You are on page 1of 55

1.

O PREDMETU, METODAMA I ODNOSU USTAVNOG PRAVA I POLITIKIH ZNANOSTI



USTAVNO PRAVO je pravna ali i politoloka disciplina zanimaju ga politike institucije i
politiki sustav (samo ukoliko su ureeni pravom)

POLITIKA = svjesna djelatnost kojom se neka drutv. skupina nastoji usmjeriti da bi se
ostvarili njeni odreeni ciljevi; ona podrazumijeva definiranje interesa, definiranje metoda
ostvarivanja prihvaenih ciljeva te usklaivanje pojedinanih i posebnih interesa te
oblikovanje zajednikih interesa
- tako moemo govoriti o obiteljskoj politici, crkvenoj politici itd.

VLAST = mogunost provedbe volje unato otporu onoga ili onih kojima je volja upuena
- 2 razloga zato odnosi vlasti nastaju i odravaju se:
1) odreena ovisnost pripadnika skupine kojima se namee volja (bilo psihika bilo fizika)
2) zbog same prirode politike jer izbor cilja i usmjeravanje drutvene skupine prijeko
potrebno trai usklaivanje svih pojedinanih i posebnih interesa, a to je mogue samo kroz
podjelu rada na one koji odluuju i one koji izvravaju odluke
- nijedna od posebnih vlasti ne raspolae apsolutnom mogunou nametanja volje (ak ni
dravna vlast koja jedina ima monopol legitimnog fizikog nasilja) kod svake vlasti postoji u
barem malom stupnju odnos uzajamnosti

tamo gdje nema veih elemenata ovisnosti jednih lanova skupine o drugima, vlast je mnogo
demokratskija oznaavamo ju pojmom AUTORITETA (= vlast gdje se odreena posebna
politika ostvaruje odnosima meu ljudima unutar kojih pojedinci prihvaaju odluke pojedinaca
dobrovoljno, a ne zbog moguih sankcija jer su uvjereni da su one u njihovom interesu)

svi vlastodrci nastoje prikazati svoju vlast kao legitimnu to ponajprije vrijedi za dravnu vlast
i politiku ija se mo u suvremenim demokratskim drutvima izvodi iz legitimiteta i legaliteta
- legitimitet se stjee izborima
- legalitet = sustav pravnih institucija i mehanizama kojim se drava samoograniava
pravom odreujui unaprijed pravila igre za sve formalne (dravna tijela) i zbiljske (politike
stranke i osobe) vlastodrce

2 temeljna svojstva svake posebne politike:
1. borba za vlast i oko vlasti
2. oblikovanje zajednikog interesa

PREDMET USTAVNOG PRAVA
- relevantan je samo pojam dravne politike = sustav institucija kroz koje se oblikuje i
ostvaruje u cjelini i u svim njezinim dijelovima politika vlast u odreenoj dravi

pojam politike obuhvaa:
institucije dr. ustrojstva (izbora/ imenovanje nositelja i obnaatelja dravnih vlasti)
institucije djelovanja graana u odnosu na dravnu vlast
cjelovit sustav institucija te institucije su: nacija i druge etnike skupine, pol. stranke,
razl. drutv. skupine koje se okupljaju na temelju gosp. interesa te interesne skupine i
vodee pol. osobe
pol. institucije koje ine predmet ustavnog prava su svi oni dravni i nedravni pol. subjekti i
sloen sustav njihovih povratnih meusobnih veza kroz koje se kontinuirano oblikuje i stvara
dravna politika kao jedina relevantna politika za ustavno pravo jer se njome ostvaruje pol.
vlast u odreenoj dravi
- dravna politika od ostalih se razlikuje po tome to raspolae monopolom legitimne fizike
prisile te po tome to je politika globalnog drutva, a ne jedne vie ili manje sloene skupine.

TEMELJNA OBILJEJA ODNOSA PRAVA I POLITIKE
- svako je pravo izraz odreene politike - u tom smislu gotovo svaki pravni propis moemo
promatrati kao pravnu transpoziciju odreenog drutv. interesa, on je dakle istodobno vie ili
manje politika odluka

svaka pol. vlast nastoji ostvariti to iri konsenzus svih pripadnika drutva - da bi to postigla,
mora ostvariti to potpuniji stupanj legitimiteta, a pravni sustav jedan je od osnovnih
sredstava za tu svrhu

ODNOS USTAVNOG PRAVA I POLITIKIH ZNANOSTI
- u ustavnom pravu, pravni propisi redovito sadre pol. rjeenja - ipak, pol. rjeenja ne sadre
samo ustavi, ve i svi ostali zakoni i drugi propisi koji ine izvore ustavnog prava
ustavno pravo je dakle politiko pravo, no, ono ne moe obuhvatiti svu pol. dinamiku, jer
izvan ustavnih struktura djeluju brojni pol. odnosi i institucije, stranke, interesne skupine, javno
mnijenje, ideoloki sustavi vrijednosti - a upravo te izvanustavne strukture prouavaju pol.
znanosti.
- nadalje, jedno su formalni ustavni propisi, a drugo je stvarnost

METODE USTAVNOG PRAVA

a) normativistika metoda
- prouavale su se i analizirale ustavne norme, namjere ustavotvorca, jesu li se mogla nai
bolja pravniko-tehnika rjeenja, pravne praznine i neloginosti na osnovi toga donosili
su se zakljuci i razvijale pravne teorije o svrhovitosti ili o potrebi njihove izmjene ili
donoenju novih propisa
negativnost metode: nije vodila dovoljno rauna o stvarnosti, stoga se njezina
primjena svodi samo na prvi korak u istraivanju pol. institucije

b) usporedna (komparativna) metoda
- prouavanje propisa ustavnog prava koji ureuju iste/sl. drutv. odnose u razl. dravama
- danas vie prouavanje pol. institucija od njihovog zaetka od ideja do ostvarivanja u pol.
zbilji i to ne odvojeno ve uvijek povezano u njihovoj ukupnosti politikih sustava

c) povijesna metoda - danas isto kao i usporedna

d) teleooloka metoda - ispituje ulogu pravne norme u drutvu (subjektivnom varijantom
se naglaava ono to je zakonodavac stvarno htio, dok objektivna naglaava ono to najbolje
odgovara aktualnim potrebama i ciljevima drutva)


budui da te klasine metode vie nisu dostatne, razvile su se:
d) specifine politoloke metode mahom iz sociologije i socijalne psihologije, a prouavaju
odnose izvan pravno ureenih politikih institucija
e) pomone metode matematike i grafike metode


2. USTAVNO PRAVO KAO GRANA I NJEGOVI IZVORI

SADRAJ USTAVNOG PRAVA
ustavno pravo obuhvaa sve pravne norme, bez obzira u kojim se opim aktima nalaze, a
kojima se ureuju pol. institucije

1. norme kojima se ureuju slobode, prava i dunosti ovjeka i graanina
2. norme kojima se ureuje ustrojstvo dravne vlasti
3. norme kojima se ureuju odnosi izmeu nedravnih politikih subjekata i drave

ODNOS USTAVNOG PRAVA I DRUGIH GRANA PRAVNOG SUSTAVA
- elika veina normi ustavnog prava norme su i drugih grana prava - razlika je u tome to je u
ustavnom pravu takva norma i poetna i zavrna jer se u pravilu poblie ne razrauje, dok je ona
u nekoj drugoj grani prava osnova i poetna norma iz koje se razradom izvodi i oblikuje niz
posebnih normi to je uvjet njezine primjene

IZVORI USTAVNOG PRAVA

a) pisani ustav
u veini (demokratskih) drava temeljni izvor ustavnog prava je pisani ustav, kao najvii
pravni akt (kruti ustav)
no, norme ustavnog prava se ne mogu propisivati iskljuivo u ustavu, ve uvijek i u
odreenoj mjeri i zakonima
hrv. Ustav po broju lanaka (152) i prema ukupnoj koliini teksta spada meu krae
suvremene demokratske ustave

b) organski zakoni
u nekim se dravama (Franc, panj) temeljne ustavne norme o pravima i slobodama ovjeka
i graanina te o ustrojstvu dravne vlasti tradicionalno razrauju u zasebnoj vrsti zakona =
organski zakoni a koji se prema pravnoj snazi nalaze ispod ustava, a iznad zakona
prema Ustavu RH organski zakoni su: zakoni kojima se ureuju nacionalna prava, zakoni
kojima se razrauju Ustavom utvrena ljudska prava i slobode, izborni sustav,
ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela, te ustrojstvo lokalne i podrune
(regionalne) samouprave

c) ustavni zakoni
samo onaj koji je kao takav definiran samim Ustavom
* Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH, Ustavni zakon za provedbu Ustava RH + izmjene i
dopune navedenih zakona

d) zakoni

e) podzakonski propisi i to poslovnici temeljnih dravnih tijela

f) ustavni obiaj
u RH se ustavni obiaj moe se razviti u dva sluaja:
1) kad pisani izvori ustavnog prava ne ureuju odreeni politiki odnos ili instituciju
2) kad pisani izvor pol.odnos ili instituciju ne ureuje u dovoljnoj mjeri
njime se ne mogu mijenjati norme ureene pisanim izvorom ustavnog prava, ve samo
nadopunjavati pravne praznine


3. USTAV KAO TEMELJNI IZVOR USTAVNOG PRAVA

POJAM USTAVA; MATERIJALNI I FORMALNI USTAV

2 temeljna pristupa pojmu ustava:

1) ustav u materijalnom smislu
- svaka drava ima ustav u materijalnom smislu jer su uvijek postojala pravila kojima se
ureivalo ustrojstvo dravne vlasti
- kroz povijest se uvelike mijenja i sadraj ustava u materijalnom smislu (prije: nasljedna
vlast u rukama monarha, od 15. st. nastojanje da se ogranii dravna vlast)

2) ustav u formalnom smislu
- u njemu su skupljene sve temeljne pravne norme koje ureuju ustavnu materiju - stoga se
esto naziva i kodificiranim ustavom
- neki ga izjednaavaju s krutim ustavom u smislu pisanog opeg pravnog akta koji ima veu
pravnu snagu od zakona i ostalih opih pravnih akata u nekoj dravi ipak, u povijesti su
donoeni i meki ustavi (francuski iz 1830.) - dakle, i meki ustav je ustav u formalnom smislu

PISANI I NEPISANI USTAV
npr. u VB ne postoji formalni ustav, ali to ne znai da ne postoji pisani ustav (ustav u
materijalnom smislu) npr. brojne povelje, pakti, zakoni...


DIOBA USTAVA U FORMALNOM SMISLU PREMA NAINU DONOENJA

a) ustavna povelja ili oktroirani ustav formalno ustavnopravno jednostrani akt vladara
kojim on dijeli vlast izmeu sebe i predstavnikog tijela odnosno naroda (npr. 1931.)
b) ustavni pakt formalno ustavnopravno dvostrani akt monarha i naroda koji u njegovu
donoenju sudjeluje preko predstavnikog tijela (no, od po. 20. st. u eu. parlam. demokracijama
monarh je zbiljski samo simbolian)
c) narodni ustav formalno ustavnopravno jednostrani akt naroda, u svim dravama
s republikanskim oblikom vladavine, a koji se donosi vie ili manje na demokratski nain -
donosi ga i mijenja ili narod na ustavotvornom referendumu ili predstavniko tijelo naroda

KRUTI I MEKI USTAV

kruti ustavi ustavi koji se mogu revidirati samo na nain koji se razlikuje od naina donoenja
ili mijenjanja zakona
- dakle svi pravni propisi u dravi moraju biti u skladu s normama krutog ustava
- danas je gotovo svaki formalni ustav ujedno i kruti ustav

meki ustavi ustavi koji se mogu mijenjati na isti nain kao i zakoni (npr. VB)
- uglavnom su iznimka i mogu se nabrojati na prste

RAZLOZI KRUTOSTI USTAVA
1) zahtijev za stvaranjem akta koji bi na jednom mjestu naveo sva temeljna prava, a koji s
obzirom na svoju vanost mora biti iznad zakona i svih drugih propisa u dravi
2) drugi razlog proizlazi iz ideje ograniavanja najviih dravnih tijela, a preko njih sustav
dravne vlasti u cijelosti te iz ideje usmjeravanja zakonodavca putem (krutog) Ustava

- ipak, valja biti realan pa biti svjestan da je krutost ustava samo formalnost, moe se mijenjati
previenim postupkom kad god i koliko god puta se poeli
- no, krutost ustava ima vanu pravnu posljedicu: njegovu viu pravnu snagu od zakona, iz ega
slijedi zahtjev ustavnosti zakona, ime se iri i jaa vladavina prava i pravno ograniava dr. vlast

STUPNJEVANJE KRUTOSTI USTAVA
zabrana svake promjene - kad bi ustav sadravao opu zabranu da ga se mijenja, bio bi
vjean (no ova je opcija ostala samo u sferi teorije)
privremena zabrana promjene
trajna zabrana promjene pojedinih odredbi - to se tie pitanja pravne snage tih
zabrana ako se steknu politiki uvjeti, ta zabrana e (bez problema) biti prekrena
ustavna revizija u posebnom postupku - doputa svoje mijenjanje u cijelosti

NAIN MIJENJANJA (REVIZIJSKI SUSTAVI) KRUTOG USTAVA
1. ustavotvorni referendum - neposrednim sudjelovanjem birakog tijela naroda
- apsolutno obvezatan, relativno obvezatan ili fakultativni referendum
- o raspisivanju u pravilu, odluuje predstavniko tijelo
2. promjena odlukom predstavnikog tijela (ustavotvorne skuptine ili redovitog
zakonodavnog tijela)


PROMJENA (REVIZIJA) USTAVA RH
Ustav RH za reviziju koristi sustav redovitog predstavnikog tijela uz fakultativni
ustavotvorni
referendum.

Promjena Ustava odlukom Hrvatskog sabora
ustavotvornu inicijativu ima 1/5 zastupnika, predsjednik Republike i Vlada RH (l. 147.)
nakon to je promjena ustava predloena, slijedi naelno odluivanje Sabora hoe li se pristupiti
promjeni ustava ili ne, veinom glasova svih zastupnika
u sluaju izglasavanja, oblikovat e se nacrt promjene ustava koji Sabor utvruje veinom
glasova svih zastupnika (l. 148.)
konanu odluku o promjeni Ustava RH, Sabor e donijeti 2/3 veinom svih zastupnika (l. 149.)
promjenu e proglasiti Sabor (l. 150.)

Promjena ustava ustavotvornim referendumom
o raspisivanju odluuje Sabor (veina glasova, natpolovini kvorum), ali i predsjednik
Republike
(na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade).
o reviziji se odluuje voljom veine biraa koji su pristupili referendumu
ovako donesena odluka je obvezatna
Stranica | 14

STRUKTURA I TEMELJNA OBILJEJA SADRAJA USTAVA
Struktura ustava:
proslov ili preambula na poetku ustava, u tom se dijelu naznauje tko donosi ustav i u
ije
se ime ustav prihvaa, izlau se povijesni temelji ustava i drave za koju se donosi,
navode
se temeljna naela koja se u ustavu razrauju, naelno ne sadri nikakve norme, pisan je
sveanim stilom, a sadraj je opisan, odnosno deklarativan
aneksi posebni dodaci na koje se upuuje u normativnom dijelu, ima ih manji broj ustava
amandmani dodaci uz osnovni prvobitni tekst, samo u dravama u kojima se ustav
mijenja
tehnikom ustavnog amandmana
normativni dio sadrajno obuhvaa sve temeljne norme ustavnog prava; ponajprije obuhvaa
odredbe o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, a zatim odredbe o dravnom ustrojstvu;
esto se na poetku nalaze temeljne odredbe koje se odnose jednako i na slobode i prava
ovjeka i graanina i na ustrojstvo vlasti, a njihovim posebnim izdvajanjem istie se njihova
vanost za odreeni ustavni poredak; na kraju ustava najee se nalaza prijelazne i zavrne
odrebe kojima se ponajprije rjeava sloeno pravno i faktiko pitanje usklaivanja prije
donoenja ustava vaeih pravnih normi s njime.

