TRAG 75 biblioteka kriminalistikih romana

TAJNA SOBE 7. I u ovom je Martinovu romanu stvorena poprilina galerija likova: siromana brbljava penzionerka, ueni doktor knjievnosti kojega bezono vara ena, seoska djevojka koja pomae u hoteliu; bogatun o kojem se brinu dvije dostojanstvene tetke, mjesni andar i mjesni lijenik (osobito plastina i simpatina figura), i dakako inspektor Klipp, koji dolazi na godinji odmor na malom otoku u Sjevernom moru i smilja kako da se priblii simpatinoj djevojci koja uva djecu doktora knjievnosti i njegove ene ljepotice koja otvoreno oijuka s mladim ljepotanom... Sve je to plastino oslikano na pozadini to je prua otok, turistiko mjestance u kojem se ljudi odmaraju, ali takoer i izlau tuoj radoznalosti (Odlomak iz recenzije)

Osamdeset metara iroki gat pruio se oko etiri stotine metara iz kopna u more. Uz lijevu stranu gata stoje usidreni, kao snijeg bijeli brodovi koji prevoze na otok ivene namirnice, alkoholna pia, zabavne orkestre, turiste i osoblje koje u toku sezone radi na otoku. Desno od gata ljuljaju se mali jedrenjaci na kojima su vlasnici matovito ispisali neobine nazive, uglavnom imena iz starije povijesti. Na samom gatu stoji mala kua od crvene opeke u kojoj je smjetena luka kapetanija, a na njezinoj junoj strani postavljeni su kiosci u kojima se mogu kupiti razglednice, bomboni i papirnati rupii. Du cijeloga gata iri se miris mora, mulja, katrana i uljnih boja. *** Odvezao sam auto u garau, platio unaprijed polovicu najamnine za etiri tjedna, a zatim ponio prtljagu do broda kojim u se prevesti na otok Langeney. Brod je bio jo gotovo sasvim prazan. Jedan je radnik smjetao kante s mlijekom, a na prednjem dijelu broda dvojica su u sjeni dimnjaka pila pivo iz boca i na moj pozdrav odgovorila su mi samo kimnuvi glavom. Dovukao sam jednu lealjku na sunano i od vjetra zaklonjeno mjesto te se udobno smjestio. Vie od jednog sata morali smo ekati da brod krene na svoju trosatnu plovidbu do otoka. Bio sam radoznao kakav je otok, kakav je hotel u kojem sam rezervirao smjetaj, kakva e biti etiri naredna tjedna dopusta. Bio mi je potreban potpun odmor i namjeravao sam ga provesti u spavanju, ljenarenju i itanju lakog tiva. vrsto sam odluio da u izbjegavati bilo kakva uzbuenja. Ako bi se ipak ukazalo kakvo uzbuenje, i to ono na dvije noge, dugokoso i dobro graeno, bio sam spreman djelomino odustati od takve odluke. Nikada se ne moe predvidjeti ba sve. Osim toga, znam da ljudi zbog svojih krutih principa gube simpatije, a to nisam elio.

Leao sam na palubi, razmiljao to me sve oekuje i veselio sam se neizvjesnosti. Da sam mogao naslutiti to me zaista oekuje, sigurno bi raspoloenje bilo manje. Osim poznanstva sa Usehi, ostala iznenaenja bila su zaista neugodna. Tko zna to se iza brda valja esto je govorila moja baka. *** Petog dana dopusta sjedio sam ujutro na verandi hotela Dunenfrieden u kojem sam ve prije rezervirao sobu i razgovarao o vjetini bacanja noeva. Tada jo nita nisam znao o ubojstvu koje se dogodilo na drugom katu hotela. Samo tri osobe znale su ve toga jutra da je gore leao mrtvac kojemu je veliki kuhinjski no bio duboko zarinut u srce. Ali to troje nije se niim odavalo. Kako se ljudi znadu prikrivati kad im gori pod petama. *** Kada sam drugog jutra nakon dolaska u Langeney uao u kupalini park, orkestar je upravo zavrio prvi dio koncerta. Glazbenici su odloili glazbala, stajali u sjeni gustog grmlja jorgovana i odmarali se. U svojim crnim odijelima izgledali su kao vrane na rubu zasijanog polja. Prema dogovoru, drugi dio koncerta trebalo je da pone vrlo brzo, pa sam razmiljao da li bih strpljivo sasluao koncert do kraja ili krenuo u etnju gradom. Lijenost je prevagnula, odgodio sam traenje nekog zgodnog lokala koji bi mi bio utoite u trenucima dosade ili bijega od dosadnih gostiju u mojem hotelu, pa sam sjeo na klupu na kojoj je ve sjedila neka starija ena i marljivo vakala ljute bombone. Klupa je bila smjetena na rubu etalita, izvan dometa jakih zvukova iz koncertne koljke. Izmeu etalita i klupa rasli su niski i gusti rododendroni, pa se nisu mogle vidjeti noge etaa. Nakon duljeg promatranja izgledalo je kao da ljudi stoje na pominoj vrpci koja ih vozi u krugu oko koncertne koljke. Prizor mi je bio smijean.

Glazbenici su ponovo sjeli na svoja mjesta. Dugokosi, mravi dirigent udario je lagano po svom stalku. Violinisti podigoe violine, trubai prinesoe ustima fagote i flaute i drugi dio koncerta je poeo. Nakon prvog komada ree mi moja susjeda na klupi: I vi stanujete u hotelu Dunefrieden, zar ne? Bio sam prilino iznenaen pitanjem ove postarije, punane ene. Imala je neugodan, piskutljiv glas kao sa starih gramofonskih ploa. Govorila je saskim narjejem, a brzina kojom je izgovarala rijei bila je zapanjujua. Da ipak sam joj odgovorio i pri tome malo podigao eir te se naklonio kao to sam to uinio i kada sam prilazio klupi. I ja stanujem ondje objasni mi ona. Pogledao sam je, nasmijeio se koliko je to zahtijevala uljudnost i tek tada sam zamijetio njezino smijeno lice prekriveno utom koom, dok je oko oiju koa bila ak maslinasto zelena. Imala je male crne oi, a usta velika, drhtava i neobina oblika. Na golemim grudima blistala se crvena staklena ogrlica, a na lijevoj ruci veliki briljantni prsten. ena dohvati kutiju koja je bila pokraj nje na klupi i prui je meni: Izvolite gospodine Klipp ree ona kuajte! Moje zvanje o tome e biti poslije govora ne doputa mi da se brzo zbunim, ali sada sam bio zaista toliko zbunjen da sam odmah posegnuo za ponuenim ljutim bonbonom, stavio ga u usta i vrlo ljubazno zahvalio. Okus i miris ljutih bombona nikad nisam podnosio. ena je iskoristila moju zbunjenost i nastavila: Da, znam nasmijei se ona vi ste stigli sino! Iz Hamburga. Zovete se Klipp i po zanimanju ste uitelj! Zabavljalo ju je moje uenje. ovjek mora biti dobro upuen mrmljala je dalje. Nisam je odmah dobro razumio i trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim to je eljela rei. Stalno se smjekala i lagano mi prijetila kaiprstom, tko zna zbog ega. Vi ste uitelj, zar ne?

 Da, struni uitelj odgovorih joj brzo i pri tome sam zamalo drugi put pruio ruku u ponuenu kutiju. Svojom bunom svirkom orkestar mi je pomogao da malo predahnem, ali samo na asak: violine su opet tiho zacviljele, a flaute se jedva ule. Kao da je nasluivala moje neizreene kletve, ena lagano prui ruku s blistavim prstenom na moju podlakticu. Moj je mu takoer bio uitelj ree ona. Umro je prije pet godina. Slabo srce. Lijenici su lijeili eludac. Ah, ti lijenici, znamo kakvi su! Ona napui ljubiastu donju usnicu i teko uzdahne. U jednom trenutku ona odbaci svoje sumnje o lijenikim sposobnostima i svoju panju usmjeri drugamo. Nervozno me lupne po ruci i oima me upozori na etalite. Poznajete li one tamo? prosike. Koga, molim? upitah radoznalo, pokuavajui slijediti njezin pogled. One dvije ene u utom! Ugledao sam dvije starije ene u jednakim utim kostimima kako, uhvativi se pod ruku, eu iza rododendrona. Bile su suta protivnost mojoj debeloj susjedi i djelovale su vrlo fino i povueno. Obadvije su imale sijedu, lijepo dotjeranu kosu, a kretnje su im bile nenametljive. To su sestre Brocksiepen objasni mi susjeda u povjerenju: iskoristila je opet stanku orkestra i govorila vrlo brzo. Lijeva je Agathe i ne zove se Brocksiepen, jer je udovica, ali obadvije se predstavljaju samo pod tim prezimenom. Agathe je starija iako se to jedva zamjeuje. Razlika je samo dvije godine. U toj dobi, mislim oko ezdeset, to ne utjee mnogo na izgled. Ona druga, desno, nije udata. Doputa da je oslovljavaju sa gospoica, Ha, to je stvar ukusa. S njima je i njihov neak, trenutak samo, ne, ne vidim ga. Sigurno je negdje u blizini, uvijek prisustvuje prijepodnevnim koncertima. Ima tek dvadeset godina, vrlo je lijep, studira u Bonnu i vrlo je imuan. Ove ene ili, bolje, njegove tetke, starateljice su mu. Otac mu je umro prije tri godine, vrlo brzo nakon smrti svoje ene. To je bio potresan

dogaaj! Da! U prvo se vrijeme sumnjalo da je rtva zloina, ali onda je policija ustanovila da je rije o samoubojstvu. Dok je sve to priala svojim drhtavim usnama, njezine male oi nemirno su mirkale i zadovoljno svjetlucale. Sjetio sam se sluaja Brocksiepen koji je u ono vrijeme pobudio panju javnosti. Brocksiepen mislim da se zvao Alexander, ah, svejedno naen je mrtav sa zabodenim noem u srce. Ostavio je sina kojem je tada bilo sedamnaest godina, gomilu novaca i jedno pismo koje je jasno upuivalo na samoubojstvo. Na satovima obuke prikazivali smo ak dijapozitive u kojima je bilo rekonstruirano to neobino samoubojstvo. Uz to moram rei da sam uitelj na policijskoj koli u Hamburgu i poduavam budue kriminaliste. Moja je specijalnost pronalaenje sigurnih tragova i nain ispitivanja. U privatnom ivotu predstavljam se redovito kao struni uitelj, a ne kao vii kriminalistiki komesar. Ovaj je naziv dugaak, a uz to vas nakon upoznavanja svi gledaju kao bijelu vranu. Ljudi polude od radosti i ispituju u beskonanost. Dakle, to su sestre Brocksiepen. Nisu me zanimale koliko ni pet para, a pogotovu ne sada dok sam pokuavao predano sluati glazbu i bio prisiljen pokloniti bar malo panje ovoj brbljavoj susjedi iz ijih se usta osjeao nepodnoljivi miris ljutih bombona. Kad bih samo mogao popiti jedno pivo da iz usta uklonim taj odvratan okus. Ali nije bilo izgleda. Morao sam se zadovoljiti glazbom. U jednom trenutku, ba kada je nastupila eksplozija trubakih glazbala, naglo i snano me gurne moja sugovornica i migom mi pokae na prolaznika iza rododendrona. Ljubazno sam joj kimnuo, ali ona shvati da nisam vidio ono na to me je bila upozorila. Zbog toga mi se sasvim priblii, uhvati me za rame, pri emu sam na desnoj ruci osjetio pritisak njezinih golemih grudi. Glasno mi ree na uho da je mladi o kojem smo upravo govorili onaj tamo uz plavuu u zelenoj haljini. Da, da, to je mladi Brocksiepen.

Izgledao je stariji od dvadeset godina. ak sam ocijenio da mu je trideset. Bio je zaista lijep, irokih ramena, opaljen od sunca, leernih kretnji, a koraao je uz plavuu sigurnim korakom. Nikada nisam bio oduevljen vrlo lijepim mukarcima i rado sam prihvaao razna miljenja o njima: da su loi ljubavnici, dosadni muevi, nepopravljivi egoisti i tako dalje. Nisam sasvim siguran da ta moja nesklonost ne proistjee iz zavisti ili iz osjeaja manje vrijednosti. Jer, to se tie moje ljepote, nisam naroito obdaren od prirode. Tjei me ipak to to su mi neke ene rekle da vie vole zanimljive nego lijepe mukarce. Jedna mi je rekla da sam zanimljiv. Ovaj mladi, Harald Brocksiepen, zaista je lijepo izgledao, a po pogledima koje mu je upuivala njegova partnerica zakljuio sam da i ona dijeli moje miljenje. To je bila vrlo uoljiva ena od tridesetak godina. Imala je draesnu glavu s kratko oianom kosom. Svijetlozelena haljina naglaono je isticala njezine tjelesne drai. Uspio sam osloboditi ruku ispod tereta koji me je pritiskao i pomaknuo sam se za nekoliko centimetara. Orkestar je sada svirao valcer i moja se susjeda poela lagano njihati gornjim dijelom tijela. Valcer je ipak nije previe zaokupio, jer je nastavila izvjetaj o drugim prolaznicima na etalitu. Osnovni podaci bili su imena, vaniji datumi, opis karaktera svakoga pojedinca. Tako sam doznao da se plavua uz Haralda Brocksiepena zove Eisenreich, da je iz Munstera. Njezinog supruga opisala je posebno: Vrlo ljubazan, tih ovjek. Doktor Eisenreich hodao je deset koraka iza svoje ene, mrav, mrzovoljna izgleda. S dugom, crnom kosom izgledao je vie kao maioniar nego kao docent knjievnosti. Doznao sam da je supruga Eisenreicha po svojim roditeljima bila vrlo bogata. Uz njih je trkaralo njihovo dvoje djece, koja me nisu zanimala, ali je zato svu moju panju privukla odgojiteljica koja je takoer pripadala tom krugu: draesno mlado stvorenje, mnogo zgodnije od svoje poslodavke. Odjednom izmeu partije solozvukova harfe i bunog svretka orkestra moja se obavjetajka sjetila da se treba predstaviti.

 Wulze! ree ona bez posebnog uvoda, malo se nakloni i prui mi ruku. Sada sam znao i to. Neobino mi je drago rekao sam brzo. Ustao sam, stisnuo pruenu ruku, skinuo eir i naglo se udaljio. Da sam ostao, bih jo uo i ime. Moda je Emmy, iako nema izgled galeba. Imena najee ljudima ne odgovaraju. Ja se zovem Leo. *** Siguran nagon vodio me je iza ugla velike kupaline zgradu u jednu malu ulicu. Tu sam spazio natpis Veliki vr. Da bih se malo oporavio, bilo mi je potrebno dva puta po pola litre piva, tri izvrsne rakije i tri etvrt sata tiine. Gostionica je bila vrlo ugodna i nije bilo mnogo ljudi. Na stolu su leale male novine Kupalini vjesnik, koje su svakoga dana izvjetavale o broju i imenima prijavljenih gostiju, pa sam naiao i na osobe o kojima sam ve detaljno bio upuen. Izmeu deset osoba, stanovnika hotela Dunenfrieden, proitao sam i ime Ursula Marckhoff iz Munstera. Odmah sam zakljuio da je rije o draesnoj mladoj odgojiteljici kod obitelji doktora Eisenreicha. Dok sam razmiljao o njezinom privlanom izgledu, pomislih i na noge koje nisam mogao u parku vidjeti od gustih rododendrona. Je li i taj detalj bio tako zgodan? Ali, Leo rekoh sebi prijekorno i prestadoh razmiljati o nogama Ursule Marckhoff.

Na ruak sam stigao prekasno i stol koji sam dan prije izabrao, ve je bio zauzet. Sada sam mogao vidjeti jedino lijevu Ursulinu ruku. Bila je tamna, od sunca opaljena, a potakla me na razmiljanje o nastavku te lijepe ruke prema srcu. Ruak je trajao pola sata i s kolaem od jabuka bila su prekinuta moja razmiljanja. Toga dana i u toku slijedeeg dana nije se dogodilo ba nita. Bio sam zaista umoran od proteklih jedanaest mjeseci napornog rada, za koje sam se vrijeme uglavnom susretao s ljudima koji su bili zloinci ili sudionici nekog zloina. Od dvadeset etiri sata gotovo dvadeset sati sam prespavao, za vrijeme pet obroka u blagovaonici promatrao lijepu Ursulinu ruku i tako sam tratio vrijeme. Uspjelo mi je da uz mali smijeak izbjegnem ponovan izravan susret sa enom po imenu Wulze, ali mi nije uspjelo za to kratko vrijeme upoznati Ursulu. Je li slobodno? upitao sam, pribliivi se klupi na kojoj je sjedio mukarac s velikim slamnatim eirom. Kad mi je kimnuo u znak odobravanja, zahvalio sam i sjeo do njega. Do sada sam provodio vrijeme svoga dopusta u krevetu, malo za stolom u hotelu, rjee u gostionici Veliki vr i ponekad na klupama pokraj etalita. Jo se nisam bio okupao. Smatrao sam da u i za sport jo imati dovoljno vremena. Sada sam izabrao klupu pokraj etalita na obali. Bilo je sunano i puhao je lagani istono vjetri. Poloio sam knjigu na klupu izmeu sebe i ovjeka pod slamnatim eirom. Knjiga je bila od Dickensa, jedna od onih koje se mogu itati jedino na dopustu ili poslije gripe, u krevetu. ovjek se sagne i proita naslov knjige, zatim podigne glavu i pogleda me. Bio je to doktor Eisenreich. Nisam ga odmah prepoznao ispod velikog oboda eira. Volite li Dickensa? upita on dubokim i poneto promuklim glasom.

 Da, kad imam vremena, rado ga itam odgovorih. U svom diplomskom radu obradio sam temu Dickens i roenje socijalistike literature ree, malo uuti, a zatim opet nastavi: Oprostite, ne bih htio dosaivati. Ni najmanje prekinuo sam ga. Eisenreich! on se predstavi. Klipp! uzvratih mu. Raduje me! Uostalom, stanujemo pod istim krovom. Oh! ree iznenaeno. Nisam vas jo ... Ne, niste me mogli vidjeti opet sam ga prekinuo to vam vjerujem. Sjedim u jednom kutu blagovaonice, a vrlo sam kratko vrijeme ovdje, pa i to sam uglavnom prospavao. Nastao je tajac. Posegnuo sam za cigaretama, to uvijek spaava situaciju kada se nema to rei. Ponudio sam i njemu. Imao je vrlo tanke drhtave ruke. Vjetar je ugasio dvije ibice i tek kad smo se sasvim pribliili, mogli smo u zavjetrini njegova velikog eira upaliti cigarete. Uvijek se radujem kad vidim da netko ita Dickensa ree on. To je danas rijetkost. Moji ga studenti itaju samo zato to je to obaveza. Inae ... slegne ramenima. Da odgovorih ovo dananje vrijeme ... Nisam bio naroito oduevljen razgovorom. Prolazilo je toliko zgodnih ena, a pedeset metara dalje spazio sam Ursulu kako se lopta u vodi s dvoje djece. Uinilo mi se da ni moj doktor nije bio u tom trenutku previe zainteresiran tom temom. Nervozno je povlaio dimove i stalno pogledavao na plau. I kad bi mi se na asak okrenuo, njegov se pogled opet brzo vraao prema moru, gdje je postojalo neto to ga je vjerojatno uznemiravalo. Pogled mu je bio neobino hladan. Tek kada sam otkrio to privlai njegove zabrinute poglede, poslalo mi je jasno da ga u ovom trenutku ni najmanje ne zanimaju ni Dickens ni knjievnost ni sav svijet. Ispod jednog arenog suncobrana sjedila je njegova ena u kupaem kostimu za koji je utroeno vrlo malo materijala. Zeleni trokutii ini se da je zeleno bila njezina omiljena boja spojeni tankim crnim vrpcama, pokrivali su ono najnunije. Vidljivi dio tijela bio je

veoma potamnio od sunanja Do nje je sjedio Harald Brocksiepen. Na glavi je imao malu okruglu kapicu, a preko ramena prebaenu bijelu frotiranu koulju koja je rukavima bila vezana na prsima. Na njegovu pravilnom nosu strale su velike crne naoale. Bili su previe udaljeni od nas da bi se mogla razabrati i jedna njihova rije razgovora. Njihovo vladanje bilo je dovoljno da stvori nemir. Nije udno to su oi doktora Eisenreicha nemirno sijevale. Ali zato nije poao k njima? Zar se bojao tog ljepotana Haralda zato to je imao iroka ramena? to bih ja uinio da se moja ena tako ponaa u drutvu dvadesetogodinjeg momia? Da li bih samo promatrao iz daljine? Moda bih priao i prilijepio nekoliko zaunica? Kome? Obadvoma? to bih postigao da me takav momak pretue pred mojom enom? Zamren sluaj! Zasada sam o tome razmiljao samo kao promatra, jer moja brana luka jo nije bila na pomolu. Jo sam jedrio otvorenim morem, a uz to sam bio uvjeren da takvih problema nikada neu ni imati. Moda problem lei u samom doktoru i zato on sjedi ovdje kao promatra? Nije iskljueno, vjerojatno je zaboravio da uz svoje knjige koji put prolista i po stranicama svoga braka! Ako je tako, ne bi bilo udno kad bi njegova suvlasnica, zbog preniskih dividendi, uloila svoj kapital negdje drugdje. A imala je svu silu raznovrsnog kapitala. Njezine nepokrivene bilance jasno su na to upuivale. Ali, to se mene nita ne tie. Zbog toga sam elio skrenuti njegovu panju na drugo: Ja ne gledam na te stvari tako crno, doktore! Mnogi stari pjesnici prodaju se danas kao depne knjige, ne samo Dickens, jo mnogo, mnogo stariji pisci. Herodot, Plutarh i mnogi drugi. Sigurno se ne izdaju zbog ljubavi prema literaturi ili za nekoliko stotina studenata, ve zato to se zna da ih itaju. Dok sam to govorio, zauli su se povici. Kod prvog sam pomislio da je to glas nestane djece, jer je na plai bilo mnogo

buke. Ali kod drugog povika bilo je oito da to nije samo igra. Obojica smo naglo ustali. Pomo! vikao je netko zvonkim glasom, a bio je to djeji glas. Pomo, pomo! ulo se uzastopce. Vidio sam glavu. Dosta daleko u moru, iza druge zatitne mree, netko je mahao, vikao, as nestajao pod velikim valom, pa opet izranjao. Potrao sam, usput sam skinuo kaput i bacio ga, pojurio niz strminu i kroz svjetinu i lealjke na plai stigao do brane. Nekoliko metara spoticao sam se po sluzavom kamenju, a kad sam ve uvidio da u morati skoiti, ugledao sam kako u moru netko jakim kraulom pliva prema mjestu na kojem sam posljednji put vidio maloga utopljenika. Trao sam jo do kraja brane, bacio se u more i zaplivao s namjerom da u sluaju potrebe pomognem spasiocu. More je bilo hladno i za tren mi je ponestalo zraka. Drukije sam zamiljao poetak sportske aktivnosti za vrijeme ovog dopusta. Smetala me slana voda, hlae su mi smetale kod plivanja, ali usprkos svemu brzo sam stigao do mjesta gdje bi morao biti utopljenik. No nita se nije vidjelo. Nisam vie vidio ni spasioca. Bilo je teko odrediti pravo mjesto, jer su stalno nailazili veliki valovi. Ipak, ovdje je! Deset do dvadeset metara dalje ugledao sam glavu. Htio sam se pribliiti, ali me struja ponijela prema otvorenom moru. Pokuao sam skinuti hlae, ali je ilo teko jer su mi se prsti ukoili od hladnoe. Napokon sam uspio. Oslobodio sam se hlaa, ali vjerojatno i novanika. Nisam bio siguran gdje sam ga spremio. Svejedno. Udaljenost do plivaa, kojega sam ugledao na jednom valu, poveala se u meuvremenu jo za dvadeset metara. Neto je vukao, vjerojatno utopljenika. Morao se boriti. Bez hlaa sam se lake kretao. Gae su zajedno s hlaama potonule. Sada jo i koulja. Sada naprijed, goli Leo! Pokai to zna! Za tren sam doplivao do spasioca. On se kretao mnogo sporije, jer je plivao na leima, jednom je rukom pridravao bradu djeteta koje je bilo bez svijesti. potpuno blijedo i otvorenih usta, a drugom rukom je plivao.

 Ja u preuzeti dijete! zaviknuo sam mu i uhvatio teret. Uh! bilo je sve to je odgovorio i s olakanjem zaplivao prsno. Bili smo od obale udaljeni nekih dvjesta metara, a vodena je struja bila jaka. Bilo je teko da se dobar pliva sam odri i uspije stii do obale, ali je s takvim teretom izgledalo gotovo nemogue. Zar oni glupani na obali nemaju amca za spasavanje koji bi nam sada dobro doao? Nakon otprilike osamdeset metara napornog plivanja klonuo sam. ovjek koji je plivao uz mene i malo se ve bio odmorio odmah mi se pribliio kada sam zatraio pomo. Prepoznao sam Brocksiepena. Moete li jo izdrati upitao me. Jedva! zaviknuo sam. Da pokuamo zajedno? Zgrabio sam dijete za kosu, a on ga je uhvatio za lijevo rame ali na taj nain nismo mogli plivati. Voda je djetetu prekrivala glavu. Bili smo previe blizu jedan do drugoga i noge su nam se zaplitale. Ponovo nas je struja vukla natrag. Izgubili smo opet petnaestak metara. Upravo kada sam htio sam prihvatiti dijete i pokuati plivati na leima, pojavio se amac. Stigli su u posljednji trenutak. Trojica mukaraca izvukla su dijete u amac. Brocksiepen i ja pridravali smo se jedno vrijeme za bok amca da se malo odmorimo. Jedan mi je ovjek zatim pomogao da se popnem, dok su druga dvojica odravala ravnoteu brodia. Zatim su izvukli Brocksiepena. Mala je djevojica leala na podu kao mrtva. ovjek koji mi je pomogao prui mi frotirani ogrta. Brocksiepen je sjedio na pramcu i dovodio u red svoju kovravu kosu. Dvojica su veslala, a trei lan posade za spasavanje kleao je nad djetetom, okrenuvi ga na trbuh i pruajui mu prvu pomo. Voda je u mlazovima izlazila djetetu na nos i usta. Hoete li uspjeti? upitao sam ga. ovjek je zdvojno slegnuo ramenima. Na plai je stajalo nekoliko stotina ljudi. Vladala je neugodna tiina kad je amac zakripao po pijesku. Iznijeli su dijete kroz dugaak dvored ljudi koji su radoznalo promatrali. Ugledao sam

debelog mukarca kako se s torbom u ruci pribliava. To je sigurno lijenik. Jo je sve bilo mirno. Izlazei iz amca, ugledali smo samo lea ljudi, jer su sada svi bili okrenuti prema plai gdje je lealo polumrtvo dijete. Zatim ga vie nisam vidio. Neki muki glas je zaviknuo: Uklonite se, ljudi, smetate nam! Ali se svjetina nije pokrenula. Voa naeg amca izvukao ga je na obalu. Rekao je ljutito: Ljudi su neuviavni! Da potvrdih mu. Brocksiepen je stajao pokraj nas i razoarano se ogledavao to njemu nitko nije obraao panju. Bit ete pohvaljeni tek ako dijete ostane ivo rekao sam mu. Voa amca se nasmijao. elite li cigaretu? upitao me. Vrlo rado! odgovorio sam i pohlepno pruio ruku prema ponuenoj kutiji cigareta. U tom trenutku zauo se vrisak iza svjetine koja je jo stajala na istom mjestu. Prestraio sam se, a Brocksiepen je takoer bio zbunjen, ak i staloeni voa amca iznenaeno je podigao glavu. Vika se stiavala, prelazila u jecanje i konano se sve umirilo. Sada se zauo muki glas. Uklonite se, molim vas! Ljudi se nisu pomaknuli ni nakon ovog upozorenja. Dreka se zaula ponovno. Bio je to enski glas. Nisam mogao odmah razumjeti to je vikao, ali tada sam razabrao: Strpat u te u zatvor ako moje dijete umre! U zatvor! Usprkos napornom plivanju i velikom umoru, neto mi je palo napamet. Teko sam se probio kroz svjetinu. Na pijesku je leala djevojica. Lijenik je pokuavao da je vrati u ivot. Bio je sagnut nad djetetom i davao mu zrak na usta. Njegov je kaput skliznuo i iz hlaa mu se izvukla koulja. Malo dalje stajala je gospoa Eisenreich. Kraj nje je bio jedan lan posade za spaavanje.

Crvena u licu, razrogaenih oiju i iskrivljenih usta, sva izvan sebe, ona je grdila Ursulu Marckhoff, koja je stajala uz lijenike, blijeda u licu, kao oduzeta. Jednom je rukom zagrlila malog djeaka koji je uz nju stajao i plakao. Mama izgovarao je kroz pla i pogledavao naizmjence svoju sestru na pijesku, Ursulu Marckhoff, te malo dalje svoju izbezumljenu majku. Doktor Eisenreich je stajao oputenih ramena i bez svog slamnatog eira, iza lijenika. Malim uskim oima gledao je svoju enu. Na nekim licima nepominih promatraa mogao se zamijetiti uitak koji esto izazivaju uzbudljivi dogaaji. Neka petnaestogodinja djevojka ak se prigueno smijala. Promatrao sam taj prizor nekoliko trenutaka, a za sve to vrijeme pljutale su psovke gospoe Eisenreich na raun Ursule Marckhoff. Doktor Eisenreich je naglo krenuo preko slobodnog kruga, priao eni i dvaput je pljusnuo. Ona se odmah sabrala. Neki su se ljudi glasno nasmijali. Ne znam kako bi se sve to dalje razvijalo da dijete na pijesku nije poelo pokazivati znakove ivota. Lijenik je djevojicu malo okrenuo i ona je zastenjala. Poite smjesta s djeakom u hotel! povikao sam Ursuli Marckhoff. Posluala me je. Doktor Eisenreich je stajao pokraj svoje ene. Uhvatio ju je za ruku. Zamijetio sam da je stisak bio snaan. Lijenik se ponovno sagnuo k djetetu, obrisao mu lice koje je polako poprimalo drugu boju. *** Na objed sam stigao vrlo kasno jer je netko, dobronamjerno, pohranio moj kaput i cipele u nalazni ured kupaline uprave, pa sam morao bosonog i u tuem kupaem ogrtau najprije podignuti svoje stvari. Kad sam stigao u hotel, ruak je ve bio zavren. Tu su bile jedino gospoa Drojahn, veoma ugojena vlasnica hotela, i djevojka koja je iznosila sue iz blagovaonice. Ah, to se to dogodilo, konano ste stigli! ree mi ona.

 Oprostite to sam zakasnio rekoh joj. Ali, molim vas prekinu me ona nismo znali... Ah, to je strano! estitam vam od srca! To ste krasno izveli, vi i mladi Brocksiepen! Jo se ne moemo sabrati od tog dogaaja, mi smo ovdje u miru pripremali ruak, a nismo znali to se tamo dogaa.. Hm, ba se veselim objedu. Sigurno je dobar! Naravno, trudimo se da budete zadovoljni. Evo, stie juha. Nemojte se prevlaiti. Ostanite sada ovdje, ionako nema nikoga. Svi su otili na spavanje poslije takva uzbuenja. Strano! Kako se osjea djevojica? upitah gazdaricu. Dobro odgovori mi ona i napuni tanjur juhom. Juha je odlino mirisala. Volio sam juhe koje su bile pripremane u malim koliinama. U ovoj se osjeao miris gljiva. Djevojica mora ostati dva dana u krevetu, naredio je lijenik. Oh, kakvu je sreu imalo to dijete! Da rekao sam umalo da nije svrilo loe. Zar Ursula Marckhoff nije na vrijeme zamijetila da je dijete otilo predaleko? Ona nije ni znala da je djevojica u vodi ree mi vlasnica hotela i sjedne za moj stol, dok sam ja polako jeo juhu. Djeca su se s njom igrala, a onda je djevojica rekla da mora... kako to ve kau djeca. Zatim se nije vratila u igru, ve je sama otila do mora. I kad je odgojiteljica spazila da nema djeteta, tada je ve ula zapomaganje. Tako je to bilo. Mislim da nikoga ne treba okriviti! Ne, ne odgovorih joj. Otvor na kuhinjskom prozoru je zakripio; gazdarica ustane i donese drugo jelo. Bio sam vrlo sretan to Ursula nije snosila krivicu za tu nesreu. Objed mi je prijao jer sam bio vrlo gladan. Ovaj sunani dan mogao bi i za mene imati lijep svretak. Naao sam novanik. Bio je u depu kaputa. Izgubio sam samo hlae. A Dickensa? Ah, da, gdje je ostao Dickens?

Iste veeri tog uzbudljivog dana sjedili smo svi na verandi hotela, okupljeni oko tri sastavljena stola. Poslijepodne sam se dobro naspavao, posjetio omiljenu gostionicu gdje sam popio dvije rakije. Bile su mi zaista potrebne, jer se nikako nisam mogao osloboditi neugodnog, slanog okusa u ustima. Kupio sam toga poslijepodneva i nove hlae. Svi prisutni uzvanici bili su gosti obitelji Eisenreich koja je slavila uspjeno spaavanje njihova djeteta. Pozvani su bili sve troje Brocksiepena, gospoa Wulze, moja malenkost, vlasnica hotela, a lijenik, za koga sam poslije doznao da je bio takoer pozvan, nije mogao doi jer je morao obaviti jednu hitnu intervenciju. U poetku je meu gostima vladala ukonost i govorilo se vrlo malo. Nakon izvjesnog vremena dobro moselsko vino odvezalo je nekima jezike i potaklo raspoloenje. Dobro raspoloenje doktora Eisenreicha nije bilo u skladu s njegovim tankim usnama i hladnim oima ali on je bio te veeri zaista sretan. Njegova se ena ponaala vrlo povueno u poetku i malo je govorila, ali kada je poelo djelovati dobro vino, zaboravila je na dogaaje proteklog dana. Opet je oijukala s lijepim Haraldom. On je obukao za tu zgodu bijeli smoking, koji mu je izvanredno pristajao. Mnogi bi mu mukarac zavidio. Ja sam sjedio izmeu gospoe Wulze i Agathe Brocksiepen i glava mi se stalno okretala lijevo i desno. Razgovarali smo o kii i suncu, o bubrenim kamencima, o Mariji Callas, o dananjoj mladei, pa opet o kii i suncu. U mislima sam esto odlutao od tema o kojima smo razgovarali. S druge strane stola sjedila je Uschi Marckhoff koja mi je iz sata u sat postajala sve privlanijom. U toku veeri zapazio sam Gesine koja je posluivala goste. Prije nego to je donijela sladoled predstavila ju je njezina poslodavka.

 To je Gesine rekla je gospoa Drojahn. Danas se ona brine o nama, inae radi u kuhinji i nabavlja namirnice. Veeras je zamijenila Selmu, koja ima slobodan dan. Djevojka je bila vitka i visoka, s plavom kosom i vrlo ljupka. Bilo joj je vrlo neugodno dok ju je gazdarica predstavljala gostima. Sve su oi bile uprte u nju, pa je malo pocrvenjela, spustila pogled, a pri tome su se isticale njezine neobino duge trepavice. Moju naroito panju izazvala je ta djevojka tek kad je gospoa Eisenreich prolila au vina po stolu. Doktorova supruga bila je ve u vrlo dobrom raspoloenju, mnogo je puila i stalno se igrala kutijom ibica, dok na kraju nije gurnurla au. Zato ne pazi? prosiktao je vrlo otro doktor. ena se malo zbunila, prestala govoriti i sjedila je kao posluno dijete. Jedino su joj ruke lagano podrhtavale. Gesine je brzo brisala proliveno vino i pri tome pogledavala Haralda Brocksiepena. To nije bio obian pogled divljenja. Ispod njezinih dugakih trepavica izbijala je strast. Brocksiepen je protrljao elo i brzim pogledom preletio po prisutnima da se uvjeri nije li netko spazio ovaj djevojin pogled. Isto se ponovilo i pola sata poslije toga, kada nas je djevojka posluivala kolaima. Isti pogled i isto Haraldovo trljanje ela i njegova zabrinutost dok je promatrao prisutne za stolom. Nakon toga sam opazio na njezinom licu i u oima razoaranje. Kada su gosti pojeli kolae, lijepi Harald je naruio ampanjac. Ja sam odbio i zamolio pivo. Starija sestra Brocksiepen oprostila se od drutva. Iako je mlaa izgledala vrlo umorno, ostala je do pola jedan. Kao da je postojao dogovor izmeu ovih dviju starateljki i upraviteljica Brocksiepenovoga imetka, da jedna od njih uvijek mora budno paziti na bogatog neaka. Gospoa Eisenreich je bila ve prilino pijana, a njezin je mu postajao sve mrzovoljniji. Gospoa Wulze je napola spavala, a ja sam razmiljao o tome kako da se neprimjetno povuem, ali tu je bila Uschi. Gospoa Drojahn mi je priala o sveanosti koja se sutra odrava u velikoj kupalinoj dvorani. Oh, da potvrivala je Sylvia Eisenreich. Svi emo se opet ondje sresti.

