O PREDMETU, METODAMA I ODNOSU USTAVNOG PRAVA I POLITIKIH ZNANOSTI
USTAVNO PRAVO je pravna ali i politoloka disciplina zanimaju ga politike institucije i politiki sustav (samo ukoliko su ureeni pravom)
POLITIKA = svjesna djelatnost kojom se neka drutv. skupina nastoji usmjeriti da bi se ostvarili njeni odreeni ciljevi; ona podrazumijeva definiranje interesa, definiranje metoda ostvarivanja prihvaenih ciljeva te usklaivanje pojedinanih i posebnih interesa te oblikovanje zajednikih interesa - tako moemo govoriti o obiteljskoj politici, crkvenoj politici itd.
VLAST = mogunost provedbe volje unato otporu onoga ili onih kojima je volja upuena - 2 razloga zato odnosi vlasti nastaju i odravaju se: 1) odreena ovisnost pripadnika skupine kojima se namee volja (bilo psihika bilo fizika) 2) zbog same prirode politike jer izbor cilja i usmjeravanje drutvene skupine prijeko potrebno trai usklaivanje svih pojedinanih i posebnih interesa, a to je mogue samo kroz podjelu rada na one koji odluuju i one koji izvravaju odluke - nijedna od posebnih vlasti ne raspolae apsolutnom mogunou nametanja volje (ak ni dravna vlast koja jedina ima monopol legitimnog fizikog nasilja) kod svake vlasti postoji u barem malom stupnju odnos uzajamnosti
tamo gdje nema veih elemenata ovisnosti jednih lanova skupine o drugima, vlast je mnogo demokratskija oznaavamo ju pojmom AUTORITETA (= vlast gdje se odreena posebna politika ostvaruje odnosima meu ljudima unutar kojih pojedinci prihvaaju odluke pojedinaca dobrovoljno, a ne zbog moguih sankcija jer su uvjereni da su one u njihovom interesu)
svi vlastodrci nastoje prikazati svoju vlast kao legitimnu to ponajprije vrijedi za dravnu vlast i politiku ija se mo u suvremenim demokratskim drutvima izvodi iz legitimiteta i legaliteta - legitimitet se stjee izborima - legalitet = sustav pravnih institucija i mehanizama kojim se drava samoograniava pravom odreujui unaprijed pravila igre za sve formalne (dravna tijela) i zbiljske (politike stranke i osobe) vlastodrce
2 temeljna svojstva svake posebne politike: 1. borba za vlast i oko vlasti 2. oblikovanje zajednikog interesa
PREDMET USTAVNOG PRAVA - relevantan je samo pojam dravne politike = sustav institucija kroz koje se oblikuje i ostvaruje u cjelini i u svim njezinim dijelovima politika vlast u odreenoj dravi
pojam politike obuhvaa: institucije dr. ustrojstva (izbora/ imenovanje nositelja i obnaatelja dravnih vlasti) institucije djelovanja graana u odnosu na dravnu vlast cjelovit sustav institucija te institucije su: nacija i druge etnike skupine, pol. stranke, razl. drutv. skupine koje se okupljaju na temelju gosp. interesa te interesne skupine i vodee pol. osobe pol. institucije koje ine predmet ustavnog prava su svi oni dravni i nedravni pol. subjekti i sloen sustav njihovih povratnih meusobnih veza kroz koje se kontinuirano oblikuje i stvara dravna politika kao jedina relevantna politika za ustavno pravo jer se njome ostvaruje pol. vlast u odreenoj dravi - dravna politika od ostalih se razlikuje po tome to raspolae monopolom legitimne fizike prisile te po tome to je politika globalnog drutva, a ne jedne vie ili manje sloene skupine.
TEMELJNA OBILJEJA ODNOSA PRAVA I POLITIKE - svako je pravo izraz odreene politike - u tom smislu gotovo svaki pravni propis moemo promatrati kao pravnu transpoziciju odreenog drutv. interesa, on je dakle istodobno vie ili manje politika odluka
svaka pol. vlast nastoji ostvariti to iri konsenzus svih pripadnika drutva - da bi to postigla, mora ostvariti to potpuniji stupanj legitimiteta, a pravni sustav jedan je od osnovnih sredstava za tu svrhu
ODNOS USTAVNOG PRAVA I POLITIKIH ZNANOSTI - u ustavnom pravu, pravni propisi redovito sadre pol. rjeenja - ipak, pol. rjeenja ne sadre samo ustavi, ve i svi ostali zakoni i drugi propisi koji ine izvore ustavnog prava ustavno pravo je dakle politiko pravo, no, ono ne moe obuhvatiti svu pol. dinamiku, jer izvan ustavnih struktura djeluju brojni pol. odnosi i institucije, stranke, interesne skupine, javno mnijenje, ideoloki sustavi vrijednosti - a upravo te izvanustavne strukture prouavaju pol. znanosti. - nadalje, jedno su formalni ustavni propisi, a drugo je stvarnost
METODE USTAVNOG PRAVA
a) normativistika metoda - prouavale su se i analizirale ustavne norme, namjere ustavotvorca, jesu li se mogla nai bolja pravniko-tehnika rjeenja, pravne praznine i neloginosti na osnovi toga donosili su se zakljuci i razvijale pravne teorije o svrhovitosti ili o potrebi njihove izmjene ili donoenju novih propisa negativnost metode: nije vodila dovoljno rauna o stvarnosti, stoga se njezina primjena svodi samo na prvi korak u istraivanju pol. institucije
b) usporedna (komparativna) metoda - prouavanje propisa ustavnog prava koji ureuju iste/sl. drutv. odnose u razl. dravama - danas vie prouavanje pol. institucija od njihovog zaetka od ideja do ostvarivanja u pol. zbilji i to ne odvojeno ve uvijek povezano u njihovoj ukupnosti politikih sustava
c) povijesna metoda - danas isto kao i usporedna
d) teleooloka metoda - ispituje ulogu pravne norme u drutvu (subjektivnom varijantom se naglaava ono to je zakonodavac stvarno htio, dok objektivna naglaava ono to najbolje odgovara aktualnim potrebama i ciljevima drutva)
budui da te klasine metode vie nisu dostatne, razvile su se: d) specifine politoloke metode mahom iz sociologije i socijalne psihologije, a prouavaju odnose izvan pravno ureenih politikih institucija e) pomone metode matematike i grafike metode
2. USTAVNO PRAVO KAO GRANA I NJEGOVI IZVORI
SADRAJ USTAVNOG PRAVA ustavno pravo obuhvaa sve pravne norme, bez obzira u kojim se opim aktima nalaze, a kojima se ureuju pol. institucije
1. norme kojima se ureuju slobode, prava i dunosti ovjeka i graanina 2. norme kojima se ureuje ustrojstvo dravne vlasti 3. norme kojima se ureuju odnosi izmeu nedravnih politikih subjekata i drave
ODNOS USTAVNOG PRAVA I DRUGIH GRANA PRAVNOG SUSTAVA - elika veina normi ustavnog prava norme su i drugih grana prava - razlika je u tome to je u ustavnom pravu takva norma i poetna i zavrna jer se u pravilu poblie ne razrauje, dok je ona u nekoj drugoj grani prava osnova i poetna norma iz koje se razradom izvodi i oblikuje niz posebnih normi to je uvjet njezine primjene
IZVORI USTAVNOG PRAVA
a) pisani ustav u veini (demokratskih) drava temeljni izvor ustavnog prava je pisani ustav, kao najvii pravni akt (kruti ustav) no, norme ustavnog prava se ne mogu propisivati iskljuivo u ustavu, ve uvijek i u odreenoj mjeri i zakonima hrv. Ustav po broju lanaka (152) i prema ukupnoj koliini teksta spada meu krae suvremene demokratske ustave
b) organski zakoni u nekim se dravama (Franc, panj) temeljne ustavne norme o pravima i slobodama ovjeka i graanina te o ustrojstvu dravne vlasti tradicionalno razrauju u zasebnoj vrsti zakona = organski zakoni a koji se prema pravnoj snazi nalaze ispod ustava, a iznad zakona prema Ustavu RH organski zakoni su: zakoni kojima se ureuju nacionalna prava, zakoni kojima se razrauju Ustavom utvrena ljudska prava i slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela, te ustrojstvo lokalne i podrune (regionalne) samouprave
c) ustavni zakoni samo onaj koji je kao takav definiran samim Ustavom * Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH, Ustavni zakon za provedbu Ustava RH + izmjene i dopune navedenih zakona
d) zakoni
e) podzakonski propisi i to poslovnici temeljnih dravnih tijela
f) ustavni obiaj u RH se ustavni obiaj moe se razviti u dva sluaja: 1) kad pisani izvori ustavnog prava ne ureuju odreeni politiki odnos ili instituciju 2) kad pisani izvor pol.odnos ili instituciju ne ureuje u dovoljnoj mjeri njime se ne mogu mijenjati norme ureene pisanim izvorom ustavnog prava, ve samo nadopunjavati pravne praznine
3. USTAV KAO TEMELJNI IZVOR USTAVNOG PRAVA
POJAM USTAVA; MATERIJALNI I FORMALNI USTAV
2 temeljna pristupa pojmu ustava:
1) ustav u materijalnom smislu - svaka drava ima ustav u materijalnom smislu jer su uvijek postojala pravila kojima se ureivalo ustrojstvo dravne vlasti - kroz povijest se uvelike mijenja i sadraj ustava u materijalnom smislu (prije: nasljedna vlast u rukama monarha, od 15. st. nastojanje da se ogranii dravna vlast)
2) ustav u formalnom smislu - u njemu su skupljene sve temeljne pravne norme koje ureuju ustavnu materiju - stoga se esto naziva i kodificiranim ustavom - neki ga izjednaavaju s krutim ustavom u smislu pisanog opeg pravnog akta koji ima veu pravnu snagu od zakona i ostalih opih pravnih akata u nekoj dravi ipak, u povijesti su donoeni i meki ustavi (francuski iz 1830.) - dakle, i meki ustav je ustav u formalnom smislu
PISANI I NEPISANI USTAV npr. u VB ne postoji formalni ustav, ali to ne znai da ne postoji pisani ustav (ustav u materijalnom smislu) npr. brojne povelje, pakti, zakoni...
DIOBA USTAVA U FORMALNOM SMISLU PREMA NAINU DONOENJA
a) ustavna povelja ili oktroirani ustav formalno ustavnopravno jednostrani akt vladara kojim on dijeli vlast izmeu sebe i predstavnikog tijela odnosno naroda (npr. 1931.) b) ustavni pakt formalno ustavnopravno dvostrani akt monarha i naroda koji u njegovu donoenju sudjeluje preko predstavnikog tijela (no, od po. 20. st. u eu. parlam. demokracijama monarh je zbiljski samo simbolian) c) narodni ustav formalno ustavnopravno jednostrani akt naroda, u svim dravama s republikanskim oblikom vladavine, a koji se donosi vie ili manje na demokratski nain - donosi ga i mijenja ili narod na ustavotvornom referendumu ili predstavniko tijelo naroda
KRUTI I MEKI USTAV
kruti ustavi ustavi koji se mogu revidirati samo na nain koji se razlikuje od naina donoenja ili mijenjanja zakona - dakle svi pravni propisi u dravi moraju biti u skladu s normama krutog ustava - danas je gotovo svaki formalni ustav ujedno i kruti ustav
meki ustavi ustavi koji se mogu mijenjati na isti nain kao i zakoni (npr. VB) - uglavnom su iznimka i mogu se nabrojati na prste
RAZLOZI KRUTOSTI USTAVA 1) zahtijev za stvaranjem akta koji bi na jednom mjestu naveo sva temeljna prava, a koji s obzirom na svoju vanost mora biti iznad zakona i svih drugih propisa u dravi 2) drugi razlog proizlazi iz ideje ograniavanja najviih dravnih tijela, a preko njih sustav dravne vlasti u cijelosti te iz ideje usmjeravanja zakonodavca putem (krutog) Ustava
- ipak, valja biti realan pa biti svjestan da je krutost ustava samo formalnost, moe se mijenjati previenim postupkom kad god i koliko god puta se poeli - no, krutost ustava ima vanu pravnu posljedicu: njegovu viu pravnu snagu od zakona, iz ega slijedi zahtjev ustavnosti zakona, ime se iri i jaa vladavina prava i pravno ograniava dr. vlast
STUPNJEVANJE KRUTOSTI USTAVA zabrana svake promjene - kad bi ustav sadravao opu zabranu da ga se mijenja, bio bi vjean (no ova je opcija ostala samo u sferi teorije) privremena zabrana promjene trajna zabrana promjene pojedinih odredbi - to se tie pitanja pravne snage tih zabrana ako se steknu politiki uvjeti, ta zabrana e (bez problema) biti prekrena ustavna revizija u posebnom postupku - doputa svoje mijenjanje u cijelosti
NAIN MIJENJANJA (REVIZIJSKI SUSTAVI) KRUTOG USTAVA 1. ustavotvorni referendum - neposrednim sudjelovanjem birakog tijela naroda - apsolutno obvezatan, relativno obvezatan ili fakultativni referendum - o raspisivanju u pravilu, odluuje predstavniko tijelo 2. promjena odlukom predstavnikog tijela (ustavotvorne skuptine ili redovitog zakonodavnog tijela)
PROMJENA (REVIZIJA) USTAVA RH Ustav RH za reviziju koristi sustav redovitog predstavnikog tijela uz fakultativni ustavotvorni referendum.
Promjena Ustava odlukom Hrvatskog sabora ustavotvornu inicijativu ima 1/5 zastupnika, predsjednik Republike i Vlada RH (l. 147.) nakon to je promjena ustava predloena, slijedi naelno odluivanje Sabora hoe li se pristupiti promjeni ustava ili ne, veinom glasova svih zastupnika u sluaju izglasavanja, oblikovat e se nacrt promjene ustava koji Sabor utvruje veinom glasova svih zastupnika (l. 148.) konanu odluku o promjeni Ustava RH, Sabor e donijeti 2/3 veinom svih zastupnika (l. 149.) promjenu e proglasiti Sabor (l. 150.)
Promjena ustava ustavotvornim referendumom o raspisivanju odluuje Sabor (veina glasova, natpolovini kvorum), ali i predsjednik Republike (na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade). o reviziji se odluuje voljom veine biraa koji su pristupili referendumu ovako donesena odluka je obvezatna Stranica | 14
STRUKTURA I TEMELJNA OBILJEJA SADRAJA USTAVA Struktura ustava: proslov ili preambula na poetku ustava, u tom se dijelu naznauje tko donosi ustav i u ije se ime ustav prihvaa, izlau se povijesni temelji ustava i drave za koju se donosi, navode se temeljna naela koja se u ustavu razrauju, naelno ne sadri nikakve norme, pisan je sveanim stilom, a sadraj je opisan, odnosno deklarativan aneksi posebni dodaci na koje se upuuje u normativnom dijelu, ima ih manji broj ustava amandmani dodaci uz osnovni prvobitni tekst, samo u dravama u kojima se ustav mijenja tehnikom ustavnog amandmana normativni dio sadrajno obuhvaa sve temeljne norme ustavnog prava; ponajprije obuhvaa odredbe o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, a zatim odredbe o dravnom ustrojstvu; esto se na poetku nalaze temeljne odredbe koje se odnose jednako i na slobode i prava ovjeka i graanina i na ustrojstvo vlasti, a njihovim posebnim izdvajanjem istie se njihova vanost za odreeni ustavni poredak; na kraju ustava najee se nalaza prijelazne i zavrne odrebe kojima se ponajprije rjeava sloeno pravno i faktiko pitanje usklaivanja prije donoenja ustava vaeih pravnih normi s njime.