STRUKURA I TEMELJNA OBILJEJA SADRAJA HRVATSKOG
USTAVA
Prvi Ustav Republike Hrvatske, tzv. Boini Ustav, donesen 22. prosinca 1990. Vane izmjene
Ustava
obavljene su 1997., 2000., 2001. i 2010. godine.
U izvornom obliku obuhvaao je 9 dijelova (odjeljaka) sa 142 lanka, a danas obuhvaa 10
odjeljaka
sa 152 lanka.
Dijelovi ustava nose naslove:
Izvorine osnove
Temeljne odredbe
Zatita ljudskih prava i temeljnih sloboda
Ustrojstvo dravne vlasti
Ustavni sud Republike Hrvatske
Mjesna, lokalna i podruna (regionalna) samouprava
Meunarodni odnosi
Europska unija
Promjena Ustava
Zavrne odredbe


Izvorine osnove (proslov ili preambula) u Ustavu RH:
vie od uobiajenog ustavnog proslova, iako imaju deklaratorni izriaj, one imaju ustavnopravnu
vanost kao i svi drugi dijelovi
uspostava Republike Hrvatske kao nacionalne drave hrvatskog naroda i drave pripadnika
autohtonih nacionalnih manjina izvodi se iz tisuljetne nacionalne samobitnosti, te
dravnopravne misli i zbilje drave hrvatskog naroda od 7.st. do danas, u slijedu temeljnih
povijesnih injenica koje o tome svjedoe
RH je nacionalna drava hrvatskog naroda i autohtonih nacionalnih manjina (Srbi, esi, Slovaci,
Talijani, Madari, idovi, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bonjaci, Slovenci, Crnogorci,
Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji, Turci, Vlasi i Albanci) kojima se jami
Stranica | 15
ravnopravnost i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i
zemalja slobodnog svijeta
na kraju se navodi cilj donoenja i temeljna obiljeja Ustava kojim se RH oblikuje kako bi
se
razvijala kao suverena i demokratska drava u kojoj se jame i osiguravaju ravnopravnost,
slobode i prava ovjeka i graanina te promie njihov gospodarski i kulturni napredak i
socijalno blagostanje

Temeljne odredbe:
RH kao jedinstvena, demokratska, socijalna drava, dakle, unitarna, a ne federativna (preventiva
za federalizaciju, ali to nije prepreka za oblikovanje sustava iroke i djelotvorne lokalne
samouprave) te socijalna drava u smislu da se cjelovit gospodarski sustav slobodnog trinog
poduzetnitva treba ostvarivati u ravnotei s naelom socijalne pravde (jedna od najviih
vrednota hrvatskog ustavnog poretka)
utvruje se naelo narodnog suvereniteta i podrobno odreuje sadraj dravnog suvereniteta
RH
(l. 1. st. 1. i 2. te l. 2)
navoenje najviih vrednota ustavnog poretka (suvremen nain takoer ih navode drugi
suvremeni ustavi poput panjolskog ili njemakog) u l. 3.:
sloboda
jednakost
nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova
mirotvorstvo
socijalna pravda
potivanje prava ovjeka
nepovredivost vlasnitva
ouvanje prirode i ovjekova okolia
vladavina prava i demokratski viestranaki sustav
naelo diobe vlasti uz ogranienje Ustavom zajamenim pravom na lokalnu i
podrunu
samoupravu; po ustavnim izmjenama iz 2000. naelo diobe vlasti ukljuuje i oblike
meusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti, propisane ustavom i zakonom (l.
4.)
to vrijedi i za utvrivanje naela ustavnosti i zakonitosti (l. 5.) te za propisivanje
potovanja
slobodnog osnivanja i djelovanja politikih stranaka, odreivanjem temeljnog naela po
kojem stranke moraju biti ustrojene sukladno temeljnim ustavnim demokratskim naelima,
kao i propisivanje razloga za njihovo zabranjivanje od Ustavnog suda RH (l. 6.)
oruane snage RH tite njezin suverenitet i brane njezinu teritorijalnu cjelovitost, a obrambeno
ustrojstvo drave ureuje se zakonom; oruane snage RH mogu prijei njene granice ili
djelovati preko njenih granica samo na temelju prethodne odluke Hrvatskog sabora, uz
iznimkju vjebi u okviru meunarodnih obrambenih organizacija (l. 7.)
granice RH mogu se mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora (l. 8.)
ureenje hrvatskog dravljanstva: hrvatski dravljanin ne moe biti prognan niti mu se
moe
oduzeti dravljanstvo, a ne moe biti ni izruen drugoj dravi (l. 9.)
zatita prava i interesa svojih dravljana koji ive ili borave u inozemstvu, a dijelovima
hrvatskog
naroda u drugim dravama jami osobitu skrb i zatitu (l. 10.)
nain i zatita grba, zastave i himne RH, uz naznaku da se poblie ureuju zakonom (l. 11.)
u uporabi je hrvatski jezik i latinino pismo, a u pojedinim lokalnim jedinicama, pod
uvjetima
propisanim zakonom, mogue je uvesti u uporabu i drugi je zik te irilino ili koje drugo
pismo (l. 12.)
glavni grad RH je Zagreb, a njegovo se ustrojstvo ureuje zakonom (l. 13.)


Stranica | 16
TEMELJNA OBILJEJA USTAVNOG ZAKONA O IZMJENAMA I
DOPUNAMA USTAVA RH OD 18.12.1997.
Hrvatski dravni sabor je donio Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustava RH
18.12.1997.
godine kojim je ukinuo ili promijenio samo one ustavne odredbe (lanak 140., 141. i 142.)
koje
su bile uvjetovane time to je u trenutku proglaenja Ustava 22.12.1990. godine Hrvatska
jo
formalno pravno bila u sastavu bive SFRJ.
U lanku 140. je bilo propisano da RH ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih
republika ili dok Sabor ne odlui drukije. Te su odredbe nakon izlaska RH iz SFRJ izgubile
smisao i
prestale vaiti. Temeljem tog lanka i sukladno referendumu o samooredenju hrvatskog
naroda,
Hrvatski dravni sabor je 25.06.1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti,
a
08.10.1991. Ustavnu odluku o raskidu svih dravnopravnih sveza RH sa SFRJ.
lanci 141. i 142. su takoer ukinuti jer su ispunili svoju zadau.
Iz Ustava su promijenjene ili brisane sve odredbe koje su u pravno formalnom,
vrijednosnom ili
jezinom smislu bile ostaci biveg sustava. Ustav je struno pravno poboljan tako to su
pomnije
odreeni svi pojmovi za koje se u ustavnoj primjeni pokazalo da pruaju mogunost
razliitog
tumaenja.
Ustavnopravno i ustavno politiki najvanije je dopuna l. 135. Ustava novim stavkom 2.
kojim
se zabranjuje pokretanje postupka udruivanja RH u saveze s drugim dravama u kojem
bi
udruivanje dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog zajednitva, odnosno
neke
balkanske dravne sveze u bilo kojem obliku.
Izvorine osnove su dopunjene povijesnim, politikih i pravnim injenicama koje su dovele
do
uspostave i obrane nezavisne demokratske hrvatske drave, unesen je i Ustav iz 1990. i
pobjeda u
Domovinskom ratu od 1991-1995.
Promijenjen je naziv Sabora RH u Hrvatski dravni sabor (a 2000. godine ponovno u Hrvatski
sabor).
Tough times don't last.
Tough people do.


USTAVNE PROMJENE OD 9. STUDENOG 2000. GODINE
Nakon izbora iz 1999. godine odlueno je da se slabosti u funkcioniranju politikog sustava
otklone
ustavnom revizijom (koalicija est stranaka koja je uspostavila prvu koalicijsku Vladu
predsjednika
Ivice Raana).
Nakon predsjednikih izbora, predsjednik Republike Stjepan Mesi je imenovao strunu
radnu
skupinu koju su inili istaknuti ustavni strunjaci (Veljko Mratovi, Branko Smerdel, Arsen
Bai,
Jadranko Crni, Nikola Filipovi i Zvonimir Lauc), iji je prijedlog prihvatila saborska komisija.
Prijedlog
je znaajno izmijenjen, ali je ipak posluio kao temeljni struni okvir ustavnih promjena.
Postojale su (i postoje) odreene slabosti i u Ustavu. To je bila pretjerana koncentracija
ovlasti
predsjednika RH u odnosu na Vladu, to je osiguravao tzv. polupredsjedniki sustav, te
doputanje
predsjedniku da zadri stranaku funkciju.
Stranica | 17
Ustavnim promjenama u studenom 2000. godine reformiran je sustav ustrojstva vlasti RH.
Rezultat
je inaica parlamentarnog sustava s neposredno izabranim predsjednikom i detaljnom
regulacijom
institucija kojima se ustavno razrauje naelo diobe vlasti te nekim elementima
skuptinske vlade
(racionaliziranog parlamentarizma).
Cilj ustavnih promjena bio je uspostaviti sustav odgovorne i djelotvorne izvrne vlasti.
Relativno djelotvorno sredstvo za postizanje tog cilja bila je ustavna razrada naela diobe vlasti,
koja
postavlja prepreke (provjere i ravnotee, checks and balances) svakom nositelju dravnih
funkcija koji
tezi proirenju svoje vlasti preko dodijeljenih ovlasti.
Ponovno je promijenjen naziv Sabora u Hrvatski Sabor.
Uvedena je jedinstvena prohibitivna klauzula od 5%, a uvedena je i mogunost narodne
inicijative.

USTAVNE PROMJENE OD 28. OUJKA 2001. GODINE
Ustavnim promjenama iz oujka 2001. godine dovren je proces velike ustavne reforme
zapoet
na proljee 2000. godine. Dvije velike ustavne reforme, ustrojstva vlasti i naputanje
dvodomnog
sustava, obavljene su naknadnim promjenama u kratkom roku.
Promjenama je naputen dvodomni sustav Hrvatskog sabora koji je prestao s
djelovanjem
stupanjem na snagu ustavnih promjena. Radna skupina predsjednika Republike je predloila
ukidanje
upanijskog doma, ali da promjene stupe na snagu istekom mandata zastupnika.
Obrazloenje Radne skupine za naputanje dvodomnog sustava:
1. glavni razlog za ukidanje upanijskog doma je jaanje poloaja Hrvatskog Dravnog
Sabora.
Slabljenje uloge predsjednika Republike u donoenju politikih odluka zahtijeva jaanje
Vlade i
Hrvatskog Dravnog Sabora
2. nije opravdan niti jedan od tradicionalnih teorijskih argumenata u prilog drugog doma u
Hrvatskom
Dravnom saboru
Kao ostali razlozi primjene dvodomnog sustava navode se u teoriji: federalizam kao oblik
dravnog
ureenja, veliina i broj stanovnika, izraavanje regionalnih posebnosti, te povijesni i
tradicionalni
razlozi. Hrvatska je mala zemlja s relativno malim brojem stanovnika, tako da otpada razlog
veliine,
kao temelj dvodomnog sustava. Hrvatska parlamentarna tradicija suprotna je postojanju
drugog
doma. Nikada u povijesti Hrvatski Sabor nije bio dvodoman.
3. uvoenje upanijskog doma je bilo u suprotnosti sa koncepcijom Ustava i stajalitima
rasprave o
Nacrtu ustava 1990. godine.
Ideja o uvoenju dvodomnog sustava prvi put je uvedena od strane Potkomisije za strunu
pripremu
prijedloga Komisije za ustavna pitanja Sabora 09.12.1990. godine, po zavretku javne
rasprave o
Nacrtu ustava. To je uinjeno na inzistiranje predsjednika Republike, a nasuprot miljenju
veine
lanova. Predsjednik Tuman je na ideju doao prilikom neformalnog razgovora s
amerikim
politiarom Rudijem Perpichem. Prijedlog je na brzinu razraen, unesen u tekst Prijedloga
ustava
i usvojen. Rezultat je bio slabi drugi dom, nejasnih kompetencija, koji nije potvrdio
oekivanja
predlagaa.
Stranica | 18
4. Djelovanje upanijskog doma ne opravdava njegovo ouvanje u sustavu ustrojstva vlasti da
nadzire
i poboljava kvalitetu zakonodavne djelatnosti Zastupnikog doma.
Nakon izbora od 2000. godine zakljueno je da upanijski dom, niti u uvjetima kada oporba u
njemu
ima veinu, ne moe znaajnije pridonijeti kvaliteti odluivanja Zastupnikog doma, ali ga moe
bitno
oslabiti u odnosu prema tijelima izvrne vlasti.
5. upanijski dom prestao je postojati istekom mandata u veljai 2001. godine.
Ustavnim promjenama obavljeno je i daljnje jezino ienje ustavnog teksta, u cilju
preciziranja
znaenja brojnih ustavnih odredbi i jasnog razgranienja pojmova kao to su graanin i
dravljanin, te
preciznog odreivanja smisla niza odredbi o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

USTAVNE PROMJENE OD 16. LIPNJA 2010. GODINE
Ustavnim promjenama iz lipnja 2010. godine izmijenjene su odredbe vezane uz donoenje
odluke na
referendumu, to je bilo vano za predstojei referendum o ulasku Republike Hrvatske u
Europsku
uniju, unesen je poseban odjeljak pod naslovom Europska unija, a donesene su i mnoge
druge
izmjene.
Za donoenje odluke na referendumu potrebna je veina biraa koji su pristupili
referendumu,
ime je kod referendum a za udruivanje u dravne saveze izmjenjena dotadanja odredba
kojom
je bila potrebna veina od ukupnog broja biraa. Takoer je ukinut i 50%-tni cenzus za
sve oblike
referenduma.
U odjeljku Europska unija navode se:
pravna osnova lanstva RH u EU koja se temelji na l. 142. te odreuje da RH kao drava lanica
Europske unije sudjeluje u stvaranju europskog zajednitva, kako bi zajedno s drugim
europskim dravama osigurala trajni mir, slobodu, sigurnost i blagostanje te ostvarila druge
zajednike ciljeve u skladu s temeljnim naelima i vrijednostima na kojima se Europska unija
zasniva
pravna osnova prijenosa ustavnih ovlasti na institucije Europske unije koje su potrebne za
ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza preuzetih na temelju lanstva, a temelji se na l.
140. i 141. Ustava
sudjelovanje u institucijama EU (neposredna zastupljenost hrvatskih graana u
Europskom
parlamentu putem svojih predstavnika; sudjelovanje Hrvatskog sabora u europskom
zakonodavnom postupku; izvjetavanje Sabora od strane Vlade o prijedlozima pravnih
propisa i odluka u ijem donoenju sudjeluje u okviru EU; Nadzor Sabora nad radom
Vlade
u institucijama EU ureuje se zakonom; RH u Vijeu i Europskom vijeu, sukladno ustavnim
ovlastima, zastupaju Vlada i Predsjednik RH)
prava i pravna steevina EU (ostvarivanje prava koja proizlaze iz aquis communitaire
izjednaeno
je s ostvarivanjem prava zajamenih hrvatskim pravnim poretkom; akti i odluke koje RH
prihvaa u institucijama EU primjenjuju se u RH u skladu s pravnom steevinom EU; hrvatski
sudovi tite prava utemeljena na pravnoj steevini EU; dravna tijela, tijela jedinica lokalne i
podrune (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primijenjuju
pravo EU)
prava koja graani stjeu lanstvom RH u EU (sloboda kretanja i nastanjivanja u
dravama
lanicama; aktivno i pasivno birako pravo na izborima za Europski parlament i na lokalnim
izborima u dravama lanicama; pravo na diplomatsku i konzularnu zatitu bilo koje
drave lanice; pravo podnoenja peticija Europskom parlamentu, predstavki Europskom
Stranica | 19
ombudsmanu te pravo obraanja institucijama i savjetodavnim tijelima EU na hrvatskom
jeziku i dobivanje odgovora na istome)

Takoer, izmjenama je uvedeno glasako pravo dravljana lanica EU na lokalnim
izborima, puna
neovisnost Hrvatske narodne banke i Dravnog ureda za reviziju, u izvorine osnove
uvrtena je
formulacija o pobjedi hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom i oslobodilakom
Domovinskom
ratu, uvrtene su sve sve 22 nacionalne manjine, a takoer je onemoguena zastara kaznenih
djela
ratnog profiterstva te pretvorbenog i privatizacijskog kriminala.

******
1.USTAV I USTAVNA VLADAVINA
Ustav i ustavna vladavina uzajamno su povezani, a ipak razliiti pojmovi. Podrijetlo pojma
je u
latinskoj rijei constitutio, koja je u rimskom pravu oznaavala znaajnije propise to su ih
donosili
vladari glede dravnog ustrojstva i ovlasti pojedinih dravnih dunosnika.



DEMOKRATSKI USTAV
Ustav je najvii i temeljni zakon u dravi. To je akt kojim se uspostavlja politiki i pravni
poredak,
pa s njime moraju biti usuglaeni svi akti i postupanja javne vlasti i graana. Njegova
nadzakonska
pravna snaga zasniva se na posebnom postupku donoenja i mijenjanja, te se razlikuje od
postupka
donoenja zakona i onda kad isto tijelo donosi oba akta. On je zbog toga politiki, programski, a
tek
potom i pravni dokument. Bit ozbiljenja ustavne vladavine je da ustav postane pravni dokument,
ije
krenje je sankcionirano pravom.
Ustav i zakoni moraju omoguiti uspostavljanje djelotvorne javne vlasti, ali je istodobno
moraju
ograniiti kako bi se sprijeile zlouporabe.
Bit ustava je u ograniavanju vlasti. Rije ustav u hrvatskom jeziku znai branu ili
prepreku.
Ograniavanje mora biti takve prirode da omogui nuno potreban stupanj djelotvornosti
vlasti, ali
istodobno sprijei njezina presizanja u zatieno podruje graanskih sloboda i prava.
Naziv ustava zasluuje samo demokratski ustav jer je cilj i svrha donoenja ustava
uspostavljanje
demokratskog ustavnog poretka.
USTAVNA VLADAVINA
Ustavna vladavina (constitutional governance) oznaava oblik ureenja politike zajednice
u kojoj
je vlast ograniena ustavom i pravom. Ideja ustavne vladavine odraava stari demokratski
ideal
po kojem se graani ne pokoravaju drugim ljudima, ve zakonima: non sub homine sed
sub lege.
Ona je obuhvaena i u modernoj teoriji vladavine koja nastoji utvrditi zbiljske putove
donoenja
politikih odluka i koritenja politikog utjecaja u politikoj zajednici koji prelaze, a esto su
skriveni u
Stranica | 20
odredbama i institucijama formalnog ustavnog poretka.
Koncept ustavne vladavine utemeljen je na idejama vladavine prava i konstitucionalizma.
VLADAVINA PRAVA (RULE OF LAW)
Pojam oznaava sustav politike vlasti utemeljen na potivanju ustava, zakona i drugih propisa,
kako
od graanstva (adresata), tako i od nositelja vlasti (adresanata).
Svi zakoni, drugi propisi kao i postupci nositelja vlasti moraju biti utemeljeni na zakonu,
odnosno na
zakonu utemeljenom propisu. To izraava ustavno naelo ustavnosti i zakonitosti.
Vladavina prava zahtijeva i da ustav i zakoni imaju odreen sadraj, tako da slue zatiti
ljudskih
prava i sloboda u odnosima graana i tijela javne vlasti, u okviru demokratskog politikog
sustava.
Jedino demokratski ustav moe osigurati ozbiljenje naela vladavine prava. Potivanje i
provedba
nedemokratskog ustava i zakona kojima se povreuju ljudska prava, suprotno je konceptu
vladavine
prava.
Naelo vladavine prava izraeno je u l. 5. Ustava RH, kao jedno od temeljnih vrednota, te
je prije
svega usmjereno na:
naelo ustavnosti i zakonitosti
tenju da pravo bude u slubi zatite ljudskih prava i sloboda

Vladavini prava srodan koncept pravne drave, razvijen u njemakoj doktrini 19. stoljea,
stavljao je
vei naglasak na hijerarhiju i potivanje pravnih propisa, nego na njihov sadraj.