Gospoa Wulze je sada ve vrsto spavala, ampanjac je uinio svoje. Popio sam ostatak piva i ustao. Vlasnica hotela je iskoristila priliku, najavila policijski sat i poeljela svima laku no. Doktor Eisenreich je takoer ustao, ljutito pogledao svoju enu i pri tome joj nije nita rekao. udio sam se kako je reagirala ta ena ak i pijana kad bi joj mu neto otrim glasom rekao ili je samo bijesno pogledao. Odmah bi se digla, krotko pozdravila i kao posluni pas krenula za svojim muem. Uschi Marckhoff mi je pruila svoju lijepu ruku i rekla: Hvala, gospodine Klipp! Nije povukla ruku iako je osjetila da sam je zadrao dulje nego to je to bilo potrebno kod uobiajenog pozdravljanja. Hvala? Na emu? upitao sam Ah, vi znate zato zahvaljujem! rekla je to smjekajui se. Sada je povukla ruku i pomogla gospoi Wulze, koja se upravo probudila, da se digne sa stolice. Gesine je prola mimo nas s velikim pladnjem punim praznih aa. U njezinim sam oima zamijetio suze.

Velika kupalina dvorana nalazila se u zgradi koja je sagraena 1898. godine. Na prvi se pogled moglo zamijetiti da je na toj gradnji radilo mnogo mladih arhitekata i majstora svih vrsta i da je svaki od njih dao izgledu poneto od svoga stila. Nije bilo ni jedne ravne crte. Da su smjeli, vjerojatno bi i prozorske okvire izveli pod nepravilnim kutovima. No, ja volim mladenaki stil. Ima u sebi toliko mnogo ivosti za razliku od starih pravila. Tu je bilo mnogo bijele i zlatnoute boje, zatim lijepo bruenog mramora; mora se priznati da je rad tih mladih ljudi u potpunosti uspio. Ali ova sveanost nee mi ostati u sjeanju zbog mladenake i buntovnike arhitekture koja nas je ovdje okruivala. Gospoa Drojahn je rezervirala za svoje goste veliki stol blizu prostora za ples, neto dalje od plesnog orkestra. Nala je dobro rjeenje jer orkestar nije bio naroito skladan. Sada nas je bilo sedmero za stolom, jer je Uschi morala prije izlaska spremiti djecu za spavanje. Kao i prole veeri, sjedio sam izmeu gospoe Wulze i jedne od tetaka Brocksiepen Agathe. S otvorenog prozora puhao je vjetar gospoi Wulze u potiljak, pa me je zamolila da s njom zamijenim mjesto. Uinio sam to vrlo rado jer sam sada mogao sjediti kraj doktora Eisenreicha. To je bilo mnogo ugodnije nego naporan razgovor s dvije ene. Doktor je osjeao izvjesnu obavezu prema meni, pa je nastojao da svoje i inae utivo ponaanje poprati i ponekim smijekom. To mu je, dodue, teko uspijevalo, ali ja sam shvatio da eli biti srdaan. Njegova je ena, opet sjedila s druge strane stola pokraj Haralda, nasuprot tetkama Brocksiepen koje nisu s nje skidale pogleda. Kupalini upravitelj stajao je u sreditu dvorane; prebacujui tijelo s jedne na drugu nogu, drao je prigodan govor. Napokon je stigla i Uschi Marckhoff. Obukla je tamnoplavu haljinu s bijelim porubima, to je podsjealo na mornarsko

odijelo. Zamiljao sam da bi ensko osoblje na luksuznoj jahti ba tako trebalo biti odjeveno. Kad bih bio milijuna... Orkestar je svirao brzi bugi. Parovi su plesali foks, rumbu, sving, a neki i tvist. Kako se kome dopalo. Doktor Eisenreich se kretao polako, pleui s gospoom Wulze. Bio je vrlo ozbiljan. Harald je plesao s jednom od svojih starateljica. Sylvia je negdje dotjerivala svoj izgled, a Agathe Brocksiepen ve je sklopila poznanstvo s jednim parom za susjednim stolom. Uschi je izabrala za svoj dolazak pravi trenutak. Ponudio sam joj mjesto izmeu sebe i doktora, zapitao je to eli popiti i odmah joj predloio da uzme vino koje sam ja pio. Natoio sam njezinu i svoju au te nazdravio: Za sretno poznanstvo, gospoice Marckhoff! Ah, da! bilo je sve to je odgovorila. Sumnjiavim pogledom preletjela je preko svih praznih stolica oko stola. Vjerojatno se htjela uvjeriti da nitko nije uo moje rijei. Sada sam tek vidio da ima sasvim njene plave ile po vratu koje se sputaju preko kljune kosti pod ovratnik haljine. Tako bih rado vidio gdje zavravaju. Od tog trenutka nestalo je moje zanimanje za ostalo drutvo za stolom. Plesao sam svaki ples sa Uschi. Prije velikog odmora za orkestar i plesae dogodilo se neto to me je malo otrijeznilo i privuklo moju panju. Najavljiva je preko zvunika najavio ples za koji e plesaice birati partnere. Jo nije ni zavrio reenicu, a preko podijuma za ples ve je prolazila Gesine. Stala je kod naeg stola. Na sebi je imala svijetlu, jeftinu haljinu koja joj nije lijepo pristajala. Iako je bila dobro graena, sada se nisu mogli zamijetiti lijepi oblici njenog tijela. Prila je Haraldu Brocksiepenu, no ovaj je u tom trenutku ispijao au i nije zamijetio da iza njega netko stoji. Vidjelo se da se Gesine na tu odluku spremala vrlo dugo. Lice joj je bilo ozbiljno, nikoga od prisutnih nije pogledala, ve se pred Brocksiepenom malo naklonila i upitala: Smijem li moliti za ples?

Orkestar je zasvirao. Nisam mogao uti to joj je mladi odgovorio, ali njegov podrugljiv osmijeh na licu i kretnja kojom je odbio Gesine bili su dovoljno jasni. Djevojka je problijedjela, stisnula oi, a zatim se naglo okrenula i pola pognute glave prema izlazu. Tetke Brocksiepen i gospoa Wulze nisu zamijetile ovaj dogaaj, jer su leima bile okrenute toj strani stola. Zato smo Uschi i ja vrlo dobro sve vidjeli. Vrlo neugodno ree mi Uschi. Da kratko sam odgovorio. Razmiljao sam to se to dogaa izmeu Gesine i Haralda i to je navelo djevojku da se te veeri izloi takvoj neugodnosti. Nisam vjerovao da bi samo iz ljubavi prema tom mladiu poduzela takav korak koji ju je stajao mnogo savladavanja. Koristila bi nam promjena zraka poslije ovoga, zar ne? upitao sam Uschi. Ne znam promuca ona. Bez loih namjera objasnio sam joj u ali, jer sam kraj Uschi brzo zaboravio prethodan dogaaj. Htio sam vas pozvati u bar. Vina vie nema, pa bismo mogli popiti jedan konjak. Ona kimne. Ustali smo i provukli se iza doktorove stolice do izlaza. Na hodniku je stajala strelica s oznakom: Kupalini bar. Zamijetio sam tek u prvom katu da smo se cijelo vrijeme drali za ruke. Bio sam sretan. Naruio sam dva konjaka i slane oraie. Sjeli smo za mali stol i konobar nas je za tren oka posluio. Sjedili smo dugo, utonuvi u ono stanje koje mi se kod drugih ljudi uvijek inilo vrlo glupim. Nismo mnogo govorili, nasmijeili bismo se ponekad jedno drugome i katkad se uhvatili za ruke. alio sam se, govorio ak gluposti, recitirao poneki stih sve u svemu nisam se ponaao kao trideset dvogodinji vii kriminalistiki komesar. Osjeao sam se divno. Bio sam zaljubljen. Kada je konobar drugi put donio konjak, rekao sam joj: Molim vas, Uschi... oprostite mi to urim... ali ja bih... ja bih tako jako elio... smijem li rei?

 Ja nisam vila ree ona i pogleda me. Ne mogu dodue ispuniti svaku elju, ali rei smijete! Dobro. U mislima sam sam sebe udario po ramenima i hrabrio se. Izgovorio sam dvije reenice: Privlaite me... u ova tri dana mislim samo na vas... Moda sam jo neto nesuvislo rekao, ali toga se vie ne sjeam. Prestani! prekinula me Uschi i pri tome je smijeno skupila usta. Nemoj vie govoriti, sjedni do mene i najprije mi reci kako ti je ime i poljubi me. Ja se zovem Uschi! Odmah sam to uinio, posluno kao nikada do sada, i poljubio je na usta. Oh ree ona. Jo samo reci da se zove Otto! Leo! odgovorih tiho. Svia mi se ime Leo ree ona bez ustezanja. Hajdemo plesati, Leo! Zagrlio sam je i stisnuo k sebi. Ona se ogledala po baru, i kad je bila sigurna da nas nitko ne gleda, poljubila me. to e misliti ljudi: mlada djevojka u rukama opasnog zavodnika rekla je to pola ozbiljno pola u ali. Dobra si rekao sam zbunjeno. Ne, nisam dobra odgovori ona doputam da me nepoznat ovjek javno ljubi nakon dvanaestosatnog poznanstva i nakon dva konjaka. O tom ovjeku znam da se zove Leo Klipp, da ima sive oi, da spaava djecu iz mora... to jo zna? Da je vrlo zgodan ree ona i pocrveni. Ja u te dopuniti. inovnik do kraja ivota, neoenjen, 1,76 visok, vrat 41, bez imetka, ali vrlo vedre naravi i... I? I na moje veliko iznenaenje, neizrecivo zaljubljen! Poljubio sam je trei put. Nismo zamijetili da je pred naim stolom stajao doktor Eisenreich. Oprostite! ree on.

Malo smo se odmakli jedno od drugoga. Uinilo nam se kao da pred nama stoji utvara. Jeste li vidjeli moju enu ili Haralda Brocksiepena? upita on. Zanijekao sam glavom. Nismo ree Uschi. Oboje smo ustali. Hajdemo, pamoi u vam traiti rekao sam mu. Molim te, Uschi, poi do naeg stola. Mi emo se brzo vratiti. Ona mi se bojaljivo nasmijei i poe. Nema ih ve gotovo pola sata, ne znam ... mrmljao je. Ako se tako nastavi, zlo e svriti! Uhvatio sam ga pod ruku. Izaimo, pa emo ih negdje vani potraiti odgovorio sam mu. Ili moda na drugom katu. Tamo je vrlo zgodna konoba. Vjerojatno tamo sjede. Ja se ne bih uzbuivao, doktore! Vani nisu mogli biti jer je poelo kiiti. Smatrao sam da je nemogue da su toliko ludi i da sjede negdje u parku na klupi. Konoba se nalazila na drugom katu. Morali smo proi kroz veliku dvoranu gdje je vladalo vrlo dobro raspoloenje. Upravitelj je podijelio plesaima balone. Objavio je natjecanje: nagradu e dobiti oni parovi iji balon ostane itav do kraja dugotrajnog valcera. Gosti su zaplesali uz povike i smijeh, jedni su drugima pokuavali probuiti balone, a kroz mete i galamu ulo se pucketanje. S magnetofonske vrpce odzvanjali su beki valceri, jedan za drugim, kao da nee prestati do jutra. Uli smo u usku dugaku prostoriju u kojoj se galama nije toliko ula. Sa strane su bili smjeteni stolovi izmeu kojih su bile pregrade i tako inile male poluosvijetljene udubine u kojima su sjedili parovi. Neki su se drali za ruke kao Uschi i ja dok smo sjedili u baru. Otkrio sam Sylviju i Haralda u najmranijoj nii. Harry ju je zagrlio, a kada smo im prili, on joj je pridravao cigaretu dok je povlaila dim. Preko zvunika se ulo najavljivanje slijedeeg valcera. Oboje su digli glave. im je prepoznala mua, Sylvijine su se oi napunile strahom. Pretpostavljao sam da je Harald ve

prilino pijan, jer se nije pomakao ni skinuo ruku s njezinog ramena. Buljio je u nas kao da ne zna to se dogaa. U Eisenreichu je rastao bijes koji je nagovjetavao ono najgore. Da bih sprijeio zlo, rekao sam: Dobro je to smo vas nali, gospoo Eisenreich. Nedostajali ste nam, a vae su tetke uznemirene to vas nema, mladiu! Da je taj lijepi, visoki i dobro razvijeni Harald bio samo malo pametniji i manje pijan, iskoristio bi mogunost koju sam mu pruio. Ali on je postupio kao divljak i zaurlao: to se vas tie gdje sam ja? Vratite se onamo otkuda ste doli i recite tetkama da sam pod okriljem najboljih ruku! Zagrlio je Sylviju jo jae, lupio aom po stolu i glupo se nasmijao. Smjesta pustite moju enu! ree doktor toliko glasno da je u susjednim niama nastao tajac. Mnogi su ustali da vide ovaj zabavni prizor. to kaete, kako? vikao je Harald. Smjesta! dodao je neto tie, ali odreito Eisenreich. Sylvia je problijedjela i sasvim se otrijeznila. Mislim da je doktor izgledao Brocksiepenu vrlo smijeno, pa se opet nasmijao. To je bilo za doktora previe. Zgrabio je Haralda za kravatu i htio ga je povui s klupe, ali je lijepi zavodnik skoio i povukao ruku sa Sylvijinog ramena. Zadrao sam mu ruku koju je ispruio prema doktoru i vrsto je stisnuo. Zastenjao je i htio me udariti drugom, slobodnom rukom, ali je doktor bio bri i onemoguio ga. Dosta je toga rekao sam i gurnuo Haralda na klupu. Povukao sam Sylviju i ona je odmah ustala. Tui se moete vani, ali ne pred tolikim svijetom rekao sam otro i obratio se doktorovoj eni: Vi ete, gospoo, poi sa mnom dolje! Ne znam to je u tom trenutku o meni mislila, ali to me nije mnogo zanimalo. Bez rijei sam je izveo kroz konobu i uveo u dvoranu u kojoj su plesala jo dva preostala para s balonima. Sylvia je plakala.

 Uredite se malo i popijte hladne vode! strogo sam joj naredio i ostavio je pred enskim odjelom zahoda. Kad sam ulazio u dvoranu, prsnuo je i pretposljednji balon, a orkestar je zasvirao tu kojim je najavio pobjednike. Na stepenicama koje su vodile u bar pojavio se doktor Eisenreich sam. ini se da je odustao od borbe s lijepim Haraldom. Dok je prilazio naem stolu, Uschi me je gledala ispitivaki i sa strahom u oima. Kimnuo sam joj u znak umirenja. Gospoa Wulze je opet spavala. Orkestar je nastavio svirati plesnu glazbu. Za vrijeme prvog plesa ispriao sam Uschi to se zbilo. Ona mi je odgovorila gotovo istim rijeima kao i njezin poslodavac: Ako se tako nastavi, zlo e svriti! Ve je bila skoro pono, pa sam zakljuio da se ova sveanost moe zavriti i bez moje i Uschine prisutnosti. Uschi je mislila kao i ja. Jednoglasno smo odluili da promijenimo restoran. Sigurno postoji neko mjesto gdje nema pobjednika s balonima i gdje neu morati biti sudac ljubavnim parovima. Do vraga, to se mene tiu brane razmirice drugih ljudi, a najmanje sada kada je moja panja usmjerena u drugom pravcu. Zato sam pobjegao iz ove guve sa svojom ljupkom partnericom. Nije nas smetala kia. Trali smo kroz male uliice i stali pred drvenim vratima na kojima je bio natpis Kod starog vodonoe. Tu bi moglo biti zgodno rekao sam Uschi koja je pod mojim velikim kinim ogrtaem izgledala kao imi. Dok sam pred vratima skidao s nje kaput, rekao sam joj: Ti si lijepa, Uschi, ali kakva si uistinu? Odgovorila mi je kao s magnetofonske vrpce: Volim rasko, elim vladati, rastrona sam, egoistina, proraunata, velikoduna, vjerna, pravedna, hvalisava, samodopadljiva, volim dom, djecu, slavu, kao Napoleon, Wagner, ak kao Cezar... A sada pogodi! Majinski Napoleon i vjerni Richard Wagner? razmiljao sam. Jesi li roena u znaku lava, Uschi?

 Da, lavica sam, Lave! potvrdi ona. Smijali smo se i uli, drei se za ruke. Restoran je bio pravo otkrie. Stari drveni namjetaj, hrapave plohe stolova, neobine stolice s pletenim naslonima, u kojima se vrlo ugodno sjedilo. Mali bar, a iza njega na zidu razliiti predmeti od bakra. Nad cijelom prostorijom bila je razapeta mrea, a po njoj su visjele koljke njiui se u gustom dimu. Gostioniar je izgledao kao sa slikovnice: debeo, crvenih obraza s velikim brkom. Imao je jedno stakleno oko. Priao je naem stolu i upitao nas dubokim promuklim glasom to elimo. Opet smo jednoglasno naruili pivo. Za susjednim stolom gosti su jeli sendvie sa unkom. Uschi je slijedila moj pogled prema tom stolu i rekla: Oh, da, i ja bih jedan sendvi! Nije bilo mnogo ljudi. Moda deset ili dvanaest. Tiho se govorilo, smijalo, svi su neto jeli i pili. Glazbe nije bilo. U jednom je kutu stajao predmet za koji sam pretpostavio da bi mogao biti pijanino. Gostioniar nas je posluio i vjerojatno je zamijetio moj pogled. Otiao je do tog predmeta, podigao poklopac i zasvirao. Naravno, to su bili komadi koje je moja baka pjevuila, ali je svirao krasno, sendvii su bili izvrsni, pivo, gostionica, nas dvoje sve je bilo velianstveno. Razgovarali smo, izmjenjivali misli, srca, elje i enje. Bili smo sretni i zaueni od tolike sree. esto smo oboje duboko uzdahnuli da bismo se uvjerili kako je sve to stvarnost. U dva sata istjerao nas je gostioniar. Rekao je: Imam, na alost, samo gostionicu, ali nemam sobe za iznajmljivanje, kad bih imao, mogli biste ostati... Kia je sada padala jo jae. Ulice su bile puste. Poeo je puhati vjetar koji nas je na svakom uglu zaustavljao. Stigli smo do hotela. Lagano sam otkljuao ulazna vrata naeg pansiona i jo tie ih zatvorio. Skinuli smo cipele i kao lopovi popeli se stepenicama do naih soba. Da me je vidio moj ef, vii kriminalistiki savjetnik Johannsen, vjerojatno bi dolo u opasnost moje zvanje i sluba povjerljivog i odanog policajca.

Na odmaralitu izmeu prvog i drugog kata, gdje su se odvajali nai putovi, uhvatio sam Uschi za ruku i rekao joj: Doi k meni. Ti si lud proaputala je i malo zadrhtala. Poljubili smo se. I usta su joj drhtala. U kui je vladala mrtva tiina. Jedino se ulo kucanje velikog sata dolje u predsoblju. Zvono je udarilo jedanput. Bilo je pola tri. Ah, teta rekao sam. Laku no, najdrai proaputala je Uschi. Kada bi se barem mogla zakljuati vrata moje sobe nastavi ona i oslobodi se zagrljaja. Ponekad se strano bojim. Okrenula se i nestala u mraku. Jedna je stepenica prema gore zakripala. Prije nego to sam se vratio u svoju sobu, a od tada je prolo dva sata, ve se toliko razdanila da sam jasno mogao vidjeti dokle see njena plava ilica kojoj sam se divio, gledajui je na Uschinom vratu.

Neka mi vie nitko ne govori o slutnji! Nas dvoje, arobna djevojka roena u znaku lava u otkljuanoj sobi i ja, nismo slutili da se u naem hotelu Dnenfrieden upravo te noi neto dogaalo i dogodilo. Slijedei je dan osvanuo tmuran i hladan, kiovit. Jedan od vrlo estih dana na Sjevernom moru. Prema kunom redu hotela, doruak se mogao dobiti do pola deset. Budui da mi je oduvijek to bio najmiliji obrok, a vlasnica hotela ga je pripremala ba po mom ukusu, ustao sam u devet, dotjerao se i pourio u blagovaonicu. Veliki zidni sat otkucavao je ve pola kada sam bio na stepenicama, ali sat je iao malo naprijed. Prema tome, kada smo se noas Uschi i ja prvi put rastajali, nije bilo jo pola tri. Za dorukom sam bio sam, i kada sam zavrio, poao sam na verandu. ula se glazba s radija, amor i djeji smijeh. Bio sam toliko zauen kada sam ugledao brani par Eisenreich da sam gotovo zaboravio rei: Dobro jutro. Sjedili su na jednoj klupi lijevo od radija. Sylvia u zelenom puloveru, crnim hlaama, sjedila je njeno naslonjena na doktorovo rame. Ruku je stavila pod njegovu i zajedno su pregledavali neki asopis. Nedostajao je Harald Brocksiepen. Njegove su tetke sjedile u pletenim foteljama. Agathe je plela, a mlaa sestra Hilda je itala. Gospoa Wulze je bila zabavljena pisanjem mnogobrojnih razglednica. U jednom se kutu Uschi igrala s doktorovom djecom ovjee, ne ljuti se. Na moj pozdrav svi su podigli glavu, ali sam odmah uoio da su pogledi bili razliiti. Oboje Eisenreichovih imali su pogled pun pitanja s poneto nemira. Tetke Brocksiepen kao da su neto zamjeravale i negodovale. Gospoa Wulze bila je puna radoznalosti. Ljubav vrlo loe prikrivenu ravnodunou itao sam u oima Uschi. Srdanost sam osjetio u pogledu dvoje djece. Odmah sam ih upitao mogu li se pridruiti igri.

 Slijedeu partiju igramo nas dvojica! rekao mi je Jojo. Ovu emo brzo zavriti. Prihvaam odgovorio sam mu, uzeo novine, zapalio cigaretu i sjeo uz prozor. Na prvoj stranici nisam naao nita novo ni zanimljivo, druga je bila jo dosadnija. Na treoj stranici bio je zanimljiv izvjetaj o procesu artistu Robertu Carri. Poznati ongler i baca noeva usmrtio je prije etiri mjeseca u jednom nastupu za televiziju svoju partnericu. Nekoliko milijuna ljudi gledalo je kako se veliki no, slian kuhinjskim noevima, zabio u vrat lijepoj i atraktivnoj plavui i kako se djevojka sruila. Emitiranje nije bilo prekinuto ni kada je Carra kao lud hodao oko ubijene i kada su ga dvojica uhapsila. inilo se kao da su svi, poevi od kamermana do posljednjeg radnika na odailjau, spavali. Kada je slika s ekrana nestala i emisija bila prekinuta, televizija se ispriala gledaocima. Sluaj je izazvao skandal i sveope negodovanje. Mali i veliki listovi razbuktavali su svojim dugakim stupcima puanstvo. Tu se moglo doznati da je djevojka bila Carrova ljubavnica, da je oekivala dijete, da je to oito ubojstvo i razne sli dezinformacije. Sluaj je omoguio novinarima da mata dostigne vrhunac. Novine koje sam toga jutra itao spadale su u red ozbiljnijih izdanja i donosile su na dva stupca vrlo objektivan izvjetaj o ovom sluaju. Porota je oslobodila Carru optube. Za vrijeme istrage utvrdilo se da je ubijena uistinu oekivala dijete, ali da Carra nije bio otac. Ovaj poznati maioniar ivio je u sreenom braku, kao to je to sluaj kod veine ljudi iz te sredine, te da je bio vrlo solidan i discipliniran ovjek. U njegovu su zvanju, uostalom, takve odlike nunost. Ljudi kojima ruke podrhtavaju nezamislivi su kao bacai noeva i uspjeh bi im bio vrlo slab. Gospoa Wulze je zavrila pisanje razglednica. Ustala je i prola pokraj mene prema izlazu. Vjerojatno je zavirila u otvorene novine koje sam itao, jer sam u jednom trenutku uo iza sebe povik: to? Zar je to mogue? Oslobodili su Carru? Jeste li to ve proitali?

Obratila se svima prisutnima kao da je stajala u kolskom razredu. Gospoa Wulze je mnogo naslijedila od svog pokojnog mua koji je bio uitelj. Nikada ne bih to mogla povjerovati nastavila je uasnutim glasom. to vi mislite, gospodine Klipp? Uvijek sam smatrao da je to bio nesretan sluaj, gospoo Wulze rekao sam. Ako netko hoe nekoga ubiti, sigurno e za to pronai prikladnije rjeenje nego ubojstvo pred milijunima promatraa. Moda je mislio da e se ba zbog toga ovo ubojstvo ocijeniti kao nesretan sluaj! odgovori mi debela sugovornica. Jeste li vidjeli tog ovjeka? Ja vam ga mogu opisati. Nekoliko dlaka na surovoj bradi... pa ona masna, crna kosa... da ste ga samo vidjeli! Lukavi lisac! Oekivala sam da e ga sigurno zatvoriti... Kad joj nisam nita odgovorio, obratila se Eisenreichu, Doktore, vi ste uen ovjek, recite mi jeste li se vi nadali takvom ishodu ovog sluaja? Oprostite! upadne joj Eisenreich u rije, jer je bilo oito da nije uo o emu je govorila, a zatim nastavi: Carra? Ne znam... Pa, onaj baca noeva i artist ree gospoa Wulze uzrujano onaj to je noem usmrtio djevojku. Zar ne znate? Ne, ne ree Eisenreich mucajui i sa zaprepatenjem u oima. Mislim da je bio osjetljiviji nego to je svojim izgledom to odavao. Nevjerojanto koliko ga je prianje gospoe Wulze uzbudilo. Da bi ga umirila, njegova mu ena poloi lagano ruku na rame i ree tiho: To se dogodilo prije nekoliko mjeseci, Anselme! Ah, da, tako ree sada doktor s olakanjem. Ne znam nita o tom sluaju, gospoo! Zar je to mogue? udila se dalje gospoa Wulze. Cijeli je svijet o tome govorio i... Prekinula ju je gospoa Drojahn.

 Molim vas, oprostite ree ona moram neto rei... Malo se okrenula i obratila tetkama Brocksiepen pitanjem: Zar va neak nije ovdje? Ne, nije, on jo spava! ree tetka Agathe i nastavi plesli. Molim vas, hoete li mu poruiti da e danas biti ruak tek poslije trinaest sati. Ne mogu prije zavriti jer je Gesine iznenada napustila posao. Ah? ree gospoa Wulze kao da je i u tome vidjela senzaciju. Da, pomislite objasni gospoa Drojahn dola je juer u pola jedanaest kui. Imala je slobodnu veer. Kada je dola, bila je vrlo blijeda i ula je bez najave u moju sobu. Ukratko mi je rekla da se ne osjea dobro i da mora smjesta kui. Plakala je i bila je potpuno zbunjena... Naravno, to sam mogla uiniti? Izgledala je zaista jadno i dopustila sam joj da ode. Iste je noi otila biciklom u svoje selo roditeljima. Stanuju na junoj strani otoka. Putnike ne treba zadravati, ali posao je ostao na meni i Selmi, a nas dvije nismo u stanju sve obaviti na vrijeme. Molim jo jedanput sve prisutne da uvae ovu moju ispriku. Jo je neto rekla, ali ja je vie nisam sluao. Uschi me pogleda i ree tiho: Jadna djevojka! inilo se da Hildu Brocksiepen nije naroito zanimala knjiga koju je itala. Ona je zaklopi, ustane i izae u vrt. Kia vie nije padala. Nakon kraeg vremena ona se vrati i svojim starakim glasom ree da je kia prestala i da e poi na koncert. Za loeg vremena koncert se odravao u dvorani umjesto u parku. Velika staklena vrata su se otvarala, pa se tako dvorana spajala s terasom koja je bila natkrita. Na taj je nain bilo omogueno gostima da eu i po kii i da uivaju u koncertima. Oduevljenje Hilde Brocksiepen koncertom povuklo je i ostale, pa su za tren svi napustili verandu i poli za tetkom Hildom. Moemo poslije nastaviti igru ree mi mali Jojo da bi me utjeio to naputa zapoetu partiju.

 Poi u s vama, ako nemate nita protiv toga odgovorih mu. Ako Uschi dopusti ree mi Kiki. Nisam siguran da e mi dopustiti prihvatio sam u ali. Uschi me pogleda i ree: Iznimno u dopustiti ovog puta, ali molim da se lijepo ponaate! Zabavljao me ovaj razgovor i bio sam dobro raspoloen. Poao sam s njima. to ovjek ne radi iz ljubavi! etali smo po natkritom etalitu i vrtjeli se stalno u krugu. Iz dvorane su dopirali zvuci s plavog Dunava, panjolskog intermeca i jo mnogi slini ovima. Hodao sam uz Uschi, a djeca su trkarala ispred nas. Bilo mi je zaista smijeno. Gospoa Wulze je ve nala rtvu s kojom je sjedila na klupi. Sestre Brocksiepen hodale su neprekidno desetak metara iza nas. Ispred djece i nas etali su, uhvaeni pod ruku, brani par Eisenreich. Da li ti to razumije? upitao sam Uschi i pri tome pogledom pokazao na njezine poslodavce. Ona strese glavom. Ne, ali ja o tome ne razmiljam ree ona. Kad bih samo znao kakve te druge misli zaokupljaju? zadirkivao sam je. to se to tebe tie! nastavila je u dobrom raspoloenju. Tako bih je rado poljubio, ali to sada zaista nije bilo mogue. Skoro jedan sat etali smo svi besciljno i glupo, stalno u istom krugu. Nedostajao je jedino Harald Brocksiepen.

Poslije koncerta zaputio sam se, malo promrzao od prohladnog vremena i djelomino neprospavane noi, u hotel Dunenfriden po svom obiaju, i danas sam zaboravio novanik u sobi, ali do ruka sam imao jo dovoljno vremena da ga potraim. Tek to sam uhvatio za kvaku na glavnim vratima, zauo se kroz kuu stravian vrisak. Vrisak je bio toliko jak da sam u trenu zaboravio na omamljenost i hladnou. Zalupio sam vratima i pojurio prema stepenicama niz koje je ve trala gospoa Drojahn. Kad je ve stajala na najnioj stepenici, jednom se rukom uhvatila za ogradu, a drugom je grevito zgrabila moj ovratnik na kaputu. Gospodine Klipp, oh... oh... To je bilo sve to je mogla izgovoriti. Jo je jedanput uzdahnula, a zatim se onesvijestila. Po njezinom izgledu oekivao sam to, zato sam je u prvi as pridrao. Nesvjestica je bila, meutim, samo trenutana. Ona otvori oi, sjedne na stepenicu i duboko uzdahne. to se dogodilo, gospoo Drojahn? upitao sam i istovremeno razmiljao o tome to bi moglo biti uzrokom njezinom uzbuenju. Umirite se nastavio sam i lagano je udario po ramenu. Brocksiepen... je... on lei... u svojoj sobi... Jo nisam znao o emu govori, zato spominje Brocksiepena ali bio sam siguran da se nije zbio radostan dogaaj. Ostavio sam je da sjedi i pojurio, grabei po tri stepenice, prema gore. Vrata na sobi Haralda Brocksiepena bila su irom otvorena. Leao je na leima u svom krevetu. Imao je na sebi svijetlu prugastu pidamu i odmah se mogla uoiti velika tamna mrlja na lijevoj strani grudi. U prvom trenutku moglo se pomisliti da je rije o malo veoj znaki, ali iz sredine te znake strao je drak noa, samo drak. Otrica noa nije se vidjela, bila ja

zabodena duboko u lijepa, iroka Haraldova prsa, tono na mjestu gdje je bilo srce. Haraldove oi bile su zatvorene. Njegovo lice, inae glatko i puno samouvjerenosti, sada je bilo sivo, sitno, gotovo djeje. Neobrijana brada pojaavala je mrtvaki izgled. Lijepi Harry bio je ubijen na spavanju. Njegove zgrene ruke, jedna pokraj noa na prsima, a druga na pokrivau, ukazivale su to da je bio svjestan svoje smrti samo na trenutak. Priao sam mrtvacu i dirnuo mu ruku. Bila je hladna kao kamen. No je bio ve nekoliko sati u tijelu ovog bespomonog bogatog nasljednika. Ogledao sam se po sobi. U veini sluajeva ne nalazi se opuak s tragovima crvenila za usne, a jo rjee se pokraj mrtvaca nae novanik sa svim ispravama ubojice. Dugme s kaputa poinitelja, naeno u ruci ubijenog to je elja iz snova. Pa ipak, i najiskusniji kriminalist ponajprije se ogledava za takvim tragovima. Nikada se ne zna. Nisam naao ni opuak od cigarete, a ni dugme. Nita nisam dirnuo, nita podigao i ni za milimetar izmijenio poloaj bilo kojeg predmeta u sobi. Izaao sam, zatvorio vrata, ponovo sam ih otvorio, izvukao klju s unutranje strane, naravno, rupiem, a zatim s vanjske strane zakljuao. Poao sam polako niz stepenice, sjeo uz nau gazdaricu i rekao: Nikome ni rijei, gospoo Drojahn. Ne smijete o tome govoriti dok ne dou ljudi iz odjela za umorstva, jeste li me razumjeli! Jo sam je jednom potapao po ramenu i poao do telefona. Odjel za umorstva... mrmljala je gospoa Drojahn i poela tiho plakati. Pokraj telefona bio je popis vanijih brojeva. Nazvao sam policijski ured. Okrug Langeney, vii narednik Maybom! javio se glas na drugoj strani ice. Hotel Dunenfrieden rekao sam elio bih razgovarati sa efom vae stanice!

 To sam ja uo sam glas vieg narednika Mayboma. O emu je rije? nastavio je. Zovem se Klipp objasnio sam mu. Va sam kolega, efe Maybom, iz policije u Hamburgu. Ovdje sam kao gost. Molim vas, doite, ubijen je jedan ovjek! to? upita prestraeno vii policijski narednik. Ubijen je ovjek ponovio sam i nastavio savjetujem vam da ne doete s upaljenim svjetlom i ukopanom sirenom. Tu brigu prepustite meni gunao je kolega. Nemojte nita dirati dok ne doemo! Kako vi elite rekao sam moda bi bilo dobro da u meuvremenu obavijestite odjel za umorstva, ukoliko ne elite sami preuzeti ovaj sluaj. U aparatu je zazvonilo i veza je prekinuta. Uvidio sam da je moj kolega vrlo osjetljiv i da ga smeta moje upozorenje ili savjet. Stigao je za kratko vrijeme. Bez sirene i bez plavog svjetla. Nau je gazdaricu pozdravio samo mahnuvi rukom, kako je uobiajeno meu znancima. Mene je udostojio samo malim naklonom glave, ne znam da li iz nepovjerenja ili potovanja. Pri tom pozdravu jednim je prstom dotaknuo kapu i rekao kratko: Maybom. Nije mi se svidjelo njegovo ime. Klipp! odgovorio sam takoer kratko i kimnuo mu. Gdje je? U prvom katu, soba broj sedam! pomogao sam mu. Poao je u svojim stegnutim izmama vrlo slubeno i vrstim korakom stepenicama. Gospoa Drojahn i ja krenuli smo za njim. Ispred Brocksiepenove sobe izvadio sam iz depa klju i pruio mu ga. Maybom otkljua i prui ruku prema kvaki. Oprez rekao sam otisci prstiju! Ah, da, naravno ree on. Maybom je po depu traio rupi, ali ga nije naao. Ja mu svoj nisam htio ponuditi, pa je morao laktom pritisnuti na kvaku. Vrata su se otvorila. Brocksiepenova neobrijana brada uinila mi se sada jo tamnijom. Vjerojatno uslijed svjetla u sobi. Vani su se

opet nadvili tamnosivi oblaci. Dok je policajac prilazio leu, na prozorska su stakla udarale velike kapi kie. U sobi se osjetio slabi vonj lea, u to se pomijeao miris hladnog dima iz Haraldove odjee, uz to miris vodice za brijanje, a sve zajedno neugodno je mirisalo na smrt. Kao i uvijek u takvim sluajevima, i sada mi je postalo muno. Moda bismo mogli malo otvoriti prozor... rekao sam. Maybom je stajao prekrienih ruku pokraj kreveta i razgledavao sobu. Nita se ne smije dotaknuti izderao se. A onda uini neto neoekivano. Okrene se prema meni, pristupi dva koraka i ree otro: Mogu li ipak vidjeti vau slubenu iskaznicu? Gospoa Drojahn je stajala kod vrata i povikala: Gospodin Klipp nee valjda, on ne moe... Gospodine Maybom, on je uitelj, on ima... Uitelj? pogleda me Maybom. Mislio sam da ste, kao to ste mi preko telefona rekli... Samo trenutak! odgovorili mu i posegnuh u dep. Izvadio sam novanik i pokazao legitimaciju. Dugo ju je gledao, prouavao svaku napisanu rije, a kada mu je napokon postalo sve jasno, lupio je svojim izmama te mi pruio legitimaciju. Hvala, oprostite, ali moga je dunost da ispitam... Dobro, Maybom odgovorio sam mu. Otiao sam do prozora i otvorio ga jer mi je zaista pozlilo. Ne gledajui Mayboma, rekao sam: Ne smatrate li ipak da bi trebalo najhitnije pozvati odjel za umorstva? Svakako, komesaru! Molim vas, budite ljubazni, pa me od sada oslovljavajte samo prezimenom. Gospoa Drojahn je sa uenjem pogledavala u nas dvojicu. Shvatio sam da iz naeg razgovora nita nije razumjela, pa sam joj ukratko objasnio kakav sam ja to struni uitelj.

