1

Alyson Nol

Mrani plamen
Serijal Besmrtnici Knjiga etvrta
Alyson Noel
Dark Flame (The Immortals #4)

www.crowarez.org
www.bosnaunited.net
2

Prvo
"Nee-moj me zezati"
Haven ispadne iz ruke tortica,ona s ruiastom glazurom, crvenim mrvicama i srebrnim
papirnatim kalupom. Ispod debelog sloja minke oi joj love moj pogled, a ja se ogledavam po
uurbanom oping-centru u gru od nelagode. Istog trenutka poalim to sam odluila da se naemo
ovdje, to sam bila tako glupa i mislila da je najbolje da je jednog lijepog ljetnog dana odvedem u
njezinu omiljenu slastiarnicu i tamo joj saopim vijesti. Zato sam uope mislila da e joj vijesti lake
sjesti uz tu torticu od jagode? Sad bih najradije da smo ostale u autu.
"Nismo na ulici. Molim te, stiaj se." Htjela sam to ljepe rei, ali na kraju sam zazvuala kao neka
gunava stara profesorica. Ona se nagne naprijed, zatakne duge platinastoplave pramenove na
ikama iza uha i zakilji prema meni.
"Molim? Ma, je l' ti to ozbiljno? Ono, tako si me brutalno iznenadila - ali ono ba brutalno - da mi
jo odzvanja u uima i jo mi se vrti. Dolo mi je da te pitam da mi ponovi ono to si rekla da budem
sigurna da si stvarno rekla ono to mislim da si rekla - a tebe jedino mui to priam preglasno? Je l' ti
to mene zafrkava?"
Odmahnem glavom, bacim pogled oko nas i sasvim se usredotoim na to da smanjim nastalu
tetu pa kaem tie: "uj, stvar je u tome to to nitko ne smije saznati. To mora ostati tajna. Pod
obavezno", preklinjem je prekasno shvaajui da to govorim osobi koja nikad nije znala uvati tue
tajne, a kamoli svoje.
Haven zakoluta oima i opet se zavali u stolac mrmljajui u bradu, a ja zastanem kako bih je
detaljno prouila i okiram se jer se na njoj sve ve vidi: blijeda koa joj je sjajna, ista i k tome
doslovno bez pora, a valovita smea kosa s plavim pramenom sprijeda blista i svjetluca kao u nekoj
reklami za skupi ampon. ak su joj i zubi pravilniji, bjelji i ne mogu se ne zapitati kako se to tako
brzo dogodilo,nakon samo nekoliko gutljaja eliksira, a meni je trebalo neusporedivo vie vremena.
Udahnem i uronim u nju dok je jo ovla gledam.Zaboravljam na vjeno obeanje samoj sebi da
neu prislukivati najskrovitije misli svojih prijatelja i borim se za to bolji pogled, nekakav traak
njezine energije, ono to mi nije rekla - ako postoje situacije u kojima je opravdano zabadati nos u
tue stvari, ovo je sigurno jedna od njih.
No ne dobijem izravan uvid u njezine misli kao obino, ve mi se na putu isprijei neprobojan
zid.ak i nakon to leerno ispruim ruku i primim je za jagodice,pravei se da me zanima njezin
srebrni prsten s lubanjom, nita ne doznam.
Ne vidim njezinu budunost.
"Ovo je sve jednostavno tako" Ona proguta knedlu i pogleda oko sebe pomno promatrajui
prtavu fontanu, mladu mamu koja gura djeja kolica i dere se u mobitel,skupinu cura koje s hrpom
vreica izlaze iz trgovine s plivakom opremom - gleda svuda samo, ne u mene.
"Znam da ti je ovo puno toga odjednom - ali ipak" slegnem ramenima jer sam svjesna da moram
biti uvjerljivija, ali nisam ba sigurna kako.
"Puno toga odjednom? Ma, je l' tako ti to doivljava?" Odmahuje glavom i lupka prstima po
naslonu svog zelenog metalnog stolca dok me odmjerava od glave do pete.
Uzdahnem i zaelim da sam sve ovo bolje izvela, elei da mogu uiniti neto da problem
nestane, ali prekasno je. Nema mi druge nego nositi se s bedarom za koju sam sama kriva. "Mislim,
nadala sam se da e ti to tako doivjeti." Slegnem ramenima. "Znam. Nisam normalna."

Ona duboko uzdahne,lice joj je tako nepomino,tako mirno da je iz njega nemogue ita iitati i
ba kad sam htjela neto rei, zamoliti je da mi oprosti,ona kae:"Ti to ozbiljno?Uinila si me
besmrtnom? Ono - zaozbiljno?"
Kimnem, uspravim se, zabacim ramena i samo ekam jer e se sigurno razbjesnjeti, a eludac mi
se svee u vor. to god da mi napravi, pa i da mi kae neto runo i udari me, moram to otrpjeti. I ne
zasluujem nita bolje nakon to sam joj preokrenula itav ivot.
"Samo sam" Zaustavi dah i trepne nekoliko puta, ali sad kad je nalik meni, ne vidim joj auru, pa
joj ne mogu pogoditi raspoloenje. "Pa, u tekom sam oku. Ono, najozbiljnije. Ne znam ni to bih ti
rekla."
Skupim usne i spustim ruke trljajui o krilo svoju kristalnu narukvicu u obliku potkove pa
proistim grlo i kaem: "Sluaj, Haven, tako mi je ao. Tako mi je jako, jako ao. I ne sluti koliko. Samo
sam" Odmahujem glavom jer znam da bih trebala prijei na stvar, ali osjeam da joj moram
objasniti svoju stranu prie - kako sam bila prisiljena donijeti nemoguu odluku, kako mi je bilo dok
sam je gledala onako blijedu, bespomonu, na rubu smrti, kad je u svakom trenutku mogla
izdahnuti
Ali i prije nego to krenem objanjavati,ona se nagne prema meni i razrogai oi buljei u
mene."to je tebi?" Zatrese glavom. "Ti se jo i ispriava, a ja ovdje sjedim totalno nabrijana, ono, ne
mogu doi k sebi i nemam pojma kako da ti se oduim!"
Ha?
"Ono, pa, to je predobro." Ceri se i poskakuje u stolcu, a lice joj se sjaji kao arulja od tisuu vati.
"Ozbiljno, neto najbolje ikad - i tebi mogu zahvaliti na tome!"
Progutam knedlu dok nervozno gledam oko sebe, ne znajui kako bih reagirala. Ovo nisam
oekivala. Uope se nisam pripremila za takvo to. Iako se dogodilo vie-manje upravo ono na to me
Damen upozoravao.
Damen - moj najbolji prijatelj,moja srodna dua,ljubav mojih ivota. Nevjerojatno zgodan, seksi,
pametan, talentiran, strpljiv i suosjeajan deko koji je znao da e se ovo dogoditi i ba zato me
preklinjao da poe sa mnom. Ali ja sam bila previe tvrdoglava. Uporno sam htjela ovo obaviti sama.
Ja sam je pretvorila u besmrtnicu - ja sam joj dala eliksir - i zato joj ja to moram objasniti. Samo to mi
uope ne ide onako kako sam zamiljala. Ni blizu.
"Mislim,to je kao da si vampir,jelda?Samo ne pije krv?" Pogled joj blista i udno lovi moj. "A i ne
trebaju ti lijesovi i ne mora izbjegavati sunce!" Cike od uzbuenja. "Ovo je jednostavno nevjerojatno ko da sanjam! Dobila sam sve to sam ikad htjela! Vampirica sam! Prekrasna vampirica - samo bez
svih onih odvratnih nuspojava!"
"Nisi vampirica", kaem slabim i bezvoljnim glasom pitajui se kako smo sad doli na to.
"Vampiri ne postoje."
Tako je,ne postoje ni vampiri,ni vukodlaci,ni vilenjaci,ni vile - samo besmrtnici, kojih je, zahvaljujui
Romanu i meni, sve vie i vie...
"A kako si tako sigurna u to?" pita me Haven izvijajui obrvu.
"Zato to je Damen ovdje mnogo due od mene", kaem. "I nije nikad sreo nijednog vampira - a
nije nikad sreo ni nekoga tko ih je sreo. Po naem miljenju, legende o vampirima vjerojatno se
odnose na besmrtnike, samo to je istina u njima poprilino iskrivljena - kao to da pijemo krv, da ne
moemo na sunce i ono da smo alergini na enjak." Nagnem se prema njoj. "Sve su to ekstra detalji
da pria bude dramatinija."
"Zanimljivo." Kima iako su joj misli oito negdje drugdje. "Mogu li i dalje jesti tortice?"Pokazuje
na zgnjeenu hrpicu od jagoda koja se s jedne strane uruila i zalijepila za karton,a s druge je jo
4

prhka i samo eka da je netko pojede. "Ili trebam neto drugo" Iskolai oi i prije nego to joj
uspijem odgovoriti, lupi po stolu i zaskvii: "Isuse - onaj sok, jelda? Ono crveno to ti i Damen uvijek
pijete? To trebam, jelda? Pa to eka? Daj ga na sunce da i slubeno budem primljena - jedva ekam
biti besmrtna!"
"Nemam ga sa sobom",kaem i vidim da joj se lice objesilo od razoaranja, pa krenem
objanjavati. "Sluaj, znam da misli da ovo zvui prekul i tome slino - i, bez sumnje, donekle je tako.
Ono, nikad nee ostarjeti, nikad nee imati priteve ili ispucane vrhove, nikad nee morati vjebati
i moda ak i naraste - tko zna? Ali ima i drugih stvari - stvari koje mora znati, stvari koje ti moram
objasniti jer" Stanem u pola rijei jer vidim da je iskoila iz stolca hitro i okretno poput make - to
je samo jo jedna nuspojava kad si besmrtan.
Cupkajui na mjestu, govori mi: "Daj, molim te. to bih to ja jo trebala znati?Ako mogu skoiti
vie i trati bre od drugih,ako nikad neu biti stara ili slaba - to mi jo,molim te,treba?Mislim da
sam spremna za ostatak vjenosti."
Nervozno bacim pogled oko nas i odluim obuzdati njezino oduevljenje prije nego to napravi
neku ludost - neto to e privui pozornost kakvu si ne moemo dopustiti. "Haven, molim te. Sjedni.
Ovo su ozbiljne stvari. Moram ti jo toga objasniti. Puno toga", apnem strogo i grubo bez ikakvog
uinka. Ona i dalje stoji preda mnom, odmahuje glavom i odbija popustiti. Tako je opijena svojim
novim besmrtnikim moima da se ne eli ni inatiti, nego mi se otvoreno suprotstavlja.
"Tebi je sve tako ozbiljno,Ever. Sve - ali ba sve to kae i radi je tako prokleto ozbiljno. Mislim, ono
najozbiljnije, prvo mi da sve kao na dlanu, a onda hoe da to ne koristim i jo me upozorava na
mranu stranu? to nije to stvarno ludo?" Zakoluta oima. "Daj, ne budi tako u gru, moe? Daj mi da
vidim malo kako je to, da to iskuam, da vidim to sve mogu. Mogle bismo se i utrkivati! Tko prvi od
oping-centra do knjinice - pobjednik!"
Odmahnem glavom, uzdahnem i uope ne elim to napraviti, ali znam da je doao trenutak za
malo telekineze. Jedino u tako zaustaviti sve ovo, a i pokazati joj tko je ovdje gazda.Suzim
pogled,usredotoim se na njezin stolac i munjevito ga gurnem preko ploica prema njoj da joj koljena
zaklecaju od toga, pa mora sjesti.
"Ej - to me boli!" Trlja nogu dok me bijesno gleda.
Ali ja samo slegnem ramenima.
Besmrtna je, ono, nije da e joj ostati modrica.Uostalom, trebam joj jo puno toga objasniti,a ako
nastavi ovako,neu imati puno vremena,zato se nagnem prema njoj, uvjerim se da me paljivo slua i
kaem:
"Vjeruj mi,ne moe se igrati s ovim ako ne zna pravila.Jer ako ne zna pravila, netko e sigurno
nastradati."

Drugo
Haven uleti u moj auto,vrsto se skvri uz vrata i podupre noge o sjedalo.Mrti se,pa me bijesno
gleda,pa mrmlja - neprestano ponavljajui jedne te iste prigovore na moj raun dok naputam
parkiralite i izlazim na ulicu.
"Pravilo broj jedan." Okrznem je pogledom dok miem dugu plavu kosu s lica i odluno
ignoriram njezin oiti, uporni, neprijateljski pogled. "Ne smije nikome rei." Priekam da rijei dopru
do nje pa dodam: "Ozbiljno. Ne smije rei ni staroj, ni starom, ni svom mlaem bratu Austinu"
"Daj,molim te."Okrene se prema meni,prekrii noge,skupi noge, namjesti odjeu, zatrese nogom
tako nervozno i tako se uzvrpolji da je oito da jedva moe izdrati biti ovdje sa mnom. "Ionako skoro
pa i ne priam s njima." Namrgodi se. "Osim toga,ponavlja se.Ve si mi jasno i glasno izrecitirala tu
litaniju.Zato, ajde, pouri se, da to obavimo pa da smo gotovi, da se mogu izgubiti odavde i zapoeti
svoj novi ivot."
Progutam knedlu, ne doputajui da me pouruje ili da me natjera da joj popustim,uporno je
gledam dok ekamo na semaforu i arko elim da shvati koliko je sve ovo ozbiljno, pa dodam: "To
ukljuuje i Milesa. Nipoto mu ne smije rei."
Ona zakoluta oima igrajui se svojim prstenom, neprestano ga okreui oko srednjeg prsta i
oito je u napasti da ga baci na mene. "Dobro. Ne smijem nikome rei. Shvatila sam", promumlja.
"Idemo dalje!"
"I dalje moe jesti obinu hranu."Prolazim kroz krianje lagano ubrzavajui. "Ali nee to uvijek
htjeti jer e od eliksira biti vie-manje sita i dobivati sve potrebne hranjive sastojke.Ali
svejedno,barem u javnosti, treba se truditi da sve izgleda normalno,pa se mora barem praviti da
jede."
"O,znai poput tebe?"Gleda me podignutih obrva,usana izvijenih u podrugljivi smijeak. "Zna na
to mislim, na ono kad preko uim sjedi i trga si sendvi u sto komadia,i mrvi ips, i misli da to
nitko ne primjeuje?Znai, to si zapravo radila cijelo vrijeme?Trudila si se da sve izgleda normalno?Jer
smo Miles i ja mislili da ima nekakav poremeaj prehrane."
Duboko uzdahnem i usredotoim se na vonju odravajui normalnu brzinu, ne doputajui joj
da me izbaci iz takta.Ovo je karma o kojoj Damen uvijek blebee - tvrdei da sve to napravimo
izazove nekakvu reakciju - ono to sam napravila dovelo me je ovamo gdje sam sad.Uostalom,ak i
kad bih se mogla vratiti u prolost i napraviti sve iznova,ne bih nita mijenjala.Donijela bih potpuno
istu odluku.Bez obzira na to to mi je trenutano neugodno,ipak je to u svakom sluaju bolje nego joj
ii na sprovod.
"Isuse!" Pogleda me razjapljenih usta i rairenih oiju pa kae visokim i piskutavim glasom:
"Mislim - mislim da sam te ula!"
Pogledi nam se sretnu i odmah me prou hladni trnci iako je krov na autu sputen i ee nas
juno kalifornijsko sunce.
Ovo nije dobro. Ovo nikako nije dobro.
"Kako razmilja! Razmiljala si o tome kako si sretna to ne mora ii na moj
sprovod,jelda?Mislim,ozbiljno sam te ula u svojoj glavi kako razmilja. To je tako kul!"
Odmah podignem tit onemoguujui joj pristup svom umu, energiji, svemu, ama ba svemu.
Poprilino sam isprepadana injenicom da mi ita misli, a ja njezine ne, a nisam jo ni imala priliku
pokazati joj kako da se zatiti.
"Znai, vi se uope niste zafrkavali? U vezi te telepatije? Ti i Damen si stvarno itate misli."

Polako i nevoljko kimnem, a ona me odmjeri neopisivo blistavim pogledom. Oi su joj nekad bile
obine jednostavne smee nijanse i esto bi ih skrivala iza kriavih lea, a sad su divan vrtlog boje
zlata, topaza i bronce - jo jedna nuspojava kad je u pitanju besmrtnost.
"Oduvijek sam znala da ste udni - ali ovo je skroz drugi par rukava. A sad i ja to mogu! Isuse, da
je bar Miles ovdje."
Sklopim oi i odmahnem glavom nastojei ostati strpljiva, pitajui se koliko joj puta jo moram
ponoviti, pa zakoim zbog pjeaka i kaem: "Ali ne smije rei Milesu - sjea se? Ve smo to utvrdili."
Ona slegne ramenima,ali uope me ne slua,ve samo vrti ogroman pramen svjetlucave smee
kose oko srednjeg prsta i smijei se kad nam zdesna prie crni Bentley koji vozi neki tip s kojim
idemo u kolu.
"Dobro.Dobro!Ozbiljno,neu mu rei. Daj se skuliraj malo,okej?" Usredotoi se na frajera iz naeg
razreda koketno mu se osmjehujui i maui mu, ak mu alje nevidljive poljupce pa se smije jer on
trlja oi u nevjerici.
"Neu nikome rei. Samo, obino mu kaem kad se radi o neem uzbudljivom, to je sve. Navikla
sam tako. Proi e me to, sigurno. Ali ipak, mora priznati,jel tako da je ovo totalno kul? Mislim, kako
je tebi bilo kad si tek saznala?Zar nisi bila sva izvan sebe?" Pogleda me i doda smijui se: "ala mala."
Namrgodim se dodajui vie gasa nego to sam htjela, pa auto poskoi, a ja se u mislima vratim
na taj prvi dan - odnosno, bolje reeno, sjetim se kad mi je Damen na kolskom parkiralitu prvi put
pokuao oprezno saopiti vijesti koje e mi promijeniti ivot. Ali ja nisam bila raspoloena za to da ga
sasluam. I bila sam sve, samo ne uzbuena. Onda, kad mi je drugi put napokon objasnio nau
dugaku i kompliciranu prolost, nisam znala kako bih se osjeala.Ono,s jedne strane bilo mi je
prilino kul to smo konano zajedno nakon to smo stoljeima bili razdvojeni.Ali s druge strane,bilo
mi je previe toga za probaviti odjednom.I trebalo se odrei previe toga.
I dok smo isprva mislili da je odluka u potpunosti na meni - da mogu ili nastaviti piti eliksir i
prigrliti svoju besmrtnost, ili je mogu lijepo ignorirati, odivjeti svoje i umrijeti jednom u dalekoj,
dalekoj budunosti, sad se ipak malo bolje razumijemo u te stvari.
Sad znamo kako uistinu zavravaju besmrtnici.
Sad znamo za Zemlju sjena.
Za beskonano nitavilo.
Za vjeni ponor.
Mjesto na kojem ostaju besmrtnici - bez due - bez ikoga - do kraja vjenosti.
Mjesto kojeg se trebamo kloniti.
"Ej, ha-lo, Ever, jesi tu?" Smije se.
Ali samo slegnem ramenima. Jedino joj taj odgovor namjeravam dati.
To je samo natjera da se nagne prema meni i kae: "Sori, ali nisi mi jasna." Prouava me."Ovo mi
je najbolji dan u cijelom ivotu,a ti se fokusira na ono loe. Mislim, ha-lo? Psihike moi, fizika
nadmo, vjena mladost i ljepota - zar ti to nita ne znai?"
"Haven, nije to samo zafrkancija, nego"
"Da,da." Zakoluta oima i zavali se natrag u sjedalo primaknuvi koljena prsima i vrsto ih
obgrlivi. "Postoje pravila - to je loa strana svega. Razumjela sam te jasno i glasno." Namrti se dok
skuplja kosu u stranu i mota je u blistavu smeu spiralu. "Ali, Isuse, zar ti nikad ne dosadi sve to? To
to se tako zamara svime, to te sve na svijetu optereuje? Ono, tebi u ivotu ne moe biti
bolje.Plavua si, plavih okica, visoka, dobrog tijela, talentirana, e da, i kao lag na torti, u tebe je
zaljubljen najseksi frajer na planetu." Uzdahne pitajui se kako ne vidim ono to ona vidi. "Mislim,
budimo realni,drugi ljudi mogu samo sanjati o ivotu poput tvog - a po tebi on ispada neka teka
7

puiona. I da budem iskrena, sori to ti to moram rei, ali ti si luda. Jer ja se ozbiljno osjeam
genijalno! Naelektrizirano! Kao da mi kroz cijelo tijelo prolaze munje! I ne pada mi na pamet padati u
crnjak poput tebe. Nema anse da se ko ti nekad uljam po koli u groznim hudicama i sunanim
naoalama i uvijek imam sa sobom iPod kao da su mi ga usadili u glavu. Mislim, sad bar znam zato
si to sve radila, da ne mora sluati sve te glasove i misli, jelda?Ali ipak, nema anse da u ja tako
ivjeti. Ja ti planiram objeruke prihvatiti svoju besmrtnost.A Stacia, Honor i Craig neka samo krivo
pogledaju mene ili moje prijatelje i gadno e nastradati!" Nagne se naprijed, nalakti se na koljena i
suzi pogled. "Kad se samo sjetim koja su ti sve sranja radili, a ti bi uvijek samo spustila gae"
Napui usne. "Nisi mi jasna."
Pogledam je znajui da bih mogla samo spustiti svoj tit, pomisliti odgovor i ona bi ula rijei u
mojoj glavi, ali znam da e one imati vei uinak ako ih izgovorim naglas, pa kaem: "Valjda sam
takva jer me besmrtnost previe stajala - izgubila sam obitelj - nisam uspjela prijei" Zaustavim se
pazei da se ne izlanem.Nisam joj sasvim spremna objanjavati Ljetozemlje,velianstvenu i zagonetnu
dimenziju izmeu dimenzija, ni most preko kojeg svi smrtnici prelaze na drugu stranu - u svakom
sluaju, ne sad. Idemo korak po korak. "Stvar je u tome to u ja zauvijek biti ovdje.Nikad neu moi
prijei na drugu siranu i ponovno vidjeti svoje" Odmahnem glavom. "I bar se to meni ini ko
prevelika kazna."
Ona me dotakne gledajui me tuno kao Bambi pa se brzo povue. "Ups, sori! Zaboravila sam
kako ne voli da te se dodiruje." Zatakne iza uha kosu koju joj vjetar baca u oi, a nos joj se namreka.
"Nije da mrzim da me se dodiruje."Slegnem ramenima. "Nego to jednostavno ponekad - pa, dosta
toga otkriva, to je sve."
"Hoe li tako biti i meni?"
Pogledam je i shvatim da nemam pojma kakve moi ona skriva. Ve je tako napredna nakon samo
jedne boice eliksira, tko zna to e biti nakon to popije cijelo pakiranje?
"Ne znam." Slegnem ramenima. "Meni se to dogaa jer sam bila umrla i otila u"
Ona suzi pogled s naporom mi pokuavajui proitati misli, ali to joj ba i ne uspijeva jer sam
podigla tit.
"Pa, recimo samo da sam imala iskustvo bliske smrti. Nakon toga stvari se obino mijenjaju."
Skrenem u njezinu ulicu.
Pomno,usredotoeno i uporno me promatra dok prstima eprka po rupici u tajicama i govori:
"ini mi se da mi govori samo ono to hoe da znam." Podigne obrvu oekujui da to poreknem.
Ali ne proturjeim joj. Samo zatvorim oi i kimnem. Tako sam umorna od neprestanog laganja i
prikrivanja istine. Dobar je osjeaj kad prizna nekoliko stvari za promjenu.
"Mogu te pitati zato?"
Slegnem ramenima, duboko uzdahnem i prisilim se pogledati je. "Bilo bi ti to previe informacija
odjednom. Neto od toga treba doivjeti da bi razumjela - a ostalo - pa, dosta toga moemo ostaviti
za drugi put. Iako ima jo nekoliko stvari koje bi trebala znati."
Parkiram na njezinom prilazu pa nervozno prekopam po torbi i dam joj svilenu vreicu nalik onoj
koju sam dobila od Damena.
"to je to?"Odrijei je i zavue prst unutra pa izvue omanju hrpu raznobojnih kamenia spojenih
zlatnim nitima koja visi o crnom svilenom konopiu.
"To je amajlija." Kimnem. "Vrlo,vrlo je vano da je uvijek nosi.Od danas vie-manje svaki dan."
Ona zakilji njiui je,gledajui kako kamenii hvataju i odbijaju svjetlost.
"Imam i ja jednu."Izvuem je ispod majice i pokaem svoju hrpicu.
"Kako to da je moja drukija?"Gleda ih naizmjence,usporeuje ih i pokuava odluiti koja je bolja.
8

"Zato to ne postoje dvije iste - svaka osoba ima drugaije - potrebe. I ako ih nosimo, tite nas."
Pogledu me.
"Imaju zatitna svojstva." Slegnem ramenima znajui da sam se dotakla opasne teme, onoga oko
ega se Damen i ja nismo sloili.
Ona nakrivi glavu i zgri lice jer dobro zna da neto skrivam od nje iako mi ne moe itati misli.
"Od ega nas tono tite? Mislim, besmrtne smo, je l' tako? to,ako se ne varam,vie-manje znai da
emo ivjeti zauvijek, a ipak, ti mi sad govori da mi treba zatita?Da bih bila Sigurna!" Odmahnem
glavom. "Sori, Ever, ali to mi nema smisla. Od koga ili ega bi me, za Boga miloga, trebalo tititi?"
Duboko uzdahnem uvjeravajui se da inim pravu stvar, ono jedino mogue, bez obzira na to to
Damen mislio o tome. Nadam se da e mi on oprostiti i kaem: "Treba se paziti Romana."
Ona odmahne glavom i prekrii ruke u nevjerici."Romana?Pria gluposti. Roman mi nikad ne bi
naudio."
Zablenem se u nju jedva vjerujui svojim uima, naroito nakon svega to sam joj rekla.
"Sori, Ever, ali Roman mi je prijatelj. I, ono, nije da te se tie, ali uskoro bismo mogli biti i vie od
prijatelja. I s obzirom na to da svi znaju da ga mrzi otkad je doao, uope me ne iznenauje to to si
sad rekla. Tuno je, ali ne iznenauje me."
"Sluaj,ne izmiljam." Slegnem ramenima elei ostati mirna iako to uope nisam. Znam da je tako
tvrdoglava da mi nee upaliti ako se budem derala i pokuavala je prisiliti da misli kao ja. "I, okej,
moda si u pravu, moda ga ne volim, ali budui da te pokuao ubiti i tako dalje - pa, moda nisam
tako luda to mislim da imam prilino dobre razloge za to. Imam i svjedoke. Inae, samo da zna,
nisam samo ja bila tamo!"
Ona zakilji lupkajui prstima po kvaki na vratima pa kae: "Dobro, ako sam te dobro
razumjela,Roman me pokuao ubiti nekakvim gadnim ajem"
"Od bunike. Zove se jo vuja trenja"
"Koga briga." Odmahuje rukom. "Uglavnom, tvrdi da me on pokuao ubiti, ali si se zato ti
umjesto da nazove policiju jednostavno doetala do njegove kue da se i sama u to uvjeri?Mislim,
kako to? Oito ni ti nisi vjerovala da on to misli ozbiljno, pa zato bih ja tako mislila?"
"Ma pokuala sam ih nazvati - ali bilo je komplicirano" Odmahnem glavom. "Morala sam odabrati
- ili neto to mi stvarno treba, ili tebe. I, kao to vidi, odabrala sam tebe."
Gleda me irom otvorenih oiju, mozga i uti.
"Roman mi je obeao da e mi dati to mi treba ako te pustim da umre. Ali nisam to mogla
uiniti,tako da" Pokaem prema njoj. "Sad si besmrtna."
Ona odmahne glavom i zagleda se u grupicu djece iz susjedstva koja su vozila nekakav
poluraspadnuti auti za golf gore-dolje po ulici. Tako dugo uti da se upravo spremam neto rei, kad
ona kae:
"ao mi je to nisi dobila to si htjela, Ever, stvarno. Ali nisi u pravu to se tie Romana. Nema
anse da bi on mene pustio da umrem. Kao to si i rekla, imao je eliksir i dao bi mi ga da si ti sluajno
drugaije odluila. Uostalom, mislim da Romana ipak poznajem malo bolje nego ti - on stvarno
razumije koliko sam nesretna, to se dogaa kod mene doma" Slegne ramenima. "Vjerojatno me
elio uiniti besmrtnom da me potedi svega toga, ali nije mi elio on to podariti jer zna da to nosi
odreenu odgovornost. On bi sigurno priskoio upomo da mi ti nisi dala napitak. Pomiri se s tim,
Ever, donijela si krivu odluku. Trebala si znati da blefira."
"Ne postoji nikakva veza s onim tko te uini besmrtnom", promrmljam, a u sebi kolutam oima
zbog te izjave. Od cijele te puste govorancije ja sam se uhvatila ba za to?
9

Odmahnem glavom i ponovim. "Uope nije bilo tako, ni blizu - nego..." Glas mi slabi jer ona gleda
u nekom drugom smjeru i posve je uvjerena u to da je ona u pravu, a ja u krivu. A budui da sam je
pokuala upozoriti na sve opasnosti - na njega - Damen mi nee zamjeriti ono to u joj upravo rei.
"Dobro,vjeruj to hoe, samo mi napravi uslugu. Ako se ba toliko eli druiti s Romanom,
onda te molim samo da uvijek nosi svoju amajliju. Ozbiljno, nemoj je nikad skidati ni zbog ega i"
Ona me pogleda podiui obrve i napola otvarajui vrata jer oajniki eli pobjei iz auta i to
dalje od mene.
"Ako si stvarno ozbiljno mislila da mi se eli oduiti za to to sam te uinila besmrtnom"
Pogledi nam se sretnu.
"Onda bi mi stvarno pomoglo da mi uzme neto od Romana."

10

Tree
"Kako je prolo?"
Damen mi otvori vrata prije nego to uspijem pokucati. Prati me dubokim i upornim pogledom
dok ulazimo u dnevni boravak gdje se bacim na njegov skupi kau od velura i zbacim japanke.
Trudim ga se ne gledati u oi kad se zavali na jastuk pored mene, a obino jedva ekam zaneseno
buljiti u njega cijelu vjenost - upijati pogledom njegovo pravilno lice - njegove visoke i lijepo
oblikovane jagodice, sone i primamljive usne, nadvijene obrve, tamnu valovitu kosu i guste
trepavice - ali ne danas.
Danas bih najradije gledala u nekom drugom smjeru.
"Znai,rekla si joj?" Prstima mi dodiruje vrat,drhtim i vrua sam od njegovih dodira iako meu
nama uvijek lebdi veo energije. "Jesi li je uspjela udobrovoljiti torticom kao to si se nadala?" Usnama
mi gricne resicu uha pa se pone sputati niz moj vrat.
Naslonim se na jastuke i zatvaram oi pravei se da me naglo uhvatio umor. Ali ustvari ne elim
da me vidi, da me dobro promotri. Ne elim da osjeti moje misli,moju sr, moju energiju - neko udno
i tajanstveno pulsiranje koje me uznemiruje posljednjih nekoliko dana.
"Ma kakvi." Uzdahnem. "Jedva da ju je pogledala - izgleda da je sad nalik nama - po
mnogoemu." Osjeam na sebi njegov teki pogled dok me netremice promatra.
"to si time htjela rei?"
Zavalim se jo dublje u jastuke i prebacim nogu preko njegove, diem smirenije dok me obuzima
toplina njegove energije. "Ma, jednostavno je jako napredovala.Ono, tako i izgleda,razumije? Tako
sablasno, besprijekorno, besmrtno.ak mi je i ula misli - dok ih nisam zatitila." Namrgodim se i
odmahnem glavom.
"Sablasno? Znai tako to ti doivljava - doivljava nas?" Moje rijei oito su ga uznemirile.
"Ma, ne ba sablasno." Zastanem pitajui se zato sam to ba tako rekla.
"Vie nenormalno. Mislim, sumnjam da i supermodeli uvijek izgledaju tako dobro.Da i ne
spominjem - to emo ako preko noi naraste deset centimetara ko ja? Kako emo, molim te, to
objasniti?"
"Isto kao u tvom sluaju", kae i suzi pogled. Oprezan je, vie ga zanima ono to mu nisam rekla
nego ono to mu govorim. "Rei emo da je naglo narasla. Inae, to ti nije tako rijetka pojava kod
smrtnika." Pokuava zvuati vedro, ali ba mu i ne uspijeva.
Skrenem pogled jer znam da je sumnjiav i usredotoim se na police pretrpane prvim izdanjima
knjiga konatih korica, na apstraktna ulja na platnu koja su uglavnom neprocjenjivi originali.On zna
da se neto dogaa, ali nadam se da ne osjea koliko je to ustvari ozbiljno.Da mu sve ovo govorim,a
ustvari uope to ne mislim,da sve radim s pola srca i da mi uope nije stalo.
"I mrzi li te sad kao to si se bojala?" pita me mirnim, dubokim, malice ispitivakim glasom.
Buljim u njega,u ono predivno genijalno stvorenje koje me proteklih etiristo godina voljelo i jo
me voli bez obzira na to koliko puta zeznula stvar, bez obzira na to koliko sam ivota upropastila.
Uzdahnem, zatvorim oi, zamislim crveni tulipan i odmah mu ga dam. Osim to je to simbol nae
vjene ljubavi, u to smo se i kladili.
"Bio si u pravu. Pobijedio si." Odmahnem glavom prisjeajui se kako je reagirala ba onako kako
je on rekao. "Luda je od sree.Neprestano mi zahvaljuje.Osjea se kao rock-zvijezda.Ne - ispravak, i
bolje nego rock-zvijezda. Osjea se kao vampirska rock-zvijezda. Ali, ono, kao nova i naprednija vrsta koja ne mora piti krv i spavati u lijesovima." Odmahnem glavom i nasmijem se protiv volje.

11

"Kao nemrtvi iz mitova?"Damen se nervozno trecne jer mu se usporedba ni najmanje ne svia.

"Ba i ne znam to bismo trebali misliti o tome."
"Ma,sigurna sam da je to dri samo zbog toga to je nedavno prola kroz gotiarsku
fazu.Oduevljenje e je kad-tad proi. Ono, kad je stvarnost lupi po glavi."
"A doivljava li i ti to tako?" Pita me pridravajui mi rukom bradu jer eli da ga pogledam."Je li
te prolo oduevljenje - ili je moda ak i nestalo?" Pogleda me duboko, znalaki, osjeajui sve
promjene mog raspoloenja. "Je li me zalo sad ne moe pogledati?"
"Ne!" Odmahnem glavom potpuno svjesna da me proitao i oajniki ga elim opovrgnuti. "Samo
sam umorna. Pomalo se osjeam kao da sam na rubu ivaca u zadnje vrijeme, to je sve." Primaknem mu
se blie i zakopam glavu ispod njegovog vrata,odmah do lania s amajlijom. Vie nisam ivana kao
zadnjih dana dok udiem i udiem njegov topli muevni miris. "Zato svaki trenutak ne moe biti
ovakav?"Promrmljam znajui da zapravo mislim: "Zato ja uvijek ne mogu biti ovakva - osjeati se
uvijek ovako?"
Zato se sve mijenja?
"Ma,moe." On slegne ramenima. "Stvarno nema razloga da ne bude lako."
Od maknem se od njega i pogledi nam se sretnu. "O, ja znam dva vrlo dobra razloga."
Pokazujem glavom prema Romy i Rayne, dvjema groznim blizankama o kojima se sad brinemo,a
one upravo skau niz stube.Obje imaju istu ravnu tamnu kosu s koso odrezanim ikama,blijedu
kou i velike tamne oi - ali sasvim su drugaije odjevene.Romy nosi prozranu ruiastu haljinicu i
japanke iste boje, a Rayne je bosa, cijela u crnom i na ramenu nosi njihovu crnu macu
Lunu.Osmjehuju se Damenu radosno i toplo, a mene bijesno pogledavaju - kao i obino,i to se viemanje jedino nije promijenilo.
"Zavoljet e one tebe",kae elei u to vjerovati i elei da i ja u to vjerujem.
"Ne, nee." Uzdahnem nespretno traei japanke. "Ali, ono, svatko ima svoje razloge, pa i one."
Navuem japanke i pogledam ga.
"Ve ide?"
Kimnem izbjegavajui njegov pogled. "Sabine priprema veeru, dolazi nam Munoz - sve u cilju
uvenog zbliavanja.Ona eli da se bolje upoznamo.Ono, da budemo manje uenica i uitelj,a vie
budua poluobitelj." Slegnem ramenima i im sam to izgovorila, shvatim da sam ga trebala pozvati.
Nevjerojatno je nepristojno to ga nisam pozvala. Ali ako Damen bude tamo, to e mi samo
poremetiti ostale planove za ovu veer. One o kojima on moda nagaa, ali za koje nikako ne smije
znati. Osobito nakon to mi je tako glasno i jasno dao do znanja to misli o mojoj maloj avanturi s
aranjem. Blesavo dodam: "Tako da..." I samo ostavim rijei da vise u zraku, lebde oko nas jer nemam
pojma to bih jo rekla.
"A to je s Romanom?"
Duboko uzdahnem kad nam se pogledi sretnu. Doao je trenutak koji sam pokuavala izbjei.
"Jesi upozorila Haven? I rekla joj to je napravio?"
Kimnem. Prisjeam se govora koji sam uvjebavala u automobilu na putu ovamo, o tome kako
nam je Haven najbolja prilika da od Romana dobijemo to nam treba. Nadam se da e njemu zvuati
bolje nego meni.
"I?"
Dopustim si da proistim grlo i nita vie.
On eka da nastavim, a nakon esto godina kao da mu se na lice urezala strpljivost poput vjene
grimase, a ja otvorim usta kao da u krenuti s govorancijom,ali ne mogu.Predobro me poznaje.Pa
samo slegnem ramenima jer znam da su rijei nepotrebne, odgovor mi se vidi u oima.
12

"Tako znai." Kimne,a glas mu je blag,jednolik i ne osuuje,pa se pomalo razoaram. Mislim, ja

samu sebe osuujem, pa zato on to ne radi?
"Ali stvarno nije bilo kako misli",kaem. "Ono, pokuala sam je upozoriti, ali me jednostavno nije
htjela posluati. Pa mislim, zato ne? Ako se ve uporno hoe druiti s Romanom, zato mu usput ne
bi mogla i zdrpiti protuotrov? I znam da misli da to nije u redu, znam, neemo opet o istim stvarima,
ali ja i dalje ne mislim da je to neto strano."
Gleda me mirno i nepomino i nita ne odaje.
"Uostalom, ono, nije da stvarno moemo dokazati da bi je on pustio da umre. Hou rei, on je
uvijek imao protuotrov, znao je to u odabrati. Ali ak i da sam mu dokazala suprotno, kako
moemo znati da joj on sam ne bi dao eliksir?" Duboko uzdahnem jer ne mogu vjerovati da se
koristim Haveninim argumentom, istim onim kojemu sam se maloprije protivila. "Uz to, moda bi on
ak i pokuao drugaije prikazati stvari! Ono, rekao bi joj da sam je htjela pustiti da umre i onda bi je
okrenuo protiv nas! Jesi li ikad razmiljao o tome?"
"Ne, izgleda da nisam",ree stisnutih kapaka,a lice mu se smrkne od brige.
"I nije kao da neu pratiti to se dogaa jer stvarno hou.Pazit u na nju. Ali, ono, ne moemo joj
mi nita zabraniti, nije da joj, ono, moemo birati prijatelje, tako da sam mislila, ono, ako je ne moe
pobijediti... I tome slino... To sam htjela rei..."
"A to emo s time to Haven gaji osjeaje prema Romanu? Je li ti to palo na pamet?"
Slegnem ramenima, zvuim uvjerljivo, ali ne mislim iskreno kad mu kaem: "Osjeala je ona prije
i neto prema tebi, ako se sjea. Ali to ju je, po svemu sudei, brzo prolo.I sjeti se samo Josha, frajera
za kojeg je bila uvjerena da je njezina srodna dua, a dala mu je nogu zbog makice. A sad kad viemanje moe birati to i koga eli" Zaustavim se, ali samo na trenutak, prekratko da bi me prekinuo.
"Sigurna sam da joj Roman nee biti toliko zanimljiv i da e joj pasti nie na listi prioriteta. Ono, znam
da se ona nekad ini krhkom, ali zapravo je mnogo ilavija nego to misli."
Ustanem, pokazujui mu da smo zavrili razgovor.to je,tu je i ne elim da uini ili kae neto to
e me jo vie pokolebati kad je njihova veza u pitanju.
On oklijeva,odmjerava me, upija me, a zatim odjednom brzo i bezvoljno ustane, uhvati me za
ruku i odvede prema vratima gdje nam se usne dodirnu. Ostajemo tako spojeni, pritiui tijela jedno
o drugo, stapajui se u jedno, elei da poljubac traje to due, nijedno od nas ne eli se prvo odvojiti.
Snano se pritisnem o njega dok mu veo energije koji uvijek lebdi meu nama jedva zamjetno
skriva obrise tijela. iroka prsa prostiru mu se kao ravnica, torzo mu je nalik dolini - svaki centimetar
njegovog tijela tako se savreno sljubljuje sa mnom da je gotovo nemogue rei gdje on zavrava, a ja
poinjem.Voljela bih tim poljupcem napraviti nemogue - izbrisati svoje pogreke,ove udne
osjeaje,otjerati mrane ljutite oblake koji me neprestano prate ovih dana. "Moram ii", apnem, prva
prekidam aroliju jer sam svjesna topline koja nas je obuzela, od koje moe planuti vatra, i to me
bolno podsjeti na to da, bar zasad, ne smijemo raditi nita vie od ovog.
I ba kad sjednem u auto,a Damen ude u kuu,pojavi se Rayne s Lunom jo na ramenu, a uz nju i
njezina sestra blizanka Romy.
"Ove noi mjesec ulazi u novu fazu", kae mranog izraza lica i suzi pogled. Ne treba mi dalje
objanjavati, oboje znamo to to znai.
Kimnem, ubacim auto u rikverc i spremam se izai s prilaza, kad ona doda: "Zna to treba
napraviti, jel tako? Sjea se dogovora?"
Opet kimnem, mrzim to sam u ovakvoj situaciji i znam da u oima njih dvije nita ne moe
izbrisati moju sramotu.
13

Izlazim s prilaza na ulicu,a njihove misli me slijede,uvlae mi se duboko u glavu i govore: Ne

smije se sluiti magijom iz sebinih pokvarenih razloga. Stii e te karma i triput ti se obiti o glavu.

14

etvrto
Kad se dovezeni na prilaz,prvo ugledam Munozov srebrni Prius. Iskreno, od toga mi doe da
jednostavno okrenem auto i odvezem se bilo kamo, samo da nisam ovdje. Ali ne napravim to. Samo
uzdahnem i uvezem auto u garau. Znam da mi nema druge nego suoiti se sa zbiljom.
Prihvatiti injenicu da je moja teta/zakonska skrbnica ludo zaljubljena u mog profesora povijesti.
Prihvatiti injenicu da je mnogo bolje da sjedimo zajedno za veerom nego za dorukom,iako ako se
stvari i dalje budu odvijale ovakvom brzinom,samo je pitanje vremena kad e biti: Z-bogom, gospodine
Munoz, bok,striek Paul! Vidjela sam da e tako biti. To je gotova stvar. Sad samo ekam da i oni to
shvate.
Kriom uem na boni ulaz tiho se uljajui i nadajui se da u se uspjeti neopaeno dokopati
svoje sobe i malo biti na miru - mir mi oajniki treba kako bih popravila neke stvari.
Balansiram s jedne na drugu nogu i ba se spremam jurnuti uza stube, kad Sabine proviri iza ugla
i kae: "O, odlino, ba mi se i uinilo da sam te ula kako ulazi u garau.Veera je za otprilike pola
sata, ali zato ne doe i ne drui se malo s nama?"
Provirim preko njezinog ramena traei Munoza,ali kako nas od dnevnog boravka odvaja zid,
vidim samo par konatih mukih sandala na debelom mekom otomanu koje djeluju tako oputeno i
leerno, kao da ne pripadaju nikamo drugamo,nego upravo tamo. Vratim pogled na nju i
usredotoim se na njezinu valovitu plavu kosu do ramena, rumene obraze, blistave plave oi i
ponovno obeam sebi da u biti sretna jer je ona sretna - iako ba i nisam ludo oduevljena razlogom
njezine sree.
"Ovaj, dolazim odmah", kaem dok se usiljeno osmjehujem. Samo da se operem - i tako dalje."
Ponovno zurim u Mimoza i ne mogu skinuti pogled od njega iako me ono to vidim uznemiruje.
Mislim, stvarno, ako je ljeto, ne znai da moram gledati bosa profesorova stopala u vlastitoj kui.
"Dobro, pa, nemoj dugo." Okrene se pa joj plava kosa padne naprijed i dometne: "O, i skoro sam
zaboravila, ovo je stiglo za tebe."
Zgrabi s oblinjeg stolia ukastobijelu omotnicu i prui mi je. Na njoj je u gornjem lijevom uglu
ljubiastim slovima otisnuto Mystics & Moonbeams, a preko cijele prednje strane je moje ime i adresa
koje je Jude navrljao svojim kosim vrakopisom.
Samo stojim i zurim znajui da bih je mogla uzeti, poloiti ruku na prednju stranu i osjetiti njezin
sadraj, a da je i ne otvorim. Ali zapravo je ne elim ni dodirnuti ni imati ikakve veze s njom i sa
svojim prijanjim poslom, a ni s Judeom, svojim efom, koji je uz to igrao vanu ulogu u vie-manje
svim mojim dosadanjim ivotima.U svakom od njih se pojavio i osvojio mi srce prije nego je doao
Damen i potpuno me zaludio. Taj stoljetni ljubavni trokut prekinuo se istog asa kad sam prolog
etvrtka vidjela da ima istetoviranog Ouroborosa.
I tako Damen tvrdi da mnogo ljudi ima takvu tetovau - da izvorno ne simbolizira zlo,da su samo
Roman i Drina iskrivili njezino znaenje, ne mogu riskirati ako je u krivu.
Ne mogu riskirati i pretpostaviti da Jude nije jedan od njih kad sam vraki sigurna da jest.
"Ever?" Sabine nagne glavu i uputi mi uobiajeni pogled koji govori: Koliko god knjiga proitala o
njima, u adolescente se razumijem koliko u izvanzemaljce. Taj njezin pogled i predobro znam.
Taj pogled me natjera da joj doslovce otmem omotnicu iz ruke, oprezno je uhvatim za rubove i
uspnem se stubama slabano joj se osmjehujui. Ruke mi stanu drhtati,a tijelo mi pone pulsirati kad
u njoj ugledam ek koji sam svakako zasluila,ali ne namjeravam ga unoviti, a s njim je i kratka
poruka u kojoj me moli da mu javim ako se neu vratiti, tako da moe zaposliti neku drugu
vidovnjakinju.
15

To je to.
Ne pie: Koji vrag je ono bilo?
Ili: Zato si me prvo skoro poljubila, a onda tako zavitlala preko cijelog svog dvorita da sam zavrio na
namjetaju na verandi?
Ali to je zato to on ve zna odgovor. Cijelo vrijeme ga je znao. I mada ne znam ba tono to
namjerava, oito neto namjerava. Moda je zasad u prednosti, ali ne zna da u ubrzo otkriti to
smjera.
Bacim omotnicu prema kanti za smee raunajui da e mu sve biti jasno kad vidi da ne
odgovaram.Pritom je natjeram da izvede kompliciranu koreografiju s petljama, okretanjem i
izvrsnom, ono, savrenom osmicom pa je spustim uz blag jedva ujan suanj i krenem prema svom
ugradbenom ormaru gdje uzmem kutiju s najvie police - u kojoj uvam svoje zalihe - sve to mi treba
da ponitim to sam uinila.
Sad je savren trenutak za to - nudi mi novi poetak i savrenu priliku (Jedinu priliku po Romy i
Rayne) da ponitim aroliju koju sam nehotice bacila i tako prizvala tamne sile da mi pomognu.
Mjesec je u porastu, to znai da je boica ojaala i preuzela vlast, a Hekata, koju sam bila krivo
prizvala, strovalila se u podzemlje gdje e brojiti dane sve dok ponovno ne krene u krug.
Vadim iz kutije svijee,kristale,trave, ulja i mirisne tapie koji mi trebaju i neko vrijeme ih
razvrstavam pa ih poream onako kako u ih koristiti. Zatim skinem odjeu i spustim se u kadu kako
bih se ritualno okupala, a sa sobom imam vreicu u kojoj je angelika za zatitu i skidanje
uroka,borovica za tjeranje zlih bia i rutvica za ozdravljenje, mentalne moi i skidanje uroka,a ondje je
i nekoliko kapi ulja gorke narane za tjeranje zlih sila i negativne energije.Uronim sve dok mi noge ne
dotaknu drugi kraj kade i dok se sve oko mene ne napuni vodom, a usput zgrabim i nekoliko istih
kvarcnih kristala s ruba kade pa ih ubacim izgovarajui:
Proisti i preuzmi ovo moje tijelo
kako bi moja arolija djelovala.
Moj duh ponovno je roen i spreman za let sada,
doputa mojoj aroliji da veeras zavlada.
Ali za razliku od prolog puta kad sam uivala u kupki,sad ne zamiljam Romana kako stoji
preda mnom.Ne elim ga vidjeti dok nisam spremna, dok ba i nije nuno. Dok zaista ne doe
trenutak da ponitim to sam uinila.
Ne mogu riskirati i napraviti to ranije.
Otkad su poeli ti snovi, ne vjerujem sama sebi.
Te prve noi kad sam se probudila oblivena hladnim ljepljivim znojem, a u glavi su mi se jo
vrtjele slike Romana, bila sam sigurna da je to samo zbog one grozne noi - jer sam saznala istinu o
Judeu i Haven uinila besmrtnom dopustivi joj da pije sok.Ali kako mi se otada snovi vraaju svake
noi,kako mi on nije samo u snovima,ve o njemu matam i preko dana,kako uz sve to neto udno,
nepoznato pulsira u meni - pa, to me prilino uvjerilo da su Romy i Rayne u pravu.
lako sam se osjeala posve u redu netom nakon to sam bacila aroliju, kasnije, kad mi je sve
postalo jasnije, shvatila sam da sam napravila, ono, ogromnu tetu.
Umjesto da Romana veem za sebe - vezala sam sebe za njega.
Umjesto da on trai mene da izvrava moje naredbe - ja besramno, beznadno traim njega.
To Damen nikad ne smije saznati.Nitko ne smije znati.Ne samo da je Damen bio u pravu kad me
upozoravao na lou stranu magije i uporno mi tvrdio da se s njom ne smijem igrati jer se amateri, koji
16

preko noi postanu zaokupljeni njome, esto uvale preko glave - nego bi sad konano mogao izgubiti
strpljenje sa mnom.
To bi mogla biti kap koja e preliti au.
Duboko uzdahnem,uronim jo dublje uivajui dok mi voda mi je bradu,upijam svu iscjeljujuu
energiju kristala i trava i znam da je samo pitanje trenutka kad u se rijeiti te vraje opsesije i sve
vratiti na svoje mjesto.Kad se voda ohladi, izribam svaki djeli koe u nadi da u sprati ljagu s nove
sebe i opet biti ona stara te iziem iz kade i odmah odjenem svoj bijeli svileni kupai ogrta s
kapuljaom. vrsto ga veem oko pasa, ponovno odem do ormara i uzmem svoj atam. Isti onaj koji
su Romy i Rayne kritizirale tvrdei da je preotar, da bi trebao rezati energiju, a ne tvar, da sam ga
cijelog krivo napravila - preklinjale su me da ga spalim, da ga otopim dok od njega ne ostane samo
komad metala i da ga potom dam njima da one dovre ritual protjerivanja jer se tako sloen zadatak
ne moe povjeriti nepromiljenoj poetnici poput mene.
I makar sam ga pristala spaliti pred njihovim oima uranjajui otricu iznova i iznova u vatru i
tako ga zapravo magino posveujui, odbacila sam ostatak njihovog plana jer sam bila uvjerena da
samo koriste priliku da naprave jo veu budalu od mene. Ono, ako je pravi problem, kao to one
tvrde,u tome to sam bacila aroliju kad je bio tamni mjesec,kakve veze ima obian no s tim?
Ali ovog puta,za svaki sluaj,dodam na njegovu drku jo nekoliko kristala i ukrasim ga suzama
Apaa za zatitu i sreu (blizanke su uvjerene da e mi trebati dosta tog drugog),heliotropom za
hrabrost, snagu i pobjedu (to je uvijek dobra kombinacija) i tirkizom za ozdravljenje i jaanje akri
(izgleda da mi je eona akra, centar za rasuivanje, vjeiti problem). Zatim pospem otricu akom
soli, proem njom kroz plamene triju bijelih votanica i prizovem elemente - vatru, zrak, vodu i
zemlju - da rastjeraju mrak i pozovu svjetlo, da istjeraju zlo i donesu dobro. Triput ponovim te rijei i
onda tek prizovem najjau od svih maginih sila da mi pomogne. Ovaj put znam da prizivam pravu
maginu silu -boicu, a ne Hekatu, troglavu kraljicu podzemlja sa zmijama u kosi.
Triput obilazim prostor i proiujem ga visoko u ruci drei mirisne tapie, a u drugoj atam,
opisujui magini krug i zamiljajui da me ispunjava bijela svjetlost. Ona mi se s vrha glave sputa
kroz tijelo, niz ruku i izlazi kroz atam na pod.Krivudam, naglo skreem i kruim i kruim namatajui
oko sebe fine niti te neopisivo iste bijele svjetlosti, a one se spajajui sve vie rastu i diu se. Na kraju
me obavije srebrnasta kukuljica, zamrena mrea neizrecivo zasljepljujue, najbljetavije svjetlosti iz
koje se ne mogu izvui.
Kleknem na svoje sveto isto mjesto, ispruim lijevu ruku sputajui otricu niz liniju ivota i kad
zaustavim dah, zarijem njezin vrh duboko u svoje meso pa potee krv. Sklopim oi i brzo prikaem
Romana kako sjedi preda mnom prekrienih nogu i zavodi me neodoljivim, dubokim, plavim
pogledom i irokim privlanim osmijehom.Odupirui se njegovoj hipnotikoj ljepoti, njegovoj
neupitnoj privlanosti, usmjerim se na krvavu uzicu koja mu je vrsto svezana oko vrata.
Uzicu koja je natopljena mojom krvlju.
Istu onu uzicu koju sam mu ja stavila prolog etvrtka kad sam izvrila ritual slian ovome - koji
je naizgled djelovao dok sve nije polo po zlu. Ali ovaj je put drugaije. Namjere su mi drugaije. Sad
elim natrag svoju krv. Namjeravam prekinuti svoju vezanost.
urim se izgovoriti rijei prije nego to iezne i pjevam:
Dok ovu petlju razvezujem,
magiju pred tobom protjerujem,
jedno je uzica bila vezana i jaka,
neka vie ne bude takva!
17

Tvoj je vrsti stisak sada labav,

uzicu odvezujem,
na tebe vie nisam slaba.
Dok je miem, neka nitko ne strada,
ova promjena neka danas zavlada!
Ovo je moja volja, moja rije, moja elja - pa neka tako bude!
kiljim zbog jakog vjetra koji vitla mojim krugoni,mrea mi jedva jedvice izdrava njegove
nalete,a onda bljesne munju i iznad mene se prolomi grom. Spremno podiem desni dlan - pogled mi
je prikovan za njegov kad mu mislima odrijeim uzicu na vratu i prizovem krv natrag sebi.
Natrag odakle je dola.
Natrag kamo pripada.
Razrogaim oi gledajui kako se u luku vraa u sredite moje ranjene ruke, a uzica oko njegovog
vrata postaje svjetlija, bjelja sve dok nije tako ista i neokaljana kao onog dana kad je sve poelo.
No ba kad ga se spremam protjerati zauvijek, raskinuti tu neastivu vezu,ono udno pulsiranje,
onaj odvratni uljez tako silovito i odluno stane mi gmizati utrobom da me ubrzo svlada i ne mogu
mu se oduprijeti.
udovite u meni sad je posve budno, ustaje, protee se i pulsira od neprestane gladi koju treba
zadovoljiti. Tjera mi srce da ludo lupa, a tijelo da se trese - i koliko god mu se opirala, sve je uzalud.
Robujem njegovim eljama - obuzela me njegova pohota - ja kao takva postala sam nevana. Jedina
svrha mi je da udovoljavam svim njegovim eljama - da se pobrinem ispuniti ih.
Bespomono promatram kako se sve ponavlja.Iz mene navire krv natapajui uzicu na Romanovu
vratu sve dok ona tako crvena i namoena ne otea i s nje se ne ponu slijevati guste kaplje mene niz
njegovih prsa. I to god napravila, koliko god se trudila, ne mogu se tome oduprijeti.
Ne mogu se oduprijeti njegovom neporecivo privlanom pogledu.
Ne mogu se oduprijeti tome da mu se prepustim cijelim tijelom.
Ne mogu se oduprijeti toj aroliji koja me vezala uz njega.
Tijelo mu privlai moje poput magneta i zaas nestaje maleni razmak meu nama.I sad,dok nam
se koljena vrsto dodiruju,a ela are, bespomona sam, nemona, ne mogu zatomiti tu nepodnoljivu
udnju za njim.
Za mene ne postoji nitko osim njega. On je sve to mi treba.
Moj cijeli svijet sada je maleni prostor koji razdvaja nae poglede. Njegove vlane neodoljive usne
tako su blizu i taj drski uporni uljez u meni, ovo udno i tajanstveno pulsiranje tjera me naprijed i eli
da nam se tijela isprepletu, da se spojimo, da budemo jedno.
Usne mi se primiu njegovima sve blie i blie, kad se odjednom negdje duboko u meni,negdje
izvan mog dosega pojavi slabano sjeanje na Damena, njegov miris, njegov lik. Iako je poput sitnog
bljeska u ovoj mrkloj tami - ipak je dovoljno da me podsjeti na to tko sam, to sam - zato sam doista
ovdje.
Dovoljno je da me probudi iz tog runog sna i da poviem: "Ne!"
Naglo uzmaknem razdvajajui se od njega - od ovog, tako brzo i naglo da se mrea oko mene
urui,svijee utrnu,a Roman se raspline preda mnom.
Jedini tragovi onog to se dogodilo su moje srce koje ludo lupa, ogrta natopljen krvlju i rijei koje
mi jo prolaze kroz grlo.
"Ne, ne, ne, ne, ne, o, molim te, Boe, ne!"
"Ever?"
18

Zamiljeno se osvrem po ormaru i izbezumljeno stiem bijeli svileni ogrta koji je sad
nepovratno umrljan, nadajui se da e ona jednostavno otii - dopustiti mi da malo predahnem ili bar
dovoljno vremena da smislim to u
"Ever, je li sve u redu unutra? Veera samo to nije gotova, mogla bi sii!"
"Dobro,sad u..." Zatvorim oi, uinim da ogrta nestane i umjesto njega prikazem obinu plavu
haljinu. Nemam pojma to u sad, to u sljedee pokuati. Iako mi je jedno potpuno jasno - ne
smijem nita rei Romy i Rayne jer su ve vidjele kako sam proli put zeznula stvar i samo bih se
doivotno osramotila. Uostalom, previe su privrene Damenu i nikad mi to ne bi oprostile.
"Evo me za sekundu,ozbiljno!" kaem osjeajui njezinu energiju s druge strane vrata, osjeam
kako razmilja bi li na silu upala u sobu.
"Ima pet minuta!" upozori me rezigniranim glasom. "A onda dolazim po tebe!"
Zatvorim oi i odmahnem glavom dok navlaim nekakve japanke i prolazim rukama kroz kosu.
Pobrinem se da bar izvana sva budem ista i uredna kad se ve iznutra svakako osjeam sve gore.

