- Sarajevo 1425./2004.

- Sarajevo 1425./2004.
LJUBAV PREMA ALLAHOVIM EVLIJAMA
Dr. Dilaver Selvi Dr. Dilaver Selvi

Naziv originala: Tehničko uređenje, DTP & design:

VELİLERİ SEVMEDE ÖLÇÜ DTPS

Prijevod: Design korice:

A. K. Faruk Šabanović

Izdavač: Štampa:
UG ”SEMERKAND” Sarajevo ”Grafostar” Sarajevo

Za izdavača: Za štampariju: LJUBAV PREMA

prof. Seid Silajdžić Mahir Tucaković
ALLAHOVIM EVLIJAMA
Recenzenti: Tiraž:
dr. Irfan Ajanović 1.000
mr. Nezir Krčalo

Lektor - Korektor:
Ćamil Medar Sarajevo, 1425./2004.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

28-4

SELVI, Dilaver
Ljubav prema Allahovim evlijama / Dilaver Selvi
; [prijevod A.K.]. - Sarajevo : Semerkand, 2004. -
121 str. ; 21 cm

Prijevod djela: Velileri sevmede ölçü. -

Bibliografske i druge bilješke uz tekst

ISBN 9958 - 9686 - 1 - 4

COBISS.BH-ID 13421062

Mišljenjem Federalnog Ministarstva kulture i sporta br. 03-15-1689/04 od

13.07.2004. godine, ovaj proizvod je, na osnovu člana 18. stav 2. tačka 10. Za-
kona o porezu na promet proizvoda i usluga (Prečišćeni tekst - ”Službene no-
vine Federacije BiH”, br 49/02. i 37/03.), oslobođen poreza na promet i usluge
 Ovo skromno djelo posvećujem prije svega Allahovom
Poslaniku, salallahu ’alejhi ve sellem, a zatim svim
Allahovim, džellešanuhu, prijateljima (evlijama), uz
nadu da će ono biti sredstvo postizanja njihove ljubavi i
šefaata. Vas, cjenjeni čitaoci molim, da njihovim mubarek
dušama proučite po jednu Fatihu.
Riječ murida - sufije

L jubav je najpotpuniji čovjekov duhovni izraz. Ljubav

je čovjekovo polazište za sve, potpuno za sve, i za
njegov unutarnji - duhovni, i za njegov vanjski - materijalni
ovoživot. Ljubav je najveća ovoživotna blagodat. Ona je to
isključivo i samo ukoliko znamo da se odmjerimo prema
samima sebi, ukoliko u ljubavi nađemo mjeru, distancu,
odstojanje sebe prema svemu drugome, kako materijalnom,
tako i duhovnom ...
Ljubav čovjeka nadahnjuje, pokreće, uznosi ga i čovjek
je čovjekom, istinskim vjernikom, racionalnim, odmjerenim
duhovnim bićem samo ukoliko znade ljubiti, ali ljubavi i odoliti i
ne dozvoliti ljubavi da ga opsjeni, zaslijepi, da zagospodari njime
i vodi ga samo prizemnim, ovoživotnim porivima... Ako pred
sebe, pred korak svoj i pred srce svoje postavimo cilj onda znamo
mjeru, znamo dokle možemo, gdje je početak a gdje je kraj ...
Naša ovoživotna iskustva murida (učenika), sufija
govore nam stalno da trebamo osjećati, voljeti, ljubiti, ali i biti
gospodarem svojih osjećanja ...
I upravo to je ona najupečatljivija, najuzvišenija mudrost
koju najprije zapažamo kod svoga muršida, svoga učitelja,
vodiča... Zato je naš muršid ono što i jeste. I alimi, evlije
i muršidi vole, ljube, ali su to što jesu jer dobro znaju pravu
mjeru u ljubavi, pa tako im je i jasniji i kraći put ka Allahovoj
blizini... Mi se od njih moramo učiti toj uravnoteženoj mjeri
u ljubavi prema njima samima, pa će i nama biti kraći put ka
Allahovoj blizini, nikako prema njima, nikako pridavajući im
fetiška - božanska svojstva, jer tako činimo š i r k (mnogoboštvo
- idolatriju), največi čovjekov grijeh ...
Imati mjeru u ljubavi prema alimima, evlijama, svome
muršidu, znači imati, živjeti osjećaj odgovornosti, znači


imati sebe pred sobom, vladati sobom, uspostaviti ravnotežu
između sentimenta (srčanog poriva) i racija (razuma) ....
Murid - sufija voli, murid ljubi, intenzivnije osjeća ljubav
prema Allahu dž.š., prema Sveopćoj Istini i onima koji su mu
putokaz, pružena ruka na putu ka Istini, ka Njenoj blizini, ali
u isto vrijeme mora osjećati i racionalnu odgovornost, mora
imati pravu mjeru u svojoj ljubavi .... Imati mjeru u ljubavi
prema alimima, evlijama, muršidu, znači znati pobjeđivati i
poznavati sebe, pa onda upravljati sobom na najracionalniji,
odmjereni način ...
Mjeru u ljubavi najbolje, najbolje osjeća i iskazuje Allah
dž.š. kao Prva i Svemoguća Isitina, pa onda za Njim Njegovi
pejgamberi, Njegovi poslanici... Dokaz ovome je opća
univerzalna mjera u svemu, opća ravnoteža u ovoživotnom
svijetu, koji se rađa, preporađa, ruši pa obnavlja, upravo
kao ishodiše Njegove Svevišnje ljubavi, naspram koje je
uspostavljena i mržnja kao činjenica univerzalne ovoživotne,
sveopće ravnoteže ...
... Pa, ako se postavimo, ako uspijemo da se nađemo u toj
ravnoteži, tada smo iskazali i mjeru u ljubavi, njenu iskonsku
univerzalnost ...
Ova knjiga još jedna je sufijska poruka razumijevanja,
još jedno je svjedočenje, još jedna pružena ruka sufijske
tolerancije nadtemeljene nad islamskom dubinom, kako
bi se premostili jazovi koji podstiču neprijatelje Islama, ili
pak džahile (neznalice) u Islamu s ciljem postizanja brojnih
raskola i podjela, posebno među bosanskim muslimanima...
... Ova knjiga usmjerena je ka demistifikaciji, raskrinkavanju,
ka razbijanju predrasuda prema s u f i z m u, t e s a v v u f u,
prema dervišima - sufijama ...
Mjera u ljubavi prema učenjacima (alimima) i
poznavateljima Uzvišenog Hakka (arifima), prema upućivačima
- učiteljima (muršidi kamilima) znači i biti svoj - svoja, zaroniti
u dubine tesavvufa, ali i izroniti, uhvatiti ruku muršidovu,
 
vodilju koja uznosi, pa poletjeti, pa letjeti, približiti se, ali i ostati
na zemlji, pognuti ali i potom podići glavu do one prave mjere
... Jer, upravo sufije iz tesavvufa crpe snagu mjere stavljajuće
se svakodnevno naspram svoga ohologa ega (nefsa), duhovno
istrajavajući da ljubav prema Uzvišenoj Istini bude iznad svih
drugih ljubavi, iznad k i b u r a (gordosti - samoljubivosti), a
posebno iznad š i r k a (idolatrije -mnogoboštva) ...
Kako do kraja istrajati u odmjeravanju svog duhovnog
odnosa prema evlijama, alimima, muršidu? Samo i samo
dosljedno slijedeći slovo Objave, slovo šerijata, vjerozakona,
kojima je jednom zauvijek uspostavljen veličanstveni duhovni
hijerarhijski red, u okviru koga su alimi, evlije i muršidi,
samo pružena, upućujuća ruka, svjetleći putokaz da se što
bezgriješnije spozna ona Jedina, ona Prava, Prva i Svemoguća
Isitina ...
I ova knjiga nam je uputa kako da u svojoj stalnoj
svakodnevnoj borbi, prije svega sa samima sobom, budemo
pobjednici nad d žahilijetom (neznanjem), nad gafletom
(nemarom), nad kiburom (gordošću), nad širkom (idolatrijom
- fetišizmom) ...
Sve što ljubimo, sve što volimo, sve što i mrziti trebamo,
sve to činimo ponajprije radi Allahovog zadovoljstva, kon­
stituirajući u sebi tako svoju unutrašnju, duševnu ravnotežu i
zadovoljstvo, a time i onu onu pravu mjeru u ljubavi ...
Irfan Ajanović
Recenzija

U vjerenje da je ratio ili intelekt vrhovni kriterij

istinitosti nagnalo je nauku općenito na pomisao
da hodi bezbjednom stazom istine, pa ukoliko se ovaj kritetij
pravilno primjeni u različitim naučnim disciplinama onda
će se nesumnjivo doći do “cjelovite slike svijeta”. No, krhkost
njihovih temelja već se ogleda u nemogućnosti definiranja
jednog pojma koji se prvotno odnosio na čovjekovu bit i njegovu
svjesnost. U pitanju je latinska riječ inttelektus.
Potonja tumačenja razuđuju ovaj pojam pripisujući
mu mno­štvo značenja, kao što su - duh, um, duša, razum,
srce i intelekt ..., što je istodobno put rastakanja ljudskosti
(insanijjeta), na njoj zasnovane istinske svjesnosti te spoznaje
Istine kao takve.
Prema ovoj ustaljenoj paradigmi gradi se “naučna slika
svijeta” a njeni sljedbenici nisu ništa drugo do zatočenici i sluge
svoje požudne naravi, uobrazilje i uma pomućujućeg.
Oni koji naginju iskrenosti slijede uputu Poslanika, s.a.v.s.,
koji je pokazujući tri puta rukom na svoja mubarek prsa ukazao
na “središte” svjesnosti Allaha (takwa). Riječ je o «kalbskoj»
dimenzijij ljudskog bića, čime se on razlikuje od svih stvorenja
i kojom se doseže istinske spoznaja jer je ona u nepretrgnutom
odnosu sa našim duševnim, duhovnim i razumnim životom.
No, srce (kalb) oživljava samo onda kada prima sjeme Jedinstva
(Tevhida) iz živog srca.
Bojazan obrazovanih je da će njihova znanja usahnuti
ukoliko ovo bude njihov odabir. Ne, ovo je put Sunneta na
kojem njihova znanja zaživljavaju jer za istinsku svjesnost –
spoznaju Tevhida imamo jamstvo Poslanika s.a.v.s..
U ovoj knjizi dr. Dilaver Selvi, prefinjenom “mjerom”,
u svjetlu Kurana i hadisa raskriva “lik” nasljednika (varisa)

11
Allahova Poslanika s.a.v.s. Predgovor
Biti dostojan vođstva ovakvih insana, znak je pojavljivanje
čežnje (ševk) u srcu.

mr. Nezir Krčalo

N eka je beskrajna hvala (hamd) i pohvala (sena)
našem Gospodaru, koji nas je stvorio u ljudskom
liku, darovao našim srcima vjerovanje (iman) a dušama našim
blagodat ljubavi.
Neka su bezbrojni salavati i selami, Vjerovjesniku milosti
i lijepog vladanja (Nebijjur - rahmeti vel-edebi), našem Prvaku,
Resulullahu, salallahu alejhi ve sellem, koji je centralni izvor
Božanskog aška i ljubavi. I neka je Allahova milost na njegovu
časnu porodicu i plemenite ashabe, radiallahu ’anhum, kao i na
sve mu’mine koji su se ukrasili Božanskim aškom (aškul-llahi)
i Muhammedijjskim vladanjem (edebom).
Djelo koje je pred vama, obrađuje veoma važnu temu, a to
je mjera u ljubavi prema učenjacima (alimima) i poznavaocima
Uzvišenog Hakka (arifima), nasljednicima Pejgambera,
’alejhimus - selam; koji su kao potpuni upućivači (muršidi kamili)
zaduženi sa odgajanjem ummeta. Ovo je tako osjetljiva tema, jer,
oni koji ih nimalo ne vole, mogu zapasti u nevjerstvo (kufr), dok
oni koji ih vole, ne znajući mjeru u svojoj ljubavi, mogu zapasti
u mnogoboštvo i idolatriju (širk). Budući da je stanje ovakvo,
moramo znati mjeru i granicu po pitanju ove stvari. Ova mjera
nije ni po čijoj želji niti hiru, jer, ako bi je neko postavio na takav
način, to nas ne obavezuje. Mi moramo tu mjeru naučiti i uzeti
od Allaha Uzvišenog i Njegovog Poslanika, salallahu ’alejhi ve
sellem, kako bi naše djelovanje i rad bili ibadet, naša očekivanja
rahmet a ono čemu se nadamo, Džennet.
U današnje vrijeme, pojedinim muslimanima, izrazi, kao
što su: velijj, arif, muršid, tarikat, terbije, tezkijje, kešf, keramet,
jekin, mušaheda, džezba, Božanska ljubav (ilahi ašk) i drugi,
izgledaju toliko strano, da ove, Islamom naređene i preporučene
istine, bilo iz neznanja ili gafleta, uopće ne žele upoznati. Šta

12 13
više, oni se usuđuju da ih s lahkoćom niječu i odbacuju. Postoje
neki propisi za čije dugotrajno neznanje nema isprike, jer onaj
ko ne zna, može pitati. Za jednog mu’mina je, između ostalog,
stroga dužnost ( farzi ’ajn) da nauči kako će voljeti nekoga radi
Allahovog Zadovoljstva, i koliko će mrziti nekoga radi Allaha.
Kod Allaha, dželle šanuhu, nemaju nikakve vrijednosti
niti prijateljstva radi dunjaluka i želja duše (nefs), a niti
neprijateljstva radi njih, međutim, biće veoma teško odgovoriti
i položiti račun za takve, bezvrijedne stvari. U ovom našem
skromnom radu nastojali smo odrediti i definisati granice u
pogledu odnosa, vrednovanja, ljubavi i poštivanja Allahovih
evlija - zastupnika Rabbanijskog ahlaka na Zemlji, a pogotovo Mjera u ljubavi
muršidi kamila koji su nasljednici Allahovog Vjerovjesnika,
salallahu ’alejhi ve sellem. Prilikom definisanja ovih granica, prema evlijama
nastojali smo to uraditi u svjetlu Kur’ana i hadisa čije smo izvore
naveli, dok smo teme obradili sa zanimljivim primjerima.
Trud je od nas, a uspjeh od Gospodara našeg Uzvišenog.

Dr. Dilaver Selvi

14
 Ljubav prema Allahovim evlijama

C ilj (hedef ) vjernika je zadovoljstvo (rida) Uzvišenog

Allaha. Mjerilo Njegovog zadovoljstva je Istina
(hakk). Istina je stvar koju Uzvišeni Allah voli i s kojom je
zadovoljan. Nju možemo saznati samo na jedan način, i to:
iz Kur’ani Kerima i od Allahovog Vjerovijesnika, salallahu
’alejhi ve sellem. Najvrjednije djelo vjernika je da voli i mrzi
isključivo radi Allaha, dželle šanuhu. Kako god nije istinito
nastojati voljeti i poštovati neku osobu ili stvar više nego što
je Allah Uzvišeni voli, isto tako je nepravda omalovažavati
onoga kome je On Uzvišeni ukazao Svoju naklonost. Prvo je
pretjerivanje (ifrat) a drugo omalovažavanje (tefrit). Obje ove
stvari su pokuđene.
1. Što se tiče izraza ’ehlullah’, on označava Allahovog,
dželle šanuhu, bliskog (ehl) roba i prijatelja. On Uzvišeni za
Sebe odabire prijatelja. Ehlullahi su Allahovi, dželle šanuhu,
svjedoci (šahidi), jer, čista srca koja ih vide, sjete se Allaha; a oni
koji sjede na njihovim sjelima (medžlisima), osjećaju Božanski
(ilahi) miris. Zaista su oni dostojni da budu upoznati i da se
vole. Ako je Gospodar svjetova zavolio jednog roba, i rekao:
’Robovi takvih i takvih osobina su Moji prijatelji, volite ih!’
svakome ko ima zerru imana u svom srcu je dužnost voljeti
onoga koga Allah Uzvišeni i Njegov Poslanik, salallahu alejhi
ve seleme, vole, odnosno, koga je naređeno voljeti od tih dobrih
robova. Dužnost je pridavati im vrijednost, družiti se s njima i
posjećivati njihove kružoke (halke), te im ukazivati poštovanje
(hurmet ) odnositi se prema njima sa lijepim edebom.
Vezano za ovu temu, odmah nailazimo na dva pitanja:
prvo, ko su sve Allahovi prijatelji i kako se to određuje; i drugo,
kako im ukazati poštovanje bez narušavanja lijepog vladanja
(edeb), bez pretjerivanja i zapadanja u širk. Sada ćemo ukratko
razmotriti ova dva pitanja.

17
 I
Kako ćemo prepoznati
Allahovog velijju?
 Ljubav prema Allahovim evlijama

P rije svega, da razmotrimo kako ćemo utvrditi da li je

neko Allahov Prijatelj (velijj)!? Ko su evlije i koliko ih
ima, zaista, samo Allah Uzvišeni zna, zato što On Uzvišeni i
daje ovu čast (šeref ) lično. Uzvišeni Hakk, u Kur’ani Kerimu
nam ne spominje imena Svojih prijatelja, nego nam spominje
samo njihove osobine (sifate). Mi smo njihove osobine
i znamenja (alamete) spomenute u hadisima Allahovog
Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem, naveli u našem djelu:
”Sposobnost za iršad i muršidi kamil” (Iršada ehliyet ve muršidi
kamil). Navedeno u ovom djelu ukazuje na slijedeće: Uzvišeni
Allah voli sve vjernike (mu’mine). Ajet, “A Allah je Zaštitnik
vjernika”(“Vallahu Velijjul-mu’minin”).1 Budući da je stanje
ovakvo, onda svaki mu’min koji kaže: ’Ja vjerujem u Allaha’,
treba voljeti sve mu’mine. Ovo je naredba Uzvišenog (emr). Naš
Uzvišeni Gospodar to od nas traži.2 Nakon toga, Uzvišeni Hakk
uzima za Svoje prijatelje medu mu’minima one koji su postigli
istinsku bogobojaznost (takvaluk). On Uzvišeni im daje odliku
’bliskih’ (mukarrebun).3 Resullullah, salallahu alejhi ve sellem,
za njih kaže: ’moj nasljednik (varis)’, ’moj namjesnik (halifa)’
i ’moj bližnji (ehl)’. Uzvišeni Allah je naredio da posjećujemo
njihove medžlise i da budemo s njima.4 Oni su te osobe koje
su zadužene sa upućivanjem i odgajanjem (iršad), oni su
odlikovani ovim osobinama i vrlinama, i kao prvaci takvaluka
i upute (hidajet) su postavljeni na čelo ummeta.
U gore spomenutom djelu (“Sposobnost za iršad i muršidi
kamil”), pored navedenih dokaza i obilježja evlija, od njihovih
svojstava je na njima prisutni Božanski (Ilahi) edeb, Rabbanijski
nur koji izbija iz njihovih očiju, iskrenost koja je očita na njihovim
licima, ahlak sunneta Allahovog Vjerovjesnika, salallahu ’alejhi

1 Ali Imran, 68.

2 Ali Imran, 28; En-nisa, 144; El-Maide, 55-6.
3 El-Enfal, 34; El-Vaikia, 10-12.
4 Et- Tevbe, 119.

21
Dr. Dilaver Selvi Ljubav prema Allahovim evlijama

ve sellem, koji je vidljiv u svim njihovim stanjima (halovima), (ajete) i mudrosti (hikmete) Uzvišenog Allaha.6
milost (rahmet) i ljubav (muhabbet) koji prosipaju na svoju Evidentno je da je uslov za spoznaju Allaha Uzvišenog
okolinu, iršad (upućivanje) i pozivanje u vjeru (da’vet) koji se (ma’rifetullah) i ljubav prema onima koji su Ga spoznali
ostvaruju preko njihovih ruku, iskrenost (ihlas) i ustrajnost (arifima), prijaznost i skromnost (tevadu) i lijepo ponašanje
(istikamet) tokom cijelog života, bogobojaznost (takva) i ibadeti (edeb). Onome ko voli sebe, ma’rifetullah se ne otvara. Oni koji
koji su stvarnost njihovog života, kao i mnoga druga njihova stalno govore: “Ja!Ja!”, neće stići do “Njega”.
svojstva koja jasno ukazuju na to da su oni potpune (kamil) Još jednom vam iskreno preporučujemo djelo “Sposobnost
evlije, dobri (salih) robovi Uzvišenog Hakka i vodiči (rehberi) za iršad i muršidi kamil”, kako bi upoznali svojstva (sifate) i
upute (hidajet) za čiju se ruku treba uhvatiti. Sve ovo ne može stanja (halove) evlija koje smo dužni voljeti i poštovati radi
vidjeti i shvatiti samo onaj čije je srce slijepo ili zapečaćeno. Allaha, i čiju poduku i odgajanje (terbijjet) trebamo prihvatiti.
Oni koji imaju (božanski-Ilahi) udio evlijaluka (velajet), Kada se ovo djelo prostudira, budući da je sve u skladu sa
koji su svojim duhom (ruh) vezani za Allahove prijatelje i koji Kur’anom i Sunnetom, onaj ko ima malo pronicljivosti ( feraset)
su srčano vezani za put upute (hidajet), kad ih vide, sjete se u svom srcu i sa Allahovom dozvolom (bi iznillah) će moći
Allaha Uzvišenog, njihove duše se raduju zbog toga što su razlikovati istinu od neistine, med od otrova, svjetlo (nur) od
našle prijatelja (velijja) na čijem se licu nalaze znakovi vječne vatre (nar), ružu od trna, korist od štete, i neće se odvajati od
(ebedi) ljubavi. Njihova srca se ispunjavaju ljubavlju, a u pravednosti (adalet). Njegov aršin će biti istina koju će braniti,
njihovim mislima je Ahiret. U dušama njihovim se pojavljuje pa makar je njegova duša (nefs) i ne bude željela.
Muhammedijjska ljubav, zavole pokornost (itat) i hrle pokajanju
(tevba). Allhovih prijatelja (evlija), koje je Allah Uzvišeni učinio
posrednicima (vesillom) preko kojih se postižu ove blagodati
(nimeti), bilo je u ovome ummetu u svakom vaktu, a prema
radosnoj vijesti od Allahovog Poslanika, salallahu ’alejhi ve
sellem, biće ih do Kijametskog Dana, oni će demonstrirati i
afirmirati Muhammedijjski način života, prilikom čega se neće
bojati nikoga osim Allaha Uzvišenog.5
Budući da je činjenično stanje ovakvo, čovjeka ne
spriječava ništa da se okoristi od njih osim njegove duše (nefs),
oholosti (kibur) ili da ih ne smatra potpunim (kamil). Prema
ajeti kerimu, oni koji su oholi, uskraćeni su da vide znakove

5 Vezano za ovu temu vidi: Buhari; I’tisam, 10; Muslim, Imare, 53;
Ebu Davud, Melahim, 1; Tirmizi, Fiten, 27; Hakim, Mustedrek, 4.
Tom /523. str; Ebu Nuajm, Hiljetul-Evlija, 1. tom / 7. str; Sujuti, El-
Džami’us-Sagir, 2. tom /415. str; hadis No.7327 6 El- A’raf, 146.

22 23
 II
Kojim mjerilima i kako
ćemo vrijednovati
Allahove prijatelje (evlije)?
 Ljubav prema Allahovim evlijama

O no što želimo ovdje definisati, jeste naš pogled

naspram evlija, a pogotovo kad su u pitanju oni koji
su zaduženi i zauzeti sa upučivanjem i odgajanjem (muršidi
kamili), zatim, granice u njihovom vrednovanju, poštivanju
i lijepom odnosu naspram njih. Ovu temu ćemo nastojati
objasniti posebno sa stanovišta Islamskog vjerovanja (akaid),
kako bismo vidjeli mjesto ovakvih ljudi u okvirima onoga što
nam o njima govore Kur’an i Sunnet.
Po pitanju onih koji vole evlije, i onih koji ih zanemaruju i
negiraju, želimo navesti dva bitna zaključka:

- Prvi je da oni koji ih vole ne pretjeruju i ne idu u krajnost

u ljubavi prema njima (ifrat), jer sa pretjeranom ljubavlju ih
mogu vidjeti ispred Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu
’alejhi ve sellem, te ih tako učiniti idolima; i

- Drugi, da oni koji, ne znajući njihovu vrijednost

i ne ukazujući im poštovanje, ne omalovažavaju ih i ne
negiraju, s čime bi bili lišeni njihovih svijetlih (nurani) halki
i Rabbanijskog vladanja (edeba), a koji su uzrok (vesila)
duhovnog (manevijatskog) života srca. Jer, čovjek je nemaran
prema onome što ne zna, a ono prema čemu je nemaran, to
i niječe. (“Čovjek je neprijatelj onome što ne zna”; o:pr.). Oni
što niječu (munkiri), ako se ne pokaju ostaće lišeni Allahovog
rahmeta.

Prilikom vrednovanja evlija, a pogotovo onih koji su

zaduženi sa upućivanjem i odgajanjem (iršad), treba obratiti
pažnju na slijedeće činjenice.