Maybom je jo stajao nepomino pokraj mrtvaca. Bilo je oito da je zateen to se tako iznenada naao pred tekim zloinom, a ujedno i pred osobom koja mu je mogla nareivati. Narednie Maybom obratio sam mu se nazovite policiju! Gdje je vae nadleno mjesto? Moramo se pouriti, jer e vjerojatno malo dulje potrajati dok stignu ovamo. Nazovite ve jednom, ovjee, ne smijemo gubiti vrijeme! Odmah! odgovorio je. Promatrao sam ga kako i dalje o neemu razmilja. Pogledao je na sat i rekao: Za dva sata naii e plima. Da, to hoete time rei? Postao sam nervozan. Zato povezuje plimu s hitnim pozivom nadlene policije? Brod je krenuo s obale prije pola sata! Ako sada nazovem, kolege mogu stii tek... malo je raunao, a onda nastavi ... otprilike za dvanaest sati! Sto mu gromova! Zapalio sam cigaretu, bacio ibicu kroz prozor i zamislio sam se. Dvanaest sati? upitao sam da bih provjerio jesam li dobro uo. Da, slijedeim brodom! potvrdi mi Maybom. Sada vie nije bio osoran, ve je govorio glasom u kojem se osjeala odanost, to je bilo najbolje prirodno i instinktivno oruje protiv novih i nepoznatih pretpostavljenih osoba i u sluajevima kada bi trebalo donositi brze odluke ili preuzeti odgovornosti. Zatvorio sam prozor. Bilo mi je jasno da se moram prihvatiti posla, bar za to vrijeme dok ne stignu kolege iz policijske stanice. Moram uloiti sve svoje iskustvo i znanje kako bih mogao barem obrazloiti pitanje koje e mi sigurno poslije biti postavljeno: Ti si, Klipp, spavao u susjednoj sobi, poznavao si sve ljude u hotelu, ak si esto bio u drutvu svih koji bi mogli doi u obzir kao poinitelji ovog zloina i to si uspio otkriti? Lijepo, nisam imao drugog izlaza nego da se odmah prihvatim posla. A toliko sam se veselio da u s Uschi poi u nau malu gostionicu,

naruiti dobre sendvie i provesti ugodan dan. Smiri se, Leo, rekao sam sebi. Imao sam dovoljno razloga da to kaem: preda mnom je leao ovjek s noem u srcu... Gospoo Drojahn obratio sam se izbezumljenoj eni pogledajte, molim vas, ovaj no, morate se malo pribliiti, doite! Smirite se, niste sami! Tako, sada je bolje! Jeste li dobro vidjeli? Prepoznajete li taj no? Usta su joj drhtala dok je polako pokuavala izgovoriti nekoliko rijei: To je, mislim... iz nae kuhinje... Izgleda kao no za rezanje kruha ili tome slian, zar ne? nastavio sam. Da pola je prema vratima. Upotrebljavamo ga za rezanje kruha, a ponekad njime reemo meso ili nareske... Imam tri ista noa... Iz prizemlja se ulo kripanje vrata i razgovor. Siite brzo! rekao sam Maybomu. Zamolite sve goste da uu u verandu. Zamolite ih, jeste li me shvatili! Nemojte im nita rei. Ja u pozvati odjel za umorstva. Dajte mi telefonski broj. Neustadt 499! izustio je Maybom kao iz puke. Okrenuo se i poao otrim korakom prema stepenitu. Naao se tu u pravo vrijeme, pa je tako mogao sprijeiti gospou Wulze i Agathe Brocksiepen da se ne popnu do prvog kata. uo sam njihove zauene glasove. Doite, gospoo Drojahn! rekao sam. Uhvatio sam za ruku jadnu gazdaricu i izveo je na hodnik. Zakljuao sam vrata i odveo je u njezinu radnu sobu. Smirite se rekao sam joj i dodao: Ako imate kakvu rakiju, dajte da popijemo po aicu. Dobro e nam doi! Pokuala se malo nasmijati, ali taj smijeak nije pristajao njezinom uplakanom i izmuenom licu. Ustala je i iz jednog ormaria donijela bocu i dvije ae. Da natoim jednu i za Mayboma? upita ona. Ne, on je u slubi! rekao sam.

Glasno sam se nasmijao jer sam odmah uoio da je tekuina koju je gazdarica toila izvanredan i skupi konjak, neto to mi je u ovom trenuku bilo potrebno. Jo mi je bio pred oima lijepi Harald. Gospoa Drojahn je natoila i sebi punu au. Vidjelo se da je navikla da teke trenutke olakava na taj nain. ivjeli! rekoh. ivjeli, gospodine Klipp! odgovori ona. Ispijajui au, sjela je nasuprot meni. Izgledala je vrlo smijeno. au je podigla visoko zabacila glavu, a noge svinula i gurnula pod stolicu. Raspoloenje mi se malo popravilo i poelio sam da malo snjom avrljam, ali to sada zaista nisam ni mogao ni smio. Jo jednu aicu? upita me gazdarica. Najprije moram telefonirati! odgovorih joj. Ona je ipak ponovno napunila ae i donijela telefonski aparat iz hodnika. Dok su vrata bila otvorena, iz verande je prodirao jaki amor uzrujanih glasova. Zamiljao sam Mayboma kako se snalazi u tom meteu i kako odolijeva bezbrojnim pitanjima uzbuenih tetaka Brocksiepen i nesnosne brbljavice Wulze. alio sam Uschi, jer je i ona bila tamo. No, prije nego to krenem u pomo Maybomu, moram nazvati Neustadt. Na drugom kraju ice javila se policija u Neustadtu. Traio sam efa. U aparatu jc kvrcnulo i tada zauh mladenaki glas. Predstavio sam se, izvijestio ukratko o dogaaju i upitao to e se dalje raditi. Mladenaki je glas utio nekoliko trenutaka, a zatim ree: Ako sam dobro razumio, vi ste vii komesar Klipp iz Hamburga, zar ne? Dobro ste razumjeli odgovorih mu. Ovdje je Korn, Cornelius Korn ree moj sugovornik bio sam va uenik tri godine. Vjerojatno me se sjeate, Korn? rekao sam i pokuao srediti sjeanje. On je i dalje nastojao da mi u tome olaka: Jedan visoki, plavi momak s mnogo sunanih pjega...

Do vraga, svake godine sjedi preda mnom nekoliko tuceta mladia. Mnogi od njih su plavi i mnogi imaju sunane pjege, a uz to su visoki i mravi. Ali, nisam ga htio uvrijediti. Da, sad sam se sjetio! povikao sam kao da mi se pojavljuje u sjeanju. Mislim da ste upravo u ono vrijeme planirali enidbu. Veina mladia koji polaze tu kolu i stoje pred prvim zaposlenjem obino istovremeno razmiljaju i o enidbi. Znao sam da neu pogrijeiti. Da, da razveselio se. U meuvremenu sam se i oenio! estitam! odgovorih mu. elim vam mnogo sree! Sada ste ef u Neustadtu, kolega Korn, i treba vam dvadeset sati da stignete do mjesta zloina na ovom otoku? Da ree on. Tu se nita ne moe uiniti. Na sreu, to je tek drugo ubojstvo otkako sam ovdje u slubi. Zgodno narugao sam se. Ako se to prouje u krugovima zloinaca, budue ubojice u svojim e ubilakim planovima sigurno raunati s vaim prijevoznim potekoama. to emo sada? Na dobri Maybom ne moe nita poduzimati prije vaeg dolaska. Ne ree Korn. Ali, kada ste ve vi tamo... Nije dovrio reenicu. Potrudit u se, dragi moj malo sam se nasmijao i nastavio nadam se da vas neu razoarati! Ali komesaru! Njegove su rijei zvuale zaista iskreno i to mi je godilo. Isporuit u vam ubojicu. Vidjet emo se, dakle, veeras oko jedanaest, zar ne? Da, oko jedanaest, pola dvanaest potvrdio je. Hvala vam i mnogo uspjeha! Vrlo ste ljubazni! odgovorio sam i spustio slualicu. Sada sam i slubeno dobio Brocksiepena na duu. Vrlo romantian poloaj. ivjeli, gospoo Drojahn!

Drojahn, koji nas je gledao sa svih zidova, iz okomitih i vodoravnih poloaja, s pisaeg stola i sa zidne police, sigurno nije stekao dobar dojam o radu kriminalistike slube. Pozovite lijenika, po mogunosti dobrog i savjesnog lijenika, gospoo Drojahn zamolio sam je. Kada vam se javi, predajte slualicu meni. Trebamo i fotografa. Tu na otoku ima ih vrlo mnogo. Koji je od njih povjerljiv i dovoljno utljiv da bi mu se moglo povjeriti snimanje ubijenog ovjeka? Od lijenika dolazi u obzir jedino doktor Knopf ree gazdarica i nastavi birati lijenikov broj telefona. Doktor Knopf je govorio promuklim glasom puaa i s osjetnim znakovima astme. Kada sam mu objasnio o emu je rije, nije bio oduevljen, ali je ipak odmah odgovorio: Za pet minuta sam kod vas! Tee je bilo s fotografom. Prvi, kojega je gostioniarka nazvala, odmah je odbio kada sam mu rekao da bi trebalo napraviti nekoliko snimaka za policiju. Obrazloio mi je to time to se on specijalizirao za drugu vrst snimanja: njegovi snimci moraju sluiti za lijepo sjeanje i dobro raspoloenje. Drugi je bio na nekoj svadbi, a tek trei je nevoljko i drhtavim glasom, s poneto radoznalosti, prihvatio moj poziv. Obavio sam sve to se u takvim sluajevima najprije mora uiniti. Tek tada sam se zaputio na verandu. Zamolio sam gospou Drojahn da pozove i svoje osoblje koje se sada sastojalo od svega jednog lana, mlade Selme.

Bio sam zadovoljan to se Uschi jo nije vratila s djecom. Planirala je da tog jutra posjete akvarij. U meuvremenu je poela padati kia, pa su se vjerojatno zbog toga zadrali malo dulje. U takvim situacijama vrlo je neugodno kada prisustvuju djeca. Odrasli postaju najee razdraljivi ili histerini, a djeca poinju plakati ne zato to bi razumjela dogaaj, ve zato to se plae svojih izbezumljenih i izmijenjenih roditelja. Maybom je sjedio kraj vrata koja su vodila s verande na ulicu. Skinuo je kapu. Kad sam uao, smjesta se dignuo. Najprije sam zamolio tetke Brosksiepen da malo izau u hodnik. to se dogodilo? upitala je gospoa Wulze ije je lice bilo tamnocrveno od uzbuenja. Strpite se samo trenutak rekao sam. Agathe i Hilda Brocksiepen su me slijedile. Uli smo u radnu sobu gospoe Drojahn. Zamolio sam ih da sjednu. Tek to sam otvorio usta s namjerom da im kaem neugodnu vijest, progovorila je gotovo neujnim glasom Hilda: Da li se Haraldu neto dogodilo? Kimnuo sam i odmah poeo izgovarati sve one glupe rijei koje se u takvim prilikama upotrebljavaju. Mislim da zaista ne postoji utjena rije u takvim trenucima, barem meni nije poznata ni jedna. Agathe je sjedila na rubu stolice kao ukoena. Hilda me je gledala otvorenih usta i gnjeila rupi malim, debelim prstima. U Agathinom krilu vrpoljio se siuan psi. Nakon kratke stanke upita Hilda zbunjeno: A kako se to dogodilo? inilo se kao da jo nije shvatila tono o emu je rije. Nije mi preostalo nita drugo nego da im otvoreno kaem: Va je neak ubijen!

Agathe je jo sjedila kao skamenjena. Meutim, Hilda se polako digla i, gutajui rije, progovori: Ubijen? Nakon te rijei sruila se, a ja je nisam stigao pridrati. U tom trenutku otvorila su se vrata u sobu je uao nizak, punaan ovjek, to jest uskoio je jer je vidio kako se Hilda sruila. Vode! povikao mi je i ve je kleao na podu uz onesvijetenu enu. Potrao sam po vodu. Na hodniku sam se sudario sa ovjekom koji je veoma mirisao na neki francuski parfem. uo sam da je zastenjao od udarca, a tek poslije sam shvatio da je to fotograf. Nosio je ruiastu koulju i kao snijeg bijele hlae. Samo takav nam je jo nedostajao. Na okupu je bilo ljudi svih vrsta. Zaista bi moglo postati vrlo uzbudljivo. Veliki zidni sat na hodniku hotela Dunenfrieden poeo je zvonko otkucavati dvanaest sati upravo u trenutku kada se Hilda Brocksiepen onesvijestila. Sat je jo otkucavao kada sam se vratio sa aom vode. Pokazujui rukom na onesvijetenu enu, fotograf me upitao je li to mrtvac kojega treba fotografirati. Nije! odgovorio sam mu, pruajui lijeniku vodu. Poelio sam da odjednom imam est ruku. Gazdarica je utrala u sobu, uz nju je jurila rasplakana djevojka iz kuhinje, a pas Bello jurio je za njima i lajao iz svega glasa. Vrhunac tog metea bio je Maybom koji me je doao izvijestiti da me u predsoblju eka ovjek koji se predstavio kao Hempel. eli sa mnom razgovarati. Osim toga, gospoa Wulze je prijetila Maybomu da e poeti vikati ako ne kaemo to se dogodilo. Sat je svojim zvonkim otkucajima upotpunjavao ovu zbrku. Poznajete li tog Hempela? upitao sam Mayboma. On je novinar! rekao je Maybom sa strahom u glasu. Jeste li vi to izbrbljali? napao sam fotografa. Novinari! Samo su jo oni nedostajali! Ali, nisam, nisam, uvjeravam vas govorio je ovjek u ruiastoj koulji.

 Prestanite rekao sam nervozno. Poite gore i ekajte me pred sobom broj sedam. Nita nemojte tamo dirati. Jasno? Kada sam uao na verandu, Eisenreich i njegova ena mirno su sjedili i nisu razgovarali. Gospoa Wulze, naprotiv, bila je vrlo glasna, ali sam usprkos njezinim mnogobrojnim pitanjima sve troje smirio samo kratkim objanjenjem da je rije o nesretnom sluaju. Rekao sam da e biti potrebne neke formalnosti, zamolio ih za razumijevanje i objasnio da sam zaduen za taj sluaj. Napokon su sve troje pristali da se povuku u svoje sobe. Zamolio sam ih da tamo ostanu sve dok ih ne pozovemo. Dola je i Uschi s djecom. I njoj sam ukratko sve obrazloio i poslao sam je da se igra s Kiki i Jojom. Gledala me je zaueno, kao da gleda stranca. Priznajem da me je njezin pogled raalostio, ali sada nisam imao vremena za osjeaje. Doktor Knopf je u meuvremenu obavio posao oko onesvijetene tetke Brocksiepen. Ucviljene sestre jedva sam otpremio u njihove sobe. Htjele su po svaku cijenu odmah vidjeti svoga neaka. I gospou Drojahn zamolio sam da sa Selmom ode u kuhinju. Tek tada sam se zaputio sa simpatinim lijenikom na prvi kat. Maybomu sam naredio da pronae novinara koji je bio negdje u kui. Naao ga je u kupaonici pokraj Haraldove sobe; stajao je prislonjen uz jedan zid. Bio je to onizak, mrav i prosijed ovjek od pedesetak godina. Kosa mu je visjela po vratu i elu, ramena je opustio, ali odmah sam uoio male, lukave oi koje su bile u suprotnosti s njegovom neurednom vanjtinom iza koje se skrivao spretan i prodoran ovjek. Lijepo, gospodine Hempel rekao sam. Nanjuili ste kako to dolikuje dobrom novinaru. Kada izlazi va list? Sutra ujutro! ree Hempel. Kada redakcija zakljuuje to izdanje? Oko ponoi. Dobro, a za koje novinarsko poduzee radite? Ni za koje, imam poseban ugovor!

 estitam! Veeras, oko jedanaest sati, ispriat u vam sve pojedinosti koje e mi biti poznate. To moe biti mnogo ili vrlo malo, ali do tada ni rijei. Ako budete i dalje ovdje stajali, ispitivali ljude i ometali rad. neu vam rei ba nita. Prihvaate li takvu nagodbu? Promrmljao je neto, poprijeko me pogledao, a onda je rekao: to mi drugo preostaje? Vi ste zakon... Dogovoreno. A sada brzo otiite! rekao sam mu. ekao sam sve dok nije za sobom zatvorio vrata. Zatim sam otkljuao vrata Brocksiepenove sobe i uao zajedno s lijenikom i fotografom. Maybomu sam naredio da stoji pred vratima i da pazi da nitko ne izae iz svoje sobe, niti da napusti hotel.

Najprije sam otvorio prozor. Fotograf je bio blijed kao stijena. Rekao sam s koje strane treba napraviti snimke. Radio je brzo i dobro, a na svu sreu nije progovorio ni rijei. Lijenik i ja stajali smo uz prozor i gledali u kiu i u mali vrt preko puta naeg hotela. Puili smo i ekali da ovjek u ruiastoj koulji napravi osam razliitih snimaka. ao mi je to sam vas morao uznemirivati, doktore Knopf, ali znate kakav je propis. Smrt mora potvrditi struna osoba. Naravno odgovori on nakon krae stanke, malo se nakaljao, a zatim nastavio: Vi takoer nemate ba osobito lijepo zvanje, zar ne? Ne potvrdio sam mu. Ponekad poalim to sam ba to izabrao. Moda bi bilo zgodnije da sam trgovac ili ugostitelj. A kako je s vama? Vrlo razliito ree on. Kada moram lijeiti stare ene, tada mislim kao i vi sada, ali ako je rije o bronhitisu mladih djevojaka, zadovoljan sam svojim zvanjem. Obojica smo se nasmijali. To je malo ohrabrilo naeg fotografa, iji je aparat upravo kvrcnuo pokraj mrtvog Haralda. Knopf mi je namignuo i zapalio drugu cigaretu. Konano je na fotografski umjetnik zavrio posao. Izveo sam ga iz sobe i ponovno ga upozorio na potpunu utnju i na toan rok izrade i dostave slika. im je napustio sobu, postao je ivlji i razgovorljiviji. im zavrim slike, odmah u vam ih donijeti, ali ne smijem zaboraviti i na druge muterije. Na svu sreu, imam i drugih, mnogo, mnogo ugodnijih narudbi! Sada morate misliti samo na hitnost ovoga posla odgovorio sam mu. Kako vi jednostavno o tome razgovarate...

 To je stvar navike odgovorio sam mu. Kad biste vi svakoga dana snimali nekoliko leeva, govorili biste i vi o tome tako. Najljepe vam zahvaljujem na takvom poslu sada je ve govorio na svoj uobiajeni nain. Objesio je aparat preko ramena. Prije nego to je stupio na prvu stepenicu, jo jednom je pogledao na vrata sobe broj sedam i rekao: Siguran sam da u uvijek pronai ljepi posao od ovoga ovdje. Vjerujem vam rekao sam. Pazite da ne padnete niz stepenice! Vratio sam se u sobu. Lijenik je upravo pregledavao oi mrtvacu. Neto mi nije jasno! ree on mekim glasom. Sumnjate li da je taj mladi bio narkoman? I to je mogue rekao sam neodluno. Bio je veoma bogat, pa je moda iz dosade i obijesti posegnuo za tim. Samo, u tom sluaju naili bismo vjerojatno na neke tragove u sobi. Moda se varam ree Knopf. Nakon obdukcije mogao bih rei neto vie i s veom sigurnou. Moete li ovdje na otoku izvriti obdukciju? Mogu, ali morate prenijeti le u moju ordinaciju, tamo imam sve to je potrebno. Dobro! A uzrok smrti? Nedvojbeno je jasan dovri on moju reenicu. Jedino, zjenice... On podigne jo jednom kapke na Haraldovim oima, zavrti glavom i poee bradu. to mislite, doktore, kada se to dogodilo? upitanih lijenika. Najmanje prije devet, a najvie prije trinaest sati! Pogledao sam na sat, bilo je etvrt do jedan. Harald Brocksiepen umro je, dakle, noas otprilike izmeu dvanaest i etiri sata ujutro. Znao sam samo dvije osobe za koje sam bio siguran da ga nisu ubile. To smo bili ja i Uschi. Za nju sam imao

nepokolebljivi alibi, upotrebljiv dodue samo u krajnjoj nudi. No, sve to uz pretpostavku da bi uope bilo koji stanar ili gost hotela Dunenfrieden mogao biti ubica. Sumnjate li moda i na samoubojstvo? upitao sam lijenika koji je upravo otkopavao Haraldovu pidamu i jednim iljastim predmetom neto oznaavao na prsima u podruju srca. Iskljueno! rekao je. Takvu pretpostavku potpuno odbacujem! Ispriao sam mu da je Haraldov otac izvrio samoubojstvo slinim noem kao to je ovaj. Takva bi istovjetnost sluaja bila, dodue, rijetka i neobina. Bio je to ili ludi sluaj ili je ubojica, koji je dobro poznavao obiteljske prilike, smiljeno primijenio taj nain ubojstva, kako bi u sluaj unio pomutnju i istragu usmjerio na krivi put. Ni ja ne vjerujem rekao sam. Mladi je bio vrlo tat. On bi sasvim sigurno izabrao neki drugi nain rastanka, ukoliko bi mu uope palo na pamet da sebi oduzme ivot. Nisam vie htio prisustvovati pregledavanju lea, pa sam ponovno priao prozoru. Ne okrenuvi se vie lijeniku, rekao sam mu da ostavi to manje otisaka na drku noa. Veeras dolaze moje kolege iz Neustadta. Njima nisu potrebni vai otisci prstiju, doktore! Lijenik je neto mrmljao, vjerojatno ga nisu uzbudile moje rijei. utjeli smo neko vrijeme. uo sam njegove kretnje i kaljucanje. Nebo je bilo jednako sivo i padala je jo gusta, jednolina kia. Negdje u susjedstvu ulo se djevojako pjevanje, praeno zveckanjem posua. Sasvim u daljini umilo je more.

Vozio sam prilino brzo koliko je to doputala uska pjeana cesta prema svjetioniku. Prema propisima, a i po normalnom rasuivanju, nije trebalo da poem sam. Da sam mogao naslutiti to me na tom putu oekuje, tada bih sigurno po svaku cijenu nastojao da me prati ili Maybom ili njegov zamjenik. Bilo je neto poslije dva sata, a do dolaska odjela za umorstva preostalo je jo punih devet sati. Do sada sam uinio sve potrebno. Prema iskuanoj staroj taktici, sve sumnjive osobe zadrane su pojedinano u sobama i na taj sam ih nain prisilio na razmiljanje prije nego to zapone slubeno presluavanje. To obino daje dobre rezultate. Gospoa Drojahn potvrdila mi je da naeni no u Haraldovim prstima potjee iz njezine kuhinje jedan od njezinih noeva nedostaje. Pod Maybomovim nadzorom posluen je doruak po sobama, svakome gostu posebno. Brani par Eisenreich ve prije sam razdvojio. Doktor Eisenreich je sjedio u itaonici, a njegova ljupka supruga u sobi. Jedino je Uschi ostala s djecom u blagovaonici. Djeca su smatrala ovu neobinu situaciju vrlo zanimljivom i zabavnom, iako nisu nita shvaala. Oni su bili istovremeno jedine osobe kojima je jelo prijalo. Svi ostali bili su uplaeni, uzrujani i razliito su reagirali. Maybom je pokazao vrlo dobar tek za jelo, ali je svakih deset minuta dolazio s nekom porukom od pojedinaca koji su eljeli sa mnom razgovarati. Bez imalo grinje savjesti odbijao sam sve razgovore, jedino nisam odbio Uschi kada me je takoer, posredstvom Mayboma, zamolila za razgovor. Maybom je bio vrlo zaposlen i stalno se penjao i silazio stepenicama. Morao sam ga smirivati da ne preuzme ulogu zatvorskog uvara. Haralda Brocksiepena odnijeli su na improviziranim nosilima u kombi doktora Knopfa i prevezli ga u ordinaciju. Ja sam napokon krenuo da dovedem Gesine.

Selma, koja je neprestano u kuhinji plakala, izjavila je da je njezina kolegica Gesine dola prole veeri oko pola jedanaest u kuhinju i da je izgledala vrlo preplaeno. Selma je u to vrijeme jo bila u kuhinji i itala neki ljubavni roman. Nadalje je izjavila da ju je Gesine prilikom dolaska vrlo tihim glasom pozdravila, da joj je pruila ruku, hladnu kao led, a zatim je neto traila u jednoj od kuhinjskih ladica, ba u onoj u kojoj su bili noevi. Izala je iz kuhinje i krenula uz stepenice. Bez rijei rekla je Selma na kraju svoje prie. Selma nam je pravila veliku potekou. Nikada jo nisam uo takav pla. Potoci suza, razjapljena usta, jaukanje u svim moguim tonovima, stiskanje i trljanje ruku, lica i oiju. Sasvim je svejedno koliko je ljubavna pria koju je itala utjecala na Selmu. Ja sam morao dovesti Gesine i s njom razgovarati. Kua njezinih roditelja bila je od mjesta udaljena etrnaest kilometara i stajala je na osami. Do svjetionika je bilo devet kilometara. Do tamo je cesta bila donekle prikladna za vonju automobilom. Zaustavio sam rasklimani policijski volkswagen jedan od etiriju automobila koji su se smjeli kretati otokom pred kuom svjetioniara. To je bila runa dvokatna zgrada od kamena koja svojim sivim i tmurnim izgledom nikako nije odgovarala krajoliku. Dok mi je Maybom davao klju od auta, upozorio me je da kod svjetionika stanem i pitam za daljnji smjer puta, jer je tu bilo krianje etiriju putova. Dva od tih vodila su na istoni dio otoka, a dva su zavravala na pjeanoj obali gdje ne bih mogao okrenuti kola. Svjetioniar je izaao iz svoje rune nastambe i bio je malko zauen kada je ugledao stranca kako izlazi iz policijskih kola. Odmah mi je pokazao pravi put. Nastavio sam vonju jo loijom cestom. Da su kola bila ira za pet centimetara, ne bi se mogao provui. Izmuen i mokar od znoja, stigao sam do malog seljakog gospodarstva. Ugledao sam ga iza pjeanog spruda. Dvije dugake, uurene zgradice, smjetene na prostranoj livadi, djelovale su jadno i neugledno. Morao sam otvoriti drvena,

rasklimana dvorina vrata, uvesti kola, ponovno izai i zatvoriti ih. Jo sam se vozio oko tristo metara. to sam se vie pribliavao, zidovi kua izgledali su jo prljaviji i tamniji. Slamnati krov na glavnoj zgradi obrastao je mahovinom, dvorite je bilo puno mlaka, kojekakve starudije leale su pred sjenikom, ravi dijelovi nekog vozila, alat, limeni i drveni otpaci, koji su vjerojatno bili skupljeni na obali. uti, mravi pas kruio je nepovjerljivo oko mene, ali nije zareao. Iz staje se ulo mukanje krave. Zvonio sam. Nita i nitko nije mi se odazvao. Ima li koga? ponovno sam viknuo. Zakripala su jedna vrata. Iz mranog gumna, koje se nastavljivalo na stambenu zgradu, izala je oniska, stara ena u otrcanoj haljini i sa sivim rupcem na glavi. Bila je pogrbljena od dugogodinjeg tekog rada. Vedro u njezinoj ruci doticalo je zemlju. Slobodnu je ruku ispruila i lako odravala ravnoteu pri hodu. Zamijetio sam da joj na desnoj ruci nedostaju dva prsta. Dobar dan! pozdravio sam je. Spustila je vedro i gledala me bez rijei. elio bih razgovarati s Gesine' nastavio sam. Najprije je kretnjom glave pokazala na kuu, a zatim se predomislila i odluila da me povede do kue. Okrenula se, ali jo nije progovorila, pa krenula prema kui. Samo je jednom, preko ramena, pogledala da li je slijedim. U mranom gumnu nisam mogao mnogo vidjeti, ali i ono malo bilo je jadno. Strunuti jednopreg leao je uza zid, u potrganoj koari sjedila je koko, trona uad i pljesniva koa visjeli su na zidu, amac u stanju raspadanja bio je baen do zida. Iznad svega je lebdio vonj plijesni, uzavrele repe i trulog krumpira. Da sam iz ovog brloga odmah doao u kuhinju, sigurno bih ostao bez rijei. Meutim, do kuhinje smo morali proi jo kroz prilino neurednu ostavu za stonu hranu, zatim kroz prostoriju za pranje rublja u kojoj je ve bilo ie i urednije. Odavde do kuhinje vodio je hodnik sa istim, obijeljenim zidovima i oploen crvenim ploicama. Iznenaen sam bio onim to sam tu zatekao. Kuhinja je bila ne samo ista ve i vrlo ugodno namjetena. Usprkos loncima sa cvijeem na malim prozorima,

ova velika, topla prostorija nije bila mrana. Oko velikog i tekog stola stajale su stolice iz masivnog, crno obojenog drveta. Zid iza tednjaka bio je olien svijetloplavom bojom, a ostali zidovi bili su njeno bijeli. Svijetloute zavjesice doaravale su sunevu svjetlost iako je vani opet lijevala kia. Za stolom je sjedio oronuli starac. Kraj njega je sjedila Gesine, okrenuta leima prema vratima. Iz zemljane alice prinosila je licom kavu do starevih usta; starac je teno srkao. Micao je jedino oima, ostalo je bilo nepomino. Kada smo uli, ena je rekla nekoliko rijei na dijalektu koji nisam razumio. Zatim se Gesine okrenula, pogledala me vrlo iznenaeno, ali ne prestraeno. Odloila je alicu i ustala. Dobar dan pozdravio sam. Bio sam malo zbunjen od svih tih dojmova. Gospodin Klipp? to vi radite ovdje? upita me djevojka. Doao sam zbog vas odgovorio sam joj. Moram razgovarati s vama. Iz usta uzetog starca uo se nekakav zvuk grgljanja i mljackanja. Gesine ga potape po ramenu. Moj je otac bolestan ree mi zatim. Njezine su rijei bile pune prkosa i gorine. Usta na njezinom mladenakom licu dobila su neprijazan izraz. Izazvala je u meni samilost, iako sam doao s namjerom da je uhapsim zbog umorstva. Izvolite sjesti ree i pokae mi rukom na jednu stolicu. Volio bih razgovarati s vama u etiri oka rekao sam. Ne bismo li mogli negdje... Starica stavi lonac na tednjak i opet ree neto to nisam mogao razumjeti, a zatim izae iz kuhinje. Vani je povikala neko ime. to se dogodilo? upita me Gesine. Je li vas moda poslala moja gazdarica? Da li eli da se vratim? Ili ste doli da vidite jesam li zaista bolesna? Njezino se blijedo lice sada malo zarumenilo.

 Ne ree jo ona. Nisam bolesna, ali ne mogu vie tamo raditi! alica u njezinoj ruci je podrhtavala. Neu, razumijete li! Neu! Zato? To je moja stvar! Starac nije skidao pogleda s nas dvoje. Na hodniku su se uli koraci i vrata se otvore. Uao je oko dva metra visok mladi. Imao je plavu kosu kao i djevojka, iste svijetle oi, lice puno nepovjerenja, kao Gesine. Uinio je tri koraka. Od njegovih golemih izama ostali su tragovi blata na bijelom podu. Za njim je ula starica, zatvorila vrata i prila tednjaku. Svojom je visinom jedva dosegla mladieve grudi. Promrmljao je neto kao pozdrav i zastao. Paleve je zataknuo za pojas. Nikada jo nisam vidio tako velike ruke. Dobar dan! rekao sam. On kimne, isturi donju usnicu, pri emu je naizmjence promatrao Gesine i mene. ena je neto radila oko tednjaka, ali me je stalno promatrala. Starac je povremeno grgljao. Gesine je utjela, a ja sam ekao. Kia je udarala o stakla. Iz staje se ulo mukanje krave. Vjerojatno je to kratko trajalo, ali meni se ta utnja uinila kao vjenost. Napokon je progovorio mladi: to hoete od moje sestre? Trudio se da govori knjievnim jezikom. Prije svake je rijei zastao kao da je mora najprije prevesti. Postavio bih joj nekoliko pitanja rekao sam ali u etiri oka. Mi nemamo tajni odgovori on. Pitajte je! Dobro, kada tako hoete! rekao sam, malo razmislio, a onda upitao mladia: Koliko traje vonja biciklom od mjesta do vae kue? Oklijevao je i pogledao sestru. Jedan sat, a po lijepom vremenu neto manje ree. Kada je vaa sestra noas dola kui? upitah dalje. Kada je...

On stisne oi. Jezikom je mljackao po ustima kao da vae veliki bombon. Da, u koliko je sati stigla Gesine? ponovio sam. to treba da znai to vae pitanje? povie djevojka. to se vas tie kada sam dola! Na licu su joj se pokazale crvene pjege. Bilo je oko dva sata ree brat. Reemt! povie Gesine. On se vara obrati mi se djevojka, a zatim ree bratu s prigovorom: Ne govori gluposti, Reemt! Zatim nastavi prkosno: to vi uope hoete od mene? Ovo mi izgleda kao neko sasluavanje! To i jest sasluavanje rekao sam. Doao je u policijskim kolima ree brat. Zemljana alica pala je na pod, ali se nije razbila. Starac je zakretao. Njegova mu ena prie i stavi mu ruke na ui. Sada je utio i gledao me izbuljenim oima, a bradom je pomicao kao da eli udahnuti vie zraka. Da rekao sam sasvim tiho ja sam policajac, Gesine. Vi ste u vrlo ludom poloaju. Sino u pola jedanaest oprostili ste se sa svojom gazdaricom. Selma je ispriala da ste odmah zatim sili u kuhinju, da ste iz ladice izvadili jedan od tri velika noa i otili. U dva sata bili ste ovdje kod kue. Trebalo vam je, dakle, tri sata da prevalite put za koji inae treba svega jedan sat... Prestao sam govoriti. Gesine se nije pomakla s mjesta. Gledala me je. Usnice je toliko stisnula da su poblijedjele kao to joj je i lice bilo blijedo. to sam dulje govorio, to je ona disala sve bre. Jednim pogledom zamijetio sam da je njezin brat izvukao ruke iza pojasa i stisnuo ake. Nastavio sam povienim glasom: I ako mi ne moete pruiti uvjerljivi dokaz gdje ste bili izmeu jedanaest sati i jedan sat prije ponoi, tada u vas, Gesine, morati uhapsiti. Uhapsiti. Brat mi je polako priao.

 Uhapsiti? upita i on. Zato biste uhapsili moju sestru? Nekoliko sam trenutaka utio, a zatim sam rekao: Jedan od gostiju hotela, mladi Harald Brocksiepen, ubijen je prole noi, zaboden mu je no u prsa i to ba jedan od tri noa iz ladice u kuhinji hotela Dunenfrieden. To se dogodilo izmeu dvanaest i jedan sat poslije ponoi! Bio sam usredotoen samo na to kakvu e reakciju izazvati moje rijei. Zbog toga me je neoekivani udarac sa strane s lakoom oborio. Poletio sam prema stolu, udario glavom o tvrdi naslon stolca, a zatim se jo nekoliko metara klizao po podu.

