo je potpuno beskorisno nastaviti zapoeti razgovor. Oito, Heleninoj majci nije bilo krivo to je tako iznenada upao meu nas. Zato sam se obratio ocu, kome je lice i dalje bilo mrano. Razmislite malo o onome to sam rekao prije nego to je doao Serge. Njegova ena me i dalje mrano promatrala. Okrenuh se. Gle, zar se nee sa mnom rukovati? podrugljivo ree Serge. Zaustavih se i pogledah ga otro u oi. Kada sam posljednji put pruio ruku bilo je to zato da te pljusnem... Nemoj izigravati sveca... Mogao bih te opet udariti. uo sam iza sebe podrugljiv smijeh. U nekoliko koraka bio sam kraj svog automobila. Kad sam htio ui u kola, zauh kako su se vrata kue otvorila. Okrenuh glavu. Na vratima je stajao Serge rairenih nogu, s rukama u depovima, te mi se pakosno smijeio. Onda, to je? upita me. eli iskoristiti tih nekoliko trenutaka to si na slobodi? Moda te ve ekaju... Zauh zabrinuti glas njegove majke: Serge! Pusti ga! Tko zna to je sve u stanju uiniti. Naglo otvorih vrata, sjedoh u automobil i krenuh.

15
Sve vie me obuzimao bijes razmiljajui o tome kako se razvijao razgovor. Najvie me ljutilo to to nita nisam uspio izvui iz Heleninih roditelja. Da se u asu kad se dogodilo ubojstvo Serge nalazio u Francuskoj mogao bih zamisliti kako je doao zato da prekine razgovor. Ali komesar Chervettes mi je potvrdio da je Helenin polubrat bio u Andaluziji u asu kad je smrt snala njegovu polusestru i Lagardea. Zato sam odluio da prije povratka u Pariz jo jednom vidim policajca. U komesarijatu su mi rekli da komesara Ohervettesa nema.

 Doi e oko dvanaest. Krenuo sam natrag u hotel. Nisam otiao u svoju sobu gdje me je ekao ve spakiran koveg. Opazivi da je vlasnik iza svoje tezge, zaputih se k njemu i upitah: Je li gospoica Lagarde ovdje? Da. Jo je u svojoj sobi. Moete li je obavijestiti da bih elio s njom razgovarati? Ako elite, mogu je nazvati i moete joj telefonirati. Ne, hvala. Budite ljubazni, pa joj prenesite moju poruku. Vlasnik se napola okrene da bi telefonirao. Ja sam pripalio cigaretu i ekao odgovor. Sii e za nekoliko minuta obavijesti me vlasnik. Zaputih se u salon gdje smo sino razgovarali. Za etvrt sata pojavi se Danielle Lagarde. Izgledala je manje umorno nego sino. eljeli ste me neto pitati. Sino sam previdio neke pojedinosti o kojima bih elio razgovarati. Ona sjedne u naslonja do mojega i pristane da i za nju naruim kavu. Nije vie bila neprijateljski raspoloena, ve je bila zainteresirana. Nita nije pitala, samo me upitno promatrala. elio sam vas pitati jeste li ikada upoznali moju enu? Vidjela sam je u dva navrata odgovori. Drugi put u srpnju. Oba puta bila je u drutvu s mojim bratom. Je li bilo govora o vjenanju? Ne otvoreno. Kako to mislite? Danielle me promatrala. Ohrabrio sam je: Govorite otvoreno... Prisjeam se jedne reenice, izrekla ju je Helena: Poslije, kad budemo imali djece... Imao sam o emu razmiljati. Kad smo se vjenali, sloili smo se da neemo odmah imati djece. A kasnije, kad god sam spominjao djecu, Helena bi odgovarala: I ovako nam je sasvim lijepo, osim toga ja uope nisam sposobna brinuti se o maloj bebi... Konobar donese kavu Danielli Lagarde. Pogodilo vas je to to sam rekla, zar ne? upita me kad se konobar udaljio. Nije! Nisam bio raspoloen raspravljati o sebi. Postavio bih vam jo jedno pitanje, ako doputate. Rije je o financijskim prilikama vaega brata. Moe li se rei da je bio bogat?

 Dobro je zaraivao i pristojno ivio, to je sve. Mi ne posjedujemo bogatstvo. Francois je imao kuu u Romegouxu, a ja je imam u Rennesu. Naslijedili smo ih od svojih roditelja, ali to je sve to su nam ostavili, nita vie. Zato vas to zanima? Tako. Traim odgovor na pitanja koja mi nisu jasna... Zato mi se dogaa da postavljam beskorisna pitanja. Dakle, vaem bratu nije bio potreban novac? Njemu uope nije stalo do novca. Kad ga je imao, bio je isti kao i u ranoj mladosti: troio je lako. A kad ga nije imao, opet je bio zadovoljan s malim, mogao je ivjeti tako rei ni od ega. Nadam se da me razumijete. Prilino. Oi su joj blistale od suzdranih suza. ao mi je to vam ne mogu rei nita korisno. Vjerujte mi da mi je jednako ao kao i vama. Od sino se Danielle Lagarde promijenila prema meni. Kao da vie ne vjeruje da sam ja ubojica. Uskoro smo se rastali. Zatraio sam hotelski raun. Posluznik mi je donio koveg. Ipak nisam odmah krenuo: zakljuao sam automobil pred hotelom i poao u policijski komesarijat. Zatekao sam Chervettesa koji me odmah primio. Stegao mi je ruku i dao znak da sjednem na stolicu nasuprot njemu. Razgovor sam zapoeo ja: Nisam mnogo otkrio. Kad bi se lako otkrivalo, policijski bi posao postao pravi uitak. No, da vidimo jeste li bar neto otkrili! Ispriao sam mu to sam razgovarao s Danielle Lagarde i s roditeljima svoje ene. Vaa je ena, dakle, iz materijalnih razloga odgaala rastavu ree. To je zanimljivo! Na nesreu, nisam uspio saznati nita potanje, meni to uope nije jasno. Smatrate li da roditelji vae ene znaju uzroke? ini mi e da zmaju. Priajte mi o njima. Poznajete ih dobro? Najvie ga je zanimao Helenin polubrat. Dok sam govorio, promatrao me sivim oima. Dobro ree na kraju. Sad se vraate u Pariz? Da. Poslovi ekaju. Da. Ali ne radi se samo o tome... Vjerojatno smatrate da je netko iz vae najue okoline upleten u zloin, da je ak sudionik ubojstva, zar ne? Naravno. Zar to nije i vae miljenje? Chervettes se nasmijei.

 Mi smo provjeravali, ali, na alost, nita nismo otkrili. to ste provjeravali? Pa, prije svega to su u odreeno vrijeme radili va ortak i namjetenice. Ali nita nismo otkrili. Ipak se vraam u Pariz. Vraate se u svoju kuu? Uope me vie ne privlai. Odluio sam da budem to dalje od te kue pune uspomena. Morao sam to prije prekinuti s prolou, smjestiti se negdje i nastojati stei nove navike. Imam telefonski broj vaeg ureda. Moete li mi dati adresu? upita me Chervettes. Paljivo ju je zabiljeio i stegao mi ruku. Pri tom je ustao. Vratio sam se pred hotel. Bio sam spreman krenuti prema Parizu. U asu kad sam palio motor zamijetio sam kako je iz hotela izala Danielle Lagarde. Ne osvrui se, krenula je prema policiji. Chervettes, oito, eli provjeriti sve to sam mu ispriao. To je posve prirodno. Uostalom, sam mi je rekao da je policijski komesar plaen zato da bude nepovjerljiv i da ne prima zdravo za gotovo sve to mu se kae.

16
Iz Dinana sam krenuo prije podneva, no u Pariz sam stigao tek neto poslije est sati. Promet na cestama bio je iv, a naroito je mnogo bilo kamiona koje je trebalo pretjecati. Popustio sam glupoj elji da se zaustavim u nekom gradiu na ruku. Nisam imao pojma da je ponedjeljak sajmeni dan. Iako su konobarice bile spretne, vladala je neopisiva guva i ruak se protegao u nedogled. Tako sam doao prekasno da bih se navratio u ured. Tada sam odluio da namjetenice posjetim pojedinano. To nije bila tako loa ideja, osim to e mi oduzeti vie vremena. Najprije sam krenuo u namjeteni stan koji mi je pribavio Jean Salignac. On i njegova kerka nemaju vlastitih interesa u cijeloj prii, pa im mogu posve vjerovati, to se ne bi moglo rei za ostale. Ali ipak u biti nepovjerljiv. Neto poslije sedam sati izaao sam da iz oblinje kavane telefoniram Marianni. im je telefon zazvonio, zauo se glas mlade ene. Halo? Ovdje Michel. Dobro vee, Marianne. ekala sam tvoj poziv. Kad si stigao? Prije jednog sata... Umjesto da razgovaramo telefonom, mogao bi doi k meni. Mogli bismo zajedno veerati!

 Ba sam se spremao da te pozovom na veeru. Nije potrebno... Imam dovoljno hrane, bar emo na miru pripovijedati. Dolazi? Ve idem. Stanujem na broju 24, stan B. To je na etvrtom katu, vrata lijevo kad izae iz lifta.

***
Na vratima me doekala srdanim smijekom. Stan je bio malen, ali predivno ureen. Svaka pojedinost odavala je istanani ukus. Mariunne je blistala ljepotom iako je bila odjevena u tamne hlae i svijetlu bluzu. Pijuckajui viski ispriao sam joj raagovore s komesarom Chervettesom, s Danielle Lagarde te Heleninim roditeljima i polubratom. Nije me prekidala. Gledala me plavim oima. I tako si sino prepustila svom ocu da mi kae istinu o planovima Helene i Francoisa Lagardea? Smatrala sam da e ti biti manje nezgodno da to sazna od tate. Kako to misli? Pa, mukarci se bolje sporazumiju o nekim stvarima... Uvjerena sam da ti je to saopio mnogo slubenije nego to bih ja mogla. Takav mu je posao, pa ima iskustva... Zar bi tebe takav razgovor zbunio, Marianne? Ona okrene glavu i neodreeno se zagleda u stranu. Pretpostavljam. Morala te pogoditi ve sama injenica da je tvoja ena odravala vezu gotovo cijelu godinu... Otpio sam jo gutljaj viskija prije nego to sam joj odgovorio: Zapravo manje nego to bi se moglo pretpostavljati,.. Kad o tom razmiljam, i sam se udim. Od poetka sam razmiljao o svom poloaju. Bilanca mojeg braka zapravo je porazna... A ipak, da me okolnosti nisu prisilile da o svemu hladno razmislim, toga sigurno jo dugo ne bih bio svjestan. A kad sam poeo razmiljati, sve je ukazivalo... Misli li da se radilo o dobrovoljnom sljepilu? Ne razumijem te posve. ene bi morale biti spretnije u tim stvarima. Vjerojatno i jesu osjetljivije na takve neosjetne promjene od mukaraca koji su vie robovi navike... U svakom sluaju, to se odnosi barem na neke ene... Na primjer, ti... A ja sam bio zadovoljan ivotom i nisam traio vie... Znai, od ivota ne trai mnogo. Michel! Iskapio sam do kraja viski i spustio au na stoli.

 Sada kad razmiljam o prolosti osjeam se nezadovoljnim. Tek sada pronalazim tisuu razloga koji su izazvali moje nezadovoljstvo. U tome je najmanje vano to to me ena varala. Zbilja glupo, zar ne? Ona se s mukom nasmijei. ini mi se da te razumijem. Neprekidno razmiljam o tome kako sam zapravo mogao trpjeti ivot u dvoje, a bili smo stranci! I sama si to doivjela, Marianne, ali ubrzo si shvatila... Nije odgovorila, ustala je i ponudila mi jo viskija. Hvala, ne pije mi se. Onda moemo za stol. Bacih pogled na runi sat, a Marianne to zamijeti. Zar ti se nekamo uri? elio bih vidjeti svog ortaka i slubenice izvan ureda, kako bismo mogli na miru razgovarati. Misli da e neto izvui? Vrijedno je pokuati. Nije li to opasno? Bila je zabrinuta, pa sam se nasmijao. Ne boj se! Smjesta u raskrinkati tipa koji me uvukao u guvu! Stol je bio prostrt u jednom kutu sobe. Na bijelom stolnjaku kristalne ae i srebrni pribor za jelo. Stol je bio postavljen neobino paljivo. Bilo mi je iskreno ao to sam morao otii. Na rastanku sam upitao: Kad te mogu ponovno vidjeti? Kad poeli... Dobro, prethodno u te nazvati. Pogodila je da pomiljam na ozbiljnu vezu jer je pocrveniela kad je odgovorila: To nije potrebno. Na te tri rijei mislio sam dok sam ekao dizalo. Osjetio sam kako me nakon svih briga prvi put obuzima ugodan osjeaj zadovoljstva.

17
Od Mariannina stana trebalo ini je samo nekoliko minuta do ulice Convention. U blizini je stanovala Claire Moragne. Postavljalo se pitanje: je li kod kue i je li sama? Pozvonih kod pazikue. Vrata otvori brkati ezdesetogodinjak. Na kojem katu stanuje gospoica Moragne? upitah ga. U drugom katu, vrata nasuprot stubitu. U staroj kui nije bilo dizala. Pourio sam stubama, stigao na drugi kat i ugledao troja vrata. Prioh oznaenima i naas zastadoh da oslunem. Iznutra se ula tiha glazba. Pozvonio sam.

 Tko je? zauh Clairin glas. Michel Boisseuil. Uzvik iznenaenja, zatim kljoxanje brave. Nisam vam se nadala danas, a najmanje ovdje usklikne moja tajnica. Uite. Oprostite to sam ovako odjevena... Imala je dugaku kunu haljinu i raspletenu dugaku plavu kosu. Doao sam kasno, znam... Uite pozove me jo jednom, zatvori ta mnom vrata i povede me u suvremeno ureenu sobu za dnevni boravak. Zadrao sam se u Dinanu dulje nego to sam mislio... Vi znate to se dogodilo, zar ne? Znam. Policijski inspektor doao je u ured. Da sam mogao otiao bih u ured jo prije zavretka radnog vremena, ali jo sam bio na putu. elite li da razgovaramo o poslovima? upita me smijeei se kao da se zabavlja. Ni govora. Sad su poslovi u drugom planu, neka se za njih brine Lozay. Plaite me! Njen smijeak postade jo iri. To je prvi put to me posjeujete! primijeti sjedajui u naslonja. Zbilja! To bi me mnogo vie veselilo bez izvjesnih okolnosti... To je takoer prvi put to mi dajete kompliment, ili barem neto to bi nalikovalo na nj. U njenu glasu osjeala se draesna podrugljivost.Sjedili smo u niskim naslonjaima, krilo njene kune haljine sklizne i otkrije dugake, krasne noge. Claire popravi odjeu bez pretjerane urbe. Gledao sam je napeto, a onda uzdahnem: ini se da nisam nadaren za dijeljenje komplimenata... Jednom mi se uinilo da nasluujem neto poput komplimenta. Bila je sigurna u sebe i u svoju ljepotu. U pogledu joj neto zablista. to da vam ponudim? upita me. Jeste li za konjak? Molim. Ustane, izvadi iz ormara dvije ae i bocu te ostade stajati uz mene dok je toila.. Bio sam pravi glupan, Claire. Ako dobro razumijem ree lukavo doli ste ovamo da vas tjeim. Ne sasvim. Zaudi se. Nije mi potrebna utjeha, ve se bojim samoe. Zato sam odluio da doem do vas iako je kasno. Ako sam pogrijeio, neu se uvrijediti budete li me izbacili. Ona odreno kimne glavom, pozorno me promatrajui. Niste pogrijeili...

Stajala je ispred mojeg naslonjaa. Zagrlih je oko pasa. Sjedne mi u krilo, pomalo ukoeno, zatim se opusti. asak zatim nagne se da dohvati ae, ali se nije izvukla iz mojeg naruja. eljela bih znati to mislite, cijenjeni gospodine efe. Molim vas, nemojte upotrebljavati takve titule jer u odmah pobjei. Odavde? A kako? Pogaajte! Ako otpijete iz moje ae, moda ete saznati. Polako prinese moju au svojim ustima. Sve sam je jae stezao. Claire je bila lijepa, zdrava, poeljna, a uz to je posjedovala i takvu senzualnost da nijedan normalan mukarac nije mogao ostati miran uz nju. Dok je pila, milovao sam joj butove. Mislim da sam otkrila! ree promuklim glasom. Kad sam ustao, ona odloi au. Nije se branila kad sam je privukao. I dalje me netremice promatrala iroko otvorenih oiju. U njima se jo nazirala sumnja. Spusti one kapke tek kad su se moja usta sasvim pribliila njenima. Zabaci glavu pruajui mi usne na poljubac. Strasno se priljubila u asu kad su nam se usne dotakle. Osjetih sve oblike njenog tijela. Milovao sam je, a ona se nije branila. Ovila je ruke oko mojeg vrata, a njena su usta odgovorila na moj poljubac. Ruke mi skliznue pod kunu haljinu koja je bila prostrana, a pojas se odvee sam od sebe. Ispod nje je imala samo laganu, kratku nonu koulju. Grudi su joj bile vrste i jake, koa njena, barunasta. Poe glasnije disati. Osjetih vrglavicu. Kad sam uao u sobu za dnevni boravak, opazio sam poluotvorena vrata. Nagaao sam da je tamo spavaa soba. Ne znam tko je od nas dvoje koga odvukao u krevet.

***
Glava mi je bila potpuno bistra nakon strastvenih zagrijala koji su mi donijeli tjelesnu smirenost, ali i moralno razoaranje. Da, Claire je bila lijepa i poeljna, ali ja je nisam volio. I zato, kad je elja jednom zadovoljena, to jo preostaje? Ne mnogo. Pa ipak, bila je divna partnerica, temperamentna. Leei uz mene, glavu je poloila na moju ruku. Nisam se micao. A to da je na njenom mjestu neka druga ena? Ne, nema smisla preputati se matanju. Zato da se alim na pustolovinu u koju sam uletio? Sve ide upravo onako kako sam elio. Da, kao to sam elio, samo mnogo lake i bre nego to sam pretpostavljao... Prema tome, ne treba postavljati prevelike zahtjeve. Nisam doao da traim ljubav, ve utjehu, kako je to i sama rekla. Vrata spavae sobe ostala su pritvorena, iz dnevne sobe prodiralo je jako svjetlo.

Kad sam osjetio da se Claire odmakla, okrenuh glavu. Ona se pomakne da mi bude blie. Nagne se nad mene. Pod svjetlom sam mogao vidjeti njene zelene oi i sjajan pogled. Njene usne sputale su se na moj obraz. Pribliavala se mojim usnama. Morao sam glumiti da sam oaran... To mi, uostalom, nije bilo teko. Moje ruke polako su se pribliavale njenim leima i bokovima. No, unato tome moje su misli bile daleko. U prvi as Claire kao da to nije zamjeivala, ve se sve vie pripijala. Tada kao da je neto zamijetila. Ukoi se. Michel, odjednom si tako daleko! promrmlja predbacujui. Odmakne se od mene i otro me stade promatrati. Uzdahnuh. |ao mi je, ne mogu tako brzo zaboravljati. Claire se uvrijeeno trgne. Mislite li na svoju enu? Odjednom mi se obratila sa vi, to je oznailo udaljavanje, mnogo vee od kretnje njenog tijela. Privukoh je ne obraajui panju na njenu ukoenost. Ne mislim na svoju enu, ve na njenog ubojicu. Na osobu koja je poduzela sve da na mene padne sumnja. U njenom pogledu zamijetih znatielju. Kako to? upita. znam samo ono to je bilo objavljeno u novinama. Inspektor nam nije rekao nita vie... Govorei u najgrubljim crtama,osoba koja je ubila Lagardea i moju enu privukla me na mjesto zloina anonimnim pismom. Tamo me udarila po glavi i ostavila sve tragove koji ukazuju da sam ja poinitelj zloina. Neto od toga znam. Ispriao sam joj jo neke pojedinosti. Ubojica je osoba koja dobro poznaje Lagardea i moju enu, ali to je jo vanije, mene poznaje toliko dobro da je predvidjela moje reakcije. Moda je rije o vie ortaka. Claire se pridigne na lakat i stade sluati. Nisam mogao da je ne gledam. Tijelo joj je bilo divno, grudi zanosne, struk tanak, noge savrene. Taj ortak mogao bi biti netko od nas u uredu, ako uope postoji? Lako je mogue. Zato je inspektor i duao zahtijevajui da ispriamo to smo radili u vrijeme zloina? Svakako. eljeli su provjeriti je li itko mogao otii do Saint-Maloa, ubaciti pismo na potu i vratiti se. No, policajci vjeruju da si neduan, zar ne? Uzdahnuh, iskriviti lice i odgovorili: Nemaju ba obiaj da se povjeravaju bilo kome, a najmanje nekome tko je osumnjien... A kad neto kau, onda je to dvosmisleno. Dakle, ured! ree.

 Jesi li zamijetila kakvu udnu pojedinost? Ona sagne glavu. Znai da si samo zato doao k meni. Kako sam bila luda da to odmah nisam shvatila. Glas joj postade leden i odgurne me kad sam joj se pokuao pribliiti. Zato sad odjednom izigrava ludicu? S kime bih mogao razgovarati o svojim brigama osim s tobom? Vidjelo se, oigledno je i sama eljela da u to povjeruje. Nije se branila kad sam je opet privukao. Ne bih eljela biti budala. Michel. Ipak mi nije uzvratila na moje prve poljupce i njenosti. Stisnula je usnice. No, potom se opustila. Zagrli me strastveno. Osjetio sam da se u njoj opet budila elja. Nisam, naravno, ni ja bio neosjetljiv prema njenom zanosnom tijelu, ali su mi se misli i dalje grevito rojile. Grlio sam je njeno, uvjeren da ne zamjeuje kako sam odsutan. Poslije, dok je leala kraj mene, disanje joj je postajalo sve ravnomjernije. Ne, zaista nisam bio ponosan na ulogu koju sam igrao! Prije nego to sam pozvonio na njena vrata nisam bio svjestan posljedica, mislio sam samo na cilj koji me doveo ovamo. Smatrao sam je koketnom, slobodoumnom djevojkom. Moda ona i jeste takva. Ali njene rijei to mi ih je govorila, dokazuju da je osjetljivo bie s iskrenim osjeajima. Zar je sve shvatila ozbiljno, a ja sam samo glumio? vrsto sam obeao samome sebi da u biti paljiv kako je ne bih povrijedio.