27
Dr. Dilaver Selvi
1. Evlije su Božansko (Rabbanijsko) ogledalo,
onaj ko ih ne posmatra pogledom ljubavi
(muhabbet) i pouke (ibret), ne može se
okoristiti od njih niti može postići mudrost
(hikmet)
R abbanijske alime, a pogotovo muršidi kamile, treba
posmatrati okom pouke (ibret) i ljubavi (muhabbet), i
prema njima se odnositi krajnje ljubazno i s lijepim ponašanjem
(edeb). Ne treba im se približavati radi neke dunjalučke koristi,
očekujući nekakav svoj udio ili zbog nekog prohtjeva duše
(nefs). Jer u tom slučaju, umjesto koristi dolazi šteta.
Najveća manifestacija (tedželli), znamenje (ajet) i milost
(rahmet) Uzvišenog Allaha u cijelom svemiru (kainat) je naš
Prvak (Sejjid), Muhammed, sallallahu ’alejhi ve sellem.
Vjerovanje (iman) vjernika (mu’mina) koji su ga posmatrali
se povećavalo, srca su im se ispunjavala sa Božanskom ljubavi,
a životi njihovi su se mjenjali u potpunosti. S druge, strane,
licemjeri (munafici) i mnogobošci (mušrici), zbog tmine u
svojim nutrinama, nisu uspjeli uzeti niti jednu zraku od sunca
njegove upute. Vidjeli su ga očima u glavi, i nijednom nisu
pogledali svojim zaslijepljenim očima srca njegovu stvarnost
(hakikat). Uzvišeni Hakk njihovu lišenost ove sreće opisuje
ovako: “A ako ih pozovete na put upute, oni ne čuju; vidiš ih
kao da te gledaju, ali oni ne vide” 7
Oni koji ne vide i ne razumiju realnost (hakikat) Allahovog,
dželle šanuhu, najvećeg znamenja (ajeta), Muhammeda,
sallallahu ’alejhi ve sellem, njegovu svjetlost (nur), značenje
(ma’na), Ijubav (muhabbet), lijepo ponašanje (edeb) i spoznaju
7 El-A’raf, 198.
28
Ljubav prema Allahovim evlijama
(ma’rifet), neće moći vidjeti a niti primjetiti na hiljade Allahovih
znakova sa kojima se licem u lice svakodnevno susreću. Također,
oni neće moći doći do njihovih značenja i shvatiti njihove tajne i
poruke. Takvi se usuđuju negirati Džebraila, ’alejhis-selam, koji
im je od Hakka Uzvišenog, kao duhovni život (hajat), Kur’an
donio. Oni poriču Muhammeda, salallahu ’alejhi ve sellem, koji
je robovima dostavio tu vodu života. Šta hoće insan? Šta hoće
onaj čije je srce negirajući sve ovo postalo mrtvo, čiji je razum
pijan, shvatanje lišeno svjetlosti, vid (basiret) pronicjivosti
ugašen! Šta on to čeka? Možda meleka smrti, Azraila, alejhis-
selam? Onoga koji će okončati s njegovim životom i njegovim
računima?!
Uzvišeni Hakk, ukazujujući na bolest duhovnog slijepila
većine ljudi, kaže: “A koliko ima znamenja na nebesima i na
zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreću!”8
Liječenje nemara (gaflet) i duhovnog sljepila kod većine
ljudi je ostavljeno za Ahiret. Oni koji Pejgambera, sallallahu
’alejhi ve sellem, drže za ljudsko biće (bešer) kao što su i oni sami,
koji njegov razum i stanje porede sa svojim razumom i stanjem,
i koji na njega gledaju kao na Abdul-Mutalibovo siroče, kako
će shvatiti i pojmiti, zavoljeti i obojiti se stanjima (halovima)
Allahovog, dželle šanuhu, Miljenika (Habibullah) zbog kojeg
su svi Pejgamberi, ’alejhimus-selam, Allaha Uzvišenog molili
da budu u njegovom vremenu, da vide njegovu ljepotu, da
budu od njegovog ummeta, iza kojeg će se na Sudnjem Danu
i u najstrašnijem času, skloniti i za šefaat moliti, radi kojeg
su se meleki na nebesima, samo da bi ga vidjeli, veselili. Da
bi ga mogao shvatiti, zavoljeti i njegovim se stanjima ukrasiti,
čovjeku je prije svega potrebno čvrsto vjerovanje (jekin), lijepa
pokornost (teslimijjet), iskrena ljubav (muhabbet) i poniznost
(tevadu), te lijepo vladanje (edeb). Isto vrijedi kada su u pitanju
muršidi kamili i druge evlije. Oni koji njih gledaju postaju
8 Jusuf, 105.
29
Dr. Dilaver Selvi
drugačiji. Božanski (Ilahi) nur, Rabbanijski edeb i dostojanstvo
(hejbet) koji dolaze iz njhovih srca, odslikavaju se na njihovim
licima, pa neke oči, vidjevši sve to na njima, sa ljubavlju prema
Allahu (muhabbet), liju suze i nestaju od sebe (džezba).
Neke oči, gledaju ih sa sumnjom, neke kao da ih ne
primjećuju, a neke, idući u krajnost, govore isto što su
mnogobošci i poricatelji vjerovjesnicima govorili:
“I on je čovjek kao i mi! Zar će nas on uputiti?”
“On je luđak, ne zna šta govori!”
“Što i nama ne bi bilo objavljeno ono što se njemu
objavljuje?”
“Kakva je razlika medu nama?”
“On na ovaj način želi vlast i upravu, želi da cijenjen
i poštovan bude! Ono što on želi je dunjaluk, zato ga se
pričuvajte!”
“Mi ovakvo nešto do sada nismo vidjeli! Da promijenimo
naš način života i njegov tok! E, neće moći!”
“On ni po čemu nije iznad nas! Šta više, mi imamo
mnogo više imetka i djece od njega! U osnovi, mi trebamo biti
poštovani i cijenjeni!”
“Naš razum i pamet su nama dovoljni, zar da imamo
potrebe za nekim drugim ?!”
Na ovaj način, oni, po svome hiru (nefsani) i, poput
šejtana, vrednuju evlije i odnose se prema njima, negiraju
ih i omalovažavaju. Oni potpune (kamil) evlije porede sa
sobom, i tako griješe. Svoja srca ne otvaraju, pa zato i ne
razumiju. Ne približavaju im se, te od njih ne mogu uzeti
ništa. Poistovjećujući ih sa sobom, za njihovu bogobojaznost
(takva) kažu da je to puko oponašanje (taklid), za njihovu
skromnost i poniznost kažu da je poniženje (zillet), za pomno
razmišljanje (tefekkur) da je mašta (hajal), za njihov plač da
je uzbuđenje, a za borbu (džihad) na Allahovom putu da je
pustolovina. Oni ne znaju, i nisu ni svjesni da ne znaju. Posve
je jasno da nisu čuli radosne vijesti i svjedodžbe od Allahovog
30
Ljubav prema Allahovim evlijama
Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem, po pitanju istinskih
(Rabbani) alima, i Allahovih, dželle šanuhu, evlija; da se On
Uzvišeni hvali pred Svojim melekima sa onima koji Ga vole i
zikir čine9, da On, dželle šanuhu, prima dove Svojih prijatelja10,
da su njihova srca izvor bogobojaznosti (takva),11 da su oni
nasljednici (varisi) Vjerovjesnika, alejhimus-selam,12 i da su oni
povjerenici (emini)13 i svjedoci (šahidi)14 Allaha Uzvišenog. Oni
u čijim srcima sija svjetlo bogobojaznosti, kada vide Njegova
znamenja (alamete) i znakove (ajete), prepoznaju evlije koji
Njemu Uzvišenom pozivaju i podučavaju Njegovom zikru,
priđu im i okoriste se od njih onoliko koliko im je odredeno
a prema svojim mogućnostima (kabilijet). Jer, Allah Uzvišeni
nas je obavijestio da će samo one čija su srca ispunjena nurom
spoznaje (ma’rifet) i bogobojaznosti (takva), uzdignuti i ukazati
im posebno poštovanje (hurmet).15
Sada ćemo vidjeti koje zaključke možemo izvesti po
pitanju odnosa spram Vjerovjesnika, alejhimus-salatu ves-
selam, i Allahovih, dželle šanuhu, evlija.
Mevlana Dželaluddin Er-Rumi, kuddise sirruhu, (preselio
na Ahiret 672/1273.g.), u svojoj “Mesneviji”, na ovu temu
postavlja općenito pravilo na slijedeći način: “Svako se ponaša
prema položaju (mekamu) i stanju (halu) u kome se nalazi.
Plavo staklo će prikazati sunce plavim, a crveno crvenim.
Međutim, ako se ta stakla prečiste i postanu čisto (safi) bijela,
pa, kristalno čisto staklo će najvjernije prikazati kakvo je sunce.
Ono kao takvo će biti prvak među svim staklima.”
9 Muslim, Zikr, 11.
10 Buhari, Rikak, 38; Ibnu Madže, Fiten, 16.
11 Sujuti, El-Džami’us-Sagir, 1.tom /617 str. (No.3995.)
12 Ebu Davud, lim, 1; Tirmizi, lim, 19; Ibn Madže, Mukaddime, 17.
13 Dejlemi, Musned, 3.tom /18 str.
14 Ali Imran, 18.
15 El-Hadždž, 32.
31
Dr. Dilaver Selvi
Hazreti Mevlana, kuddise sirruhu, vezano za ovu
konstataciju je kao primjer naveo slijedeći događaj:
“Jednog dana dok je Allahov Poslanik, salallahu ’alejhi ve
sellem, išao putem, dođe mu u susret Ebu Džehl. Kada ga je
ugledao, reče mu: ’Kako je samo ružan ovaj čovjek od sinova
Hašimovih’. Allahov Poslanik, salallahu ’alejhi ve sellem, čuvši
ovo (sa osmijehom) mu odgovori: ’Prekoračio si granicu ali
si rekao istinu!’ Nakon toga dode Ebu Bekr, radiallahu anhu,
pogleda Allahovog Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem, pa
reče: ’Kako si samo lijep i kako je svijetlo tvoje lice!’, hvaleći ga.
Resulullah, sallallahu ’alejhi ve sellem, i njemu (sa osmijehom)
reče: ’O ti srčani, (i ti si) rekao istinu!’
Prisutni upitaše: ’Ja Resulallah! Ti kažeš da je istinu rekao
i onaj što ti kaže da si ružan kao i onaj što ti kaže da si lijep! Šta
je mudrost toga?’
Resulullah, alejhis-salatu ves-selam, odgovori: ’Ja sam
ogledalo uglačano nurom Allaha Uzvišenog, (gledajući u
mene) svako vidi sebe.’ ”16
Prenosi se da je Sultan Mahmud Gaznevi došao u posjetu
kod šejha Ebul-Hasana El- Harkanija, kuddise sirruhu. Nakon
što je malo sjeo kod njega, upitao ga šta misli o Bajezidu
Bestamiji, kuddise sirruhu. Ebul-Hasan, kuddise sirruhu, reče:
“On je takav rob da onaj ko ga vidi, nađe uputu i postigne sreću.”
Sultan Mahmud reče: “Kako može biti takvo nešto? Ebu Džehl
je vidio Allahovog Poslanika, salallahu ’alejhi ve sellem, ali,
ipak se nije spasio zablude (dalalet)?!” Ebul-Hasan El-Harkani,
kuddise sirruhu, mu odgovori: “On njega, sallallahu ’alejhi ve
sellem, nije vidio kao Poslanika, nego kao Muhammeda, kao
Ebu Talibovo siroče. Da ga je vidio kao Allahovog Poslanika,
spasio bi se nesreće i postigao sreću.”
Kao dokaz za ovo je proučio riječi Uzvišenog: “Vidiš ih
16 Abdulbaki Golpinani, Mesnevi šerhi, 1. tom /433-434. str.
32
Ljubav prema Allahovim evlijama
kao da te gledaju, ali oni te ne vide.”17 A zatim je rekao: “Vidjeti
Resulullaha, sallallahu ’alejhi ve sellem, očima u glavi, ne
donosi ovu sreću, medutim, posmatrajući ga očima srca (kalb)
i tajne (sirr), ova sreća se postigne. Znači, ko vidi Ebu Jezida,
kuddise sirruhu, na ovaj način, (i okoristi se od njegovog znanja
spoznaje-ma’rifet) postigne ovu sreću.”18
Muhjuddin Ibni Arebi, kuddise sirruhu, definišući
potpunog čovjeka (insani kamila), je rekao: “Čovjek kao
Allahov namjesnik (halifa), je stvorenje na kome se u
najpotpunijoj formi manifestuje Njegovo Biće (Zat), svojstva
(sifati) i djelovanja (efali). Potpuni čovjek (insani kamil) je
jedna pregrada (berzah) između Allaha, dželle šanuhu, i svijeta
(alem); između vanjskog (zahir) i nutarnjeg (batin). On u sebi
objedinjuje sva značenja Božanske savršenosti (Ilahi kemal).
Svijet je poput ogledala a on je njegovo glačalo (džila).”19
Komentatori njegovog djela “Fususul-Hikem”, ove
njegove riječi komentarišu na slijedeći način: “Potpuni insan
(insani kamil) sa Božanskim sposobnostima i kabilijjetom, sa
svojstvima Milostivog (Sifati Rahmani) i ovlaštenjima koje je
Uzvišeni Allah pohranio u njemu, manifestuje Njegova lijepa
imena (Esmaul-husna). Fejz i nur koji uzima od Uzvišenog
sa svojstvima Milostivog (Sifati Rahmani), svojim ljudskim
osobinama prenosi drugim ljudima.”20
“Da bi slabašni robovi postigli spoznaju Allaha, dželle
šanuhu, (ma’rifetullah) i visoke tajne (esrar), On Uzvišeni im
je s vremena na vrijeme slao Vjerovjesnike (Nebije) i Svoje
17 El-A’raf, 198.
18 Vidi: Feriduddin Attar, Tezkiretul - Evlija, (pripremio: S. Uludag)
678. str; Hani, El- Hqdaikul-Verdijje, (prevod Abdulkadira Akčičeka)
462. str; Ibrahim Hilmi, Medaridžul- Hakika, 36. str; Bursevi, Ruhul-
Bejan, 3. tom /297. Str.
19 Vidi: Ibni Arebi, Fususul-Hikem, 49. str.
20 Vidi: Džami, Nakdun-Nusus fi Šerhi Nakšil-Fusus, 104. str.
33
Dr. Dilaver Selvi
prijatelje (evlije). Insani kamil zauzima najviše mjesto Božijeg
namjesništva.” 21
Ibni Arebi, kuddise sirruhu, je definisao potpunog insana
kao ogledalo u svemu stvorenom (ma sivallah), u kome se
očituju svojstva Uzvišenog Allaha.22
Mevlana Dželaluddin Er-Rumi, kuddise sirruhu, u
svojoj “Mesneviji” kaže: “Allahova, dželle šanuhu, sjena (zill)
je Njegov primljeni (makbul) rob koji je mrtav u odnosu na
svijet, a živ u odnosu na Allaha Uzvišenog. Riječi Uzvišenog:
’Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire?!’23 su
asocijacija na evlije, jer su oni dokaz Božanske svjetlosti. Idi,
pa posredstvom sjene nađi sunce!”24 Muhjuddin ibni Arebi,
kuddise sirruhu, kaže: “Insani kamil je stvoren u liku (suretu)
Milostivog (Rahman), a hadis: ’Allah je Adema stvorio u Svom
suretu’25, ukazuje na to.”
Komentator “Fususa”, Ahmed Avni Konuk, vezano za
komentar gore navedenog hadisa, kaže: “Uzvišeni Allah je
suret spoljšnjosti (zahir) insani kamila sagradio od realiteta
(hakikata) svijeta (alema) i sureta tih realiteta; dok je suret
njegove nutrine (suretu batinihi) oblikovao prema Svom Liku
(suretu).”26
Sadruddin Konevi, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret,
673.h /1273.m) je rekao: “Svaki dio svijeta (alem) ukazuje na
21 Vidi: Džami, isto, 103-104; Ismail Ankarevi, Nakšul-Fusus Šerhi, 19-
20.
22 Vidi: Muhjuddin Ibni Arebi, 3.tom I 312. str; Keklik, Muhjuddin b.
Arebi, 438.str.
23 El- Furkan, 45.
24 Vidi: Tahirul-Mevlevi, Mesnevi šerhi, 1. tom/ 276-278.str.
25 Buhari, Isti’zan, 1; Muslim, Džennet, 28; Ahmed ibni Hanbel, Musned,
2.tom 1244, 251.str; Taberani, El-Mu’džemul-Vesit, 8.tom 1414.str.
(hadis No. 7846).
26 Vidi: Ahmed Avni Konuk, Fususul - Hikem Terdžume ve Šerhi, 1.tom
1 169.str.
34
Ljubav prema Allahovim evlijama
jedno od lijepih imena (Esmaul-husna) ili svojstava (sifat)
Allaha Uzvišenog. On Uzvišeni je učinio insani kamila takvim,
da on sa svojim ruhom, značenjem i stepenima (mertebama),
predstavlja Njegov potpuni alamet. Kao takav, on je primjerak-
egzemplar (nusha) svake stvari, te u njemu postoji snaga i
mogućnost da ukazuje na svaku stvar.”27
Kutbur-Rabbani, Imam Ša’rani, kuddise sirruhu, (preselio
na Ahiret, 973.h/1565.m) kaže: “Moj Sejjid Ali b. Vefa, kuddise
sirruhu, je govorio: ’Muride! U kojem liku (suretu) i na koji
način (šekl) vidiš svog učitelja (muršida), znaj da si i ti u tom
liku (suretu). Budući da je to tako, ti ga posmatraj kako hoćeš.
Ako ga posmatraš kao da u njemu vidiš licemjerstvo, znaj da
si ti licemjer (munafik). Ako ga vidiš kao iskrenog, znaj da si i
ti iskren (muhlis). Kada gledaš u ogledalo, normalno je da ne
vidiš materiju ogledala, nego samog sebe.”28
Ali b. Vefa, kuddise sirruhu, je također, rekao: “Kada
posmatraš svog muršida, onakvog kakvim ga vidiš, i tvoja
svojstva (sifati) su takva. Pravi lik (suret) muršida može vidjeti
i prepoznati samo onaj ko se približio njegovom mekamu, ili
onaj ko je iznad njega. Jednom prilikom je jedan od murida
Bajezida Bistamije, kuddise sirruhu, rekao : ’Moj Sejjide, sinoć
sam vas (u snu) vidio u suretu svinje!’ On mu je odgovorio:
’Sinko moj, vidio si istinu. Ja sam jedno ogledalo; gledao si u
mene, međutim, sebe si vidio, od svog sureta si mislio da je moj
suret. Čedo moje, očisti osobine svinje koje su u tebi, a zatim
me pogledaj, pa ćeš vidjeti da nisam svinja!’ ”29
Velikani ovog puta su rekli: “Onaj ko se ne mogne okoristiti
od gledanja svog muršida, neće se okoristiti ni od druženja
s njim niti od njegovih riječi. Njegov nur slijeđenja muršida
27 Vidi: Sulejman Ateš, lšari Tefsir Okulu, 264.str, (preneseno iz Konevijeg
“I’džaza”, str. 66b)
28 Ša’rani, El-Envarul-Kudsijje, 1.tom / 190.str.
29 Ša’rani, isto, 2. tom / 13-14.str.
35
Dr. Dilaver Selvi
će izići iz njegovog srca. Onaj ko po pitanju iršada, ne vidi
svog muršida kao nasljednika (varisa) Allahovog Poslanika,
sallallahu ’alejhi ve sellem, neće postići istinskog puta, jer, onaj
ko ne čuva edeb naspram svog muršida, neće mu biti olakšano
robovanje Hakku Uzvišenom u okvirima lijepog edeba prema
Njemu Uzvišenom. Znajte da Allah Uzvišeni kada zaželi uzeti
nekoga u Svoju blizinu, On zbog njegove iskrenosti (sidk) i
vjernosti (sadakat), odredi arifa (muršida) kojeg će slijediti.
Zbog svoje neiskrenosti na ovom putu, muridi izgube blagoslov
i bereket svojih muršida.”30
Allame Alusi, rahimehullah, komentarišući riječi
Uzvišenog: “Ali, oči (njihove) nisu slijepe, već srca u
grudima”31, kaže: “U ovom ajetu se ukazuje na nevaljalost srca
poricatelja (munkira), koja su zastrta nemarom. Zbog toga
njihova srca ne mogu vidjeti svjetlost Allahovih bliskih robova
(ehlullah). Svjetlost (nur) koja se manifestuje na njima, može se
vidjeti samo srčanim očima. Takvim očima se opažaju hakikati
pojavnog svijeta (alemi mulk) i tajne (esrari) nevidljivog
svijeta (alemi melekut). Hadisi šerif: ‘Čuvajte se pronicljivosti
(feraseta) mu’mina, jer on gleda sa Allahovim nurom!’32,
objašnjava kakve su te oči.”33
Imam Ša’rani, kuddise sirruhu, kada spominje adabe
koje je murid dužan izvršavati u odnosu na svog muršida,
kaže: “Murid treba stalno činiti dovu Allahu Uzvišenom
da ne zapadne u bolest istraživanja nedostataka i mahana
svog muršida. Kada murid primjeti kakav nedostatak svog
muršida, to može biti razlogom da ga zamrzi. To se događa kod
onoga murida, kome Allah Uzvišeni nije dosudio postizanje
30 Ša’rani, isto, 2 .tom 1 92, 93.str.
31 El-Hadždž, 46.
32 Tirmizi, Tefsir, 16 (No.3127); Hejsemi, Medžme’uz-Zevaid, 10.tom 1
267.str; Albani, Ed- Daife, No. 1821.
33 Alusi, Tefsir, 16 (No. 3127); Hejsemi, ibid, 10.tom / 267.str.
36
Ljubav prema Allahovim evlijama
potpunosti (kemalat) i koga je prepustio rukama njegovog
nefsa, koji se tako unesrećio. Vrlo je malo ljudi koji su nakon
što su kod svog muršida primjetili ’nekakav’ nedostatak, bili
ustrajni i nastavili posjećivati njihove sohbete.”34
Jedan od Šafijskih imama, šejh Muhjuddin En-Nevevi,
rahimehullah, je rekao: “Kad god bih krenuo u posjetu (zijaret)
nekog od mojih učitelja ili šejhova, uvijek bih na putu prvo
udjelio sadaku a zatim učinio dovu: ’Allahu moj, sakrij od mene
sramotu mog učitelja!’; jer, ko god posjećuje svog muršida na
ovaj način, postići će njegov blagoslov! (bereket)”35
Imam Kušejri, kudise sirruhu, je rekao: “Na početku mog
puta, kad god bih išao kod svog muršida Ebu Alija Ed-Dekkaka,
rahimehullah, uvijek bih prije toga zapostio i uzeo gusul. U
većini slučajeva, kad bih došao do kapije njegove medrese,
vratio bih se zbog mog velikog poštovanja prema veličini
njegove ličnosti. Govorio bih u sebi: ’Ne može kod njega ući
neko poput mene.’ Kad bih smogao snage da uđem, i kad bih
došao do sredine medrese, njegovo dostojanstvo (hejbet) bi me
prekrilo od čega bih se ukočio. U većini slučajeva bih se sav
sledio u toj mjeri da, kada bi me neko u tom času ubadao iglom
ne bih osjetio. Do njegovog preseljenja na Ahiret, ne znam ni
jedan slučaj da sam mu se suprostavio u nečemu.” 36
Imam Ša’rani, kuddise sirruhu, kaže: “Neki muridi vide
svog muršida toliko velikim da ne mogu (zbog poštovanja i iz
edeba prema njemu) dugo gledati u njegovo lice.” 37
Ashabi, radiallahu anhum, su takođe bili takvi, nisu mogli
stalno gledati sretno lice Allahovog Poslanika, sallallahu ’alejhi
ve sellem. Iz edeba i poštovanja prema njemu, obarali bi oči,
stišavali svoje glasove, ponizno stajali pred njim i u njegovom
34 Ša’rani, El-Envaru; Kudsijje, 2.tom I 80, 81.str.
35 Ša’rani, isto, 2/92:
36 Ša’rani, isto, 2/92.
37 Ša’rani, isto.
37
Dr. Dilaver Selvi
prisustvu mirno i lijepo sjedili.38 Oni, radiallahu anuhum,
su tokom cijelog svog života čuvali i održavali ovakav edeb i
ljubav prema njemu, sallallahu ’alejhi ve sellem. Posmatrali
su ga kao Allahovog Miljenika (Habibullah), Sultana svih
Poslanika (Sultanur-Rusul), Prvaka (Sejjida) svih ljudi, kao
čistoću srca, lijek duša, srž (hulasa) cijelog svijeta, najjasnije
i najveće ogledalo u kome se manifestuje i pojavljuje (tedželli
čini) “Božija Ljepota”. Posmatrali su ga kao milost (rahmet)
cijelom svijetu, i kao sreću za one koji ga vole. Znali su ga kao
takvog i zbog toga su se odnosili prema njemu na poseban
način. Oni su njega voljeli i Allahu se tako umilili. Sa imanom,
iskrenošću, edebom i nadom, dali su svoje duše. Oni nisu samo
riječima iskazivali svoje poštovanje i formalno mu bili pokorni,
nego su to svojim životima potvrdili. Oni su i srcem i dušom
prihvatili riječi Uzvišenog: “Reci (Muhammede): ’Ako Allaha
volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam
oprostiti!’”39
U svakoj stvari u kojoj bi ga slijedili, svaki put bi se po
jednu stopu približili Allahu Uzvišenom. Tako su postigli
stvarnost (hakikat) Jedinstva (tevhid) i od Gospodara svjetova
dobili radosnu vijest i pohvalu: “Allah je s njima zadovoljan, a
i oni su Njime zadovoljni.”40 Na taj način su postali primjerom
i uzorom onima koji dolaze poslije njih.
Nur Pejgamber, sallallahu ’alejhi ve sellem, i njegovi
odabrani ashabi, radiallahu anhum, su se odazvali Božanskom
pozivu i počastili Ahiret (preselili). Sada smo mi na redu, šta
ćemo uraditi na ovom mejdanu!? Namjesnici i nasljednici
Vjerovjesnika, sallallahu ’alejhi ve sellem, su istinski učenjaci
38 U našem djelu “Muršidi kamil i nadležnost za iršad” su navedeni lijepi
primjeri odnosa ashaba naspram Allahovog Poslanika, sallallahu
’alejhi ve sellem.
39 Ali Imran, 31, 32.
40 El-Bejjine, 8.
38
Ljubav prema Allahovim evlijama
(Ulemaur-Rabbanijun), a oni koji predstavljaju ashabe,
radiallahu anhum, su vjernici (mu’mini). Dužni smo čuvati tu
ljubav, edeb, pokornost, Kur’an, ahlak sunneta, vjersko bratstvo
i radost, te na taj način pronaći istinski tevhid i čuvati ga. Ako
mu’mini nakon Muhadžira i Ensarija preuzmu na sebe ovaj
veliki emanet, slijedeći ih na najljepši način, te poput njih se
budu držali sunneta i edeba, poštivajući svaki emanet, bio on
veliki ili mali, ostvariće se u pogledu njih radosna vijest Allaha
Uzvišenog: “Allah je s njima zadovoljan, a i oni su Njime
zadovoljni.” On Uzvišeni je rekao: “Allah je zadovoljan prvim
muslimanima, Muhadžirima i Ensarijama i svima onima
koji ih budu slijedili u ’ihsanu’, a i oni su Njime zadovoljni; za
njih je On pripremio Džennete kroz koje će rijeke teći, i oni
će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.”41
Vjernici koji dođu poslije, pa za primjer uzmu Muhadžire
i Ensarije, koji su prvi prihvatili Islam i okitili se Allahovim,
dželle šanuhu, ahlakom; i budu ih slijedili u njihovom
vjerovanju (iman), iskrenosti (ihlas), pokornosti (itat), lijepom
ponašanju (edeb), borbi na Allahovom putu (džihad), odanosti
(sadakat), zikru, razmišljanju (tefekkur), udjeljivanju (infak),
praštanju (’afv) i drugim pohvalnim osobinama; ovo Allahovo,
dželle šanuhu, obećanje će se obistiniti i u pogledu njih.
Zbog toga ih ummet treba dobro upoznati i naučiti njihove
životopise (sirete). Koliko je god moguće, njih treba nastojati
shvatiti kao primjer ljudskom rodu, njih koji su uskladili svoj
život prema Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu
’alejhi ve sellem, njih koji predstavljaju stoljeće sreće (asrus-
se’adeti), a koji su to stoljeće i materijalno i duhovno ukrasili,
sa svim svojim idealima i poduhvatima, sa ljubavlju (aškom)
i sa suzama. Hazreti Pejgamber, sallallahu ’alejhi ve sellem,
je bio najveći muršid, a njegovi plemeniti ashabi, radiallahu
anhum, su bili najiskreniji tragaoci spoznaje Allaha Uzvišenog
41 Et - Tevbe, 100.
39
Dr. Dilaver Selvi
(ma’rifetullah). Poslije, muršidi kamili i istinski alimi koji su
se pojavili u ummetu, postali su duhovni (ma’nevi) nasljednici
Resulullaha, alejhis-salatu ves-selam, čuvari njegovog sunneta,
dokazi (delili) i vođe (imami) ummeta. Ummetu ne preostaje
ništa drugo, osim da, kao što su bili ashabi, iskreno slijedi
imama takvaluka, da služi (hizmet) i da mu vjeran bude Allaha
radi. Blago onima koji znaju vrijednost ove blagodati i koji
čuvaju svoj edeb! Allaha Uzvišenog molimo za ovu sreću...
2. Voljeti evlije i ukazivati im poštovanje
je nužan uslov bogobojaznosti (takva)
U kazivanje poštovanja (hurmet) Allahovim pri­
jateljima (evlijaullah), je ukazivanje poštovanja
Allahu Uzvišenom. Jer, onaj koji ih uzvisuje i naređuje da se
poštivaju je On Uzvišeni. On će se osvetiti onome ko im je
neprijatelj; u hadisi kudsijji se kaže: “Onome ko napada Moga
prijatelja (veliju), objavio sam mu rat (kojim ću se osvetiti
za Mog prijatelja).”42 U drugom rivajetu se kaže: “Ko bude
potcjenjivao jednog od Mojih evlija, pred Mene će izići kao
neprijatelj.”43
Smatrati i držati velikim onoga koga Allah Uzvišeni drži
42 Buhari, Rikak, 38; Ibnu Madže, Fiten, 16; Ibni Ebid-Dunya, Kitabul-
Evlija, 26, 27 (No.1); Begavi, Šerhus-Sunne, 1/142; Bejheki, Kitabuz-
Zuhd, hadis No. 696.
43 Taberani, El-Mu’džemul-Kebir, 8/222 (No. 7880).
40
Ljubav prema Allahovim evlijama
velikim je posao samo onih koji posjeduju iman. Voljeti ono što
mu pripada je znak od Boga date ljubavi. Uzvišeni Hakk kaže:
“Pa ko poštiva Allahove ’še’aire’ (dokaze Njegovog postojanja
i alamete Njegove vjere) znak je takvaluka srca.”44 “Še’air”
označava znakove posredstvom kojih se nešto zna i spoznaje.
Neki komentatori Kur’ana kažu da su to svi ibadeti (i alameti
koji ukazuju na Allaha Uzvišenog).45
Nema sumnje da su naš Prvak, hazreti Muhammed,
sallallahu ’alejhi ve sellem, a zatim svi Vjerovjesnici, ’alejhimus-
selam, mjesto najveće manifestacije i pojavljivanja (tedžellijjata)
Allaha Uzvišenog. Dženabu Hakk se na najotvoreniji način
pojavljuje na njima, a zatim na evlijama i muršidi kamilima
koji su učinjeni njihovim nasljednicima; na onima čija su srca
mjesto u koje Uzvišeni gleda (nazargjah Ilahi), čija su lica
Njegovo ogledalo (ajinei Rabbani), onima koji kada ih drugi
vide, podstaknu ih na zikrulla. Allahovi prijatelji (evlijaullah)
na sebi nose Božanske tedžellijjate, zatim, svjetlost Milostivog
(nuri Rahmani), Njegov lijepi edeb (edebi Rabbani) i motive
vječne ljubavi (nukušu aškil-ebedi). Uzvišeni Allah je istinske
alime stavio kao svjedoke u istu ravan sa melekima.46
Resulullah, sallallahu ’alejhi ve sellem, nas obavještava da
su meleki svjedoci (šahidi) na nebesima, a potpuni mu’mini
su šahidi na zemlji.47 Onaj ko želi spoznati Uzvišenog Allaha,
mora kod njih otići. Ko traži Ilahi ašk, za to njih mora pitati.
Onaj ko želi vjerovati u svog Gospodara sa ubjeđenjem, treba
prihvatiti njihovu svjedodžbu (šehadet). Njihova srca spominju
Allaha, njihovi jezici govore o Njegovim blagodatima, njihova
44 El-Hadžž, 32.
45 Fahruddln Er-Razl, Tefslrul-Keblr, 23.tom / 29. str; Kurtubi, El-
Dzaml’u li Ahkamul- li ahkamil Ku’ran, 12.tom / 56.str.
46 Ali Imran, 18.
47 Nesai, Dženaiz, 50;’Sujuti, El-Džami’us-Sagir, 1.tom / 416.str. (No.
2715); Taberani, El- Mu’džemul-Kebir, 7.tom /23.str. (No.6262).
41
Dr. Dilaver Selvi
stanja (halovi) odslikavaju Njegov edeb. Evlije su stubovi dina
i nasljednici Muhammedijjskog edeba i emaneta. Autor tefsira
“Džami’ul-bejan”, imam Et-Taberi, rahimehullah, (preselio na
Ahiret 310.h / 923.m), kaže: “Veličati i poštovati sva znamenja
(alamete) vjere je od takvaluka srca.”
Uzvišeni Allah kaže u ajetu: “Pa ko poštuje Allahove
še’aire (dokaze Njegovog postojanja i alamete Njegovog dina),
znak je takvaluka srca”48, kao da kaže: ’Poštovati Moje robove
mu’mine i sve ono što Meni pripada je dug (hakk).’49
Džunejd El-Bagdadi, kuddise sirruhu, je rekao: “Oslanjanje
na Allaha (tevekkul), prepuštanje (tefvid) i pokornost (teslim)
Njemu Uzvišenom jeste poštivanje onoga što i Njemu
pripada. Ove (tri) stvari su alameti Uzvišenog Hakka (Njegove
Uzvišenosti i Moći) u tajnama (sirr) srca evlija. Zato, kada ih
rob vidi velikim i kada uveća svoje poštovanje (u srcu) prema
njima, Allah uljepša njegovu spoljašnost sa lijepim edebom.”50
Muhjuddin ibni Arebi, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret
638.h / 1240.m) je rekao: “U svemu stvorenom (kainat) postoje
manifestacije (tedžellijati) Allaha Uzvišenog. Njih poštivati je
ispred same spoznaje Allaha Uzvišenog, pa ko ih poštuje, svi
njegovi poslovi će biti s bogobojaznošću (takvalukom). To nije
da koju god stvar vidiš, da nju ’lično’ (bizatihi) poštivaš, nego da
poštivaš (Onoga koji ju je stvorio), kako bi potvrdio Allahovu
Uzvišenost. Na taj način će i ta stvar koju posmatraš biti velika
(ti ćeš tako velik postati). To je edeb. Pred svakim ajetom (koji
dokazuje Božije postojanje - Illahi delil, i koji ukazuje na Njega
- alamet) koji pred tebe iziđe, stani i s poniznošću zamoli:
’Gospodaru moj, povećaj mi znanje!’ (Pokaži mi mudrost koja
je u njemu, poduči me njegovom hakikatu!)51
48 El-Hadždž, 32.
49 Taberi, Džami’ul-Bejan, 10.tom / 157.str.
50 Bursevi, Ruhul-Bejan, 6.tom /32.str.
51 Mahmud El-Gurab, Rahmetun Miner-Rahman, 3.tom / 167.str.
42
Ljubav prema Allahovim evlijama
Pokornost evlijama je pokornost Allahu Uzvišenom. U
ajeti kerimu se kaže: “Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava
se i Allahu; a onaj ko glavu okreće - pa, (znaj!) Mi te nismo
poslali da im čuvar budeš.”52
Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, kaže: “Onaj
ko se pokorava meni pokorava se i Allahu, a onaj ko se meni
ne pokorava, ne pokorava se ni Allahu. Onaj ko se pokorava
mome emiru (imamu koji vam je nadređen) pokorava se
i meni, a onaj ko se njemu ne pokorava, ne pokorava se ni
meni. Imam je štit (koji vas štiti od neprijatelja i ružnih stvari).
Iza njega se ide u borbu i sa njim se uzima zaštita. Ako vam
imam kome ste podređeni naređuje da se Allaha bojite, on
će zato imati nagradu; a ako vam naređuje nešto što je izvan
bogobojaznosti (takva), on je zato odgovoran.”53
Prenosi se od Abdullaha ibn Omera, radiallahu ’anhu, da
je ispričao sljedeće: “Bio sam sa jednom grupom ashaba koji
su bili pored Resulullaha, sallallahu ’alejhi ve sellem, pa ih
je on, sallallahu ’alejhi ve sellem, upitao: ’O skupino! Zar ne
znate da sam ja Poslanik, od Allaha vam poslan?! ’ Prisutni
odgovoriše: ’Da, ti si Allahov Poslanik!’ Allahov Poslanik,
alejhis-salatu ves-selam, upita: ’Zar ne znate da je objavljen