Na moju sreu, ostao sam pri svijesti. Kada se div, podignuvi pesnicu, sagnuo da me jo jednom udari, predusreo sam ga jakim zamahom noge u koljeno. Jauknuo je i stropotao se. Prije nego to se ponovo pokrenuo, bio sam iznad njega i udario ga po vratu. Za svaku sigurnost, pritisnuo sam ga koljenom u trbuh. Sada sam znao da je to dovoljno i dignuo sam se. Starac je neprekidno grgljao, a njegova je ena bepomono izgovarala ime svoga sina. Gesine je plakala. Osjetio sam vrtoglavicu. Nekoliko sam puta duboko udahnuo i uredio svoj kaput. Reemt je muklo stenjao. Umrijet e! progovori djevojka. Sasvim sigurno! odgovorih joj grubo u osamdesetoj ili devedesetoj godini. Danas nee. Za nekoliko sati moi e opet musti ili hraniti svinje. Sada se obucite to bre moete i poite sa mnom, Gesine! Gledala me je ljutito, ali je istovremeno znala zbog ega sam ovdje. Ali, ja to nisam uinila, gospodine Klipp! povie ona i njezin se bijes pretvori u strah. Usput ete mi priati rekao sam. Ovdje ne bismo imali mira. Starica je kleknula uz mladia i tiho mu neto govorila. Sagnuo sam se, uhvatio ga za nogu i s nekoliko kretnji ustanovio da nema ozbiljnijih povreda. Mladi je rukama stiskao eludac i zagrizao u donju usnicu. Nisam znao je li to radi od stida ili od boli. Tek kada smo proli mimo svjetionika, djevojka je poela govoriti. Sjedila je kraj mene u svom jeftinom, plavom kaputu i drhtala. Bilo je hladno, ali ona nije drhtala od hladnoe. Kad smo poli iz kue, na hodniku sam joj pomogao obui kaput. Krenuli smo istim putem kojim sam doao idui za staricom. Smjestio

sam je u auto kraj sebe i naglo sam krenuo. Jo je padala kia. Kod svjetionika je stajala grupa ljudi koji su nas mrzovoljno gledali ispod kiobrana. Opet sam vozio po boljoj cesti, ali jo polako jer sam slutio da djevojka eli neto rei. Bez pitanja je poela govoriti: Da, eljela sam ga ubiti rekla je promuklim glasom. On je prostak, nevaljalac, gospodine Klipp, iako strano prost... Zapela joj je rije. Nisam odgovorio, ali sam smanjio brzinu. Vjerovala sam mu kada je rekao da me voli. On zna... znao je tako lijepo govoriti... a ja sam mu sve vjerovala. Sve je bilo u redu do prole subote. Poslije podne je doao doktor Eise nreich sa svojom enom. Harald, gospodin Brocksiepen, bio je cijelu veer s njima. Nije doao u moju sobu, kao obino. Otila sam k njemu, ali se on ponaao drukije. Dosadila sam mu. Zaspao je prije nego to sam otila od njega. Slijedeeg dana uope me nije pogledao. Nije mi uputio ni jedne tople rijei, kako je to obiavao initi u prolazu, ne primjetno. Nita. Ba nita. Napisala sam mu pismo, a naveer, kod raspremanja kreveta, stavila sam ga u dep njegove pidame. Bila sam budna te noi do kasno u no i nadala se da me osjeaj vara. Nije doao. Opet sam pola k njemu. Vrata su bila zakljuana. Skoro sam poludila. Da mi je barem objasnio razlog, moda sam se loe ponijela, ili tako neto, no ni rijei, ni pogleda. U zdvojnosti sam otila juer naveer na proslavu, dala sam konobaru tri marke da narui kod orkestra da sviraju ples za koji e ene birati plesae. Sjedila sam iza jednog stupa i ekala. Vidjela sam kako plee s gospoom Eisenreich. Tako su plesali da zamalo nisam na sav glas poela vikati od bijesa. Bilo je strano. Tada su najavili ples koji sam naruila. Potrala sam do njega, zamolila ga, a on me je zaueno pogledao kao da me nikada nije vidio i rekao: Ne pleem s osobljem! I tada... Uutjela je. Sjeanje na to najgore ponienje u njezinoj mladosti prekinulo ju je u prianju. I meni je jo bio pred oima taj dogaaj. Vidio sam je kako je opustila ramena i potrala kroz salu. Zamalo da je sada nisam pomilovao po njezinoj plavoj kosi i rekao koju utjenu rije. Nisam

to uinio jer bi sigurno poela plakati, a morala je nastaviti svoju ispovijed. Opet je progovorila, u poetku polako, zatim sa sve veim uzbuenjem: Istrala sam iz dvorane kao luda. Dok sam stajala u garderobi i ekala na svoj kaput, dola je starija tetka Brocksiepen. Pitala me da li idem kui i da li joj mogu donijeti iz kuhinje u njezinu sobu jedan vei no. Htjela je nakon povratka kui jesti kolae. U pola jedanaest bila sam u hotelu. Otila sam u radnu sobu gospoe Drojahn i rekla joj da sam bolesna i da neu doi na posao. Bila sam zaista bolesna, gospodine Klipp, eljela sam umrijeti. Brzo sam uzela svoje stvari, izvadila bicikl iz spremita i na njega privezala paket. Tada sam se sjetila na no o kojemu mi je govorila Haraldova tetka, pa sam otila u kuhinju. Tu je bila Selma i itala. Pozdravila sam je i uzela no. Dok sam stajala gore, ispred sobe gospoe Eisenreich, pomislila sam kako Harald sada s njom plee i njeno joj neto govori i kako e moda... ove noi ona otii k njemu. U tom sam trenutku odluila da ga ubijem prije nego to sama umrem. Znate, ja sam namjeravala da se ubijem, uinila bih to kod kue s tabletama za spavanje koje uzima moj otac... Zastala je i dugo je utjela. Zabrinuo sam se da ju je obuzelo samosaaljenje i da vie nee govoriti, ali je ipak nastavila: Zavukla sam se u malu ostavu ispod stepenita, pokraj sobe Eisenreichovih. No nisam stavila u sobu gospoe Brocksiepen. Neka ree svoj kola kako zna! Bilo mi je svejedno. S noem u ruci dugo sam sjedila na jednom sanduku. Razmiljala sam kako da to uinim. Na kraju sam odluila da ekam dok ne zaspi. U ostavi je bilo mrano i hladno. Nisam bila umorna ni pospana, jedino izbezumljena od mrnje i od zamisli da ubijem Haralda Brocksiepena koji je sa mnom tako runo postupio. Kada su se gosti poeli vraati kui, moglo je biti neto poslije dvanaest, jer je veliki sat dolje u predsoblju otkucavao vrlo dugo. Jedno se vrijeme jo ulo kako voda tee iz slavina, zatvaranje i otvaranje vrata te povremeno aputanje na hodniku. Zatim je sve utihnulo. ekala sam jo malo. Napokon sam tiho otvorila vrata

ostave i malo osluhnula. Kada sam htjela izai, uinilo mi se kao da jo netko prolazi hodnikom. Pomislila sam da se Harald pokajao i da eli doi k meni. Ali koraci koje sam ula nisu krenuli stepenicama prema gore. Jedna je stepenica zakripala, to sam jasno ula. Tada sam izala i u arapama pola hodnikom prema Haraldovoj sobi. Vrata nisu bila zakljuana. Otvorila sam ih vrlo oprezno. U sobu je ulazilo malo ulinog svjetla. Vidjela sam ga kako lei u krevetu na leima. Spavao je. Samo sam pritvorila vrata i polako mu prila s noem u ruci... Djevojka je zastala i postrance me pogledala. Ve smo bili blizu mjesta. Nazirali su se krovovi kua. Vozio sam sasvim polako. Da, a zatim? upitao sam jer mi se uinilo da ne eli dalje govoriti. Stajala sam kraj njege ree ona i uhvati me za ruku, kao da se eljela obraniti. Stajala sam kraj njega, spremna da ga ubijem. Ponovila je zapoetu reenicu, tako tiho i brzo da sam morao zaustaviti kola, jer je od buke motora ne bih razumio. A onda je ona nastavila: Netko je zastenjao... i proaptao: Oh, ne, ne! Toliko sam se toga glasa uplaila da mi je no ispao iz ruke. Pojurila sam prema vratima, ne znam jesam li vikala, jesam li zatvorila vrata. Trala sam hodnikom u namjeri da poem gore u svoju sobu, ali tada sam se sjetila da sam ve najavila gazdarici svoj odlazak, zato sam se spustila stepenicama i otrala do svoga bicikla. Stigla sam kui kao u snu. Zavrila je priu. Jo je kratko vrijeme njezina ruka leala na mojoj. Kako nisam nita rekao, ona je povue. Vi mi ne vjerujete, gospodine Klipp? upitala je tiho. Sjeate li se glasa koji je aptao dok ste stajali kraj Haraldova kreveta? Pogledao sam Gesine. Bila je blijeda, a ispod zatvorenih oiju imala je tamne podonjake. Imala je neobino duge trepavice. Je li to bio muki ili enski glas? upitao sam je. Je li to moda govorio sam Brocksiepen?

 Ne, on nije! stresla je glavom, a da pri tome nije otvorila oi. Zvuk tog glasa dolazio je od prozora, kraj ormara. Ona stavi ruke na lice. Ne znam rekla je jo oajnijim glasom. Izvadio sam kutiju cigareta. Zapalio sam jednu cigaretu. Gesine se okrenu k meni. Gledala me je ravno u oi, stavila ruku pod bradu i rekla: Ja ga nisam ubila, gospodine Klipp, molim vas, vjerujte mi. Rekla sam vam da sam to namjeravala uiniti, ali nisam, kunem vam se! Pogledao sam je i uinio neto to se kosi s propisom: maknuo joj s lica pramen svilenkaste, plave kose i pogladio je po glavi. *** Kada sam stao pred kuom, Maybom je silazio s terase. Ima li to novo? upitao sam ga. Ne promrmlja on. Morao sam dva puta izvoditi psa, ali svaki put badava, jer njegova gospodarica nije bila s njim. Zatomio sam smijeh. Odvedite Gesine u njezinu sobu! naredio sam mu. Ostanite, Gesine, u sobi dok vas ne pozovem! rekao sam djevojci glasno, a tie dodao: Naulite dobro ui! Preko blijedog lica preletio joj je zahvalni smijeak, a zatim se zaputila ispred Mayboma u kuu. Pogledao sam na sat. etiri. Jo sedam sati. Gospoa Drojahn je sjedila u svojoj radnoj sobi. Je li priznala? upitala me uzrujano kada sam uao u sobu. Tko? to? odvratih joj. Pa, Gesine! ree ona. Vi ste je uhapsili, zar ne? Selma mi je rekla... Selma je brbljavica rekoh. Bilo bi bolje da manje ita kojekakve romanie i da mi sada skuha potenu kavu! Odmah ree gospoa Drojahn. Bila je razoarana.

Popeo sam se stepenicama do svoje sobe da se operem i ostanem malo sam dok mi ne donesu kavu. Maybom mi je ve dolazio u susret. Gorio je od radoznalosti. Nazovite Neustadt rekao sam mu. Zamolite kolege da pribave informacije o obitelji Eisenreich, tetkama Brocksiepen, gospoi Wulze. Podatke o kanjavanju i tako dalje. Vi znate kako to ide! Nemojte nita govoriti o Gesine, ako vas smijem zamoliti, ni na telefonu, a ni... Je li nevina? upita on. Ne biste me smijeli to pitati Maybom odgovorio sam mu malo nervozno. Uinite to sam vas zamolio, je li jasno? Da, komesaru! A odgojiteljica? upita on. Ah, da! Naravno, dobro da ste na to mislili, Maybom. Podaci su potrebni za sve. Dakle, prema popisu iz knjige gostiju, zar ne? ree on sav ozaren od zadovoljstva zbog pohvale.

Sjedio, sam u svojoj sobi na jedinom i neudobnom stolcu uz klimavi stol i u poetku nesvjesno povlaio crte i krivulje po kuverti koja se tu nalazila. Zabavljajui se tako, nacrtao sam devet ljudskih likova od kojih su osam dobili ensku odjeu. Sada sam ispod likova ispisao imena osoba koje su bile u vezi s Haraldom Brocksiepenom: doktor Eisenreich, Sylvia Eisenreich, Agathe Brocksiepen, Hilda Brocksiepen, gospoa Wulze, gazdarica Drojahn, Selma, Gesine, Uschi Marckhoff. Htio sam nacrtati jo dva manja lika za djecu, ali sam odustao. Lik s imenom Uschi odmah sam prekriio debelom crtom, a nakon kraeg razmiljanja i lik s imenom Gesine. Pod imenima Wulze, Agathe i Hilda stavio sam upitnik. Oko gospoe Drojahn i Selme ucrtao sam krunicu. Kod Selme sam se ipak malo zamislio, no ubrzo sam raistio i to jer je djevojka bila toliko neugledna, loe graena, da nisam mogao povjerovati da bi Brocksiepen... Netko je pokucao na vrata. Bila je Selma s kavom. Selma rekao sam. Vi ste jutros spremali sobe, zar ne? Da ree ona i razvue usta u osmijeh. Je li neto posebno privuklo vau panju? Ona strese glavom. Jeste li u kojoj sobi nali u umivaoniku nakvaeno rublje, moda koulju, spavaicu ili pidamu? Ne odgovori ona. Je li se u kojoj kupaonici suilo kakvo rublje? Samo vae kupae gaice, gospodine Klipp ree ona. Dobro, hvala. Moete ii, Selma. Zastala je malo i skupila hrabrosti da upita: Mora li Gesine u zatvor? Izgovorila je to gotovo plaljivim glasom.

 Gubite se to prije, do vraga! zaviknuo sam. Prestraila se i posrui izala iz sobe. uo sam je kako plae u hodniku. Nasmijao sam se i odmah povukao jo jednu debelu crtu preko imena Selma. Kava je bila odlina. *** Otiao sam do Uschi. Bila je zaposlena oko djece i izgledala je vrlo umorno. Izai malo s djecom u etnju rekao sam. Kia je prestala. U parku je dobra slastiarna, imaju izvrsne kolae. Evo deset maraka, a za ostatak kupi meni cigarete. Uschi je bila ozbiljna, obukla je djecu i upitala: Smiju li djeca izai prije mene, komesaru? Moram donijeti svoj kini kaput iz sobe. Naravno da smiju odgovorih joj. Jojo i Kiki za tren su nestali iz sobe. Uschi mi prie, poloi mi ruke oko vrata i nasloni glavu na moje rame. To je strano promrmlja. Pomilovao sam je po kosi. Nije tako strano kao to misli pokuao sam je umiriti. Harald nije bio previe poten ovjek i... Prestani, Leo! prekine me Uschi, podigne glavu i ree: Mene ne zanima Brocksiepen, ni iv ni mrtav, ali smatram stranim tvoje prljavo zvanje! Zaboljele su me njezine rijei. Zar bi vie voljela da sam mesar, grobar ili kirurg? Lijenik moe biti i dobar i zao jednako kao i knjigovoa, slastiar ili policajac. Voli li ti ovjeka ili njegovo zvanje? I sam znam da moje zvanje nije uvijek lijepo govorio sam, oslobodivi se njezinog zagrljaja i priavi prozoru ali isto tako nuno i korisno kao i posao kirurga, bolniara u ludnici, suca ili bilo koji drugi. Gledao sam na ulicu. Nekoliko znatieljnika okupilo se oko policijskih kola. Nadali su se da e vidjeti televizijski i radioaparat, telefon, ugraene kamere, automatske puke i

kojekakva dostignua naega stoljea. Kada su malo bolje zavirili u kola, bili su zacijelo razoarani, jer su se ova kola razlikovala od drugih jedino po plavoj svjetiljci na krovu i natpisu Policija. Nemoj se ljutiti ree mi Uschi, prie k meni i nasloni glavu na moje rame. Straljiva sam. Oprosti! Ali sve je nekako drukije nego to je bilo jutros kada sam se probudila. Ne budi dijete, Uschi rekao sam joj njeno, okrenuo sam se, zagrlio je i poljubio. Sutra ujutro bit u opet samo gost, tvoj oboavatelj i vjerni pratilac! Ona me najprije pomiluje po kosi, a onda mi naglo povue jedan pramen, ba na mjestu koje sam jo osjeao od udarca velike Reemtove ake. Jao zavikao sam. Slabi smjekala mi se Uschi. Idi sada za svojim poslom! nasmijao sam se i ja. Dri palce za nekoliko slijedeih sati!

Sylvia Eisenreich je sjedila uz prozor dok sam ulazio u njezinu sobu. U krilu je drala knjigu koju sigurno nije itala, jer sam u njezinim oima zamijetio suze. Od njezinog, inae atraktivnog izgleda sada nije bilo ni traga; preda mnom je sjedila umorna ena preplaena pogleda u oima i siva lica. Oprostite to vam smetam, gospoo Eisenreich rekao sam. ao mi je to vam je upropaten dan, vjerojatno ste ve uli neto... Nisam ree ona nesigurno. Samo toliko da se dogodila neka nesrea., to ste nam vi jutros dali na znanje. Ne mogu razumjeti zato je policajac odveo mog mua u drugu sobu. Nisam joj na to odgovorio. Bez vaeg odobrenja poslao sam djecu sa Uschi u etnju rekoh joj. Oh, hvala vam ree ona. Prije nego to u vam postaviti neka pitanja moram vas upozoriti da ne morate davati izjave za koje smatrate da bi vas mogle teretiti. Ona sagne glavu. Najprije bih eljela znati to se dogodilo ree ona i dopuni i za to sam osumnjiena? Osim toga, htjela bih razgovarati sa svojim muem. Ponudio sam joj cigaretu i sam uzeo jednu. Harald Brocksiepen je mrtav rekao sam, a da pri tom nisam gledao u Sylviju. Ubijen je prole noi, otprilike pola ili tri etvrt sata nakon povratka svih gostiju u hotel. Evo, to se dogodilo. A sumnja, pod kojom se nalazite, jednostavno reeno, jest sumnja za umorstvo. Sada sam je pogledao. Nije uope reagirala. U ruci je drala ugaenu cigaretu. Za vae umirenje rei u vam da niste samo vi pod tako tekom sumnjom. Svi ili tonije gotovo svi gosti hotela su

sumnjivi. Va mu, gospoa Wulze, sestre Brocksiepen, dakle gotovo svi. Naravno, moete razgovarati sa svojim suprugom, ali ne biste li prije toga ipak pokuali razmisliti i rei to ste sve radili od trenutka kada ste se sino vratili u hotel? Ona me zamoli da joj ponovno pripalim cigaretu, a zatim povue dim iza kojeg sam je jedva vidio. Nije se dogaalo nita naroito ree ona malo promuklim glasom. Kao obino, najprije sam pogledala djecu, pokrila ih i zatvorila prozor u njihovoj sobi, jer je padala kia. Zatim sam se oprala i pola spavati. To bi bilo sve. Je li va mu ve bio u krevetu kada ste vi legli? Da, bio je, ali zato to pitate? Je li bio jo veoma ljutit? Ljutit? Pa, eto, mislim da nije imao razloga da bude sretan i ljubazan poslije onog dogaaja u dvorani. Ne razumijem ree ona. Sada se meni zamrailo. Bilo je ve skoro pet sati. Jo mi je preostalo est. Do sada nije nita postignuto, osim to se prva sumnja pokazala krivom, a sada evo, lijepa Sylvia glumi da nita ne zna. Do vraga rekoh glasno. Vi ne razumijete, gospoo Eisenreich! Ve danima priate s Brocksiepenom, doputate da vas javno grli, zavlaite se s njim u zamraene prostorije, dovodite svoga mua do ludila, a kada vas upitam kako va suprug na to reagira, vi kaete da nita ne razumijete! Da sluajno nisam bio prisutan onom cirkusu, mogli biste jo glumiti nevinu ovicu, ali ovako to je drskost. Neu vie s vama gubiti vrijeme. Pokuajte nastaviti na takav nain u istranom zatvoru! Jeste li me razumjeli? Ustao sam. Ona me je gledala razrogaenih oiju. Poao sam prema vratima. Na vratnici je visio kupai kaput. Vrlo lijep komad od bijelog, debelog frotira s tamnoutim prugama. Kada sam uhvatio za kvaku, dotaknuo sam desni rukav kaputa. Rukav je bio vlaan. Skinuo sam ga s vjealice i pogledao

malo bolje. Lijevi je rukav bio suh. Kaput je bio mokar i na desnoj, prednjoj strani iznad pojasa. Okrenuo sam se Sylviji Je li va mu bio jutros ve na kupanju? upitao sam je. Da urno odgovori ona. Da. da! Objesio sam kaput na vrata i izaao. U dnu hodnika, ispod velikog filodendrona, sjedio je Maybom u pletenoj fotelji izmeu Brocksiepenove sobe i itaonice. Jeste li dobili Neustadt? upitah ga i rukom mu dadoh znak da ne ustaje. Jesam ree on. I? im prikupe sve podatke, izvijestit e nas telefonom ree Maybom. Dobro. Pazite i dalje da svi budu dobri i da se lijepo ponaaju. Drugi put poaljite Selmu da izvede psa. Ja u malo razgovarati s Eisenreichom. Maybom je elio neto pitati. U njemu su se borili slubeni propisi, potinjenost i radoznalost. Pobijedilo je ovo potonje, pa upita: Kako napredujete? Nikako! rekoh tiho.

itaonica je bila vrlo ukusno namjetena. U velikom naslonjau sjedio je Eisenreich i itao. Uao sam bez kucanja. Zrak je bio lo. U pepeljari ispred Eisenreicha bilo je mnogo opuaka. Ah, komesar Maigret ree podrugljivo Eisenreich i pogleda me. Imate pune ruke posla. Dakle, ponimo: gdje sam bio sino izmeu dvanaest i dvanaest i trideset i tome slino, zar ne? Malo sam se nasmijao. Takav podrugljiv ton bio je posljedica straha. Jeste li se dobro okupali i osunali jutros? upitao sam i sjeo s druge strane stola. Kako, molim? Upitao je htijui dobiti na vremenu. Ponovio sam pitanje. Uskraujem izjavu! odgovorio je nakon krae stanke. Uzeo je ponovno novine koje je bio odloio kada sam ulazio u sobu. U predsoblju je zvonio telefon. uo sam kako gospoa Brojahn zove Mayboma. Izjavu? upitah podrugljivo. Zar bi to bila izjava ako biste mi rekli kako je bilo na kupanju, doktore Eisenreich? Nisam doao da vas presluavam. Htio sam samo malo razgovarati s vama. Moda o Dickensu ili o roenju socijalistike literature ili pak o vremenu i malo o anatomiji, bolje reeno, koliko je vano znati gdje se otprilike mora ubosti da bi srce prestao kucati. Zatim o nainu vaenja mrlja od krvi iz frotiranog ogrtaa. Ima tako mnogo zanimljivih tema. Novine su skliznule iz njegovih ruku i pale na pod. Teko je disao. Po izgledu njegova lica pobojao sam se njegove izjave. U tom trenutku netko je pokucao na vrata. Bio je to Maybom koji je samo gurnuo glavu kroz odkrinuta vrata i rekao: Na telefonu je doktor Knopf. eli hitno s vama razgovarati.

 Nazvat u ga za deset minula izgovorio sam to mirno, ali uz najvei napor. Nemojte me vie smetati! Eisenreich se naslonio u fotelji i pokrio oi desnom rukom. teta, doktore rekao sam tihim glasom. Izgubio sam nit. O emu smo razgovarali? On se uspravi. Uhvati jednom rukom kravatu i razvue je. Dugme na koulji otkinulo se i otkotrljalo po podu. Eisenreich to nije zamijetio. Sagnuo je glavu, lupo gledao u svoje ruke i jedva je progovorio: Da, ja sam ga ubio! Nita nisam odgovorio. A i to bih mogao rei? togod bih rekao, bilo bi glupo. Radije sam utio i oslukivao zujanje jedne velike muhe. Odjednom on podigne glavu, pogleda me oima u kojima se nasluivala mrnja, strah i bijes, pa ree: to ekate? Uhapsite me ve jednom, dovraga! Nisam ni sada odgovorio, ve ga ponudio cigaretom koju je mehaniki prihvatio i zapalio svojim upaljaem, ali meni nije ponudio vatre. Priajte mi sada rekao sam. Neu! odgovori on glasno. Neete? iznenadio me je. Zloinci svih kategorija obiavaju nakon priznanja ispriati zloin do u najsitnije pojedinosti, idu ak tako daleko da ih se mora obuzdavati. Ne! ponovi Eisenreich. Neu o tome govoriti. Zar nije dosta to sam priznao? Ali, vi ete u istranom zatvoru ipak morati o tome govoriti upozorio sam ga. Napisat u ree on. Sve u tono napisati. Nitko me ne moe prisiliti da dajem usmene izjave! Osebujan nain primijetio sam. Imate li pero ili olovku? On kimne. Bit e najbolje ako odmah ponete. Ovdje je i papir rekao sam, skinuo s regala nekoliko araka i stavio ih pred njega

na stol. Nemojte se uriti. Mogu li neto uiniti za vas? Moda elite alicu kave? Humani ste! nasmije se on prezirno. Ne budite ludi rekao sam i izaao. Maybom je jo sjedio na hodniku i radoznalo me gledao. Da rekao sam mu. To bi bilo sve. Eisenreich i ljubomora. Stara pria! Policajac ustane. Da li bih ... Nita vi ne morate! On eli dati pismenu izjavu. Molim vas ostanite ovdje. Nazvat u lijenika a zatim u jo jednom razgovarati s Eisenreichovom enom. Pozovite me ako bude potrebno! Gospoa Drojahn je sjedila u svojoj sobi. Obrazi su joj bili crveni, a oi lijepe i mladenake od konjaka. Ima li to novo? upita ona i mljacne jezikom. Nikada se nita novo ne dogaa, gospoo Drojahn! Sve se samo ponavlja. Ako mi natoite koju kapljicu ovog dobrog pia, moete sluati dok budem slubeno telefonirao. Hi, hi zahihotala je gospoa Drojahn, pa odmah dohvatila bocu i natoila mi punu au. Vi ste mi pravi vragolan i aljivac, gospodine Klipp! Popio sam malo, a zatim nazvao lijenika. Javio mi se enski glas: Doktor je hitno pozvan jednom pacijentu. Nazovite ga za pola sata. Spustio sam slualicu. Vrlo oprezno sam savjetovao gospoi Drojahn da bude malo suzdrljivija u pogledu konjaka, a zatim sam se ponovno zaputio Eisenreichovoj eni. Jo je sjedila na istom mjestu. Knjiga je leala netaknuta na krilu. Gledala je kroz prozor. Jeste li se pomirili sa svojim muem nakon njegova povratka iz Brocksiepenove sobe, gospoo Eisenreich? Ne znam o emu govorite! ree ona.

 O istoj prii kao i prije odgovorio sam joj strpljivo. Razlika je jedino u tome to mi je sada pria poznata, dok sam je prije samo nasluivao. Hoete li je i vi upoznati? Ona ugrize donju usnicu i okrene glavu. Molim lijepo rekao sam ne morate me gledati, ali me morate sluati. Dakle, nakon neugodnog dogaaja u kupalinoj dvorani, ega se vi, na alost, ne sjeate, otili ste spavati. Va je mu ve bio u krevetu. Vi ste vjerojatno odmah zaspali, jer vas nije nimalo uzbudio taj dogaaj. Zaspali ste blaeno. Spavali ste vrstim snom i niste nita zamijetili. Tek danas ujutro, kada ste se probudili i kada se va mu vratio s kupanja, opet ste s njime razgovarali. Stajao je pred vama svje i odmoran, a vi ste mu se divili. U susjednoj sobi galamila su vaa djeica, sunce je bacalo zrake kroz prozor, sve je izgledalo drukije nego prole veeri. Pomirili ste se sa svojim dragim, voljenim. Tako je bilo, zar ne? Ba tako? Moda sam pogrijeio samo u nekim sitnicama... Moda sunce ba nije sjalo ili moda vae divljenje i pomirenje s voljenim suprugom nije bilo potaknuto jutarnjim kupanjem vaeg, sportu naklonjenog mua. A moda i niste sino zaspali odmah nakon povratka kui? Moda ste jedno vrijeme leali budni, ak ustali dok je va mu ve spavao? Razgovor s Haraldom Brocksiepenom niste vjerojatno dovrili prole veeri, pa ga je trebalo nastaviti u njegovoj sobi? Izali ste dakle, polako iz sobe i jo tie poli praznim hodnikom do Haraldove sobe... Mislim da je to bilo vrlo uzbudljivo za udatu enu: u pola noi kriomice ui u sobu dragana! Vjerujem da vam je srce lupalo i da su vam ruke bile vlane. Da vas je netko vidio, to biste mu rekli? Da vas mui nedovreni razgovor s Haraldom? Ljudi su vrlo zlobni u takvim trenucima, zar ne? Ali eto, imali ste sreu. Nitko nije naiao. Haraldova vrata nisu bila zakljuana. Otvorili ste ih i... A to je bilo tada? Sylvia Eisenreich se nije pomaknula za sve vrijeme dok sam govorio. Tek na kraju, kada sam spomenuo vrata Haraldove sobe, podigla je glavu i pogledala me. Uplaio sam se njezina pogleda. Oekivao sam da e skoiti na mene.

Ali nije skoila. Zatvorila je oi, teko je disala i poela govoriti kao u snu: Spavao je. Leao je na leima i spavao. Nadala sam se da me oekuje... Tu je stala. Bojao sam se da nee nastaviti, ali danas mi je polazilo za rukom da navedem ene na razgovor. Kod Gesine mi je to uspjelo mojom utnjom u automobilu, a kod Sylvije krajnjom ironijom. Bio sam radoznao kako e se situacija razvijati dalje. Zapravo, nisam eljela ii k njemu nastavila je, a pri tome me je pogledom molila da joj vjerujem. Za vrijeme plesa nagovarao me da te noi doem u njegovu sobu. Nisam mu vrsto obeala, jer sam se bojala skandala ako me netko bude vidio. Ali na povratku, a i poslije u sobi, moj se mu tako odurno i neukusno ponaao da sam ga htjela prevariti iz prkosa i bijesa. eznula sam za malo njenosti i ljubavi. Zbog toga sam pola... Htjela sam na trenutak pobjei iz ove tiranije, tutorstva i drskosti u emu ivim ve godinama. Nitko to ne uvida! Svi se dive tom mirnom i uglednom znanstveniku. Nitko ne zna da sa mnom postupa kao s kupljenim predmetom, ah, ostavimo to! Duboko je uzdahnula i zatvorila oi. Harald Brocksiepen je spavao. Stajala sam u njegovoj sobi, drhui od uzbuenja i razoaranja. Ne znam kako sam dugo stajala. S ulice je dopiralo malo svjetla kroz prozor. Bilo je hladno. Razmiljala sam da li bih ga probudila kada sam ve dola u njegovu sobu. Pregorila sam razoaranje to me nije doekao budan i ve sam bila spremna da legnem uz njega... Klju je bio u bravi. Pruila sam ruku da zakljuam vrata, ali tada zauh polagane i tihe korake. Kada su se vrata otvorila, ja sam ve stajala u mraku izmeu ormara i prozora... Sylvia je nastavila priati brze i bez stanke. Ula je Gesine. Prepoznala sam je. Nije zatvorila vrata, ve ih je za sobom samo pritvorila. Tek kada je bila na nekoliko koraka pred krevetom, opazila sam no u njezinoj ruci. Od zaprepatenja mi se uinilo da u se onesvijestiti. Sasvim neujno je prilazila krevetu. To su bili strani trenuci. Vjerojatno sam zastenjala od straha i ona je neto ula jer joj je no ispao, a ona

je potrala prema vratima. Vrata su za njom udarila. Harald se nije pomaknuo. Stajala sam kao skamenjena i nisam se mogla odmah maknuti. Kada sam napokon skupila snagu, krenula sam, ali sam opet zastala jer sam se bojala da je djevojka jo na hodniku i da prislukuje... Sylvia umukne i odloi knjigu koju je cijelo vrijeme grevito stiskala. Ogledavala se po sobi. Ponudio sam joj cigaretu i ona ju je uzela. Kretnje su joj bile teke i spore, a usnice su joj podrhtavale. Ipak joj nisam dopustio da se prepusti tom uzbuenju. A zatim? upitah je. Od hladnoe sam se osvijestila ree ona promuklim glasom. Svladala sam strah i izala iz sobe. Na hodniku je vladala potpuna tiina. Koljena su mi klecala. Vratila sam se opet u nau sobu i tu sam se ponovno iznenadila. Svjetiljka na nonom ormariu mog mua bila je upaljena, a njegov krevet prazan. Bila sam toliko luda da sam vjerovala kako moj mu nije zamijetio moju odsutnost, pa sam legla. On je nakon kraeg vremena uao u sobu. Stajao je nekoliko trenutaka kod vrata, dahtao je kao da je dugo trao i gledao me. Nije progovorio ni rijei. Zatim je preao lijevom rukom preko desnog rukava svog frotiranog ogrtaa, a onda je pruio ruku prema meni. Njegovi su prsti bili crveni. Tek tada sam zamijetila na rukavu i na prednjoj strani ogrtaa krvave mrlje. Postalo mi je jasno to se dogodilo... Leala sam nepomino. Obuzeo me udan osjeaj, isprepleten strahom pred muem, ljubavi prema njemu i bojazni za njega. To je mogao uiniti samo iz velike ljubavi. Zbog mene je ubio! Sjeo je na nisku stoliicu, tamo, uz svoj krevet. utio je i gledao u svoje krvave ruke. Ustala sam i skinula mu ogrta. Oi je zatvorio, a miii na njegovu licu podrhtavali su. Bio je na rubu snage. Stavila sam ogrta u slivnik. Moram isprati mrlje prije nego to se osue, rekla sam. On je skoio, povukao me snano k sebi. Nisam znala to hoe od mene. Kao lud poeo me je ljubiti, nesuvislo je govorio i stiskao me. Zamalo da mi nije rastrgao pidamu i...

Netko je pokucao na vrata. Maybom. Imao je obiaj da se pojavi uvijek u krivo vrijeme. to je opet? upitao sam. Eisenreich me zamolio da vam ovo predam ree on, pruajui mi sloene arke papira. Od doktora Eisenreicha brzo se ispravio. Ah. da promrmljao sam, slegnuvi ramenima. Uzeo sam papire. Dolje se uo telefon. Zastao sam malo na vratima, jer sam oekivao poziv. I zaista, poziv je bio za mene. Selma se penjala stepenicama. Telefonski poziv za vas rekla je dahui. Tko je? Netko iz Neustadta zamuckivala je. Preuzmite vi, Maybom, ovaj razgovor rekao sam. To su sigurno traeni podaci. Mislim da nam vie nisu potrebni, ali ih ipak zapiite, za svaki sluaj. Recite im da smo ve dosta napredovali. Samo, htio bih ipak proitati ovo. Jasno? Razumijem ree Maybom i u trenu nestane. Selma je jo tu stajala i buljila u mene. Vidio sam da je za Selmine mogunosti shvaanja previe to to Maybom, tako visok i jak ovjek, uz to u uniformi, stoji ispred mene i izvrava moje naredbe. Jadna Selma, ona to nikada nee shvatiti. elite li kavu? upitao sam okrenuvi glavu prema Sylviji. Ne, hvala ree ona. Ne treba nam kava sa eerom i slatkim vrhnjem, razumijete? rekoh Selmi. Selma je od uenja otvorila usta. Zatvorio sam vrata i zatomio smijeh. Da nastavim? upita Sylvia. Samo da to proitam rekao sam joj. Nisam bio vie radoznao za nastavak njezine prie. Ovdje je bilo zapisano obrazloenje jednog ubojstva. Je li to od mog mua? upita Sylvia. Kimnuo sam joj, otiao do prozora i rastvorio sloene papire. Pravilnim, ali poneto otrim i staromodnim rukopisom ispisao je

Eisenreich tri arka. Sjeo sam kraj prozora, Sylviji iza lea. Puila je cigaretu za cigaretom. Kad bi pomaknula glavu, zasjala bi njezina crvenkasto plava kosa koja joj je u uvojcima padala po lijepom vratu. Na ulici su etali kupalini gosti. Bilo je bogatih i onih koji su cijele godine tedjeli da bi mogli tu provesti etrnaest dana, zatim bolesnih koji su vjerovali da e ovdje ozdraviti. Svi su se posebno oblaili za te etnje. Mogli su se vidjeti mukarci srednje dobi u arko crvenim kaputima i plavim kapama, mrave daktilografkinje u utim, kratkim hlaicama, domaice su isticale svoju ranu trudnou arenim puloverima i uskim hlaama. Bilo je profesionalnih ljubavnika i amatera koji su doli ovamo, kao i lijepi Harald, u lov na horizontalne uspjehe. Mnogima od njih zamro bi osmijeh na njegovanim licima da uju da njihov kolega zbog posebnih okolnosti nee vie moi u lov. Pogledao sam na neobian Eisenreichov rukopis i poeo itati. Probudio ga je udarac vratima glasio je poetak to je sigurno bila Gesine, i ugledao kraj sebe prazan krevet. Sjeanje na dogaaj u kupalinoj dvorani pobudio je sumnju da je njegova ena otila k Brocksiepenu. S tom sumnjom koja je brzo prerasla u moru leao je u krevetu i stvarao predodbe o tome to se u tom trenutku dogaa u njegovoj neposrednoj blizini. Iako o tome nije pisao, morao sam zamisliti koliko je u tim trenucima patio. Sigurno je strano za mukarca, koji uz to ima mnogo mate, kada pomisli da mu je ena u zagrljaju drugoga. Uz povrijeeno dostojanstvo ili ast, ili tajnu, svejedno kako mi to nazvali esto se pojavljuje strah da je moda onaj drugi bolji, paljiviji i njeniji ljubavnik. Takvo usporeivanje obino zavrava u korist suparnika i povratka vie nema. Strano! O tome se moglo itati izmeu redaka. Uz to je onaj drugi Brocksiepen nitkov, zgodan glupan, dok je sebe Eisenreich smatrao mnogo vrednijom, pametnijom i zrelijom osobom. Ukratko, on nije mogao podnijeti, ustao je, navukao kupai ogrta i poao, a jo u nadi da se vara.