19

Peto
Iskradem se kroz boni ulaz na ulicu i ponem trati dok iza mene s bazena odjekuju tihi veseli
glasovi Sabine i Munoza, koji se smiju i uivaju u posljednjim gutljajima vina. Pazim na to da drim
normalan tempo, da nisam prebrza ili prespora jer ne elim privui niiju neeljenu pozornost.
Ionako mi je bilo sasvim dovoljno naporno objasniti ovo Sabine. Naroito nakon to sam upravo
bila smazala vie od polovice pileih prsa s rotilja,ogromnu porciju krumpir-salate i jedan cijeli
peeni kukuruz te popila vie od ae gaziranog soka - a uope nisam bila ni gladna ni edna, a ona je
od toga samo bila jo vie sumnjiava.
Prosvjedovala je visokim pitavim glasom, kao da je u stanju najvee pripravnosti: "Sada ide
trati? Ali brzo e mrak - i tek si pojela veeru!" Zatim je prela preko mene vjeito opreznim pogledom
i sinulo joj je novo objanjenje - opsesivno vjebanje!
Iskljuila je anoreksiju i obinu bulimiju kao razloge mog udnog ponaanja i jo udnijih
prehrambenih navika - a sad joj je opet neto novo palo na pamet, pa e sigurno u svoj tjedni
raspored ugurati razgledavanje knjiga o samopomoi u oblinjoj knjiari.
A ja bih joj voljela sve ovo objasniti, posjesti je i rei joj: "Smiri se. Nije uope ono to
misli.Besmrtna sam. Samo trebam piti onaj sok. I trenutano imam nekih malih problema s arolijom
koju sam bacila pa - ne mora ostajati budna i ekati me."
Ali nema anse da to ikad napravim. Ne smijem to napraviti. Damen mi je izriito rekao da naa
besmrtnost mora ostati tajna.A nakon to sam vidjela to se dogodilo kad je dospjela u krive ruke,
moram rei da se u potpunosti slaem s njim.
Ali istina je da mi je jedan od najveih problema skrivati to i tad u cijelu priu ulazi dogiranje.
Sad sam i slubeno (odnosno, barem u oima Sabine i Munoza) osoba koja navlai majicu kratkih
rukava, tenisice i hlaice i ide naveer trati.
To mi je dobra i zdrava izlika za to da se maknem od kue i Munoza, koji mi se stvarno svia kao
osoba iako ga zapravo nikad nisam namjeravala upoznati kao osobu.
To mi je dobra i zdrava izlika za to da se maknem od tete, koja je tako dobra, paljiva i usluna
prema meni da se stvarno osjeam kao najgora neakinja na svijetu zbog svih neugodnosti koje sam
joj priutila.
To mi je dobra i zdrava izlika da se maknem od dvoje divnih i dobrih ljudi i prepustim se svojoj
mranoj, ni najmanje zdravoj opsesiji.
Opsesiji koja ne poputa.
Opsesiji koju namjeravam pobijediti.
Brzo skrenem lijevo u sljedeu ulicu primjeujui kako se po automobilima, kolniku, ploniku i
prozorima prelijeva ona sjajna, zlatna boja koju donosi sam kraj arobnog sata - prvog i zadnjeg sata
suneve svjetlosti, kad je sve okupano crvenkastim sunevim sjajem, pa djeluje meke i toplije nego
inae.Miii mi se napinju,noge rade sve bre, ubrzavam iako znam da to nije pametno, pa pokuam
usporiti - preopasno je, previe riskiram i netko bi me mogao vidjeti - ali ipak nastavim tako. Ne
mogu se zaustaviti. Vie ne upravljam svojim tijelom.
Usmjerila sam se na cilj poput igle na kompasu, cijelim biem teim jednoj jedinoj
toki.Automobili, kue, ljudi - sve se stapa i prolazi kraj mene u nekakvoj naranastoj izmaglici. Srce
mi ludo lupa u grudima -ali ne od tranja ili napora jer se zapravo nisam ni oznojila.
To strujanje u meni jednostavno znai da sam blizu.
Da se ustvari primiem
Da sam nadomak
20

Jo samo malo.
To je poput pjesme sirene koja me najvjerojatnije vodi u propast, a ja se urim da to prije stignem
tamo.
im ih ugledam,stanem. Suavam pogled i za mene vie ne postoji nita drugo. Zurim u
Romanova vrata i pokuavam prisilili neman da se dri podalje. Opet se elim oduprijeti tom
udnom i tajanstvenom pulsiranju, uuljati se unutra i konano se suoiti s njim da privedemo ovo
kraju.
Prisilim se duboko udahnuti skupljajui snagu. Upravo se spremam napraviti taj prvi korak, kad
ujem da me doziva glas za koji sam se nadala da ga vie nikad neu uti.
Prilazi mi leernim korakom,zabacio je glavu u stranu, a izgleda nedodirljivo i hladno kao led.
Zaustavi se nekoliko koraka od mene, a na lijevoj ruci omotanoj debelim zavojem nalazi mu se
mornarskoplavi povez. Tad upita: "to to radi?"
Progutam knedlu shvaajui s olakanjem da ono pulsiranje slabi i povlai se,no sad me plai to
mi ne dolazi da pobjegnem ili dovrim posao, pa da itav zavri u zavojima - nego da slaem, smislim
bilo kakvu ispriku za to to gorim od elje i doslovno slinim irom otvorenih usta ba pred
Romanovim duanom.
"to ti radi?" zakiljim dok mi se zjenice suavaju sve dok ne postanu nalik prorezima. Buljim u
njega. Znam da uope nije sluajno to sam ovdje naletjela na njega.Ipak su njih dvojica dobri
prijatelji, lanovi istog plemena besmrtnih odmetnika. "I, usput, dobar ti je taj lani povez." Pokaem
na njegovu toboe slomljenu ruku koja mu vjerojatno dobro doe kad su u pitanju ljudi koji ga ne
poznaju. Ali ne i to se tie mene.
Pogleda me,zavrti glavom u nevjerici,protrlja bradu i odvrati odmjerenim, mirnim i gotovo
uvjerljivim glasom: "Ever, jesi li dobro? Ne izgleda mi ba najbolje"
Odmahnem glavom i zakolutam oima. "Dobar pokuaj, Jude, svaka ast." On me pogleda kao da
ne zna kog vraga priam, pa uzvratim: "Mislim, zbilja. Glumi da ti je stalo do mene,da si ozlijeen,
stvarno si spreman na sve, jelda?"
On se namrgodi i nagne glavu pa mu nekoliko velikih zlatnosmeih dredova padne preko
ramena i zavri malo iznad struka. Njegova prijetvorno slatka i prijateljska faca sva se zgri i uozbilji
pa mi odgovori: "Vjeruj mi,ne glumim. Da bar. Sjea se kako si me podigla kao frizbi i bacila preko
cijelog svog dvorita?" Pokae na svoju ruku: "Ovo mi je od toga. Prepun sam kontuzija, imam
frakturu radiusa i poprilino nagnjeene falange - da citiram doktora."
Uzdahnem i odmahnem glavom.Nemam vremena za njegovo glumatanje. Moram do Romana da
mu pokaem da nisam u njegovoj vlasti - da mi nita ne znai, da mu pokaem tko je gazda. Znam da
je on na neki nain djelomino odgovoran za ovo to mi se dogaa i trebam ga uvjeriti neka mi da
protuotrov pa da zavrimo s ovom igrom.
"Iako sam sigurna da veini ljudi izgleda i zvui jako uvjerljivo, na tvoju alost, ja ne spadam u
veinu ljudi. Ja te ipak bolje poznajem. A, uostalom, ti zna da ja znam kakav si ustvari. Zato
prijeimo na stvar, moe? Odmetnicima se ne moe nauditi. Bar ne dugorono. Oni spontano zacjeljuju,
ali ti to ve zna, jelda?"
On korakne unatrag gledajui me zbunjeno spojenih obrva. I, iskreno, moram priznati da zaista
izgleda zbunjeno.
"O emu ti to pria?" Pomno se osvrne i zatim se opet usredotoi na mene. "Odmetnici? Je l' ti to
ozbiljno?"

21

Uzdahnem uporno lupkajui prstima po bedru i odbrusim: "Mislim, ha-lo?Zli pripadnici

Romanova plemena?Je l' ti sad zvui poznato?" Odmahnem glavom i zakolutam oima. "Nemoj se
praviti da nisi jedan od njih - vidjela sam ti tetovau."
Jo zuri u mene istim smrznutim zbunjenim pogledom, otvorenih usta. A ja u sebi jo mislim:
Dobro je to nije glumac jer ba i nema neki velik raspon izraza lica.
"Mislim, ha-lo? A onaj Ouroboros? Na tvojim leima?" Zakolutam oima. "Vidjela sam ga. Ti zna da
sam ga vidjela. Vjerojatno si htio da ga vidim - jer zato bi me inae nagovorio da uem u jakuzi s?"
Odmahnem glavom. "Nije vano,uglavnom, sve mi je postalo vie-manje jasno nakon toga.Sve ono
to si oito htio da znam. Zato slobodno sad prekini glumatati, sve znam."
Stoji preda mnom, neozlijeenom rukom trlja bradu i ogledava se kao da eka da mu netko doe
upomo. Kao da e mu to pomoi. "Ever, tu tetovau imam odavna - i ustvari sam"
"Ma, da, sigurno." Kimam ne doputajui mu da zavri. "Daj mi, molim te, reci, kad te Roman
preobrazio? U kojem ono stoljeu? Osamnaestom, devetnaestom? Ajde, moe mi rei. Sigurna sam
da se takav trenutak ne zaboravlja iako je mnogo prolo."
Stisne usne pa mu se pojave one dvije jamice, ali to me ne omete; ne pali to vie kod mene.
Ustvari, nikad i nije.
"Sluaj", kae s naporom nastojei govoriti tihim odmjerenim glasom iako ga cijelog odaje aura
koja je odjednom nejasna i isprekidana te pokazuje koliko je ustvari nervozan.
"Najiskrenije nemam pojma o emu pria. Stvarno, Ever, ne znam uje li ti sebe, ali ba mi i ne
zvui normalno. I sasvim iskreno, unato tome, unato ovome", povue svoj povez, "stvarno bih ti
htio pomoi, ali, ovaj, ini mi se da si zaglibila preduboko sa svim tim odmetnicima i
preobraenjem" odmahuje glavom, "ali da te samo neto pitam... Ako je taj tip Roman stvarno tako
opak, zato se onda ulja oko njegovog duana veselo i uzbueno kao pas koji eka vlasnika?"
Pogledam prvo njega pa vrata rumenei se, bilo mi ubrzava i dobro znam da sam uhvaena na
djelu, ali ne namjeravam mu to priznati.
"Ne uljam se, nego" Stisnem usne pitajui se zato se, za Boga miloga, ja opravdavam kad je
oito da on neto muti. "Uostalom, mogu i ja to tebe pitati, ako sluajno nisi primijetio, i ti si ovdje."
Pomno ga promatram, pogledom upijam njegovu preplanulu kou i malice krive zube - vjerojatno
su mu namjerno takvi da ga netko ne otkrije - netko poput mene. I te oi - te nevjerojatne plavozelene
oi, koje sam zaneseno promatrala zadnjih etiristo godina. Ali vie ne. Ne otkad znam da je on jedan
od njih. Sad je meu nama slubeno gotovo.
On slegne ramenima dok bojaljivo trlja povez. "Nikakvim sumnjivim poslom, samo sam krenuo
kui, to je sve. Inae, ako si zaboravila, subotom ranije zatvaram."
Suzim pogled jer me nije zavarao ni na sekundu. Sve to zvui sasvim mogue. Gotovo uvjerljivo.
Ali nije.
"ivim gore u ulici." Pokazuje nekamo u daljini, prema nekom neodreenom mjestu koje
vjerojatno i ne postoji. Ali ne gledam u tom smjeru. Jo zurim u njega. Ne smijem se opustiti. Ni na
sekundu. Ako me ve uspio prevariti, to mu nee opet poi za rukom. Sad kad znam to je.
Primakne mi se polako,oprezno, pazei da smo i dalje na sigurnoj udaljenosti, da je izvan mog
dosega. "A da odemo nekamo na kavu ili popiti neto drugo? Nekamo gdje moemo na miru sjesti i
popriati? ini mi se da bi ti dobro doao predah. Moe?"
Jo ga prouavam.Mora mu se priznati da je uporan. "Moe", osmjehnem se kimajui u znak
pristanka. "Stvarno bih htjela da odemo nekamo, na miru sjednemo, popijemo kavicu i da se lijepo
napriamo - ali prvo mi mora neto dokazati."
Sav je napet, a aura mu - lana aura - treperi, ali nije me uvjerio.
22

"Mora mi dokazati da nisi jedan od njih."

On zakilji, a lice mu se naoblai od brige. "Ever, ne znam to"
Zastane gledajui atam koji vrsto drim u ruci. Drka optoena draguljima, savrena kopija one
koju sam upotrijebila prije nekoliko sati jer raunam da e mi trebati to je mogue vie sree i zatite
koje prua kamenje, naroito ako se dogodi ono to mislim da e se dogoditi.
"To mi moe dokazati samo na jedan nain", kaem tiho i koraknem prema njemu pa napravim
jo jedan korak dok mi je pogled prikovan za njega. "I znat u ako bude varao - tako da nemoj ni
pokuavati. I samo da te upozorim - ne odgovaram za ono to e ti se dogoditi nakon to dokaem da
lae.Ali ne brini se, kao to ve zna,boljet e te samo sekundu"
Vidi me kako se primiem i nasrem na njega, pokua se izmaknuti, ali ja sam prebrza i stvorim
se kraj njega prije nego to shvati to se dogaa.
Zgrabim ga za neozlijeenu ruku i zarezem mu kou atamom znajui da e mu krv prestati
ikljati nakon nekoliko sekundi i da e rana zacijeljeti.
Samo to nije
"Boe sveti!" apnem i razrogaim oi, a grlo mi se osui dok ga gledam kako posre i tetura jedva
odravajui ravnoteu.
Pogled mu bjei prvo na mene pa na duboku posjekotinu na njegovoj ruci dok oboje gledamo
kako mu krv curi niz odjeu skupljajui se u sve veu crvenu lokvu na ulici. "Jesi poludjela?" zavriti.
"Koji ti je vrag bio da to uini?"
"Htjela sam" stojim otvorenih usta u oku, bez rijei sam, ne mogu odvojiti pogled od duboke
otvorene rane koju sam mu zadala.
Zato ne zacjeljuje? Zato jo krvari? Sranje!
"Tako... Tako mi je ao... Da ti objasnim... Htjela sam" krenem prema njemu, ali on se nespretno,
nesigurno izmakne ne elei vie imati posla sa mnom.
"uj",zarei pritiui ranu povezom,nastojei smanjiti obilno krvarenje, ali od toga mu je samo
gore. "Ne znam to hoe ni to te mui, Ever, ali dosta mi je. Da si me ostavila na miru - istog trena!"
Odmahnem glavom. "Daj da te odvedeni u bolnicu. Ima hitna tamo dolje niz ulicu - i mogu"
Sklopim oi i prikaem runik od frotira da ga dri na rani dok mu ne naemo doktora. Vidim da
je blijed i klimav na nogama i znam da ne smijemo gubiti vrijeme.
Ne obazirui se na njegovo prigovaranje, obuhvatim ga oko pasa i odvedem do auta koji sam
upravo prikazala. Ono udno uporno pulsiranje zasad se smirilo, ali ipak me natjera da se kratko
osvrnem, pa uspijem vidjeti Romana kako nas gleda iza prozora blistavih oiju i lica naboranog od
smijeha dok okree natpis s "OTVORENO" na "ZATVORENO".

23

esto
"Je li dobro?"
Bacim asopis na stoli do sebe i ustanem. Namjerno se obraam medicinskoj sestri, a ne Judeu jer
kad sam ga okrznula pogledom, vidim da su mu obje ruke vrsto omotane zavojima, aura mu se
crveni od bijesa i iz njegovog ljutitog opakog pogleda oito je da vie ne eli imati nikakvog posla sa
mnom.
Ona se zaustavi i odmjeri od glave do pete svih mojih sto sedamdeset i tri centimetra. Tako me
pomno prouava da se i nehotice grim od nervoze - pitam se to joj je tono Jude rekao.
"Bit e sve u redu",odvrati otrim, formalnim, nimalo prijateljskim glasom. "Rana je duboka, skroz
do kosti koja je takoer zasjeena, ali nema infekcije.I ako bude redovito uzimao antibiotike,stanje mu
se nee pogorati. Poprilino e ga boljeti, ak i uz lijekove koje sam mu dala, ali ako se ne bude
naprezao i ako bude mirovao, zacijeljet e za nekoliko tjedana."
Slijedim njezin pogled koji je skrenuo prema vratima.I istog trena vidim dva uniformirana plavca
iz Laguna Beacha kako idu ravno prema meni pogledavajui as Judea,as mene i potom se
zaustavljaju kad im medicinska sestra potvrdno kimne.
Sledim se gutajui knedlu i uvlaei ramena, manja sam od makova zrna pred Judeovim
upornim, mranim, neprijateljskim pogledom. Znam da u potpunosti zasluujem da se ljuti na mene,
zasluujem da mi stave lisice i odvedu me - ali ipak nisam mislila da e me zaista prijaviti. Nisam
mislila da e doi do ovoga.
"Onda,elite li nam neto rei?" Stoje preda mnom u irokom raskoraku, s rukama na bokovima i
upijaju me pogledom skrivenim iza tamnih sunanih naoala.
Bacam brze poglede na medicinsku sestru, Judea i murjake i znam da je to to. Ovako e sve
zavriti. I bez obzira na to to sam se uvalila u ogromnu nevolju, mislim samo o jednom: Koga da
nazovem kad mi dopuste jedan telefonski poziv?
Ono, nije da mogu zamoliti Sabine da zamahne arobnim odvjetnikim tapiem i izvue me iz
ovoga - osramotila bih se pred njom do kraja ivota i nema anse da to objasnim Damenu. Oito u se
sama morati uhvatiti u kotac s ovim problemom...
I ba se spremam proistiti grlo i neto rei, bilo to, kad se ubaci Jude: "Ve sam njoj rekao",
glavom pokae prema medicinskoj sestri, "da sam se ozlijedio dok sam popravljao neto u kui. Malo
sam se precijenio. Izgleda da u sad morati unajmiti majstora." Kiselo se osmjehne i prisili se da me
pogleda. Iako mu elim uzvratiti osmijeh, kimnuti u znak slaganja i odglumiti svoje, tako sam
okirana njegovim rijeima i injenicom da me brani da samo stojim i blenem u njega.
Murjaci uzdahnu ne skrivajui nezadovoljstvo to su morali bezveze doi pa pokuaju jo
jednom, pogledaju Judea i pitaju: "Jeste li sigurni da je bilo tako? Sigurno nema jo neega? Malo je
udno to ste neto popravljali kod kue s jednom ozlijeenom rukom..." Pogledavaju nas naizmjence
ne ba uvjereni, ali nee ga vie prisiljavati da progovori ako on ne eli nita vie rei.
"Ne znam to bih vam rekao." Jude slegne ramenima. "Moda je udno, ali stvarno sam se sam
ozlijedio."
Oni se namrte - na njega, mene, medicinsku sestru - i potom jedan od njih promrmlja neto
poput "Ako se odluite promijeniti priu" i tutne mu nekakav papiri u dep. Istog trena kad oni odu,
sestra se uhvati rukama za lijepo oblikovane bokove, mrko me pogleda i kae: "Dala sam mu neke
lijekove protiv bolova." Jo me gleda jer oito ni najmanje nije povjerovala u Judeovu priu, ona misli
da sam njegova ludo ljubomorna, skroz podivljala i poremeena cura koja ga je izbola u naletu bijesa.
"Trebali bi ubrzo poeti djelovali, tako da ne elim da vozi - a i nije ba da moe u takvom stanju- "
24

Pokae na njegove ruke."I neka uzme ovaj recept i podigne lijek."Dri u ruci komadi papira i ba kad
mi ga je krenula dati, predomisli se i iznenada ga uzme natrag. "elimo otkloniti mogunost infekcije,
ali zasad mu je najbolje da ode kui i odmori se.Vjerojatno e odmah zaspati, pa neka tako i bude i
zato ga nemoj gnjaviti." Namrgodi se i izgleda kao da me izaziva pogledom.
"Neu", izustim, no tako sam okirana njezinim strogim pogledom, policijom i injenicom da me
Jude branio, pa samo uspijem procviljeti.
Usne joj se udno izviju i oito je da nevoljko preputa Judea meni na brigu i daje mi recept, ali
ba i nema mnogo izbora.
Jude i ja izaemo i uemo u Miatu koju sam prikazala, a savrena je kopija one koju obino
vozim. Neugodno mi je, nervozna sam, jedva da ga mogu pogledati u oi.
"Samo idi ovom cestom i onda skreni desno",kae dubokim omamljenim glasom, niim ne odajui
o emu zapravo razmilja i to osjea prema meni. Iako mi se ini da mu se aura smekala, jo je
prilino crvena na rubovima i to mi sasvim dovoljno govori. "Moe me ostaviti u Main Beachu. Dalje
u sam."
"Neu te ostaviti u Main Beachu",odvratim koristei priliku da ga prouim kad zakoim na
semaforu. Iako je mrak, sasvim jasno mu se vide podonjaci i sjajno elo oroeno znojem, dva oita
znaka da ga jako boli - zbog mene. "Mislim, ozbiljno, ovo je stvarno blesavo." Odmahnem glavom.
"Samo mi reci gdje ivi i obeavam ti da u te sigurno odvesti tamo."
"Sigurno?"
Drei obje osakaene ruke u krilu,podsmjehe se nekako ironino duboko iznutra i uzvrati:
"Zanimljivo kako si dvaput spomenula tu rije u zadnjih pet minuta, a, iskreno, osjeam se svakako,
samo ne sigurno kraj tebe."
Uzdahnem zurei u nono nebo bez zvijezda, lagano dodajem gas i namjerno ne vozim brzo kao
obino jer ga ne elim jo vie uznemiriti. "uj", promucam. "ao... ao mi je. Stvarno i iskreno ao."
Gledam ga netremice tako dugo da nervozno pokae glavom prema ulici.
"Khm, a promet?" Odmahuje glavom. "Ili i time upravlja?"
Skrenem pogled dok pokuavam smisliti to rei.
"Ovdje gore lijevo. Ona sa zelenim vratnicama. Samo nas dovezi na prilaz i dalje mogu sam."
Napravim kako je rekao, zakoim malo ispred garanih vrata koja su potpuno iste nijanse zelene
kao i vratnice i odmah ugasim motor, na to mi on kae: "E, nee." Pogleda me. "Ne treba ga gasiti.
Ozbiljno, ne ide unutra sa mnom."
Slegnem ramenima naginjui se preko njega da mu otkljuam vrata na stari nain umjesto
telekinezom i primijetim kako se trgnuo od straha kad mi je ruka skrenula preblizu njemu.
"Gle", odgovorim kad sam se vratila za upravlja. "Znam da si umoran i da vjerojatno eli biti to
je mogue dalje od mene, to je mogue bre, i uope te ne krivim zbog toga. Mislim, da sam na tvom
mjestu, jednako bih se osjeala. Ali ipak, ako mi moe dati jo nekoliko sekundi, stvarno bih ti voljela
sve objasniti."
On promrmlja neto u bradu i na trenutak se zabulji kroz prozor, a potom se okrene prema meni i
stane me pozorno sluati.
A ja znajui da moram biti brza, da mi je spreman dati nekoliko sekundi i to je sve, kaem:
"Sluaj, stvar je u tome - hou rei, znam da ti ovo zvui ludo i stvarno ne mogu ulaziti u detalje, ali
mora mi vjerovati kad ti kaem da sam stvarno imala dobar razlog da mislim da si jedan od njih."
On zatvori oi na trenutak, mrtei se od boli, pa me pogleda i odvrati: "Odmetnik. O, da. To si mi
uspjeno dokazala, Ever. I vie nego uspjeno." Baci kratak pogled na svoje ozlijeene ruke pa na
mene.
25

Namrekam nos i stisnem usne jer znam da ni ono to slijedi nee puno bolje proi, ali uporno
nastavim: "Da, pa, vidi, stvar je u tome - mislila sam da si zao. Ozbiljno. Samo sam zato napravila
ono to sam napravila. Mislim, vidjela sam ti tetovau - i moram ti rei da je bila prilino uvjerljiva dobro, osim to se nije svjetlucala ni treperila i nita tome slino, ali, ipak, to plus injenica da mi se
javila Ava i, ono, neke druge stvari koje ti ne mogu objasniti, zbog svega toga sam mislila da si ti"
Odmahnem glavom jer znam da nita neu postii. Odluim se ostaviti teme i pitati ga neto to me
kopka otkad smo napustili bolnicu. "Ovaj, kad si ve tako ljut na mene i toliko me mrzi, zato si mi
prije pomogao? Zato si lagao muriji i preuzeo svu krivnju? Mislim, ja sam te ozlijedila, to oboje
znamo, i, gle, ak i oni znaju. A ti si svejedno lagao za mene i skroz propustio veliku priliku da im to
kae pa da mi stave lisiine, odvuku me i bace u buksu. Iskreno, nisi mi jasan."
On opet zatvori oi, zabaci glavu i oito je da ga boli i daje umoran. I ba kad hou odustati od
svega, rei mu da nema veze, neka ue u kuu i odmori se, njegove predivne zelene oi sretnu moje i
on odgovori: "uj, Ever, stvar je u tome - znam da e ti ovo zvuati udno, ali ne zanima me toliko
zato si mi to napravila, ve kako."
Pogledam ga steui rukama upravlja, ne znajui to bih rekla.
"Kako si me uspjela zavitlati ko frizbi preko cijelog svog dvorita"
Progutam knedlu uporno gledajui naprijed i nita ne govorei.
"I kako si u jednom trenutku bila ispred mene praznih ruku i bez ikakvih depova - a u drugom
mae noem s dvostrukom otricom I drkom od dragulja, koji je, usput, izgleda, nestao odmah
nakon to si me napala - jesam li u pravu?"
Duboko uzdahnem dok kimam. Nema smisla da mu vie laem.
"I, usput, jo jedna sitnica, upalila si auto bez kljua - a mislim da oboje znamo da se ovaj tip auta
ne pali tako - i da ti za ovaj model treba klju kako god okrene. I da ne zaboravim, onog prvog dana
uspjela si ui u moju trgovinu iako su vrata bila zakljuana, a da ne spominjem kako si brzo pronala
Knjigu sjena koja je isto bila pod kljuem. Zato, pusti sve ostalo, pusti isprike, objanjenja i sve te
gluposti, to je bilo, bilo je, ne moe to promijeniti. Sad samo elim da mi objasni kako. Samo me to
zapravo zanima."
Gutajui knedlu, bacim kratak pogled na njega i nisam ba sigurna to dalje. Pokuam se glupo
naaliti, pa kaem: "Dobro, ali prvo mi reci jesu li lijekovi protiv bolova ve poeli djelovati." Uz to se
i ba blesavo nasmijem, pa ga samo razljutim.
"Sluaj, Ever, kad bude htjela biti iskrena prema meni, zna gdje sam. Do tada" Pokua otvoriti
vrata i teatralno izii, ali kako su mu obje ruke u zavojima, to mu ba i ne uspije kako je zamislio.
Zato se naglo premjestim na njegovu stranu i stvorim kraj njega prije nego to stigne trepnuti,
nadajui se da mu neu povrijediti mukost sljedeim rijeima: "Evo - ja u ti otvoriti."
Ali on i dalje samo sjedi, uzdie i vrti glavom u nevjerici govorei: "I, da, jo i ovo"
Pogledi nam se sretnu i zaustavim dah.
"Brza si i okretna poput gazele."
Samo tiho i nepomino stojim ne znajui to bih oekivala.
"Onda, hoe li mi pomoi ili ne?" pita me podiui spojene obrve.
Kimnem, otvorim vrata i pruam mu ruku kao oslonac, osjetivi koliko je slab im se punom
teinom oslonio o nju.
"Moe li mi otvoriti i vrata od kue?"
"Naravno." Kimnem gledajui ga. "Samo mi daj kljueve."
Okrzne me pogledom. "Otkad ti to treba kljueve?"
26

Slegnem ramenima kreui niz usku, blago osvijetljenu stazu prema njegovim vratima. Pogledom
upijam arobne gredice blistavih ruiastih i ljubiastih boura pa komentiram: "Nisam imala pojma
da si tako dobar vrtlar."
"Ba i nisam. Iskreno, Lina je sve to posadila. Ja to samo odravam. Veinu trava za trgovinu
uzgajamo ba ovdje." Pokae prema vratima oito umoran od svega, umoran od mene, jedva ekajui
da ue u kuu i da se sve ovo ve jednom zavri.
Zato zatvorim oi i ugledam kako se vrata otvaraju preda mnom, a kad ujem onaj poznati kljoc,
mahnem mu da ue. Zatim samo stojim kao idiot i glupavo mu polumaem kao da se rastajemo
nakon nekog stvarno lijepog piknika. Oklijevam se pomaknuti ak i nakon to on odmahne glavom i
pokae mi da uem jer elim da mi to glasno i jasno potvrdi prije nego to se odvaim.
"Misli me opet napasti?" Pogled mu klizi preko mene i preplavljuje me valovima blaenog
ugodnog spokoja.
"Samo ako digne ruku na mene." Slegnem ramenima.
"To je, kao, ala?" Zakilji jedva primjetno izvijajui usne.
Nasmijem se. "Da, i to prilino loa."
On se nasloni o dovratak,polako i leerno me odmjeri pogledom, duboko uzdahne i ree: "Gle,
nerado pitam, naroito tebe koja si me ve i dovoljno osakatila, ali moda e mi zatrebati pomo da se
smjestim i sve to. Lijekovi me lagano poinju otupljivati, a budui da nisam gotovo nita mogao ni
kad sam bio pri sebi i imao jednu zdravu ruku, nemam pojma to u sada. Samo na minutu, dvije
najvie i onda se moe vratiti Damenu i nastaviti tamo gdje si stala."
Namrtim se pitajui se zato je to sad rekao. Palim svjetlo i zatvaram vrata za sobom dok ulazim
za njim,upijajui pogledom zgodni mali interijer, zbunjeno shvaajui da se nalazim u pravoj
autentinoj kuici s cvijeem u Laguna Beachu. Jednoj od onih sa starim kaminom i velikim
prozorima. Jednoj od onih kakve se u ovim krajevima danas rijetko moe vidjeti.
"Je l' tako da je kul?" Kimne itajui mi misli s lica. "Sagraenaje 1958. Lina ju je jeftino kupila prije
mnogo godina,prije nego to se ovdje sve poelo vrtjeti oko novca i reality showova."
Proem kroz klizna staklena vrata koja vode prema lijepoj verandi poploanoj ciglama, iza koje se
protee strm obronak i sputaju stepenice prema oceanu blago obasjanom mjeseinom.
"Daje mi je jeftino u najam,ali jednoga dana htio bih je kupiti. Rekla mi je da e mi je prodati samo
ako joj obeam da od nje neu napraviti jedan od onih dvoetanih stanova u toskanskom stilu.Kao da
bi mi to palo na pamet." Nasmije se.
Odvratim pogled s prozora i zaputim se u kuhinju, upalim svjetlo i otvorim nekoliko ormaria
dok ne naem onaj s aama. Pogledom traim bocu vode,kad se on odjednom pojavi tako blizu
mene da mu vidim i najmanju aru u oima.
"Zar ti ne bi bilo lake da je jednostavno prikae?" kae mi promuklim, tihim i dubokim glasom.
Zurim u njega i ne znam to me vie smeta, to to je tako blizu mene, to mu glas zvui tako
eznutljivo ili to mi se tako uspio prikrasti.
"Htjela sam - jednostavno sam htjela doi do nje na dobar,stari, uobiajen nain - ako nema nita
protiv?Bez brige, ima isti okus", nespretno promrmljam nadajui se da je previe omamljen
lijekovima za bolove da bi primijetio kako njegova blizina utjee na mene.
I dalje samo stoji gledajui me upornim pogledom koji nita ne odaje. Omamljenim i dubokim
glasom upita: "Ever -to si ti?"
Sledim se stiui prstima au tako jako da me strah da e mi puknuti u ruci. Buljim u ploice na
podu, u stoli desno, u radnu sobu naprijed, bilo kamo,samo ne u njega.Tiina meu nama tako je
opipljiva da je jednostavno elim razbiti i zato promrsim: "Ne - ne mogu ti rei."
27

"Znai, nije stvar samo u knjizi, nego i - u neem drugom."

Pogledam ga i odmah shvatim da sam pogrijeila, da sam mu upravo doslovno priznala da nisam
normalna,a mogla sam se jednostavno izmotati na raun nekakvih arolija.Ali to sto posto ne bi
prolo kod njega. On zna da se sa mnom neto dogaa jo od prvog dana kad smo se sreli, puno prije
nego to mi je posudio knjigu.
"Zato mi nisi rekao da je Knjiga sjena ifrirana?" kaem suzujui pogled, tjerajui ga ponovno u
kut.
"Rekao sam ti." Odvrati pogled i okrene se od mene vidno iznerviran.
"Ne, rekao si mi da je na tebanskom i da se treba sluiti intuicijom da bi je se moglo itati. Ali
zaboravio si mi spomenuti da je zapravo zatiena ifrom - ifrom koju treba razbiti da bi se vidjelo
to je zaista u njoj. I zato, molim te? Zato mi nisi rekao? Izostavio si poprilino vaan detalj, zar ne?"
On se nasloni na poploani kuhinjski pult vrtei glavom u nevjerici pa primijeti: "Sori, ali je l' ti to
mene opet sumnjii za neto? Jer ako se ne varam, mislim da si vie-manje utvrdila da sam na tvojoj
strani kad si me ubola?"
Prekriim ruke i zakiljim. "Ne, utvrdila sam da nisi odmetnik. Nikad nisam rekla da si na mojoj
strain." Gleda me trudei se ostati strpljiv,ali nismo jo ni blizu zavrili. "Nisi mi rekao ni kako si
nabavio knjigu - kako je zavrila u tvojim rukama."
On slegne ramenima zurei u mene i govorei mi mirnim odmjerenim glasom: "Ve sam ti rekao dao mi ju je prijatelj prije nekoliko godina."
"A zove li se taj tvoj prijatelj nekako - kao na primjer Roman?"
On se nasmije,ali prilino kiselo.U glasu mu se prilino jasno uje koliko je ogoren kad mi
odvrati: "A, tako znai, jo misli da sam u njegovom plemenu. Pa, ono, sori, Ever, ali zar nismo
zavrili s tim?"
Prekriim ruke preko prsa i nagnem au u ruci. "uj, Jude, htjela bih ti vjerovati, stvarno. Ali one
noi prije nekoliko dana kad" Zaustavim se jer shvatim da sam krenula u smjeru koji i nije ba za
njegove ui. "Ma, uglavnom, Roman mi je rekao neto kao da je knjiga jednom bila njegova i zato bih
stvarno htjela znati jesi li je od njega nabavio - moda kupio?"
On isprui ruku prema meni i s nekoliko preostalih zdravih prstiju istrgne mi au iz ruke.
"Romana znam samo preko tebe. Stvarno ne znam to da ti jo kaem, Ever."
Dok hoda prema sudoperu,zakiljim i pomno mu prouim auru, energiju i govor tijela pa uzevi
sve to u obzir, zakljuim da zaista govori istinu i nita ne skriva.
"Pije vodu iz pipe?" upitam ga i vidim da me kratko pogledao preko ramena. "Dugo nisam
vidjela da netko to radi. Jo otkad sam otila iz Oregona."
"Sluaj, to da ti kaem, skroman sam ovjek." Dobro potegne iz ae i popije sve do kraja pa se
opet okrene i napuni je.
"Znai, stvarno nisi znao za knjigu?" Slijedim ga prema starom smeem kauu na koji se on
odmah strovali.
"Najozbiljnije, vie-manje nemam pojma o emu pria otkad smo se sreli. Sve mi to nema
nikakvog smisla. Moda bih ti jo i vjerovao na rije i mislio da sam zbunjen od lijekova da ti nisi
priala svata jo i prije toga."
Namrgodim se i zavalim u naslonja nasuprot njemu stavljajui noge na starinska vrata puna
zamrenih rezbarija koja mu slue kao stoli. "Gle, da ti bar mogu objasniti - jer mislim da bar toliko
zasluuje. Ali ne mogu. Sve - sve je to previe komplicirano. I ukljuuje"
"Romana i Damena?"
Zakiljim pitajui se zastoje ba njih spomenuo.
28

"Samo nagaam." Slegne ramenima. "Ali po tvom izrazu lica rekao bih da sam pogodio."
Stisnem usne bacajui duge poglede po sobi i usredotoujui se na ogromne hrpe knjiga, stari
kasetofon i nekoliko umjetnikih predmeta, ali nigdje ne vidim televizor. Niti potvrujem niti
poriem njegovu tvrdnju kad odgovorim: "Imam odreene moi. Mnogo su vee od vidovitosti za
koju ve zna. Mogu pomicati stvari"
"Telekineza." Kimne, a oi su mu sad zatvorene.
"Mogu stvoriti to hou."
"Prikazivanje - ali kod tebe je ono trenutano." Otvori jedno oko zurei u mene. "I zato te moram
pitati - zato ti je trebala knjiga? Sve li je kao na dlanu. Zgodna si, pametna, obdarena svakojakim
moima, a siguran sam da i tvoj deko ima neke skrivene vjetine..."
Pogledam ga. Ve ga je trei put spomenuo i to me jo jednako smeta. "to ima protiv Damena?"
pitam ga ne znajui je li moda neto otkrio, nekako naslutio dugu i zamrenu prolost naeg
ljubavnog trokuta.
On premjesti glavu i noge na jastuke. "uj, to da ti kaem? Ne svia mi se. Jednostavno mi je nekako udan. Dao bih ruku u vatru da sam u pravu." Okrene se prema meni i kae: "Samo da zna,
to nije bila ala. A ako te jo to zanima, najbolje da me sada pita. Ovi lijekovi poeli su me naveliko
lupati u glavu, sav sam omamljen, pa se pouri dok jo razumijem to govori i dok mogu i voljan
sam oputeno askati."
Odmahnem glavom jer sam saznala sve to me zanimalo prije nekoliko sati na ploniku kad sam
ga ubola noem. A sad bih mogla i ja s njim podijeliti neke svoje tajne - ili mu bar natuknuti istinu da
vidim hoe li mi povjerovati.
"Zna, ti i Damen se s razlogom ne volite", odvaim se rei grizui usne jer jo nisam sigurna
koliko mu toga otkriti.
"A, tako znai - ni on mene ne oboava." Dugo se gledamo, a onda ja skrenem pogled.Prouavam
izlizani sag pod nogama,stari i izgrebani drveni stol pred sobom i geodu citrina koja stoji u kutu,
pitam se zato sam, za Boga miloga, zapoela tu temu i ba elim neto rei, kad on nadoda: "Bez
brige." Pokuava nogama navui pokriva, ali ne uspijeva. "Ne mora mi nita objanjavati, a ni
zabrinjavati se. Takva su ti naa standardna uobiajena muka posla. Ono, kad dvojica nas oajniki
ele neku stvarno predobru curu, ponaamo se kao da smo izali iz pilje. I budui da samo jedan od
nas moe pobijediti - pardon - samo jedan od nas ve je pobijedio - ja u se jednostavno vratiti u svoju
pilju, malo u lupati toljagom po zidu i lizati rane gdje me nitko ne vidi." Zatvori oi i tihim glasom
dometne: "Ozbiljno, Ever, znam kada treba priznati poraz. Ne brini se jer znam da je vrijeme da
napustim igru.Nisam bez razloga dobio ime po svecu - zatitniku izgubljenih sluajeva Judi Tadeju nije mi prvi put da se povlaim i... Ja..."
Utihne i brada mu padne na prsa, a ja ustanem iz naslonjaa, odem do njega, uzmem pliani
zguvani pokriva kraj njegovih nogu i paljivo ga cijelog pokrijem. "Naspavaj se", apnem. "Ja u ti
sutra podignuti lijek, tako da bez brige. Ti samo ostani ovdje i odmaraj se." Znam da je ve utonuo u
san, da je na nekom drugom mjestu, ali svejedno ga elim umiriti.
Podvijem mu pokriva pod noge, a on doda: "Ej, Ever - uope mi nisi odgovorila na pitanje u vezi
knjige. Zato ti uope treba ta knjiga kad ve ionako ima sve to ti treba?"
Ukoim se zaneseno zurei u tog tipa kojeg znam ve toliko stoljea, toliko ivota,a koji se opet
odnekud uspio pojaviti. Nakon svega to sam vidjela i proivjela, znam da to nije sluajno jer u
svemiru nema sluajnosti. Ali zapravo nemam pojma zato se to dogodilo. Zapravo, u zadnje vrijeme
vie-manje nita ne znam. Samo znam da su njih dvojica potpuno razliita. Kad sam s Judeom,
29

osjeam se smireno, a od Damena gorim i prolaze me trnci. Jedan je yang, drugi je yin. Njih dvojica su
kao nebo i zemlja.
Uutkam ga i priekam da opet zaspi pa krenem prema vratima i odvratim: "Zato to ustvari
nemam sve to elim. Ni blizu."

30

Sedmo
"Vas dvoje ste mi cijelo vrijeme bili nekako sumnjivi. Naroito ti." Upre prstom u Damena. "Sori,
ali znala sam da nisi toliko savren."
Damen se nasmije otvarajui nam irom vrata i mahne nam da uemo. Pritom me uporno gleda
dubokim tamnim oima kao da me zaljubljeno grli dok me telepatski obasipa mnotvom crvenih
tulipana jer zna da mi treba neto to e me osnaiti i ohrabriti.
"Da,i ako vas sluajno zanima,vidim to radi,Damene", dometne Haven koja na sebi ima konate
hlae i dri ruke pune prstenja na bokovima.Pogled joj bjei as na mene,as na Damena, a onda
zavrti glavom u nevjerici i jurne prema predvorju.
Damen me pogleda podignutih obrva, ali ja samo slegnem ramenima. Haven nam je pokazala tek
mali dio svojih moi. itanje naih misli tek je poetak.
"Isuse, ne mogu vjerovati kako ti je kua dobra!" Vrti se oko sebe i sve upija pogledom - bogato
ukraen luster koji visi s visokog kupolastog stropa i pliani perzijski sag pod nogama - dva
neprocjenjiva antikviteta stara nekoliko stoljea kojima se skoro zauvijek bio izgubio trag kad je
Damen bio u svojoj, kako ja to nazivam, "asketskoj fazi" - kad je bio uvjeren da su nas snale nevolje
jer se ponaao ekstravagantno, tato i narcisoidno. vrsto je bio odluio rijeiti se svih svojih
zemaljskih dobara sve dok blizanke nisu dole ivjeti kod njega,kad je odmah skinuo natpis
"PRODAJE SE" jer je elio da imaju sav mogui komfor i dovoljno prostora. "Ono, samo ovo
predvorje bilo bi ti dovoljno za jedan opak tulum." Nasmije se. "Je l' to jedna od povlastica kad si
besmrtan? Otmjena gajba poput ove? Ako je tako, ja sam totalno za!"
"Pa,Damen ve dosta dugo preureuje kuu" izustim jer ne znam kako da joj drugaije
objasnim njegovu viletinu vrijednu nekoliko milijuna dolara jer joj jo nisam rekla ni za drevnu
vjetinu trenutanog prikazivanja, kao ni za to da moe pogoditi koji e konj pobijediti na utrci - a i
nisam ba sigurna da joj elim rei.
"Koliko onda Roman kod sebe preureuje jer kod njega je lijepo i sve to, ali nije ni priblino dobro
kao ovdje?"
Damen i ja se pogledamo i iako se ne moemo sluiti telepatijom sad kad znamo da nas ona uje,
uspijemo zajedniki ignorirati njezino pitanje. Ne elimo ni pod koju cijenu ulaziti u detalje, i to to je
due mogue. Ostavljamo sve za taj neizbjeni dan kad e ona otkriti pravu istinu iza svega ovoga, a
da i ne spominjem ono to se zaista dogodilo njezinoj dobroj prijateljici Drini.
Krenemo za njom kroz kuhinju pa u dnevnu sobu gdje ugledamo blizanke zavaljene u kau. Obje
itaju svoj primjerak iste knjige - Rayne pohlepno jede okoladu, a Romy iz velike zdjele grabi kokice
s maslacem.
"Onda,jeste li i vas dvije besmrtne?" izvali Haven pa Romy i Rayne podignu glave - Rayne se, kao
i obino, namrgodi, a Romy samo odmahne glavom i nastavi gdje je stala.
"Ne, one su, ovaj" brzo pogledam Damena traei pomo. Nemam pojma kako da joj objasnim
da strogo reeno nisu besmrtne, ali da su zato visjele u drugoj dimenziji posljednjih tristo godina, a
sad se ne mogu vratiti tamo zbog mene.
"Roakinje." Damen kimne govorei mi pogledom da se pretvaram zajedno s njime i potvrujem
to govori.
Haven stoji na sredini sobe, gleda nas podignutih obrva i usiljena lica jer oito nam nije
povjerovala ni rije od onog to smo rekli. "Znai, ti meni tvrdi da odrava veze s rodbinom i
nakon" Ona suzi pogled, cijelog ga odmjeri pokuavajui procijeniti koliko mu je godina,a zatim

31

slegne ramenima priznavi poraz i dometne: "Pa, sigurno su vam okupljanja, blago reeno, jako
zanimljiva."
Kratko se osvrnem na Damena i vidim da se odluio ogluiti na njezin komentar,ali ja mu
priskoim upomo nadajui se da jo mogu spasiti stvar: "On je zapravo elio rei da su mu one kao
roakinje. One su"
"Daj,molim te!"Rayne baci knjigu na stol i bijesno pogleda mene, Haven, ali, naravno, ne i
Damena. "Nismo mu ni rodbina niti smo besmrtne, okej? Mi smo vjetice.Spasile smo se od suenja
vjeticama u Salemu. I nemoj nas vie ispitivati o tome jer ti ne namjeravamo odgovoriti. Ionako sad
zna vie nego to bi trebala znati."
Haven nas pogleda neopisivo razrogaenim oima,zablene se u nas etvero udaka pa protisne:
"Isuse.Ono,je l' sve ovo moe biti jo bizarnije?"
Slegnem ramenima i izmijenim pogled s Rayne dajui joj da znanja da je trebala drati jezik za
zubima. Gledam kako se Haven sputa u dubok mek naslonja i kriom nas gleda kao da oekuje da
joj otkrijemo nekakvu povjerljivu lozinku, uputimo je u neka velika uenja, da proe nekakav obred
inicijacije i uope se ne trudi skriti razoaranje kad vidi da je Damen otiao u kuhinju i odmah se
pojavio s kutijicom punom eliksira koju joj spremno urui.
Ona se zagleda u kutijicu lupkajui vrkom crno nalakiranog nokta po poklopcu svake boice i
zbunjenog pogleda procijedi: "I to je sve? Sedam? Imam zalihu samo za tjedan dana?Ono, je l' vi to
ozbiljno?Kako da preivim samo s ovim?Je l' vi to mene pokuavate ubiti prije nego to uspijem sve
isprobati?"
"Ovaj, besmrtna si - nitko te ne moe ubiti." Rayne zavrti glavom u nevjerici i zakoluta oima.
"Ovaj, naravno da moe. Zato me Ever i natjerala da nosim ovo." Haven brzo izvue svoju
amajliju ispod topa od crne ipke i zamahne njome Rayne pred nosom.
Ali Rayne samo proguna i prekrii mrave blijede ruke preko goljavih prsa i odvrati: "Daj,
molim te, ve znam sve o tome. Ako je skine i dobije udarac u krivu akru, gotova si. Ako je uvijek
nosi, ivjet e sretno do kraja ivota i onog nakon njega, i onog nakon njega. Ono, nije ti to neka
nuklearna fizika."
"Isuse, je l' ona uvijek tako mrzovoljna?" upita Haven, nasmije se i zavrti glavom u nevjerici.
I ba kad joj elim odgovoriti da jer je lijepo za promjenu imati saveznicu, ako nita drugo, vidim
da je ustala iz naslonjaa i zavalila se na kau pokraj Rayne tako joj mrsei kosu i kakljajui je po
nogama da su odmah postale najbolje prijateljice. I, eto, opet sam ja ovdje izopenik.
"Ne mora ga piti svaki dan",oglasi se Damen jer oito eli da se vratimo na ono vano. "Zapravo,
mogla bi ne popiti ni gutljaj i izdrati sljedeih sto pedeset godina, moda i due, tko zna?"
"Pa, ako je ve tako, zato ga ti tako esto pijucka kao da ti ivot ovisi o njemu?" Primijeti Haven
i digne Rayneine noge iz svog krila gledajui nas oboje.
Damen slegne ramenima. "Pa valjda zato to sad na neki nain i ovisi. Ono, ve sam dugo na
Zemlji. Jako dugo."
"Koliko?" Haven se nagne naprijed i makne svoje platinastoplave pramenove na ikama s lica
gledajui ga jako naminkanim oima.
"Dugo. Uglavnom, htio sam rei"
"ekaj malo - ali se,jelda?Mislim,ozbiljno mi nee rei koliko zapravo ima godina? Nisi valjda
- kao oni s trideset i neto, koji svima ponu govoriti da imaju dvadeset i devet i nakon to navre
osamdeset? Ono, sori, Damene, ali zato si tako tat?" Nasmije se i zavrti glavom u nevjerici.
"Ozbiljno, kad ja budem stara, razglasit u to na sva zvona. Jedva ekam da navrim sto osamdeset i
dvije godine, a da mi koa bude poput bebine guze."
32

"Nisam tat,nego praktian",odbrusi Damen i kad ga pogledam, shvatim da je malo uzrujan, ali
vjerojatno zato to je zaista pomalo tat, samo to ne eli priznati.Bez obzira na to to se pokuao
rijeiti skupe odjee, proizvoda za njegu kose i runo izraenih talijanskih konatih izmi, ostao je
pomalo tat. "Uostalom, ne smije se razmetati moima i ne smije nikome rei za njih. Zar ti i Ever
niste razgovarale o tome?"
"Jesmo", uzvratimo i Haven i ja, a glasovi nam se stope.
"Dakle, nemam ti vie to pojanjavati. Ti i dalje, kao i obino, jedi svoje tortice, ponaaj se
normalno koliko god je mogue,pazi da ne privue niiju"
"Neeljenu pozornost." Haven odmahne glavom i tako zakoluta oima da stvarno pretjeruje.
"Ozbiljno, Ever me je ve upoznala sa svim injenicama, upozorila me na tamnu stranu, na babarogu
ispod kreveta, onu u ormaru, a da i ne spominjem onu ispod stuba, ali ono, sasvim iskreno, zapravo
me nita od toga ne zanima. Bila sam obina cijeli ivot. Koliko god sam se trudila biti otkaena i lako
se odijevati, ljudi su me svejedno ignorirali, zanemarivali i prolazili kraj mene kao kraj turskog
groblja, kao da me ne vide i, kaem vam, takva anonimnost i nije neto. Stvarno mi je dosta takvog
ivota. A budui da mi se sad pruila prilika da ga se rijeim - da se po neemu stvarno istaknem i da
me drugi za promjenu ponu primjeivati pa, ne namjeravam se suzdravati ni u emu. Iskoristit u
ovo koliko god mogu! Znai, sad kad smo to rijeili, mislim da bi mi mogao dati neto puno bolje od
ovog." Potapa kutijicu po rubu. "Daj mi udovolji, daj mi sve zalihe soka koje ima da mogu sve
zaprepastiti kad krenemo u etvrti srednje."
Damen me uznemireno,utke pogleda, a oima mi govori: "Ti si je stvorila - svog Frankensteina poduzmi neto!"
I zato proistim grlo, okrenem se prema njoj, prekriim noge, sklopim ruke i sloim ljubaznu facu
iako sam prestravljena kao i on. "Haven,molim te", prozborim pazei da govorim tiho i da mi glas ne
podrhtava. "Ve smo razgovarali o ovome i rekli smo"
Ali ne uspijem ba zavriti reenicu jer me ona prekine: "Ti ga uvijek pije - pa zato ne bih i ja?"
Suzi pogled lupkajui prstima po kutijici.
Stanem jer ne znam kako joj objasniti da sok poveava moje moi, one za koje ne bih ba htjela da
ih i ona ima, i bezuspjeno smiljajui pravi odgovor, naposljetku izvalim: "Iako ti se moda ini da je
stvarno tako, ustvari - meni sok ne treba. U svakom sluaju ne kao Damenu. Pijem ga tu i tamo jer,
ovaj, navikla sam se na njega. I ako ba nema bogzna kakav okus, pomalo mi se svia. Ali vjeruj mi
na rije, ne treba ga piti svakog dana - a ni svakog tjedna, pa ni svake godine, ako emo sasvim
iskreno. Kao to ti je Damen ve rekao, moe izdrati i stotinu godina, moda i dvjesto, a da ne
popije ni gutljaj." Kimnem i nadam se da e mi povjerovati jer ne elim da zna kako redovita
konzumacija poveava i snagu, i brzinu, i arobne moi. Onda bi ga samo jo vie eljela.
"Dobro." Kimne. "Onda u ga valjda trebati nabaviti od Romana. Sigurna sam da e mi ga on vrlo
rado dati."
Progutam knedlu ne govorei nita jer znam da me izaziva. Vidim da joj je Luna skoila u krilo i
da je mazi.
"Pa, gdje si ti meni, maco - ti si trebala biti moja, je l' tako? Jesi mi zato sad dola? Jer zna tko ti je
prava vlasnica?" Podigne je visoko i protrlja joj nosom njuku smijui se kad Romy skoi sa svog kraja
kaua i otme joj je. "Smiri se." Nasmije se Haven. "Ono, neu ti je ukrasti ili tako neto."
"I ne moe je ukrasti." Romy je srdito pogleda i stavi Lunu na rame, njezino omiljeno mjesto za
uanje. "A ni posjedovati. Ljubimci nisu vlasnitvo, nisu modni dodatak koji odbaci kad ga vie ne
eli. Oni su iva bia s kojima ivimo." Pogleda sestru pokazujui joj da krene za njom i bijesno izjuri
iz sobe.
33

"Isuse - al je ivana!" Haven baci pogled preko ramena promatrajui ih kako odlaze.
Ali ne dam joj da skrene s teme, ipak ju je ona naela i sad u ja malo o tome. "Kad si ga ve
spomenula - kako je Roman?" upitam je pravei se da elim avrljati, da me zapravo on i ne zanima,
nadajui se da nitko nije primijetio kako mi je glas zadrhtao kad sam prevalila njegovo ime preko
usana.
Ona slegne ramenima jer je osjetila to namjeravam pa izusti: "Dobro. On je skroz dobro, hvala na
pitanju. A ja vam nemam to rei. Odnosno, nemam vam rei nita to bi vama moglo biti zanimljivo."
Baci kratak pogled prvo na Damena pa na mene, a usne oblikuje u smijeak kao da joj je sve ovo
nekakav dobar vic, neka igra u kojoj ne eli jo skroz sudjelovati iako me uvjeravala u suprotno.
Zatim preusmjeri pozornost na svoje nokte i primijeti: "Isuse, je l' i vama ovako brzo rastu nokti?
Ono, jutros sam ih podrezala i, gle, ve su ponovno dugaki!" Podigne visoko ruku da ih vidimo. "A
kakva mi je tek kosa - kunem vam se da su mi u zadnjih nekoliko dana ike narasle vie od
centimetra!"
Damen i ja izmijenimo poglede, oboje razmiljajui o istom:"I to sve samo od jedne boice eliksira?" I
znam da nemam drugog izbora nego joj rei, pa je prekinem nadajui se da zvuim uvjerljivo: "uj,
to se tie Romana"
Ona spusti ruke u krilo i pogleda me vrsto drei kutijicu.
"Mislim" Stanem jer osjeam na sebi Damenov duboki uporni pogled koji prodire kroz mene
pitajui se to mi je na umu jer to mu nipoto nisam povjerila. Ali zapravo sam se ba sad sama na
ovo odluila - zbog svih onih jezivih stvari koje su mi se dogaale u posljednja dvadeset i etiri sata.
"Mislim da bi ga trebala izbjegavati pod svaku cijenu", dovrim paljivo je gledajui u oi. "Ozbiljno.
Ako ti ba treba novac, ja ti mogu posuditi neku lovu dok ne nae neki drugi posao, ali mislim da ne
bi trebala tamo raditi. To ti nije - sigurno. Iako znam da mi ne vjeruje, iako misli da sam ga totalno
krivo procijenila, stvar je u tome da nisam. I Damen je bio sa mnom kad se sve ono dogodilo,on ti isto
moe potvrditi." Brzo pogledam Damena i vidim da je potvrdno kimnuo, ali Haven ne mijenja izraz
lica koji je tako miran, kao da nas nije ni ula. Preklinjem je. "Ozbiljno. Opasan je. Od njega ti prijeti
prava opasnost. Da ne spominjem da je" Zao i uasan, i grozno, neodoljivo privlaan - njegov glas
mi je u mislima,njegovo lice mi je u snovima, uvijek, neprestano, i koliko god se trudila, ne mogu ga
zaboraviti, ne mogu prestati misliti o njemu, ne mogu ga prestati eljeti, ne mogu prestati matati o
njemu."I, ovaj, ono, ne bih htjela da te ozlijedi." Progutam knedlu, cijelo mi tijelo ivne pri samoj
pomisli na njega i pone me proimati ono udno tajanstveno pulsiranje da ovoliko nedostaje da me
otkriju.
Ali kad me ona pogleda podignutih obrva kao da je ula rijei u mojoj glavi, kao da zna to
zapravo namjeravam, uspaniim se. U sebi tiho paniarim. A onda se sjetim da jo imam tit. Koliko
god ona bila mona, ako me Damen ne moe uti, ne moe ni ona.
"uj,Ever,ve si dovoljno priala o tome i sad samo nepotrebno blebee. Razumjela sam te i prvi
put i sada. I ako se sjea, zakljuili smo da se ne slaemo oko toga. Uostalom, kako vi mislite dobiti
ono to elite ako mu se ja ne budem ulizivala?" Baci kratak pogled prvo na mene pa na Damena
suzujui oi poput make. "Vjeruj mi,Roman nije nikakva prijetnja, bar ne meni. Tako je nevjerojatno
sladak, dobar i pun ljubavi - uope nije onakav kakvim ga smatra.Tako da ako se vas dvoje elite",
pokae prstom na Damena i mene, "bolje vam je da me ne gnjavite. Koliko znam, ja sam vam sad
vie-manje jedina ansa - je l' tako?"
Damen korakne prema njoj, a oi mu ljutito iskre dok joj govori tihim i prijeteim glasom:
"Opasno se igra s nama,Haven. I mada mogu razumjeti da si uzbuena zbog prilike koja ti se pruila
i oduevljava te ta nova mo koja u tebi luduje, zbog nje lako moe upasti u velike nevolje. Znam to
34

jer sam nekad bio poput tebe.Zapravo,meni se prvom takvo neto bilo dogodilo. Iako je to bilo prije
mnogo vremena, sjeam se toga kao da je bilo juer. Sjeam se i gomile pogreaka koje sam bio
napravio i koliko sam toga poalio jer sam dopustio da mi glad za moi pomuti zdrav razum i uniti
obzir prema drugima. Nemoj biti poput mene, Haven. Nemoj napraviti istu pogreku. I da ti nije palo
na pamet prijetiti ni Ever ni meni na bilo koji nain. Imamo mi sasvim dovoljno drugih rjeenja i
metoda i ne treba nam tvoja pom"
"Daj, prekini vie!" Haven odmahne glavom, a pogled joj bjei as na Damena, as na mene. "Pun
mi je kufer toga to mi uvijek govorite svisoka. Je li vam ikad palo na pamet da moda ja mogu
nauiti vas dvoje neto o tome kako koristiti ovu mo?" Zakoluta oima, namrgodi se i naruga nam se
odgovarajui na vlastito pitanje: "Naravno da nije! Vi i dalje tupite svoje: 'Napravi ovo, Haven,
napravi ono, Haven, doziramo ti eliksir jer ti ne vjerujemo,Haven.' Ono, ajmo, ljudi, ozbiljno. Ako vi
meni ne vjerujete, zato bih ja vjerovala vama?"
"Nije da ti ne vjerujemo", odvratim jer elim da se svi malo ohladimo, da smirim stvari prije nego
to situacija jo vie uzavre. "Nego ne vjerujemo Romanu. Znam da ti to ne eli prihvatiti, ali on te
iskoritava. Ti si mu samo pijun u poremeenim igricama koje smilja. On zna sve tvoje slabosti i
koristi se njima da bi upravljao tobom kao marionetom."
"A koje su to moje slabosti po tvom miljenju?" Ona kvrcne prstima po kutijici i stisne usne.
Ali prije nego to joj uspijem odbrusiti na to i jo vie pogorati stvari da nam naposljetku svima
bude ao, Damen me uutka rukom i ubaci se. "Ne elimo se svaati s tobom, Haven. elimo te
zatititi. To je za tvoje dobro."
"A meni,kao,treba zatita?Jer sam preglupa da sama shvatim neke stvari?"Bulji prvo u mene pa u
Damena, a kad Damen frustrirano uzdahne, hladno nas pogleda. Zatim kimne, jo vre stisne
kutijicu u ruci i ustane. "Voljela bih vam vjerovati, ali, naalost, ne mogu. I to zato to mi ti neto taji,
Ever - osjeam to.Iako nemam pojma to, jedno je fakat oito - ljubomorna si." Na usnama joj se pojavi
izraz prezira pa dometne: "O, da, vjerovali ili ne, uvijek savrena Ever Bloom ljubomorna je na mene jadnu Haven Turner." Odmahne glavom. "Kakav obrat, jelda?"
Ukoim se, ali i dalje samo stojim i utim.
"Navikla si biti glavna faca meu nama.Najpametnija,najljepa i najsavrenija u svemu s
najsavrenijim, najpametnijim i najseksi dekom." Osmjehne se Damenu pa slegne ramenima i naceri
se kad joj on ne uzvrati osmijeh. "A sad kad sam ja besmrtna kao i ti, samo je pitanje vremena kad u
te sustii - i ja u biti savrena.I prava je istina da ti to ne moe podnijeti.Ne moe podnijeti ni
pomisao na to.Ali ono najsmjenije, najironinije u svemu tome je da za to na kraju krajeva moe
kriviti samo sebe jer si me ti uinila ovakvom. Mada ti tvrdi da bi opet donijela istu odluku, ne mogu
se oteti dojmu da sam ti ipak bila draa prije. Kad sam bila jadna mala pozerica gladna pozornosti luzerica koja je jela previe tortica i lagala o sebi na sastancima anonimnih ovisnika." Slegne
ramenima tako samouvjereno, tako ih arogantno diui i sputajui da je oito da vie nije ta cura.
"Nemoj pokuavati to porei, znam da su to te slabosti na koje si mislila.Prilino je oito da si uvijek
gledala svisoka na Milesa i mene.Vjerojatno si mislila da nam radi veliku uslugu to se drui s
nama, a onda je naiao netko bolji"
"To nije istina - vi ste mi najbolji prijatelji"
"Daj,molim te." Ona zakoluta oima i cokne poput Romana. "Potedi me svojih izljeva ljubavi.
im se pojavio talijanski pastuh", pokae glavom prema Damenu, "vidjeli smo te skoro pa samo
tijekom uine, a nekad ak ni onda jer je savreni par bio prezauzet sa svojim savrenim ivotima i
svojom savrenom ljubavi i nije se imao vremena druiti s bezveznjacima poput nas. Mi smo tebi bili
35

samo luzeri koje si imala pri ruci - ako nas zatreba. Ali sve mi se ini da te sad eka dugo i usamljeno
ljeto jer Miles ide u Firencu, a ja imam nove prijatelje koje ni najmanje ne plai nova ja."
"Haven - pria gluposti.Kako to uope moe rei?" Uzvratim dok prelazim pogledom preko nje
pomno je prouavajui. Iako je jo sitna kao prije, iako nije nimalo narasla, kao da je njezina patuljasta
pojava nekako naglaenija - miiavija i ilavija, pa izgleda poput malene crne pantere u onim crnim
konatim tajicama, koulji od crne ipke i visokim crnim izmama sa iljcima. Iako se i prije znala
tako naljutiti na mene, ovog puta je drukije - ona je drukija. Sad je opasna, zna to i uiva u tome.
"Kako to mogu rei?" sprda se suzujui oi dok nisu nalik prorezima. "Zato to je to istina, zato."
Baci kutijicu Damenu pretpostavivi da e je on uhvatiti, krene prema vratima pa se osvrne i
odree: "Zadrite svoj eliksir. Imam ga ja od koga nabaviti. I, vjerujte mi, njemu e biti vie nego
drago nauiti me sve ono to vi ne elite."