STRUKURA I TEMELJNA OBILJEJA SADRAJA HRVATSKOG USTAVA Prvi Ustav Republike Hrvatske, tzv. Boini Ustav, donesen 22. prosinca 1990. Vane izmjene Ustava obavljene su 1997., 2000., 2001. i 2010. godine. U izvornom obliku obuhvaao je 9 dijelova (odjeljaka) sa 142 lanka, a danas obuhvaa 10 odjeljaka sa 152 lanka. Dijelovi ustava nose naslove: Izvorine osnove Temeljne odredbe Zatita ljudskih prava i temeljnih sloboda Ustrojstvo dravne vlasti Ustavni sud Republike Hrvatske Mjesna, lokalna i podruna (regionalna) samouprava Meunarodni odnosi Europska unija Promjena Ustava Zavrne odredbe
Izvorine osnove (proslov ili preambula) u Ustavu RH: vie od uobiajenog ustavnog proslova, iako imaju deklaratorni izriaj, one imaju ustavnopravnu vanost kao i svi drugi dijelovi uspostava Republike Hrvatske kao nacionalne drave hrvatskog naroda i drave pripadnika autohtonih nacionalnih manjina izvodi se iz tisuljetne nacionalne samobitnosti, te dravnopravne misli i zbilje drave hrvatskog naroda od 7.st. do danas, u slijedu temeljnih povijesnih injenica koje o tome svjedoe RH je nacionalna drava hrvatskog naroda i autohtonih nacionalnih manjina (Srbi, esi, Slovaci, Talijani, Madari, idovi, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bonjaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji, Turci, Vlasi i Albanci) kojima se jami Stranica | 15 ravnopravnost i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnog svijeta na kraju se navodi cilj donoenja i temeljna obiljeja Ustava kojim se RH oblikuje kako bi se razvijala kao suverena i demokratska drava u kojoj se jame i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava ovjeka i graanina te promie njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje
Temeljne odredbe: RH kao jedinstvena, demokratska, socijalna drava, dakle, unitarna, a ne federativna (preventiva za federalizaciju, ali to nije prepreka za oblikovanje sustava iroke i djelotvorne lokalne samouprave) te socijalna drava u smislu da se cjelovit gospodarski sustav slobodnog trinog poduzetnitva treba ostvarivati u ravnotei s naelom socijalne pravde (jedna od najviih vrednota hrvatskog ustavnog poretka) utvruje se naelo narodnog suvereniteta i podrobno odreuje sadraj dravnog suvereniteta RH (l. 1. st. 1. i 2. te l. 2) navoenje najviih vrednota ustavnog poretka (suvremen nain takoer ih navode drugi suvremeni ustavi poput panjolskog ili njemakog) u l. 3.: sloboda jednakost nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova mirotvorstvo socijalna pravda potivanje prava ovjeka nepovredivost vlasnitva ouvanje prirode i ovjekova okolia vladavina prava i demokratski viestranaki sustav naelo diobe vlasti uz ogranienje Ustavom zajamenim pravom na lokalnu i podrunu samoupravu; po ustavnim izmjenama iz 2000. naelo diobe vlasti ukljuuje i oblike meusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti, propisane ustavom i zakonom (l. 4.) to vrijedi i za utvrivanje naela ustavnosti i zakonitosti (l. 5.) te za propisivanje potovanja slobodnog osnivanja i djelovanja politikih stranaka, odreivanjem temeljnog naela po kojem stranke moraju biti ustrojene sukladno temeljnim ustavnim demokratskim naelima, kao i propisivanje razloga za njihovo zabranjivanje od Ustavnog suda RH (l. 6.) oruane snage RH tite njezin suverenitet i brane njezinu teritorijalnu cjelovitost, a obrambeno ustrojstvo drave ureuje se zakonom; oruane snage RH mogu prijei njene granice ili djelovati preko njenih granica samo na temelju prethodne odluke Hrvatskog sabora, uz iznimkju vjebi u okviru meunarodnih obrambenih organizacija (l. 7.) granice RH mogu se mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora (l. 8.) ureenje hrvatskog dravljanstva: hrvatski dravljanin ne moe biti prognan niti mu se moe oduzeti dravljanstvo, a ne moe biti ni izruen drugoj dravi (l. 9.) zatita prava i interesa svojih dravljana koji ive ili borave u inozemstvu, a dijelovima hrvatskog naroda u drugim dravama jami osobitu skrb i zatitu (l. 10.) nain i zatita grba, zastave i himne RH, uz naznaku da se poblie ureuju zakonom (l. 11.) u uporabi je hrvatski jezik i latinino pismo, a u pojedinim lokalnim jedinicama, pod uvjetima propisanim zakonom, mogue je uvesti u uporabu i drugi je zik te irilino ili koje drugo pismo (l. 12.) glavni grad RH je Zagreb, a njegovo se ustrojstvo ureuje zakonom (l. 13.)
Stranica | 16 TEMELJNA OBILJEJA USTAVNOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA USTAVA RH OD 18.12.1997. Hrvatski dravni sabor je donio Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustava RH 18.12.1997. godine kojim je ukinuo ili promijenio samo one ustavne odredbe (lanak 140., 141. i 142.) koje su bile uvjetovane time to je u trenutku proglaenja Ustava 22.12.1990. godine Hrvatska jo formalno pravno bila u sastavu bive SFRJ. U lanku 140. je bilo propisano da RH ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor ne odlui drukije. Te su odredbe nakon izlaska RH iz SFRJ izgubile smisao i prestale vaiti. Temeljem tog lanka i sukladno referendumu o samooredenju hrvatskog naroda, Hrvatski dravni sabor je 25.06.1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti, a 08.10.1991. Ustavnu odluku o raskidu svih dravnopravnih sveza RH sa SFRJ. lanci 141. i 142. su takoer ukinuti jer su ispunili svoju zadau. Iz Ustava su promijenjene ili brisane sve odredbe koje su u pravno formalnom, vrijednosnom ili jezinom smislu bile ostaci biveg sustava. Ustav je struno pravno poboljan tako to su pomnije odreeni svi pojmovi za koje se u ustavnoj primjeni pokazalo da pruaju mogunost razliitog tumaenja. Ustavnopravno i ustavno politiki najvanije je dopuna l. 135. Ustava novim stavkom 2. kojim se zabranjuje pokretanje postupka udruivanja RH u saveze s drugim dravama u kojem bi udruivanje dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog zajednitva, odnosno neke balkanske dravne sveze u bilo kojem obliku. Izvorine osnove su dopunjene povijesnim, politikih i pravnim injenicama koje su dovele do uspostave i obrane nezavisne demokratske hrvatske drave, unesen je i Ustav iz 1990. i pobjeda u Domovinskom ratu od 1991-1995. Promijenjen je naziv Sabora RH u Hrvatski dravni sabor (a 2000. godine ponovno u Hrvatski sabor). Tough times don't last. Tough people do.
USTAVNE PROMJENE OD 9. STUDENOG 2000. GODINE Nakon izbora iz 1999. godine odlueno je da se slabosti u funkcioniranju politikog sustava otklone ustavnom revizijom (koalicija est stranaka koja je uspostavila prvu koalicijsku Vladu predsjednika Ivice Raana). Nakon predsjednikih izbora, predsjednik Republike Stjepan Mesi je imenovao strunu radnu skupinu koju su inili istaknuti ustavni strunjaci (Veljko Mratovi, Branko Smerdel, Arsen Bai, Jadranko Crni, Nikola Filipovi i Zvonimir Lauc), iji je prijedlog prihvatila saborska komisija. Prijedlog je znaajno izmijenjen, ali je ipak posluio kao temeljni struni okvir ustavnih promjena. Postojale su (i postoje) odreene slabosti i u Ustavu. To je bila pretjerana koncentracija ovlasti predsjednika RH u odnosu na Vladu, to je osiguravao tzv. polupredsjedniki sustav, te doputanje predsjedniku da zadri stranaku funkciju. Stranica | 17 Ustavnim promjenama u studenom 2000. godine reformiran je sustav ustrojstva vlasti RH. Rezultat je inaica parlamentarnog sustava s neposredno izabranim predsjednikom i detaljnom regulacijom institucija kojima se ustavno razrauje naelo diobe vlasti te nekim elementima skuptinske vlade (racionaliziranog parlamentarizma). Cilj ustavnih promjena bio je uspostaviti sustav odgovorne i djelotvorne izvrne vlasti. Relativno djelotvorno sredstvo za postizanje tog cilja bila je ustavna razrada naela diobe vlasti, koja postavlja prepreke (provjere i ravnotee, checks and balances) svakom nositelju dravnih funkcija koji tezi proirenju svoje vlasti preko dodijeljenih ovlasti. Ponovno je promijenjen naziv Sabora u Hrvatski Sabor. Uvedena je jedinstvena prohibitivna klauzula od 5%, a uvedena je i mogunost narodne inicijative.
USTAVNE PROMJENE OD 28. OUJKA 2001. GODINE Ustavnim promjenama iz oujka 2001. godine dovren je proces velike ustavne reforme zapoet na proljee 2000. godine. Dvije velike ustavne reforme, ustrojstva vlasti i naputanje dvodomnog sustava, obavljene su naknadnim promjenama u kratkom roku. Promjenama je naputen dvodomni sustav Hrvatskog sabora koji je prestao s djelovanjem stupanjem na snagu ustavnih promjena. Radna skupina predsjednika Republike je predloila ukidanje upanijskog doma, ali da promjene stupe na snagu istekom mandata zastupnika. Obrazloenje Radne skupine za naputanje dvodomnog sustava: 1. glavni razlog za ukidanje upanijskog doma je jaanje poloaja Hrvatskog Dravnog Sabora. Slabljenje uloge predsjednika Republike u donoenju politikih odluka zahtijeva jaanje Vlade i Hrvatskog Dravnog Sabora 2. nije opravdan niti jedan od tradicionalnih teorijskih argumenata u prilog drugog doma u Hrvatskom Dravnom saboru Kao ostali razlozi primjene dvodomnog sustava navode se u teoriji: federalizam kao oblik dravnog ureenja, veliina i broj stanovnika, izraavanje regionalnih posebnosti, te povijesni i tradicionalni razlozi. Hrvatska je mala zemlja s relativno malim brojem stanovnika, tako da otpada razlog veliine, kao temelj dvodomnog sustava. Hrvatska parlamentarna tradicija suprotna je postojanju drugog doma. Nikada u povijesti Hrvatski Sabor nije bio dvodoman. 3. uvoenje upanijskog doma je bilo u suprotnosti sa koncepcijom Ustava i stajalitima rasprave o Nacrtu ustava 1990. godine. Ideja o uvoenju dvodomnog sustava prvi put je uvedena od strane Potkomisije za strunu pripremu prijedloga Komisije za ustavna pitanja Sabora 09.12.1990. godine, po zavretku javne rasprave o Nacrtu ustava. To je uinjeno na inzistiranje predsjednika Republike, a nasuprot miljenju veine lanova. Predsjednik Tuman je na ideju doao prilikom neformalnog razgovora s amerikim politiarom Rudijem Perpichem. Prijedlog je na brzinu razraen, unesen u tekst Prijedloga ustava i usvojen. Rezultat je bio slabi drugi dom, nejasnih kompetencija, koji nije potvrdio oekivanja predlagaa. Stranica | 18 4. Djelovanje upanijskog doma ne opravdava njegovo ouvanje u sustavu ustrojstva vlasti da nadzire i poboljava kvalitetu zakonodavne djelatnosti Zastupnikog doma. Nakon izbora od 2000. godine zakljueno je da upanijski dom, niti u uvjetima kada oporba u njemu ima veinu, ne moe znaajnije pridonijeti kvaliteti odluivanja Zastupnikog doma, ali ga moe bitno oslabiti u odnosu prema tijelima izvrne vlasti. 5. upanijski dom prestao je postojati istekom mandata u veljai 2001. godine. Ustavnim promjenama obavljeno je i daljnje jezino ienje ustavnog teksta, u cilju preciziranja znaenja brojnih ustavnih odredbi i jasnog razgranienja pojmova kao to su graanin i dravljanin, te preciznog odreivanja smisla niza odredbi o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
USTAVNE PROMJENE OD 16. LIPNJA 2010. GODINE Ustavnim promjenama iz lipnja 2010. godine izmijenjene su odredbe vezane uz donoenje odluke na referendumu, to je bilo vano za predstojei referendum o ulasku Republike Hrvatske u Europsku uniju, unesen je poseban odjeljak pod naslovom Europska unija, a donesene su i mnoge druge izmjene. Za donoenje odluke na referendumu potrebna je veina biraa koji su pristupili referendumu, ime je kod referendum a za udruivanje u dravne saveze izmjenjena dotadanja odredba kojom je bila potrebna veina od ukupnog broja biraa. Takoer je ukinut i 50%-tni cenzus za sve oblike referenduma. U odjeljku Europska unija navode se: pravna osnova lanstva RH u EU koja se temelji na l. 142. te odreuje da RH kao drava lanica Europske unije sudjeluje u stvaranju europskog zajednitva, kako bi zajedno s drugim europskim dravama osigurala trajni mir, slobodu, sigurnost i blagostanje te ostvarila druge zajednike ciljeve u skladu s temeljnim naelima i vrijednostima na kojima se Europska unija zasniva pravna osnova prijenosa ustavnih ovlasti na institucije Europske unije koje su potrebne za ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza preuzetih na temelju lanstva, a temelji se na l. 140. i 141. Ustava sudjelovanje u institucijama EU (neposredna zastupljenost hrvatskih graana u Europskom parlamentu putem svojih predstavnika; sudjelovanje Hrvatskog sabora u europskom zakonodavnom postupku; izvjetavanje Sabora od strane Vlade o prijedlozima pravnih propisa i odluka u ijem donoenju sudjeluje u okviru EU; Nadzor Sabora nad radom Vlade u institucijama EU ureuje se zakonom; RH u Vijeu i Europskom vijeu, sukladno ustavnim ovlastima, zastupaju Vlada i Predsjednik RH) prava i pravna steevina EU (ostvarivanje prava koja proizlaze iz aquis communitaire izjednaeno je s ostvarivanjem prava zajamenih hrvatskim pravnim poretkom; akti i odluke koje RH prihvaa u institucijama EU primjenjuju se u RH u skladu s pravnom steevinom EU; hrvatski sudovi tite prava utemeljena na pravnoj steevini EU; dravna tijela, tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primijenjuju pravo EU) prava koja graani stjeu lanstvom RH u EU (sloboda kretanja i nastanjivanja u dravama lanicama; aktivno i pasivno birako pravo na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u dravama lanicama; pravo na diplomatsku i konzularnu zatitu bilo koje drave lanice; pravo podnoenja peticija Europskom parlamentu, predstavki Europskom Stranica | 19 ombudsmanu te pravo obraanja institucijama i savjetodavnim tijelima EU na hrvatskom jeziku i dobivanje odgovora na istome)
Takoer, izmjenama je uvedeno glasako pravo dravljana lanica EU na lokalnim izborima, puna neovisnost Hrvatske narodne banke i Dravnog ureda za reviziju, u izvorine osnove uvrtena je formulacija o pobjedi hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom i oslobodilakom Domovinskom ratu, uvrtene su sve sve 22 nacionalne manjine, a takoer je onemoguena zastara kaznenih djela ratnog profiterstva te pretvorbenog i privatizacijskog kriminala.
****** 1.USTAV I USTAVNA VLADAVINA Ustav i ustavna vladavina uzajamno su povezani, a ipak razliiti pojmovi. Podrijetlo pojma je u latinskoj rijei constitutio, koja je u rimskom pravu oznaavala znaajnije propise to su ih donosili vladari glede dravnog ustrojstva i ovlasti pojedinih dravnih dunosnika.