Nije skupio hrabrosti da prisloni uho na Haraldova vrata nego je stao iza velikog filodendrona preko puta Haraldove sobe. Lud od bijesa i mrnje, drhui od umora i hladnoe, stajao je i ekao. Nije potrajalo dugo i vrata Brocksiepenove sobe otvorila su se. Sylvia je laganim koracima izala i prola kraj svog mua do njihove brane sobe. Eisenreichu nije bilo potrebno drugih dokaza. Odagnao je ostatke samopouzdanosti i krenuo razjaren na obraun. Bio je iznenaen kada je ugledao mladia kako spava; naime, pomiljao je na borbu, a ne na ubojstvo. Eisenreich je dalje pisao: Slabo svjetlo padalo je na no koji je leao uz Brocksiepenov krevet. Sagnuo sam se, kao magnetom povuen, podigao no i zabio ga u srce... Tu sam prestao itati jer sam uo na hodniku brze korake Netko je pokucao na vrata, ali ih istovremeno otvorio. Uao je Maybom Doite brzo, komesaru povikao je izbuljenih oiju neto se... Isto tako brzo opet je izjurio iz sobe, pa rije dogodilo vie nisam uo. ekajte ovdje dok se vratim naredio sam Sylviji Eisenreich, koju je Maybomov nain ulaska prestraio. Sa strahom me je gledala i upitala: Je li se mom muu neto dogodilo? Ne znam! odvratih joj s vrata. im saznam to je, odmah u vam javiti! Pojurio sam hodnikom. Gospoa Wulze je virila kroz vrata svoje sobe. I ona je ula Mayboma. Zatvorite vrata! zaviknuo sam. Recite, molim vas proaputala je, ali je ipak odmah zatvorila vrata. itaonica u kojoj je Eisenreich pisao svoju izjavu bila je otvorena. Maybom je stajao na vratima. Pobjegao je! bile su jedine rijei koje je Maybom mogao izgovoriti. itaonica je bila prazna.

Doktor Armin Eisenreich, povjesniar, otac dvoje djece, tiranin jedne lijepe ene, ubojica iz ljubomore nestao je. Iskoristio je kratkotrajnu odsutnost Mayboma i moju nemarnost. Njegov je upalja leao na stolu kraj pune pepeljare. Prozori su bili zatvoreni. U sobi je bilo zaguljivo. Pa, dobro, nije mogao stii daleko. S otoka je teko pobjei. Ali ako poinitelja ne uhvatim dok moje kolege stignu... Pogledao sam na sat: jo pet sati. U mislima sam vidio komesara Korna kako paljivo slua moj izvjetaj i kako razvlai usta na moje rijei: Znam tko je Brocksiepena ubio. Ubojica mi je sam rekao. ak je i napisao. Na alost, ne mogu vam ga predati. Nestao je. Ne znam kako se to moglo dogoditi. Vrata sobe nali smo otvorena. Za vrijeme njegova bijega ja sam razgovarao s njegovom enom, a Mayboma sam poslao na telefon. Vrlo mi je ao, ali... Kada kree brod na obalu? upitao sam Mayboma. Maybom je razmiljao i raunao. Za dva sata ree on. Postoji li neki drugi nain da se prebaci do obale? Jedino amcem ili s kojim ribarom. Ali i ribari mogu krenuti samo kad nastupi plima. Veslanje traje est do sedam sati. Zatekla bi ga no, a toga se svatko plai. U ovo godinje doba magle su jake, pa se ne bi nitko usudio... Kada se danas sjetim tog sluaja, ne mogu shvatiti kako sam tada postupao. Sigurno sam bio veoma umoran. Nakon priznanja doktora Eisenreicha trebalo je, naravno, odmah poslati Mayboma u itaonicu. Ubojica nije smio ostati ni na trenutak sam. To je bila prva pogreka. Nakon njegova bijega trebalo je odmah krenuti u potragu, a ja sam, umjesto toga, raspravljao s prestraenim narednikom.

Sjedio je u ostavi ispod stubita. Nije mi bilo jasno kako je ba tu rupu izabrao za sklonite. Eisenreich je bio jedan od onih ljudi koji radije umru u lijepom. Nali smo ga nakon desetak minuta. Pretraili smo sve sobe. Kada smo htjeli krenuti u podrum, ugledao sam jedna mala, tapetirana vrata. Leao je izmeu sanduka za alat i kante za smee. Imao je zatvorene oi i bio je vrlo blijed. Lagano je hroptao. Kraj desne ruke leao je no ini se da su noevi uli u modu a iz lijevog runog zgloba tekla je krv. Stigli smo posljednji trenutak. Pozvao sam Mayboma koji je bio poao hodnikom dalje u potragu. Podigli smo Eisenreicha. Maybom je pri tome uprljao svoju lijepu, zelenu uniformu krvlju, pa je poluglasno psovao. Prokletstvo! mrmljao je. Zajedno smo iznijeli onesvijetenog ovjeka iz mrane i zaguljive ostave te ga odnijeli u moju sobu. Svukao sam mu kaput, istrgao lijevi rukav iz koulje i vrsto mu svezao ruku. Bit e najbolje ako ga odmah prevezemo doktoru Knopt'u rekao sam. Maybom je potvrdio. Bio je zauzet svojim uprljanim odijelom. Pokuavao je odstraniti krvave mrlje. Na sreu, Eisenreich nije bio teak, usprkos svojoj visini, pa je prijenos lako obavljen. Za nekoliko minuta bio je u kolima. Cesta je bila pusta, vjerojatno su svi gosti bili na uini. Iz jednog restorana se ula glazba. Ostanite ovdje, Maybom. Pustite tetke Brocksiepen i gospou Wulze da izau iz svojih soba. Nita im nemojte govoriti. Pripazite na Eisenreichovu enu, da se i s njom neto nepredvieno ne bi dogodilo. Sjednite u njezinu sobu i razgovarajte o bilo emu! Ah, to sve jo neu morati raditi! uzdahne Maybom Pokazao mi je put kojim u doi do lijenika Knopfa i vratio se svom zadatku.

Vozio sam brzo. Eisenreicha smo stavili na prednje sjedalo. Na zavojima sam ga morao pridravati jednom rukom da ne udari u staklo ili ne padne na volan. Jo je hroptao. Na trenutak sam pomislio da je ve u agoniji, pa sam poveao brzinu. Nadao sam se da u ovom sluaju nisam nita loe uinio. Moda bi ipak bilo bolje da smo pozvali lijenika u hotel. Od uzrujavanja sam se oznojio. Pet minuta vonje do Knopfa uinilo mi se beskrajno dugim. Tek pred lijenikovom kuom osjetio sam malo olakanje. Na vrata je izala lijenikova sestra pomonica. Klipp rekao sam izlazei iz kola. Ah, to ste vi! odgovori ona. Pokuaj samoubojstva rekao sam joj i pokazao na Eisenreicha. Prerezao je ile... Nije ekala da dovrim reenicu, nego se brzim koracima vratila u kuu. Vratila se s Knopfom. ovjek ne moe na miru ni jesti mrmljao je lijenik. Sezona je u punom jeku, doktore rekao sam mu. Zimi imate sigurno vie slobodnog vremena. Tako vi mislite ree. Uhvati Eisenreicha za noge, dok sam ga ja primio ispod ruku. Zimi imam posla s operacijama slijepog crijeva. Dvije do tri na dan. Prvi doe obino ve u pet sati ujutro. Drugi iza ruka, ba kada malo prilegnem, a trei naveer kada se spremam na spavanje. Tako je i na blagdane. Odnijeli smo Eisenreicha u kuu. Izraunao sam da u toku jedne zime imate oko esto takvih sluajeva, a koliko stanovnika ivi na otoku? Sedam tisua ree on. Prema tome za deset do dvanaest godina morali bi se izredati svi stanovnici. Niste raunali s priratajem! odgovori on. Stavili smo Eisenreicha na stol u ordinaciji. Rukav koji sam otrgao od koulje i njime mu svezao ruku, skliznuo je s ruke. Knopf pregleda ranu i odmah prione na posao. Obukao je bijeli kaput, dao neke upute sestri, a za to je vrijeme nekoliko puta

osluhnuo Eisenreichovo srce. Sestra je donijela ampulu, iglu, gaze i bljetave instrumente. Knopf se bavio Eisenreichom i nije se vie brinuo za mene. Stajao sam postrance, ali od njegovih okruglih lea nisam nita vidio. Dok se bavio Eisenreichom, samo me je jednom upitao: A kada je to uinio? Prije pola sata, otprilike! odgovorio sam mu. Zato stojite? Tamo vam je stolica, to e potrajati... Ogledao sam se po ordinaciji i ugledao stari naslonja od koe. Po izgledu se moglo zakljuiti da je u njemu sjedilo nekoliko generacija pacijenata koji su tu iznosili svoje jade i boljke. Prilazei naslonjau, vidio sam se u ugledalu iznad umivaonika. Gotovo nisam prepoznao vlastito lice. Bilo mi je strano, drukije od onoga koje sam inae vidio. Staro, umorno lice stranca. Poeao sam se po nosu i uvjerio da sam to zaista ja. Uvalio sam se u naslonja kao u krevet. Bio je neobino mekan i udoban. Gledajui Knopfa kako radi, omrznuo sam iz dna due svoje zvanje. Od poluivog Eisenreicha vidio sam mu samo noge i odmah se sjetio mrtvog Brocksiepena. Pomislio sam kako bi bilo lijepo kada vie nikada ne bih morao imati posla s takvim i slinim sluajevima. Kada vie nikada ne bih morao sluati o zloinima, o smrti. I da ivim daleko od takvih runih stvari, u nekom mirnom selu, da obraujem vrt i uzgajam pele. Razmiljanje o seoskoj idili prekinuo je lijenikov glas: Hej, Klipp! Vratio sam se u stvarnost. Brao sam protrljao oi i uspravio se u naslonjau. Gledajte ga, spava! Oko zakona sprava! alio se lijenik i smijuljio. Oprostite! rekoh. Molim, molim. Eisehreich je ureen. Dobio je malo svjee krvi, rana je saita i sada spava. Za kratko vrijeme zarumenjet e mu se obrazi. Vae je zvanje ipak ljepe, doktore rekao sam i sjetio se svoga sanjarenja.

Mirisalo je na jod, eter i lizol. Eisenreicha su stavili na pomini leaj i odgurali ga u susjednu sobu. Bio je prekriven vunenom dekom i spavao je. Tko zna da li e biti zadovoljan kada se bude probudio i otkrio da je iv? Moja nam je ena pripremila dobru kavu ree lijenik. Malo e vas osvjeiti. Poslije imam za vas malo iznenaenje, od toga ete postati jo svjeiji A to je to? upitao sam radoznalo. Ha! stresao je glavom. Najprije kava i, ako to volite, svjee ispeeni kola. Doite! Uhvatio me pod ruku i poveo u dnevnu sobu. Sestri je naredio da povremeno pogleda Eisenreifha. Zazvonio je telefon. Visoka, mrava lijenikova pomonica digla je slualicu, javila se, a zatim prenijela poruku lijeniku da su kod gospoe Felmann poeli trudovi. Pitajte je li babica tamo ree Knopf. Je li dola babica? prenijela je djevojka pitanje. Odmah e doi? Dobro! I doktor Knopf e stii brzo! Lijepo zvanje, zar ne? smijuljio se lijenik. Evo jedno novo slijepo crijevo. Ali, doite, ipak emo najprije popiti kavu. Sestra ga je upozorila da u ekaonici sjedi jedan pacijent. Tko je to, do vraga? upita lijenik zlovoljno. Gospoica Sehell odgovori strpljivo visoka djevojka. A to joj je danas? pitao je dalje Knopf. Probada je straga, na lijevoj strani. Boji se da nije tuberkuloza. Recite joj da za tuberkulozu danas nemam vremana! Okrene se k meni i energino me povue za ruku. Ne bih volio da vas moja prisutnost sprijei da spasete jedan mladi ivot rekao sam. Je li zgodna? Pedeset sedam godina objasni mi kratko lijenik i nastavi: Dolazi svakoga mjeseca jedanput da bi se ovdje preda mnom skinula. Mene ve poznajete, pa sada zakljuite sami. Dolazi redovito, a ja joj se veselim kao i inkasatoru za plin i elektriku.

Uli smo u veliku, svijetlu dnevnu sobu, odakle se pruao krasan pogled na pjeane sprudove. Mirisalo je na svjeu kavu i kolae. Za velikim stolom sjedila je sredovjena ena okrugla lica i blaga pogleda. Knopf me predstavi svojoj supruzi. To je komesar Klipp, Agnes, detektiv iz Hamburga. Vodi brigu o mrtvima i poluivima! Prestani, Wolfgang! ree ona klimajui glavom i prui mi ruku. Nemojte se ljutiti na primjedbe moga mua. Po rijeima ga nemojte suditi. Kada njegov pas zacvili od bolova u trbuhu, on se rasplae. Na jednom je stolcu spavao mali, istokrvni pas. Dok je gazdarica govorila, podigao je glavu kao da je razumio da se o njemu govori. Knopf ga je pogladio i sjeo do njega. Sada mi je izgledao kao da se u tom trenutku iskljuio iz svega i da ga nimalo nisu zabrinjavali trudovi gospoe Felmann ili probadanje u leima gospoice Schell, a ni Eisenreich, kao ni mrtav Harald Brocksiepen koji je leao pod njegovim krovom. Kava je bila izvanredna, a ve nakon prvog zalogaja ukusnog kolaa gotovo sam zaboravio pravi razlog svog dolaska u ovu kuu. Kada sam uzimao trei komad kolaa, lijenik me svojim pitanjem drugi put vratio u stvarnost: ime je, zapravo, taj ovjek prerezao ile? Noem odgovorih mu. Mislim da je bio no za rezanje papira, ne znam gdje ga je pronaao. Rekao bih da su mu noevi strast. Zato to mislite? pogleda me Knopf iznenaeno. Zar je on i onaj veliki no... Potvrdio sam. To je on uinio. To je bio razlog pokuaja samoubojstva. ovjek koji prizna zloin nema ansi da ostane na slobodi. Mislim da se on toga bojao. Glupan! Promrmlja Knopf. Naime, on nije ubojica Brocksiepena! Kako, molim? Jesam li vas dobro razumio?

 Da, sasvim dobro ree lijenik. Eisenreich je uvjeren da je on ubio, jer je zabo no u prsa. Ali on se vara. Sjeate li se da sam vam obeao iznenaenje, zar ne? Zbunjeno sam ga gledao. Polako sam spustio kola na tanjuri. Brocksiepen nije ubijen noem, dragi moj! Svojim malim, veselim oima lijenik me je gledao mirkajui i smjekajui se. Zapalio je novu cigaru i zadovoljno povukao dim. Gledao sam ga i nisam bio siguran govori li istinu ili se zabavlja na moj raun. Je li Brocksiepena udarila srana kap kad je ugledao no iznad sebe ili se dogodilo neto slino tome? Molim vas, doktore, nemojte biti tako zagonetni. Poeo je vrlo ozbiljnim glasom: Ustanovio sam, bez svake sumnje, da je Brocksiepen bio rnrtav u trenutku kada mu je ne znam tko zario no u srce. Netko ga je otrovao. uo sam rije otrovao, ali tek nakon duljeg vremena shvatio sam to to za mene znai. Uhvatio sam krivoga! Do sada nisam uinio nita! Sve ispoetka! Kola mi vie nije prijao. Jedva sam progutao ostatak dok mi je Knopf priao pojedinosti o svome nalazu. Brocksiepen je umro od kljenuti dinih organa, slino sranom udaru. Prejaki dotok krvi, gotovo u svim organima, ali naroito u mozak i plua. Uz ostale simptome to je nedvojbeno ukazivalo na trovanje nekim jaim otrovom. O kakvom je otrovu rije, to bi se moglo ustanoviti specijalnim, toksikolokim pregledom. Takav pregled ovdje ne mogu izvriti. Uz ostalo, potrebna su i spektrofotometrijska mjerenja. Lijenikovo izlaganje prekinula je njegova pomonica: Sada biste morali krenuti do Felmannovih, doktore. Nazvala je babica, treba vau pomo! Uzdahnuo je i ustao. Idemo, idemo! ree on.

Pogledao me je i vjerojatno se udio mom zbunjenom izgledu. Moda je htio promijeniti tok mojih misli, pa ree: Felmannovi imaju veliku mesarsku radnju. Otac oekuje s velikim nestrpljenjem nasljednika. Trebalo bi da bude sin ree i obrati se eni: to hoe da donesem, Agnes, lijepe telee odreske ili neto drugo? Doktore! pourivala je sestra. Evo me, idem! vikne on i prui mi ruku. Svako zlo ima svoje dobro. Da, morate poeti od poetka, zar ne? Lijenik se na brzinu obukao, uzeo pripremljenu torbu i brzim koracima izaao. Gospoa Knopf me gledala i vrtjela glavom, to je trebalo znaiti da se ispriava u ime svoga mua. Ja sam se nasmijeio iako mi nije bilo jasno zato bih se morao smjekati. Odjednom se vrata naglo otvore i na njima ugledasmo lijenika. Teko diui od tranja, on ree: Moda bi vam u daljnjoj istrazi mogao koristiti podatak da se otrov nalazio u okoladi koju je pokojnik pred smrt jeo. Samo sam vam to htio rei! Nakon tih rijei opet je nestao iza vrata.

Preostalo je etiri sata do dolaska mojih kolega. Raspolagao sam sa svega etiri sata, jednim mrtvacem, jednim preivjelim samoubojicom, koji se pokuao ubiti u uvjerenju da je ubojica, s nekoliko izbezumljenih ena u hotelu i to je bilo sve... Maybom me je ekao na prozoru Eisenreichove sobe. Dok sam izlazio iz kola, malo sam se nasmijeio, ali je taj moj osmijeh sigurno bio vrlo kiseo, jer mi je Maybom priao zabrinut. Upitao me je: Je li mrtav? Nije odgovorio sam mu. Doktor Eisenreich je iv. Dobio je malo krvi, rana na ruci je saivena i uskoro se e zarumenjeti. Gledao me je sumnjiavo sigurno mu nije ilo u glavu da bi poslije svega onaj mravi, bljedoliki Eisenreich ostao iv. On ivi ponovio sam bit e vrlo zadovoljan kada se osvijesti. A kako e mu tek biti kada sazna da je mrtvom ovjeku zabio no u srce? Jeste li ikada u praksi ve imali takav sluaj? Kako to izgleda s pravnog stanovita? Je li ubojica i u takvom sluaju zloinac? Poznajem, o tome znam vrlo malo. A vi? Maybom me je za cijelo to vrijeme gledao otvorenih usta i izbuljenih oiju. Zamuckivao je: Nita vas ne razumijem, komesaru, on nije... Eisenreich je mislio da Brocksiepen spava, meutim, on je ve bio mrtav. Kako dugo, to nije vano. Netko ga je otrovao! To je za mene previe! ree Maybom i protrlja elo i lice. Krenuli smo polako, jedan do drugoga, u sobu u kojoj je sjedila Sylvia Eisenreich. Razmiljao sam usput kakvih sve glupih sluajeva ima u svijetu. Vidite rekao sam Maybomu da je ljubomorni Eisenreich bio ovjek drugog kova, jedan od onih koji se ne boje borbe prsa u prsa, tada bi nastojao probuditi svog suparnika prije nego to bi se posluio noem. Tada bi otkrio da je s ovim

ve netko prije njega obraunao. Mi bismo tada traili u drugom pravcu i moda ve rijeili sluaj s ubojicom enskog roda... Maybom zastane. ena? Naravno nastavio sam. Otrovom se obino slue ene, a osim toga, Eisenreich i ja bili smo u kui jedini mukarci. Uz to, Eisenreich ne bi morao rezati sebi ile, mi bismo mnogo vie uradili, ne bismo gubili dragocjeno vrijeme skaui oko njega i tako dalje. Osjeao sam da mi prija razgovor i da me je malo umirio. Ostanite jo malo s gospoom Eisenreich, Maybom rekao sam mu. Recite joj da joj je mu izvan opasnosti, ali nita drugo! Dobro! ree Maybom zadovoljno i s olakanjem. Moje mu je nareenje ulilo malo povjerenja i sigurnosti. Jeste li zabiljeili podatke o naim znancima, koje ste dobili iz Neustadta? upitao sam ga. Jesam, komesaru! rekao je Maybom, izvukao iz depa list papira i pruio mi ga. Nadam se da ete moi itati. Bacio sam pogled na biljeke. Bilo je pisano pravilnim kolskim rukopisom, vrlo itljivo. Izvrsno, Maybom pohvalio sam ga. Narednik se zadovoljno smjekao. Gdje su sada nae ene? upitao sam ga. Gospoa Wulze i ona mrava tetka Brocksiepen su negdje vani. Ona druga, punija sestra, sprema kovege u svojoj sobi. Gesine pomae u kuhinji oko pripremanja veere. A Eisenreichova djeca? Bila su ovdje i traila su vas, pa kada vas nisu nala, otila su u park na koncert. Ah, da rekao sam. Na koncert sam zaboravio! Imate li klju od Brocksiepenove sobe? On brzo izvadi klju iz depa i prui mi ga. Pregledat u jo jednom njegovu sobu i sobe njegovih tetki. Ako budem imao malo sree, moda u pronai neto, moda i okoladu.

 Kako molim? okoladu ponovio sam. Haraldov posljednji zalogaj bila je okolada. Dakle, do vienja! Doi u malo kasnije da vas zamijenim kod gospoe Eisenreich! Zaputio sam se na mjesto zloina i tiho promrmljao: Sreo, nasmijei mi se!

Kada sam uao u sobu, najprije sam otvorio prozor. U sobi se osjeao udan miris, kao da se strana smrt tog lijepog momka uvukla u jastuke, zavjese, sve predmete u sobi. Pregledao sam vrlo paljivo Haraldove stvari. U depu od prsluka naao sam polupraznu kutijicu tableta koje se obino mogu nai po depovima dvadesetogodinjaka. Na kutijici je stajalo Muke tablete. Osim toga nisam naao nita zanimljivo, nita to bi mi pomoglo. Sve njegove stvari rublje, odjea, cipele, dvije knjige, mnogo kutijica razliitih krema, pudera za kosu i lice, voda za brijanje sve to odgovaralao je slici koju sam stvorio o Haraldu jo za njegova ivota. Bogati ljepotan, jedan od one vrste ije pustolovine slue za napise u jeftinim asopisima. Neko sam vrijeme stajao nasred sobe i razmiljao da li bi one njegove muke tablete moda mogle biti u kakvoj vezi s njegovom smru, ali sam brzo odbacio takvu misao. Samoubojstvo mi se uini takoer neprihvatljivim. Dok su njegovi depovi bili puni novaca, dok je imao toliko uspjeha kod ena, dotle onakav momak ne pomilja na smrt. Protiv samoubojstva je govorio i lijenikov nalaz to jest, okolada. Razmiljajui o kojeemu, nastavio sam traiti. Kada sam ve htio odustati od daljnjeg traganja, ugledao sam u resicama saga komadi zguvanog staniola. Podigao sam malu, sjajnu kuglicu i izravnao je u listi. Po veliini bi odgovarao za zamatanje bombona. To je bilo sve. Nije mnogo, ali ipak neto. Stavio sam staniol u dep, zatvorio prozor i izaao iz zaguljive sobe. Drama, koja se prole noi u njoj odigrala, imala je pet glumaca: Brocksiepen u glavnoj ulozi; Sylvia Eisenreich zamalo preljubnica iz prkosa i bijesa; Gesine zamalo ubojica iz ljubavi i povrijeenog ponosa; Eisenreich zamalo ubojica iz ljubomore i ranjene tatine to bi bila etiri. A tko je peti? Iz kojih je motiva odigrao svoju runu ulogu?

Poao sam na telefon u sobu gazdarice Drojahn. Sjedila je u svojoj arenoj fotelji, ruke je prekriila na trbuhu i vrsto spavala. Slika potpunog blaenstva. To to je blaenstvo dolazio iz boce u kojoj je za mene preostao jo samo jedan gutljaj bila je stvar za sebe. Drojahn na zidu osuivao je svoju enu i zato sam gurnuo vazu sa suhim cvijeem tako da ne vidi svoju suprugu koja je zaboravila na dostojanstvo. Zatim sam podigao slualicu. Pomonica lijenika Knopfa je jo bila u slubi. Lijenik se jo nije vratio. Dala mi je telefonski broj budueg oca Felmanna. Okrenuo sam taj broj. Ovdje Felmann javio se muki glas. Pa, moe li se ve estitati? upitao sam. Da! uzviknuo je zadovoljno. Dobio sam sina! Teak je etiri kilograma i ima kosu i plae! A tko je na telefonu? Oprostite to se nisam predstavio. Ovdje Klipp, ali to nije vano. Prije svega, srdano estitam i lijepo vas molim mogu li razgovarati s doktorom Knopfom? Da, molim, hvala! Trenutak ! uo sam kako zove lijenika. ao mi je, doktore rekao sam kada mi se javio lijenik. Ne bih vas htio mnogo zadravati, samo jedno pitanje, molim! Rekli ste mi okolada, a da li bi to mogao biti i okoladni bombon? Naravno, pa i to je okolada proguna lijenik Knopf. Spustio sam slualicu. Nenaviknuta na muke glasove za vrijeme spavanja gospoa Drojahn se poela mekoljiti u fotelji, neto je mrmljala u snu, ali se brzo umirila i spavala dalje. Ne znam po koji put sam se penjao na prvi kat trinaest stepenica. Iz sobe broj pet tu je stanovala punana tetka Brocksiepen uli su se koraci, otvaranje ormara i micanje stolica. Iz sobe broj tri uo sam Maybomov glas: Kod vjetra jaine deset to je nemogue...

Nikada neu saznati to je to toliko nemogue kod vjetra jaine deset i zato se o tome mogla razviti diskusija izmeu Mayboma i Sylvije Eisenreich. U sobi gospoe Wulze bilo je tiho. Pogledao sam na sat. Sigurno je bila u parku na koncertu. Ipak sam pokucao na vrata jer je klju bio u bravi. Nitko se nije javio, ali sam ipak otvorio vrata. Tek to sam ih zatvorio, pogodio me udarac u potiljak. Udarac je bio zaista neoekivan i snaan. Sruio sam se kao munjom pogoen. Jo sam uo jedan udarac o pod, a zatim sam zaplovio kroz vatromet crvenih i bijelih, zelenih i plavih raketa u gustu maglu, gdje je bilo mirno i pusto.

Ne znam to me je osvijestilo, da li neija vika ili hladan i mokar runik na glavi. Moda pijesak koji sam osjetio u nosu, ustima i u uima? Sjeo sam, bacio runik koji mi je pao u krilo i istresao s odijela pijesak. Dosta mi je bilo svega. Dva udarca u jednom danu, to je previe i za uvjebane ljude. to se dogodilo, zaboga? neprekidno je zapomagala gospoa Wulze. Jeste li pali? Posvuda ima pijeska! Rukom je pokazivala na sag. Zaista, inilo se kao da smo na pjeanom sprudu. Osjetio sam kako mi se kameni kotrlja niz potiljak. Lijepi, bijeli pijesak, ponos kupaline uprave. Digao sam se s poda, stresao jo preostali pijesak i pokuao gospoi Wulze objasniti da sam uao u sobu, jer mi se uinilo da je na moje kucanje netko rekao slobodno. Htio sam vas neto pitati rekoh ali sam se vjerojatno u trenutku onesvijestio, ne znam. To mi se jo nikada nije dogodilo. A ovaj pijesak? Vjerojatno je ispao iz poruba na hlaama i iz depova ne bih mogao drukije objasniti... ini se da je prihvatila moje objanjenje. Rekao sam joj da u poslati djevojku da oisti sobu. Za pitanja nisam bio raspoloen, jedino sam elio popiti neto estoko. Zar nije vrijeme za veeru? Danas ide sve nekako naopako ree gospoa Wulze. Hoete li popiti aicu rakije? upita me ona i otvori ormar. Gle, gle ove stare tetke! Boca je bila preko polovice prazna. U istom trenutku sam zapazio kraj boce kutiju s okoladnim bombonima. Gospoa Wulze je imala malu srebrnu aicu, natoila i pruila mi. Zahvalio sam, ispio naduak, ali nisam skinuo pogleda s bombonjere. Razmiljao sam kako da zapoenem razgovor od kojega sam maloprije bio odustao. Boljela

me glava, ali htio sam iskoristiti tu priliku. Posegnuo sam za kutijom i rekao: Jo nikada nisam vidio tako lijepu kutiju. Volite li okoladne bombone? Oboavam ih! ree ona. Na alost, ne smijem mnogo jesti, jer imam eernu bolest. To su specijalni bomboni za dijabetiare. Vrlo su dobri. Kuajte, ako volite! Otklonio sam i lijepo zahvalio. Htio sam vidjeti samo kutiju rekao sam. Lijepa kutija, zar ne? Dopadaju mi se ovi areni papagaji na omotu! Brzo sam se oprostio da ne bih morao razgovarati jo i o papigama. Na verandi, koja je bila ujedno i blagavaonica, stolovi su bili postavljeni samo za pet osoba. Uschi je ve sjedila s djecom za jednim stolom. Gledala me je zabrinuto. Sigurno nisam izgledao naroito lijepo. Gospoa Wulze je eljela da me pozove za svoj stol, ali nije znala kako bi to izvela. Gledala me je s ponosom i kao da mi je htjela rei Ja sam te spasila. Nadimala se od zadovoljstva kad sam sjeo na njezin stol i zamolio Selmu da mi prenese moj pribor za jelo. Veera je bila zaista dobra. Imali smo morsku ribu sa ampinjonima i mnogo vrsti salata. Djevojka me je upitala: elite li aj, mlijeko ili okoladu prije veere? Pivo! rekao sam otrim glasom od ega se Selma zbunila. Usprkos izvanrednim kolaima i dobroj kavi kod Knopfa, veera mi je prijala. Tek kada je gospoa Wulze opazila da ostali gosti jedu u svojim sobama, sjetio sam se Mayboma i mog obeanja da u ga zamijeniti. Je li narednik Maybom dobio veeru? upitao sam Selmu. Da, dobio je ree ona brzo. Jede gore u sobi! Zabavljen veerom, zaboravio sam na vrijeme. Od vremena do vremena Uschi i ja izmijenili smo poglede. Prolo je svega esnaest sati otkako sam je drao u zagrljaju, a

meni se inilo kao da je prola vjenost. Dok sam se ja porunio i ostario za ovih nekoliko sati, ona je ostala i dalje mala i lijepa. Osjeao sam se kao da mi je pedeset. Knopf ima ipak ljepe zvanje. A ja? U hodniku je zazvonio telefon. Selma je vikala: Gospodine Klipp! Kolega Korn mi je javljao da ih priekamo u luci. Molio me da to prenesem naredniku Maybomu. Dobro rekao sam. Nije mogao pregorjeti pitanje: Ima li to novo? Da odgovorio sam ali poslije o tome. Oprostite ree on, sada tiim glasom, te spusti slualicu. Nakon zavrene veere gospoa Wulze je krenula u etnju jer joj moje drutvo vjerojatno nije bilo tako ugodno kao to je oekivala. Zrak je tako ist poslije kie rekla je na odlasku. Prila su mi Eisenreichova djeca i poeljela laku no. Kiki me upita sasvim tiho: Znate li kako je naem tati, gospodine Klipp? Uschi je stajala iza njih. Kada je Kiki postavila to pitanje ona se ugrize u donju usnicu od neugodnosti. Dobro je, djevojice rekao sam nadam se da e brzo biti opet s vama. Jo veeras? upitae oboje u isti tren. To ne bih rekao, ali sutra sigurno! Uschi je zaueno podigla glavu, Obratio sam joj se i rekao: Ako gospoa Eisenreich eli, moe odvesti djecu na spavanje. Bilo bi dobro da netko ostane s njom. Narednik bi morao za to vrijeme doi k meni. Uschi je odmah pola s djecom, a za tren se pojavio Maybom. Sjedili smo sami na verandi. Naruio sam mu pivo. Kakvo je vae miljenje o Eisenreichovoj eni? upitao sam.

 Ne ulijeva mnogo povjerenja odgovori on ali ipak mislim da ona to ne bi uinila. Zar jo i na nju sumnjate, iako ste mi rekli da je otrovan? Ona je bila zaljubljena u Brocksiepena. A otrov u okoladi? To je planirano mnogo ranije. Ja ne mami... Uutio je, pio je pivo, a elo mu se nabralo u nekoliko bora od silnog razmiljanja. Nisam mu rekao to mi se u meuvremenu dogodilo. U prvom redu zbog toga to mi nije sluilo na ast, a osim toga on bi vjerojatno izveo iste zakljuke kao i ja a to bez dokaza ionako nita ne pomae. Igrate li ah? upitao sam ga. Igram, ali ne osobito dobro ree Maybom zaueno. Uzmite plou, tamo ispod radija, te poite gore Sylviji Eisenreich. Zabavite je jo pola sata. Ona igra ah, vidio sam je jednom da igra. Ostao sam sam i izvadio biljenicu s podacima koje je Maybom preko telefona primio. Uredni narednik koristio je po jedan listi za svaku osobu posebno. Tu je bila Agate Sotebeer, roena Brocksiepen, 1902. u Uelzenu. kolovanje do 1924. Dalje sam itao paljivije jedna meu prvim enama Njemake u olimpijskoj momadi (disciplina: bacanje kugle), 1926. udata za Heinricha Sotebeera, ljekarnika u Brake na Weseru. Prekinuo sam itanje jer je dola Uschi. Sjela je kraj mene, malo se nasmijala i rekla: to ima novo, Leo? Priaj mi! Previe sam uzrujana i zbunjena. Najprije ste mog poslodavca zatvorili u sobu, a odjednom on nestaje, pa sam pomislila da je u nekoj vezi s Brocksiepenovom smru. To me ne bi veoma iznenadilo poslije svega. Maloprije si rekao djeci da e im se otac brzo vratiti? Moda si im to rekao samo zato da ih umiri? Objasnio sam joj da mi sluba nalae apsolutnu utnju. Dugo sam joj govorio o poslovinoj enskoj radoznalosti i o velikim nevoljama koje je ta radoznalost prouzroila. Da nije bilo enske radoznalosti i muke slabosti mnoga bi zla bila izbjegnuta. Zavrio sam svoje izlaganje injenicom, prilino otrcanom, da bi bez ljubavnog aputanja i povijest imala drugi tok. Nakon tolikog

naglaavanja enske radoznalosti i muke slabosti ispriao sam cijelu priu sa svim pojedinostima koje su mi bile poznate do tog trenutka. I sada mi je preostalo sedam ena, bez tebe, naravnu. Moe zahvaliti sudbini da si upravo te noi i u to vrijeme bila u mom zagrljaju... Drskost prekine me Uschi. Obrazi su joj se draesno zarumenjeli i ona me pod stolom udari u nogu. Nisi to smjela rei slubenoj osobi naalio sam se. Sedam? upita me Uschi ozbiljnim glasom. Poeo sam nabrajati: supruga Eisenreich, gospoa Wulze, dvije sestre Brocksiepen, od kojih se jedna zove Sotebeer, bacaica kugle i udovica, zatim gazdarica Drojahn, Gesine i Selma. Koja se od dviju sestara zove Sotebeer? upitala je Uschi. Ona visoka, mrava rekoh. Ah, ta je vrlo smijena nasmije se Uschi. Smijena? zaudio sam se. Ne, meni nije bila smijena, naprotiv, smatrao sam je vrlo ozbiljnom i proraunatom osobom. Meni je ona ipak vrlo smijena. Posluaj ovo. Kada sam se s djecom vraala kui iz parka, igrali smo se meu rodendronima sakrivaa. Djeca su se sakrila, a ja sam ih morala traiti. I dok sam bila sagnuta u jednom grmu, traei ih, zamijetila sam mravu tetku Brocksiepen kako uzdignute glave dolazi alejom. Nisam se maknula, jer nisam eljela da me netko vidi kako uim u tom grmlju. Uschi se poluglasno pri tome smijala. Neprimjetno sam pogledao na sat, Jo dva i pol sata... Uschi nastavi: Odjednom je ta mrava ena stala pokraj jedne koare za otpatke, svega nekoliko koraka daleko od mog skrovita. Vrlo dostojanstveno, kao da je imala metlu u vratu, okrenula se na sve strane, a zatim je izvadila iz crne torbe neki zamotuljak i bacila ga

u koaru. Duboko je uzdahnula i brzim koracima krenula dalje. Gotovo je trala. Zamalo da nisam prasnula u smijeh. Ja sam se izvukla iz grma i... Stani! rekao sam naglo i uhvatio Uschi za ruku. Poi sa mnom! rekao sam i ustao. Pokai mi mjesto gdje je ta koara. to ti je odjednom? upita me ona glasno. Ve se poelo mraiti. Puhao je istoni vjetar. Kada smo izali, poele su se paliti uline svjetiljke. Nebo je bilo jo sivo, ali oblaci su se razilazili i moglo se oekivati sunano jutro. Uhvatio sam Uschi ispod ruke i krenuli smo naom ulicom u kojoj je bilo dosta rasvijetljenih izloga. Iako je bilo kasno, u jednoj cvjearnici neka je djevojka izraivala vijenac iz krizantema. Iza te cvjearnice ulica je skretala udesno i vodila prema parku. Jedna izrezbarena ploa upozoravala je da tu poinju kupalini nasadi, da se psi smiju uvoditi jedino na uzici, da nije doputeno gaziti po travnjacima, zabranjena je vonja biciklom i tome slino. Put je bio posut sitnim bijelim pijeskom. Svakih trideset koraka bila je postavljena svjetiljka. Uz svaku treu svjetiljku smjestili su klupe, bijelo oliene i izraene s mnogo truda i znanja. Kraj svake klupe stajala je koara za otpatke od pletene ice. Nebo se ve skoro sasvim razvedrilo i bilo je vrlo ugodno za etnju. To je izmamilo mnoge ljude u park. Najvie je bilo gostiju, ali se nalo i domaih koje je dovukla radoznalost Zabavljali su ih stranci i svojim ponaanjem i garderobom koja je bila zaista arolika. Slijedea desno! ree Uschi i uhvati me za ruku. Ali, ne moe sada... Naravno da mogu odgovorio sam joj i oslobodio se njezine ruke. Ti produi i ei amo-tamo, kao da se ne poznajemo! Na klupi kraj tako vane koare sjedio je brani par srednjih godina, a izmeu njih djevojica. Bili su iznenaeni kada sam im rekao Dobra veer i poeo pretvrtati po koari. Zaueno i bez rijei buljili su u mene. Nisu mogli vjerovati da bi jedan na izgled

normalan i dobro obuen ovjek mogao golim rukama dirati smee. Djevojica se smijuljila. Nita me nije moglo smesti. Grabio sam zdrobljene kutije keksa, bombona, stare novine, kore banana i stisnute papirnate rupie. Bacao sam sve to iz koare i pregledavao i najmanji smotani papiri. Za kratko vrijeme bilo je oko mene mnogo radoznalih promatraa. Otac je ustao s klupe i rekao: Doi, Erika! Dijete i majka odmah su ga posluali i pogledavi me poprijeko, krenuli za njim. Sada su se uli glasovi i primjedbe iz okupljene svjetine: Jeste li bacili novanicu od tisuu maraka? Da nije skriveno blago u toj koari? Ja sam napokon naao ono to sam traio. Malu, iljastu, plastinu vreicu sa etiri okoladna bombona. U vreici sam naao komadi tkanine, ne znam da li od svile ili najlona. Gurnuo sam sve to u dep, a otpatke koje sam bio razbacao sakupio sam i ubacio opet u koaru. Htio sam biti ljubazan, pa sam se malo nasmijeio promatraima, ali mi nisu uzvratili istom mjerom. Malo sam oistio ruke i proao kroz dvored radoznalaca. Uschi me je ekala na kraja aleje. Jesi li uspio? Da, pred publikom takoer!