18
Mali sat na polici kraj kaua pokazivao je pola jedan. Claire je bila u kunoj haljini, a ja sam bio odjeven. Zapalili smo cigarete. Claire je ponovno napunila ae konjakom. Nisam znao kako da zaponem razgovor. Kad sam prvi put zapoeo, povrijedio sam je. Sada je uporno utjela, pa sam nehotice poeo razmiljati nije li upletena u zavjeru. Od sumnje ostala je samo sjenka, gotovo sam se stidio te misli, ali sam bio u takvom poloaju da sam se mogao oslanjati samo na dokaze i vrste injenice koje donose sigurnost. Claire sjedne i nagne se prema naprijed kao da eli skrenuti moju panju na svoj dekolte. U jednoj ruci je drala au, u drugoj cigaretu. Neprekidno razmiljam o onome to si maloprije rekao ree. I? upitah. Osjetih iskreno olakanje to je sama pokrenula razgovor.

 Koliko god mislim, iskreno ti kaem da ne mogu prihvatiti misao da je Philippe Lozay igrao u tome bilo kakvu ulogu. Njemu pristaje da radi male podvale jer voli laku zaradu. |enskar je. Ali on ne voli rizik. Male podvale, to znam... Ve sam se uvjerio da ne pati od pretjeranog poslovnog potenja... Nisam znao da je enskar... Dobro se krije! Claire se nasmije. Ne preda mnom. to? Zar ste ti i on... Ah ne usklikne. Pokuavao je neto kod mene u vie navrata. Imala sam muke da ga uvjerim kako nema nikakve nade da e mi pasti u naruaj. Napokon je prestao navaljivati... Odloi au na stol, pa njeno ree: Lozay ti nije ni do koljena,.. On, Michel, koliko smo vremena izgubili zbog tvoje nepoduzetnosti! Ponovo me obuze strepnja. Zar e se ozbiljno zaljubiti. Kako da postupim? to da radim da je ne povrijedim ako je iskrena? Gledala me njeno se smijeei. Da se vratimo Philippeu Lozayu. On je previe samoiv i voli udoban ivot. To sam i ja mislio, zato kimnem glavom. Preostaje Jeanne Perigny! nastavi Claire. Pripalih novu cigaretu, netremice gledajui Claire. Danas me neto zaudilo... Jeanne je obino strahovito povuena, diskretna... A veeras, kad smo izlazile iz ureda, upitala me jesi li mi se javljao... Pa, s obzirom na to da si moja tajnica to ne bi bilo tako udno... Da... ali ona je pretpostavila da si mi se javio direktno... Nisam elio pokazati koliko me to zanima, pa ponovih. Direktno? Zaudila sam se zbog njenog pitanja. Ona mi je objasnila doslovce ovako: Mislila sam da postoji neto meu vama... Vjerovala sam da vas privlai... Iz njenih usta uti tako neto zaista je udno! To uope nije u njenom stilu... Ipak je to veoma slab trag. Claire ugasi cigaretu u pepeoniku, pa me pogleda pobjedonosno se smijeei. Ali to nije sve! S obzirom na Jeanninu zatvorenost uvijek sam je zamiljala kao ukruenu usidjelicu. Zar nije takva? Jedne subotnje veeri bila sam u kinu. Kad sam izala i krenula prema stanici metroa Madelaine, odjednom ugledah Jeanne kako izlazi iz simke koju je vozio mladi od dvadeset i pet godina otprilike. Pa ene izlaze iz automobila koje voze mladii. Claire se nasmijei. Da, ali ako se ena o kojoj je rije pribliava etrdesetoj i uz to se strastveno ljubi s vozaem automobila, mladiem mlaim od sebe vie od deset godina, pa kad

se ta ena zove Jeanne Perigny koja izigrava usidjelicu, onda to izaziva znatielju... Utoliko vie to se nije radilo o formalnom poljupcu, vjeruj mi! To izazove i moju znatielju. Ni ja nisam mogao zamisliti Jeannu kako se strastveno ljubi na javnom mjestu s mladiem. Nisi joj pristupila? To bi bilo indiskretno, nastojala sam da me ne vidi... To me se ne tie, i do danas nisam to nikome ni spomenula. Jesi li dobro vidjela tog mladia? Jesam. Imala sam za to dobru priliku. Jeanne je, naime, krenula u metro, a mladi je naas izaao iz automobila da kupi novine. Moe li ga opisati? Zaueno me pogleda, ali odgovori : Visok je oko metar osamdeset... po prilici je graen poput tebe... ima i tvoje uspravno dranje... Odjednom prasne u smijeh kao da joj je neto palo na pamet, pa ree: Kao da si tip mukarca koji se svia Jeanni! Meni nije bilo do smijeha. Pokuavao sam taj opis usporediti s opisom ovjeka kojeg su opazili zaljubljenici u Romegouxu, ovjeka koji je izvrio dvostruko ubojstvo, a nalikovao je stasom na mene. Tu vanu pojedinost nisam spomenuo Clairi. U novinama nije bilo ni rijei o svjedoenju zaljubljenih, a komesar Chervettes naredio mi je najstrou diskreciju i zabranio da bilo kome spominjem svjedoke. Kada se dogodila ta scena, kojega si dana vidjela Jeannu s ljubavnikom? Vie ne znam u svibnju ili lipnju... Prije bih rekla u lipnju jer sam potkraj tog mjeseca ila na dopust, a to je bilo neto prije toga... Neko je vrijeme utjela razmiljajui. S obzirom na to da je Jeanne meni rekla kako sumnja da ja podravam vezu s tobom ree ja u joj spomenuti tog mladia... Bit e zanimljivo vidjeti kako e reagirati. to misli? Nemoj, molim te, previe navaljivati... Spomeni to usputno... Inae e biti previe oprezna... Ispio sam konjak. Spremao sam se da ustanem i uzmem kaput koji je visio prebaen preko naslona stolice. No Claire je bila bra. Sjedne na moja koljena. Mora otii? Ve je jedan sat nou... A kod tvog pazikue raspitivao sam se gdje stanuje... to e biti s tvojim dobrim glasom? Fukam na to to misle o meni... Nasloni elo na moje, a izrez kune haljine sve se vie otvarao. Mora rano u ured... Samo se nasmijei i zavue ruku pod moju koulju.

 Pa, spavat emo... makar malo... Kuna haljina se otvori otkrivajui prekrasna bedra. Claire se priljubi i proape mi na uho: Pomisli samo na to da moramo nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Ako ode, morat u pomisliti da si doao samo radi informacija...

19
U pola devet drugog jutra izali smo iz zgrade. Claire se zaista nije osvrtala na to to bi netko mogao rei. Uope se nije zbunila kad smo prolazili pokraj pazikue koji je istio stubite, ak mu se nasmijeila. Kad emo se vidjeti veeras? upita me kad je sjela u moj automobil. Sumnjam da u biti slobodan prije deset sati. Moram na veeru s prijateljem svog oca... Nisam joj spomenuo Mariannu, naravno. Zajedno smo se vozili samo kratko vrijeme. Kod prve stanice metroa Claire me zamoli da se zaustavim. Samo mi kratko stisne ruku i brzo izae. Bez posebnih dogovora sloili smo se da ne bi bilo pametno da je pratim do ureda, gdje bi nas mogli zamijetiti Jeanne Perigny ili Philippe Lozay. Krenuo sam dalje, no kako je u to vrijeme promet uasan, dugo sam vozio do svoga novog stana. Bilo je ve devet sati i deset minuta kad sam gurnuo klju u bravu. Nisam se ba sjajno osjeao, pa sam krenuo ravno u kupaonicu da se pogledam u ogledalo. Lice mi je bilo izduljeno, oi umorne. Nije ni udo. Kao to je Claire rekla: spavali smo malo, sasvim malo... Odustao sam da se obrijem, samo sam se istuirao. Ionako nisam imao vanijih poslova, pa sam odluio da se poteno odmorim. Odoh u spavau sobu.

***
Neto iza podneva bolje sam se osjeao. Ruao sam u restoranu i otiao u svoj stan. Naa dvorkinja Yvonne nije znala kako da se dri prema meni. Doao sam po stvari objasnili joj. Slijedeih nekoliko dana neu se zadravati ovdje... A to e biti s potom, gospodine? Svakog dana javljat u vam se telefonom. Dala mi je dva pisma i nekoliko tiskanih oglasa koje je nala u potanskom sanduiu. im je izala, nestrpljivo otvorih pisma i brzo ih proitah. Nita!

Odoh u spavau sobu i otvorih veliki ormar sa svojom odjeom. Odabrah nekoliko najnunijih odjevnih predmeta i poloih ih na krevet. U ovoj sam se sobi osjeao krajnje neugodno. Sve me podsjealo na Helenu. Ona je sama odabrala namjetaj za spavau sobu. dogovarala se o boji zidova, slagala sitnice... Helena! Sve sam jasnije osjeao kako se udaljuje od mene. Dalek mi je i ivot koji smo vodili zajedno, a zapravo smo bili tako malo zajedno, i koji mi iz asa u as izgleda sve udniji. Pooh po dva velika kovega. Yvonne se ponudi da mi pomogne, ali meni je bilo drae da ostanem sam. Na brzinu potrpah stvari u kovege. Ako nita drugo, sad sam raspolagao s pristojnom odjeom koja je bila vie u skladu s mojim poloajem. Djevojka me otprati smijeei se, zadovoljna to e slijedeih dana biti sama, bez posla i nadzora. Onda, do vienja, Yvonne. Sutra u vam se javiti. Nakon toga krenuh u ured. Najprije naioh na Claire. Slubeno smo se rukovali kao da se nita nije dogodilo. Samo razmijenismo zavjereniki pogled.Zatim se sretoh s Jeanneom Perigny. Uspjelo mi je da se prema njoj ponaam pristojno i prirodno. Obratila mi se s nekoliko otrcanih rijei. Nakon toga krenuh u ured Philippea Lozaya. Nije me uo kada sam doao. Moj ortak imao je etrdeset i pet godina, dakle dobrih desetak godina bio je stariji od mene, ali doimao se jo starijim. Duguljasto lice bilo je puno bora, kosa proarana sjedinama. Jedino mu je stas bio mladenaki. Lozay naglo ustane kad me ugleda. Pouri mi ususret. Michel, uasnut sam tragedijom koja vas je snala. Ako vam u bilo emu mogu pomoi... Hvala, Philippe, zasad mi nije potrebna pomo. Samo bih vas neto molio. Izvjesno vrijeme neu raditi. Vi ete morati... On me smjesta prekine. Ali, to je sasvim prirodno... Moda bi vam rad pomogao u boli, ali vi sami najbolje znate to ete uiniti. Doao sam da vas vidim... da raistimo neke stvari. Razgovarali smo poslovno etvrt sata. Zatim me Lozay isprati do izlaza. Unato svemu to mi je Claire ispriala, nikako nisam mogao zamisliti inovnicu u ulozi ortaka u zloinu. Istina je, dodue, da najgori pokvarenjaci izgledaju potenije od pravih potenjaka i da ucjenjivai najprije veoma lako pridobiju povjerenje svojih rtava. Zato, dakle, po toj logici,i najokorjelije usidjelice, koje nalikuju na prezrene djevice, ne bi mogle voditi mnogo uzbudljiviji ivot nego to te doarava njihova vanjtina? Odoh u svoje privremeno obitavalite da smjestim stvari u ormar i ladice. Presvukoh se. Umjesto laganog odijela za izlet odjenuh tamno odijelo, a zatim se kritiki pogledam u veliko ogledalo u predsoblju.

Tono u sedam sati telefonirao sam iz iste kavane kao i sino u Mariannin ured. Brzo sam je dobio. Halo? Dobro vee, Michel, Prepoznala sam ti glas. Onda, kako je? Tako-tako. Jesi li to otkrio? Jo uvijek nita odreeno... No, moda bi neto moglo iskrsnuti. Telefon iskrivljuje Mariannin glas, ipak mi se ini da nije tako ljubazna kao sino. Doao si kui veoma kasno? Oko dva... Zato sam danas ujutro dulje odspavao... O tome emo uskoro u miru porazgovarati. Objasnit u ti... ao mi je, Michel, ali ne moemo se vidjeti. Tata me pozvao na veeru, kako to obino ini svakog tjedna. Nisam mogla odbiti. Ah! Po njenom glasu ne bi se reklo da joj je ao, no ja sam uistinu bio razoaran. Sino, kad sam bio kod nje, nije spominjala taj poziv. Moram prekinuti, Michel. Da nije zazvonio telefon ve bih otila. Dobro, onda u te nazvati sutra. Mogu li? Naravno. Do vienja, Michel. Polako sam izaao iz telefonske govornice. Bio sam nezadovoljan, osjeao sam se loe. Otac? To je samo izgovor! Pa bili su zajedno u nedjelju! Da su se dogovorili, Marianne bi mi to sino spomenula. Cijelo poslijepodne nisam mislio ni na to drugo ve samo na sastanak s Mariannom! Stalno sam pogledavao na sat. Kad bih nazvao kuu Jeana Saiignaca, sigurno bi odgovorili da Marianne tamo nema. Ta mi je misao zagorila samotnu veeru. Naas me spopadne elja da odem ravno do Claire. No odmah sam odustao. Rekao sam joj da se ne moemo veeras vidjeti jer imam poziv na veeru s prijateljem svog oca. Nisam htio spomenuti Mariannu da se postane ljubomorna. Osim toga, ne bih elio da steknemo zajednike navike koje bi zauzele previe vano mjesto u njenom ivotu. Neizbjean rastanak time bi postao samo jo tei. No, postojao je jo jedan razlog: sastanak s Claire samo je nain da popunim prazninu nakon Mariannina odbijanja. Obuze me elja da provjerim Marianninu ispriku. Nakon veere kupio sam eton i otiao u telefonsku govornicu. Nazvao sam Jeana Saiignaca. Javio se on. Onda, Michel, ima li kakvih novosti? upita me. Marianne vam nije rekla? Vidjet u je tek sutra o podne.

Iako sam upravo to i mislio, izjava me pogodila. No potrudio sam se da prirodnim glasom ispriam sve to se dogodilo. Jeste li vidjeli vlasnika stana u koji ste me strpali? Jesam. Moe ostati koliko hoe. To mi odgovara jer se sigurno neu vratiti u svoj bivi stan. to se tie novanih pitanja... Advokat me prekine. To emo razmotriti kad se budemo sreli. Da li ti odgovara preksutra, za ruka? Dakle, u utorak. Doi k meni. Bit u kod kue najkasnije u jedan sat. Pozdravili smo se. Nakon razgovora sjeo sam za svoj stol i udubio se u misli. Marianne, dakle, nije rekla istinu. to to dokazuje?! Da je njen prijatelj bio odsutan i da se vratio prije nego to je oekivala... Marianne mu daje prvenstvo, i to je sasvim prirodno. Ona ima apsolutno pravo da raspolae sa sobom... Ako je tako, zato jo uvijek osjeam strepnju? to me to mui? Moda ljubomora?

20
Polako sam se penjao stepenicama do Clairina stana. Zaudilo me to su kljuevi u vratima. Ipak sam pozvonio. Nije se pojavila. Bilo je deset sati i sigurno me ekala. Ponovno sam pozvonio, dulje. Jo sam neko vrijeme ekao, onda sam okrenuo klju ubravi i uao. Malo predsoblje bilo je mrano, no soba za dnevni boravak bila je jarko osvijetljena, udno! Tada mi je palo na um objanjenje: Claire je sigurno otila nekoj susjedi, pa je ostavila kljueve u vratima da bih mogao ui. Osvrnuh se. Nigdje nikakva papira, nikakve poruke koja bi objasnila njenu odsutnost. Okrenuh se prema spavaoj sobi. Vrata su bila otvorena, no tamo je vladala posvemanja tama. Uoh i upalih svjetlo. Jedva suzdran krik uasa. Claire je leala uz podnoje kreveta. Lice joj je bilo plavo, iskrivljeno posljednjim grem, oi iskolaene. Na vratu su se jasno vidjeli tragovi. Zadavili su je... Nekoliko trenutaka morao sam skupljati hrabrost da joj se pribliim. Nagnuh se nad to tijelo bez ivota i dodirnuh ga. Koa joj je bila jo topla. Nije dugo mrtva. Osvrnuh se. Zamijetih razbijenu vazu, prevrnutu stolicu. Znai, borila se... Vratih se u dnevnu sobu. Tu je sve bilo u redu. Opet odoh do Claire. Tek sada zamijetih: bila je odjevena u prozirnu svijetloplavu spavaicu i istu takvu kunu haljinu. ekala me...

Shvatih u kakvom sam poloaju. Moram se smjesta izvui iz ove zgrade, to bre, prije nego to me netko otkrije. Naravno, ako pobjegnem, neu se spasiti od neprilika. Dobit u moda samo malo na vremenu. Mojih otisaka prstiju ima posvuda u stanu, a nemam nimalo nade da ih izbriem. Ipak se iuljah. Za sobom zakljuah vrata stana i kljueve spustih u dep. Sioh tiho stepenicama pazei da me ne vide. Pazikuu sam vidio kroz staklena vrata njegova stana. Bio je okrenut leima, buljio je u televizor. Uskoro se naoh na ulici. Automobil je bio parkiran pedesetak metara daleko. Pourih prema njemu. Tek kad sam krenuo malo odahnuh.Znao sam da e me ve sutra pozvati na policiju. Ovaj put me nije uhvatila panika. Pokuah hladnokrvno razmiljati. No, teko sam uspijevao. Pogodila me smrt Claire.Poklonila mi je jedne noi sve, vie nego to sam mogao poeljeti.A sada je mrtva.Da nisam otiao k njoj, Claire mi ne bi pripovijedala o Jeanni Perigny, ni o mladiu kojega je vidjela s njom u drutvu. Za radnog vremena Claire je sigurno ispitivala svoju kolegicu. Je li ju to stajalo ivota? Kad sam sjeo za volan, znao sam kamo moram poi. Krenuh prema Place Blanche. U blizini je stanovala Jeanne. Uzalud sam pritiskao zvono na njenim vratima u petom katu skromne zgrade. Nitko se nije javio. Nije bila kod kue. Zar je otila sa zloincem? Ni naas nisam pomislio da bi ona mogla biti ubojica. Claire je bila mnogo jaa od nje. ekao sam jo asak na stubitu, a zatim polako krenuh. Na ulici opet stadoh. Odluih da se ne udaljujem. Pripalih cigaretu. etao sam gore-dolje pred Jeanninom kuom.Pripalih treu cigaretu na opuku druge. Kad sam i nju dopuio, odluih da krenem. Moja krivica je bila teka. Morao sam znati da e Jeanne osjetiti opasnost im je Claire pone ispitivati... Sjedoh u auto i odvezoh se na Montparnasse da se umijeam u gomilu u nekom lokalu. Usred galame osjeao sam se osamljeniji nego ikada. Bila je to samoa koja e uskoro postati nesnosna. Sada sam je jo podnosio kao neto neizbjeno. ak nisam osjeao ni zavist prema ljudima koji su se mogli smijati, zabavljati se... Sjedio sam odgaajui as odlaska. Napokon sam se odluio da krenem. Sjedoh u atumobil i krenuh prema stanu. Smjestih automobil na parkiralite i pooh prema dizalu. Pred njim su stajala dva ovjeka: jedan visok i suh, drugi manji ali iri u ramenima. Michel Boisseuil? upita me vii. Da. Pretpostavljao sam o emu se radi, zato se nisam zaudio kad je drugi rekao:

 Policija. Zato ste me ekali? upitah glasom koji nije bio toliko siguran kako sam elio. Moramo s vama razgovarati. Moramo vam postaviti gomilu pitanja. Dobro, popnimo se. Ne! Vi ete poi s nama na policiju. U ovo doba noi? Vii se nasmijei. Naravno, vi moete i odbiti. Mi emo se povui, ali samo zato da bismo dobili zalet za bolji skok, a onda emo biti manje utivi. Ne pada mi na pamet da odbijem. Lijepo! Smjestili su me na stranje sjedalo tamnog automobila, uz mravog inspektora. Onaj drugi je vozio.

21
Prozori su bili neprekidno zatvoreni, a ured je bio zaguljiv od dima. Pitanja su pljutala... Moja pria naila je na sumnjiv prijem. Inspektori su mi neprekidno postavljali nove stupice, nadajui se da u odgovoriti drugaije nego to sam ve odgovorio. Vrebali su, hvatali svaku rije,boju glasa. Zato niste obavijestili policiju im ste otkrili ie? Namjeravao sam to uiniti sutra preko gospodina Chaillea. Prethodno sam elio vidjeti Jeannu Perigny... Kad god sam ponovio to objanjenje, oni su se samo nasmijali.Ve deseti put odgovarao sam istim rijeima na isto pitanje. Kako nije odmah uslijedilo novo pitanje, uspio sam upitati: Kako ste otkrili le? Onaj vii sad sam znao da se zove Muron odgovori preko volje: Telefonska prijava. Neki je ovjek javio da je uo buku u stanu gospoice Moragne. Dodao je da je zamijetio nekog mukarca koji je izjurio iz stana i istrao na ulicu. Nasmijah se. Naravno, dostavlja vam se predstavio, zar ne? Promrmljao je neto poput Retaut, Rebaud ili Redaud... Ako ste nali stanara u kui ije je ime koliko-toliko slino, bit u oaran. Muron slegne ramenima. Najslinije ime nosi neki Bertaudaud, no ovjek tog imena je djedica od sedamdeset pet godina, gluh kao top.