KONSTITUCIONALIZAM
Pojam konstitucionalizma obuhvaa:
skup politikih teorija kojima je zajedniko to zahtijevaju da javna vlast u obnaanju
svojih
funkcija mora potivati ogranienja i pravne postupke to ih ureuje ustav i zakon te
djelovati u interesu pojedinaca lanova politike zajednice
sustav ustavnih institucija usmjerenih na ozbiljenje ustavne vladavine, putem ograniavanja
i
uzajamnog nadzora svih nositelja vlasti u dravi, te ustavnim jamstvima zatite ljudskih prava
i temeljnih sloboda
zbiljski demokratski politiki sustav koji djeluje u skladu s navedenim naelima i na njima
temeljenim institucionalnim rjeenjima; graani imaju ustavno pravo i mogunost na opim
izborima mirnim putem smijeniti nositelje vlasti, a to je minimalni uvjet da bi se neka drava
mogla odrediti kao demokratska

Zakoni su podvrgnuti nadzoru ustavnosti. Krenja ustava od strane najviih nositelja vlasti
spreavaju
se uzajamnim nadzorom i mogunou djelovanja jednih na druge. Jamstva ljudskih prava
poduprta
su djelotvornim sustavom pravne zatite i sankcija za njihovo krenje (ubi jus ibi remedium).

Dravna tijela izraavaju dravni suverenitet prema drugim dravama i
meunarodnim
organizacijama, obnaaju odreene funkcije u interesu politike zajednice, na nain
predvien
ustavom i zakonima, te na temelju mandata steenog od naroda putem izbora. Suverenitet
pripada
narodu kao ukupnosti svih dravljana (narodni ili puki suverenitet). Svako dravno tijelo
ogranieno
je u djelovanju pravom: zakonodavno tijelo mora se pridravati ustava, a izvrna i
sudbena vlast
Stranica | 21
ustava i zakona.

PROVEDBA USTAVNIH NORMI
Postojanje ustava nuno je za ozbiljenje ustavne vladavine. U veini drava to je pisani ustav,
donesen
u sveanom obliku, kao najvii akt drave. No, pisani ustav nuno ne dovodi do ustavne
vladavine,
dok suprotno, ona moe biti utemeljena i na nepisanim pravilima ustavne snage (tako Velika
Britanija
nema pisani ustav, dok je u mnogim zemljama s pisanim ustavom teko govoriti o ustavnoj
vladavini
jer je ustav neostvaren ili takav da svojim odredbama kri naela takve vladavine).

Donoenjem ustava zapoinje proces njegove provedbe, kojim se rijei zapisane u sveani
dokument
imaju realizirati u svakodnevnom ivotu. U provedbi ustava sudjeluju dravna tijela,
dunosnici i
graani svojim tumaenjem (interpretacijom) ustavnih normi u konkretnim ivotnim
situacijama.

Ustavne se norme tumae i prilagoavaju ivotnim potrebama na svakoj od razini
implementacije:
tijekom razrade u zakonodavstvu
kroz pravorijek i nadzor ustavnosudbene vlasti u cjelini
kroz postupanje najviih dravnih tijela te lanova i dunosnika zakonodavne i izvrne
vlasti te
kroz postupanje tijela lokalne samouprave i stabiliziranje njihovih meusobnih odnosa
u pravorijecima sudbene vlasti u sporovima medu graanima i pravnim osobama te u
primjeni
kaznenog zakonodavstva
kroz postupanje upravnih tijela koja donose propise i neposredno odluuju o pravima i
obvezama
graana
putem utjecaja meunarodne zajednice, meunarodnopravnih instrumenata zatite ljudskih
sloboda i prava
kroz postupke graana i njihovih udruga, koji dre ustav potenim okvirom zatite svojih
sloboda
i prava i promicanja svojih interesa u odnosima s drugim graanima i s dravnom vlasti

PRIRODNO PRAVO I USPOSTAVLJANJE USTAVNOG PORETKA
Ideja o prirodnom pravu prirodno pravo, kao skupina prava koja se stjee roenjem i
koje je
nadreno dravnom pravu, budui da proizlazi iz samog prirodnog poretka stvari;
temeljem ove
teorije graani imaju pravo sruiti vlast koja kri njihova prava; Hugo Grotius je utemeljitelj
Teorija drutvenog ugovora smatraju (Thomas Hobbes) kako su ljudi isprva ivjeli u ratu svih
protiv
svih, a da bi mogli ivjeti u miru uspostavili su dravu, te na nju prenijeli svoja suverena prava
Ideje o apsolutnoj vlasti najprisutnije u povijesti; smatraju da vlast mora biti iznad
zakona; to
predstavlja teorijsko opravdanje diktatura
Za razvitak ustavnosti posebno vane teorije koje su smatrale da vjera u moralnost
vladara nije
dovoljno, te da su nune papirnate prepreke. U tom smislu posebno istiemo: Locke,
Montesquieu
dioba vlasti izmeu vie njezinih grana.

KAKO JE MOGUE OGRANIITI VLAST
Kad je nekome povjerena vlast tada nadzor postaje problem: previe ogranienja moe
vlast
uiniti nedjelotvornom i onemoguiti joj obavljanje zadaa zbog kojih je uspostavljena, a
odsutnost ogranienja omoguuje nositeljima vlasti da je koriste u svom interesu nasuprot
interesa graana i politike zajednice u cijelosti.
Stranica | 22
Neki su pisci smatrali da nije mogue nadzirati vlast. Thomas Hobbes je tvrdio da je jedini nain
za uspostavljanje zajednike vlasti da narod svu svoju mo prenese na jednog ovjeka ili skupinu
ljudi, koji e djelovati u njegovo ime, a ta se osoba naziva suverenom i kae se da ima suverenu
vlast i svatko drugi je njegov podanik. Pridravanje zakona ovisi o volji suverena, a ustavno
pravo
je vie skup moralnih pravila. Hobbes je govorio o boanskim zakonima kojih bi se vladar
morao
drati, makar ga na to nitko ne moe prisiliti.
Za razvitak ustavnosti su vani oni mislioci koji su razmatrali institucionalne mehanizme kojima
bi
se prepreke to ih vladarima nameu ustavi mogle uiniti djelotvornim. Meu njima se istiu
John
Locke i Montesquie. Njihovim su se idejama inspirirali utemeljitelji amerikog Ustava. Sredstvo
ograniavanja onih koji imaju vlast je dioba vlasti izmeu zakonodavstva, izvrne vlasti i
sudstva.
Ako su sve tri objedinjene u jednoj osobi ili tijelu, rezultat je tiranija. Odvajanje vlasti rezultira
time
to e svaka od njih, u svome interesu, paziti i nastojati sprijeiti zadiranja druge vlasti u njezino
podruje. Jedino vlast moe nadzirati i zaustavljati drugu vlast.
Dioba vlasti je potrebna za uspostavu ustavne vladavine. Suprotna teorija, tzv.
demokratskog
jedinstva vlasti, pokazala se neuspjenom i neostvarivom, a najee je koritena da se
prikriju
odnosi dominacije u politikom sustavu. To su istaknuli francuski revolucionari krajem 18.
stoljea u francuskoj Deklaraciji prava iz 1789. godine koja u lanku 16. kae da drutvo gdje nije
provedena dioba vlasti i zajamena prava ovjeka nema ustava.
RAZLIKOVANJE USTAVA PREMA STUPNJU OZBILJENJA
Ameriki autor Carl Lowenstein uveo je podjelu ustava glede njihova odnosa prema
ustavnoj
vladavini. On razlikuje:
normativni ustav onaj koji zadovoljava zahtjeve ustavne vladavine i doista je ozbiljen u ivotu,
te usmjerava demokratski politiki proces u zemlji (ideal tip)
nominalni ustav zadovoljava normativne zahtjeve ustavne vladavine, eli ga se provesti, ali iz
odreenih razloga nije u cijelosti ozbiljen u ivotu
semantiki ustav ustav po znaenju rijei, bez obzira na svoje normativne znaajke nije uope
primijenjen u ivotu glede bitnih pitanja ustavne vladavine, te slui iskljuivo prikrivanju
zbiljskih odnosa i procesa u politikoj vlasti

USTAVNA VLADAVINA I "DOBRA VLADAVINA"
Antiki filozof Aristotel razmatrao je pitanje to je to dobra vladavina. Dananji politiki
teoretiari
skloniji su govoriti o pristojnoj vladavini (decent governance).
Pristojna vlada kontrolira, suzbija i prikriva primitivne nagone u drutvu i postupa sukladno
pravilima
modernog civiliziranog drutva.
Europska komisija je 2001. godine u dokumentu pod naslovom "Bijela knjiga o
vladavinskom
sustavu (European Governance. A White Paper) formulirala i usvojila naela dobre vladavine:
Otvorenost (transparentnost) vladavinskih institucija zajedno s dravama lanicama, one
moraju aktivno raspravljati o onom to EU ini i odlukama koje donosi
Sudjelovanje (participacija) kvaliteta, znaaj i djelotvornost politika EU zavisi od
sudjelovanja u cijelom politikom procesu - od formuliranja politika do provedbe
Odgovornost svaka institucija mora preuzeti odgovornost za ono to ini
Stranica | 23
Djelotvornost politike moraju biti djelotvorne i pravovremene, utemeljene na jasnim
ciljevima, procjeni buduih uinaka i ranijim iskustvima razini
Usklaenost (koherentnost) politike i djelovanja moraju biti usklaene i lako razumljive
Razmjernost (proporcionalnost) ogranienja sloboda i prava ograniavanja slobode
koritenja ustavom zajamenim pravima, mora biti propisano ustavom i
zakonom i ogranieno na potrebnu mjeru; u sudskoj praksi (jurisprudenciji)
meunarodnih sudova i europskih zemalja formulirano je naelo proporcionainosti
ili razmjernosti, koje zahtjeva da ogranienja sloboda i prava budu u svakom
pojedinom sluaju razmjerna naravi potreba za ogranienjem
Supsidijarnost odreuje se kao naelo donoenja politikih odluka na razini najpogodnijoj
sa stajalita racionalnosti i djelotvornosti odluivanja; naelo vai za sve
federativne sustave, a sadrano je i u Ustavu SAD, gdje se odreuje kako sve
ovlasti koje Ustavom nisu povjerene saveznim vlastima, ostaju pridrane dravama
lanicama (10. amandman)


2. RAZVITAK USTAVNOSTI U SVIJETU

PRVI PISANI USTAVI
Prvi pisani ustavi (Ustav SAD-a 1787., francuski Ustav iz 1791. i poljski Ustav iz 1791.)
rezultat
su revolucija i izraz nastojanja da se ideje zbog kojih je podignuta revolucija i promjene
koje su
postignute, utvrde i uine temeljem novog poretka u politikoj zajednici.

Tri su mogunosti uspostave ustavnog poretka:
sluajnost posebne zemljopisne, povijesne, kulturne i druge okolnosti koje su odredile
ustavnost neke zemlje (npr. Velika Britanija)
nasilje unutarnji revolucionarni dogaaji, ili vanjski napadaj, kojima je nametnut odreeni
ustav
(npr. Francuska)
ustavni izbor svjesno stvaranje i ureenje sustava institucija ustavne vladavine (npr. SAD)

Prvim pisanim se ustavima nastoji uspostaviti dravno ustrojstvo utemeljeno na shvaanju
o
uzajamnim pravima i dunostima nositelja vlasti i onih kojima se vlada. Zbog toga su utemeljeni
na naelima koja izraavaju tadanje shvaanje demokracije kao vladavine naroda: narodni
suverenitet, jednakost graana pred zakonom, jednaka jamstva i zatita sloboda i prava,
dioba
vlasti, predstavnitvo kao izvor mandata za obnaanje svih dravnih funkcija, izborno
pravo,
potivanje lokalnih sloboda, itd.
Dokument koji ne vodi rauna o ograniavanju vlasti, makar se nazivao ustavom, u svojoj biti to
nije jer povjerava obnaanje vlasti pojedincu ili skupini ljudi bez ogranienja.

ZAPADNE DEMOKRACIJE
USPOSTAVLJANJE USTAVNOG PORETKA: PROCES USTAVNOG
IZBORA
Stranica | 24
Ustavni izbor (constitutional choice) je proces kolektivnog odluivanja na najvioj razini
putem
kojeg graani u politikim zajednicama odluuju o svojim temeljnim politikim
opredjeljenjima
i o sustavu institucija kojima e upravljati zajednikim poslovima. Kao cilj ustavnog izbora
pretpostavlja uspostavljanje demokratske vladavine utemeljene na naelu vladavine prava.

USTAV SJEDINJENIH AMERIKIH DRAVA
Povijesni redoslijed:
Nastanak amerikog Ustava iz 1787.
13 amerikih kolonija na istonoj obali Sjeverne Amerike izborilo je nezavisnost od
Velike
Britanije revolucijom za nezavisnost od 1775-1783. godine. Sazvale su II. Kontinentalni
kongres koji je 04.07.1776. godine usvojio Deklaraciju nezavisnosti. Deklaracija se temelji
na Lockeovu shvaanju prirodnog prava, kao temeljnog prava na pobunu protiv vlasti, te
odvajanje od drave koja kri prirodna prava. Autor deklaracije nezavisnosti je Thomas
Jefferson. U 27 paragrafa navode se nepravde i krenja sloboda i prava koja je poinio
britanski kralj i njegovi ministri.
Prijelazno razdoblje: Konfederacija
Kongres je zatim pristupio izradi nacrta temeljnog akta konfederacije, usvojen tijekom rata,
u studenom 1777. godine, te je zatraena ratifkacija od drava. lanci o konfederaciji stupili
su na snagu 1781. godine, kao meudravni ugovor o prijateljskom savezu suverenih drava.
Zajedniko tijelo saveza je Kongres u koji svaka drava alje delegaciju i svaka ima po jedan
glas bez obzira na veliinu i broj stanovnika. Delegacije su vezane imperativnim mandatom,
odluuju iskljuivo prema naputcima svoje drave.
Kongres bira Odbor drava kojeg ini po 1 zastupnik iz svake drave. Odbor obavlja poslove
kad Kongres nije u zasjedanju. O najvanijim pitanjima, Kongres je odluivao 2/3-inskom
veinom glasova svih drava. Odluke obvezuju drave, ali ne i njihove graane. I savez i
drave imaju pravo istupati u meunarodnim odnosima. lanci o konfederaciji usvojeni su i
mogli su se mijenjati samo jednoglasnom odlukom drava lanica. Drave imaju pravo istupiti
iz konfederacije.
Ustavna konvencija u Philadelphiji
Poslije rata voe revolucije, posebice iz industrijski i trgovaki orijentiranih sjevernih drava,
smatrali su da bi osnivanjem vre unije, bio omoguen bri gospodarski razvitak i
prosperitet. U svibnju 1787. godine ustavna konvencija u Philadlphiji je zasjedala etiri
mjeseca, da bi u rujnu usvojila ustavni tekst i poslala ga na potvrdu ustavnim konventima
drava lanica konfederacije. Za stupanje Ustava na snagu zahtijevala se potvrda 2/3 drava
lanica (9 od 13). Ratifikacija je zavrena u roku 10 mjeseci, Ustav je stupio na snagu 1789.
Konvenciju je inilo 55 zastupnika (34 pravnika). Thomas Jefferson i John Adams nisu nazoili
konvenciji, a neki su je napustili jer su se protivili koncepciji ustava. Konaan tekst Nacrta
potpisalo je 37 sudionika. Najistaknutiji autori, Madison, Hamilton i John Jay, obrazloili su
ciljeve i koncepciju Ustava u 87 lanaka objavljenih prvo u novinama, a kasnije u zbirci pod
nazivom The Federalist.
Stranica | 25
Dva su pitanja dominirala Konvencijom: nadzora politike vlasti te ureenje odnosa meu
dravama. Ustavom je razraena dioba vlasti, sudbeni nadzor nad zakonodavnom i izvrnom
vlasti, federalizam i lokalna samouprava.
Nepovjerenje prema nositeljima vlasti: provjere i ravnotee (checks and balances)
Utemeljitelji su smatrali kako svaka vlast povjerena da bi se unaprijedila javna dobrobit
moe biti koritena na pogrean nain ili izravno zloupotrebljena. Smatrali su da ni sebi ne
mogu vjerovati kad se radi o odluivanju o svojim interesima nasuprot interesima drugih.
U Ustavu je provedena dioba vlasti izmeu zakonodavne (Kongres), izvrne (predsjednik), te
sudbene (sudovi, Vrhovni sud SAD). Provedena je i u pojedinim funkcijama vlasti, u
kojima
sudjeluju razliita tijela koja se nadziru i koe.
Jedinstvo uz samostalnost dijelova: federalizam
U raspravama na Konvenciji sukobljavali su se federalisti (Virginia Plan), pristae jaanja
sredinje vlasti i antifederalisti (New Jersey Plan), koji su se zalagali za uvanje prava drava.
Postignut je Veliki kompromis na prijedlog drave Connecticut, iji je rezultat dvodomna
struktura zakonodavnog tijela - Kongresa:
Zastupniki dom, u koji graani neposredno biraju zastupnike u svojim izbornim
okruzima, pa su vee drave jae zastupljene,
Senat u koji zakonodavno tijelo svake drave lanice upuuje po 2 senatora.