Pet minuta poslije toga vozio sam ve poznatom cestom prema kui lijenika Knofa. Sada se nisam urio kao prvi put. Sada je kraj mene sjedila draesna mlada ena, zarumenjelih obraza i vrlo razgovorljiva. I ti vjeruje da je ta vreica ba ono to je Haraldova tetka bacila? upita me Uschi. Za etvrt sata znat u tono. Hoe li za to vrijeme ekati u kolima? Oklijevala je. Kod Knopfa je i tvoj poslodavac, ne znam je li se u meuvremenu osvijestio. Ne, radije u ostati u autu. Meni je to odgovaralo. Ima stvari u kojima ne moraju sudjelovati ni voljene osobe. Otvorio mi je sam lijenik. Bio je u koulji, isturio je svoj debeli, impozantni trbuh iznad konog pojasa. U ruci je drao psia. Tako kasno promrmljao je. Uite, uite. Ako dolazite po dobru, dobit ete au piva ili rakije! Dolazim, na alost, slubeno odgovorio sam. Onda ete dobiti samo pivo. Rakija za vrijeme slube nije doputena. to ima novo? Hoete li pogledati naeg bolesnika? Jo spava. Jednom se probudio. Moja lijepa pomonica odmah mu je saopila da je u lijenikoj ordinaciji. Uinilo joj se kao da ne vjeruje, pa mu je dala da neto popije. Sada opet spava. Ako nije prijeko potrebno, ne bih ga budio. Ni govora! rekao sam. Htio bih neto drugo! Slijedio sam ga kroz hodnik do dnevne sobe i usput mu priao. Ponudio mi je da sjednem, natoio je pivo i sam sjeo pokraj mene. Kad je uo to se sve dogodilo od naeg posljednjeg susreta, stao je iza mene, upalio veliku svjetiljku i osvijetlio mi

glavu. Pri dodiru njegove ruke povrijeeno mjesto na glavi veoma me zaboljelo. Jao! povikao sam. Budite sretni to moete rei jao. ini se da ste dobili udarac prilino tekim predmetom po glavi. udi me to vas nije ubio kada ste ve leali u nesvijesti. Moda je netko naiao, pa nije mogla obaviti posao do kraja. Nije mogla? upita lijenik i stane ispred mene. Kako znate da je ena? Bez sumnje rekao sam. I nastavio priu. Knopf je sjeo na rub naslonjaa u kojem je spavao njegov pas i paljivo me sluao. A zato niste uhapsili tu junakinju? upitao me kada sam mu rekao da je udovica bila vrhunska sportaica u bacanju kugle i da je prema tome vina rukovanju tekim predmetima. Do sada nisam mogao nita dokazati odgovorio sam mu. A sada? Moete ti sada? Nadam se rekao sam i oprezno izvadio iz depa malu plastinu vreicu s bombonima. Ukratko sam mu rekao kako sam je naao i upitao ga: Moete li, doktore, ustanoviti ima li u bombonima otrova? Ne mogu odgovori on. Da bi se to moglo ustanoviti, potrebni su posebni ureaji i znanje. Ja nemam ni jedno ni drugo. utjeli smo jedno vrijeme. Osjetio sam velik umor. Nije bilo ni udo. Da sam barem umjesto piva popio kavu. Odjednom lijenik udari rukom o naslon fotelje. ekajte malo! ree on. Poe do telefona. Kada je dobio vezu, povie: Halo, Hudewenz! Jeste li dobro! Zanimaju me vai bijeli mievi... Ne, ne alim se, sasvim ozbiljno govorim. Da li ih jo imate? Dobro, dolazim odmah, do vienja! On spusti slualicu. Idemo! ree.

I potrai kaput, pogladi psia i povue me kroz vrata. Idemo Hudewenzu vikao je eni sa stepenita. Odmah u se vratiti! To je dobra ideja rekao sam. Hvala nasmije se on. Kada ovdje ne bude vie upala slijepih crijeva, zaposlite me u policiji. Prilikom dolaska parkirao sam kola na samom kolnom izlazu iz dvorita. Zato mi Knopf zavie: Maknite ta kola da mogu izai s mojima. No kada je ugledao u kolima Uschi, odmah je promijenio glas: Oho, a tko je ta ljepotica u autu? Uz nekoliko komplimenata lijenik se upoznao s Uschi, a zatim se obratio meni: Brzo, djeco, vozite za mnom! Imate li vreicu? Potvrdio sam mu, sjeo u kola, a zatim smo krenuli. Kamo idemo? upita Uschi. Nekom Hudewenzu. Ima lijepe, bijele mieve. Malo je razmiljala, a onda ree: Ah, jadne ivotinjice.

Albert Hudewenz je vodio jedinu ljekarnu na otoku. Bila je smjetena u uskoj, dvokatnoj kui od crvenih opeka. Izraena je prije nekih sedamdesetak godina, s mnogo gotskih izboina, tornjia i iljastih nadvoja na prozorima. Sa zapadne strane kue nastavljalo se staro groblje. S istone strane zgradu je osvjetljavalo neonsko svjetlo s reklame jednog nonog lokala, nad ijim je ulazom visio duhovit natpis Otrovna izba. Poslije sam ustanovio da ljekarnik, usprkos neobinoj okolini, nije izgubio smisao za humor. Bio je to ovjek od pedesetak godina, visok, mrav, s velikim sijedim brkovima. Uschi je i sada ostala u autu, ovaj put zbog mieva. Molim vas, doktore, objasnite Hudewenzu zbog ega smo doli, ja bih morao telefonirati. Dobro ree Knopf. Moram vam to uiniti, jer u vas moda jednog dana trebati, kad ovdje izgubim posao. Nazvao sam hotel. Javila se Gesine. Zamolio sam je da pozove Mayboma. Dok sam ekao, uo sam kako Knopf pria ljekarniku. S ulice se ula pjesma raspoloenih mukaraca. Bio sam sretan to Uschi sjedi u policijskom autu, pa je tako bila na sigurnom. Maybom javio se narednik. Narednie, recite gospoi Eisenreich da je njezinom muu dobro i da nije ubojica. Neka se jo malo strpi i neka ne pomilja ni na kakve gluposti. Nakon toga promijenite svoje sjedite iz njezine sobe u sobu one mrave tetke Brocksiepen. Ne putajte je iz vida! Nemojte prihvatiti nita to bi vam ponudila! Da biste mogli opravdati svoju prisutnost u njezinoj sobi, raspitujte se o pokojniku o njegovim navikama, njegovu djetinjstvu i tako dalje. Morate to izvesti rutinski, shvaate li? Razumijem! ree Maybom. Vraam se za pola sata. a dotle budite s tetkom Brocksiepen. Ako bude potrebno, nazovite me ovamo. Dao sam mu broj ljekarnikovog telefona.

 Hvala, narednie! Spustio sam slualicu i otiao do svojih prijatelja. uo sam Hudewenza kako je rekao lijeniku: Imam jo sedam komada. Od silnog umora nisam shvatio odmah da je rije o mievima. Poli smo stepenicama prema podrumu. Osjeao se vonj plijesni. Kada sam upitao smije li se puiti, Knopf ree u ali: Sjajna ideja, vie volim poginuti u eksploziji nitroglicerina nego da me ugui smrad mieva! Ponekad u pravoj znanosti ne mirie tako lijepo, zar ne, doktore? zajedljivo mu odgovori Hudewenz. Uli smo u mranu prostoriju. Hudewenz upali jaku stolnu svjetiljku, skine sa zida jedan kavez i stavi ga na stol. Ova tri mia moemo upotrijebiti ree ljekarnik a ona dva para moram ostaviti za rasplod. S police je skinuo etvrtastu staklenku, pa iz kaveza spretno izvadio jednu ivtinjicu i stavio je u staklenku. Izvadio sam zatim veicu bombona i istresao ih na stol. Odmotao sam zatim jedan bombon i stavio ga u staklenku. Mi se najprije uplaio, ali je brzo priao bombonu i stao ga gurkati po staklenki dok se nije zaustavio u jednom kutu. Potom ga je poeo glodati. Ubrzo je nainio rupu kroz koju je stala izlaziti gusta, ruiasta tekuina kojom je bombon bio napunjen. Po onome to sam vidio, miu je tekuina neobino prijala. Ponaanje mia nije se promijenilo ni kada je pojeo ponuenu mu slasticu. Nita ree Knopf. Da je samo djeli otrova bio u bombonu. ova bi ivotinja ve davno uginula. Pokuajte s drugim. Samo pourite! Hudewenz je stavio u praznu staklenku drugog mia novi bombon. Igra se ponovila do u najmanju sitnicu kao u prethodnom pokusu. Doao je na red i trei mi, ali opet nita. ivotinjice su bile vrlo dobro raspoloene. Kako je u vreici bilo etiri bombona, etvrti smo komad dali prvom miu. no nakon slasno pojedenog sadraja nije bilo nikakvih promjena na ivotinjici.

Paljivo sam zamotao ostatke sva etiri bombona i stavio ih u plastinu vreicu. Ovo je bilo dobro za vae ivotinjice, Hudewenz, ali za moj posao loe rekao sam ljekarniku. Ipak, mnogo vam hvala za vau pomo! U tom trenutku padne mi pogled na komadi najlonske ili svilene tkanine koja je ispala iz vreice kada sam istresao bombone na stol, U njoj je bilo i nekoliko zrnaca bijelog pijeska. Pregledali ste mi glavu, doktore obratio sam se Knopfu i rekli ste da sam udaren tvrdim predmetom. Je li mogue da je to bila enska najlonska arapa napunjena pijeskom? Knopf mi potvrdi.

 Mogla si i ti prisustvovati pokusu rekao sam Uschi kada sam uao u auto. Sva tri mia su iva! I to sada? upita ona. Vidjet emo odgovorih joj. Razmiljao sam samo o arapi napunjenoj pijeskom. Bilo je ve pola deset. Preostalo je jo samo sat i pol vremena do dolaska mojih kolega. to u im rei? Zamolio sam Uschi da poe spavati. Morao sam dovriti zapoeti posao. Gesine mi je rekla da su tetke Brocksiepen u svojim sobama. Najprije sam pokucao na vrata Hilde Brocksiepen. Sjedila je u mranoj sobi, ali je odmah upalila svjetlo. Oi su joj bile zaplakane, kosa neuredna. Ormari su bili otvoreni i prazni. Sve je ve bilo u kovezima. Oprostite, gospoice Brocksiepen. Samo nekoliko pitanja. Ona mi ponudi da sjednem. Jeste li razmiljali o tome tko bi mogao biti ubojica vaeg neaka? upitao sam je. Ne ree i opet je zaplakala. On je bio tako dobar mladi! Tko mu je, po vaem miljenju, prole veeri posljednji poelio laku no? Ili tonije, prole noi? Ne znam ree Hilda Brocksiepen. Moda moja sestra. Ona je Haraldu svake veeri ostavljala jabuku ili voni sok. Ponekad i okoladu? okoladu? Ne, ne! Harald je nije volio ree i malo zastane. Ja sam bila protiv okolade prije spavanja. To je otrov za zube... Otrov za zube ponovio sam nesvjesno. On, dakle nikada nije jeo okoladu? Ne, nisam rekla nikada, ali vrlo rijetko ree tetka. Volio je samo punjenu okoladu.

 Punjenu kremom, naravno! Eto, to bi bilo sve, gospoice Brocksiepen rekao sam i ustao. Samo to? upita ona zaueno. Laku no! Kada polazi brod sutra? Mislim prije podne? Oko devet odgovori ona. ao mi je rekoh ali jo nisam siguran da ete moi otputovati. Veeras e doi nekoliko mojih kolega iz Neustadta koji e nastaviti istragu i vjerojatno nee nikome dopustiti da napusti otok. Neemo smjeti otputovati? upita ona zbunjeno. Ali zato? Moja je sestra ve sve uredila. Moram joj odmah rei. Nije potrebno, ja u to uiniti. Moram svakako jo do vae sestre. Laku no! Laku no! jedva je odgovorila. Pred vratima sam zastao i pripremao se za razgovor s drugom sestrom. U kui je bilo mirno i tiho. Isto je tako bilo i u sobi Agathe Brocksiepen. Kada me je ugledala, ezdesetogodinja tetka prie mi brzim koracima. To je nevjerojatno, gospodine Klipp, to se ovdje dogaa! alit u se na najviem mjestu! Vai pretpostavljeni vjerojatno ne znaju kako se ponaate! To ne mogu vie trpjeti. ini mi se da ne znate s kime imate posla! Zatvarate nas kao zloince. Va je postupak za najteu osudu! Svejedno mi je to ste i tko ste, ali vau slubenu legitimaciju niste jo nikome pokazali. Traimo pristojno ophoenje. alit u se! To ste ve jednom rekli odgovorio sam joj smijeei se. Okrenuo sam se prema Maybomu koji je sjedio, ini se, u neudobnoj stolici. Gledao me je umorno. Vrijeme je da krenem na pristanite, komesaru rekao mi je. Ako vas kolega Korn upita, recite mu da sam na najboljem putu. Dobro! ree Maybom i izae. Kada je Maybom zatvorio vrata, udovica Sotebeer zakreti: to to znai?

 Na to mislite, gospoo? upitah je podrugljivo. Zato i vi ne odete? Ne elim vie razgovarati s policajcima. Prisutnost vaeg ovjeka iznervirala me. Ve je deset. Osim toga, ne oslovljavajte me tako, zapamtite jednom zauvijek! elite li da kaem gospoa Sotebeer? rekao sam. Ogledavao sam se po sobi. I njezini su kovezi bili spremljeni za put. Bello, njezin mali psi, leao je na stolici; glavu je gurnuo meu noge i samo gledao u mene. Otkuda vam sada to? upita ona iznenaeno i ustukne jedan korak. Zar se ne zovete tako? Nakon muevljeve smrti opet sam uzela djevojako prezime. Sjela je. Vjerojatno joj je moja primjedba presjekla noge. Dovukao sam stolicu i sjeo. Ona je htjela ustati, ali sam je rukom u tome sprijeio. Izvadila je rupi, suho zajecala i stavila rupi na lice. ekao sam malo. Imala je velike i jake ruke. Gospoo Brocksiepen, vjerujte mi da vas ne elim naljutiti, ali morate mi odgovoriti na neka pitanja. I vi elite da se objasni strana smrt vaeg neaka, zar ne? Govorio sam mirno i ljubazno, ak sam se bojao da zbog toga neu djelovati uvjerljivo. Meutim, ona mi odgovori uz smijeak: Molim vas, imajte malo razumijevanja, moji ivci... Da li se jo bavite sportom? upitao sam. Odmah je nestalo smijeka s njezinog lica. Pogled joj je postao otar, a crte lica napete. Ne razumijem ree iznenaeno. Eto, znam da ste prije bili vrlo aktivni, ak ste bili velika olimpijska nada, zar ne? Ali, molim vas glas joj je postao nesiguran. Meni je blizu ezdeset... I to ima to s Haraldovom smru? Jeste li pojeli kola? upitao sam umjesto odgovora. Kakav kola? izbuljila je oi.

 Vi ste prole veeri zamolili Selmu da vam donese no u sobu, jer ste htjeli jesti kolae, ako sam dobro upuen rekao sam i malo zastao. utjela je, netremice me gledala i odjednom je u njezinim oima bljesnulo. I taj je no naen u grudima vaega neaka nastavio sam. Oh! povie ona. To je uinila ta djevojka. Uvijek sam mu govorila neka se uva kojekakvog oloa. Upozoravala sam ga da se ne uputa u ljubavne pustolovine bilo s kime. Prezrene ene mogu biti opasne... Pustio sam je da glumi. Zapalio sam cigaretu, a ona brzo posegne za pepeljarom na nonom ormariu i prui mi je. Ruke su nam se dotakle. Prsti su joj bili hladni kao led. Jesu li vaem neaku bila potrebna takva upozorenja? upitao sam. Ona kimne. Da, bio je u nekim stvarima vrlo lakomislen. Bio je zgodan i mogao je imati ena koliko je htio. esto sam morala utjecati na njega. Bio je jo veliko dijete, zgodno i razmaeno dijete! Koje ste morali odgajati, uvati i savjetovati, zar ne? Ba tako! Bila je sretna to je razgovor krenuo u drugom pravcu. A kako je u pravnom pogledu? Vi i vaa sestra bili ste njegovi staratelji, zar ne? Da ree ona, sada opet otro. Mladi je imao sreu. Imati tako savjesne starateljice koje su se zaista i majinski odnosile prema njemu. Postoji li oporuka za sluaj nenadane i prerane Haraldove smrti? Ne zaleti se ona. Ne, nema je... ja ne znam zamuckivala je i opet pokrila oi rupiem. Imetak e se, dakle, dijeliti izmeu svih pravnih nasljednika rekoh na izgled mirno. Je li imetak velik? Jadno dijete zajeca ona. Jadno dijete, tako naglo, odjednom ga vie nema... Oboje smo utjeli.

 Jeste li ve uhapsili tu djevojku? upita me ona odjednom, zadravajui dah. Nismo odgovorih joj. Niste? upita, a ruke su joj pale u krilo. Ali kako, ako znate da... Ona to nije uinila. Molim vas aputala je ozbiljno i zatvorila oi. Nije vrijeme za alu i igru! Prije nekoliko minuta rekli ste da je ta djevojka mog neaka... ao mi je, vjerojatno niste dobro uli rekao sam i opet uutio kako bih je to vie iznervirao. Ne razumijem! Vaem je neaku zarinuo no u srce doktor Eisenreich. Priznao je! Doktor Eisenreich? Priznao je? Da, iz ljubomore. Opet je nastao tajac. Agathe Brocksiepen se uspravi i pogleda na sat. Koliko je sati? upitao sam je. Deset i dvadeset ree ona hladno i osorno. Hvala odgovorio sam. Poao sam prema vratima. Tu sam se okrenuo i pogledao je jo jednom. Uinilo mi se da je zatomila lagani smijeak Na kraju jo jedno pitanje tiho sam rekao. Kako je bilo s kolaem? S kolaem? Ah, da ree, a opet je postala ljubazna. Kola sam pojela. Bello mi je pomogao pri tome. Voli slatkie. Ba sam se sjetio, imam jo nekoliko okoladnih bombona. Naao sam ih jutros pod krevetom vaeg neaka. Izvadio sam vreicu iz depa. Jedan bombon, koji su mievi najmanje glodali, pruio sam psu. Doi, ps; ps... Ne! zaurlala je Agathe Brocksiepen. Skoila je do mene i udarila me po ruci, jer je pas ve prilazio. Ne! Ne! Nemojte! urlala je.

Polako sam se uspravio. Umuknula je i pola nekoliko koraka natrake. Iz hodnika su se uli koraci i vrata su se otvorila. Uao je Maybom, za njim nekoliko mukaraca. Dobra veer, kolega Korn! pruio sam mu ruku i nastavio: Molim vas, uhapsite Agathe Sotebeer, roenu Brocksiepen, zbog ubojstva njezinog neaka Haralda. Otrovan je!

Odmah je sve priznala. Namjeravala je da sama zabode u srce otrovanog Haralda no na kojem bi se nali Selmini otisci. Poto je stavila na Haraldov noni ormari dva otrovna bombona, otila je u svoju sobu i sa zaprepatenjem ustanovila da nema noa. Leala je budna i sluala korake po hodniku. Kada se sve umirilo, ponovo je pola u Haraldovu sobu i na veliko zadovoljstvo i olakanje ugledala u njegovim prsima no. Nije joj bilo jasno tko je to mogao uiniti. Osjeala se potpuno sigurnom sve do trenutka kada je ula da sam na hodniku Maybomu spomenuo okoladu. Odmah je u maloj ostavi pod stepenicama potraila predmet koji bi joj mogao posluiti kao oruje. Tu je otkrila kantu pijeska. Napunila je jednu arapu i ekala me u sobi gospoe Wulze dok sam pretraivao Haraldovu sobu. Doekala me je i snano udarila. arapa se raspuknula. Iznenadio ju je dolazak gospoe Wulze. Uspjela je ipak neopaeno doi do svoje sobe, a zatim do parka. Tu se otarasila preostalih bombona i poderane arape. Nije mogla slutiti da se ba u to vrijeme Uschi igrala s djecom skrivaa. U Uschinoj je sobi gorjelo svjetlo. Polako sam otvorio vrata i vidio je kako vrsto spava, obasjana malom nonom svjetiljkom.

ELEZNI www.CroWarez.org www.BosnaUnited.net

Odmah poslije svog vjenanja, upamtio sam mjesec srpanj po zanimljivom sluaju, u kojem sam imao ast da suraujem sa Sherlockom Holmesom i prouavam njegove metode. Za svog kolovanja intimno sam prijateljevao s mladiem koji se zvao Percy Phelps. Bio je mojih godina, ali je po koli bio dva razreda ispred mene. Percy je bio vrlo bistar mladi i odnosio je sve kolske nagrade, te je zavrio razred, dobivi stipendiju s pomou koje je nastavio svoju slavnu karijeru u Cambridgeu. Imao je izvrsne veze i dok smo jo bili djeaci znali smo da mu je ujak lord Holdhurst, poznati politiar konzervativac. To visoko srodstvo nije mu mnogo pomagalo u koli. Naprotiv, zadirkivali smo ga na igralitu i udarali ga tapom po nogama. Ali, bila je sasvim druga stvar kad je iziao u svijet. uo sam da su mu njegove sposobnosti i veze osigurale dobro mjesto u ministarstvu vanjskih poslova, a tada mi je nestao g vidika. Tek me je slijedee pismo podsjetilo na njega: Briarbrae, Woking Moj dragi Watsone! Ne sumnjam da e se sjetiti Tadpolea Phelpsa, koji je bio u petom razredu kad si ti bio u treem. Moda si ak uo da sam zahvaljujui svom ujaku dobio dobro mjesto u ministarstvu vanjskih poslova i da su imali povjerenja u mene i potovali me, dok se iznenada nije dogodila strana nesrea, koja mi je unitila karijeru. Nema smisla opisivati te strane dogaaje. Ako prihvati moju ponudu, moda u ti to sve ispriati. Tek sam nedavno ozdravio od devetotjedne upale mozga i jo sam vrlo slab. Misli li ti da bi mogao nagovoriti svog prijatelja Holmesa da me posjeti? Rado bih uo to on misli o ovom sluaju, iako me vlasti uvjeravaju da se vie nita ne moe uiniti. Molim te pokuaj ga dovesti to prije. Svaka minuta ini mi se satom dok ivim u ovoj stranoj napetosti. Molim te, uvjeri ga, da njegov savjet nisam traio prije, ne zato to ne bih cijenio njegove sposobnosti. Bio sam sasvim obezglavljen, otkad me je taj udarac zadesio. Sad mi je glava opet bistra iako se ne usuujem previe razmiljati o tome is straha da se ponovo ne razbolim. Kao to vidi, jo sam

previe slab da piem, pa sam prisiljen diktirati. Pokuaj ga dovesti! Tvoj stari kolski drus, Percy Phelps. Bilo je neega u tom pismu to me dirnulo Bio sam tako uzbuen, pa ak i da mi je bilo teko dovesti Holmesa, ja bih to pokuao. Dobro sam poznavao Holmesovu strast za istraivanjem i znao sam da je on uvijek voljan pomoi onome koji trai njegovu pomo. ena i ja sloili smo se da ne smijem gubiti ni asa a da ne iznesem Holmesu cijelu stvar i tako sam jo za doruka ponovo stigao u stale sobe u Ulici Baker. Holmes je sjedio za svojim stoliem u kunom haljetku i muio se s nekim kemijskim pokusima. Velika obla retorta bjesno je podrhtavala na plavkastoj vatri Bunsenova plamenika, a destilirane kapi kondenzirale su se u dvolitrenoj boci. Holmes me je jedva pogledao kad sam uao. No, znao sam da su mu pokusi vrlo vani, pa sam sjeo u naslonja i ekao. Izvadio je iz boce nekoliko kapi i konano stavio pokusnu cijev u kojoj je bila neka otopina. U desnoj ruci drao je komadi lakmusova papira. Dolazite, Watsone, upravo u pravi as rekao je. Ako ovaj papir ostane plav, sve je u redu. Ako pocrveni, rije je o ivotu ovjeka. Uronio je papir u pokusnu cijev i on je u istom asu duboko pocrvenio. To sam i mislio rekao je. Odmah u biti gotov Watsone. Lako ete nai duhana i perzijske papue. Vratio se pisaem stolu, napisao nekoliko brzojava i predao ih mladom sluzi. Tada se bacio u naslonja preko puta, povukao koljena gore i prstima obujmio duge, tanke potkoljenice. Vrlo obino umorstvo ree. Pretpostavljam da znate neki zanimljiviji sluaj. Vi ste obino navjeta zloina, Watstone. O emu je rije? Predao sam mu pismo koje je proitao s najveom panjom. Ne kazuje nam ba mnogo, zar ne? primijetio je vraajui mi pismo. Jedva da govori bilo to.

 A ipak je rukopis zanimljiv. Rukopis nije njegov. Naravno. To je enski rukopis. Sigurno je rukopis mukarca rekoh. Ne, ve ene i to ene neobina karaktera. Vidite, na poetku istrage dobro je znati da vam je klijent u vezi s nekim tko ima izuzetan karakter, bio taj dobar ili zao. Taj me je sluaj ve zaintrigirao. Ako ste spremni moemo odmah krenuti u Woking i posjetiti tog diplomata koji je u tako gadnoj kai i gospou kojoj diktira svoja pisma. Imali smo sreu i uhvatili rani vlak sa stanice Waterloo. Za manje od sat nali smo se u borovim umama i livadama Wokinga. Briarbrae je velika osamljena kua, nasred prostranog zemljita, udaljena nekoliko minuta od stanice. Kad smo poslali svoje posjetnice, uveli su nas u otmjeno ureen salon. Za nekoliko asaka pridruio nam se snaan ovjek, koji nas je vrlo srdano primio. Bilo mu je prije etrdeset nego trideset godina, ali obrazi su mu bili rumeni a oi tako vesele da se jo doimao kao nespretan i zloesti djeak. Tako mi je drago to ste doli rekao je srdano nam stisnuvi ruku. Percy se za vas raspitivao cijelo jutro. Jadni momak, hvata se za svaku slamku. Njegovi roditelji zamolili su me da vas doekam jer je ak i spominjanje tog sluaja za njih vrlo bolno. Jo nismo uli nikakve pojedinosti primijeti Holmes. Pretpostavljam da vi niste lan obitelji. Na poznanik kao da se na tren iznenadio, a tada se, oborivi pogled, poeo smijati. Vi ste, naravno, vidjeli inicijale J. H. na mom zapuku ree on. U jednom asu mi se uinilo da ste izveli neto vrlo lukavo. Zovem se Joseph Harrison a budui da e se Percy oeniti mojom sestrom Annie, bit u mu bar roak po enidbi. Moju sestru nai ete u njegovoj sobi. Ona ga je ova dva mjeseca predano njegovala. Moda je bolje ako odmah uemo, jer znam koliko je nestrpljiv.

Soba u koju su nas uveli bila je na istom katu kao i salon. Bila je namjetena dijelom kao dnevna soba, a dijelom kao spavaonica, puna cvijea u svakom kutu. Mladi ovjek, vrlo blijed i izmoren, leao je na otomanu kraj otvorenog prozora, kroz koji su prodirali snani mirisi iz vrta i blagi ljetni zrak. Jedna ena sjedila je pokraj njega. Kad smo uli, ona je ustala. Da li da odem, Percy? upita ona. Percy ju je uhvatio za ruku da je zadri. Kako si Watsone? rekao je srdano. Nikad te ne bih prepoznao s tim brkom i zbog toga mi valjda nee zamjeriti. Pretpostavljam da je ovo tvoj slavni prijatelj Sherlock Holmes? Predstavio sam ga s nekoliko rijei pa smo obojica sjela. Mladi snani ovjek bio je otiao, ali mu je sestra ostala drei za ruku bolesnika. Bila je vrlo naoita ena, niska i punana, lijepa lica maslinaste boje, velikih tamnih, junjakih oiju i bujne, vrlo crne kose, pa se pored nje lice naeg prijatelja doimalo jo mravijim i bljeim. Neu tratiti vae vrijeme rekao je Percy uspravivi se na otomanu. Ispriat u sve bez ikakva uvoda. Bio sam sretan i uspjean ovjek, Holmes, a uoi moje enidbe, iznenadna i strana nesrea sruila mi je sve ivotne izglede. Radio sam, kao to vam je Watson moda rekao, u ministarstvu vanjskih poslova i s pomou svog ujaka lorda Holdhursta ubrzo sam dobio odgovoran poloaj. Kad mi je ujak postao ministar vanjskih poslova u ovoj vladi povjerio mi je nekoliko odgovornih zadataka, i budui da sam ih sve dobro obavio, konano je ujak dobio potpuno povjerenje u mene kao i u moju sposobnost i utljivost. Prije desetak tjedana, da budem toniji 23. svibnja, ujak me je pozvao u svoju privatnu kancelariju i poto mi je estitao na uspjesima obavijestio me je da za mene ima nov i povjerljiv zadatak. Ovo je, rekao je ujak, prihvaajui sivi sveanj papira iz pisaeg stola, original tajnog ugovora izmeu Engleske i Italije, o kojem su, to sa alou moram napomenuti, neke pojedinosti prodrle u tampu. Od najvee je vanosti da vie nikakva vijest o

tomu ne procuri. Francuska i ruska ambasada platile bi golemi iznos da saznaju to sadre ovi ugovori. Ne bih nikad dopustio da ti papiri odu iz mog ureda, da ih nije potrebno umnoiti. Ti ima pisai stol a svom uredu? Imam. Tada uzmi ugovor i zakljuaj ga. Izdat u nareenje da moe ostati u uredu kad ostali odu, a ti ga polako prepii bez straha da e to netko opaziti. Kad zavri prepisivanje, zakljuaj i original i prijepis u svoj stol i sve mi to predaj osobno sutra ujutro. Uzeo sam papire i... Oprostite jedan asak ree Holmes. Jeste li bili sami za vrijeme tog razgovora? Potpuno sami. U velikoj sobi? Trideset stopa irokoj i trideset stopa dugakoj. Bili ste u sredini? Da, otprilike. I govorili ste tiho? Moj ujak je uvijek govorio neobino tiho. A ja, jedva da sam bilo to rekao. Hvala vam ree Holmes zatvorivi oi. Molim vas, nastavite. Uinio sam tono onako kako mi je rekao i ekao sam da ostali inovnici odu. Jedan od njih, koji je bio sa mnom u sobi, Charles Gorot, bio je malo zaostao u poslu, pa je to morao nadoknaditi. Ostavio sam ga u sobi i otiao na objed. Kad sam se vratio njega vie nije bilo. urio sam da se to prije prihvatim posla, jer sam znao da je Joseph, a to je Harrison koga ste upravo vidjeli, bio u gradu i da e stii u Woking vlakom u jedanaest sati, pa sam htio, ako je mogue, stii taj vlak. Kad sam poeo pregledavati ugovor, odmah sam shvatio da je vrlo vaan, da moj ujak nije pretjerao kad me na to upozorio. A da ne navodim pojedinosti, mogu rei da je taj ugovor odreivao poloaj Velike Britanije prema trojnom savezu i da je najavljivao politiku to e ova zemlja voditi ako bi francuska mornarica

postala nadmonija od talijanske u Sredozemlju. Pitanja o kojima se tu govorilo bila su potpuno struno pomorska. Na kraju bili su potpisi visokih dostojanstvenika. Pregledao sam sve to i tada poeo prepisivati. Bio je to opiran dokument pisan na francuskom. Sadravao je dvadeset i est posebnih lanova. Prepisivao sam ga to sam bre mogao, ali do devet sati prepisao sam svega devet lanova i postalo mi je jasno da neu stii na vlak. Osjeao sam se pospano i tupo, dijelom od veere, a dijelom od umora. alica kave razbistrila bi mi mozak. Posluitelj ostaje cijele noi u odjelu pri dnu stepenica i bio je navikao da na svojem kuhalu na pirit kuha kavu za inovnike koji bi radili prekovremeno. Zbog toga sam pozvonio da ga dozovem. Na moje iznenaenje ena se javila na zvono, krupna, gruba lica i starija, opasana pregaom. Objasnila mi je da je ona posluiteljeva ena i da je istaica. Zamolio sam je da mi donese kavu. Prepisao sam jo dva lana i osjetio da sam jo pospaniji nego prije. Ustao sam i etao gore-dolje po sobi da ispruim noge. Kava jo nije stizala. Pitao sam se to je uzrok tom zakanjenju. Otvorivi vrata, siao sam niz hodnik da to utvrdim, Bio je to ravni prolaz slabo osvijetljen, koji je vodio iz sobe u kojoj sam radio, a bio je to i jedini izlaz iz te sobe. Zavravao je vijugavim stepenicama pokraj sobe posluitelja koja je bila na kraju tog prolaza. Na pola puta na tim stepenicama mali je zaravanak odakle vode druge stepenice pod pravim kutem. Ove druge stepenice vode dalje do pokrajnih vrata, kojima se slue posluitelji, a ujedno su i preac za inovnike koji dolaze iz Ulice Charles. Poput slova T: lijevo je moja soba, desno posluiteljeva (i prolaz u ostali dio zgrade), dolje izlaz na Ulicu Charles, a na sjecitu zaravanak izmeu tri dijela stubita. Hvala vam. Mislim da sam sve razumio ree Sherlock Holmes. Od najvee je vanosti da zapamtite ovo. Siao sam niz stepenice u predvorje. Tu sam naao posluitelja kako spava u svojoj komori, dok je kotli s vodom divlje kuhao na piritnom

kuhalu. Skinuo sam kotli i ugasio plamen, jer je voda ve kipjela i izlijevala se po podu. Tada ispruih ruku da prodrmam ovjeka, koji je jo vrsto spavao kad mu zvono iznad glave snano zazvoni i on se trgne. Gospodine Phelps! rekao je gledajui me zapanjeno. Siao sam da vidim je li moja kava gotova. Voda je zakuhala u kotlu kad sam zaspao. Pogledao je zauena lica najprije mene a tada zvono koje mu je jo zvonilo nad glavom. Ako ste vi ovdje, tko tada zvoni? upitao je. Zvono! viknuh. Kakvo je to zvono? To je zvono iz vae sobe. Hladna ruka kao da mi je stegla srce. Netko je bio u sobi, a tajni ugovor leao je na stolu. Potrao sam uza stepenice i kroz hodnik. Nikoga nije bilo u hodnicima, Holmes. Nikoga nije bilo u sobi. Sve je bilo na svome mjestu, osim spisa koji su mi bili predani na uvanje. Nedovrena kopija je bila na stolu, ali je original nestao. Holmes se uspravio u stolcu i protrljao ruke. Vidio sam da mu je problem bio po udi. Molim vas, to ste vi tada uinili? promrmljao je. Smjesta sam shvatio da je kradljivac morao doi stepenicama koje su vodile do pokrajnih vrata. Da je doao drugim putem, morao bih ga susresti. Jeste li pomislili da je on mogao biti sve vrijeme skriven u sobi ili u hodniku, o kojem ste rekli da je bio slabo osvijetljen? To je potpuno nemogue. Ni takor se ne bi mogao sakriti ni u sobi ni u hodniku. Nema nigdje zaklona. Hvala vam, nastavite. Posluitelj koji je po bljedilu moga lica vidio da se neto opasno dogodilo, slijedio me je. Obojica smo potrala hodnikom, pa niz stepenice koje su vodile u Ulicu Charles. Vrata na dnu stepenica bila su zatvorena ali ne zakljuana. Otvorili smo ih i izili. Tono se sjeam da sam sa susjednog sata zauo tri udarca. Bilo je osam sati i etrdeset pet minuta. To je vrlo znaajno rea Holmes zapisavi to na svoju marietu.