DEMOKRATSKI USTAV Ustav je najvii i temeljni zakon u dravi. To je akt kojim se uspostavlja politiki i pravni poredak, pa s njime moraju biti usuglaeni svi akti i postupanja javne vlasti i graana. Njegova nadzakonska pravna snaga zasniva se na posebnom postupku donoenja i mijenjanja, te se razlikuje od postupka donoenja zakona i onda kad isto tijelo donosi oba akta. On je zbog toga politiki, programski, a tek potom i pravni dokument. Bit ozbiljenja ustavne vladavine je da ustav postane pravni dokument, ije krenje je sankcionirano pravom. Ustav i zakoni moraju omoguiti uspostavljanje djelotvorne javne vlasti, ali je istodobno moraju ograniiti kako bi se sprijeile zlouporabe. Bit ustava je u ograniavanju vlasti. Rije ustav u hrvatskom jeziku znai branu ili prepreku. Ograniavanje mora biti takve prirode da omogui nuno potreban stupanj djelotvornosti vlasti, ali istodobno sprijei njezina presizanja u zatieno podruje graanskih sloboda i prava. Naziv ustava zasluuje samo demokratski ustav jer je cilj i svrha donoenja ustava uspostavljanje demokratskog ustavnog poretka. USTAVNA VLADAVINA Ustavna vladavina (constitutional governance) oznaava oblik ureenja politike zajednice u kojoj je vlast ograniena ustavom i pravom. Ideja ustavne vladavine odraava stari demokratski ideal po kojem se graani ne pokoravaju drugim ljudima, ve zakonima: non sub homine sed sub lege. Ona je obuhvaena i u modernoj teoriji vladavine koja nastoji utvrditi zbiljske putove donoenja politikih odluka i koritenja politikog utjecaja u politikoj zajednici koji prelaze, a esto su skriveni u Stranica | 20 odredbama i institucijama formalnog ustavnog poretka. Koncept ustavne vladavine utemeljen je na idejama vladavine prava i konstitucionalizma. VLADAVINA PRAVA (RULE OF LAW) Pojam oznaava sustav politike vlasti utemeljen na potivanju ustava, zakona i drugih propisa, kako od graanstva (adresata), tako i od nositelja vlasti (adresanata). Svi zakoni, drugi propisi kao i postupci nositelja vlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, odnosno na zakonu utemeljenom propisu. To izraava ustavno naelo ustavnosti i zakonitosti. Vladavina prava zahtijeva i da ustav i zakoni imaju odreen sadraj, tako da slue zatiti ljudskih prava i sloboda u odnosima graana i tijela javne vlasti, u okviru demokratskog politikog sustava. Jedino demokratski ustav moe osigurati ozbiljenje naela vladavine prava. Potivanje i provedba nedemokratskog ustava i zakona kojima se povreuju ljudska prava, suprotno je konceptu vladavine prava. Naelo vladavine prava izraeno je u l. 5. Ustava RH, kao jedno od temeljnih vrednota, te je prije svega usmjereno na: naelo ustavnosti i zakonitosti tenju da pravo bude u slubi zatite ljudskih prava i sloboda
Vladavini prava srodan koncept pravne drave, razvijen u njemakoj doktrini 19. stoljea, stavljao je vei naglasak na hijerarhiju i potivanje pravnih propisa, nego na njihov sadraj.
KONSTITUCIONALIZAM Pojam konstitucionalizma obuhvaa: skup politikih teorija kojima je zajedniko to zahtijevaju da javna vlast u obnaanju svojih funkcija mora potivati ogranienja i pravne postupke to ih ureuje ustav i zakon te djelovati u interesu pojedinaca lanova politike zajednice sustav ustavnih institucija usmjerenih na ozbiljenje ustavne vladavine, putem ograniavanja i uzajamnog nadzora svih nositelja vlasti u dravi, te ustavnim jamstvima zatite ljudskih prava i temeljnih sloboda zbiljski demokratski politiki sustav koji djeluje u skladu s navedenim naelima i na njima temeljenim institucionalnim rjeenjima; graani imaju ustavno pravo i mogunost na opim izborima mirnim putem smijeniti nositelje vlasti, a to je minimalni uvjet da bi se neka drava mogla odrediti kao demokratska
Zakoni su podvrgnuti nadzoru ustavnosti. Krenja ustava od strane najviih nositelja vlasti spreavaju se uzajamnim nadzorom i mogunou djelovanja jednih na druge. Jamstva ljudskih prava poduprta su djelotvornim sustavom pravne zatite i sankcija za njihovo krenje (ubi jus ibi remedium).
Dravna tijela izraavaju dravni suverenitet prema drugim dravama i meunarodnim organizacijama, obnaaju odreene funkcije u interesu politike zajednice, na nain predvien ustavom i zakonima, te na temelju mandata steenog od naroda putem izbora. Suverenitet pripada narodu kao ukupnosti svih dravljana (narodni ili puki suverenitet). Svako dravno tijelo ogranieno je u djelovanju pravom: zakonodavno tijelo mora se pridravati ustava, a izvrna i sudbena vlast Stranica | 21 ustava i zakona.
PROVEDBA USTAVNIH NORMI Postojanje ustava nuno je za ozbiljenje ustavne vladavine. U veini drava to je pisani ustav, donesen u sveanom obliku, kao najvii akt drave. No, pisani ustav nuno ne dovodi do ustavne vladavine, dok suprotno, ona moe biti utemeljena i na nepisanim pravilima ustavne snage (tako Velika Britanija nema pisani ustav, dok je u mnogim zemljama s pisanim ustavom teko govoriti o ustavnoj vladavini jer je ustav neostvaren ili takav da svojim odredbama kri naela takve vladavine).
Donoenjem ustava zapoinje proces njegove provedbe, kojim se rijei zapisane u sveani dokument imaju realizirati u svakodnevnom ivotu. U provedbi ustava sudjeluju dravna tijela, dunosnici i graani svojim tumaenjem (interpretacijom) ustavnih normi u konkretnim ivotnim situacijama.
Ustavne se norme tumae i prilagoavaju ivotnim potrebama na svakoj od razini implementacije: tijekom razrade u zakonodavstvu kroz pravorijek i nadzor ustavnosudbene vlasti u cjelini kroz postupanje najviih dravnih tijela te lanova i dunosnika zakonodavne i izvrne vlasti te kroz postupanje tijela lokalne samouprave i stabiliziranje njihovih meusobnih odnosa u pravorijecima sudbene vlasti u sporovima medu graanima i pravnim osobama te u primjeni kaznenog zakonodavstva kroz postupanje upravnih tijela koja donose propise i neposredno odluuju o pravima i obvezama graana putem utjecaja meunarodne zajednice, meunarodnopravnih instrumenata zatite ljudskih sloboda i prava kroz postupke graana i njihovih udruga, koji dre ustav potenim okvirom zatite svojih sloboda i prava i promicanja svojih interesa u odnosima s drugim graanima i s dravnom vlasti
PRIRODNO PRAVO I USPOSTAVLJANJE USTAVNOG PORETKA Ideja o prirodnom pravu prirodno pravo, kao skupina prava koja se stjee roenjem i koje je nadreno dravnom pravu, budui da proizlazi iz samog prirodnog poretka stvari; temeljem ove teorije graani imaju pravo sruiti vlast koja kri njihova prava; Hugo Grotius je utemeljitelj Teorija drutvenog ugovora smatraju (Thomas Hobbes) kako su ljudi isprva ivjeli u ratu svih protiv svih, a da bi mogli ivjeti u miru uspostavili su dravu, te na nju prenijeli svoja suverena prava Ideje o apsolutnoj vlasti najprisutnije u povijesti; smatraju da vlast mora biti iznad zakona; to predstavlja teorijsko opravdanje diktatura Za razvitak ustavnosti posebno vane teorije koje su smatrale da vjera u moralnost vladara nije dovoljno, te da su nune papirnate prepreke. U tom smislu posebno istiemo: Locke, Montesquieu dioba vlasti izmeu vie njezinih grana.
KAKO JE MOGUE OGRANIITI VLAST Kad je nekome povjerena vlast tada nadzor postaje problem: previe ogranienja moe vlast uiniti nedjelotvornom i onemoguiti joj obavljanje zadaa zbog kojih je uspostavljena, a odsutnost ogranienja omoguuje nositeljima vlasti da je koriste u svom interesu nasuprot interesa graana i politike zajednice u cijelosti. Stranica | 22 Neki su pisci smatrali da nije mogue nadzirati vlast. Thomas Hobbes je tvrdio da je jedini nain za uspostavljanje zajednike vlasti da narod svu svoju mo prenese na jednog ovjeka ili skupinu ljudi, koji e djelovati u njegovo ime, a ta se osoba naziva suverenom i kae se da ima suverenu vlast i svatko drugi je njegov podanik. Pridravanje zakona ovisi o volji suverena, a ustavno pravo je vie skup moralnih pravila. Hobbes je govorio o boanskim zakonima kojih bi se vladar morao drati, makar ga na to nitko ne moe prisiliti. Za razvitak ustavnosti su vani oni mislioci koji su razmatrali institucionalne mehanizme kojima bi se prepreke to ih vladarima nameu ustavi mogle uiniti djelotvornim. Meu njima se istiu John Locke i Montesquie. Njihovim su se idejama inspirirali utemeljitelji amerikog Ustava. Sredstvo ograniavanja onih koji imaju vlast je dioba vlasti izmeu zakonodavstva, izvrne vlasti i sudstva. Ako su sve tri objedinjene u jednoj osobi ili tijelu, rezultat je tiranija. Odvajanje vlasti rezultira time to e svaka od njih, u svome interesu, paziti i nastojati sprijeiti zadiranja druge vlasti u njezino podruje. Jedino vlast moe nadzirati i zaustavljati drugu vlast. Dioba vlasti je potrebna za uspostavu ustavne vladavine. Suprotna teorija, tzv. demokratskog jedinstva vlasti, pokazala se neuspjenom i neostvarivom, a najee je koritena da se prikriju odnosi dominacije u politikom sustavu. To su istaknuli francuski revolucionari krajem 18. stoljea u francuskoj Deklaraciji prava iz 1789. godine koja u lanku 16. kae da drutvo gdje nije provedena dioba vlasti i zajamena prava ovjeka nema ustava. RAZLIKOVANJE USTAVA PREMA STUPNJU OZBILJENJA Ameriki autor Carl Lowenstein uveo je podjelu ustava glede njihova odnosa prema ustavnoj vladavini. On razlikuje: normativni ustav onaj koji zadovoljava zahtjeve ustavne vladavine i doista je ozbiljen u ivotu, te usmjerava demokratski politiki proces u zemlji (ideal tip) nominalni ustav zadovoljava normativne zahtjeve ustavne vladavine, eli ga se provesti, ali iz odreenih razloga nije u cijelosti ozbiljen u ivotu semantiki ustav ustav po znaenju rijei, bez obzira na svoje normativne znaajke nije uope primijenjen u ivotu glede bitnih pitanja ustavne vladavine, te slui iskljuivo prikrivanju zbiljskih odnosa i procesa u politikoj vlasti
USTAVNA VLADAVINA I "DOBRA VLADAVINA" Antiki filozof Aristotel razmatrao je pitanje to je to dobra vladavina. Dananji politiki teoretiari skloniji su govoriti o pristojnoj vladavini (decent governance). Pristojna vlada kontrolira, suzbija i prikriva primitivne nagone u drutvu i postupa sukladno pravilima modernog civiliziranog drutva. Europska komisija je 2001. godine u dokumentu pod naslovom "Bijela knjiga o vladavinskom sustavu (European Governance. A White Paper) formulirala i usvojila naela dobre vladavine: Otvorenost (transparentnost) vladavinskih institucija zajedno s dravama lanicama, one moraju aktivno raspravljati o onom to EU ini i odlukama koje donosi Sudjelovanje (participacija) kvaliteta, znaaj i djelotvornost politika EU zavisi od sudjelovanja u cijelom politikom procesu - od formuliranja politika do provedbe Odgovornost svaka institucija mora preuzeti odgovornost za ono to ini Stranica | 23 Djelotvornost politike moraju biti djelotvorne i pravovremene, utemeljene na jasnim ciljevima, procjeni buduih uinaka i ranijim iskustvima razini Usklaenost (koherentnost) politike i djelovanja moraju biti usklaene i lako razumljive Razmjernost (proporcionalnost) ogranienja sloboda i prava ograniavanja slobode koritenja ustavom zajamenim pravima, mora biti propisano ustavom i zakonom i ogranieno na potrebnu mjeru; u sudskoj praksi (jurisprudenciji) meunarodnih sudova i europskih zemalja formulirano je naelo proporcionainosti ili razmjernosti, koje zahtjeva da ogranienja sloboda i prava budu u svakom pojedinom sluaju razmjerna naravi potreba za ogranienjem Supsidijarnost odreuje se kao naelo donoenja politikih odluka na razini najpogodnijoj sa stajalita racionalnosti i djelotvornosti odluivanja; naelo vai za sve federativne sustave, a sadrano je i u Ustavu SAD, gdje se odreuje kako sve ovlasti koje Ustavom nisu povjerene saveznim vlastima, ostaju pridrane dravama lanicama (10. amandman)
2. RAZVITAK USTAVNOSTI U SVIJETU
PRVI PISANI USTAVI Prvi pisani ustavi (Ustav SAD-a 1787., francuski Ustav iz 1791. i poljski Ustav iz 1791.) rezultat su revolucija i izraz nastojanja da se ideje zbog kojih je podignuta revolucija i promjene koje su postignute, utvrde i uine temeljem novog poretka u politikoj zajednici.
Tri su mogunosti uspostave ustavnog poretka: sluajnost posebne zemljopisne, povijesne, kulturne i druge okolnosti koje su odredile ustavnost neke zemlje (npr. Velika Britanija) nasilje unutarnji revolucionarni dogaaji, ili vanjski napadaj, kojima je nametnut odreeni ustav (npr. Francuska) ustavni izbor svjesno stvaranje i ureenje sustava institucija ustavne vladavine (npr. SAD)
Prvim pisanim se ustavima nastoji uspostaviti dravno ustrojstvo utemeljeno na shvaanju o uzajamnim pravima i dunostima nositelja vlasti i onih kojima se vlada. Zbog toga su utemeljeni na naelima koja izraavaju tadanje shvaanje demokracije kao vladavine naroda: narodni suverenitet, jednakost graana pred zakonom, jednaka jamstva i zatita sloboda i prava, dioba vlasti, predstavnitvo kao izvor mandata za obnaanje svih dravnih funkcija, izborno pravo, potivanje lokalnih sloboda, itd. Dokument koji ne vodi rauna o ograniavanju vlasti, makar se nazivao ustavom, u svojoj biti to nije jer povjerava obnaanje vlasti pojedincu ili skupini ljudi bez ogranienja.
ZAPADNE DEMOKRACIJE USPOSTAVLJANJE USTAVNOG PORETKA: PROCES USTAVNOG IZBORA Stranica | 24 Ustavni izbor (constitutional choice) je proces kolektivnog odluivanja na najvioj razini putem kojeg graani u politikim zajednicama odluuju o svojim temeljnim politikim opredjeljenjima i o sustavu institucija kojima e upravljati zajednikim poslovima. Kao cilj ustavnog izbora pretpostavlja uspostavljanje demokratske vladavine utemeljene na naelu vladavine prava.
USTAV SJEDINJENIH AMERIKIH DRAVA Povijesni redoslijed: Nastanak amerikog Ustava iz 1787. 13 amerikih kolonija na istonoj obali Sjeverne Amerike izborilo je nezavisnost od Velike Britanije revolucijom za nezavisnost od 1775-1783. godine. Sazvale su II. Kontinentalni kongres koji je 04.07.1776. godine usvojio Deklaraciju nezavisnosti. Deklaracija se temelji na Lockeovu shvaanju prirodnog prava, kao temeljnog prava na pobunu protiv vlasti, te odvajanje od drave koja kri prirodna prava. Autor deklaracije nezavisnosti je Thomas Jefferson. U 27 paragrafa navode se nepravde i krenja sloboda i prava koja je poinio britanski kralj i njegovi ministri. Prijelazno razdoblje: Konfederacija Kongres je zatim pristupio izradi nacrta temeljnog akta konfederacije, usvojen tijekom rata, u studenom 1777. godine, te je zatraena ratifkacija od drava. lanci o konfederaciji stupili su na snagu 1781. godine, kao meudravni ugovor o prijateljskom savezu suverenih drava. Zajedniko tijelo saveza je Kongres u koji svaka drava alje delegaciju i svaka ima po jedan glas bez obzira na veliinu i broj stanovnika. Delegacije su vezane imperativnim mandatom, odluuju iskljuivo prema naputcima svoje drave. Kongres bira Odbor drava kojeg ini po 1 zastupnik iz svake drave. Odbor obavlja poslove kad Kongres nije u zasjedanju. O najvanijim pitanjima, Kongres je odluivao 2/3-inskom veinom glasova svih drava. Odluke obvezuju drave, ali ne i njihove graane. I savez i drave imaju pravo istupati u meunarodnim odnosima. lanci o konfederaciji usvojeni su i mogli su se mijenjati samo jednoglasnom odlukom drava lanica. Drave imaju pravo istupiti iz konfederacije. Ustavna konvencija u Philadelphiji Poslije rata voe revolucije, posebice iz industrijski i trgovaki orijentiranih sjevernih drava, smatrali su da bi osnivanjem vre unije, bio omoguen bri gospodarski razvitak i prosperitet. U svibnju 1787. godine ustavna konvencija u Philadlphiji je zasjedala etiri mjeseca, da bi u rujnu usvojila ustavni tekst i poslala ga na potvrdu ustavnim konventima drava lanica konfederacije. Za stupanje Ustava na snagu zahtijevala se potvrda 2/3 drava lanica (9 od 13). Ratifikacija je zavrena u roku 10 mjeseci, Ustav je stupio na snagu 1789. Konvenciju je inilo 55 zastupnika (34 pravnika). Thomas Jefferson i John Adams nisu nazoili konvenciji, a neki su je napustili jer su se protivili koncepciji ustava. Konaan tekst Nacrta potpisalo je 37 sudionika. Najistaknutiji autori, Madison, Hamilton i John Jay, obrazloili su ciljeve i koncepciju Ustava u 87 lanaka objavljenih prvo u novinama, a kasnije u zbirci pod nazivom The Federalist. Stranica | 25 Dva su pitanja dominirala Konvencijom: nadzora politike vlasti te ureenje odnosa meu dravama. Ustavom je razraena dioba vlasti, sudbeni nadzor nad zakonodavnom i izvrnom vlasti, federalizam i lokalna samouprava. Nepovjerenje prema nositeljima vlasti: provjere i ravnotee (checks and balances) Utemeljitelji su smatrali kako svaka vlast povjerena da bi se unaprijedila javna dobrobit moe biti koritena na pogrean nain ili izravno zloupotrebljena. Smatrali su da ni sebi ne mogu vjerovati kad se radi o odluivanju o svojim interesima nasuprot interesima drugih. U Ustavu je provedena dioba vlasti izmeu zakonodavne (Kongres), izvrne (predsjednik), te sudbene (sudovi, Vrhovni sud SAD). Provedena je i u pojedinim funkcijama vlasti, u kojima sudjeluju razliita tijela koja se nadziru i koe. Jedinstvo uz samostalnost dijelova: federalizam U raspravama na Konvenciji sukobljavali su se federalisti (Virginia Plan), pristae jaanja sredinje vlasti i antifederalisti (New Jersey Plan), koji su se zalagali za uvanje prava drava. Postignut je Veliki kompromis na prijedlog drave Connecticut, iji je rezultat dvodomna struktura zakonodavnog tijela - Kongresa: Zastupniki dom, u koji graani neposredno biraju zastupnike u svojim izbornim okruzima, pa su vee drave jae zastupljene, Senat u koji zakonodavno tijelo svake drave lanice upuuje po 2 senatora.