Shvatio sam zato policajci nisu odvie otri sa mnom. Mogli su mi predbaciti jedino to to nisam smjesta obavijestio policiju o zloinu. Kako ste uli u stan? upitah. Bio je dovoljan komad ice jer niste zakljuali, ve ste vrata samo povukli... I odmah ste znali da sam to bio ja? Hja, Claire Moragne je bila sekretarica Michela Boisseuila. To je pobudilo znatielju, priznajte. Nije nam trebalo dugo da doemo do vae fotografije... Pazikua vas je smjesta prepoznao i objasnio da ste proveli cijelu no kod rtve... Osim toga, jedan brani par vraao se iz kina u asu kad ste izlazili te kue. Zamijetili su da se urite... Ja nikoga nisam vidio. Vraali su se automobilom i polagano su vozili kraj kue traei mjesto da parkiraju. Prisjetio sam se automobila, ali onda su me zanimali samo pjeaci. Tada mi se obrati onaj drugi, iri, koji se zvao Coivert. Vi ste ili mali lukavac koji se voli igrati vatrom, pa e na kraju opriti prste, ili vas je netko gadno uzeo na zub. Ako je Claire zaista poela ispitivati Jeannu. kako je namjeravala... To smo ve uli... znamo... promrmlja Muron. Va poloaj bio bi mnogo Jasniji da ste nas odmah pozvali. ta e vam gospodin Chaille? Pa, od samog sam poetka sam s njim u vezi... Osim toga, htio sam da Jeanne progovori... I to tako da je ljubazno zamolite neka vam se povjeri? Pogledah na sat. Ve je pet sati ujutro. I inspektorima je dojadilo to natezanje od kojeg nitko nije imao nita. Muron zakljui da se sve to prekine. Gazda e biti ovdje oko devet. Moram li do tada ekati? Pa, nee vam biti mnogo gore nego negdje drugdje. U to sam sumnjao, ali nisam nita rekao jer je bilo jasno da se nee predomisliti.

***
Bio sam u pravu. Pokazali su mi leaj koji je bio sasvim neudoban. Ipak sam malo odspavao. Tek u pola jedanaest odveli su me neobriianog i u zguvanu odijelu pred komesara Dampierrea. Tamo sam zatekao inspektore Murona i Coiverta koji su izgledali neto bolje od mene. Dampierre je imao pred sobom hrpu papira koje je toboe pregledavao. Pogledah ga malo bolje: etrdesetogodinjak sportskog izgleda. Shvatih da se u toj hrpi papira nalaze izvjetaji inspektora i zapisnik s mojeg sasluanja.

Postavi mi jo jednom sva pitanja na koja sam satima odgovarao. Je li obavijeten gospodin Chaille? Gledao me hladno, a zatim odgovori: Da, saznao je. Ipak, istragu vodim ja. A gospodin Jean Salignac? Gle, shvatili ste da ste u takvu poloaju da vam je potreban advokat? Ne treba mi advokat, elim da zna to se sa mnom dogaa. Imam na to pravo, zar ne? Preporuio bih vam da manje govorite o svojim pravima, Boisseuil. Ja govorim o dunostima. Moja je dunost da rasvijetlim taj sluaj. Ukazao sam vam na trag. Jeanne Perigny bila je kod svog brata koji ima kavanu blizu trga Bastille. Tamo je dola oko osam sati i otila tek oko ponoi. To je provjereno... Pa ja ne mislim da je poinitelj ona, ve njen prijatelj. Ona je osigurala alibi. To je na posao. Ali mene se tie! Ja sam ve nekoliko dana na udaru. Nije se potrudio da mi odgovori. Otkad je bila ubijena vaa ljubavnica? Od preksino. To je sigurno proitao u izvjetaju svojih potinjenih. Dampierre izjavi: Vi ste je mogli ubiti zate to je znala previe toga o vama, moda neto vrlo nezgodno? Da, i s tom namjerom najprije sam se kod njenog pazikue raspitivao gdje je njen stan i drugo jutro izaao javno s njom na ulicu kako bi me svi dobro zapamtili... Osim toga, i bez toga sumnjivog telefonskog poziva vi biste na kraju doli no mene jer je stan pun mojih otisaka prstiju, to mi je odmah bilo jasno. Nisam skrivao loe raspoloenje no to nikoga nije uzbudilo. Skinite kaput zapovjedi mi komesar trljajui one kapke jer mu je dim cigarete iritirao oi. Zato? Uinite to sam rekao. Skinuh kaput. Zavrnite rukave koulje, pokaite nadlaktice. Claire je ogrebla svog napadaa? upitah pun nade dok je komesar razgledao moje ake, nadlanice i nadlaktice. To, na alost, ne moemo sa sigurnou tvrditi. Tek pretpostavka... Nakon toga sve je bilo brzo obavljeno. Potpisao sam izjavu i mogao sam otii. Ako budete naputali Pariz, nemojte zaboraviti da me o tome obavijestite! ree mi Dampierre.

22
Mogao sam telefonirati prije, jer sam s policije otiao oko podneva, no nisam elio odmah nazvati Jeana Salignaca. Marianne je trebala s njim objedovati. ekao sam da ode od svog oca. Kako je rekla u nedjelju, mukarci otvorenije razgovaraju meusobno kad su sigurni da nijedna ena ne moe uti o emu je rije. Chaille me o svemu obavijestio jo prije podne ree mi advokat im Je prepoznao moj glas. Predloio bih ti da tokom dana pokuamo sakupiti to vie podataka pa da se naemo naveer. Ima li to protiv toga? Nita, naravno. U redu. Onda do vienja, veeras, Michel. Nakon toga kupio sam nekoliko novina. O smrti Claire bilo je govora samo u jednom veernjem listu. Moje je ime spomenuto samo jednom zato to je kod mene radila. U trinaest sati otvorio sam radio da ujem vijesti, ali dali su samo kratku vijest o zloinu. Poeo sam hodati gore-dolje po stanu. Tolike su me stvari muile da nisam mogao sjediti na miru. I savjest me grizla. Claire! Da nisam barem otiao k njoj! To me ujedno i najvie ljutilo. Iako zasad malo potisnuto, ostalo je osnovno pitanje: tko je ubio Helenu? Kako se odvija istraga? Jesam li u jo to upleten? Negdje u podsvijesti muila me Mariannina sinonja izjava kojom me odbila da se vidimo. Tako proziran izgovor! Stotinu puta uvjeravao sam samog sebe da se ponijela posve prirodno, no i dalje sam se muio. Prisilio sam se da otjeram sve te brige. Sjeo sam za stol pokuavajui rijeiti tu zagonetku. Ali mi se uinilo da je odvie komplicirana sa moju jadnu, izmuenu glavu. Opet sam stao etati gore-dolje po malom stanu. Odjednom sam osjetio umor. Prole noi uope nisam bio u krevetu. Jedino sam odspavao koji sat na policijskom krevetu. Ako i ne uspijem zaspati, bolje da se prevrem po krevetu nego da hodam od zida do zida. Probudio me zvuk zvonca na vratima. Na brzinu navukoh kuni ogrta. Idui prema vratima zagladih kosu. Na vratima je bio Jean Salignac. Malo zaueno me promatrao: bio sam u pidami. Onda, jesi li se odmorio, Michel? Prilino. Dao mi je svoj mokar kiobran. Znai, poela je padati kia. Kako bi bilo da natoi viski? ree dok se s uzdahom sputao u naslonja. Zar e mi trebati? Donosite mi loe vijesti?

 Ne, ne. Predlaem da popijemo u ast tvoje sree. Znai, mene prati srea! rekoh sumnjiavo. Naravno, u izvjesnom smislu. Dampierre ti je naredio da se skine. Nije naao nikakvih ozljeda ni na tvojim rukama ni na licu. Ali komesar je bio neodreen... Da, jer jo nije imao lijenike izvjetaje. Autopsijom je ustanovljeno dosta zanimljivih stvari. Meu ostalim i tragovi koe i krvi pod noktima Claire... Otiao sam po viski i sodu. Natoih u ae. Dakle, za moju sreu! podigoh au. Je li te ta smrt veoma rastuila? Pogodila me. Claire je ubijena mojom krivicom... Otprije sam vjerovao da osjea izvjesnu slabost prema meni... a elio sam je navesti da progovori... Nisam pri tom birao sredstva... A rezultat znate... Jean Salignac me zamiljeno promatrao. To je odvratno. Nisam ni uzdahnuo. Od samog poetka znao si da ta veza nema nikakve budunosti? Svakako. No Claire je moda mislila neto drugo... Jesi li joj to obeavao? Nita. Uostalom, ona nije nita ni zahtijevala. Moda je gajila neke nade... To nije sigurno. Na sreu. Ipak je previe ozbiljno shvatila ulogu detektiva u elji da mi pomogne. Zacijelo se zaletjela pred Jeannom... Jean Salignac vrtio je au u rukama, ali jo nita nije otpio. Ree: U izvjesnoj si mjeri pogrijeio. Ali ipak nema smisla da sebi natrpa na glavu osjeaj krivnje. ak i u sluaju da se imeu tebe i Claire Moragne nita nije dogodilo, moda bi ona sama od znatielje zapoela taj razgovor koji ju je odveo u smrt... utio sam. Odvjetnik je neko vrijeme takoer utio, ali kad je vidio da ne odgovaram, nastavi: Ako te tono razumijem, postoji veza izmeu te Jeane Perigny i tvoje ene. Kakva bi mogla biti ta veza? Postoji samo jedna osoba koja bi se dala u to uplesti: Helenin polubrat Serge. Radio je u mojem uredu prije etiri godine, pa je prema tome poznavao Jeannu... Ali on je u vrijeme kad je zloin izvren bio u panjolskoj i doao je iz Andaluzije kad je saznao za Heleninu smrt. To je provjereno. Serge Chambon bio je u panjolskoj. Duboko uzdahnuh. Sigurno sam izgledao tuno jer on ree: Nema smisla stalno prevakavati jedno te isto... A to mi drugo preostaje? Uostalom, ionako nemam drugog posla osim da se grizem ili da spavam... A kako ne mogu cijeli dan spavati...

Prinese au k ustima i otpije. Uinio sam to isto. Naravno, preostaje mi jo jedno: mogao bih se opijati, ali za to nemam nikakve volje... Jean Salignac ustane, poto je prije toga odbio jo jedno pie. Do vienja sutra ree uzimajui kiobran. Doi u jedan sat. Imat emo vremena za razgovor. Kad je otiao, krenuo sam prozoru. Prestalo je padati. Zato da ostanem ovdje? Vie nisam umoran, dosta mi je kunog zatvora. Odijevao sam se polako, motajui se po stanu samo da potratim to vie vremena. Upravo sam otvarao ulazna vrata kue kad se gotovo sudariti s Mariannom koja je ulazila. Krenuo si na veeru? Ne, u etnju. Zaista ljubazno od tebe to si me dola vidjeti... Pretpostavljam da si ila k meni? Morala sam kad mi se nisi javio telefonom kako smo se dogovorili... Moda je zato malo uvrijeena, moda je zato i tako hladna. Pa, sino mi se inilo da sam suvian rekoh kad smo krenuli niz cestu. Jednostavno nisam osjeala elju da te vidim objasni kratko. To se i vidjelo prema nainu na koji si sa mnom razgovarala. Sada bar znam na emu sam. Marianne je iskrena... Sve to moglo bi biti zabavno da nema tog osjeaja koji me mui. Krzmao sam da li da joj telefoniram... Moda bi ak i popustio napasti. A ti si bio toliko uporan da kod tate provjeri jesam li ti lagala? Provjerim? To ne bih ba tako nazvao. Rekao mi je to usputno. Vladao sam se neusiljeno. Nisam je gledao, ali sam iz prikrajka vidio da je podigla glavu i da me gleda. Poele su padati rijetke kapi. Ne bi li bilo dobro da se sklonimo u kavanu? To me ni najmanje ne privlai. Moda e prestati. Ipak smo se sklonili pod izboeni balkon jer se kia pretvorila u pljusak. Kia je prekinula razgovor. Marianne nastavi: Da sam znala kako si danas zabavan, ostala bih kod kue... Kakvo ti je lice... Umjesto odgovora slegoh ramenima, a ona brzo ree: Oprosti. Ba sam glupa... Pljusak je prestao. Moemo dalje. Do slijedeeg pljuska. Najljepa hvala. Radije idem kui. Okrenusmo se. Zavlada napeta utnja. Bio sam nervozan i uasno nezadovoljan. Izbjegavao sam otvoriti usta kako Marianne to ne bi opazila. to utnja dulje traje, to je neugodnija. Kad smo doli do ulaza u kuu u kojoj stanuje, Marianne me upita:

 Jesi li veerao? Nisam. Hoe li neto... Kod tebe? Taj me poziv tako zaprepasti da to nisam mogao prikriti. Marianne je to sigurno opazila jer je dodala kao da se zabavlja: Bit e improvizacija... Ne oekuj gozbu. Nije mi bilo do jela, ali ni za to na svijetu ne bih odbio taj poziv. Ve sam mislio da emo se rastati s utivim stiskom ruke. Zapravo, nije trebalo da nastavim taj sastanak s njom s obzirom na to kakvo je raspoloenje meu nama do sada vladalo. No, prihvatio sam poziv prije nego to sam imao vremena da promislim. Uostalom, nije mi bilo ao. im smo uli u njen stan, Marianne mi se obrati skidajui kinu kabanicu: Moda te zanima zato te sino nisam eljela vidjeti? Nemam prava na objanjenje... Ona duboko uzdahne. Zato to si mi lagao! ree otro. Telefonom sam te pitala kada si doao kui prole noi. Rekao si mi: kasno, zbog ega si dulje spavao... Pa to? Njeno se lice opet namrti. Gledala me otro. Juer ujutro prije odlaska na posao zazvonila sam kod tebe... Tvoj je san zacijelo bio prokleto tvrd ako me zaista nisi uo... Ali ni tvog automobila nije bilo na parkiralitu ... Iskreno se ljutila. No, usprkos tome meni je odjednom bilo lake nego za vrijeme etnje. to si mi htjela rei? Nita! Bojala sam se samo za tvoju udobnost i donijela sam ti neke sitnice koje bi ti mogle nedostajati. Ponovno se sjetih pitanja koje sam joj postavio u ponedjeljak uveer prije nego to sam otiao do Claire: Kad emo se opet vidjeti. Prema njenom odgovoru nije trebalo da joj telefoniram. Da sam te sino susrela, sigurno bih ti dala nekoliko pljusaka.... Makar jo nisam znala to se dogodilo toj jadnoj djevojci... Otac ti je rekao? Da. Zato mi je bilo jo vie ao to sam se juer cijeli dan bojala za tebe. Jo sam malo krzmao, a zatim sam se odluio. Makar time priveo kraju razdor, taj razgovor ipak treba nastaviti. ovjek esto ima krivo miljenje o ljudima... Smatrao sam da je Claire Moragne slobodoumna djevojka, bez predrasuda... Dosta.

 elio bih ti objasniti... Nije potrebno. Tvoj privatni ivot tie se samo tebe... Sada sve znam zahvaljujui smrti tvoje tajnice. Inae nitko ne bi znao... Vie nije govorila otro. To me je pogaalo vie od jetkih primjedbi. Ona nastavi: Mislio si da e ljubavnica biti iskrenija prema ljubavniku nego tajnica prema poslodavcu... Nakon toga samo slegne ramenima, krene prema kuhinji i otvori ormar sa suem. Gledao sam njen vitki stas, a zatim pripalih cigaretu. Kada sam ponovno podigao pogled, vidio sam da Marianne postavlja stol za dvoje. Zar ni ti nisi jela? Nisam. Ali, ne oekuj nita posebno... Atmosfera nije bila naroita. Trudio sam se da odravam razgovor, ali nije mi ilo. S vremena na vrijeme vladala je neugodna utnja. Marianne se nije trudila da prihvati razgovor, a i kad je neto rekla, sve su to bile otrcanosti. Nakon odlaska od Marianne pokuavao sam sebe uvjeriti kako je veer mogla proi jo mnogo gore.

23
Nisam mogao zaspati, u glavi su mi se rojile misli. Neprekidno sam vagao to je istina, a to nije. Napokon sam ponovo upalio svjetlo i namjestio budilicu na pola sedam ujutro. Donio sam odluku i smirio se. Nisam vie elio da budem lopta po kojoj e sudbina udarati. Morao sam i ja neto poduzeti. Ve je krajnje vrijeme... Okrutna Clairina smrt prisilila me da prestanem biti pasivan i da sve preputam policiji koja moda uope nije vjerovala u ono to sam govorio. im je budilica zazvonila, ustao sam istog asa. U pola osam ve sam bio u automobilu: krenuo sam prema Montmartreu. Naao sam mjesto za parkiranje na Place Blanche, na svega stotinjak metara od zgrade u kojoj je stanovala Jeanne Perigny. Pohitao sam do njena stana, tako da sam naas morao zastati da bih smirio disanje prije nego to pritisnem na zvonce. Opazivi me, Jeanne zaueno podigne obrve. Gospodin Boisseuil? udite se? Svakako. No odmah nakon toga njeno lice postade bezizraajno kao i obino. Drala se uljudno, pristojno, odmjereno, kao i uvijek. Ukratko, bila je idealna slika najbolje slubenice koja ne zna to je znatielja; takvu sam je godinama poznavao.

 Upravo sam se spremala da odem ree. No, ako vas malo zadrim, pa zakasnite, nee biti strano. Pa i ja sam va poslodavac! Milije mi je da ovdje s vama u miru razgovaram jer nas nitko nee smetati... Gospodin Lozay me zamolio da doem ranije i otvorim ured. On ima jedan sastanak, a tek tada e doi... U tom sluaju u pouriti. Jeanne kao da je bila potpuno spremna odgovoriti na sve to me je zanimalo. Kako otkriti to se dogaa iza te uljudne fasade? Njeno lice, osim uenja u prvom asu, nije otkrilo ni trunke bilo kakva osjeaja.Onako u tamnoj suknji i svijetlom puloveru bila je slina na onu Jeannu koju sam godinama poznavao i koja je bila vie uzorna usidjelica nego kobna ena. Jesam li se prevario? Ako je Claire pretjerivala? Ne, to je nemogue... U tom sluaju Claire ne bi bila mrtva. Radilo bi se o udnoj sluajnosti koje su dodue mogue, ali su u stvarnom ivotu vie nego rijetke... Jo uvijek smo stajali na pragu njena stana. Sa stubita se ulazilo ravno u veliku dnevnu sobu. Ne ekajui da me pozove, zakoraio sam u stan gledajui je ispod oka. Zamijetio sam da se malo ukrutila. Doao sam k vama da porazgovaramo o svojim brigama, isto onako kako sam bio i kod Claire nakon povratka iz Dinana. Moda vam je to rekla? Nije. Sigurno nije imala vremena za to... Nadam se da ete vi biti bolje sree od nje... Posljednjih dana nosim nesreu svakoj osobi kojoj se pribliim... Najprije moja ena, a zatim Claire... Izmeu Claire i vas postojali su odnosi kakvi ne postoje izmeu mene i vas... To sam samo usputno zamijetila... To je izgovorila svojim neutralnim, poslovnim glasom bez ikakvih osjeaja. Ni pogled, koji nije skidala s mene, nije nita otkrivao. Ipak postoji neto udno to me progoni. Kad sam posljednji put vidio Claire, ona mi je govorila o vama. Ovoga puta njeno se lice pokrene. Zapravo samo njena usta: tako su se stisla da su ostala samo tanka crta. O meni? Da. Rekla je da se ovjek zaista ne moe pouzdavati u vanjsku stranu ivota. Navodno, vi vodite ivot koji je mnogo slobodniji nego to biste eljeli da mi vjerujemo... Jeanne me pozorno promatrala. Njeno lice opet je bilo neprobojno. To ulazi u moj privatni ivot... To se tie samo onih koji su mi bliski...

 Svakako, u izvjesnom smislu, Jeanne. A ipak vam moram postaviti neka pitanja... Claire vas je vidjela s mladiem mojega stasa i izgleda, a prema svemu sudei, vi ste s njim u veoma dobrim odnosima. Ponavljam to ulazi u moj privatni ivot... ao mi je, ali ja moram saznati kako se taj ovjek zove, zato da bih mogao povesti malu istragu. Ako me okolnosti na to prisile, moda u vas ak morati zamoliti da se s njim sretnem... Ostala je hladna. Da li biste mi mogli dati barem neko potanje objanjenje u vezi s tom neobinom molbom? Nasmijeio sam se i pokuao ostati to mirniji. Policajci su mi dali informaciju koja nije prodrla u javnost. U blizini Clairina stana zamijeen je jo jedan ovjek osim mene, koji mi je veoma slian i po stasu i inae... Naravno, tog asa bio sam toliko uzbuen da nisam bio u stanju povezati tu injenicu s onim to mi je nesretnica ispriala o vaem prijatelju... On nije jedini mukarac u Parizu koji je visok kao i vi, koji vam je moda i slian... Da, ali on je blizak osobi koja je veoma dobro poznavala Claire. Zato mi je neobino mnogo stalo do toga da sretnem vaeg prijatelja prije nego to o svemu obavijestim komesara Dampierrea, prije nego to stvorim izvjesne zakljuke koje bih mogao iz svega toga izvui. Zakljuci su prilino brzopleti. Jeanne otvrdne. Jo uvijek je stajala uspravno suelice meni, nasred sobe za dnevni boravak. U meuvremenu sam otkrio da je to zapravo jedina soba u tom stanu. Posvuda je vladao nevjerojatan red. Dakle, Jeanne je i kod kue bila isto tako pedantna kao i na poslu. Uvjeravam vas da u se ispriati ako sam se na bilo koji nain zaletio... Radi se o oenjenom mukarcu napokon ree preko volje. Moram, dakle, dobiti jamstvo da nee biti nikakvih neprilika u vezi s njegovom obitelji prije nego to vam kaem kako se zove ili da vam omoguim da te s njime sastanete. Moete li mi obeati... Ako mi dokae na bilo koji nain da je u noi od petka na subotu bio u Parizu, vie ga nikad neu spomenuti. Ona se namrti. Ali te noi nije se radilo o Claire... To je tono, ali je te noi ubijena moja ena zajedno sa svojim ljubavnikom... I to tako je sve tada ureeno da sumnja i odgovornost za zloin padnu na mene... Pitam se: nije li Clairina smrt u direktnoj vezi s ta prva dva zloina? Naravno, u takvom sam poloaju da moram uzeti u obzir i najlue ideje... Svaku od njih moram provjeriti prije nego to je odbacim...