36

Osmo
Damen se okrene prema meni, a kroz glave nam munjevito proe ista misao: Evo nevolje.
Ali ja i dalje samo stojim,tako sam zaprepatena da nemam pojma to prvo rei.
"Znao sam da e nam ona stvarati probleme." Vrti zabrinuto glavom pa se zavali u kau. "Previe
je krhka i hirovita i nee se snai u svemu ovome. Brzo e biti opijena mou, priekaj samo malo pa
e vidjeti."
"Da priekam?"Sjednem na naslon do njega."Je l' ti to ozbiljno?Da priekam to? Misli da e stvari
stvarno postati jo gore od ovog to smo upravo vidjeli?"
On kimne svom snagom trudei se skriti onaj pogled a to sam ti ja govorio. Ali to zapravo nije ni
vano. I on i ja znamo da sam ja odgovorna za ovu zbrku.
Uzdahnem, skliznem s naslona i prevalim se preko njega. Znam da trebam neto poduzeti - uzeti
stvari u svoje ruke prije nego to se situacija pogora - ali nemam pojma to bih trebala napraviti. Sve
odluke koje sam do sada donijela samo su sve pokvarile. A tako sam umorna - tako zgaena - da samo
elim lijepo, mirno odspavati, a da mi Roman ne bude u snovima.
Roman.
Ime odjekne prvo u mojim mislima pa u Damenovim i kad me pogleda, znam da je ve prekasno
- da ga je osjetio.
"Zato si promijenila miljenje?" Pomno me prouava dok trai istinu koja se skriva iza mog
pogleda i izgovorenih rijei. "Zato si joj rekla da ga izbjegava?"
"Zato to si bio u pravu",promumljam i mrzim to mu sad moram slagati. "Bila sam sebina.
Dovela sam je u takvu opasnost samo radi nae koristi " Odmahnem glavom i pustim da mi kosa
padne na lice i sakrije ga.
Jer se zapravo bojim da to nisam napravila radi nje.
Bojim se da sam je pokuala udaljiti od Romana da bih mogla zauzeti njezino mjesto.
Ostanem tako skrivena lica i s mukom se trudim ostati pribrana, pokazati mu neki maleni traak
stare sebe.Konano podignem glavu i vidim da se mrti od brige dok mu ruka stie moje koljeno.
"Ej, opusti se", kae on mekim i tihim glasom. "Nemoj biti tako stroga prema samoj
sebi.Dobro,upali smo u malu nepriliku,izvui emo se. Glavno da imamo jedno drugo, je l' tako? To je
na kraju krajeva najvanije od svega. A to se tie svega ostalog, smislit emo neto, obeavam ti."
"Imamo li?" pogledam ga i razrogaim oi kad shvatim to sam upravo rekla, a htjela sam rei
hoemo li - posumnjati u ono da emo smisliti neto, a ne u to da imamo jedno drugo.
Pogleda me i oito je potresen mojim rijeima. "Mislio sam da se to podrazumijeva. Jesam li u
krivu?"
Progutam knedlu i uzmem ga za ruku gledajui kako tanki veo energije treperi meu naim
dlanovima i ne govorim nita dok nisam sigurna da neu opet neto izlanuti. "Nisi u krivu", apnem.
"Ti si najbolje to postoji u mom ivotu - jedino to mi stvarno znai." Ponavljam rijei za koje znam
da su istinite, ali bih voljela da ih i osjeam kao nekad.
Ali Damen ba i nije povjerovao u to jer me ipak predobro poznaje - nagledao se na milijune
razliitih promjena raspoloenja i na bilijune razliitih boja glasa i naina izbjegavanja u zadnjih
etiristo godina - i to samo mojih.
"Ever, neto nije u redu? udna si otkad"
Pogledam ga i otro, ivano, grubo odvratim: "Otkad sam ti dala da popije eliksir zbog kojeg bi
sad umro da se dodirnemo?"
On odmahne glavom.
37

"Otkad sam pretvorila Haven u besmrtnicu?"

On opet odmahne glavom, pritisne mi prstom usne da me uutka i odgovori: "Nisam mislio ni na
jedno ni na drugo. Donijela si najbolje odluke koje si mogla s obzirom na okolnosti. Ne mogu te
kriviti zbog njih. elio sam rei da se ponaa udno otkad si se poela ozbiljnije baviti magijom.
Djeluje mi kao da te neto mui, rastresena si, kao da nisi sasvim prisutna mislima. I zato se brinem
za tebe, pitam se da se nisi uvalila u neto preko glave jer ako je tako, volio bih ti nekako pomoi."
Pogledam ga u oi koje su tako pune oekivanja i njenosti da se ne mogu natjerati da mu
priznam to osjeam prema Romanu. Sama pomisao na to mi je prestravina. "Priznajem, upetljala
sam se u mali kripac. I da ti sad to previe ne objanjavam,sve je ispalo okej.Romy i Rayne su mi
pokazale kako da se ispetljam i sad je sve - u redu. Mora mi vjerovati na rije."
Pogleda me i sad je jo vie zabrinut,ali ipak samo kimne i potvrdi: "Ako mi kae da ti trebam
vjerovati,vjerovat u ti. Ali reci mi ako mogu to uiniti."
Pruim mu ruku - svom deku, svojoj srodnoj dui, svom doivotnom partneru. Znam da je sve
kako treba - da je sve kroz to sad prolazim samo neugodna smetnja, tehnika potekoa, kratke
smetnje na ekranu na kojem se odigravaju nai beskonani ivoti. Osjeajui u sebi onaj uasni
neprekidni um, pulsiranje koje me uvijek prati i prijeti da e me ponovno obuzeti,pogledam ga
ravno u oi i izustim: "to kae na to da se maknemo odavde?"
On me pogleda, a lice mu se smiruje i oi postaju vedrije jer je uvijek za neku dobru pustolovinu.
"Ima na umu neko odreeno mjesto?" upita jer nema pojma to namjeravam, ali pogledom to oito
odobrava.
Kimnem, stisnem mu ruku i tihim ga glasom natjeram da zatvori oi pa mu apnem: "Slijedi me."

38

Deveto
im se prizemljim nakon to smo se otkotrljali jedno uz drugo po travi, osjeam se bolje. Ono,
milijun, bilijun, trilijun puta bolje. Hitro ustanem i ponem skakutati poljem jer sam se oslobodila one
uasne neiste energije - onog udnog tajanstvenog pulsiranja zbog kojeg razmiljam o Romanu. Sve
je to tek blijedo daleko sjeanje dok mi pod nogama navire bujna trava, a pod jagodicama mi se
ljuljaju mirisni cvjetovi.Hitro se osvrnem preko ramena i pozovem Damena da mi se pridrui,a na
licu mi prvi put u posljednjih nekoliko dana zablista iskreni osmijeh.
Opet sam puna energije, preporodila sam se, mogu poeti iznova.
On krene prema meni, zastane malo izvan mog dosega, zatvori oi i u trenutku pretvori
nepregledna mirisna polja Ljetozemlja u savrenu kopiju Versajske palae. Nasred smo dvorane koja
je tako velianstvena i raskona da mi oduzima dah.
Podovi su prekriveni neopisivo glatkim ulatenim parketom, a krem zidovi svjetlucaju debelo
obloeni zlatnim listiima. A kakvi su tek stropovi - ti nenormalno visoki stropovi bogato oslikani
freskama - koje jo vie istie niz blistavih lustera na kojima kristal blijeti i cakli se od plamena
upaljenih svijea i pretvara sobu u kaleidoskop priguenog svjetlucanja. I ba kad pomislim da bolje
od toga ne moe, odjeknu zvui simfonije, a Damen mi se nakloni i ponudi mi ruku.
Spustim pogled, kratko se poklonim savijajui koljena i brzo se osvrnem na svoju haljinu - njezin
gornji dio vrsto mi prianja uz tijelo i otkriva grudi padajui u labavim naborima neopisivo bljetave,
plave, utave svile koja see sve do poda.Podignem oi i vidim ga kako iz kaputa vadi plosnatu
barunastu kutijicu pa mi zastane dah od uzbuenja kad je otvori i pokae mi savrenu ogrlicu od
safira i dijamanata koju mi stavi oko vrata.
Okrenem se bacajui hitre poglede u dugi niz zrcala naikanih du oba kraja dvorane i zaneseno
promatrajui nas dvoje, njega u uskim hlaama, sakou i izmama,sebe u raskonom ruhu,s predivnim
nakitom i najzamrenijom podignutom frizurom na svijetu punom smotanih i uvijenih pramenova. I
tono znam to radi, tono znam to namjerava - stvorio je za mene sretan zavretak koji mi je Drina
otela.
Netremice, s uenjem promatram plesnu dvoranu, ne mogu vjerovati da je ovo moglo biti moje,
da sam mogla biti dio ovog svijeta - njegovog svijeta. Ali ona mi je pred nosom otela moj zavretak kao
iz Pepeljuge i upropastila priliku da barem navuem kristalnu cipelicu.
Da me bar nije ubila,on bi mi dao eliksir i odmah bih od bijedne francuske slukinje Evaline
postala ovo - ovo blistavo bie koje me gleda iz zrcala. A nakon stotinjak i kusur godina ovdje bismo
zajedno plesali, bili zajedno ove predivne noi, nosili najbolju odjeu i svjetlucave dragulje i bili uz
bok Mariji Antoaneti i Luju XVI.
Ali to se nije dogodilo. Drina me ubila i prisilila Damena i mene da se neprestano traimo.
Duboko ga gledam i trepui suzdravam suze pa mu stavim ruku na rame, a on me obuhvati
oko pasa i zavrtimo se oko cijele dvorane dok nam se noge znalaki kreu,a haljina lepra oko mene u
vrtoglavoj plavoj izmaglici.Tako sam obuzeta ljepotom koju je stvorio, kopirao samo za mene da se
vrsto stisnem uz njega i prislonim usne na njegovo uho pa ga upitam bih li mogla razgledati jo
soba.
Prije nego to se uspijem snai, munjevito me odvue kroz zbunjujui labirint dvorana do
predivne najraskonije spavae sobe koju sam ikad vidjela.
"Dobro", nasmije se zaustavljajui se kod vrata, dok ja nastojim ne zuriti dok sve upijam
pogledom,"ovo nije kraljevska spavaa soba - Marija Antoaneta i ja nikad nismo bili toliko prisni. Ali

39

ovo je savrena kopija sobe u kojoj sam boravio tijekom svojih bezbrojnih posjeta.I onda,kako ti se
ini?"
Prijeem preko velikog izvezenog saga i obuhvatim pogledom stolce presvuene svilom,
mnotvo svijea i pregrt kristala i zlata. Zatim potrim i skoim na krevet s debelim baldahinom i
potapem povrinu kreveta do sebe kao da me nita na svijetu ne mui.
A i ne mui me.
Sad sam u Ljetozemlju.
Roman me ovdje ne moe dohvatiti.
"Onda,kako ti se ini?" Damen se nagne nad mene dok mi prouava lice.
Ispruim ruke prema njemu, prstima prijeem preko njegovih visokih jagodica i iljate brade te
odvratim: "Kako mi se ini?" Zavrtim glavom u nevjerici i nasmijem se bezbrino i radosno kao
nekad. "Mislim da si najbolji deko na cijelome svijetu. Ne, ispravak"
On me pogleda pravei se da je zabrinut.
"Mislim da si najbolji deko na cijelom planetu - u cijelom svemiru!" Nasmijem se. "Stvarno, mislim
da nijednoj curi nije tako dobro na spoju kao meni."
"Jesi li sigurna da ti se ovo svia?" upita me i sad izgleda ozbiljno zabrinuto.
Ispruim ruke,zagrlim ga i povuem dolje prema sebi. Osjetim veo energije koji lebdi izmeu
njegovih usana i mojih - i omoguuje nam ono to nam je, ini se, prelo u naviku - da se skoro
poljubimo. Ali opet, bolje ita nego nita.
"Ovo su bila tako uzbudljiva vremena", nastavi on pa se otrgne iz mog zagrljaja i nalakti se da me
bolje vidi. "Htio sam da ih doivi, okusi kakva su bila, kakav sam ja bio. Tako mi je krivo to si ih
propustila, Ever, jer bismo se bili ludo zabavljali. Bila bi belle svih balova - najljepa od sviju
djevojaka", zakilji, "ne - zapravo, kad bolje razmislim, Marie se to moda i ne bi svidjelo." Odmahne
glavom i nasmije se.
"Zato?" Prstima se igram s naborima na prednjoj strani njegove koulje i skriveki ih zavlaim
ispod puceta na njegova iroka topla prsa. "Je li imala, kako bi se reklo, nekakve neasne namjere u
vezi tebe? Je li to bilo prije ili nakon to je grof Fersen pobjegao glavom bez obzira?"
On se nasmije. "Prije, za vrijeme i nakon. Ovo je u svakom sluaju bilo mjesto gdje doe da
bude vien - bar neko vrijeme." Vrti glavom. "I, ne, kad te ve toliko zanima, bili smo samo jako
dobri prijatelji, nije imala nikakve neasne namjere u vezi mene, odnosno bar ih ja nisam primijetio.
Htio sam, ustvari, rei kako neke lijepe ene ba i ne vole kad se neka druga takva pojavi u igri."
Pogledam ga zurei u njegove profinjene ravne crte lica i svjetlucav crni uvojak koji mu prekriva
oko pa pomislim kako izgleda profinjeno i aristokratski, kako mu taj izgled stvarno pristaje, u skladu
je s njegovim karakterom,i to puno vie nego one izblijedjele traperice i crne motoristike izme.
"Pa, to je tek onda Marija Antoaneta mislila o Drini?" upitam i prisjetim se njezine velianstvene
pojave i koe glatke poput svile, oiju nalik draguljima i rie kose - njezina mi je ljepota oduzimala
dah. Odmah nakon to sam to izustila, shvatim da mi stvarno razgovaramo o njegovoj zloestoj
bivoj eni,a mene ni najmanje ne hvata uobiajena ljubomora. Nije to samo zbog arolije u
Ljetozemlju, ve i zato to me to stvarno, najstvarnije prolo.
No,naalost, Damen ne zna da sam promijenila gledite, pa je vjerojatno zato podignuo obrve i
mrko me gleda. Pita se je li ja stvarno opet tupim po tome nakon to se toliko potrudio da mi sve ovo
stvori.
Ali ja mu se samo nasmijeim i dopustim mu da sam pogleda u moj um i uvjeri se na svoje oi.
Pitala sam ga to samo iz znatielje, nieg drugog. Nema u meni ni trunice ljubomore.
40

"Drina i Marie se ba i nisu voljele", odgovori on s vidnim olakanjem to se vie ne ljutim.

"Obino sam joj sam dolazio u posjet."
Pogledam ga i padnu mi na pamet sve prekrasne slobodne ene koje bi vjerojatno odmah pale u
nesvijest im bi on uao u sobu bez pratilje - i opet, kao i prije, nita ne osjetim.
Svi imaju neku prolost. Izgleda, ak i ja. Samo je vano da me voli. Da me uvijek volio. Da me
traio posljednjih etiristo godina. I mislim da mi je konano dolo do glave koliko je to zapravo
velika stvar.
"Ostanimo ovdje zauvijek", apnem, privuem ga k sebi i obaspem ga poljupcima. "ivjet emo na
ovom udesnom mjestu, a kad ga se zasitimo - ako ga se zasitimo - jednostavno emo prikazati neko
drugo mjesto na kojem emo ivjeti."
"Inae,to moemo i na Zemlji." Pogleda me njeno i duboko pa mi zarije ruku u kosu i poravna je.
"Moemo ivjeti gdje god hoemo, imati to god elimo, ii kamo god elimo - im zavrimo srednju
kolu i odselimo se od Sabine." Nasmije se.
Pokuam se smijati i ceriti s njim, ali znam da ba i nije tako kako je on rekao.
Ne moe mi biti ovako u stvarnosti.
Ne nakon to sam bacila onu aroliju.
I dok ne naem nain kako da je ponitim,ovo je jedino mjesto na svijetu gdje mogu biti ovakva,
osjeati se ovako. arolija e nestati im se vratim kroz portal.
"Ali do tada stvarno nema potrebe da se urimo natrag, je l' tako?" Nasmije se sputajui mi
rukom bradu dok nam se usne ne spoje.
Priljubi se uz mene, tijela su nam isprepletena, skoro pa osjeam njegove ruke na koi od kojih
gorim i prolaze me trnci. Preputamo se trenutku i pokoravamo ogranienjima koje moramo
prihvatiti. Prislonim usne na njegovo uho i promrmljam: "Stvarno nema. Ni najmanje."

41

Deseto
"Ever - Ever, probudi se! Uskoro emo se morati vratiti."
Okrenem se na lea i protegnem diui ruke visoko u zrak, izvijajui lea i savijajui none prste.
Radim to sporo i leerno, a proima me takva uspavljujua toplina da dolazim u napast da se
jednostavno opet okrenem na bok i zaspim.
"Ali ozbiljno." Damen se nasmije, prisloni mi usne na uho i tako mi gricne resicu da se zahihoem.
"Pa ve smo razgovarali o tome i dogovorili se da emo se kad-tad vratiti."
Podignem jedan klonuli kapak pa drugi i prekrije me hrpa svile, pozlate i nabora na Damenovoj
koulji koja mi kaklja nos. Jo sam u Versaillesu?
"Koliko sam spavala?" Pokuavam ne zijevati, ali to mi ba i ne uspijeva i iznad sebe vidim koliko
to Damena zabavlja.
"U Ljetozemlju vrijeme ne postoji." Osmjehne se. "I budi bez brige, pokuat u se ne uvrijediti
zbog toga to si zadrijemala."
Ovo me potpuno razbudi, ukoim se i zablenem se u njega. "ek, hoe rei da sam zaspala dok si
- dok smo" Vrtim glavom u nevjerici, a obrazi su mi se uarili kao da imam temperaturu preko
etrdeset stupnjeva. Ne mogu vjerovati da sam stvarno zaspala - dok smo se ljubili.
On kimne i, sreom, izgleda vie kao da mu je sve to smijeno nego da se ljuti.Ali ja ipak pokrijem
lice rukama jer me uasava sama pomisao na to.
"Tako mi je neugodno.Ozbiljno,tako me" Odmahnem glavom i pokunjim se.Ovo mi je najbolja
potvrda toga koliko sam bila iscrpljena nakon svega to se dogodilo prolog tjedna.
On ustane s kreveta, pomogne mi da se dignem i odvrati: "Nemoj da ti bude neugodno. Ne treba
mi se ispriavati, a ni osjeati se posramljeno. Ono,na neki nain mi je to bilo ba slalko. Ne sjeam se
da mi se to ikad prije dogodilo, a nakon prvih, pa, sto i neto godina ba i nisam doivio puno toga
novog." Nasmije se, privue me k sebi i vrsto uhvati oko bokova. "Je li ti bolje?"
Kimnem. Nisam se ovako poteno naspavala otkad, pa, otkad mi se znate ve tko poeo
pojavljivati u snovima. Iako nemam pojma koliko sam tako spavala kao zaklana, sad se osjeam
puno, puno bolje, spremna sam se vratiti na Zemlju i suoiti se sa svojim slabostima - odnosno bar s
jednom od njih.
"Idemo?" Podigne obrve.
I ba eli zatvoriti oi i stvoriti veo, kad ja zaustim: "Ali - to emo s ovim mjestom? to e mu se
dogoditi kad ga napustimo?"
On slegne ramenima. "Pa, mislio sam uiniti da nestane jer ga uvijek moemo ponovno prikazati.
Mislim, to zna?" Gleda me zbunjeno.
Iako znam da mu nije problem sve ovo ponovno stvoriti tono kako je bilo, nekako elim da sve
ostane gdje jest. elim da bude stabilno, da traje i da se mogu vratiti ovamo kad god mi doe, a ne da
to proe kao neko nestvarno sjeanje na stvarno sjajan dan.
On se nasmije, duboko pokloni i odgovori mi na misli.
"Tako e i biti." Uzme me za ruku. "Versailles ne mrda odavde."
"A ovo?" Nacerim se cupkajui nabore na njegovoj krem koulji, a on se na to nasmije kako ga ve
dugo nisam ula.
"Pa, mislio sam se presvui prije nego to se vratimo kui - ako se slae?"
Zabacim glavu,izvijem usne i dobro ga odmjerim dok razmiljam o tome. "Ali ba mi se svia
takav. Tako si zgodan, profinjen - ba izgleda kraljevski. ini mi se kao da gledam u pravog tebe kad
si tako odjeven u skladu sa svojim oito omiljenim razdobljem."
42

On slegne ramenima. "Volio sam sva razdoblja - neka vie od drugih, ali kad malo bolje
razmislim, svako je imalo to ponuditi. Usput, i ti izgleda prilino oaravajue."Prijee mi prstima
preko dragulja i niz vrsto stegnuti gornji dio haljine. "Ali ipak, ako se ne elimo isticati kod kue,
moramo se presvui."
Uzdahnem jer mi je ao skinuti ovo blistavo ruho i predivan nakit i odjenuti uobiajenu odjeu
koju nosim u Laguna Beachu.
"A sad mi reci" Kimne i vrati mi amajliju pod ovratnik haljine. "Idemo do tebe ili mene?"
"Ne idemo nikamo." Stisnem usne jer znam da mu se nee svidjeti ono to mu imam rei,ali elim
biti potpuno iskrena s njim, barem koliko mogu. "Moram se nai s Judeom."
On se trgne - samo mrvicu, netko drugi bi to jedva i primijetio, ali ne i ja. A ja elim da zna ono
to Jude ve zna - da mu nije konkurencija. Nikad i nije ni bio. Damen mi je osvojio srce jo prije
mnogo stoljea. I otada pripada samo njemu.
"Dogodila se nezgoda." Kimnem i trudim se zvuati mirno i odmjereno, a drim se samo injenica
ma koliko bile mune. Mogla bih jednostavno preusmjeriti te scene iz svoje glave u njegovu - ali ipak
to ne uinim. Previe je tu dijelova koje ne elim da vidi, stvari koje bi mogao krivo shvatiti, pa samo
protisnem: "Ovaj, moglo bi se rei da sam ga napala"
"Ever!"On ustukne,a izgleda tako zaprepateno da ga ne mogu ne gledati.
"Znam."Odmahnem glavom, zastanem i duboko udahnem. "Znam kako ti to zvui,ali nije onako
kako misli,ovaj, htjela sam dokazati da je odmetnik, ali, ovaj, kad sam otkrila da nije, odjurila sam s
njim na hitnu."
"A to mi nisi rekla jer" Pogleda me vidno povrijeen to sam mu to zatajila.
Uzdahnem, pogledam ravno u njega i dopunim ga: "Jer me bilo sram. Jer uvijek neto zeznem i
nisam htjela da izgubi strpljenje sa mnom. Ono, s pravom - ali ipak." Slegnem ramenima i poeem
ruku iako me ne svrbi - to uvijek radim kad sam nervozna.
On mi stavi ruke na ramena, pogleda me ravno u oi i kae: "Ono to osjeam prema tebi nema
ogranienja. Nemam ti pravo suditi. Nisam ovdje da gubim strpljenje s tobom. Ni da te kanjavam.
Samo da te volim. To je sve. Kratko i jasno." Oi mu prouavaju moje lice, a pogled mu je tako topao,
tako pun ljubavi da je oito da stvarno misli ono to je rekao. "Nema mi razloga ita skrivati - nikad.
Razumije? Nikamo ja ne idem. Uvijek u biti tu za tebe. I kad god bude trebala neto, nae se u
kripcu ili se uvali u nevolje preko glave, samo mi reci jer ja u te uvijek izvui iz nevolje."
Kimnem i ne mogu izustiti ni rijei jer se osjeam nedostojna svoje nezamislive sree. Neopisivo
sam radosna jer me voli netko poput njega - mada nekad nisam ba sigurna da to i zasluujem.
"Zato idi i pobrini se za prijatelja, a ja u se pobrinuti za blizanke."
Nagnem se prema njemu, brzo ga poljubim i oprezno ispustim njegovu ruku jer idemo svatko u
svom smjeru. Zatvorim oi upravo onoliko koliko mi treba da pred sobom zamislim portal, taj
svjetlucavi zlatni veo kroz koji u se vratiti kui.
Iskrsnem pred Judeovim vratima gdje se zadrim neko vrijeme kucajui i ekajui da mi otvori, a
onda odustanem i uem nepozvana. Traim ga po svim sobama njegove kuice,ukljuujui garau i
stranje dvorite, a potom zakljuam i krenem ravno prema njegovom duanu.
Ali na putu tamo proem kraj Romanovog duana. I dovoljno je da se jednom osvrnem na njegov
izlog - na natpis iznad na kojem pie "RENESANSA!", na otvorena ulazna vrata koja vode ravno do
njega - i sva arolija Ljetozemlja samo tako nestane te me ponovno prome ono udno tajanstveno
pulsiranje, taj grozni uljez.
Pokuam se natjerati da krenem naprijed opirui se zadnjim djeliem snage. Ali noge su mi
preteke, ne sluaju me i diem plitko i prebrzo.
43

Stojim kao ukopana. Ne mogu pobjei. Preplavila me grozna elja da ga naem, da ga vidim, da
budemo skupa. Taj uasni uljez preuzima vlast nada mnom kao da se ona arobna veer nije ni
dogodila. Kao da ga se nikad nisam oslobodila.
Neman se probudila i gladna je.I koliko god se oajniki trudila maknuti od ovog mjesta prije
nego to bude prekasno - prekasno je. Naao me.
"O, pa, gle tko je stigao."
Roman se nasloni na dovratak neopisivo zlaane kose, blistavih zubi i svjetlucavih plavih oiju
koje me netremice gledaju. "Djeluje mi poprilino - uznemireno. Je li sve u redu?" Obino me
neopisivo ivcira taj njegov izvjetaeni britanski naglasak utogljeno poviene intonacije - ali sad mi
je tako privlaan da jedva mogu mirno stajati na mjestu. U meni i dalje bjesni ta epska bitka - izmeu
tog udnog tajanstvenog pulsiranja i mene.
On se nasmije i zabaci glavu pa mu se jasno vidi tetovaa Ouroborosa na vratu - zmije koja se
savija i gmie dok joj male svjetlucave oi trae moje, a dugaki tanki jezik me poziva da se pribliim.
I usprkos svemu to sam nauila o dobru i zlu, ispravnom i pogrenom, besmrtnicima i
odmetnicima, zakoraim prema njemu. Jedan mali korak ususret porazu,koji ubrzo slijedi jo jedan.I
jo jedan. Pogled mi je prikovan na Romana - prekrasnog monog Romana. On je sve to za mene
postoji. Sve to mi treba. Jo sam samo nejasno svjesna onog malog traka sebe koji je jo negdje
unutra - bori se, vie i eli da ga ujem, ali ne moe se mjeriti sa svojim protivnikom. I uskoro ga
zatomi ludo pulsiranje u meni - koje zanima samo jedna stvar.
Dok stojim tako pred njim, njegovo ime mi navire na usne, tako sam mu blizu da vidim i
najmanju ljubiastu mrljicu u njegovim oima i proima me hladna studen koja mu zrai s koe.Ta
studen neko mi je bila odvratna,ali sad vie nije tako.Sad je to zov dobrodolice koji me doziva
natrag kui.
"Ma, znao sam da e promijeniti miljenje." Naceri se dok me polako upija pogledom te mi zarije
prste u zapetljanu kosu. "Dobro dola na tamnu stranu,Ever,mislim da e ovdje biti jako
sretna."Nasmije se ledenim zavodljivim tonom koji me itavu obuzme. "Uope me ne iznenauje to
si otkantala onu pederinu Damena. I mislio sam da e ti kad-tad dosaditi. Koliko si samo ekala koliko si se ivcirala, kako si se uasno borila sama sa sobom - da ne spominjem kakva si dobrica bila."
Odmahne glavom i napravi grimasu kao da ga sama pomisao na to boli. "Ne znam kako si mogla
trpjeti to toliko dugo. A ono, zato tono? ao mi je to ti moram rei, ljubavi, ali ne eka te nikakva
nagrada u budunosti s njim. Budunost je ovdje." On udari nogom o tlo. "Sve ti je to bilo prokleto
gubljenje vremena. Zato bi uivala kasnije kad je najljepe uivati sada? Nude ti se takva
zadovoljstva, Ever, kakva ne moe ni pojmiti. Ali ima sree to sam tip koji oprata i vie sam te
nego voljan uputiti u njih. Dakle, reci mi, odakle emo poeti, ljubavi, kod tebe ili kod mene?"
Prelazi mi prstima po obrazu, ramenu i kree prema rasputenom ovratniku haljine.Iako su mu
dodiri ledeni i doslovce me probadaju, predam im se protiv svoje volje, zatvorim oi, prepustim se
tom osjeaju i pozovem ga da me dodirne nie, ode jo dublje i odvede kamo god
"Ever? Jesi to ti? Kog vraga radite?"
Otvorim oi i ugledam Haven kako stoji iza nas. Suzila je oi koje plamte od bijesa i baca pogled
as na Romana, as na mene. Promatra nas i nakon to se on nasmije i odgurne me, odbaci me kao
staru slapu, kao da mu sve ovo nita ne znai.
"Jesam li ti rekao da e se vratiti, ljubavi?" Odmjeri pogledom moje drhtavo znojno tijelo obuzeto
neuzvraenom udnjom, a mene zaboli kad vidim kako je nju zagrlio.Okrenu mi lea i krenu
unutra,a on prokomentira: "Zna ti kakva je Ever. Ne moe se drati podalje od mene."
44

Jedanaesto
Dam se u trk.
Za nekoliko sekundi projurim kraj nekoliko blokova zgrada i prolaznika koji primijete samo
nekakvu jureu mrlju. Ali ne obazirem se na njih. Nije me briga to oni misle - to oni vide. Zanima
me samo jedno - kako se otarasiti tog odvratnog uljeza, tajanstvenog napasnika, kako opet biti ona
stara.
Banem Judeu na vrata taman kad ih je htio zakljuati i skoro ga oborim, ali on ipak uspije hitro
odskoiti.
"Treba mi tvoja pomo." Stojim pred njim potpuno slomljena hvatajui zrak i hripajui. "Ne - ne
znam kome bih se drugome obratila."
On suzi pogled i zabrinuto spoji obrve pa me dobro odmjeri i odvede me u stranju sobu gdje
nogom izvue stolac i pokae mi da sjednem.
"Polako",tepa mi. "Dii duboko. Mislim, stvarno, Ever. to god da ti se dogodilo, siguran sam da
moemo to rijeiti."
Odmahnem glavom i nagnem se prema njemu grevito se drei za stolac i nastojei se sabrati da
se ne bih vratila onamo. "A to ako si u krivu?" odvratim kretavim drhtavim glasom, divljeg pogleda
i rumenih obraza. "to ako se to ne moe srediti? to ako - to ako mi vie nema spasa?"
On zaobie radni stol i zavali se u stolac okreui se u njemu lijevo-desno i polako me upijajui
pogledom, a iz nepominog mirnog lica ne mogu nita iitati. Ali ima neto u tom njegovom
kretanju, toj blagoj upornoj vrtnji od ega se odmah smirim. Uspijem se opet zavaliti u stolac i smiriti
disanje, netremice promatrajui kako mu dredovi padaju na ivopisnu sliku Ganea koja mu prekriva
cijelu majicu.
"Gle", konano izustim osjeajui se bolje, gotovo kao ljudsko bie. "ao - ao mi je to sam ti
banula u ovakvom stanju. Zapravo sam ti htjela dati ovo." Zgrabim svoju torbu, ieprkam iz nje onaj
bijeli paketi i stavim ga pred njega. Vidim da gleda to je unutra, pa pojasnim: "To ti je onaj lijek na
recept. Podigla sam ga ranije i htjela sam ti ga ostaviti na radnom stolu, ali sam zaboravila na to sve
do sada."
Kimne i utihne na trenutak paljivo me prouavajui pa upita: "Ever, zato si zapravo dola?
Oito nisi dola raspravljati o mojim lijekovima." Gipsom odmakne tablete i kad vidi da ga gledam,
doda: "Nema anse da ih pijem. Tablete protiv bolova i ja - to nije dobra kombinacija. Kao to si se ve
i sama uvjerila."
Kad me pogleda, shvatim da se sjea. Svega. Ba svega. Kako mi je bio skroz otvorio duu.
Stisnem usne i oborim pogled dok se igram rubom haljine pa napomenem reda radi: "Pa,mogao
bi bar popiti antibiotike - ono, da izbjegne infekciju i slino."
On se zavali u stolac, stavi noge na stol, prekrii glenjeve i zakilji predivnim zelenim oima
prema meni. "A da preskoimo to i prijeemo na stvar - to se zapravo s tobom dogaa?"
Duboko udahnem, popravim haljinu na koljenima i onda ga pogledam oklijevajui. "Stvarno sam
ti dola donijeti tablete. Ali na putu ovamo neto se dogodilo i" Pogledam ga i znam da bih
jednostavno trebala prijei na stvar, guknuti to prije nego to izgubi strpljenje sa mnom. "Mislim da
sam sluajno vezala Romana za sebe."
Pogleda me svim se silama trudei da ne izgleda osupnuto, no lice ga ipak pomalo odaje.
"Hou rei, ustvari sam sebe vezala za Romana. Ali nisam namjerno - nego sluajno. Htjela sam
napraviti ba suprotno, a kad sam to pokuala ponititi, samo sam pogorala stvari. Iako znam da
nema razloga da mi pomogne - vjerovao ili ne, nemam se komu obratiti."
45

"Nema? Jesi sigurna?" Podigne spojene obrve.

Biram rijei nadajui se da u ga uspjeti uvjeriti, a onda glasno uzdahnem pa odgovorim: "Znam
na to cilja, ali na to mogu zaboraviti. Ne mogu rei Damenu - on nikad ne smije saznati to sam
napravila. On se ne bavi magijom - i zapravo je sumnjiav prema njoj - tako da mi on ba i ne moe
pomoi. Samo bih ga bez razloga povrijedila i razoarala. Ali ti - ti si drukiji. Ti zna baratati s
arolijama. A budui da trebam pomo nekog tko poznaje takve stvari - ono, mislila sam da bi mi
mogao pomoi sve vratiti na svoje mjesto."
"Neto se puno uzda u mene." Prebaci dredove preko ramena i poloi ruke u krilo.
"Moda." Slegnem ramenima. "Ali stvarno mislim da imam razloga za to.Mislim, ipak sam sad
dokazala da nisi zao" Pokaem glavom na njegove ruke i dok ih gledam, sine mi ideja, neto to bih
mu mogla jednom spomenuti, neto to bi moglo biti odlian nain da mu se iskupim - ali kasnije, ne
sada. Prvo trebam prebroditi ovo. Progutam knedlu, spustim pogled, uasavam mu se priznati, izrei
to naglas, ali znam da mi nema druge."Postala sam pomalo opsjednuta Romanom..."Okrznem ga
pogledom i vidim da je pomalo problijedio, ali zahvalna sam mu to to pokuava prikriti. "Skroz sam
luda za njim. Samo o njemu razmiljam. Samo njega sanjam. I to god napravila, ne mogu se toga
osloboditi."
On kimne, a glava mu se lagano njie kao da duboko razmilja. Kao da u glavi prelistava stranice
knjige za ponitavanje arolija i trai lijek za mene. "Teak je to problem, Ever". Duboko uzdahne i
uhvati moj pogled. "Kompliciran."
Kimnem drei ruke sklopljene u krilu,ve sam bolno svjesna te injenice.
"arolije vezivanja" On poee gipsom bradu. "Ono, ne mogu se ba uvijek ponititi."
Nagnem se naprijed dok se trudim biti mirna i odgovoriti mu unato tome to uznemireno diem.
"Ali mislila sam da se ba sve moe ponititi, da je dovoljno baciti pravu aroliju u pravo vrijeme,
jelda?"
On podigne pa spusti ramena i to mi djeluje tako konano da mi se eludac zalijepi za kraljenicu.
Pogleda me u oi pa odvrati: "Sori, samo ti govorim ono to znam nakon godina prouavanja i
bavljenja tim stvarima. Ali ti ima Knjigu sjena, ti ima tu navodnu ifru koja je moe otkljuati - pa
ono, ti meni reci."
Uzdahnem, spustim se natrag u stolac i ponem cupkati rub haljine. "Knjiga sjena mi ba i nije
puno pomogla. Ono, napravila sam vie-manje tono ono to su mi Romy i Rayne rekle - upotrijebila
gotovo iste sastojke, a"
On me pogleda: "Ba one sastojke?"
"Pa,da."Slegnem ramenima."Uglavnom.Ono,ako hoe ponititi aroliju, mora ponoviti iste
korake - ba tako pie u knjizi, a Romy i Rayne su mi potvrdile."
On kimne. Ne izusti ni rijei, nego samo kimne.No i vie mije nego jasno da se suzdrava.
"Tako da ne znam to je moglo poi po zlu. Ono, prvo sam mislila da sam sve pogodila u dlaku,
ali onda - sve je izmaklo kontroli i dogodilo se to i prije."
"Ever, znam da si ponovila sve korake, ali jesi li koristila iste alate? Iste trave, kristale i sve ostalo?"
"Neto novih, neto starih." Slegnem ramenima jer ba i ne shvaam na to cilja.
"Koji ti je alat bio najvaniji za bacanje arolije - da stvarno pone djelovati?"
"Pa, nakon to sam se okupala" Promislim suzivi pogled i odmah mi sine odgovor: "Atam."
Pogledam ga i oboje znamo da je to to - da sam tad gadno zabrljala. "Ovaj, koristila sam ga kad smo
Roman i ja razmijenili krv i"
On razrogai oi,obrazi mu problijede,a aura mu stane jezivo podrhtavati. "A je li to taj isti atam
kojim si mene napala?" upita vidno zabrinut.
46

Odmahnem glavom i vidim da mu je lice prekrilo olakanje. "Ne, to je samo bila njegova kopija
koju sam na brzinu prikazala. Pravi je kod mene doma."
On kimne i oito mu je drago to to uje, no svejedno nastavi: "Ovaj, ao mi je to ti to moram rei,
ali ba si to morala napraviti iznova. Boici mora ponuditi neto novo, neokaljano i
neupotrebljavano. Ne moe joj prinijeti iste okaljane alate koje si koristila za kraljicu podzemlja."
Aha.
Pogleda me tunim pogledom, zakilji i doda: "Stvarno bih ti volio pomoi,ali takvo neto menije
prevelik zalogaj.Moda bi trebala pitati Romy i Rayne, one se, izgleda, razumiju u to."
"Jesi li siguran da se razumiju?" Zakiljim jer ba i nisam sigurna to hou rei i zapravo
razmiljam naglas kad dometnem: "Jer ja njih jesam posluala. Napravila sam kako su mi rekle. Ono,
dobro, nije im se dopao taj atam, rekle su mi da sam ga skroz krivo napravila i htjele su da ga otopim
da od njega ostane samo hrpica metala, ali, ono, iako sam to odbila, odustale su od nagovaranja. Nisu
mi nikad rekle da ga ne smijem ponovno koristiti ili da moram koristiti skroz nove alate da bih
ponitila aroliju. Izgleda da mi to nisu rekle."
Oi nam se sretnu, a oboje se pitamo isto. Zato su to napravile? Moda namjerno? Zar me toliko
mrze? Jude odbaci tu mogunost mnogo bre od mene. Ali on ne zna to se sve dogodilo izmeu nas.
Nai su odnosi tako zamreni i prevrtljivi da ne mogu iskljuiti tu mogunost.
"Gle,one su jako privrene Damenu - vole ga onoliko koliko mene mrze. Ozbiljno." Kimnem
znajui da ne pretjerujem - to ne moe biti tonije. "Unato tome to su toboe dobre vjetice, bile bi
posve sposobne za to da mi odre lekciju, ili, ono, ak i da rastave Damena i mene. Hou rei, tko zna
to smjeraju? Ali ak i da nije bilo namjerno, ak i da se jednostavno ne razumiju u to, ne mogu im to
rei. Jer ako su to stvarno napravile namjerno, onda e me tuakati Damenu,a on za ovo nipoto ne
smije saznati - ne elim ga tako povrijediti.A ako nisu, onda e im to posluiti kao jo jedna prilika da
me ismiju."
Jude se nagne prema meni i odvrati odlunim izrazom lica: "Ever, jasno mi je zato se
neka,stvarno. Ali ne ini li ti se da si moda malice paranoina u zadnje vrijeme?"
Suzim pogled i zavalim se u stolac pitajui se je li uope uo ita to sam govorila.
"Mislim, prvo si mene optuila da sam odmetnik, a ja, usput, jo ne znam koji je to vrag osim da
ima nekakve veze s Romanom, koji, bar prema tebi, ima vlastito pleme zlikovaca, a ti ga uz to
istodobno prezire i udi za njim zbog nekakve arolije vezivanja koja je pola po zlu. Iako nisi u
potpunosti sigurna, sasvim je mogue, odnosno bar u tvojoj glavi, da ti Romy i Rayne ele napakostiti
i zato su izostavile ono najvanije iz uputa kako bi ti zabrljala pa da te Damen ostavi. A kad smo ve
kod Damena, takoer si uvjerena da ti nikad ne bi oprostio tu zbrku koju si stvorila - i" Odmahne
glavom. "Shvaa to elim rei?"
Namrgodim se, prekriim ruke i suzim oi dok nisu nalik prorezima ne elei priznati nita od
toga - uostalom, nije to ba tako jednostavno, radi se o neem mnogo sloenijem.
"Ever, molim te, elim ti pomoi, valjda ti je to postalo jasno do sada, ali takoer arko elim
ispravno postupiti. Mora se obratiti Damenu. Siguran sam da e on imati razumijevanja i"
"Ve sam ti objasnila", prekinem ga. "On je sumnjiav prema magiji i ve me upozorio da se ne
koristim njome. Ne bih mogla podnijeti da sazna da ga nisam posluala i da sam pala tako nisko da
ne mogu nie."
Jude se nasloni na stolac prouavajui me pa odgovori s uzdahom: "Ah, ali zato te ne smeta da ja
znam, je li?" Napola se osmjehne, ali ne i oima.
Duboko uzdahnem,pogledam ga i odluim mu otvoreno rei kako stvari stoje."Vjeruj mi, ni meni
ovo nije ugodno,ali nemam se vie komu obratiti. Ali, ono, ako se ne eli petljati, samo reci i ja u..."
47

Grevito se uhvatim za stolac i ustanem spremna za odlazak. Zaustave me njegove privlane

morskozelene oi koje me privole da opet sjednem, a onda on otvori ladicu i prekapajui po njoj,
primijeti: "Rekao bih da sam se ve upetljao. Da vidimo kako ti mogu pomoi."

48

Dvanaesto
"A ja sam ve mislio da u sto posto otputovati u Firencu, a da se ne pozdravimo!"Miles me zagrli
poput pravog medvjeda.Zuri preko mog ramena u Damena odmjeravajui ga pa apne: "Drago mi je
to ste opet skupa."
Otrgnem se od njega i oinem ga sumnjiavim pogledom. Prisjetim se zadnjeg puta kad smo se
vidjeli,na oprotajnoj zabavi koju sam mu priredila prolog tjedna kad me preklinjao da prebolim
Damena i naem sreu s Judeom.
On proita to iz mog pogleda kao da mi ita misli pa se naceri i dometne: "Dobro, elim da bude
sretna - je li to tako loe?" Okrene se i kratko mahne Damenu pa nastavi: "Pa, kvragu, ja elim da svi
budu sretni - zato ne bi bilo loe da se kloni vie-manje svih soba u ovoj kui osim ove u kojoj si
sada. A to ukljuuje stranje dvorite."
Damen me jo vre obgrli i zatitniki povue u zagrljaj. Zvui blago zabrinuto kad upita:
"Znai, na popisu gostiju je netko zbog koga bismo mogli biti nesretni?"
Brzo pogledam Damena pa Milesa i ve znam odgovor. Znala sam ga im smo izali iz auta i
uspeli se prilazom do vrata.im se u meni probudilo ono udno tajanstveno pulsiranje i upozorilo me
na jednu jedinu stvar, jedino to bi me trebalo zanimati:
Roman je ovdje.
Sve ostalo je nevano.
Miles iskrivi usta i proe prstima kroz kratku crnu kosu: "Ma ne, nema popisa gostiju - nekoliko
je ljudi nevezano poelo svraati jo oko podneva i jo su ovdje. I samo da zna, znam to se dogodilo
s tobom i Haven, tako da"
"Molim?" Pomno ga prouim zurei u njegovu auru koja umjesto dobrohotne ute sad ima
primjesu sive koja odaje njegovu rastrganost.
On me pogleda,napui usne,odmahne glavom i odvrati: "Gle, znam sve, rekla mi je. A mada bih
volio ostati jo malo i pomoi vam to rijeiti"
"to ti je rekla?to ti je tono rekla?" Upitam piljei u Milesa dok me Damen jo jae grli oko
struka,oboje napeti kao strune promatramo ga kako odmahuje glavom i rukom preko usta gestikulira
potezanje zatvaraa u znak da ne eli o tome govoriti.
"A ne, nemoj ulaziti u to. Ozbiljno, Ever, nemoj ni pokuavati. Ja samo znam da vas dvije vie ne
razgovarate. to se svega ostalog tie, ja sam - vicarska. Skroz neutralan. Nema anse da se petljam u
to. Jer, sasvim iskreno, uope ne elim ostati jo malo da vam rijeim probleme. Samo sam ti rekao iz
pristojnosti. Jedva ekam da odem u Firencu i ostavim vas da to same rjeavate. I bolje vam je da to
rijeite jer ne namjeravam stati na niiju stranu kad se vratim. Ono, ti si moda u prednosti zato to
me vozi u kolu i tako to. Ali ipak, Haven poznajem due od tebe, tako da i to neto znai, je l' tako?"
Zatvori oi i odmahne glavom pokazujui da mu sva ta zbrka teko pada.
"Milese, sve je to divno i krasno, ali, naalost, jako nam je vano da nam kae tono to ti je
Haven rekla." Odgovori Damen tihim, uvjerljivim, iznimno odlunim glasom. Oito je, dodue,
barem meni, da e za nekoliko sekundi prekriti obeanje samom sebi da nikad ne prislukuje
intimne misli naih prijatelja i izravno mu zaviriti u um da sam sve sazna ako nam Miles ne kae. "Ne
mora se bojati da e ona saznati za ovo, ali mora nam rei."
Miles ga pogleda, dramatino uzdahne i zakoluta oima. "Zar i ti, sine Damene?" proguna
bacajui pogled as na njega, as na mene i oito je nezadovoljan tim zajednikim pritiskom koji mu
stvaramo. "Dobro, rei u vam, ali samo zato to se sutra u ovo vrijeme gubim odavde - plovit u kroz
oblake na devet tisua metara, gledati filmove koje sam ve gledao i prederavati se hranom punom
49

natrija od koje u se sigurno naduti. Ali ako vam se nimalo ne bude svidjelo to vam imam rei, sami
ste si krivi." Pogleda nas, napravi dramatinu stanku, lice mu se naglo sasvim uozbilji pa kae: "Rekla
mi je da vi arko elite razdvojiti Romana i nju zato to, tako ona kae, a ne ja, pa nemojte mene
kriviti, ja samo prenosim poruku, pa,ustvari misli da ste ljubomorni.Ono,zapravo ne ti,Damene,nego
uglavnom Ever. Misli da je Ever ljubomorna na nju jer, opet napominjem, kako ona kae..."Proisti
grlo pokuavajui tono pogodili Havenin hrapavi glas: "Konano sam dola na svoje, a Ever ne moe
podnijeti injenicu da ona vie nije posebna." Zakoluta oima i odmahne glavom. Mada mi je grozno to
smo ga natjerali da nam to ponovi, potajice sam oduevljena to se radi o neem sasvim drugom od
onog to sam oekivala. Ako me i mrzi, bar mu je preutjela da je besmrtna - ako nita drugo, bar za
sad.
Damen hladno i smireno kimne,ali vidim da je i njemu laknulo. A ja samo pogledam
Milesa,leerno slegnem ramenima i dometnem: "Opa. Stvarno mi je ao to to ujem."
Ali zapravo sam ve prela preko toga. Ta udna magija luduje u meni, od nje mi srce brzo lupa,
dlanovi mi se znoje i opet me obuzima onaj osjeaj nemira i nervoze. I samo se elim to prije rijeiti
ove dvojice i nai njega. Romana. Spopala me neopisiva glad za njime i moram je utaiti bez obzira na
to to e se dogoditi meni ili mojim prijateljima.
Progutam knedlu i oajniki se pokuam smiriti sporo, odmjereno diui. Grevito se hvatam za
mali traak zdravog razuma koji mi je ostao unato toj estokoj borbi koja me razdire.
"I to vam je to.Cure su se malo poupale." Miles slegne ramenima. "teta samo to meni to nije ba
zanimljivo - iako bi tebi moglo biti."
On pokae na Damena koji brzo odmahne rukom. "Vjeruj mi, odavna su me prole takve stvari."
Kimne, a na licu mu se nakratko pojavi traak tuge, sjeanje na Drinu i mene, koje nestane u trenu,
ba kako je i dolo.
Miles kimne, brzo pogleda Damena pa mene i dometne: "Ali Haven je u pravu to se jednog
tie"
Damen se neprimjetno trgne sav na oprezu iekujui o emu bi se moglo raditi, a ja nervozno
stojim pored njega, vrpoljim se i samo elim da mi on doe.
"Stvarno izgleda ko prava bomba u zadnje vrijeme. Ono, ne znam je li stvar u tome to je poela
furati taj novi stil postapokaliptine, rock'n'roll ciganke ili u neemu drugom. Ali kao da se konano
pronala, kao da je konano dola na svoje kao to je rekla,ako me razumijete?Dugo se osjeala
prilino izgubljeno, pa je sad vjerojatno puca euforija jer je konano dobila malo samopouzdanja, tako
da imajte malo razumijevanja za nju, moe? Bit e ona opet ona stara.Prije ili kasnije.Ali zasada,
mislim da bi se jednostavno trebali opustiti i ne shvaati to osobno. Odnosno bar vas dvoje biste to
trebali jer ja - idem u Firencu - jesam li to ve spomenuo?"
Kimam poput robota nastojei sloiti veselu facu. Nadam se da im bar izvana djelujem skroz
veselo, srdano i ugodno kad ve iznutra ne mirujem i bjesnim jer nema anse da u je pustiti da
uiva s Romanom.
Nema anse.
Ali ne kaem to. Ne kaem ni rijei. Samo slegnem ramenima kao da me se to skoro i ne tie i
nastavim obilaziti sobu pogledom. Brojim vrijeme dok se ne pojavi moj omiljeni plavooki, plavokosi,
zlatni djeak.
"Dakle, samo sam htio rei da bez obzira na to to se dogodilo izmeu vas,ne namjeravam stati na
niiju stranu,a to znai da ste svi jednako dobrodoli ovdje. Ali to ne znai da sam pozvao i njezinu
pratnju - to je bila Havenina ideja. Jer da budem iskren, ali nemojte joj to rei, Roman je pomalo"
Namrti se i zamisli se na trenutak gledajui u stranu i traei pravi izraz, a onda odmahne glavom
50

pa krene iznova. "Ovaj, ma svejedno, rei u samo da s njim neto - nije u redu, nekako je udan. Ne
znam kako bih vam to objasnio, ali tako mi je djelovala i Drina."
Okrene glavu prema meni pa Damenu traei da mu potvrdimo da tu stvarno neto ima,a iako
sam mislima skroz negdje drugdje, reagiram odluno kao i Damen - pogledamo ga tako bezizraajno
da nema anse da pogodi to nam je na umu.
"U svakom sluaju." On slegne ramenima. "On je usreuje i to je najvanije. Mislim, nije da ih
moemo sprijeiti da se spetljaju, jel tako?"
To emo jo vidjeti. Suzim pogled i stisnem usne nastojei to ne izvaliti.
"Mislim, ozbiljno..."
Miles jo melje bez prestanka, a ja iskoristim priliku i zavirim mu u um. Samo malice uronim u
njega i kratko bacim pogled naokolo osjetivi da je uzbuen zbog putovanja, da mu je teko ostaviti
Holta i da ne zna ama ba nita o odmetnicima, besmrtnicima i tome slinom.
"Tako da,ustvari, imate osam tjedana - dva cijela mjeseca da to izgladite. I uzdam se u tebe, Ever,
jer svi znamo koliko je Haven tvrdoglava. Mislim, volim je i sve to, ali, budimo realni, nitko ne voli
biti u pravu koliko ona - poginula bi da obrani svoj stav - ak i kad je u krivu da ne moe vie biti u
krivu."
Kimnem, a ve sam iskoila iz njegovog uma i ponovno si obeala da to vie nikad neu
napraviti.Gledam kako Damen posee u dep i vadi komadi papira presavijen u savren mali
kvadrat - nekakav listi koji je vjerojatno maloprije prikazao.
"Sastavio sam li onaj popis o kojem smo priali." On kimne, a kad ga Miles zbunjeno
pogleda,odvrati: "Popis mjesta koja mora posjetiti kad bude u Firenci - mjesta koja nikako ne smije
propustiti.Poprilino je dugaak." Slegne ramenima. "Bit e ti dovoljan za nekoliko tjedana." Pogleda
Milesa u oi mirno, vedro, uvjerljivo, ne odajui nikakve skrivene namjere. Ali ja znam to zapravo
eli. Ne treba mi nita rei, ja znam da mu arko eli odvratiti pozornost s popisa koji mu je dao
Roman prije nekoliko tjedana - jedino ne znam zato.
Zadnji put kad sam ga pitala za to, utio je kao zaliven i odbio je razgovarati sa mnom. Samo
znam da je Roman rekao Milesu da obavezno mora posjetiti neko udaljeno mjesto gdje su navodno
neki rijetki stari predmeti i to je Damena zabrinulo. Iako ne znam zato bi se brinuo zbog toga kad su
sve njegove slike nestale u poaru koji je on sam podmetnuo prije vie od etiristo godina - koji je
unitio cijelu njegovu kolekciju i stoga - doslovno - i njega.
Miles preleti pogledom preko popisa i proe ga od vrha do dna, a potom ga smota i metne u
dep na koulji. "Vjeruj mi, nakon to sam vidio kakav su mi naporan raspored juer poslali, bit u
sretan ako uspijem i odspavati.Prilino ozbiljno shvaaju to da moramo provesti svaku slobodnu
sekundu usavravajui svoje umijee,ono,kao u pravom glumakom kampu. Nee to ba biti bezbrian
odmor u Italiji kakvim sam ga ja zamiljao."
Damen kimne, a na licu mu se pojavi traak olakanja koji nestane dok trepne.Ali ja nisam
trepnula.Vidjela sam ga.I da nisam prezauzeta razmiljanjem o Romanu, povukla bih ga u stranu i
pitala to mu to znai. Ali samo i dalje stojim na mjestu i ne mogu ignorirati injenicu da je
uobiajenu toplinu i trnce koji me prolaze u njegovoj blizini u potpunosti istisnulo to uporno
pulsiranje.
I dalje ga osjeam ak i kad ugledam Judea kako ide prema nama.
On stane i kratko mi kimne na pozdrav, a onda se usredotoi na Damena. Njih dvojica se ukoe,
isprave i izbace ramena i prsa ponaajui se poput dva primitivna divljaka, tako da se sjetim onog to
je Jude rekao neke veeri - da su njih dvojica osueni na to da se bore oko mene poput neandertalaca.
51

Dvojica prezgodnih, pametnih, nadarenih i talentiranih frajera bore se za mene. A ja samo

razmiljam o onome u susjednoj sobi. Onome koji hoda s mojom frendicom. Onome koji je jednako
zao koliko je privlaan.
Damen pokae glavom na Judeove ruke u zavojima i komentira: "To sigurno boli ko sam vrag."
Izgovori to na takav nain, takvim glasom i izrazom lica da ne mogu, a da se ne zapitam je li
mislio na fiziku ili emocionalnu bol, s obzirom na to da sve troje znamo da sam ja ozlijedila Judea.
Jude slegne ramenima,leerno ih podigne i spusti pa mu dredovi padnu na ruke. Potom odvrati:
"Pa, ono, bio sam i bolje. Ali Ever daje sve od sebe kako bi ublaila tetu."
Miles nas odmah oboje pogleda, a na licu mu se pojavi upitnik: "ekaj, hoe rei da ti je Ever to
napravila?"
Kriom pogledam Judea jer ne znam to e odgovoriti na to i skoro glasno uzdahnem od
olakanja kad on odmahne glavom i nasmije se.
"Pomae mi u duanu." Slegne ramenima. "To sam htio rei - nisam mislio nita optuujue - ni
blizu takvom neugodnjaku kao da me, na primjer, cura sloila na pod."
im on to izvali,ja prasnem u smijeh.Pomalo zbog toga to su svi odjednom zautjeli, a u zraku se
osjea takva napetost da je se moe rezati noem - a malo i zbog toga to sam tako nabrijana, tako
nervozna i na rubu ivaca da mi nita drugo ne pada na pamet. Ali, naalost, to ispadne poput
jednog od onih iritantnih smjehova. To moje glasno i napadno smijanje iz tekog oaja samo jo vie
doprinese tom uasno neugodnom trenutku.
Pored mene Damen se dri stoiki,iznutra je rastrgan, odluio je napraviti ono to je najbolje za
nas - za mene - mada nije ba uvijek sasvim siguran to je to tono. I osjeam se tako uasno to sam
izazvala tu zbrku, to sam mu tako grozna cura i to eznem za osobom koja nam neprestano
zagorava ivot, pa mu telepatski poaljem mnotvo crvenih tulipana da se iskupim.Ali umjesto
cvijea on dobije sluzavu, mokru, neprepoznatljivu crvenu kau na iskrivljenim zelenim
stabljikama.Najjadniji buket na svijetu.
On se okrene i zabrinuto zakilji prema meni, a Jude iskoristi priliku i ubaci se: "ujte,ja se - gubim
odavde.Zato, Milese" Dodirne gipsom Milesov dlan, pa to ispadne neto izmeu tapanja i
rukovanja. "I Ever" Okrene se zadravajui pogled na meni nekoliko sekundi predugo, dovoljno da
se ponem vrpoljiti, dovoljno da svi drugi primijete. I protiv svoje volje zapitam se je li to namjerno
napravio da Damen osjeti kako sam se povjerila Judeu umjesto njemu kad su stvari zagustile ili
stvarno tako loe lae i teko mu je uvati nau tajnu. Zatim se osvrne na Damena i s njim izmijeni
znakovit pogled ije znaenje ne mogu odgonetnuti. Okrene se tek kad ga Miles hitro isprati van. I to
je dovoljno da se uvjerim da trebam uinili pravu stvar. Trebam prestati tjerati Damena od sebe, sve
mu priznati i konano prihvatiti pomo koju mi je ponudio.
Okrenem se, zgrabim ga za ruku i traim njegov pogled jer sam mu spremna ispriati cijelu
prljavu priu, ali najednom mi se grlo vrsto slegne, rijei u njemu se izgube i doslovno ostanem bez
zraka, pa umjesto da mu sve priznam, pocrvenim i zagrcnem se od napadaja kalja.
A kad me Damen lagano zagrli i upita je li sve u redu,jedva se suzdravam da ga ne odgurnem
od sebe. I uspijem to ne napraviti, zadnjim krajikom snage uspijem se sabrati koliko god
mogu.Spustim glavu i zatvorim oi ekajui da bijes u meni utihne. Znam da vie ne vladam ni
sobom niti iim drugim. Ono udovite je opet ovdje, sasvim budno i nee dopustiti da se Damen
isprijei izmeu Romana i mene.
Miles zatvori vrata za Judeom, okrene se prema nama i primijeti: "Ne, to uope nije bilo
neugodno." Brzo pogleda mene pa Damena,uzdahne i odmahne glavom.
52

Zavuem ruku u torbu mahnito kopajui po njoj dok ne naem to mi treba. Jo je u meni traak
zdravog razuma, pa znam da se moram malo pouriti, dati Milesu dar i otii odavde prije nego to
bude prekasno, prije nego to me savlada ona udna magija i natjera me da napravim neto zbog ega
u sigurno poaliti. Roman mi se sve vie pribliava. Osjeam da mi se pribliava. Zato se moram
izgubiti odavde to prije.
"Ne moemo dugo ostati, ali ovo je za tebe", promrmljam nadajui se da ne primjeuje kako mi se
ruke tresu kad mu dam dnevnik konatih korica koji sam uzela u duanu. Usredotoim se na to da
sporo i duboko diem, vrsto sam odluila da tu neman drim podalje, pa gledam Milesa kako rukom
prelazi preko prednjih korica i prelistava hrapave stranice. Pokuam otjerati nervozu iz glasa pa
dometnem: "Ono, znam da e vjerojatno objaviti na blogu sve o putovanju, ali ako sluajno tamo ne
bude interneta ili ako neke stvari eli zadrati za sebe, mislila sam da bi ti dobro doao za
zapisivanje."
Miles se naceri, pogleda me i odvrati: "Prvo tulum, a sad i dar? Stvarno si me razmazila, Ever!"
Mada mu uzvratim osmijeh, zapravo jedva da sam ula to je rekao. Sve je zasjenila injenica da je
doao Roman.
im ga vidim, onaj uljez me cijelu zaposjedne pa nestane i zadnji traak mene koji se jo uspio
odrati, a zamijeni ga uporno pulsiranje koje postaje sve jae.
Osjeam da to pulsiranje u meni nee prestati dok Roman i ja ne postanemo jedno.
Damen me stisne jo jae jer je osjetio kako mi se promijenila energija i na licu mu se vidi
napetost. Dri se samouvjereno i spreman je na sve dok se Misa, Marco i Rafe redom pozdravljaju s
Milesom,a Haven nas bezizraajno promatra u ljubiastoj barunastoj haljini koja joj istie sjaj
savrene blijede koe.Dobro me odmjeri blistavim oima dok prijetei lupka po kukovima prstima
naikanim prstenjem. I da jo ima auru koju bih mogla iitati, nema sumnje da bih se nala kako
zurim u neprobojni zid najtamnije, najdreavije crvene boje.
Ali ba mi i nije nuno proitati njezinu energiju da bih znala kako se osjea ili o emu
razmilja.Sad je potpuno nalik meni - besmrtna, usredotoena samo na sebe - i na pameti joj je samo
jedno - Roman. Spremna je na sve samo da mi pokae da je on njezin.
Obuhvati me pogledom od glave do pete. Tako je uvjerena u svoje moi, tako pretjerano
samopouzdana zbog svojih novih vjetina da me odmah otpise kao bezopasnu.
Nagne se prema Milesu i kratko ga zagrli za rastanak, a onda se brzo makne s puta Romanu, koji
ga brzo zagrli i muki potape po leima. Jo mu dri ruku na ramenu kad dometne: "Znai, ne
zaboravi, odmah kad prijee preko mosta Ponte Vecchio, spusti se uliicom, skreni dvaput lijevo i to
su ti trea vrata nadesno. Velika crvena vrata - ne moe ih promaiti." U oima mu treperi bezbroj
tokica svjetla kad ovla pogleda Damena i vidi kako mu je nestalo boje u licu. "Isplati se to vidjeti,
stari, vjeruj mi." Opet se okrene prema Milesu. "Pa, kvragu, pitaj i Damena - jel tako da se isplati? Ti
sigurno zna to mjesto?"
Damen se zapilji u Romana stisnute eljusti i suenog pogleda trudei mu se odgovoriti mirnim i
odmjerenim glasom: "Pa ba i ne."
Ali Roman samo zakilji, nagne glavu i uzvrati mu tekim londonskim naglaskom. "Jesi siguran,
stari? Dao bi ruku u vatru da sam te vidio tamo jednom."
"Ne vjerujem",odbrusi Damen zakljuivi tu priu i dobaci mu izazivaki pogled.
Ali Roman se samo nasmije,podigne ruke pokazujui da odustaje, okrene se prema meni i oslovi
me: "Ever."
I to je sasvim dovoljno. im je prevalio moje ime preko usana, ponem se topiti.
Topim se od neopisivog uitka. Topim se kao okolada.
53

Spremna sam ga slijediti kuda god iao.