Time je nastao klasini ustavni model federativne drave. Pomireni su interesi velikih i malih drava, iako je pitanje odnosa meu dravama dovelo do graanskog rata 1861.-1865. godine. Trajnost ustava Najtrajniji ustav na svijetu je kratak, ima 7 duih lanaka (odjeljaka), te do 27 ustavnih amandmana, koji sadre 85 odredbi ili pravila. To omoguuje prilagodbe drutvenim prilikama, to ini Vrhovni sud SAD svojim tumaenjima pri obavljanju nadzora ustavnosti zakona, pa ga neki zbog toga nazivaju i permanentnom ustavnom konvencijom.
BRITANSKI USTAV 1. Nastanak nepisanog ustava Velika Britanija nema ustav kao jedinstven, sveano donesen dokument nadzakonske pravne snage. U Engleskoj se jo u 12. stoljeu smatralo da se vladar mora pokoravati Bogu i zakonima koje je sam donosio. Ta je vladareva obveza potvrena Velikom poveljom sloboda (Magna Carta Libertatum) iz 1215. godine, koja utvruje vladareve obveze prema baronima, te im priznaje pravo na pobunu ako bi preuzete obveze bile prekrene. 1295. godine sazvan je Ogledni parlament (Model Parliament), u kojem uz plemie i crkvene dostojanstvenike sudjeluju i graani, pa zbog toga ima dvodomnu strukturu: Dom lordova i Donji dom (House of Commons). Svrha sazivanja Parlamenta bila je da se ne mogu uvoditi porezi ili druga davanja bez pristanka obveznika danog preko njihovih predstavnika. Stranica | 26 U razdoblju revolucionarnih sukoba izmeu Kralja i Parlamenta polovicom 17. stoljea pod Oliverom Cromwellom je uinjen pokuaj donoenja ustava (Instrument of Government), koji nikad nije proveden. 1688. godine revolucionarni ratovi su zavreni restauracijom, koju Britanci nazivaju slavnom revolucijom. Tijekom 18. stoljea uspostavljena je ravnotea izmeu monarhijske vlasti i Parlamenta, nestaje vladarevo pravo zakonodavne sankcije, pojavljuje se Kabinet kao skup vladarevih pomonika ministara, te prvi oblici preuzimanja politike odgovornosti Kabineta i Prvog ministra pred Parlamentom za odluke koje donose u ime vladara. Postupno se uspostavlja i jaa nezavisnost sudbene vlasti. Dio promjena utvren je zakonima koje je donio Parlament, a vei dio oblikovan je kao ustavni obiaji - konvencije ili kroz pravorijeke sudova. Tijekom 19. stoljea postupno je uspostavljen sustav predstavnike vlade, a izvrna vlast (i danas u rukama vladara), prelazi na izabrani i odgovorni Kabinet. Britanija nema pisani ustav u formalnom smislu, ali ima zbiljski ustav koji utvruje sustav vlasti i dravnih tijela, te ureuje odnose izmeu razliitih dravnih vlasti, meusobno i prema obinim graanima. 2. Izvori britanskog ustavnog prava Britanski ustav kao sustav pravila izvodi se iz etiri izvora: zakoni Parlamenta (Statute Law) jurisprudencija sudova parlamentarni obiaji i pravila (Common Law) ustavni obiaji (konvencije) i tumaenja znanstvenih autoriteta na podruju ustavnog prava
Zakonsko pravo (Statute law) obuhvaa akte Parlamenta koji u cijelosti ili djelomino ureuju podruje ustavnog prava. Akti koji utvruju sustav dravnih tijela i njihove meusobne odnose su: Bill of Rights iz 1689. godine, The Act of Settlement iz 1701. godine, Zakon o uniji sa kotskom iz 1706. Zakon o Parlamentu 1911. i 1949., Zakon o privremenom ureenju Sjeverne Irske iz 1972., te Zakon o Europskoj zajednici iz 1972.
Svi su izjednaeni s obinim zakonima. 1995. godine Parlament je donio amandman na Bill of Rights iz 1689. godine kojim je omoguio zastupnicima da, odriui se svoje parlamentarne povlastice, podnose tube protiv medija zbog objavljivanja odreenih informacija. Zakoni koji ureuju odnose dravnih tijela i graana jesu: Bill of Rights iz 1689. The Habeas Corpus Act iz 1679. Zakon o javnom redu iz 1936. te Zakon o pravosuu iz 1960. Velika Britanija nema zakon koji sadri popis ustavnih jamstava sloboda i prava graana, iako se godinama raspravlja i zahtijeva njegovo donoenje. Stranica | 27
Obiajno pravo (Common Law) ureuje sve manji dio ustavne materije, jer se zamjenjuje zakonima. Neka najvanija naela britanskog ustava ureena su iskljuivo pravnim obiajima (suverenitet Parlamenta, monarha, politika odgovornost ministara, nezavisnost sudbene vlasti, formalni pojam zakona). Pravila o postupanju domova Parlamenta, pravima i dunostima i imunitetu zastupnika smatraju se dijelom Common Law, dok su dijelom obuhvaeni kasnijim zakonima ili sudskim odlukama. Ustavne konvencije su osobitost britanskog ustavnog prava. Odreuju se kao pravila ponaanja utvrena dugotrajnim postupanjem, pa se smatraju obvezatnim, ali ne uivaju sudsku zatitu ni zatitu dunosnika u domovima Parlamenta iako ih oni mogu uzimati u obzir. To su pravila ije se potivanje temelji na shvaanju o njihovoj obvezatnosti od strane onih na koja se ta pravila i odnose, ali nema sudbene niti druge pravne sankcije. Sankcija za krenje konvencije koja dolazi u obzir je politike prirode.
USTAVNOST U FRANCUSKOJ Ustavnost u Francuskoj:
Ustav Pete Republike iz 1958. Uklonio je dotadanju supremaciju legislative u francuskom parlamentarnom sustavu, kohabitacija (predsjednitvo dri pripadnik druge politike stranke od vlade)
Dva su razdoblja ustavnog razvitka Francuske po Mauriceu Duvergeru:
razdoblje revolucionarnog udara 1789.-1799., u kojem se ubrzano nastoje pronai i uspostaviti nove institucije koje bi trebale znaiti potpun prekid sa starim reimom razdoblje traenja kompromisa 1799.-1958., u kojem se gradi novi stabilizirani ustavnopravni sustav, konaan kompromis je Ustav iz 1958. koji je uspjeno pomirio zahtjeve za demokratskim nadzorom vlasti s potrebom ouvanja stabilnosti ustavnog poretka
****** 1. USTAVNOST U SOCIJALISTIKIM ZEMLJAMA
USTAVNOST U NOVIM DEMOKRACIJAMA Nakon sloma komunizma dolazi do intenziviranja ustavnih aktivnosti tzv. ustavna revolucija. U njoj su bila tri sloena zadatka: Stranica | 28 prijelaz iz kontrolirane planske u trinu ekonomiju prijelaz iz jednopartijske vladavine u viestranaku demokraciju prijelaz iz sustava arbitrarne i neograniene vlasti prema ustavnoj vladavini i pravnoj dravi
u razdoblju od 1991. do 1997. veina je donijela ustave. Svaki ima svoje specifinosti s obzirom na nepostojanje tradicije konstitucionalizma, ali i brojne slinosti, u prvom redu zbog tendencije postsocijalistikih zemalja da oponaaju zapadne demokracije. Npr. politiko ureenje uglavnom je isto, prevladavaju parlamentarni sustavi u polupredsjednikoj inaici
TEMELJNA FEDERALISTIKA RJEENJA USTAVA SFRJ IZ 1974. GODINE Nakon sukoba u vrhu vlasti, razrijeenim na tzv. Brijunskom plenumu 1966. godine, uslijedio je niz ustavnih promjena izvrenih ustavnim amandmanima iz 1967., 1968, i 1971. godine. Federalistiki demokratski pokreti koji su se razvili u Hrvatskoj i Sloveniji, zaustavljeni su represijom tijekom 1972. i kasnijih godina. Rezultat je bio novi Ustav iz 1974. godine, koji je posebnu pozornost posvetio federalnom sustavu. Ustav je odredio socijalistike republike (BiH, HR, SRB, SLO, MAK, CG) i dvije autonomne pokrajine (Vojvodina i Kosovo). Odlueno; savezni ustav se mijenja suglasnou skuptina republika i auto. pokrajina republike imaju pravo na odcjepljenje i samoodreenje svi poslovi koji Ustavom nisu propisani kao savezni, ostaju u nadlenosti republika i autonomnih pokrajina Vijee republika i pokrajina je prvi dom Savezne skuptine, te je najvanije zakonodavno tijelo predsjednitvo je kolegijalni dravni poglavar u koji ulazi po jedan predstavnik svake republike i pokrajine, te predsjednik Centralnog komiteta vladajue partije, Saveza komunista; Predsjednik Predsjednitva bira se na godinu dana, po unaprijed utvrenom redoslijedu republika i pokrajina; Predsjednitvo je kolegijalni zapovjednik oruanih snaga, koje se sastoje od JNA, kao zajednike oruane sile i teritorijalne obrane republika i pokrajina sva kolektivna tijela federacije su bila utemeljena na ravnopravnoj zastupljenosti republika i autonomnih pokrajina
Na temelju ustava iz 1974. omogueno je jaanje dravnosti i i izgradnja republikih institucija, pa primjerice, SRH (Socijalistika republika Hrvatska) imala je; Sabor, Izvrno vijee, Vrhovni sud, Ustavni sud Funkciju dravnog poglavara obavlja Predsjednitvo, koje ima osam lanova izabranih od Sabora, a u njegov sastav ulazi i predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. Predsjednik Predsjednitva bira se iz reda lanova na jednu godinu. Preko delegacija u saveznim tijelima, on sudjeluje u odluivanju na razini federacije.
USPOSTAVA DEMOKRATSKE VLASTI U HRVATSKOJ Stranica | 29 Tijekom 1989. godine u Hrvatskoj se osnivaju prve politike udruge, te poinju djelovati zahtijevajui obranu suvereniteta, putanje politikih zatvorenika, uvoenje viestranakog sustava te prijevremene slobodne i demokratske viestranake izbore. Odluka o odravanju slobodnih viestranakih izbora donesena je krajem prosinca 1989. godine, uz masovne javne demonstracije i manifestacije. U Europi se lanano rue komunistiki sustavi u nizu zemalja (Rumunjska). Nakon donoenja odluke o uspostavi suverene RH, trebalo je izraditi i usvojiti promjene Ustava, prijedlog izbornog zakonodavstva i niz drugih zakona, npr. zakon o politikom udruivanju i sredstvima javnog priopavanja.
IZBORNI ZAKON OD 15. VELJAE 1990. GODINE Nakon sastavljanja nacrta, Sabor je hitnim postupkom 15. veljae 1990. usvojio izborni zakon Zakon o izboru odbornika i zastupnika. S obzirom na urnost donoenja, zakon je ocijenjen kao zakon za jednokratnu uporabu, ija je svrha bila omoguiti potene, viestranake izbore.
Njegova temeljna rjeenja glede; 1. kandidiranja isticanje kandidata obavljeno je prikupljanjem potpisa graana koji imaju prebivalite na podruju izborne jedinice za koju se kandidat istie; kandidat, osim opeg birakog prava, mora imati prebivalite na podruju politike zajednice za iju se skuptinu natjee
2. zatita izbornog prava osigurana podnoenjem prigovora izbornim povjerenstvima, iji su predsjednici diplomirani pravnici, u pravilu suci; te pravom priziva Vrhovnom sudu RH
Osnovan je i Republiki odbor za nadzor izbora pod predsjedanjem predsjednika Ustavnog suda RH, a inilo ga je 7 istaknutih javnih osoba, koje nisu smjele biti lanovima vodstva politikih stranaka akcent stavljen na predizbornu kampanju.
3. utvrivanje izbornih rezultata primjenjen sustav apsolutne veine u malim izbornim jedinicama, s izborima koji se provode u dva kruga: u prvom krugu izabire se kandidat koji je dobio natpolovinu veinu glasova svih biraa koji su glasovali u izobrnoj jedinici, pod uvjetom da broj glasova koji je dobio nije manji od 1/3 biraa upisanih u biraki popis u toj izbornoj jedinici ako niti jedan od kandidata ne dobije takvu veinu, nakon 14 dana odrava se drugi krug izbora, u kojem se natjeu samo oni kandidati koji su u prvom krugu dobili najmanje 7% glasova biraa koji su pristupili izborima u drugom krugu, prema pravilima relativne veine, pobjeuje onaj kandidat koji dobije najvie glasova. Ako bi dva, ili vie kandidata dobili isti broj glasova, izbori se u toj izbornoj jedinici ponavljaju.
Prvo izborno zakonodavstvo RH ispunilo je svoju svrhu izbori su proli mirno i u redu, a jednako je tako i prenesena vlast na pobjedniku stranku HDZ. Ipak, izborni zakon je pokazao potrebu za doradom nadzastupljenost pobjednike stranke u odnosu na birako tijelo koje se za nju odluilo.
Stranica | 30 DONOENJE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE OD 22. PROSINCA 1990. Nakon to je obavljen prijenos vlasti Sabor je ve u srpnju donio amandmane na Ustav SRH iz 1974. Tim je amandmanima; izbaen naziv socijalistika iz naziva republike Hrvatske promijenjen grb i zastava predsjednik predsjednitva postao je predsjednik republike, a lanovi predsjednitva potpredsjednicima Vladi je omogueno poduzimanje mjera u cilju ostvarenja jedinstvenosti pravnog poretka
Predsjednik Republike dr. Franjo Tuman je 25. srpnja 1990. podnio Saboru formalnu inicijativu da se pristupi radu na donoenju novog Ustava RH. Sabor je prihvatio inicijativu i dokument pod naslovom Politika i metodologijska polazita te politiko-pravna naela za izradu Ustava Republike Hrvatske, kao temeljni naputak o naelima koja se imaju potivati pri donoenju Ustava.