 No je bila vrlo tamna i padala je lagana, topla kia. Nikoga nije bilo u Ulici Charles, ali je kao i obino, bio velik promet u Whitehallu i okolici. Potrali smo plonikom gologlavi, i na uglu naili na policajca. Izvrena je kraa, proaptah. Dokumenti od neopisive vanosti ukradeni su iz ministarstva vanjskih poslova. Da li je netko proao ovim putem? Stojim tu etvrt sata, ree policajac za to vrijeme prola je samo jedna ena, visoka i starija, ogrnuta alom. Pa to je moja ena, viknu posluitelj. Zar nije nitko drugi proao? Ne, nitko. Tada je kradljivac krenuo drugim putem, vikne ovjek, povukavi me za rukav. No ja nisam bio time zadovoljan, a pokuaj kojim me je htio odvui odavde, poveao je moju sumnju. Kojim je putem otila ena?, upitah policajca. Ne znam. Vidio sam je da je prola, ali nisam imao naroit razlog da gledam kamo ide. inilo mi se da joj se urilo. Koliko je vremena prolo otkako ste je vidjeli? Svega nekoliko minuta. Je li vie od pet minuta? Moda malo vie. Vi samo gubite vrijeme, a svaka je minuta sad vana govorio je posluitelj. Vjerujte mojoj rijei, moja stara nema s time nikakve veze. Prijeimo na drugu stranu ulice. Ako vi neete, ja u. Dok je to izgovarao, otrao je u drugom pravcu. Ja odmah za njim. Uhvatio sam ga za rukav. Gdje stanujete?, upitah. Ivy Lane broj 16 u Brixtonu, odgovorio je. Ali ne dopustite da vas odvedu na krivi trag, gospodine Phelps. Doite sa mnom na drugi kraj ulice, da vidimo moemo li tamo neto saznati. Nita nisam mogao izgubiti ako posluam njegov savjet. Zajedno s policajcem pourismo na drugi kraj ulice, no zatekli

smo ulicu s mnogo ljudi koji su dolazili i odlazili, u elji da to prije stignu na sigurno u toj kinoj noi. Nije bilo nikoga tko bi nam mogao rei da li je netko proao. Tada smo se vratili u ured i pretraili sobu, stepenice i hodnike, ali bez rezultata. Hodnik koji je vodio do sobe bio je obloen svijetloutim linoleumom, koji vrlo lako pokazuje svaki trag. Tono smo ga pretraili, ali nismo nali ni moj trag. Kia je padala cijelu veer? upitao je Holmes. Od sedam sati. Kako to da ta ena koja je ula u sobu nije sa svojim mokrim cipelama ostavila trag? Drago mi je da ste to spomenuli. Ve sam se i ja to pitao. istaice imaju obiaj da skidaju cipele u sobi posluitelja i da obuvaju papue. To je vrlo jasno. Dakle nije bilo nikakvih tragova, iako je padala kia? Taj slijed dogaaja nesumnjivo je neobino zanimljiv. to ste tada uinili? Pretraili smo i sobu. Sigurno ne postoje tajna vrata, a prozori su trideset stopa iznad zemlje. Oba prozora bila su zatvorena s unutarnje strane. Sag spreava svako postojanje preklopnih vrata, a strop je kao obino obijeljen. Dajem svoj ivot da je onaj tko je ukrao dokumente mogao doi samo kroz vrata. A to je s kaminom? Nema ga. Postoji pe. Konopac od zvona je s desne strane mog pisaeg stola. Tko god da je pozvonio morao je doi do stola da to uini. Ali zato bi lopov zvonio? To je gotovo nerjeiva tajna. Nema sumnje da je sve to neobino. to ste zatim uinili? Pretpostavljam da ste ispitali sobu. Da li je uljez ostavio nekakav trag, opuak cigare ili mu je pala rukavica, ili ukosnica ili neka druga sitnica? Nismo nali nita slino. Ni mirisa? Na to nismo obratili panju. Miris duhana bio bi vrlo vaan u ovoj istrazi. Ja ne puim, pa mislim da bih osjetio da je netko puio. Nije bilo nikakve polazne toke. Jedina je opipljiva injenica bila

da je ena posluitelja, gospoa Tangey, urila ulicom iz te kue. Posluitelj nam nije mogao nita drugo rei nego to nam je u poetku tvrdio, da mu ena uvijek u to vrijeme odlazi kui. Policajac i ja smo se sloili da je najbolje uhvatiti enu prije nego to se uspije rijeiti dokumenta pod pretpostavkom da ga je prisvojila. Uzbuna je do tada stigla do Sootland Yarda i detektiv Far bes doao je smjesta, te preuzeo sluaj vrlo odluno. Unajmili smo koiju i za pola sata bili smo na adresi koju smo dobili. Mlada ena otvorila je vrata. Bila je to najstarija Tangeyeva ki. Majka joj se jo nije vratila pa su nas uveli u sobu da priekamo. Poslije deset minuta netko je zakucao na vrata i mi smo tada ozbiljno pogrijeili to sebi jo nisam oprostio. Umjesto da sami otvorimo vrata dopustili smo djevojci da to uini. uli smo je kako govori: Majko, dvojica te u kui ekaju i as kasnije uli smo je kako tri niz prolaz. Forbes je otvorio vrata i mi smo istrali u kuhinju, ali ena je prola onuda prije nego to smo stigli. Gledala nas je zapanjenih oiju, a kad me je napokon prepoznala, vrlo se zaudila. Zar nije to gospodin Phelps iz ureda? viknula je. A to ste vi mislili tko smo, kad ste pobjegli od nas? upita moj pratilac. Mislila sam da ste meetari rekla je. Imali smo nekih neprilika s trgovcem. Taj vam izgovor ba nije uvjerljiv odgovori Forbes. Imamo razloga vjerovati da ste uzeli vaan dokument iz ministarstva vanjskih poslova, i tada dotrali ovamo da ga se rijeite. Morate poi s nama u Scotland Yard, da vas pretraimo. Nije joj mnogo vrijedilo to se bunila i odupirala. Koija je stigla i mi smo se sve troje odvezli. Prije toga pretraili smo kuhinju, a naroito tednjak da vidimo da li je moda pokuala spaliti papire dok je bila sama. No, nije bilo traga ni pepelu ni papiriima. Kad smo stigli u Scotland Yard odmah smo je predali enskom policajcu da je pretrai. ekao sam nasmrt uplaen, dok se nije vratila s izvjetajem. Dokumentima nije bilo ni traga.

Tada mi je prvi put sinula pred oima svom snagom strahota mog poloaja. Dosad sam neto poduzimao i akcija je uspavala moje misli. Bio sam tako siguran da u pronai dokument, te uope nisam razmiljao kakve e biti posljedice ako ga ne pronaem. Ali sada nisam mogao nita vie uiniti i imao sam vremena da razmiljam o svom poloaju. Bio je straan. Watson vam moe potvrditi da sam ve u koli bio nervozan i osjetljiv djeak. Takav sam po prirodi. Razmiljao sam o svom ujaku i njegovim kolegama u vladi, te o sramoti koju sam nanio njemu, sebi i svim onima koji su sa mnom bili u vezi. to i ako sam bio rtva neobinog dogaaja? Nema nikakvih izgovora za teke propuste kad je rije o dravnim interesima. Bio sam uniten, sramotno, beznadno uniten. Ne znam to sam uinio. Mora da sam napravio skandal. Nejasno se sjeam skupine slubenika koji su me opkolili i pokuali smiriti. Jedan od njih odvezao se sa mnom do stanice Waterloo i ukrcao me u prvi vlak. Vjerujem da bi taj bio poao sa mnom da se nije u vlaku zatekao dr Ferrier, koji stanuje pokraj mene, i koji je putovao istim vlakom. Doktor se vrlo ljubazno pobrinuo za mene i bila je srea da je to uinio, jer sam na samoj stanici doivio slom ivaca i prije nego to smo stigli kui bio sam ve potpuno izbezumljen. Moete zamisliti kako su stvari stajale kad je lijenikovo zvonjenje diglo iz kreveta sve moje i kad su me zatekli u takvom stanju. Jadna Annie i moja majka bile su skrene. Dr Ferrier je dovoljno uo od detektiva na stanici pa je ispriao to se dogodilo. Svima je bilo jasno da u dugo bolovati pa su Josepha preselili iz ove sobe i pretvorili je u bolesniku. Ovdje sam leao, Holmes, vie od devet tjedana bez svijesti i lud od upale mozga. Da nije bilo drage Annie Harrison i doktorove brige, ne bih jo mogao s vama razgovarati. Ona me je njegovala danju, a najmljena bolniarka nou, jer sam za napada bio svata u stanju uiniti. Polako mi se razum vraao, ali tek posljednja tri dana potpuno mi se vratilo sjeanje. Katkad pomislim da bi bilo bolje da se uope nije vratilo. Prva stvar koju sam uinio bila je da sam brzojavio Forbesu koji je vodio ovaj sluaj. On me je posjetio i uvjeravao me da je uinjeno sve to se moglo uiniti, no da nije pronaen

nikakav trag niti bilo kakva polazna toka za istragu. Posluitelj i njegova ena bili su ispitani na sve mogue naine, a da sve to nije nimalo rasvijetlilo sluaj. Policija i dalje sumnja u mladog Gorota, koji je one veeri ostao due u uredu. To to je ostao due i njegovo francusko prezime bile su jedine dvije toke koje su mogle pobuditi sumnju. Ali ja nisam ni poeo prepisivati dokument sve dok on nije otiao. Uz to, preci su mu hugenotskog porijekla, po tradiciji simpatizeri Engleza koliko vi i ja. Nita nije naeno to bi ga bilo kako moglo uplesti i tu je istraga prekinuta. Ja vam se obraam, Holmes, kao posljednjoj nadi. Ako me vi iznevjerite, tada sam zauvijek izgubio svoju ast i svoj poloaj. Bolesnik je klonuo na jastuke umoran od dugog prianja, dok mu je njegovateljica pruila au s lijekom za jaanje. Holmes je sjedio utei zabaene glave i zatvorenih oiju. Tko ga ne pozna, pomislio bi da se prenemae, ali ja sam znao da se tako preputao najdubljem razmiljanju. Vaa je izjava bila tako opirna rekao je napokon da mi niste ostavili nikakvo pitanje koje bih vam morao postaviti. No, ima ipak jedno koje je vrlo vano. Jeste li ikomu rekli da ste dobili taj posebni zadatak? Nikome. Ni Annie Harrison? Ni njoj. Nisam bio u Wokingu od asa kad sam dobio zadatak. I nitko od vaih znanaca nije vas ni sluajno posjetio? Nitko. Je li netko od njih znao kako su rasporeene sobe u vaem uredu? Kako da ne, svi su ve bili tamo. No, ako vi niste nikome nita spominjali o tom dokumentu, ova su pitanja bespredmetna. Nisam nikomu nita rekao. Znate li neto o vaem posluitelju? Nita, osim da je bio stari vojnik. U kojem puku? uo sam da je bio u Gardi Coldstream.

 Hvala. Ne sumnjam u to da mogu pojedinosti saznati od Forbesa. Vlasti vrlo vjeto skupljaju podatke iako ih ne znaju uvijek iskoristiti... Kako je divna ova rua. Proao je pokraj divana, otvorio prozor i drao ruu u ruci, promatrajui zadivljeno njezine boje. Za mene je to bilo otkrie, jer nikad nisam bio opazio da bi ga zanimalo cvijee. Ova je rua neto naroito. Njezin miris i boja uljepavaju ivot. Samo priroda moe stvoriti tako neto, i zato ponovo kaem, moemo mnogo oekivati od cvijea. Dok je Holmes to govorio, Percy i njegova zarunica gledali su ga iznenaeno, oito razoarani. Bio je zapao u sanjarenje, drei ruu meu prstima. Trajalo je neko vrijeme. Ima li neke nade da rijeite ovu tajnu, Holmes? upitala je napokon Annie s izvjesnom gorinom u glasu. Da ta tajna, zaista odgovorio je vraajui se s naporom u svakodnevni ivot. Bilo bi smijeno nijekati da je stvar vrlo zamrena i komplicirana, ali mogu vam obeati da u se pobrinuti za to i da u vas obavijestiti o svemu to smatram vanim. Imate li nekih polaznih toaka? Dali ste mi sedam polaznih toaka, ali ih naravno moram ispitati prije nego to procijenim koliko vrijede. Sumnjate li u nekoga? Ja sumnjam u sebe. to? Da u prebrzo stvoriti zakljuak. Tada putujte u London i ispitajte svoje zakljuke! Va je savjet izvanredan, gospoice Harrison ree Holmes, ustajui. Mislim, Watsone, da ne moemo nita bolje uiniti! Nemojte se preputati lanim nadama, gospodine Phelps. Sluaj je vrlo zamren. Bit u sav napet dok vas opet ne budem vidio rekao je diplomat. Sutra u doputovati istim vlakom, iako je vie nego vjerojatno da e moj izvjetaj jo biti negativan.

 Vano je da ste mi obeali da ete doi ree klijent. Postajem ivahniji kad znam da se neto radi na tome. Uostalom, primio sam pismo od ujaka lorda Holdhursta. Pa to pie u njemu? Ono je hladno, ali ne i odbojno. Mogu rei da ga je samo moja teka bolest sprijeila da bude grub. On je ponovio da je stvar bila od najvee vanosti, i dodao da nita nee poduzimati za moju budunost. Vjerojatno se to odnosi na moje otputanje iz slube, dok se sasvim oporavim i dok ne budem imao priliku da ispravim svoj propust. To je pametno i razumno ree Holmes. Doite Watsone, jer u gradu nas eka velik posao. Joseph Harrison odvezao nas je na eljezniku stanicu i mi smo se zaas nali u vlaku za Portsmouth. Holmes je bio zapao u duboko razmiljanje i nije rekao gotovo nita dok nismo preli Capham Junction. Vrlo je prijatno stizati u London ovim prugama koje su poloene visoko to vam omoguava da gledate odozgo u kue. Mislio sam da se ali, jer izgled je bio vie nego sumoran, ali on je brzo objasnio to misli. Pogledajte ove velike osamljene skupine kua koje se diu iznad okoline poput otoka od opeka u olovnom jezeru. To su kole. Svjetionici, moj dragi! Svjetla budunosti. Kutije sa stotinama svijetlih sjemenki iz kojih e niknuti pametnija i bolja Engleska... Pretpostavljam da taj Phelps ne pije. Mislim da ne pije. I ja tako mislim, ali moramo sve ispitati. Jadnik je zaista upao u veliku nevolju i pitanje je, hoemo li ga uspjeti spasiti. to mislite o Annie Harrison? To je djevojka snana karaktera. Da, no ona je valjana ena, ili se moda varam. Ona i njen brat su jedina djeca vlasnika eliane, negdje u Northumberlandu. Percy se zaruio s njom dok je bio na putu prole zime. Ona je dola u pratnji svog brata da je Percy upozna sa svojim roditeljima. Tada je doao taj udarac, i ona je ostala kao

njegovateljica svog dragog, pa je i njezin brat koji se tu dobro osjeao, takoer ostao. Vidite da sam obavio neka ispitivanja. Ali danas je zapravo dan za ispitivanje. Moja praksa... zapoeh. Ako su vam vai sluajevi zanimljiviji od mojih tada... ree Holmes s izvjesnom otrinom. Htio sam rei da moja praksa moe i dan-dva bez mene, jer sad je najslabija sezona. Izvrsno rekao je sada ve dobro raspoloen Holmes. Tada emo zajedno pogledati to se to dogodilo. Mislim da bi bilo najbolje da najprije posjetimo Forbesa. Moda nam on moe rei neke pojedinosti dok ne saznamo s koje strane treba prii tom sluaju. Vi ste rekli da imate odakle krenuti. Imam nekoliko polaznih toaka, a vrijednost im mogu provjeriti samo daljim ispitivanjima. Najtee je otkriti zloin koji je besmislen. Ovaj nije besmislen. Tko bi se time mogao koristiti? Francuski ambasador, a i ruski. A postoji i netko, tko bi tajnu prodao bilo kome od njih, a tu je i lord Holdhurst. Lord Holdhurst? Moe se dravnik koji put nai u situaciji da bi mu unitenje takva dokumenta moglo koristiti. Ali ne asnom dravniku, kakav je lord Holdhurst. No, to je samo mogunost, i ne moemo sebi dopustiti da je zanemarimo. Danas emo vidjeti plemenitog lorda i saznati to nam moe rei. U meuvremenu, ja sam ve poeo neka ispitivanja. Nije mogue? Jesam, poslao sam brzojavno sa eljeznike stanice u Wokingu svim londonskim veernjim novinama oglas koji e se pojaviti u svim tim novinama. Dodao mi je komad papira istrgnut iz biljenice. Na njemu je bilo napisano olovkom: 10 funti nagrade za broj koije koja je dovezla i iskrcala ovjeka kod ministarstva vanjskih poslova u Ulici Charles u tri etvrt deset naveer 23. svibnja. Javiti u Ulicu Baker 221 b.

 Jeste li sigurni da je kradljivac doao koijom? Ako i nije, takav oglas ne moe koditi. Ali jest, jer Phelps je u pravu kad kae, da nema mjesta gdje bi se netko mogao sakriti u sobi ili u hodniku. Tada je ovjek morao doi izvana. Ako je doao izvana u tako kiovitoj noi, a nije ostavio vlaan trag na sagu koji je bio ispitan nekoliko trenutaka nakon njegova prolaza, tada je najvjerojatnije doao koijom. Da, uvjeren sam da moemo sa sigurnou zakljuiti da se dovezao koijom. Zvui prihvatljivo. To je jedna od polaznih toaka o kojoj sam govorio. Mogla bi nas dovesti do nekog rezultata. A tada je tu i zvono, koje je najneobiniji dio tog sluaja. Zato bi zvono zvonilo? Je li to kradljivac zvonio iz obijesti? Ili je netko tko je bio s kradljivcem to uinio da sprijei krau? Ili sluajno? Ili je bio...? On se vratio opet u stanje napetog i dubokog razmiljanja, iz kojeg se bio prenuo. Ali, meni, koji sam znao sve njegove navike, inilo se da mu je tog asa sinulo neto novo. Bilo je tri sata i dvadeset minuta kad smo stigli na krajnju stanicu. Pojeli smo neto s nogu i poli do Scotland Yarda. Holmes je ve bio obavijestio Forbesa i on nas je oekivao. Malen ovjek lisijeg izgleda, s otrim i ne ba ljubaznim izrazom. Bio je oito hladan prema nama, osobito kad je uo zbog ega smo doli. Ve sam ranije uo o vaim pothvatima, Holmes rekao je hladno. Vi ste spremni upotrijebiti sve informacije koje vam policija moe dati, a zatim ete sami pokuati rijeiti sluaj i osramotiti policiju. Naprotiv ree Holmes. U posljednja pedeset i tri sluaja ime mi se pojavilo samo u etiri, a policiji su pripale sve zasluge u etrdeset devet sluajeva. Ne zamjeram vam to to ne znate, jer ste mladi i neiskusni, ali ako elite uspjeti na svojoj novoj dunosti, vi ete suraivati sa mnom. Vrlo rado u vam dati neki putokaz ree detektiv promijenivi ton. Do sada se u tom sluaju zaista nisam proslavio. to ste poduzeli?

 Pratili smo slugu Tangeyja. On je otiao iz vojske s dobrom ocjenom i nismo mogli pronai nita protiv njega. ena mu je nevaljala. Pretpostavljam da ona zna vie o tome nego to se ini. Jeste li i nju pratili? Jedna ju je naa slubenica pratila. Gospoa Tangey pije, i naa slubenica bila je dva puta s njom kad je bila pijana, ali nije nita saznala. uo sam da su imali meetare u kui. Da, ali oni su bili isplaeni. Odakle su smogli novac? To je u redu. Njemu je dospjela penzija. Nije bilo nikakvih znakova da su u dugu. Kako je objasnila to se javila na zvono kad je Phelps zvonio radi kave? Rekla je, da joj je mu bio vrlo umoran, i da ga je htjela zamijeniti. To bi se, naravno, slagalo s tim to su ga poslije nali kako spava u naslonjau. Protiv njih ne govori nita osim karaktera te ene. Jeste li je pitali kamo je urila one noi? Njena urba privukla je panju policajca. Kasnila je vie nego obino, pa je urila kui. Jeste li je upozorili na to da se vi i Phelps, koji ste poli za njom bar dvadeset minuta kasnije, stigli kui prije nje? Ona to objanjava razlikom u brzini izmeu busa i koije. Je li objasnila zato je otrala u kuhinju, kad je stigla kui? Jer je tamo bio novac, kojim je htjela isplatiti meetara. Ima odgovor na sva pitanja. Jeste li je pitali je li nakon odlaska susrela ili opazila nekoga tko bi se motao po Ulici Charles? Nije vidjela nikoga osim policajca. ini se, da ste je vrlo savjesno ispitali. to ste jo uinili? inovnika Gorota pratili smo devet tjedana, ali bez rezultata. Ne moemo mu nita prigovoriti. Ima li jo to?

 Nemamo nikakvih drugih polaznih toaka, niti bilo kakvih dokaza. Imate li kakvu teoriju o tome, zato je zvono zvonilo? Moram priznati da to ne razumijem. Bio je hladnokrvan taj lopov. Ui u sobu i pozvoniti na uzbunu! Da, bio je to svakako neobian postupak. Hvala na svemu to ste mi rekli. Ako se domognem tog krivca predat u ga vama. Doite, Watsone. Kamo emo sada? upitao sam, kad smo otili iz policije. Idemo na razgovor lordu Holdhurstu koji je ministar u vladi i budui predsjednik vlade. Imali smo sreu da smo lorda zatekli u njegovim odajama u Downing streetu. Kad je Holmes poslao svoju posjetnicu, odmah su nas uveli. Dravnik nas je primio staromodnom ljubaznou po kojoj je poznat i posjeo nas u dva udobna naslonjaa, sa svake strane kamina. Stojei izmeu nas na sagu, svojom vitkom visokom pojavom, otrim crtama, zamiljenim licem te prerano posijedjelom kovravom kosom, on se doimao kao zaista plemeniti vojnik. Vae ime mi je dobro poznato, Holmes ree smijeei se. I znam zbog ega ste doli k meni. U mom odjelu bio je samo jedan sluaj, koji bi mogao privui vau panju. Mogu li vas pitati za koga radite? Za Percyja Phelpsa odgovori Holmes. Ah, za mog nesretnog neaka! Morate shvatiti da mi rodbinska veza s njim onemoguava da ga zatitim na bilo koji nain. Bojim se da e ova kraa vrlo loe utjecati na njegovu karijeru. Ali ako se dokument pronae? A onda bi to naravno, bilo neto drugo. Htio bih vam postaviti jedno ili dva pitanja, lorde Holdhurste. Bit u sretan ako vam mogu na njih odgovoriti. Jeste li vi u ovoj sobi dali uputu da se taj dokument prepie? Tako je.

 Tada je jedva netko nepozvan to mogao uti. O tome ne moe biti ni govora. Jeste li ikada nekome spomenuli da ste namjeravali dati prepisati taj ugovor? Nikome. Jeste li sigurni u to? Potpuno. Budui da niste nikada nikome nita rekli, a nije ni gospodin Phelps, tada nitko nije nita znao o tom prepisivanju, te se kradljivac pojavio u sobi potpuno sluajno. Opazio je priliku i iskoristio je. Dravnik se nasmijao. Navodite me na nesiguran teren odgovorio je. Holmes je jedan asak razmiljao. Ima jo jedno vrlo zanimljivo pitanje o kojem elim s vama razgovarati. Plaili ste se, koliko sam shvatio, da bi mogle nastati vrlo teke komplikacije ako bi se pojedinosti tog dokumenta saznale. Sjena je prela preko izraajnog lica dravnika. Da, zaista teke posljedice. A da li je dolo do tih komplikacija? Zasad jo nije Da je taj dokument stigao do francuskog ili ruskog ministarstva vanjskih poslova, biste li uli o tome? uo bih rekao je lord Holdhurst iskrivljena lica. Budui da je prolo deset tjedana a nita se nije ulo, moe se pretpostaviti da iz bilo kakvih razloga taj dokument nije stigao do njih. Lord Holdhurst je slegnuo ramenima. Jedva bi se moglo pretpostaviti, Holmes, da je kradljivac ukrao dokumente i da ih je uramio i objesio na zid u svojoj kui. Moda eka viu cijenu. Bude li jo malo ekao nee postii nita. Ugovor za nekoliko mjeseci vie nee biti tajna. To je vrlo vano ree Holmes. Mogli bismo, naravno, pretpostaviti da se kradljivac najednom razbolio...

 Da je, na primjer, dobio upalu mozga? upitao je dravnik, bacivi brzi pogled na Holmesa. To nisam rekao ree Holmes hladno ali budui da smo do sada, lorde, ve previe zlorabili vaeg dragocjeno vrijeme, mi bismo vas pozdravili sa dovienja. elim vam puni uspjeh, pa bio kradljivac tko god mu drago odgovorio je plemi, pratei nas do vrata. Vrlo ugodan ovjek ree Holmes kad smo izili u Whitehall. Ali on se mora boriti da odri svoj poloaj. On nije bogat, a ima mnogo posjetitelja. Vi ste, naravno, opazili da mu cipele imaju nove potplate. A sad, Watsone, neu vas vie odvlaiti od vaih profesionalnih dunosti. Danas neu uiniti nita vie, pogotovo ako ne dobijem odgovor na moj oglas o koiji. Ali bit u vam vrlo zahvalan ako sutra poete sa mnom u Woking i to istim vlakom kojim smo putovali danas. Sutradan ujutro sastali smo se prema dogovoru i zajedno smo putovali u Woking. Na oglas nije dobio odgovora, a nije bilo ni drugih novosti. Kad je god zaelio, Holmes je mogao sjediti nepomino poput Indijanca. Po njegovu izgledu nisam mogao zakljuiti da li je zadovoljan ili nezadovoljan razvojem situacije. Sjeam se da smo razgovarali o Bertillonovu sistemu mjerenja zloinaca i on je oduevljeno priao o tom francuskom uenjaku. Naeg klijenta zatekli smo jo pod paskom odane njegovateljice. Mnogo je bolje izgledao nego ranije. Kad smo uli, ustao je bez tekoa s divana i pozdravio nas. Ima li to novo? pitao je zainteresirano. Kao to sam i oekivao, moj izvjetaj je negativan rekao je Holmes. Bio sam s Forbosom i posjetio vaeg ujaka i pronaao sam jedan ili dva traga, koji e nas moda dovesti do neega. Niste izgubili nadu? Nikako. Sretna sam to to kaete rekla je Annie Harrison. Budemo li hrabri i strpljivi istina mora izii na vidjelo.

 Mi vam imamo vie toga rei, nego to ste vi rekli nama kazao je Phelps, sjedajui na divan. Nadam se da ste neto saznali. Da, tokom noi doivjeli smo neto udno i moglo bi se rei ak i opasno. Lice mu je postalo vrlo ozbiljno dok je govorio, i neto nalik na strah pojavilo mu se u oima. Da li znate nastavio je da poinjem vjerovati da sam sredite neke mrane zavjere i da je ta zavjera usmjerena i protiv mog ivota i protiv asti. Ah! uzviknu Holmes. Zvui nevjerojatno jer ja, koliko znam, nemam neprijatelja na svijetu. Ali nakon doivljaja od prole noi prisiljen sam odbaciti taj zakljuak Molim vas, ispriajte mi to. Morate znati da sam noas prvu no spavao sam u sobi, bez njegovateljice. Bilo mi je ve toliko bolje da sam mislio da mogu bez nje. No, ostavio sam ipak preko noi zapaljeno svjetlo. Oko dva sata ujutro, ba sam bio zadrijemao, iznenada me probudio slab um. Bilo je to poput uma to ga ini mi kad nagriza dasku. Leao sam prislukujui neko vrijeme u uvjerenju da je negdje doista mi. Tada je um postao glasniji, i najednom se od prozora zauo otar metalni zveket. Sjeo sam u krevet zauen. Sad se vie nije moglo sumnjati u izvor tog zvuka. Prvo je netko ugurao alat izmeu okvira prozora, a zatim je bio odkrinut zasun. Tada je nastala tiina nekih desetak minuta, kao da je neznanac ekao da se uvjeri spavam li jo. Onda sam zauo kako se vrlo polako otvara prozor. Nisam mogao dulje izdrati jer mi ivci vie nisu onakvi kakvi su bili. Skoio sam iz kreveta i otvorio kapke na prozoru. ovjek je bio stisnut uz rub prozora. Vidio sam ga samo na trenutak, jer je nestao poput munje. Bio je ogrnut nekim platem koji mu je pokrivao donji dio lica. Siguran sam samo u to da je drao oruje u ruci. Uinilo mi se da je to bio dugaak no. Vidio sam jasno blijesak elika kad je poeo bjeati. Ovo je vrlo zanimljivo ree Holmes. to ste onda uinili?

Da sam bio malo zdraviji, slijedio bih ga kroz otvoreni prozor. Pozvonio sam i digao kuu na noge. Trajalo je to neko vrijeme jer zvono zvoni u kuhinji, a sve sluge spavaju na gornjem katu. Viknuo sam. Dotrao je Joseph, koji je probudio ostale. Joseph i konjuar nali su tragove na gredici izvan prozora. Meutim, vrijeme je bilo tako suho posljednjih dana, da im se inilo besmislenim pratiti taj trag kroz travu. No, pokraj drvene ograde, koja nas dijeli od ceste ima jedno mjesto na kojem se vide tragovi, i tu kao da je netko preskakao ogradu i pritom odbio vrak ograde. Nisam nita rekao mjesnoj policiji, jer sam mislio da je bolje da najprije vama to ispriam. Ova pria naeg klijenta kao da je duboko djelovala na Sherlocka Holmesa. Ustao je sa stolca i stao koraati sobom vrlo uzbuen. Nevolje rijetko dolaze same rekao je Phelps nasmijavi se, iako je bilo oito da ga je taj doivljaj uzdrmao. Svakako ste primili va dio nevolja ree Holmes. Biste li mogli sa mnom proetati oko kue? Svakako, volio bih malo izii na sunce. Joseph e nas pratiti. I ja u ree Annie Harrison. Bojim se da neete kazao je Holmes, odmahuvi glavom. Mislim da vas moram zamoliti, da ostanete sjedjeti na mjestu, tono gdje jeste. Mlada ena ponovo je sjela na svoje mjesto uz oito neodobravanje. No brat nam se pridruio i mi smo sva etvorica izila. Proli smo naokolo po travnjaku i s vanjske strane prili prozoru mladog diplomata. Na gredici je bilo tragova kao to je to i rekao, ali su bili slabo vidljivi. Holmes se na njima zaustavio jedan as i tada je ustao slegnuvi ramenima. Mislim da nitko ne bi iz ovoga mnogo zakljuio primijetio je. Hajdemo oko kue da vidimo zato je provalnik odabrao ba ovu sobu. Meni se ini da su ovi vei prozori na salonu i blagovaonici privlaniji za provalnika. Njih se bolje vidi s ceste primijetio je Joseph Harrison.

 Naravno. No, tu su i vrata koja je mogao pokuati provaliti. Kamo vode ova vrata? To je pokrajnji ulaz za ljude iz trgovine. On je, naravno, zakljuan cijelu no. Jeste li imali ikad slinu uzbunu? Nikada odgovorio je na klijent Drite li u kui vrijedne stvari ili neto to bi moglo privui provalnike? Nikada nita. Holmes je poao oko kue s rukama u depu, vladajui se nemarno kao to mu je bio obiaj. Uostalom ree Josephu Harrisonu uo sam da ste pronali mjesto na kojem je taj momak preskoio ogradu. Povedite nas na to mjesto. Debeljkasti mladi odveo nas je do mjesta. Vrh drvenog stupa ograde bio je okrnut. Komadi drva visio je jo na stupu. Holmes ga je otkinuo i pomno ispitao. Mislite li da je to uinjeno prole noi? Meni se ini da je ta krhotina stara. Mogla bi biti. A na drugoj strani nema otisaka po kojima bi se moglo zakljuiti da je tamo netko skoio s ograde. Bojim se da nam ovi tragovi nee nita pomoi. Poimo natrag u spavaonicu da razgovaramo o tome. Percy Phelps koraao je vrlo polako naslonjen na ruku svog budueg urjaka. Holmes je brzo preao travnjak tako da smo stigli do otvorenog prozora spavaonice mnogo prije ostalih. Gospoice Harrison kazao je Holmes vrlo odluno Morate ostati tu gdje ste cijeli dan. Ne dopustite da vas ita u tome sprijei, jer je to vrlo vano. Naravno, ako tako elite, Holmes prihvatila je zauena djevojka. Kad budete ili na spavanje, zakljuajte vrata ove sobe s vanjske strane i zadrite klju kod sebe. Obeajte mi to. Ali to e biti s Percyjem? On e poi s nama u London.

 A ja u ostati ovdje? To je u njegovu interesu. Uinit ete mu uslugu! Obeajte to. Ona je brzo klimnula glavom u znak pristanka upravo kad su se ostala dvojica pribliila. ta tu sjedi, Annie? kazao je njezin brat. Izii na sunce. Ne, hvala Joseph. Malo me boli glava, a ova je soba vrlo ugodna i hladna. to sad predlaete, Holmes? zapita na klijent. U ispitivanju ove sitne zgode ne smijemo smetnuti s uma glavnu istragu. Vi biste mi u mnogome pomogli ako biste s nama poli u London. Zar odmah? im vam to bude zgodno. Recimo za jedan sat. Ve se osjeam dovoljno snaan, i ako vam mogu u bilo emu pomoi... Pomoi ete mi vrlo mnogo. Moda biste htjeli da tamo i prenoim? Upravo sam to htio predloiti. Tada, ako na prijatelj doe ponovo k meni u posjet, utvrdit e da je ptiica izletjela. Svi smo potpuno u vaim rukama, Holmes, i tono nam recite to biste eljeli da uinimo. Moda elite da i Joseph poe s nama i da se brine o meni? Ne, nipoto, moj prijatelj Watson je lijenik i on e se brinuti o vama. Mogli bismo ovdje objedovati, ako nam dopustite, a tada emo zajedno u grad. Uinili su kao to je Holmes predloio, a Annie Harrison se ispriala da ne izlazi iz spavae sobe u dogovoru s Holmesom. Nisam shvaao odluke svog prijatelja. Mislio sam da eli odvojiti djevojku od Phelpsa, jer se ovaj ve dobro osjeao. No, Holmes nam je spremio jo jedno neobino iznenaenje. Nakon to nas je otpratio do stanice i smjestio u vagon, hladnokrvno je objavio da ne namjerava napustiti Woking. Htio bih objasniti jo dvije sitnice prije nego to odem rekao je. Vaa e mi odsutnost, Phelps, pomoi na neki nain.