Primaknem mu se jer me njegov teki,plavi pogled privue. Svakim koraiem sam blie slikama
koje su mu se poele vrtjeti po glavi - koje je on tamo postavio radi mene. Neto to bi mi prije bilo
gnjusno - i zbog ega bi mi dolo da mu sredim sve akre jednom zauvijek. Ali ne i sada.
Sad ne mogu doi do daha i gorim od elje da mu se pribliim.
Damen posegne za mnom - i u mislima i doslovno - i pokua mi neto poruiti, pokua me povui
natrag k sebi, ali nema koristi. ujem njegove misli kao nepovezano mrmljanje koje mi nema
nikakvog smisla. Poput nekakvog beskonanog niza rijei koji me ni najmanje ne zanima.
Sad me zanima samo Roman.
On je moje sunce,mjesec i zvijezde, a ja sam radosna to mogu kruiti oko njega.
Napravim jo jedan korak, ruke mi se tresu, cijelo tijelo mi bolno udi od gladi za njegovim
hladnim dodirom na koi. Vie me nije briga tko me gleda - to e misliti - samo elim nahraniti tu
neman u sebi.
I ba kad namjeravam to napraviti, taj zadnji korak, on prohuja kraj mene i leerno ieta prema
svom automobilu. Ostavi me klimavih nogu, nesigurnu, bez daha i zbunjenu - Miles stoji, gleda i ne
zna to bi - a Damen jo zabrinuto bulji u mene.
Onda upotrijebi svu snagu volje da se pribere i da odri stvari pod kontrolom, barem u Milesovoj
prisutnosti, pa nastavi ondje gdje smo stali: "Romanov umjetniki ukus je, pa, pomalo prizeman.
Samo se ti dri mog popisa i nee zaaliti." Lice mu je mirno i oputeno, ali znam da se uope ne
osjea tako. Iz njega izbija energija koja mi govori neto sasvim drugo.
I voljela bih da mi je do toga stalo onako kako bi mi trebalo biti stalo - onako kako e mi i biti stalo
kad prije ili kasnije iezne ovo pulsiranje i doe mi do glave to sam maloprije napravila. Ali taj
uasni trenutak tek me eka. A trenutano mogu samo razmiljati o njemu.
Kamo ide.
Je li ona s njim.
I to mogu napraviti da ih razdvojim.
Miles kratko pogleda mene pa Damena prieljkujui da se ve konano ukrca na taj mlanjak,pa
da se vie ne mora optereivati svim ovim. Nervozno proisti grlo i upita: "Dobro, sad kad smo s tim
gotovi, idete tulumariti s nama? Cijela postava je gore u sobi za zabavu, a ubrzo emo izvesti najbolje
trenutke iz Laka za kosu."
Damen krene odmahnuti glavom, ali ja to zanemarim, iako mi se ni najmanje ne da s njima
pjevati pjesme iz mjuzikla, moram ostati ovdje ako se mislim ikako izbaviti iz ovoga. Upravo ovdje u
ovoj kui, gdje sam na sigurnom. Ako izaem, krenut u za njim i od tog trenutka za mene vie nema
nade.
Uostalom, trebam nekako skrenuti misli s toga. Ne mogu podnijeti Damenov upitni pogled i lice
koje odaje povrijeenost. Treba mi vremena da se smirim i usredotoim kako bih mu objasnila, ako
budem mogla, to se zapravo dogaa sa mnom, koliko je to udno i uasno.
vrsto ga uhvatim za ruku, odvedem uz stepenice nadajui se da zbog vela energije koji lebdi
meu nama nee osjetiti da mi je koa ljepljiva od znoja i hladna, a onda uem nasmijana u sobu i
svima mahnem.
Prisjetim se glumakog trika koji mi je Miles jednom odao - samo treba prenijeti dojam na druge,
projicirati na druge, usaditi u njih, tako arko vjerovati u la da je i svi u publici prihvate.

54

Trinaesto
"Damen,ovaj"pokuam izustiti,nasilu prevaliti rijei preko usana,ali ne mogu. Opet mi grlo
gori, stee se, kao da je puno neega. Kao da neman zna to namjeravam i odbija se pokoriti.Damen
me pogleda, lice mu je obuzela sve izraenija briga.
"Ajmo - ajmo u Ljetozemlje", kaem promuklo, a iznenaena sam da sam i to uspjela
izustiti."Natrag u Versailles." Kimnem okreui se u sjedalu dok ne stanem tono nasuprot njemu i
ponem ga preklinjati pogledom da prihvati moj plan.
"Sad?" On zakoi na semaforu i pogleda me suzivi oi i nabravi elo - a to mi je uvijek oiti znak
da me pomno prouava.
Stisnem usne i slegnem ramenima, trudei se ostati oputena, leerna, kao da mi zapravo nije
stalo to e odluiti,a zapravo sam nervozna i nestrpljiva otkad smo otili od Milesa.Jedino e mi
pomoi da se povjerim Damenu i zatraim njegovu pomo,i to ako hitno odemo u Ljetozemlje. Ovdje
u stvarnosti vie ne vladam sobom.
"Mislila sam da ti se svia tamo",odvratim paljivo izbjegavajui njegov uporni pogled. "Ono,
ipak si ga ti stvorio."
On kimne - kimne ne samo kao da oajniki jo pokuava biti strpljiv, nego i prikriti o emu
razmilja.I ja to stvarno vie ne mogu podnijeti. Ozbiljno ne mogu to vie trpjeti.Samo elim otii odmah. Prije nego to onaj udnovati uljez skroz zavlada mnome.
"Ma,svia mi se", odgovori tihim odmjerenim glasom. "Kao to si i rekla, ja sam ga stvorio. I mada
mi je drago to se i tebi oito jako svia, ipak sam zabrinut."
Otpuhnem kosu s lica i prekriim ruke trudei mu se to bolje pokazati koliko sam uzrujana. Ono,
nije da imam puno vremena.
"Ever, ovaj"
On isprui ruke prema meni,ali ja se brzo izmaknem.To je samo jo jedan simptom te moje uasne
opsesije,a ustuknula sam potpuno nenamjerno.I ba se zato moram to prije izgubiti odavde.
On odmahne glavom,pogleda me vrlo alosno i opet zausti: "to se dogaa s tobom?Ve danima
ba nisi svoja. A i maloprije, kod Milesa", baci pogled preko ramena i brzo promijeni traku, "ovaj,
teko mi je rei, ali im si ugledala Judea,ono,stvarno sam osjetio da ti se nekako izmijenila energija,a
kad je Roman uao u sobu" Proguta knedlu i stisne eljust priekavi malo da se smiri pa upita:
"Ever, to ti se dogodilo?"
Pognem glavu osjetivi kako me probada iza oiju pa mu opet pokuam odgovoriti - ali ne
mogu,arolija mi ne doputa. Pa se samo okrenem prema njemu i ponem izazivati svau jer znam
da neman nema nita protiv toga i spremna sam na sve da ga uvjerim da me slijedi, da pobjegne sa
mnom.
"Ovo je stvarno bezveze!" odgovorim i odmah se zamrzim zbog toga, ali nemam drugog izbora.
"Mislim, stvarno, ne mogu vjerovati da to govori! Ako nisi primijetio, od ljetnog izleavanja s tobom
na plai o kojem sam matala do sada nije bilo ama ba nita,tako da sori to elim iskoristiti nekoliko
slobodnih trenutaka i otii u Ljetozemlje!" Odmahnem glavom, odvratim pogled od njega i vre
prekriim ruke,vie zbog toga da prikrijem koliko se tresu i injenicu da ih jedva kontroliram. Znam
da nisam fer prema njemu i da se ponaam skroz nerazumno, ali kad bi bar poao sa mnom, kad bih
ga bar uspjela dovui tamo, sve bih mu objasnila.
Osjeam njegov teki pogled na svom licu,kako prouava tamne kolobare koji su mi se nedavno
pojavile oko oiju, nekoliko novih akni koje mi prekrivaju bradu i odjeu koja je poela visjeti s mene

55

jer sam smravjela. Pita se zato mi se sve to dogaa, zato naoigled propadam u svakom pogledu.
Tako je iskreno zabrinut za mene da mi se srce slama.
A kad jo vie suzi pogled,znam da pokuava telepatski doprijeti do mene, uspostaviti vezu sa
mnom onako kako to vie nije mogue - odnosno, barem ne ovdje.
Zato se okrenem na drugu stranu, okrenem se prema prozoru jer ga oajniki elim zatititi od
uasne istine - toliko da ga vie ne ujem. Vie ne mogu doprijeti do njegovih misli, energije, a i ne
prolaze me trnci i ne proima toplina od njegovih dodira kao nekad.
Sve je to nestalo. Kao gumicom obrisano. Neman mi je to oduzela. Ali samo ovdje. U Ljetozemlju
bit u odmorna i iste koe, bit u opet ona stara. A nas dvoje zajedno emo doivjeti sve to nam je
sueno.
"Daj, samo poi sa mnom", preklinjem ga promuklim i slabim glasom. "Objasnit u ti - ali jedino
tamo, ne ovdje. Hoe li, molim te?"
Pogleda me i uzdahne.Rastrgan je izmeu elje da mi udovolji i napravi to misli da je najbolje.
"Ne", nedvosmisleno odvrati zakljuivi tu priu i ne ostavljajui mjesta sumnji.
Ne samo da je rekao ne Ljetozemlju, nego je rekao ne meni. Rekao je ne jedinoj stvari koja mi treba.
On odmahne glavom i doda,a lice mu odaje koliko ali zbog toga: "Ever, ao mi je,stvarno,ali
ne.Ne idemo.Mislim da je bolje da krenemo kui, natrag k meni, tamo moemo sjesti i lijepo, dugo
razgovarati i istjerati na istac ono to te mui."
Sjedim kraj njega upalih oiju, pristava lica, nervozna, na rubu ivaca i jedva se suzdravam,
jedva ostajem mirna dok on nadugako i nairoko nabraja zbog ega je sve zabrinut. Da nisam sasvim
svoja u zadnje vrijeme, da ak vie ne sliim na sebe i da sam se jako promijenila u svakom moguem
pogledu - i to ne nabolje.
Ali, zapravo, njegove mi rijei ulaze na jedno, a izlaze na drugo uho, odjekuju poput nejasnog i
udaljenog uma. Idem u Ljetozemlje s njim ili bez njega, ba i nemam izbora.
"Pije li eliksir? Treba li ga jo? Ever, molim te, reci mi - to se dogaa?"
Zatvorim oi, odmahnem glavom i trepui zadravam suze jer mu ne mogu objasniti da su
stvari otile predaleko i da sam pogubila sve konce i vie ne mogu drati situaciju pod kontrolom.
On suzi pogled i pokua po posljednji put telepatski doprijeti do mene, ali uzalud.Ne bih mogla
pogoditi to mi eli poruiti ni da pokuam. Mozak mi je spren.
"Vie me i ne uje, zar ne?"
On se zaustavi kod osvijetljenog pjeakog prijelaza i isprui ruke prema meni,ali kako sam,
hvala Bogu, jo brza na nogama, uspijem se hitro izvui iz auta.Tako vrsto omotam ruke oko tijela
da mi skoro utrnu. Nervozno lupkam prstima,u tijelu mi pulsira i znam da ako se brzo ne maknem
odavde, sto posto u ga krenuti traiti. Romana. Sigurno.
"Gle", kaem drhtavim i nimalo sigurnim glasom, ali svjesna sam da ovo ipak moram rijeiti, ovo
mi je zadnja prilika i nemam vie vremena. "Objasnit u ti kad doemo tamo,kunem ti se. Ali - samo
tamo, ne ovdje. Tako da - ide sa mnom ili ne?" Stisnem eljust i zakrguem zubima, bezuspjeno
pokuavajui skriti od njega cvokotanje i drhturave usne.
On proguta knedlu i podigne obrvu pa tunog pogleda protisne ne tako tiho da gotovo preujem
tu rije. Zatim je opet ponovi i doda: "Radije bih ostao ovdje i nekako ti pomogao."
Pogledam ga. Gledam ga to dulje, a to zapravo i nije jako dugo. Tako se oajniki elim opet
zavaliti u njegov topli auto i zagrliti ga kao nekad, osjetiti njegove ruke oko tijela,da me prou
umirujui trnci i toplina njegovog dodira i da mu priznam sve svoje grijehe pa da zauvijek nestanu.
Ali,naalost, to osjeam najmanjim djeliem svog bia -i taj mali traak razuma brzo uniti onaj dio
mene kojemu je drae trulo, greno i to zabranjenije voe.
56

Pa samo kimnem,zatvorim oi i prikazem portal dok me on zaprepateno gleda - onaj

velianstveni, blistavi portal. Zakoraknem kroz njega i dobacim mu: "Pa, dobro, izgleda da onda
idem sama."

57

etrnaesto
Doekam se na guzicu. Izvela sam prisilno slijetanje tono u milimetar pred kopijom one
prekrasne palae iz 18. stoljea u kojoj je ivjela francuska kraljevska obitelj. Ali ne uem. Iako sam
preklinjala Damena da doemo ba ovamo,ne mogu ni zamisliti da uem bez njega.To je nae
mjesto.To nam mjesto oboma pripada.Mjesto puno mojih najdraih uspomena. I nema anse da idem
unutra bez njega.
Podignem se i otresem sa sebe zemlju osvrui se, pokuavajui utvrditi gdje sam.Znam da bih
mogla samo pomisliti na neko mjesto odmah bih udesno dospjela tamo,ali drae mi je hodati,
bezbrino komotno etati bez urbe. I uivati u tome to sam se oslobodila nemani - iako se vjerojatno
samo negdje sklupala i eka da odem odavde. Ali trenutano si samo elim dati malo oduka.
Krenem rukama rastjerivati svjetlucavu maglu, taj mutni sjaj koji dopire odasvuda i niotkuda.
Smiruje me ugodan hladan zrak koji mi struji uz kou i znam da u kad-tad zavriti na nekom
divnom mjestu - negdje gdje zaista elim biti.To vam je ljepota Ljetozemlja - svi putevi vode prema
lijepim stvarima.
Zaustavim se kod potoia duginih boja koji prolazi kroz nepregledno mirisno polje kako bih se
odmorila i odmah prikazem runo ogledalce pa provjerim kako izgledam. Odahnem kad vidim da mi
oi opet imaju normalnu bljetavu boju, da mi se svijetloj zlaanoj kosi vratila svjetlucava sjajna
nijansa i da mi je koa - koa mi je doslovno bez pora, ista je i nestali su oni krugovi to su mi se bili
nastanili ispod oiju. Da me bar Damen moe vidjeti ovakvu - kako sliim na staru sebe - na sebe
kakva sam nekad bila. Rastui me pomisao na to da mu je zadnja uspomena na mene onaj nakaradni
stvor - neman za koju sam ja kriva. Da je bar pristao poi sa mnom, sve sam mu mogla objasniti.
Lutam poljem pokraj drvea utavih grana i cvijea koje se ziba, a miris drhturavih latica slijedi
me sve dok ne nabasam na poznati poploani put koji vodi prema gradu i Velikoj dvorani znanja,pa
tamo opet odluim okuati sreu.Iako mi uope nije pomoglo kad sam zadnji put bila tamo, danas je
novi dan, osjeam se kao nova, preporodila sam se i nema razloga da sad ne bude drugaije.
Proem kraj nekolicine pomodnih butika, kina i frizerskog salona pa kod umjetnike galerije
prijeem na drugu stranu ulice, proem kraj nekog tipa koji glasno uzvikuje prodajui svijee, cvijee
i malene drvene igrake. Krenem dalje kroz vrevu ljudi u kojoj su se, zanimljivo, izmijeali i ivi i
mrtvi idui svaki za svojim poslom. Skrenem niz pustu uliicu do mirnog bulevara koji me dovede
do strmih uskih stepenica kojima se hitro uspnem. Zurim u ona zadivljujua ulazna vrata i znam da
moram napraviti jo jedan korak.
Stojim pred Velikom dvoranom znanja i upijam pogledom njezine zamrene reljefe,velianstvene
stupove i ogroman naheren krov - gledam hram koji su sagradili s ljubavlju,znanjem i svim
dobrim.ekam da se preda mnom ponu brzo izmjenjivati uobiajeni prizori, Partenon koji se mijenja
u Taj Mahal, pa u Lotusov hram, pa u velike piramide u Gizi i tako dalje - da se najljepa i najsvetija
mjesta na svijetu ponu neprimjetno stapati, preoblikovati i mijenjati iz jednog u drugo - ali to se ne
dogodi. Ne vidim nita.Nita osim zadivljujueg mramornog zdanja pred sobom - nema prizora koji
oznaavaju ulaz.
Na crnoj sam listi.
Prognana sam.
Zabranjen mi je ulaz u jedino mjesto koje bi mi moglo pomoi da sredim zbrku u kojoj sam se
nala.

58

ak i nakon to pokuam lairati te prizore i prisilim se da ih ponovno odvrtim u glavi kako bi ih

zapamtila, vrata se ne ele otvoriti. Netko tako neznatan poput mene ne moe prevariti Veliku
dvoranu znanja.
Oajna, klonem na stepenice i pognuvi glavu, prekrijem lice rukama jer ne mogu vjerovati to mi
se dogodilo,na kakve sam niske grane pala. Pitam se je li ovo dno dna jer nema gorega od toga da te
se Ljetozemlje odrekne.
"Moete se samo malo...?"
Hitro se pomaknem u stranu i primaknem noge pitajui se zato me Gospodina Koja Voli
efovati jednostavno nije zaobila. Mislim,stvarno, ako i imam sto sedamdeset i tri centimetra,nije da
zauzimam ba lako puno mjesta.
Jo skrivam lice iza dlanova jer ne elim da me gleda nekakva nadmona laktaroica iz
Ljetozemlja koja ima pristup svim najznaajnijim zgradama, kad odjednom zaujem:
"Ha-Ever?"
Smrznem se.Poznat mi je taj glas. I predobro mi je poznat. "Ever - jesi to stvarno ti?"
Polako podignem glavu nevoljko gledajui Avu u oi.Od samog pogleda na njezinu bujnu
kestenjastu kosu i ogromne smee oi neto se u meni uskomea - neto u dubini za to ba i ne znam
tono to je, to ba i ne mogu sebi objasniti. Ali to mi i nije jako vano jer je ona zapravo zadnja
osoba koju sam danas htjela vidjeti, odnosno ikad u ivotu. Ali ipak, zato je ovdje, zato sada, zar me
ve nisu dovoljno kaznili?
"Pokuava ui na prijevaru?" upitam,a u glasu mi odjekuje teki sarkazam i mrko je gledam.im
to provalim,sjetim se da sam i ja do maloprije pokuavala isto i uasnuto shvatim da sam tako nisko
pala da sam sad poput nje.
Ona klekne pored mene,nagne glavu,promotri me i upita: "Jesi li dobro?" Detaljno me prouava
pogledom,kao da joj je stvarno stalo do mene.
Ali ja ipak znam kakva je ona zapravo. Avi je stalo samo do jedne osobe - a ta osoba je Ava.to se
nje tie,nitko drugi nije vrijedan pozornosti. Uvjerila sam se u to kad mi je obeala da e pomoi
Damenu pa ga ostavila da umre.
Dobro je odmjerim i iznenadi me to se nije puno promijenila otkad nam je ukrala eliksir i
pobjegla s njim,ali kad malo bolje razmislim, izgledala je prilino dobro i prije,pa joj moda zato i nije
bio toliko potreban.
"Jesam li dobro?" Oponaam je savreno skidajui njezin pretjerano slatkasti, lano zabrinuti glas.
Pa se podrugljivo osmjehnem i dodam: "Pa, valjda jesam. Valjda jesam stvarno, najstvarnije dobro.
Kad se sve uzme u obzir. Iako sigurno nisam ni priblino dobro kao ti." Slegnem ramenima. "A tko
uope i jest?"
Spustim pogled prema njezinom vratu traei tetovau Ouroborosa koja bi je moda odala ili neki
drugi znak da su je primili u besmrtne odmetnike.Zaudim se jer na njoj ne primijetim nikakva
obiljeja,a i od zapetljanog nakita koji obino zna prikazati ostao joj je samo jedan jedini, neobraeni
citrin na obinom srebrnom laniu. Zakiljim dok se tekom mukom prisjeam to znam ba o tom
kristalu - neto o tome kako donosi izobilje i sreu i, da - pa, da, titi svih sedam akri, pa nije ni udo
to ga nosi.
Stisnem usne, glasno uzdahnem i tako je pogledam da joj je kristalno jasno to mislim o njoj.
"Hou rei, sad kad ti je cijeli svijet na dlanu -nikome nije tako dobro kao tebi,jelda?I onda,Ava, kakav
je to osjeaj? Kakav je to osjeaj biti nova, poboljana? Je li ti se isplatilo izdati svoje prijatelje?"
Pogleda me stisnuvi oi, a lice joj se smrai od brige. "Sve si krivo shvatila", odvrati. "Uope nije
bilo onako kako ti misli!"
59

Potreseno ustanem. Malo sam se izbezumila, ali trudim se to sakriti od nje koliko mogu. elim se
samo maknuti od nje jer mi se vie ne sluaju njezine lai.
"Ever, nisam uzela eliksir, nego"
Okrenem se, sijevnem pogledom prema njoj i dreknem: "Stvarno si nevjerojatna! Naravno da si ti
uzela eliksir! Pa halo, bila sam se vratila. Vidi?" Povuem majicu i vrtim glavom u nevjerici. "Ava,
izgleda da nita nije ispalo onako kako smo mi bili zamislili. Ne - ispravak netonog navoda - moda
nije ispalo onako kako sam ja bila isplanirala, ali je zato svakako ispalo po tvome. Ostavila si Damena
onako slabog i nemonog ba kako si i htjela. Jednostavno si ga ostavila da onako lei ozlijeen, na
samrti, da ga takvog Roman dokraji. A onda ti ni to nije bilo dovoljno, pa si se iste veeri nala s
Haven i spravila joj finu alicu aja od vuje trenje." Odmahnem glavom pitajui se zato joj se uope
trudim to govoriti, zato se zamaram njome. Dovoljno mi je otela. Ne bih se trebala vie baviti njom.
Krenem niz stepenice, a noge su mi teke poput olova, kao da odbijaju sluati oite signale koje
im mozak alje.
S naporom stavljam jednu nogu pred drugu, kad se ona oglasi: "Molim te, nemoj biti takva.
Molim te, daj mi priliku da objasnim."
Ali ja samo odmahnem rukom, nastavim svojim putem i dobacim joj preko ramena: "to e, ne
moe uvijek dobili sve to eli - sjea se te prie, jel tako?"
Stoji iza mene tako tiho i nepomino da ne mogu, a da se ne osvrnem preko ramena i pogledam
to namjerava. U stanju pripravnosti napnem miie ako me sluajno pomisli napasti, no, zaudo, ona
samo sklopi dlanove, nakloni se, a na usnama joj proitam tiho: Namaste.
Malo prieka pa se okrene prema zgradi, a ja se zablenem u udu i bez rijei gledam kako se ona
velianstvena sjajna vrata otvaraju pred njom u znak dobrodolice.

60

Petnaesto
"Ej."
Dignem glavu i iznenadim se kad ugledam Judea kako stoji preda mnom, tako me zaokupio rad
da ga uope nisam ula da je uao.
"Kako ti to uspijeva?" Zakiljim upijajui pogledom njegovom auru koja sad zrai lijepom
nijansom plave.
"Kako mi uspijeva to?" Nasloni se na kuhinjski pult i odmjeri me pogledom.
"Kako mi se uvijek uspije tako priuljati?"Zaustavim pogled na njegovoj crnoj majici jer me
zanima tko je danas na njoj."to je to?" Pokaem na nju.
On sklopi oi, isprui ruke i krene spajati kaiprste i palce, ali ubrzo odustane od toga i stane
jednolino pjevuiti "Ommmmmmm" duboko iz dijafragme. Pogleda me krajikom oka pa objasni:
"To je zvuk postojanja - zvuk svemira."
Namrekam nos jer nemam pojma o emu on pria.
"Svemir se sastoji od vibrirajue pulsirajue energije, je l' tako?"
Kimnem. "To ve znam."
"Okej, a Om se smatra zvukom te energije - te beskonane kozmike energije. Nikad nisi ula za to?
Zar ne meditira?"
Slegnem ramenima.Nekad sam znala meditirati. Nekad sam znala istiti svoju auru i zamiljati da
mi se iz tabana prua korijenje duboko u sredite Zemlje i sline gluposti od kojih bih se trebala
osjeati bolje. Ali vie ne. Ono, nije da imam vremena sjediti na guzici i paziti na disanje dok mi se
cijeli svijet rui.
"Zna, stvarno bi se trebala opet uhvatiti toga. Stvarno pomae ovjeku da se uravnotei i
ozdravi, a da i ne spominjem"
"A je li tebi pomoglo ozdraviti?" Ciljam pogledom na njegove ruke, jo razmiljajui bih li
napravila ono to mi je palo na pamet neku veer, vaui razloge "za" i "protiv", ali naposljetku ne
donesem nikakvu odluku.
"Naruen sam kod doktora kasnije,pa emo valjda saznati." Slegne ramenima lutajui pogledom
po meni pa doda: "A kad smo kod toga" Pogledi nam se sretnu. "Bi li me moda mogla odbaciti
dotamo? Mogao bih ii busom, ali onda bih morao malo ranije izai s predavanja, a, ono, ipak radije
ne bih."
"Predavanja?" Upitno ga pogledam.
"Da, ma zna ve za to, Uvod u razvijanje vidovnjakih sposobnosti s naglaskom na
samoosnaivanje i Wiccu - valjda se toga sjea?" Nasmije se.
Kimnem, ustanem sa stolca i drage volje ga prepustim njemu. "I kako ti ide?" Stanem iza
kuhinjskog pulta da moe sjesti na moje mjesto.
"Dobro." Kimne. "Tvoja frendica Honor stvarno ima smisla za to."
Sledim se.Cijela se sledim.Sad mi je,bome,privukao pozornost. "Honor?"
On slegne ramenima."Pa,da, valjda je zna. Zar vas dvije niste frendice?"
Odmahnem glavom i sjetim se onoga to sam vidjela zadnjeg dana kole, kako se Honor naveliko
planira rijeiti Stacije. "Samo ide sa mnom u razred." Slegnem ramenima i stisnem se uza zid da on
moe proi. "Ba i nismo frendice. Vjeruj mi, nije to isto."
On zastane - zastane, a trebao je samo proi kraj mene. Zastane pa se doslovno naslonio na mene.
Prouava mi lice, pa me, kao i obino, odmah preplavi osjeaj mira - mira koji nisam osjetila ve
danima. Nisam ga osjetila otkad sam napustila Ljetozemlje. Nakon to sam se vratila iz Ljetozemlja,
61

nisam mogla razmiljati ni o emu drugom osim o Avi i kako je uspjela na prijevaru ui u Veliku
dvoranu znanja. Iako to potraje tek nekoliko sekundi, iako on ubrzo produi i sjedne na stolac, jo
snano osjeam njegovo ugodnu smirujuu prisutnost.
"Ili se stvarno posvetila uenju, ili stvarno ima smisla za magiju", on prokomentira i zgrabi kutiju
s raunima s dva zdrava prsta pa ih stane pregledavati. "Ali budui da djeluje dosta uivljeno, rekao
bih da je prije to drugo."
Zakiljim i pokuam se prisjetiti to znam o Honor, osim da je Craigova cura i Stacijina
nezadovoljna bestaica, a to ba i nije puno.
Pogledam Judea pitajui se bih li mu trebala rei da ba i ne bi trebao - honorirati Honorin trud,
ako je suditi prema onom to sam vidjela onog dana kad sam joj zavirila u glavu. Ali opet, nije da je
Stacia meni (ili ikome drugome, kad smo ve kod toga) ikad uinila nekakvu uslugu, pa zato bih se
mijeala u to?
"Onda, kad poinje predavanje?" Upitam odluivi biti pragmatina pa krenem prema stranjoj
sobi.
"Za sat vremena. Zato?" Kratko se osvrne preko ramena.
"Bit u otraga ako me treba", odvratim, tiho uem u ured i zatvorim vrata za sobom. Uzmem
Knjigu sjena s mjesta gdje je skrivam i bacim je na stari drveni pisai stol. Zastanem i nekoliko puta
duboko udahnem kako bi se proistila pa se pogrbim nad njom prelazei prstima preko zlatnog
natpisa koji joj krasi korice, pitajui se je li mi to ba najpametnije ili ne.
Kad sam posljednji put otvorila tu knjiurinu, ba i nije dobro ispalo. A sad kad znam da Roman
ima veze s njom - pa, vie nisam sigurna da joj mogu vjerovati. Jer ako je ona stvarno zahvaljujui
njemu zavrila u mojim rukama, dok je itam, samo pleem kako on svira (i to opet!). Ali opet, ako on
stvarno ima mo nad tim stranicama, moda je u njima negdje skriven nekakav trag o tome kako e
zavriti njegova igra ili kako planira pobijediti u njoj.
Moda joj samo trebam poeti postavljati prava pitanja, kao i akakom arhivu u Ljetozemlju.
Ali za razliku od velebnih dvorana akakog arhiva u koje mogu ui samo oni dostojni,da bih
proniknula u tajne Knjige sjena, potrebna mi je samo lozinka i ifrirano pitanje, i to najbolje u
stihovima.
Tiho otpjevuim rime koje su me nauile Romy i Rayne:
U svijetu arolije stanuje ovaj tom,
odabrane smo za njega da se vratimo u svoj dom.
Unutar carstva mistike boravit emo sada, ako ne i prije,
doputeno nam je da zavirimo unutra i vidimo to se tamo krije.
Samo sjedim grozniavo smiljajui nekakvo lukavo pitanje u rimama kojim bih mogla pogoditi
Romanovu lozinku - ali mozak mi je skroz prazan,pa Knjiga sjena i dalje samo lei na svom mjestu,a
njezine mi stranice nita ne otkrivaju.
Uzdahnem, zavalim se natrag u stolac pa se okrenem u njoj na jednu pa na drugu stranu,
upijajui pogledom sobu, zidove koji su prepuni slika i totema,police krcate nepreglednim hrpama
knjiga. Ova mi soba nudi loliko mogunosti, ovdje imam na raspolaganju sve to mi je potrebno za
bacanje svih moguih arolija, a opet me nita od toga ne inspirira i nije od pomoi. I, zapravo,vie
nemam vremena. Ljeto e brzo proi i treba mi nekakvo rjeenje jer vie nikako ne mogu izbjegavati
Damena.
Damen.
62

Zarijem lice u ruke jer se nipoto ne elim sad rasplakati. Zadrim taj slani gorki okus suza u grlu.
Nisam ga vidjela jo od onog dana kad je bio tulum kod Milesa, kad sam iskoila iz njegovog auta
i otila u Ljetozemlje. Ne odgovaram mu na pozive. Ne otvaram mu kad zvoni na vrata. Jedva da
obraam pozornost na bezbrojne bukete crvenih tulipana koji su mi zatrpali sobu. Znam da ih ne
zasluujem - ne zasluujem njega - dok ne naem nain kako da rijeim sve ovo, kako da ga upitam
za pomo ili kako da zamolim Judea da ga on upita. Svaki put kad to pokuam, neman me sprijei ne doputa niemu da se isprijei izmeu Romana i mene. A ustvari, ne samo da nemam vie
vremena, nego se nemam kome obratiti za pomo. Jude ne zna kako bi mi pomogao,a sve to sam
dosad pokuala pokazalo se tekim i katastrofinim promaajem. A ako je suditi po proloj noi,
stanje mi se samo pogorava.
Bila sam se probudila dok je u sobi bio mrkli mrak bez najmanjeg traka mjeseine zbog guste
magle s obale. Ali svejedno sam se iskrala iz kreveta i kue bosih nogu,samo u pamunoj spavaici,sa
samo jednim ciljem na umu.Neto me vuklo prema Romanovoj kui kao da sam mjesearka - jedna
od Drakulinih opsjednutih nevjesta.
Hitro i lako prola sam kroz tihe prazne ulice i zaustavila se kod njegovog prozora, unula ispod
njega i povirila kroz otvor na aluzinama. Odmah sam osjetila njezinu prisutnost i znala da je unutra negdje -i uiva u onome to bi trebalo biti moje.
Vrtjelo mi se kao da sam pijana,a tijelo mi je bolno udjelo zbog neutaive gladi i elje.Gnjevna
neman u meni uporno me nagovarala da prestanem razmiljati i pokrenem se - da razvalim vrata i
uklonim je jednom zauvijek. I ba sam to htjela napraviti, htjela sam neto poduzeti, kad je i ona mene
osjetila. Bijesno se sjurila prema prozoru tako vrstog i prijeteeg pogleda da mi se nakratko povratio
razum - sjetila sam se tko sam, tko je ona i to bismo sve mogle izgubiti ako dopustim nemani da
pobijedi.
Pa sam se dala u trk da se opet sluajno ne predomislim. Trala sam sve do doma, vratila se u
krevet i tako leala znojna drhturei i pokuavajui koliko god je mogue zatomiti tu golemu elju,
utrnuli taj mrani plamen u sebi.
Plamen koji je svakog dana sve sjajniji, topliji i jai.
Nezasitnu vatru koja e prodrijeti sve to joj se nae na putu - mali traak razuma koji mi je
ostao,moju krhku vezu s budunosti koju prieljkujem i sve drugo to se isprijei izmeu Romana i
mene.
A prije nego to sam utonula u san, shvatila sam to je najgore od svega - kad se to dogodi,ve
toliko neu znati za sebe da neu biti ni svjesna koliko sam posrnula.
Jude ue u sobu i strovali se na kau tako odluno i znakovito da je oito kako eli da ga
primijetim.
"Kako je prolo?" Promumljam diui glavu s pisaeg stola nakon to sam tako provela
posljednjih sat vremena. Ruke mi se jo tresu, noge mi jo podrhtavaju,jo se borim protiv te
neugasive udnje u koju sam se pretvorila.
"Mogao bih i ja to tebe pitati." Polako i pomno me promatra. "Jesi to postigla?"
Slegnem ramenima. Zapravo, slegnem ramenima i progunam. I to bi mu, to se mene tie,
trebalo biti dovoljno. Oprezno drim ruke u krilu da on ne vidi kako se tresu.
"Jo pokuava pogoditi lozinku?"
Okrznem ga pogledom pa zatvorim oi i odmahnem glavom. Odustala sam od knjige. Po mom
miljenju, ona je samo pogorala cijelu situaciju.
"Ni ja nisam uspio nai neto korisno,ali ono.Rado u pokuati ponovno ako jo eli da ti
pomognem."
63

Jednom rijeju - da. elim da mi pomogne. Dobrodola mi je bilo kakva pomo. Ali neman me
zaposjela i ne mogu to protisnuti. Grlo mi je tako uzavrelo i tako se stee da ga samo tiina moe
smiriti.
"Je li stvar u rimama?" upita jer ne namjerava odustati.
Odmahnem glavom, jo ne mogu govoriti.
Ali on samo slegne ramenima, a nije ga nimalo obeshrabrilo to odbijam odgovoriti. "Prilino
dobro pjevam u stihovima, ako se smijem pohvaliti - a, usput, dobro i repam - eli me uti?"
Sklopim oi elei da se okani toga.
"To ti je mudra odluka." Osmjehne se, nema pojma to se dogaa sa mnom. Pravi se da brie
nevidljiv znoj s ela rukom debelo umotanom u zavoje, a to me samo podsjeti na onu vonju za koju
me pitao.
Ustanem i oekujem tla e poi za mnom, ali on samo sjedi i lako jako, tako uporno zuri u mene
da naposljetku nehotice graknem na njega: "to je? to je bilo? Je li Riley ovdje?"
On odmahne glavom pa mu dredovi spuznu s ramena na lea i zakilji prema meni. "Nisam je
ve dugo vidio", odvrati i nagne glavu fiksirajui me pogledom. "Priznajem, tu i tamo to pokuam, ali
na kraju ne bude nita od toga."Slegne ramenima. "Valjda jednostavno trenutano ne eli
komunicirati ni s kim."
Namrtim obrve jer se ba i ne slaem. Cisto sumnjam jer mi je Riley u zadnje vrijeme poslala
prilino zagonetnih poruka, to mi govori da ustvari eli komunicirati s nekim.
"Misli li da nije moda" zaustavim se, ne elim ispasti smijena, ali onda odluim da me
zapravo nije briga. Ve sam se sasvim dovoljno puta osramotila pred Judeom, pa koga briga hou li
jo jednom. "Misli li da nije moda stvar u tome da ona ne eli doi u nau dimenziju, nego da ne
moe?" On me pogleda i ba eli neto rei, kad podignem prst i nastavim: "I nisam mislila na ne moe
u smislu da ne nalazi naina za to, nego vie u smislu, ne znam, ono, moda joj netko ili neto ne doputa
da doe? Moda je netko ili neto spreava?"
"Moe biti." Slegne ramenima diui ih i sputajui tako leerno i olako da nisam sigurna slae li
se stvarno sa mnom ili mi samo govori ono to elim uti. Moda me ne eli povrijediti hladnom,
grubom, neporecivom injenicom da me moja jeziva sekica zauvijek napustila - da je prezauzeta
svojim zagrobnim obavezama da bi izala i igrala se sa mnom. "Je li ti se pojavila u jo nekom snu?"
dometne on i vie nego ispitivaki, skoro kao da se nada.
"Ne", odgovorim bez trunice oklijevanja, ne elim razmiljati o onom uznemirujuem snu u
kojem je Damen bio zarobljen iza stakla, a Riley je stajala sa strane i uporno me nagovarala da
obratim pozornost na to i da ne miem pogled s njega.
"Da je pokuamo sada kontaktirati?" Upita me on i nagne glavu.
Ali ja samo odmahnem glavom i uzdahnem. Ono, naravno da bih se voljela uti s njom - stvarno
bih voljela.Tko ne bi volio da ga posjeti njegova preslatko nabrijana pokojna sekica? Ali kad se sjetim
u kakvom sam stanju, shvatim da to ne dolazi u obzir. ak i da mi na neki nain moe pomoi, u to
isto sumnjam, ali, ono, ak i da moe, ne bih mogla podnijeti da me vidi ovakvu. Ne elim da zna to
sam napravila. U to sam se pretvorila.
"Ba - ba mi se sad i ne da sve to", objasnim i proistim grlo.
Jude se nasloni na stolac, stavi nogu na koljeno, ali jo bez prestanka pilji u mene i ne mie
pogled."A to ti se zapravo da?" upita namrtivi elo i stvarno izgleda zabrinuto. "U zadnje vrijeme
bavi se samo poslom." Spusti nogu na pod,nagne se prema meni,poloi umotane ruke na stol i
doda:"Zna li ti uope da je ljeto?Ljeto u Laguna Beachu!Polovina stanovnitva moe samo sanjati o
tome da im bude tako zakon kao tebi, a ti jedva da mari za to. Vjeruj mi, da nisam ovako polomljen,
64

bio bih vani, surfao i uivao u svakom slobodnom trenutku. A da ne spominjem i ispravi me ako
grijeim, ali zar ti ovo nije prvo ljeto ovdje?"
Duboko uzdahnem kad se sjetim kako sam prolog ljeta zavrila u bolnici,ozlijeena, bez ikoga
svoga i s mentalnim moima s kojima se nisam mogla nositi, naivno mislei da je to najgore i
najudnije to mi se moe dogoditi. Jedva da mogu povjerovati da je prolo ve godinu dana otkad
mi se cijeli ivot promijenio.
"Ja stvarno imam pod kontrolom sve u duanu. Kvragu sve, mogu i sam otii do doktora, koga
briga ako zakasnim? Ali, molim te, napravi si uslugu i odmori se malo. Vani te eka svijet, a sve
vrijeme koje provodi unutar etiri zida, ono, nije ba zdravo."
Stojim pred njim sva rastrojena, ruke mi se tresu, tijelo mi drhti, dah mi je isprekidan - ivi sam
primjer nezdravog ivota i oajniki se ogledavam po sobi traei najblii izlaz.
"Ever? Jesi dobro?" On se nagne prema meni.
Odmahnem glavom, ne mogu mu odgovoriti, ne mogu govoriti. Roman je tamo negdje vani.
Osjeam kako se pribliava. Upravo je napustio duan i luta gradiem u mom smjeru.I znam da je
samo pitanje trenutka - moda za minutu,najvie dvije, stara ja opet e nestati i potpuno e me
obuzeti ona neman u meni.
Grevito se uhvatim za rub pisaeg stola, tako jako da su mi zglobovi prstiju iskoili i pobijeljeli,
pokuavam se smiriti, uas me hvata od pomisli da me netko vidi ovakvu i elim pobjei dok jo nije
prekasno
Izmigoljim oko stola tako brzo da se stvorim pred Judeom prije nego to se uope snaao.Zgrabim
posivjeli gips u koji mu je omotana ruka i procijedim jer nemam izbora: "Ako eli da te odvedem,
moramo odmah krenuti - iz ovih stopa!"
On s mukom odrava ravnoteu, a lice mu se iskrivilo od zabrinutosti. Pogleda me i odvrati:
"Ever, bez uvrede, ali nisam ba siguran da elim da me vozi. Pomalo mi djeluje - poremeeno, i to
blago reeno."
Protrlja usne, odmahne glavom i pogleda me u oi onim morskozelenim pogledom pokuavajui
prodrijeti do mene,ali bez uspjeha. Izgubljena sam, utapam se, skoro pa sam iezla "Ono, ozbiljno,
mislim da bi trebala izai malo na svjei zrak i nekoliko puta duboko udahnuti - ozbiljno, iznenadit
e se koliko e ti biti bolje od toga."
I koliko god to lijepo zvualo, koliko god mi samo elio dobro, ja ipak znam da nee biti tako. Sad
nipoto ne bih trebala biti vani. Tamo je Roman i svake se sekunde sve vie pribliava. Uostalom,
nisam mislila na posjet doktoru kad sam mu rekla da bismo trebali ii. Iako nisam ba dobro razmislila
o tome, nisam uzela u obzir ba sve dobre i loe strane te ideje koja mi je pala na pamet prije nekoliko
dana.Ali nemam vremena za gubljenje, idemo, oboje. Bez obzira na to to e se tamo dogoditi, bit e
mi gore ako ostanem ovdje.
Srce i puls ludo mi lupaju dok se Roman uporno sve vie pribliava - pa stisnem jo vre
Judeov gips nadajui se bez nekog pravog razloga da u uspjeti ovo izvesti kad mi ve sve drugo ne
polazi za rukom.
Nadam se da u se uspjeti doepati jedinog mjesta na kojem sam jo svoja. Vidim njegov
uznemireni zgranuti pogled i shvatim da ako ovo ne izvedem brzo, bit e prekasno za mene.
Prekasno za sve nas.
Bit u s Romanom.
Mrana magija e pobijediti.

65

Kaem mu drhtavim i treperavim glasom: "Znam da zvui ludo, ali mora zatvoriti oi i zamisliti
pred sobom portal pun svjetlucavog zlatnog svjetla. Usredotoi se na to koliko god moe i nita me
ne pitaj. Samo mi vjeruj."

66

esnaesto
Na jedvite jade proemo kroz portal zajedno,s bokom o bok, prizemljimo se na onoj predivnoj
bujnoj travi i hitro ustanemo. Istog se asa okrenem prema Judeu, uprem prstom u njegove ruke i
kaem: "Gledaj!"
On pogleda dolje i razrogai oi. Zuri as u svoje gole ruke, as u mene, i ama ba nita nije mu
jasno.
"Pa nije valjda da nikad nisi naletio na Ljetozemlje dok si prouavao nadnaravno?" Lice mi zasja
od sree i osmjehnem se vedra ela - cijelu me proela vedrina, oslobodila sam se te nemani u sebi, pa
makar i nakratko.
On se brzo osvrne naokolo i zabulji kroz mutnu svjetlucavu maglu u treperave kronje kojima se
grane svijaju pod teinom zrelih zamamnih plodova u ogromne arene cvjetove drhturavih peteljki i
malo dalje brzi potoi duginih boja. "To je to?" upita zabezeknuto. "Stvarno postoji?"
Kimnem i odjednom iezne sva moja zabrinutost zbog toga to sam ga dovela ovamo.Samo zato
to se pokazalo loom idejom kad sam Avu dovukla ovamo, ne znai da e se ista stvar dogoditi s
Judeom. Njih je dvoje skroz drukije. On je drukiji. Ava moe samo sanjati o tome da bude napredna
kao on.
"Zato sam te dovela ovamo?" Nasmijem se jer sam odmah pogodila to se pita u sebi.Mislima
mu poaljem telepatski odgovor: Pa da bih te izlijeila!
Oprezno mu preutim da je drugi, mnogo vaniji razlog to to moram izlijeiti sebe.
Misli su energija, dometnem kad sam primijetila iznenaeni izraz na njegovom licu. Moe ih
osjetiti, uti, ak i stvarati uz pomo njih. Ali ako bi radije da se vratimo i odemo u bolnicu, onda mogu bez
problema opet otvoriti portal"
Pogleda me i ba eli neto zaustiti,kad se predomisli i to pomisli. Isprva to pokua zatvorivi oi
kao da se pokuava usredotoiti, ali ubrzo shvati koliko sve to ide lagano i bez truda, pa pogleda
ravno u mene i pusti rijei da mi struje izravno u glavu.
Ne mogu vjerovati da ti je toliko trebalo da me dovede ovamo. Kako si me samo mogla pustiti da onoliko
patim!
Nasmijem se kimajui s odobravanjem, a znam da u se najbolje iskupiti ako mu pokaem to jo
sve moe ovdje raditi.
"Zatvori oi!" naredim i vidim da me bez oklijevanja posluao, ima toliko povjerenja u mene da se
i nehotice zarumenim. "A sad zamisli bilo to, to eli - ba bilo to - i neka to bude neto to stvarno
eli jer e u trenu biti tvoje - jesi li spreman?"
Jedva da sam to izustila,a ve sjedim na crvenkastoj pjeanoj obali, gledam ga kako na dasci
pliva prema puini i surfa na najsavrenijim moguim valovima.
"Jesi ti vidjela kako sam surfao kroz tunel lomeeg vala?!" Zadere se on dok izlazi iz vode s
daskom ispod ruke. "Nevjerojatno! Sigurno ne sanjam?"
Nasmijem se kad se sjetim svog prvog posjeta i koliko sam bila oarana Ljetozemljem. I bez
obzira na to koliko sam ve puta bila ovdje, jo mi nije dosadilo to arobno prikazivanje u velikom
opsegu.
"Ne sanja." Osmjehnem se gledajui kako mu slana voda kapa ravno s dredova niz prsa u pojas
niskih crno-sivih bermuda.Odjednom me preplavi onaj osjeaj lijenog mira kad je on u blizini pa brzo
odvratim pogled i dovrim: "Vjeruj mi, ovo je puno bolje od snova." Mislim zapravo na to kako su se
u zadnje vrijeme moji snovi pretvorili u none more.
I, to sada? On baci dasku na pijesak i pogleda me.
67

Slegnem ramenima. Ovo je tvojih pet minuta, tako da, ustvari, sve ovisi o tebi. to god poeli sljedee,
moe to se mene tie. Trudim se da izgledati susretljivo, spremno pomoi, a zapravo je stvar u tome da
to je on due ovdje, ja due mogu izbjegavati Zemlju gdje me ekaju svi moji problemi.
On duboko uzdahne, zatvori oi, a dasku i plau zamijeni trkaa staza Indyja 500. Prolazi njome
smrtonosnim brzinama dok ja navijam za njega visoko iz gledalita. I taman kad ga vie ne mogu
gledati kako vozi jo jedan monotoni krug, on nas prebaci u armantan kafi u luci u Sydneyju s
izvanrednim pogledom na most, vodu i operu u daljini.
Nazdravimo aama, a ja prokomentiram: "Nikad ne bih rekla da si tip kojeg zanima Indy."
On slegne ramenima. "I nisam. Ali ono, zato ne isprobati kad mogu, jel tako?"
Otpijem malo gaziranog soka i napravim grimasu jer mi je sok previe sladak,drai mi je gorki
eliksir na koji sam se navikla.Gledam kako svjetlucavu australsku puinu zamjenjuju vjetrenjae,
tulipani i kanali - a to moe znaiti samo jedno.
Amsterdam? Rije mi zatreperi u grlu i podsjeti me na nau zajedniku prolost u kojoj je on bio
Bastiaan de Kool,a ja njegova muza.Pa se i nehotice zapitam osjea li se on nekako isto.Moda su mu
se nekako vratila ta davna sjeanja sad kad smo ovdje,mada to kod mene nikad nije bio sluaj.
On slegne ramenima iznenaen mojom reakcijom pa pojasni: "Nikad nisam bio ovdje.Mislio sam
da bi bilo kul. Ali ako bi radije da stvorim neto drugo"
I prije nego to ga uspijem sprijeiti, rei mu da uiva u svojoj matariji koliko god eli, ve sjedim
u gondoli u Veneciji u profinjenoj dugoj haljinu ruiaste i krem boje, a oko vrata nosim bogato
ukraenu ogrlicu. Lijeno se proteem na hrpi crvenih barunastih jastuka i zadivljeno gledam
velianstvene zgrade kraj kojih prolazimo tu i tamo kriom bacajui pogled na Judea koji na sebi ima
crne hlae,prugastu majicu i slamnati eir tradicionalnog venecijanskog gondolijera dok nas vozi
mirnim i tihim vodama.
"Ej,pa tebi ovo prilino dobro ide." Nasmijem se odluna ostaviti u prolosti glupu pomisao koja
me maloprije uhvatila u Nizozemskoj i predati se sadanjem trenutku.Sklopim oi i dodam tome
samo najslabaniji povjetarac, koji mu otpue eir s glave u vodu.
"Ovo mi sve dolazi tako prirodno", odvrati i odmah prikae novi eir na glavi, a da nije ni
trepnuo. "Vjerojatno sam bio ovakav jedan gondolijer u prolom ivotu - i ostavio neke nedovrene
poslove nakon smrti." Prestane veslati i nasloni se na veslo. "Hou rei, ako se ustvari raamo kako
bismo ispravili greke iz prolosti i primakli se to blie prosvjetljenju,onda sam moda ja jednom,
prije mnogo vremena vozio jednu lijepu zgodnu djevu poput tebe koja me toliko omela svojom
ljepotom i armantnou da sam prevrnuo amac i utopio se."
"Tko se utopio?" Upitam zvuei kao da sam na rubu ivaca, mnogo ozbiljnije nego to sam htjela.
"Ja". On dramatino uzdahne pa doda uz smijeh:"I to je tu nova? Djevu je, kako to ve biva,
ubrzo spasio visok, crn, zgodan mladi plemi visokog statusa i ogromnog bogatstva koji je uz to,
kako to ve ide, sasvim sluajno imao i mnogo vei brod. Nakon to ju je hitro izvukao na palubu,
ugrijao i osuio, kvragu, vjerojatno ju je i vratio u ivot umjetnim disanjem, i nakon to ju je privreno
obasipao ne samo panjom, nego i hrpom darova, od kojih je sve jedan bio bolji od drugoga, konano
je popustila i pristala se udati za njega. A i sama pogaa kako je sve zavrilo, je l' tako?"
Odmahnem glavom, a neto vrue me stee u grlu i ne mogu govoriti. Znam da si je on samo
ispreo nekakvu bezazlenu bajku u glavi, ali ne mogu se otrgnuti osjeaju da ba iza te bajke stoji neto
mnogo dublje, ega on nije svjestan.
"Pa,ono,oboje je ivjelo dugo,raskono i ludo sretno - sve dok nisu umrli od starosti i reinkarnirali
se kako bi mogli ponovno uivati u tome da nau jedno drugo i sve ponove."
68

"A gondolijer?to se dogodilo s njim - s tobom?"Upitam, a nisam sigurna da ba to elim uti.

"Hou rei, sigurno je nekako bio nagraen zbog toga to je spojio dvije srodne due?"
On slegne ramenima,odvrati pogled i nastavi veslati. "Gondolijer je osuen na to da neprestano
iznova ponavlja tu istu patetinu priu i ezne za neim to je oito sueno nekome drugome. Uvijek
isti scenarij, samo drugo vrijeme i mjesto radnje. To ti je moja ivotna pria - odnosno, tonije, pria
mojih ivota."
Iako se nasmije na to, nije to smijeh kojem bih se pridruila. Sve mi je to previe
samotnjaki,mrano i puno gorke istine da bi stvarno bilo smijeno. Nevjerojatno mi je koliko istine o
njemu i meni ima u toj priici, pa ostanem bez rijei.
Upijam ga pogledom pitajui se bih li mu rekla - o sebi, o nama - ali kakve koristi od toga? Moda
je Damen bio u pravu kad mi je govorio da se s razlogom ne sjeamo svojih prolih ivota, da ivot
nije test na kojem moe prepisivati.Svi mi imamo svoju vlastitu karmu,prepreke koje moramo
savladati, a ja sam oito, svialo mi se ili ne, jedna od Judeovih.
Proistim grlo odluivi zakljuiti priu i prijei na trei razlog zbog kojeg sam dola ovamo.O
kojem ba i nisam razmiljala sve do sada. Nadajui se da emo od tog oboje imati koristi i da ne
radim jo jednu ogromnu pogreku, upitam ga: "to kae na to da se izgubimo odavde? Htjela bih
da jo neto vidi."
"Neto jo bolje od ovoga?" On naglo izvue veslo iz vode i pone mahati njime.
Kimnem, nakratko zatvorim oi i brzo nas vratim u ono nepregledno miriljivo polje gdje je Jude
opet u uobiajenoj odjei,ispranim trapericama, majici sa simbolom Om i japankama, a s mene je
nestala profinjena duga haljina sa steznikom i sad sam u kratkim hlaicama, majici na bretele i
sandalama.Zatim krenemo uz potoi prema cesti, niz uliicu i do bulevara, gdje je Velika dvorana
znanja.
Okrenem se prema njemu i izustim: "Moram ti neto priznati."
On me pogleda i oekivano podigne spojene obrve.
"Ovaj, nisam te dovela ovamo samo da bih te izlijeila." On se smrzne i tako me pogleda da se i ja
smrznem. Duboko uzdahnem znajui da mi je sad prilika,jedino u ovdje moi to izgovoriti, pa
ispravim ramena, podignem pogled i kaem: "Zapravo bi mi trebao neto napraviti -neto za mene."
Do-bro... On zakilji ekajui da prijeem na stvar, a oi su mu blage i strpljive.
"Vidi, stvar je u tome da" Grozniavo okreem kristalnu narukvicu u obliku potkove oko ruke,
jedva da ga mogu pogledati u oi. "Pa, u zadnje vrijeme ona magija o kojoj sam ti priala - ta arolija
sve je samo pogorala. Ono, kad sam ovdje, sve je u redu, ali na Zemlji se osjeam vie-manje
katastrofalno.Kao da sam bolesna.Razdiru me misli o Romanu,a ako sluajno nisi ve primijetio, moja
vanjtina kao da poinje odraavati ono iznutra.Mravim,ne spavam i tome nema pomoi - doma,na
Zemlji, izgledam stravino. Ali svaki put kad se pokuam povjeriti Damenu ili ga upitati za pomo pa, kvragu, svaki put kad tebe pokuam pitati da ga ti pita - ono,obuzme me arolija - mrana
arolija ili ta neman,kako je ja nazivam,i ne doputa mi da govorim. Kao da ne eli da se ita isprijei
izmeu Romana i mene. Ali ovdje u Ljetozemlju ne moe mi nita. Jedino sam ovdje ona stara.Pa sam
mislila, ako tebe dovedem ovamo, da bi ti mogao"
"Pa,zato onda jednostavno nisi dovela Damena u Ljetozemlje? Ne shvaam." Nagne glavu i
proui me pogledom.
"Zato to ne eli doi." Uzdahnem buljei u stopala. "Zna da neto nije u redu,da se neto dogaa
sa mnom,ali misli da mi je to od ovisnosti o ovome mjestu ili - ili neeg slinog tome. Kako god bilo,
ne eli doi ovamo sa mnom, a ja mu ne mogu rei istinu, pa on vrsto stoji pri svojoj odluci i odbija
69

popustiti. I zbog svega toga, ono, pa, rei u li samo da se nismo odavna vidjeli." Lecnem se jer
osjetim da mi je glas naglo pukao, pa progutam knedlu.
"I - gdje se ja sad tu uklapam?" On me pogleda. "eli da odjurim natrag u nau dimenziju i
kaem to Damenu?"
"Ne",odvratim podignuvi ramena pa pojasnim: "Odnosno, u svakom sluaju, ne jo. Prvo e
poi sa mnom na jedno mjesto i ako uspije ui" Pogledam ga,nadajui se bez nekog pravog razloga
da e mu to uspjeti. "Onda bih htjela da zatrai pomo u moje ime - nae rjeenje za moj problem.I
znam da e ti zvuati ludo, ali vjeruj mi kad ti kaem da e biti dovoljno da samo arko eli odgovor i
saznat e ga. Napravila bih ja to sama da mogu - ali nisam, nisam, nisam vie dobrodola tamo."
On me brzo odmjeri pogledom, kimne pa mi se pridrui upitavi: "I gdje se to mjesto nalazi?"
Zabezekne se kad mu vrkom prsta pokaem predivno velebno staro zdanje pred nama i proape:
"Znai, stvarno postoji!" Oi mu zasjaje od uzbuenja te u nekoliko dugih skokova prijee strme
mramorne stepenice.
Ostavi me tako da stojim i gledam, face objeene do poda, kako mu se obje vratnice otvaraju, a on
hitro ulazi prije nego to sam stigla trepnuti.
Iste one vratnice kojima su meni zalupili pred nosom.
Svalim se na stepenice,ponovno pred zatvorenim vratima.Pitam se koliko u tono morati ekati
ovdje dok on ne bude gotov s - pa, s im god to namjerava raditi unutra. Znam da bi moglo dosta
potrajati, naroito zato to je njemu sve to novo, a Velikoj dvorani znanja teko je odoljeti.
Hitro ustanem i otresem zemlju sa sebe jer ne namjeravam sjediti ovdje kao neka luzerica,nego
idem malo razgledati,moda i malo istraivati. Uvijek kad doem ovamo,zaokupljena sam
odreenim ciljem i rijetko, skoro nikad, nemam vremena jednostavno malo tumarati uokolo.
Iako znam da mogu putovati kako elim - podzemnom eljeznicom, na Vespi, pa, kvragu, ak i
na ogromnom arenom slonu jer ovdje granice stvarno ne postoje - ipak odluim jahati konja. Stvorim
slinog onome na kojem sam prvi put jahala s Damenom jo onda kad me prvi put nagovorio da
doem ovamo, samo to u sad jahati na kobili.
Hitro joj se popnem na lea i smjestim se u sedlo prelazei rukom preko njezine svilenkaste meke
grive sve do vrata. Tepam joj tiho na uho pa je lagano udarim u trbuh i krenemo u laganu etnjicu bez
nekog pravog cilja. Sjetim se to su mi blizanke jednom rekle u Ljetozemlju - da je stvoreno od elja.
Ako ovdje eli neto vidjeti, napraviti, imati, iskusiti ili posjetiti, prvo to mora jako eljeti.
Zaustavimo se nakratko, a ja zatvorim oi i pokuam zaeljeti odgovore koje traim.
Ali izgleda da u Ljetozemlju stvari ipak ne idu tako lagano, pa se ne dogodi ama ba nita osim
to mojoj kobili sve to dojadi, pa pone frktati, stenjati, ibati repom i udarati kopitima o tlo. Zato
duboko uzdahnem i probam neto drugo, pokuavajui se domisliti to od svega ovdje, od svih tih
kina, galerija, salona ljepote i velianstvenih i udesnih zgrada, jo nisam vidjela, a trebala bih?
Za koje bih to mjesto stvarno trebala znati?
I prije nego to sam se uspjela snai, kobila poleti u munjevit gallop - griva joj leti na vjetru i
lagano povija ui dok iba repom, a ja se grevito drim za uzde i oajniki pokuavam odrati
ravnoteu. Spustim glavu jako nisko i zakiljim zbog jakog vjetra dok oko mene sve nejasno promie i
zuji.Nakon to u samo nekoliko sekundi proemo kroz ogroman nepoznati kraj, kobila se zaustavi
tako naprasito, tako neoekivano da joj preletim tono preko glave i zavrim u blatu.
Ona glasno zanjiti i podigne se na stranje noge pa se s treskom opet spusti na sve etiri, stenjui,
rzajui i lagano uzmiui, a ja tekom mukom polagano i oprezno ustanem ne elei napraviti
nekakav nagli pokret koji bi je jo vie uplaio.
70

Kako sam vie navikla izlaziti na kraj sa psima nego s konjima, priprijetim joj prstom i naredim
tihim, vrstim i odmjerenim glasom: "Stoj."
Pogleda me i spusti ui, posve oito nezadovoljna.
Progutam knedlu i zatomim strah pa dodam: "Ne mii se. Stoj gdje jesi."
Znam da mi vjerojatno ne bi bila od prevelike pomoi da se naem u pravoj opasnosti, ali ipak ne
elim biti sama na ovom vlanom, hladnom, jezivom mjestu.
Zablenem se zaprepateno u hlaice prekrivene blatom koje ostanu takve i nakon to zatvorim oi
i pokuam ih promijeniti, urediti se. Na ovom mjestu nema mi koristi od trenutanog prikazivanja.
Duboko uzdahnem dok se s naporom pokuavam smiriti. Iako mi se, kao i moj kobili, ne ostaje
predugo ovdje, znam da sam ovdje s razlogom, da je ovdje neto to trebam vidjeti i zato odluim
ostati. kiljei prema krajoliku pred sobom primjeujui kako u ovom kraju nebo nema uobiajen,
blag, zlatan sjaj, ve je posve mutno i sivo. Umjesto svjetlucave magle na koju sam navikla uporno
pada kiurina koja sudei po tekom, mokrom blatu, nikad ne prestaje. Ali ne bih ba rekla da godi
onim jalovim biljkama i drveu koje je tako ispucalo i suho kao da ve godinama nije dobilo vodu.
Koraknem naprijed jer arko elim odgonetnuti u emu je stvar, doznati zato sam ovdje, no
nakon to utonem u blato duboko do koljena, ipak odluim pustiti kobili da me vodi. Ali ma koliko
joj tepala na uho i nareivala, ona ne eli dalje istraivati. Zacrtala si je samo jedan cilj, a to je ii
natrag odakle smo dole, pa naposljetku odustanem i popustim uzde.
Nekoliko puta brzo se osvrnem preko ramena kad se sjetim to su mi blizanke jednom rekle: U
Ljetozemlju je sve mogue.
Pa se zapitam nisam li moda nehotice upoznala njegovu drugu stranu.