Time je nastao klasini ustavni model federativne drave. Pomireni su interesi velikih i malih
drava, iako je pitanje odnosa meu dravama dovelo do graanskog rata 1861.-1865.
godine.
Trajnost ustava
Najtrajniji ustav na svijetu je kratak, ima 7 duih lanaka (odjeljaka), te do 27 ustavnih
amandmana, koji sadre 85 odredbi ili pravila. To omoguuje prilagodbe drutvenim
prilikama, to ini Vrhovni sud SAD svojim tumaenjima pri obavljanju nadzora ustavnosti
zakona, pa ga neki zbog toga nazivaju i permanentnom ustavnom konvencijom.

BRITANSKI USTAV
1. Nastanak nepisanog ustava
Velika Britanija nema ustav kao jedinstven, sveano donesen dokument nadzakonske
pravne
snage. U Engleskoj se jo u 12. stoljeu smatralo da se vladar mora pokoravati Bogu i zakonima
koje je sam donosio. Ta je vladareva obveza potvrena Velikom poveljom sloboda (Magna Carta
Libertatum) iz 1215. godine, koja utvruje vladareve obveze prema baronima, te im
priznaje
pravo na pobunu ako bi preuzete obveze bile prekrene.
1295. godine sazvan je Ogledni parlament (Model Parliament), u kojem uz plemie i
crkvene
dostojanstvenike sudjeluju i graani, pa zbog toga ima dvodomnu strukturu: Dom lordova i
Donji
dom (House of Commons). Svrha sazivanja Parlamenta bila je da se ne mogu uvoditi
porezi ili
druga davanja bez pristanka obveznika danog preko njihovih predstavnika.
Stranica | 26
U razdoblju revolucionarnih sukoba izmeu Kralja i Parlamenta polovicom 17. stoljea pod
Oliverom Cromwellom je uinjen pokuaj donoenja ustava (Instrument of Government),
koji
nikad nije proveden. 1688. godine revolucionarni ratovi su zavreni restauracijom, koju
Britanci
nazivaju slavnom revolucijom.
Tijekom 18. stoljea uspostavljena je ravnotea izmeu monarhijske vlasti i Parlamenta, nestaje
vladarevo pravo zakonodavne sankcije, pojavljuje se Kabinet kao skup vladarevih
pomonika
ministara, te prvi oblici preuzimanja politike odgovornosti Kabineta i Prvog ministra
pred
Parlamentom za odluke koje donose u ime vladara. Postupno se uspostavlja i jaa
nezavisnost
sudbene vlasti. Dio promjena utvren je zakonima koje je donio Parlament, a vei dio oblikovan
je kao ustavni obiaji - konvencije ili kroz pravorijeke sudova. Tijekom 19. stoljea
postupno je
uspostavljen sustav predstavnike vlade, a izvrna vlast (i danas u rukama vladara),
prelazi na
izabrani i odgovorni Kabinet.
Britanija nema pisani ustav u formalnom smislu, ali ima zbiljski ustav koji utvruje sustav vlasti i
dravnih tijela, te ureuje odnose izmeu razliitih dravnih vlasti, meusobno i prema obinim
graanima.
2. Izvori britanskog ustavnog prava
Britanski ustav kao sustav pravila izvodi se iz etiri izvora:
zakoni Parlamenta (Statute Law)
jurisprudencija sudova
parlamentarni obiaji i pravila (Common Law)
ustavni obiaji (konvencije) i tumaenja znanstvenih autoriteta na podruju ustavnog prava

Zakonsko pravo (Statute law) obuhvaa akte Parlamenta koji u cijelosti ili djelomino
ureuju
podruje ustavnog prava.
Akti koji utvruju sustav dravnih tijela i njihove meusobne odnose su:
Bill of Rights iz 1689. godine,
The Act of Settlement iz 1701. godine,
Zakon o uniji sa kotskom iz 1706.
Zakon o Parlamentu 1911. i 1949.,
Zakon o privremenom ureenju Sjeverne Irske iz 1972., te
Zakon o Europskoj zajednici iz 1972.

Svi su izjednaeni s obinim zakonima. 1995. godine Parlament je donio amandman na
Bill of
Rights iz 1689. godine kojim je omoguio zastupnicima da, odriui se svoje
parlamentarne
povlastice, podnose tube protiv medija zbog objavljivanja odreenih informacija.
Zakoni koji ureuju odnose dravnih tijela i graana jesu:
Bill of Rights iz 1689.
The Habeas Corpus Act iz 1679.
Zakon o javnom redu iz 1936. te
Zakon o pravosuu iz 1960.
Velika Britanija nema zakon koji sadri popis ustavnih jamstava sloboda i prava graana, iako se
godinama raspravlja i zahtijeva njegovo donoenje.
Stranica | 27

Obiajno pravo (Common Law) ureuje sve manji dio ustavne materije, jer se zamjenjuje
zakonima. Neka najvanija naela britanskog ustava ureena su iskljuivo pravnim
obiajima
(suverenitet Parlamenta, monarha, politika odgovornost ministara, nezavisnost sudbene
vlasti,
formalni pojam zakona). Pravila o postupanju domova Parlamenta, pravima i dunostima i
imunitetu zastupnika smatraju se dijelom Common Law, dok su dijelom obuhvaeni
kasnijim
zakonima ili sudskim odlukama.
Ustavne konvencije su osobitost britanskog ustavnog prava. Odreuju se kao pravila
ponaanja
utvrena dugotrajnim postupanjem, pa se smatraju obvezatnim, ali ne uivaju sudsku
zatitu ni
zatitu dunosnika u domovima Parlamenta iako ih oni mogu uzimati u obzir. To su
pravila ije
se potivanje temelji na shvaanju o njihovoj obvezatnosti od strane onih na koja se ta
pravila i
odnose, ali nema sudbene niti druge pravne sankcije. Sankcija za krenje konvencije koja dolazi
u
obzir je politike prirode.

USTAVNOST U FRANCUSKOJ
Ustavnost u Francuskoj:

Ustav Pete Republike iz 1958. Uklonio je dotadanju supremaciju legislative u
francuskom
parlamentarnom sustavu, kohabitacija (predsjednitvo dri pripadnik druge politike
stranke od
vlade)

Dva su razdoblja ustavnog razvitka Francuske po Mauriceu Duvergeru:

razdoblje revolucionarnog udara 1789.-1799., u kojem se ubrzano nastoje pronai i
uspostaviti
nove institucije koje bi trebale znaiti potpun prekid sa starim reimom
razdoblje traenja kompromisa 1799.-1958., u kojem se gradi novi stabilizirani
ustavnopravni
sustav, konaan kompromis je Ustav iz 1958. koji je uspjeno pomirio zahtjeve za
demokratskim nadzorom vlasti s potrebom ouvanja stabilnosti ustavnog poretka


******
1. USTAVNOST U SOCIJALISTIKIM ZEMLJAMA

USTAVNOST U NOVIM DEMOKRACIJAMA
Nakon sloma komunizma dolazi do intenziviranja ustavnih aktivnosti tzv. ustavna revolucija. U
njoj
su bila tri sloena zadatka:
Stranica | 28
prijelaz iz kontrolirane planske u trinu ekonomiju
prijelaz iz jednopartijske vladavine u viestranaku demokraciju
prijelaz iz sustava arbitrarne i neograniene vlasti prema ustavnoj vladavini i pravnoj dravi

u razdoblju od 1991. do 1997. veina je donijela ustave. Svaki ima svoje specifinosti s
obzirom
na nepostojanje tradicije konstitucionalizma, ali i brojne slinosti, u prvom redu zbog
tendencije
postsocijalistikih zemalja da oponaaju zapadne demokracije. Npr. politiko ureenje
uglavnom je
isto, prevladavaju parlamentarni sustavi u polupredsjednikoj inaici


TEMELJNA FEDERALISTIKA RJEENJA
USTAVA SFRJ IZ 1974. GODINE
Nakon sukoba u vrhu vlasti, razrijeenim na tzv. Brijunskom plenumu 1966. godine, uslijedio je
niz
ustavnih promjena izvrenih ustavnim amandmanima iz 1967., 1968, i 1971. godine.
Federalistiki
demokratski pokreti koji su se razvili u Hrvatskoj i Sloveniji, zaustavljeni su represijom
tijekom
1972. i kasnijih godina. Rezultat je bio novi Ustav iz 1974. godine, koji je posebnu
pozornost
posvetio federalnom sustavu.
Ustav je odredio socijalistike republike (BiH, HR, SRB, SLO, MAK, CG) i dvije autonomne
pokrajine
(Vojvodina i Kosovo).
Odlueno;
savezni ustav se mijenja suglasnou skuptina republika i auto. pokrajina
republike imaju pravo na odcjepljenje i samoodreenje
svi poslovi koji Ustavom nisu propisani kao savezni, ostaju u nadlenosti republika i
autonomnih pokrajina
Vijee republika i pokrajina je prvi dom Savezne skuptine, te je najvanije zakonodavno tijelo
predsjednitvo je kolegijalni dravni poglavar u koji ulazi po jedan predstavnik svake republike
i pokrajine, te predsjednik Centralnog komiteta vladajue partije, Saveza komunista;
Predsjednik Predsjednitva bira se na godinu dana, po unaprijed utvrenom redoslijedu
republika i pokrajina; Predsjednitvo je kolegijalni zapovjednik oruanih snaga, koje se sastoje
od JNA, kao zajednike oruane sile i teritorijalne obrane republika i pokrajina
sva kolektivna tijela federacije su bila utemeljena na ravnopravnoj zastupljenosti republika
i
autonomnih pokrajina

Na temelju ustava iz 1974. omogueno je jaanje dravnosti i i izgradnja republikih
institucija, pa
primjerice, SRH (Socijalistika republika Hrvatska) imala je;
Sabor, Izvrno vijee, Vrhovni sud, Ustavni sud
Funkciju dravnog poglavara obavlja Predsjednitvo, koje ima osam lanova izabranih od
Sabora, a u njegov sastav ulazi i predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske.
Predsjednik Predsjednitva bira se iz reda lanova na jednu godinu. Preko delegacija u
saveznim tijelima, on sudjeluje u odluivanju na razini federacije.


USPOSTAVA DEMOKRATSKE VLASTI U HRVATSKOJ
Stranica | 29
Tijekom 1989. godine u Hrvatskoj se osnivaju prve politike udruge, te poinju djelovati
zahtijevajui obranu suvereniteta, putanje politikih zatvorenika, uvoenje
viestranakog
sustava te prijevremene slobodne i demokratske viestranake izbore.
Odluka o odravanju slobodnih viestranakih izbora donesena je krajem prosinca 1989.
godine,
uz masovne javne demonstracije i manifestacije. U Europi se lanano rue komunistiki sustavi u
nizu zemalja (Rumunjska).
Nakon donoenja odluke o uspostavi suverene RH, trebalo je izraditi i usvojiti promjene Ustava,
prijedlog izbornog zakonodavstva i niz drugih zakona, npr. zakon o politikom udruivanju
i
sredstvima javnog priopavanja.

IZBORNI ZAKON OD 15. VELJAE 1990. GODINE
Nakon sastavljanja nacrta, Sabor je hitnim postupkom 15. veljae 1990. usvojio izborni zakon
Zakon
o izboru odbornika i zastupnika. S obzirom na urnost donoenja, zakon je ocijenjen kao zakon
za
jednokratnu uporabu, ija je svrha bila omoguiti potene, viestranake izbore.

Njegova temeljna rjeenja glede;
1. kandidiranja isticanje kandidata obavljeno je prikupljanjem potpisa graana koji
imaju
prebivalite na podruju izborne jedinice za koju se kandidat istie; kandidat, osim opeg
birakog
prava, mora imati prebivalite na podruju politike zajednice za iju se skuptinu natjee

2. zatita izbornog prava osigurana podnoenjem prigovora izbornim povjerenstvima, iji
su
predsjednici diplomirani pravnici, u pravilu suci; te pravom priziva Vrhovnom sudu RH

Osnovan je i Republiki odbor za nadzor izbora pod predsjedanjem predsjednika Ustavnog suda
RH,
a inilo ga je 7 istaknutih javnih osoba, koje nisu smjele biti lanovima vodstva politikih
stranaka
akcent stavljen na predizbornu kampanju.

3. utvrivanje izbornih rezultata primjenjen sustav apsolutne veine u malim izbornim
jedinicama, s
izborima koji se provode u dva kruga:
u prvom krugu izabire se kandidat koji je dobio natpolovinu veinu glasova svih biraa koji su
glasovali u izobrnoj jedinici, pod uvjetom da broj glasova koji je dobio nije manji od 1/3
biraa upisanih u biraki popis u toj izbornoj jedinici
ako niti jedan od kandidata ne dobije takvu veinu, nakon 14 dana odrava se drugi krug
izbora, u kojem se natjeu samo oni kandidati koji su u prvom krugu dobili najmanje 7%
glasova biraa koji su pristupili izborima
u drugom krugu, prema pravilima relativne veine, pobjeuje onaj kandidat koji dobije najvie
glasova. Ako bi dva, ili vie kandidata dobili isti broj glasova, izbori se u toj izbornoj jedinici
ponavljaju.

Prvo izborno zakonodavstvo RH ispunilo je svoju svrhu izbori su proli mirno i u redu, a
jednako je
tako i prenesena vlast na pobjedniku stranku HDZ.
Ipak, izborni zakon je pokazao potrebu za doradom nadzastupljenost pobjednike stranke u
odnosu
na birako tijelo koje se za nju odluilo.


Stranica | 30
DONOENJE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE
OD 22. PROSINCA 1990.
Nakon to je obavljen prijenos vlasti Sabor je ve u srpnju donio amandmane na Ustav SRH iz
1974.
Tim je amandmanima;
izbaen naziv socijalistika iz naziva republike Hrvatske
promijenjen grb i zastava
predsjednik predsjednitva postao je predsjednik republike, a lanovi predsjednitva
potpredsjednicima
Vladi je omogueno poduzimanje mjera u cilju ostvarenja jedinstvenosti pravnog poretka

Predsjednik Republike dr. Franjo Tuman je 25. srpnja 1990. podnio Saboru formalnu inicijativu
da se
pristupi radu na donoenju novog Ustava RH. Sabor je prihvatio inicijativu i dokument pod
naslovom
Politika i metodologijska polazita te politiko-pravna naela za izradu Ustava
Republike
Hrvatske, kao temeljni naputak o naelima koja se imaju potivati pri donoenju Ustava.

Ta temeljna naela su bila odreena na slijedei nain:
1. Ustav RH mora slijediti pozitivnu hrvatsku dravno-pravnu tradiciju
2. Ustav mora osigurati povratak europskoj, uz oslonac na sjevernoameriku ustavnu tradiciju
3. Ustav treba biti po mjeri obinog ovjeka
4. Ustav treba biti trajnije vrijednosti

Komisija za ustavna pitanja Sabora je u srpnju imenovala radnu skupinu strunjaka sa
zadaom
da pripremi nacrt ustavnog teksta (u sastavu: Vladimir eks, Smiljko Sokol, Krunislav Oluji i
tajnik
Ljubomir Valkovi), koja je prvi nacrt podnijela Saboru 15.08. (Krki nacrt).
U meuvremenu, Predsjednitvo RH je donijelo odluku o osnivanju Ustavotvorne komisije
u
koju je imenovalo vie od dvjesto lanova razliitih struka i zanimanja te nacionalne i
vjerske
pripadnosti i politike orijentacije.
Na prvoj sjednici prihvatila je prijedlog Predsjednika Republike o osnivanju Urednikog
vijea,
u iji su sastav uli lanovi vodstava politikih stranaka, istaknuti dravni dunosnici i
strunjaci.
Ustavotvorna komisija je imenovala svoju radnu skupinu, u sastavu Veljko Mratovi, Nikola
Filipovi, Smiijko Sokol i Branko Smerdel, te kao tajnik Darko Beki. S obzirom da je prva
radna
skupina podnijela prvi nacrt ustavnog teksta, radne skupine su zajedniki nastavile rad.
Nakon
isteka roka javne rasprave, redakciju Prijedloga Ustava obavila je Redakcijska skupina u
sastavu
Smiljko Sokol, Zdravko Tomac i Vladimir eks. Franjo Tuman, kao predsjednik
Ustavotvorne
komisije, izravno je utjecao na neka ustavna rjeenja, a pisac je Izvorinih osnova (preambule
ili
proslova).
Prvi nacrt podnesen je Urednikom vijeu polovicom rujna i putem televizije i novinstva,
predstavljen javnosti. U javnoj raspravi podneseni su brojni, esto kontradiktorni prijedlozi
i
primjedbe od kojih su mnoge uvaene.