Ta temeljna naela su bila odreena na slijedei nain: 1. Ustav RH mora slijediti pozitivnu hrvatsku dravno-pravnu tradiciju 2. Ustav mora osigurati povratak europskoj, uz oslonac na sjevernoameriku ustavnu tradiciju 3. Ustav treba biti po mjeri obinog ovjeka 4. Ustav treba biti trajnije vrijednosti
Komisija za ustavna pitanja Sabora je u srpnju imenovala radnu skupinu strunjaka sa zadaom da pripremi nacrt ustavnog teksta (u sastavu: Vladimir eks, Smiljko Sokol, Krunislav Oluji i tajnik Ljubomir Valkovi), koja je prvi nacrt podnijela Saboru 15.08. (Krki nacrt). U meuvremenu, Predsjednitvo RH je donijelo odluku o osnivanju Ustavotvorne komisije u koju je imenovalo vie od dvjesto lanova razliitih struka i zanimanja te nacionalne i vjerske pripadnosti i politike orijentacije. Na prvoj sjednici prihvatila je prijedlog Predsjednika Republike o osnivanju Urednikog vijea, u iji su sastav uli lanovi vodstava politikih stranaka, istaknuti dravni dunosnici i strunjaci. Ustavotvorna komisija je imenovala svoju radnu skupinu, u sastavu Veljko Mratovi, Nikola Filipovi, Smiijko Sokol i Branko Smerdel, te kao tajnik Darko Beki. S obzirom da je prva radna skupina podnijela prvi nacrt ustavnog teksta, radne skupine su zajedniki nastavile rad. Nakon isteka roka javne rasprave, redakciju Prijedloga Ustava obavila je Redakcijska skupina u sastavu Smiljko Sokol, Zdravko Tomac i Vladimir eks. Franjo Tuman, kao predsjednik Ustavotvorne komisije, izravno je utjecao na neka ustavna rjeenja, a pisac je Izvorinih osnova (preambule ili proslova). Prvi nacrt podnesen je Urednikom vijeu polovicom rujna i putem televizije i novinstva, predstavljen javnosti. U javnoj raspravi podneseni su brojni, esto kontradiktorni prijedlozi i primjedbe od kojih su mnoge uvaene.
2. USPOSTAVA SAMOSTALNOSTI I SUVERENOSTI RH POLITIKI RAZVITAK TIJEKOM 1991. GODINE Stranica | 31
SRBIJA RUI SAVEZNI USTAV U rujnu 1989. Srbija donosi novi Ustav kojim rui autonomiju Kosova i Vojvodine, a u travnju 1991 srpski blok odbija da u Predsjednitvu SFRJ bude izabran hrvatski predstavnik Stipe Mesi za predsjednika Predsjednitva SFRJ na rok od 1 godine.
HRVATSKA NUDI MIRAN RASPLET Zbog navedenih kriza odlueno je da Ustav treba prilagoditi prijelaznom razdoblju, pa je u njega unesen l. 140: RH ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor ne odlui drugaije.
PRIJEDLOG KONFEDERACIJE Hrvastka zajedno sa Slovenijom nudi preobrazbu federacije u konfederaciju, kao savez suverenih drava, po uzoru na Europsku ekonomsku zajednicu. Nacrt ugovora odbijen od Srbije i Crne Gore, koje su inzistirale na federaciji kao jedinstvenoj dravi.
REFERENDUM O SUVERENOSTI I SAMOSTALNOSTI Ugovor o stvaranju konfederacije je odbijen, pa je Sabor 21.02.1991. godine donio Rezoluciju po kojoj se savezni zakoni oglaavaju nevaeim u RH, ako nisu u suglasnosti s Ustavom. Koji su to zakoni utvrditi e Vlada. Istoga dana, Hrvatska se pridruila Sloveniji u zahtjevu da se pone postupak mirnog razdruivanja jugoslavenske federacije. Predsjednik Republike je 25.04.1991. godine, na temelju ovlasti iz lanka 98. Ustava, pozvao graane da se na opem referendumu izjasne o pitanju da li RH moe stupiti u savez suverenih drava s drugim dravama, prema prijedlogu Hrvatske i Slovenije ili da ostane u federativnoj Jugoslaviji, kao jedinstvenoj suverenoj dravi, prema prijedlogu Srbije i Crne Gore. Na referendumu od 19.05.1991. glasovalo je 84.94% biraa, od kojih je 93,94% dalo svoj glas za suverenu i nezavisnu RH.
OBJAVA NEZAVISNOSTI RH 25.06.1991. Temeljem referenduma, Sabor je 25.lipnja 1991. Donio dvije vane odluke: Deklaraciju o proglaenju suverene i samostalne RH Ustavnu odluku RH o suverenosti i samostalnosti
Deklaracija o proglaenju suverene i samostalne RH se sastojala od 5 duih odjeljaka, u kojima se redom navode hrvatska dravnopravna tradicija kao temelj za objavu nezavisnosti (I); razlozi zbog kojih se zahtijeva razdruivanje federacije (II); jamstva ravnopravnosti i zatite prava svih dravljana Republike Hrvatske bez obzira na njihovu vjersku, etniku ili rasnu pripadnost (III); pravni temelji razdruivanja, granice Republike Hrvatske, miroljubivost, gubitak ingerencije saveznih tijela na podruju Republike Hrvatske i druge okolnosti (IV); te priznanje jednakog prava suvereniteta svim ostalim republikama uz prijedlog mjera u cilju mirnog razrjeenja meusobnih prava i obveza (V). Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti RH proglaena 25.06.1991. godine glasi: RH se proglaava suverenom i samostalnom dravom Stranica | 32 RH pokree postupak razdruivanja od drugih republika i SFRJ, te pokree postupak za meunarodno priznanje Meunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je pristupila SFRJ primjenjivat e se u RH ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom, a do okonanja razdruivanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage Na podruju RH vae samo oni zakoni koje je donio Sabor RH, a do okonanja razdruivanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage. RH preuzima prava i obveze koja su Ustavom RH i SFRJ bila prenesena na tijela SFRJ. Postupak preuzimanja uredit e se ustavnim zakonom, Dravne granice RH su meunarodno priznate granice dosadanje SFRJ u dijelu u kojem se odnose na RH te granice izmeu RH i R. Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore u okviru dosadanje SFRJ Prihvaajui naela Parike povelje, RH jami svojim dravljanima nacionalna i druga temeljna prava i slobode ovjeka i graanina, demokratski poredak, vladavinu prava i sve ostale najvie vrednote svoga ustavnog i meunarodnog pravnog poretka Ova ustavna odluka stupa na snagu kada ju proglasi Sabor RH
Posredovanjem misije, koju je uputila Komisija EZ za provedbu tih odluka, tzv. Brijunskom deklaracijom 08.07.1991. godine prihvaen je moratorij, odgoda daljnjih postupaka i akata u roku od 3 mjeseca. Hrvatska je odgodu prihvatila nadajui se da e Srbija i Crna Gora pristati na mirno razdruivanje SFRJ. Zapovjednitvo JNA je pokazalo sklonost silom podrati srbijansku politiku, zbog ega je tijekom roka moratorija jaala ratna agresija na RH. Rat je bio agresija sa ciljem zauzimanja to vie teritorija za novu Veliku Srbiju, protjerivanjem pripadnika hrvatske, maarske i drugih narodnosti s osvojenog teritorija.
ODLUKA SABORA OD 08.10.1991. Istekom roka moratorija Sabor RH je 08.10.1991. na sjednici u Zagrebu usvojio Odluku o raskidanju svih dravnopravnih veza na temelju kojih je Republika Hrvatska zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadanju Socijalistiku Federativnu Republiku Jugoslaviju. RH odrie legitimitet i legalitet svim tijelima SFRJ niti priznaje valjanim bilo koji pravni akt tih tijela te priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika. Tom odlukom Sabor je potvrdio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti i ostale dokumente od 25.06.1991. godine. Zbog toga se danom stjecanja suverenosti i neovisnosti RH smatra 25.06.1991. godine.
MEUNARODNO PRIZNANJE REPUBLIKE HRVATSKE Po proglaenju neovisnosti 25. lipnja 1991., meusobno su se priznale Hrvatska i Slovenija, a daljnje priznanje uslijedilo je od djelomino priznatih baltikih drava i Ukrajine koje su se odvojile od Sovjetskog Saveza. Prva opepriznata zemlja koja je priznala RH kao slobodnu i nezavisnu bio je Island 19. prosinca 1991., a ope meunarodno priznanje uslijedilo je 15. sijenja 1992. godine temeljem odluke zemalja lanica Europske zajednice, koju su slijedile druge drave. Stranica | 33 U rujnu 1991. godine u Den Haagu poela je s radom Konferencija o Jugoslaviji. Imenovala je Arbitrano povjerenstvo, pod predsjedanjem Roberta Badintera, a ono je donijelo jednu odluku i petnaest miljenja vezanih uz raspad SFRJ, od kojih su najvanija da je SFRJ u procesu raspadanja (I); da srpsko stanovnitvo ima pravo na unutarnje, ali ne i vanjsko samoodreenje u RH i RBiH (II); da se granice bivih republika ureuju po naelu uti possidetis (III); da republike trebaju rijeiti probleme dravne sukcesije u skladu s naelima i pravilima meunarodnog prava (IX); da su drave slijednice sve drave nastale raspadom SFRJ (X) i miljenje u kojemu su utvreni datumi sukcesije za svaku pojedinu dravu (XI). I do it because I can, I can because I want to, I want to because you said I couldn't.
****** 1. JAMSTVA SLOBODA I PRAVA: TEMELJ DEMOKRATSKE DRAVE Ljudska prava ine skup temeljnih ovlasti pojedinaca da zahtijevaju odreene postupke javne vlasti, bilo da se radi o: 1. suzdravanju od presizanja u zatienu sferu pojedinca kod osobnih i politikih prava i sloboda
2. aktivnom djelovanju na ozbiljenju odreenih jamstava sloboda i prava kao kod socijalnih, kulturnih i gospodarskih prava
Ona su veim djelom sadrana u novijim ustavima demokratskih zemalja. Ustavna regulacija nadopunjena je i brojnim meunarodnim dokumentima, a kojima su u drugoj polovici 20. st. uspostavljeni meunarodni standardi prava ovjeka. U RH, kao i u veini drugih europskih zemalja koje primjenjuju monistiko naelo odnosa meunarodnog i unutarnjeg prava, takvi su dokumenti dio unutarnjeg pravnog poretka sa nadzakonskom pravnom snagom.
PREGLED POVIJESNOG RAZVITKA Razvoj ljudskih prava najbolje se ilustrira tradicionalnom podjelom na tri narataja sloboda i prava.
PRVI NARATAJ: KLASINA PRAVA OVJEKA I GRAANINA Prava I. generacije uvode ih ve deklaracije s kraja 18. i poetka 19. st. Prije svega to su: osobne slobode i prava (pravo na ivot, zabrana zlostavljanja, zabrana prisilnog rada,..), politike slobode i prava (birako pravo, sloboda tiska, okupljanja, udruivanja, pravo pritube..), pravo vlasnitva.
Vezane uz pojavu prvih dokumenata kojima se jame prava i slobode. Magna Charta Libertatum, Bill of Rights, Habeas Corpus Act, Amerika deklaracija nezavisnosti, Francuska deklaracija o pravima ovjeka i graanina Stranica | 34 Dakle, dominiraju tzv. negativna prava, odn. prava koja su usmjerena na zatitu privatne sfere pojedinca od djelovanja dravnih vlasti.
DRUGI NARATAJ; GOSPODARSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA Prava II. generacije obuhvaaju gospodarska, socijalna, kulturna prava, a pojavljuju se ustavima nakon I. Svjetskog rata (npr. Weimarski ustav Njemake republike 1919.), istiu se; pravo na rad, pravo na dostojnu zaradu, pravo zaposelnih i lanova obitelji na socijalno osiguranje, pravo na trajk,..
Uz negativna, sada se unose i tzv. pozitivna prava, koja znae dunost drave da pojedincima osigura odreenu sigurnost - ta su prava temelj koncepcije intervencijske, socijalne drave koja jami svojim graanima minimum socijalne sigurnosti, a osobito skupinama slabijih i hendikepiranih lanova. Ova jamstva najee ostaju samo deklaracija, ne postoji pravna sankcija niti tijelo koje bi pruilo zatitu graaninu koji se na takvo pravo poziva. Ona su uvijek lex imperfecta, nepotpuni pravni propis. Drutveno-ekonomska prava unose se i u ustave graanskih drava nakon II. Svjetskog rata (Italija, Njemaka, panjolska).
TREI NARATAJ; EKOLOKA I DRUGA PRAVA Prava III. generacije javljaju se poetkom 60tih 20. st., u prvom redu to su pravo na zdrav ivot ovjeka i cijeli sklop ekolokih prava. Pravima treeg narataja smatraju se prava na zatitu ovjekovog prirodnog okolia, prava neroenih i prava drugih ivih bia, osim ovjeka, tj. ivotinja i biljnih vrsta na zatitu od ugroavanja njihova opstanka. Pravo ovjeka na zatitu prvatne sfere obuhvaa i jamstva zatite u sklopu razvijenih raunalnih sustava, pohranjivanja i koritenja informacija. Tome se dodaju nova prava, iji je sadraj dosta neodreen: pravo na mir, na razvitak, na zajedniko nasljee, na humanitarnu pomo i druga - etvrti narataj prava ovjeka.
MEUNARODNI STANDARDI PRAVA OVJEKA Meunarodni dokumenti Ameriki predsjednik Franklin Delano Roosevelt, u govoru nakon amerikog stupanja u II. svjetski rat (Four Freedoms Adress) naznaio je kao ciljeve naprednog ovjeanstva ostvarenje etiri temeljne slobode, iz kojih se mogu izvesti sve ostale. One ukljuuju dva negativna i dva pozitivna prava: sloboda govora, sloboda vjerovanja, sloboda od straha i sloboda od oskudice. Trend ljudskih prava razvija se sredinom prolog stoljea, a usporedno s njim i ideja da zatita ljudskih prava nije iskljuivo unutarnja stvar drave, ve meunardna problematika, a to je izraeno u Povelji Organizacije ujedinjenih naroda iz 1945, pa tako u poslijeratnom razdoblju nastaje golem corpus juris na tom podruju.
Stranica | 35 Opa deklaracija o ljudskim pravima, 1949. Opa skuptina OUN usvojila je 10.12.1949. godine Opu deklaraciju o ljudskim pravima i taj se dan slavi kao Meunarodni dan prava ovjeka. Na temelju naela Deklaracije, 1966. usvojena (stupili na snagu 1976.) su dva vana dokumenta: 1. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima 2. Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima Ovi dokumentu predvidjeli su gradnju sustava zatite temeljnih sloboda i prava (npr. osnovan Odbor za ljudska prava OUN).
Postoje jo dva vana dokumenta zatite ljudskih prava, ali nisu obvezatni ugovori meunarodnog prava: Dokumenti iz Kopenhagena (1990.) i Moskve (1991.). Tu su i dokumenti Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi o tzv. humanoj dimenziji te politiki dokumenti beke Konferencije elnika drava i vlada odrane u prosincu 1993. godine i Prve Europske ministarske konferencije o ljudskim pravima, odrane u Beu 1995. godine. Kasnije nastaju i brojne konvencije OUN o pravima ovjeka i temeljnim slobodama, o: ukidanju rasne diskriminacije sprjeavanju i kanjavanju genocida pravima djeteta politikim pravima ena
ZNAENJE TEMELJNIH MEUNARODNIH DOKUMENATA Kada je donesena, Opa deklaracija o ljudskim pravima, imala je znaenje sredstva koje je sluilo kako bi unijelo nadu i potakla politiko djelovanje, ali sa stajalita prava i pravnika ona je bila skup idealistikih i utopijskih zahtjeva.
Navode se dvije kole; 1. kola realista dominirala u periodu hladnog rata, te je isticala da takvi meunarodni dokumenti o ljudskim pravima imaju samo svrhu politikog pritiska, jo jedno od hladnoratovskih oruja, ali koja ne treba uzimati suvie ozbiljno.
2. kola idealista je pak, borbu za ljudska prava shvaala vrlo ozbiljno, te nastojala mobilizirati javnost, ali se svodilo uglavnom na propovijedi.
Nakon gotovo 40tak godina pomak se ostvario, meutim kao Opcijski protokol, a kojeg je prihvatio samo mali broj drava, a oslikan je kao razraeni postupak koji zavrava bacanjem pritubi u smee. Naelo dravnog suvereniteta sprjeavalo je gotovo svaku meunarodnu intervenciju.
Danas je ipak drugaije, te su mehanizmi i dalje nesavreni, ali oni postoje: dunost izvjeivanja posebnih tijela za provedbu konvencija njihove preporuke vladama drava lanica posebni izvjestitelji koji prate stanje u pojedinoj zemlji prituba drave protiv druge drave lanice neke konvecije
EUROPSKE KONVENCIJE Stranica | 36 Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, 1950. Europska socijalna povelja, 1961. Europska konvencija o sprjeavanju muenja, neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja, 1957. Europska okvirna konvencija o zatiti nacionalnh manjina Europska povelja o lokalnoj samoupravi
Navedene konvencije obvezuju sve lanice Vijea Europe, organizacije osnovane 1949. sa zadatkom da vodi brigu o napretku ljudskih prava i demokracije.