71

Sedamnaesto
"to ti se dogodilo?"
Zakiljim jer nemam pojma na to cilja,a onda vidim da pokazuje prstom prema mojim
blatnjavim nogama i japankama koje su bile divne, metalik zlatne boje,a sad se na njima zemlja tako
stvrdnula da su vie blijedosmee.
Namrtim se i odmah ih zamijenim lijepim, novim, istim parom istih takvih i drago mi je to sam
opet u maginom dijelu Ljetozemlja koje mi se puno vie svia od one niije zemlje otprije. Nakon
toga navuem meku ljubiastu vestu na kopanje koju sam netom prikazala pa je vrsto zategnem
oko sebe i odvratim: "Bilo mi te dosadilo ekati. Nisam znala koliko e biti unutra, pa sam otila na
mali, ovaj, izlet." Pravim se kao da se nije dogodilo nita strano,kao da je to bila sasvim
obina,tipina, kasnopopodnevna etnjica - a zapravo je bila sve, samo ne to zbog one udne uporne
kie,jalovog drvea i moje kobile koja je poto-poto htjela pobjei odande glavom bez obzira.Jude se
ionako teko snalazi u onome to sam mu dosad rekla, pa bih mu samo stvorila dodatnu zbrku
priom o tom novom kraju. Uostalom, ivo me zanima to je vidio.
"Nije toliko vano to se meni dogodilo koliko to se tebi dogodilo." Odmjerim ga od
zlatnosmedih dredova do gumenih potplata japanki i primijetim kako je izvana vie-manje isti kao
prije, ali iznutra se neto svakako promijenilo.Promijenila mu se energija,dranje. S jedne strane
djeluje veseliji,vedriji i puca od samopouzdanja,a s druge se ini vidno napet za nekog tko se upravo
vratio iz jednog od najveih uda u svemiru.
"Pa - bilo je zanimljivo." Kimne i pogledi nam se sretnu, ali samo na trenutak i on brzo odvrati oi
od mene.
Ne mogu vjerovali da misli da e mu to proi. Ono, mislim da mi ipak duguje malo vie jer ipak
sam ga dovela ak dovde.
"Ovaj, a da malo pojasni?" Podignem obrvu. "Kako ti je to tono bilo zanimljivo?to si vidio, uo,
saznao? to si radio od trenutka kad si uao do trenutka kad si iziao?Jesi saznao odgovore koji mi
trebaju?" Znam da u za nekoliko sekundi zaviriti u njegov um i sama otkriti ako brzo ne propjeva.
On duboko uzdahne, okrene se i udalji nekoliko koraka pa me konano pogleda i odvrati: "Ne
znam ba da li mi se trenutano o tome - dobio sam malo previe informacija odjednom, pa mi treba
malo vremena da mi se sve to slegne. Sve je to pomalo komplicirano"
Zakiljim i odluim saznati na svoju ruku. U Ljetozemlju on jako malo toga moe prikriti,naroito
zato to je teki guter koji nema ama ba nikakvog pojma kako sve ovo funkcionira. No na putu
prema njegovim mislima isprijei mi se onaj neprobojni zid koji mi oda gdje je tono bio.
U akakom arhivu.
Sjetim se kako mi je Romy jednom rekla: Ne moe itati ba sve misli, samo one koje ti je doputeno.
to god netko ugledao u akakom arhivu, pripada samo i iskljuivo toj osobi.
Suzim pogled jer oajniki elim doznati to je to pa krenem prema njemu i ba mu elim
proniknuti dublje u um, kad osjetim - preplave me toplina, trnci i vruina im mi je on blizu.
Okrenem se i ugledam Damena kako se sputa niz mramorne stepenice pa zaustavlja - i sve se
zaustavi kad nam se pogledi sretnu.
I ba ga elim dozvati - oajniki ga zamoliti da mi se pridrui jer znam da je sad prilika da mu
sve objasnim, ali onda shvatim to je on zapravo vidio - mene i Judea kako zajedno uivamo na izletu
u Ljetozemlju, mjestu koje pripada samo Damenu i meni. I prije nego to uspijem ita napraviti ili rei
- on nestane. Iezne mi pred oima kao da nikad nije ni bio ondje.
Samo to je bio ondje.
72

Jo osjeam njegovu energiju. Jo ga osjeam na koi.

A kad se brzo okrenem prema Judeu,on mi samo to potvrdi. Vidim kako je razrogaio oi u udu,
kako mie usnama - kako me eli dotaknuti, utjeiti, ali ja se hitro izmaknem. Hvata me muka kad
pomislim na to o emu Damen sad vjerojatno razmilja - na ono to je on vidio.
"Lijepo te molim, idi", kaem mu odrjeitim i napetim glasom i okrenem mu lea. "Zatvori oi,
otvori portal i idi. Molim te."
"Ever" odvrati on, elei me opet dotaknuti, ali mene ve nema, na nekom sam drugom mjestu.

73

Osamnaesto
Hodam. Hodam dok vie nemam pojma gdje sam. Hodam dok nisam posve sigurna da me
Damen vie ne vidi. vrsto sam odluila pobjei od svojih problema,no to mi ba i ne ide.Konano mi
je jasna ona stara poslovica sa alice za kavu moje uiteljice iz engleskog u osmom razredu: NE
MOE POBJEI IZ SVOJE KOE.
Ne mogu bjeati od svojih problema.Nikad neu biti dovoljno brza da im u potpunosti
izmaknem.Odabrala sam ovaj put i sad ne mogu to promijeniti.
Iako me Ljetozemlje tako predivno,neopisivo oslobaa - njegov je uinak tek kratkotrajan.Koliko
god ostala ovdje, stvari e se nesumnjivo okrenuti skroz naglavake im se vratim u svoju dimenziju.
I dalje lutam pokuavajui se odluiti bih li svratila u kino i pogledam neki stari film ili ak otila
u Pariz na ugodnu oputajuu etnjicu uz Seineu, ili pak na kratko pjeaenje kroz ruevine Machu
Picchua, ili moda protrala po rimskom Koloseju,kad odjednom naiem na nekolicinu kuica i
zaustavim se.
Izvana mi po iljastim trokutastim krovovima od indre i prozoriima djeluju sasvim obino,
skromno - ali iako se naizgled ni po emu ne istiu, jedna od njih kao da me poziva i tako privlano
sja da se moram spustiti niz usku zemljanu stazicu do njezinih vrata. Mada jo nemam pojma to
zapravo radim ovdje, jo se premiljam bih li ula ili ne.
"Nisan ih vidijo ode ve dugo."
Okrenem se i ugledam starca s nekoliko rijetkih vlasi zalizanih preko ele kako stoji kod ruba
stazice u jednostavnoj bijeloj koulji,crnom demperu i hlaama oslanjajui se na divno izrezbareni
tap koji, izgleda, dri vie zbog toga to cijeni koliko je kvalitetno napravljen, nego zato to mu
stvarno treba.
Zakiljim jer ne znam to bih mu odgovorila. Ne znam ni to radim ovdje, a kamoli o kome on
pria.
"One dvi male - crnih kosa. Blizanke. Ja sam jih jedva mogo razlikovat - ali moja gospoa jih je
znala u duu.Ona pristojna - je,bome,voljela okolade." Nasmije se u bradu prisjeajui se. "A ona
druga - ta samo mui i tvrdoglava je - njoj nikad ni bilo dosta kokica. Ali nije volila one instantno
prikazane,samo prav peene."Kimne promatrajui me,dobrano me upijajui pogledom i nije ni
najmanje okiran mojom odjeom koja je malo premoderna za ove krajeve. "Moja gospoa jih je,
bome, razmazila. Bilo joj jih je ao, a i reko bi da je bila zabrinuta za njih. I onda, nakon tolkih god'na,
nestanu iz ista mira jednog dana bez pozdrava." Zavrti glavom u nevjerici, ali ovaj put niti se
zahihota niti nasmije, nego me samo zbunjeno pogleda kao da se nada da bih mu ja to mogla
razjasniti.
Progutam knedlu dok mi pogled bjei as na ulazna vrata, as na njega, bilo ubrzava, a srce ludo
lupa, ne moram ga nita ni pitati - znam da su bile ovdje; ovdje su Romy i Rayne ivjele zadnjih tristo
i neto godina.
Ali ipak elim da mi to naglas potvrdi, da budem potpuno sigurna, pa promucam: "Jeste - jeste li
vi to rekli blizanke?" Mozak mi grozniavo radi dok buljim u tu priprostu kuicu koja mi je odnekud
poznata i odjednom shvatim da je to savrena kopija kuice iz vizije koju sam imala kad sam ih prvi
put ugledala kako ue u Avinoj kui te epala Romy za ruku, onda kad sam odgledala cijelu
njihovu ivotnu priu -sve mi se te izmijeane slike munjevito vraaju - ta kua, njihova teta, suenje
vjeticama u Salemu od kojeg ih je eljela spasiti - i naposljetku zavrile su ovdje.
"Romy i Rayne."On kimne mjerkajui me pogledom,neopisivo rumenim obrazima, kvrgavim
nosom i blagim oima. Gotovo mi se ini da ga je netko prikazao, da je hodajua savrena kopija
74

najtipinijeg veselog staria koji se vraa kui nakon nekoliko aica. Ali kako ne treperi i ne nestaje
na trenutke,nego samo stoji tamo s istim prijateljskim smijekom na licu, znam da je stvaran. Moda
je iv, moda mrtav - ni u jedno od toga ne mogu biti pretjerano sigurna, ali sto posto nije prikazan.
"Njih trai, jel?"
Kimnem iako nisam ba sigurna u to. Traim li ba njih? Jesam li zbog toga ovdje?Pogledam ga
krajikom oka pa se trgnem i nehotice nervozno zasmijuljim jer jako udno zuri u mene. Proistim
grlo i pokuam malo doi k sebi pa nonalantno kaem: "Ma, samo mi je ao to ih nema, mislila sam
da u ih sresti."
On kimne kao da me u potpunosti razumije i kao da suosjea s mojom nevoljom. Objema se
rukama podupre o tap pa odvrati: "Moja gospoa i ja smo jih, bome, zavoljeli jer su bile ode kolko i
mi. I sad se pitamo jesu li se njih dvi na kraju odluile oti preko mosta i re zbogom svemu ili su se
vratile na Zemlju. ta ti misli?"
Stisnem usne i slegnem ramenima pravei se da ne znam odgovor na to pitanje pa s olakanjem
shvatim da je odustao od daljnjeg zapitkivanja i takoer samo kimnuo i slegnuo ramenima.
"Moja gospoa je uvjerena da su ole preko mosta, govori da jim je bilo dojadilo ekat ode to ta
su bile ekale. Al ja ne bi reko. Rayne bi jo moe bit i ola, al ona njena sestra Romy nikad tvrdoglava je ko mazga."
Zakiljim, zaklela bih se da sam ga krivo razumjela, pa zavrtim glavom u nevjerici i upitam:
"ekajte - htjeli ste rei da je Rayne tvrdoglava, je l' tako? Romy je odgojenija i ljubaznija."
Kimnem oekujui da e i on kimnuti, ali on mi opet uputi onaj isti udni pogled pa upre tapom
jo dublje u zemlju. "ta sam reko, to sam i mislijo. E pa, zdravi bili, gospoice mlada."
Stojim i gledam kako odlazi podignute glave i uspravnih lea, veselo maui tapom, i
jednostavno ne vjerujem da je to sve to mi ima rei. Moda sam ga nekako uvrijedila pitanjem.
Ono, ipak je stvarno star, a blizanke su stvarno sline jedna drugoj kao jaje jajetu, odnosno sliile su
jedna drugoj dok su ivjele ovdje i uvijek nosile one kolske uniforme, a Bog te pita to su nosile prije
nego to ih se Riley dohvatila.Ali nekako je to rekao odvie sigurno,odvie samouvjereno, pa se i
protiv svoje volje zapitam nisam li malo pobrkala stvari. Ili je moda Rayne samo prema meni
zloesto i pakosno derite.
Zazovem ga nadajui se da e me uti prije nego to predaleko odmakne: "Gospodine, ovaj,
oprostite, ali bih li moda mogla malo ui i razgledati?Obeavam vam da neu nita dirati."
On se okrene,zaigrano zavrti tapom i odvrati: "Mo slobodno ta se mene tie. Unutra nema ta
ukrast."
On se okrene i krene dalje svojim putem,a ja gurnem vrata, uem i zakoraim na priprosti,crveni,
pleteni sag koji ublai kripu starog drvenog poda pod mojom teinom. Priekam malo dok mi se oi
ne naviknu na polumrak pa se ogledam po ogromnoj kvadratnoj sobi u kojoj se nalazi nekoliko
neudobnih stolaca s naslonom, stol srednje veliine i ogroman drveni stolac za ljuljanje pokraj
kamene pei pune pepela koju je netko nedavno koristio. Shvatim da sam ula u savrenu kopiju
svijeta od kojeg su Romy i Rayne pobjegle 1692. i ovdje ga ponovno oivjele - naravno, bez licemjerja,
lai i besramne okrutnosti koji su vladali u njemu.
Prolazim kroz sobu buljei u teke drvene grede koje se proteu stropom, prelazei prstima preko
golih grubih zidova i stolova zatrpanih knjigama konatih korica, raznoraznim svijeama i
uljanicama za itanje. Mori me prilian osjeaj krivnje zbog toga to zabadam nos kamo mu nije
mjesto, to gledam neiji privatni ivot, to vjerojatno ne bih smjela.
Ali takoer znam da nisam ovdje sluajno,nesumnjivo mi je bilo sueno da naem ovo mjesto. Jer
ako ita znam o Ljetozemlju, znam da se ovdje nita ne dogaa sluajno. Negdje unutar ovih zidova
75

nalazi se neto to moram vidjeti. Zalutavi u malenu skromnu spavau sobu odmah shvatim da je
savrena kopija spavae sobe njihove tete - one koja ih je natjerala da se sakriju u Ljetozemlje kako bi
umakle suenju vjeticama u Salemu - nakon kojeg je ona doekala svoj stravini kraj. Krevet u njoj je
malen, neudoban, a do njega stoji kvadratni stoli na kojem je ogromna knjiga konatih korica s
nekakvim osuenim cvijeem i travama na vrhu. Osim jo jednog pletenog saga i visokog uskog
ormara u kutu kojem se kroz odkrinuta vrata nazire objeena smea pamuna haljina,u sobi nema
nieg drugog.
I nehotice se zapitam jesu li je Romy i Rayne ikad prikazale nakon to je umrla, kao to sam ja
jednom napravila s Damenom. I nehotice se zapitam koliko su dugo pokuavale vratiti prolost prije
nego to su konano nastavile sa svojim ivotima i zadovoljile se ovime - blijedom kopijom onoga to
je nekad bilo.
Zatvorim vrata za sobom i popnem se malenim ljestvama u potkrovlje gdje sagnem glavu kako
ne bih udarila u iznimno niski strop. Malice me prepadnu drvene daske koje buno stenju pod
mojom teinom. Brzo krenem prema mjestu gdje je strop neto vii pa se ispravim zurei u dva uska
kreveta za dvoje i drveni stoli izmeu njih na kojem je hrpa knjiga i dotrajala uljanica - sve je viemanje isto kao kod njihove tete osim to su zidove sa svih strana oblijepile najnovijom ikonografijom
pop-kulture 21. stoljea, to je jamano Rileyino maslo. Doslovce svaki njihov centimetar zauzima
kola fotografija Rileyinih miljenika kojima su, poznavajui Riley, blizanke vjerojatno morale
prisegnuti na vjernost.
etam pogledom po sobi, a okruuju me radosna blistava lica bivih Disneyjevih zvijezda koje su
postale tinejderski tajkuni, pobjednika Amerikog idola i vie-manje svih koji su bar jednom bili na
naslovnici OK-a. Ne mogu suspregnuti osmijeh kad ugledam papir iz biljenice pribijen na vrata jer
iza tog rasporeda sati, tog popisa aktivnosti u ovom prikazanom internatu oito stoji moja jeziva
sekica.
Prvi sat - Moda za poetnike: to prolazi, to ne prolazi, a to ni pod milim Bogom ne prolazi
Drugi sat - Uvod u osnove frizure: One najjednostavnije i kako ih napraviti (obavezan predmet
prije Osnova frizure)
Mali odmor od 10 minuta za traanje i lickanje
Trei sat - Zvijezde za poetnike: Tko je in, tko je out, a tko o sebi ima previsoko miljenje
etvrti sat - Popularnost: Kompletan teaj kako postati i ostati popularna, a da pritom ne izgubi
sebe
Veliki odmor od 30 minuta za traanje, lickanje i deranje ako ba mora
Peti sat - Male tajne senzualnih usana: Sve to te ikad zanimalo o sjajilu, ali sramila si se pitati
esti sat - Ljubljenje: to je "fuj", a to "bljak" i to voli svak
Vidim da je Riley iscrpno navela sve svoje uobiajene zanimacije, ali ovo na kraju sigurno nije
probala.
I ba se spremam otii uvjerena da ovdje vie nema nieg zanimljivog, kad ugledam visoko na
komodi divan okrugli okvir s fotografijom optoen draguljima pa se podignem na prste i dohvatim
ga. Znam da sigurno ne pripada Romy i Rayne jer je fotografija izumljena tek mnogo godina nakon
to su one napustile Salem. Glasno uzdahnem kad prijeem pogledom preko nje, a do mozga mi
doe da smo na toj slici zapravo mi.
Ja, Riley i naa slatka uta labradorica Buttercup.
Odjednom se svega toga prisjetim tako jasno, tako nepogreivo da mi to gotovo izbije zrak iz
plua. Padnem na koljena uope ne osjeajui kako mi grubo drvo grebe kou niti zamjeujui suze
76

koje mi se slijevaju niz obraze i ostavljaju pruge na zamuenom staklu.Ali ja ionako vie ne gledam
fotografiju, nego vrtim tu scenu u glavi. Ponovno se vratim u taj trenutak kad smo Riley i ja
nasmijane, vedre i zagrljene, a Buttereup je uzbueno lajao i vrtio se oko nas.
Sve se to dogaalo tek nekoliko trenutaka prije nesree.
Naa zadnja fotografija.
Fotografija na koju sam bila zaboravila jer je Riley poginula i nije ju uspjela prebaciti na
kompjuter.
Dugo se ogledavam po sobi, ali od suza nita ne vidim, pa zajecam drhtavim glasom: "Riley?
Riley, jesi... Jesi tu?" Moda je ovdje, moda mi je ona sve ovo ostavila da naem, moda me
promatra iz prikrajka.
Obriem o demper lice, pa onda i fotografiju. Mada se ne javlja, mada vie ne mogu komunicirati
s njom, sigurna sam da je ovo njezino maslo. Ona je uskrsnula ovu izgubljenu fotografiju.Htjela me
jo jednom podsjetiti na nae zajednike trenutke i na staru mene, da je sve to bilo prije samo godinu
dana.
Iako sam u napasti da je ponesem sa sobom u Lagunu, ipak je ostavim gdje sam je nala. Mjesto
joj je ovdje u Ljetozemlju. Nestala bi im bih se vratila kui. Osim toga, iz nekog neobjanjivog
razloga tjei me pomisao to znam da je ovdje.
Spustim se niz ljestve i vratim u onu ogromnu sobu. Ba se spremam otii jer sam uvjerena da
sam vidjela sve to sam trebala. Ve sam skoro kod vrata,kad primijetim sliku koja mi je nekako
promakla kad sam ulazila. Ima obian crni okvir koji je nevjesto sastavljen od nekoliko obojenih
drvenih daica.No meni privue pozornost ono to je na njoj, istanani portret ene privlanog ali i
pomalo obinog izgleda - bar po dananjim mjerilima. Koa joj je blijeda, usne tanane, a lice bez
ijednog pramena tamnosmee kose koju je valjda skupila u podignutu frizuru. Iako je ozbiljnog
dranja i strogog izraza lica, ipak joj oi nekako nestano iskre. Kao da se samo pretvara da je uzorita
posluna ena svog doba, kao da je takva samo zato to tako prilii, a zapravo u njoj gori vatra koju
rijetko tko nasluuje.
I to vie zurim u te oi, to sam sigurnija. Iako samoj sebi govorim da nije istina, uvjeravam se da
to ne moe biti, nema proklete anse -ono to me kopkalo posljednjih tjedana, sumnja koja bi se
pojavila pa iezla, sad se tako naglo, oito i neporecivo obistinila.
Tiho uzdahnem od zaprepatenja i glas mi odjekne prostorijom, no ujem ga samo ja. Izjurim van
i brzo krenem natrag prema Zemlji.
Samo elim pobjei od tog pogleda koji me proganja - od prolosti koja se, zaudo, opet ponavlja.

77

Devetnaesto
Ne oklijevam ni asa.Ne dvojim ni sekunde. Odmah stvorim portal, vratim se na Zemlju i krenem
prema Damenovoj kui.
No taman kad se dovezem do njegovog ulaza, predomislim se.
Blizanke su vjerojatno kui.
Blizanke ne izlaze iz kue.
A o tome svakako ne bismo trebali raspravljati dok su one tamo.
Ali vrata kapije ve mi se otvaraju i Sheila mi veselo mae da uem, pa se naposljetku ipak
provezem kroz njih,no uputim se prema parku. Zaustavim se kod ruba plonika i odmah krenem do
ljuljaki. Zavalim se u jednu od njih i tako se estoko otisnem naprijed da mi se stvarno ini kao da u
se okrenuti oko svoje osi. Ali to se ne dogodi. Samo se ljuljam naprijed-nazad uivajui u tome kako
mi vjetar brije obraze kad se dignem, a eludac lagano poskoi kad se naglo spustim. Sklopim oi i
pozovem Damena - s ono malo moi to su mi jo preostale, prije nego to se neman probudi i pone
sa svojom omiljenom zabavom,sabotiranjem mojih planova.Ponem odbrojavati sekunde i ne doem
ni do deset, a ve stoji preda mnom.
Zrak je odjednom drugaiji, uario se od njegove prisutnosti, a kad me pogleda,prou me
sladostrasni topli trnci. I kad otvorim oi, a pogledi nam se sretnu - sve je kao prvi put kad smo se
sreli na kolskom parkiralitu - nestvarno, arobno, cijela se bezuvjetno preputam trenutku. Iza lea
mu proviruje sunce koje ga cijelog obasjava istom naranastom bojom, neopisivo jarkim zlatnim i
crvenim bojama da mi se ini kao da isijavaju iz njega. I uivam u tom trenutku, uivam u njemu to
due. Savreno mi je jasno da je samo pitanje vremena kad e ta ljepota izblijedjeti, a ja opet postati
ravnoduna prema Damenu.
On sjedne na ljuljaku do moje, zajedri visoko zrakom i ve me uspio dostii. Zajedno se vinemo
u nezamislive predivne visine pa se naglo spustimo na zemlju - sve me to podsjea na nau vezu
tijekom posljednjih etiristo godina.
Kad se zbunjeno zagleda u mene, odmah naslutim da u ga razoarati. Nisam dola zbog onog
zbog ega on misli.
Duboko uzdahnem jer mi je zastala knedla u grlu pa ipak protisnem: "uj." Okrenem se prema
njemu. "Znam da je meu nama malo napeto" Zaustavim se jer znam da je to dosta blago reeno, no
svejedno nastavim. "Ali, ono, nakon to si onako otiao, sasvim sluajno sam naila na neto tako
nevjerojatno da sam morala odmah dojuriti ovamo da ti to ispriam. Molim te, zaboravi bar na
trenutak sve ostalo, samo zasada, jer mislim da e te ovo stvarno zanimati."
On nagne glavu gutajui me pogledom, oi su mu tako duboke, crne i vatrene da mi rijei zastanu
u grlu.
Prisile me da oborim pogled i nacrtam stopalom nekoliko kruia na zemlji, a onda jedva
prevalim preko usana: "Znam da e ti ovo zvuati nevjerojatno,toliko nevjerojatno da mi vjerojatno
nee odmah ni povjerovati, ali, uvjeravam te koliko god se inilo nemogue, to je stvarno,
najstvarnije istina, vidjela sam na svoje oi." Zastanem kad krajikom oka vidim kako kima strpljivo i
s odobravanjem, onako kako on zna. Zatim proistim grlo i ponem iznova pitajui se zato sam tako
nervozna kad je on vjerojatno jedina osoba koju znam koja bi to stvarno razumjela. "Ovaj, zna kako ti
ono uvijek govori da su oi prozori due i da se u njima ogleda prolost i tome slino? I da ovjek
moe prepoznati nekoga iz svojih prolih ivota ako mu jednostavno pogleda u oi?"
On kimne bez urbe, bezizraajno, kao da ima bezgranino vremena na raspolaganju da me
saslua do kraja.
78

"Kako god bilo, htjela sam rei" Duboko uzdahnem, nadajui se da nee pomisliti da sam jo
lua nego inae, pa izvalim: "Ava je teta od Romy i Rayne!" Rijei izlete iz mene tako brzo da zvue kao
jedna ogromna rije, a on i dalje samo sjedi neopisivo hladan i smiren.
"Sjea li se kako sam ti jednom priala o tome da sam imala viziju u kojoj mi se cijeli njihov ivot
odvrtio pred oima i da sam ugledala njihovu tetu? Pa, koliko god ti ovo zvualo nevjerojatno, ta teta
je sad Ava. Umrla je za vrijeme suenja vjeticama u Salemu i vratila se u ovom ivotu kao Ava."
Slegnem ramenima jer ba i ne znam kako jo potkrijepiti tu tvrdnju.
Usne mu se jedva primjetno izviju, a pogled razvedri pa odvrati ljuljajui se lagano naprijednazad: "Znam."
Zakiljim jer mi se uini da ga nisam dobro razumjela.
On se zaljulja tako blizu meni da se skoro dotaknemo koljenima pa me pogleda i nastavi: "Ava mi
je rekla."
Tako naglo i brzo iskoim iz ljuljake da joj lanci tresnu jedan o drugi i zapletu se - zapetljaju se
do kraja pa se odmrse, bjesomuno se okreui i grozno,potmulo zvekeui. Suzim pogled pomno ga
prouavajui, a koljena mi nesigurno klecaju - udim se kako taj frajer moe istovremeno tvrditi da
me voli do kraja mojih ivota, a biti prijatelj s njom. Doveo je u opasnost ivot blizanki i gadno me
iznevjerio.
No on me samo pogleda, nije ni najmanje zabrinut: "Ever, molim te." Vrti glavom u udu. "Uope
nije onako kako ti misli."
Stisnem usne i odvratim pogled pitajui se od koga sam ono ve ula tu ispriku. O, pa da, od Ave.
To je vie-manje njezina omiljena fraza koju uvijek ponavlja i ne mogu vjerovati da joj je i kod njega
prola.
"Ona je to doznala tijekom jednog posjeta akakom arhivu. A ja sam se danas u to i sam uvjerio
dok sam bio tamo i pokuavao pronai nain da ti pomognem. Ona sreuje svoj stan da bi mogle doi
k njoj i eka pravi trenutak da im sve kae i, ovaj, iako sam joj bio povjerovao, nisam ba bio siguran
u to to bi zaista bilo najbolje za njih dvije. I tako sam danas doznao cijelu priu dok sam tamo traio
nekakav savjet o tome to dalje s njima. I, ustvari, one su upravo sad s njom."
"Znai,sve se razrijeilo." Pogledam ga. "Ava vie nije zla,blizanke su pronale svoju davno
izgubljenu tetu, a ti i ja se vraamo u normalu." Pokuam se nasmijati, ali to ne ispadne ba onako
kako sam htjela.
"Ma nemoj? Vraamo se u normalu?" Nagne glavu i pogleda me.
Uzdahnem jer znam da mi nema druge,moram mu pokuati sve objasniti, dugujem mu bar
toliko.
Sruim se na ljuljaku i omotam prste oko debelih metalnih lanaca vrtei ih. "Ono danas - u
Ljetozemlju - znam to si vjerojatno pomislio, ali uope nije bilo tako. I htjela sam ti objasniti - objasniti
sve to se dogaa - ali tako si brzo nestao da" Skupim usne i odvratim pogled.
"Pa,zato mi sad sve ne objasni?"odvrati Damen pomno me prouavajui. "Ovdje sam, neu
nikamo pobjei. Pozorno te sluam." Doda tako hladno i slubeno da mi se srce slama. Puca na
milijun nepravilnih komadia dok on i dalje sjedi pored mene, tako zgodan, tako jak, tako
dobronamjeran - samo eli uiniti ono to je ispravno, ma koliko ga to kotalo.
A ja tako oajniki elim samo ispruiti ruke prema njemu i vrsto ga zagrliti, nekako mu sve ovo
objasniti pa da sve bude kao prije. Ali ne mogu, udovite u meni mi je popapalo jezik, pa samo
slegnem ramenima sluajui samu sebe kako izgovaram: "Nije se - nije se ama ba nita dogodilo
izmeu Judea i mene. Ozbiljno. Otila sam tamo samo radi nas -makar ti se moda nije tako inilo."
79

Damen me pogleda tako strpljivo i zaljubljeno da se i nehotice osjetim krivom. "I, reci mi, jesi li
dobila to si htjela?" upita tako dvosmisleno da mogu samo nagaati na to zapravo cilja.
Zastanem nastojei da me ne smete njegov tamni ispitivaki pogled pa odvratim, a dlanovi su mi
ljepljivi od znoja: "Zna da mi je bilo uasno grozno zato to sam ga onako napala i sve to - i zato,
mislila sam da e mu moda ruke zacijeljeti ako ga odvedem u Ljetozemlje i"
"I?" prekine me on glasom koji je i nakon esto godina protkan strpljivou, pa se zaueno
pitam kako mu sve to ne dojadi - sve tako dobro podnositi, tako dugo ekati, naroito kad sam ja u
pitanju.
"I" pokuam izustiti, pokuam mu objasniti to mi se dogaa, ali ne mogu. Neman je budna,
svladava me mrana magija i malo mi nedostaje da se cijela ne raspadnem po avovima. Odmahnem
glavom dok nervozno cupkam dugmad od lane kornjaevine na prednjoj strani dempera pa
nastavim: "I - nita. Ozbiljno, to je sve. Samo sam se nadala da u ga tako izlijeiti, a oito i jesam."
Damen me zamiljeno pogleda smirenog oputenog izraza lica, kao da je sve u potpunosti
razumio. I zapravo stvarno sve razumije. Razumije to puno bolje nego to bih mu ja ikad mogla
objasniti svojim zamuckivanjem. Razumije i predobro.
"I kad smo ve bili tamo, pomislila sam - zato mu ne bih malo pokazala to sve tamo ima? im je
ugledao Veliku dvoranu znanja, ono, jurnuo je unutra - a ostalo, kako se veli, ve zna." Pogledi nam
se sretnu i oboje smo svjesni koliko to ironino zvui.
"A jesi li ti ula s njim - u Veliku dvoranu znanja?" On suzi oi dok nisu nalik prorezima, a gleda
me kao da ve zna odgovor - zna da vie nisam dobrodola tamo, ali eli da mu to naglas potvrdim.
eli da mu priznam sve, koliko sam zla i poremeena postala.
Duboko uzdahnem i nonalantno maknem kosu s lica."Ne,samo sam -"
Zastanem, pitajui se bih li mu trebala rei kako sam jahala kroz niiju zemlju, ali brzo odustanem
od nauma - moda je ono to sam vidjela prije bilo odraz mene, mog unutranjeg stanja, nego neko
stvarno mjesto. "Ovaj, khm, samo sam ostala tamo i ekala ga." Slegnem ramenima. "Ono, malo mi je
bilo dosadno i naravno da mi je u jednom trenutku dolo i da odem, ali ipak sam se htjela pobrinuti
da se zna vratiti kui, tako da sam, ovaj, samo ekala." Kimnem malice prejako, ni najmanje
uvjerljivo.
Izmijenimo dug bolan pogled jer oboje znamo da laem - da sam to odglumila tako loe da nije
moglo loije.I iz nekog udnog nepoznatog razloga on ipak odustane i slegne ramenima tako
konano,tako ravnoduno da se i nehotice razoaram. Onaj maleni traak razuma u meni eli da on to
nekako izmami iz mene, da se sve ve jednom privede kraju. Ali on me samo nastavi gledati sve dok
ja ne odvratim pogled i dometnem: "Ba mi je drago to i dalje sam posjeuje Ljetozemlje, kad ve ne
eli ii tamo sa mnom." Znam da nisam fer prema njemu, ali, eto, rekla sam to sam rekla.
On zgrabi moju ljuljaku, privue me k sebi pa procijedi stiui eljust, grabei lanac i krguui
zubima: "Ever, nisam bio tamo radi sebe - bio sam tamo radi tebe."
Progutam knedlu i koliko god eljela odvratiti pogled,ne mogu, prikovan je za njegov.
"Pokuavao sam pronai nain da doprem do tebe - da ti pomognem. Tako si se udaljila od mene
u zadnje vrijeme - kao da to uope nisi ti, ve se danima nismo zapravo druili.Oito je da me se svim
silama trudi izbjegavati,vie uope ne eli biti na istom mjestu sa mnom,bar ne ovdje na Zemlji."
"Nije istina!" Izgovorim previsokim i predrhtavim glasom da bi zvualo uvjerljivo, ali i dalje
uporno tjeram svoje. "Ono, iako ti to oito nisi primijetio, strano sam zaposlena u zadnje vrijeme.
Ljeto mi se svodi na to da slaem knjige, radim na blagajni i proriem budunost kao misteriozna
Avalon. Tako da mi moda zato odgovara da u slobodno vrijeme malo pobjegnem od svega i uivam
80

- i to je tako loe u tome?" Stisnem usne i pogledam ga ravno u oi jer znam da je dobar dio toga to
sam rekla istina, no pitam se hoe li pogoditi da sam mu neto od toga i lagala.
Ali on samo odmahne glavom jer ga nisam uvjerila. "A sad kad je Judeu bolje - sad kad je
ozdravio nakon posjeta Ljetozemlju - ba se pitam koju e novu izliku smisliti."
Naglo udahnem i odvratim pogled jer me iznenadio takav njegov odgovor i zapravo nemam
pojma to bih rekla na to, nemam pojma to dalje. Udarim oblutak vrhom cipele, ne mogu mu se
povjeriti, a previe sam umorna i iscrpljena da smislim neto drugo.
"Zna,nekad si bila onako vedra i radosna na Zemlji kao danas u Ljetozemlju." Progutam knedlu i
pognem glavu ne vjerujui svojim uima, a on nastavi: "Znam da se bavi magijom, Ever." Kae tiho,
gotovo aptom, ali rijei mu odjekuju poput vriska. "Znam da si se uvalila preko glave. A volio bih da
mi dopusti da ti pomognem."
Ukoim se. Cijelo mi se tijelo ukoi, a srce mi ludo lupa u grudima.
"Ima oite simptome - istrzanih si ivaca, lae, smravjela si, izgled - ti se pogorao. Ovisnica si,
Ever. Ovisna o mranoj strani magije. Jude ti nikad nije smio dopustiti da petlja s tim." Zavrti
glavom u nevjerici ne miui pogled s mene. "Ali to prije to sama sebi prizna, to ti prije mogu
pomoi."
"Ne" Grevito se trudim neto rei,ali rijei ne izlaze iz mene. udovite je preuzelo vlast i samo
mu je na umu kako da nas razdvoji. "Nisi li zbog toga iao u Veliku dvoranu znanja?Kako bi mi
pomogao?" Vidim da sam ga povrijedila i iznenadila.Ali neman ne stane samo na tome, ne, ma kakvi.
Tek je pokrenula lavinu dogaanja i nije ni priblino gotova. "Reci mi onda to si vidio. to je to tebi
svemoni akaki arhiv otkrio?"
"Nita",kae umornim glasom potpuno priznavi poraz. "Ama ba nita. ini se da kad je osoba
sama kriva za svoje probleme,drugima nije doputeno da se mijeaju.Ne smijem se uplitati u to ama
ba nikako." Slegne ramenima. "Sve je to valjda put koji mora proi. Ali ipak, jedno je oito, Ever.
Prolog etvrtka naveer Roman je spomenuo nekakvu aroliju - a otkad ti je Jude dao onu knjigu,
sve se promijenilo - ti, naa veza, sve." Pogleda me elei da mu to potvrdim, ali ja to ne uinim, ne
mogu. "Vas dvoje imate dugu i kompliciranu zajedniku prolost - i bolno je oito da on tebe jo nije
prebolio. I ini mi se da se isprijeio izmeu tebe i mene - da se magija isprijeila i, Ever, ako ne bude
oprezna, unitit e te - ve sam to viao kod drugih."
Pomno mu prouavam lice jer osjeam da mi eli neto pokazati, poruiti mi neto mislima,ali je
ono udno tajanstveno pulsiranje u meni presnano - rasplamsao se mrani plamen i toliko mi je
oslabio moi da vie ne osjeam Damenove misli, njegovu energiju, one trnce i toplinu, ama ba nita.
On krene prema meni i nisam se ni snala, a ve me epao za ramena. Gleda me odluno,
nepokolebljivo, arko eli sve privesti kraju.
Ali koliko god to eljela, ne mogu ga pustiti u svoj um, ne smijem mu dopustiti da me vidi
ovakvu.Proitat e mi iz oiju da mi je odvratan, a nee znati da to nisam ja,nego ta neman.
Jednostavno odmahnem glavom i odem do ruba plonika gdje sam parkirala auto, mada se
osjeam grozno zbog toga, samo sam dokazala da je u pravu, da se ponaam tako opasno i
nepromiljeno i da vie ne vladam situacijom.
Dobacim mu preko ramena: "Sori, Damene, ali u krivu si. Ne moe biti vie u krivu. Jednostavno
sam prezaposlena i premorena, kao to ti uporno govorim. Savjetujem ti da malo olabavi - pa mi se
onda javi."

81

Dvadeseto
Taman elim izai kroz vrata kapije, kad mi auto iznenada nestane, a ja tako jako i brzo tresnem
guzicom o kolnik da odmah shvatim kako mi je doslovce ieznuo pred nosom.Osvrem se
oamuena,pokuavajui odgonetnuti kako se to moglo dogoditi, a kraj mene proia jurei Mercedes
i skoro me pregazi. Njegov voza mi zatrubi i pokae srednji prst te me poasti hrpom psovki.
Otkotrljam se u stranu i zatvorim oi jer arko elim prikazati novi auto, ovaj put neki jai i bri.
Zamislim bijesni crveni Lamborghini i tako ga jasno vidim pred sobom da se zaprepastim kad
otvorim oi i shvatim da ga nema. Nakon to duboko udahnem i pokuam iznova, prvo s Porscheom,
zatim s Miatom kakvu imam doma, a dalje ne ide, pa pokuam sa srebrnim Priusom kakvog vozi
Munoz, pa Smart Carom - ali nita se od toga ne pojavi. Ama ba nita. Toliko mi treba nekakvo
prijevozno sredstvo da sam sad ve postala oajna i zadovoljila bih se i skuterom, ali kad ne uspijem
ni njega prikazati, pokuam, napola u ali, prikazati koturaljke. Kad dobijem samo par bijelih
konatih izmi s dva duguljasta komada metala ondje gdje su obino kotai, postane mi jasno koliko
je sve krenulo po zlu. I u tom trenutku ipak odluim trati. Drago mi je to ako nita drugo, bar se
mogu jo osloniti na vlastitu snagu i brzinu.
Koraci mi glasno odjekuju asfaltom, hitro, lako lupkam potpeticama brzo napredujui valovitim
strmim breuljcima niz Autocestu Coast Highway. vrsto sam naumila krenuti ravno kui, ali onda
ipak namjerno promaim skretanje i nastavim u drugom smjeru. Nekamo gdje bih ipak radije
bila.Nekamo gdje je sve to mi treba - sve to bih ikad mogla zaeljeti. Matu mi je posve zaokupila
samo jedna stvar,iako sam se odluna domoi cilja pod svaku cijenu da sam sve bra, hitrija i zaas
sam tamo.
Tono ispred Romanovih vrata.
Tijelo mi se trese od udnje, oekivanja, mrani plamen u meni tako se razbuktao da se bojim da
mi ne spali utrobu. Sklopim oi jer slutim da je blizu, osjeam ga.
Roman je unutra.
I samo trebam otvoriti vrata i moj je.
Uletim kao noena vjetrom. Tako jako udarim vratima u zid da se cijela kua zatrese. Posramljeno
se oduljam niz hodnik, brzo, neujno, i ugledam Romana kako ljenari na kauu u dnevnom
boravku. Doeka me rairenih ruku, eljnog izraza lica, kao da je znao u doi.
"Ever." On kimne ni najmanje iznenaen,i ne trepnuvi. "Tebi su se vrata stvarno neto zamjerila,
je li? Hou li ih opet morati mijenjati?"
Bez oklijevanja krenem prema njemu,njegovo mi ime treperi na usnama dok mi tijelo napeto
oekuje njegov ledeni pogled.
On kimne sporo, mirno, kao da se ravna prema nekom ritmu koji samo on uje.Odgovori mi
tihim odmjerenim glasom na trenutak pokazavi tetovau Ouroborosa: "Ba mi je drago to si
navratila, ljubavi, ali, iskreno, vie si mi se sviala kad si zadnji put bila ovdje. Zna na to mislim, na
ono kad si stajala ispod mog prozora u onoj prozirnoj spavaici koja mi je bila ba mljac." Izvije
krajeve usana i stavi u njih cigaretu pa zapali njezin vrh i zamiljeno povue dug dim. Pomno
otpuhne nekoliko koluta prema meni u savrenim intervalima pa dometne: "Sada, po svemu sudei,
ono, nisi ba u svom najboljem izdanju.Zapravo, izgleda mi prilino izgladnjelo, zar ne?"
Obliem usne i navlaim ih jezikom pa nespretno proem prstima kroz oajnu zamrenu kosu.
Od moje sjajne guste grive, na koju sam bila tako neopisivo ponosna, ostalo je samo puno ispucanih
vrhova nalik uasnom takorskom leglu. Trebala sam se ipak malo vie dotjerati, malo potruditi,
staviti neki parfem, nanijeti malo korektora i potroiti malo vremena na prikazivanje nove odjee koja
82

odgovara mojoj novoj mravoj figuri. Grim se od nervoze dok osjeam njegov teki pogled na sebi
koji mi ispitivaki prelazi preko ispijenog tijela. Oito nije ni najmanje zadivljen onim to mu imam
ponuditi.
"Mislim,ozbiljno, mala, kad si ve tako nenajavljeno upala, mogla si se bar malo srediti.Nisam ti ja
Damen, ljubavi. Neu kresnuti ba sve to se mie. Zna, ipak imam kriterije."
Zatvorim oi spremna napraviti to god treba samo da mu udovoljim, da budem s njim i znam da
sam u tome uspjela kad vidim kako me zgranuto gleda.
"Drina!" apne, a cigareta mu ispadne iz usta i otkotrlja se niz odjeu na sag na kojem progori
rupu dok me prodire pogledom. Vidi svilenkastu blijedu kou, ruiaste usne i plamenu
bakrenocrvenu kosu koja mi pada niz lea,a ja kleknem pred njega,ugasim cigaretu dugakim tankim
prstima i stavim mu ruke na koljena.
"Boe mili, ma, ne moe biti - jesi to ti stvarno?"Zavrti glavom u nevjerici i protrlja oi zablenuvi
se u moj smaragdnozeleni pogled, tako arko eli vjerovati u to.
Sklopim oi i uivam dodirujui ga,osjeajui na sebi njegovu ledenu pojavu, a ruka mi klizi sve
vie i vie, iznad koljena, sve do bedra, tako sam blizu onoga to elim, pa krenem jo vie kad
Osjetim Haven iza sebe. Strijelja me pogledom stisnutih aka, a ja se zaueno pitam koliko nas
zapravo ve gleda jer je nisam ni ula kad je ula, a, bome, ni osjetila. Ali s druge strane, Haven mi
zapravo uope nije ni vana. Ona mi je samo iritantna smetnja koja se, naalost, uvijek pojavljuje. I
mogu je se lako rijeiti.
"Kog vraga radi, Ever?" Krene prema meni odmjeravajui me strogim stisnutim oima, eli me
zastraiti, ali ne moe, nee joj uspjeti, ali ona to jo ne zna.
"Ever?" Roman zakilji, a pogled mu bjei as na Haven, as na mene jer ne uspijeva vidjeti ono
to ona vidi. "O emu ti pria, ljubavi, nije ovo Ever, nego"
Ali na kraju ipak shvati to mu Haven govori i opet prepozna mene, prozre tu moju fasadu.
"Ti boga Isusa!" Zadere se i odgurne me tako jako da odletim na drugi kraj sobe preko stola, usput
okrznuvi stolac, i prizemljim se kraj Haven. "Kakva to sranja izvodi,je li?"Bijesno se namrti jer sam
ga dobro nasamarila.
Progutam knedlu ne skidajui pogled s njega,a Haven naglo krene prema meni dok na njoj lepra
crna koa i ipka. Ledenim dahom zasjee mi obraze, a nokte zarije duboko u zapee. "Zar ti ne bi
trebala biti negdje drugdje, a ne ovdje?" procijedi kroz vrsto stisnute zube. "Mislim, stvarno, Ever,
zna li Damen da si ovdje?"
Damen.
To ime probudi neto duboko u meni. Neto to me nagna da grevito zgrabim amajliju i
napravim malen korak unatrag.
Ona me iba pogledom,lica izoblienog od gnjeva,i govori: "Ti to stvarno ne moe podnijeti, zar
ne? Ne moe podnijeti da ja imam neto to ti nema." Zavrti glavom u nevjerici. "Upozoravala si me
na Romana, pokuavala me preplaiti samo da bi ga ti mogla imati. Pa, samo da zna, Ever promijenila sam se. Toliko sam se promijenila da ti to ne moe ni pojmiti." Pokuam istrgnuti ruku,
uzmaknuti i osloboditi je se, ali stisak joj je suvie vrst, suvie odluan, a po njezinom pogledu vidim
da nije jo ni blizu gotova sa mnom. "Ti ovdje nema to traiti. Nisi trebala dolaziti. Ja te ne elim
ovdje, Roman te ne eli ovdje - zar stvarno ne vidi kako si jadna?" Zuri u moju bradu posutu
aknama, odnedavno ravna prsa - ista suprotnost njezinoj koi nalik bebinoj guzi i izraenim
oblinama. "Zato se jednostavno ne okrene i vrati odakle si dola, gdje god to bilo? Odsada ja sama
odreujem pravila i ovako emo: Tebi je bolje da se odmah pokupi i ne zadrava predugo ovdje
radei gluposti jer e inae nastradati." Ne odvojivi pogled od mene, omota ostatak prstiju oko mog
83

zapea i spoji ih s palcem. "Izgleda ko smrt na dopustu. Ko raupani pritavi uas." Zavrti glavom
u nevjerici i raspusti bljetave, valovite, crne vlasi i platinastoplave pramenove na ikama. "to se
dogodilo, Ever? Je li se Damen predomislio u vezi toga da eli biti s tobom do kraja vjenosti pa ti je
ukinuo eliksir?"
Otvorim usta elei neto rei, ali rijei ne izlaze. Zato skrenem pogled na Romana preklinjui ga,
kumei ga da mi priskoi upomo, ali on na to samo odmahne rukom,a po njegovom pogledu jasno
mi je da ga vie ne zanimam. Sad kad zna da nisam Drina, moram se sama vaditi.
Nemam izbora, pa podignem zapee koje je tako jako stisnula da je pobijeljelo i utrnulo i tako je
hitro, tako neoekivano okrenem leima prema sebi da se ne stigne obraniti.
Nagnem usne prema njezinom uhu i odvratim: "Sori, ali nee sa mnom tako razgovarati."
Osjeam kako se opire, pokuava osloboditi, ali nema joj koristi, nitko ne moe savladati udovite,
nitko osim
Pogled mi odluta na pozlaeno zrcalo koje visi pred nama, a zgrozi me ono to ugledam Havenin i svoj pogled jednako ispunjen mrnjom, lice mi je tako gnjevno,tako izoblieno, tako
udovino da se jedva prepoznajem. Konano vidim ono to su oni gledali cijelo vrijeme, vidim kako
sam cijela propala.
Prsti mi popuste stisak taman toliko da se oslobodi. Ona se okrene prema meni u naletu bijesa i
zamahne akom dok joj glavom prolazi poloaj svih sedam akri.
Ali prije nego to me uspije udariti, ja nestanem. Odgurnem je i istrim na ulicu, a iza sebe ujem
kako je leima nepodnoljivo glasno tresla o zid.
Uvjeravam samu sebe da e s njom biti sve u redu,ama ba sve, besmrtnici uvijek ozdrave.
Ali to se tie mene, i nisam ba vie sigurna u to.

84

Dvadeset prvo
Doem pred duan oekujui da u tamo nai Judea,ali vrata su zakljuana,a natpis okrenut na
"ZATVORENO". Nakon to ga pokuam otkljuati umom i ne uspijem, prekopam torbu traei klju,
a prsti mi se tako tresu da mi dvaput ispadne prije nego to uspijem ui. Tako brzo prohujim pokraj
polica s knjigama i stalaka za CD-ove da zaboravim na teke figurice anela zdesna.Udarim ih tako
jako da uz tresak padnu na pod i pretvore se u hrpu komadia i debelih krhotina stakla.Ali ne
zastanem kako bi ih zalijepila.I ne pogledam ih. Jednostavno produim, uem u stranju sobu i
doem do pisaeg stola gdje izvuem stolac i jednostavno se sruim na njega.
Klonem glavom na stol i pritisnem elo na drvo.Trudim se smiriti otkucaje srca i disanje.Uasnuta
sam svojim postupcima, time na kakve sam niske grane pala.Iznova i iznova u glavi vrtim scenu
otprije deset minuta.
Ostanem tako neko vrijeme dok ne osjetim da mi se koa poela hladiti i um bistriti, a kad
konano podignem glavu i prouim sobu, primijetim da je netko strgnuo kalendar sa zida i zalijepio
ga na stol preda mnom. Dananji datum zaokruen je crvenom bojom, kraj njega je stavljen upitnik i
podcrtano moje ime kraj kojeg je Jude neuredno navrljao: Moda ovo upali?
I u trenu shvatim na to cilja. Rjeenje koje sam traila mi je, zahvaljujui Judeu, nadomak ruke. A
tako je nevjerojatno oito da ne mogu vjerovati kako ga se nisam prije dosjetila. Buljim u Judeov
lampavi krug i manji otisnuti krug unutar njega koji prikazuje mjesec i njegove faze. Cijeli je obojen i
ukazuje na to da e veeras biti pomrina mjeseca.
Hekata opet jaa.
I odjednom tono znam to mi je initi.
Trebala sam ekati ovaj dan,kad e se mjesec opet skriti,i onda se izravno obratiti onoj koja je
uzrok svih mojih nevolja - nastaviti ono to sam zapoela s Hekatom,kraljicom podzemlja, i s njom
sklopiti savez, a ne ekati da se mjesec otkrije i zamoliti boicu da poniti kraljiin utjecaj, na to su
me nagovorile blizanke (i to je k tome vjerojatno samo razljutilo kraljicu, pa je zato i tako neslavno
propalo).
Otvorim ladicu i prekopam je traei sastojke koji mi trebaju, a Knjigu sjena ignoriram. Obeam
samoj sebi da u sve to poslije nadoknaditi Judeu pa natrpam hrpu razliitih kristala, trava i svijea u
torbu, prebacim je preko ramena i krenem prema plai - to je jedino mjesto koje mi pada na pamet, a
gdje mogu biti na miru i imati na raspolaganju dovoljno vode za ritualno kupanje koje trebam
obaviti.
I zaas sam na rubu litice, nonim prstima vrsto se primim za stijenu i zagledam u ocean koji je
tako taman da se stopio s nebom. Sjetim se noi nalik ovoj prije mjesec dana, kad sam bila dola
ovamo s Damenom uvjerena da stvari ne mogu jo vie poi po zlu jer sam upravo bila pretvorila
najbolju prijateljicu u besmrtnicu.Nisam imala ama ba nikakvog pojma da itekako moe biti gore.
Spustim se niz stazicu eljna to prije poeti. Pazim na kamenje koje stri i otre zavoje dok mi
srce ludo lupa u prsima, a niz tijelo mi se slijeva hladan ljepljiv znoj i znam da se u meni budi onaj
osjeaj, da se moram pouriti prije nego to me opet obuzme. Ostavljam iza sebe duboke otiske u
pijesku dok ulazim u pilju za koju sam sigurna da je prazna, kao i zadnji put kad smo bili ovdje jer
kao to Damen jednom ree: Ljudi rijetko zamjeuju ono to im je ustvari pred nosom. A nju oito ne
zamjeuju.
Spustim torbu na tlo pa izvuem duguljastu votanicu i kutiju ibica. Ne uje se nita osim zvuka
ibice kojom sam zagrebla o kutiju, utanja plamena i valova koji blago zapljuskuju obalu.vrsto

85

zabodem upaljenu svijeu u pijesak pa razmjestim ostale alatke na deku.Slaem ih neko vrijeme pa
zbacim odjeu sa sebe i krenem van.
vrsto se obgrlim rukama zbog vjetra koji me iba pokuavajui se zagrijati.Odluim se ne
obazirati na gomilu rebara koja mi stre pod prstima i na kukove koji vire, sama sebi govorim da e
sve to uskoro proi, jo malo pa u se domoi lijeka, nitko, ak ni udovite ne moe me sprijeiti da
ozdravim.
Zatrim se prema pjenuavim, bijelim, prtavim valovima zakripivi zubima od njihova bolnog
hladnog ujeda pa zaronim vrsto sklopivi oi koje me peckaju od soli dok mi u uima buno,
gromoglasno umi.im se voda prestane obruivati i ocean se smiri, okrenem se na lea. Kosu sam
raspustila na sve strane, lagana sam poput perca, nita me ne optereuje. Primaknem koljena prsima i
zagledam se u nebo koje je tako mrano, tako pusto,tako nepregledno i zagonetno da ga ne mogu ni
pojmiti.vrsto stisnem amajliju koju mi je Damen stavio oko vrata i zamolim kristale iz svoje zbirke
da mi priteknu upomo i zatite me, da dre udovite podalje dok ne obavim to moram. Stavim
svoju sudbinu u Hekatine ruke vjerujui da, poput yin i yanga, svaka tama ima svoje svjetlo.
Uranjam iznova i iznova dok se ne proistim i regeneriram. Spremna sam poeti s obredom,pa
mokra odgacam do obale dok se s mene slijeva voda i prolaze me trnci koje i ne primjeujem. Ta
studen ve jenjava pred mojim arkim uvjerenjem, sigurna sam da me tek sekunde dijele od trenutka
kad u ubiti udovite i spasiti se.
Zidovi pilje trepere od svjetlosti svijee koja na njih baca niz tamnih i svijetlih sjena. Nakon to
proistim atam zamahnuvi njime triput kroz plamen,kleknem u sredite maginog kruga koji sam
napravila. Drim mirisne tapie u jednoj, a atam u drugoj ruci ponavljajui obred slian onome
otprije, samo to ovaj put dodam:
Prizivam Hekatu, kraljicu podzemlja, magije
i najmranijeg mjeseca to svijetli...
Molim te, poniti ovu aroliju, otpusti ovu sponu i utrni
ovaj mrani plamen to prijeti!
O, velika zatitnice vjetica, voljena majko, djevo i babo,
ovo je moja mo, moja volja, moja sila, pa neka tako bude!
okirano uzdahnem kad u pilji zaujem kako vjetar naglo zavija, a ponad glave mi zatutnji
grmljavina.Od siline gromova sve tako jako zadrhti da hrpa stolaca popada na pod,a tlo se pone
micati i kretati. Osjetim nekakav potres i podrhtavanje u pravilnim razmacima, nekakvo pulsiranje
koje dolazi odnekud iz dubine - sve je jae, silovitije, iri se, otkida naslage kamenja sa zidova koji
padaju oko mene.
Sve se uruava, nestaje dok ne ostane nita osim tla na kojem kleim, ogromne hrpe ruevina i
nono nebesko prostranstvo.
Dok tlo jo podrhtava,jo se mie oko mene,ustanem i zahvalim. Oprezno se kreui kroz dim i
razvaline, proem rukom kroz svoju gustu svjetlucavu kosu i tako neizrecivo brzo i lagano prikaem
istu odjeu da nimalo ne sumnjam da su mi molitve usliane.