ajet u Allahovoj Knjizi koji obavještava; da onaj ko se bude
meni pokoravao da se i Allahu pokorava?’ Prisutni rekoše:
’Da, o, Allahov Poslaniče! Svjedočimo da onaj ko se pokorava
tebi pokorava se i Allahu! Zaista se pokornost (ita’at) tebi
smatra pokornošću Allahu.’ Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi
ve sellem, reče: ’Zaista je vaša pokornost meni pokornost
Allahu. Vaša pokornost imamima (mojim zamjenicima -
vekilima, i zapovjednicima - emirima) kojima ste podređeni
je pokornost i meni.’ “54
52 En-Nisa, 80.
53 Buhari, Džihad, 109; Nesai, Bej’at, 27, 30.
54 Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 2. tom 1597. str.
43
Dr. Dilaver Selvi
Imam Kušejri, kuddise sirruhu, komentarišući gore
navedeni ajet, kaže: “Uzvišeni Hakk u ovom ajetu kaže:
’Pokornost Pejgamberu je pokornost Meni učinjena. Onaj ko je
njemu blizu i Meni je blizu. Koga on primi (makbul) i Ja Sam ga
primio; koga on odbaci (merdud) i Ja Sam ga odbacio.”’55
Poštovanje i edeb koji se ukazuju prema muršidi kamilu
su Allaha radi i radi Njegovog Poslanika. Jer, muršidi kamil
predstavlja vjeru, širi Božiju misiju (Illahi da’vet) i čuva ono s
čime su Allah i Njegov Poslanik zadovoljni, a ne ono što njegova
duša želi. On ima posebno zaduženje. Uzvišeni Allah je insani
kamile i istinske alime učinio Svojim svjedocima (šahidima) i
namjesnicima (halifama). Svako ko njima ukazuje poštovanje i
sam će biti poštovan. Poniznost i lijep odnos prema njima nije
poniženje, nego čast. Oholost i zavist su šejtanova svojstva, a
on je uskraćen od milosti. Treba biti oprezan i ne navlačiti na
sebe prijetnju hadisi šerifa u kojima Resulullah, sallallahu ’alejhi
ve sellem, kaže: “Ko ne poštuje naše starije, ko nije milostiv
prema našim mladima i ko ne zna (vrijednost i edeb) naših
učenih (alima), nije od nas.”56
“Trojicu samo munafik može potcjeniti; onoga ko je
osjedio u Islamu, učenog alima i pravednog zapovjednika
(emira).”57
U jednoj hadisi kudsijji se kaže: “Allahov Poslanik,
sallallahu ’alejhi ve sellem, prenosi od Uzvišenog da je rekao:
’Ko potcjenjuje (ponižava i omalovažava) jednog od Mojih
evlija, doći će pred Mene kao Moj neprijatelj’.”58
55 Kušejri, Letaiful-išarat, 1.tom / 348.str .
56 Ahmed ibni Hanbel, Musned, 5.tom / 323.str; Hakim, Mustedrek,
1.tom / 132.str; na istu temu sa malo drugačijim rivajetom, Tirmizi,
Birr, 15.
57 Taberani, El-Mu’džemul-Kebir, 8.tom / 202.str. (No.7819); Munziri,
Et- Tergib, 1.tom / 115.str.
58 Taberani, u gore navedenom djelu, 8.tom / 222.str. (No.7880).
44
Ljubav prema Allahovim evlijama
Treba znati da edeb koji traže muršid od murida, učitelj
od učenika i imam od džemata, ne traže radi sebe i svog ega.
Potpuni muršidi i istinski alimi se trude da svoje učenike ukrase
pohvalnim edebom i da ih dovedu u stanje prisutnosti (hudur)
sa Uzvišenim Hakkom, tako da kod Njega budu primljeni
(makbul) kao Njegovi časni robovi.
Imam Ša’rani, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret; 973.h
/1565.m) je rekao: “Murid ne treba pružati noge prema svome
muršidu bilo da je u njegovom prisustvu ili ne, i treba paziti
na to bilo da je dan ili noć, bio njegov muršid živ ili ne, on
to nikako ne smije vidjeti malim i beznačajnim. Murid koji
postigne ovaj edeb, (na kraju) će biti u stanju da čuva edeb
naspram Allaha Uzvišenog, zato što muršid u odnosu na njega
predstavlja duhovne (manevi) ljestve za uspinjanje (terakki),
mekteb spoznaje (marifeta) i lijepog ponašanja (edeb).”59
“Murid nikako ne smije misliti da muršid, naređujući
edeb muridima, želi postići neki položaj ili nekakvo značajno
mjesto medu ljudima. Ovakve misli su ružne. Muršidi od
murida zahtijevaju edeb kako bi postigli edeb prisutnosti
(hudur) sa Uzvišenim Allahom.”60 “Ko ne vidi svog muršida
u poslu upućivanja i usmjeravanja (iršad) kao nasljednika
Allahovog Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, neće stići do
puta (i hudura) Uzvišenog Hakka, jer, onome ko ne vidi edeb
u ruci svog muršida, neće biti olakšano postizanje lijepog
edeba nasuprot Uzvišenog Hakka. Znajte, kada Uzvišeni Hakk
učini dostojnim nekoga Svoje prisnosti (hudur) zbog njegove
odanosti Njemu Uzvišenom, On mu omogući jednog arifa
koga će slijediti. Muridi zbog nedostatka odanosti bivaju lišeni
blagoslova i edeba svojih muršida.”61
Naš Prvak (Sejjid), Resulullah, sallallahu ’alejhi ve sellem,
59 Ša’rani, El-Envaru!.KudsWe, 2.tom / 72, 73.str.
60 Ša’rani, isto, 2.tom / 73.str.
61 Ša’rani, isto, 2.tom / 93.str.
45
Dr. Dilaver Selvi
je rekao: “Ukazujte poštovanje i počast učenima (istinskoj
ulemi), jer su oni nasljednici Vjerovjesnika (enbija’a). Onaj
ko njima poštovanje i počasti (ikram) ukazuje, ukazuje ih i
Allahu i Njegovom Poslaniku.”62 “Bereket je sa velikanima
među vama.”63
Kako god je pokornost roditeljima pokornost Allahu,64
neposlušnost njima je neposlušnost Allahu. Ista stvar je i sa
muršidom, jer je on posrednik (vesila) duhovnog (manevijatskog)
rađanja, šta više, on je vrjedniji i korisniji od fizičkog oca. Zbog
toga je neposlušnost i nepoštivanje manevijatskog oca, također,
zabranjeno65, jer, neposlušnost i nepoštivanje njega izaziva
Allahovu srdžbu.66 Utječemo se Allahu od toga.
Uzvišeni Allah je za one koji čine dva grijeha rekao: “Oni
koji ovo (dvoje) čine, ušli su u rat sa Mnom;” ta dva grijeha su:
uzimati kamatu (smatrajući je dozvoljenom)67 i neprijateljski se
odnositi prema nekom od Njegovih evlija68
Prema konstataciji imama Gazalije, rahimehullah, onaj
ko iskreno voli nekoga i bude mu odan u ljubavi, njegova ljubav
se prenosi na sve ono što pripada onome koga voli; na njegove
lične stvari, mjesto boravka, njegove uspomene, pa čak i na
njegove životinje. Ovo znaju samo pravi zaljubljenici. Onaj ko
62 Hatib, Tarihu Bagdad, 4.tom / 438.str; Sujuti, El-Džami’us-Sagir,
1.tom / (No. 1428).
63 Hakim, Mustedrek, 1. tom / 62.str. (kaže da je sahih prema uvjetima
Buharije, ali ga nije zabilježio); Bejheki, Šuabul-lman, 7.tom / 467.str.
(No. 11005).
64 Tirmizi, Birr, 2; Hakim, Mustedrek, 4/152; Munziri, Et- Tergib, 3.tom
I 322.str .
65 Ša’rani, u gore navedenom djelu, 1 tom / 189 -190.str.
66 Buhari, Rikak, 38; Ibnu Madže, Fiten, 16; Ibn i Ebid-Dunya, Kitabul-
Evlija, 26-27; Begavi, Šerhus-Sunne, 1 1142; Bejheki, Kitabuz-Zuhd,
hadis No. 696.
67 El-Bekare, 278-9.
68 Buhari, Rikak, 38; Ibnu Madže, Fiten, 16.
46
Ljubav prema Allahovim evlijama
kaže da voli Hakka Uzvišenog, a mrzi Njegove voljene robove
koliko mrzi svoj pokvareni nefs (zalim nefs), neka šuti! Neka ne
govori o ljubavi i neka sjedne i plače nad svojim srcem i stanjem
u kom se nalazi! “Allahu moj, molimo te za Tvoju Ljubav, za
ljubav Tvojih voljenih i za ljubav prema djelima koja će nas
dovesti do Tvoje Ljubavi (Zadovoljstva - Rizaluka).”69 Amin!
3. Evlije su predstavnici Allahovog jedinstva
(tevhid), izvlače robove iz mnogoboštva (širk)
i podstiču ih na pravo vjerovanje (jekin)
C ilj slanja svih Pejgambera, alejhimus-selam, je
Jedinstvo Uzvišenog Allaha (tevhid). Tevhid je
početak i kraj svakog posla. Ulaskom u pravu vjeru, kao i
odlaskom sa ovog svijeta od roba se traži tevhid. Osnova
evlijaluka (velajet) je postizanje istinskog tevhida, to jeste,
postići tajnu kelime “La ilahe illallah”. U školi tesavvufa,
osnovni predmeti kojim se poučava su Jedinstvo (tevhid) i
spoznaja Allaha Uzvišenog (marifetullah). Sve druge akcije
(amelijati) i zalaganja (mudžahede) su radi postizanja njihovog
hakikata.
Nijedan Vjerovjesnik, niti velijj kojeme je dato znanje
(’ilm), spoznaja (ma’rifet) i mudrost (hikmet) nije rekao
Ijudima: ’Zaboravite Allaha i ostavite Ga, mene slijedite i
budite mi robovi!’ Naprotiv, oni su prema Kur’anu Mudrom
69 Tirmizi, Da’vat, 73 (No.3490).
47
Dr. Dilaver Selvi
govorili svojim sagovornicima: ’Vratite se svom Gospodaru
Uzvišenom! Pravi Cilj (kasd), Vječni Dost je On! Njega volite i
Njemu se umilite! Njegovom Zadovoljstvu se uputite!’
Uzvišeni Allah na slijedeći način svjedoči za ovaj njihov
hal: “Nezamislivo je da čovjek kome Allah da Knjigu i
znanje i Vjerovjesništvo (Nubuvvet) - poslije rekne ljudima:
’Klanjajte se meni (budite meni robovi)!’ - nego: ’Budite Božiji
(Rabbani) jer vi Knjigu znate i nju proučavate!’
On vam neće narediti da meleke i Vjerovjesnike
bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici,
nakon što ste muslimani postali?”70
Budući da je ovo istina, neki ljudi opet misle i govore da
ljubav prema jednom ovakvom Rabbani alimu narušava ljubav
prema Allahu. To ukazuje da oni ne znaju prave poznavaoce
Uzvišenog Hakka (arife), koji su cijeli svoj život žrtvovali radi
postizanja hakikata tevhida. Oni porede potpunu pokornost
hazreti Pejgamberu, sallallahu ’alejhi ve sellem, njegovim
halifama, emirima i nasljednicima, sa postupkom Izraelićana
koji su uzeli za bogove svoje alime. Oni, također, poštovanje
prema njima dovode u usporedbu i miješaju sa idolatrijom
kršćana, koji su od Isa’a, ’alejhis-selam, načinili boga. Takvi su
bez ikakve sumnje u jednom haosu i metežu. Oni iz straha da
se ne bi naštetilo tevhidu, ne ukazuju poštovanje ili ne služe
potpunim arifima koji su vođe ummeta, a i druge odvraćaju od
dobrih Allahovih robova. Sa ovakvim rezonom i stavovima, oni
su u velikoj zabuni i na velikom gubitku. Oni su poput onoga koji
kaže: ’Idem ugladiti svoje obrve!’, a iskopa sebi oči, ili onaj koji
hoće ugasiti vatru koja tinja, a načini od nje užareni oganj.
Kada je Resulullah, sallallahu ’alejhi ve sellem, rekao:
“Onaj ko voli mene voli i Allaha, onaj ko se pokorava meni
pokorava se i Allahu”, munafici su rekli: “Ovaj čovjek nam
zabranjuje da obožavamo ikoga sem Allaha, a približava se
70 Ali Imran, 79-80.
48
Ljubav prema Allahovim evlijama
širku i želi da ga učinimo bogom kao što su kršćani učinili
Isa’a ! “ Nakon toga je Allah Uzvišeni objavio ajet71: “Onaj ko
se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu
okreće - pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.”72
Imam Taberi, rahimehullah, ovaj ajet komentariše
na slijedeći način: “Allah Te’ala im kaže: ’O ljudi, onaj ko
se pokorava Muhammedu, s pokornošću njemu i Meni se
pokorio. Kada je tako, slušajte’ (i srcem i dušom) ono što vam
govori i pokoravajte se njegovim naređenjima, jer, ono što vam
on naredi, Moje je naređenje (emr), a ono što vam zabrani je
Moja zabrana (nehj). Čuvajte se da ne kažete: ’Muhammed je
čovjek kao i mi, on želi da bude iznad nas (pa zato naređuje i
zabranjuje)!’
Poslije je Allah Uzvišeni objavio Svom Vjerovjesniku: “O
Muhammede, onaj ko glavu okrene od pokornosti tebi, i ti
okreni svoje lice od njega. Mi tebe nismo poslali da im čuvar
budeš i da ih pratiš. Ti dostavi ono što ti objavljujemo, a Mi
smo dovoljni da njihova djela ispitamo, da ih pratimo i svedemo
njihove račune.”73
Nasljednici Vjerovjesnika - muršidi kamili, svojim
muridima ne naređuju ništa po svome hiru ili želji, a niti radi
neke ovosvjetske koristi. Oni od njih ne očekuju da im ukazuju
poštovanje i edeb radi njih samih, nego ih vide kao emanet koji
im je povjeren od Allaha. Odgajaju ih sukladno Allahovim,
dželle šanuhu, naredbama i lijepom edebu Allahovog Poslanika,
sallallahu ’alejhi ve sellem, i na taj način ih dovode u stanje
potpunog insana (insani kamil) kako bi bili primljeni u Božije
prisustvo (Illahi hudur).74 Jer, edeb koji se treba ispunjavati
prema Allahovom Poslaniku, sallallahu ’alejhi ve sellem, treba
71 En-Nisa, 80.
72 Razi, Tefsirul-Kebir, 10 /155; Alusi, Ruhul-Me’ani, 3/91
73 Taberi, Džami’ul-Bejan, 4/277
74 Vidi: Suhraverdi, Avariful-Me’arif, 12. poglavlje.
49
Dr. Dilaver Selvi
se ispunjavati i prema njegovim nasljednicima poslije njega,
istinskim alimima i muršidi kamilima.
Oni koji sa namjerom (nijjetom) očuvanja tevhida bježe od
evlija, a pogotovo od muršidi kamila koji su poznati po svojoj
bogobojaznosti i dobroti, i ne ukazuju im poštovanje i lijep
edeb i od njih narod odvraćaju; hotimično ili iz neznanja ulaze
u nešto gdje postoji Božija prijetnja i gdje je njihovo vjerovanje
(iman) u opasnosti. Čemu sumnja i oklijevanje? Dobri robovi
ovog ummeta i muršidi kamili koji su zauzeti sa iršadom, nisu
nikada pogazili Allahove granice kao učenjaci kršćana i jevreja,
pa da predstavljaju opasnost. Iskreni muridi koji AIIaha radi
ukazuju poštovanje potpunim (kamil) evlijama, također,
nisu ih izuzeli iz robovanja (ubudijjet) Allahu Uzvišenom i
odgovornosti (mukellefijjet) prema Njemu Uzvišenom, kako
bi zapali u mnogoboštvo (širk) i bili na gubitku. Nakon što se
svaka stvar uskladi po Kur’anu i Sunnetu, ishod je rahmet i
Džennet. Rob nikada, ’haša’ (neuzubillah; o.pr.), ne može
imati moć i ovlaštenje koje posjeduje Gospodar (Rabb). U
krajnjoj granici može biti odgojen od strane Rabba, te na taj
način postati ’Rabbani’ (potpuni rob, koji je sasvim pokoran
svom Rabbu). Allah ovakvog roba oboji Svojom bojom. On
ga učini Svojim ogledalom i svjedokom (šahidom) Svoje moći
(kudret) i Svoga postojanja (vudžud). On Uzvišeni ga spominje
medu melekima kao Svoga prijatelja, tako da ga cijeli svijet
(osim nemarnih gafila) voli i cijeni. Insani kamil je učinjen
Allahovim halifom medu stvorenjima, a sva stvorenja ukazuju
poštovanje onome ko je u pokornosti Allahu Uzvišenom.
Potpuno je jasno da oni koji porede ovo poštivanje (hurmet) sa
poštivanjem kipova, ili sa poginjanjem glave pred silnicima, ili
pak sa dodvoravanjem posjednicima položaja; ne poznaju Ilahi
edeb i poštovanje, mješaju istinu sa neistinom, nur sa vatrom,
i zapadaju u grešku navodeći kao svoj dokaz ajet: “Oni, pored
Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i
Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom
50
Ljubav prema Allahovim evlijama
Bogu klanjaju, nema boga osim Njega. On je čist (Munezzeh-
Subhanehu) od onih koje Njemu ravnim smatraju.”75
Položaj onih koji su spomenuti u ajetu, a koji su pored
Allaha učinjeni bogovima, Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi
ve sellem, je objasnio ovako: “Narod se nije njima klanjao,
nego su oni, narodu (suprotno Allahovom emru) proglašavali
dozvoljenim (halal) ono što su smatrali da je dozvoljeno, a
zabranjenim proglašavali ono što su smatrali zabranjenim
(haram), što je narod i prihvatao.”76
Rebi’, radiallahu anhu, kaže: “Pitao sam EbuI-Alije:
’Kako su Israilovi sinovi (pored AIIaha) jedni druge smatrali
bogovima?’ Odgovorio mi je: ’Oni bi, kada nađu u Allahovoj
Knjizi nešto suprotno riječima njihovih svećenika i monaha,
prihvatali njihove riječi (suprotne Božijim propisima) a
odbacivali propise Knjige Uzvišenog Allaha’.”77
Naravno, kako god je moguće da se pored Allaha neko
smatra bogom, da se srce koje se Allahu treba predati, preda
nekome drugom, i da se propisi (ahkam) koje Allah određuje
traže od nekoga drugog, isto tako se granica može preći još
više, tako da se pojedine osobe od strane svijeta smatraju
dijelom Allaha, ili da su kao On Lično, ili da su Njegova djeca, ili
Njegova desna ruka i slično, pa svijet pred takvima čini sedždu
smatrajući ih bogom i onima koji su se sjedinili s Allahom. Sve
ovo je praznovjerje, laž i haram!!!
Kod alima i evlija ovog ummeta koji idu putem Kur’ana
i edeba Muhammeda, sallallahu ’alejhi ve sellem, ovako nešto
ne postoji, oni su izvan i daleko od ovakvog stanja. Istinski
(Rabbani) alimi i potpuni (kamil) muršidi, kojima je data
Knjiga, mudrost (hikmet) i znanje spoznaje (ma’rifet), onima
75 Et- Tevbe, 31.
76 Razi, Tefsirul-Kebir, 16/30; Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 4/174; Alusi,
Ruhul-Me’ani, 5/ 84.
77 Razi, Tefsirul-Kebir, 16/31
51
Dr. Dilaver Selvi
koji im se obraćaju, ukazuju samo na edeb i cilj na slijedeći
način:
“O ljudi! Budite Božiji (Rabbani), budite robovi Uzvišenog
Rabba i Njegovi ljudi! Spasite se širka, Njemu se vratite! Ne
mješajte i ne zamjenjujte mjesta i nadležnosti Stvoritelja (Halik)
i stvorenja (halk)!”
Zbog ovakvog njihovog stanja, Uzvišeni Allah nam je
izdao sljedeću naredbu: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i
pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima (zapovjednicima)
vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i
Njegovom Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u dan Ahiretski;
to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.”78
U ovom ajetu se navodi i pokornost “ulul - emru”
(predstavnicima kojima je povjerena uprava; zapovjednicima),
međutim, pored pravednih zapovjednika, ova sintagma se
odnosi i na učenjake (alime), Šerijatske pravnike ( fakihe) i
dobre Allahove robove (salihe).
Abdullah ibni Abbas, radiallahu anhuma, je rekao:
“Učenjaci (ulema) koji poučavaju narod vjeri i njenom značenju,
koji im naređuju dobro a odvraćaju od lošeg, su pokorni (dobri)
robovi.”79
Svi Allahu bliski robovi (ehlullah) su složni u tome da:
“Kako god ne postoji nikakav put koji vodi Allahu osim puta
Muhammeda, sallallahu ’alejhi ve sellem, također, ne postoji
nikakva kapija svjetlosti (nur) osim njega, sallallahu ’alejhi ve
sellem!”80
Svi Allahovi prijatelji (evlijaullah) su saglasni po pitanju
Vjerovjesnikove, sallallahu ’alejhi ve sellem, zapovijedi: “Nema
78 En-Nisa, 59.
79 Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 2 / 574; radi drugih mišljenja vidi: Taberi,
Džami’ul-bejan, 4 / 147-150.
80 Seid Nursi, Mektubat, 1/423; pored toga vidi: Gazali, El-Munkiz, 22;
Imam Rabbani, Mektubat, 1 /251. pismo.
52
Ljubav prema Allahovim evlijama
pokornosti (ita’t) stvorenjima u onome što je grijeh prema
Allahu (Stvoritelju).”81
Nakon što se prihvati mogućnost greške kod muršidi
kamila, treba znati, također da je on sve svoje, pa čak i svoju
volju (iradet) podredio Allahovom putu i onome što On želi, te
na taj način postigao položaj (mekam) i upravu (tesarruf ) koju
Uzvišeni Hakk opisuje ovako: “Ja postanem njegov vid kojim
gleda, njegov sluh kojim sluša, njegov jezik kojim govori,
njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi...”82
Zbog ove činjenice, treba i srcem i dušom slušati njegove
savjete i naređenja, i izvršavati ih na najbolji mogući način. Ovo
nije ništa drugo do pokornost Allahu Uzvišenom i poslušnost
nasljedniku Pejgambera, salallahu ’alejhi ve sellem.
Murid ne smije odbacivati i poricati raznolika stanja
muršidi kamila, kao i njegove riječi čija se stvarnost ne može
lahko razumjeti i naredbe koje teško padaju njegovom nefsu,
naprotiv, on će smatrati da je nedostatak kod njega čekajući na
kraju ishod i mudrost svega toga. Ukoliko bi sam po sebi i po
svom viđenju ocjenjivao njegove postupke, kao i većina onih
koji su vrednovali te postupke, prvo bi zapao u sumnju, a zatim
bi mu oponirao, i na kraju bi ga negirao.
U ovakvim situacijama treba postupiti prema instrukciji
hazreti Pejgambera, sallallahu ’alejhi ve sellem, koji je rekao:
“Ko vidi nešto kod svog emira (imama ili muršida kome je
podređen) što mu se ne bude sviđalo, neka se strpi (i neka
se ne odvaja od džemata); jer, onaj ko se udalji od džemata
koliko je jedan pedalj, umrijet će džahilijetskom smrću (kao
neznalica)”83
Objašnjavajući ljubav i pokornost prema muršidi kamilu,
81 Taberi, Džami’ul-Bejan, 4/150; Hakim, Mustedrek, 3/123, 356.
82 Buhari, Rikak, 38; Ibnu Madže, Fiten, 16.
83 Muslim, Imare, 13; Ahmed ibni Hanbel, Musned, 1/275-297; Ubu
Ja’la, Musned, 4/235 (No. 2347).
53
Dr. Dilaver Selvi
poznati mufessir Elmalili Hamdi Yazir, rahimehullah, kaže:
“Voljeti i slijediti Allahove voljene robove nije ni grijeh niti
širk, naprotiv, voljeti ih i slijediti je Božija naredba (Ilahi
emr), te dokaz same ljubavi prema Allahu. Međutim, ta ljubav
nikako ne smije biti kao što je ljubav prema Allahu, i nikako
ne smije zadobiti formu ljubavi kršćana prema Isau, alejhis -
selam, koji su ga uzdigli do stepena obožavanog (ma’buda).
Najljepšu formu izražavanja te ljubavi nalazimo u samom
kelimei šehadetu: kada jedan musliman kaže: ’Svjedočim da je
Muhammed (s.a.v.s.) Njegov rob (abd) i Poslanik (Resul)’, on
prvo negirajući odbacuje sve obožavane (ma’bude), a zatim
sa čistim srcem svjedoči i potvrđuje robovanje (ubudijjet)
Muhammeda, sallallahu ’alejhi ve sellem, Allahu Uzvišenom,
te da je on Pejgamber koji od Njega dolazi. Nakon toga, voli
ga radi Allaha, dželle dželaluhu, tako da njegovo vjerovanje
(iman) postaje potpuno sa ljubavlju prema njemu. Ljubav prema
evlijama, također, ulazi u ovu ljubav (i zahtijeva isti edeb).84
“Sigurno je da postoji velika razlika izmedu ljubavi onoga
koji voli nekoga kao Allaha, i ljubavi onoga koji voli nekoga
radi Allaha. Voljeti nekoga Allaha radi je zato što ga On, dželle
dželaluhu, voli, i zato što je On Uzvišeni rekao da ga volimo
radi Njegovog zadovoljstva: ‘Volite ovoga Moga roba, jer ga Ja
volim!’ ”85
84 Vidi: Hamdi Jazir, Hakk Dini Kur’an Dili, 1/574.
85 Isto, 1076-1079.
54
Ljubav prema Allahovim evlijama
4. Uputa (hidajet) i upućivanje (iršad) se
ostvaruju sa Allahovom dozvolom i pomoći,
dok su muršidi posrednici (vesila)
M uršidi kamili mogu biti posrednici uzdizanja
ruha (terakki), očišćenja srca (tezkijjetul - kalb) i
odgajanja duše (terbijjetun -nefs) samo sa dozvolom Uzvišenog
Allaha.
Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, ne idite šejtanovim
stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će
na razvrat i na odvratna djela navoditi. A da nije Allahove
dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne
bi nikada od grijeha očistio; ali Allah čisti (od nevjerovanja i
griješenja) onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.”86
Ismail Hakki Bursevi, kuddise sirruhu, kaže: “Čišćenje
(tezkijje srca i ruha) pripada Allahu Uzvišenom, zato što On
Uzvišeni, Svojom dobrotom i milošću učvršćuje i uspješnim
čini Svog roba u pokornosti i djelima koja su sebeb pokornosti
(itat). Međutim, čovjeku je potreban učitelj koji će mu
ukazati kako će se očistiti na način kako bi Allah Uzvišeni bio
zadovoljan s njim. Na putu stizanja Allahu Uzvišenom (visal),
najveći muršid i posrednik u tome poslu je Allahov Poslanik,
sallallahu ’alejhi ve sellem, a nakon njega su to arifi koji su
zaduženi sa iršadom.”
Šejhul – Islam, Abdullah El - Ensari, rahimehullah, je
rekao: “U znanostima hadisa i Šerijata imam puno šejhova,
dok je u tarikatu moj muršid Ebul - Hasan El - Harkani. Da
sam ga vidio, a da nisam prisustvovao njegovoj halki, ne bih
nikada upoznao hakikat.” Znači, ehlullahi koji su zaduženi sa
iršadom su vodiči (rehberi) na putu Islama i oni su ključevi
86 En-Nur, 21.
55
Dr. Dilaver Selvi
vrata čvrstog vjerovanja (jekin). Naći jednog insani kamila je
najveće blago, a prisustvovati njegovom medžlisu je blagodat
koja se rijetko nalazi.”87
U jednom drugom ajetu se kaže: “Ti (Muhammede),
doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti (voliš i)
želiš da uputiš, Allah ukazuje na pravi put onome kome On
hoće. I On dobro zna one koji će pravim putem poći.”88
“U stvarnosti (hakikatu), uputa (hidajet) je usmjeravanje
srca iz zablude ka istini (hakku). Stvaranje ovog usmjeravanja
u srcu je djelo svojstveno moći Allaha Uzvišenog. Pored toga,
ukazivanje na istinu i podsticanje na dobro se zove uputa
(hidajet). Ovu vrstu upućivanja mogu činiti i Vjerovjesnici, što
su i činili.”89
Nakon Vjerovjesnika, alejhimus -selam, istinski (Rabbani)
alimi su dokaz (delil) puta upute (hidajet), i oni ukazuju na put
ka Hakku Uzvišenom.
Imam Rabbani, (Mudžeddid li elfis-sani), kuddise sirruhu,
je saopštio da muršid treba, kada mu dođe talib koji traži Hakka,
da uputi dovu Allahu Uzvišenom, skrušeno i koreći sebe, te da
klanja istiharu namaz, a zatim da ga uzme u svoju halku iršada.
U ovom poslu on se mora utjecati Allahu od spletki šejtana,
njegovih obmana (istidradža) i od zapadanja u neistinu (batil),
jer, preuzimanje odgovornosti iršada na sebe će biti ispravno
ukoliko je sa Allahovom dozvolom (izunom).90 Kao dokaz za
to on je naveo slijedeći ajet: “Elif-lam-ra. (Poslaniče!) Knjigu
ti objavljujemo zato da ljude, voljom (sa izunom) njihova
Gospodara, izvedeš iz tmina (nevjerovanja i griješenja) na
svjetlo (imana i ma’rifeta), na put Silnoga i Hvaljenoga.”91
87 Bursevi, Ruhul-Bejan, 6 /132 .
88 El-Kasas, 56.
89 Kušejri, Letaiful-lšarat, 3 /73.
90 Imam Rabbani, Mektubat, 1/21 .pismo.
91 Sura Ibrahim, 1.
56
Ljubav prema Allahovim evlijama
Muršidi kamili svaki posao i iršad čine Allahovom
voljom, sa Njegovom dozvolom i pomoći. Kao mudrost se kod
njih pojavljuju otkrovenja (kešfovi), kerameti i duhovna stanja;
nur koji sija iz njihovih srca i očiju, duhovna otkrovenja koja
se preko njih ostvaruju u svijetu, sve je to sa Božijim izunom i
Njegovom pomoći. Allah, dželle dželaluhu, koji ih je izabrao za
ovaj časni posao, obasipa Svojim blagodatima i počastima njih
i one koji ih slijede. A Allah Uzvišeni je najveći Dobročinitelj.
Ajet: “A da nije Allahove dobrote (fadl) prema vama i
milosti (rahmet) Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od
grijeha očistio”92 obuhvata i Allahovog Poslanika, sallallahu
’alejhi ve sellem, jer je on Vjerovjesnik milosti (rahmet), poslan
kao milost svim svjetovima.93 Allah Uzvišeni ga je poslao
zbog očišćenja srca. Njegovim posredstvom se srce čisti od
prljavština nevjerstva, licemjerja, nemara i griješenja. Uzvišeni
Hakk ovu blagodat napominje na slijedeći način: “Allah je
vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog izmedu
njih kao Poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da
ih očisti (od prljavština negiranja i griješenja) i da ih Knjizi i
mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi”94
Ova odgovornost, koja je data Allahovom Poslaniku,
sallallahu ’alejhi ve sellem, odgovornost odgoja (terbijjet) i
čišćenja (tezkijje), je data i njegovim nasljednicima, muršidima
koji su potpuni (kamil) i koji druge upotpunjavaju (mukemmil).
Ovaj Božiji rahmet je dat svijetu preko njihovih ruku.
Imam Suhraverdi, kuddise sirruhu, u svom djelu : ”Avariful-
me’arif” je saopštio da je stepen iršada (rutbetul-iršad), nakon
Vjerovjesništva (Nubuvvet) najviši stepen, te da je u pozivanju
(da’vet) Allahu Uzvišenom u poziciji predstavništva (vekalet)
Nubuvveta.
92 En-Nur, 21.
93 El-Enbija, 107.
94 Ali Imran, 164.
57
Dr. Dilaver Selvi
Imam Suhraverdi, kuddise sirruhu, nakon izlaganja o
muršidi kamilu koji robove upućuje Allahu da bi Ga zavoljeli,
a i On njih, te nakon objašnjenja ko su potpuni (kamil) a ko
upotpunjavajući (mukemmil) muršidi, kaže: “Onaj ko postigne
ovaj stepen koji smo opisali, on je apsolutno potpuni muršid,
istinski poznavalac Allaha (arif billah) i Njegov voljeni koji
je postigao pravu slobodu (hurrijjetul-aslijju). Njegov pogled
i govor su lijek. On govori sa posebnom podrškom Allaha
Uzvišenog, a šuti Njegovom voljom. U hadisi kudsijji se kaže:
‘Kada Ja zavolim Svog roba, postanem njegov vid kojim gleda,
njegov sluh kojim sluša, njegova ruka kojom uzima, njegova
noga kojom hoda...’95 Znači, muršidi kamil daje sa Allahom
Uzvišenim i uskraćuje. On nema svoje volje prilikom davanja
ili uskraćivanja. On stalno čini ono što želi Uzvišeni Hakk, On
Uzvišeni mu ukazuje šta želi. Na taj način, muršidi kamil u
svim svojim nastojanjima se ne kreće sopstvenim htijenjem,
nego u granicama onoga što Allah Uzvišeni želi.”96
Neka je beskrajna hvala (hamd) i zahvala (šukr) Allahu,
koji je Svojim robovima dao na hiljade vrsta hrane i lijekova,
kako bi njihova tijela uspravna bila i kako bi se liječili, koji je
preko Vjerovjesnika, alejhimus -selam, a zatim preko njihovih
nasljednika - muršidi kamila, darovao vjernicima iz Svoje
dobrote svjetlo (nur), svijest (šu’ur) i milost (rahmet) koji su
potrebni za očišćenje (tezkijje) i popravak (islah) srca, ljudskog
najvrijednijeg centra i osnovnog značenja.
95 Buhari, Rikak, 38; Ibni Madže, Fiten, 16.
96 Suhraverdi, Avariful-Me’arif, 10. poglavlje.
58
Ljubav prema Allahovim evlijama
5. Ljubav prema evlijama se očituje kroz
pokornost (itat) i lijepo vladanje (edeb)
N ajljepši način da se veliča Uzvišeni Allah i da
se iskazuje ljubav prema Allahovom Poslaniku,
sallallahu ’alejhi ve sellem, i Allahovim bliskim robovima
(ehlullah) jeste lijepa pokornost (itat) i lijep odnos i ophođenje
(edeb). Potvrda ljubavi nije sa riječima, nego sa okrenutošću
srca i pokornošću tijela. Onima koji tvrde da vole radi Allaha,
Uzvišeni Allah se ovako obraća: “Reci Poslaniče: ’Ako Allaha
volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam
oprostiti!’ ” 97
Mufessir, Ibni Kesir, rahimehullah, kaže: “Ovaj ajet
ukazuje da je lažov onaj ko tvrdi da voli Allaha Uzvišenog a
nije na Muhammedijjskom putu, i neće biti iskren u svojoj
tvrdnji sve dok ne bude slijedio Muhammeda, sallallahu ’alejhi
ve sellem, u svim svojim djelima, govoru i stanjima. Zato što
je Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, rekao: ’Onaj
ko radi neki posao koji nije naš (novotarija; o.pr.), taj posao
(i osoba koja ga radi) su odbačeni.’98 Ovaj hadis odbacuje ono
što nije u skladu sa edebom Resulullaha, sallallahu ’alejhi ve
sellem, a i onoga koji to čini. Jedan od učenjaka, mudraca, je
rekao: ’Pravi posao nije voljeti, nego umiliti se (da bi bio voljen;
o. pr.).’99
Resulullah, sallallahu ’alejhi ve sellem, tumačeći gore
navedeni ajet, objasnio je u kojim ga stvarima treba slijediti:
“Slijedite me u dobru, bogobojaznosti, skromnosti i u