Najvanija je svakako, Europska konvencija o ljudskim pravima koja je nadopunjena s trinaest dopunskh meunarodnih ugovora (protokola), kojima je reformiran sustav zatite zajamenih sloboda i prava. Najvaniji, 11. Protokol stupio je na snagu 1998. godine i time je uspostavljen stalni Europski sud za ljudska prava.
Konvencija je stupila na snagu i u RH (1997.) to znai da su je sudovi i druga dravna tijela duna izravno primjenjivati, neovisno o eventualno suprotnim unutarnjim zakonskim odredbama.
EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA U STRASSBOURGU Europski sud za ljudska prava je stalni sud utemeljen 11. Protokolom od 01.11.1998. Time je zamijenjen raniji dvostupni sustav u kojem je zahtjeve za zatitu prvenstveno razmatrala Komisija za ljudska prava, a tek najozbiljniji sluajevi su dolazili pred Sud, nakon neuspjelog postupka postizanja prijateljskog sporazuma. Sud ine suci imenovani na est godina (uz mogunost ponovnog izbora), iz reda uglednih pravnih strunjaka koji ispunjavaju uvjete za suce i visokog moralnog ugleda ili ugledni pravni strunjaci. Broj sudaca jednak je broju drava lanica Vijeca Europe (45). Nadlenost Suda obuhvaa sve predmete tumaenja i primjene Konvencije, ukljuujui pojedinane zahtjeve, meudravne pritube i savjetodavna miljenja na zahtjev Vijea ministara. Sud djeluje putem odbora od tri suca, vijea od sedam sudaca, te u velikom vijeu od sedamnaest sudaca. Pojedinac, dravljanin ili stranac, koji boravi u nekoj od drava lanica Vijea Europe ili pravna osoba, te nevladina udruga ili skupina pojedinca, nakon to je iscrpio sva domaa pravna sredstva, moe podnijeti individualan zahtjev za zatitu Konvencijom (i dodatnim protokolima) zatienih prava, Europskom sudu za ljudska prava. Pojedinac ima izravan pristup pred Sudom. Ako zahtjev ocjeni doputenim, Sud e najprije zahtijevati izjanjenje vlade drave protiv koje je zahtjev podnesen i nastojati postii nagodbu medu strankama, prijateljsku nagodbu (friendly settlement). Ali ako pitanje ne bude rijeeno, Europski sud za ljudska prava nastavlja postupak pred nadlenim vijeem. Na strani alitelja moe sudjelovati pravni zastupnik i nevladina organizacija. Ako Sud utvrdi da postoji povreda Konvencije i dodatnih protokola, odluuje o pravednoj naknadi povrijeenoj stranci. Odluke suda su obvezatne i o njihovoj provedbi vodi rauna Vijee ministara vanjskih poslova Vijea Europe. Odredbe Ustava RH su sukladne s jamstvima sadranim u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.
Stranica | 37 2. LJUDSKA PRAVA I TEMELJNE SLOBODE U HRVATSKOM USTAVU
STRUKTURA USTAVNOG TEKSTA Ustav RH naglaava vanost ustavnih jamstava prava i sloboda (ak 1/3 ustavnog teksta, 56 od 152 lanka).
Popis jamstava podijeljen je u tri odjeljka: 1. zajednike odredbe 2. osobne i politike slobode i prava 3. gospodarska, socijalna i kulturna prava Zakoni kojima se navedena podruja razrauju spadaju u organske zakone i donose se kvalificiranom veinom.
1. Zajednike odredbe o slobodama i pravima U zajednikim odredbama se u 7 lanaka navodi: Zabrana diskriminacije u koritenju pravima i slobodama Prava nacionalnih manjina (ravnopravnost i zatita, posebno birako pravo, sluenje jezikom i pismom, kulturna autonomija) Ogranienja sloboda i prava (samo zakonom radi zatite sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje; naelo razmjernosti) Ogranienja u sluaju ratnog stanja i stanja neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti drave Pravo na albu (protiv pravnih akata u prvostupanjskom postupku pred sudom ili drugim tijelom, iskljueno u sluajevima odreenim zakonom kad je osigurana druga pravna zatita) Naelo zakonitosti akata dravne uprave i tijela s javnim ovlastima i njihova sudska kontrola Tko se ogrijei o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne moe se opravdati viim nalogom.
najvie vrednote ustavnog poretka Najvie vrednote ustavnog poretka, l.3. (l.3.je temelj ostalih ustavnih odredaba) navodi: slobodu, kao temeljno pravo pojedinca u demokratskom politikom poretku jednakost, kao jednakost svih ljudi pred zakonom u pogledu zatite njihovih sloboda i prava nacionalnu ravnopravnost, kao temelj demokratske nacionalne drave koja ne diskriminira, nego titi nacionalne manjine ravnopravnost spolova, kao ideal demokratskog poretka mirotvorstvo, kao tradicionalnu orijentaciju RH, koja ne iskljuuje pravo na obranu od agresije ili sudjelovanje u meunarodnim akcijama uspostavljanja i ouvanja mira socijalnu pravdu, kao temeljni ideal socijalne drave, koja osigurava odreene uvjete ivota svim svojim graanima, bez obzira na njihov socijalni poloaj potivanje prava ovjeka, kao osnovicu djelovanja dravnih i drugih tijela, ali i odnosa medu pojedincima u dravi Stranica | 38 nepovredivost vlasnitva, kao temeljnog prava koje ini osnovicu poduzetnike slobode i trinog gospodarstva ouvanje prirode i ovjekova okolia, kao jedno od kljunih pitanja odrivog razvoja u suvremenom svijetu vladavinu prava, kao ideal ideje konstitucionalizma i temeljno naelo odnosa izmeu vlasti i onih kojima ona vlada demokratski viestranaki poredak, kao jamstvo slobode i realizacije temeljnih ustavnih naela
zabrana diskriminacije u koritenju pravima i slobodama Ustav zabranjuje diskriminaciju ljudskih bia po bilo kojem temelju i precizira da svatko u RH ima prava i slobode neovisno o rasi, boji koe, spolu, jeziku, vjeri, politikom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi, drutvenom poloaju ili drugim osobinama. Jamstvo jednakosti pred zakonom nego titi sve ljude na podruju RH. Svi su pred zakonom jednaki. Graani i stranci imaju jednaka prava pred sudovima i drugim dravnim i inim tijelima. Prava djece i maloljetnika razlikuju od prava punoljetnih osoba, a politika prava stranaca od prava dravljana (graana). ene nisu dune sluiti vojni rok u miru, te idu u mirovinu ranije nego mukarci, itd. Ipak, svi imaju pravo jednakosti pred zakonom i nitko ne moe biti doveden u slabiji poloaj glede koritenja ustavom zajamenim pravima ni po kojem temelju.
nacionalna prava i zatita nacionalnih manjina Ustav ne definira sam pojam nacionalne manjine, ali ga definira Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina u l. 5.: Nacionalna manjina je skupina hrvatskih dravljana iji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni lanovi imaju etnika, jezina, kulturna i/ili vjerska obiljeja razliita od drugih graana i vodi ih elja za ouvanjem tih obiljeja.
Svaki se dravljanin moe izjasniti kao pripadnik neke nacionalne manjine.
1) ustavna jamstva nacionalne ravnopravnosti ustav istie kako jami ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina, to ukljuuje i ope birako pravo, te pravo biranja predstavnika u Hrvatskom saboru a kako se njihova prava ureuju ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donoenje organskih zakona, a veinom potrebnom za mijenjanje Ustava, pri emu 2/3 potrebna veina daje zakonodavstvu o nacionalnim pravima jau snagu nego ostalim organskim zakonima. Dakle, oni se nalaze izmeu Ustava i ostalih organskih zakona.
Pripadnicima manjina jami se; sloboda izraavanja narodne pripadnosti slobodno sluenje svojim jezikom i pismom kulturna autonomija Dakako, uz nacionalne manjine se (logino) vee i odredba o zabrani svakog oblika diskriminacije.
2) Ustavni zakon o pravima manjina (1991.) Stranica | 39 Podrobno je uredio sljedea pitanja: a) kulturnu autonomiju i zajednika kulturna prava manjinskih zajednica na temelju punog potivanja naela nediskriminacije, pravo zatite od svake djelatnosti koja moe ili bi mogla ugroziti njihov opstanak, pravo na identitet, kulturu, vjeroispovijed, javno i privatno koritenje jezika i pisma te obrazovanje, zatita ravnopravnog sudjelovanja u javnim poslovima, uivanje politikih i ekonomskih sloboda, pristup medijima, te openito prava na podruju kulture i obrazovanja Ta se naela moraju primjenjivati na sve pripadnike nacionalnih ili etnikih manjina i na pripadnike hrvatskog naroda u opinama gdje su oni u manjini. b) sudjelovanje zastupnika manjina u predstavnikim i drugim tijelima vlasti i lokalne samouprave (razmjerno udjelu u broju stanovnitva) dodue, neprovedivo zbog ratnog stanja Ustavni zakon je mijenjan 1999. i 2000. godine. 2002. godine zamijenjen je Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina.
3) Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (2002.) RH se obvezuje na potivanje i zatitu prava nacionalnih manjina i drugih temeljnih prava i sloboda ovjeka i graanina, vladavine prava i svih ostalih najviih vrednota svog ustavnog i meunarodnoga pravnog poretka, svim svojim dravljanima. Sukladno tome, sva jamstva sadrana u meunarodnim dokumentima za zatitu ljudskih i manjinskih prava imaju se primijeniti na zatitu nacionalnih manjina u RH. RH priznaje i titi i sva ostala prava predviena u meunarodnim dokumentima, bez diskriminacije po spolu, rasi, boji koe, jeziku, vjeroispovijesti, politikom i drugom uvjerenju, nacionalnom i drutvenom porijeklu, povezanosti s nacionalnom manjinom, vlasnitvu, statusu naslijeenom roenjem ili po nekoj drugoj osnovi. Posebno su ureena prava pojedinih nacionalnih manjina, ugovorima s Italijom (1997.), Maarskom (1995.) te Srbijom i Crnom Gorom (2004.).
4) Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (2010.) Izmjenama i dopunama UZoPNM srpska nacionalna manjina dobila je zajamena tri zastupnika mjesta u Saboru, u skladu s izmjenom l. 19. koji je prije manjinama s vie od 1,5% stanovnika jamio najmanje jedno, a najvie tri zastupnika mjesta, dok po novome Zakonu nacionalnim manjinama koje na dan stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona u stanovnitvu Republike Hrvatske sudjeluju s vie od 1,5% stanovnika jami se najmanje tri zastupnika mjesta () na temelju opega birakog prava na stranakim listama te manjine ili listama koje predlau birai te manjine. Nacionalne manjine kojih je manje od 1,5% vie nemaju pravo na najmanje etiri zastupnika, ve na pet zastupnika na osnovi posebnoga birakog prava () u posebnim izbornim jedinicama. Takoer, uvedena je Koordinacija vijea nacionalnih manjina kao neprofitna pravna osoba koja djeluje kao skup izabranih nacionalnih vijea nacionalnih manjina za podruje RH, a Srpsko narodno vijee djeluje kao Koordinacija vijea srpske nacionalne manjine za podruje RH.
Zajamena prava manjina prava nacionalnih manjina zatiena Ustavnim zakonom i drugim zakonima su: sluenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u slubenoj uporabi odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se slue uporabu svojih znamenja i simbola kulturna autonomija odravanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te ouvanja i zatite svojih kulturnih dobara i tradicije pravo na oitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere pristup sredstvima javnog priopavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopavanja (primanje i irenje informacija) na jeziku i pismu kojim se slue samoorganiziranje i udruivanje radi ostvarivanja zajednikih interesa Stranica | 40 zastupljenost u predstavnikim tijelima na dravnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom ivotu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijea i predstavnika nacionalnih manjina zatitu od svake djelatnosti koja ugroava ili moe ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda
Zakon o sustavu dravne uprave propisuje da se pripadnicima nacionalnih manjina osigurava zastupljenost u ministarstvima i dravnim upravnim organizacijama, vodei rauna o njihovom ukupnom udjelu u stanovnitvu RH, a u uredima dravne uprave u jedinicama podrune (regionalne) samouprave vodei rauna o njihovom ukupnom udjelu u stanovnitvu upanije. Vlada RH nadzire provedbu zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima dravne uprave.
Politike institucije nacionalnih manjina Osim slobodnog osnivanja kulturnih i obrazovnih organizacija, uspostavljene su posebne politike institucije sa ciljem osiguravanja sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom i politikom ivotu RH: Savjet za nacionalne manjine i vijea nacionalnih manjina u jedinicama samouprave.
lanove Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada na 4 godine, i to 7 lanova na prijedlog vijea nacionalnih manjina, 5 lanova iz reda istaknutih kulturnih, znanstvenih, strunih, vjerskih djelatnika na prijedlog manjinskih udruga i drugih organizacija manjina, vjerskih zajednica, pravnih osoba i graana pripadnika nacionalnih manjina. lanovi Savjeta su i zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. Savjet ima nadzornu, inicijativnu i odluujuu ulogu. Savjet nadzire ostvarivanje prava nacionalnih manjina, podnosi prijedloge dravnim tijelima, te rasporeuje proraunska sredstva za nacionalne manjine.
Vijea nacionalnih manjina biraju se neposrednim izborima u jedinicama samouprave gdje pripadnici pojedine nacionalne manjine imaju udio u stanovnitvu vei od 1.5%, odnosno jedinicama lokalne samouprave gdje ivi vie od 200 pripadnika, te u jedinicama regionalne samouprave gdje ivi vise od 500 pripadnika pojedine manjine. U opini takvo vijee ima 10 lanova, u gradu 15, a u upaniji 25. Vijee ima predsjednika, kojeg biraju lanovi iz svojih redova. Vijea nacionalnih manjina u jedinici samouprave imaju pravo: predlagati tijelima jedinice samouprave mjere za unaprjeivanje poloaja nacionalne manjine u dravi ili na nekom njenom podruju, biti obavijeteni o svakom pitanju o kome e raspravljati radna tijela predstavnikog tijela jedinice samouprave, a tie se poloaja nacionalne manjine, davati miljenja i prijedloge na programe radijskih i televizijskih postaja na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjene nacionalnim manjinama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja.
ravnopravnost spolova Pitanja diskriminacije ena u koritenju pravima kao to su jednakost s mukarcima otvorena su kasnije, a njihova realizacija ostaje problem u suvremenom svijetu. Generalna skuptina OUN usvojila je 1979. godine Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena, koja je stupila na snagu 1981. godine. Socijalistiki pokreti stavljali su naglasak na ravnopravnost spolova, no praksa je od toga odstupala. U Hrvatskoj i SFRJ ene su sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljea obavljale visoke politike dunosti (Savka Dabevi-Kuar, Milka Planinc i druge), to je stvaralo privid ravnopravnosti spolova, dok se diskriminacija odravala u temeljnim socijalnim zajednicama i na radnim mjestima, posebno u ruralnim sredinama s jakom patrijarhalnom tradicijom. Stranica | 41 Prilikom rada na Ustavu RH smatralo se da je naelo ravnopravnosti spolova ukljueno u ustavna naela o jednakosti pred zakonom i zabrani diskriminacije i zbog toga nije posebno naglaeno u Ustavu iz 1990. godine. Naelo ravnopravnosti spolova ukljueno je u popis najviih vrednota ustavnog poretka RH ustavnim promjenama iz 2000. godine.