86

Dvadeset drugo
"Jesmo li stigli?"
eprkam prstima po mekanom svilenkastom povezu koji mi je Damen stavio preko oiju.
Napravio je to reda radi jer oboje znamo da vidim i bez gledanja, ali, svejedno, toliko je zapeo za to da
sve ostane tajna da ama ba nita ne preputa sluaju, bilo to potrebno ili ne.
Nasmije se tako zvonko da mi srce zaigra od radosti.Uhvati me za ruku, prsti nam se isprepletu,a
kad me gotovo dodirne dlanom, promu me najtopliji, najljepi mogui trnci i toplina - osjeaj koji vie
nikad neu uzeti zdravo za gotovo, naroito nakon to sam iskusila kako je to kad ga skroz izgubi.
"Spremna?" upita pa stane iza mene i odvee vor na mom potiljku. Skine mi povez, poravna mi
malo kosu pa me brzo okrene i doda: "Sretan roendan!"
Nasmijem se - nasmijem se i prije nego to otvorim oi. Ve znam da je sigurno za pamenje, o
emu god da se radi.
im ga ugledam, uzdahnem od uzbuenja, vilica mi ispadne i uhvatim se za vrat.Zaneseno
buljim u prizor koji je tako velianstven da se ini nemoguim - ak i za Ljetozemlje.
"Kad si ovo napravio?" upitam, a teko mi je sve pohvatati pogledom. Buljim u predivnu utopiju,
u polje plamenocrvenih tulipana s prekrasnim paviljonom u sredini, koje se naizgled protee u
beskraj. "Nisi valjda sve ovo maloprije stvorio?"
On slegne ramenima i tako me okrzne pogledom da me cijelu obuzme vruina. "Ve sam neko
vrijeme ovo planirao. Iako nisam ba sam napravio cijeli paviljon, dosta sam vremena uloio u
njegovu doradu i dodao mu tulipane radi tebe." Pogleda me pa me privue k sebi i nastavi: "Samo
sam elio da ozdravi da moemo zajedno uivati u ovome - razumije, samo nas dvoje."
Kimnem,a obrazi mi se zarumene od njegovog zaljubljenog milog pogleda i naglo me obuzme
neobjanjiva stidljivost. "Samo nas dvoje?" Nagnem glavu upijajui ga pogledom. "Znai, ne moramo
se uriti natrag na tulum koji su mi priredili kao iznenaenje?"
Damen se nasmije pa me kimajui povede kroz neizmjerno blistavo arkocrveno polje. "Oni jo
sve pripremaju - obeao sam im da emo navratiti neto kasnije, ali do tada reci mi to misli o
ovome."
Trepnem, brzo trepnem nekoliko puta jer ne elim zaplakati. Ne ovdje. Ne sada.Ne u ovom
velianstvenom polju koje je simbol nae vjene ljubavi.Progutam knedlu,neto mi zastane u grlu,ali
ipak uspijem protisnuti: "Mislim - mislim da si najdivnija osoba na cijelome svijetu i mislim da sam
tako nevjerojatno sretna to te poznajem - to te volim - i mislim, mislim da nemam pojma to bih da te
nema. I mislim da sam ti neizmjerno zahvalna to nisi bio digao ruke od mene."
"Nikad ne bih digao ruke od tebe", odvrati, a lice mu se naglo uozbilji i pogleda me ravno u oi.
"Pa, sigurno si ipak bio u napasti." Okrenem se kad se sjetim kakve su se sve mrane stvari
dogodile,koliko nisam bila svoja i u sebi zahvalim Hekati to mi je ispunila elju i vratila mi sve ono
najvanije u ivotu.
"Ni sekundu", on odvrati, uhvati mi bradu rukom i okrene me opet k sebi. "Nijednom."
"Zna, bio si u pravu - to se tie magije." Zagrizem usnu i srameljivo se zagledam u njega.
"Ovaj, bila sam bacila aroliju - aroliju vezivanja - i, ono, djelovala je skroz suprotno nego to
sam mislila.Nehotice sam sebe vezala za Romana." Progutam knedlu i vidim da jo zuri u mene tako
bezizraajno da mu je iz pogleda nemogue neto iitati. "I - prvo ti nisam htjela rei jer, pa, bilo me
previe sram. Bila sam - bila sam doslovce opsjednuta njime i" Zavrtim glavom u nevjerici i
napravim grimasu sjetivi se to sam sve bila govorila i radila. "Ovaj, bila sam zdrava jedino u
Ljetozemlju. Zato sam te bila preklinjala da doemo ovamo. Malo zbog toga da budem opet svoja, a
87

malo zbog toga to mi udovite - magija - nije dalo da ti se povjerim na Zemlji. Svaki put kad bih
pokuala, oduzeo bi mi se jezik i nisam mogla prevaliti rijei preko usana - a sve ti ovo govorim jer ti
elim rei"
On mi stavi ruku na obraz i pogleda me. "Ever", apne, "sve je u redu."
"Oprosti",promumljam i osjetim kako mi je obgrlio lea rukama i pritisnuo se o mene. "Stvarno,
stvarno mi je ao."
"I sad je sa svime time gotovo? Sve je opet kao prije?" Odvoji se od mene i nagne glavu pomno me
promatrajui.
"Aha." Kimnem briui oi nadlanicom. "Sad je sve u redu - bolje mi je i nisam vie opsjednuta
Romanom. Samo - samo sam ti to htjela rei. Bilo mi je grozno dok sam ti to tajila."
Nagne se prema meni, prisloni mi usne na elo pa me pogleda i upita: "A da sad ponemo,
mademoiselle?" iroko zamahne rukom i duboko se pokloni.
Nasmijem se,uhvatimo se za ruke i on me brzo odvue kroz polje u onaj predivni paviljon, u
zgradu koja je tako lijepa, tako majstorski sagraena da opet nehotice uzdiem u udu.
"Kakvo je ovo mjesto?" upitam gutajui pogledom bijele mramorne zidove, stropove nadsvoene
kupolom koji su oslikani takvim freskama da ti pamet stane, a prikazuju blistave kerube ruiastih
obraza koji skakuu naokolo s ostalim nebeskim biima.
On se nasmije,pokae mi rukom na ukastobijeli kau koji je tako plian, tako mekan i udoban
da je poput golemog spuvastog oblaka. "Ovo ti je dar za roendan. A sasvim sluajno, ovo ti je i dar
za nau godinjicu."
Zakiljim vraajui se mislima u prolost,prebirui po mnotvu uspomena,no nita ne naem.Nije
jo prola godina dana otkad smo se upoznali - odnosno bar ne u ovom ivotu, tako da stvarno
nemam pojma o kojoj "godinjici" on pria.
"Osmog kolovoza." Kimne kad ugleda zbunjen izraz na mom licu. "Osmog kolovoza,tisuu esto i
osme,preciznije,tad smo se prvi put upoznali."
"Ozbiljno?" Jedva protisnem u udu, toliko sam zateena tom novou.
"Ozbiljno." On se nasmije, nasloni na jastuke meke poput oblaka i privue me k sebi. "Ali, zna, ne
mora mi vjerovati na rije. Evo, moe i sama pogledati." Uzme daljinski s ogromnog stola pred
nama i usmjeri ga prema velikom zakrivljenom ekranu koji zauzima itavu suprotnu polovinu zida.
"Ustvari, ne samo da moe pogledati, nego moe i iskusiti ako eli, zapravo, sve ovisi o tebi."
Zakiljim jer nemam pojma na to cilja, to se zapravo dogaa.
"Radio sam na ovome cijelu vjenost i mislim da je konano spremno. Ovaj moj mali izum ti je
neto poput interaktivnog kazalita. U njemu se moe ili zavalili u sjedalo i uivati u predstavi,ili se
prikljuiti i sudjelovati u njoj - odluka je na tebi. Ali prvo ti trebam rei nekoliko stvari. Kao prvo, ne
smije mijenjati rasplet, scenarij je unaprijed zamiljen i, kao drugo", nagne se prema meni prelazei
mi prstom preko obraza, "ovdje u Ljetozemlju sve uvijek ima sretan kraj. Iz ovog sam paljivo
uklonio sve to je i najmanje tragino i uznemirujue, tako da se ne brini. Moda se ak i iznenadi tu
i tamo. Ja sam se, bome, iznenadio."
"Jesu li to stvarna iznenaenja ili si ih ti priredio?" Ugnijezdim mu se u krilu.
Ali on brzo odmahne glavom. "Stvarna su. Toliko da ne mogu biti stvarnija. Kao to ve zna, ja
se sjeam toliko toga, toliko daleko u prolost da,ono,sve mi se pomalo poelo brkati.Zato sam bio
odluio malo istraivati u Velikoj dvorani znanja, drugim rijeima, malo sam si osvjeio pamenje i,
igrom sluaja, sjetio se nekih stvari koje sam zaboravio."

88

"Kao na primjer...?" Bacim kratak pogled na njega pa prislonim usne na ono divno mjesto gdje mu
se rame spaja s vratom.Odmah me umiri njegova koa kojom me gotovo dodiruje i topao muevan
miris.
"Kao na primjer, ovo", apne i usmjeri me prema ekranu. Privinemo se jedno uz drugo, a on
pritisne gumb na daljinskom i ekran pred nama oivi prikazujui tako ogromne prizore, tako
multidimenzionalne, kao da smo u njemu.
im ugledam uurbani gradski trg s kaldrmom i gomilu ljudi koji hitro prolaze jedni kraj drugih
kao i danas, kao da ih eka neki vaan sastanak, tono znam gdje smo. Iako su ondje konji i koije
umjesto automobila, iako svi nose utogljenu odjeu umjesto naih modernih leernih krpica, po hrpi
ulinih prodavaa koji glasno nude robu sve mi je zapanjujue slino sadanjosti - preda mnom je
oping-centar iz sedamnaestog stoljea.
Zapiljim se u Damena zbunjeno ga gledajui,a on mi odgovori osmijehom i pomogne mi ustati.
Tako me hitro dovede do ekrana da se i nehotice zaustavim uvjerena da u se zabiti nosom u njega,
ali on se nagne prema meni i proape: "Vjeruj mi."
Pa mu vjerujem.
Povjerujem mu na rije i nastavim hodati, proem pravo kroz vrsti kristalni ekran koji se odmah
smeka, savije i propusti nas. Unutra nismo tek udno odjeveni statisti, ve u glavnim ulogama i
nosimo odjeu kakva se tada nosila.Zabuljim se u svoje ruke i iznenadim se kad shvatim da su dosta
grube i pune uljeva, ali ih odmah prepoznam prisjetivi se svog prolog ivota u Parizu kad sam bila
Evaline, bijedna slukinja iji se ivot svodio na zatupljujui fiziki rad sve dok se nije pojavio
Damen.
Prijeem njima preko prednje strane haljine osjetivi kako me tkanina grebe, kako je skromnog
strogog kroja i nimalo mi ne istie figuru. Ali ipak, ista je i dobro izglaana pa se trudim bar zbog
toga biti pomalo ponosna. Iako mi je plava kosa podignuta i zategnuta u zamrenu punu, tu i tamo
izviruje poneki neposluni pramen.
Ulini prodava mi iznenada neto dovikne na francuskom, a mada znam da samo igram ulogu,
da ne govorim taj jezik, nekako ga uspijem ne samo razumjeti,nego mu i odgovorim. On prepozna u
meni jednu od svojih najizbirljivijih muterija i prui mi zrelu crvenu rajicu za koju tvrdi da je
najbolja koju ima pa me gleda kako je okreem i okreem u dlanovima provjeravajui joj boju i
vrstou. Kimam s odobravanjem, a drugom rukom nespretno vadim sitni iz vreice,kad se netko
zabije u mene takvom silinom da mi povre isklizne iz ruke i padne na tlo.
Zabuljim se u stopala,potiteno promatrajui crvenu hrpicu koja se razlijepila po tlu. Znam da e
me ovo skupo kotati, da drugi koji rade u kuhinji nee podijeliti troak sa mnom, pa se okrenem na
peti izgovarajui nekoliko pogrda i ugledam njega.
Njega s tom svojom tamnom sjajnom kosom,dubokim bljetavim pogledom,predivnom odjeom i
koijom od ije je u ovim krajevima bolja samo kraljiina.Njega, kojeg zovu Damen - Damen Auguste.
Njega, s kojim se u zadnje vrijeme stvarno jako esto susreem.
Zadignem suknju i kleknem na tlo, nadajui se da u uspjeti spasiti to se spasiti da,ali uskoro me
zaustavi njegova ruka na mom ramenu, dodirne me i kostima mi prostruje trnci i toplina.
"Pardon",on promrmlja naklonivi se pa plati ulinom prodavau za tetu.
Iako me zaintrigirao, iako mi srce divlje lupa, tue kao ludo u prsima, iako me i dalje proimaju
udni trnci i toplina, okrenem se i krenem dalje. Uvjerena sam da se samo poigrava sa mnom, bolno
sam svjesna da je on predobar za mene. No on me sustigne i povie: "Evaline - stani!"

89

Okrenem se, pogledi nam se sretnu i znam da emo se i dalje igrati make i mia, ako zbog nieg
drugog, onda zato to tako prilii. Ali takoer znam da u kad-tad drage volje popustiti ako ovako
nastavi, ako mu ovo ne dojadi ili mu ja ne dosadim, uope ne sumnjam u to.
On se nasmije, uhvati me za ruku i pomisli: Ovako je zapoela naa veza I ovako je bilo neko vrijeme.
Da premotamo naprijed kad je zanimljivije?
Kimnem i nisam se ni snala, a ve stojim pred ogromnim pozlaenim zrcalom i buljim u svoj
odraz u ogledalu. Primijetim kako je umjesto one bezvezne rune haljine na meni sad tkanina koja je
tako fina, tako meka i svilenkasta da mi skoro pa klizi niz tijelo. Njezin duboki izrez savreno mi
ocrtava blijedo poprsje, a krasi me toliko neopisivo sjajnih i bljetavih dragulja da od njih jedva da
vidim ita drugo.
On mi stoji iza lea, a na licu mu se vidi smijeak odobravanja. Moram se zapitati kako sam
dogurala do ovoga,kako je bijedna sluavka bez roditelja zavrila na tako velianstvenom mjestu s
tako zgodnim,tako arobnim mukarcem da je predobar da bi bio istinit.
On mi prui ruku i odvede me do raskono postavljenog stola za dvoje. Jednog od onih stolova za
kojim sam vie navikla posluivati nego sjediti. Ali sad se posluga povukla,Damen je pokraj mene i
gledam ga kako podie bocu od finog kristala tako polagano,tako nesigurno, a onda mu ruka
odjednom tako zadrhti da je oito kako se bori sa sobom.
Pogledi nam se sretnu,vidim mu po licu da ga razdire teka dvojba. Lagano se mrtei,vrati
kristalnu bocu na stol i umjesto nje uzme bocu s crnim vinom.
Potpuno zabezeknuta otvorim usta kao da u neto rei, no rijei ne dolaze - odjednom sam
shvatila kakve je posljedice mogao imati taj jednostavni in. Zamalo si to uinio! Bio si tako blizu. Zato
si stao? Znam da bi sve bilo drukije da je to uinio, da mi je natoio eliksir odmah na poetku.
Ba sve bi bilo drukije.
Drina me nikada ne bi mogla ubiti,Roman me nikada ne bi uspio prevariti,a Damen i ja ivjeli
bismo sretno do kraja krajeva svih naih ivota - dakle, na bi ivot izgledao sasvim drukije nego to
trenutano izgleda.
Njegove oi trae moje,pogled mu je prodoran i dubok.Odmahuje glavom i misli: Bio sam tako
nesiguran - nisam znao kako bi ti to prihvatila - i bi li uope prihvatila - nisam mislio da je na meni da te
prisilim na to. Ali nisam te zbog toga doveo ovamo. Samo sam ti htio pokazati da tvoj ivot u Parizu nije bio
samo jad i bijeda, iako je bio teak. Doivjeli smo mnogo arobnih trenutaka - trenutaka poput ovih I bilo bi ih
i vie da nije
U tom trenutku uuti. Oboje znamo kako je ta pria zavrila. Ne uspijem ni podii au da
nazdravimo, a veera ve zavri i Damen me prati kui. Vodi me prema stranjoj strani kue i zastane
tik do ulaza za poslugu, gdje me obuhvati oko struka i privue k sebi, ljubei me tako strasno i
duboko da ne elim da ikad prestane. Dodir njegovih usana tako je mekan i trajan, tako topao i
neodoljiv, budi neto duboko u meni - neto tako poznato - neto tako - stvarno
Odmaknem se od njega irom otvorenih oiju. Zagledam se duboko u njegove oi dok prstima
prelazim preko svojih mekih nateenih usana i bolnih osjetljivih obraza koje je ogrebla njegova kratka
brada. Nema energetskog polja izmeu nas, nema nikakvog zatitnog vela. Nema niega osim
velianstvenog dodira njegove koe na mojoj.
On se nasmijei, prstima mi pomiluje obraze, vrat i kljunu kost pa uskoro isto uini usnama.
Stvarno je, on pomisli. Ne treba nam nikakav tit. Ne postoji nikakva opasnost.
Pogledam ga i ve mi se razne mogunosti vrte glavom. Je li ovo - je li stvarno mogue da moemo biti
zajedno sada i ovdje? Nadam se da jest.
90

Ali on duboko uzdahne i ispreplete prste s mojima, dodirujui me kako nije ve mjesecima, i
pomisli: Naalost, ovo je samo predstava iz prolosti. Moe malo prilagoditi scenarij, ali ne smije ga
mijenjati, improvizirati ili dodavati neto to se nikada nije dogodilo.
Kimnem tuno zbog toga to je upravo pomislio, ali arko elim nastaviti gdje smo stali.
Privuem ga k sebi i prislonim usne o njegove, moram biti zadovoljna onime to sada mogu dobiti,
ma koliko dugo trajalo.
I tako se ljubimo kraj ulaza za poslugu - on u svom fino tkanom crnom prsluku, a ja u svojoj
bezveznoj odjei sluavke.
Ljubimo se u staji - on u engleskom lovakom odijelu, a ja u uskim jahaim hlaama, elegantnom
crvenom kaputiu i sjajnim crnim izmama.
Ljubimo se kraj vode - on u jednostavnoj bijeloj koulji i crnim hlaama iz tog doba, a ja u vrlo
neuglednoj puritanskoj odjei.
Ljubimo se u polju tulipana koji su tako crveni da se gotovo savreno slau s mojom gustom
valovitom kosom nalik eravici. On je u prozranoj bijeloj koulji i laganim hlaama, a ja u
blagoruiastom svilenom neglieu, uvrenom i zategnutom na pravim mjestima. Povremeno
uzme stanku pa me nastavi slikati, tu i tamo doda pokoji potez kistom, a onda ga baci, privue me k
sebi i ponovno me poljubi.
Svi su moji ivoli bili toliko razliiti,a opet su se odigrali gotovo jednako - nas smo se dvoje
pronali i brzo se zaljubili. No Damen nije htio nagliti, htio je zadobiti moje povjerenje prije nego to
mi da eliksir, ali toliko je dugo oklijevao da je Drina imala dovoljno vremena da shvati to se dogaa i
rijei me se.
Zato nisi gubio vrijeme kad si me pronaao nakon nesree, pomislim. Grle me njegove tople ruke,
obraze sam vrsto pritisnula na njegova prsa i vidim taj trenutak iz njegove perspektive - naao me kad
mi je bilo deset godina (uz malu pomo Romy, Rayne i Ljetozemlja). Sljedeih je nekoliko godina
proveo ekajui da proe dovoljno da se preseli u Eugene u Oregonu. Taman se upisao u moju
srednju kolu kada se nesrea dogodila i unitila mu sve planove.
Gledam ga na mjestu nesree - vidim kako nervozno i zabrinuto oklijeva - oajniki treba savjet.
Stane paniariti kad se srebrna uzica koja vee tijelo i duu toliko napne i rastegne da pukne. Odmah
odlui prisloniti bocu na usne i prisiliti me da pijem,prisiliti me da se vratim u ivot, da postanem
besmrtna poput njega.
ali li za iim?Zuri u mene zahtijevajui da mu iskreno odgovorim bez obzira na sve.Ali ja samo
odmahnem glavom. Smijeim se dok ga povlaim natrag k sebi, natrag u to plamtee crveno polje iz
tog davnog doba.

91

Dvadeset tree
"Jesi spremna?"
Damenovi prsti lagano mi dodiruju usne, a njihov gotovo dodir u meni izazove sjeanje na
poljubac koji je toliko stvaran i opipljiv da sam u iskuenju da ga odvuem ravno natrag u
Ljetozemlje i ponem sve iznova.
Samo to ne mogu.Ne moemo.Ve smo dali rije.Iako to uope ne moemo usporediti s
roendanskom proslavom koju mi je Damen upravo priredio, svi me ekaju i sad nema povratka.
Duboko udahnem i uprem pogled u kuu pred nama. Proelje joj je jednostavno i zrai toplinom i
udobnou doma iako su se tamo zbili neki od najgorih dogaaja iz moje ne tako davne prolosti.
"Vratimo se u Pariz",promrmljam samo napola u ali. "Ne mora ni izbaciti one gadne
dijelove.Ozbiljno.Radije bih odjenula onu utavu smeu haljinu i ribala javne zahode - kako god da su
ih tada zvali - nego se suoila s ovim!"
"Javne zahode?" Pogleda me i odmahne glavom, a njegov slatki zvonki smijeh me obavija dok mu
tamne oi iskre. "Sori, Ever, ali tada nisu imali javne zahode. Ni toalete, ni kupaonice, pa ak ni WC-e.
Bilo je to vrijeme nonih posuda, neke vrste keramikih posuda koje su stajale ispod kreveta. I, vjeruj
mi, to je jedno od sjeanja koje ne eli ponovno proivjeti."
Napravim grimasu,ne mogu zamisliti kako se bilo odvratno sluiti takvim sredstvom,a tek morati
ga isprazniti...Vidljivo krivim facu dok govorim: "Vidi? Kad bih barem mogla objasniti Munozu da
zapravo ne volim njegov predmet zato to povijest esto nije tako privlana onima koji su je ustvari
morali proivjeti!"
Damen se nasmije i zabaci glavu pa mi njegov vrat postane tako privlaan, tako neodoljiv da se
jedva suzdravam da vrsto ne prislonim usne na njega. "Vjeruj mi, svi smo to proivjeli. Veina nas
ne dobije priliku da se toga sjeti, a kamoli da to ponovno proivi." Pogleda me, a lice mu se uozbilji kad
izusti: "Pa, jesi li spremna? Znam da je udno i znam da e jo puno proi prije nego to joj opet bude
mogla vjerovati, ali oni ekaju, pa barem da navratimo i priutimo im to zadovoljstvo da ti viknu
sretan roendan, okej?"
Pogleda me toplo i iskreno i znam da e se sloiti ako odbijem ili pokaem najmanji znak otpora.
Ali neu to uiniti. Jer, istini za volju, on je u pravu. Moram se jednom suoiti s njom. A da ne
spominjem da bih voljela da me gleda u oi dok me pokuava uvjeriti u svoju malo vjerojatnu priu.
Polako kimnem oklijevajui. Primiem se vratima kad me on podsjeti: "Zapamti - mora se praviti
da si iznenaena. Jedanput, dvaput lagano pokuca i namrti se kad se nitko ne udostoji otvoriti uz
dobro uvjebano skupno "Iznenaenje!"
Gurne vrata i otvori ih te me povode kroz ulaz, niz hodnik i tamo iza u sunanu utu kuhinju,
gdje naemo Avu u smeoj haljini bez naramenica i zlatnim sandalama kako leerno toi pie
sumnjivo crvene boje.
"Sangria",objasni ona odmahujui glavom i smijui se dok dodaje: "Stvarno, Ever, koliko e ti
trebati da mi opet pone vjerovati?"
Stisnem usne i slegnem ramenima. Sumnjam da u joj ikada vie moi vjerovati usprkos onome
to mi je Damen rekao. Moram to uti od nje, onda u odluiti.
"Svi su tamo iza." Ava kima mjerkajui me i dometne: "Pa, reci mi, jesi li se iznenadila?"
"Iznenadila sam se izostankom iznenaenja." Napola se osmjehnem, to je najbolje to mogu,a ona
neka bude sretna to je i to dobila.A to ima mnogo manje veze s onim to prema njoj osobno osjeam,
a vie s tim to je sa zadovoljstvom preuzela hranjenje i brigu o blizankama, tako da Damen i ja
ponovno moemo biti sami.
92

"Pa, onda je uspjelo!" Nasmije se vodei Damena i mene iza kue gdje su se svi okupili. "Zakljuili
smo da moramo uiniti upravo suprotno od onoga to oekuje kako bismo ti odvratili pozornost."
Zakoraim na terasu i ugledam Romy i Rayne kako lee na travi i prave ogrlice od kristala i
kuglica iz velike sjajne zdjele, a zatim ih vjeaju oko kamenog kipa Buddhe. Jude ljekari pokraj njih
zatvorenih oiju, lica okrenutog prema suncu i ozdravljenih ruku zahvaljujui Ljetozemlju. Usprkos
navali topline, ljubavi i sigurnosti koja prostruji ravno kroz mene kad mi se Damen nasloni na rame i
stisne mi ruku, ne mogu si pomoi, a da se ne rastuim gledajui tu grupicu ljudi koji su mi navodno
prijatelji.
ena koju ne volim, a jo manje joj vjerujem; blizanke koje mi otvoreno zamjeraju - jedna vie
nego druga,ali ipak; i moja oita simpatija iz prolosti, a ujedno dugogodinji ljuti neprijatelj moje
srodne due. Jedina osoba zbog koje se osjeam malo bolje je Miles,koji bi sigurno bio ovdje sa mnom
da nije u Firenci.
Ali ne i Haven.
Nakon to sam dola k sebi i pokuala joj objasniti, jo je bila previe bijesna i samo je vritala na
mene. Tako da doslovno nisam imala drugog izbora nego joj dati malo vremena da se ohladi - samo
se nadam da e s vremenom promijeniti miljenje i shvatiti kakav je zapravo Roman.
Jo stojim na mjestu dok se moja jadna mala roendanska zabava odvija preda mnom i samo
naglaava injenicu da sam je izgubila - njezino povjerenje i njezino prijateljstvo - i nemam pojma
hou li ih ikad moi vratiti. Mislim, ba kad imamo mnogo vie toga zajednikog nego ikada prije taman kad s njom mogu podijeliti tajne koje sam uvala cijelo vrijeme dok sam je poznavala - ja tako
gadno sve zabrljam da me ona napusti zbog mog besmrtnog neprijatelja.
Uzdahnem ispod glasa, uvjerena da se ne mogu osjeati jo gore, kad se Honor provue kroz
francuska vrata i krene ravno prema Judeu. Legne kraj njega i namjesti haljinu tako komotno i
leerno da si ne mogu pomoi, a da irom ne otvorim usta. Ne mogu sakriti kako glupavo i nadasve
zbunjeno zurim razrogaenih oiju kad se ona okrene prema meni i nespretno mi mahne zakreui
zapeem.
Jedva lagano kimnem, ne mogu govoriti od knedle u grlu, ne mogu shvatiti to se dogaa.
Hodaju li oni? Ili se samo drue jer ih oboje zanima magija? Zar stvarno nije shvatio kad sam mu pojasnila
da smo samo kolske kolegice, a ne prijateljice i da se te dvije kategorije jako razlikuju?
Dok pogledom prelazim preko svih njih, ne mogu vjerovati da je to to. Na ovo sam spala. Gotovo
godinu dana ivim u ovom gradu, pokuavam stvoriti nekakav ivot i moja jedina trajna veza je ona
s Damenom, u kojoj sam, istini za volju, prela sve razumne granice.
Ava proisti grlo i ponudi nas piem, ime sigurno nasilu pokuava stvoriti normalnu atmosferu
zbog Honor i Judea. Oni, naime, vie-manje jedini ovdje ne znaju pravu istinu o Damenu i meni - ili
barem ne potpunu istinu.
Ali ja samo odmahnem glavom odbijajui ponudu, uvjeravajui sama sebe da je bolje ovako, da je
ovo stvarno jedini nain. to se manje budem vezala uz ljude, lake u se oprostiti s njima. Iako iz
iskustva znam da je tomu tako, to mi ba i ne pomae zatomiti ogromnu prazninu koja zjapi duboko
u meni.
Stisnem Damenu ruku, telepatski ga uvjerim da se ne brine, da ostane gdje jest i da u se brzo
vratiti. Uem u kuu elei otii do kupaonice, umiti se hladnom vodom u nadi da u povratiti neto
od onog prvotnog dobrog raspoloenja, ali kad ugledam vrata koja vode u Avin "sveti prostor",brzo
mugnem unutra.okiram se kad vidim da je ljubiaste zidove i indigo vrata zamijenila uminkana
pastelna oaza-ovo je zacijelo Romyina soba, Rayne nikada ne bi tako uredila sobu.
93

Sjednem na rub njezinog kreveta, prstima gladim mekani zeleni pokriva i buljim u pod pred
sobom dok se prisjeam dana kad se sve promijenilo. Onog dana kad sam se oprostila s Damenom,
kad sam bila dovoljno glupa da ga povjerim Avi. Bila sam tako uvjerena da inim pravu stvar, jedinu
moguu stvar - a nisam mogla znati da e ta mala odluka imati ogromne posljedice koje e vie-manje
utjecati na ostatak mog ivota - ostatak vjenosti.
Duboko udahnem i naslonim glavu na ruke.Govorim si da moram ustati,vratiti se van,pokuati
avrljati i pronai neki izgovor da odem. Trljam oi i provlaim prste kroz kosu i preko odjee,
spremam se uiniti upravo to, kad Ava ue u sobu i ree: "O, odlino, ba sam se nadala da u te
uhvatiti nasamo na minutu."
Stisnem usne borei se s nevjerojatno jakim porivom da jurnem prema njoj i nokautiram joj sve
akre,ako ni zbog ega drugog,onda zato da napokon vidim na ijoj je ona stvarno strani.Ali ne
napravim to.Ne napravim nita. Samo stojim na mjestu i ekam da pone.
"Zna,bila si u pravu u vezi mene."Kimne i nasloni se na Romyin toaletni stoli,prekrii noge u
glenjevima,ali ruke su joj jo rairene i slobodne."Pobjegla sam s eliksirom.I ostavila sam Damena
izloenog opasnosti i bespomonog. To se jednostavno ne moe porei."
Piljim u nju dok mi srce luaki lupa. Iako sam to ve znala, iako mi je Damen sve objasnio, skroz
je druga stvar kad ti ona sama prizna.
"Ali prije nego to napreac donese neke zakljuke, moram ti rei da to, naalost, nije sve. Znam
da moda misli suprotno, ali nikada nisam bila u tajnom dogovoru s Romanom. Nismo bili partneri
ni prijatelji niti smo suraivali na bilo koji nain u bilo kojem obliku. Da, doao je jednom na seansu,
davno, kad sam tek poela raditi. I, iskreno, neto nije bilo u redu s njegovom energijom - nekako me
uznemirila - utke sam ga blagoslovila i otpravila. Ali zato sam uinila ono to sam uinila - zato se
nisam uspjela pobrinuti za Damena, e pa, to je duga pria"
"Kladim se da jest."Dignem obrvu i odmahnem glavom.Ne namjeravam joj nimalo popustiti, a ni
dati joj da mi zamae oi nekom podugakom priom.
Ona kimne kao da je odluila izgurati stvar do kraja. Tipina Ava, ne dira je moja provala gnjeva.
"Priznajem, isprva sam se malo pogubila u svim mogunostima Ljetozemlja, u svoj sili moi kojima
me moglo obdariti. Mora razumjeti da sam dugo bila sama,da sam se sama uzdravala i naporno
radila za sve to imam,bez iije pomoi,a esto sam jedva preivljavala"
"Jel ti ozbiljno oekuje da te alim?Ako je tako,nemoj se truditi. Ozbiljno. Nee ti uspjeti."
Zavrtim glavom u nevjerici i zakolutam oima.
"Samo sam ti htjela objasniti kako je bilo." Slegne ramenima, sklopi ruke i savije prste. "Ne elim
saaljenje od tebe,vjeruj mi. Ako nita drugo, mislim da sam nauila vanu lekciju o preuzimanju
odgovornosti za svoj ivot. Samo pokuavam objasniti svoju prvotnu reakciju na Ljetozemlje, koliko
sam bila opinjena mogunou da prikazem bilo koji predmet koji elim.Znam da sam malo
pretjerala i znam koliko te to ozlovoljilo.Ali nakon nekog vremena shvatila sam da bih si mogla
sagraditi vilu punu blaga u Ljetozemlju i da me to ne bi usreilo, ni ondje ni ovdje na Zemlji. Tada
sam se odluila zagledati duboko u sebe, pokuati poraditi na sebi kao nikad prije. Naravno, imala
sam svoju svetu sobu i svoje meditacije, ali kada sam si zacrtala ulazak u Veliku dvoranu znanja, bila
sam prisiljena dokazati sve ono o emu sam godinama blebetala. I tako - odustala sam od svega
ostalog i usredotoila se samo na to. Ubrzo sam ula i zaboravila na prolost."
Pogledam je stisnutih oiju i jedino se mogu sjetiti pomisli: Pa, svaka ti ast, Ava, svaka ti ast.
"Znam to si ti,Ever.Znam i to je Damen.Iako to ne odobravam, nemam se pravo mijeati."
"Zato si ga htjela ubili?Znai,tako se nosi sa stvarima koje ne odobrava? Zvui kao da se ipak
mijea." Zurim u nju i guram noni prst u tepih to dublje.
94

Ona odmahne glavom. Glas joj je miran i fiksira me pogledom. "Nisam bila znala nita o tome
kad sam ostavila Damena onog dana. Tada sam stvarno vjerovala da sve mogu vratiti - ba kao to si
i ti vjerovala. Ti bi bila otputovala natrag kroz vrijeme, kao i Damen, a ja nisam bila sigurna to je
eliksir zapravo, sumnjala sam i namjeravala ga popiti... Ali onda, iz nekog razloga,ba kad sam ga
htjela popiti -zaustavila sam se. Jednostavno se nisam usudila.Pretpostavljam da sam postala svjesna
nesagledivih posljedica - nesagledivosti vjenog ivota." Pogleda me. "To su prilino ozbiljne stvari,
zar ne?"
Slegnem ramenima. Slegnem ramenima i zakolutam oima. Dosad nije rekla nita to bi me
natjeralo da promijenim miljenje o njoj. Osim toga, jo nisam uvjerena da ga nije popila.
"Pa, na kraju sam ga bacila, otvorila portal za Ljetozemlje i poela traiti odgovore - traiti mir."
"I, jesi li ga nala?" pitam je takvim tonom da je jasno da me uope nije briga.
"Jesam." Nasmijei se. "Mirna sam jer znam da svi imamo svoj put - svoju zadau koju moramo
ispuniti. A sada napokon znam to je moja zadaa." Pogledam je i vidim da joj se lice ozarilo kad
dometne: "Moja je zadaa sluiti se svojim sposobnostima da pomognem onima koji trebaju pomo,
ivjeti bez straha, vjerovati da u uvijek imati dovoljno da preivim i odgojiti blizanke onako kako
prije nisam mogla." Pogleda me kao e mi svakog asa prii i zagrliti me, ali, nasreu, samo proe
rukom kroz kosu i ostane na mjestu. "ao mi je zbog onoga to se dogodilo, Ever. Nisam ni pomislila
da bi moglo ovako zavriti. Iako moda ne odobravam ono to ti i Damen jeste, stvarno vas ne mogu
osuivati. Vi imate svoj put koji morate proi."
"Da?A to je?" pitam je gledajui je u oi,iznenaena koliko mi je glas pun iekivanja.Nadam se da
ona ima nekog pojma o smislu mog ivota jer ja zasad nemam.
Ali Ava samo slegne ramenima, a njezine blage smee oi zablistaju kad odgovori: "O,ne."
Nasmijei se i odmahne glavom. "Naalost, to mora sama otkriti.Ali, vjeruj mi, Ever, nimalo ne
sumnjam da e to biti neto jako znaajno."

95

Dvadeset etvrto
Ve je kasno kad stignem kui.Iako mi Damen ponudi pomo da odnesem darove na kat i u svoju
sobu, iako je jedan dio mene u iskuenju da mu upravo to i dopustim,samo ga kratko poljubim u
obraz i uem sama u kuu.Samo se elim zavaliti u udobnu ahuru od kreveta i imati posljednji sat
roendana samo za sebe.
Polako se uspinjem stubama,oprezno, tiho, ne elim uzbuniti Sabine ispod ijih vrata vidim
svjetlo. Taman spustim hrpu darova na svoj stol, kad ona doeta hodnikom i ue.
"Sretan roendan." Smijei se umotana u ogrta koji izgleda kao oblai od tuenog vrhnja onako
mekan i boje kreme. Zakilji u sat na mom nonom ormariu i pita: "Jo ti je roendan, zar ne?"
"Sedamnaest godina." Kimnem. "Ni dana vie." Promatram je dok ulazi i sjeda na rub mog
kreveta mjerkajui hrpu darova - nekoliko knjiga o metafizici od Ave, koje sam vie-manje "proitala"
im sam ih dotaknula, geoda ametista koju sam dobila od Judea, majica kratkih rukava na kojoj pie
NIKADA NEMOJ PRIZVATI NETO TO NE MOE PROTJERATI od Rayne (ha-ha) i jo jedna od
Romy na kojoj je naslikan raznobojan spiralni simbol,vjerojatno iz istog wiccanskog duana. Honor
mi je donijela iTunes poklon-bon i uruila mi ga mumljajui: "Pa, zato to mi se ini da jako voli
glazbu, zna ve, kad uvijek ima slualice na uima i sve to." Aha,i silne vaze pune sjajnih crvenih
tulipana koje je zacijelo prikazao Damen u trenutku kad se odvezao.
"Pa ti tu ima itavo blago", nabaci ona dok ja promatram darove i pokuavam ih promatrati iz
njezine perspektive, vie kao slavlje u moju ast nego kao podsjetnik na one kojih nema.
Svalim se u slolac za radnim stolom i nogama stignem sandale, a slutim da je Sabine ovdje iz
nekog odreenog razloga i nadam se da e ve jednom prijei na temu.
"Neu te zadravati - kasno je i vjerojatno si umorna", kae ona kad shvati kakve sam volje.
Iako pokuam to zanijekati, ako zbog nieg drugog, onda iz pristojnosti, ali vrlo brzo odustanem.
Iako je lijepo to je dola k meni jer je rijetko viam nasamo ovih dana, stvarno bih htjela da
odgodimo ovaj mali posjet za sutra. Ba nisam raspoloena za jedan od njezinih dugakih govora
punih okolianja.
A to, naravno, ona ne kui. Samo me ovla pogleda suenih oiju i upita: "I, kako si - kako posao,
kako Damen? Gotovo da te ne viam ovih dana."
Kimnem uvjeravajui je da je sve okej, pazei da to izgovorim s dozom entuzijazma s nadom da u
je uvjeriti.
Ona kimne, oi joj se ozare od olakanja i dometne: "Pa, izgleda dobro. Neko si vrijeme bila tako
mrava da sam" Zavrti glavom i na trenutak joj se u oima vidi koliko je bila zabrinuta, zbog ega
se osjeam manjom od makova zrna. "Ali izgleda da si se popunila. I koa ti se oistila - a to je dobro
" Stisne usne kao da vae to e sljedee rei pa nastavi: "Zna, Ever, kad sam rekla da elim da radi
ovog ljeta, nisam to mislila onako kako si ti shvatila.Mislila sam da nae neki posao na pola radnog
vremena, neto da te zaokupi na nekoliko sati dnevno, ali ti si se toga tako primila" Zastane i zavrti
glavom. "Pa, prilino sam sigurna da radi vie nego ja.A budui da je do poetka kole jo samo
nekoliko tjedana - pa, mislim da bi mogla dati otkaz pa da moe malo uivati na plai, druiti se s
prijateljima."
"S kojim prijateljima?" Slegnem ramenima i osjetim peckanje u oima dok mi se eludac stee. Ali
ipak, rekla sam to naglas. Izrekla sam istinu koja je tako bolna da si Sabine ne moe pomoi, a da se
ne pomakne i zabulji u pod. Malo prieka dok ne doe k sebi, a zatim podigne glavu gledajui me u
oi i rukom pokae roendanski plijen: "Pa, oprosti, Ever, ali mislim da dokazi ukazuju na suprotno."

96

Zatvorim oi i odmahnem glavom, estoko se lupkajui po obrazima dok se brzo okreem od nje.
Mislim na jedinu prijateljicu koja danas nije dola, koja vjerojatno nikada vie nee doi zbog
udovita u meni.
"Hej - jesi dobro?" Sabine se primakne elei me utjeiti, ali jednako se brzo odmakne jer zna kako
ne volim da me se dodiruje.
Duboko udahnem i kimnem jer znam koliko se brine. Da je barem nisam uvukla u ovo. Jer istina
je da ja stvarno jesam dobro. Kao to je rekla, odjea vie ne visi na meni, koa mi je ista, veza mi je
opet stabilna, a od one noi na plai nema ni traga ni glasa onom odvratnom udovitu, onom
udnom nepoznatom pulsiranju koje me nekada kontroliralo.Iako e uvijek postojati ogromna
praznina u meni jer moje obitelji vie nema, iako u se uskoro morati oprostiti sa Sabine, Damen e
uvijek biti sa mnom. Ako nita drugo, barem je ove godine dokazao da mi je potpuno posveen - da je
potpuno posveen nama. ak i kad se dogaaju grozne stvari, on se nikada ne izvlai. Na kraju
krajeva, to jo mogu traiti od njega? Sve je ostalo onako kako jest.
Pogledam Sabine i kimnem,ovaj put jae,kao da mislim ozbiljno. Odluila sam prije vie mjeseci,
zaklela se na besmrtnost i vie ne mogu natrag - samo mnogo naprijed u vjenost.
"Valjda sam se samo malo rastuila zbog roendana." Pogledam je i dodam: "Sigurno ti je poznat
onaj bolni osjeaj da si sve starija." Prvo mi se usne razvuku u osmijeh koji se zarazno proiri sve do
oiju - to natjera i nju da se osmjehne.
"Suosjeam s tobom." Nasmije se. "Iako e ti taj osjeaj biti sve bolniji kako se bude pribliavala
etrdesetoj." Ustane s kreveta, krene prema vratima s rukama duboko u depovima ogrtaa i dobaci:
"Oh, skoro sam zaboravila,ostavila sam ti neke stvari tamo na toaletnom ormariu." Glavom pokae
prema njemu. "Jedna je od mene, moj dar - mislim da e se iznenaditi kad ga otvori. Ja sam se,
bome, iznenadila kad sam ga nala. Nadam se da e nai rupu u svom pretrpanom rasporedu i da
emo otii na ruak i u oping."
Kimnem. "To bi bilo super", kaem joj i u tom trenutku shvatim da bi to stvarno bilo super. Nas
dvije cure ve se dugo nismo dobro zabavile.
"I,da, ona druga stvar, estitka", slegne ramenima, "danas je dola. Nala sam je ispod vrata kad
sam dola doma. Nemam pojma od koga je, mada na njoj jasno pie da je za tebe."
Bacim pogled na toaletni ormari i ugledam pravokutni paket pokraj velike ruiaste omotnice
koja gotovo da sjaji, samo nekako zlokobno, zloslutno.
"Uglavnom, samo sam ti htjela zaeljeti sretan roendan." kicne na sat. "Ostalo je jo samo
nekoliko minuta, tako da jo malo uivaj!"
im zatvori vrata za sobom, krenem prema toaletnom ormariu i zgrabim kutiju. Znam to je
unutra im je dotaknem.
Strgam ukrasni papir s kutije najbre to mogu bacajui komadie na pod.Podignem poklopac i
ugledam tanak fotoalbum u purpurnom konatom omotu.U albumu su sve fotografije koje je Riley
uslikala na onom kobnom izletu na jezeru - ukljuujui onu koju sam vidjela u Ljetozemlju. Dok
gledam slike, moram se zapitati je li to ona nekako posloila - moe li ovo vidjeti - moe li me vidjeti?
Ali neu je zazvati, od toga ionako ne bi bilo nita. Samo obriem suze s lica i tiho apnem: "Hvala."
Stavim album na noni ormari, elim da mi bude blizu da ga mogu iznova listati.Posegnem za
omotnicom na kojoj je pretjerano sveanim vrakopisom napisano moje ime - duboko udiem, a
omotnica se svjetluca i sjaji mi u ruci. Trnci mi prou cijelim tijelom i znam da je to od njega.
Gurnem nokat ispod preklopa omotnice, elei im prije zavriti s tim. Bacim pogled na ruiastu
ljokiastu naslovnu stranicu i otvorim je. Preskoim uobiajenu ablonsku estitku i u donjem
lijevom kutu ugledam poruku koju je Roman nakrabao zamrenim nakoenim rukopisom:
97

Vrijeme je da doe po ono za im najrie udi,

Danas, na troj roendan, ja ti primirje nudim,
Poi k meni doma noas prije ponoi,
Ako bude kasnila, nemoj se uope truditi.
Nadam se da se vidimo uskoro!
Roman
xoxo

98

Dvadeset peto
Kad napokon stignem do Romanove kue,ostalo mi je samo jo nekoliko minuta. Tonije dvije
minute, i nadam se da je tako i na njegovu satu. Ali ovaj put umjesto da razvalim vrata, kao inae,
lagano pokucam nadlanicom i priekam. Ako emo se ovaj put stvarno pomiriti, malo pristojnosti ne
kodi.
ekam, brojim sekunde na runom satu dok zvuk njegovih koraka koji se pribliavaju vratima
signalizira da dolazi moj trenutak - zahvaljujui uspjenoj magiji.
Vrata se irom otvore i ugledam ga kako stoji preda mnom. Plave mu oi blistaju, bijeli mu se
zubi sjaje, a koa mu je preplanula. Preko ramena leerno je prebacio nekakav crni svileni ogrta, ono
to se nekad zvalo kuni haljetak, i vide mu se gola prsa, nevjerojatno razvijene "ploice" i stare
isprane traperice nisko su mu na kukovima.
I samo taj jedan pogled na plijen preda mnom dovoljan je da ponem drhtati,da mi koljena
zaklecaju i puls mi se ubrza tako uasno, strano poznato da polako ponem shvaati: udovite nije
mrtvo! Nisam ga uope protjerala! Samo se povuklo, uurilo se negdje duboko i eka priliku, oporavlja se dok
ne bude moglo ponovno ustati...
Progutam knedlu i nasilu kimnem kao da je sve u redu. Svjesna da me odmjerava od glave do
pete i upija svaki detalj,znam da moram ovo otrpjeti.Nema anse da ne uspijem jer mi je sve to
trebam nadohvat ruke.
Mahne mi da uem nagnuvi glavu."Drago mi je to si dola na vrijeme", izusti dok me pomno
promatra.
Okrenem se,ne doem ni do sredine hodnika,kad stanem i predomislim se. Na licu mu se vidi da
se zabavlja dok ja sve vie blijedim.
"Na vrijeme za tono to? O emu se radi?" Suzim pogled i naslonim se na zid, a on se proulja
kraj mene i naredi mi da ga slijedim.
"Pa, radi se o tvom roendanu, naravno!" Nasmije se gledajui preko ramena i vrtei glavom. "Taj
Damen je takva sentimentalna pederina da se sigurno jako potrudio da ti roendan bude poseban.
Iako, rekao bih da nije bio ni priblino toliko poseban u odnosu na ono to ti ja spremam."
Samo stojim i odbijam se pomaknuti s mjesta. Iako mi se ruke i noge tako tresu da mi se ini da u
se raspasti po avovima, glas mi je i dalje suzdran, odmjeren i nita ne odaje. "Ispuni svoje obeanje i
daj mi ono to elim, to e mi biti dovoljno posebno za danas. Ne mora mi ni ponuditi da sjednem ni
da to popijem,ionako bih odbila. Zato ne ubrzamo i prijeemo na stvar, okej?"
Pogleda me.Oi su mu se naborale od smijeha,a usne razvukle u osmijeh. "Oho, tom Damenu
stvarno je pala sjekira u med." Zavrti glavom i proe prstima kroz svoje zlatne kutrave kovre. "Ti
ne gubi vrijeme na predigru. ini mi se da bi naa mala Ever najradije preskoila predjelo i odmah
navalila na glavno jelo - ljubavi, estitam ti od srca na tome."
Prisilim se da ne pokaem emocije na licu,pravim se kao da me to ne dira bez obzira na to koliko
me njegove rijei uznemiruju.Bolno sam svjesna da u meni sve jae gori onaj mrani plamen, a on ga
samo raspiruje svojom prisutnou.
"Moda ti ne eli sjesti ili popiti neto, ali ja elim. A budui da sam ja domain ove male soareje,
naalost, morat e mi ugoditi."
Klizne prema radnoj sobi obavijen crnom svilom i provue se iza anka. Natoi si izdanu
koliinu crvene tekuine u teak kristalni pehar. Vrti au preda mnom, a svjetlucava se tekuina
bljeska i sjaji, slijevajui se s rubova prema dnu ae. To me podsjeti na neto to je Haven jednom
rekla, da je njegov sok jai od Damenova. Pitam se da je li im taj sok nekakvu prednost i bi li na mene
jednako djelovao ili bih postala luda i opasna poput njih.
99

Trljam usne dok se nastojim smiriti. Osjeam nervozu i nemir u prstima i znam da u uskoro u
potpunosti izgubiti kontrolu.
"Ba mi je ao zbog tvog problemia s Haven." Roman kimne, podigne au i ispije dug velik
gutljaj."Ali ljudi se mijenjaju,zna?Nisu sva prijateljstva vjena."
"Nisam odustala." Slegnem ramenima i osjetim kako su moje rijei zazvuale mnogo sigurnije
nego to se osjeam. "Uvjerena sam da emo rijeiti taj problem", dodam osjetivi ono udno strano
pulsiranje u sebi, a on nagne glavu i njegova se tetovaa Ouroborosa nakratko pokae.
"Jesi li sigurna u to,ljubavi?" Pogleda me lijeno kruei prstima oko stalka ae i odmjeri me
onako polako, leerno, blisko, kako on to ve zna. Pogled mu zastane na dubokom V-izrezu moje
haljine i dometne: "Mislim, nemoj se uvrijediti,draga, ali mislim da nee biti nita od toga.Iz mog
iskustva,kada dvije odlune koke ele, istu stvar, netko e zavriti povrijeen - ili neto jo gore - kao
to ve zna."
Primaknem mu se - ne udovite, nego ja (iako ono sigurno nema nita protiv). Pogledam ga u oi
i kaem: "Ali Haven i ja ne elimo istu stvar. Ona eli tebe, a ja elim neto sasvim drugo."
Bulji u mene preko ruba ae,ne vidim nita osim njegovih ledenih plavih oiju. "Ma nemoj, a to
to, ljubavi?"
"Ve zna." Slegnem ramenima i maknem ruku s boka te je stisnem iza lea kako ne bi primijetio
kako se trese i drhti. "Nisi li me zato pozvao k sebi?"
On kimne i odloi pie na podmeta ukraen zlatnim kuglicama. "Ipak, volio bih to uti od tebe.
Volio bih to uti iz tvojih usta u svoje ui."
Duboko udahnem i odmjerim njegove polusklopljene oi, otvorena primamljiva usta i iroka
prsa. Pogled mi pobjegne na njegove ploice, a onda jo malo nie i promrsim:"elim
protuotrov",ponovim,ovaj put odlunije, i dodam: "Kao to ve zna."
Prije nego to ga uspijem zaustaviti, on se stvori kraj mene. Smireno me gleda, ruke mu oputeno
vise uz bokove. Iz njegove koe izbija studen, obavija me hladnim slatkim valom olakanja i on mi
prizna: "elim da zna da sam te pozvao s najboljom namjerom. Kad sam vidio koliko si patila
posljednjih mjeseci,odluio sam popustiti i dati ti ono to eli. Iako je bilo stvarno zabavno,barem
meni." Slegne ramenima. "Spreman sam krenuti dalje, ba kao i ti, Ever. Vraam se u London. Ovaj
grad previe je miran za mene, meni treba vie akcije."
"Odlazi?" Izlanem tako brzo da nisam sigurna iz kojeg dijela mene je to dolo.
"Jesi li tuna zbog toga?" Nasmijei se i pogleda me.
"Da, ba." Namrtim se, zakolutam oima i skrenem pogled nadajui se da nee primijetiti da mi
je glas zadrhtao.
"Nastojat u to ne uzeti srcu." Osmjehne se i na tren vidim tetovau Ouroborosa, koji pohlepno
pilji u mene i paluca jezikom. "Ali prije nego to odem, htio bih rijeiti neke stvari, a budui da je tebi
roendan i sve to, mislio sam poeli s tobom i dati ti dar koji najvie eli. Neto to eli najvie na
svijetu, neto to ti nitko, iv ili mrtav, nikada ne bi mogao dati"
Prstom mi lagano, ovla proe po ruci, a ja osjeam taj dodir ak i nakon to on okrene lea i
krene dalje.
Buljim u njegova lea koja se odmiu od mene i znam da si ovo ne mogu priutiti, ne mogu si
priutiti da zabrljam. Podsjeam samu sebe na arobni dodir Damenovih usana otprije nekoliko sati i
na to koliko sam blizu da ga vratim - ali samo ako se uspijem obuzdati.
Roman se okrene i prstom me pozove da ga slijedim. Ne posluam ga, a on zacoke i pojasni mi:
"Vjeruj, ljubavi, nemam namjeru na prijevaru te odvui u svoje odaje." Zavrti glavom i nasmije se. "Za
100

to imamo dovoljno vremena poslije, ako to eli. Ali za sada imam u planu neto vie tehnike
prirode. Kad smo kod toga, jesi li ikad bila na detektoru lai?"
Suzim pogled jer nemam pojma o emu pria, ali sigurna sam da je to nekakva zamka. Gledam
mu u lea dok me vodi niz hodnik, kroz kuhinju i van kroz stranja vrata. Proemo kraj jacuzzija uz
trijem i stignemo do prostorije koja izgleda kao preureena garaa, odvojena od ostatka kue. Kad
uemo, uini mi se da soba napola slii na spremite za starine, a napola na laboratorij ludog
znanstvenika.
"ao mi je to moram ovo rei i, vjeruj mi, ne elim te uvrijediti, ali poznata si po tome da u
odreenim prilikama zna lagati - uglavnom u prilikama kada od toga ima koristi. Budui da sam ja
ovjek na mjestu i da sam ti obeao da u ti dati ono to stvarno eli vie nego ita drugo na ovom svijetu,
mislim da bi bilo u redu da nas dvoje razjasnimo to je to tono. Oito se neto udno dogaa izmeu
nas. Je l' te ba moram podsjeati kako si se bacila na mene zadnji put kad si bila ovdje?"
"Nisam" izustim i ne uspijem nita vie rei prije nego to podigne ruku.
"Molim te." Glupo se smjeka. "Stvarno mi ne trebaju nikakve isprike, ljubavi. Smislio sam kako
u mnogo lake doi do odgovora koje traim."
Stisnem usne i napravim grimasu.Gledala sam dovoljno kriminalistikih serija na televiziji da
mogu prepoznati ureaj koji je pripremio za mene. On zbilja oekuje da u se prikopati na to i
pristati na poligrafsko ispitivanje, za koje ne sumnjam da je namjeteno.
"Ma, zaboravi", odvratim vrtei se na peti, spremna otii. "Morat e mi vjerovati na rije ili
dogovor otpada."
Taman doem do vrata,kad on ree: "Pa,zapravo, moemo probati neto drugo."
Zastanem.
"Vjeruj mi, nema anse da ovo drugo bude namjeteno, osobito kad su u pitanju ljudi poput nas.
Zapravo, to se ba sluajno lijepo uklapa u cijelo ono metafiziko sranje kojim si toliko opinjena, ono
da je sve energija i povezano jedno s drugim."
Glasno uzdahnem lupkajui nogom o pod.Nadam se da u tako otpustiti neto od one energije
koja se skuplja u meni, a i natuknuti mu koliko sam nestrpljiva.
Ali Romana nitko ne moe pourivati ni tjerati niti e on napraviti ita to nije u skladu s
njegovim rasporedom. On se odsutno poigra koniem koji mu je popustio na jakni,a onda me
odmjeri i objasni: "Vidi, Ever, stvar je u tome da je znanstveno dokazano da je istina uvijek, uvijek
jaa od lai. Kad bi ih usporedila,kad bi ih postavila jednu nasuprot drugoj,da tako kaem, istina bi
uvijek izala kao pobjednik. to ti misli o tome?"
Zakolutam oima i iz toga se vidi to ja mislim o tome i o svemu ostalom to se do sada dogodilo.
Ali Roman je smiren i ne poputa,eli da igramo po njegovim pravilima: "Kad smo kod toga,
postoji jedan jako jednostavan nain na koji emo to ispitati - ne moe nikako varati. Trebaju nam
samo tvoje tjelesne funkcije. Hoe probati?"
Pa,ne ba! Zaustim, elim mu to rei, ali udovite se budi i ne da mi da ita kaem, to samo
ohrabri Romana pa nastavi.
"Dakle,bi li rekla da smo nas dvoje jednako jaki?Da to se tie nae vrste, izmeu nas ne postoje
nikakve fizike razlike u smislu snage i brzine, kakve inae postoje izmeu mukaraca i ena?"
Slegnem ramenima. Nikad nisam o tome razmiljala i ne da mi se ba sad poinjati.
"Pa, s obzirom na to, htio bih ti pokazati neto to e te sigurno jako zanimati. Osim toga, budi
sigurna da te ne elim prevariti, ovo nije igra i nitko nee nastradati. Iskreno ti elim dati ono to
najvie eli, a ovo je najbolji nain koji sam uspio smisliti kako bih utvrdio to je to zapravo. Prvo u
ja, tako da vidi da nemam asa u rukavu - da tako kaem."
101

Stoji preda mnom i dri ruku postrance u zraku, usporedo s betonskim podom. Kima i govori:
"Hajde, prisloni dva prsta na moju ruku i guraj ih prema dolje kako se ja budem opirao i dizao. Nije
to nikakva smicalica, obeavam. Vidjet e."
Pogledam ga u oi i vidim izazov u njegovu pogledu. Znam da nemam izbora, da moram
prihvatiti izazov i uiniti to trai jer samo on ima rjeenje. Moram igrati po njegovim pravilima, na
njegov nain.
Zurim u njegovu preplanulu snanu ruku koja lebdi preda mnom i jedva eka da je dotaknem.
Mada znam da to ne mogu uiniti, da ga ne mogu obuzdati, stisnem zube i pokuam. Prislonim prste
na njegovu ruku, a studen isijava kroz mekano svileno tkanje njegova rukava i raspiruje, rasplamsava
mrani plamen u meni.
Roman mi tiho, promuklo apne u uho: "Osjea li to?"
Pogledam ga i nisam vie svjesna niega osim postojanog pulsiranja koje me proima iznutra, a
tijelo mi trese vruina koja ne trai nita osim hladnog slatkog olakanja koje mi on moe pruiti.
"Okej,sad elim da mi postavi pitanje,jednostavno pitanje na koje mogu odgovoriti s da ili ne, a
na koje ti ve zna odgovor. Daj mi sekundu da se usredotoim na odgovor i da ga izgovorim u glavi
i naglas, a ti sa svoja dva prsta guraj moju ruku prema dolje."
Naizmjence pogledam svoj runi sat i njega, a koljena mi drhte kao luda i znam da nemam jo
puno vremena.
Ali on samo kimne.Jo dri ruku u zraku i ohrabruje me pogledom. "Istina jaa, a lai slabe - sada
ima priliku da iskua tu teoriju na meni, a poslije emo je ispitati na tebi. To je jedini nain da
dokae to stvarno eli, Ever. Hajde, postavi mi pitanje, koje god eli. ak u spustiti tit, tako da
mi moe itati misli i vidjeti da ne varam."
Osvrne se, a od teine njegova pogleda puls mi se ubrza, srce mi se raspukne i ne mogu vie, ne
mogu
"Postavi mi pitanje, Ever." Netremice me gleda. "Pitaj me to god eli. to prije zavrimo sa
mnom, to emo prije prijei na tebe i utvrditi za im zbilja najvie udi."
Stojim pokraj njega i nastojim se psihiki pripremiti, usredotoiti, ali ne uspijevam. Ne mogu to
uiniti, ne mogu vie igrati tu igru.
"A da preskoimo ovo?" upita promatrajui me polagano, duboko. "Bi li radije htjela da ispitam
tebe?"
eka da doem sebi, a ja duboko udahnem i tiho zavapim Hekati da mi pomogne da izdrim,da
uspijem dobiti ono po to sam dola.Ali kad ponovno pogledam Romana, shvatim da me Hekata
napustila i da sam ostala posve sama.
"Ti stvarno eli protuotrov, jelda?" pita me.Okrene se prema meni pa osjetim njegov dah na svom
obrazu,a usne su mu samo nekoliko centimetara od mojih. "Stvarno ezne za protuotrovom, eli ga
vie od svega drugoga?"
Da! Viknem i osjetim da ta rije dolazi odnekud iz dubine i odjekuje mi u glavi takvom estinom
da sam uvjerena da on to uje.
Ali to je nemogue.
Jer to zapravo nisam rekla naglas.
To je samo prazan zvuk koji mi odzvanja glavom sve dok napokon ne zamre.
im me Roman pogleda ravno u oi - gotova sam.
Plamen mi tutnji tijelom i dovodi ga do usijanja.Posegnem prstima eljnim njegova tijela i
zagrebem njegova glatka, iroka, blago preplanula prsa.
102

"Oprezno, draga." Zgrabi me za zapea i privue me k sebi, suzi oi, a usne su mu vlane i
mokre. "Nikad nisam bio jedan od onih koje pale tragovi noktiju na koi,ma koliko brzo zacijeljeli."
Dri me na sigurnoj udaljenosti od sebe i odmjerava me od glave do pete gladnim grabeljivim
oima, kao da sam plijen kojim e se pogostiti. "Osim toga, najbolje da se rijeimo ove gluposti."
Nasmije se, odvee amajliju s mog vrata i baci je ravno na drugu stranu sobe, gdje se zakotrlja,
odskoi i sa zveketom padne na tlo.
Ali nije me briga za to, nije me briga ni za to osim za njegove prste koji mi klize niz lea, njegovo
lice koje mi uranja duboko u kosu i njegov nos koji mi prislanja uz vrat udiui duboko, snano dok
uvlai moj miris. Strastveno me gleda u oi dok me uzima u naruje i sputa na kau. Skida ogrta i
otkopava traperice, a ja mu rukama milujem kou i privlaim ga k sebi, eljna njegova poljupca,
njegovih usana na svojima.
Glasno uzdahnem kad me odgurne, makne ruke s mog vrata i ree: "Polako, draga. Pa ti ne voli
svu tu predigru, zar ne? Poslije emo imati dovoljno vremena za to, no prvo moramo zavriti s ovim.
Na kraju krajeva, ekala si - koliko? etiristo godina, je li?"
Opet ga privuem k sebi, elim jo - jo njegove koe, jo njegova okusa - napinjem se, izvijam,
oajniki elim njegovo tijelo, usne su mi nateene, polakomile su se za svime to mi moe dati. elim
da me on eli onako kako ja elim njega i spremna sam uiniti bilo to samo da me poljubi - a onda se
iznenada sjetim to je to...
On gurne koljeno izmeu mojih nogu, svue traperice i izbaci kukove. Namjesti se i kae: "Ovo e
samo malo boljeti, ljubavi, a onda"
A onda me pogleda i sve se zaustavi - njegove se oi sjaje od udnje, razjapio je usta u udu i
odjednom mu lice poprimi onaj izraz za kojim sam eznula, udjela.
Izraz njegova lica govori da me eli - da me treba - onoliko koliko i ja njega elim i trebam.
Privuem ga k sebi, udei za tim da konano osjetim njegove usne na svojima, a on se nagne
prema meni i tiho, s oboavanjem apne: "Drina"
Odmaknem se, zakiljim, zbunjeno ga gledajui u oi. Vidim ono to on vidi - plamenocrvenu
kosu, porculanski ten, smaragdnozelene oi - odraz koji ne pripada meni.
"Drina..." promrmlja, "Drina, ja..."
I dok mi tijelo jo reagira, izaziva njegove dodire i lagano milovanje koe, srce mi se stisne i odbije
igrati tu igru. Neto nije u redu - neto jako, jako nije u redu - neto to se dralo po strani polako se
razvija i poprima oblik. Roman mi strgne haljinu i ona odmah spuzne.
Pogledam ga i vidim kako su mu oi zablistale, znam da sam blizu. Uskoro u se domoi svog
roendanskog dara - onoga to najvie elim.
Gotovo da nisam svjesna da nita vie nee biti isto nakon toga.
Ama ba nita.
Nikada, nikada vie.
Rairi mi noge i ja se pripremim na to da u nakratko osjetiti bol. Okrenem se prema zrcalu na
udaljenom zidu i ugledam djevojku plamenocrvene kose, svjetlucave blijede koe i osmijeha koji je
tako divlji da ga odmah prepoznam.
To on vidi kad gleda u mene.
Samo to to zapravo nisam ja. To uope nisam ja!
"Jesi spremna, ljubavi?" Roman zuri u mene,pogled mu je pun iekivanja.
Ja kimam u znak pristanka i tijelo mi se die prema njegovom, ali ovo zapravo nisam ja.
udovite moda vlada mojim tijelom, ali nema nikakvu kontrolu nad mojim srcem i duom.
Ba kao to je Roman ranije rekao: Istina uvijek pobijedi.
103

Sva srea to je mojoj dui sve jasno.