97 Ali Imran, 31.
98 Buhari, I’tiam, 20; Muslim, Akdine, 17; Ebu Davud, Sunne, 5; Ibni
Madže, Mukaddime, 2.
99 Ibni Kesir, Tefsir, 2/25; Razi, Tefsirul-Kebir, 8/16.
59
Dr. Dilaver Selvi
ponižavanju svog nefsa.”100
Na koji način treba ukazivati poštovanje prema Allahovom
Poslaniku, sallallahu ’alejhi ve sellem, i kako mu se treba umiliti,
sa poukom pročitajmo slijedeći događaj:
Imam Zuhri, radiallahu anhu, kaže: “Ispričao mi je jedan
Ensarija, koji je pouzdan, sljedeće: ’Kada bi Allahov Poslanik,
sallallahu ’alejhi ve sellem, uzeo abdest ili pljunuo, ashabi bi
tu vodu, koju je koristio pri uzimanju abdesta i pljuvačku koju
bi ispljunuo, potirali po svojim licima i tjelima (radi bereketa
i iz poštovanja prema njemu). Jedne prilike dok su tako činili,
Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, ih upita: ’Zašto to
radite?’ Oni odgovoriše: ’Radi bereketa i sevaba.’ Resulullah,
sallallahu ’alejhi ve sellem, im reče: ’Ko hoće da ga vole Allah
i Njegov Poslanik, kada govori neka govori samo istinu, neka
ispunjava dato obećanje i neka ne uznemirava komšiju!’ ”101
Kutbur-Rabbani, Imam Ša’rani, kuddise sirruhu, vezano
za odnos i ljubav murida prema muršidu napominje: “Od
adaba murida u odnosu na svoga muršida je i to da murid ne
bude lijen i ravnodušan naspram onoga što mu je naređeno
ili zabranjeno, i da se ne oslanja na svoje lijepo mišljenje o
muršidu (očekivajući njegovu pomoć-himmet) govoreći: ’Meni
je dovoljan pogled (tevedždžuh) mog muršida!’ Bez sumnje je
ovo neznanje i nepoznavanje puta. Kada je jedan od plemenitih
ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu.alejhi ve sellem, rekao
mu: ’Želim biti s tobom u Džennetu!’, on, sallallahu ’alejhi ve
sellem, mu je odgovorio: ’U tom slučaju, pomozi mi u ovom
poslu sa mnogim činjenjem sedžde.(puno čini sedždu kako bi
ti bila olakšana želja; o.pr.)’102 Na ovaj način mu je preporučio
100 Kurtubi, El-Džami’u, 4/61; Ševkani, Fethul-Kadir, 4/334.
101 Ali El-Mutteki, Kenzul-Ummal, 8/228; Hejsemi, Medžme’uz-Zevaid,
8/271; Kurtubi, El-Džami’u, 4/61; vidi: Sejjid ibni Alevi, Mefahimu
Jedžibu En Tusahhah; 100 -102.
102 Muslim, Salat, 225; Ebu Davud, Tetavvu’, 22; Nesai, Tatbik, 79.
60
Ljubav prema Allahovim evlijama
da se prihvati dobrih djela koja će biti nada za njegov šefaat i
Allahovu milost, te da ljubav ne bude samo na jeziku a nada u
srcu. Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, je jednom
prilikom i kćerki Fatimi, radiallahu anha, rekao: ’Fatima,
prihvati se dobrih djela koja će te spasiti od vatre! Znaj da ne
mogu otkloniti ono što ti od Allaha dođe!’103 Iako je bila kćerka
Pejgambera, on, sallallahu ’alejhi ve sellem, opet joj napominje
da treba prigrliti dobra djela radi Allaha. Razlog tome je pravilo
i princip koji je utemeljio Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve
sellem, rekavši: ’Koga njegova djela unazade, srodstvo ga ne
može unaprijediti.’104
Šejh Ebul-Abbas El-Mursi, rahimehullah, je rekao: ’Nije
murid onaj ko se hvali svojim šejhom, nego je murid onaj s
kime se njegov šejh hvali’.” 105
Jedan od velikana i imama Nakšibendijskog tarikata,
Imam Rabbani, kuddise sirruhu, opominje one koji bez
truda i dobrih djela nalaze utjehu u veličanju svog muršida
i koji samo riječima zastupaju tesavvuf, i kaže: “Ne smije se
ostaviti činjenje dobrih djela ili biti ravnodušan prema njima
zavaravajući se ruhanijetom mešaiha (umišljati da su duhovne
pomoći njhovih ruhanijjeta dovoljne). Potpunosti (kemalat)
koje vidiš kod drugih, u osnovi su letaifi šejha koji se slijedi, na
taj način se one pojavljuju. Srce treba usmjeriti (tevedždžuh)
prema jednoj kibli (jednom šejhu). Rastrešenost tevedždžuha
(kad je srce usmjereno na jednu; stranu, a murid na drugu)
prouzrokuje izgubljenost (husran), da Allah sačuva...”106
Pored dobrih djela i hizmeta, način na koji se može okoristiti
od muršidi kamila jesu skrušenost, poniznost i slomljenost srca.
Imam Rabbani, kuddise sirruhu, to objašnjava ovako: “Uvjeti
103 Buhari, Vesaja, 11; Nesai, Vesaja, 6; Darimi, Rikak, 23.
104 Ebu Davud, Ilm, 1; Tirmizi, Kur’an, 10; Ibni Madže, Mukaddime, 17.
105 Ša’rani,- El-Envarul-Kudsijje, 1/200.
106 Imam Rabbani, Mektubat, 1/148. pismo.
61
Dr. Dilaver Selvi
(šarti) da bi se muršid okrenuo muridu (tevedždžuhom) jesu
skrušenost (tedarru’) i poniznost prema Allahu, a skromnost i
slomljenost (inkisar) srca naspram muršida. Sve drugo je uzrok
nemogućnosti pribavljanja bilo kakve koristi (mahrumijet).”107
Imam Rabbani, kuddise sirruhu, ovaj edeb objašnjava na
slijedeći način: “Sastajanje s nekim i oformljivanje sohbeta ima
dva cilja:
1-okoristiti se i
2-biti od koristi.
Ukoliko sohbet nema ovo dvoje, on nema nikakve koristi.
Pored jednog velikana (na sohbetu), (da bi se moglo okoristiti
od njega), srce treba držati praznim, kako bi se napunilo
(manevijatskim fejzom) koji dolazi od tog velikana. Pored toga,
murid treba da sebe vidi nemoćnim i kao nekoga ko je duhovno
(manen) bankrotirao. Na taj način će on postati mjesto njegove
blagosti (šefkat) i steći će pravo prihvatanja fejza. Kako je
ružno i žalosno kada neko dođe žedan (kod jednog arifa koji
je okean duhovnosti i more milosti), pa se od njega vrati opet
žedan. Smatrati se punim je jedna duhovna bolest, a smatrati
se neovisnim o jednom muršidu je glupost i smetenost.
Hadže Behauddin Nakšibend, kuddise sirruhu, je rekao:
’Bolesnik, prije svega treba biti ponizan i slomljenog srca.
Nakon toga mu se posvećuje pažnja i prema njemu se okreće
(tevedždžuh).’ Znači, uvjet (šart) za tevedždžuh muršida je
poniznost i slomljenost srca!”108
Ali ibni Veta, kuddise sirruhu, je rekao: “Kada je murid
iskren, on je muršidu poput zjenice oka (vrijedan)”109
Adab na koji murid treba obratiti pažnju prilikom isticanja
vrijednosti svog muršida i ljubavi prema njemu, jeste da hvaleći
svog muršida ni na koji način ne ponižava druge muršide, te
107 Isto, 157. pismo.
108 Isto.
109 Ša’rani, gore navedeno djelo, 1/190.
62
Ljubav prema Allahovim evlijama
da ne pronalazi njihove nedostatke i mahane, i ne prikazuje ih
krnjavim i nepotpuni (nakis). Ovo je veoma opasan posao koji
je zabranjen.
Imam Ša’rani, kuddise sirruhu, je rekao: “Svaki murid
treba da vjeruje da je njegov muršid potpun (kamil) i onaj koji
upotpunjuje (mukemmil), te da je on jedini u čijim rukama je
njegov manevi udio (nasib) i njegov iršad.” 110
Međutim, ovo njegovo vjerovanje (I’tikad) ne smije
narušavati poštovanje (hurmet) i vrijednost drugih muršida.
Svi ehlullahi su vojska Uzvišenog Allaha posredstvom kojih
upućuje i odgaja Svoje robove. Svi oni su porodica (al) Allahovog
Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem; žive i šire njegov Sunnet.
Oni su milost svim ljudima i nikada ne mogu biti sredstvo
smutnje ( fitneluka) i razdora. Svaki mu’min ih voli i treba ih
voljeti. Međutim, budući da je iršad svakog čovjeka u rukama
jednog od njih, on svome muršidu treba posebno činiti hizmet
i više blagodaran biti od ostalih. Govoriti: “Tvoj muršid je takav
i takav, a moj ovakav...” je veoma ružno i pogrešno.
Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, je zabranio
ovu vrstu razdora na slijedeći način: “Nemojte davati
prednost (ovaj je vrijedniji od toga, i sl.) među Allahovim
Vjerovjesnicima (alejhimus -selam)!”111
“Ne pravite razliku medu Vjerovjesnicima (a.s.)!”112
Prvak svih ljudi, sallallahu ’alejhi ve sellem, da bi nas
podučio edebu, iz svoje skromnosti je ovako naredio. Uzvišeni
Allah nije prepustio muridima da oni određuju (tesbit),
naimenuju (ta’jin) i podižu (terfi’) mekame muršida. On
odabire i On daje. On uzdiže i unizuje. On daje i plač i smijeh.
Moć je Njegova i Čast Njemu pripada. U Njegovoj ruci su
riznice i nebesa i zemlje. On vidi sve Svoje robove i zna sva
110 Ša’rani, isto djelo, 2/95.
111 Muslim, Fedail, Fedail, 159.str, 32. poglavlje
112 Isto 163 str, 32. poglavlje.
63
Dr. Dilaver Selvi
njihova stanja. On je Sudac (Hakim) Dana Sudnjega i Njemu
pripadaju zauzimanje (šefaat), vaganje (mizan), ćuprija (sirat),
vatra (nar), Džennet i Ljepota (Džemal). Treba vjerovati u sve
ono što je objavio, pokoravati se onima koje je poslao i ukazivati
poštovanje (hurmet) i edeb onima koje On voli. Prema onome o
čemu su nas obavijestili naši velikani, sa stanovišta okorištenja
od muršida, murid treba smatrati svog muršida najpotpunijim,
a i sve ostale muršide treba smatrati potpunim.
Kako je to naglasio Bediuzzeman Seid Nursi, rahimehullah:
“Moj mešreb i moj put su najljepši, ali su i drugi istinski mešrebi
i putevi lijepi”,113 prema tome, treba se sa iskrenošću pokoravati
muršidu i slijediti ga, a ishod pripada Allahu.
6. Evlije posjeduju različite stepene (deredže)
K ao što je naznačeno u ajetu: “A vojske Gospodara
tvoga samo On zna”,114 samo Allah Uzvišeni zna Svoje
evlije koji su Njegova vojska, i jedino On zna njihov broj i njihove
deredže. Ovo znanje nije nama dato, a nema ni potrebe za njim.
Ono što je naša dužnost, jeste da ih volimo, da ih uzimamo
za primjer i da se sa Allahovom pomoći trudimo da budemo
jedni od njih. Blizina Allahu Uzvišenom i duhovno uzdizanje
(terakki) su pretpostavljeni čvrstom vjerovanju (jekini iman),
a ono što se traži na ovom putu su ispravno znanje (ilmi sahih),
113 Seid Nursi, Mektubat, 244, 22 .pismo.
114 El-Mudessir, 31.
64
Ljubav prema Allahovim evlijama
potpuna bogobojaznost (takva) i iskrena borba (džihad). Ovaj
put je otvoren svakome, svakom muškarcu i ženi.
Uzvišeni nas obavještava: “Allah će na visoke stepene
uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato
znanje, a Allah dobro zna ono što radite.”115
U drugom ajetu se kaže: “Gledaj kako jednim (ljudima)
dajemo prednost nad drugima; a na Ahiretu razlika u
stepenima (deredžama) i prednostima biće, doista, veća.”116
A u jednom drugom ajetu se kaže: “Za sve će biti posebni
stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za
djela njihova, - nepravda im se neće učiniti.”117.
Kao što se vidi, ovo vrednovanje prema stepenima, biva sa
Allahovom voljom i milošću, s tim što se od roba traži trud da
bi postigao ovu blagodat.
Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo jedne Vjerovjesnike nad
drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.”118
Uzvišeni Hakk u sljedećem ajetu dijeli Svoje robove na tri
vrste, i kaže: “Vas će tri vrste biti:
1. Oni srećni - ko su srećni?! (’Ashabul-mejmene’;
mu’mini kojima će knjiga djela biti data s njihove desne
strane).
2. I oni nesrećeni - ko su nesrećni?! (’Ashabul-meš’eme’;
munafici i kafiri kojima će knjiga djela biti data s
njihove lijeve strane).
3. I oni prvi (sabikun) - uvijek prvi (u činjenju dobra i u
nagradi)! Oni će Allahu bliski (mukarrebun) biti (u
Njegov hudur primljeni), u Džennetskim baščama
naslada.”119
115 115 El-Mudžadele, 11.
116 El-lsra’, 21.
117 El-Ahkaf, 19.
118 El-lsra’, 55.
119 El-Vakia’, 7-12.
65
Dr. Dilaver Selvi
Evlije, kao vodiči (imami) naroda, Allahovi namjesnici
(halife) i kao nasljednici (varisi) Pejgambera, sallallahu ’alejhi
ve sellem, u ovom ajetu su u trećoj vrsti. Kao što je to ustanovio
Imam Suhraverdi, kuddise sirruhu, istinski sufija je na mekamu
bliskih (mukarrebun), kao nasljednik Pejgambera, sallallahu
’alejhi ve sellem. U Kur’anu Mudrom, umjesto imena “sufi” je
korišten naziv “mukarrebun”.120
Da među muslimanima pojedinci zauzimaju posebno
mjesto, deredžu i posebna ovlaštenja, Islamska ulema je
saglasna u slijedećim tačkama:
1. Uzvišeni Allah je neke Svoje robove odabrao među
ostalim robovima.121 Za to je temeljni dokaz ovaj ajet:
“Allah za Sebe odabire onoga koga On hoće i upućuje
onoga ko Mu se iskreno obrati.” 122 Imam Kurtubi,
rahimehullah, (preselio na Ahiret; 671.h 1273.m),
je za ove Allahove, dželle dželaluhu, riječi rekao, da
On Uzvišeni odabire Svoje robove za znanje (’ilm),
predvodništvo u vjeri (imamet), poimanje ( fehm) i
vlast (mulk).123
2. Mjera u ocjenjivanju vrijednosti ( fadilet) je bogo­
bojaznost (takva). Najvrijedniji čovjek je onaj koji
je najviše bogobojazan (mutteki). Vrijednost nije
vezana za porijeklo, rodbinu, imetak, vlast, domovinu
i narod.124 Ovu univerzalnu paradigmu postavlja
120 Vidi: Suhraverdi, Avarif, 18 (Prevod: Gerček Tesavvuf, 16.).
121 Vidi: Ibni Džerir, Džami’ul-Bejan, 22 1137, 25/16; Semerkandi,
Bahrul-Ulum, 3/192; Ibn Atijje, El-Muharrerul-Vedžiz, 5/29; Kurtubi,
El-Džami’u Li Ahkamil-Kur’an, 14/374, 16/12; Ibni Kesir, Tefsirul-
Kur’anil-Azim, 6/532, 7/183; Kasimi, Mehasinut- Te’vil, 14/4985.
122 Eš-Šura, 13.
123 Kurtubi, u gore navedenom djelu, 7/30.
124 Vidi: Ibni Džerir, ibid, 26/140; Kurtubi, ibid, 16/345-347; Ibni Kesir,
ibid, 7/365-367; Sujuti, ibid, 7/579-582; Ševkani, ibid, 5/78; Kasimi,
ibid, 25/5469.
66
Ljubav prema Allahovim evlijama
Kur’anski ajet: “Najugledniji (najvrijedniji) od vas kod
Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.”125
3. Mumini međusobno zauzimaju različite deredže.
One koji su na najvišoj deredži, Kur an naziva “bliski”
(mukarrebun) 126 127
4. Oni kojima je dato znanje, ukoliko budu čuvali njegovo
pravo, njihova deredža će biti daleko iznad deredža
drugih mu’mina. Dokaz za to su riječi Uzvišenog:
”Allah će na visoke deredže uzdignuti one medu
vama koji vjeruju i kojima je dato znanje”128 kao i
hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem:
“Vrijednost i prednost (istinskog) alima u odnosu na
pobožnjaka (abida koji je zauzet samo sa ibadetom), je
kao primjer mene u odnosu na onoga koji je od vas
na najnižem stepenu (deredži).”129 U drugom rivajetu
se kaže: “Kao prednost punog mjeseca u odnosu na
druge zvjezde.”130
5. Uzvišeni Allah je mu’mine koje voli u Kur’anu
nazvao prema osobinama koje, posjeduju; neke je
nazvao “bliskima” (mukarrebun)131, neke “iskrenima
- pravednicima” (siddik)132, neke “dobročiniteljima”
125 El-Hudžurat, 13.
126 Vidi: Ibni Džerir, ibid, 22/135; 27/171; Ibni Atilie, ibid, 5/230; Kurtubi,
ibid, 17/299- 300; Ibni Kesir, ibid, 7/491; Sujuti, ibid, 5/256-7; 7/ 126-
27.
127 Vidi: Ibni Džerir, ibid, 28/16; Semerkandi, ibid, 3/337; Kurtubi, ibid,
17/299-300; Ibni Kesir, ibid, 6/536; Sujuti, ibid, 8/83; Ševkani, ibid,
4/399; Kasimi, ibid, 16/5722.
128 El-Mudžadele, 11.
129 Vidi: Tirmizi, llm, 19 (No.2685).
130 Ibid, hadis No. 2682 .
131 Vidi tefsir ajeta: Ali Imran, 45; El-Vakia’, 11; El-Mutaffifin, 28.
132 Vidi tefsir ajeta: En-Nisa, 69; El-Hadid, 19.
67
Dr. Dilaver Selvi
(muhsinini)133, neke “dobrima” (ebrar)134, neke
“prijateljima - štićenicima” (evlija)135 kao i drugim
imenima.
Komentatori Kur’ana (mufessiri) su u komentaru gore
navedenog ajeta (“Allah će na visoke deredže uzdignuti
one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.” El -
Mudžadele, 11.) dali različite definicije onih koji ulaze u ovu
grupu, i spomenuli različite osobine evlija koji pripadaju ovoj
skupini “bliskih” (mukarrebun), a koji su po sufijama elita
medu evlijama i imami bogobojaznih (muttekija).
Čuveni mufessir, Ebul - Lejs Es - Semerkandi, rahimehullah,
(preselio na Ahiret; 373.h /983.m), je prenio, oko 25 definicija;
a mufessiri poslije njega, koji su definisali ove grupe, uglavnom
su prenosili isti broj definicija. Mi ćemo navesti jedan njihov
dio.
Prema našim mufessirima, vrste i stanja onih koji su
sa Allahovim, dželle šanuhu, odabirom i dozvolom postigli
svojstva (sifate) “prvih” (sabikun) i položaj (mekam) “bliskih”
(mukarrebun), su sljedeća:
1. Pejgamberi, (alejhimus-selam) su na čelu ove vrste, a na
njihovom čelu je naš Poslanik, Muhammed, sallallahu
’alejhi ve sellem.
2. Hazreti Ebu Bekr i hazreti Omer, radiallahu anhuma,
su na čelu onih koji su postigli ovaj mekam ummeta
Muhammeda, sallallahu ’alejhi ve sellem.136
3. Svi ostali ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu ’alejhi
133 Vidi tefsir ajeta: Ali Imran, 124; En-Nahl, 128; El-Ankebut, 69; El-
Ahzab, 29; Es- - Saaffat, 113.
134 Vidi tefsir ajeta: Ali Imran, 193, 198; El-lnsan, 5; El-lnfitar, 13; El-
Mutaffifin, 18, 22.
135 Vidi tefsir ajeta: El-Enfal, 24; Junus, 62.
136 Ovo mišljenje prenosi Maverdi, vidi: Tefsirul-Maverdi (En-Nuketu
vel-Ujun), 5/448.
68
Ljubav prema Allahovim evlijama
ve sellem, ulaze u ovu vrstu, neka je Allah zadovoljan s
njima.
4. Prvi koji su vjerovali (mu’mini) od prethodnih ummeta,
također, ulaze u ovu vrstu.
5. Svi dobri (salih) robovi ummeta Muhammeda,
sallallahu ’alejhi ve sellem, koji su postigli vjerovanje
sa ubjeđenjem (jekini iman), istinsku bogobojaznost
(takva) i mekam bliskosti (kurbijjet), ulaze u ovu
vrstu.
Mufessiri su najprepoznatljivije osobine evlija koji ulaze u
ovu vrstu pobrojali na slijedeći način:
1. Oni napuštaju dunjaluk radi Allaha Uzvišenog .
2. Posjeduju više lijepih osobina od nedostataka.
3. Oslanjaju se u potpunosti na Allaha, svu svoju snagu i
trud troše u pokornosti Njemu.
4. Sve njihove misli i zaokupljenost su Ahiret.
5. Kao što su se i sami spasili, učinjeni su posrednicima s
čijim šefaatom i drugi nalaze spas.
6. U svim poslovima se oslanjaju na svog Gospodara.
7. Stalno traže Allahovo zadovoljstvo (rizaluk) i ljubav
(muhabbet).
8. Čuvaju se i velikih i malih grijeha,
9. Požuruju sa namazom i džihadom ispred svih ostalih.
10. Zaokupljeni su sa svojim sramotama, ne ulaze u
nedostatke i mahane drugih i
11. Prema radosnim vijestima Kur’ana137 i Hadisa138 ući će
137 Vidi ajete : El-Fatir, 32, 33; El-Vakia’, 12, 88, 89; El-lnfitar, 13; El-
Mutaffifin, 28.
138 Među tim hadisima je i hadis u kome je Resulullah, salallahu alejhi ve
sellem, nakon što je proučio ajet: “ Mi ćemo učiniti da Knjigu (Kur’an)
poslije nasljede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; biće onih koji će se
prema sebi ogriješiti, biće onih čija će dobra djela podjednako teška
biti, i biće onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge
nadmašiti (sabikun), - za to će veliku blagodat dobiti. (Fatir, 32.);
69
Dr. Dilaver Selvi
u Džennet bez obračuna.
12. Knjigu djela će uzeti sa svoje desne strane 139
13. Oni su istinski alimi
14. Njihove nutrine (batini) su bolji od njihovih spoljšnjosti
(zahir).
15. Jezikom potvrđuju Jedinstvo Uzvišenog Allaha, udovi
ma i organima Mu se pokoravaju, a srca su im potpuno
iskrena.
16. Uče Kur’an i po njemu se vladaju.140
17. Bore se na Allahovom putu (ehli-džihad). 141
18. Uzdigli su se do mekama ’ilijjuna’-a.142
19. Allahovu volju su predpostavili svojoj volji !
“ Oni koji u mome ummetu nadmaše druge u dobru (sabikun), ući će
u Džennet bez obračuna. Oni čija djela budu podjednaka (muktesid)
biće podvrgnuti lahkom obračunu (hesabu), a oni koji se budu
ogriješili prema sebi (zalimi prema sebi) biće zadržani i kažnjeni
onoliko koliko budu imali grijeha, a zatim će ući u Džennet.” Vidi:
Ahmed ibni Hanbel, Musned, 5/194; 6/444; Taberi, Džami’ul-Bejan,
22/137; Begavi, Me’alimut-Tenzil, 6/421; Taberani, El- Mu’džemul-
Kebir, 18/79-80; Hakim, Mustedrek, 2/426; Hejsemi, Medžme’uz-
Zevaid, 7/95.
139 Vezano za definicije do ove, vidi: Samerkandi, Bahrul-Ulum, 3/86-
87.
140 Ove četiri definicije prenosi Begavi, vidi: Begavi, Me’alimut- Tenzil,
6/423.
141 lbnul-Dževzi, Zadul-Mesir, 8/133; riječi pripadaju hz. Osmanu r.a .
142 Ibni Kesir ovo mišljenje prenosi od Suddija. Ibni Kesir, rahimehullah,
nakon šireg osvrta na ovu temu, kao zaključak kaže sljedeće: “Sve ove
riječi su pouzdane (sahih), jer oni koji su na mekamu ’mukarrebina’
i koji su odlikovani svojstvom ’sabikuna’, čine dobra djela u skladu
ajeta : I nastojte (požurite!) da zaslužite oprost Gospodara svoga i
Džennet prostran kao nebesa i Zemlja!’ (Ali Imran, 133.). Oni koji
su na dunjaluku pretekli druge u pokornosti (itatu), preteći će ih i
na Ahiretu. Nagrada je prema vrsti djela, ono šta radiš to ćeš naći.”
Nakon ovog zaključka, Ibni Kesir prenosi predaju od Ibni Ebi Hatima u
kojoj se kaže da su oni koji pripadaju ovoj skupini vrijedniji od meleka.
(Vidi: Ibni Kesir, Tefsirul - Kur’anil-Azim, 7/490-491.; štampan u
osam tomova).
70
Ljubav prema Allahovim evlijama
20. Prvi ulaze u mesdžid, a posljednji iz njega izlaze.143
21. Kad im se da neko pravo prihvate ga, a kada se od
njih nešto zatraži, udjeljuju širokogrudno. Kada sude
svijetu, kao da sami sebe osuđuju.144
22. Nikako ne zaboravljaju na Allaha i stalno Ga spominju
(zikire).145
23. Posjeduju duhovna (manevi) stanja (halove).
24. Od iskušenja uzimaju slast.
25. Kada im ne bude dato ništa od dunjaluka, zahvaljuju; a
kada im dođe nešto u ruke, udjeljuju.
26. Neovisni su od svega, jer su sa svojim Gospodarom.146
Imam Kušejri, kuddise sirruhu, je nakon što je nabrojao
gotovo sve gore navedene osobine evlija ’mukarrebina’, koji
zauzimaju prvi saf u robovanju Allahu Uzvišenom, dodao
sljedeće: ”Oni su postojani (baki) sa Uzvišenim Allahom (na
mekamu (beka billah), presjekli su veze sa svime (ma sivallah)
osim Allaha, predali su svoj ruh Njemu, postigli su istinsko
vjerovanje i ubjeđenje (hakkul-jekin), napustili su sve besposlice
i ružne stvari, postigli su isar, uns, hejbet, kurbet, muhabbet,
munadžat i tefviz, te mekam osvjedočenja (mušahede). Oni
uopće nisu zastrti od Uzvišenog Hakka.”147
Imam Kušejri, kuddise sirruhu, kaže da su arifi koji su u
143 Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 8/6-7, ovo mišljenje potkrepljuje sa
predajama od Ebu Nuajma i Bejhekije.
144 Kurtubi ovo mišljenje preuzima iz hadisa kojeg prenosi; vidi: El-
Džami’u, 17.tom/199.str. ,
145 Kurtubi nakon što kaže: “O sabikunima su mnogo toga rekli posjednici
srca (Erbabul- Kulub )”, prenosi mnoge predaje od sufija. Ovo mišljenje
prenosi od Zunnuna El-Misrija, kuddise sirruhu.
146 Posljednje definicije prenosi Kurtubi. Vidi: Ibid, 14/348-349. Predaje
Kurtubija Ilbni Atijje’a su paralelne. Predaje Ibni Atijje’a pogledaj u
djelu: El- Muharrerul-Vedžiz, 5/230, 453.
147 Kušejri, Letaiful-lšarat, 3/204- 206 .(Sa tahkikom Ibrahima Besjunija,
drugo izdanje, 1983.god.)
71
Dr. Dilaver Selvi
skupini “mukarrebina” na mekamu “ajnul-džema”148 149, te da
su počasti kojima je odlikovana ova posebna (havas) skupina
različite.150
Hudžviri, kuddise sirruhu, (470.h / 1077.m) spominje
skupinu evlija od 4000 osoba, koji su skriveni i koje ne poznaje
ni svijet a ni oni sami. Pored njih postoji grupa evlija koji se
nalaze u dergjahu Uzvišenog Allaha i koji se zovu “ehli-hall
vel-akd”, od kojih je tri stotine “evtad”, trojica “nukeba” i jedan
“kutb” (ili gavs). Svi oni se međusobno poznaju.
On, također, navodi da ima mnogo hadisa i izvješća (ahbar)
koji govore o njima, te da postoji saglasnost (idžma’) ummeta
po pitanju onoga o čemu obavještavaju ti hadisi i ahbari.151
Mi ovdje želimo da prenesemo nekoliko hadisi šerifa koji
govore o osobinama evlija, njihovim vrstama i zaduženjima.
Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, je rekao:
”Ebdali se (uglavnom) nalaze u Šamu. Njih je četrdeset osoba.
Ako umre jedan od njih, Allah na njegovo mjesto dovede
148 Termine “Džem’ “ i “ajnul-džem’ “ vidi: Kušejri, Risale, 222, 223.
Suhraverdi ove termine ovako objašnjava: “Džem’ je stanje u kome rob vidi
samo Hakka s Kojim je skupa, dok je tefrika posmatranje roba onoga što
želi, odvojeno od Hakka. Na ovu temu postoje mnogi išareti sufija. Ono
što se želi objasniti sa ovim terminima jeste tevhid onoga koji je u stanju
džem’a u kojem je u potpunosti očišćen od stvorenja, dok se sa tefrikom
želi ukazati na trud i nastojanje roba da sa dobrim djelima i ibadetima
postigne džem’. Prema tome, džem’ je moguć samo sa tefrikom.
Kada sufije kažu: ’Taj čovjek je u stanju džem’a’, to znači da je njegovu
nutrinu (batin) u potpunosti zaposjela murakaba Uzvišenog Hakka.
Ebul-Hasan Ali Muhammed Muzejjin, (k.s.) je rekao: ’Džem’ je lično
nestati (fani) od sebe i biti sa Allahom, a tefrika je robovati Allahu
sa stalnim činjenjem dobrih djela’.” (Vidi: Suhraverdi, Avariful-Me’arif,
str.524-525.str, Bejrut, 1983; prevod na turski: Gerček Tesavvuf, 677 -
678.str.
149 Kušejri, Letaif, 3/518.str .
150 Kušejri, ibid, 704.
151 Hudžviri, Kešful-Mahdžub, 258; (prevod na turski: Sulejman Uludag,
Istanbul, 1982; 330.str.
72
Ljubav prema Allahovim evlijama
drugoga. Zbog njih (i njihovih dova) kiša pada i postiže se
Božija pomoć u borbi protiv neprijatelja. Zbog njih (i njihovih
dova) se podiže kazna sa stanovnika gradova.”152
Šejh Ešref Ali Tanevi, rahimehullah, ovako komentariše
ovaj hadis: “Budući da u hadisu stoji dokaz postojanja jedne
grupe evlija, ’ridžalul-gajb’, nije nelogično da postoje i druge
grupe. Ako na jednu temu postoji jedan primjer postojanja, to
potvrđuje činjenicu da na istu temu postoji još sličnih primjera,
to je temeljno pravilo. U ovom hadisu se nalazi dokaz postojanja
duhovnog blagoslova (manevi bereket), dok dokaz za uticaj
(tesarruf ) ’ridžalul-gajba’ na prirodu nalazimo u Kur’anskom
kazivanju153 o Hidru, alejhis-selam.”154
Drugi hadisi na ovu temu:
“Ebdali mog ummeta neće ući u Džennet zbog mnogog
klanjanja namaza, mnogog posta i mnogog udjeljivanja
sadake, nego će ući sa Allahovim rahmetom, a zbog svoje
plemenitosti (sehavet) i čistoće svojih srca (selamet).”155
“U mom ummetu ima četrdeset osoba koje su na srcu
Ibrahima, alejhis-selam (njegovog ahlaka i stanja). Zbog
njihovih dova Allah otklanja belaje sa stanovnika Zemlje.
Zovu se ’ebdali’. Oni nisu postigli ovaj stepen sa svojim
namazima, postom i udjeljivanjem sadake.” Nakon što
su ashabi upitali: ”S čime su postigli ovu deredžu?” Allahov
152 Ahmed ibni Hanbel, Musned, 1/112; Hejsemi, Medžme’uz-Zevaid,
10/62; Zebidi, Ithafus-Seade, 10/32; Sujuti, El-Haberud-Dall (u
djelu El-Havi), 2/456-59; Sehavi, Mekasid, 9; Adžluni, ibid, 1/2; Ibni
Manzur, Muhtesaru Tarihi Dimešk, 1/ 113.str.
153 Vidi u suri El-Kehf, 60-82. str.
154 Ešref Ali, Hakikatut-Tarika (prevod na turski: Hadislerle tesavvuf),
281.
155 Vidi: Ebul-Hasan El-Hallal, Kerametul-Evlija, 33; Bejheki, Šuabul-
lman, 7/439; Hakim Ebu Nuajm, Hilyetul-Evlija, 4/173; Taberani,
Mu’džemul’:’Kebir, 10/181, No. 10390; Hejsemi, ibid, 10/63; Adžluni,
Kešful-Hafa, 1/26
73
Dr. Dilaver Selvi
Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, je rekao: ”Sa svojom
plemenitošću i udjeljivanjem savjeta muslimanima.”156
“Među Allahovim robovima ima tri stotine koji su na
srcu Adema, alejhis-selam (njegovog ahlaka i stanja), četrdeset
koji su na srcu Musa’a, alejhis-selam, sedam koji su na srcu
Ibrahima, alejhis-selam, pet koji su na srcu Džebraila,
alejhis-selam, tri koji su i na srcu Mikaila, alejhis-selam,
i jedan koji je na srcu Israfila, alejhis-selam. Kada umre
ovaj posljednji (kutb - koji je na srcu Israfila, a.s.), na njegovo
mjesto dolazi jedan od trojice (učlera), kada umre jedan od
njih, na njegovo mjesto dolazi jedan od petorice (bešlera), a
kada umre jedan od njih, na njegovo mjesto dolazi jedan od
sedmorice (jediler), a kada umre jedan od njih, na njegovo
mjesto prelazi jedan od četrdesetorice (krklera), a kada
umre jedan od njih, na njegovo mjesto dolazi jedan od tri
stotine (uć juzlera), a kada umre jedan od njih, na njegovo
mjesto prelazi jedan od običnog svijeta. Zbog njihovih dova,
Uzvišeni Allah oživljava, usmrćuje, spušta kišu, čini da niče
bilje i otklanja belaje koji mogu zadesiti Zemlju.” Kada je
Abdullah ibni Mes’ud, radiallahu anhu, bio upitan: “Kako to da
zbog njih usmrćuje i oživljava?” Odgovorio je: ”Oživljava tako
što oni čine dovu za povećanje ummeta, pa se zbog njihovih
dova ummet povećava. Usmrćuje tako što oni čine bed-dovu
da Allah uništi nasilnike (zalime), pa ih On Uzvišeni ubija i
njihove korjene čupa. Oni čine dovu za kišu, pa bude spuštena,
čine dovu za bereket pa zbog njihovih dova na Zemlji niču
plodovi. Oni čine dove zbog kojih se podižu mnogi belaji sa
Zemlje.”157
156 Et- Tirmizi, ibid, 1/166; Ibni Ebid-Dunya, Kitabul-Evlija, 66; Albani,
Silsiletu Ehadisid-Daife, 3/668.
157 Ebu Nuajm, ibid, 1.tom 18-9; Ibni Manzur, ibid, 1.tom/116, 117;
Zebidi, Ithafus-Seade, 10.tom/323; Ibni Arrak, Tenzihuš-Šeria,
2.tom/306. str; Hejsemi, ibid, 10/63.str.
74
Ljubav prema Allahovim evlijama
“Na Zemlji će uvijek (do Sudnjeg Dana; op.prev.) biti
četrdeset osoba koje su poput Ibrahima, ’alejhis-selam,
(njegovog ahlaka i prirode)onima koji žive na Zemlji, kiša se
spušta i Allahova pomoć im dolazi zbog njihovih dova. Kada
jedan od njih umre, na njegovo mjesto Allah dovede nekog
drugog”158
“Ebdali su četrdeset ljudi četrdeset žena. Kada umre
jedan od ljudi, Allah na njegovo mjesto dovede drugog
čovjeka, a kada umre jedna od žena, na njeno mjesto dovede
drugu ženu.”159
“Nakon Nuha, alejhis-selam, Zemlja neće biti bez sedam
osoba, Allah zbog njih podiže belaje sa Zemlje.”160
“Kod koga se nadu ove tri osobine: zadovoljstvo sa
određenjem (kader), strpljivost naspram zabranjenih
(haram) stvari ljutnja isključivo radi Allaha; biće jedan od
ebdala s čijim bereketom opstaje Zemlja i stanovnici na
njoj.”161
Hakim Et - Tirmizi, rahimehullah, ( 285.h / 898.m) je
podijelio evlije u dvije vrste:
1. 0ne (evlije) koje štite Allahovo pravo; (evlijau
hakkillah),
2. Allahovi štićenici (evlijaullah).
Prva vrsta evlija izvršava strogo naredene dužnosti ( farz)
i izbjegava zabranjene (haram) stvari. Oni se ovoga dosljedno
pridržavaju uz činjenje i ostalih djela pokornosti, a izbjegavaju
ono što je pokuđeno