2. USPOSTAVA SAMOSTALNOSTI I SUVERENOSTI RH
POLITIKI RAZVITAK TIJEKOM 1991. GODINE
Stranica | 31

SRBIJA RUI SAVEZNI USTAV
U rujnu 1989. Srbija donosi novi Ustav kojim rui autonomiju Kosova i Vojvodine, a u
travnju
1991 srpski blok odbija da u Predsjednitvu SFRJ bude izabran hrvatski predstavnik Stipe
Mesi za
predsjednika Predsjednitva SFRJ na rok od 1 godine.

HRVATSKA NUDI MIRAN RASPLET
Zbog navedenih kriza odlueno je da Ustav treba prilagoditi prijelaznom razdoblju, pa je u
njega
unesen l. 140: RH ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok
Sabor
ne odlui drugaije.

PRIJEDLOG KONFEDERACIJE
Hrvastka zajedno sa Slovenijom nudi preobrazbu federacije u konfederaciju, kao savez
suverenih
drava, po uzoru na Europsku ekonomsku zajednicu. Nacrt ugovora odbijen od Srbije i
Crne Gore,
koje su inzistirale na federaciji kao jedinstvenoj dravi.

REFERENDUM O SUVERENOSTI I SAMOSTALNOSTI
Ugovor o stvaranju konfederacije je odbijen, pa je Sabor 21.02.1991. godine donio
Rezoluciju
po kojoj se savezni zakoni oglaavaju nevaeim u RH, ako nisu u suglasnosti s Ustavom. Koji su
to zakoni utvrditi e Vlada. Istoga dana, Hrvatska se pridruila Sloveniji u zahtjevu da se
pone
postupak mirnog razdruivanja jugoslavenske federacije.
Predsjednik Republike je 25.04.1991. godine, na temelju ovlasti iz lanka 98. Ustava,
pozvao
graane da se na opem referendumu izjasne o pitanju da li RH moe stupiti u savez suverenih
drava s drugim dravama, prema prijedlogu Hrvatske i Slovenije ili da ostane u
federativnoj
Jugoslaviji, kao jedinstvenoj suverenoj dravi, prema prijedlogu Srbije i Crne Gore. Na
referendumu od 19.05.1991. glasovalo je 84.94% biraa, od kojih je 93,94% dalo svoj glas
za
suverenu i nezavisnu RH.

OBJAVA NEZAVISNOSTI RH 25.06.1991.
Temeljem referenduma, Sabor je 25.lipnja 1991. Donio dvije vane odluke:
Deklaraciju o proglaenju suverene i samostalne RH
Ustavnu odluku RH o suverenosti i samostalnosti

Deklaracija o proglaenju suverene i samostalne RH se sastojala od 5 duih odjeljaka, u kojima
se redom navode hrvatska dravnopravna tradicija kao temelj za objavu nezavisnosti (I);
razlozi
zbog kojih se zahtijeva razdruivanje federacije (II); jamstva ravnopravnosti i zatite prava
svih
dravljana Republike Hrvatske bez obzira na njihovu vjersku, etniku ili rasnu pripadnost
(III);
pravni temelji razdruivanja, granice Republike Hrvatske, miroljubivost, gubitak ingerencije
saveznih tijela na podruju Republike Hrvatske i druge okolnosti (IV); te priznanje jednakog
prava
suvereniteta svim ostalim republikama uz prijedlog mjera u cilju mirnog razrjeenja
meusobnih
prava i obveza (V).
Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti RH proglaena 25.06.1991. godine glasi:
RH se proglaava suverenom i samostalnom dravom
Stranica | 32
RH pokree postupak razdruivanja od drugih republika i SFRJ, te pokree postupak za
meunarodno priznanje
Meunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je pristupila SFRJ primjenjivat e se u RH ako
nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom, a do okonanja razdruivanja i savezni
propisi koji nisu stavljeni izvan snage
Na podruju RH vae samo oni zakoni koje je donio Sabor RH, a do okonanja razdruivanja
i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage. RH preuzima prava i obveze koja su
Ustavom RH i SFRJ bila prenesena na tijela SFRJ. Postupak preuzimanja uredit e se
ustavnim zakonom,
Dravne granice RH su meunarodno priznate granice dosadanje SFRJ u dijelu u kojem
se
odnose na RH te granice izmeu RH i R. Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore
u okviru dosadanje SFRJ
Prihvaajui naela Parike povelje, RH jami svojim dravljanima nacionalna i druga temeljna
prava i slobode ovjeka i graanina, demokratski poredak, vladavinu prava i sve ostale
najvie vrednote svoga ustavnog i meunarodnog pravnog poretka
Ova ustavna odluka stupa na snagu kada ju proglasi Sabor RH

Posredovanjem misije, koju je uputila Komisija EZ za provedbu tih odluka, tzv. Brijunskom
deklaracijom 08.07.1991. godine prihvaen je moratorij, odgoda daljnjih postupaka i
akata
u roku od 3 mjeseca. Hrvatska je odgodu prihvatila nadajui se da e Srbija i Crna Gora
pristati
na mirno razdruivanje SFRJ. Zapovjednitvo JNA je pokazalo sklonost silom podrati
srbijansku
politiku, zbog ega je tijekom roka moratorija jaala ratna agresija na RH. Rat je bio
agresija sa
ciljem zauzimanja to vie teritorija za novu Veliku Srbiju, protjerivanjem pripadnika
hrvatske,
maarske i drugih narodnosti s osvojenog teritorija.


ODLUKA SABORA OD 08.10.1991.
Istekom roka moratorija Sabor RH je 08.10.1991. na sjednici u Zagrebu usvojio Odluku o
raskidanju svih dravnopravnih veza na temelju kojih je Republika Hrvatska zajedno s
ostalim
republikama i pokrajinama tvorila dosadanju Socijalistiku Federativnu Republiku Jugoslaviju.
RH
odrie legitimitet i legalitet svim tijelima SFRJ niti priznaje valjanim bilo koji pravni akt tih tijela
te
priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika.
Tom odlukom Sabor je potvrdio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti i ostale
dokumente
od 25.06.1991. godine. Zbog toga se danom stjecanja suverenosti i neovisnosti RH smatra
25.06.1991. godine.

MEUNARODNO PRIZNANJE REPUBLIKE HRVATSKE
Po proglaenju neovisnosti 25. lipnja 1991., meusobno su se priznale Hrvatska i Slovenija,
a
daljnje priznanje uslijedilo je od djelomino priznatih baltikih drava i Ukrajine koje su se
odvojile
od Sovjetskog Saveza. Prva opepriznata zemlja koja je priznala RH kao slobodnu i nezavisnu bio
je Island 19. prosinca 1991., a ope meunarodno priznanje uslijedilo je 15. sijenja 1992.
godine
temeljem odluke zemalja lanica Europske zajednice, koju su slijedile druge drave.
Stranica | 33
U rujnu 1991. godine u Den Haagu poela je s radom Konferencija o Jugoslaviji.
Imenovala je
Arbitrano povjerenstvo, pod predsjedanjem Roberta Badintera, a ono je donijelo jednu odluku i
petnaest miljenja vezanih uz raspad SFRJ, od kojih su najvanija da je SFRJ u procesu
raspadanja
(I); da srpsko stanovnitvo ima pravo na unutarnje, ali ne i vanjsko samoodreenje u RH
i RBiH
(II); da se granice bivih republika ureuju po naelu uti possidetis (III); da republike trebaju
rijeiti
probleme dravne sukcesije u skladu s naelima i pravilima meunarodnog prava (IX); da
su
drave slijednice sve drave nastale raspadom SFRJ (X) i miljenje u kojemu su utvreni
datumi
sukcesije za svaku pojedinu dravu (XI).
I do it because I can,
I can because I want to,
I want to because you said I couldn't.

******
1. JAMSTVA SLOBODA I PRAVA: TEMELJ DEMOKRATSKE
DRAVE
Ljudska prava ine skup temeljnih ovlasti pojedinaca da zahtijevaju odreene postupke javne
vlasti,
bilo da se radi o:
1. suzdravanju od presizanja u zatienu sferu pojedinca
kod osobnih i politikih prava i sloboda

2. aktivnom djelovanju na ozbiljenju odreenih jamstava sloboda i prava
kao kod socijalnih, kulturnih i gospodarskih prava

Ona su veim djelom sadrana u novijim ustavima demokratskih zemalja.
Ustavna regulacija nadopunjena je i brojnim meunarodnim dokumentima, a kojima su u
drugoj
polovici 20. st. uspostavljeni meunarodni standardi prava ovjeka. U RH, kao i u veini
drugih
europskih zemalja koje primjenjuju monistiko naelo odnosa meunarodnog i unutarnjeg
prava,
takvi su dokumenti dio unutarnjeg pravnog poretka sa nadzakonskom pravnom snagom.

PREGLED POVIJESNOG RAZVITKA
Razvoj ljudskih prava najbolje se ilustrira tradicionalnom podjelom na tri narataja sloboda i
prava.

PRVI NARATAJ: KLASINA PRAVA OVJEKA I GRAANINA
Prava I. generacije uvode ih ve deklaracije s kraja 18. i poetka 19. st. Prije svega to
su: osobne
slobode i prava (pravo na ivot, zabrana zlostavljanja, zabrana prisilnog rada,..), politike
slobode i
prava (birako pravo, sloboda tiska, okupljanja, udruivanja, pravo pritube..), pravo vlasnitva.

Vezane uz pojavu prvih dokumenata kojima se jame prava i slobode.
Magna Charta Libertatum, Bill of Rights, Habeas Corpus Act, Amerika deklaracija
nezavisnosti, Francuska deklaracija o pravima ovjeka i graanina
Stranica | 34
Dakle, dominiraju tzv. negativna prava, odn. prava koja su usmjerena na zatitu privatne
sfere
pojedinca od djelovanja dravnih vlasti.


DRUGI NARATAJ; GOSPODARSKA, SOCIJALNA I KULTURNA
PRAVA
Prava II. generacije obuhvaaju gospodarska, socijalna, kulturna prava, a pojavljuju se
ustavima
nakon I. Svjetskog rata (npr. Weimarski ustav Njemake republike 1919.), istiu se; pravo
na rad,
pravo na dostojnu zaradu, pravo zaposelnih i lanova obitelji na socijalno osiguranje,
pravo na
trajk,..

Uz negativna, sada se unose i tzv. pozitivna prava, koja znae dunost drave da pojedincima
osigura
odreenu sigurnost - ta su prava temelj koncepcije intervencijske, socijalne drave koja jami
svojim
graanima minimum socijalne sigurnosti, a osobito skupinama slabijih i hendikepiranih lanova.
Ova jamstva najee ostaju samo deklaracija, ne postoji pravna sankcija niti tijelo koje bi
pruilo
zatitu graaninu koji se na takvo pravo poziva. Ona su uvijek lex imperfecta, nepotpuni
pravni
propis.
Drutveno-ekonomska prava unose se i u ustave graanskih drava nakon II. Svjetskog
rata (Italija,
Njemaka, panjolska).

TREI NARATAJ; EKOLOKA I DRUGA PRAVA
Prava III. generacije javljaju se poetkom 60tih 20. st., u prvom redu to su pravo na
zdrav
ivot ovjeka i cijeli sklop ekolokih prava. Pravima treeg narataja smatraju se prava na
zatitu
ovjekovog prirodnog okolia, prava neroenih i prava drugih ivih bia, osim ovjeka, tj.
ivotinja i
biljnih vrsta na zatitu od ugroavanja njihova opstanka.
Pravo ovjeka na zatitu prvatne sfere obuhvaa i jamstva zatite u sklopu razvijenih
raunalnih
sustava, pohranjivanja i koritenja informacija. Tome se dodaju nova prava, iji je sadraj
dosta
neodreen: pravo na mir, na razvitak, na zajedniko nasljee, na humanitarnu pomo i druga -
etvrti
narataj prava ovjeka.

MEUNARODNI STANDARDI PRAVA OVJEKA
Meunarodni dokumenti
Ameriki predsjednik Franklin Delano Roosevelt, u govoru nakon amerikog stupanja u II.
svjetski rat
(Four Freedoms Adress) naznaio je kao ciljeve naprednog ovjeanstva ostvarenje etiri
temeljne
slobode, iz kojih se mogu izvesti sve ostale. One ukljuuju dva negativna i dva pozitivna
prava:
sloboda govora, sloboda vjerovanja, sloboda od straha i sloboda od oskudice.
Trend ljudskih prava razvija se sredinom prolog stoljea, a usporedno s njim i ideja da zatita
ljudskih
prava nije iskljuivo unutarnja stvar drave, ve meunardna problematika, a to je izraeno u
Povelji
Organizacije ujedinjenih naroda iz 1945, pa tako u poslijeratnom razdoblju nastaje golem
corpus
juris na tom podruju.

Stranica | 35
Opa deklaracija o ljudskim pravima, 1949.
Opa skuptina OUN usvojila je 10.12.1949. godine Opu deklaraciju o ljudskim pravima i taj se
dan
slavi kao Meunarodni dan prava ovjeka.
Na temelju naela Deklaracije, 1966. usvojena (stupili na snagu 1976.) su dva vana dokumenta:
1. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima
2. Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima
Ovi dokumentu predvidjeli su gradnju sustava zatite temeljnih sloboda i prava (npr. osnovan
Odbor
za ljudska prava OUN).

Postoje jo dva vana dokumenta zatite ljudskih prava, ali nisu obvezatni ugovori
meunarodnog
prava: Dokumenti iz Kopenhagena (1990.) i Moskve (1991.). Tu su i dokumenti
Konferencije o
sigurnosti i suradnji u Europi o tzv. humanoj dimenziji te politiki dokumenti beke
Konferencije
elnika drava i vlada odrane u prosincu 1993. godine i Prve Europske ministarske
konferencije o
ljudskim pravima, odrane u Beu 1995. godine.
Kasnije nastaju i brojne konvencije OUN o pravima ovjeka i temeljnim slobodama, o:
ukidanju rasne diskriminacije
sprjeavanju i kanjavanju genocida
pravima djeteta
politikim pravima ena


ZNAENJE TEMELJNIH MEUNARODNIH DOKUMENATA
Kada je donesena, Opa deklaracija o ljudskim pravima, imala je znaenje sredstva koje je
sluilo
kako bi unijelo nadu i potakla politiko djelovanje, ali sa stajalita prava i pravnika ona je bila
skup
idealistikih i utopijskih zahtjeva.

Navode se dvije kole;
1. kola realista dominirala u periodu hladnog rata, te je isticala da takvi meunarodni
dokumenti
o ljudskim pravima imaju samo svrhu politikog pritiska, jo jedno od hladnoratovskih
oruja, ali
koja ne treba uzimati suvie ozbiljno.

2. kola idealista je pak, borbu za ljudska prava shvaala vrlo ozbiljno, te nastojala
mobilizirati
javnost, ali se svodilo uglavnom na propovijedi.

Nakon gotovo 40tak godina pomak se ostvario, meutim kao Opcijski protokol, a kojeg je
prihvatio
samo mali broj drava, a oslikan je kao razraeni postupak koji zavrava bacanjem pritubi u
smee.
Naelo dravnog suvereniteta sprjeavalo je gotovo svaku meunarodnu intervenciju.

Danas je ipak drugaije, te su mehanizmi i dalje nesavreni, ali oni postoje:
dunost izvjeivanja posebnih tijela za provedbu konvencija
njihove preporuke vladama drava lanica
posebni izvjestitelji koji prate stanje u pojedinoj zemlji
prituba drave protiv druge drave lanice neke konvecije


EUROPSKE KONVENCIJE
Stranica | 36
Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, 1950.
Europska socijalna povelja, 1961.
Europska konvencija o sprjeavanju muenja, neovjenog ili poniavajueg postupanja ili
kanjavanja, 1957.
Europska okvirna konvencija o zatiti nacionalnh manjina
Europska povelja o lokalnoj samoupravi

Navedene konvencije obvezuju sve lanice Vijea Europe, organizacije osnovane 1949. sa
zadatkom
da vodi brigu o napretku ljudskih prava i demokracije.

Najvanija je svakako, Europska konvencija o ljudskim pravima koja je nadopunjena s
trinaest
dopunskh meunarodnih ugovora (protokola), kojima je reformiran sustav zatite
zajamenih
sloboda i prava. Najvaniji, 11. Protokol stupio je na snagu 1998. godine i time je uspostavljen
stalni
Europski sud za ljudska prava.

Konvencija je stupila na snagu i u RH (1997.) to znai da su je sudovi i druga dravna
tijela duna
izravno primjenjivati, neovisno o eventualno suprotnim unutarnjim zakonskim odredbama.



EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA U STRASSBOURGU
Europski sud za ljudska prava je stalni sud utemeljen 11. Protokolom od 01.11.1998.
Time je
zamijenjen raniji dvostupni sustav u kojem je zahtjeve za zatitu prvenstveno razmatrala
Komisija za
ljudska prava, a tek najozbiljniji sluajevi su dolazili pred Sud, nakon neuspjelog postupka
postizanja
prijateljskog sporazuma.
Sud ine suci imenovani na est godina (uz mogunost ponovnog izbora), iz reda uglednih
pravnih
strunjaka koji ispunjavaju uvjete za suce i visokog moralnog ugleda ili ugledni pravni strunjaci.
Broj
sudaca jednak je broju drava lanica Vijeca Europe (45).
Nadlenost Suda obuhvaa sve predmete tumaenja i primjene Konvencije, ukljuujui
pojedinane
zahtjeve, meudravne pritube i savjetodavna miljenja na zahtjev Vijea ministara.
Sud djeluje putem odbora od tri suca, vijea od sedam sudaca, te u velikom vijeu od
sedamnaest
sudaca.
Pojedinac, dravljanin ili stranac, koji boravi u nekoj od drava lanica Vijea Europe ili pravna
osoba,
te nevladina udruga ili skupina pojedinca, nakon to je iscrpio sva domaa pravna
sredstva, moe
podnijeti individualan zahtjev za zatitu Konvencijom (i dodatnim protokolima) zatienih
prava,
Europskom sudu za ljudska prava. Pojedinac ima izravan pristup pred Sudom.
Ako zahtjev ocjeni doputenim, Sud e najprije zahtijevati izjanjenje vlade drave protiv
koje je
zahtjev podnesen i nastojati postii nagodbu medu strankama, prijateljsku nagodbu
(friendly
settlement). Ali ako pitanje ne bude rijeeno, Europski sud za ljudska prava nastavlja postupak
pred
nadlenim vijeem. Na strani alitelja moe sudjelovati pravni zastupnik i nevladina
organizacija.
Ako Sud utvrdi da postoji povreda Konvencije i dodatnih protokola, odluuje o pravednoj
naknadi
povrijeenoj stranci.
Odluke suda su obvezatne i o njihovoj provedbi vodi rauna Vijee ministara vanjskih poslova
Vijea
Europe.
Odredbe Ustava RH su sukladne s jamstvima sadranim u Europskoj konvenciji o ljudskim
pravima.

Stranica | 37
2. LJUDSKA PRAVA I TEMELJNE SLOBODE U HRVATSKOM
USTAVU

STRUKTURA USTAVNOG TEKSTA
Ustav RH naglaava vanost ustavnih jamstava prava i sloboda (ak 1/3 ustavnog teksta, 56 od
152
lanka).

Popis jamstava podijeljen je u tri odjeljka:
1. zajednike odredbe
2. osobne i politike slobode i prava
3. gospodarska, socijalna i kulturna prava
Zakoni kojima se navedena podruja razrauju spadaju u organske zakone i donose se
kvalificiranom
veinom.

1. Zajednike odredbe o slobodama i pravima
U zajednikim odredbama se u 7 lanaka navodi:
Zabrana diskriminacije u koritenju pravima i slobodama
Prava nacionalnih manjina (ravnopravnost i zatita, posebno birako pravo, sluenje
jezikom i
pismom, kulturna autonomija)
Ogranienja sloboda i prava (samo zakonom radi zatite sloboda i prava drugih ljudi te
pravni
poredak, javni moral i zdravlje; naelo razmjernosti)
Ogranienja u sluaju ratnog stanja i stanja neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti
drave
Pravo na albu (protiv pravnih akata u prvostupanjskom postupku pred sudom ili drugim
tijelom,
iskljueno u sluajevima odreenim zakonom kad je osigurana druga pravna zatita)
Naelo zakonitosti akata dravne uprave i tijela s javnim ovlastima i njihova sudska kontrola
Tko se ogrijei o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je
odgovoran
i ne moe se opravdati viim nalogom.

najvie vrednote ustavnog poretka
Najvie vrednote ustavnog poretka, l.3. (l.3.je temelj ostalih ustavnih odredaba) navodi:
slobodu, kao temeljno pravo pojedinca u demokratskom politikom poretku
jednakost, kao jednakost svih ljudi pred zakonom u pogledu zatite njihovih sloboda i prava
nacionalnu ravnopravnost, kao temelj demokratske nacionalne drave koja ne diskriminira,
nego titi nacionalne manjine
ravnopravnost spolova, kao ideal demokratskog poretka
mirotvorstvo, kao tradicionalnu orijentaciju RH, koja ne iskljuuje pravo na obranu od
agresije ili sudjelovanje u meunarodnim akcijama uspostavljanja i ouvanja mira
socijalnu pravdu, kao temeljni ideal socijalne drave, koja osigurava odreene uvjete ivota
svim svojim graanima, bez obzira na njihov socijalni poloaj
potivanje prava ovjeka, kao osnovicu djelovanja dravnih i drugih tijela, ali i odnosa medu
pojedincima u dravi
Stranica | 38
nepovredivost vlasnitva, kao temeljnog prava koje ini osnovicu poduzetnike slobode i
trinog gospodarstva
ouvanje prirode i ovjekova okolia, kao jedno od kljunih pitanja odrivog razvoja u
suvremenom svijetu
vladavinu prava, kao ideal ideje konstitucionalizma i temeljno naelo odnosa izmeu vlasti i
onih kojima ona vlada
demokratski viestranaki poredak, kao jamstvo slobode i realizacije temeljnih ustavnih
naela

zabrana diskriminacije u koritenju pravima i slobodama
Ustav zabranjuje diskriminaciju ljudskih bia po bilo kojem temelju i precizira da svatko u
RH ima
prava i slobode neovisno o rasi, boji koe, spolu, jeziku, vjeri, politikom ili drugom
uvjerenju,
nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi, drutvenom poloaju ili
drugim
osobinama.
Jamstvo jednakosti pred zakonom nego titi sve ljude na podruju RH. Svi su pred zakonom
jednaki.
Graani i stranci imaju jednaka prava pred sudovima i drugim dravnim i inim tijelima.
Prava djece i maloljetnika razlikuju od prava punoljetnih osoba, a politika prava stranaca od
prava
dravljana (graana). ene nisu dune sluiti vojni rok u miru, te idu u mirovinu ranije nego
mukarci,
itd. Ipak, svi imaju pravo jednakosti pred zakonom i nitko ne moe biti doveden u slabiji poloaj
glede
koritenja ustavom zajamenim pravima ni po kojem temelju.

nacionalna prava i zatita nacionalnih manjina
Ustav ne definira sam pojam nacionalne manjine, ali ga definira Ustavni zakon o pravima
nacionalnih
manjina u l. 5.:
Nacionalna manjina je skupina hrvatskih dravljana iji pripadnici su tradicionalno
nastanjeni na
teritoriju Republike Hrvatske, a njeni lanovi imaju etnika, jezina, kulturna i/ili vjerska
obiljeja
razliita od drugih graana i vodi ih elja za ouvanjem tih obiljeja.

Svaki se dravljanin moe izjasniti kao pripadnik neke nacionalne manjine.

1) ustavna jamstva nacionalne ravnopravnosti
ustav istie kako jami ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina, to ukljuuje i
ope birako pravo, te pravo biranja predstavnika u Hrvatskom saboru
a kako se njihova prava ureuju ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donoenje
organskih zakona, a veinom potrebnom za mijenjanje Ustava, pri emu 2/3 potrebna
veina daje zakonodavstvu o nacionalnim pravima jau snagu nego ostalim organskim
zakonima. Dakle, oni se nalaze izmeu Ustava i ostalih organskih zakona.

Pripadnicima manjina jami se;
sloboda izraavanja narodne pripadnosti
slobodno sluenje svojim jezikom i pismom
kulturna autonomija
Dakako, uz nacionalne manjine se (logino) vee i odredba o zabrani svakog oblika
diskriminacije.



2) Ustavni zakon o pravima manjina (1991.)
Stranica | 39
Podrobno je uredio sljedea pitanja:
a) kulturnu autonomiju i zajednika kulturna prava manjinskih zajednica na temelju punog
potivanja naela nediskriminacije, pravo zatite od svake djelatnosti koja moe ili bi mogla
ugroziti njihov opstanak, pravo na identitet, kulturu, vjeroispovijed, javno i privatno
koritenje jezika i pisma te obrazovanje, zatita ravnopravnog sudjelovanja u javnim
poslovima, uivanje politikih i ekonomskih sloboda, pristup medijima, te openito prava na
podruju kulture i obrazovanja
Ta se naela moraju primjenjivati na sve pripadnike nacionalnih ili etnikih manjina i na
pripadnike hrvatskog naroda u opinama gdje su oni u manjini.
b) sudjelovanje zastupnika manjina u predstavnikim i drugim tijelima vlasti i lokalne
samouprave (razmjerno udjelu u broju stanovnitva) dodue, neprovedivo zbog ratnog
stanja
Ustavni zakon je mijenjan 1999. i 2000. godine. 2002. godine zamijenjen je Ustavnim
zakonom o
pravima nacionalnih manjina.

3) Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (2002.)
RH se obvezuje na potivanje i zatitu prava nacionalnih manjina i drugih temeljnih prava i
sloboda
ovjeka i graanina, vladavine prava i svih ostalih najviih vrednota svog ustavnog i
meunarodnoga
pravnog poretka, svim svojim dravljanima.
Sukladno tome, sva jamstva sadrana u meunarodnim dokumentima za zatitu ljudskih i
manjinskih
prava imaju se primijeniti na zatitu nacionalnih manjina u RH. RH priznaje i titi i sva ostala
prava
predviena u meunarodnim dokumentima, bez diskriminacije po spolu, rasi, boji koe,
jeziku,
vjeroispovijesti, politikom i drugom uvjerenju, nacionalnom i drutvenom porijeklu,
povezanosti s
nacionalnom manjinom, vlasnitvu, statusu naslijeenom roenjem ili po nekoj drugoj osnovi.
Posebno su ureena prava pojedinih nacionalnih manjina, ugovorima s Italijom (1997.),
Maarskom
(1995.) te Srbijom i Crnom Gorom (2004.).

4) Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina
(2010.)
Izmjenama i dopunama UZoPNM srpska nacionalna manjina dobila je zajamena tri
zastupnika
mjesta u Saboru, u skladu s izmjenom l. 19. koji je prije manjinama s vie od 1,5% stanovnika
jamio
najmanje jedno, a najvie tri zastupnika mjesta, dok po novome Zakonu nacionalnim
manjinama
koje na dan stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona u stanovnitvu Republike Hrvatske
sudjeluju
s vie od 1,5% stanovnika jami se najmanje tri zastupnika mjesta () na temelju opega
birakog
prava na stranakim listama te manjine ili listama koje predlau birai te manjine.
Nacionalne manjine kojih je manje od 1,5% vie nemaju pravo na najmanje etiri zastupnika, ve
na
pet zastupnika na osnovi posebnoga birakog prava () u posebnim izbornim jedinicama.
Takoer, uvedena je Koordinacija vijea nacionalnih manjina kao neprofitna pravna osoba
koja
djeluje kao skup izabranih nacionalnih vijea nacionalnih manjina za podruje RH, a Srpsko
narodno
vijee djeluje kao Koordinacija vijea srpske nacionalne manjine za podruje RH.

Zajamena prava manjina prava nacionalnih manjina zatiena Ustavnim zakonom i
drugim
zakonima su:
sluenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u slubenoj uporabi
odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se slue
uporabu svojih znamenja i simbola
kulturna autonomija odravanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te ouvanja i
zatite svojih kulturnih dobara i tradicije
pravo na oitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim
pripadnicima te vjere
pristup sredstvima javnog priopavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopavanja
(primanje i irenje informacija) na jeziku i pismu kojim se slue
samoorganiziranje i udruivanje radi ostvarivanja zajednikih interesa
Stranica | 40
zastupljenost u predstavnikim tijelima na dravnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i
pravosudnim tijelima
sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom ivotu i upravljanju lokalnim
poslovima putem vijea i predstavnika nacionalnih manjina
zatitu od svake djelatnosti koja ugroava ili moe ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje
prava i sloboda

Zakon o sustavu dravne uprave propisuje da se pripadnicima nacionalnih manjina
osigurava
zastupljenost u ministarstvima i dravnim upravnim organizacijama, vodei rauna o
njihovom
ukupnom udjelu u stanovnitvu RH, a u uredima dravne uprave u jedinicama podrune
(regionalne)
samouprave vodei rauna o njihovom ukupnom udjelu u stanovnitvu upanije.
Vlada RH nadzire provedbu zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima dravne
uprave.

Politike institucije nacionalnih manjina
Osim slobodnog osnivanja kulturnih i obrazovnih organizacija, uspostavljene su posebne
politike
institucije sa ciljem osiguravanja sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom i politikom ivotu
RH:
Savjet za nacionalne manjine i vijea nacionalnih manjina u jedinicama samouprave.

lanove Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada na 4 godine, i to 7 lanova na prijedlog
vijea
nacionalnih manjina, 5 lanova iz reda istaknutih kulturnih, znanstvenih, strunih, vjerskih
djelatnika
na prijedlog manjinskih udruga i drugih organizacija manjina, vjerskih zajednica, pravnih
osoba
i graana pripadnika nacionalnih manjina. lanovi Savjeta su i zastupnici nacionalnih
manjina u
Hrvatskom saboru. Savjet ima nadzornu, inicijativnu i odluujuu ulogu. Savjet nadzire
ostvarivanje
prava nacionalnih manjina, podnosi prijedloge dravnim tijelima, te rasporeuje
proraunska
sredstva za nacionalne manjine.

Vijea nacionalnih manjina biraju se neposrednim izborima u jedinicama samouprave gdje
pripadnici
pojedine nacionalne manjine imaju udio u stanovnitvu vei od 1.5%, odnosno jedinicama
lokalne
samouprave gdje ivi vie od 200 pripadnika, te u jedinicama regionalne samouprave gdje ivi
vise od
500 pripadnika pojedine manjine. U opini takvo vijee ima 10 lanova, u gradu 15, a u upaniji
25.
Vijee ima predsjednika, kojeg biraju lanovi iz svojih redova.
Vijea nacionalnih manjina u jedinici samouprave imaju pravo: predlagati tijelima
jedinice
samouprave mjere za unaprjeivanje poloaja nacionalne manjine u dravi ili na nekom
njenom
podruju, biti obavijeteni o svakom pitanju o kome e raspravljati radna tijela predstavnikog
tijela
jedinice samouprave, a tie se poloaja nacionalne manjine, davati miljenja i prijedloge na
programe
radijskih i televizijskih postaja na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjene nacionalnim
manjinama ili
na programe koji se odnose na manjinska pitanja.


ravnopravnost spolova
Pitanja diskriminacije ena u koritenju pravima kao to su jednakost s mukarcima
otvorena su
kasnije, a njihova realizacija ostaje problem u suvremenom svijetu. Generalna skuptina OUN
usvojila
je 1979. godine Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena, koja je stupila na
snagu
1981. godine.
Socijalistiki pokreti stavljali su naglasak na ravnopravnost spolova, no praksa je od toga
odstupala.
U Hrvatskoj i SFRJ ene su sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljea obavljale visoke
politike
dunosti (Savka Dabevi-Kuar, Milka Planinc i druge), to je stvaralo privid ravnopravnosti
spolova,
dok se diskriminacija odravala u temeljnim socijalnim zajednicama i na radnim mjestima,
posebno u
ruralnim sredinama s jakom patrijarhalnom tradicijom.
Stranica | 41
Prilikom rada na Ustavu RH smatralo se da je naelo ravnopravnosti spolova ukljueno u
ustavna
naela o jednakosti pred zakonom i zabrani diskriminacije i zbog toga nije posebno
naglaeno u
Ustavu iz 1990. godine.
Naelo ravnopravnosti spolova ukljueno je u popis najviih vrednota ustavnog poretka RH
ustavnim
promjenama iz 2000. godine.