Gledali smo se otro. Razgovarat u s njim o tome ree. Veeras u vam odgovoriti. Da doem u va stan? To nije potrebno. Nazvat u vas kui. Zasada ne stanujem u svom bivem stanu. U stanu gdje sada boravim nema telefona. Dobro, onda u vas posjetiti. Odmahnuh glavom: Neu biti kod kue prije jedanaest sati naveer. To me ne smeta. Izvadi iz svoje torbice biljenicu i zabiljei moju adresu. Zatim mi je svojim dranjem jasno dala na znanje da bi eljela da to prije odem. Naravno, ja nisam imao nita protiv toga.

***
Nisam ba siguran da je pametno to si poeo istragu na svoju ruku zamiljeno e Salignac. Izlae se neprilikama, moda i opasnostima... Ali to nije sve. Ti si joj dao na znanje da na nju sumnja i time si je upozorio. Sada kad zna da je na spisku osumnjienih moda e biti osobito oprezna i nee poduzeti ba nita, ve e samo javiti svom prijatelju da nestane. I to sam predvidio. U tom sluaju Jeanne nee biti u stanju pokazati policajcima svog prijatelja ako to oni budu eljeli. U svakom sluaju, ona je u loem poloaju. Salignac odloi lulu mrmljajui. Michel, ja nisam takav optimist kao ti. Ve odavno radim na takvim sluajevima i svega sam se nagledao... Time mi ba nije ulio hrabrost, ali jo uvijek nisam poalio. Imao sam osjeaj da se cijela stvar neto previe odugovlai pa moram neto poduzeti. A jesi li mislio na to da opasnost moe iskrsnuti iznenada, kada joj se najmanje nada? Prihvaam sav rizik. Rekao sam Jeanni da o svemu tome jo nisam govorio policajcima. Jean Salignac uzdahne. To je najgluplje od svega. Ali zlo je ve uinjeno. Sada nam jo samo preostaje da vidimo to e se izlei iz tih tvojih idejica. Iako sam nastojao da i dalje djelujem samouvjereno, ipak sam poeo sumnjati jesam li bio u pravu to sam sve to iznio odvjetniku. Po svemu sudei, Salignac me smatrao drskim amaterom koji eli potui policajce na njihovu vlastitom terenu, iako su oni izvjebani za taj posao.

Na sreu, u taj su nas as pozvali na ruak. Evo me opet nasuprot jednom lanu obitelji Salignac. Marianne veoma slina svome ocu: ima iste oi, a i izrazom lica su slini. Pomalo je odbacila hladno dranje. Isprva je bila prilino rezervirana kada smo pjeice krenuli od njene kue prema restoranu. No, ve nakon aperitiva bilo je bolje. Za vrijeme veere poela se smjekati. Ja sam takoer postao raspoloeniji. Nakon nevezanog razgovora Marianne me poe ispitivati: to si danas radio? Posjetio sam Jeannu Perigny prije nego to je krenula na posao. Paljivo me sluala nabirui elo. Ti, dakle, ne vjeruje u nau policiju? upita. Vjerujem, ali mi se ini da nekako polagano radi. A ja bih elio to prije doi do istine! Zar ti se tako uri? Da, uri mi se... Tako dugo dok krivci ne budu uhvaeni neu biti u stanju bilo to promatrati normalno. Koga eli osvetiti? Svoju enu ili Claire Moragne? Pravio sam se da nita nisam zamijetio. Nema smisla da nastavimo tamo gdje smo juer prestali... Prije svega,zanima me istina...to se tie moje ene, mislim da izraz osveta nije najprikladniji... Prije kod Claire. Ona kimne glavom i promrmlja: Volio si je? To pitanje zvuilo je sasvim drugaije od sinonjeg razgovora kada mi je rekla da joj nisam duan bilo to objanjavati. Ne, nisam je volio, ali se osjeam odgovornim za ono to joj se dogodilo. Ja sam mislio samo na to kako bih uz njezinu pomo doao do podataka, a nisam se pobrinuo da je zatitim. Neko smo vrijeme utjeli, a onda ona ree: A nisi li mislio na to da si i sebe izloio neprilikama time to si otiao k Jeanni Perigny? Ako ovjek eli u akciju, onda se mora izloiti riziku. Marianne nagne glavu i uhvati au. Zatim naglo okrene lice prema meni. inilo mi se da mi eli neto vano rei, no uto se priblii konobarica. to si mi htjela rei? upitah je kad se konobarica udaljila. Ne znam, zaboravila sam... Odmah nakon toga zapoeli smo razgovor o neemu drugom. Marianne se smijeila, opet je bila raspoloena. Samo na trenutke mi se inilo da me gleda upitno. Iz restorana smo izali ne ba kasno, tako da sam imao sasvim dovoljno vremena da otpratim Mariannu do njenog stana prije posjete Jeanne Perigny.

Uostalom, to nije bilo daleko, trebalo je prijei svega nekoliko stotina metara. Krenuli smo polako, a put je vodio pokraj zgrade u kojoj sam privremeno stanovao. Michel, to e raditi kada se sve raisti? O tome i sam upravo razmiljam. Najprije u uzeti nekoliko dana odmora da bih otiao iz Pariza i odmorio se. A zatim opet na posao. Lozay je sigurno pretrpan... Zadubljen u misli, nita nisam opazio. No, osjetio sam kako se Marianne ukoila. Kad sam je pogledao, dade mi znak glavom. Okrehuh se napola da vidim to je privuklo njenu panju. Marianne me odgurne upravo u asu kad zauh prigueni pucanj. U taj as ugledah Jeannu s revolverom u ruci. Bila je udaljena svega nekoliko metara. U asu, kada sam se bacio prema njoj zaula se policijska zvidaljka. Nisam okretao glavu jer mi je pogled bio prikovan na oruje. Uspio sam joj vrsto uhvatiti ruku s orujem. uli su se koraci... Netko je trao... Malo sam se zbunio... No Jeannu strah nije paralizirao. Naprotiv! Oajno se borila da se oslobodi. Bila je mrava, ali ilava i uz to nervozna. Istrgla mi se i poela bjeati. Policajac je trao sve bre. Izvadio je revolver i stao pucati u zrak. Ve sam mu se htio pridruiti kada se odjedanput sjetih Marianne. Okrenuh se. Ugledah je kako lei, istog asa obuze me oaj. Potrah k njoj. Mjesto gdje je leala dobro je bilo osvijetljeno, pa sam zamijetio krv na njenoj ruci. Marianne pokrene kapke, zatim otvori oi. Pogled joj je bio mutan, no ubrzo se raistio. Nasmijei mi se. Kako ti je? Ranjena si... Nije ozbiljno. Zapravo sam je prestraila... Kao kroz maglu uo sam zvuk motora. Nisam se obazirao na ljude koji su se sada kada je opasnost prola okupili oko nas. Pozovite lijenika! obratih se prisutnima, nikome posebno. Moja ena ve telefonira obrati mi se ovjek koji je stajao blizu mene, pa se brzo udalji. to se dogodilo? Nisam odgovorio. U taj as stigao je policajac koji je trao za Jeannom Perigny. Tek sada sam ga bolje pogledao. Prepoznao sam u njemu Murona, visokoga, mravog inspektora koji me uhapsio u utorak uveer kada sam se vratio kui poslije bezuspjenog ekanja na Jeannu Perigny. Opasna rana? upita. Nije... Ruka... zapravo nadlaktica odgovori Marianne. Bila je pogoena u asu kada me odgurnula u namjeri da me Jeannin metak ne pogodi. Da nije bila tako brza metak bi me pogodio ravno u grudi. Marianne pokua ustati. Lijevom rukom drao sam je za ranjenu desnicu. Pomogao sam joj da prijee nekoliko koraka, tek tada upitah Murona:

 Jeanne Perigny je pobjegla? Da. Malim motorom... I na to je mislila, no sumnjam da e daleko stii. Kako to da ste bili ovdje? Policijski inspektor se nasmijei. Otac ove mlade dame nas je obavijestio. Telefonirao je svom prijatelju Chailleu da ste preuzeli stvar u svoje ruke, a on je obavijestio nas. Ja sam vas pratio... Znatieljnici se nisu usuivali ii za nama, pa su ostali udaljeni nekoliko metara. Muron doda smijui se: To praenje nije bilo tako teko... Ljubav je uvijek lijepa... Uope me niste zamijetili. No sada vas naputam. Moramo uhvatiti Jeannu Perigny. ovjek koji je iao po lijenika pridrui nam se u asu kad smo ulazili u zgradu u kojoj je stanovala Marianne. Pazikua je ve pozvao dizalo. Pridravao sam Mariannu. Boli? upitah. Pee... malo... ne jako govori. Zna li da nam je cijelo vrijeme policajac bio za petama? upitah je dok sam pritiskao dugme za etvrti kat. Oh! Nisam znala... inae... to inae? Policajac je mogao krivo shvatiti nae ponaanje... Uostalom, isto bi pomislio i sada da nas vidi... Ja sam je jednom rukom stezao oko pasa, a drugom grlio oko ramena, dok mi je njena kosa milovala obraz. Gledali smo se tako neko vrijeme. Smijeila mi se, no pogled joj je bio ozbiljan. Kada se dizalo zaustavilo, ona ree: Izvadi kljueve iz moje torbice. Smjestivi je malo zatim u najudobniji naslonja, rekoh: Da me nisi gurnula, metak bi pogodio mene. I to u grudi, ozbiljno! Samo odmahne rukom. I dalje se smijeila, ali joj je pogled bio paljiv, gotovo bojaljiv. Jo uvijek sam bio nagnut nad njom. Samo sam dotakao njene svjee i mekane usne. Bilo je to kao san... Trgli smo se kad se zaulo zvono na vratima. Pohitao sam prema vratima. Na njima je bilo lijenik.

25
Lijenik je stavio Marianni zavoj, spremio instrumente, zatvorio koveg i spremio se da krene. Metak je proao kroz meso i nije ozlijedio nijedan organ, ni kost, ni ivce. Za nekoliko dana sve e biti dobro.

Dok je lijenik obavljao pregled, ja sam bio u susjednoj sobi. Pokuao sam analizirati to se dogaa s Mariannom i sa mnom. Ve u subotu i nedjelju, dok sam bio s njom, razmiljao sam o tome to se moglo dogoditi meu nama, a to smo u tolike godine propustili. Lijenik je izaao, poao sam prema Marianni koja je ila u susret meni. Kamo nas to vodi? upita me poslije drugoga poljupca koji je bio mnogo dulji od prvog, jer nitko nije zvonio. Znam po prilici... No? Pred matiara... U oima su joj zablistale suze i ona poljubi mene. Oprezno sam je zagrlio. Zna... u restoranu... kada je dola konobarica i prekinula me... Sjetio sam se da sam tada imao osjeaj da mi Marianne eli rei neto vano. A poslije je tvrdila da se ne sjea o emu smo govorili. Htjela sam ti preporuiti da pazi to radi ree i pokae na svoju rabljenu ruku da se ne bih za tebe bojala. A zato si poslije odustala da mi to kae? Zato to sam se sjetila onoga to se dogodilo prije mnogo godina. Ti to sigurno nisi znao, ali bila sam veoma tuna kada smo se prestali viati... Zato sam se bojala pokazati koliko se bojim za tebe. Nakon novih poljubaca i njenih rijei morali smo se vratiti u stvarnost. Moram obavijestiti tvog oca rekoh Marianni. Dok sam okretao telefonski broj Jeana Salignaca, bojao sam se da su ga policajci moda ve obavijestili. No kada se zaudio zato ga tako kasno nazivam, odmah mi je bilo jasno da jo nita ne zna. Ispriao sam mu to se dogodilo. Sigurni ste da je Marianni dobro? upita zabrinuto. Tu je kraj mene. elite li razgovarati s njom? Dolazim. Shvatio sam: morao ju je vidjeti. Sigurno je luaki vozio. Kada sam mu otvorio vrata, gotovo me odgurne, bez pozdrava pojuri u sobu i odahne kada je ugledao svoju ker. Tek nakon pozdrava i poljubaca obrati se meni: Sad vidim da je bilo dobro to sam zamolio Chaillea da pazi na vas. To je bila odlina ideja. Da se inspektor nije pojavio u pravi as, Jeanne Perigny imala bi vremena da isprazni cijeli arer. Zatim odluno ree: Marianne, preselit e se k meni na nekoliko dana. Ruka ti je ozlijeena, ne moe biti ama. Ona me pogleda i kimne glavom. Dok joj je otac spremao koveg, ona mi apne: Hoe li mi telefonirati? Naravno! Ali u te i posjetiti.

 Drim te za rije. U protivnom u doi do tebe... U taj as zauje se zvono telefona. Jean Salignac podigne slualicu i ree: Ne, to nije Michel Boisseuil. Sad u ga pozvati! Okrene se k meni i ree: Treba vas inspektor. Prihvatih slualicu i zauh poznati glas: Halo, govori Muron. Na noanji aneo uvar! uskliknuli. Jeste li pronali Jeanny Perigny? Da, ali na alost mrtvu. Kako? uasnuh se. Vrat joj je prerezan, a zadobila je i udarac noem u grudi. Gdje ste je nali? U njenom stanu. Pozvao sam Jeana Salignaca da slua sa mnom. A susjedi? upitah. Nita nisu ni vidjeli ni uli. Vjerojatno ju je ubojica ve ekao u njenom stanu. Kada je saznao kako se provela, nije krzmao da je makne s puta. Prije ili poslije ona bi sigurno progovorila... Sada morate njega pronai? To nee biti lako. to je sa Jeanninim privatnim papirima? Sve smo pregledali... Ali ak i da je bilo nekih tragova, njen je ubojica imao dovoljno vremena da ih uniti. Otisci? Nita zanimljivo. Samo otisci rtve i njene dvorkinje. ak da pronaemo neke otiske morali bismo ih imati u kartoteci da bismo ustanovili kome pripadaju i tko je zloinac... Zatim upita: Da li vam to pada na pamet, Boisseuil? Na alost, nita. Zahvaljujem vam to ste me obavijestili. Javite mi se, vi ili Marianne Salignac. Spusti slualicu. Ispriah Marianni o emu se radi. Zatim joj pomogoh da se smjesti u automobil, a ona mi proape: Do vienja sutra! Ne znam da li je njen otac shvatio to se meu nama dogaa. Tako dobro odgojen ovjek zna to je diskrecija. Gledao sam za Salignacovim automobilom koji je brzo zakrenuo iza ugla. Razmiljao sam o Marianni. Bio sam sretan.

26
Odjednom naglo zastadoh jer mi je na pamet pala pojedinost koja bi mogla biti vana. Poeh pretraivati depove u potrazi za uredskim kljuevima. No, u

posljednje vrijeme nisam ih nosio uza se jer mi nisu bili potrebni. Otrao sam u stan i vratio se s kljuevima. Sjeo sam u automobil i pojurio u Avenue Kleber. Nisam ni pomiljao na to da pretraujem Jeannin pisai stol. Smatrao sam da bi to bilo posljednje mjesto gdje bi ona ostavila trag svoje veze. Radilo se o neemu drugom. Palo mi je na pamet da je prije nekoliko godina posredstvom Philippea Lozaya, mojeg ortaka, Jeanne kupila kuicu na selu. Sjetio sam se da je njena vikendica negdje u blizini Etampesa, ali to je bilo sve. Nakon kupnje Jeanne vie nikad nije spominjala tu kuicu. Ako nema nikakvih privatnih papira kod kue u Parizu, moda se nalaze u vikendici. Uavi u ured, pooh u arhivu. Traio sam grozniavo desetak minuta, no nita nisam naao. A naa je arhiva u savrenom redu! Moda je Lozay jo tada pokuao izvesti posao na svoju ruku, kako bi samo njemu pripao postotak, ili je Jeanne unitila dokumente. Pogledah na sat. Bilo je neto vie od jedan poslije ponoi. Ipak okrenuh telefonski broj Lozaya. Telefon je dugo zvonio prije nego to je podigao slualicu i javio se: Halo. Govori Michel. Zao mi je to sam vas probudio... to se dogodilo? upita bunovno. Dogodilo se mnogo toga, ali sada nemamo vremena za prie. Sjeate li se vikendice koju je kupila Jeanne Perigny blizu Etampesa? Da. Odlino! Dajte mi adresu. Sada? Ali zato? Sve u vam objasniti sutra ... Sada nemam vremena... Samo as. ekao sam manje nego to sam se nadao. To je u Gimeuxu, zaselak se zove Biard, a nalazi se sedam ili osam kilometara od Etampesa. Ali to se, do vraga, dogaa? Mogli biste rei barem najhitnije! Kad ve navaljujete... Jeanne je ubijena prije dva sata. to? promuca. Ubio ju je njen prijatelj nakon toga to je mene pokuala ubiti. to? Kako? Vikao je tako glasno da sam morao odmaknuti slualicu od uha. Neko je vrijeme vladala tiina, a zatim se javi zagrobnim glasom: Shvaate li to to znai? Koga u vraga sada ja sam u uredu, bez obje inovnice i bez vas... I o tome emo razgovarati sutra. Jo jednom vam zahvaljujem i dobro spavanje.

Nazvao sam inspektora Murona. Nije ga bilo, pa se javio njegov prijatelj Coivert. Oho, i vi nou prekovremeno radite! naali se. I ne slutite kako ste to tono rekli! Na brzinu sam mu ispriao o vikendici, pa mu vie nije bilo do smijeha. Muron i njegovi momci nisu pronali nita to bi ukazivalo da posjeduje vikendicu. Sad emo provjeriti... Istog je asa prekinuo vezu i meni je preostalo samo da se vratim kui.

***
Prodorna zvonjava trgne me iz sna. Potraih rukom budilicu, a onda se sjetih da je nisam navio, pa upalih svjetlo. Sat je pokazivao pet sati i dvadeset minuta... Ponovo se zau zvono. Skoih i onako u pidami otrati u predsoblje. Pred vratima je stajao Muron. Vi zaista tvrdo spavate! nezadovoljno zagrmi. Bio je sav zguvan, a oi sa mu upale u podonjake. Cijelo njegovo dranje odavalo je premorenost. A vi birate udno vrijeme za posjete... Uli smo i ja mu rukom pokazali naslonja u koji se on spusti i teko zijevne. Dolazim u vezi s vaom obavijesti o vikendici Jeanne Perigny. Moj trag vas je dobro odveo? Da ree i izvue fotografiju iz depa. Na alost, ne poznajem ga rekoh kad sam paljivo pogledao sliku ovjeka od nekih dvadeset i pet godina. Muron spremi fotografiju ne pokazujui razoaranje, zatim izvadi kutiju cigareta i ponudi me. Hvala, ne puim natate. Prethodno moram popiti kavu, mogli bismo popiti po alicu. Recite mi tko je taj mladi? Zove se Jacques Varaize. Visok je metar osamdeset i dva, dobro je razvijen i mnogo podsjea na vas. to velite? Znai, to je ovjek koji me udario po glavi, ubojica Helene, Lagardea, Claire? Ortak Jeanne Perigny, njen ljubavnik i ubojica. Znai, otkrili ste ga! Zahvaljujui vama, Zatekli smo ga u vikendici u Gimeuxu. U zatvoru je? Zaboravljate da se radi o ovjeku koji je hladnokrvno ubio etvoro ljudi. Znao je to ga eka. U pokuaju bijega ranio je jednog andara. Bili smo prisiljeni da ga oborimo rafalom. Duboko sam uzdahnuo. Dalje?

 Najprije mi dajte obeanu kavu promrmlja, kapci su mu se neprekidno sputali, kao da e istog asa zaspati u naslonjau. Hajdemo u kuhinju! Inspektor je priekao da pristavim vodu te priredim kavu i eer. Zatim ree: O Varaizeu znamo malo. Ima dvadeset i est godina, roen je negdje na sjeveru. Vie emo saznati tek sutra... to jest danas. Jeste li kod njega to nali? Nita. A kod Jeanne? Varaize je imao dovoljno vremena da spali sve papire. ak je i pepeo rasprio araem. A oruje kojim je pucao? Vjerojatno je isto kojim vas je napala Jeanne Perigny. On je ispalio samo dva metka, a u areru manjkaju tri. Priredio sam dvije alice jake kave. Otpio sam samo malo jer je bila vrua, no Muron ispije polovicu. Ako ne uspijete nita saznati, njegova smrt nee mnogo pomoi u rasvjetljavanju svih tih ubojstava rekoh. Zatim obojica zapalismo cigarete i ispismo kavu. On me zamoli: Hoete li prirediti jo kave? Zar jo ne idete na spavanje? zaudio sam se, no ipak sam mu nalio jo jednu alicu kave. Ni govora! Najprije moram otii u stan Varaizea. Nalazi se u etvrti Saint Paul. Kod sebe je imao kljueve. Saint Paul... Bastille je blizu, a tamo dri kavanu brat Jeanne Perigny! Moda bi vam on mogao dati neki podatak o Varaizeu. Otii u i k njemu. Muron nije izgledao mnogo svjeiji kada je otiao. Vratih se u kuhinju na jo jednu kavu.

27
To jutro, koje je poelo tako rano, trajalo je beskrajno dugo. Paljivo sam proitao sve novine, no u pola deset vie nisam znao to bih radio. Odluio sam se na malu etnju. U asu kad sam stupio na plonik netko trubom privue moju panju. Bio je to Coivert, inspektor koji radi s Muronom. Zbilja imam sreu! dovikne mi ne izlazei iz automobila. Da sam doao trenutak kasnije ne bih vas naao.