Druga vrsta su one evlije koje je Uzvišeni Allah uzeo u
158 Sulemi, Tabakat, 2; Taberani, El-Mu’džemul-Vesit, 5/65.str. No.4113;
Hejsemi, ibid, 10/63.str.
159 Dejlemi, ibid, 1/154-155; Sujuti, El-Džami’us-Sagir, 1/ 471.str.hadis
No.3036; Adžluni, ibid, 1/25.
160 Sujuti, El-Havi, 2/461 .
161 Dejlemi, Firdevsul-Ahbar, 2/132; Adžluni, ibid, 1/28.
75
Dr. Dilaver Selvi
posebnu Svoju zaštitu, koje je spasio od robovanju svom nefsu
i koje je obasuo milošću i nurom. On Uzvišeni ih je uzdigao na
visoke deredže, darovao im duhovnu snagu, očistio ih, odgojio
i ukrasio sa manevijatskim svjetlom (nurom), a potom ih vratio
svijetu kao velike Svoje robove.162
Hakim Et - Tirmizi, kuddise sirruhu, odabrane među
evlijama; imame, povjerenike, - murakibe i bajraktare ostalih
evlija, opisuje na slijedeći način:
“Jedan dio ehlullaha posjeduju najviše deredže evlijaluka
(velajet). Takav jedan velijj je rob Uzvišenog Allaha koga On
odabire za velajet. Takav rob se kreće i djeluje u posebnoj zaštiti
Allaha Uzvišenog, s Njim govori, vidi, uzima i razumijeva
(poima). Allah, dželle dželaluhu, njegovu čast (i iršad) širi po
Zemlji s tim što ga je učinio bajraktarom svih evlija.
On ga je učinio sigurnošću za stanovnike Zemlje, mjestom
posmatranja stanovnika zemlje i Nebesa, mirisom (rejhanom)
srca, Svojim posebnim prijateljom, mjestom Svog pogleda
(nazar), riznicom Svojih tajni i bičom Svoje Pravednosti
(adalet). Uzvišeni Allah posredsvom njega odgaja (terbijjeti)
Svoje robove, sa njegovim pogledom oživljava mrtva srca, s njim
upućuje stvorenja na Svoj put i održava Svoj Zakon (Hukukul-
Ilahi). On je ključ upute, radost Zemlje, povjerenik (emin) i
vođa (imam) ehlullaha. On je stalno zaokupljen sa pohvalom
(sena) svoga Gospodara. Resulullah, sallallahu ’alejhi ve sellem,
se ponosi sa njim u Božijem prisustvu (huduru Ilahi). Uzvišeni
Allah na njegovom mekamu veliča i njegovo ime. Resulullah,
sallallahu ’alejhi ve sellem, sa svjetlošću u očima se raduje zbog
njega. Uzvišeni Allah čuva njegovo srce od derta i zauzetosti
dunjalukom. Daruje ga sa visokim mudrostima. Privlači ga
samo Svome tevhidu (Sebi) a Udaljava ga (i čisti) od sjene strasti
njegove duše (nefs) i od toga da uopće vidi svoj nefs. Njega
162 Hakim Tirmizi, Hatmul-Evlija, 118, 138, 331; Kitabu Siretil-Evlija,
(Bejrut, 1992.g.), 2, 33.str.
76
Ljubav prema Allahovim evlijama
postavlja za povjerljivog murakiba deftera drugih ehlullaha
(u kojima se upisuju njihova imena i halovi). Obavještava ga o
njihovim mekamima i deredžama.
Na ovaj način on postaje prvak ’nudžeba’-a, salih ’hukema’-
a, lijek za bolesti i imam duhovnih doktora. Njegove riječi
vezuju srca ljudi za Allaha, a kada ga vide, njihove duše nalaze
lijek. Kada se usmjeri (tevedždžuh) prema njima, odstranjuje iz
njihovih srca niske želje i strasti, njegova blizina njima, čisti ih
od ružnih osobina. On je poput nura i topline proljeća, poput
ljeta u kome se skupljaju plodovi. On je zaklon i štit iza kojeg
se ljudi sklanjaju. On je izvor i riznica onima koji tragaju, On
razlučuje istinu od laži. On je iskreni - pravednik (siddik),
čovjek Uzvišenog Hakka, Njegov prijatelj. On je znalac (koji
posjeduje spoznaju Allaha Uzvišenog - arif; o.pr.). On je mjesto
nadahnuća (ilham), On je jedini za koga se može reći da je
Allahov prijatelj.”163
Ove naznake su svjedodžbe arifa koji poznaje ova stanja
i koji je prošao ovim putem. Onaj ko nije doživljavajući ova
stanja stekao iskustvo i nije postigao spomenute mekame,
treba vjerovati da Allah Uzvišeni čini ono što hoće, te gajiti
povjerenje prema potpunim arifima, što će mu biti dovoljno.
Pored svega što smo spomenuli, ipak se ne smije pretjerivati
u ljubavi i hvaljenju muršidi kamila. Poštujući njegovo pravo,
treba se znati granica. Onaj koji najbolje poznaje stanje robova,
koji daje kome hoće i šta hoće, i onaj koji unizuje i uzdiže je
Allah Uzvišeni. Sultan svih Vjerovjesnika i evlija, Prvak svih
ljudi, Resulullah, sallallahu ’alejhi ve sellem, je po pitanju ove
teme, a i svoje ličnosti, postavio slijedeće mjerilo:
“Nemojte me veličati i uzdizati kao što kršćani veličaju
Isa’a sina Merjemina (uzdižući ga do deredže boga). Ja sam
163 Vidi: Hakim Et-Tirmizi, Nevadirul-Usul, 1/339; vezano za slična
svojstva vidi: Tirmizi, Kitabu Siretil-Evlija, 35-6.
77
Dr. Dilaver Selvi
samo rob. Za mene recite: ’Allahov rob i Poslanik’.”164
“O ljudi! Pazite šta govorite. Čuvajte se da vas šejtan
ne navede na bezvrijedne stvari, Ja sam Muhammed sin
Abdullahov i Allahov Poslanik. Tako mi Allaha, ne želim da
me uzdižete više nego što me je Allah uzdigao.”165
Ono što raduje Allahovog Poslanika, sallallahu ’alejhi ve
sellem, jeste da se ukrasimo, njegovim edebom i da živimo i
oživljavamo njegov sunnet. Na taj način ćemo pokazati da
ga volimo i da pored svega njemu dajemo prednost. Evlije
koje su zadužene sa iršadom, također ne traže od onih koji ih
slijede da ih riječima veličaju i hvale, nego da u pravom smislu
riječi robuju Uzvišenom Hakku. To je zbog toga što oni vole
Uzvišenog Hakka (Njegovi su ašici) i što je njihova radost u
robovanju Njemu. Koliko god se raduju povećanju svojih
deredža sa pokornošću, toliko se raduju i žele da se deredže onih
koji ih slijede povećavaju sa njihovom iskrenom pokornošću i
ibadetima Allahu Uzvišenom.
7. Evlije su ljudska bića koja imaju
ljudska stanja i iskušenja
Budući da su evlije ljudska bića, ljudi ih mogu nijekati
i zlostavljati. Allahov adet je ovakav. Međutim, to
ne može poremetiti njihovu potpunost (kemalat) i ne može
164 Buhari, Enbija, 48; Ahmed, Musned, 1/23; Darimi, Rikak, 68.
165 Ahmed, Musned, 3.tom /241.str; Ibni Kesir, El-Bidaje, 6/47.
78
Ljubav prema Allahovim evlijama
spriječiti Allahov rahmet koji im je obećan.
Uzvišeni Allah je Svoje Vjerovjesnike i evlije učinio
posrednicima upute (hidajet) i upućivanja na pravi put (iršad),
Da bi to mogli činiti, Vjerovjesnici kojima je došla Objava (vahj)
od Allaha, a koji su je dostavili i objasnili ljudima, trebali su i
sami biti ljudska bića (bešer). Ista stvar je i sa evlijama i muršidi
kamilima koji su taj posao nastavili kao njihovi nasljednici. Kako
god postoji na hiljade razloga i koristi da posrednici (između
Allaha dž.š. i ljudi; o.pr.) budu ljudska bića, njihova osobina
’ljudskosti’ je za mnoge bila razlog iskušenja i poricanja.
Zbog ’ljudskih’ osobina Vjerovjesnika i evlija, mnogi ljudi
su ih poricali i zanemarivali. Razlog tome je što priroda čovjeka
teško prihvata i nije sklona pokornosti nekome ko je iste vrste
kao i on. Kur’ani Hakim ovu ljudsku slabost izražava ovako:
“A ljude je, kad im je dolazila Objava, odvraćalo od
vjerovanja samo to što su govorili: ’Zar je Allah kao poslanika
čovjeka poslao?’ “166(I što su ih poredili sa sobom i zavaravali
se zbog njihovih ljudskih osobina).
Ista stvar je i sa evlijama. Šta više, prema objašnjenju
autora djela “Ruhul-bejan”, Ismail Hakkija Bursevija,
rahimehullah, upoznati potpunog velijja je teže nego upoznati
Allaha Uzvišenog. RazIog tome je što se On Uzvišeni poznaje
Svojom manifestacijom u svemu stvorenom (kainat), po Svom
Savršenstvu (kemal), Uzvišenostl (dželal), Ljepoti (džemal)
i po tome što sve savladava (kahr). S druge strane, velijj je u
svojoj spoljašnosti, odlikovan mnogim ljudskim (bešerijetskim)
slabostima. On, kao i ostali ljudi, jede, pije, obavlja nuždu i sl.
Dok se ne obrati svome Gospodaru (dok to ne bude potrebno),
kod njega se ne pojavljuje nikakav keramet. Kako će ga svijet
prepoznati u ovakvom njegovom stanju? Postoje mnoge tajne
i razlozi zbog kojih evlija prekriva svoj mekam i krije svoje
stanje. Najjednostavniji od njih jeste da, kada ih svijet upozna
166 El-lsra’, 94.
79
Dr. Dilaver Selvi
kao Allahove evlije, i počne ih uznemiravati i zlostavljati, s
čime ulazi u rat sa Allahom Uzvišenim. (A On Uzvišeni je
rekao da će objaviti rat onome ko uznemirava Njegovog velijja
i osvetiti se za to.)167
Znači, pokrivenost njihovih mekama i halova je za svijet
(narod) milost, jer, ukoliko bi ih i uznemiravali ne poznajući ih,
za njih je kapija isprike otvorena. Ne znajući njihove stepene,
svijet ih je u svakom stoljeću uznemiravao i zlostavljao, a tako
će biti i u budućnosti.’168
Prema onome o čemu nas obaviještava Imam Ša’rani,
kuddise sirruhu, najveća prepreka u prepoznavanju evlija
Uzvišenog i Moćnog Allaha jeste posmatrati njihov vanjski
izgled, lik. Ovo je veliki zastor sa kojim je Allah Uzvišeni
prekrio i sakrio mnoge Svoje prethodne evlije a i one koji će
doći kasnije.169
Poricatelji i nemarni koji su smatrali da Allahov Poslanik,
sallallahu ’alejhi ve sellem, ne može dobijati Objavu zato
što je čovjek, te da ne može saznati Božanske istine, vidjeti
meleke i postići Rabbanijjske tedžellijjate, odmah su počeli sa
prigovorima:
“On je čovjek kao i vi ; jede ono što vi jedete, pije ono što
vi pijete (ovo ne može biti Pejgamber!)”170
“Zar da nas ljudi upućuju?”171
Nasljednici Allahovog Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem,
167 Ovo potkrepljuje hadisi kudsijja: “Onaj ko se suprostavlja i
neprijateljski odnosi prema jednom od Mojih evlija, zaista ću mu
objaviti rat (i osvetiti se za Svog prijatelja)”. Bilježe ga: Buhari, Rikak,
38; Ibni Madže, Fiten, 16; Taberani, El-Mu’džemul-Kebir, 8.tom /222.
str.hadis No.7880; Ibni Ebid-Dunya, Kitabul-Evlija, 26-27, hadis No.1;
Begavi, Šerhus-Sunne, 1/142; Bejheki, Kitabuz-Zuhd, hadis No. 696.
168 Bursevi, Ruhul-Bejan, 5/9.str
169 Ša’rani, Tabekatul-Kubra, 1/18.
170 El-Mu’minun, 33.
171 Ettegabun, 6.
80
Ljubav prema Allahovim evlijama
su u istom položaju i iskušenjima. U osnovi, Pejgamberi i evlije
nisu nikada tvrdili da su daleko od ljudskih stanja i da su neovisni
od njih. Onima koje su pozivali, uvijek su govorili: “Mi smo
ljudi kao i vi, ali, Allah daje poslanstvo (risalet) i (velajet) onim
robovima Svojim kojima On hoće.”172 Zbog riječi i gestova gafila
i poricatelja, kojima vrijeđaju, ponižavaju, negiraju i zlostavljaju
muršidi kamila, murid se ne smije uznemiravati, umanjivati
ljubav prema njemu i sumnjati u njegovu potpunost (kemalat).
Jer, iste stvari su se dešavale i Pejgamberima, alejhimus - selam,
koji su imali mudžize od Uzvišenog Allaha, među kojima je i
naš Prvak, i Prvak svih ljudi, Muhammed, sallallahu ’alejhi ve
sellem. Uzvišeni Allah, obraćajući mu se, kaže: “(Miljeniče!)
Tebi se neće reći ništa što već nije rečeno Poslanicima prije
tebe (zato ne tuguj i strpi se)!”173
“Kao što smo tebi (Muhammede) dali, isto tako smo dali
da svakom Vjerovjesniku griješnici neprijatelji budu.”174
Nasljednici Vjerovjesnika (veresetul-enbija), također,
imaju svoje neprijatelje i poricatelje. Oni to znaju. Šta više, oni
čekaju one koji će im nanijeti kakav dušmanluk. Budući da su
ovakve stvari pratile sve Pejgambere, oni znaju da je to običaj
(sunnet) koji će i njih pratiti, zato pored strpljivosti sa takvim
stvarima, oni čak i zahvaljuju. Oni, na izrugivanja i na napade,
na pravdi Boga, uzvraćaju sa lijepom umjesnošću i strpljivošću.
Oni ne bivaju zauzeti sa osvetom, nego sa dobročinstvom. U
ovom poslu nastoje pronaći mudrost i iz toga steći duhovnu
(manevi) dobit, a svoje neprijatelje prepuštaju Allahu.
Nije bio ni jedan velijj, a da nije imao nekoga ko mu se ruga
i negira ga. Šta više, i Allah Uzvišeni ima Svoje poricatelje koji ga
niječu. Allahov Poslanik, Muhammed, sallallahu ’alejhi ve sellem,
koji je poslan kao milost svjetovima, imao je dušmane koji nisu
172 Ibrahim, 11.
173 El-fussilet, 43.
174 El furkan, 31.
81
Dr. Dilaver Selvi
mogli shvatiti i pojmiti veličinu njegove ličnosti, i koji ga stoljećima
omalovažavaju. Mnogi zaljubljenici su za njegov put dali svoje
duše, a mnogi zabludjeli su pod svoje noge prostrli trnje.
I ashabima, radijallahu anhum, su njihovi neprijatelji
činili isto. Isto je bilo i sa tabi’inima, alimima, salihima i
plemenitim prvacima (sadati kiram), Allah sa svima njima
bio zadovoljan.
Na pitanje: “Ako su tarikat i velajet istina (hakk), zašto
imaju negatore i neprijatelje?”, Sejjid Muhammed Rašid,
kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret; 1993. godine) koji je bio
vesila milionima ljudi da se pokaju i nađu uputu, i koji je bio
kutb iršada u svom vremenu, odgovorio je: ”To što se govori
protiv tarikata ne znači da tarikat nije istina. Pogledajte, po
pitanju Pejgambera, sallallahu ’alejhi ve sellem, koji je sunce
vjere, i po pitanju vjere koju je on donio, ima onih koji prednjače
ispred ostalih i biće ih do Kijametskog Dana. Mnogi klevetnici
i poricatelji ulažu napore kako bi ocrnili ovu vjeru, međutim,
oni ne znaju da njihove laži i potvore o ovoj lijepoj vjeri bivaju
uzrokom da se ona još ljepše i čvršće širi.
Sve što je u univerzumu se spoznaje i postoji sa svojom
suprotnošću. Isto tako i potvore o tarikatu, bivaju uzrokom da
on zadobije još čišće stanje i da se širi. Allahov nepromjenjivi
zakon i običaj (sunnetullah) je ovakav. Tarikat je oživljavanje
sunneta (Allahovog Poslanika, s.a.v.s.), Hazreti Resulullah,
alejhis-selam je objasnio koja je vrijednost tog posla.”175
Evlije mogu biti bolesni i siromašni. Mogu biti u bijedi i
neimaštini. Mogu biti savladani od vanjskog dušmana. U ratu
mogu biti šehidi ili gazije. Medu ljudima mogu biti izrugivani,
omalovažavani, ismijavani i uznemiravani. Neprilike im mogu
činiti njihove žene, djeca i komšije. Sve to je prirodno da im
175 ’Pitanje i odgovor’, sa predavanja hz. Sejda’a kojeg je održao u
banjama “Sandkli” u Afjonu 1980. godine. Sejjid Saki Erol je prenio
ovo predavanje.
82
Ljubav prema Allahovim evlijama
se dešava. Medutim, ništa od toga nemože poljuljati i narušiti
njihov evlijaluk (velajet), šta više, to im može povećati njihov
stepen (mekam). Kadi Ijad, rahimehullah, u svom djelu “Eš-
Šifa” objašnjava na slijedeći način mudrost ovakvih sličnih
stanja koja su zadesila Pejgambere alejhimus selam, i koja se
dešavaju evlijama: “Prije svega, to što Allah Uzvišeni iskušava
raznim iskušenjima i belajima Svoje Pejgambere i prijatelje je
zbog povećanja njihovih deredža. To je uzrok upotpunjenja
njihovih stanja sabura, zadovoljstva (rizaluk), zahvalnosti
(šukr), pokornosti (teslim), oslanjanja na Allaha (tevekkul) i
predanja Njemu (tefviz) , te njihove dove i skrušenosti (tedarru’).
Nakon njihovog preživljavanja ovih stanja, biva ojačana njihova
pronicljivost (basiret) po pitanju blagosti naspram onih koji su
u iskušenju sa kakvim belajom ili rahmetom. Pored toga, ova
stanja su opomena drugima i jedna vrsta savjeta. Tako ljudi koji
su u teškoćama koje su ih zadesile, razmisle o ovim njihovim
stanjima i nađu utjehu. Pored svega toga, tjeskoba i iskušenja
koja zadese robove, čiste njihov nemar (gaflet) i druge greške, i
na taj način obezbjeđuju da dođu u Allahovu blizinu potpuno
čisti. Zahvaljujući tome, nagrade im se povećavaju, a deredže
im bivaju još više.”176
Pažljivo pročitajmo ovaj hadisi šerif: “Mus’ab ibni Sa’d,
radiallahu anhu, prenosi od svog oca da je rekao: Rekao sam:
’O, Allahov Poslaniče (Ja Resulallah)! Ko ima najveća iskušenja
i nedaće od ljudi?’ Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem,
je odgovorio: ’Pejgamberi, zatim oni koji su im najbliži u
činjenju dobra (ehli hajr), a zatim njima slični. Čovjek biva
iskušavan belajom prema stepen u svoje vjere. Ukoliko je
njegova vjera jaka i čvrsta, belaj i iskušenje koji ga zadese
budu veliki; a ukoliko mu je vjera slaba, biva iskušan prema
stepenu svoje vjere. Rob (mu’min) dok se ne očisti iskušenjima
i belajima koji mu dolaze, i dok ne bude hodao po Zemlji bez
176 Kadi Ijad, Eš-Šifa, 2/454.
83
Dr. Dilaver Selvi
grijeha, belaji ga neće napustiti.’ ”177
Iako su evlije kao i svi drugi ljudi, u, ljudima svojstvenim
stanjima, ipak se od njih mnogo razlikuju i u mnogo višem
halu; sa svojim stanjima srca (kalb) i duha (ruh), duhovnim
stanjima i postojanošću (istikamet), zanosom, ljubavlju i
suzama, zatim sa svojim takvalukom, edebom, razmišljanjem
(tefekkur), spominjanjem (tezekkur) i ciljem (hedef ). Prema
radosnoj vijesti od Pejgambera, sallallahu ’alejhi ve sellem;
Uzvišeni Allah se pred melekima hvali sa Svojim dobrim
(salih) robovima,178 meleki im izražavaju svoje poštovanje, a
Pejgamberi ih sa zahvalnošću posmatraju.179
Imam Rabbani, kuddise sirruhu, je rekao: ”Ehlullahi trebaju
smatrati velikom srećom to što ih svijet ogovara i uznemirava,
jer su i Vjerovjesnici isto činili i krajnje strpljivi bili.”180
On, kuddise sirruhu, je takođe rekao: “Bez slijeđenja
ovih velikana (uleme ehlu sunneta vel-džemaata; - ovako je
u originalu - o.pr.), i bez slijeđenja njihovih mišljenja, nije se
moguće spasiti. Ovo potvrđuju dokazi razuma (akl), predaje
(nakl) i otkrovenja (kešf ). Nema nikakve mogućnosti izmjene
ove činjenice: Treba vjerovati da je druženje i sohbet sa onim
koji se je odvojio od ovog njihovog puta, koliko je jedno zrno
gorušice, kao otrov koji ubija. Znaj da je sjediti s takvim isto što
i sjediti sa zmijom!”181
Imam Ša’rani, kuddise sirruhu, je rekao: “Čuo sam mog
Sejjida, Alija El-Mersifija, rahimehullah, gdje govori: ’Murid ne
smije ni u kom slučaju sjediti sa onim koji se suprostavlja (i
huli) njegovog muršida. Zato što u većini slučajeva, murid, zbog
177 Tirmizi, Zuhd, 57; Ibni Madže, Fiten, 23; Darimi, Rikak, 67; Ahmed,
Musned, 1/172- 174.
178 Muslim, Zikr, 11.poglavlje.
179 Ebu Davud, Buju’, 76, No.3527; Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 4/372.
180 Imam Rabbani, Mektubat, 1/194.pismo.
181 Ibid, 213.pismo.
84
Ljubav prema Allahovim evlijama
riječi uvrede i nepromišljenog prosuđivanja nekoga o njegovom
muršidu, zapada u sumnje u pogledu svog muršida.”182
Kasnije ćemo se dotaći negativnih posljedica prosuđivanja
zasnovanih isključivo na zapažanju spoljašnjeg.
Kada jednog roba koji je muršidi kamil uzmemo za vodića
na putu upute i spoznaje, mi time, kao što neki misle, između
nas i Allaha Uzvišenog ne stavljamo nikakve posrednike, ljubavi
i voljene. Mi samo izvršavamo Allahovo, (dž.š.): ”Volite!”,
i pokoravamo se Stvoritelju (Zati Bari). Mi se Allaha radi
družimo sa onima za koje je rekao: ”Budite sa (iskrenima)!”, i
od njih učimo edeb. Na taj način, mi prema Allahovoj naredbi
i edebu koji od nas traži, na Njegovom putu i radi Njega to
činimo. Mi znamo da su Rabbanijski alimi posrednici izmedu
nas i našeg Rabba, jer je Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve
sellem, rekao: “Ukoliko želite da vaš namaz (i vaše robovanje)
budu primljeni kod Allaha, neka vaši imami budu učeni (A
u drugom rivajetu : ’Najbolji od vas’). Zaista su učeni (ulema)
posrednici izmedu vas i vašeg Gospodara.”183
Ljubav Allaha radi i na Allahovom putu ne predstavlja
uzrok širka, nego zahvalnosti (šukra). Posljedica i ishod ovakve
ljubavi je milost i na dunjaluku i na Ahiretu. Naš Milostivi
Gospodar, dželle dželaluhu, reći će na Kijametskom Danu:
“Gdje su oni koji su se voljeli zbog Mene? Na ovom Danu, kada
nema drugog hlada osim Moga, uzeću ih u Svoj hlad.”184
Neka je hvala Allahu koji čini da učimo dovu na svakom
rekatu namaza u Fatihi: ”Uputi nas na put Tvojih (prijatelja)
kojima Si darovao Svoje blagodati (i ukazao posebne
počasti)!”185 Gospodaru, uslišaj našu dovu! Amin!
182 Ša’rani, El-Envarul-Kudsijje, 2/36.
183 Hakim, Mustedrek, 3/222; Taberani, El-Mu’džemul-Kebir, 20.tom
/328.str; Hejsemi, Medžme’uz-Zevaid, 2/64.
184 Muslim, Birr, 37.
185 El-Fatiha, 6-7.
85
Dr. Dilaver Selvi
8. Insani kamil je blagoslovljen
(mubarek) kao Kaba
S va lijepa stanja (halovi), potpunosti (kemal) i
vrijednosti, čovjeku su dati od Allaha Uzvišenog.
On Uzvišeni je dao da se Kaba sagradi za ljude, dok je rukom
Svoje Moći stvorio čovjeka. Od njega je one koji su potpuni
(kamil), učinio Svojim namjesnicima (halifama) koji će Njegov
Zat predstavljati na Zemlji. Potpuni insan (insani kamil) je u
nekim aspektima vrjedniji od Kabe. Kaba je “Allahova kuća”
(Bejtullah) a insani kamil je “Allahov prijatelj” (Velijjullah).
Prenosi se od Abdullaha ibni Amra, radiallahu anhu, da
je Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, dok je obilazio
oko Kabe, govorio: “Kako si samo lijepa i kako je prijatan
miris tvoj. Kako si samo velika i poštovanja dostojna. Tako
mi Onoga u čijoj ruci je Muhammedova duša mu’min je
vrjedniji od tebe i više poštovanja dostojan. Allah je i imetak
njegov i krv njegovu haramom učinio, i naredio da se o
mu’minu samo dobro misli (i da se na pravdi Boga ne optužuje
i ne ocrnjuje).”186
Od Ibni Abbasa se prenosi da je Allahov Poslanik,
sallallahu ’alejhi ve sellem, pogledao u Kabu i rekao: “Kako je
velik hurmet tvoj (vrijednost i edeb koji se prema tebi treba
ispunjavati)”187
U rivajetu od Ebu Pripremioima, radiallahu anhu, Allahov
Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, je rekao: “Kod Allaha je
hurmet mu’mina (vrijednost i edeb koji se treba prema njemu
ispunjavati) veći od tvog hurmeta. Kod tebe je Allah zabranio
186 Ibni Madže, Fiten, 2; sličan hadis bilježi i Tirmizi, Birr, 85.
187 Bejheki, Šuabul-lman, 5/296-7, hadis No.6706; Adžluni, Kešful-Hafa,
2/292, No.2676
86
Ljubav prema Allahovim evlijama
(haramom učinio) jednu stvar, dok je kod vjernika (mu’mina)
zabranio tri stvari: njegovu krv, njegov imetak i da se o njemu
ne sumnjiči (ružno misli).”188
Kaba je učinjena zabranjenim mjestom (tj. Mesdžidul-
Haram; o.pr.) zbog vjernika. Uzvišeni Allah kaže: “Prvi hram
sagrađen za ljude jest onaj u Mekki, blagoslovljen (mubarek)
je on i putokaz svjetovima.”189 On Uzvišeni ukazuje da je
ovo blagoslovljeno mjesto dato ljudima. Iz ovoga možemo
zaključiti da je insani kamil vrijedniji od mjesta koje je za njega
pripremljeno.
Ešref Rumi, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret; 874.h
/ 1470.m) je u svom djelu ”Muzekkin-Nufus” dao veoma lijep
komentar na ovu temu:
“Srca evlija Uzvišenog Hakka predstavljaju po jednu ’kabu’.
Za Kabu koja se nalazi u Mekki-i Mukerremi kažu “Kabe-
i Halili”, a za kabu srca “Kabe-i Dželili”. Naime, spoljašnju
(zahiri) Kabu je sagradio Halil Ibrahim, alejhis-selam, od
kamenja i zemlje; dok je kabu srca (kalbi selim) sagradio Moćni
(Aziz) i Uzvišeni (Dželil) Allah (sa nurom moći i ukrasima
edeba). Onaj ko posjeti Allaha radi “Spoljašnju (Zahir) Kabu”
(u Mekki), spasiti će svoje tijelo od vatre, a oni koji Allaha radi
posjećuju srca evlija, koji predstavljaju “Nutarnje (batin) kabe”,
od vatre bivaju spašena i njihova tijela i duše. Na kraju, stizanje
(visal) do Prijatelja se ostvaruje u ovoj ’Kabi’ ”
Mevlana Dželaluddin Rumi, kuddise sirruhu, (preselio na
Ahiret; 672.h / 1240.m) je rekao:
“O, vi koji na Hadždž idete! Gdje ste vi, gdje ste? Dođite
ovamo, ovdje je vaš Voljeni.”
Šejh Safi, kuddise sirruhu, je, komentarišući ove stihove
rekao: “Dva su Bejtullaha (Kabe) na Zemlji. Jedan je u Mekki-i
Mukerremi, koga narod posjećuje i tavaf čini zato što je farz, a
188 Bejheki, Šuabul-lman, 5/297 .
189 Ali Imran, 96.
87
Dr. Dilaver Selvi
drugi je srce ehlullaha, na koga ukazuju gore navedeni stihovi.
Ovi stihovi su upućeni posjetiocima tog ’bejtullaha’. Prema
tome, ruknovi Islama se upotpunjuju sa Kabom u Mekki, dok
se spoznaja Allaha (ma’rifetullah) postiže u kabi srca muršidi
kamila.
Mevlana, kuddise sirruhu, kao da je htio reći: O narode,
koji tražite ma’rifetullah, i koji Hakka želite! Dođite u ’Kabu’
srca, i tu ga tražite!”190
Imam Rabbani, kuddise sirruhu, je rekao: “ Kaba (manen)
posjećuje evlije ovog ummeta. Od njihovih nureva traži
blagoslov (bereket).”191
Međutim, kako je to istakao šejh Ešref Et - Tanevi; “Iako
se ovdje asocira na veličinu i vrijednost srca insani kamila, jer
je ono mjesto gdje se manifestuje i pojavljuje (tedželli) Uzvišeni
Hakk, ipak, ta vrijednost je sa jednog aspekta, te se ne može
zaključiti iz toga da je dozvoljeno čovjeku činiti sedždu”192 193,
jer, takvo nešto je haram.
Muršidi kamil koji vrši dužnost namjesnika Allaha
Uzvišenog (halifetullah) i nasljednika (varis) Allahovog
Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem, je u Ime Allaha i
Njegovog Poslanika dostojan da se poštuje i da se prema njemu
odnosi sa edebom. Mu’minima je to dužnost. Meleki su učinili
sedždu Ademu, alejhis - selam zbog Allahove naredbe (emr) i
njegovog zadovoljstva (rizaluka), zato njihova sedžda nije širk,
nego zahvala (šukr). Šejtan zbog oholosti i zavisti nije učinio
sedždu, zato je i protjeran iz Božije blizine i udaljen od Njegovog
190 Ešref Rumi, Muzekkin-Nufus, 524; vidi: Hz. Mevlana, Divani Kebir,
(prevod: Abdulbaki Golpinarli), 7/608-9; Mustafa Usta, Divani
Kebir’de Mevlana’nin Egitim Gorušu, 130; Vezano za komentar ovoga
stiha, vidi: Ša’rani, El-Envarul-Kudsijje, 2/6.
191 Imam Rabbani, Mektubat, 1/209.pismo .
192 Ešref Et-Tanevi, Hadislerle Tesavvuf, 144.
193 El-Hadždž, 32.
88
Ljubav prema Allahovim evlijama
zadovoljstva. To što mu’mini okrenuti Allahu, pred Kabom
čine sedždu, je zato što tako želi i naređuje Uzvišeni Allah. Oni
Mu tako čine ibadet, a, pored toga i Kabi ukazuju poštovanje
(hurmet). Isto tako je i sa kamil evlijama, voljeti ih, poštovati, i
u njihovom prisustvu, zbog Božanskog hejbeta koji se na njima
očituje, ponizno i sa edebom ponašati, je naređenje Allaha i
Njegovog Poslanika. Ne smije se zaboraviti da ljubav, poštovanje
i edeb koji ukazujemo potpunim evlijama, ne ukazujemo njima
lično, nego Božanskom (Ilahi) značenju (ma’na), Rabbanijskim
tedžellijjatima i Muhammedijjskom ahlaku koji se očituju na
njima. Ukazivati poštovanje i čast vrijednostima koje pripadaju
Allahu, proističe iz srčane bogobojaznosti (takva) i ukazuje na
njenu deredžu.
9. Potpuni (kamil) mu’mini su vrijedni kao
meleki, i od mnogih njih su čak i vrijedniji
P rema djelima akaida i onome što nam govore
ehlullahi, potpuni insan je kod Allaha vrjedniji
od mnogih meleka. Meleki takve insane posjećuju, grle ih,
prisustvuju njihovim medžlisima, za njih čine dovu i mole za
oprost (istigfar).
Od Abdullaha ibni Amra, radiallahu se prenosi da je
Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, rekao: “Kod Allaha
nema nijedno časnije stvorenje od (potpunog) insana.” Pa je
upitan: ’I od meleka?’.
Odgovorio je, alejhis-selam: “I od meleka. Jer, meleki
89
Dr. Dilaver Selvi
su kao i sunce i mjesec dužni (izvršavati svoje dužnosti u
granicama propisanim od Allaha.)”194
U drugom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve
sellem, je rekao: “(Potpuni) mu’min je časniji kod Allaha od
pojedinih meleka.”195
Imam Munavi, rahimehullah, (preselio na Ahiret; 1 031.h
/1621.m) u komentaru ovog hadisa kaže: “Razlog ove prednosti
je u tome što meleki nemaju strasti i želja koje navraćaju
na zlo, i nefsa koji naređuje ono što je ružno. Dok mu’min
vlada svojim strastima i šejtanom koji ga navode na propast,
i upravlja svojim nefsom, svojim najvećim neprijateljom, koji
stalno naređuje ono sto je ružno. Na taj način, on je u stalnoj
borbi i teškoćama, a poznato je da su čast i keramet srazmjerni
poteškoćama (mešakkatima).”196
Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, je rekao:
“Kada je Uzvišeni Allah stvorio Adema i njegovo potomstvo,
meleki su rekli: ’Gospodaru, Ti Si ih stvorio kao one koji
jedu, piju, žene se i jašu (životinje i druga sredstva). Njima
daj dunjaluk, a nama Ahiret!’
Uzvišeni Allah je rekao: ’Zar da one koje Sam Svojom
rukom stvorio (Adema i njegovo potomstvo), kojima Sam
od Svoga ruha udahnuo i koji su sa Mojim emrom “Budi!”
stvoreni, kao vas učinim (njihova vrijednost je veća).” 197
Resulullah, sallallahu ’alejhi ve sellem, je izvjestio da
će meleki posjećivati one koji stalno budu čuvali hal zikra, i
da će ih grliti (musafaha činiti) na putevima i u njihovim
posteljama.198
194 Bejheki, Šuabul-lman, 1/174-5, No.153, 154; Ali El-Mutteki, Kenzul-
Ummal, 12/192-3
195 Ibni Madže, Fiten, 6; Sujuti, Džami’us-Sagir, 2/No.9155.
196 “Munavi, Fejzul-Kadir, 6/256 .
197 Bejheki, Šuabul.lman, 1/172, No.149.
198 Muslim, Tevbe, 12; Tirmizi, Kijame, 59, No.2514 .
90
Ljubav prema Allahovim evlijama
Pored toga, Resulullah, sallallahu ’alejhi ve sellem, je
saopćio radosne vijesti; da svi meleki vole Allahove prijatelje199,
da meleki i sva stvorenja na nebesima i na Zemlji, pa čak i ribe
u vodi i mravi u svojim gnjezdima, čine dovu i mole oprost za
one koji ljude poučavaju dobru200 i neprestano ih hvale.201
Sada dobro razmislimo, može li se poistovjetiti sa Islamom
potjecenjivanje, uznemiravanje i mržnja potpunih prijatelja
Uzvišenog Hakka koje On Uzvišeni voli i cijeni, i koje vole
meleki, Vjerovjesnici i sva živa i neživa stvorenja koja trajno
ispoljavaju ovu Božansku ljubav? Može li posljedica toga biti
dobro? Kad je u pitanju ova tema, želimo ukazati na grešku
pojedinih mu’mina. Jedan dio pobožnih mu’mina ne poriče
potpune muršide, nego, ne idu kod tih riznica nura i takvaluka
i ne okorištavaju se od njih. Oni to zapostavljaju trošeći vrijeme
sa ljudima koji su na njihovom stepenu, i ova njihova greška ne
proizilazi iz prkosa, nego od njihovog nemara. Za one čiji su
put i cilj Ahiret, oni su na stepenu izvjesnog gubitka. Sa vrlo
malo iskrene ljubavi i edeba prema Allahovim prijateljima,
postigli bi velike koristi. Razlog tome je što su oni primljeni
u Allahovu blizinu i prisutnost (hudur), i što s Njim prave
medžlise i sohbete. Onaj ko sjedi s njima neće biti nesrećan