Zakon o ravnopravnosti spolova razrauje to temeljno ustavno naelo i nalae poduzimanje
mjera za
eliminaciju postojee diskriminacije ena u hrvatskom drutvu.
Zakon odreuje kako ravnopravnost spolova znai da su ene i mukarci jednako prisutni
u svim
podrujima javnog i privatnog ivota, da imaju jednak status, jednake mogunosti za
ostvarivanje svih
prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata.
Zabranjuje se diskriminacija na temelju branog ili obiteljskog statusa i spolne orijentacije.
Poticanje
druge osobe na diskriminaciju smatra se diskriminacijom.
Izravna diskriminacija postoji ako se prema osobi postupa ili bi se moglo postupati
nepovoljnije u
jednakim ili slinim okolnostima u odnosu na osobu suprotnoga spola.
Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa u
jednakim ili
slinim okolnostima stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji poloaj u odnosu na osobu
suprotnog
spola.
Diskriminacijom se ne smatraju pravne norme, kriterij ili praksa koji su nuni, odnosno
mogu biti
opravdani objektivnim injenicama koje su neovisne o spolu.
Pojam spolnog uznemiravanja (sexual harrasment), kao oblika diskriminacije po spolu
odreuje se
kao svako neeljeno ponaanje uvjetovano spolom osobe, koje ima za cilj ili koje stvarno
predstavlja
povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, poniavajue ili
uvredljivo
okruenje.
Zakon odreuje posebne mjere za otklanjanje postojeih nejednakosti spolova koje se
uvode
privremeno radi ostvarivanja stvarne ravnopravnosti ena i mukaraca i ne smatraju
se
diskriminacijom.
Politike stranke koje su upisane u registar politikih stranaka usvajaju svake etiri godine
plan
djelovanja o pitanju uravnoteene zastupljenosti ena i mukaraca i odreuju metode za
promicanje
uravnoteene zastupljenosti ena i mukaraca u tijelima stranke, na popisima kandidata za
izbore u
Hrvatski sabor i tijelima jedinica lokalne podrune (regionalne) samouprave.
Zakonom je uspostavljen Ured Vlade RH za ravnopravnost spolova, te institucija
Pravobranitelja/ice
za ravnopravnost spolova, kojeg/ju zajedno sa zamjenikom/icom bira Hrvatski sabor na mandat
od
8 godina. Pravobranitelj/ica i zamjenik/ica moraju biti razliitih spolova, a jedno od njih mora
imati
zavren sveuilini studij pravne struke.
Pravobranitelj je oblik izvansudske zatite posebnih sloboda i prava, specijalni
ombudsman, koji
djeluje pored Pukog pravobranitelja, uspostavljenog Ustavom.
Zakon odreuje da pravobranitelj/ica razmatra sluajeve krenja naela ravnopravnosti
spolova,
sluajeva diskriminacije prema pojedincima ili grupama pojedinaca koje su poinila tijela
dravne
uprave, jedinice tijela lokalne i podrune (regionalne) samouprave i druga tijela s javnim
ovlastima,
zaposleni u tim tijelima i druge pravne i fizike osobe.
Svatko se moe obratiti pravobranitelju/ici zbog povreda odredbi Zakona bez obzira da li
je
neposredno osteen, osim ako se osteena strana tome izrijekom protivi. U obavljanju
poslova iz
svoga djelokruga pravobranitelj/ica je ovlaten/a upozoravati, predlagati i davati preporuke.

granice koritenja slobodama i pravima
Kad se pojedinci ili skupine ljudi koriste svojim zajamenim pravima, njihovo djelovanje
ima svoje
granice. Granice treba urediti i zbog toga to pojedina prava proturjee meusobno i zbog toga
to se
prava pojedinca ne smiju zloupotrebljavati na tetu drugih niti na nain kojim bi razorno
djelovala na
pojedinca.
Stranica | 42
U biti, svako pravno ureivanje znai suavanje apstraktno zamiljene apsolutne slobode
pojedinca.
To je nuno jer pravom se ne ureuje pravo samo jednog pojedinca, ve interesi cijele
drutve/
politike zajednice, pa upravo zato moraju biti i ograniena.

Kriteriji ograniavanja po Ustavu RH
Ustav RH propisuje sluajeve u kojima se mogu ograniiti ustavna prava i slobode:
zatita sloboda i prava drugih ljudi
zatita pravnog poretka
zatita javnog morala
zatita zdravlja

Dodatni kriteriji za zakonsko ograniavanje poduzetnike slobode i vlasnikih prava:
zatita interesa i sigurnosti RH
zatita prirode i okolia
zatita zdravlja ljudi

ogranienja slobode i prava u sitruacijama nude
Pravo dravne nude i izvanredne mjere
Odreene dravne situacije mogu zahtijevati iznimna ogranienja ustavom zajamenih
sloboda
i prava. Nunost obrane od vanjskog neprijatelja, pobuna, terorizam ili neredi, velike
prirodne
katastrofe, potresi i poplave, onemoguuju graanima koritenje slobodama i pravima i
nalau
poduzimanje akcija u cilju suprotstavljanja opasnostima i ouvanja politike zajednice.
U takvim prilikama dijelovi ustava nadomjetaju se odredbama o pravu nude, po starom
rimskom
naelu po kojem u pogibelji najvii zakon mora biti spas domovine (Salus rei publicae
suprema lex
esto). Suspendiraju se jamstva sloboda i prava, te mijenja nain donoenja politikih odluka u
dravi
povjeravanjem vanih ovlasti izvrnoj vlasti, a sve se to ini neodreeno vrijeme, dok
pogibelj ne
bude uklonjena. Poduzimanje izvanrednih mjera se opravdava akcijom u cilju ouvanja
demokracije i
jaanja zatite ljudskih prava.
Zrele demokracije, ustav krize i antiteroristiko zakonodavstvo
Suvremeni ustavi nastoje predvidjeti posebne okolnosti i rat, ali i osigurati vraanje
sustava na
normalno djelovanje kad opasnosti prou. U SAD Ustav predvia samo iznimnu mogunost
ukidanja
povlastice habeas corpus kad to u sluaju pobune ili napada zahtijeva javna sigurnost. U
Velikoj
Britaniji su iznimna stanja i ovlasti ureena zakonima. Francuska je tijekom pobuna u
gradovima u
studenom 2005. godine uvela izvanredno stanje na temelju starog zakona iz 1955. godine.
Njemaka i
Italija uvele su stroge antiteroristike zakone nakon teroristikih akata prokomunistikih
grupacija 70-
ih godina 20. stoljea. Ustavi drugih europskih zemalja sadre odredbe o stanjima nude.
Velike demokracije nisu sklone su proglaavanju izvanrednih mjera. Svaka demokratska
zemlja
uz normalni ustav, u priuvi dri ustav krize, koji joj treba omoguiti preivljavanje i
ouvanje
demokracije i u najteim prilikama.
Pitanje ouvanja demokratskih sloboda zaotreno je u uvjetima "rata protiv terorizma" i
donoenjem
antiteroristikog zakonodavstva u svim demokratskim zemljama, nakon teroristikog
napada
na New York i Washington 11.09.2001. godine te napada na Madrid 2004., London i niz
gradova
tijekom 2005. godine. Zakonodavstvo doputa izuzetne mjere kao nadzor komuniciranja,
praenje,
Stranica | 43
preventivno uhienje, pretjerano duge rokove policijskog zadravanja bez podizanja
optunice i
omoguavanja koritenja meunarodno i ustavno zajamenim pravima.
U Velikoj Britaniji je antiteroristikim zakonom uvedena institucija nalog o nadzoru, koji
izdaje
policija, a kojom se moe zabraniti pojedincu pristup Internetu ili telefonu i naputanje
vlastitog
doma, a doputeno je dranje sumnjive osobe u pritvoru bez podizanja optunice tijekom
28
dana. Takav administrativni nalog uveden je 1998. godine, kao mjera sprjeavanja
"antisocijalnog
ponaanja", te se primjenjuje protiv nogometnih huligana.

Ustav RH i stanja nude
Meunarodni instrumenti i Europska konvencija o pravima ovjeka priznaju mogunost
derogacije
odreenih jamstava sloboda i prava u izvanrednim prilikama, uz zahtjev izvjeivanja drugih
lanica
konvencije o razlozima i predvidivom trajanju derogacije. Kad su mjere primjerene
opasnosti i
usmjerene na njezino uklanjanje, one predstavljaju normalni zatitni mehanizam
demokracije, iako
ograniavaju ljudska prava i slobode. Mjere moraju biti razmjerne naravi pogibelji, da ne
ugroavaju
temeljne standarde ljudskih prava i da budu primjenjivane samo dok traje opasnost.
Sve situacije pogibelji po dravu ili njezine dijelove nemogue je predvidjeti i nabrojiti u ustavu,
niti
u zakonskim aktima. Ustav doputa ograniavanje ustavnih prava (lanak 17.) i donoenje
uredbi sa
zakonskom snagom (lanak 101.).
Ograniavanje ustavnih prava po lanku 17. Ustava
Slobode i prava zajamena Ustavom mogu ograniiti u situacijama:
Ratno stanje nastaje onog trenutka kada predsjednik Republike na temelju odluke
Hrvatskog sabora donese akt o objavi ratnog stanja
Neposredna ugroenost neovisnosti i jedinstvenosti Republike ratnog stanja formalno
nema, ali moe postojati prijetnja ratom ili situacija gdje se on vodi, iako nije
formalno objavljen; nakon 1. svjetskog rata, veina ratova nisu nikada objavljeni
(niti rat koji je voden protiv RH 1991. godine nije bio formalno objavljen)
Velike prirodne nepogode o ogranienjima sloboda i prava odluuje Hrvatski sabor
dvotreinskom veinom svih zastupnika; u sluaju da se ne moe sastati, odluku je
ovlaten donijeti predsjednik Republike

Ustav utvruje kriterije kojih se moraju pridravati Sabor ili predsjednik, kad
odluuju o
ogranienjima te prirode. Opseg ogranienja mora biti primjeren prirodi pogibelji
(naelo
razmjernosti ili proporcionalnosti). Posljedica ne smije biti nejednakost graana s obzirom na
rasu,
boju koe, spol, jezik, vjeru, te nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Neka se temeljna prava ne mogu ograniiti niti u sluaju neposredne opasnosti za opstanak
drave.
To su:
pravo na ivot
zabrana muenja, surovog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja
odredbe o pravnoj odreenosti kanjivih djela i kazni
sloboda misli, savjesti i vjeroispovijedi

Uredbe sa zakonskom snagom (iz nude) po lanku 101. Ustava
Stranica | 44
Odreene mjere koje zahtijeva situacija nude mogu se poduzimati i bez ograniavanja
ustavnih
prava, predsjednikim uredbama sa zakonskom snagom, koje se u teoriji nazivaju uredbama iz
nude.
iroka ovlatenja koja je Predsjednik imao po Ustavu iz 1990. godine (lanak 101.), a koja su
koritena
tijekom Domovinskog rata 1991-95., bitno su ograniena ustavnim promjenama iz 2000. godine.
Tako sadanji lanak 101. Ustava razlikuje situacije:
ratnog stanja
neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave i s njima izjednaenih
prilika
kada su tijela dravne vlasti onemoguena da redovito obavljaju svoje ustavne dunosti

Za vrijeme trajanja ratnog stanja predsjednik Republike ovlaten je donositi uredbe sa
zakonskom
snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora. Ako Hrvatski
sabor nije u
zasjedanju Predsjednik moe uredbama sa zakonskom snagom ureivati sva pitanja koja
zahtjeva
ratno stanje.
U sluaju neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave ili kada
su tijela
dravne vlasti onemoguena redovno obavljati svoje ustavne dunosti, predsjednik Republike
moe
donositi uredbe sa zakonskom snagom, na prijedlog i uz supotpis predsjednika Vlade.
Kada ih donese, predsjednik Republike duan ih je podnijeti Hrvatskom saboru na
potvrdu, im se
Sabor bude mogao sastati. Ako Predsjednik propusti izvriti ovu dunost, uredba sa
zakonskom
snagom prestaje vaiti.
U stanjima nude, predsjednik Republike moe sazvati sjednicu Vlade i predsjedavati tako
sazvanoj
sjednici.
Ustav RH odreuje da je u sluajevima iz lanka 17. i lanka 101. Ustava, kada to
zahtijeva narav
pogibelji, doputeno koritenje Oruanih snaga kao pomoi policiji i drugim dravnim tijelima.

osobna odgovornost za povrede sloboda i prava
Ustav odreuje da je svatko, tko se ogrijei o odredbe o temeljnim slobodama i pravima
ovjeka
i graanina, osobno odgovoran za taj in i ne moe se opravdati viim nalogom. Ljudska
prava i
slobode ne smiju se povrijediti niti po nalogu nadreenog (asnika, dunosnika, ministra itd.).
Odredba se temelji na prirodnom pravu, po kojem krenje ljudskih prava oslobaa
podreenog
od obveze pokoravanja zapovijedima nadreenih. Pojedinac je duan suprotstaviti se
takvim
zapovijedima. Nitko ne moe podreenom naloiti da izvri kazneno djelo. Onaj tko izda takav
nalog,
osobno e odgovarati na temelju tzv. zapovjedne odgovornosti, no to ne oslobaa
odgovornosti
podreenog koji je nalog izvrio.
Svaki dravni dunosnik, vojnik, asnik ili policajac je osobno odgovoran za ono to ini, bez
obzira na
dunost pokoravanja nalozima nadreenih. Ona predstavlja ustavnopravni temelj za odreivanje
niza
kaznenih djela u materijalnom kaznenom zakonodavstvu. To naelo primijenjeno je i pri
osnivanju
meunarodnog suda za ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije u Den Haagu
1993.
godine.

pravo albe i kontrola zakonitosti
Stranica | 45
Zajameno je pravo na albu protiv pojedinanih pravnih akata donesenih u postupku
prvog
stupnja pred sudom ili drugim ovlatenim tijelom. alba je temeljni pravni lijek u svim
pravnim
postupcima. Ona ima devolutivni i odgodni uinak. O albi odluuje drugostupno tijelo, vie od
onog
koje je donijelo prvostupnu odluku. Podnoenje albe odgaa izvrenje prvostupne odluke.
Tek
protekom roka prava na albu, odnosno odlukom o albi nastupa pravomonost i izvrnost
pojedinog
pojedinanog pravnog akta.
Pravo na albu moe biti samo iznimno iskljueno u sluajevima odreenima zakonom
ako je
osigurana druga pravna zatita. Pojedinani akti dravne uprave i tijela koja imaju javne
ovlasti
moraju biti utemeljeni na zakonu. Sudbena kontrola akata tih tijela osigurava se u upravnom
sporu
pred Upravnim sudom, gdje Sud odluuje o zakonitosti pojedinanog upravnog akta ili na drugi
nain.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravino i u
razumnom roku
odlui o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optubi zbog kanjivog djela.

2. Osobne slobode i prava u Hrvatskom ustavu
A) temeljne slobode
pravo na ivot, slobodu i integritet osobnosti
B) prava uhienika, okrivljenika i osuenih osoba
presumcija nedunosti
uhienje
prava osumnjienog ili okrivljenog
pravne posljedice osude
naelo zakonitosti u kaznenim stvarima
C) osobna prava
jamstva osobnog ivota, ugleda i asti
sloboda kretanja
pravo utoita (azil)
nepovredivost doma
tajnost dopisivanja, zatita osobnih podataka i uvjeti ograniavanja
sloboda miljenja i pravo na izraavanje
sloboda vjeroispovijedi

A) temeljne slobode
pravo na ivot, slobodu i integritet osobnosti
jami se svakom ljudskom biu, u RH nema smrtne kazne
nikome se ne smije ograniiti sloboda, osim kada je to odreeno zakonom, o emu
odluuje sud
zabrana svakog oblika zlostavljanja, prisilnog rada, podvrgavanje znan.pokusima

B) prava uhienika, okrivljenika i osuenih osoba
presumcija nedunosti
Stranica | 46
svatko je neduan za KD dok mu se pravomonom sudskom presudom ne utvrdi
krivnja
teret dokaza na tuiteljstvu, odnosno optueni ne mora dokazivati svoju nevinost
otvaranje istrage, voenje sudbenog postupka, priznanje ni prvostupanjska sudska
presuda ne konstituira krivnju okrivljenika; tek nakon pravomonosti sudske
presude odreena se osoba moe smatrati krivcem za odreeno djelo
uhienje
nitko ne moe biti uhien ili pritvoren bez pismenog, sudbenog i na zakonu
utemeljnog naloga, te mu se pri oduzimanju slobode treba proitati (sudski
nadzor nad djelovanjem policije koji zahtjeva Ustav)
trai se ovjeno postupanje sa uhienicima
u najkraem roku pritvorenik treba biti izveden pred sud
svaka se osoba koja je uhiena ili pritvorena ima pravo aliti sudu, koji e bez odgode
odluiti o zakonitosti lienja slobode
odteta i javna isprika u sluaju nezakonitog lienja slobode
prava osumnjienog ili okrivljenog
pravo na pravino suenje
pravo na suenje u najkraem roku
pravo na vrijeme i mogunost za pripremu obrane
pravo na branitelja i nesmetano komuniciranje s njim
nazonost okrivljenog na suenju
ne smije se siliti da iskazuje protiv sebe i prizna krivnju; dokazi pribavljeni na
nezakonit nain ne mogu se uporabiti u sudskom postupku
pravne posljedice osude
osoba koja je izdrala svoju kaznu, naelno se smatra jednakom s drugima
ipak, dakako da osuda za teka i osobito neasna djela moe u skladu sa zakonom
rezultirati gubitkom odreenih prava, npr. neka zaposlenja; takva ogranienja
moraju se pomno i koliko god mogue restriktivno urediti zakonom
naelo zakonitosti u kaznenim stvarima
nullum crimen nulla poena sine praevia lege penali nitko ne moe biti kanjen za
djelo koje prije nego je poinjeno nije bilo utvreno zakonom ili meunarodnim
pravom kao kazneno djelo, niti mu se moe izrei kazna koja nije bila odreena
zakonom; ako zakon nakon poinjenog djela odredi blau kaznu, odredit e se
takva kazna
ne bis in idem nikome ne moe biti sueno za djelo za koje je ve bio osuen na
temelju pravomone sudske odluke niti se moe ponoviti kazneni postupak protiv
osobe koja je osloboena pravomonom presudom