Sklopim oi i usredotoim se na sranu akru, vidim kako se onaj zeleni krug energije vrti i isijava
ravno iz sredine mojih prsa, a ja ga potiem da raste prema van, da se sve vie iri i poveava dok
ne
Roman promrmlja moje ime, samo to to zapravo nije moje ime, ve njezino. Glas mu je pun
iekivanja, jedva eka da ponemo, a nema pojma to ja sada spremam. Barem na trenutak uspjela
sam pobijediti.
Dignem koljeno i zabijem ga ravno u njega. U uima mi odjekuje njegov bolni vrisak, rukama se
hvata za prepone i okree oima. Izmaknem se ispod njega kreui se ubrzano,hitro, znam da e za
nekoliko sekundi ozdraviti i da e povratiti snagu.
"Gdje ga skriva?" upitam ga dok izbezumljeno navlaim odjeu i mahnito vjeam amajliju oko
vrata. Ne moram ni pogledati, ve znam da me on opet vidi kao plavuu plavih oiju,da vidi mene
onakvu kakva jesam. "Gdje je?" ne odustajem dok se ogledavam po malom urednom laboratoriju.
On spusti glavu i paljivo se promotri. Zatim promrsi: "Kvragu, Ever"
Ali ja nemam vremena za to. "Reci mi gdje je!" zaderem se trudei se ostati usredotoena na
sranu akru, pa vrsto stisnem amajliju na prsima.
"Jesi ti luda?" On nabaci traperice i namrti se. "Napravi takvo sranje i onda jo oekuje da u ti
pomoi?" Zavrti glavom. "Zaboravi. Mogao sam ti dati taj protuotrov, mogla si ga odnijeti sa sobom
jo prije deset minuta, ali odabrala si neto drugo, Ever. Oboje znamo da je sve bilo poteno. Bio sam
ti ga spreman dati, i, ne, nije ovdje, pa ne mora prekopati cijelu sobu. Ozbiljno, misli da sam tako
glup?"Navue kuni haljetak i stegne ga preko prsa, kao da eli sprijeiti da me opet dovede u
iskuenje. Iako udovite jo galami u meni,on me vie ne zanima. Neman je moda jo iva i zdrava,
ali sada me vodi moje srce i dua. "Stvarno sam te htio dovesti do njega, ali ti si odabrala neto
drugo.I samo zato to ti se u zadnjem trenu srce stegnulo" Podigne obrvu i znam da zna odakle mi
snaga. "To nita ne mijenja. Izabrala si mene, Ever. Ja sam ono to si najvie eljela. Ali sad nakon to si
izvela onaj trik, nee dobiti ni jedno ni drugo." Odmahne glavom. "Ne dam ti drugu priliku nakon
to si napravila ono sranje."
Stojim pred njim,mrani plamen divlja u meni, tjera me prema tim plavim oima boje
oceana,kutravoj zlatnoj kosi, vlanim spremnim usnama, mravim izazovnim kukovima...
"Ne",promrmljam i zakoraim unatrag. "Ja te ne elimJa te nikada nisam eljela. To nisam ja - to
je neto drugo. Nisam ja kriva za ovo, ja ne vladam sobom!"
Stisnem usne. Znam da mogu pobjei odavde samo na jedan jedini nain,ali ne bih to smjela
napraviti pred njim,ne bih ga trebala navesti da posumnja. Ali ipak, ne vjerujem ni vlastitim nogama
da me nee odvesti do njegova kreveta.
vrsto stisnem amajliju uz prsa i usredotoim se na svjetlucavi zlatni veo. Prikazem portal za
Ljetozemlje i ugledam kako se otvara preda mnom. Spremam se zakoraiti unutra, kad me on
opomene: "Kako si glupa, Ever, ne shvaa li da nema razlike izmeu tebe i tvog - udovita? Ti jesi to
udovite. To je tvoja mrana strana, tvoja sjena, i sada ste kao jedno."

104

Dvadeset esto
Iskrsnem u onom nepreglednom mirisnom polju. Ne svia mi se to i pee me savjest jer znam da
to nisam smjela uiniti. Nisam smjela ovako doi ovamo. Nisam smjela dopustiti da me Roman vidi
kako nestajem. Ali nisam imala drugog izbora.
Odlunost me polako naputala, izjedalo ju je ono udovite u meni i bilo bi dovoljno samo jo
nekoliko sekundi s Romanom da svemu doe kraj. I meni samoj i svemu to volim.
Jer - Roman je u pravu. Skroz-naskroz u pravu. Poraena sam, nisam uspjela dobiti ono to elim
ba zbog toga to ja jesam udovite, meu nama nema razlike.Ono vue sve poteze,ono
zapovijeda,ono je za upravljaem,a ja sam samo suputnik i nemam pojma kako zakoiti i iskoiti.
Nita mi nije preostalo.Nemam pojma to da radim.Samo znam da:
Nisam uspjela ponititi aroliju, a Hekata mi nije usliala molitvu.
A Damen, pa, Damen me ne moe spasiti.
On nikada ne smije saznati kakvu sam grozotu zamalo napravila.
Ne moe me sljedeih stotinu godina spaavati od mene same.
Toliko sam duboko potonula, toliko sam nisko pala da vie ne mogu ustati. Ne mogu se vratiti u
koloteinu. Ne mogu se vratiti na Zemlju i sve riskirati.
I tako lutam,bez ikakvog cilja na pameti,i nemam pojma to u napraviti kad doem tamo. Lutam
uz potok duginih boja, lijeno pokreem noge, ne uri mi se,samo lagano etuckam, i gotovo i ne
primijetim kad potok nestane, a tlo ispod mojih nogu pretvori se u bljuzgavu, gnjecavu, mokru stazu.
Gotovo i ne primijetim kad temperatura zraka padne za nekoliko stupnjeva, a ono blago zlatno
svjetlucanje poslane gue, neprozirno, pa teko ita mogu vidjeti.
Moda se zato i toliko okiram kad ga ugledam. Kad shvatim da sam nesvjesno dola do mjesta
na kojem je magla uvijek najgua, da sam dola onamo gdje lako moe krenuti krivim putem, bez
ikakve anse da se vrati. Pogledom obuhvaam njegov poznati strmi obris, istroenu izlizanu
uad,napukle drvene daice,gledam kako se njegov oblik naizmjence izotrava i zamuuje dok ga
magla prekriva. Ali ipak, ne moe se porei da je ono stvarno taj most.
Nema sumnje da je taj most vodi na drugu stranu.
Most dua.
Kleknem pored njega i koljena mi utonu u vlano tlo prekriveno maglom. Pitam se je li ovo
nekakav znak, jesam li s razlogom dola dovde, je li mi sueno da ga napokon prijeem.
to ako mi se ponovno nudi mogunost koju sam ranije odbila?Ako neu morati nikome nita
objanjavati, to ako je ovo posebna ponuda za stalne muterije poput mene?
Posegnem za ogradom, starim istroenim uzetom koje izgleda kao da bi moglo puknuti svakog
trena. Vidim kako se magla zgunjava prema sredini i postaje toliko neprozirna da je krajnji cilj
tajanstveno obavijen u bijelo. Podsjeam se kako sam tjerala Riley da prijee isti taj most, onaj kojim
su moji roditelji i Buttercup preli na drugu stranu. Ako su ga oni mogli prijei i ako je sve bilo u
redu,onda stvarno, koliko loe moe ispasti?
Mislim,to ako samo ustanem,doem k sebi,duboko udahnem i prijeem ga?
to ako je jedan malen korak praen drugim rjeenje svih mojih problema, to ako se tako mogu
rijeiti udovita, utrnuti ovaj plamen i ponovno vidjeti svoju obitelj?
Samo nekoliko koraka ususret njihovim toplim zagrljajima dobrodolice.
Samo nekoliko koraka dalje od Romana, Haven, blizanki, Ave i uasnog nereda koji sam
napravila.
Samo nekoliko koraka prema miru koji traim.
105

Mislim, ozbiljno, to se moe dogoditi? Sigurno u ugledati cijelu svoju obitelj kako me eka - ba
onako kako to prikazuju u svim onim televizijskim emisijama o zagrobnom ivotu.
vre zgrabim ue,natjeram se da ustanem, jedva se drei na nogama koje dru. Lagano se
nagnem naprijed i protegnem kako bih bolje vidjela. Pitam se koliko daleko moram otii da bih dola
do mjesta odakle nema povratka. Prisjeam se kako je Riley tvrdila da je dola otprilike samo do pola
puta,a onda se okrenula i poela me traiti, ali ju je magla toliko zbunila da nije ponovno pronala
most - ili ga barem neko vrijeme nije mogla pronai.
ak i da odluim krenuti dalje, ravno na drugu stranu, bih li dola do cilja do kojeg su i oni
doli?Ili bi to bilo kao kad teretni vlak iznenada skree s tranica i odvodi mene prema vjenom
bezdanu Zemlje sjena umjesto u slatki vjeni ivot?
Duboko udahnem i promijenim poloaj, dignem nogu s mokre gnjecave zemlje. Ba kad se
spremam pomaknuti, odjednom me preplavi umirujui val spokoja - taj nalet mirnoe moe znaiti
samo jedno, samo jedna osoba moe izazvati takav osjeaj u meni. Ta se mirnoa toliko razlikuje od
trnaca i topline koje Damen budi u meni da me ni najmanje ne iznenadi kad se okrenem i vidim
Judea pokraj sebe.
"Zna kamo vodi taj put, zar ne?" Rukom pokae most koji se lagano ljulja, trudei se govoriti
jasno i odrjeito, ali odaje ga nervozan drhtav glas.
"Znam kamo vodi druge ljude." Slegnem ramenima i naizmjence pogledam njega i most. "Ali
nemam pojma kamo e odvesti mene."
On zakilji i nagne glavu, promatra me polako i paljivo. Oprezno nastavi: "Taj most vodi na
drugu stranu. Sve ljude. Nema razlike. Svima jednako. Pria o posljednjem sudu moda vrijedi na
Zemlji, ali ovdje ne."
Slegnem ramenima. Nije me uvjerio, on ne zna ono to ja znam. Nije vidio ono to sam ja vidjela.
Kako bi onda uope mogao znati to vrijedi za mene, a to ne?
"Nema veze." Kimne kad jasno i glasno osjeti moje misli. "Samo nisam ba siguran da bi ti sada
uope trebala razmiljati o tome. ivot je ionako dovoljno kratak, zna? ak i onda kada se ini da
jako, jako sporo prolazi. Kada svemu doe kraj,ivot je zapravo samo bljesak, treptaj u vjenosti,
vjeruj mi na rije."
"Moda za tebe, ali ne za mene", kaem i gledam ga u oi tako otvoreno i iskreno da je jasno da ga
pozivam da mi ue u glavu. Spremna sam propjevati o svemu, ispriati mu cijelu odvratnu priu,
staviti karte na stol, otkriti sve to sam cijelo vrijeme skrivala - samo mora pitati i sve u mu priznati.
"Moj je ivot mnogo vie od nekakvog treptaja."
Protrlja bradu i namrli se, vidi se da se trudi shvatili to sam upravo rekla.
I to je sve to mi je trebalo. Treba mi samo njegova elja da me shvati i ja progovorim o svemu.
Kaem mu sve. Ba sve. Skroz-naskroz razveem jezik, a rijei izlaze iz mene tako brzo i mahnito da
postanu nerazumljive i zbrkane. Dotaknem se onih davnih dana,onog prvog dana na mjestu nesree
kada mi je Damen prvi put dao eliksir i pretvorio me u ovo to sam sad,pa mu kaem istinu o
Romanu,o tome tko je on zapravo i kako je sredio da Damen i ja vie nikada ne budemo zajedno, o
Avi i blizankama koje vee njihova udna prolost,o tome kako sam pretvorila Haven u udovite
poput sebe, o akrama i kako nas se moe unititi jedino ako se cilja na nae slabosti i, naravno,
ispripovijedam mu sve o Zemlji sjena, vjenom bezdanu,kamo idu svi besmrtnici - o jedinoj stvari
koja me spreava da ostanem na ovoj strani mosta. Rijei mi izlaze iz usta tako brzo da ih ne mogu
zaustaviti.I ne trudim se zaustaviti ih.Osjeam takvo olakanje jer sam se rijeila tereta potaknuta
njegovim nastojanjem da ostane miran, da se potpuno ne izbezumi i da me pusti da kaem to imam
rei.
106

Kada doem do dijela o Romanu, o groznoj privlanosti koju osjeam prema njemu, o
nepopustljivom mranom plamenu koji jo gori u meni i o poniavajuem trenutku koji sam jedva
izbjegla, on me pogleda i ree: "Molim te, Ever, uspori. Jedva te pratim."
Kimnem,srce mi lupa,obrazi mi se rumene,vrsto sam se obgrlila rukama.Dugi, mokri, zamreni
pramenovi kose lijepe mi se za lice, ramena, lea,natopljeni tekim okruglim kapima rose koje ne
prestaju padati. Gledam kako pridolice gotovo kao u usklaenom zboru nestrpljivo prelaze na
drugu stranu, a most se svija i njie dok oni stupaju, a iz oiju im isijava nevjerojatno udesna
velianstvena svjetlost.
"uj, moemo li - otii nekamo drugamo?" Glavom pokae prema redu ljudi koji je tako dug da se
pitam je li se upravo dogodila nekakva katastrofa. "Ovo me pomalo uznemiruje."
"Pa ti si odluio doi ovamo." Slegnem ramenima, ne mogu ni sama sebi objasniti zato se osjeam
kao da se moram braniti, a da ne spominjem kako me mui grinja savjesti otkad sam mu sve rekla.
Mislim, upravo sam mu u cijelosti izloila svoju povjerljivu tajanstvenu priu, sve sam mu otkrila, a
samo kae uspori malo i ajmo se maknuti odavde? Zavrtim glavom u nevjerici i okrenem oima. Nisam
uope oekivala takvu reakciju. "Mislim stvarno. Nisam te ja pozvala, sam si se pojavio."
On me pogleda, uope ga ne dira moja promjena raspoloenja. Podigne kutove usana i ree: "Pa,
nije ba tako..."
Buljim u njega i pitam se to to znai.
"uo sam tvoj poziv upomo i doao vidjeti to se zbiva. Traio sam tebe, a ne - ne ovo."
Suzim pogled spremajui se pobiti njegovu tvrdnju, a onda se sjetim svog prvog susreta s
blizankama, onog koji se odigrao gotovo jednako.
"Nisam namjeravala prijei", kaem, a obrazi su mi se uarili od srama. "Mislim,moda sam
razmiljala o tome, ali samo na sekundu i ne zaozbiljno, ono, ne stvarno. Samo sam bila znatieljna - to
je sve. Osim toga, sluajno poznajem nekoliko ljudi koji ive tamo preko i, ono, ponekad mi
nedostaju"
"Pa si ih mislila nakratko posjetiti?" Govori blagim tonom, ali njegove su rijei teke, tee nego to
misli.
Odmahnem glavom i spustim pogled na svoja stopala prekrivena blatom.
"Pa, to je bilo? to te sprijeilo, Ever? Moda ja?"
Duboko udahnem jedanput, dvaput, trebam sekundu prije nego to dignem pogled prema njemu.
"Ja... Nisam namjeravala prijei. Mislim, da, bila sam malo u iskuenju i sve, ali zaustavila bih se pojavio se ti ili ne." Slegnem ramenima i pokuam ga pogledati u oi. "Jednim dijelom zato to ne bi
bilo u redu da ne izravnam raune i da drugi moraju ispravljati moje pogreke. Drugim dijelom zato
to ne elim hitati prema tom cilju, bez obzira na to koliko znam o duama besmrtnika i gdje one na
kraju zavravaju. I bez obzira na to to moda mislim da upravo to zasluujem. Vidjela sam drugu
stranu, ili barem onu koja je meni suena. Naalost, moram rei da to uope nije mjesto kamo je otila
moja obitelj. Bojim se da bih ako ih elim ponovno vidjeti, imala vie sree kad bih pokuala doi do
njih preko tebe nego preko onog mosta, a da ne spominjem"
Gleda me i eka.
Uzdahnem i lupim nogom u tlo. vrsto odluim da u mu otkriti svoj najvaniji razlog bez obzira
na to koliko bi ga to moglo pogoditi. Pogledam Judea u oi, izbacim ramena i kaem: "A da ne
spominjem da to nikad ne bih mogla napraviti Damenu." Brzo skrenem pogled kad mi oi sretnu
njegove. "Nikad ga ne bih mogla napustiti na takav nain - ne nakon to" Uutim i pokuavam
progutati knedlu u grlu. "Ne nakon svega to je uinio za mene." Protrljam ruke da ih zagrijem iako
mi zapravo nije hladno. Samo se osjeam udno. udno i neugodno, bez sumnje.
107

Ali Jude samo kimne, uvjeravajui me da e sve biti okej. Prislonio je ruku na moja plea i tiho me
vodi dalje od mosta, od dugog reda dua koje sretno koraaju prema drugoj strani i natrag na Zemlju.

108

Dvadeset sedmo
"Dakle, uinit e sljedee." Ubaci u ler i okrene se prema meni. "Prvo, ui e i sve priznati."
Podigne prst kako bi me uutkao iste sekunde kad ga ja poelim prekinuti. "Samo e lijepo sjesti i
ispriati cijelu prljavu priu - nee nita preskoiti.Bez obzira na tvoja prijanja iskustva s njom, po
svemu to sam vidio i po svemu to sam nauio,znam da si u dobrim rukama.Stvarno. Ona je
pametnija nego to misli i bavi se tim stvarima ve nekoliko ivota.A da ne spominjem da mi jedino
ona vie-manje pada na pamet, a zapravo bi ti stvarno mogla pomoi, bez predrasuda."
"Kako zna za njezine prijanje ivote?" pitam, a koa mi se odjednom najei. "Mislim, osim
onoga to sam ti ve rekla?"
On me pogleda i taj trenutak potraje toliko dugo da se ve spremam prekinuti tiinu, kad on
odgovori: "Bio sam u Velikoj dvorani znanja. Sada vie-manje znam sve."
Kimnem i progutam knedlu trudei se da se ne izbezumim. Iako je od mene upravo dobio
priznanje koje bi se lako moglo opisati kao majka svih priznanja, ipak, nije da sam mu sve rekla.
Ali on samo slegne ramenima i odmah nastavi."A onda,kad tamo zavri,mora ii k Damenu. Ne
zanima me to e mu rei, to je tvoja stvar. Ali stvarno si ga namuila u zadnje vrijeme bez obzira na
to to ja mislim o njemu..." Stane i zavrti glavom. "Samo to napravi, okej? Jo nisi dobro - veeras si to
dokazala i treba ga na svojoj strani.On e ti pomoi da se izvue.Tako e ispravno postupiti.I uzmi
slobodno na poslu dok to obavlja.Ozbiljno, mogu ja sam. Osim toga, Honor se ponudila da uskoi,
pa u joj moda dati priliku."
Kimnem divei se njegovoj plemenitosti.Pokazao je svu svoju nesebinost kad me poslao svom
viestoljetnom suparniku. Stisnem kvaku uvjerena da smo zavrili. Ba se spremam izai, kad mi on
stavi ruku na nogu, nagne se prema meni i kae: "Ima jo."
Okrenem se i vidim kako se uozbiljio, stie mi koljeno dugim hladnim prstima.
"Obeavam da se neu mijeati u tvoju vezu s Damenom,ali ne namjeravam se povui.Zadnjih
dana ba se i ne mogu pomiriti s injenicom da etiri stoljea ne uspijevam osvojiti djevojku svojih
snova."
"Ti... zna za to?" Glasno uzdahnem i ruka mi poleti prema grlu, a glas mi utihne.
"Misli na mladog parikog konjuara,britanskog erla, upljanina iz Nove Engleske i umjetnika
poznatog po imenu Bastiaan De Kool?" Pogledam ga u oi,dva plavozelena bazenia koja izgaraju
od viestoljetne elje. "Da." Kimne. "Znam sve o tome.I vie od toga." Zavrtim glavom, nemam pojma
to bih rekla, kako dalje, a on pomakne prste s mog koljena na moj obraz i kae: "Nemoj mi rei da i ti
to ne osjea - znam da osjea. Vidim ti u pogledu,u nainu na koji reagira na moj dodir. Kvragu, pa
vidio sam i kako si reagirala kad si me ranije - danas? - vidjela s Honor." kicne zapee,ali ne nosi sat,
pa samo slegne ramenima i odmahne rukom. "Zna, Honor me ne zanima, ne onako kako ti misli. To
je iskljuivo odnos uenika i uitelja - prijateljstvo, nita vie od toga." Nagne glavu i prstima,
svilenkasto mekim jagodicama prstiju, njeno klizne po mom obrazu, tako umirujue,tako zamamno
da ne mogu okrenuti glavu ni da hou. "Ne zanima me nitko drugi. Cijelo vrijeme zanima me samo
ti. Iako moda trenutano ne osjea isto prema meni, elim da zna da za nas dvoje ne postoje
nikakve zapreke, nita to bi nas razdvajalo. Zapravo, nita osim tebe. Ti donosi konanu odluku."
Odmakne se, a ja jo osjeam njegov dodir na koi, a pogled mu se usijee u moj. "Ali to god
odluila, ne moe zanemariti ovo", ponovno me dotakne, "jelda?"
Kad me pogleda nagnute glave,a veliki val dredova padne mu preko lica i ramena,kad mrvicu
digne one spojene obrve,kad mu osmijeh potakne jamice na obrazima da izau na svjetlo dana, kad
me onako pogleda - s tim se izazovom ne mogu suoiti.
109

Da, osjeam neto kad se dotaknemo. Da, on je neosporno seksi i sladak i netko na koga mogu
raunati. Da, vie nego jedanput osjetila sam kako me malice privlai. Ali ak i kad sve to zbrojim,
nije kao ono to osjeam prema Damenu. Nikada nije i nikada nee biti. Damen je pravi deko za
mene. ak i ako ne uspijem postii nita drugo ovog aavog ludog dana, barem mogu biti iskrena
prema Judeu ma koliko ga boljelo...
"Jude" zaustim, ali on mi prisloni prst na usne i tako me sprijei da nastavim.
"Ui, Ever." Kimne, makne mi kosu s lica i zatakne mi je iza uha. Prsti mu zastanu na nekoliko
sekundi predugo, nevoljko ih mie s mene. "Popravi tetu, poniti aroliju, pronai protuotrov za
protuotrov, napravi sve to mora. Bez obzira na to to osjea prema meni, bez obzira na to to
odluila, elim da naposljetku bude sretna. Ali elim da zna i da nisam odustao - i da mi to nije ni
na kraj pameti. Ve se etiristo godina bavim ovim i jo malo vremena nita mi ne znai. Iako
posljednjih nekoliko stoljea borba i nije bila najpotenija,barem sam sada,uz pomo Ljetozemlja,
malo bolje pripremljen. Moda nisam besmrtan, vjerojatno ne bih nikada ni izabrao taj put, al, gle,
kako se ono kae, znanje je mo, zar ne? A sada, zahvaljujui tebi i Velikoj dvorani znanja, na konju
sam."
Duboko udahnem,izvuem se iz auta i uem u njezinu kuu, a da uope ne zastanem i ne
pokucam na vrata.Iako je nisam uspjela nazvati ni upozoriti da dolazim,iako kazaljke na satu
pokazuju da je itekako prekasno za posjete, ni najmanje se ne iznenadim kad ugledam Avu u kuhinji
kako kuha lonac svjeeg aja i smijei se dok mi govori: "Hej, Ever, ekala sam te. Tako mi je drago
to si uspjela doi."

110

Dvadeset osmo
Gurne tanjur s keksima prema meni, onako iz navike, bez razmiljanja. Zavrti glavom, tiho se
nasmije ispod glasa i pokua ih naglo odmaknuti, ali ne stigne daleko kad ja posegnem i zgrabim
jedan keks s dna tanjura. Keksi su kremastobe boje,okrugli, savitljivi i po vrhu ukraeni debelim
slojevima eera. Otrgnem komad sa strane i stavim ga na jezik pa se sjetim da su to bili moji najdrai
keksi. Poelim uivati u slatkiima, u bilo kakvoj hrani, onako kao nekad.
"Ne mora ih jesti radi mene", kae ona, podigne alicu prema ustima i puhne jedanput-dvaput u
aj prije nego to popije gutljaj. "Vjeruj mi, blizanke ih vole dovoljno za nas dvije,pa se neu uvrijediti
ako ne eli vie jesti."
Slegnem ramenima i elim joj rei da ponekad,kada mi nedostaje normalan ivot, onako
mehaniki jedem, pijem i kupujem stvari u duanu umjesto da ih prikazujem,samo da dokaem da to
jo mogu. Ali to obino ne traje dugo i u posljednje vrijeme doe mi da to radim samo kad je
kasno,kad sam umorna i kad se osjeam izgubljenije nego inae, kao sada. U drugim prilikama ne
mogu ni zamisliti da se ikad poelim vratiti tako obinom ivotu.
Ali ipak je samo pogledam i pitam: "Pa kako su blizanke?" Odgriem jo jedan komadi
keksa,prisjeajui se kako je nekada imao sladak,bogat, ukusan okus,a sada ima bljutav okus po
kartonu.Znam da sam se ja promijenila, a ne recept.
"Zna, ba je smijeno." Ava spusti alicu i nagne se prema meni dok se prstima igra sa zelenim
pletenim podmetaem za tanjur, kao da ga glaa rukama. "Tako smo se dobro i brzo prilagodili,kao
da vrijeme nije ni prolo. Tko bi rekao?" Napola se nasmijei i zavrti glavom u udu. "Znam da se kod
reinkarnacije ponajprije radi o karmi i nedovrenim poslovima iz prolosti, ali nikada mi nije palo na
pamet da bi za mene to moglo zavriti tako doslovno."
"A njihova magija - vraa li im se?"
Ona duboko, polagano udahne, prstima ponovno posegne za alicom, vrsto je obuhvati oko
drke, ali zaustavi se prije nego to je podigne i odgovori: "Ne. Ne jo. Ali moda to i nije tako loe."
Slegne ramenima.
Pogledam je, ne razumijem to bi to trebalo znaiti.
"Pa, tebi do sada i nije ba tako dobro ilo, je li?"
Spustim ruke u krilo,sklapam ih, izvrem i cupkam prste, a ona vidi kako sam pogrbljena i
nervozna i to je vie-manje jedini odgovor koji treba.
"Budui da sam se i ja prije bavila magijom,oito to mogu vidjeti." Isplazi jezik i digne ruku
prstima oponaajui omu,a onda prasne u smijeh i uperi prst u mene, a ja irom otvorim usta.
"Joj,daj se razvedri." Nasmijei se i na tren joj zubi bijesnu. "Nema smisla plakati zbog prolosti
koju ne mogu promijeniti. Svaki korak vodi dalje,a kako stvari stoje, sljedei korak je upravo ovdje."
Otvorenim dlanom pljesne po stolu. "Zbog mojih iskustava iz prolog ivota i zbog toga to si mi
pomogla da uem u Ljetozemlje, gdje sam s vremenom ula u Veliku dvoranu znanja, sada mnogo
bolje razumijem stvari o kojima sam prije mogla jedino nagaati."
"Da,na primjer?" Zakiljim i upadnem ravno natrag u svoje staro ratoborno raspoloenje,ne dajui
joj ni priliku da kae svoje,a da je ja nepristojno ne prekinem.
Ali Ava,kao i inae, odlui zanemariti moje pitanje i nastavi kao da nisam nita rekla. "Nauila
sam da je magija,kao i prikazivanje, samo jednostavno manipuliranje energijom.Dok je prikazivanje
obino ogranieno na manipuliranje stvarima, magija u krivim rukama" Zastane i pogleda me, a oi
joj vrite Tvojim rukama! - ili se to meni samo ini. "Pa, ako se magija ne prakticira kako treba, s
ispravnim namjerama, obino izmanipulira ljude i tad nastaju problemi."
111

"Da su me barem blizanke upozorile na to",promrmljam. Ne mogu vjerovati da sam ih okrivila,

ali, eto, rekla sam to naglas.
"Moda su ti to one zaboravile spomenuti,ali sigurna sam da ti je Damen rekao." Pogleda me,
podigne obrve i nagne bradu - jasno da mi nije povjerovala. "Ever, ako si dola ovamo po pomo, a s
obzirom na vrijeme i okolnosti,pretpostavljam da jesi,onda mi,molim te, dopusti da ti pomognem. Ne
mora se ispriavati, ja te ne mislim osuivati. Nisi prva koja je pogrijeila, a sigurno nee biti ni
zadnja. Ja znam da ti misli da je ta tvoja pogreka nevjerojatno velika,ak nepremostiva, ali suprotno
onome to moda misli, takve se stvari uvijek mogu ponititi i esto nisu ni priblino ubojite kako
mislimo - ili,da tako kaem,kako im mi to doputamo."
"Aha, znai, ja to doputam?" zaustim i osjetim kako sam spremna na svau,kako bih se lako
mogla posvaati s njom, ali nije mi do toga, pa smjesta odmahnem otvorenim dlanom.Uzdahnem i
dodam: "Zna, s obzirom na to da toliko esto trebam pomo, ovjek bi pomislio da u je ipak malo
lake prihvatiti." Sama sebi zakolutam oima i zavrtim glavom.
Ona slegne ramenima, uzme zobeni keks s hrpe i ubaci grozdiu u usta. "Tvrdoglavima to nikad
nije lako." Nasmijei se i pogleda me u oi. "Ali mislim da smo s tim zavrili, jelda?" Ja kimnem u
znak odobravanja, a ona nastavi govoriti: "Stvar je u tome,Ever,to je i kod magije i kod prikazivanja
vana namjera - cilj na koji se usredotoi. Tvoja je namjera najvanije sredstvo koje ima na
raspolaganju. Zna za Zakon privlanosti, jelda?" Pogleda me prelazei rukom po svom svilenom
rukavu. "Privlaimo ono na to se usredotoimo. Ovo nije nimalo drugaije. Kad se usredotoi na
ono ega se boji - dobije jo toga ega se boji. Kad se usredotoi na ono to ne eli - dobije jo
toga to ne eli. Kad se usredotoi na elju da upravlja drugim ljudima - privlai druge da jo vie
upravljaju tobom. Obraa pozornost na njih, pa sve vie takvih, a i njima slinih ljudi ulazi u tvoj
ivot. Ako nametne svoju volju drugima kako bi ih natjerala da uine neto to inae ne bi - ne samo
da to nee djelovati, nego e ti se na neki nain vratiti kao bumerang. Izazvat e karmu, kao i svakim
drugim svojim postupkom, samo to ti ova vrsta karme ne ide na ruku, osim ako moda ne eli
nauiti nekoliko vrlo vanih lekcija..."
Iako ona jo govori, ja ne mogu prestati razmiljati o onome to je rekla o karmi, kako se vraa
kao bumerang. Prisjetim se kako su blizanke rekle neto slino kao: Ne smije se sluiti magijom iz
sebinih pokvarenih razloga. Stii e te karma i triput ti se obiti o glavu.
Progutam knedlu i posegnem za ajem,a njezine me rijei okrznu: "Ever, mora razumjeti da si se
cijelo vrijeme opirala na najgori mogui nain. Opirala si se meni kad sam ti htjela pomoi, opirala si
se Damenu kad je bio vrlo zabrinut za tebe, opirala si se Romanu i onim grozotama koje ti je uinio
" Shvati da elim zanijekati to zadnje pa digne ruku i uutka me jednim jedinim prstom govorei: "A
to se tie opiranja,ironino je to na kraju potroi toliko vremena i energije da se usredotoi na
stvari kojima se opire, na stvari koje ne eli, a onda privue tono te stvari."
Pogledam je,nisam sigurna jesam li je dobro razumjela. Ne bih li se trebala opirati Romanu?
Mislim, ha-lo, pa, gle to se upravo dogodilo, ili to se skoro dogodilo, zamalo sam pokleknula.
Ona ukoi ramena i obuhvati alicu dlanovima pa me pogleda u oi i opet pone govoriti: "Sve je
energija, slae li se?"
Pa,tako sam ula.
"Dakle,ako su tvoje misli energija, a energija privlai, onda sve tvoje misli o onome ega se najvie
boji - zapravo omoguavaju da se to dogodi. Ostvaruje to prikazivanjem im opsesivno razmilja o
tome. Objasnit u ti rijeima alkemiara,malo jednostavnije i sluajno ba zgodno u tvom sluaju:
'Kako gore, tako i dolje, kako unutra, tako i vani'."
112

"To je jednostavno reeno?" Odmahnem glavom i zavrtim alicu s ajem. Nita je nisam
razumjela, ona kao da govori u transu.
Ona se smijei, gleda me strpljivo i ljubazno. "To znai da se ono to je u nama nalazi i izvan nas.
Da e se naa unutarnja stanja svijesti, misli na koje se usredotoujemo uvijek odraziti na nae
izvanjske ivote. Ne moe pobjei od toga, Ever, to je jednostavno tako. Ali ti nisi shvatila da magija
nije negdje tamo - u rukama boice ili kraljice - nego ovdje unutra." Lupi akom u prsa,pogleda me, a
lice joj ivne. "Roman ima vlast nad tobom samo zato to si mu je ti dala - doslovno si mu je dala u
ruke! Da, znam da te prevario, da, znam da te on spreava da ikada vie bude s Damenom, i, da, ne
mogu ni zamisliti kako je to grozno, ali samo se treba prestati opirati onome to se ve dogodilo,
samo se treba prestati usmjeravati na Romana i njegova pokvarena djela i moi e prekinuti tu
uasnu vezu koju si stvorila s njim. A uskoro, nakon to se bude proiavala i meditirala odreeno
vrijeme, on te vie nee moi gnjaviti - ni blizu."
"Ali on e jo imati protuotrov - i dalje e" zaustim, ali nita od toga, Ava se zalaufala i jo nije
zavrila.
"Ima pravo. On e jo imati protuotrov i vjerojatno ti ga nee htjeti dati. Ali to ne moe
promijeniti. Nemoj opsesivno razmiljati o tome i izmiljati kojekakve arolije jer ni to nee nita
promijeniti. Zapravo, samo e pogorati stvari. Ako to napravi, on e postati sredite tvog svijeta,
tono ono to ne eli i, vjeruj mi, Roman je toga vrlo dobro svjestan. On se jako trudi da ti skrene
pozornost na sebe, ba kao to eli svaki narcisoidni tip. Dakle, ako stvarno eli rijeiti ovo i vratiti
svoj ivot u koloteinu, onda samo prestani. Prestani usmjeravati energiju na stvari koje ne eli.
Prestani ulagati energiju u Romana. Samo odbij to napraviti i vidjet e to e se dogoditi." Nagne se
prema meni i zatakne valovitu kestenjastu kosu iza uha. "Evo to ja mislim. Kada on vidi da ste se
uspjeno prilagodili svojoj situaciji, da ivite svoj ivot i uivate unato ogranienjima, njemu e
dosaditi ta igra i odustat e.Ovo to sada radi je kao da tigra iz ruke hrani peenkom, samo
zadovoljava njegovu najosnovniju potrebu. udovite je u tebi, Ever, jer si ga ti tamo stavila. Ali,
vjeruj mi, jednako lako moe ga se rijeiti."
"Kako?" Slegnem ramenima. Shvatila sam sve to je upravo rekla, mislim, kad je sve objasnila, sve
mi je postalo savreno logino. A ipak jo osjeam to grozno, nepopustljivo pulsiranje tik ispod
povrine i nekako mi je teko povjerovati da je stvar samo u tome da moram usmjeriti energiju
drugamo. "Kad sam pokuala ponititi aroliju, samo se sve pogoralo. A kad sam zamolila Hekatu
za pomo, djelovalo je neko vrijeme, a onda, maloprije, kad sam ponovno vidjela Romana" Obrazi
mi se zarumene i cijelo tijelo mi se zagrije dok se s uasom prisjeam u to sam se skoro pretvorila.
"Pa, recimo da sam otkrila da udovite nije nikamo nestalo, bilo je ivo, zdravo i spremno za zabavu.
Razumijem o emu govori ili mi se barem ini da razumijem, ali ne shvaam kako bi mi samo
skretanje misli ikako moglo pomoi. Mislim, Hekata je glavna, a ne ja, i nemam pojma kako da je
natjeram neka odstupi."
Ali Ava me samo pogleda i priguenim glasom ree: "Ali tu nisi u pravu. Nije Hekata glavna, ti si
glavna. Cijelo si vrijeme ti glavna. Nerado ti ovo govorim jer znam kako je ljudima neugodno kad to
uju, ali udovite nije nekakvo strano bie koje je ulo u tebe, nije to nekakva demonska sila niti ita
slino - to si ti. udovite je tvoja mrana strana."
Nagnem se unatrag u stolcu i zavrtim glavom u nevjerici. "Super, to je ba super. Dakle, po tebi,
Roman me zaozbiljno privlai? Lijepo, Ava, hvala ti." Glasno uzdahnem i jo joj priutim jedno
krasno dramatino kolutanje oima.
"Rekla sam ti da to nikad ne proe dobro kod ljudi." Slegne ramenima i tako potvrdi da je sada
vie-manje otporna na moje drske odgovore. "Ali mora priznati da,povrno govorei,Roman stvarno
113

je zapanjujue zgodan" Nasmijei se, gotovo me moli da se sloim. Ali kada ja to ne uinim, ona
opet samo slegne ramenima i kae: "Ali nisam na to mislila. ula si za simbole yin i yang, jelda?"
Kimnem."Vanjski krug predstavlja sve,a crni i bijeli dijelovi predstavljaju dvije energije koje
uzrokuju sva zbivanja."Slegnem ramenima."Aha, i svaki sadri maleno sjeme onoga drugoga..."
Promekoljim se, odjednom sam shvatila to smjera i nisam ba sigurna da sam je spremna pratiti.
"Tono." Kimne. "I, vjeruj mi, ljudi nisu nita drugaiji. Na primjer, recimo da se radi o djevojci
koja je napravila nekoliko pogreaka", pogleda me u oi, "koja je jako potitena i misli da ne zasluuje
svu ljubav i podrku koja joj se nudi. Toliko je uvjerena da mora sve sama rijeiti, da mora popraviti
tetu na svoj nain da naposljetku postane toliko opsjednuta svojim muiteljem da prekine sve
odnose s ljudima oko sebe kako bi se mogla usredotoiti na tu osobu koju najvie prezire, usmjerava
svu pozornost na njega sve dok, pa, oito je da mislim na tebe i ti zna kako to zavri... elim rei da
svatko od nas ima mranu sjenu, ba svatko, nema iznimki. Ali kada se tako estoko usmjeri na
mranu stranu, eto nam opet Zakona privlanosti - slino privlai slino - Roman te zato udovino
privlai."
"Mranu sjenu?" Pogledam je sjetivi se da sam ula neto slino prije samo nekoliko sati. "Misli
kao Sjenu?"
"Sad mi citira Junga?" Nasmije se.
Zakiljim, nemam pojma tko je to.
"Dr. Carl Jung." Nasmije se. "On je pisao o Sjeni, rekao je da je to ustvari dio nas koji je nesvjestan i
potisnut,koji se trudimo zatomiti. Gdje si to ula?"
"Roman." Sklopim oi i zavrtim glavom. "On je uvijek deset koraka ispred mene i rekao je gotovo
to i ti, da je to udovite zapravo ja. To je bilo vie-manje njegova posljednja provokacija prije nego
to sam pobjegla."
Kimne drei prst u zraku i zatvori oi. "Hajde da vidim mogu li"
I ne snaem se, a ona ve u rukama vae staru knjigu konatih korica.
"Kako si..." Pogledam je razrogaenih oiju i razjapljenih usta.
Ali ona se samo nasmijei. "Sve to moe u Ljetozemlju moe i ovdje, zna? Nisi li mi upravo ti
to rekla? Ali nije to bilo trenutano prikazivanje, nego samo telekineza - prizvala sam je sa svoje
police za knjige iz druge prostorije."
"Da, ali ipak..." Blejim u knjigu i ne mogu se nauditi kako ju je brzo uspjela dobaviti. Ne mogu se
nauditi kako je savladala toliko stvari, a ipak je izabrala ivjeti ovako - lijepo, udobno ali i dalje
prilino jednostavno naspram uobiajenih raskonih mjerila obalnog dijela Orange Countyja. Suzim
pogled i ponovno je odmjerim. Spazim kako sada nosi komad neobraenog citrina na jednostavnom
srebrnom laniu umjesto paljivo obraenog zlata i dragulja koje je uvijek nosila u Ljetozemlju,
unato tome to sada moe nositi to god eli. Doe mi da se zapitam je li se stvarno promijenila.
Moda nije ona ista stara Ava koju sam nekada poznavala.
Ona promijeni poloaj sjedenja, spusti knjigu ispred sebe i preskoi tono na pravu stranicu pa
prstom podcrtava redak dok ita: "Svatko nosi sjenu, a to je ta sjena manje izraena u svjesnom ivotu
pojedinca, to je crnja i gua... Prema psiholokom pravilu, ako se unutarnja situacija ne osvijesti, izvana se
oituje kao sudbina... Stvori nesvjesnu zapreku i osujeti nae najbolje namjere... I tako dalje." S treskom
zatvori knjigu i pogleda me dodajui: "Tako barem kae dr. Carl G. Jung, a tko smo mi da ga
osporavamo?" Nasmijei se. "Ever, mi smo sami odgovorni za ostvarenje svojih punih potencijala i
svojih vlastitih sudbina. To je u potpunosti samo naa zadaa. Sjea se to sam prije rekla - kako
unutra, tako i vani? Ono o emu razmiljamo, na to se usredotoujemo uvijek e se, uvijek odraziti
prema van. Evo, pitam te, na to se ti eli usredotoiti? Kakva osoba eli biti odsad nadalje? Na koji
114

nain eli da ti se sudbina ostvari?Ti ima put,svrhu,dodue, nemam pojma kakvu,ali imam neki
neobjanjiv osjeaj da je to neto mono i veliko. Malo si odlutala s pravog puta, ali ako mi dopusti,
mogu te vratiti na njega. Samo treba rei jednu jedinu rije."
Spustim pogled na alicu aja i razlomljene komadie keksa i znam da me sve to sam dosad
uinila, svaki moj sramotno nepromiljeni potez, vratilo ovamo. U Avinu kuhinju. Na posljednje
mjesto kamo bih pomislila da u se vratiti.
Prstom slijedim rub tanjuria ukrug i opet ukrug,vaui mogunosti kojih,priznajem,imam
malo,a onda podignem pogled prema njoj, nasmijeim se i kaem: "Rije."

115

Dvadeset deveto
Prije nego to uspijem pokucati, Damen je ve stigao. Ali opet, on je uvijek bio ovdje.To mislim i
doslovno i metaforiki. Bio je ovdje posljednjih etiristo godina ba kao to je sada ovdje, bosih nogu,
u raskopanom ogrtau, kose raskutrane na suludo privlaan nain, pospano bulji u mene
polusklopljenih oiju.
"Hej", kae on promuklim grubim glasom koji odaje da se tek probudio.
"Hej i tebi." Nasmijeim se, proem tik do njega, stisnem mu ruku i povuem ga za sobom kad se
ponem penjati stubama. "Stvarno se nisi alio kad si rekao da uvijek moe osjetiti kad sam ti blizu,
zar ne?"
Stegne prste oko mojih,a slobodnom rukom proe mi kroz sjajnu zamrenu kosu, pokuavajui je
ukrotiti i pretvoriti u smislenu frizuru, ali ja se samo nasmijeim i natjeram ga da je pusti neka bude
kakva jest. Tako rijetko ga vidim takvog,pospanog,raupanog,pomalo neurednog, i moram rei da
mi se nekako svia.
"I, to ima novoga?" Slijedi me u svoju posebnu sobu dok eka bradu i gleda me kako slinim nad
njegovom zbirkom prastarih stvari.
"Pa,za poetak,bolje sam." Okrenem lea vrlo ozbiljnoj Picassovoj verziji Damena u korist mnogo
slae i privlanije prave stvari. Pogledi nam se sretnu i ja dodam: "Mislim, moda nisam skroznaskroz ona stara, ali svakako se kreem u pravom smjeru. Ako se budem drala programa, ne bi
trebalo dugo trajati."
"Programa?" Nagne se na stari barunasti divan i mjerka me pogledom, prouava me tako
paljivo da odmah brzo, smeteno proem rukama po haljini, mislei da sam barem mogla odvojiti
malo vremena prije nego to sam pojurila ovamo. Mogla sam prikazati neto to nije zguvano, neto
novo i slatko.
Ali bila sam lako nabrijana od razgovora s Avom,niza meditacija iscjeljenja i proienja kojima
me podvrgnuta da nisam mogla ekati. Nisam mogla doekati da mu sve ispriam - da opet budem s
njim.
"Ava me stavila na neku vrstu proiavajueg posta." Nasmijem se. "Samo to je to mentalni
post,a ne onaj sa zelenim ajem i granicama. Kae da e mi pomoi da,pa" Slegnem ramenima. "Da
mi bude bolje, da budem ponovno potpuna, nova i savrena."
"Ali ja sam mislio da ti je juer bilo bolje. Ili si mi barem tako rekla u Ljetozemlju." Zabaci glavu.
Kimnem i odluim se usredotoiti na ranije putovanje s njim, a ne ono nakon one grozne scene s
Romanom, kada sam naletjela na Judea. "Da, ali sada se osjeam jo bolje, jae - sad sam ba ona
stara." Pogledam ga znajui da mu moram priznati to se dogodilo jer je to dio rituala ienja priznanje, ispravljanje pogreaka, ne razlikuje se ba tako puno od tipinog programa od 12 koraka,
ali nisam ni ja bila nita drugo nego ovisnica koja se borila s groznom ovisnou.
"Ava kae da sam bila ovisna o negativnom razmiljanju." Progutam knedlu i pogledam ga
tjerajui se da ga gledam u oi. "Nisu to bili samo magija i Roman. Prema Avinom miljenju, bila sam
ovisna o razmiljanju o svojim strahovima, o svim loim stvarima u svom ivotu, o - zna ve - o
svojim loim odlukama i nemogunosti da nas dvoje budemo stvarno zajedno i, ono, takvim
stvarima. Tako sam razmiljala, usredotoila se na sve to, pa sam zapravo naposljetku privukla, ono,
svakakve mrane i tune stvari i, hm, Romana, a sve se zavrilo tako da sam odbacila sve ljude koje
najvie volim. Tebe, na primjer."
Progutam knedlu i primaknem mu se. Pola mi mozga vie: Reci mu! Reci mu kako si dola do tog
zakljuka. Reci mu to se dogodilo s Romanom - kako si postala onako mrana i izopaena!
116

A druga polovica, polovica koju odluim posluati, govori: Ve si mu sasvim dovoljno rekla - vrijeme
je da krene dalje! On nipoto ne eli uti odvratne detalje.
Primakne mi se,posegne za mojim rukama i privue me k sebi te odgovori na pitanje koje se
nalazi u mom pogledu: "Opratam ti, Ever. Uvijek u ti opratati. Znam da ti nije bilo lako priznati
sve to, zato stvarno to cijenim."
Progutam knedlu znajui da mi je sada prilika, moja zadnja prilika, da je puno bolje da to uje od
mene nego od Romana. Ali tek to zaustim, on me rukom pogladi po leima i misli mi ispare. Mogu
se usredotoiti samo na njegov dodir, na toplinu njegova daha na svojim obrazima, na mekan, blizak
dodir njegovih usana na svom uhu, udesan osjeaj trnaca i topline koji me proima od glave do pete.
Njegove usne sretnu moje, pritiu i prislanjaju se, a onaj sveprisutni veo lebdi izmeu nas. Ali meni
je dosta ljutnje, dosta mi je i razmiljanja o tome. Odluim uivati u stvarima kakve jesu.
"Idemo se maziti u Ljetozemlje?" proape, samo napola u ali. "Ti e biti muza, a ja slikar i"
"I toliko e me ljubiti da nikada zapravo nee zavriti tu sliku?" Odmaknem se i nasmijem, ali
on me samo opet privue k sebi.
"Ali ve sam te naslikao." Nasmijei se. "To je jedina moja slika koja mi je stvarno vana." Vidi da
ga zbunjeno gledam, pa doda: "Zna, ona koja je sada tamo negdje u Gettyju?"
"Aha, da." Nasmijem se kad se sjetim se te arobne noi kada je naslikao tako prekrasnu, tako
aneosku verziju mene da sam bila sigurna kako to nisam zasluila. Ali dosta mi je takvog
razmiljanja. Ako Ava ima pravo, ako slino privlai slino i na kraju dobije ono to zasluuje i sve
to, onda bih radije zasluila Damena nego Romana i kreem od te injenice. "Vjerojatno je u
nekakvom podzemnom laboratoriju gdje su se skupile stotine povjesniara umjetnosti samo da je
proue i pokuaju utvrditi tko ju je naslikao i kako se uope stvorila tamo."
"Misli?" Zagleda se u daljinu oito uivajui u toj pomisli.
"Dakle", promrmljam dok mu prislanjam usne na eljust i prstima se igram svilenim ovratnikom
njegova ogrtaa. "Kad emo proslaviti tvoj roendan? I kako da uope nadmaim dar koji si ti meni
dao?"
Okrene glavu i uzdahne,a ja osjetim da je taj uzdah doao duboko iznutra, ne mislim fiziki, nego
emocionalno. Taj je uzdah ispunjen tugom i aljenjem. To je zvuk melankolije.
"Ever, ne mora se baviti mojim roendanom.Nisam slavio svoj roendan jo od"
Otkad je navrio deset godina.Naravno! Taj je uasan dan poeo tako dobro, a na kraju je bio prisiljen
gledati kako mu ubijaju roditelje. Kako sam to mogla zaboraviti?
"Damen, tako mi je"
Ponem se ispriavati, ali on odmahne rukom, okrene mi lea i krene prema Velazquezovoj slici
na kojoj jai na propetom bijelom pastuhu guste kovrave grive. Prka po kutu prevelikog,
ukraenog, pozlaenog okvira kao da ga hitno treba popraviti iako je oito da ne treba.
"Ne mora se ispriavati", kae. Jo me ne eli pogledati. "Stvarno. Valjda brojanje godina i nije
tako vano nakon to ih toliko doivi."
"Hoe li i meni tako biti?" pitam. Teko bi mi palo da zanemarim roendan ili, jo gore, da
zaboravim na koji dan pada.
"Neu dopustiti da tebi tako bude." Okrene se, a lice mu se ozari kad me pogleda. "Svaki e dan
biti slavlje - odsad pa nadalje. Obeavam ti to."
Iako je iskren,iako misli svaku rije,ipak ga pogledam i zavrtim glavom. Jer,istini za volju,koliko
god sam se posvetila ienju svoje energije i usredotoila na dobre pozitivne stvari koje elim, ivot
je ipak ivot. Ipak je teak, kompliciran i vie nego zbrkan. Treba nauiti neke lekcije, napraviti neke
pogreke,doivjeti pobjede i razoaranja.Ne moe svaki dan biti Boi. Mislim da napokon shvaam,
117

napokon prihvaam da je to sasvim u redu. Mislim, prema onome to sam vidjela, ak i Ljetozemlje
ima svoju mranu stranu, svoju verziju sjene, mali mrani kutak usred sve one svjetlosti - ili je to
barem meni tako izgledalo.
Pogledam ga, znajui da mu to moram rei, pitajui se zato to jo nisam spomenula, kad mi
zazvoni mobitel. Pogledamo jedno drugo i uzviknemo: "Pogodi!" Tu igru ponekad igramo kako
bismo vidjeli tko ima jae bre psihike moi, a imamo samo jednu sekundu za odgovor.
"Sabine!" Kimnem, logiki sam zakljuila da se probudila, vidjela da me nema u krevetu i sada
hladnokrvno pokuava otkriti jesu li me oteli ili sam samovoljno otila.
Ali za manje od djelia sekunde Damen izvali: "Miles." Ali glas mu uope nije razigran, a pogled
mu se smrai i postane zabrinut.
Izvuem mobitel iz torbe i, stvarno,na zaslonu je Milesova fotka, maskiran je u Tracy Turnblad,
pozira i smjeka mi se.
"Hej, Milese", javim se i ujem zujanje, brujanje i atmosferske smetnje, uobiajeni soundtrack za
telefonske pozive preko Atlantika.
"Jesam li te probudio?" upita me,a glas mu je slab i dalek. "Jer ako jesam, pa, nek ti bude drago to
nisi u mojoj koi. Unutarnji sat ve mi je danima sjeban. Spavam kad bih trebao jesti, a jedem kad bih
trebao... Ma, zapravo, pusti to, ovo je Italija i hrana je nevjerojatna, vie-manje cijelo vrijeme samo
jedem. Ozbiljno. Ne znam kako ti ljudi mogu toliko jesti, na ipak izgledati ko bomba.Nije
poteno.Nekoliko dana ivim dolce vitu i ve sam se pretvorio u debeljkasto naduto prase - a ipak,
uivam. Ozbiljno ti kaem. Ovdje je nevjerojatno! A inae, koliko je sati tamo kod tebe?"
Ogledam se po sobi, ali ne vidim sat, pa samo slegnem ramenima i kaem: "Pa, rano je. A kod
tebe?"
"Nemam pojma, ali vjerojatno je popodne. Sino sam bio u tom jednom nevjerojatnom klubu - jesi
znala da ovdje uope ne mora imati dvadeset i jednu da bi iao u klub ili pio alkohol? Kaem ti,
Ever, ovo je ivot. Ovi Talijani stvarno znaju kako se ivi! Ma, sauvat u sve to za poslije - kad se
vratim - ak u ti to rekonstruirati, obeavam. Sigurno sam za ovaj poziv potroio toliko love da mi je
tatu ve srce strefilo, pa u sad samo prijei na stvar: Mora rei Damenu da sam svratio na ono
mjesto o kojem mi je Roman priao i - halo? uje li me? Jesi tamo?"
"Hm, jesam, jo sam ovdje. Malo se veza prekida, ali okej je, dobro te ujem." Okrenem lea
Damenu i odmaknem se nekoliko koraka, najvie zato to ne elim da vidi uasan strah na mome
licu.
"Okej, uglavnom, svratio sam na ono mjesto o kojem je Roman toliko priao, zapravo sam se prije
nekoliko minuta vratio - i, ono, moram ti re, Ever, tamo ima nekih jako udnih stvari. Mislim, stvarno
udnih. Ono, netko e morati objasniti puno toga kad se vratim."
"Kako misli udnih?" upitam ga osjeajui Damenovu prisutnost kako sada lebdi tono iza mene,
a energija mu skae iz oputenosti u stanje totalne uzbune.
"Pa - udnih. To je sve to u rei, ali, sranje, uje li me? Opet se gubi veza. uj, samo, uh,
uglavnom, poslao sam ti neke fotke na mail, samo ga nemoj izbrisati, a da ih prvo ne pogleda. Okej?
Ever? Ever! Glupi, prokleti mobit"
Progutam knedlu i pritisnem tipku "prekini". Osjetim Damenovu ruku na svojoj i on upita: "to je
htio?"
"Poslao mi je neke fotke",kaem dubokim glasom netremice ga gledajui u oi. "Neto to stvarno
eli da vidimo."
Damen kimne i sloi crte lica u izraz odlunog prihvaanja, kao da je doao trenutak koji je ekao
i sada se samo sprema vidjeti posljedice, vidjeti kako u reagirati, vidjeti kolika je teta.
118

Kliknem na poetnu stranicu, a onda na mail. Gledam kako se mali krui za spajanje vrti i vrti, a
onda se prikae Milesov e-mail.
A onda, sekundu nakon to se otvori, samo zadrim dah i kliknem na njega - koljena mi zaklecaju
im je vidim.
Sliku.
Ili tonije,sliku slike. Fotografija tada jo nije bila izumljena, nisu je izumili ni stoljeima kasnije.
Ali ipak, evo je, epuri se preda mnom i nema sumnje da je ono on. Da su ono oni. Zajedno poziraju.
"Je li jako loe?" upita, tijelo mu je sasvim mirno, prelazi preko mene pogledom. "Loe koliko sam
oekivao da e biti?"
Pogledam ga samo na sekundu, a onda se opet usredotoim na zaslon ne elei maknuti pogled
sa slike. "Ovisi to si oekivao", promrsim prisjetivi se kako sam se osjeala tog dana u Ljetozemlju
kada sam kopala po njegovoj prolosti. Kako mi je bilo muno, kako sam pozelenjela od zavisti kad
sam dola do dijela u kojem se on i Drina spetljaju. Ali ovo - ovo nije ni slino tome. Zapravo, ni
blizu. Naravno, Drina je divna - Drina je uvijek bila divna, ak i kad je bila najrunija i najvie pakosna
oduzimala je dah, barem zbog vanjtine. Uvjerena sam da je bila divna bez obzira na desetljee i
kakva god moda bila - jastuii pod haljinom ili iroke suknje s izvezenom pudlicom iz 50-ih. Ali
injenica je da Drine nema, ono, vie je nema, tako da me pomisao na nju i njezina slika vie stvarno ne
smetaju toliko. Zapravo, uope me ne smetaju.
Smeta me Damen. Smeta me kako stoji, kako gleda u slikara i kako - kako je arogantan,ohol i,
zapravo,pun sebe. Iako se na njemu vidi odmetnika crta koja mi se svia, ne izgleda ba tako
zaigrano kako sam navikla. Izgleda manje kao ajmo markirat i uplatit pokoji par u kladionici, a vie kao
ovo je moj svijet i budi sretan to ti uope doputam da ivi u njemu.
I to vie buljim u njih dvoje - Drinu, koja sjedi u stolcu s ravnim naslonom, uredno prekrienih
ruku u krilu, a haljina i kosa ukraene su joj s tolikim draguljima, vrpcama i sjajnim stvaricama da bi
to izgledalo smijeno na bilo kome drugome, i Damena, koji stoji iza nje, jednu ruku poloio je na
njezin stolac, a druga mu oputeno visi sa strane, nagnuo je glavu i onako hladnokrvno, bahato
podignuo obrve - pa, ima neto u njemu, neto u onom njegovom pogledu koji je, pa, gotovo okrutan,
ak nemilosrdan. Kao da je spreman uiniti bilo to, bez obzira na cijenu, da bi dobio ono to eli.
Iako je puno puta spomenuo kako je nekada, "prije slike", bio zaljubljen u sebe i gladan moi,
edno je kad to uje, a sasvim drugo kad to tako jasno vidi.
Iako su priloena jo tri portreta, samo ih ovla pogledam. Milesa zanima samo injenica da su
Damen i Drina prikazani na platnu prije vie stotina godina i da na svakom sljedeem portretu,a neki
od njih su naslikani u razmaku od sto godina,nekako uspijevaju izgledati mlado, lijepo i sablasno
nepromijenjeno.Nije ga ni najmanje briga za Damenovo dranje, za njegovo ponaanje, pogled u
njegovim oima - ne, to je bilo iznenaenje za mene.
Dam mobitel Damenu i vidim kako mu prsti mrvicu drhte dok ga uzima. Na brzinu i ovla
pregleda slike i odmah mi ga vrati. Dubokim sigurnim glasom ree: "Ve sam to jednom proivio,
stvarno ne moram opet to gledati."
Kimnem i ubacim mobitel natrag u torbu. Treba mi previe vremena da ga odloim, oito je da
izbjegavam njegov pogled.
"Eto,sad si ga vidjela. Vidjela si udovite koje sam nekad bio", prozbori, a njegove me rijei
pogode ravno u srce.
Progutam knedlu i spustim torbu na gusto pleteni sag, neprocjenjiv antikvitet koji bi trebao biti
negdje u muzeju, a ne da se svaki dan ovako hoda po njemu. Njegov udni izbor rijei podsjeti me na
razgovor s Avom - svatko ima svoje udovite, mranu stranu, nema iznimki. Iako ga veina ljudi
119

cijeloga ivota pokuava zakopati, gurnuti ga nekamo duboko, valjda se mora suoiti s njim s
vremena na vrijeme ako ivi dugo kao Damen.
"ao mi je", kaem i odjednom shvatim da mi je stvarno ao.Kakve veze ima gdje smo bili?Vano
je gdje smo sad."Valjda - valjda to nisam oekivala i malo me pogodilo. Nikada te zapravo nisam
vidjela takvog."
"ak ni u Ljetozemlju?" Pogleda me. "ak ni u Velikoj dvorani znanja?"
Odmahnem glavom. "Ne, uglavnom sam ubrzala kroz sve te dijelove. Nisam mogla podnijeti da
te gledam s Drinom."
"A sada?"
"A sada" Uzdahnem. "Drina me vie ne smeta - samo ti." Pokuam se nasmijati, oraspoloiti se,
ali to ba i ne pali.
"Pa,ako ne grijeim, mislim da bi se to moglo nazvati napretkom." Nasmijei se, privue me u
naruje i vrsto me stisne uz prsa.
"A Miles?" Pogledom okrznem njegovo lice, njegove nakrivljene obrve, rub njegove eljusti i
prstima poeem neobrijane kratke dlaice koje su tamo izrasle. "Sto emo mu rei? Kako emo mu
ovo objasniti?"
Moje oklijevanje, moje kratkotrajno odbijanje starog Damena sada je zauvijek ieznulo. Naa nas
prolost moe oblikovati, ali ne odreuje to emo postati u budunosti.
"Rei emo mu istinu." Kimne,a glas mu je vrst, kao da to stvarno misli. "Kada doe vrijeme, rei
emo mu istinu. A kako se stvari odvijaju, neemo dugo ekati."