(lišen bereketa i rahmeta).202
199 Muslim, Birr, 157.
200 Ibid, 45.
201 Ebu Davud, Ilm, 1; Tirmizi, Ilm, 19.
202 Muslim, Zikr, 8.
91
Dr. Dilaver Selvi
10. Evlija nije bezgriješan (ma’sum) kao
vjerovjesnik, ali je sačuvan Božanskom
zaštitom (himaje) od ružnih svojstava
B ožanska zaštita i sačuvanost Pejgambera od grijeha
i od svega onoga što bi narušilo njihov mekam
vjerovjesništva (nubuvvet), zove se ma’sumijjet; dok se Božansko
čuvanje i podrška evlija u okvirima Šerijata i u skladu edeba
velajeta, naziva mahfuzinet.
Mi ćemo sada ukratko definisati šerijatski stav i granicu
ovog Božanskog mahfuzijjeta, koji se postiže kao posljedica
čvrstog vjerovanja (jekin) i potpune bogobojaznosti (takva).
Naime, Uzvišeni Allah objašnjavajući u ajeti kerimu Svoje
evlije, naglašava njihove dvije najbitnije osobine, a to su:
1. Čvrsto vjerovanje iz kojeg proističe ubjeđenje (jekin), i
2. Stanje bogobojaznosti u pravom smislu i strah od
Allaha.203
Ovaj iman i takvaluk koji dovode do ovog velikog
mekama se u hadisi kudsijji objašnjavaju ovako: “Ko zlostavlja
i neprijateljski se odnosi prema jednom od Mojih evlija,
objaviću mu rat (i osvetiti se za Svog prijatelja). Moj rob Mi
se ne može približiti ničim dražim od onoga što Sam mu
naredio od farzova. Moj rob Mi se neprestano približava
sa dobrovoljnim (nafile) ibadetima, sve dok ga ne zavolim.
A kada ga zavolim, (sa posebnim nurom koji mu darujem)
postanem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim vidi,
njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ukoliko
203 Sura Junus, 62..
92
Ljubav prema Allahovim evlijama
od Mene nešto zatraži, Ja mu to i uslišam, a ako od Mene
zatraži zaštitu, Ja ga zaštitim.” 204
Allame Taftazani, rahimehullah, (preselio na Ahiret;
793.h / 1390.m), u komentaru (šerhu) ove hadisi kudsijje kaže:
“Riječi spomenute u hadisu: Ja postanem njegov sluh kojim
sluša, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom hvata i njegova
noga kojom hodi, znače: Ja organe Mog roba čuvam od grijeha
i neposlušnosti, tako da on napušta svoje strasti predajući se
ibadetu i pokornosti, i samo ono što mu Šerijat naređuje vidi,
čuje, uzima i čini”205
Hattabi, rahimehullah, (preselio na Ahiret 388.h / 998.m)
kaže: “U hadisu se aludira na to da Uzvišeni Allah čini Svog
roba sposobnim i uspješnim u dobrim djelima koje čini sa
spomenutim organima; i daje mu muhabbet kako bi ga sačuvao
u ustrajnosti u dobrim dielima i kako ne bi ta djela pomiješao
sa stvarima kojima On Uzvišeni nije zadovoljan”206
Imam Rabbani, obnovitelj drugog milenijuma, kuddise
sirruhu, objašnjavajući visoki hal i ahlak muršidi kamila kaže:
“Muršidi kamili sve što rade, rade Allaha radi, a ne zbog svog
nefsa. Zbog toga što su njihove duše (nefsovi) kurban učinjene
Allahu Uzvišenom. Oni, nakon što postignu mekame ’fena fillah
i beka billah’ njihovi nijeti bivaju isključivo Allaha radi.”207
“Suprostavljati se velijju koji je na mekamu ’radije, merdijje
i mutmeinne’, prihvata se kao suprostavljanje Allahu. Zbog
toga što je njegova želja (murad) i Allahova želja, i kod njega se
ne može javiti nikakvo osjećanje ili djelovanje radi nefsa.”208
204 Vidi: Buhari, Rikak, 38; Ibn i Madže, Fiten, 16; Taberani, Mu’džemul-
Kebir, 8/222, No.7880; Ibni Ebid-Dunya, Kitabul-Evlija, 26-7; Begavi,
Šerhus-Sunne, 1/142; Bejheki, Kitabuz-Zuhd, No.696
205 Taftazani, Šerhul-Ehadisil-Erbein, 286.
206 Ajni, Umdetul-Kari, 23.tom 190.str.
207 Imam Rabbani, Mektubat, 1/59. pismo .
208 Ibid, 101. pismo.
93
Dr. Dilaver Selvi
Imam onih koji su spoznali (imamul-arifin), Šihabuddin
Suhraverdi, kuddise sirruhu, objašnjavajući duhovno odgajanje
(terbijet) i potpunosti (kemalat) koje postiže nasljednik
Vjerovjesnika (varisul-enbija), muršidi kamil koji je zadužen sa
iršadom, kaže: “Prije svega, Uzvišeni Hakk Svome robu kojeg
priprema za iršad daje manevijatska otkrovenja, nureve čvrstog
vjerovanja (jekina) i podižući zastor sa njegovog srca pojavljuje
se (tedželli se čini). On Uzvišeni sa nurevima mušahede
osvjetljava svaki njegov dio. Otvara se i proširuje njegovo srce.
Udaljava se od dunjaluka koji je mjesto obmane i prevare, a
usmjerava se putu vječnosti (ebedijet). Zbog toga što je njegovo
srce ispunjeno ljubavlju prema svom Gospodaru, ukrašava
se Njegovim svojstvima (sifatima). Kako god je njegovo srce
smekšalo, i njegov kalup smekša, topi se i pokorava. Znak
toga su djela koja nakon što ih srce prihvati (kabul) i odazove
im se (idžabet), njegov kalup i tijelo ih prihvate i izvršavaju.
Ovakav rob postane od voljenih (i odabranih robova). On
presijeca svaku vezu i veže se samo za Hakka. Od svega što
nije Allah (ma sivallah) se udaljava i dovodi se u Božanski
hudur (huduri Ilahi). Od njega se odstranjuje žestina i tvrdoća
nefsa. Zagrijava se (nurani) toplinom ruha. Iz njegovog srca se
presijeca i odstranjuje damar nefsa (i njegovih misli).”
“Srce voljenog (mahbuba) koji je učinjen sposobnim za
iršad je spašeno od loših osobina, njegova prsa su otvorena a
koža smekšana. Njegovo srce (kalb) je poprimilo prirodu duha
(ruha) a njegova duša (nefs) prirodu srca. Nefs koji je trajno
navodio i naređivao loše, sada je smekšao i pokorio se Hakku.”
“Ko bude postigao ovaj mekam koji smo opisali, on
je apsolutno potpuni muršid, istinski poznavalac Allaha
(arif billah) i Njegov voljeni koji je postigao temeljnu (ili
praiskonsku, o.pr.) slobodu. Njegov pogled i govor su lijek. On
govori sa posebnom podrškom i nurom Uzvišenog Allaha. On
s Njim šuti, s Njim daje i s Njim zabranjuje. Sa svojom željom
i ljubavlju ne čini ništa. Čini ono što Hakk želi, jer ga je On
94
Ljubav prema Allahovim evlijama
Uzvišeni obavijestio o Svojoj nakani (murad). On na svaku
stvar utiče (tesarruf ) sa htijenjem Uzvišenog Allaha, a ne sa
svojim nefsom.”209
Terdžumanul-arifin, Imam Kušejri, kuddise sirruhu,
(465.h / 1072.m) u svojoj “Risali” ovako definiše velijja: “Velijj
je pod Božanskom zaštitom (himajetul-llahi). Zaštićen je od
grijeha. Uzvišeni Allah ga ne ostavlja ni na jedan tren samog sa
svojim nefsom. Sa ovom Božanskom podrškom on je u stalnoj
pokornosti i ibadetu. Sve ovo je uvjet za evlijaluk (velajet).
Onaj ko se nalazi u stanju ili ko živi na način kojeg ne
prihvata Šerijat, nije velijj, nego, jadnik koji je upao u zamku
šejtana.”210
Hudžviri, kuddise sirruhu, (470.h / 1077.m) je na ovu
temu dao slijedeći zaključak: “Velijj nije kao Pejgamber da
nikada ne čini grijeh, budući da je on čovjek (bešer), može
počiniti neku grešku, kao i da je počini radi neke mudrosti
(hikmet). Međutim, ta greška ni u kom slučaju nije veliki grijeh
koji će ga izvesti iz imana zbog kojeg bi postao nevejernik i bio
odbačen. Potpuni velijj ne ustrajava u greškama i ne smatra ih
lijepim, naprotiv, on se odmah vraća i kaje Hakku. Hakim Et-
Tirmizi, Džunejd El-Bagdad, Haris Muhasibi i drugi velikan
ehli hakikata. su ovog mišljenja.”211
U životopisima Allahovog Poslanika, sallallahu ’alejhi
ve sellem, (sirama), kao i u tabekatima (koji govore o životu
ashaba ; o.pr.) se prenosi da su velikani medu ashabima s
vremena na vrijeme činili greške koje odgovaraju njihovim
deredžama, kao i greške koje su iz grupe ostavljanja najprečeg
(terki evla). Međutim, oni nisu ustrajavali u greškama, nego su
se istog časa vraćali i kajali Hakku Uzvišenom. Takvo nešto ih
209 Suhraverdi, Avariful-Me’arif, u skraćenoj verziji preuzeto iz 10.
poglavlja.
210 Kušejri, Risale, 127.
211 Vidi: Hudžviri, Kešful-Mahdžub, (prevod: S. Uludag), 242.str.
95
Dr. Dilaver Selvi
nije lišilo njihovih visokih položaja i svojstava “ashaba”.
Džunejd El-Bagdadi, kuddise sirruhu, je upitan: “Može Ii
velijj počiniti blud?” On je pogeo glavu naprijed i tako ostao neko
vrijeme, a zatim proučio ajet: “A Allahova zapovijed (emr) kako
bude određena (kaderen), tako će i biti (makduren).”212 Sa tim
je ukazao da; ukoliko je to određeno, i velijj to može počiniti.213
Ovo stanje se nalazi u okvirima mogućeg i ono je veliki ispit i
iskušenje Uzvišenog Allaha. Međutim, ono je toliko skriveno
da se može reći da ga kod evlija i nema, jer, šejtan nemože ništa
učiniti potpunim mu’minima. Kur’an Mudri nas obaviještava
o njegovom, (l.a.) priznanju: “E tako mi dostojanstva (Izzeta)
Tvoga, sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih
među njima robova iskrenih!”214
Uzvišeni Hakk kaže: “On (šejtan, l.a.) doista nema
nikakve vlasti nad onima koji vjeruju (sa ubjeđenjem-jekin) i
koji se oslanjaju (u potpunosti) na svoga Gospodara; njegova
vlast je jedino nad onima (gafilima) koji njega za zaštitnika
(i prijatelja) uzimaju i (kafirima) koji druge Allahu ravnim
smatraju.”215
A radosna vijest Allahovog Poslanika, sallallahu ’alejhi ve
sellem, je ovo: “Onaj ko se (istinski) pokaje za svoje grijehe je
kao onaj što nema grijeha. Kada Uzvišeni Allah zavoli jednog
Svog roba, (i kad ta Njegova ljubav zaposjedne sva njegova
osjetila, srce i čitavo tijelo) grijeh mu ne može naštetiti. (Zbog
Božanske džezbe i aška, grijeh ne može naći puta do njegovog
srca.)”216
Prema onome što objašnjava Imam Suhraverdi, kuddise
212 El-Ahzab, 38.
213 Kušejri, Risale, 175.
214 Sura Sad, 82-3.
215 En-Nahl, 99-100.
216 Sujuti, El-Džami’us-Sagir, 1/No.3386; Ali El-Mutteki, Kenzul-Ummal,
4/208.
96
Ljubav prema Allahovim evlijama
sirruhu, Allahov dobri (salih) rob sa trajnim pokajanjem
(tevbom) i pokornošću čisti svoje grijehe i pogreške, tako da
melek na lijevoj strani nema šta da zapiše. Na taj način, rob
potpuno čist stiže svom Gospodaru.217 Uvjet (šart) za velajet
nije biti bez grijeha i pogreški, nego ne ustrajavati u njima.
Zbog jedne pogreške svog muršida ili zbog nečega što se ne
sviđa njegovom nefsu kod njega, murid ga ne smije napuštati,
osuđivati ili udaljavati od njegovog odgajanja (terbijjeta).
Kao zaključak i siže na ovu temu, možemo reći sljedeće:
Istinski velijj je takav da za njega Uzvišeni Allah kaže: “Kad Ja
zavolim Svog roba, postanem njegov vid kojim vidi, njegov
sluh kojim sluša, njegova ruka kojom hvata i njegova noga
kojom hodi. Tada on sa Mnom vidi, govori, sluša, uzima i
hodi.”218 Šejtan (l.a.) kao predvodnik svakog zla govoreći: “E tako
mi Izzeta Tvoga, sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,.
osim Tvojih među njima robova iskrenih (koji su posjednici
ihlasa i jekina, jer za njih nemam snage, njima moja spletka
ništa ne može.)”219, odustao je od njih i izgubio nadu da će ih
odvojiti od istine. U tom slučaju, velijj je “arif billah”, “varisul-
enbija”, on je potpuni insan koji je postigao svojstvo (sifat)
Allahovog namjesnika (halifetullah) na mekamu posebnog
velajeta (velajetul-hassa). Sa ovim svojstvom i stanjem on je
pod manevijjatskom podrškom i kontrolom, iz kojih proističe
da je zaštićen od loših osobina i djela.
Pored svega toga, muršidi kamil koji posjeduje ovaj visoki
mekam, budući da je čovjek, smatramo da može počiniti grešku
u okviru tih ljudskih (bešerijjetskih) svojstava i osobenosti.
Mislimo da je Uzvišeni Hakk, i Svoje najodabranije robove
prepustio nekim pokliznućima (zelie) i pogreškama (hata’)
217 Suhraverdi, Avarif, 484, (prevod: Gerček Tesavvuf, 624.str.).
218 Vidi: Buhari, Rikak, 38; Ibni Madže, Fiten, 16; Taberani, El-Mu’džemul-
Kebir, 8/222, No.7880; Ibn; Ebi Dunya, Kitabul-Evlija, 26-7.
219 Sura Sad, 82-3.
97
Dr. Dilaver Selvi
zbog toga što su ljudska bića (bešer), a prema njihovoj deredži;
bilo da se radi o ostavljanju onoga što je preče (terki evla) ili
onome što je spomenuto u izreci: “Dobra djela ebrara su grijesi
mukarrebina.” To je radi potvrde Njegovih potpunih svojstava,
da niko osim Njega nije potpuno čist (munezzeh) i daleko
(muberra) od svakojakih nedostataka i mahana, i da niko nije
odlikovan (muttasif ) sa svim potpunim svojstvima osim Njega,
te da Mu u tome nema sličnog niti sudruga. Sve to je mudrost
Onoga koji je čist (hikmeti Subhani) i manifestacija Njegovog
Rububijjeta (džilvetu Rabbani). A Allah najbolje zna.220
11. Nekoliko važnih napomena
a) Prvo moramo pogledati sebe
Osnova tesavvufa je u tome da čovjek prije svega vidi
svoje nedostatke i da ide putem njihovog liječenja. Resulullah,
sallallahu ’alejhi ve sellem, je rekao: “Blago onome koga
zauzetost svojom sramotom spriječi od istraživanja sramota
drugih, koji većinu svoga imetka udjeljuje, koji čuva svoj jezik
od bespotrebnih riječi i besmislica, i koji ostane u okvirima
sunneta ne zaranjajući u novotarije.”221
220 Opširnije o velijju, evlijaluku i sačuvanosti velijja, možete vidjeti u
našem djelu: “Evlijaluk i keramet u Islamu”.
221 Dejlemi, Musned, 3/21, No.3742; Sujuti, El-Džami’us-Sagir, 2/No.5306;
Hejsemi, Medžme’uz-Zevaid, 10/229.
98
Ljubav prema Allahovim evlijama
Onaj ko razmisli o svojoj nepokornosti u djelima, gafletu
u svom srcu, inertnosti svoje prirode, labilnosti i ravnodušnosti
na putu Ahireta, te ništavnosti svojih ibadeta u odnosu na
dobrotu svoga Gospodara; dok mu oči prate nekoga drugog
istražujući njegove nedostatke, iako mu je njegov nefs najbliži,
odmah treba okrenuti glavu prema svom nefsu i njegovim
otvorenim nedostatcima, te plakati nad svojim halom.
Kutb iršada našega vremena i vrelo fejza, Sejjid Abdulbaki,
Hazretleri, je na jednom sohbetu vezano za ovu temu naveo
veoma prefinjen primjer: “Sufija koji traži Hakka treba biti
kao paun, a ne kao vrana. Paun ne gleda mnoštvo ljepote svog
tijela, nego crninu svojih nogu, i poginje glavu. I sufija treba
biti takvog razmišljanja i stanja; treba gledati nedostatke svoga
nefsa a ne lijepa stanja (hal) koja posjeduje. To je zbog toga što
insan kada posmatra svoja lijepa stanja, ona bivaju uzrokom
njegove oholosti i samoljublja. Paun pored tolike ljepote boja,
stidi se svojih crnih nogu. Vrana, iako ima samo dvije boje, i
pored toga što svoj kljun zabada u svakavu prljavštinu, gače
na sav glas kao da je ona najljepša ptica i kao da osim nje nema
nijedne ptice. Eto, to je razlika medu njima!
Resulullah, sallallahu ’alejhi ve sellem, je rekao: ’Mu’min
je mu’minu ogledalo.’222 Prema ovom hadisu, čovjek dok god
u sebi ne vidi grešku i nedostatak koji vidi kod svog brata
mu’mina, nije moguće da postigne potpunost (kemalat). Gavs,
kuddise sirruhu, je na jednom sohbetu rekao: ’Insan dok sebe
ne vidi prostim i bezvrijednim kao što je sasušena balega,
neće moći stajati na površini vode i neće moći krenuti putem
manevijjata. Onaj ko sebi pripisuje neku vrijednost i težinu,
tone u vodu poput kamena i nikome nije od koristi.’
Sva potpunost (kemalat) koja se manifestuje na stvorenjima
je odraz (tezahur) potpunosti i savršenosti Allaha Uzvišenog.
222 Vidi: Buhari, Edebul-Mufred, No.238; Ebu Davud, Edeb, 49, No.4918;
Sujuti, El- Džami’us-Sagir, No.9141
99
Dr. Dilaver Selvi
Ukoliko čovjek smatra da je njegov kemalat od njega samoga,
to je besmislena tvrdnja i veliki nedostatak.”223
b) Muhabbet je istina (hakk) a pristrasnost u ljubavi
(te’assub) je zabranjena
Voljeti radi Allaha je istina, ali je zabranjena pristrasnost
(te’assub) radi svog nefsa ili neke koristi. Rob nije stvoren da
podržava svoj nefs i korist, nego je stvoren i zadužen (mukellef )
da brani istinu. Istina nije ono što svako po sebi smatra lijepim,
istina (hakk) je ono što Uzvišeni Hakk smatra lijepim i o čijoj
Ijepoti nas je obavijestio. Onaj ko želi da se spasi, treba se
pokoriti svome Gospodaru. Primljena (makbul) ljubav je ona
koja je u skladu sa Božijim zadovoljstvom i edebom. Osim onih
koji su se voljeli Allaha radi, svi drugi prijatelji će biti neprijatelji
jedni drugima na Ahiretu. O toj realnosti nam govori slijedeći
ajet: “Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji
postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha
bojali, grijeha klonili (i voljeli se Allaha radi.)”224
Pejgamber rahmeta, sallallahu ’alejhi ve sellem, je rekao:
“Čovjek je sa onim koga voli.”225
Uzvišeni Allah kaže: “Onima koji se vole radi Mene,
koji radi Mene pitaju jedni za druge i traže jedan drugog,
koji se posjećuju radi Mene, koji jedni drugima udjeljuju i
počast ukazuju radi Mene, Moja ljubav (muhabbet) je dug
(hakk).”226
“Na Kijametskom Danu Uzvišeni Allah će reći: Gdje su
oni koji su se radi Mog Dželala (zadovoljstva) voljeli? Danas
223 Ovo predavanje (sohbet) je prenio Sejjid Saki Erol.
224 Ez-Zuhruf, 67.
225 Buhari, Edeb, 96; Muslim, Birr, 165; Tirmizi, Zuhd, 50; Hakim,
Mustedrek, 4/171 .
226 Ahmed, Musned, 5/229; Hakim, Mustedrek, 4/169-70.
100
Ljubav prema Allahovim evlijama
kada nema nikakvog hlada, njih ću smjestiti u hlad Moje
Milosti.”227
Svi ovi hadisi potvrđuju da će samo ljubav Allaha radi biti
od koristi. Čovjek ne smije biti pristrasan u ljubavi (muhabbet) i
putu koji je njemu prirođen (mešreb), pa da hvaleći svog učitelja
(ustaz), hodžu ili muršida, druge dobre ljude i muršidi kamile
ocrnjuje, vrijeđa i negira. Svi dobri mu’mini i muršidi kamili su
braća i prijatelji. Zato što je Resulullah, sallallahu ’alejhi ve sellem,
rekao: “Moj (pravi) ehli bejt su bogobojazni (muttekije), ma ko
oni bili i ma gdje bili!”. 228 229Prema tome, muršidi kamili su
ehli bejt Allahovog Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem. Hadisi
šerif: “Alimi su nasljednici Pejgambera”, ukazuje na to da su
svi istinski (Rabbani) alimi nosioci duhovnog tereta Allahovog
Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem, te da oni nastavljaju sa
odgajanjem (terbijjet) i čišćenjem (tezkijje) ummeta. Budući
da je tako, onda je svaki od njih dostojan da se radi Allahovog
zadovoljstva i hatura Resulullaha, sallallahu ’alejhi ve sellem,
voli, hvali, poštuje, da mu se služi, ide njegovim putem, i da se
okoristi njihovim stanjima.
Naravno, čovjek može u čuvanju prava arifa na čije
sohbete dolazi i koji ga odgaja, da nakon što ga zavoli požuri sa
širenjem vijesti o njemu i njegovim lijepim stanjima (halovima).
Međutim, to ne smije biti držanje svoje strane i pristrasnost,
nego trud da svakome prenese njegovu ljepotu koju je kod
njega vidio.
Kao što je rekao Imam Ša’rani, kuddise sirruhu, i drugi
arifi, murid ne smije porediti svog muršida sa njegovim
227 Muslim.Birr, 12,No.37,.
228 Vidi: Ahmed, Musned, 5/235; Taberani, El-Mu’džemus-Sagir, No.318,
El-Mu’džemul-Evsat, 4/204, No.3356; Ali El-Mutteki, Kenzul-Ummal,
3/89, 94; Hejsemi, Medžm’euz-Zevald, 10.tom /269.str.
229 Ebu Davud, Ilm, 1; Tirmizi, Ilm, 19; Ibni Madže, Mukaddima, 17;
Darimi, Mukaddima, 32.
101
Dr. Dilaver Selvi
prijateljima ili sa drugim muršidima. Naime, on mora vjerovati
da je njegov manevijatski udio (nasib) kod njegovog muršida
i da je njemu predat u emanet od strane Allaha Uzvišenog;
kada bi svijet bio pun muršida, on opet mora znati da će njegov
nasib doći preko kapije njegovog muršida, da je lijek za njegovu
bolest jedino njegov muršid, te sav svoj trud i pažnju treba
usmjeriti prema njemu.230 Jer, ukoliko murid jednog muršidi
kamila čvrsto ne vjeruje da je on potpun (kamil) i onaj koji
upotpunjuje (mukemmil), u njegovim rukama se neće popraviti
i postići ono što želi.
S druge strane, ukoliko čvrsto vjeruje u svog muršida, to
ne smije preći u pristrasnost kojom će narušiti poštovanje i
edeb prema drugim muršidi kamilima.
c) Pokornost bez pogovora muršidi kamilu i
mukemmilu je dozvoljena
Pokornost (teslimijjet) i ljubav (muhabbet) koje smo gore
naveli su potrebni prema muršidi kamilu, jer, onaj ko nije
istinski nasljednik (Pejgambera, s.a.v.s; o.pr.) i istinski muršid
ne može svojim muridima obezbjediti duhovnu uzdizanje
(terakki). Jedan od Nakšibendijskih velikana, Mudžeddid
drugog milenijuma, Imam Rabbani, kuddise sirruhu, po ovom
pitanju napominje ovo: “Onaj ko nije upotpunio svoj sejri suluk
i manevijjatsku džezbu, i koji zauzme mjesto iršada (dok mu
ne dođe išaret, dozvola i ovlaštenje za to od Allaha i Njegovog
Poslanika) kao nepotpun (nakis), je najveći uzrok zastoja na
putu onih koji su se vezali (intisab) za njega. Sohbet takvoga
je za murida otrov koji ubija, vezivanje za njega je bolest koja
uništava .”231
Kutbur - Rabban, Imam Ša’rani, kuddise sirruhu, kaže:
230 Vidi: Ša’rani, El-Envarul-Kudsijje, 2/95.
231 Imam Rabbani, Mektubat, 61. pismo.
102
Ljubav prema Allahovim evlijama
“Nakon što Allah Uzvišeni usmjeri srce murida prema jednom
muršidi kamilu, on ne treba pokazivati svoju blagonaklonost
i pažnju ničemu drugom. Jer, ono što mu je udio (nasib) i na
dunjaluku i na Ahiretu je baš ispred njega, (pa neka nastoji
postići taj svoj udio,). Moj Sejjid, Ali ibni Vefa, rahimehullah,
je govorio: “Ukoliko nađeš istinskog muršida, naći ćeš i svoj
hakikat. Kada nađeš svoj hakikat, naći ćeš Allaha Uzvišenog.
Kada nađeš Allaha, sve si našao. Najvažnije je da nađeš ovakvog
jednog muršida. Shvati ovo, i kada nađeš ovakvog nekoga
smatraj ga blagom.”232
Jedan kamil-i-mukemmil muršid je uzrok sreće cijelog
svijeta. On je počast i blagodat Uzvišenog Allaha ovome
ummetu nad kojim je milost. Oni koji postignu ovu blagodat,
ono što trebaju činiti jeste pokornost (itat) i ukazivati
poštovanje (hurmet) Allaha radi imamu takvaluka koji je
pred njima. Ishod i posljedica pokornosti u Ime Allaha je
rahmet i Džennet. Evlije na ovome svijetu uživaju u džennetu
spoznaje Allaha (ma’rifetullah) i Božanskog aška. Halke zikra
koje prave, Resulullah, sallallahu ’alejhi ve sellem, je nazvao
“Džennetskim baščama”.233 Iskreni talibi koji su s njima, ubiru
plodove ma’rifetullaha iz ove bašče. Temelj svakog posla na
ovom putu je iskrenost i vjernost. Oni koji su iskreni (sadik) u
govoru, nijjetu, djelima, u svojoj srži i cilju, postići će Allahov
rahmet i blagodati (nimete) koje je obećao.
d) Kritikovati arife bez provjere vijesti o njima je
opasno
Negativne vijesti i glasine o dobrim ljudima i muršidi
kamilima se moraju uzimati sa velikom pažnjom i oprezom.
Nikako se ne smije odmah vjerovati i širiti ono što se čuje, nego,
232 Ša’rani, Ibid 1/190
233 Vidi: Tirmizi, Da’vat, 82; Ahmed, Musned, 3/150.
103
Dr. Dilaver Selvi
to treba ispitati budući da postoji mogućnost da je dotična
vijest pogrešno shvaćena ili nepouzdano prenesena. Prije nego
što ta vijest ili događaj ne iziđu u javnost kao dan jasni, i dok
se ne bude razumjelo šta je stvarni cilj i smisao riječi ili djela
kojeg je dotični murid rekao ili uradio, ne smije se donositi sud
na osnovu predpostavki.
Činiti neku grešku je grijeh, a, i širiti istu je grijeh. Posebno
se treba truditi i prekrivati moguće greške alima i osoba koje
su uzor ljudima, i ne širiti ih medu ummetom. Jer, mala greška
koja se prenosi od usta do usta, na kraju se počinje predstavljati
kao veliki haram. Na taj način se sjeme vesvese i fitneluka sije u
srcima zbog kojih se mnogi ljudi ne mogu okoristiti od takvih
osoba.
Resulullah, sallallahu ’alejhi ve sellem, je na ovu veoma
osjetljivu temu upozorio na slijedeći način: “Čuvajte se širenja
greške alima! Čekajte da se povrati!”234
e) Kada je nijjet dobar, i kraj (akibet) je dobar
Kada se ide u posjetu (zijaret) jednom muršidu, nekom
dobrom čovjeku ili istinskom alimu, treba se krenuti sa lijepim
nijjetom, otvarajući srce i sa željom da se zadobije njegov hal
i bereket. Svoju pamet i nefs treba ostaviti po strani i radi
Allahovog zadovoljstva, sa edebom, nadom i strahom zijaretiti
ga i vezati se (intisab) za njega. Ne smiju se sa srcem miješati
raznorazni komentari razuma i računi nefsa. Imam Ša’rani,
kuddise sirruhu, kaže: “Čuo sam mog Sejjida Muhammeda
Šinavija, kuddise sirruhu, gdje kaže: ’Jedna od blagodati koje
mi je darovao Uzvišeni Allah jeste, kada god bih išao kod
nekog muršida (ili saliha), vagu mog razuma bacio bih na
jednu stranu, a svoj nefs bih stavio pod njegove noge. Na taj
234 Bejheki, Sunenu Kubra, 10.tom /211.str.; Sujuti, El-Džami’us-Sagir, 1/
No.147.
104
Ljubav prema Allahovim evlijama
način sam se svaki put vratio sa Božanskom pomoći (meded) i
koristi ( faide).”235
Poslušajmo šta kaže Imam Rabbani, kuddise sirruhu, o
ehlullahima: “Ljubav prama ehlullahima (a posebno prema
muršidi kamilima) se treba smatrati jednim od najvećih
nimeta. Ono što se traži od Uzvišenog Hakka jeste ostati
dosljedan u toj ljubavi. Zbog vezanosti za ove velikane, ono što
se postigne u maloj količini treba se prihvatati kao veliko. Jer
ono nije malo.”236
f) Postojanost (istikamet) i bogobojaznost (takva)
onoga koji se slijedi su dovoljni; ne treba se tražiti
keramet.
Za slijeđenje i pokornost jednom muršidi kamilu, njegov
istikamet, takvaluk i njegov život u skladu pohvalnog ahlaka
(ahlaki hamide) kao nasljednika Pejgambera (a.s.), kao i širenje
tog ahlaka se moraju smatrati dovoljnim. Od njega se ne smiju
očekivati nadnaravne (harika) stvari, otkrovenja (kešfovi) i
kerameti, i ne smije se iršad vezati za ovakve stvari. Pokazivanje
mudžize od strane Pejgambera, sallallahu ’alejhi ve sellem, je
bilo uvjet (šart) za dokazivanje njegovog Vjerovjesništva, dok
za velijja nije šart pokazivanje kerameta kako bi dokazao da je
on velijj. Velijj ne donosi nikakvu novu vjeru za koju bi postojala
potreba za dokazivanjem njegovog ovlaštenja ili ispunjenjem
njegove želje. Ono što čini potpuni nasljednik (varis) je ono s
čim smo svi zaduženi; da živi po vjeri (Islamu; o.pr.) na način
kako to Allah zahtijeva i u skladu ahlaka Njegovog Poslanika,
sallallahu ’alejhi ve sellem, te da tu vjeru širi i oživljava. On
govori u ime Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu ’alejhi ve
sellem, i njima poziva. Kada su govor i stanje ovakvog jednog
235 Šaranl, El-Envar, 1/182.
236 Imam Rabbani, Mektubat, 142.pismo.
105
Dr. Dilaver Selvi
čovjeka na istikametu, sumnjati u njegovo stanje je poput
sumnje u vjeri, i to je gore od srčane bolesti i tmine nefsa. Arifi
su ovakvo nešto ocjenili kao veliku bolest.237
Treba dodati i to da je keramet evlija istina (hakk). Keramet
je dar Uzvišenog Hakka Njegovim dobrim (salih) robovima.
Zato zahtijeva zhvalnost (šukr) a ne ponos ( fahr). On se ne smije
smatrati ciljem, nego sredstvom postizanja čvrstog vjerovanja
i ubjeđenja (jekin). Ne može se postići traženjem, a ne daje se
onome ko ga čeka. U osnovi, keramet se ne može tražiti ni od
koga, jer je svakome naređen istikamet.
Nakon uputstva Pejgamberu, sallallahu ’alejhi ve sellem:
“(Miljeniče!) Ti idi pravim putem postojano (sa istikametom),
kao što ti je naređeno!”, slijedi i naredba: “I oni koji s tobom
tevbu čine neka budu postojani (na istikametu).”238
Ajeti kerim: ”A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju,
da Mu iskreno, kao prevovjerni, vjeru ispovjedaju”239 ukazuje
na pravi cilj. Ishod i posljedica istikameta su (riječi Uzvišenog;
o.pr.): ”A Allahovo zadovoljstvo je veće od svega!”240
Prema Sehl ibni Abdullahu Et-Tusteriju, kuddise sirruhu,
(283.h 1896.m), najveći keramet je napustiti nešto od ružnog
ahlaka i zamjeniti ga sa dobrim. 241
Kako su lijepe riječi Ahmeda Taberanija Serahsija, kuddise
sirruhu, koji je rekao: ”Cilj kerameta je povećati ubjeđenje
(jekin) u tevhidu. Onaj ko ne vidi da u Univerzumu jedino
Allaha sve stvara i održava, za njega je isto bilo da vidi nešto
nadnaravno ili obično.”242
Pir Šazilijskog tarikata, Ebul-Hasan Eš-Šazili, kuddise
237 Imam Ša’rani ibid 2/20.
238 Hud, 112.
239 El-Bejjine, 5.
240 Et- Tevbe, 72.
241 Kušejri, Risale, 2/679 .
242 Kušejri, ibid, 2/675.
106
Ljubav prema Allahovim evlijama
sirruhu, (624.h. / 1256.m.) je rekao: “Onome ko trajno želi
keramet i prisiljava sebe na dobra djela kako bi ga postigao,
keramet se ne daje. On se daje onome ko ne vidi nikakve
vrijednosti kod sebe i u svojim djelima, onome koji je stalno
zaokupljen sa muhabbetom Allaha Uzvišenog i gleda Njegovu
dobrotu, i onome koji je izgubio nadu u svoj nefs i svoja dobra
djela. Nema većeg kerameta od imana i slijeđenja sunneta
Allahovog Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem. Onaj kome je
to dato, a on i dalje žudi za još nečim pored toga, takav je, zaista,
lažac u svom pozivu i u onome za šta se prikazuje, njegove riječi
su izmišljotine, ili je grješnik koji nije stekao istinsko znanje.
Njegov primjer je primjer onoga koji je postigao blagodat da
boravi kod sultana, pa, ne zadovoljivši se time želi da služi
životinjama u štali.” 243
Nema razloga da se keramet poriče, kao što nema ni
potrebe niti mogućnosti da se uvijek dokazuje. Kazna za onoga
koji poriče ono što je istina, jeste da bude od njega uskraćen.
U svim djelima Islamskog vjerovanja (akaida) se nailazi na
činjenicu: ”Keramet je istina (hakk),” koja važi za ’keramet’ do
kojeg se dolazi u okvirima istine. One stvari što se mogu pojaviti
kod grješnika ( fasika) i nevjernika(kafira) su od ’istidradža’, i
moraju se držati van ovih okvira.
Kod Uzvišenog Hakka ne postoji ništa što bi bilo
izvanredno (harikul-ade) ili nadnaravno; za Njega je isto jednu
ćeliju podijeliti i mjesec na dva djela prepoloviti.
Što se nas tiče, ono što doživljavamo, vidimo, osjećamo
i što smatramo da je normalno u našem tijelu, u osnovi je sa
svim stanjima i pokretima, svaka stvar pojedinačno jedno čudo
izvanrednosti (harika) i primjer kerameta. U svakoj stvari se
dokazuje prelazak iz nepostojanja u postojanje, iz smrti u život,
a ako se pogleda sa nurom imana, onda se u najmanjoj čestici
i u svim nebeskim tijelima očituju (tedželli) imena (esma)
243 Ša’rani, Tabekatul-Kubra, 2/7.
107
Dr. Dilaver Selvi Ljubav prema Allahovim evlijama