C) osobna prava
jamstva osobnog ivota, ugleda i asti
svakom se jami pravna zatita osobnog i obiteljskog ivota, dostojanstva, ugleda i
asti
Stranica | 47
iz ove ustavne stipulacije izveden je cijeli niz konkretnih zahtjeva koji se na prvom
mjestu odnose na postupanje javnih vlasti prema pojedincima
sloboda kretanja
svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju RH ima se pravo slobodno kretati i birati
boravite
graani imaju pravo naputati i vraati se u RH slobodnom voljom
to pravo moe se iznimno ograniiti ako je to nuno radi zatite pravnog poretka ili
zdravlja te prava i sloboda drugih
pravo utoita (azil)
strani dravljanin i osobe bez dravljanstva mogu dobiti utoite u Republici
Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitike zloine i djelatnosti oprene
temeljnim naelima meunarodnog prava
stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne moe biti protjeran
ni izruen drugoj dravi, osim kad se mora izvriti odluka donesena u skladu s
meunarodnim ugovorom i zakonom
nepovredivost doma
dom je nepovrediv
samo sud moe obrazloenim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da
se dom ili drugi prostor pretrai
pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazoni pri
pretrazi doma ili drugoga prostora
u skladu s uvjetima to ih predvia zakon, redarstvene vlasti mogu i bez sudskog
naloga ili privole dratelja stana ui u dom ili prostorije te izvriti pretragu bez
nazonosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvrenja naloga o uhienju ili radi
hvatanja poinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po
ivot i zdravlje ljudi ili imovinu veeg opsega
pretraga radi pronalaenja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost
da se nalaze u domu poinitelja kaznenog djela, moe se poduzeti samo u
nazonosti svjedoka
tajnost dopisivanja, zatita osobnih podataka i uvjeti ograniavanja
sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika openja zajamena je i nepovrediva
samo se zakonom mogu propisati ogranienja nuna za zatitu sigurnosti drave ili
provedbu kaznenog postupka (tako je donesen Zakon o slubama sigurnosti RH
koji predvia poduzimanje mjera tajnog prikupljanja podataka kojima se, radi
zatite sigurnosti podataka, privremeno ograniavaju ljduska prava i temeljne
slobode)
svakome se jami sigurnost i tajnost osobnih podataka; bez pristanka osobe na koju
se odnose, osobni se podaci mogu prikupljati, obraivati i koristiti samo uz uvjete
odreene zakonom; uporaba podataka suprotna utvrenoj svrsi zabranjena
je; zatita podataka i nadzor nad djelovanjem informatikih sustava ureuje se
zakonom
sloboda miljenja i pravo na izraavanje
sloboda miljenja temelj je demokratskog politikog sustava
Stranica | 48
ta sloboda ne znai slobodu pojedinca da misli to hoe bez da to ikome priopava
po naelu da se nikoga ne moe pozvati na odgovornost za njegove potajne misli
(cogitatitones poenam nemo patitur), ve ukljuuje slobodu izraavanja misli
sloboda izraavanja misli obuhvaa osobito slobodu tiska i drugih sredstava
priopavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih
ustanova javnog priopavanja
zabranjuje se cenzura; novinari imaju pravo na slobodu izvjetavanja i pristupa
informaciji
jami se pravo na ispravak svakomu komu je javnom vijeu povrijeeno Ustavom i
zakonom utvreno pravo
doneseni su Zakon o medijima, Zakon o zatiti osobnih podataka i Zakon o pravu na
pristup informacijama
sloboda vjeroispovijedi
jami se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno oitovanje vjere ili drugog
uvjerenja
sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od drave
vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede,
osnivati kole, uilita, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te
upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uivaju zatitu i pomo drave

3. Politika prava i slobode
sloboda udruivanja i njezina ogranienja
sloboda udruivanja je temelj politikog sustava utemeljenog na priznavanju pluralizma
interesa; slobodno udruivanje graana u politike stranke je uvjet djelotvornog
funkcioniranja demokratskog politikog sustava, koji se temelji na natjecanju
politikih stranaka, koje svoj izraz dobiva na slobodnim izborima
svakom se jami pravo na slobodno udruivanje radi zatite njihovih probitaka ili
zauzimanja za socijalna, gospodarska, politika, nacionalna, kulturna ili druga
uvjerenja i ciljeve; radi toga svatko moe slobodno osnivati sindikate i druge udruge,
ukljuivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom
pravo slobodnog udruivanja ogranieno je zabranom nasilnog ugroavanja
demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne
cjelovitosti Republike Hrvatske
politike stranke i periodina smjena vlasti
zajameno je slobodno osnivanje politikih stranaka
one se moraju ustrojiti po teritorijalnom naelu; ne mogu bti ustrojene po
funkcionalnom naelu, u gospodarskim tvrtkama i javnim ustanovama, to je bilo
organizacijsko naelo komunistikih partija
nije doputen rad politike stranke koja bi svojim programom ili djelovanjem nasilno
ugroavala demokratski ustavni poredak, neovisnost, jedinstvenost ili teritorijalnu
cjelovitost RH; takvu stranku nadzorom moe zabraniti Ustavni sud
Ustavni sud RH je 1994. godine donio odluku o zabrani Srpske demokratske stranke koja
je 1991. godine pokrenula i vodila pobunu protiv Republike
Stranica | 49
jednaka dostupnost javnih slubi
Svaki graanin ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova
i biti primljen u javne slube; ta odredba je povezana s odredbama koje jame
jednakost graana pred zakonom te zabranjuju diskriminaciju po bilo kojoj osnovi,
ukljuujui nacionalnu pripadnost, spol ili socijalno podrijetlo
ovime je implicite zabranjen svaki oblik nepozitma (privilegiranje na temelju srodstva) i
klijentelizma (privilegiranje na tememlju razmjene usluga, veza i poznanstava)
propisivanje politike podobnosti ili primjena tog kriterija i bez propisivanja rui temelje
viestranakog politikog sustava i otvara mogunost uspostave nadzora nad
dravnim aparatom od strane jedne stranke; to se naziva sustavom plijena (spoil
system), koji je naziv dobio prema shvaanju iz ranog razdoblja razvitka amerike
demokracije, po kojem stranka koja je pobijedila na izborima ima pravo popuniti
sve javne slube svojim djelatnicima, odnosno osobama od svojeg povjerenja, jer se
drava smatra plijenom steenim pobjedom na izborima
nasuprot tome stoji kriterij strunosti i zasluga (merrit system), koji osigurava
ravnopravnost graana u pristupu javnim funkcijama i javnim slubama, ovisno o
njihovoj iskazanoj pripremljenosti odnosno sposobnosti za odreenu slubu
pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed
svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom
graani imaju pravo okupljati se i izraavati svoja stajalita putem manifestacija,
zborovanja, javnih skupova, rasprava i demonstracija, pod uvjetom da takvo
okupljanje bude odrano uz potivanje javnog reda i mira
zakonom se moe zahtijevati prethodna prijava namjere odravanja javnog skupa
redarstvenim vlastima, uz odredbu da e se, ako te vlasti ne interveniraju, skup
odrati; u sluaju da redarstvene vlasti zabrane skup, mora postojati redovti put
pravne zatite, ukljuujui i sudsku te ustavnosudsku zatitu
zabranjeno je i kanjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na
nacionalnu, rasnu ili vjersku mrnju ili bilo koji oblik nesnoljivosti
u svrhu ograniavanja ovog prava donesen je Zakon o javnom okupljanju (1999.) kojim se
zabranjuje okupljanje u blizini vrtia, osnovnih kola, bolnica, nacionalnih parkova,
spomenika kulture nulte kategorije, a ZI tog zakona (2005.) zabranjeno je okupljati
se na udaljenosti manjoj od 100m od mjesta u kojem zajedaju ili su smjeteni
predsjednik, Vlada i Hrvatski sabor
birako pravo
ope i jednako, pasivno i aktivno, svi dravljani RH s navrenih 18 godina (izbori za
Sabor, Predsjednika RH, Europski parlament, tijela lokalne i podrune (regionalne
samouprave) i na dravnom referendumu)
birako se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem
na izborima za Sabor, Predsjednika Republike i Europski parlament ostvarivanje birakog
prava se mora osigurati i dravljanima RH koji se u doba izbora zateknu izvan granica,
tako da mogu glasovati u dravama u kojima se nalaze ili na drugi nain odreen
zakonom
glasovanje hrvatskih dravljana u inozemstvu ureuje se izbornim zakonom, a na
raspolobi su dva naina: glasovanje u diplomatskim i konzularnim zastupnitvima
Republike u inozemstvu, tamo gdje to strana drava doputa ili glasovanje putem
Stranica | 50
pote
pravo peticije
pravo peticije, koju podnosi pojedinac ili skupina graana sastoji se u pravu obraanja
dravnim tijelima; svaki graanin ima pravo slati predstavke i pritube te davati
prijedloge dravnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor
podnoenje peticije nema za posljedicu obvezu th tijela da se o njoj izjasne, osim u
obliku odgovora podnositelju peticije
to pravo nije niim ogranieno ni formalno ni po sadraju; jedino to graanin ima pravo
oekivati jest odgovor tijela kojem je podnio peticiju
dunost obrane republike
mirotvorstvo je jedna od najviih vrednota pravnog poretka RH; drava treba biti
spremna i na mogunost obrambenog rata ili prisilnog uspostavljanja mira u sklopu
akcija OUN i meunarodne zajednice; zbog toga drava mora imati oruane snage, ali
one moraju biti pod nadzorom civilne vlasti
Hrvatski sabor donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane RH te ostvaruje
graanski nadzor nad oruanim snagama i slubama sigurnosti RH, a odluuje i o ratu
i miru
vojna obveza i obrana RH je dunost svih za to sposobnih graana, no Ustav doputa tzv.
prigovor savjesti (graani koji zbog svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni
sudjelovati u obavljanju vojnikih dunosti imaju pravo pozvati se na to, ali su tada
duni ispunjavati druge obveze u oruanim snagama ili drukije, na nain koji odredi
zakon)
to podruje ureuje Zakon o obrani

4. Gospodarska prava
pravo vlasnitva
jami se pravo vlasnitva (uklanjanje komunistikih ogranienja)
problem privatizacije ureeno Zakonom o pretvorbi drutvenih poduzea (1991.)
postoji i problem reprivatizacije (povrata imovine) prijanjim vlasnicima
vlasnitvo obvezuje, a nositelji vlasnikog prava i njihovi korisnici duni su priodnositi
opem dobru
stranci mogu stjecati vlasnitvo uz posebne uvjete odreene zakonom
zajameno pravo nasljeivanja
poduzetnitvo i trite
Poduzetnika i trina sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske
Drava osigurava svim poduzetnicima jednak pravni poloaj na tritu; zabranjena je
zlouporaba monopolskog poloaja odreenog zakonom
drava potie gospodarski napredak i socijalno blagostanje graana i brine se za
gospodarski razvitak svih svojih krajeva
prava steena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim
aktom
inozemnom ulagau jami se slobodno iznoenje dobiti i uloenog kapitala
izvlatenje (eksproprijacija)
Stranica | 51
odreeni zahvati koji se sastoje u ograniavanju ili oduzimanju vlasnitva mogu biti nuni
u javnom interesu
primjerice, pri gradnji cesta ili energetskih objekata, potrebito je oduzeti odreene
nekretnine kako bi takvi objekti mogli biti sagraeni, ali se kao naknada vlasniku
isplauje trina vrijednost oduzetog vlasnitva (izvlatenje)
poduzetnika sloboda i vlasnika prava se mogu iznimno ograniiti zakonom radi zatite
interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi
porezni sustav
svatko je duan sudjelovati u podmirenju javnih trokova u skladu sa svojim
gospodarskim mogunostima; porezni se sustav temelji na naelima jednakosti i
pravednosti
dobra od interesa za Republiku
pod osobitom zatitom Republike nalaze se odreena dobra: more, morska obala i otoci,
vode, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva
Zakonom se pod osobitu zatitu Republike mogu staviti i druga dobra, i to: zemljite,
ume, biljni i ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog
kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekolokog znaenja
Zakonom se odreuje nain na koji dobra od interesa za Republiku mogu upotrebljavati
i iskoritavati vlasnici i drugi nositelji prava na njima, a odreuje se i naknada za
ogranienje kojima su podvrgnuti

5. Socijalna prava
pravo na rad i sloboda rada
svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno
svako radno mjesto i dunost
pravo na rad ne znai jamstvo zaposlenja; ono znai pravo i slobodu poduzimanja
privrednih i drugih gospodarskih djelatnosti u punoj slobodi i pod jednakim uvjetima
sa svim ostalim graanima; time se teite odgovornosti za gospodarski napredak
drutva stavlja na graana pojedinca, dok drava osigurava potovanje pravila trine
utakmice i ograniene intervencije mjerama ekonomske politike
zabrana prisilnog i obvezatnog rada
pravedna naknada za rad i uvjeti rada
svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom moe osigurati sebi i obitelji dostojan ivot;
to je pravo u suprotnosti s naelima trine privrede u kojoj visina zarade ovisi o
uspjehu na tritu i poloaju pojedinca na tritu rada
zbog toga se tumai kao jamstvo prava na zaradu pod jednakim uvjetima sa drugim
radnicima, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi i kao obvezu poslodavaca da za
obavljeni rad radnike pravedno nagruju, vodei rauna o uvjetima njihova ivota i
ivota njihovih obitelji
najdue radno vrijeme odreuje se zakonom; svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i
plaeni godinji odmor i ovih se prava ne moe odrei
Stranica | 52
zaposleni, u skladu sa zakonom, mogu imati udjela pri odluivanju u poduzeu;
formulacija mogu imati znai da Ustav ne nalaze uvoenje opeg sustava jednakog
za sve zaposlene, ve omoguuje razlikovanje razliitih kategorija poduzea
socijalna sigurnost
pravo zaposlenih i lanova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje
ureuje se zakonom i kolektivnim ugovorom
prava u svezi s poroajem, materinstvom i njegom djece ureuju se zakonom
kolektivni ugovor je specifina ustanova radnog prava nastala i razvijena u trinim
privredama, kojeg meusobno ga zakljuuju sindikalna organizacija kao zastupnik
zaposlenih u odreenim privrednim granama te organizacija poslodavaca, a njima se
ureuju konkretna prava i uvjeti rada u okvirima odreenim zakonom
ustav odreuje da slabim, nemonima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti
za rad, nezbrinutim graanima drava osigurava pravo na pomo za podmirenje
osnovnih ivotnih potreba
posebnu skrb drava posveuje zatiti osoba s invaliditetom i njihovu ukljuivanju u
drutveni ivot
jamstvo prava na zdravstvenu zatitu
sindikalno organiziranje i pravo na trajk
radi zatite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni i poslodavci imaju pravo
osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati; sindikati mogu osnivati
svoje saveze i udruivati se u meunarodne sindikalne organizacije
u Ustavu je zajameno pravo na trajk, kao neogranieno pravo zaposlenih, osim u
oruanim snagama, redarstvu, dravnoj upravi i odreenim javnim slubama gdje se
moe zakonom ograniiti
ustavnopravna zatita obitelji
obitelj je pod osobitom zatitom Republike; brak i pravni odnosi u braku, izvanbranoj
zajednici i obitelji ureuju se zakonom
Republika titi materinstvo, djecu i mlade te stvara socijalne, kulturne, odgojne,
materijalne i druge uvjete kojima se promie ostvarivanje prava na dostojan ivot
roditelji su duni odgajati, uzdravati i kolovati djecu te imaju pravo i slobodu
samostalno odluiti o odgoju djece; odgovorni su osigurati pravo djeteta na potpun i
skladan razvoj njegove osobnosti
djeca su duna skrbiti za stare i nemone roditelje
Republika osobitu skrb posveuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se roditelji
ne brinu; tjelesno i duevno oteeno i socijalno zaputeno dijete ima pravo na
osobitu njegu, obrazovanje i skrb
dunost je svih da tite djecu i nemone osobe
mlade, majke i invalidne osobe imaju pravo na osobitu zatitu na radu; djeca ne mogu
biti primljena na rad prije zakonom odreene dobi niti smiju biti prisiljavana na rad
koji tetno utjee na njihovo zdravlje ili moral, niti im se takav rad smije dopustiti

6. Kulturna prava
pravo na kolovanje
osnovno kolovanje je obvezno i besplatno
Stranica | 53
SSS i VSS dostupno svakome pod jednakim uvjetima, a u skladu sa sposobnostima
uz uvjete odreene zakonom graani mogu osnivati privatne kole i uilita
autonomija sveuilita
Ustav jami autonomiju sveuilita te odreuje da sveuilite samostalno odluuje o
svom ustrojstvu i djelovanju u skladu sa zakonom
jami se sloboda znanstvenog, kulturnog i umjestnikog stvaralatva te zatita moralnih
i materijalnih prava koja proistjeu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetnikog,
intelektualnog i drugog stvaralatva
drava potie i pomae skrb o tjelesnoj kulturi i sportu

7. Ekoloka prava
ekoloka prava
ustav propisuje da svatko ima pravo na zdrav ivot; drava osigurava pravo graana na
zdrav okoli
graani, dravna, javna i gospodarska tijela i udruge duni su u sklopu svojih ovlasti i
djelatnosti, osobitu skrb posveivati zatiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okolia


MEUNARODNI INSTRUMENTI I DOMAE PRAVO
Navedena ustavna jamstva dopunjuju i meunarodni ugovori koje je RH usvojila, neovisno o
sadraju
domoih zakonskih normi. Prema Ustavu meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u
skladu s
Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su
snazi
iznad zakona (l. 141.).
Pristupanjem pojedinom meunarodnom paktu kojim se ureuju slobode i prava ovjeka u
RH e
stupiti na snagu odredbe toga pakta, pa i u sluaju kad bi zakonska regulacija na odreenom
podruju
bila razliita od tih odredbi.
Primjerice, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina se, pored Ustava RH poziva i na;
Povelju Ujedinjenih naroda, Konvenciju Vijea Europe za zatitu prava ovjeka i temeljnih
sloboda
i jo desetak drugih

You might also like