ELEMENTARNI OBLICI RELIGIJSKOG IVOTA

u jednoj autobiograf. skici Durkheim je zabiljeio kako je soc. religije ''alfa i omega'' sociologije uope

drutvo za njega nema egzistenciju u ontolokom smislu, neovisnu o pojedincima koji ga ine kao sustav
predodbi drutvo zapravo i postoji samo u individualnim predodbama i kao izraz njih (inae odumire)
isto se dogaa i s bogovima, simbolima drutva


UVOD predmet istraivanja

za neki religijski sustav kaemo da je najprimitivniji kad egzistira u najjednost. drutvima i kad ne sadri
elemente neke ranije religije (prouavamo primitivne religije da bismo razumjeli suvremene jer: u
osnovici svih vjerovanja i svih kultova, nuno poiva izvjestan broj osnovnih predodbi i obrednih
ponaanja koja, usprkos raznovrsnosti, svuda imaju isto objektivno znaenje i ispunjavaju iste funkcije +
tako ih je lake motriti)

nema odreenog trenutka kad je religija poela postojati ''kao i svaka ljudska institucija, religija ne
poinje nigdje''
kada kolektivni ivot dostigne izvjestan stupanj intenziteta, budi se religijsko miljenje jer dovodi do
stanja uzavrelosti koje mijenja uvjete psihike djelatnosti: ovjek vie ne poznaje sebe.. da bi si protumaio
dojmove i stvari s kojima je u vezi, pripisuje im obiljeja koja one nemaju on nadograuje drugi svijet
koji postoji samo u njegovu miljenju, ali kojem pripisuje uzvienije dostojanstvo = to je idealni (tj. sveti)
svijet
- da nema sposobnost idealiziranja, ne bi bio drutveno bie, ne bi bio ovjek (tu se Durkheim distancira
od historijskog materijalizma koji tvrdi da drugaijim jezikom izraava materijalne oblike drutva,
njegove neposredne ivotne potrebe, bazu i nadgradnju)

RELIGIJA JE IZRAZITO DRUTVENA STVAR
religijske predodbe su kolektivne predodbe koje izraavaju kolektivnu zbilju, a obredi su naini
postupka koji se raaju samo u krilu okupljenih grupa i kojima je namjera izazvati i odrati izvjesna
mentalna stanja tih grupa


KNJIGA PRVA Prethodna pitanja, definicija religijske pojave i religije

prethodna pitanja
- religija kao neto natprirodno, vrsta spekulacije o svemu to izmie znanosti
- ideja boanstva kao karakteristika religije no, postoje religije bez bogova (budizam)

Durkheimovo poimanje religije: svrstava je u dvije osnovne kategorije vjerovanja i obrede
vjerovanja = stanja, mijene, sastoje se od predodbi
obredi = odreeni naini djelovanja, pravila ponaanja koja propisuju kako se ovjek mora vladati
sa svetim stvarima
(magija isto ima vjerovanja i obrede (kojima stvara protuteu religijskim ceremonijama), ali njeni mitovi i
dogme su nerazvijeni, nalazi neku vrstu profesionalnog zadovoljstva u skrnavljenju, obeaenju svetih
stvari u neprijateljskom odnosu s religijom je)

sva religijska vjerovanja pokazuju klasifikaciju na
SAKRALNO (sveto) = one stvari koje su zatiene i izolirane zabranom
PROFANO (svjetovno) = one stvari na koje se zabrane odnose, koje moraju ostati udaljene od
svetih stvari

definicije:
RELIGIJA = vrsto povezan sustav vjerovanja i obiaja koji se odnose na svete stvari, koji svoje pristalice
sjedinjuje u istu moralnu zajednicu
CRKVA = drutvo iji su lanovi sjedinjeni stoga to na isti nain zamiljaju sveto i njegov odnos prema
profanom kao i stoga to tu zajedniku predodbu manifestiraju u istovjetnim obiajima (magija ju nema)

glavna shvaanja o elementarnoj religiji:
1. ANIMIZAM za predmet ima duhovna bia (uspostavio E.B.Tylor)
potrebno odgovoriti na pitanja o duama: kako su nastale, kako su postale predmet kulta i pretvorile se u
duhove i kako je onda iz njih proizveden kult prirode
- religija u svojim poecima ne izraava nikakvu iskustvenu stvarnost
2. NATURIZAM obraa se stvarima prirode, prirodne sile pretvorene su u personalne agense
- Durkheimova kritika: naturizam isto kao i animizam od religije ini sustav halucinacijskih slika

neki filozofi su smatrali religiju zabludom koju su izmislili sveenici radi obmanjivanja naroda
Durkheimov argument: kakva je to znanost kojoj bi se gl. otkrie sastojalo u tome da otkloni predmet
kojim se bavi? (misli na proglaenje religije iluzijom)