Uzvišenog Hakka. Drugim riječima, nijedno živo ili neživo Literatura:

stvorenje nije vlasnik svog postojanja, njihovo postojanje je
od Allaha Uzvišenog. U osnovi, volja, stvaranje, život i sud su
Njegovi. Nakon što ovo sazna sa jekinom, na robu nije da traži
nova čuda, nego da otvori oči prema postojećim mudrostima i 1. Abdulbaki, Muhammed Fuad,
realnostima, i da robuje Stvoritelju sa ljubavlju i edebom. Onaj “El-Mu’džemul-Mufehres Li Elfazil-Kur’an”, Istanbul, 1984”.
ko ne posjeduje edeb i ljubav prema Bogu, on još nije zakoračio 2. Abdulkadir Isa,
u okvire Ijudskosti (da bude insan; o.pr.), i kada bi vidio sve “Hakaik ani’t - Tasavvuf”, Halep, 1993
mudžize, ništa ne bi shvatio, zato što je njegovo srce mrtvo a 3. Abdurrahman Tahi,
razum opijen. “Išaretler”, Istanbul, 1994,
4. Abdurrezzak, Ebu Bekr b. Hemmam es Sanani,
“el-Musannef’, (1-XI), el-Medžlisu’l Ilmi yayınları.
5. Adžluni, Ismail b. Muhammed,
“Kešfu’l-Hafa”, (I-II), Bejrut,1985.
6. Ahmed, b. Hanbel,
“Musned”, (I-X), Bejrut, 1991.
“Kitabu’z-Zühd”, Bejrut, 1988.
7. Alijju’l-Kari,
“Mirkatu’l-Mefatih”, (I-XI), Bejrut, 1994.
8. Ali el-Muttaki,
“Kenzu’l-Ummal”, (I-XVIII), Bejrut, 1993.
9. Alusi, Šihabuddin Mahmud,
“Ruhu’l-Meani”, (I-XV), Bejrut, 1987.
10. Ankaravi, Ismail,
“Minhadžu’l-Fukara”, trs.
“Nakšu’l-Fusus Šerhi” (Pripremio: Ilhan Kutluer), Istanbul, 1995.
11. Arvasi, Sejjid Sibgatullah,
“Minah”, Istanbul, 1983.
12. Attar, Feriduddin,
“Tezkiretu’l - Evlija”, (Pripremio: Sulejman Uluda), Istanbul, 1991.
13. Ateš, Sulejman,
“Islam Tasavvufu”, Istanbul, 1992.
“Išari Tefsir Okulu”, Ankara, 1994.