 Neto me trebate? Da. Muron vie ne moe bez vas. Zeli vas vidjeti. U uredu? Ne. U stanu Jacquesa Varaizea. Jo uvijek je tamo. Krasno! Taj radi dan i no... Svakih pola sata nalijeva se kavom da ne bi zaspao. Nasmijeih se pri pomisli da je poeo kod mene. Kako se dri? Ne loe, ali lako se razljuti, nestrpljiv je. Zato je bolje da pourimo. Coivert otvori vrata auta i ja sjednuh pokraj njega.Kad smo stigli, inspektor zaustavi automobil na dvadesetak metara od zgrade. Nema dizala ree. Svaki put se dobro oznojim. Stubite je bilo usko i slabo osvijetljeno. Stube su bile izglodane i nejednake visine. U estom katu krenuli smo uskim, slabo osvijetljenim hodnikom. Coivert pokuca i Muron nam otvori vrata. Inspektor vie nije bio tako umoran kao kad je bio kod mene. ujem da vie ne moete bez mene rekoh. Da, postat emo nerazdvojni kimne glavom. elio bih da neto pogledate. Postoje neke fotografije. ini se da Varaize nije volio skupljati uspomene... Varaizeov stan zapravo je bila jedna soba u potkrovlju. Cijeli zid zauzimao je uski krevet. Tu je bio stol, dvije stolice, zatim mali lavabo i minijaturne plinsko kuhalo. Bilo je i nekoliko polica. I ormar. Sjeo sam za stol, a Muron preko puta. Coivert sjedne na krevet. Na stolu je bilo nekoliko fotografija i ja ih poeh paljivo prouavati. To su ti dokazi, Muron? Varaize je paljivo unitio sve fotografije kod Jeanne i u Gimeuxu, gdje su esto provodili vrijeme. Isto smo tako utvrdili da Jeanne Perigny ve davno ne dolazi ovamo. No susjedi su je zamijetili prolih mjeseci. Od njenog brata nita niste saznali? On ni o emu nema pojma. Kad je saznao da njegova sestra ima ljubavnika, nije mogao doi k sebi... Oigledno je oekivao da bi prije mogla otii u opatice nego da ima ljubavnika i da puca na svog efa... Razgledao sam fotografije. Na njima su bili zajedno Jeanne Perigny i Jacques Varaize. Ostala lica nisam poznavao. Muron je ekao. Coivert me promatrao. Na red je doao veliki omot u kojemu su bile tri skupne fotografije. Pronaao sam Varaizea u vojnikoj uniformi. Bio je neto mraviji. Snimljen je bio prije nekoliko godina.im sam malo bolje prouio prvu fotografiju nisam mogao suzdrati uzvik iznenaenja.

Muron se samo nasmijei kada sam obratio panju na jednog vojnika koji je nekako ironino giedao sa slike. Nalazio se i na preostalim dvjema fotografijama. To je to, zar ne? No, napokon smo uhvatili tu uvenu vezu izmeu ubojstva u Romegouxu i ovih ovdje. No, fotografije ipak nisu dovoljan dokaz. Ne ba sasvim. Moda emo jo neto otkriti. Ljutit sam bio jer nisam shvaao emu takva opreznost. Iznio sam svoj plan. Muron i Couvert nisu dijelili moje oduevljenje. Dobro. O tom vaem planu moram razgovarati sa efom. Odluit e Dampierre... U svakom sluaju, razgovarat emo i s komesarom Chervettesom u Dinanu. Danas popodne obavijestit u vas to smo zakljuili. Bit u kod kue. Muron kimne i doda: Usput vas moram obavijestiti da je pogreb vae ene sutra ujutro. Kad je to odlueno? Prije dva dana. Zbilja im nije stale da doem tamo... Na taj su nain vai roaci htjeli pokazati da ste jo uvijek sumnjivi... Slegao sam ramenima i oprostio se. Na ulici pogledah na sat. Kako u moda ipak u Dinan, odluih da najprije posjetim Mariannu.

***
Djevojka me odvela ravno u salon gdje me ekala Marianne. Lice joj je bilo jo uvijek napeto, no rana je nije boljela. Lijepo iznenaenje! Oekivala sam telefonski poziv. Na nesreu, danas poslijepodne neu moi doi. Ispriao sam joj sve dogaaje noi i jutra, no nisam spomenuo plan koji sam skovao s Muronom i Coivertom. Nema smisla da se boji za mene. Kada se vraa? Najkasnije sutra uveer. Ali ja neu biti u Parizu primijeti ona tuno. Tata navaljuje da odemo na selo. Moda bi i ti mogao ii u svoju lovaku kuicu koja nije daleko od nas. Tvoj tata nita nije otkrio o nama? Meni nije nita rekao otvoreno, ali on je dobar psiholog. Ne bih se zaudila... Zatim me otro pogleda. to e kad se vrati iz Dinana? O tome emo razgovarati sutra uveer ili u nedjelju. Moda odluim da svoj zaslueni odmor zaponem na selu. Koliko si bolovanja dobila? Deset dana. Gledala me upitno, ali ja sam utio. Tek kada budem vidio kako e biti ostvaren moj plan u Dinanu, moi u kovati svoje planove za budunost.

 Sada moram po Philippea Lozaya. Zar su poslovi tako vani? Moram im posvetiti barem nekoliko minuta kako bih slijedei tjedan bio miran. Ipak sam odluio da Lozayu samo telefoniram. Naravno, najprije sam mu morao potanko ispriati sve dogaaje. Zatim smo se dogovorili da uzme inovnike kako bih ja mogao otii na nekoliko dana odmora.

28
Muron je doao u dva sata s debelom putnom torbom. Dakle, idemo rekao je. Uzeh svoj koveg i izjavih da sam spreman. Nadam se da hotel gdje emo odsjesti ima mekan krevet? upita. Nije lo. Zadovoljno se nasmijei. inilo mi se da bi sada mogao spavati na trnju i kamenju, toliko sam bio umoran. Mora da je to isto pomislio i on jer mi se nasmijeio. Osim toga, im smo doli do mog automobila on pogleda na stranje sjedalo. Moe li se spustiti prednje sjedalo i pretvoriti u leaj? eljeli biste? upitah. Da, barem malo. Uhvati me vrtoglavica kad se sjetim otkada nisam spavao. Namjestili smo dobar leaj tako da je inspektor, mrmljajui od zadovoljstva, privezao sigurnosti pojas, ispruio se i zatvorio oi. No onda ih naglo otvori i ree: Imam u vas povjerenja. Nemojte voziti kao da ste poludjeli. Ne bi mi bilo drago da se probudim na onom svijetu. asak zatim ve je spavao. Za cijelo vrijeme vonje otvorio je oi samo dva puta, pa i tada sam ga morao drmati za ramena jer smo prolazili kroz grad. Kada smo stigli u Dinan, izaao je iz automobila s potpuno nezguavnim odijelom jer se cijelo vrijeme nije ni makao, tako je tvrdo spavao. Chervettes nas je ekao u svom uredu. Upoznao nas je s golemim policajcem irokih ramena. Ovo je inspektor Jazennes. Moj kolega Dampierre me upoznao s vaim planom, gospodine Boisseuil. Hou da Jazennes bude prisutan. Paljivo smo razmotrili plan. Chervettes uzdahne gladei svoju elu. Nadam se da e sve ii kako treba. U protivnom moglo bi biti... jo jednom uzdahne, pa okrene telefonski broj. Kada sam se uvjerio da e Helenini roditelji zaista doi na policiju, odluih da krenem. Chervettes me zabrinuto isprati pogledom, a Muron i Jazennes izali su iz komesarijata sa mnom.

Za deset minuta stigli su Helenini roditelji. Istog asa krenuh prema njihovoj kui. Vrata mi otvori Serge, nije krio uenje. Koga si vraga doao ovamo, Michel? povie bijesno. Ostade na pragu, no kada zakoraih, propusti me u kuu. Tek jutros sam saznao da e sutra biti Helenin pogreb. Bilo bi mi milije da me o tome obavijestio netko od vas. Smatrali smo da ti nisi poeljan. A tko je bio tako ljubazan da te obavijesti o danu pogreba? Policajci. Morali smo jo neto raistiti. ini mi se da s tobom jo uvijek nisu zavrili. Ve je krajnje vrijeme da te strpaju iza brave. Bez poziva uoh u salon i mirno rekoh: Ako ne raiste odmah sve, to ne znai da su odustali. Oni imaju vremena i znaju to rade. Tvrdoglavi su i strpljivi. Serge prasne u smijeh. Znai, i tebe e zgrabiti! Zgrabit e krivca, htio si rei... Ne znam da li zna da me Jeanne sino htjela ubiti... Promaila me, kao to vidi... Napokon, ti je dobro poznaje. Radio si s njom, ako se moe rei da si uope ikada radio... Dosta gluposti! Sada si ti na udaru, a ne ja... Jedva se suzdravao. Pripalih cigaretu, ali njega ne ponudih, Taj pokuaj da me ubije promijenio je miljenje policajaca. Vie nisu tako uvjereni da sam ja kriv. Netko previe nastoji da svu krivnju baci na mene. A policajci su shvatili da nisam ba tako glup da bih ostavljao tolike tragove iza sebe. Vie im nisam sumnjiv. Oni su ti to dali na znanje samo zato da te lake uhvate. Mogue... nasmijeih mu se i nastavih: Jeannin napad naveo me na jednu misao. Dobro sam pretraio njen pisai stol u uredu. Naao sam njen dnevnik... Pa onda? Tamo se esto spominje izvjesni Jacques s kojim se sastajala u etvrti Saint Paul. U njenom malom telefonskom imeniku otkrio sam jednog Jacquesa koji zaista tamo stanuje. Zove se Jacques Varaize. Prije polaska imao sam vremena da se o njemu malo raspitam. To je mladi tvojeg godita. to mene uplie? nevino se nasmijei. Moda e te zanimati kakve sam zakljuke iz toga izveo... Varaize bi mogao ba biti tvoj prijatelj. Mogao je raditi po tvojim uputama On je moda tvoj ortak ili prijatelj iz vojske koji je upoznao Jeannu Perigny preko tebe. Smijeno! ree, no lice mu se zgri.

 Ako bolje razmislim, ta mi se ideja sve vie svia. To bi objasnilo vezu izmeu ubojstva Helene i Lagardea, pa i Clairino ubojstvo, jer je ona jednom prilikom vidjela Jeannu i Jacquesa Varaizea zajedno, pa je mogla svjedoiti da je meu njima postojala intimna veza... Govorio sam sve glasnije. Znam da nikada nisi volio svoju sestru ili posestru, kako god eli, meu vama i tako nema krvne veze. Ali postoji neto drugo. Od tvoje mrnje do ubojstva treba prijei jo nekoliko koraka. Da je rije samo o mrnji, Varaize ti sigurno ne bi pomagao. Mora da postoji jo neto. Ali to? Sergeove oi postale su tvrde i okrutne. Munjevitom kretnjom izvue revolver. Previe pria, Michel. Hoe rei da previe dobro pogaam, zar ne? Pokuavao sam ostati miran, ali sam to teko uspijevao. Nikada mi ne bi palo na pamet da je Serge naoruan.A uz to je bio nevjerojatno nervozan i bilo kakav uanj mogao bi ga navesti da opali. Da, postoji samo jedno rjeenje: da ti zaepim usta. Da me ubije ovdje, kod kue? Zaboravlja na policajce. Serge se malo smiri, ak mu je uspjelo da se nasmijei. Moram ti dati jedno objanjenje. Nastojao sam da ostanem miran. Instinktivno sam osjeao da bi Serge opalio istog asa kad bi zamijetio da neto hou poduzeti. Zato si dao ubiti Helenu? A to te sada jo i to zanima? Ipak mi reci! Revolver se nije pomakao ni za milimetar. Jo uvijek je bio uperen u mene. Helena je imala uroen dar da osvaja ljude... Najprije nae roditelje, zatim tebe, onda Lagardea... Pa nije valjda samo to! Naravno da nije! Tu je i ujak Octave... Njega je upravo opinila. Nakon nekih neugodnih stvari, kojih se vjerojatno jo sjea, promijenio je oporuku i odluio da sve ostavi Heleni. Nisam mogao prikriti uenje. Helena je ekala da ujak, koji je teko bolestan, umre, i tek bi tada traila razvod braka nastavi Serge. Naravno, o tome ti nisi imao pojma. Ujak pak nije smio saznati da mu je neakinja ena koja ima ljubavnika... Ujak Octave! Potpuno sam zaboravio na toga bogatog ali strogog ovjeka koji nije imao djece kao ni Helenina pomajka, pa je volio Helenu i Sergea. A moda bi tvoja sestra jo dugo trebala da eka na nasljedstvo... Misli? Ne. Ujak je gotov... Jo samo nekoliko mjeseci, ima rak... A ja ni o emu nisam imao pojma! Serge se odlino zabavljao.

 Helena se i te kako uvala da nita ne sazna, a u tome su toj pomagali i nai roditelji. U asu kada bi joj pripao imetak, ti bi bio otpisan. Helena je, dakle, morala umrijeti prije ujaka. Ali zato? Meni je sve bilo jasno, ali morao sam dobiti ne vremenu. Pretpostavi da to ona najprije sve naslijedila, a onda poginula. Ako bi nakon toga tvoja nedunost bila dokazana, krasno bi se ja proveo! Ti bi naslijedio sve, a ja bih mogao samo cmizdriti... Sada sam jedino ja preostao. Zapravo, naslijedit e moji roditelji, a oni e ostaviti meni? Shvaa? Ali ti zaboravlja policajce! Ako sam ja doao na tu ideju, sigurno e doi i oni.. Nego, kako si uspio nagovoriti Jeannu i Jacquesa Varaizea na zloin? Ja sam morao imati vrsti alibi. Obeao sam im mnogo novaca, no sada su mrtvi, pa sam se rijeio i te brige. Napeto sam ga promatrao, ekajui trenutak da prijeem u napad, no on je bio neprestano paljiv. Policajci nemaju nita protiv mene nastavi. U vrijeme kada su ubijeni Helena i Lagarde, ja sam bio u panjolskoj. Otada se nisam makao od kue. Moja je pozicija solidna. A to se tie tvoje smrti, rei u da sam te morao ubiti jer si me osumnjiio da sam ubio Helenu i napao me, pa sam se branio. Ubojstvo u samoobrani! Misli da to zvui vjerojatno? uspio sam se ak i nasmijeiti. Policajci nee progutati tu priu. Naravno da hoe. Pa ja nisam mogao ubiti ni Helenu i Lagardea, ni one u Parizu. Napokon, ne postoji nikakav motiv za zloin. Zar ne? Zna ga samo ti, i to istom sada kad sam ti ga ja otkrio. Govorio je kao da sam sebe eli uvjeriti. Zna i sam da se samo obmanjuje. Oni e te uhvatiti! Za mene se ti ne brini. Policajci su budale. Moda je to i tono, ali nemoj govoriti tako glasno. Mogli bi se naljutiti... Serge me naas pogleda zaueno, a zatim se naglo okrene. Ista njega stajao je Muron. Serge je ve dijeli sekunde zatim shvatio da sam ga udesio, pa se okrene prema meni, dok mu se lice grilo od bijesa. Bijednie... uhvatio si me, ali... Nisam uo do kraja jer je prasnuo pucanj. A ja sam se naao na podu. Napeto sam ga promatrao. Ovoga puta sigurno e me pogoditi ako se ne umijea Muron! Jazennes je bio bri od Murona, iako je vii i tei. Zgrabio je Sergea za ruku prije nego to je uspio u njega uperiti revolver. Serge se branio. Jazennes ga bijesno udari po bradi. Jazennes je drugom rukom pridravao Sergea da ne padne na pod; Serge je izgubio svijest. U meuvremenu Muron podigne Sergeovo oruje. Gledao me briui znoj sa ela.

 Ba sam strepio zbog vas ree. Nevjerojatno kako je ta zvijer bila ksncentrirana. Nikako nismo mogli uhvatiti trenutak da se umijeamo, a da vi ne nastradate... Ja jo uvijek nisam doao k sebi. Tek me sada uhvatio strah. Zaista nisam imao iskustva i tim revolverima. Sad emo odnijeti tog bijednika. Tog asa pojave se Helenini roditelji. im sam ih ugledao, znao sam da su shvatili to se dogodilo. Odjednom su ostarjeli. Serge se osvijestio, ali nije me ni pogledao. Idemo ree Muron. Krenuo sam za Jazennesom i Sergeom u hodnik. Tek tamo je inspektor stavio Sergeu lisiine. uo sam iz druge sobe kako se Muron obraa njegovim roditeljima : Doi u po njegove stvari. Molim vas da ih pripremite. Izali smo iz kue. Policajci su ugurali Sergea u svoj automobil. Gledao sam za njima. Tono tjedan dana trajalo je sve to. No sada je sve svreno!

***
Pogreb, malo je ljudi. Znatieljnika nema. Sve se odvija brzo. Stajao sam postrance od Helenine obitelji. Vie ih ne trebam. U posljednje vrijeme imam posla samo s policajcima... Poslije pogreba otiao sam na policiju da dam opirnu izjavu. Chervettes je bio zadovoljan. I Muron je bio ovdje. Svje i odmoren. Tu je bio i Jazennes. Njih trojica potpisali su se na mojoj izjavi da je sve bilo zaista tako. Uostalom, Serge je priznao. Kad je odluio da ubije Helenu i Lagardea, sjetio se Varaizea. S njim je skovao plan u koji su upleli i Jeannu. Ukrali su i moj revolver. Dok sam bio na odmoru. Jeanne se uvukla u moj stan. Bilo je to zaista izvanredno; zloin su izvrile osobe koje na prvi pogled meusobno nisu imale nikakve veze. Nije im bilo teko otkriti moje navike kao ni navike Heleine i njenog ljubavnika. Po glavi me udario Jacquies Varaize, zatim mi je iz depa izvadio anonimno pismo dok sam bio u nesvijesti. Varaize je zaista bio savjestan, ak je i pretjerivao u tome. Odnio me do prozora i ostavio na staklu moje otiske. Bio je savreno posluan, no cijeli plan su zapravo smislili Serge i Jeanne. Odjednom sam postao svjestan injenice da ne osjeam pravo olakanje nakon tog napornog tjedna punog uzbuenja. urilo mi se da nestanem iz toga grada, da zaboravim na prolost.

30
Nedjelja je ujutro, ba kao i tjedan dana prije toga. Odlazim Sallgnacu. No moji osjeaji sada su posve drugaiji! Kad sam se sino vratio u Pariz, dugo sam telefonom razgovarao s Mariannom. Ona je ve juer uveer saznala to se dogodilo u Dinanu. Zaustavio sam se pred kuom. Izaao sam is automobila i potrao uz stube. Marianne me sigurno oekivala jer mi je ve ila u susret. Po nainu kako me zagrlila shvatio sam da njena rana zacjeljuje. Jo uvijek je imala mali zavoj. Zatim me prihvati za ruku i odvede u salon. Naravno, cijeli dan provest e s nama. Moj otac je ujutro otiao u lov i vratit e se tek poslijepodne. Pristao sam. Marianne me promatrala. Nadam se da neu pokvariti tvoje planove... Ako se ne varam, rekao si da bi elio otii na odmor. Nisam promijenio miljenje. Sutra odlazim... Ruka joj se nervozno zgri. Zar toliko eli otii? Mislila sam... to? Nita, nita ree brzo. A kamo e? O tome sam upravo elio s tobom razgovarati. Upitno me pogleda. Nisi mi rekao to namjerava. Ako se ne varam, htio si poi na selo. Htio sam te zapravo pitati ne osjea li potrebu da i ti promijeni zrak? Ili je moda moja ponuda preuranjena? Marianne me strastveno zagrli. Poi u s tobom... KRAJ

kokica www.bosnaunited.net www.CroWarez.org

Ellery Queen: TAJNA TRIJU R

Pozdrav Missouriju, cijelome, od sjevera do juga! Pozdrav njegovim visoravnima, njegovim dubokim rijekama, brdima i ravnicama, tvornicama i farmama. Pozdrav Missourijul LuK MacArthura i potovanoj mazgi Perohinga! Pozdrav Hanibalu i slavnom Marku Twainu. I Jesseu Jamesu, omiljenom banditu iz Barlowea... Barloweu. Tu se nalazi uveni koled Barlowe. Koled Barlowe je posljednje mjesto u Missouriju kamo bih vam preporuio da idete, u Missouriju koji ne preputa nijednoj drugoj dravi povijesno prvenstvo to se tie krvi kojom je natopljeno njegovo tlo. Posljednje mjesto! Osim ako niste donijeli vrstu odluku da posjeujete teajeve umorstva, smatrajui ga umjetnou. Kad to kaemo, ne znai da podravamo, lukavo namigujui, miljenje da je koled Barlowe zaista posljednje mjesto Missourija. Svatko moe slobodno misliti to hoe. Utoliko prije to ova neslavna reputacija potjee od uzreice kojoj se porijeklo gubi u mraku prolih vremena. Uzreice koju su mogli proturiti I studenti nekog drugog sveuilita u Missouriju, onog dana kad su saznali kakva se udna obuka vri na koledu Barlowe i da knjiga Li'l Abner i Terry i gusari slui kao tema za najozbiljnija prouavanja sociologije. to se tie kursova filozofije, o tome je bolje nita i ne govoriti. U pozadini svakog velikog ljudskog pothvata stoji uvijek veliki ovjek. Jednog dana, kad su ga upitali za curriculum vitae , dr Isaia St. Joseph A. Barlowe zlobno je primijetio: ako je ve dovoljno star za predsjednika i osnivaa koleda Barlowe, ipak jo nije toliko star da ve spava svoj posljednji san u grob u obraslom brljanom. Slavni je ovjek potkrijepio svoje miljenje jednom irokom neodreenom gestom iz koje se moglo zakljuiti da on smatra kako vjenost pripada njemu. Svako ljudsko bie, ak i najokorjeliji cinik zakljuio je dr Barlowe eli ivjeti. I zaista, nikad nitko nije zakopao osobu u parku u kojem je volio raditi: naprotiv, tu je brujala velika radost ivota, tu se uo samo smijeh zadovoljstva. Mogla bi se uspostaviti tona nomenklatura svih akademskih poasti dr-a Barlowea i sve blistave bisere to ih je bio dobio. Moglo bi se priati na kakve je on udotvorne naine oparao neke graane Missourija, tako da im je izmamio iz depa cijele zgrade koje je dobijenim novcem sagradio; mogao bi se posvetiti cijeli jedan svezak njegovim suradnicima koji se niu nimalo ustruavali da propovijedaju njegovo ljudsko evanelje i u najzabitnijim kutovima zemlje.