Watsone, bit u vam zahvalan ako s naim prijateljem im stignete u London, odmah odete u Ulicu Baker i ostanete s njim tamo do sutra, dok se ja ne vratim. Sretna je okolnost to da ste stari kolski drugovi i da ete vjerojatno imati o emu razgovarati. Phelps neka spava u naoj gostinskoj sobi, a ja u vam se prikljuiti za vrijeme doruka; ima jedan vlak koji e me u osam sati dovesti na stanicu Waterloo. Ali to je s vaom istragom u Londonu? upita Phelps prijekorno. To moemo ostaviti i za sutra. ini mi se da u ovom asu mogu ovdje vie koristiti. Moete im rei u Briarbraeu da se nadam da u se vratiti sutra naveer vikne Phelps, kad je vlak kretao sa stanice. Mislim da se neu vratiti u Briarbrae odgovori Holmes maui nam veselo, kad je vlak naputao stanicu. Phelps i ja razgovarali smo na putu, ali nismo nali nikakva uvjerljiva razloga za Holmesove odluke. Pretpostavljam da on eli pronai uzroke jueranjem pokuaju provale, ako je to uope bila provala. Osobno ne vjerujem da je to bio obian kradljivac. to vi mislite? Na asnu rije, mogli biste to pripisati i mojim slabim ivcima, ali mislim da je rije o nekakvoj politikoj zavjeri protiv mene, pa iako to ne razumijem, zavjerenici kao da me ele ubiti. To zvui vrlo udno i nevjerojatno, ali pogledajte injenice. Zato bi provalnik pokuao ui kroz prozor moje spavae sobe kad nije bilo nikakve nade da nae neki plijen, i zato bi dolazio s dugakim noem u ruci? Jeste li sigurni da to nije bio nekakav alat? Ne, nipoto, bio je no. Vidio sam jasno bljesak sjeiva. Ali, zato bi vas, zaboga, progonili s takvom mrnjom? U tom grmu i lei zec. Ako Holmes misli kao i vi, moda bi to moglo objasniti njegove postupke? Ako bi mu uspjelo uhapsiti ovjeka koji vam je juer u noi prijetio, odmakao bi daleko u traganju za onim tko je ukrao dokument o pomorskom ugovoru. Jer nije vjerojatno da

imate dva neprijatelja, od kojih bi vas jedan opljakao, a drugi elio ubiti. Ali, Holmes je rekao da on ne ide u Briarbrae. Poznajem ga dugo odgovorio sam. Ali nikad nisam opazio da bi uinio neto bez valjana razloga. S tim je na razgovor preao na druga podruja. Bio je to za mene naporan dan. Phelps je jo bio slab nakon duge bolesti, a od svojih nevolja postao je svadljiv i nervozan. Uzalud sam ga pokuavao zainteresirati za Afganistan ili Indiju, ili za socijalna pitanja, ili za bilo za to, to bi mu duh odvratilo od sadanje situacije. On bi se uvijek vraao na izgubljeni dokument pitajui se, nagaajui i pokuavajui odgonetnuti to radi Holmes, to poduzima lord Holdhurst i to emo saznati ujutro. to je veer dalje odmicala, postajao je sve neugodniji. Vi imate potpuno povjerenje u Holmesa? upitao me. Vidio sam ga kako razrjeava i kompliciranije stvari. Ali nikada nije rasvijetlio neto to bi bilo mutno i nejasno poput ovog sluaja. Ipak, sjeam se da je objasnio situacije u kojima je bilo manje polaznih toaka nego u vaem sluaju. Ali ne takvih, gdje je rije o tako vanim interesima. To ne znam. Ali znam da je radio za raun triju vladajuih kua Evrope i to u vrlo vanim pitanjima. Vi ga dobro znate, Watsone. On je ovjek kojega je teko proitati, tako da nikada ne znam to da mislim o njemu. Mislite li, da ima nade? Vjerujete li, da se on nada uspjehu? Nije mi rekao nita. To je lo znak. Obratno. Opazio sam kad izgubi trag, on to obino i kae. Naprotiv kad je na tragu, pa iako nije sasvim siguran da je na pravom tragu, on obino uti. Dragi moj prijatelju, mi sebi ne pomaemo uzbuujui se, zato vas molim, odspavajte i osvjeite se, ma to nas ekalo sutra ujutro. Napokon sam uspio uvjeriti svog suputnika da me poslua iako je bio toliko uzbuen da je bilo malo nade da e zaspati. Njegovo uzbuenje kao da je bilo zarazno, jer sam se i ja pola noi

vrtio razmiljajui o ovom udnom sluaju. Stvarao sam na stotine pretpostavki od kojih je svaka bila manje vjerojatna od prijanje. Zato je Holmes ostao u Wokingu? Zato je zamolio Annie da ostane cijeli dan u bolesnikoj sobi? Zato je tako pomno pazio da ljudi u Briabraeu ne saznaju da on namjerava ostati tamo? Napinjao sam svoj mozak, dok nisam zaspao muei se da pronaem nekakvo objanjenje. Bilo je sedam sati ujutro kad sam se probudio i odmah poao u Phelpsovu sobu. Naao sam ga iznurena nakon provedene besane noi. Prvo mu je pitanje bilo: je li se Holmes vratio? On e biti ovdje kad je obeao rekoh i ni asa ranije, ni kasnije. Moje rijei pokazale su se istinitima. Malo poslije osam koija je zastalo pred naom kuom i moj prijatelj je iziao. Dok je stajao pred prozorom vidjeli smo da mu je lijeva ruka bila u zavoju, i da mu je lice vrlo odluno i blijedo. Uao je u kuu, ali prolo je dosta vremena prije nego to je doao gore. Doima se kao pobijeen ovjek ree Phelps. Bio sam prisiljen priznati da je imao pravo. Ipak rekoh rjeenje problema je moda ovdje u gradu. Phelps je uzdahnuo. Ne znam to je rekao je ali sam se toliko nadao nakon njegova povratka. No, zacijelo mu ruka juer nije bila u zavoju. to se moglo dogoditi? Vi ste ranjeni, Holmes? upitah svog prijatelja, kad je uao u sobu. To je samo ogrebotina, koju sam zaradio nespretnou odgovorio je, pozdravivi nas. Ovaj va sluaj, Phelps, svakako je jedan od najmranijih koje sam ikad ispitivao. Bojao sam se da ete ustanoviti da on prelazi vae snage. Bilo je to vrlo znaajno iskustvo. Ovaj zavoj govori o pustolovinama rekoh. Neete li nam rei to se dogodilo? Nakon doruka, dragi Watsone. Znajte da sam jutros propjeaio mnogo milja na zraku. Pretpostavljam da nije stigao

odgovor na oglas o koiji. Ne moemo raunati s tim da emo uvijek uspjeti. Stol je bio prostrt i ba kad sam se spremao da pozvonim, ula je gospoa Hudson sa ajem i kavom. Malo kasnije unijela je tri pribora za jelo i svi smo sjeli za stol. Holmes gladan, ja znatieljan, a Phelps u najdubljoj potitenosti. Gospoa Hudson se odlino snala rekao je Holmes otkrivi zdjelu s piletinom i curryjem. Njezina je kuhinja poneto skromna, ali priprema odline doruke, jer je kotkinja. to je za vas spremila? unku i jaja odgovorih. Odlino! A to ete vi jesti, Phelps? Piletinu s curryem ili jaja? Izvolite! Hvala, ne mogu jesti rekao je Phelps. Samo naprijed! Kuajte iz ove zdjele. Hvala, ali ja radije ne bih. U redu ree Holmes s lukavim smijekom. Nadam se da mi neete zamjeriti ako neto prigrizem. Phelps je podigao poklopac zdjele i kad je to uinio, vrisnuo je i blijeda lica se zagledao u zdjelu. U zdjeli je bio mali smotak plavosivog papira. Uhvatio ga je, gutao oima i napokon poeo kao luak plesati po sobi, stiui ga i vritei od oduevljenja. Tada se sruio u stolac, tako umoran i iscrpljen od uzbenja, te smo mu morali uliti u grlo rakije, da se ne onesvijesti. Smirite se, smirite se! govorio mu je Holmes umirujui ga i udarajui ga po ramenu. Nije bilo ljubazno od mene da vam podvalim rjeenje na takav nain, ali Watson e vam rei da nikad ne mogu odoljeti dramatinosti. Phelps ga je uhvatio za ruku i poljubio je. Bog vas blagoslovio! kazao je. Spasili ste mi ast. Morate znati da je u pitanju bila i moja ast odgovorio je Holmes. Uvjeravam vas da bi za mene bilo isto tako neugodno doivjeti poraz u ovom sluaju, kao to bi za vas bio gubitak namjetenja. Phelps je stavio vaan dokument u unutranji dep kaputa.

 Nemam srca da vam dalje smetam pri doruku, ali ipak bih elio saznati, kako ste doli do ugovora i gdje je bio. Sherlock Holmes je popio gutljaj kave i obratio panju unki i jajima. Tada je ustao, zapalio lulu i sjeo u svoj stolac. Rei u vam to sam uinio prvo, i to sam zatim poduzeo rekao je. Kad sam vas ostavio na stanici otiao sam na lijepu etnju kroz divan krajolik do malog sela Ripleyja. Tu sam popio aj u gostionici i kupio sendvie. Tamo sam ostao do veeri, a tada opet krenuo u Woking i naao se na cesti kraj Briabraea, odmah nakon zalaska sunca. ekao sam malo dok nije cesta opustjela, nikad tu i nema velikog prometa i tada sam se popeo preko ograde u va park. Vrata su zacijelo bila otvorena! upao je Phelps. Da, ali u ovakim sluajevima imam udne obiaje. Odabrao sam mjesto gdje stoje ona tri bora i skriven iza njih prebacio sam se preko plota i to oprezno da me ne bi netko iz kue opazio. unuo sam u bunje na drugoj strani i uljajui se od buna do buna, to se najbolje vidi na mojih hlaama, stigao do rododendrona koji je bio preko puta prozora vae spavae sobe. Tu sam se pritajio i ekao to e se dogoditi. Zastor nije bio sputen u vaoj sobi pa sam vidio Annie kako sjedi i ita kraj stola. Bilo je deset i etvrt kad je zatvorila knjigu, spustila aluzije i povukla se na spavanje. uo sam kako je zatvorila vrata, i bio sam siguran da ih je zakljuala kljuem. Kljuem! viknu Phelps. Da, savjetovao sam joj da zakljua vrata s vanjske strane i ponese klju sa sobom, kad ide spavati. Ona se drala svih mojih uputa i bez njezine pamoi zacijelo ne biste imali taj dokument u depu. Tada je otila, i svjetla su se ugasila, a ja sam ostao pritajen u grmlju. No je bila lijepa, ali je to ipak bilo muno bdijenje. Naravno, da je tu bilo i uzbuenja to ga lovac osjea kad lei uz trag i eka veliku divlja. No dugo je trajalo, gotovo predugo, Watsone. Sat na tornju u Wokingu izbijao je tri etvrt, i meni se ve uinilo da je sat stao. Napokon oko dva sata ujutro uo sam

tihu kripu kad je netko odgurnuo zasun i okrenuo klju. as kasnije otvorila su se sluinska vrata i Joseph Harrison pokazao se na mjeseini. Joseph! viknu Phelps. Bio je gologlav. Preko ramena prebacio je crni plat tako da je lako mogao sakriti lice, ako bi ga netko iznenadio. Na prstima se povukao u sjenu zida, i kad je stigao do prozora izvadio je no s dugakim sjeivom, ugurao ga kroz pukotinu i odgurnuo zasun. Tada je otvorio prozor i gurnuvi no kroz pukotinu, digao je zasun i otvorio kapke. S mjesta na kojem sam leao imao sam izvrstan pregled sobe i vidio mu svaku kretnju. Zapalio je obje svijee to su stajale na kaminu i tada je podigao sag u blizini vrata. Podigao je i etverouglasti komad daske, kakav se ostavlja instalaterima da mogu doi do spojnice plinskih cijevi. Taj je komadi prikrivao spojnicu plinskih cijevi s odvojkom to vodi u kuhinju. Iz skrovita je izvukao smotak papira, vratio dasku na mjesto, izravnao sag, ugasio svijee i naletio ravno na mene, koji sam ga ekao pod prozorom. Bio je opasniji nego to sam mislio, taj na gospodin Joseph. Pojurio je na mene noem i morao sam ga dva puta odbiti i ruku sam posjekao prije nego to sam ga razoruao. elja za ubojstvom izbijala je iz jedinog oka na koje je vidio, ali se napokon ipak urazumio i predao mi zamotak. Kad sam se domogao dokumenta pustio sam ovjeka ali sam Forbesa jutros obavijestio o svemu. Ako bude dovoljno brz, uhvatit e ptiicu i sve e biti u redu. Ali bude li on, kao to to pretpostavlja, naao gnijezdo prazno, tim bolje za vladu. Pretpostavljam da e i lord Holdhurst i Percy Phelps biti mnogo zadovoljniji ako taj sluaj nikad i ne doe do policije. Boe moj! uzdahnuo je na klijent. Vi mi hoete rei da je za svih tih deset tjedana moje bolesti, ukradeni dokument bio u istoj sobi sa mnom. Tako je! A Joseph! Joseph je zlikovac i kradljivac!

 Bojim se da je Josephov karakter opakiji nego to bi se moglo prosuditi po njegovu izgledu. Jer, po onom to sam jutros uo o njemu, mnogo je izgubio na burzi, pa je bio spreman na sve samo da popravi svoje imovno stanje. Budui da je vrlo sebian, kad mu se pruila prilika, nije razmiljao ni o srei svoje sestre ni o vaem ugledu. Percy Phelps je klonuo u svoj stolac. Vrati mi se u glavi rekao je. Vae su me rijei zapanjile. U vaem sluaju je najvea tekoa bila primijetio je Holmes previe dokaza. A ono to je bilo vano, bilo je prekriveno nevanim. Iz svih onih injenica to su nam bile nadohvat ruke, morali smo odabrati one koje su nam se inile vane i zatim ih vrednovati po redoslijedu, kako bismo iznova obnovili cio ovaj lanac dogaaja. Poeo sam sumnjati u Jospeha, odmah poto ste se odluili da zajedno s njim putujete kui te noi, pa je bilo vjerojatno da e vas posjetiti, poznavajui dobro ministarstvo vanjskih poslova. Kad sam uo da je netko pokuao ui u vau spavau sobu u kojoj nitko, osim Josepha, nije mogao nita sakriti, a ispriali ste nam kako ste izbacili Josepha kad ste stigli s lijenikom, moje sumnje postale su stvarnost. Naroito nakon pokuaja kad je u prvoj noi u kojoj je njegovateljica bila odsutna postalo oito da uljez dobro poznaje ivot u kui. Kako sam bio slijep! injenice su u ovom sluaju ovakve: Joseph Harrison uao je u va ured kroz vrata iz Ulice Charles. Znajui put, uao je u vau sobu trenutak poto ste izili. Kako nije zatekao nikoga, pozvonio je. Kad je to uinio, ugledao je dokument na stolu. Jednim pogledom shvatio je kakva mu se prilika pruila: dravni dokument od velike vrijednosti mogao bi prisvojiti. Stavio ga je u dep i otiao. Prolo je nekoliko trenutaka, kao to se sjeate, prije nego to vam je pospani posluitelj skrenuo panju na zvono, i to je bilo dovoljno da Joseph pobjegne. Otputovao je u Woking prvim vlakom i poto je ispitao svoj plijen i uvjerio se da je zaista vrlo vrijedan, sakrio ga je gdje mu se inilo da je najsigurnije, u namjeri da ga uzme za dan dva i

odnese u francusku ambasadu ili bilo kamo gdje bi za njega dobio to vie novca. Tada ste se iznenada vratili. On je bez ikakve opomene bio izbaen iz svoje sobe i odonda su najmanje dvije osobe bile uvijek tamo to ga je spreavalo da se domogne dokumenta. Mora da je bio napola lud od bijesa. Napokon mu se uinilo da mu se ukazala prilika. Pokuao je ukrasti dokument, ali vi ste bili budni. Moda se sjeate da te noi niste uzeli vae uobiajeno sredstvo za spavanje. Sjeam se. Mislim da je on neto uinio da pojaa to sredstvo za umirenje, kako bi bio to sigurniji. Meni je, naravno, bilo jasno da e on ponovo pokuati provaliti, im bude siguran da to moe uiniti. Zamolio sam Annie Harrison da cijeli dan ostane u sobi, kako on ne bi nita naslutio. 1 tada, kad je mislio da je zrak ist, preuzeo sam ulogu uvara kao to sam vam to ve ispriao. Znao sam da je dokument u toj sobi, ali nisam imao volje da razvaljujem parket. Pustio sam ga da se domogne dokumenta, da ga izvadi iz skrovita, i tako mi pritedi trud. Ima li jo neto to bih vam mogao objasniti? Zato je pokuao ui kroz prozor prvom prilikom upitah kad je mogao ui kroz vrata? Da bi stigao do vrata, morao je proi kroz sedam spavaonica. Ima li jo koje pitanje? Vi ne mislite upita Phelps da me namjeravao ubiti? No je sluio samo kao orue. Moda je i tako odgovori Holmes, slegnuvi ramenima. Mogu vam samo rei da je Joseph Harrison ovjek ijem bi se milosru vrlo nerado izloio. Kraj elezni

Winfried Wandschneider isplanirao je ubojstvo tako tono i do u pojedinosti, do u najprofinjenije tanine, da bi zaista moralo doi do potresa koji bi odloio to djelo, sprijeio ga ili... ne, ovdje se ne smije upotrijebiti rije odao; eto, da ga ne bi barem unaprijed odao. A budui da nije dolo ni do kakvog potresa, djelo je izvreno uspjeno; inilo se da je Winfried Wandschneider jedan od one nekolicine ljudi kojima je uspjelo ono to su mnogi pokuali: savreno ubojstvo. Ubojstvo pri kojemu na poinitelja ne pada ni sjenka sumnje. o Sve to je prethodilo, moe se ispriati ukratko: Winfried Wandschneider, doista blagoslovljen novcem i imovinom, vlasnik cvatue tvornice konzervi, jedne vile u najboljem stanju, jedne ladanjske kue, tri automobila, dva debela bankovna rauna, kao i nekoliko paketa dionica... eto, Winfried Wandsehneider je bio uskraen u pravom smislu te rijei, i to za muku ljepotu. Od zemlje ga je dijelilo svega stotinu i ezdeset centimetara, bio je crvenokos, pjegava lica, podebeo, s razdjeljkom na prevelikoj glavi, s prevelikim uima to su strala prema van... ukratko, priroda mu nije osigurala ba sve pretpostavke za uspjenog osvajaa. Bilo mu je oko etrdeset godina, a nakon potpuno promaenog etveromjesenog braka, ivio je kao samac. Njegov je ljubavni ivot bio prilino jadan; o debljini lisnice ovisilo je koliko e estoko i vjerodostojno partnerice pokazati strast. Istina, za novac se mogu kupiti i osjeaji, moe se biti ljubljen; no to u najvie sluajeva ne traje dugo... a najmanje u inteligentnih partnera. A Wandschneider je nesumnjivo bio inteligentan... Da je imao i mate, bio bi ak i mudar. No. dakako, ne moe se imati sve. o Prije nepune godine dana, u raskoni ali nesretni ivot Winfrieda Wandschneidera neoekivano je ula jedna ena i posve

ga izbezumila. Imala je oko trideset godina; sitna i njena. Uz bijeloplavu kosu, velike izraajne oi znale su zasjati u najrazliitijim nijansama. Kvarile su je punane usne i isto takve grudi. Zvala se Charlotte. Charlotte se javila na Winfrtredov oglas. Bio mu je to ve esti oglas te godine i to istog sadraja: Trai se kuanica... i tako dalje, Jer, pokraj svih ostalih briga, Wandschneider je imao i smolu to se bie kuanica. Ili bi ga okrale ili bi pak u nevrijeme postale preljubazne kako bi s poloaja kuanice bile odmah unaprijeene u gazdarice; ili bi pak bile lijene i rogoborne, nisu umjele kuhati ili bi pak za kratko vrijeme dovukle cijelu rodbinu i hranile je na Wandschneiderov raun... a u dva sluaja radilo se o nekoliko initelja koji su djelovali istodobno. etvrta natjecateljka na esti oglas bila je, dakle, gospoa Charlotte Kohlhammer, roena Meibach. Stajala je pred vratima, pogledala ga svojim velikim, sjajnim oima i ve je bila gotovo zaposlena... prije nego to je uope rekla dobar dan. o Charlotte je bila glavni zgoditak za kuanstvo i duevni ivot Winfrieda Wandschneidera. Bila je udana za nekog montera koji je neprestano negdje po Evropi ugraivao, popravljao, pregraivao i demontirao kotlove i samo bi svaka etiri tjedna doao kui. Tada bi se, prema Charlottinim izvjetajima popraenim tihim jecajima, loe vladao prema njoj, pijan bi sjedio u kuhinji za dnevni boravak, spavao ili kartao sa susjedima. A Charlotte je bila pravi panjak za oi, izvrsna kuharica, sjajna i skrbna kuanica, iskrena, marljiva, uredna, uvijek zadovoljna... osim kad bi se suprug vratio s montae. Sve u svemu: pravi biser! A bila je, oito, posve nepristupana; pripadalo je to meu njezine najuzbudljivije osobine, Oprezni pokuaji Winfrieda Wandschneidera da joj svoju sve veu naklonost objasni makar samo izvanjskim znacima, odmah su naili na estoko odbijanje u Charlotte.

 Ta molim vas, gospodine Wandschneider! obino bi mu spoitnula nabravi pri tome elo, a njezine velike sjajne oi suzile bi se u proreze iz kojih bi sijevnulo kad bi Wandschneider malo predugo zadrao njenu lijepu malu ruku, odvaio se da je oprezno pomiluje ili pak samo uzdahnu Oh, Charlotte! Molim vas rekla bi u takvim situcijama da mislite na to i da uzmete u obzir da sam pristojna i udana ena, gospodine Wandschneider. Istina, ne ba presretno udata, Bog mi je svjedok... ali ipak predobro a da bih se upustila u bilo kakve prolazne dogodovtine! I Winfried Wandschneider bi odmah povukao svoje brzoplete prste. No unato tome nije poputala njegova naklonost to se pomalo pretvarala u pravu zaljubljenost... ba suprotno! Otiao je ve tako daleko da bi mu srce ee zakucalo kad bi ujutro ispred vile zauo njezin korak na poploenom puteljku. I tako je to ilo pola godine. Wandschneider je odustao od svih zadovoljstava izvan kue, nije vie dovodio nepoznate ili stanovite ene u svoju spavau sobu, kako je to prije radio... ukratko, u oboavanju udane kuanice Charlotte Kohlhammer provodio je doista pristojan ivot, izuzme li se nekoliko veernjih pijanstava iz oaja. U rujnu je Wandschneider imao roendan. Roen je u znaku djevice. Horoskop mu je za taj dan bio vrlo povoljan. Srea u smjelim pothvatima!, stajalo je izmeu ostalog. A nakon jela, izvanredno uspjelog jela (patka nadjevena naranama), osmjeli se izravno zapitati svoju kuanicu Charlottu: Smijem li povodom roendana dopustiti sebi pomalo neobino pitanje, draga gospoo Charlotte? Dakako, gospodine Wandschneider uzvrati ona, odloi pladanj s posuem to ga je upravo htjela iznijeti napolje i nasmijei se svom gospodaru. Pretpostavimo zapone Wandschneider sakupivi svu svoju hrabrost pretpostavimo, Charlotte, da niste udani. Biste li mi tada dali koaricu kad bih vas zamolio da mi budete enom? Primijeti kako su joj se od uzbuenja ovlaile ruke.

Charlotte je utjela; spusti svoje duge trepavice preko sjajnih oiju i uzdahne tako duboko da je Wandschneider problijedio i pomislio kako e ona sada pasti u nesvijest. Ali ona nije pala. Prekrije lice objema rukama i ree kroz prste: Zar ne znate da mi takvim pitanjima nanosite bol? Gospodar je bio zbunjen, bespomoan, smeten, nijem. Zar to moda znai promuca da vi... da vi ... Charlotte ... da me moda ipak ... Charlotte spusti ruke i ree tiho, ni ne pogledavi ga: Da. Volim vas. Ali nikada ne bih uinila neto to ne valja ... pa makar se slomila zbog toga! U jednom trenutku Winfriedu Wandschneideru se uini da je upravo nedavno negdje proitao tu reenicu... kod brijaa u nekoj reviji ili negdje drugdje.. No ta heretina misao rastopi se poput maslaca na vruoj ploi tednjaka... rastopi se u burnom naletu osjeaja. Svojim neto prekratkim nogama prie oboavanoj i uzme je u zagrljaj. Nije se branila. Ali nije mu ni dopustila da je poljubi. Oslobodi se i ree: Otkazujem, gospodine Wandschneider! U svom osjeaju blaenstva gospodin se Wandschneider morao nasmijati tome, a naposljetku se nasmije i Charlotte. Na kraju sjednu jedno do drugoga na kau; dakako, vrsto zagrljeni; Wandschneider je teko disao od sree i blaenstva. No vie od toga Charlotte ne dopusti. Posue s oglodanim kostima patke jo se nalazilo na stolu u jedaoj sobi. o Wandschneider je danima lunjao naokolo kao da je siao s uma. Mnogo je razmiljao... kolebao se izmeu smijeha i plaa. Uzdisao bi do neba kad bi samo letimice osjetio njene usne na svojima; bio bi na smrt potiten kad bi ona uz jecaje stala priati o bijedi to ju je neprestano morala trpjeti pokraj svog primitivnog, glupog i sebinog montera Karla Kohlhaimmera, kad bi govorila o bezizlaznosti to je zasjenila njen ivot i budunost.

Wandschneidera se vie nije moglo prepoznati. Samo se jo povremeno brinuo za svoj posao, bio je blijed, loe je spavao, smravio je i opet je poeo puiti, iako mu je to lijenik izriito zabranio. A kad je Charlotte, nakon jednoga posjeta svog supruga krajem tjedna, s kojim je povrh svega bila vjenana prema katolikom obredu, to jest bez mogunosti rastave... dakle, kad je jednoga ponedjeljka stigla k Wandschneideru s jednom dodue bezopasnom, ali ipak upadljivom ogrebotinom preko svog lijepog ela, i kad je na njegovo pitanje samo s oklijevanjem odgovorila da ju je mu premlatio, Winfried Wandschneider ree prvi put: Ubit u tog klipana! Ne govori tako, Winfriede! proapta Charlotte. Ne smije to ni pomisliti, uje li? Umrijet u od straha! Za svog supruga? zapita Wandschneider. Ne, ve zbog tebe! uzvrati tiho i oi joj tamno zasjaju. Tim kratkim razgovorom bila je zapeaena sudbina montera Karla Kohlhammera. o Kako rekosmo, Wandsehneider je bio inteligentan, iako ne i mudar, i postupao je oprezno. Planirao je hladno i trijezno... otprilike kako netko planira gradnju kue koja treba da potraje cijeli ivot. Uraunao je svaku opasnost, razmotrio sve mogue varijante, u proraunu je uzeo u obzir sve mogue zapreke i nevolje i paljivo odvagnuo za i protiv svake pojedine stavke. Uveer, kad bi Charlotte napustila njegovu kuu, sjedio bi sam u svojoj radnoj sobi i puio vie negoli prije; sjedio bi esto u tami... i u mati prolazio putovima, izvravao zahvate, izgovarao reenice to e ih proi, izvriti i izgovoriti kad do toga doe. Nije urio. Odbacio je mnogo planova, jer bi mu se uinili preopasnim ili prenesigurnim, i razbijao glavu kako bi pronaao nain da zajameno ostane itave koe... planirao je savreno ubojstvo. o U sijenju doe vrijeme.

Wandschneider sazna kada e monter Kohlhammer biti kod kue. Zapita Charlottu ima li meu znancima ili susjedima kojega ovjeka koji rado popije pokoji put i koji eli bez ikakve opasnosti zaraditi novanicu od pedeset maraka. Takav mu je ovjek potreban. No ipak je vano pronai kojega pomalo... eto, pomalo priglupog ovjeka; jednoga koji nee mnogo zapitkivati... Eto, ta valjda zna... Charlotte ga pogleda sjajnim oima, razmisli na trenutak, spomene jedno ime i adresu i utke saslua njegove upute za veer 12. sijenja. Obea da e te veeri oko osam sati uz neku izliku napustiti kuu na jedan sat, ree jo kako sluti da on, Winfried, planira neto strano, no dopusti da je on malo pomiluje kako bi je umirio... Wandschneider joj je smio na trenutak staviti ruku i na grudi... a onda vie nije govorila o tome. Tek u kasno poslijepodne, kad se opratala od Wandschneidera, ree: Winfried... Toliko se bojim... Znam da je loe to to namjerava; ali... ali radujem se naoj zajednikoj budunosti, najdrai moj! o Dva sata kasnije odveze se Winfried Wandschneider svojim neupadljivim automobilom, jednim tamnim mercedesom, u naselje na rubu grada, gdje su ivjeli Kohlhammerovi. Mokri je snijeg ostao na plonicima, a na kolnicima se pretvorio u kau. Wandschneider je vozio polagano kako je to uinio ve nekoliko puta prolih dana. Promatrao je male obiteljske kue; ustanovi da je ve vrlo mirno i da ve gotovo svi sjede pred televizijskim aparatima. Naposljetku parkira automobil u jednoj mirnoj pobonoj ulici u blizini kolodvora. Ostane neko vrijeme u automobilu, a kad je konano iziao, nitko ga ne bi prepoznao. Na glavi je imao tamnu vlasulju, crni bri povrh gornje usne i debele metalizirane naoale s okvirom od kornjaevine. Tako zakrabuljen proe kroz nekoliko ulica do gostionice K epu, u kojoj ga je, kako je telefonski bilo dogovoreno, morao ekati onaj ovjek ije mu je ime i adresu spomenula Charlotte. Ue u

gostionicu i podigne do visine ela novine; bio je to dogovoreni znak. Prie mu visoki mladi dobra izgleda. Jeste li vi gospodin Schroth? Wandschneider potvrdi. Pomalo ga iznenadi to je umjesto oglupjelog alkoholiara, kakvog je oekivao, ugledao mladia tako dobrog i sportskog izgleda.. no pogled moe i prevariti. Sjednu u kutak. Wandschneider odmah narui etiri dvostruke raenjae, drugu kradom prolije ispod stola, natjera onoga drugog da pije, narui ponovno, ponovi igru i razloi ovjeku to od njega eli; ovaj je ini se, ipak bio pomalo priglup i uskoro je poeo pobuivati zamagljeni dojam. ovjek ga utke saslua, ispije pri tome petu i estu raenjau i tromo kimne. Odavde ete otii u Roon strasse jedanaest... ujete li: jedanaest! Jedanaest... posluno ponovi drugi. To je trea kua na lijevoj strani. Proi ete kroz vrtna vrata do kunih. Tamo ete zastati... eto, dok nabrojite ezdeset... jasno? A onda ete pobjei... Pobjei, jasno? Ne otkoraati, ve otrati koliko god brzo moete! Potrat ete ovamo onamo kroz nekoliko ulica do kolodvora, a odande ete se vratiti ovamo! To je sve. Dajem vam etrdeset maraka predujma, a preostalih deset maraka u vam isplatiti kad se vratite ovamo... a i pie u vam jo platiti... Ponovite! Mladi sve ponovi zauujuom tonou, a onda ustane. Jeste li obuli svoje najstarije cipele kako smo se dogovorili? zapita Wandschneider Dakako! ovjek pruii Wandschneideru ruku i poe. Wandschneider se jo malo zaudi to onaj drugi nije postavio nikakvih pitanja; no bio je ve previe pod parom... Da, a oito je bio i pomalo ogranien. Wandschneider plati i tri minute kasnije napusti gostionicu K epu. Poe opisanim putem, ali ovjeka nije vidio; meutim, na vrtnoj vei kue u Roonstrasse i u samom vrtu otkrije tragove mukih cipela u snijegu.

Potri natrag, sjedne u automobil, tiho ga doveze pred kuu, ugasi motor i svjetla, otvori glatko kuna vrata kljuem to ga je dao izraditi prema otisku sa Charlottinog svjenja kljueva, i uvue se u kuu. U kuhinji, ija su vrata bila odkrinuta, sjedio je monter u samtastim hlaama i puloveru ispred televizijskog aparata. U krilu je imao bocu s pivom, a oi su mu bile prikovane za titravi ekran. Wandschneider izvue iz depa pitolj, nacilja i opali. Opalio je samo jednom. Prasak nije bio toliko jak koliko se pribojavao. Uini mu se da je ovjek u naslonjau zaprepateno podigao glavu, a onda neujno padne prema naprijed na pod. Pivska boca tresne pokraj njega. Pivo klokotavo istee. Na televizijskom ekranu takoer prasne hitac; radnja se dogaala na Divljem zapadu i bila je mnogo dramatinija. Winfried Wandschneider skine brie i vlasulju, otvori vrata pei, oboje baci u ar od koksa; vlasi zapite na aru. Ubaci jo lopaticu koksa. Naoale strpa u dep, pitolj paljivo obrie, uvije ga u papirnati rupi, a onda napusti kuu. Pouri do oblinje telefonske govornice, naini malu stranputicu i ubaci oruje u jedan mrtvi kanal to ga je prethodno odabrao, a onda obavijesti policiju. Kad je stigao prvi automobil sa zavijajuom sirenom, odbaci i klju kue. Wandschneider uzrujano izvijesti kako je svojoj kuanici, koja na alost nema telefon, htio jo neto rei jer mora otputovati (u tu je svrhu rezervirao mjesto u spavaim kolima za Mnchen, gdje sutra zapoinje sajam ivenih namirnica)... da, i kad je automobilom skrenuo u ulicu, primijeti kako je iz vrta Kohlhammerove kue iskoio postariji, jednostavno odjeveni ovjek s kapom na glavi... da, preko ograde... a onda je pobjegao. Da, tada se pribliio vratima i ustanovio da su otvorena. Najprije pomisli da je gospoa Kohlhammer u kui... ili negdje u susjedstvu. Uzaludno je zvonio, a kako se nitko nije ni pomakao, naposljetku ue... da, i tada je ugledao mrtvaca gdje lei... Ne, nita nije dirao... moda kvaku, no vie ne moe rei posve sigurno... ali inae nita... i tako dalje.

Slubenici, a u meuvremenu i pristigli specijalisti, ustanove da je mali i ozbiljni tvorniar oito u pravu, jer je otkrio ubojstvo i prijavio ga policiji; pronau i jasne tragove okrpljenih cipela ovjeka koji je pobjegao; a kad je stigla i supruga, sruila se u nesvijest nad leom supruga i ispriala kako je pokojni jo prilikom veere govorio o tome kako se neki momak, kome je na kartama oduzeo prilino mnogo novaca, zakleo da e ga jednom slistiti... da, tada je, ini se, sve bilo jasno. Samo jo valja pronai ubojicu. Odmah otpuste Winfrieda Wandschneidera. On se odveze kui, poto je svojoj kuanici ponudio svaku pomo i, dakako, dao joj odmor za slijedeih nekoliko dana. Na planirano putovanje na sajam ivenih namirnica nije poao; dogaaj ga je previe potresao i dirnuo. Umjesto njega, odveze se njegov prokurist. Wandschneider ostane kod kue. Prekosutra ujutro netko pozvoni na njegova vrata neto poslije osam sati. Iako je jo bio u jutarnjem ogrtau, Wandschneider otvori. Napolju je stajao mladi koji mu je suelice sjedio u gostionici K epu. Doao sam po ostatak nagrade, gospodine Wandschneider ree mladi i naceri se. Wandschneider se savlada. Ne znam tko ste vi, niti to elite! zarei i htjede opet zatvoriti vrata. No mladi vjeto podmetne nogu. Zovem se Karl Frohlich naceri se ovaj i za poetak bih se zadovoljio, recimo, s deset tisua. Tada u zaboraviti to sam prekjuer uveer vidio i uo u Roonstrasse. Wandschneider je utio; teko je disao. Osjeao se poput takora u stupici. No da budemo jasni nastavi mladi tih deset tisua su samo jedna rata... Znate, mnoge se stvari zaboravljaju tek vrlo polagano. A bit e nam potrebno jo mnogo novaca. Naime, Charlotte i ja se namjeravamo uskoro vjenati!

www.CroWarez.org

www.BosnaUnited.net