108 109
Dr. Dilaver Selvi Ljubav prema Allahovim evlijama

14. Ajni, Muhammed b. Ahmed, 28. Ebu Nuajm, Ahmed b. Abdullah,

“Umdetu’l- Kari”’, (I-XX), Egipat, 1982. “Delailu’n- Nubuvve”, (I-II), Bejrut, 1991.
15. Ajni, Mehmed Ali, “Hiljetu’l-Evlija”, (I-X), Bejrut, 1987.
“Tasavvuf Tarihi”, Istanbul, 1992. 29. Ebu’s-Suud, Muhammed,
16. Azimabadi, Muhammed Šemsu’l - Hakk, “Iršadu Akli’s-Selim”, (I-IX), Bejrut
“Avnu’l - Mabud”, (I-XIV), Bejrut, trs. 30. Ebu Ya’la, Ahmed b. Ali,
17. Beaavi, Ebu Muhammed el-Husein b. Mesud, “Musned”, (I-XVI), Bejrut, 1989.
“Mealimu’t- Tenzil” (I-VIII), Rijad, 1993. 31. Ebu Zehra, Muhammed,
“Šerhu’s - Sunne” (I-XVI), Bejrut, 1983. “Hatemun’n-Nebijjin”, (I-II), Bejrut, 1979.
18. Bejdavi, Abdullah b. Omer b. Muhammed, 32. Elbani, Muhammed Nasiruddin,
“Envaru’t - Tenzil ve Esraru’t - Te’vil” (I-II), Bejrut, 1988. I izdanje “Silsiletu’l-Ehadisi’s-Sahiha”, Bejrut, 1985. IV izdanje
19. Bejhaki, Ahmed b. Husein, “Silsiletu’l-Ehadisi’d-Daife”, Rijad, 1992.
“Kitabu’z-Zuhdu’l-Kebir”, Bejrut, 1987. 33. Elmalili, M. Hamdi jazir,
“Šuabu’l-Iman”, (I-IX), Bejrut, 1990. “Hak Dini Kur’an Dili”, (I-IX)- Istanbul, 1979.
20. Buhari, Muhammed b. Ismail, Sadeleštirme, Azim Dagitim, Istanbul, 1992.
“Sahihu’l- Buhari”, (I-VIII), Bejrut, 1991. 34. Endelusi, Ebu Muhammed Abdullah,
21. Bursevi, Ismail Hakki, “Behčetu’n- Nufus” Muhtasar Buhari šerhi, (I-IV), Bejrut, trs.
“Ruhu’l-Bejan”, (I-X), Bejrut, 1995. 35. Erajdin, Selčuk,
22. Džami, Abdurrahman, “Tasavvuf ve Tarikatlar”, Istanbul, 1994.
“Nefahatu’l-Uns” (Pripremio: Sulejman Uluda-Mustafa Kara), 36. Erbili, Muhamed Emin el-Kurdi,
Istanbul, 1995. “Tenviru’l-Kulub”, Damask, 1991.
“Nakdun’n-Nusus fi Šerhi Nakši’l-Fusus”, Teheran, 1380 h. 37. Ešref-i Rumi,
23. Džili, Abdulkerim, “Muzekkin Nufus”, Istanbul, 1977.
“Insan-i Kamil”, (Prevod: Abdulkadir Akčiček), Istanbul, 1980. 38. Firuzabadi, Muhammed b. Jakub,
24. Džurdžani, eš-Šerif Ali. b. Muhammed, “Kamusu’l-Muhit” (I-IV), Bejrut, 1991.
“et- Ta’rıfat” 39. Gazzali, Muhammed b. Muhammed,
25. Darimi, Abdullah b. Abdurrahman, “Ihjau Ulumi’d-Din”, (I-VI), Bejrut, 1992.
“Sunenu’d - Darimi”, (I-II), Bejrut, 1987. “el-Munkizu mine’d-Dalal” Kahire, trs., Abdulhalim Mahmud akdim
26. Dejlemi, Šehredar b. Šurije, ve tahkikijle.
“Firdevsu’l-Ahbar”, (I-V), Bejrut, 1987. 40. el-Gurab, Mahmud,
27. Ebu Davud, Sulejman b. el-Eš’as es-Sidžistani, “Rahmetun Mine’r-Rahman fi Tefsiri ve Išarati’l-Kur’an”, (I-IV),
“Kitabu’z-Zuhd”, Kairo, 1992. Damask, 1989.
“Sunenu Ebi Davud”, (I-II), Bejrut, 1988. “Šerhu Fususi’l-Hikem”, Damask, 1985.

110 111
Dr. Dilaver Selvi Ljubav prema Allahovim evlijama

41. Hakim, Muhammed b. Abdullah, 56. Ibnu Adžibe, Ahmed b. Muhammed,

“el-Mustedrek”, (I-IV), Bejrut, 1992. “Ikazu’l-Himem fi Šerhi’l-Hikem”, Bejrut
42. Hakim et-Tirmizi, Muhammed, “Ikazu’l-Himem fi Šerhi’l-Hikem” Kairo, 1985.
“Kitabu Hatmi’l-Evlija”, Bejrut, 1965 (Osman Ismail Jahja’nin tahkikijle). 57. Ibnu Arabi, Ebu Bekr Abdullah,
“Kitabu Sireti’l-Evlija”, Bejrut, 1992. ”Ahkamu’l- Kur’an”, (I-IV) Bejrut, 1967.
“Nevadiru’l Usul”, (I-II), Bejrut, 1992. 58. Ibnu Arabi, Muhjiddin,
43. el-Hallal, el-Hasen, “El-Futuhatu’l-Mekkijje” (I-IV), Bejrut
“Keramatu’l-Evlija”, Damask, 1992. “Fususu’l-Hikem” (Ebu’l-A’la Afifi’nin ta’lik ve tahkikijle), Bejrut, 1980.
44. Hani, Muhammed Abdullah, “Tefsiru’l-Kur’ani’l-Kerim”, (I-II), Bejrut, 1981. II izdanje
“el-Behčetu’s-Senijje”, (Prevod: Adab), Istanbul. 1980. 59. Ibnu Arrak, Ali b. Muhammed,
45. Hatib, Ebu Bekir Ahmed b. Ali, “Tezihu’š-Šeriati’l-Merfua”, (I-II), Bejrut, 1981. II izdanje
“Tarihu Bagdad”, (I-XIX), Bejrut 60. Ibnu Atijje, Ebu Muhammed Abdulhakk,
46. Herevi, Abdullah b. Muhammed el-Ensari, “el-Muharraru’l-Veciz fi Tefsiri’l-Kitabi’l- Aziz”, (I-V+Fihrist), Bejrut, 1993.
“Menazilu’s-Sairin”, Kairo, 1966. 61. Ibnu Ebi’d-Dunja, Ebu Bekr Abdullah,
47. Herevi, Husein el-Vaiz, “Kitabu’l-Evlija”, Kairo
“Rašahatu Ajni’l-Hajat”, Daru Sadir, 62. Ibnu’l-Dževzi, Ebu’l- Feredž Abdurrahman,
48. Hejsemi, Nuriddin Ali b. Ebi Bekr, “Zadu’l-Mesir fi Ilmi’t- Tefsir”, (I-IX), Bejrut, 1987.
“Medžmau’z-Zevaid”, (I-X), Bejrut, 1982. 63. Ibnu Hadžer, Ahmed b. Ali el-Askalani,
49. Hejtemi, Ahmed Šihabuddin b. Hadžer, “Fethu’l-Bari” (I-XV), Bejrut, 1993.
“el-Fetava’l-Hadisijje”, Egipat, 1989. “el-Metalibu’l-Alijje”, (I-IV), Mekka-i-Mukerrema
50. Hudžviri, Ali b. Osman Džullabi, 64. Ibnu’l-Imad, Abdulhajj b. Ahmed,
“Kešfu’l- Mahdžub”, Kairo, 1974. “Šezeratu’z-Zeheb fi Ahbari men Zeheb” (I-X), Bejrut, 1986. I izdanje
“Kešfu’l- Mahdžub terdžumesi”, (Pripremio: S. Uludag), Istanbul, 1992. 65. Ibnu Kajjim, Muhammed b. Ebu Bekr,
51. Humejdi, Abdullah b. Zubejr, “Medaridžu’s-Salikin”. (I-III), Bejrut, 1988.
“el-Musned”, (I-II), Bejrut, 1998. “Zadu’l- Mead”, (I-VI), Bejrut, 1994.
52. Husejni, Abdulhakim, 66. Ibnu Kesir, Ebu’l-Fida Ismail
“Sohbetler”, Istanbul, 1987. “el-Bidaje ve’n-Nihaje”, (I-XIV), Bejrut
53. Ibnu Abdisselam, Izzuddin, “Tefsiru Kur’ani’l-Azim”, (I-VIII), Kairo
“Kavaidu’l-Ahkam fi Mesalihi’l-Enam”, (I-II), Bejrut, 1990. 67. Ibnu Madže, Muhammed b. Jezid,
54. Ibnu Abdulberr, Ebu Omer Jusuf, “Sunenu ibni Madže”, (I-II), Bejrut
“Džamiu Bejani’l-Ilm”, Bejrut 68. Ibnu Mubarek, Abdullah,
55. Ibnu Abidin, Muhammed Emin, “Kitabu’z-Zuhd”, Bejrut
“Medžmuatu Resailu Ibni Abidin”, (I-II), Alemu’l-Kutub. 69. Ibnu Mulakkin, Omer b. Ali,
“Tabakatu’l-Evlija”, Bejrut, 1986. II izdanje

112 113
Dr. Dilaver Selvi Ljubav prema Allahovim evlijama

70. Ibnu Redžeb, Abdurrahman b. Šihabuddin, 85. Mahmud el-Gurab,

“Džamiu’l-Ulum ve’l-Hikem”, (I-II), Bejrut, 1993. I izdanje “Rahmetun Minerrahman”, (I-IV), Damask, 1989.
71. Ibnu Sa’d, 86. el-Makdisi, Ibnu’l-Kajsarani,
“Tabakatu’l- Kubra”, (I-VIII), Bejrut “Safvetu’t - Tasavvuf”, Bejrut, 1995. I izdanje
72. Imam Rabbani, Ahmed Serhendi, 87. Maverdi, Ali b. Muhamed,
“Mektubat”, (I-II), Istanbul “en-Nuketu ve’l-Ujun”, (I-VI), Bejrut, 1992.
“Mektubat Terdžumesi” (Prevod: Abdulkadir Akčiček), Istanbul, 1977. 88. el-Mekki, Ebu Talib,
73. Islamska enciklopedija, “Ilmu’l-Kulub”, (Abdulkadir Ahmed Atatahkikiyle), Kairo
Türkiye Diyanet Vakfı Yay. “Kutu’l-Kulub”, (I-II), Daru Sadir
74. Kad-i Ijaz, Ebu’l-Fadl, 89. Mevlana, Dželaluddin,
“eš-Šifa”, (I-II), Bejrut, 1988. “Mesnevi ve šerhi”, (Pripremio: Abdülbaki Gölpinarli), Istanbul, 1985.
75. Kandehlevi, Muhammed Jusuf, “Šerh-i Mesnevi” (Şarih: Tahiru’l-Mevlevi), Istanbul, 1971.
“Hajatu’s-Sahabe”, (I-III), Bejrut 90. Mevlana Halid,
76. Kara, Mustafa, “Medžd-i Talid” (Pripremio: Yakub Čiček), Istanbul. 1987.
“Tasavuf ve Tarikatlar Tarihi”, Istanbul. 1990. Dergah yay. 91. Mubarekpuri, Ebu’l-Ula Muhammed,
77. Kasimi, Džemaluddin, “Tuhfetu’l-Ahvezi bi Šerhi Džamii’t-Tirmizi”, (I-X), Bejrut, 1990. I izdanje
“Mehasinu’t- Te’vil”, (I-XV), (Muhammed Fuad Abdulbaki’nin tashih, 92. Muhammed Alevi,
tahrić ve ta’likiyle) “Mefahim Jedžibu en Tusahhah”, Mekka, 1987.
78. Kastallani, Šihabuddin Ahmed b. Muhammed, 93. Muhasibi, el-Haris b. Esed,
“Iršadu’s-Sari”, (I-XV), Bejrut, 1996. “er-Riaje li Hukukillah”, (Abdulkadir Ahmet Ata tahkikiyle), Bejrut
79. Kašani, Abdurrezzak, 94. Munavi, Muhammed Abdurrauf,
“Istılahatu’s-Sufiyye”, Kairo, 1992. “Fejzu’l- Kadir”, (I-VI), Bejrut, 1972.
“Šerhu Menazili’s-Sairin”, Kum, 1413. h. “el-Kevakibu’d-Durrijje”, (I-IV), el-Mektebetu’l-Ezherijje
80. el-Kediri, Dehlan, 95. Munziri, Abdulazim,
“Siradžu’t- Talibin Šerhu Ala Minhadži’l-Abidin”, (I-II), Daru’l-Fikr “et-Tergib ve’t- Terhib”, (I-IV), Bejrut, 1986.
81. Keklik, Nihat, 96. Muslim, b. el Hadždžadž,
“Muhjiddin b. Arabi”, Kültür Bakanlığı, Ankara, 1990. “Sahihu Muslim”, (I-V), Bejrut, 1983.
82. Konuk, Ahmed Avni, 97. Nedvi, Abdulbari,
“Fususu’l-Hikem Terdžume ve Šerhi”, (I-IV), Istanbul, 1987. “et-Tasavvufu ve’l-Hajat”, Damask, 1963.
83. Kurtubi, Muhammed b. Ahmed, “Tasavvuf ve Tarikatin Jenilenmesi”, (Prevod: Jusuf Erturul), Konja,
“el-Džami’ li Ahkami’l- Kuran”, (I-XX), Bejrut, 1985. 1992.
84. Kušejri, Abdulkerim, 98. Nedvi, Ebu’l- Hasen Ali,
“er-Risale”, (I-II), Kairo “Gerček Tasavvuf”, (Prevod: Ismet Ersoz), Konja, 1992.
“Letaifu’i-išarat”, (I-III), el-Hej’etu’l-Misrijje, 1981. “Islam Onderleri Tarihi”, (Prevod: Jusuf Karadža), Istanbul, 1992.

114 115
Dr. Dilaver Selvi Ljubav prema Allahovim evlijama

99. Nehdživani, Nimetullah b. Mahmud,
“el-Fevatihu’l-Ilahijje ve’l-Mefatihu’l-Gajbijje” (I-II), el-Matbaatu’l-
Osmani, 1325. h.
100. Nesai, Ahmed b. Šuajb,
“Sunenü’n-Nesai”, Bejrut, 1992.
101. Nesefi, Abdullah b. Ahmed,
“Tefsiru’n-Nesefi”(I-III), Bejrut, 1989, I izdanje
102. Nevevi, Muhjiddin Ebu Zekerijja,
“Sahih-i Muslim Šerhi”, (I-XVIII), Bejrut
“Bustanu’l-Arifin”, Bejrut, 1994.
103. Nisaburi, Nizamuddin el-Hasen b. Muhammed,
“Garaibu’l-Kuran ve Regaibu’l-Furkan” (I-XXX), Egipat, 1962.
104. Razi, Fahruddin,
“Mefatihu’l-Gajb”, (1- XXXII), Bejrut,1990.
105. Said Havva,
“Terbijjetune’r-Ruhijje”, Bejrut, 1979. (Ruh Terbijemiz. Prevod:
Ibrahim Sarmiš-M Said Šimšek), Istanbul, 1986.
106. Said Nursi,
“Mektubat”, Istanbul, 1979.
107. Sehavi,
“el-Mekasidu’l-Hasene”, Bejrut, 1985.
108. Selvi, Dilaver,
“Islamda Velajet ve Keramet”, Istanbul, 1990.
“Kur’an ve Sunnet Išiginda Rabita ve Tevessul”, (Hejet), Istanbul, 1994.
109. Semarkandi, Ebu’l-lejs Nabr b. Muhammed,
“Bahru’l-Ulum”, (I-III), Bejrut, 1993.
110. Sujuti, Abdurrahman Dželaluddin,
“el-Džamiu’s-Sagir”, (I-II), Bejrut, 1981.
“ed-Durru’l- Mensur”, (I-VIII), Bejrut, 1993.
“el-Havi li’l-Fetava”, (I-II), Bejrut
111. Subki, Abdulvehhab b. Ali el-Kafi,
“Tabakatu’š-Šafijje”, (I-X+Fihrist), 1992. II izdanje
112. Suhreverdi, Omer b. Muhammed,
“Avarifu’l-Mearif”, Bejrut, 1983.
“Gerček Tasavvuf”, (Prevod: Dilaver Selvi), Istanbul, 1995. II izdanje
113. Sulemi, Ebu Abdurrahman,
“Tabakatu’s-Sufijje”, Halep, 1986.
114. Ša’rani, Abdulvehhab b. Ahmed,
“el-Envaru’l- Kudsijje”, Bejrut, 1988.
“levakihu’l-Envari’l-Kudsijje”, Halep, 1993.
“Tabakatu’l-Kubra”, (I-II), Bejrut
115. Šalibi, Ibrahim b. Musa,
“el-I’tisam”, (I-II), Bejrut, 1986.
116. Tabarani, Sulejman b. Ahmed,
“el-Mu’džemu’l- Kebir”, (I-XX), Bejrut
“el-Mu’džemu’l-Vasit”, (I-XI), Rijad, 1995.
“el-Mu’džemu’s-Sagir”, Bejrut
117. Taberi, Muhammed b. Džerir,
“Džamiu’l-Bejan an Te’vili Aji’l-Kur’an”, (I-XV), Bejrut, 1988.
118. Tebrizi, Muhammed b. Abdullah,
“Miškatu’l- Mesabih”, (I-III), Bejrut, 1991.
119. Tanevi, Ešref Ali,
Hadislerle Tasavvuf, (Pripremio: H. Zaferullah Davudi-Ahmed
Yildirim), Istanbul, 1995.
120. et- Tehanevi, Muhammed A’lab. Ali,
“Keššafu Istllatl’l-Funun”, Bejrut, Daru Sadir.
121. Tirmizi, Ebu Isa Muhamed,
“Sunen”, (I-V), Bejrut
122. Uludag, Sulejman,
“Tasavvuf Terimleri Sozlugu”, Istanbul, 1991.
123. Vahidi, Ebu’l-Hasen Ali B. Ahmed,
“el-Vasit fi Tefsiri’l-Kur’ani’l-Medžid”, (I-IV), Bejrut, 1994. I izdanje
124. Zebidi, Muhammed b. Muhammed.
“Ithafu’s-Sadeti’l-Muttakin”, (I-XIV), Bejrut, 1989.
125. Zehebi, Muhammed b. Ahmed,
“Tezkiratu’l-Huffaz”, (1-IV+Zejl), Bejrut.
126. Zemahšeri, Mahmud b. Omer,
“Keššaf an-Hakaiki’t- Tenzil”, Bejrut

116 117
 Ljubav prema Allahovim evlijama

Sadržaj

Riječ murida - sufije 7

Recenzija 11

Predgovor 13

Mjera u ljubavi prema evlijama 15

I Kako ćemo prepoznati

Allahovog velijju? 19

II Kojim mjerilima i kako

ćemo vrijednovati
Allahove prijatelje (evlije)? 25

1. Evlije su Božansko (Rabbanijsko) ogledalo,

onaj ko ih ne posmatra pogledom ljubavi
(muhabbet) i pouke (ibret), ne može se okoristiti
od njih niti može postići mudrost (hikmet) 28

2. Voljeti evlije i ukazivati im poštovanje je

nužan uslov bogobojaznosti (takva) 40

3. Evlije su predstavnici Allahovog jedinstva

(tevhid), izvlače robove iz mnogoboštva (širk)
i podstiču ih na pravo vjerovanje (jekin) 47

4. Uputa (hidajet) i upućivanje (iršad) se

ostvaruju sa Allahovom dozvolom i
pomoći, dok su muršidi posrednici (vesila) 55

119
Dr. Dilaver Selvi Ljubav prema Allahovim evlijama

5. Ljubav prema evlijama se očituje kroz f) Postojanost (istikamet) i bogobojaznost

pokornost (itat) i lijepo vladanje (edeb) 59 (takva) onoga koji se slijedi su dovoljni;
ne treba se tražiti keramet. 105
6. Evlije posjeduju različite
stepene (deredže) 64 Literatura 109

7. Evlije su ljudska bića koja imaju Sadržaj 119

ljudska stanja i iskušenja 78

8. Insani kamil je blagoslovljen

(mubarek) kao Kaba 86

9. Potpuni (kamil) mu’mini su vrijedni kao

meleki, i od mnogih njih su čak i vrijedniji 89

10. Evlija nije bezgriješan (ma’sum) kao

vjerovjesnik, ali je sačuvan Božanskom
zaštitom (himaje) od ružnih svojstava 92

11. Nekoliko važnih napomena 98

a) Prvo moramo pogledati sebe 98

b) Muhabbet je istina (hakk) a pristrasnost

u ljubavi (te’assub) je zabranjena 100

c) Pokornost bez pogovora muršidi

kamilu i mukemmilu je dozvoljena 102

d) Kritikovati arife bez provjere

vijesti o njima je opasno 103

e) Kada je nijjet dobar, i kraj (akibet) je dobar 104

120 121