Jao! Takvo djelo zahvalnosti zahtijevalo bi tisue stranica, pa ni to ne bi bilo dovoljno. Ograniit emo se zato samo na to da ukaemo kako nauka dra Isaije St. Josepha A. Barlowea, koliko se god mogla doimati uznemirujuom, ipak nije bila zbog toga manje zanimljiva. Tko je god htio biti profesor u Barloweu, morao se podvri rijetko neobinom prijemnom ispitu. Taj se ispit obavljao iza zatvorenih vrata, a predmeti su bili strogo povjerljivi, poput masonskih obreda. Ipak su neki detalji procurili. Tako se doznalo da dr Barlowe upotrebljava projektor od 16 mm, tranzistor, elektrofon, Bibliju, Poljoprivredni prirunik, Dogodovtine Sherlooka Holmesa i posljednji broj Slubenog lista, a da se i ne govori o drugim publikacijama i razliitim sveskama. Govorilo se da se prilikom ispita uje i dreavi glas Disneyjeva Paje Patka. Priale su se i mnoge druge stvari. Sve je to bilo veoma smijeno, to bez sumnje valja pripisati injenici da posjetioci nisu esto mogli razlikovati studente od profesora, i obratno. Noenje brade nije u Barloweu bio nuni znak nekog posebnog sveuilinog dostojanstva Ali se ipak dogaalo da se najstariji lanovi nastavnikog vijea nisu kolebali da poput studenata puste tri dlake da im izrastu iz brade. E pa, prepoznajte ih sada! Kao to se vidi, sve je to proizlazilo iz mate. Smijeh i veselje bili su obvezni. Dogaalo se ponekad da je neko tijelo izvodilo mrtvako kolo to se obino odvijalo na stolu za sekcije u biolokom amfiteatru, gdje bi se ivot zavravao uz smijene empirike postupke. Zamislite sada ako to moete udarac koji je doivio Barlowe ne samo zbog epskih umorstava to su ih opjevali trubaduri s teaja klasine knjievnosti, ne samo zbog romantinih zloina, nego i zbog najobinijih ubojstava izvrenih u bijesu i galami. Smrdljivi zloini, kako bi rekao Bacon, mladi profesor biokemije.

***
Pismo dr-a Barlowea, a posebno tuga koja je iz njega izbijala, duboko je potreslo Elleryja: Jedan na profesor je nestao. Ne mogu vam rei, dragi gospodine Queen, koliko je veliko moje nespokojstvo. Ukratko, spreman sam na najgore. Znam da ste mnogo zauzeti, ali isto tako vjerujem da vam nije strana fondacija kojoj sam dao svoje ime i posvetio svoj ivot Vi ete shvatiti, u to sam uvjeren, u kakvom se kripcu nalazimo. ivjeli smo u uvjerenju da smo koledom Barlowe stvorili neto jedinstveno i da ga pakost stoljea nee uope zahvatiti. Ali, treba voditi rauna i o ljudskim obzirima, hou rei zakonitim... Ako je profesor Chipp rtva neke mrane spletke, u to ja imam mnogo razloga da vjerujem, ini mi se da biste mogli neopazice i bez velike buke obaviti istragu i na kraju objelodaniti

pozadinu tajne spreavajui na taj nain namjere onih koji hoe da nas ocrne. Tako bismo izbjegli i mnoge neugodnosti. Neka mi bude doputeno da vas pozovem da doete, to neopaenije ali i to bre u Barlowe! Smatram da govorim u ime cijelog administrativnog savjeta uvjeravajui vas da neemo naii na vee potekoe, uzimajui u obzir posebne aspekte nae ustanove Pismo je pisano pukom. Uurbani i isprekidani rukopis navodio je na pomisao da su ga zlobni pogledi pokuavali proitati preko predsjednikovih lea. To je bilo toliko suprotno svemu onome to je Ellery uo o dru Isaiji St. Josephu A. Barloweu i o njegovim metodama nastave koje su sadravale mnogo kazaline umjetnosti da je narkao nekoliko rijei inspektoru Queenu i izaao. Nikki, stiui svoju dragocjenu biljenicu, pratila ga je u stopu.

* * *
Izgledalo je da gradi spava pod toplim rujanskim suncem. Planine Ozarks u daljini izgledale su kao da uhode mali grad. ini se da je sav svijet otiao na selo, Ellery primijeti Nikki. Ovdje je tako mirno. Nitko ne bi pomislio da se nalazimo u sveuilinom gradu. Nalazimo se jo u ljetnom dobu objasni Ellery. Jesensko tromjeseje poet e tek za deset dana. Vi ste majstor da svemu oduzmete poetinost! Uskoro ih je progutao ured dr-a Barlowea. Oprostite to nisam doao da vas doekam na ejleznikoj stanici mucao je pedagog hitro zatvarajui iza njih obloena vrata. Bio je to mrav ovjek, talijanskog izgleda, sijede kose bez sjaja, crnih i ivahnih oiju kojih je sjaj jedva prikrivao uznemirenost. Petrarca Missourija, rekao je, smijui se, Ellery a sebi. Tko je zapravo profesor Chipp, gospodine Barlowe? ef katedre amerike knjievnosti. Sigurno ste uli za njegov teaj o Poeu. Bio je autoritet u svom predmetu... On je na najpoznatiji profesor. Poe uzvikne Nikki. Razlog vie da se oduevite ovim sluajem, Ellery. Leverett Chisholm Chipp ree Ellery klimajui glavom. Sjeam se: studija o prozi Poea koja je izala u The Reviews. Studija puna oduevljenja i znanja. To je, dakle, taj Chipp? Da! potvrdi tuno predsjednik koleda. On kod nas predaje ve trideset godina i njegov nam nestanak vrlo teko pada. Kad je profesor Chipp vien posljednji put. Dr Barlowe nervozno okrene broj unutranjeg telefona:

 Millie? Poaljite mi gospou Blinker... To je ena koja se brine o gostima i sobama. Taj dobri stari Chipp je drao dvije sobe otkako je u Barloweu. Vrlo udobni mali stan, gospodine Queen... Ah! Evo i gospoe Blinker. Uite bre i zatvorite vrata za sobom. Gospoa Blinker je bila krupna seljanka, vie ne sasvim mlada, koja se drala kao da su je pozvali da joj kau da ne zaboravi napraviti uobiajenu tortu od jabuka. Ipak je udostojila pogledom velike dame posjetioce iz New Yorka. Pogled koji nije trepnuo scve dok joj dr Barlowe nije dao do znanja da moe govoriti bez straha. Tek tada se raznjei, a oi joj se napunie suzama. To je bila suta dobrota od ovjeka, taj na profesor ree ona uzbuenim glasom. i toan kao sat. Ja biljeim izjavi Ellery. Tonost, urednost... njemaka pedantnost. Je li tako? Nastavite, gospoo Blinker potakne je dr Barlowe. I kaite gospodinu Queenu sve to znate. Profesor je imao malu kolibu u planinama Ozarksa ree gospoa Blinker, gutajui slinu. Na granici Arkansasa. Svake godine prvoga srpnja otiao bi da u svojoj kolibi provede godinji odmor. Sam? Da, gospodine. On je koristio sve slobodno vrijeme za pisanje. Za pisanje studija i knjievnih kritika objasni dr Barlowe. Iako mi je prole godine, na moje veliko zaprepatenje rekao da e poeti pisati roman. On nas je redovito ostavljao prvoga srpnja da bi poao u svoju kolibu i vraao bi se potpuno spreman za jesensko tromjeseje. On je, bilo lijepo ili loe vrijeme, uvijek dolazio na vrijeme, gospodine Queen. Sada je ve trinaesti rujna, a nitko ga jo nije vidio. To znai da je ve deset dana zakasnio. I vi diete toliku uzbunu zbog tih bijednih deset dana? zaudi se Nikki. Deset dana zakanjenja za profesora Chippa jeste neto nezamislivo. Bio sam toliko uznemiren, gospodine Queen, da sam odmah telefonirao vlastima u Slateru i Arkansasu, zamolivi ih da poalju nekoga u Chippovu kolibu. Moda je produio boravak neto vie nego obino? Bojim se da vas neu moi uvjeriti koliko se Chipp pridravao svojih navika. On ih ne bi promijenio ni za to. Ne, ne, on nije produio svoj boravak. Ljudi iz Slatera nisu nali ni traga Chippu. Samo su nali njegov koveg. Ako se ne varam, doktore, ini mi se, po vaem pismu, da vi u neto sumnjate? Svakako odgovori spremno gospoa Blinker. Nikad nisam ula u profesorovu sobu. On to nije volio. To je bila druga njegova udnovata navika... Ali dr Barlowe mi je rekao da ipak uem kad je vidio da se on ne vraa. Onda sam ja uinila kako mi je rekao i... i....

 Govorite, govoriite, gospode Blinker! Na sagu, blizu kamina mucala je ena bila je velika... velika mrlja. Mrlja? zadihano e Nikki. Mrlja od ega? Mrlja od krvi. Ellery namrti obrve. Osobno sam je istraio, gospodine Queen naglasi dr Barlowe. Bila je zaista krv. U to sam siguran. Zacijelo je prolo neko vrijeme otkako je mrlja bila na sagu. Onda smo zatvorila vrata Chippova stana i ja sam vam pisao. Iako je rujansko sunce unosilo toplinu u Barloweov ured, uskoro su svi osjetili hladnou. Da li vam se Chipp javio poslije prvog srpnja, doktore? upita Ellery, naimrtivi ponovo obrve. Imao je obiaj da poalje pismo nekome od nas. Najmanje jedno preko ljeta. I on poe pretraivati snop pote koji je bio na pisaem stolu. Ja sam bio odsutan u toku lipnja. Ova me je stvar toliko zaprepastila da... Zato o tome nisam prije mislio?... Ha, evo je, gospodine Queen! Bila je to razglednica u boji sa slikom na kojoj su se isticali izrazito plavi vodopadi okrueni raslinjem napadno zelene boje. Tekst i naslov bili su ispisani neurednim, skoro neitkim rukopisom: 18. srpnja. Ponovo piem svoj roman. To e biti za sve vas veliko iznenaenje. Pozdrav, Chipp. Opet njegov roman mrmljao je Queen. Potanski ig nosi datum 31. srpnja. Je li ova dopisnica sigurno pisana Chippovom rukom? Nesumnjivo! Ne izgleda li vam rukopis malo udan, Ellery? upita Nikki, Gotovo. Reklo bi se da mu ruka nije bila sasvim mirna. Tako je ree gospoa Blinker. Bili su mu odsjeeni palac i srednji prst do drugog lanka. Jadni dragi ovjek! Nezgoda te mladosti, mislim. Ellery ustane. Upita bi li mogao vidjeti mrlju na sagu u Chippovoj sobi.

* **
ovjek moe ostaviti i vanije stvari nego to je vlastita krv u sobi u kojoj je ivio: moe ostaviti ivot. Mrlja krvi bila je doista tu, na sagu. Obje su sobe bile vrlo uredno i ukusno namjetene. Stolice su bile na svome mjestu, krevet namjeten, a kamin je sliio na izlog trgovine. Sve su lule bile na vjealici, sjajui sjajem bez premca; nije bilo teko pogoditi da ih je savjesna ruka nanizala po veliini.

U ladicama starog pisaeg stola od hrastovine papiri su bili isto tako briljivo sloeni. Iako je ponegdje nedostajala neka knjiga, one koje su ostale bile su postavljene uspravno na policama, takoer sreene: svrstane po autorima i po abecednom redu. Strano uzvikne Ellery. Okrene se da pregleda svezak koji se nalazio tono nasred pisaeg stola i bio veoma nalik na knjigu rauna. Znam da je nae upadanje ovamo bilo neizbjeno mrmljao je dr Barlowe. Ali osjeam nelagodnost... to ima u toj knjiici, gospodine Ellery? Osobni rauni gospodina Chippa. Njegovi svakodnevni trokovi. Ali, ovogodinji se zavravaju sa 30. lipnja. Uoi njegova odlaska u Slater. ak je zabiljeio i kupovinu jedne potanske marke. To je samo njemu slino brzo e gospoa Blinker, a zatim naglo doda: Evo gospodina Bacona! to kaete? Profesor Bacon, atletski graen, naglo upadne u mali stan. Stiui energino predsjednikovu ruku, ovaj zanimljivi mladi ovjek objasni ne zaustavljajui dah: Upravo sam poao da odrim predavanje kad sam naao vau ceduljicu? to se dogodilo? Stari Chipp se jo nije vratio? Zbog jesenske buke? Nije to, na alost, Bacon ree tuno Barlowe i predstavi mladog profesora: ef kemijske i bioloke katedre, takoer stalni gost gospoe Blinker, a iznad svega najbolji i najpovjerljiviji Chippov prijatelj u koledu. Mislite li i vi kao dr Barlowe da je situacija zaista tako teka? upita ga Ellery. Ako se taj stari udak jo nije vratio, gospodine Ellery, to znai da mu se neto dogodilo ree profesor Bacon, jedva sakrivajui uzbuenje. Da sam samo posumnjao... mrmljao je on. Ali ja sam napustio Barlowe oko polovice lipnja... zbog biokemijskih istraivanja u Institutu John Hopkins. Da li vam se javio profesor Chipp ovog ljeta? Da, uobiajenom dopisnicom. Sigurno je jo imam kod sebe... Tono! Nita osim pozdrava ree Ellery poto ju je pregledao. Datirana je 31. srpnja i predana na poti u Slateru. Kao i dopisnica upuena dru Barloweu. Mogu li je uzeti, Bacon? Naravno! Ako se Chipp ne vrati... Odjednom mladi profesor ugleda krvavu mrlju. Slomljeno sjedne na krevet svog starog nestalog kolege. Ellery! Nikki je stajala na vrhovima prstiju kraj Chippove biblioteke, upravo uz policu na kojoj su bile poredane knjige pod slovom Q, djela koja su joj bila dobro poznata. Sve vae knjige su ovdje!

 Zaista? Ellery nije izgledao zadovoljan kao to bi to bio svaki autor prilikom tako laskavog otkria Pogled mu se naprotiv, zaustavi na knjizi koja je bila sama u svom redu. Ellery to odmah zapazi. udno! Uzme knjigu da je stavi na svoje mjesto, ali kad je otvori, ugrize se za usnu. Da ree diplomatski dr Barlowe taj stari Chipp bio je upravo lud za vaim knjigama, gospodine Queen. Kupovao je samo kriminalistike romane mrmljao je Bacon. Ostale je posuivao. Jo jedna nova tajna, zar ne? aputao je Ellery. Ali evo ipak jednog Queena kojega nije kupio. I lupne po knjizi. Noeva korablja proita Nikki na glas. Ova posuena knjiga ne moe se prodati Knjiara Campus. Ovo bi moda mogao biti prvi pokazatelj u vezi s krvavom mrljom. to hoete time rei? upita ivahno Bacon skoivi s kreveta. Vidi se da je profesor Chipp ovu knjigu posudio u Knjiari Campus, 28. lipnja. Teko je, dakle, zamisliti jednog tako urednog ovjeka, to pokazuju i ove dvije sobe, ovjeka koji upisuje u svoju biljenicu ak i takav izdatak koliko predstavlja vrijednost jedne potanske marke, teko je pretpostaviti da bi takav ovjek otiao na odmor i ostavio knjigu za koju e nakon povratka morati platiti kudikamo vie, To je za Chippa potpuno nemogue! To nije u njegovoj naravi. Imajui u vidu da je posljednji izdatak u knjizi za raune upisan 30. lipnja ree Ellery imajui isto tako u vidu i postojanje krvave mrlje na ovom sagu, postoji opravdani razlog za bojazan da je va jadni kolega ubijen u ovoj sobi uoi svog odlaska na odmor u Ozarks. Vjerojatno nije odavle ni iziao iv. Nekoliko trenutaka nitko nije progovorio ni rijei. Naposljetku Ellery dodirne vrhovima prstiju rame gospode Blinker i zapita: Jeste li vidjeli vlastitim oima da je profesor Chipp 1. srpnja napustio svoj stan, gospoo Blinker. Ne, gospodine odgovori ena s naporom savlaujui uzbuenje. Kad je nosa doao tog jutra da uzme njegov koveg, profesor je ve bio odsutan. Mislila sam da je ve bio otputovao. Recite mi, gospoo Blinker, je li profesor Chipp primio nekoga u posjetu uveer uoi 1 srpnja? ena se zacrveni u licu. Da, da ree ona doao je Weems. Weems? zaudi se dr Barlowe. Oh, ne... hou da kaem...

 Weems? ponovi Nikki, Ellery, niste li opazili da je to ime na fasadi Knjiare Campus kad smo ovamo dolazili? Ellery ne odgovori. Bacon promrmlja: To je nezamislivo... Weems i Chipp su bili naotreni jedan protiv drugoga. Weeras je jo jedina osoba kojoj sam govorio o nestanku Chippa ree predsjednik. On je to primio teka srca. Obojici je Poe znaio podjednaku strast doda Bacon oporim glasom. Zaista? ree Ellery sa irokim osmijehom. Postaje pomalo jasnije, a i podaci svjedoe o stanovitoj povezanosti. Ne ini li vam se? A sada vas Nikki Porter i ja molimo da nas izvinite za jedan asak. Idemo malo porazgovorifti s Weemsom.

* **
Gospodin Weems je bio mali nemirni ovjek provincijskog izgleda, elav, lukavih oiju, vrlo uglaenih kretnja. Sasvim suprotan tipu ubojice. Upravljao je trgovinom knjiga svih vrsta, u kojoj je vladao zadah uvezivanja i tampanja. To je radio s toliko ljubavi, s takvom bibliografskom revnou da ga je Nikki odmah izbrisala sa svoje liste osumnjienih. Gospodin Queen je bio u pravu. Claude Weems je zaista bio u posjetu starom Ghippu u njegovu malom stanu kod gospoe Blinker, nou 30. lipnja. Tono je da je stari udak bio savreno zdrav kad ga je on napustio. Ne, nije ga poslije toga vie vidio. Poto je zatvorio radnju u toku ljeta, otiao je iz Barlowea na godinji odmor, koji je provodio u pjeaenju po prirodi. Nije otvorio trgovinu u jesenskom tromjeseju, nego tek prije tri dana. Dr Barlowe pridaje, po mojem miljenju, pretjeranu vanost injenici to se stari Chipp jo nije vratio ree maleni ovjek s dobroudnim smijekom. Ja bih volio da se to nije dogodilo, ali Chipp je poeo piti. A teko je predvidjeti to moe uiniti ovjek koji je ve u godinama. Nikki je, ini se, primila njegovo izlaganje s olakanjem, ali ne i Ellery. Da li bih vas mogao zapitati zbog ega ste posjetili gospodina Chippa nou 30. lipnja, gospodine Weeras? Da mu kaem do vienja. A i zbog toga to sam uo da je taj stari udak naao neku izvanrednu knjigu... Izvanrednu knjigu? Chipp je naao knjigu? Gospodin Weems pogleda naokolo i spusti glas. Govorilo se da mu je dolo do ruku izvorno izdanje Poeova Tamerlana. Kupio ga je za komadi kruha od nekoga koji nije znao vrijednost knjige. Jeste li vi bibliograf, gospodine Queen? Original Tamerlena? uzvikne Ellery. Je li to zaista dobar posao, Ellery? smjerno upita Nikki.

 Odlian, Nikki! Prvo izdanje Tamerlana vrijedi najmanje dvadeset i pet tisua dolara. Weems uzdahne oduevljeno: Vidim da dobro poznajete stvari. Da, gospodine, to je najvea cijena koju je stari Edgar Allan Poe ikad postigao zapadno od Mississipija! Bilo mi je stalo da vidim tu knjigu. Poto-poto! Chipp mi ju je pokazao. To je zaista bio pravi primjerak zakljui on tuno. Nikki je dobro zapazila da Ellery briljivo ispituje tu injenicu, s namjerom da je iskoristi u pravom trenutku. Bila je iznenaena kad je on odjednom promijenio predmet razgovora. Je li vam profesor Chipp ikad govorio kako je poeo pisati roman, gospodine Weems? Naravno. Ve sam vam rekao da je poeo starjeti. Postajao je udak. Svakako vam je rekao i kakva je to bila vrsta romana? Ne sjeam se vie. To je zaista vjerojatno... vie nego vjerojatno mrmljao je Ellery gledajui u kut gdje su bile knjige za posuivanje, meu kojima je bio golemi broj kriminalistikih romana. to vam izgleda vie nego vjerojatno, Ellery? upita Nikki. To to je Chipp bio opinjen kriminalistikim romanima kao i injenica da je pisao dru Barloweu da e njegov roman izazvati iznenaenje. Sve me to navodi na pomisao, Nikki, da je taj stari udak pisao neki kriminalistiki roman. Nemogue! Jedan profesor knjievnosti! Ja mislim da ste vi tono pogodili uzvikne gospodin Weems. Oh! Profesor Chipp me je zamolio, to je bilo u travnju, da provjerim nije li jedan naslov ve upotrijebljen u nekom kriminalistikom romanu. Koji naslov, gospodine Weems? Tajna triju R Tri R... Tri R? povie Ellery. To je nevjerojatno! Doite, Nikki, vratimo se odmah u predsjednikov ured.

* * *
Pretpostavimo! ree profesor Bacon. Readin (itati)! Ritin (pisati)! Ritmetic (raunati)). Isto kao da se kae abrakadabra. Na to vas to navodi? Moda ni na to, dragi moj Bacon odgovori Ellery mrtei elo i drei lulu u ruci. Pa ipak. Znamo da Chipp, po svemu sudei, nije iziao iz svoga stana 30. lipnja. injenica da nije vratio Knjiari Campus moju knjigu koju je tamo posudio utvruje nas u tom uvjerenju. Roman... knjiga... reading! Eto itanje, gospodo. Reading, na prvi klju, prvi od triju R.