Zakon o ravnopravnosti spolova razrauje to temeljno ustavno naelo i nalae poduzimanje mjera za eliminaciju postojee diskriminacije ena u hrvatskom drutvu. Zakon odreuje kako ravnopravnost spolova znai da su ene i mukarci jednako prisutni u svim podrujima javnog i privatnog ivota, da imaju jednak status, jednake mogunosti za ostvarivanje svih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata. Zabranjuje se diskriminacija na temelju branog ili obiteljskog statusa i spolne orijentacije. Poticanje druge osobe na diskriminaciju smatra se diskriminacijom. Izravna diskriminacija postoji ako se prema osobi postupa ili bi se moglo postupati nepovoljnije u jednakim ili slinim okolnostima u odnosu na osobu suprotnoga spola. Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa u jednakim ili slinim okolnostima stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji poloaj u odnosu na osobu suprotnog spola. Diskriminacijom se ne smatraju pravne norme, kriterij ili praksa koji su nuni, odnosno mogu biti opravdani objektivnim injenicama koje su neovisne o spolu. Pojam spolnog uznemiravanja (sexual harrasment), kao oblika diskriminacije po spolu odreuje se kao svako neeljeno ponaanje uvjetovano spolom osobe, koje ima za cilj ili koje stvarno predstavlja povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, poniavajue ili uvredljivo okruenje. Zakon odreuje posebne mjere za otklanjanje postojeih nejednakosti spolova koje se uvode privremeno radi ostvarivanja stvarne ravnopravnosti ena i mukaraca i ne smatraju se diskriminacijom. Politike stranke koje su upisane u registar politikih stranaka usvajaju svake etiri godine plan djelovanja o pitanju uravnoteene zastupljenosti ena i mukaraca i odreuju metode za promicanje uravnoteene zastupljenosti ena i mukaraca u tijelima stranke, na popisima kandidata za izbore u Hrvatski sabor i tijelima jedinica lokalne podrune (regionalne) samouprave. Zakonom je uspostavljen Ured Vlade RH za ravnopravnost spolova, te institucija Pravobranitelja/ice za ravnopravnost spolova, kojeg/ju zajedno sa zamjenikom/icom bira Hrvatski sabor na mandat od 8 godina. Pravobranitelj/ica i zamjenik/ica moraju biti razliitih spolova, a jedno od njih mora imati zavren sveuilini studij pravne struke. Pravobranitelj je oblik izvansudske zatite posebnih sloboda i prava, specijalni ombudsman, koji djeluje pored Pukog pravobranitelja, uspostavljenog Ustavom. Zakon odreuje da pravobranitelj/ica razmatra sluajeve krenja naela ravnopravnosti spolova, sluajeva diskriminacije prema pojedincima ili grupama pojedinaca koje su poinila tijela dravne uprave, jedinice tijela lokalne i podrune (regionalne) samouprave i druga tijela s javnim ovlastima, zaposleni u tim tijelima i druge pravne i fizike osobe. Svatko se moe obratiti pravobranitelju/ici zbog povreda odredbi Zakona bez obzira da li je neposredno osteen, osim ako se osteena strana tome izrijekom protivi. U obavljanju poslova iz svoga djelokruga pravobranitelj/ica je ovlaten/a upozoravati, predlagati i davati preporuke.
granice koritenja slobodama i pravima Kad se pojedinci ili skupine ljudi koriste svojim zajamenim pravima, njihovo djelovanje ima svoje granice. Granice treba urediti i zbog toga to pojedina prava proturjee meusobno i zbog toga to se prava pojedinca ne smiju zloupotrebljavati na tetu drugih niti na nain kojim bi razorno djelovala na pojedinca. Stranica | 42 U biti, svako pravno ureivanje znai suavanje apstraktno zamiljene apsolutne slobode pojedinca. To je nuno jer pravom se ne ureuje pravo samo jednog pojedinca, ve interesi cijele drutve/ politike zajednice, pa upravo zato moraju biti i ograniena.
Kriteriji ograniavanja po Ustavu RH Ustav RH propisuje sluajeve u kojima se mogu ograniiti ustavna prava i slobode: zatita sloboda i prava drugih ljudi zatita pravnog poretka zatita javnog morala zatita zdravlja
Dodatni kriteriji za zakonsko ograniavanje poduzetnike slobode i vlasnikih prava: zatita interesa i sigurnosti RH zatita prirode i okolia zatita zdravlja ljudi
ogranienja slobode i prava u sitruacijama nude Pravo dravne nude i izvanredne mjere Odreene dravne situacije mogu zahtijevati iznimna ogranienja ustavom zajamenih sloboda i prava. Nunost obrane od vanjskog neprijatelja, pobuna, terorizam ili neredi, velike prirodne katastrofe, potresi i poplave, onemoguuju graanima koritenje slobodama i pravima i nalau poduzimanje akcija u cilju suprotstavljanja opasnostima i ouvanja politike zajednice. U takvim prilikama dijelovi ustava nadomjetaju se odredbama o pravu nude, po starom rimskom naelu po kojem u pogibelji najvii zakon mora biti spas domovine (Salus rei publicae suprema lex esto). Suspendiraju se jamstva sloboda i prava, te mijenja nain donoenja politikih odluka u dravi povjeravanjem vanih ovlasti izvrnoj vlasti, a sve se to ini neodreeno vrijeme, dok pogibelj ne bude uklonjena. Poduzimanje izvanrednih mjera se opravdava akcijom u cilju ouvanja demokracije i jaanja zatite ljudskih prava. Zrele demokracije, ustav krize i antiteroristiko zakonodavstvo Suvremeni ustavi nastoje predvidjeti posebne okolnosti i rat, ali i osigurati vraanje sustava na normalno djelovanje kad opasnosti prou. U SAD Ustav predvia samo iznimnu mogunost ukidanja povlastice habeas corpus kad to u sluaju pobune ili napada zahtijeva javna sigurnost. U Velikoj Britaniji su iznimna stanja i ovlasti ureena zakonima. Francuska je tijekom pobuna u gradovima u studenom 2005. godine uvela izvanredno stanje na temelju starog zakona iz 1955. godine. Njemaka i Italija uvele su stroge antiteroristike zakone nakon teroristikih akata prokomunistikih grupacija 70- ih godina 20. stoljea. Ustavi drugih europskih zemalja sadre odredbe o stanjima nude. Velike demokracije nisu sklone su proglaavanju izvanrednih mjera. Svaka demokratska zemlja uz normalni ustav, u priuvi dri ustav krize, koji joj treba omoguiti preivljavanje i ouvanje demokracije i u najteim prilikama. Pitanje ouvanja demokratskih sloboda zaotreno je u uvjetima "rata protiv terorizma" i donoenjem antiteroristikog zakonodavstva u svim demokratskim zemljama, nakon teroristikog napada na New York i Washington 11.09.2001. godine te napada na Madrid 2004., London i niz gradova tijekom 2005. godine. Zakonodavstvo doputa izuzetne mjere kao nadzor komuniciranja, praenje, Stranica | 43 preventivno uhienje, pretjerano duge rokove policijskog zadravanja bez podizanja optunice i omoguavanja koritenja meunarodno i ustavno zajamenim pravima. U Velikoj Britaniji je antiteroristikim zakonom uvedena institucija nalog o nadzoru, koji izdaje policija, a kojom se moe zabraniti pojedincu pristup Internetu ili telefonu i naputanje vlastitog doma, a doputeno je dranje sumnjive osobe u pritvoru bez podizanja optunice tijekom 28 dana. Takav administrativni nalog uveden je 1998. godine, kao mjera sprjeavanja "antisocijalnog ponaanja", te se primjenjuje protiv nogometnih huligana.
Ustav RH i stanja nude Meunarodni instrumenti i Europska konvencija o pravima ovjeka priznaju mogunost derogacije odreenih jamstava sloboda i prava u izvanrednim prilikama, uz zahtjev izvjeivanja drugih lanica konvencije o razlozima i predvidivom trajanju derogacije. Kad su mjere primjerene opasnosti i usmjerene na njezino uklanjanje, one predstavljaju normalni zatitni mehanizam demokracije, iako ograniavaju ljudska prava i slobode. Mjere moraju biti razmjerne naravi pogibelji, da ne ugroavaju temeljne standarde ljudskih prava i da budu primjenjivane samo dok traje opasnost. Sve situacije pogibelji po dravu ili njezine dijelove nemogue je predvidjeti i nabrojiti u ustavu, niti u zakonskim aktima. Ustav doputa ograniavanje ustavnih prava (lanak 17.) i donoenje uredbi sa zakonskom snagom (lanak 101.). Ograniavanje ustavnih prava po lanku 17. Ustava Slobode i prava zajamena Ustavom mogu ograniiti u situacijama: Ratno stanje nastaje onog trenutka kada predsjednik Republike na temelju odluke Hrvatskog sabora donese akt o objavi ratnog stanja Neposredna ugroenost neovisnosti i jedinstvenosti Republike ratnog stanja formalno nema, ali moe postojati prijetnja ratom ili situacija gdje se on vodi, iako nije formalno objavljen; nakon 1. svjetskog rata, veina ratova nisu nikada objavljeni (niti rat koji je voden protiv RH 1991. godine nije bio formalno objavljen) Velike prirodne nepogode o ogranienjima sloboda i prava odluuje Hrvatski sabor dvotreinskom veinom svih zastupnika; u sluaju da se ne moe sastati, odluku je ovlaten donijeti predsjednik Republike
Ustav utvruje kriterije kojih se moraju pridravati Sabor ili predsjednik, kad odluuju o ogranienjima te prirode. Opseg ogranienja mora biti primjeren prirodi pogibelji (naelo razmjernosti ili proporcionalnosti). Posljedica ne smije biti nejednakost graana s obzirom na rasu, boju koe, spol, jezik, vjeru, te nacionalno ili socijalno podrijetlo. Neka se temeljna prava ne mogu ograniiti niti u sluaju neposredne opasnosti za opstanak drave. To su: pravo na ivot zabrana muenja, surovog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja odredbe o pravnoj odreenosti kanjivih djela i kazni sloboda misli, savjesti i vjeroispovijedi
Uredbe sa zakonskom snagom (iz nude) po lanku 101. Ustava Stranica | 44 Odreene mjere koje zahtijeva situacija nude mogu se poduzimati i bez ograniavanja ustavnih prava, predsjednikim uredbama sa zakonskom snagom, koje se u teoriji nazivaju uredbama iz nude. iroka ovlatenja koja je Predsjednik imao po Ustavu iz 1990. godine (lanak 101.), a koja su koritena tijekom Domovinskog rata 1991-95., bitno su ograniena ustavnim promjenama iz 2000. godine. Tako sadanji lanak 101. Ustava razlikuje situacije: ratnog stanja neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave i s njima izjednaenih prilika kada su tijela dravne vlasti onemoguena da redovito obavljaju svoje ustavne dunosti
Za vrijeme trajanja ratnog stanja predsjednik Republike ovlaten je donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora. Ako Hrvatski sabor nije u zasjedanju Predsjednik moe uredbama sa zakonskom snagom ureivati sva pitanja koja zahtjeva ratno stanje. U sluaju neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave ili kada su tijela dravne vlasti onemoguena redovno obavljati svoje ustavne dunosti, predsjednik Republike moe donositi uredbe sa zakonskom snagom, na prijedlog i uz supotpis predsjednika Vlade. Kada ih donese, predsjednik Republike duan ih je podnijeti Hrvatskom saboru na potvrdu, im se Sabor bude mogao sastati. Ako Predsjednik propusti izvriti ovu dunost, uredba sa zakonskom snagom prestaje vaiti. U stanjima nude, predsjednik Republike moe sazvati sjednicu Vlade i predsjedavati tako sazvanoj sjednici. Ustav RH odreuje da je u sluajevima iz lanka 17. i lanka 101. Ustava, kada to zahtijeva narav pogibelji, doputeno koritenje Oruanih snaga kao pomoi policiji i drugim dravnim tijelima.
osobna odgovornost za povrede sloboda i prava Ustav odreuje da je svatko, tko se ogrijei o odredbe o temeljnim slobodama i pravima ovjeka i graanina, osobno odgovoran za taj in i ne moe se opravdati viim nalogom. Ljudska prava i slobode ne smiju se povrijediti niti po nalogu nadreenog (asnika, dunosnika, ministra itd.). Odredba se temelji na prirodnom pravu, po kojem krenje ljudskih prava oslobaa podreenog od obveze pokoravanja zapovijedima nadreenih. Pojedinac je duan suprotstaviti se takvim zapovijedima. Nitko ne moe podreenom naloiti da izvri kazneno djelo. Onaj tko izda takav nalog, osobno e odgovarati na temelju tzv. zapovjedne odgovornosti, no to ne oslobaa odgovornosti podreenog koji je nalog izvrio. Svaki dravni dunosnik, vojnik, asnik ili policajac je osobno odgovoran za ono to ini, bez obzira na dunost pokoravanja nalozima nadreenih. Ona predstavlja ustavnopravni temelj za odreivanje niza kaznenih djela u materijalnom kaznenom zakonodavstvu. To naelo primijenjeno je i pri osnivanju meunarodnog suda za ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije u Den Haagu 1993. godine.
pravo albe i kontrola zakonitosti Stranica | 45 Zajameno je pravo na albu protiv pojedinanih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlatenim tijelom. alba je temeljni pravni lijek u svim pravnim postupcima. Ona ima devolutivni i odgodni uinak. O albi odluuje drugostupno tijelo, vie od onog koje je donijelo prvostupnu odluku. Podnoenje albe odgaa izvrenje prvostupne odluke. Tek protekom roka prava na albu, odnosno odlukom o albi nastupa pravomonost i izvrnost pojedinog pojedinanog pravnog akta. Pravo na albu moe biti samo iznimno iskljueno u sluajevima odreenima zakonom ako je osigurana druga pravna zatita. Pojedinani akti dravne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Sudbena kontrola akata tih tijela osigurava se u upravnom sporu pred Upravnim sudom, gdje Sud odluuje o zakonitosti pojedinanog upravnog akta ili na drugi nain. Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravino i u razumnom roku odlui o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optubi zbog kanjivog djela.