... stoga Durkheim saima kritiku animizma i naturizma u TOTEMIZAM KAO ELEMENTARNU RELIGIJU
- budui da ni ovjek ni priroda sami po sebi nemajusveto obiljeje, znai da ga crpe iz nekog drugog
izvora


KNJIGA DRUGA Elementarna vjerovanja

istraivanje dvaju dijelova: vjerovanja i obreda

u veini austral. plemena on otkriva klan koji ima 2 bitne crte:
1. pojedinci koji ga ine dre da su spojeni srodnom vezom, ali naroite prirode to nije krvno srodstvo
2. vrsta stvari koja slui da bi se kolektivno oznaio klan, naziva se totemom totem klana je i totem
svakog njegovog lana, on nije samo ime ve i grb, amblem, te su u odnosu na njega stvari klasificirane u
svete i profane

korijeni ovih vjerovanja: vjerovanja su evidentno religijske prirode jer sadre klasifikaciju na svete i
profane stvari - da bi naao korijene totemizma D razmatra animizam i naturizam ali se ne slae s
njihovim autorima

totemski princip je prvi oblik pojma sile (koji je religijskog podrijetla) najprije filzoofija, a zatim i
znanosti, preuzele su ga od religije: to je naslutio ve i Comte, te je stoga metafiziku uinio nasljednicom
''teologije'' otuda je zakljuio da je ideja sile osuena na nestanak iz znanosti jer joj je zbog njenih
mistinih korijena negirao svaku objektivnu vrijednost

nastanak pojma totemskog principa ili mane (boanskog principa) simbol je odreenog drutva
(klana) ''Ako je u isti mah simbol i Boga i drutva, nije li to stoga to Bog i drutvo ine jedno'' bog
klana, totemski princip, je sam klan, ali hipostaziran i u mati ljudi predoen u osjetilnom obliku biljke ili
ivotinje koja slui kao totem
- drutvo je svojim lanovima ono to je bog vjernicima no, bog nije samo autoritet o kojem ovisimo,
ve i snaga na koju se oslanjamo , ''bogovi su samo personificirani kolektivni ideali''
- sposobnost drutva da se uzdigne u boga ili stvara bogove najrazvidnije je dola do izraaja u prvim
godinama Franc. revolucije : stvari isto laike po svojoj prirodi, kao to su domovina, sloboda i um,
pretvorila je u svete

pojam due iako nije u osnovi totemizma, nema religije u kojoj ne susreemo pojam duhovnih bia
- cijela istina je da smo stvoreni od dva odvojena dijela koja se jedan drugome suprotstavljaju kao to se
suprotstavlja profano i sveto, dakle u nama ima boanskog drutvo, taj jedini izvor svega to je sveti, ne
ograniava se na to da nas izvana pokree, ve iznutra

pojam duhova i bogova dua je zarobljena u odreenom organizmu duh se moe udaljiti po volji i
voditi neovisan ivot pojava pojma duha oznaava znaajan napredak u individualizaciji religijskih sila


KNJIGA TREA Glavna obredna ponaanja

svaki kult javlja se u dvostrukom aspektu:
negativnom u smislu zabrane vjerniku izvjesnih naina djelovanja, oblik tabua, te je uvjet
pristupanja pozitivnom kultu
pozitivnom urediti funkciju i organizirati religijske zabrane



ZAKLJUAK

1. moe li se religija pomiriti sa znanosti?
- religija ne obogauje nae spoznaje, ve dodaje drugaije predodbe
- vjernik koji se sjedinio s bogom osjea u sebi vie snage da svladava i podnosi ivotne tekoe
- znanost naelno negira religiju, no religija ipak postoji i ako je religija djelatnost, znanost ju ne moe
nadomjestiti
- ono to znanost nijee religiji, nije pravo na ivot, ve pravo da ui o dogmama a faktiki ne poznaje ni
samu sebe religija ne moe nametati znanosti svoju volju, jer je ona predmet znanosti

2. osjeaj vjernika svih vremena ne moe biti posve iluzoran?
- iskustvo religijskog vjerovanja nema manju vrijednost od znanstvenih pogleda iako se od njih razlikuje
- svako drutvo osjea potrebu da u pravilnim razmacima odrava i jaa kolektivna shvaanja i ideje

3. drutvo je stvarnost koja je univerzalni, vjeni uzrok osjeaja sui generis od kojih se sastoji religijsko
iskustvo

4. osnovne kategorije miljenja (tako i znanost) imaju religijske korijene

5. koje je drutvo supstrat religije zbiljsko (puno mana) ili savreno drutvo?
- religije tee ostvarenju savrenog drutva no ono je obina mata savreno drutvo pretpostavlja
religiju, ali je ne moe objasniti