 Glupost! povie profesor poevi gristi nokte. Da ree Ellery slijeui ramenima ali jeste li pomislili na to da nam Writings pisanje, daje upravo drugi klju. Na te rijei Nikki e uzbueno i sumnjiavo: Jeste li vi sasvim sigurni u to, Ellery? A dopisnice koje je Chipp pisao, Nikki? to mislite o tome? Mlada ena, dr Barlowe i profesor Bacan potajno izmijenie nemirne poglede. Ne nalaizim nikakve veze, Queen ree predsjednik umirujuim glasom. Kakav vam podatak mogu pruiti obine dopisnice? Osim toga glasno e Bacon kako je mogao Chipp vjerojatno ubijen 30. lipnja, predati na potu svoje dopisnice 31. srpnja, to jest cijeli mjesec dana poslije toga, Kad se paljivo ispita datum koji je Chipp napisao na dopisnicama ree smireno Ellery moe se vidjeti da je broj 3 u datumu July 31. (31. srpnja) ubaen izmeu y u rijei July i brojke 1 od broja 31. Ako to nije podatak, to vam onda treba vie? I Ellery pone obnavljati, koliko je to bilo mogue, dogaaje nou 30. lipnja, Chipp je napisao svoje dopisnice kod kue u ovom gradu, te iste noi, stavljajui datum od 1. srpnja, vjerojatno je raunao da e ih predati sutradan na poti u Slateru, na putu do svoje kolibe. To je sasvim mogue, Chipp je mrzio dopisivanje objasni dr Barlowe. Htio se osloboditi dopisnica prije nego to poe na odmor, stari lukavac gunao je Bacon. Zatim ga je netko ubio ovdje u njegovu stanu, stavio dopisnice u dep, a tijelo strpao u koveg. Koji je sutradan ujutro odnio nosa i otpremio u kolibu povie Nikki. Ponovno nastade udno hladna utnja. Ali ipak, potanski ig, gospodine Queen ree dr Barlowe. Potanski ig nosi datum 31. srpnja. Ubojica je ekao mjesec dana prije nego to je dopisnice predao na poti u Slateru. I to onda? gunao je Bacon. Vai su zakljuci privlani, gospodine Queen, ali to oni dokazuju? Oito je sve to bilo unaprijed ureeno, profesore Bacon ree Ellery da bi se povjerovale kako je Chipp jo bio na ivotu 31. srpnja, kako se ne bi doznalo da je ubijen nou 30. lipnja. Eto, to dokazuju moji zakljuci. On ustane. Prije svega, moramo pretraiti profesorovu kolibu, a posebno njegov koveg.

* * *

Bio je to mali koveg. Ali, kao to je udnim glasom primijetio dr Barlowe, i Chipp je bio ovjek maloga rasta. Napolju su planine Ozarks ve poele oblaiti svoje jesensko ruho. S velikih stabala padalo je lie, pokrivajui zlatom padine breuljaka. Koliba nije bila nimalo lijepa. Samo praina i miris plijesni! I jo neto! Mali koveg kraj ulaznih vrata. Svi su uprli pogled u nj, ne progovorivi ni rijei. Svreno! Svreno! ree Bacon. Budui da je gospoica Porter ostala napolju, pitam se to jo ekamo? Zatim razbie zaralu bravu i otvorie poklopac. Koveg je bio prazan. Ne ba sasvim: u unutranjosti su se vidjeli komadii nekakve bjelkaste materije pretvorene u prainu. Ellery pogleda upitno Bacona. ivo vapno promuca profesor kemije. i... ivo vapno! zbunjeno e predsjednik. Ali tijelo... Gdje je tijelo? Povici Nikki, pojaani jekom, bijahu odgovor na pitanje dr-a Barlowea.

* * *
Nikki se udaljila da ne uje krik koji je oekivala kad njeni prijatelji pronau le. I ba kad se popela na jedan proplanak, opazila je kameniti humak. Pribliila mu se i sjela na nj. Ali, humak popusti pod njenom teinom...i ona se odjednom nae na samim ljudskim kostima. Nije bilo nikakve dvojbe: to je bio kostur Leverta Chisholma Chippa. Djelomino je nedostajao palac i srednji prst. Bilo je isto tako oito da je Leverett Chisholm Chipp usmren jakim udarcem: o tome je svjedoio prijelom lubanje. Predsjednik i profesor Bacon potrae da pomognu gospoici Porter. Queen ue u kolibu obuzet sumornim predosjeajem. I doista, pronaao je rukopis u dubini plakara, u elinom smeem koveiu, kraj eljezne zarale kutije, gdje je opuak cigarete pao u prainu. Bio je to opsean sveanj spisa, ve zahvaen vlagom, ali neoteen. Prva je stranica bila ispisana rukom, a slova su bila neujednaena, skoro neitljiva. Na njoj se nalazio naslov Tajna triju R L. C. Chippa Otkrie rukopisa kriminalistikog romana profesora Chippa oznaavalo je vrhunac istrage. Stari ovjek je usmren u svom stanu, nou 30. lipnja; njegov je le otpremljen iz Barlowea u Arkansas u njegovu vlastitom kovegu, napunjenom ivim vapnom, da bi se sprijeile sve smetnje na putu; ubojica je imao vremena da

doe do kolibe, izvadi le iz kovega i zakopa ga pod gomilu kamenja. To su bile injenice. Profesor amerike knjievnosti nije otkrio u svom kriminalistikom romanu nikakvo majstorstvo te vrste; jo manje je nadvisio glasovite pisce kriminalistikih romana. Upravo obratno: Tajna triju R od L. C. Chippa bilo je djelo s mnogo obinih elemenata, ali uzvienih i nadahnutih pievim zanosom. Ne, rukopis ubijenog profesora nije bilo remek djelo, nego vjerna kopija ivota.

***
Sutradan se u stanu profesora Chippa nala skupina duboko potresenih ljudi koji su se vratili iz kolibe u Arkansasu, Tu je bio Ellery, koji je i dao poticaj za taj sastanak. Pozvao je i Weemsa. Kad je ovaj saznao za uasnu novost, odmah se prestao smijeiti, zautio je i poeo kradomice gledati prema vratima. Ellery je bio neobrijan, a oi su mu bile crvene. Probdio sam najvei dio noi u itanju Chippova rukopisa. I moram vam otkriti neto nevjerojatno. Zloin na kojemu poiva ovaj spis, dogaa se u jednom malom koledu u Missuriju. koji se zove koled Barleigh. Barleigh! uzvikne predsjednik. Osim toga, rtva Chipova romana jeste jedan stari profesor amerike knjievnosti, pomalo cjepidlaka. Nikki je izgledala zabrinuta. Hoete da kaete da je profesor Chipp... On je osobno na pozornici. Nikki. Sasvim vjerno. to tu ima neobino? upita Bacon. Umjetnost oponaa ivot. Ako se ima u vidu da je on zamislio roman mnogo prije dogaaja ovog ljeta, moj dragi Bacon, mnogo bi vie odgovaralo kad bi se reklo da ivot oponaa umjetnost. I ako vam kaem da taj stari profesor amerike knjievnosti, taj profesor cjepidlaka, ima takoer, u romanu, kolibu u Ozarksu gdje je pronaen le... ak i to? procvili Weerms. I jo mnogo drugih stvari, Weems. Hoete li da vam kaem koje su osumnjiene osobe u romanu? Evo ih: predsjednik koleda Barleigh za kojega nam kae da se zove dr Isaac St. Anthony E. Barleigh, zatim vlasnik knjiare tog koleda, neki Claudus Deems, te Bacon, mladi i veseli profesor kemije... Ali ima jo udnovatijih stvari, gospodo: tri velika znaka Chipova romana jesu glasoviti: Readin, Ritin i Rithmetic. Ponovo kao da je puhnuo hladan vjetar. Hoete li da kaete uzvikne dr Barlowe da je umorstvo koje mi istraujemo, smrt Chippa, vjerna materijalizacija zloina kojega je sam Chipp zamislio u svom rukopisu?

 Da, do najmanjih pojedinosti, doktore! Ali ree Nikki kako to objanjavate, Ellery ? Najvjerojatnije je ubojica naao naina da se doepa rukopisa tog ovjeka i da ga proita. Zatim je sa zaprepaujuim makijavelizmom odluio provesti u ivot zloin kako ga je Chipp bio zamislio u svim pojedinostima. A znak rithmetic, gospodine Queen? upita dr Barlowe nesigurnim glasom. U romanu je, doktore, rtva nala originalni rukopis Tamerlana od Poea; on vrijedi 25.000 dolara. Rithmetic, rithmetic povie mali Weems, ali se odmah ugrize za usnu kao da je suvie rekao. Kakvu je ulogu odigrala ta knjiga u Chippovu napisu, gospodine Queen? upita sumorno profesor Bacon. Tu je pobuda zloina. Ubojica krade svojoj rtvi original Tamerlana i podmee mu obinu kopiju bez ikakve vrijednosti. Ali, ako se svaka stvar ponavlja? upita dr Barlowe u jednom dahu. Onda je to razlog i Chippova umorstva povie Nikki. Moglo bi se povjerovati, zar ne? Ellery odmjeri lukavo vlasnika Knjiare Campus. Recite mi, Weems, gdje je dakle original Tamerlana, za koji ste mi rekli da vam ga je Chipp pokazao nou 30. lipnja? Otkuda ja to znam? On se zacijelo tu negdje nalazi, gospoine Queen. Moda ak i ovdje na policama. Pod slovom P, Poe. Knjiga je zaista bila pod slovom P. Ellery je uzme u ruke. Okrene nekoliko stranica i nasmijei se. Pogledajte malo, Weems ree on ljubazno. Kao poznavalac Poea i njegovih djela, da li biste mi mogli potvrditi da je ova knjiga zaista original, hou da kaem pravi Tamerlan? Si... si... sigurno. To je upravo ono to mi je pokazao Chipp one veeri. Za teta? A ako ga pogledate ponovo? Svi su znali odgovor jo prije nego to je Weems otvorio usta. To nije isti ree on slabano. To je samo kopija koja ne vrijedi ni dolara. Tamerlan je ukraden promuca dr Barlowe. Opet se injenice ponavljaju ustanovi Ellery. Sada je sve jasno. Ne ini li vam se, gospodo, da je zarunica suvie lijepa? Poto je to rekao, zapali cigaretu, sjedne na drugu stolicu profesora Chippa i poe mirno odbijati dimove. Sve je jasno povie dr Barlowe. Priznajem, gospodine Queen, da me je potpuno zbunio nain na koji ste vodili istragu. Sve je jasno. Sve je tek poelo. Tko je sve to ispletkario? Tko?

 Jedan as ree mirno Bacon. ini se, vie nemamo potrebe za izvanrednim uslugama koje nam je uinio gospodin Queen da bismo rasvijetlili tu posljednju toku. Poto je sve ostale sasvim vjerno u napisu Chippa, zato mi sami ne bismo pronali glavni klju zagonetke? To je tono, Ellery ree Nikki, oiju blistavih od nestrpljenja. Tko je, dakle, ubojica u kriminalistikom romanu profesora Chippa? Ellery baci pogled na Qlaudea Weemsa. Osoba odgovori on sa smijekom koju je Chipp u romanu nazvao Claudius Deems.

***
Mladi i snani profesor kemije skoi. Umirite se, moj dragi Bacon promrmlja Ellery ne maknuvi se s mjesta. Nemojte ga zadaviti. Vi ste ubili jadnog starog Chippa, vi ste to uinili! grmio je profesor Bacon. Gospodin Weems! povie Nikki prijekornim tonom. Da, naravno! Ubojica je krivotvorio datume na dopisnicama da mi ne bismo mogli otkriti da je zloin izvren 30. lipnja. A tko je imao potrebu da sakrije pravi datum zloina? Samo jedna osoba: ona koja je dola u posjetu profesoru Chippu one veeri. Ta osoba mogla se opskrbiti ivim vapnom ree Bacon. Ukrao ga je u kemijskom laboratoriju kad je koled bio opustio zbog praznika. Tako je ree Nikki. Uostalom, sam Weems nam je rekao da je napustio koled tek polovicom lipnja. Sjeam se. A koji je bio Weemsov motiv, Nikki? Pa dobro... kraa Tamerlana. Sve me je strah da su se stvari ba tako odvijale uzdahne dr Barlowe. Weems je kao knjiar mogao lako doi do koplje i podmetnuti je umjesto originala. Rekao nam je da je otiao na put pjeke ree Nikki koja je slijedila svoju misao. Kladila bih se da je iao sve do pote u Slateru da tamo preda dopisnice 31. srpnja. Odjednom Weems uze rije. Sluajte me dobro, mlada gospoice. Ja nisam ubio starog Chippa zapoe on najneuvjerljivijim glasom koji se moe zamisliti. Svi su ga gledali s prezirom. Svi osim Elleryja. To je prava istina, Weems ree Ellery klimajui glavom. Vi niste ubili! On nije ubio? ponovi dr Barlowe zapanjen. Ja... ja... ja nisam ubio vikao je Weems. Naravno da niste. Iako sam bio lukavo naveden na to da vjerujem kako ste to vi uinili, Weems ree Ellery.

 Sekundu, gospodine Queen zagrmi predsjednik koleda. Molim vas, izrazite tono svoju misao. Kako moete biti sigurni da ga on nije ubio? galamio je Bacon. Imao sam pravo kad sam rekao doktoru da je va ugled pretjerano razglaen! Ako idete dalje, ne bi me nimalo zaudilo kad bi ste kazali da Chipp uope nije ubijen. Tono ree Ellery. I dosljedno tome, Weems ga nije mogao ubiti. Ellery... otme se Nikki. Va mi zakljuak izgleda malo neobian, gospodine Queen ree strogo dr Barlowe. To je i moje miljenje gunao je Bacon. Odakle vam ta sigurnost? Iz jednostavnog ispitivanja injenica odgovori Ellery bez imalo sustezljivosti. Uzmimo, na primjer, kostur koji smo nali kraj Chippove kolibe. Te stare kosti? to o njima moete rei? Samo to, profesore: one ne potjeu od juer, ni od prije dva ni tri mjeseca. Vi ste biolog i kemiar, ako se ne varam, Bacon? Koliko treba vremena da potpuno istrune jedan le? Koliko vremena? ugrize se za usnu mladi kemiar. to se tie miia, trbuha i jetre... tri do etiri godine. Ali... A tkivo i ile? Oko pet godina. Ali... Vidim uzdahne Ellery. Pa ipak, pretpostavilo se da taj kostur, oevidno vremean, pripada ovjeku koji je jo prije jedanaest tjedana bio iv. Ali to nije sve. Pozivam se na vae znanje kao kemiara i biologa. Kakve su, zapravo, posljedice vapna na meso i kosti? Pretvara ih u prainu. Sui tijelo. Unitava li i tkivo? To ne. Ono ga ak i sauva, zar ne? Da. Prema tome, kostur koji smo otkrili ne moe ni u kojem sluaju biti Chippov kostur. Ali njegova desna ruka, Ellery? povie Nikki. Nema dio palca i srednjeg prsta... kao u profesora Chippa Ne znam ree suho Ellery da bi injenica to su nekom kosturu, starom osam ili deset godina, iupani prsti, mogla predstavljati neto posebno... Osam ili deset godina... Sasvim sigurno, Nikki. Netko ga je izvadio iz groba, ili, to je jo vjerojatnije, s obzirom na okolnosti, iz biolokog laboratorija koleda Barlowe. Profesor Bacon se ukoi na strogi Elleryjev pogled, ali se ovaj odjednom poe smijati.

 Ne ini li vam se, gospodo, da je ala malo predugo trajala? upita Ellery. ala, gospodine Queen? uzvikne predsjednik sav zadihan. Hajde, hajde, doktore ree Ellery s lukavim sjajem u pogledu. Komad je odigran! Obnovimo sada malo sve nevjerojatne injenice. to emo vidjeti? Jedan kriminalistiki roman koji nas je uzbudio. Originalan, uzbuujui, priznajem vam. Ali, meu nama, doktore, vrlo slabo uvjerljiv! Znakovi koji su se, figurirajui u Chippovu rukopisu, nali u ivotu, ipak su bili lijepi. Ona knjiga, posuena i nevraena, jeste i u romanu i u sluaju koji nas zabrinjava. One dopisnice pisane unaprijed jesu i u romanu i u sluaju koji nas zaokuplja. Ona kopija originala Tamerlana, koju smo, kao sluajno, pronali u Chippovoj biblioteci: tono kao u romanu. Zamalo bi ovjek rekao da je sam Chipp sudjelovao u vlastitom umorstvu. To nema nikakva smisla izusti Weems. Dopustite mi, Weems. Vi ste, kao knjiar i specijalist za Poea najglavniji element u ovoj maloj zavjeri. Kad to kaem, moram priznati, dr Barlowe, da ste i vi savreno odigrali svoju ulogu. to se tie vas, profesore Bacon, vi biste mogli postii vrlo uspjenu karijeru u kazalitu. Samo je jedna osoba nevina u svemu tome: gospoa Blinker. Ja vam ostavljam, gospodo, na volju da se suoite s bijesom te vrijedne ene kad ona otkirije kako ste iskoristili njenu tugu iskljuivo u trgovake svrhe. Trgovake? uzvikne Nikki. Oevidno, Nikki. Pozvali su me u Barlowe da slijedim unaprijed pripremljen trag kojem su oni tako briljivo odredili pravac, to je sve navodilo na zakljuak da je Weems ubio Chippa. Kad sam kazao da je knjiar kriv, vjerovali su da sam pao u zamku. Stari Chipp mogao bi onda izai iz svoga skrovita sa irokim zadovoljnim smijekom. Ellery je promatrao trojicu ljudi. Jeste li mislili, gospodo, na velike naslove u novinama: SLAVNI DETEKTIV PREVAREN... MAJSTORA TAJNI NA NJEGOVU VLASTITOM TERENU POTUKAO NEDUNI PROFESOR To je trgovina, a ja se u to ne razumijem. Tajna triju R od L.C. Chippa s ovakvom senzacionalnom propagandom odjednom bi bila prihvaena, ak i progutana od nekog izdavaa. I vi biste vjerovali da ste dobili savren bestseler! Sve je to bih pothvat, koji su pripremili predsjednik koleda Barlowe, njegova dva omiljena profesora i njihov dobar prijatelj vlasnik Knjiare Campus... Montirani pothvat kojem je cilj bio izbaciti prvi kriminalistiki roman staroga Chippa uz to je mogue vei bljesak. Kao da je odjednom poeo puhati topli povjetarac. Hajdemo, hajdemo, gospodo! povie Ellery. Sve nije jo izgubljeno! Neu otkriti prijevaru. Pod uvjetom da mi kaete gdje se. do avola, krije Chipp. Volio bih stisnuti ruku tom starom gusaru. KRAJ

kokica www.bosnaunited.net www.CroWarez.org

L. J. Beeston: LJUDI LEOPARDI

Visok i mrav ovjek, koji je sjedio na elu stola, nosio je grudnik to mu je stalno ispadao ispod prsluka. ovjek je imao bradu crvenkastu kao plamen. Ustane i ree: Predlaem da nam na prijatelj inspektor ispria to se dogodilo. Na te rijei trideset i tri uzvanika, okupljena oko stola u privatnom salonu hotela Florizel, uskomeae se, buno izraavajui svoje zadovoljstvo. uli su se uzvicii: Hopp! Hopp! Inspektor Hopp! Krupan mukarac, zavaljen u naslonja, drei se prstima za rub stola, zadovoljan obilatom veerom, blago se nasmijei i ree: Vrlo dobro, kad toliko uporno zahtijevate, sve u vam ispriati. Poto je iskapio gutljaj likera, prijee odmah na stvar. *** U skladu s naredbom koju sam primio od nae Glavne uprave otputovao sam, u srijedu prolog tjedna, za Chelwood End. Nisam iao automobilom, nego vlakom u 8.30. Izabrao sam to prometno sredstvo zato to je padao gust snijeg, pa se nisam pouzdavao u cestu. U Chelwoodu sam samo ja siao s vlaka. Proao sam ispod eljeznikog mosta, preskoio ogradu, preao preko nekog polja i napokon uao u bukovu umu kojoj Chelwood duguje neto od svog ugleda. Bukve se diu s obje strane puta koji prolazi kroz malu dolinu. Njihove vornate grane, sline golim lancima, savijene kao da su bile u borbi, savile su se pod teinom snijega nepokretno visei; pokrivene bijelim i prijatnim cvijeem, ljeskale su se u noi. Put kroz umu izlazio je okomito na cestu, a s druge strane ceste, koja je dominirala pogledom na okolinu, bila je kua u koju sam se zaputio. Bila je to osamljena kuica od sivih opeka, runa i neugledna,s drvenim plotom u koji su bili zabijeni iskrivljeni avli. Pribliavajui se kui, zamijetio sam enu pronicava pogleda. Dobra veer ree ona. Ja je pozdravih na isti nain, a ona ode uz neke udne kretnje, reklo bi se gmizei. Mali ulaz je bio mraan. Kad sam zazvonio, uo se iznutra neki kretavi glas: Napolje, napolje!