2. Osobne slobode i prava u Hrvatskom ustavu A) temeljne slobode pravo na ivot, slobodu i integritet osobnosti B) prava uhienika, okrivljenika i osuenih osoba presumcija nedunosti uhienje prava osumnjienog ili okrivljenog pravne posljedice osude naelo zakonitosti u kaznenim stvarima C) osobna prava jamstva osobnog ivota, ugleda i asti sloboda kretanja pravo utoita (azil) nepovredivost doma tajnost dopisivanja, zatita osobnih podataka i uvjeti ograniavanja sloboda miljenja i pravo na izraavanje sloboda vjeroispovijedi
A) temeljne slobode pravo na ivot, slobodu i integritet osobnosti jami se svakom ljudskom biu, u RH nema smrtne kazne nikome se ne smije ograniiti sloboda, osim kada je to odreeno zakonom, o emu odluuje sud zabrana svakog oblika zlostavljanja, prisilnog rada, podvrgavanje znan.pokusima
B) prava uhienika, okrivljenika i osuenih osoba presumcija nedunosti Stranica | 46 svatko je neduan za KD dok mu se pravomonom sudskom presudom ne utvrdi krivnja teret dokaza na tuiteljstvu, odnosno optueni ne mora dokazivati svoju nevinost otvaranje istrage, voenje sudbenog postupka, priznanje ni prvostupanjska sudska presuda ne konstituira krivnju okrivljenika; tek nakon pravomonosti sudske presude odreena se osoba moe smatrati krivcem za odreeno djelo uhienje nitko ne moe biti uhien ili pritvoren bez pismenog, sudbenog i na zakonu utemeljnog naloga, te mu se pri oduzimanju slobode treba proitati (sudski nadzor nad djelovanjem policije koji zahtjeva Ustav) trai se ovjeno postupanje sa uhienicima u najkraem roku pritvorenik treba biti izveden pred sud svaka se osoba koja je uhiena ili pritvorena ima pravo aliti sudu, koji e bez odgode odluiti o zakonitosti lienja slobode odteta i javna isprika u sluaju nezakonitog lienja slobode prava osumnjienog ili okrivljenog pravo na pravino suenje pravo na suenje u najkraem roku pravo na vrijeme i mogunost za pripremu obrane pravo na branitelja i nesmetano komuniciranje s njim nazonost okrivljenog na suenju ne smije se siliti da iskazuje protiv sebe i prizna krivnju; dokazi pribavljeni na nezakonit nain ne mogu se uporabiti u sudskom postupku pravne posljedice osude osoba koja je izdrala svoju kaznu, naelno se smatra jednakom s drugima ipak, dakako da osuda za teka i osobito neasna djela moe u skladu sa zakonom rezultirati gubitkom odreenih prava, npr. neka zaposlenja; takva ogranienja moraju se pomno i koliko god mogue restriktivno urediti zakonom naelo zakonitosti u kaznenim stvarima nullum crimen nulla poena sine praevia lege penali nitko ne moe biti kanjen za djelo koje prije nego je poinjeno nije bilo utvreno zakonom ili meunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se moe izrei kazna koja nije bila odreena zakonom; ako zakon nakon poinjenog djela odredi blau kaznu, odredit e se takva kazna ne bis in idem nikome ne moe biti sueno za djelo za koje je ve bio osuen na temelju pravomone sudske odluke niti se moe ponoviti kazneni postupak protiv osobe koja je osloboena pravomonom presudom
C) osobna prava jamstva osobnog ivota, ugleda i asti svakom se jami pravna zatita osobnog i obiteljskog ivota, dostojanstva, ugleda i asti Stranica | 47 iz ove ustavne stipulacije izveden je cijeli niz konkretnih zahtjeva koji se na prvom mjestu odnose na postupanje javnih vlasti prema pojedincima sloboda kretanja svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju RH ima se pravo slobodno kretati i birati boravite graani imaju pravo naputati i vraati se u RH slobodnom voljom to pravo moe se iznimno ograniiti ako je to nuno radi zatite pravnog poretka ili zdravlja te prava i sloboda drugih pravo utoita (azil) strani dravljanin i osobe bez dravljanstva mogu dobiti utoite u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitike zloine i djelatnosti oprene temeljnim naelima meunarodnog prava stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne moe biti protjeran ni izruen drugoj dravi, osim kad se mora izvriti odluka donesena u skladu s meunarodnim ugovorom i zakonom nepovredivost doma dom je nepovrediv samo sud moe obrazloenim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretrai pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazoni pri pretrazi doma ili drugoga prostora u skladu s uvjetima to ih predvia zakon, redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole dratelja stana ui u dom ili prostorije te izvriti pretragu bez nazonosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvrenja naloga o uhienju ili radi hvatanja poinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po ivot i zdravlje ljudi ili imovinu veeg opsega pretraga radi pronalaenja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu poinitelja kaznenog djela, moe se poduzeti samo u nazonosti svjedoka tajnost dopisivanja, zatita osobnih podataka i uvjeti ograniavanja sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika openja zajamena je i nepovrediva samo se zakonom mogu propisati ogranienja nuna za zatitu sigurnosti drave ili provedbu kaznenog postupka (tako je donesen Zakon o slubama sigurnosti RH koji predvia poduzimanje mjera tajnog prikupljanja podataka kojima se, radi zatite sigurnosti podataka, privremeno ograniavaju ljduska prava i temeljne slobode) svakome se jami sigurnost i tajnost osobnih podataka; bez pristanka osobe na koju se odnose, osobni se podaci mogu prikupljati, obraivati i koristiti samo uz uvjete odreene zakonom; uporaba podataka suprotna utvrenoj svrsi zabranjena je; zatita podataka i nadzor nad djelovanjem informatikih sustava ureuje se zakonom sloboda miljenja i pravo na izraavanje sloboda miljenja temelj je demokratskog politikog sustava Stranica | 48 ta sloboda ne znai slobodu pojedinca da misli to hoe bez da to ikome priopava po naelu da se nikoga ne moe pozvati na odgovornost za njegove potajne misli (cogitatitones poenam nemo patitur), ve ukljuuje slobodu izraavanja misli sloboda izraavanja misli obuhvaa osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopavanja zabranjuje se cenzura; novinari imaju pravo na slobodu izvjetavanja i pristupa informaciji jami se pravo na ispravak svakomu komu je javnom vijeu povrijeeno Ustavom i zakonom utvreno pravo doneseni su Zakon o medijima, Zakon o zatiti osobnih podataka i Zakon o pravu na pristup informacijama sloboda vjeroispovijedi jami se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno oitovanje vjere ili drugog uvjerenja sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od drave vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati kole, uilita, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uivaju zatitu i pomo drave
3. Politika prava i slobode sloboda udruivanja i njezina ogranienja sloboda udruivanja je temelj politikog sustava utemeljenog na priznavanju pluralizma interesa; slobodno udruivanje graana u politike stranke je uvjet djelotvornog funkcioniranja demokratskog politikog sustava, koji se temelji na natjecanju politikih stranaka, koje svoj izraz dobiva na slobodnim izborima svakom se jami pravo na slobodno udruivanje radi zatite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politika, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve; radi toga svatko moe slobodno osnivati sindikate i druge udruge, ukljuivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom pravo slobodnog udruivanja ogranieno je zabranom nasilnog ugroavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske politike stranke i periodina smjena vlasti zajameno je slobodno osnivanje politikih stranaka one se moraju ustrojiti po teritorijalnom naelu; ne mogu bti ustrojene po funkcionalnom naelu, u gospodarskim tvrtkama i javnim ustanovama, to je bilo organizacijsko naelo komunistikih partija nije doputen rad politike stranke koja bi svojim programom ili djelovanjem nasilno ugroavala demokratski ustavni poredak, neovisnost, jedinstvenost ili teritorijalnu cjelovitost RH; takvu stranku nadzorom moe zabraniti Ustavni sud Ustavni sud RH je 1994. godine donio odluku o zabrani Srpske demokratske stranke koja je 1991. godine pokrenula i vodila pobunu protiv Republike Stranica | 49 jednaka dostupnost javnih slubi Svaki graanin ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne slube; ta odredba je povezana s odredbama koje jame jednakost graana pred zakonom te zabranjuju diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, ukljuujui nacionalnu pripadnost, spol ili socijalno podrijetlo ovime je implicite zabranjen svaki oblik nepozitma (privilegiranje na temelju srodstva) i klijentelizma (privilegiranje na tememlju razmjene usluga, veza i poznanstava) propisivanje politike podobnosti ili primjena tog kriterija i bez propisivanja rui temelje viestranakog politikog sustava i otvara mogunost uspostave nadzora nad dravnim aparatom od strane jedne stranke; to se naziva sustavom plijena (spoil system), koji je naziv dobio prema shvaanju iz ranog razdoblja razvitka amerike demokracije, po kojem stranka koja je pobijedila na izborima ima pravo popuniti sve javne slube svojim djelatnicima, odnosno osobama od svojeg povjerenja, jer se drava smatra plijenom steenim pobjedom na izborima nasuprot tome stoji kriterij strunosti i zasluga (merrit system), koji osigurava ravnopravnost graana u pristupu javnim funkcijama i javnim slubama, ovisno o njihovoj iskazanoj pripremljenosti odnosno sposobnosti za odreenu slubu pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom graani imaju pravo okupljati se i izraavati svoja stajalita putem manifestacija, zborovanja, javnih skupova, rasprava i demonstracija, pod uvjetom da takvo okupljanje bude odrano uz potivanje javnog reda i mira zakonom se moe zahtijevati prethodna prijava namjere odravanja javnog skupa redarstvenim vlastima, uz odredbu da e se, ako te vlasti ne interveniraju, skup odrati; u sluaju da redarstvene vlasti zabrane skup, mora postojati redovti put pravne zatite, ukljuujui i sudsku te ustavnosudsku zatitu zabranjeno je i kanjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mrnju ili bilo koji oblik nesnoljivosti u svrhu ograniavanja ovog prava donesen je Zakon o javnom okupljanju (1999.) kojim se zabranjuje okupljanje u blizini vrtia, osnovnih kola, bolnica, nacionalnih parkova, spomenika kulture nulte kategorije, a ZI tog zakona (2005.) zabranjeno je okupljati se na udaljenosti manjoj od 100m od mjesta u kojem zajedaju ili su smjeteni predsjednik, Vlada i Hrvatski sabor birako pravo ope i jednako, pasivno i aktivno, svi dravljani RH s navrenih 18 godina (izbori za Sabor, Predsjednika RH, Europski parlament, tijela lokalne i podrune (regionalne samouprave) i na dravnom referendumu) birako se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na izborima za Sabor, Predsjednika Republike i Europski parlament ostvarivanje birakog prava se mora osigurati i dravljanima RH koji se u doba izbora zateknu izvan granica, tako da mogu glasovati u dravama u kojima se nalaze ili na drugi nain odreen zakonom glasovanje hrvatskih dravljana u inozemstvu ureuje se izbornim zakonom, a na raspolobi su dva naina: glasovanje u diplomatskim i konzularnim zastupnitvima Republike u inozemstvu, tamo gdje to strana drava doputa ili glasovanje putem Stranica | 50 pote pravo peticije pravo peticije, koju podnosi pojedinac ili skupina graana sastoji se u pravu obraanja dravnim tijelima; svaki graanin ima pravo slati predstavke i pritube te davati prijedloge dravnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor podnoenje peticije nema za posljedicu obvezu th tijela da se o njoj izjasne, osim u obliku odgovora podnositelju peticije to pravo nije niim ogranieno ni formalno ni po sadraju; jedino to graanin ima pravo oekivati jest odgovor tijela kojem je podnio peticiju dunost obrane republike mirotvorstvo je jedna od najviih vrednota pravnog poretka RH; drava treba biti spremna i na mogunost obrambenog rata ili prisilnog uspostavljanja mira u sklopu akcija OUN i meunarodne zajednice; zbog toga drava mora imati oruane snage, ali one moraju biti pod nadzorom civilne vlasti Hrvatski sabor donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane RH te ostvaruje graanski nadzor nad oruanim snagama i slubama sigurnosti RH, a odluuje i o ratu i miru vojna obveza i obrana RH je dunost svih za to sposobnih graana, no Ustav doputa tzv. prigovor savjesti (graani koji zbog svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojnikih dunosti imaju pravo pozvati se na to, ali su tada duni ispunjavati druge obveze u oruanim snagama ili drukije, na nain koji odredi zakon) to podruje ureuje Zakon o obrani
4. Gospodarska prava pravo vlasnitva jami se pravo vlasnitva (uklanjanje komunistikih ogranienja) problem privatizacije ureeno Zakonom o pretvorbi drutvenih poduzea (1991.) postoji i problem reprivatizacije (povrata imovine) prijanjim vlasnicima vlasnitvo obvezuje, a nositelji vlasnikog prava i njihovi korisnici duni su priodnositi opem dobru stranci mogu stjecati vlasnitvo uz posebne uvjete odreene zakonom zajameno pravo nasljeivanja poduzetnitvo i trite Poduzetnika i trina sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske Drava osigurava svim poduzetnicima jednak pravni poloaj na tritu; zabranjena je zlouporaba monopolskog poloaja odreenog zakonom drava potie gospodarski napredak i socijalno blagostanje graana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva prava steena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom inozemnom ulagau jami se slobodno iznoenje dobiti i uloenog kapitala izvlatenje (eksproprijacija) Stranica | 51 odreeni zahvati koji se sastoje u ograniavanju ili oduzimanju vlasnitva mogu biti nuni u javnom interesu primjerice, pri gradnji cesta ili energetskih objekata, potrebito je oduzeti odreene nekretnine kako bi takvi objekti mogli biti sagraeni, ali se kao naknada vlasniku isplauje trina vrijednost oduzetog vlasnitva (izvlatenje) poduzetnika sloboda i vlasnika prava se mogu iznimno ograniiti zakonom radi zatite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi porezni sustav svatko je duan sudjelovati u podmirenju javnih trokova u skladu sa svojim gospodarskim mogunostima; porezni se sustav temelji na naelima jednakosti i pravednosti dobra od interesa za Republiku pod osobitom zatitom Republike nalaze se odreena dobra: more, morska obala i otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva Zakonom se pod osobitu zatitu Republike mogu staviti i druga dobra, i to: zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekolokog znaenja Zakonom se odreuje nain na koji dobra od interesa za Republiku mogu upotrebljavati i iskoritavati vlasnici i drugi nositelji prava na njima, a odreuje se i naknada za ogranienje kojima su podvrgnuti
5. Socijalna prava pravo na rad i sloboda rada svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dunost pravo na rad ne znai jamstvo zaposlenja; ono znai pravo i slobodu poduzimanja privrednih i drugih gospodarskih djelatnosti u punoj slobodi i pod jednakim uvjetima sa svim ostalim graanima; time se teite odgovornosti za gospodarski napredak drutva stavlja na graana pojedinca, dok drava osigurava potovanje pravila trine utakmice i ograniene intervencije mjerama ekonomske politike zabrana prisilnog i obvezatnog rada pravedna naknada za rad i uvjeti rada svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom moe osigurati sebi i obitelji dostojan ivot; to je pravo u suprotnosti s naelima trine privrede u kojoj visina zarade ovisi o uspjehu na tritu i poloaju pojedinca na tritu rada zbog toga se tumai kao jamstvo prava na zaradu pod jednakim uvjetima sa drugim radnicima, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi i kao obvezu poslodavaca da za obavljeni rad radnike pravedno nagruju, vodei rauna o uvjetima njihova ivota i ivota njihovih obitelji najdue radno vrijeme odreuje se zakonom; svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaeni godinji odmor i ovih se prava ne moe odrei Stranica | 52 zaposleni, u skladu sa zakonom, mogu imati udjela pri odluivanju u poduzeu; formulacija mogu imati znai da Ustav ne nalaze uvoenje opeg sustava jednakog za sve zaposlene, ve omoguuje razlikovanje razliitih kategorija poduzea socijalna sigurnost pravo zaposlenih i lanova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje ureuje se zakonom i kolektivnim ugovorom prava u svezi s poroajem, materinstvom i njegom djece ureuju se zakonom kolektivni ugovor je specifina ustanova radnog prava nastala i razvijena u trinim privredama, kojeg meusobno ga zakljuuju sindikalna organizacija kao zastupnik zaposlenih u odreenim privrednim granama te organizacija poslodavaca, a njima se ureuju konkretna prava i uvjeti rada u okvirima odreenim zakonom ustav odreuje da slabim, nemonima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim graanima drava osigurava pravo na pomo za podmirenje osnovnih ivotnih potreba posebnu skrb drava posveuje zatiti osoba s invaliditetom i njihovu ukljuivanju u drutveni ivot jamstvo prava na zdravstvenu zatitu sindikalno organiziranje i pravo na trajk radi zatite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni i poslodavci imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati; sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruivati se u meunarodne sindikalne organizacije u Ustavu je zajameno pravo na trajk, kao neogranieno pravo zaposlenih, osim u oruanim snagama, redarstvu, dravnoj upravi i odreenim javnim slubama gdje se moe zakonom ograniiti ustavnopravna zatita obitelji obitelj je pod osobitom zatitom Republike; brak i pravni odnosi u braku, izvanbranoj zajednici i obitelji ureuju se zakonom Republika titi materinstvo, djecu i mlade te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promie ostvarivanje prava na dostojan ivot roditelji su duni odgajati, uzdravati i kolovati djecu te imaju pravo i slobodu samostalno odluiti o odgoju djece; odgovorni su osigurati pravo djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti djeca su duna skrbiti za stare i nemone roditelje Republika osobitu skrb posveuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se roditelji ne brinu; tjelesno i duevno oteeno i socijalno zaputeno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb dunost je svih da tite djecu i nemone osobe mlade, majke i invalidne osobe imaju pravo na osobitu zatitu na radu; djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom odreene dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji tetno utjee na njihovo zdravlje ili moral, niti im se takav rad smije dopustiti
6. Kulturna prava pravo na kolovanje osnovno kolovanje je obvezno i besplatno Stranica | 53 SSS i VSS dostupno svakome pod jednakim uvjetima, a u skladu sa sposobnostima uz uvjete odreene zakonom graani mogu osnivati privatne kole i uilita autonomija sveuilita Ustav jami autonomiju sveuilita te odreuje da sveuilite samostalno odluuje o svom ustrojstvu i djelovanju u skladu sa zakonom jami se sloboda znanstvenog, kulturnog i umjestnikog stvaralatva te zatita moralnih i materijalnih prava koja proistjeu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetnikog, intelektualnog i drugog stvaralatva drava potie i pomae skrb o tjelesnoj kulturi i sportu
7. Ekoloka prava ekoloka prava ustav propisuje da svatko ima pravo na zdrav ivot; drava osigurava pravo graana na zdrav okoli graani, dravna, javna i gospodarska tijela i udruge duni su u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveivati zatiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okolia
MEUNARODNI INSTRUMENTI I DOMAE PRAVO Navedena ustavna jamstva dopunjuju i meunarodni ugovori koje je RH usvojila, neovisno o sadraju domoih zakonskih normi. Prema Ustavu meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona (l. 141.). Pristupanjem pojedinom meunarodnom paktu kojim se ureuju slobode i prava ovjeka u RH e stupiti na snagu odredbe toga pakta, pa i u sluaju kad bi zakonska regulacija na odreenom podruju bila razliita od tih odredbi. Primjerice, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina se, pored Ustava RH poziva i na; Povelju Ujedinjenih naroda, Konvenciju Vijea Europe za zatitu prava ovjeka i temeljnih sloboda i jo desetak drugih