Zatim kljocne brava, digne se lanac i pojavi se ovjek obuen u plavi kuni haljetak sa crvenim okovratnikom. U ruci je drao petrolejsku svjetiljku; njeno zadimljeno svjetlo otkri mi blijedo lice iznad kojeg je strila ekinjava kosa. to elite? upita me planim glasom. Jeste li vi Fraser Elgood? odgovorih mu pitanjem. Ja sam inspektor Hopp iz centralne policije. Stiglo nam je vae pismo. Ah! da ree on. Nisam nikoga oekivao prije sutra ujutro, pa sam legao da spavam. Ovuda, molim vas. Dok sam ga slijedio, isti kretavi glas ponovo poe vikati: Idi odavde! Idi odavde! Bio je to glas papige u krletki koja je visjela o zidu; otrila je svoj kljun. Uli smo u malu prostoriju koja je vodila u predsoblje. Stavio je svjetiljku na stol. Upalit u plinsku pe ree on. Ovdje je prilino hladno, inspektore. Cvokotao je zubima dok je govorio. Vidjelo se da su mu ivci popustili. Zapali aparat nesigurnom rukom, i kad se pojavi plamen, uzvikne: Prljavtina! Nemojte se uznemirivati rekoh mu. Prije nego to se prostorija ugrije, ja u otii. Svejedno vam je ree on. Kako god hoete, ali dopustite mi da se bolje obuem. Ova me hladnoa proima do kosti. Ostavi sam, iskoristih priliku te uzeh svjetiljku i malo ispitah prostoriju. Iako nije bila odreena za spavau sobu, odmah sam zamijetio da je bila koritena u tu svrhu. Istina, nije bilo kreveta, samo jedan divan uz zid, ali u jednom kutu je stajala komoda iznad koje je bilo zrcalo s osloncem kakvo se upotrebljava u spavaim sobama. U drugom se kutu nalazio stoli za toaletu na kotaima. Par tekih zavjesa pokrivalo je prozore. Pokuao sam pogledati kroz prozor, ali je no bila mrana, pa sam mogao vidjeti samo zavjesu od snjenih pahuljica. Fraser Elgood je bio odsutan dobrih dvadeset minuta. Kad se vratio, ne samo to je bio potpuno obuen nego je i poduzeo i druge zatitne mjere protiv hladnoe o emu je svjedoio jak miris viskija. Osjeao se bolje, pa je bez oklijevanja preao na stvar. Vrlo sam sretan to vas vidim, inspektore naglasi on pribliivi stolicu stolu. Pretpostavljam da vam je poznata nimalo poeljna situacija u kojoj se nalazim i o emu sam obavijestio policiju. Jesam, ali mi ipak ponovite pojedinosti. Naslijedio sam ovo malo imanje i tri tisue funti na temelju oporuke jednog mojeg roaka, polubrata Edmonda zapoe Elgood. On je ivio ovdje povuenim ivotom, podmirujui sam svoje potrebe, i tu je i umro, sasvim sam. Prije etiri mjeseca zamijeena je njegova odsutnost, i kad je jedan susjed

uznemiren provalio vrata, naao je Edmonda ispruenog na podu u kuhinji. Bio je mrtav. Pao je u nesvijest i pri padu je udario glavom o stol. Zastade, udno zategnutih crta lica kao da slua. Jesu li naeni tragovi nasilja? upitao sam ga. On ponovo sjedne. Istrani nalaz pokazuje da je umro prirodnom smru. Je li vas to uvjerilo? Mene? Ja sam u to vrijeme bio u inozemstvu. Godinama sam ivio u Sjedinjenim Dravama. Sluajte! ujete li ove zviduke? To je ta zlokobna papiga. Pripadala je Edmondu, ali u joj jednog dana zavrnuti iju... Prekinuo sam ga: Bili ste u SAD kad vam je umro polubrat? Pretpostavljam da je biljenik morao stupiti s vama u dodir. Ne odgovori on. Dugo vremena bio sam izgubio svaki dodir s njim. Ali u novinama je izaao oglas pozivajui me, ako sam jo u ivotu, da se javim biljeniku. Proitao sam oglas i odmah sam doao u Englesku i nastanio se u ovoj kui u kojoj od tada ivim. Sam? Da. Shvaam da niste omiljeni, Elgood. Upravo to! ree zadravajui srdbu. Stavljen sam na indeks, mene izbjegavaju, svata se brblja na moj raun. Zato to vam se svia da ivite osamljeno? Zauti na asak, a onda odgovori: Imam dojam... osjeam... znam da se moje ime vezuje za Edmondovu smrt. Ali to je ludo, jer ste vi bili stotine kilometara udaljeni u trenutku njegove smrti! Gledajte, Elgood, vi svakako niste traili ovaj sastanak da biste podnijeli tubu takve vrste? To su samo klevete... Neka ih sve avo nosi ree on zajedljivo. Viski koji je popio zacrvenio mu je oba obraza. Dakle nastavio sam uporno ima li jo neto? Uznemiren, pogleda naokolo, priblii svoju stolicu mojoj i iznenada me upita: Kaite mi, inspektore, jeste li ikad uli za ljude leoparde? udno pitanje bilo je popraeno preplaenim pogledom. Naravno da sam uo! rekoh mirno. Nema policije na svijetu koja neto o njima ne zna. To je tuan naziv to ga je uzelo jedno od tajnih drutava kakvih ima u svim dijelovima svijeta. ini se da mu je laknulo. Drago mi je ree to vam ne moram nita objanjavati. Ali, znate li na koji nain oni djeluju?

 Djelomino. Po onome to znam, oni prihvaaju da su svi zakoni pravedni, ali smatraju da veina zloinaca izbjegne zakonu, a samo manji doe pod njegov udar. Oni upiru poglede na prve, odnosno na njih usmjeruju svoju vatru. Naravno, ja govorim u prenesenom smislu. Govorei otvoreno, oni pozivaju na odgovornost zloince koji se ismijavaju zakonima ili nepoznate zloince koji su se spretno izvukli. Jedne ubijaju, a druge nemilosrdno trijebe. Oni im slijede trag, ti leopardi mucao je Elgood. Oni ih nanjue kao divlje ivotinje. Znate li kako su oni obiljeeni, gospodine inspektore? Kako da ne odgovorio sam pokazujui svoj lijevi rukav. Ovdje, izmeu lakta i dlana, utetoviraju sliku koja neodreeno slii na leoparda. Kad vidite tu sliku, znate da je to netko od njih. Zato me to ispitujete, Elgood? Ne mislite li moda da je vaeg polubrata ubila ta udnovata sekta? On me zaueno pogleda. Tko zna! odgovori. Ili ste moda i vi sami... Prekine me i naglo skoi. Ubit u tu prljavu ivotinju povie. Otri do krletke, zgrabi je i baci, zajedno s papigom, u kut. Vrati se postien to se nije znao savladati. Elgood, u kojoj je sobi spavao va polubrat Edmond? upitah ga. Bio je iznenaen. Gore, u jednoj sobi u stranjem dijelu kue odgovori. Rekli ste mi da je stanovao potpuno sam. Da, rekao sam to odgovori on malo nabusito. Oh, ne sumnjam u vae rijei rekoh. Ali bih elio znati je li netko stanovao u njegovoj sobi poslije njegove smrti. I tko. Ja. Znai, soba u kojoj se sada nalazimo nije bila koritena za spavanje! Nije. Zato pitate? Ovdje ima jedan ili dva komada pokustva koji opravdavaju moje pitanje. Oni se tu nalaze jednostavno zato to ih je trebalo negdje staviti, to je sve. Vae me objanjenje udi potvrdih. Kad ste me malo prije ostavili ovdje samoga, iskoristio sam priliku da malo istraim prostoriju. Uvjerio sam se da je ova soba sluila kao spavaa soba, i to prilino dugo vremena. Grijeite, inspektore ree on sigurnim glasom. Sumnjam odgovorih. Na osnovu ega to tvrdite? Uvjeren sam da je ba ovdje spavao neki ovjek, i to dulje vremena zapoeh. Mogao je imati trideset pet do etrdeset godina, a bio je visok oko jedan metar i sedamdeset i neto centimetara, bio je djelomino elav, a ostatak kose bio mu je vjerojatno crvenkastosmee boje.

 Samo iste pretpostavke zagrmi on. Gdje su vam dokazi za to? Njegovu sam visinu procijenio prema visini zrcala, iznad komode. to se tie boje njegove kose, tu nema nieg tajanstvenog, jer sam naao jednu crvenkastosmeu vlas. A ne treba biti naroito lukav da bi se razlikovala zdrava kosa od bolesne. Vlas koju sam naao bila je tanka i osuena, iz ega sam izveo zakljuak da je ovjek bio elav. Priznajem da je moja ocjena njegove dobi malo smionija pretpostavka. Stvorio sam je na temelju neuokvirene fotografije na pei. To je lice ene od nekih trideset pet godina, a ovjek, jer su bili zarunici, morao je biti neto stariji ili mlai od nje. Ali tko vam kae da je taj ovjek, ako uope postoji, bio zaruen s tom enom? Dragi moj rekoh mu zamjeujete li vie od jednog otiska palca s obe strane fotografije? Oni potjeu od izrazito malenih ruku nekog mukarca. To znai da je on ee uzimao fotografiju u ruke i prislanjao svoje usne uz usne na slici. Tragovi su jo vidljivi. Priznat ete da taj gest svjedoi o zaljubljenosti, najvjerojatnije zarunika. Vama ne nedostaje mate inspektore ree on prezrivo. To je sve? Nije. Dodat u da je nosio kapu od tvida bez podstave. I da je puio cigarete, ak vie nego to je smio. Da je bio kratkovidan i da je nosio naoale, po mojem miljenju samo za itanje. Gledao me je nervoznim osmijehom koji mu je titrao na krajevima usana. - To prelazi mo mojeg razumijevanja, inspektore odgovori on. Kapa bez podstave, na primjer. Nema nikakve potekoe da vam to objasnim. Kapu je vjeao na ovaj klju, s ove strane vrata. Klju je otkinuo jednu nit i ona je jo tu. A cigarete? Kupovao ih je u kartonskim kutijama, jer je upotrebljavao karton da bi zaepio pukotine na prozorima, kako ih vjetar ne bi tresao. Nije, dakle, podnosio zavijanje vjetra, a to svjedoi da su mu ivci bili istroeni. Mnogo je puio. Sve je to ludost to govorite, inspektore! Nikako! A vaa pria o kratkovidnosti i o naoalama samo za itanje? Na zrcalu je svinuta eljezna iica. Ta vrst iice slui za popravke naoala koje se natiu na ui. Da je uvijek nosio naoale sigurno ne bi postavio tu spravicu. Vi nadmaujete samoga sebe, inspektore. A na emu je spavao? Na ovom divanu. Pogledajte utrehtski pli kojim je pokriven! Vidite li kako je izlizan u cijeloj duini. Jeste li zavrili s vaom istragom i vaim zakljucima? Mogao bih ih jo proiriti kad bih imao vremena. Meutim, ono to sam dosad mogao vidjeti, doputa mi da izvuem vrlo vaan zakljuak. A taj je zakljuak, inspektore...

 ...da osoba o kojoj govorim nije nitko drugi nego Flaser Elgood. Ja? ree on hladnokrvno. Vi glavom! On duboko uzdahne. Priznajem ree on. Zaista sam ovdje spavao, u ovoj sobi, u toku posljednje godine Edmondova ivota. Bio sam njegov nevidljivi gost. Sretan sam to ste to otkrili. I sam sam vam htio to rei, ali nisam imao hrabrosti.

***
Tu se pripovjeda zaustavi, nasmijeivi se svim uzvanicima i srkne gutljaj likera. Izvrsno, Hopp! Izvrsno! uzvikne visoki i mravi ovjek sa ela stola. Jednom je rukom gladio svoju sjajnu bradu crvenkaste boje plamena, dok je drugom gurao ispod prsluka svoj nepokorni grudnik. Drugi odobri. Pritisli ste ga uza zid. Tako se obavlja posao povie trei. Pripovjeda je blistao od zadovoljstva. Stavi au na stol i nastavi zvonkim glasom svoju priu.

***
Valja priznati da sam zasluio da mi se skine eir. Pa dobro, poslije Elgoodova priznanja oekivao sam njegova objanjenja. Iako su bila udna, smatrao sam da su zadovoljavajua. Doao sam da potraim polubrata kao bjegunac ree Elgood lanom otvorenou. Uao sam potajno u kuu jedne mrkle noi kakva je danas, stalno bacajui pogled unatrag, u strahu da mi je smrt za petama. Jer, dobro ste pogodili, inspektore: mene su ti ljudi leopardi bez okolianja osudili. Promijenio sam kontinent da bih od njih pobjegao, ali nisam bio nikad siguran da sam se izvukao. Koga su god obiljeili, taj nije bio siguran da e doivjeti veer, pohrlio sam k Edmondu, ispriao mu moju pripovijest i on mi je dao utoite. Jedini izlaz koji mi je preostao bio je da me ne opaze. Edmond je bio mojeg miljenja. Dao mi je ovu sobu. Zavjese su bile vjeito sputene. Moja prisutnost u kui bila je naa zajednika tajna Nitko drugi nije za to znao. Nikad nisam izlazio osim po mrkloj noi, ne naputajui puste staze. Tako sam, potajno, tu ivio cijelu godinu. Bio sam siguran da me za to vrijeme nisu slijedili. A zatim sam jednog dana naao Edmonda ispruenog i mrtvog u kuhinji. Bio sam dvostruko preneraen; njegova smrt za mene je bila teak udarac jer sam odmah shvatio u kakvoj sam neprilici. Ako izaem i pozovem lijenika,

otkrit u svoju prisutnost. Moj potajni dolazak i moj dugi boravak ovdje svi bi otkrili. To bi bila golema senzacija, naroito u tako traginim okolnostima. A ja sam po svaku cijenu morao izbjei bilo kakvu senzaciju, da ne bih na taj nain privukao panju svojih stranih neprijatelja. Izabrao sam ono to mi je jedino preostalo, inspektore. Napustio sam kuu pod zatitom mraka, potajno, kako sam u nju i doao. Kako me nitko ovdje nije poznavao, bilo mi je lako pobjei. Nekoliko dana zatim otputovao sam u Ameriku. Tako sam prestao strahovati za ivot. itao sam paljivo engleske no pa sam, nedugo zatim, vidio oglas u kojem se trai moja prisutnost polubrat mi je ostavio oporukom sav imetak tako da sam mogao javno doi. Naravno, tih nekoliko oglasa, u kojima se spominjalo moje ime, moglo je privui pozornost, ali ja tu nisam mogao uiniti nita, jer nisam imao namjere da se odreknem nasljedstva. Sada se osjeam sigurnim, osim u jednoj stvari, uostalom bez-veze s pogibeljima kojima sam bio izloen. Ve sam vam rekao da sam za svoga dugog boravka ovdje boravka to ste ga otkrili zahvaljujui svojoj otroumnosti, izlazio samo nou izbjegavajui sve susrete. Uvijek sam u tome uspijevao, osim jednom kad sam se na blatnoj stazi sukobio s nekom enom. U sudaru mi je pao eir, a kako se iza oblaka naas pokazao mjesec, ona mi je vidjela lice. Nisam tome pridavao naroitu vanost: ena je stanovala u selu, susret je bio kratak, a vidljivost slaba. No, malo poslije mojeg javnog dolaska ovamo ponovo sam sreo tu istu enu. Prolazei mimo nje, jedva sam je pogledao, ali vama je poznat onaj osjeaj da vas netko prati pogledom. Zatim sam je jo jednom ili dva puta ponovo vidio. U njenom se pogledu italo nepovjerenje i neprijateljstvo. To je lako razumjeti, Elgood odgovorili mu. Ako ta ena pretpostavlja da ste ovdje boravili prije smrti svoga brata, moda se pitala ne postoji li neka veza izmeu vas i nagle smrti koja vam je donijela cijelo imanje. Ona je zacijelo o tome i priala, pretpostavljam. Toga se i ja bojim, zapravo. Kuda god prolazim, zamjeujem zbunjena lica; apue se o meni, inspektore. Ako se neto ne poduzme, moj e poloaj postati nepodnoljiv. Mogu postati rtvom ucjene. Sasvim ispravno! Sad vam je jasno zato sam stupio u vezu s vama. Moja je situacija vrlo neugodna. Kako se mogu javno pokazivati kad su ta prokleta bia vjerojatno u pozadini oijele stvari? to mi savjetujete, inspektore? Pogled mu opet postade uznemiren. Bio je blijed u licu, a njegove preplaene oi nisu silazile s mene. Kakva je ta ena? upitah ga Pretjerano je visoka, ima pronicljive oi, a hod joj je malo udan; vie gmie nego to hoda.

 Prema vaem opisu, ona se razlikuje od obinih ena odgovoriti ja. Nije li vam moda palo na pamet da ona to radi iz nekih drugih razloga, koji nemaju veze s Edmondovom smru? Gledao me zabezeknuto. Ah! usklikne. Na to nisam mislio. Hoete li da kaete, inspektore, da bi mogla pripadati onima koji su ogoreni na mene. Otkud bih ja to mogao znati? Tajno drutvo koje je uzelo naziv ljudi-leopardi... Kretavi glas papige prekine me. Da netko ne obilazi oko kue? upitah. On ustane s naporom. Hajdmo da vidimo, inspektore, ali budite kraj mene. Poli smo u malo predsoblje na vrcima prstiju. Papiga u krletki na podu u kutu resko zakrijeti. Elgood se spremao da otvori vrata, no okrene se da vidi jesam li ja uz njega. Idite! povikah. On hitro otvori vrata. Utonusmo u no. inilo mi se da sam u mraku dotakao neije lice koje je odmah zatim nestalo. Naglo zakoraih, ali me Elgood zgrabi za ruku. Ne ostavljajte me! rekao je drhuim glasom, preplaeno. Bilo je hladno, ali mirno, bez vjetra. Snjene pahuljice neumorno su padale, guste i neujne. Elgood me gurne natrag i zatvori vrata. Vratimo se u sobu, inspektore zaklinjao me je. Ne svia mi se vaa pretpostavka da bi ta ena mogla biti jedna... jedna od njih. Kad bih u to vjerovao ... Zauti drhtei i vratismo se u sobu. Nisam nikoga vidio. A vi? Nisam posve siguran. Ta prokleta papiga uvijek nekoga uje doda on. Shvaate li moj poloaj, inspektore? to da radim? Zaista rekoh nalazite se u udnoj situaciji. I ako elite da se iz ovoga izvuete, morate biti hladnokrvnihu nego to ste sada. U svjetiljci se smanjilo ulje; drhtavom rukom on uspravi stijenjak to izazva neugodan um. Ja nastavih: Vi ste, kako mi se ini, izmeu dviju vatri. S jedne strane, neodgovorna ogovaranja u vezi sa smru vaega brata, a s druge neugodna injenica da imate neumoljive neprijatelje. Sklon sam vjerovati da ste bili neoprezni kad ste doli ovamo, ali ne vrijedi vie za tim aliti. to se tie glasina za koje vjerujete da im pogaate smisao, a odnose se na smrt vaega brata, vi ste sami priznali da ste bili prisutni u kui u trenutku njegove smrti. I da ste se, tovie, dobro koristili tom smru.

inilo se kao da eli ustati sa stolice. Kako? povie on ljutilo. Hoete li me i vi optuiti za njegovu smrt? Vi je niste porekli. E pa dobro, poriem je sada jedanput zauvijek vikne estoko, nagnuvi se naprijed i lupajui stisutnom akom po stolu. Da li bih se, da sam ga ubio, obraao policiji. Ja odgovorih: U svakom sluaju, ova e vas pria progoniti, alili se vi ili ne. Osim toga, oprostite to vam to moram rei, vi prihvaate injenicu da su vas Ijudi-leopardi osudili. To vas nikako ne oslobaa svake sumnje. Jer, kao to obojica dobro znamo, ti neumoljivi ljudi mrze samo zloince, one koje zakoni ne mogu pogoditi ili nai. Kad kaete da vas ta udovita progone, vi posredno dodajete da oni imaju razloga to to ine. To je sasvim jasno. Bez obzira na to odgovori on ja vam ponavljam, inspektore, da mi je potrebna zatita. Zatita od ucjene i od ubojica koji su mi moda na tragu. Vidim da vas plae moje pretpostavke u pogledu one ene. Vjerojatno. Mislite li zaista da ona pripada njihovu udruenju? To je sasvim mogue odgovorili mu. Ona se zadrala u ovom kraju vrebajui vas cijelo vrijeme dok ste potajno boravili kod Edmonda. Ako je tako, onda i sudar koji ste s njom imali ne mora biti ba sluajan, kako se to vama uinilo. I za cijelo vrijeme dok ste smatrali da ste na sigurnom, moda ste bili praeni sasvim izbliza. Je li to mogue? promuca stisnuta grla. To je ak sasvim sigurno nastavih ja. i ako je ta ena pronicljiva, a ja mislim da jest, ona je morala zamijetiti sve vae akcije. Uz ostalo i pismo koje ste poslali policiji. to hoete time rei! Ta se ena mogla doepati pisma. Doepati? ree on s naporom. Mogla ga je poslati vaim neprijateljima nastavih bez urbe, traei polagano rijei. I umjesto inspektora Hoppa, doao vas je posjetiti... Zavrih reenicu, zavrnuh lijevi rukav i skinuh s ruke mali zavoj prilijepljen od lakta do dlana. On baci pogled i ostade ukoen. Smrt sve isti i sve okaje rekoh, izgovarajui nau devizu. I iz desnog rukava izvadih bode, smrtni ig ljudi-leoparda.

***
Pripovjeda iskapi au likera. Zau se amor divljenja. Netko je objanjavao:

Dobro ste odigrali svoju ulogu. Ni sam Hopp, glavom i bradom, ne bi mogao izvesti bolje zakljuke od vas. Ali, budui da ste od poetka znali da je Elgood kriv, jesu li oni bili uope toliko potrebni? Zabavljalo me je da mu ih odmotavam pred oima. Na taj sam mu nain mogao pokazati i vrpcu koja ga polagano stee. Sve ste zanimljivo ispriati doda trei. S dramatinim zavretkom... inspektore! Ah! Naziv inspektor dobro je pronaen ree smijeei se visoki, mravi ovjek na elu stola. On konano namjesti grudnik na mjesto. Dok je odiazio prema vratima, brada mu je blistala kao plamen. Povue naglo teki zasun i otvori vrata Pogleda desno i lijevo, da bi se osigurao od znatieljnika. Nikoga nije bilo u hotelskom hodniku. Kolege! izjavi on, vraajui se prema ostalima. Na posljednji banket odravao se u Beu. Ovog smo odrali a Londonu, a slijedee godine izabrat emo neki drugi grad. To e biti poeljnije i sigurnije. Hoete li da prekinemo sjednicu?

KRAJ
kokica www.bosnaunited.net www.CroWarez.org