120

Trideseto
"Okej, znai, sada se usredotoi na hranjenje svoje energije. Proisti je, podigni je, ubrzavaj je sve
vie i vie. Moe li to?"
vrsto stisnem oi i usredotoim se. Ubrzavanje mi je uvijek bilo najtee. Prisjetim se kako me
Jude pokuavao istrenirati da to napravim kako bih mogla ponovno vidjeti Riley. Ali koliko se god
trudila, moja je energija bila tek dovoljno troma, dovoljno spora, dovoljno zbrkana da bih pokupila
misli i slike nekoliko zemaljskih bia, ali ne i onih koji su preli na drugu stranu, onih koje sam htjela
vidjeti.
"Sa svakim udahom zamisli prekrasnu,iscjeljujuu, blistavu bijelu svjetlost kako te ispunjava
poevi od tjemena pa skroz do stopala. A nakon toga sa svakim izdahom zamisli kako te zauvijek
naputa sva ona preostala negativna energija, sve sumnje i sve to te tjera da izgovara rijei ne mogu.
Ako hoe, zamisli da je to gust, blatan, grudast, zgruan potoi sive prljavtine - meni je to uvijek
palilo." Nasmije se glasom koji je poput smijeka.
Kimnem, a budui da su mi oi zatvorene, mogu samo zamisliti kako i blizanke kimaju. Njihov
stav prema Avi je vie-manje isti kao njihov stav prema Damenu - skroz-naskroz je oboavaju i
spremne su uiniti to god ona kae. Nisu ba bile oduevljene kad su Knjigu sjena izbacili iz njihovog
nastavnog plana, ak i nakon to sam podijelila s njima svoju pounu priu o magiji koja je pola po
zlu i pokazala im kako stvari mogu krenuti po zlu kad ima nejasnu namjeru, a opsesija nadjaa
sposobnost prosuivanja, ali ipak se nisu ustruavale naglasiti da one nikada ne bi mogle biti tako
glupe kao ja. Da one nikada ne bi izvodile nikakav ritual kad je tamni mjesec. Da bi pokuale samo
manipulirati stvarima, a ne postupcima drugog ljudskog bia. Ali Ava je ostala pri svom i zato smo se
vratile proiavanju energije i meditaciji.
Iako slijedim plan, zamiljam bijelu svjetlost kako tee kroz mene cijelu i protjerujem negativnu
prljavtinu koja se esto nakupi iznutra - iako ovo radim samo nekoliko tjedana, ve vidim ogromnu
razliku u svom izgledu, raspoloenju i, to je moda i vanije, u sposobnosti prikazivanja i telepatske
komunikacije s Damenom.Iako znam da sudjelujem u toj grupnoj meditaciji za svoje dobro i da e mi
to pomoi da pronaem krajnji cilj koji elim dosegnuti, misli mi esto odlutaju prema jueranjem
danu na plai, kada sam uzela slobodan dan na poslu kako bih se druila s Damenom.
Rairili smo runike jedan kraj drugoga, toliko blizu da su im se rubovi preklapali. S moje strane
brijeg neproitanih asopisa, s njegove po mjeri izraena,svjee prikazana daska za surfanje (budui
da se ona stara razlomila u komadie tijekom onog nesretnog uruavanja pilje prije nekoliko
tjedana),nekoliko ohlaenih boca s eliksirom i iPod koji smo koristili malo ja,malo on, ali najvie ja.
Nas smo dvoje odluili uivati u ljetu koje smo oboje eljno ekali,a jo ga nismo iskusili. Nas dvoje
radovali smo se dugom oputajuem danu na plai, ba kao svaki drugi par.
"Hoe surfati?" pitao me, digao se s runika i zgrabio dasku.
Ali ja sam samo odmahnula glavom. to se tie surfanja, bolje je za sve da ostanem gdje jesam i
gledam izdaleka.
Tako je i bilo. Gledala sam ga kako ide prema vodi, podigla ramena i prebacila teinu tijela na
laktove dok se on kretao po pijesku tako hitro i s takvom lakoom da sam se zapitala je li jo tko bio
hipnotiziran tim prizorom kao ja.
Pogled mi je jo bio prilijepljen za njega kad je spustio dasku u ocean i poeo veslati prema puini
dok se niz prosjenih poluravnih valova pretvarao u niz gotovo savrenih tunela. Sa zadovoljstvom
sam ignorirala svoje asopise i iPod i radije gledala Damena, kad se Stacia stvorila iza

121

mene,zataknula dugu kosu s novim pramenovima iza uha,zabacila dizajnersku torbu za plau vie
na rame, spustila sunane naoale na lice i rekla: "Isuse, Ever, poto kila bijelog?"
Progutala sam knedlu, udahnula i izdahnula, trepnula nekoliko puta, ali to je bilo to.Nisam joj
htjela dati do znanja da sam je vidjela ili ula. Odluila sam je ignorirati,ponaati se kao da je za mene
nevidljiva i usredotoiti se na Damena.
Stajala je pokraj mene, coktala s gaenjem i grubo me odmjeravala, ali nije prolo puno kad joj je
igra dosadila i kad je krenula dalje, vukui noge po pijesku. Naposljetku se smjestila negdje blizu
vode, ali i dalje u mom vidokrugu.
I tada sam si to dopustila. Tada sam odluila uiniti suprotno od svega to me Ava nauila o
oslobaanju, o tome kako trebam iskljuiti Staciju i sve ljude poput nje i pustiti svoj vlastiti,
pozitivniji i veseliji soundtrack. Tada sam pustila da mi se njezine rijei vrte po glavi dok pogledom
prelazim preko svog tijela i sloila se s njom. Iako sam prije samo nekoliko minuta mislila da
izgledam dobro i bila oduevljena to mi se neko nezdravo omravjelo tijelo lijepo popunilo, mora se
priznati da sam bijela - bljetavo bijela - toliko sam bijela da ljudi moraju staviti sunane naoale, a to
se moe opisati jedino rijeju bljedunjava. A kad tome doda svijetlu plavu kosu i bijeli bikini - istini za
volju, nisam ba lijepo izgledala. Zapravo, izgledala sam kao duh.
Do tog trenutka ve sam toliko zaglibila, toliko sam bila uvjerena da me ona vidi u negativnom
svjetlu da mi je trebao cijeli niz onih dubokih proiujuih udaha, koje Ava toliko voli, kako bih se
rijeila tih misli. Ali ipak, nisam ih se bila spremna potpuno rijeiti, gledala sam kako se ona i Honor
doaptavaju, kako se Stacia glasno smije i dramatino zabacuje kosu na sve strane, okree glavu i
neprestano provjerava tko ju je primijetio, ali na kraju uvijek pogleda mene, glupavo se nasmijei,
zakoluta oima, s gaenjem zavrti glavom i radi vie-manje sve to moe da bi mi pokazala koliko
sam joj odvratna. Iako sam se lako mogla natimati, usmjeriti svoj kvantni daljinski i uti sve to jesu i
nisu izgovorile, odluila sam se zaustaviti.
Dodue, priznajem da sam bila u iskuenju, posebno nakon to sam saznala sve o Honorinim
planovima da svrgne Staciju i izvede svoj maturantski drutveni pu - a da ne spominjem njezin
"nevjerojatni" napredak na poetnom teaju za razvoj psihikih moi. Dodue, to ga je Jude proglasio
nevjerojatnim,rekao da je Honor sve tako brzo i lako pohvatala i svladala toliko tehnika da su se
prebacili na individualne sate na kojima poduava iskljuivo nju - ali ipak, usprkos svemu tome,
nisam to uinila. Nisam prislukivala. Zakljuila sam da u sluati dovoljno o tome kad kola pone.
Samo sam se opet posvetila Damenu i uivala gledajui kako se kree kroz vodu tako skladno, tako
elegantno i kako doslovno blijeti na suncu. Zadivljujua kombinacija bronane puti, glatkih okruglih
miia i nevjerojatne zgodnoe izala je iz vode s daskom pod rukom i krenula prema meni.
Nije ga ni najmanje zanimao Stacijin nepokolebljivi blistavi pogled i piskutavi saharinski pozdrav
koji mu je uputila. Proao je kraj nje,spustio dasku na pijesak, nagnuo se i poljubio me, a velike slane
kapi pale su mi na trbuh. Ignorirao ju je dok ga je fiksirala pogledom, a on se odmah smjestio kraj
mene i ponovno me poljubio. Njima nevidljiv energetski veo lebdio je izmeu Damena i mene i titio
nas.
Barem sam pretpostavljala da je tako sve dok nisam podigla glavu i vidjela kako Honor
gleda,uglavnom u njega. Njezin me pogled podsjetio na Stacijin - gledala je malice predugo i
eznutljivo,ali iz tog se pogleda vidjelo i da ona neto zna i vidi.
Kad su nam se oi srele i kad sam vidjela osmijeh koji joj se pojavio na usnama, a koji je tako brzo
bljesnuo i nestao, zapitala sam se jesam li to uope vidjela. Osjeaj uasa jo me nije bio napustio kad
sam se okrenula od nje prema Damenu
122

"Ever?Ju-hu?" zazove me Ava,Romy se zahihoe,a Rayne neto promrmlja ispod glasa. "Jesi li jo
s nama? Jo uiva u proiavajuem disanju?"
I dok si rekao keks,moje sjeanje na plau nestane i ponovno sam u Avinoj kui.
Odmahnem glavom, pogledi nam se sretnu i ja odgovorim: "Hm, ne, valjda mi je neto odvuklo
pozornost."
Ali Ava samo slegne ramenima. Ona je jedna od onih dobrih uiteljica, u njezinom razredu nema
jedinica iz vladanja. "Dogaa se", kae. "Mogu li ti kako pomoi?"
Pogledam Romy i Rayne, odmahnem glavom i odgovorim: "Ne, sve je okej."
Gledam je kako die ruke visoko iznad glave, leerno se i lijeno protee, a onda me pogleda i pita:
"to misli? eli li pokuati?"
Stisnem usne i slegnem ramenima. Nisam sigurna hou li uspjeti ui, ali spremna sam pokuati.
"Dobro. Mislim da je vrijeme." Nasmijei se. "eli li drutvo ili bi radije ila sama?"
Pogledam blizanke, koje prouavaju svoja stopala, slike na zidu, avove na svojim haljinama,sve
osim mene. Zadnjih nekoliko puta kad sam ih htjela odvesti u Ljetozemlje nisam uspjela i ne elim
riskirati da ih opet oneraspoloim, pa kaem: "Hm, mislim da u ii sama, ako se ti slae."
Ava me pogleda, na sekundu zadri pogled na meni, a onda, sklopi dlanove, nakloni se i ree:
"Sretan ti put, Ever. Nek ti je sa sreom."
Njezine rijei jo mi odzvanjaju u glavi kad zaobieni nepregledno mirisno polje i tresnem na tlo
ispred Velike dvorane znanja. Stresem prljavtinu sa sebe i dignem se na noge.Osjeam da sam
spremna, proiena, skroz-naskroz potpuna, a nadam se da tako misli i onaj koji puta ljude unutra.
Nadam se da u uspjeti spaziti proelje koje se neprestano mijenja.
Nespretno se uspnem stubama, ne elim izgubiti ni sekunde, ne elim dopustiti da me obuzme
sumnja.Pogledam gore prema velianstvenoj graevini ispred sebe,prema zadivljujuim
stupovima,velebnom nakoenom krovu i odahnem kad pone svjetlucati i mijenjati se. Pretvara se u
sva najljepa svjetska svetita, a onda se vrata otvore preda mnom.
Ula sam!
Vratila sam se.
Hodam po sjajnom mramornom podu, kraj dugog niza stolova i klupa u kojima sjedi red za
redom duhovnih tragaa. Bdiju nad svojim kvadratnim kristalnim ploicama, trae odgovore.
Odjednom shvatim da nisam toliko razliita od njih, svi smo mi ovdje iz istog razloga - svi za neim
tragamo.
Zatvorim oi i pomislim:
Prvo, hvala vam to ste mi pruili drugu priliku i dopustili mi da se vratim. Znam da sam neko vrijeme
brljala i da sam malko skrenula s puta, ali sad kad sam nauila neke stvari, obeavam da neu opet zabrljati -ili
bar ne na onakav nain. Ali ipak, istini za volju, jo tragam za istim. Jo moram nabaviti protuotrov od Romana
da Damen i ja moemo biti zajedno. A budui da je Roman kljuan - jedino on ima pristup protuotrovu moram saznati kako se postaviti prema njemu, kako mu se pribliiti da dobijem ono to elim, a da ne - da ne
manipuliram njime, ili da ne bacam arolije, ili da ne zastranim onako. Pa, eto, elim rei da moram saznati
kako mu se pribliiti. Stvarno ne znam to dalje i stvarno bih vam bila zahvalna kad biste mi mogli pomoi, dati
mi nekakav trag, pokazati mi to god mislite da moram znati kako bih ispravno postupila s njim.
Zadrim dah, potpuno sam mirna i svjesna nekakvog dalekog zujanja, mekanog vrtlonog zvuka
koji umi oko mene, a kad otvorim oi, naem se u hodniku. Nije to isti hodnik kao onaj prije, s
beskrajnom stazom i hijeroglifskom brajicom na zidu, ovaj je hodnik iri, krai, izgleda vie kao
puteljak koji vodi prema tvom redu sjedala na zatvorenom stadionu ili u koncertnoj dvorani. Kada
123

konano stignem, kad doem do kraja, vidim da zapravo jesam na stadionu, u nekoj vrsti zatvorenog
koloseja, samo to ovaj kolosej ima samo jedno sjedalo, a izgleda da je rezervirano samo za mene.
Smjestim se, rastvorim pokriva kraj sebe i stavim ga u krilo. Ogledam se po zidovima,
stupovima, sve izgleda staro i ruevno, kao da je davno sagraeno,u pradavnim vremenima, i pitam
se oekuju li od mene da neto uinim,da povuem prvi potez,a onda se tono ispred mene pojavi
raznobojan svjetlucav hologram.
Nagnem se prema njemu i zakiljim u gotovo nestvarnu sliku obitelji - majka je blijeda,trese je
vruica,lei na leima i trpi jaku bol, vriti u agoniji i moli Boga da je uzme.Nije stigla ni uzeti u
naruje sina kojeg je rodila nedugo prije nego to joj je Bog ispunio elju.Zahrope i napusti ovaj
svijet. Dua joj otputuje gore i jo dalje,a njezino dijete,majuno,ivahno novoroene,oprano i
umotano,daju ocu, koji toliko tuguje za umrlom enom da ga i ne primijeti.
Ocu koji nikad ne prestane tugovati za svojom enom - i koji krivi svog sina za njezinu smrt.
Ocu koji pone piti da bi zatomio bol - a kad mu to ne uspije, pribjegne nasilju.
Otac tue svog jadnog malog sina otkad pone puzati sve do dana kad mrtav pijan ne zapone
tunjavu s nekim mnogo veim i jaim od sebe, u kojoj ne moe pobijediti.
Njegovo pretueno krvavo tijelo ostavljeno je u uliici, toliko je izmlaen da mu vie nema
pomoi,ali ipak se u trenutku smrti smijeio jer je napokon doekao slatko osloboenje koje je traio
cijelo vrijeme. Iza sebe je ostavio gladno naputeno dijete koje je uskoro postalo tienik crkve.
Dijete glatke maslinaste koe,velikih plavih oiju i kratkih zlatnih kovra - to je mogao biti jedino
Roman.
To je mogao biti jedino moj smrtni neprijatelj, moj dumanin, moj vjeni suparnik kojeg vie ne
mogu mrziti. Mogu ga jedino saalijevati kad vidim kako se, najmlai od svih i malen za svoju dob,
borio da bi se uklopio, udovoljio drugima,da bi ga netko primijetio i zavolio,a onda se iz zaputenog,
zanemarenog, zlostavljanog sina pretvorio u svaijeg slugu i omiljeno rtveno janje.
ak i kad je Damen napravio eliksir i sve ih natjerao da piju kako bi ih potedio grozota Crne
kuge, Roman ga je posljednji dobio.Damen ga je potpuno ignorirao sve dok ga Drina nije progurala
ispred svih i inzistirala da sauvaju zadnje kapi za njega.
Iako se prisilim da pogledam do kraja,da gledam kako je stoljeima postajao sve ogoreniji prema
Damenu,kako mu je stoljeima Drina opetovano uskraivala ljubav,kako je postajao sve snaniji i
uspjeniji i kako je mogao dobiti to god ili koga god eli osim onoga to je elio najvie - onoga to
sam mu zauvijek oduzela - iako sam sve to vidjela, to nije ni bilo potrebno.
Neman je roena prije esto godina,kad ga je otac tukao,kad ga je Damen zanemario, kad je Drina
bila ljubazna prema njemu. Naravno da je mogao drugaije ivjeti i donositi ispravnije odluke samo
da mu je netko pokazao put. Ali ne moe se odrei neega to nema.
Kad hologram zavri, kad slike nestanu, a svjetla se ugase, znam to mi je initi.
Ne moraju mi nita rei, znam tono to u sljedee napraviti. Ustanem sa sjedala, utke kimnem
u znak zahvalnosti i vratim se na Zemlju.

124

Trideset prvo
Kad se dovezem do prilaza i parkiram, jo se poprilino tresem od straha mada me polako
prolazi. Glavom mi se vrte pitanja poput: Trebam li stvarno ovo napraviti?Hoe li mi uope dati priliku?Ili
e me utirati kao prologodinju emo-modu?
Shvatim da neu znati dok ne probam. Uzmem sekundu da se smirim, da se usredotoim,da
prizovem svu svoju snagu i ispunim se onom bljetavom, sjajnom, iscjeljujuom svjetlou, ba kao
to me Ava nauila. Za svaki sluaj jedanput dotaknem amajliju ispod haljine, iskoim iz auta i
krenem prema vratima.Nemam pojma ivi li ona jo uvijek ovdje, sad kad je supernabrijana, kad za
nju ne postoje granice, kad joj je cijeli svijet pod nogama, ali valjda je najbolje odavde poeti.
"Bok." Nasmijeim se dok buljim preko ramena kune pomonice i padne mi kamen sa srca kad
vidim da s vrata sve izgleda vie-manje isto, to znai da vlada uobiajeni kaos i nered. "Je li Haven
tu?" dodam glasom punim nade, kao da je nagovaram da kae da.
Ona kimne,irom otvori vrata i pokae rukom gore prema Haveninoj sobi.Slijedei njezinu ruku,
ustro se uspnem stubama da se ne bih sluajno predomislila ili se okrenula. Stanem tono ispred
vrata i dvaput pokucam.
"Tko je?" upita ona uzrujanim glasom iz kojeg je jasno kako nije raspoloena za goste.
Kad joj odgovorim da sam ja, mogu zamisliti kako joj je to zvualo.
"Vidi, vidi",zaprede i otvori vrata tek toliko da potvrdi da sam to stvarno ja. Grubo me kanjava
pogledom i ne puta me unutra. "Zadnji put kad sam te vidjela, htjela si"
"Htjela sam te napasti." Kimnem mislei da u je iznenadili iskrenim izravnim priznanjem bez
oklijevanja."to se toga tie" zaustim,ali ona me ne namjerava pustiti da zavrim.
"Pa,zapravo,htjela sam rei zavesti mog deka.Ali,da, kad malo razmislim, dola si u fiziki kontakt
samo sa mnom." Nasmijei se, ali ne onako ljubazno,veselo,ne,ni blizu."Hajde,reci mi,Ever,zato si
dola? eli dovriti posao?"
Pogledam je koliko god mogu otvoreno, iskreno i izravno pa kaem: "Ne, uope ne. Zapravo sam
dola u nadi da stanemo ovome na kraj - da ti sve objasnim i da sklopimo primirje." Trznem se na tu
rije kad se sjetim kako sam je zadnji put upotrijebila s Romanom i kako to i nije ba najbolje zavrilo.
"Primirje?" Digne obrve i nagne glavu. "Ti? Ever Bloom? Cura koja se pretvarala da mi je najbolja
prijateljica i ukrala mi simpatiju pred nosom - ono, ha-lo, sjea se Damena?" kae ona vrtei glavom
kad je zbunjeno pogledam. "Ako se sjea, zapikirala sam ga puno prije tebe, ali, ipak, ti si samo
uletjela i pokupila mi ga pred nosom, dobro, svejedno, na kraju se sve nekako rijeilo, ali ipak. A onda,
nakon svega toga, kad si naizgled imala sve to se moe poeljeti,oito ti ni to nije bilo dovoljno, pa si
se namjerila i na Romana jer ti oito jedan opako seksi besmrtnik nije dovoljan.Aha, i toliko si bila
posveena svom cilju da si me odluila ubiti ako to bude potrebno da doe do njega.Ali sad si se
odjednom skroz predomislila i to te navelo da mi se pojavi pred vratima i trai primirje? Jesam li u
pravu? To se dogaa?"
Kimnem. "Da,to je uglavnom to,ali ima jo puno vie, neto treba znati. Jer istina je da sam htjela
baciti aroliju na Romana - aroliju koja bi ga natjerala da ini sve to ja kaem i da mi da sve to
elim. Samo to se to skroz izjalovilo i na kraju me nekako vezalo za njega - ono, jo ne razumijem
kako." Namrekam nos i zavrtim glavom kad se prisjetim toga. "Ali samo sam zato to napravila.
Kunem se. Magija me svladala i nisam bila pri sebi. Zapravo nisam ja radila te stvari - ili bar ne
potpuno." Zavrtim glavom. "Znam da zvui ludo i ne mogu to ba lako objasniti, ali kao da me
kontrolirala neka izvanjska sila." Uputim joj pogled pun preklinjanja da mi povjeruje. "Nisam vladala
sobom."
125

Pogleda me, nagne glavu i podigne jednu obrvu. Glupavo se nasmijei i kae: "arolija? Ti
ozbiljno misli da u ti povjerovati?"
Kimnem ne skidajui pogled s nje.Spremna sam joj ispriati itavu odvratnu priu, to god treba
samo da mi ponovno pone vjerovati. Ali ne ovdje. Ne u hodniku. "uj, moda bih mogla?"
Pokaem rukom prema sobi.
Ona se namrti, suzi pogled i malo razmisli. Otvori vrata taman toliko da se mogu provui i kae:
"Samo da zna, jedan krivi potez i kunem ti se da u te sravniti sa zemljom tako brzo da nee ni znati
to te sna"
"Opusti se",kaem i svalim se na njezin krevet kao u stara vremena, samo to ovo nisu takva
vremena, ni blizu. "Uvjeravam te da danas uope nemam elje za nasiljem. Zapravo, od danas u
vie-manje uvijek biti dobra i nemam te nikakvu namjeru progoniti ni na koji nain. Samo elim mir i
da mi ponovno bude prijateljica, ali ako ne moe biti tako, zadovoljit u se i primirjem."
Nasloni se na toaletni ormari i vrsto prekrii ruke preko crnog konatog korzeta svezanog
povrh antikne ipkaste haljine. "Sori, Ever, ali nakon svega to smo prole, nee ii tako lako. Nemam
ti razloga vjerovati, zato e se morati malo vie potruditi."
Duboko udahnem i prijeem rukom preko njezinog starog cvjetnog prekrivaa, u udu to ga ve
nije zamijenila nekim drugim. "Vjeruj mi", kaem i gledam je. "Kuim te,stvarno te kuim.Ali,Haven",
stanem, zavrtim glavom i ponovno progovorim, "istini za volju, ne mogu podnijeti ovo to se s nama
dogaa. Nedostaje mi. Nedostaje mi nae prijateljstvo. I grozno mi je jer znam da sam ja dijelom kriva
za to."
"Dijelom?" Zavrti glavom u nevjerici i zakoluta oima. "Hm, oprosti, ali ne misli li moda da bi
bilo malo tonije kad bi priznala da si ti kriva za sve?"
Pogledam je ravno u oi i kaem: "U redu, priznajem da sam kriva za veinu toga, ali sigurno ne
za sve. Ali, Haven, stvar je u tome to ja ne volim Romana i vjeruj mi da imam razloga za to, ali jasno
mi je da je on tvoj deko i nita to kaem o njemu nee promijeniti tvoje miljenje, pa u samo utjeti.
Znam da ti je teko povjerovati, naroito nakon onoga to si vidjela neku veer - ali stvar je u tome
to, kao to sam rekla, zapravo nisam bila sva svoja."
"Aha,da,kriva je ona grozna zla arolija."Zavrti glavom i zakoluta oima, ali to me ne zaustavi.
"uj, znam da mi ne vjeruje i znam da ti vjerojatno zvuim kao prava luakinja, ali mislim da bi
s obzirom na okolnosti barem ti trebala znati da je ono to zvui nevjerojatno esto istina."
Pogleda me i nakrivi usta, to je jasan znak da je uzela u obzir ono to sam joj rekla i da sad
razmilja o tome.
"Mi smo na istoj strani - ti i ja - i nadam se da e se vremenom i sama to shvatiti. Vjeruj mi, ne
elim stajati na putu tvojoj srei. I nikada ti ne bih ukrala nekoga koga eli - bez obzira na to kako je
moda izgledalo. Samo, ono, nadam se da moemo opet biti prijateljice, nekako popraviti svoje
prijateljstvo unato svemu to se dogodilo. Hou rei, znam da nee biti isto. I ne oekujem da e biti
isto nakon svega to smo prole, i znam da te zaokuplja posao i druenje s - hm - drugim
besmrtnicima..." Kaem jer se nisam mogla sjetiti njihovih imena u tom trenutku.
"Rafeom, Misom i Marcom", promrmlja ona vidljivo iivcirana.
"Da, s njima. Ali ipak, kola poinje za nekoliko tjedana i Miles se ubrzo vraa, pa sam mislila da
moda, ono, ne svaki dan ako ne eli, ali moda bismo tu i tamo svi skupa mogli zajedno otii na
ruak. Zna, onako kao u stara vremena."
"Aha,onda primirje samo za vrijeme ruka?" kae ona ne skidajui pogled s mene,a oi joj
izgledaju kao kaleidoskop od kornjaevine koji se vrti.
"Ne." Zavrtim glavom. "Primirje za sva vremena. Samo se nadam da ukljuuje povremeni ruak."
126

Ona se namrti i prka po koici oko noktiju, a znam da joj uope nije ispucala jer besmrtnici
nemaju zanoktice. Znam i da joj je to samo izgovor da me izbjegava, da izbjegne moj pogled dok se ja
pitam o emu razmilja i ekam dok ona razmatra moje rijei.
"Nikad vie nee biti kao prije", kae napokon i podigne pogled prema meni. "I ne samo zbog
svega to se dogodilo s Romanom -a usput, to je bilo zbilja poremeeno. Mi zapravo vie ne moemo
biti prijateljice zato to sam ja sada drugaija - a stvar je u tome to mi se svia biti drugaija. Ne elim
se vratiti na staro. Nikad vie ne elim biti ona tuna i jadna luzerica."
"Nikad nisi bila jadna ni luzerica - samo si ponekad bila tuna", kaem joj, ali ona samo odmahne
rukom.
"Osim toga,toliko se toga promijenilo - moda i previe - i nisam sigurna mogu li prijei preko
svega."
Kimnem. I meni je to jasno, ali jo se nadam da moe.
"I, da, Misa, Rafe i Marco su kul i sve, nemoj me krivo shvatiti, ali osim toga to smo besmrtni i
radimo u duanu,zapravo nemamo mnogo zajednikog,zna? Hou rei, dolazimo iz totalno
razliitih svjetova, imamo totalno razliitu spiku, oni nisu ni uli za veinu mojih omiljenih bendova,
to me zapravo malo i mui."
Slegnem ramenima i kimnem, kao da je kuim, kao daje skroz-naskroz kuim.
"Iako nikad, ustvari, nisam osjeala da nas dvije imamo puno toga zajednikog, ipak sam osjeala
da me nekako kui, zna? Ono, moda se nisi ba mogla povezati sa mnom,ali, ipak, prihvatila si me,
nisi me osuivala i, ono, to mi je puno znailo - ili mi je barem neto znailo."
Stisnem usne i ekam ostatak prie jer znam da nije ni blizu gotova.
"Pa,i ti si meni nedostajala." Pogleda me, slegne ramenima i doda: "Bit e lijepo imati barem jednu
prijateljicu za ostatak vjenosti.Ali jesi li sigurna da ne moemo pretvoriti i Milesa?"
"Ne!" bubnem, a onda shvatim da se ali.
"Isuse, jesi li ti ikad oputena?" Nasmije se, opusti ruke, svali se na vreu za sjedenje s uzorkom
leoparda, rairi haljinu oko sebe pa izgleda kao da sjedi u hrpi koe i ipke, a onda nasloni glavu na
ruku. "Mada, to bi mu moglo pomoi u glumi - definitivno bi pobrao sve najbolje uloge."
"A koliko bi to trajalo?" Pogledam je. "Vjeruj mi, ak i u Hollywoodu ljudi bi poeli primjeivati
da uvijek izgleda kao da mu je osamnaest."
"Mislim da Dicku Clarku to nije kodilo."
Zakiljim, nemam pojma tko je on.
"Najstariji tinejder Amerike? New Year's Rockin' Eve?"
Slegnem ramenima, jo mi nita ne zvoni.
"Svejedno." Nasmije se i zavrti glavom. "Uglavnom, imam teoriju da nas ima puno vie nego to
mislimo, glumaca, supermodela, mislim, ono, daj... Kako objanjava neke od tih ljudi?"
Slegnem ramenima. "Srea, dobri geni, plastine operacije i puno, puno Photoshopa." Nasmijem
se. "Tako to objanjavam."
"Pa, izmeu nas, Roman ba i ne pria uvijek rado o detaljima. esto mi dosta toga preuti."
Ma ali se.
"Jednom kad sam ga pitala koliko nas jo ima na svijetu i koliko je ljudi on sam pretvorio u
besmrtnike, samo se okrenuo i promrmljao nekakvu djetinjastu glupost o tome da je na njemu da to
zna, a na ostatku svijeta da to sazna, ili tako neto. Ma koliko ga gnjavila, nita mi je vie nije htio rei.
Samo je to neprestano ponavljao sve dok se nisam toliko naljutila da sam odustala."

127

"To je rekao?" pitam trudei se sakriti panian ton u glasu, iako mi ba i ne ide. "Rekao je da je na
njemu da to zna, a na ostatku svijeta da to sazna?" Uzdahnem, ne svia mi se kako zlokobno to zvui.
Nimalo.
Haven me pogleda, pokua se sjetiti kako je tono ila ta reenica,ali kad vidi kakvu sam facu
napravila i kako sam povisila ton, shvati da je moda otila malko predaleko. Da sada vie nije odana
meni, nego Romanu. "Ili je moda rekao da ja na meni da to saznam?Tako ide ta uzreica, jelda?"
Podigne rame dok prstima eprka po ipki na rukavu. "Pa, uglavnom, vjerojatno je najbolje da ne
razgovaramo o Romanu jer ga ja volim, a ti ga mrzi,a ako elimo biti prijateljice,morat emo se
kloniti razgovora o Romanu, jelda? Morat emo se sloiti da se ne slaemo."
Kloniti razgovora o Romanu - ba krasno! Ali to samo pomislim i kaem neto sasvim drugo.
"Voli li ga?"
Pogleda me. Promatra me malo due, a onda spusti glavu i kae: "Volim ga. Stvarno, stvarno ga
volim."
"A je li ta ljubav uzvraena?" pitam jer sumnjam da je Roman uope sposoban ikoga voljeti,
osobito nakon to sam vidjela da njemu nitko nikad nije pokazao ljubav,da mu nikad nitko nije
pruio pravu ili dugotrajnu ljubav,barem prema onome to sam vidjela. A prilino je teko dati
nekome neto to sam nikada nisi iskusio. ak ni ono to je osjeao prema Drini nije bila ljubav,ili
barem ne ona prava ljubav. Prije opsesija neime to ti je nadohvat ruke,poput sjajnog svjetlucavog
predmeta za kojim udi, ali nikada ga zapravo ne uspije dotaknuti. On eli stvoriti isti takav osjeaj
izmeu Damena i mene. S protuotrovom ili bez njega, tu bitku nikada nee dobiti. Damen i ja imamo
neto puno dublje od toga.
"Iskreno?" Pogleda me. "Stvarno ne znam. Ali kad bih morala pogaati, rekla bih ne, on me - on
me uope ne voli. Mislim, iako skriva osjeaje i obino se pretvara da ih i nema,katkad - katkad ga
uhvati, ono, ja to zovem mranom fazom - zakljua se u svoju sobu, satima ne izlazi i ne pria ni s
kim. I, ono, nemam pojma to radi unutra. Mada se trudim potovati njegov nain, mada mu
nastojim dati prostora, i dalje sam jako znatieljna. Iako mislim da moda samo trebam dovoljno
dugo ekati, pa e mi on napokon poeti vjerovati,pustiti me unutra i", slegne ramenima, "sve
promijeniti."
Pogledam je,zadivljena sam kako je staloena,kako ima vie samopouzdanja nego ikad prije.
Ona spusti pogled na crne tajice koje nosi ispod haljine, rasparane na stratekim mjestima, i pone
prstima prkati po jednoj od rupa na tajicama, a potom kae: "Zna, Ever, u svakoj vezi jedno voli
vie, jelda? Mislim, zadnji put s Joshem, on je mene vie volio. Svakako me volio puno vie nego to
sam ja voljela njega. Zna da je ak napisao pjesmu o meni nakon to smo prekinuli, samo da mu se
vratim?" Digne obrvu i zavrti glavom. "ak je bila prilino dobra i bila sam polaskana, ali bilo je
prekasno i ve sam bila prohodala s Romanom kojeg oito ja volim vie nego on mene. Njemu se okej
druiti sa mnom, lijepo se zabavljamo i nema nijedne druge cure u igri - dobro, osim tebe" Pogleda
me i suzi oi pa se stresem od nelagode, ali odmah se nasmije i odmahne rukom. "Ali stvar je u tome
to bez obzira na to to ti misli, bez obzira na to kako veza izgledala izvana, dvoje ljudi nikada ne
voli jednako.To jednostavno ne ide tako.Uvijek postoji lovina i lovac, maka i mi, tu ne moemo nita.
Pa reci mi, Ever, tko voli vie u vaoj vezi - Damen ili ti?"
To me pitanje iznenadi iako je bilo prilino oito da e ga postaviti. Ali kad vidim kako je zastala,
kako je nagnula glavu i vrti prstom nasumini pramen kose dok strpljivo eka da odgovorim,
promumljam hrpetinu zbrkanih gluposti, a na kraju to ispadne neto kao: "Pa, ono, ne znam. Zapravo
mislim da nikada nisam razmiljala o tome. Hou rei, to se toga tie, nikada zapravo nisam
primijetila"
128

"Stvarno?" Legne na lea i zabulji se u strop posut zvijezdama za koji otprije znam da svijetli u
mraku. "Pa, ja jesam", kae jo zurei u zvijee iznad sebe. "Samo da zna, Damen je onaj koji te voli
vie. On bi uinio sve za tebe. A za tebe vrijedi ona stara - to due to bolje."

129

Trideset drugo
Da bar mogu rei da me Havenine rijei nisu uzrujale. Da sam uspjela ne samo pobiti njezine
argumente, nego i tako uvjerljivo objasniti stvari da isti tren stane na moju stranu. Ali zapravo nisam
rekla ni uinila gotovo nita. Samo sam slegnula ramenima i pravila se da me to ne dira. Ona je
glasno putala pjesme s iPoda koje nikada prije nisam ula, od bendova za koje nisam ni znala da
postoje,a potom smo listale hrpu asopisa, onako kao nekad.Ba kao nekad. Ali samo je naizgled bilo
tako. Duboko iznutra obje smo znale da je sad sve potpuno drugaije.
A onda,nakon to sam otila,i poslije kod Damena, po glavi mi se vrtjelo Havenino pitanje - tko
od nas dvoje voli vie. I, iskreno, i danas mi se to pitanje vrti po glavi. Pitala sam se to dok sam
dorukovala sa Sabine, dok sam punila police i kasirala u duanu - voli li vie on ili ja? ak i tijekom
tri uzastopne seanse za koje je "Avalon"bila predbiljeena po rasporedu, ukljuujui ovu koju
trenutano zavravam,to mi se pitanje vrtjelo po glavi.
"Oho, ovo je bilo" Rairi oi u udu. "Ovo je bilo stvarno, stvarno, stvarno izuzetno." Zavrti
glavom u nevjerici i posegne za torbicom, a na licu joj se istovremeno vidi da je uzbuena,
sumnjiava i da oajniki eli vjerovati - uobiajeni izraz na licima ljudi nakon seanse.
Kimnem i pristojno se smjekam dok skupljam pil karata za tarot koje rasprostirem samo reda
radi, a zapravo ih ne koristim. Lake je kad ima nekakav rekvizit ili alat - tako moe biti suzdran i
drati se na distanci. Veinu ljudi prilino izbezumi pomisao na to da im je netko sposoban ui u
glavu i prislukivati sve njihove najdublje misli i osjeaje, a da ne govorim kako jedan kratak dodir
moe otkriti dug i sloen tijek dogaaja.
"Zna, puno si mlaa nego to sam oekivala. Koliko se bavi ovim?" upita i prebaci torbicu preko
ramena, i dalje me prouavajui pogledom.
"Vidovnjake moi su dar", kaem iako me Jude posebno zamolio da to ne govorim jer misli da bi
to obeshrabrilo potencijalne uenike da se upiu na njegov teaj za razvoj psihikih moi. Ali teaj se
vie-manje sveo samo na njega i Honor, pa stvarno ne vidim kako bi ovo moglo koditi. "Godine nisu
vane", dodam dok je u mislima tjeram da prestane blejati u mene i da krene.Imam planove, imam
dogovor. U minutu sam isplanirala veer za sebe,a ako ostane jo malo, ozbiljno e mi poremetiti
raspored. Ali kad vidim da joj lice poinje poprimati sumnjiav izraz, kaem joj: "Zato su djeca
prirodno nadarena za to jer su otvorena za sve. Tek kasnije kad otkriju kako drutvo mrko gleda na te
stvari, elja da ih se prihvati postane jaa i tada iskljue tu sposobnost.A vi?Zar kao dijete niste imali
zamiljenog prijatelja?" Pogledam je, znam da ga je imala jer sam to vidjela im sam je dotaknula.
"Tommy!" protisne i poklopi usta dlanom. Ne moe vjerovati da ja to znam, ne moe vjerovati da
je to upravo izvalila.
Nasmijeim se,ve sam to vidjela. "Mislili ste da je stvaran, jelda? Pomogao vam je u tekim
trenucima?"
Ona me pogleda irei oi dok vrti glavom i govori: "Da, on, pa, ja sam nekad imala none more."
Podigne ramena i ogleda se oko sebe kao da se srami to mi priznaje sve to. "Kada su mi se roditelji
razvodili, ono, sve je bilo tako nestabilno financijski i emocionalno, a onda se pojavio Tommy - i
obeao mi da e mi pomoi to prebroditi, da e otjerati udovita - i bilo je tako. Mislim da sam ga
prestala viati otprilike kad sam navrila"
"Deset godina." Ustanem sa stolca, to je znak da je seansa gotova i da bi ona trebala uiniti isto.
"Iskreno, veina ljudi prestane imati zamiljenog prijatelja u ranijoj dobi, ali, ipak, ti ga tad vie nisi
trebala, pa je - otiao." Kimnem, otvorim vrata i rukom joj pokaem prema hodniku iz kojeg e,
nadam se, krenuti prema blagajni i platiti.
130

Samo to ne krene prema blagajni. Samo se okrene prema meni i kae: "Mora upoznati moju
prijateljicu. Ozbiljno. Oduevit e se. Ona ba i ne vjeruje u ove stvari,zapravo, rugala mi se to idem
ovamo, ali kasnije idemo na veeru,dupli spoj, i, ono" Zastane i pogleda na sat pa se nasmijei od
uha do uha i kae: "Pa, zapravo, trebala bi doi sada, uskoro."
"Rado."Nasmijeim se kao da to stvarno mislim. "Ali imam dogovor i"
"Oh, evo je! Savreno!"
Uzdahnem i zagledam se u stopala. Da barem mogu iskoristiti svoje moi prikazivanja i natjerati
ljude da plate i nestanu - ili makar ovaj put.
Osjetim da e mi se planovi jo vie poremetiti, ali nemam pojma koliko sve dok ona ne skupi
dlanove oko usta i zovne: "Sabine! Hej, ovdje sam, sa mnom je netko koga jednostavno mora
upoznati!"
Cijelo mi tijelo postane hladno. Smrznuto, kruto i hladno. Hladno kao: Bok, santo leda, ovo je
Titanik.
Ne uspijem je zaustaviti,ne uspijem nita uiniti, Sabine ve hoda prema meni.Isprva me ne
prepoznaje kao mene, ne zato to nosim onu crnu periku jer je ne nosim, davno sam odustala od toga
kad sam procijenila da Avalon s njom izgleda kao nakaza, nego zato to bi mene vie-manje
posljednju oekivala. Zapravo, jo kilji i mirka ak i sada dok stoji tono preda mnom s Munozom
pored sebe, a, usput, on izgleda uspanieno gotovo jednako kako se ja osjeam.
"Ever?" Sabine zuri u mene kao da se upravo probudila iz vrlo dubokog sna. "t" Zavrti
glavom kao da pokuava otresti pauinu,a onda ponovno progovori: "to se, za Boga miloga, ovdje
dogaa? Ne razumijem."
"Ever?" Njezina prijateljica pogledava as mene,as nju stisnutim, sijevajuim,sumnjiavim oima.
"Ali - ali ja sam mislila da se zove Avalon?"
Duboko udahnem i kimnem jer znam da je sad sve gotovo. Moj ivot pomno sazdan od lai,
skrivanja i gomilanja tajni ovako e zavriti. "Pa zovem se Avalon." Kimnem izbjegavajui Sabinein
pogled. "Ali zovem se i Ever - ovisi."
"O emu?" grakne moja klijentica,kao da sam je osobno i duboko uvrijedila,nanijela joj veliku
nepravdu.Njezina aura odjednom plane, zadrhti,kao da ne sumnja samo u mene,nego i u sve to sam
joj upravo govorila sat vremena ma koliko moja proroanstva bila tona. "Tko si ti, dovraga?" kae
ona gledajui me kao da e me svaki as prijaviti - pa, jo nije odluila - ali nekome, nekome e me
prijaviti, to je sigurno.
Ali Sabine doe k sebi i mirnim, sabranim, mrvicu odvjetnikim glasom kae: "Ever je moja
neakinja. I oito mi mora puno toga objasniti."
Kad se spremam ba to uiniti - pa, ne ba objasniti ili bar ne onako kako ona eli - ali ipak, tono
kad se spremam rei neto to e, nadam se, sve umiriti i okonati sve ovo, Jude doe do nas i kae:
"Je li sve dobro prolo s tvojom seansom?"
Pogledam svoju klijenlicu, Sabineinu prijateljicu, znajui da je ovo bila jedna od mojih najboljih
seansi dosad jer mi se energija toliko poboljala, toliko napunila proiujuim i iscjeljujuim
meditacijama kojima me Ava podvrgla - a ipak nisam uspjela ovo predvidjeti. Ali kad vidim kako
sada odugovlai s plaanjem za seansu, sada kada zna da sam maloljetna delinkventna neakinja
njezine prijateljice, koja honorarno radi kao Avalon, Sumnjiva Vidovnjakinja, i ne dam joj priliku da
odgovori, samo upadnem i kaem: "O, bez brige, ja astim." Jude zakilji, sijeva oima prema meni i
njoj,ali ja samo vrsto kimnem i dodam: "Ozbiljno.Bez brige.Ja u podmiriti raun."
ini se da je to smirilo klijenticu, ako ne i Judea, ali to se tie Sabine, i nije ba uspjelo - njezina je
aura u kaosu i gleda me otro suenim oima: "Ever? Ne misli li da bi trebala objasniti?"
131

Duboko udahnem i pogledam je u oi. Da, imam puno toga objasniti, ali ne ovdje i ne sada. Imam
dogovor!
Ba kad namjeravam rei neto slino, samo ljubaznije, njenije da je ne naljutim jo vie, Munoz
mi priskoi upomo i kae: "Siguran sam da vas dvije moete ujutro raspravljati o tome, ali sada
stvarno moramo ii. Ne elimo riskirati da izgubimo rezervaciju nakon to smo je tako teko uspjeli
dobiti."
Sabine uzdahne priznajui mudrost Munozova argumenta, ali jo me ne eli ba tako lako pustiti
iz aka. Stisnutih zubi promrsi: "Sutra ujutro, Ever. Oekujem te odmah ujutro." A onda, kad vidi
izraz na mome licu, doda: "Nema ali."
Kimnem iako ne namjeravam doi na taj sastanak. Ako se stvari budu odvijale po planu, sutra
ujutro bit u koliko god je mogue daleko od tog kuhinjskog stola. Bit u zavaljena u apartmanu u
Montageu s Damenom kraj sebe i nas emo dvoje konano provesti u djelo one davne planove...
Ali nije da joj to namjeravam rei, pa samo kimnem i kaem: "Pa, okej." Dobro znam da kao
odvjetnica koja zastupa klijente na sudu ona uvijek inzistira na usmenom odgovoru jer se tako
znaenje ne moe izvrnuti ni krivo protumaiti. I ba kad pomislim da je najgore prolo - barem
zasad - ona inzistira da se ispriam njezinoj prijateljici,kao da sam poinila nekakav zloin. Iako znam
da u poslije platiti za to, neu to uiniti.
Samo je pogledam i kaem: "Sve ovo ne mijenja nita to sam vam rekla tamo unutra." Pokaem
rukom prema stranjoj prostoriji. "Vaa prolost, Tommy, vaa budunost - znate da sam govorila
istinu. Aha, a to se tie one odluke koja vas eka..." Naizmjence pogledam nju i njezinu pratnju. "Pa,
koliko god sada sumnjali u mene, ipak bi vam bilo pametno da posluate moj savjet."
Pogledam Sabine, aura joj se razbuktala od bijesa, Munozova ruka koja je vrsto dri oko struka
jedva je obuzdava.On mi urotniki namigne, okrene je od mene i odvede kroz vrata van, a njihovi
prijatelji odu za njima.
im odu, Jude me pogleda i kae: "Stara, to je fakat bila neka loa vibra. Osjeam se ko da bih
trebao staviti malo kadulje u duan da se proisti." Zavrti glavom u nevjerici. "to je bilo? Mislio sam
da si joj ve rekla?"
Pogledam ga. "Ti se ali? Vidio si to se upravo dogodilo. Tono sam takvu scenu htjela izbjei."
On slegne ramenima dok broji gotovinu iz ladice i kae: "Pa, moda bi bolje prolo da si je prije
upozorila, da joj nije dolo kao grom iz vedra neba kad je uetala i vidjela da ti radi ovdje - i, da, ni
vie ni manje, prorie ljudima budunost."
Namrtim se dok po novaniku traim novac koji mu dugujem za seansu koju sam nenamjerno
besplatno odradila.
"Sigurno hoe podmiriti taj raun?" kae i odbije uzeti novac kad mu ga pruim.
"Molim te." Turnem novac pred njega, a on podigne obrve i znam da e inzistirati da ga ne
uzme,pa dodam: "Zadri i ostatak.Smatraj to naknadom za svu lou vibru koju sam uzrokovala.
Ozbiljno." Odmahnem rukom. "Da se to nije dogodilo, tko zna, moda bi postala redovita muterija,
pa, ono, gledaj na to kao na naknadu za sav budui izgubljeni prihod."
"Nisam ba siguran da si je izgubila",kae on dok gura novac u sigurnosnu vreicu i s treskom
zatvori blagajnu. "Ako je seansa bila dobra kao to mislim, ve e se ona vratiti ili e barem ispriati
prijateljicama, koje e doi iz znatielje, ako zbog niega drugoga. Veina se ljudi prilino teko
odupire tim stvarima. Zna, utogljena odvjetnica uzima k sebi neakinju prevaranticu koja skriveki
u slobodno vrijeme honorarno radi kao vidovnjakinja i ima nevjerojatnu mo proricanja - to bi mogla
biti knjiga ili barem film tjedna."
132

Slegnem ramenima i na sekundu popravim ono malo minke na licu buljei u malo depno
ogledalo pa kaem: "to se toga tie"
Pogleda me.
"Mislim da je to s Avalon gotovo." On uzdahne vidljivo razoaran.
"Mislim, nemoj me krivo shvatiti, stvarno sam uivala u tome, a danas sam, dodue, barem do
onog fijaska, osjeala da mi stvarno sve bolje ide - kao da mogu doprijeti do ljudi, pomoi im - ali
sada, ono, moda je vrijeme da vrati Avu na posao. Osim toga, uskoro poinje kola i"
"Daje otkaz?" Namrti se jer oito nije ba oduevljen tom idejom.
"Ne." Odmahnem glavom. "Ne, samo, oito u morati smanjiti satnicu, a ne elim ti stvoriti jo
vie problema."
"Bez brige." Slegne ramenima. "Ve sam vratio Avu u raspored jer sam pretpostavio da e ionako
morati smanjiti satnicu, ali, Ever, moe opet poeti kad god poeli, klijenti te vole, a ja, pa"
Zarumeni se. "I ja sam jako zadivljen tvojom izvedbom. Na poslu." Utipne se za korijen nosa, zavrti
glavom i uzdahne dodajui: "ovjee, fakat mi ide davanje komplimenata."
Ali ja samo slegnem ramenima pitajui se kome je neugodnije, njemu ili meni.
"I, jesi smislila to e joj sutra rei?"
"Ne." Ubacim sjajilo u torbu i zaklopim je. "Nemam blage."
"Pa, ne misli moda da bi trebala razmisliti o tome? Smisliti neki plan? Mislim da ne eli da te
ulovi prije nego to popije prvu kavicu, jelda?"
"Ne pijem kavu." Slegnem ramenima.
"Dobro, eliksir, to god." Nasmije se. "Zna na to mislim."
Zabacim torbu na rame i pogledam ga. "Gle, nemoj me krivo shvatiti, ja volim Sabine. Primila me
kad sam sve izgubila, a ja njoj zauzvrat svakodnevno zagoravam ivot. Inae, potpuno sam joj
spremna sve priznati,ako ni zbog ega drugoga,onda zato to ona nakon svega zasluuje uti istinu ili
barem neki privid istine - ali to se nee dogoditi sutra ujutro. Ni blizu." Iako se trudim ne smjekati se
dok to govorim, ne mogu si pomoi. Kad se sjetim svog plana, svog potpuno sigurnog plana koji ne
moe propasti, cijelo mi se lice ozari.
Zasad moram skupljati svu svoju energiju, svu svoju svjetlost, svu svoju dobru vibru - kako je Jude
to nazvao - i usmjeriti je iskljuivo prema Romanu. Moram mu pruiti svoju ljubav, mir i dobru volju
jer jedino tako mogu pobijediti. Jedino u tako dobiti ono to elim.
Ako sam ita nauila iz svega ovoga, nauila sam da opiranje ne prolazi. Borba protiv onoga to
ne elim slui samo tome da se ba to prikae. I zato je Romanova mo nada mnom oslabjela kad sam
prizvala Hekatu - na pet minuta prestala sam opsesivno razmiljati o tome, a onda se ona poela
smanjivati. Imajui sve to na umu, mogu pretpostaviti da u ako uloim energiju u ono to elim mir izmeu nas i odmetnika i protuotrov za protuotrov - izvojevati pobjedu.
Tako da kada veeras odem k njemu, neu doi kao neprijateljica, kao netko tko je spreman
spletkariti i boriti se za ono to eli. Umjesto toga doi u vie kao "ja" - najia i najjasnija verzija
sebe.
A onda u mu ponuditi da se digne iz dubina i da se sretnemo na toj istoj razini.
Toliko sam se izgubila u svojim mislima, toliko sam se izgubila u svom uzbudljivom planu da
isprva i ne ujem Judea kad kae: "Kamo ide?" kilji u mene, psihiki radar mu je na najviem
stupnju uzbune.
Ali ja ga samo pogledam i ne mogu maknuti osmijeh s lica. Odgovorim: "Idem uiniti neto to
sam davno trebala." Zastanem kad vidim kako naginje glavu, mrti obrve, a aura mu se razbuktava i
podrhtava. Da barem imam vremena ostati malo due i razuvjeriti ga, rei mu da e sve biti okej. Ali
133

nemam, ve sam potroila mnogo vremena. Zato ga samo pogledam i kaem: "Ne brini se. Ovaj put
znam to radim. Ovaj put sve e biti drukije. Vidjet e."
"Ever" Isprui ruku prema meni elei me dodirnuti, ali zagrabi samo zrak pa je spusti uz tijelo.
"Bez brige." Slegnem ramenima. "Znam tono to trebam napraviti. Sada znam kako izai na kraj s
Romanom." Kimnem dok promatram njegove zamrene guste dredove i primijetim kako su mu
posljednjih tjedana dok je surfao, posvijetlile od sunca. "Tono znam kako u izgladiti stvar, to u
sljedee uiniti", dodam kad vidim kako je nagnuo glavu, naslonio se na stolac i paljivo protrljao
bradu. Njegov prsten od malahita svjetluca preda mnom, gotovo je iste nijanse zelene kao njegov
tropski pogled. Procjenjuje me suenih oiju s primjesom popriline zabrinutosti. Ali ja samo
ignoriram sve to. Uope se ne zamaram time. Prvi put nakon puno vremena konano se osjeam
mono, sigurna sam u sebe i neu nikome dopustiti da posije i najmanje sjeme sumnje. "Bila sam u
Velikoj dvorani znanja" zastanem jer znam da njega nee uvjeriti samo moje kimanje i samouvjeren
govor. "I - recimo samo da imam dobar trag. Jako dobar trag." Stisnem usne i zabacim torbu jo vie
na rame znajui da bih u tom trenutku vjerojatno trebala prekinuti razgovor.
On me pogleda dok trlja prednju stranu majice i prelazi prstima preko crno-bijelog simbola yin i
yanga, a onda nagne glavu i kae: "Ever - nisam ba siguran da bi opet trebala ii u tom smjeru.
Mislim, ako se sjea, zadnji put kad si bila licem u lice s Romanom, nije ba najbolje prolo i stvarno
mislim da nije prolo dovoljno vremena da to ponovno pokua. Barem ne uskoro."
Podignem ramena,njegove rijei prelaze preko mene kao ulje preko vode,nemaju nikakav uinak,
zbog ega se, sudei po izrazu lica, jo vie brine. "Primljeno na znanje", kaem i zataknem kosu iza
uha. "Ali eto - ipak u to uiniti. Navalit u. Posljednji put. Da tako kaem."
"Kad?Sad? Ti to ozbiljno?" Pogleda me spojivi obrve i nastavi napeto buljiti u mene pa se
zabrinem.
Ukoim ramena i prekriim ruke na prsima, pogledi nam se sretnu pa kaem: "Zato? Planira me
slijediti i zaustaviti me?"
"Moda." Slegne ramenima i odmah zatim doda: "Uinit u sve to treba."
"Sve to treba da-to tono?" Nagnem glavu izazivajui ga pogledom.
"Da te zatitim. Da te zatitim od njega."
Duboko udahnem i pogledam ga, ono, stvarno ga pogledam. Sve od vrha onih dredova na glavi
pa skroz dolje do struka, gdje mi pult zakloni pogled. "A zato bi to uinio?" konano kaem i
ponovno ga pogledam u oi. "Zato bi ti uope palo na pamet da se mijea u moj plan? Mislila sam
da eli da budem sretna - ak i ako to znai da u biti s Damenom? Ili si mi barem tako rekao."
On protrlja usne i pomakne se na stolcu tako nespretno i vidljivo neudobno da poalim to sam to
rekla. Pretjerala sam. Samo zato to smo u prolosti jedno drugom ispriali sve to nam je na dui i
podijelili vie nego to smo vjerojatno trebali, ne znai da ga imam pravo preispitivati ili iskoritavati
ono to mi je rekao. Ne znai da bih trebala zahtijevati odgovor kad ga samo pitanje oito boli.Ali
ipak, neto u njegovom pokretu, ne samo fiziki, nego i energetski, natjera me da se zapitam, da neto
naslutim - uini me samo mrvicu nesigurnom...
Okrenem se i krenem prema vratima, a on za mnom oko kue pa u stranju uliicu gdje smo
oboje parkirali.
"Poslije u se nai s Honor - eli navratiti? Moe dovesti Damena ako hoe, ne smeta me."
Stanem i pogledam ga.
"Pa, moda me i smeta, ali mogu se pretvarati - asna pionirska." Digne desnu ruku.
"Znai,drui se s Honor?" kaem dok gledam kako otvara vrata s vozaeve strane svog starog
crnog dipa i penje se unutra.
134

"Da, zna, s tvojom prijateljicom iz kole, s onom koja je bila na tvojoj roendanskoj zabavi?"
Ponem mu govoriti da ona nije moja prijateljica, da mi je vjerojatno sve, samo ne prijateljica od
onog dana na plai kad sam vidjela kakvu energiju isijava - ali kad vidim izraz na njegovom licu, kad
vidim kako ga to zabavlja i kako je podignuo obrve, odluim to zadrati za sebe.
"Ona nije tako loa, zna?" Gurne klju u bravu i upali auto to poprati tektanje motora. "Moda
bi joj trebala dati priliku?"
Pogledam ga i sjetim se to sam mu rekla onog prvog dana, prije nego to sam ga stvarno
poznavala, puno prije nego to sam saznala za nas. Neto o tome kako on uvijek pada na pogrene
cure. Pitala sam se dogaa li mu se to opet. Ali kad vidim kako skrene pogled, kako mu aura zaiskri i
razbukta se, znam da sam ja jo uvijek ta pogrena cura. Honor uope nije u igri. I nisam sigurna to
me vie smeta - to sam to shvatila ili nenadani val olakanja koji mi je to donijelo.
"Ever"
Pogleda me i zastane mi dah. Na licu mu vidim proturjene osjeaje, jasno je da se bori s onim to
e se dogoditi, ali naposljetku samo zakilji, spoji usne, duboko udahne i kae: "Hoe biti okej? Jesi
sigurna da zna to radi?"
Kimnem dok ulazim u auto,a osjeam se puno samouvjerenije i jae nego ikada prije.Tame vie
nema,svjetlo ju je pobijedilo i nema anse da ovo poe po zlu.Zatvorim oi i upalim motor,a onda
pogledam Judea i kaem: "Ne brini se.Ovaj put znam to radim.Ovaj put sve e biti drugaije. Vidjet
e."

135

Trideset tree
Kad doem do Romanove kue,sve je tiho. Ba kao to sam se nadala. Ba kao to sam planirala.
Kad mi je Haven rekla da ide na koncert s Misom, Marcom i Rafeom, znala sam da imam
savrenu priliku da uhvatim Romana dok je sam i spokojan, da mu se mogu pribliiti mirno i
razumno te mu sabrano izloiti o emu je rije.
Stanem pred njegova vrata, nakratko zatvorim oi i smirim se. Zadubim se u sebe i ne mogu nai
ni najmanji trag udovita. Kad sam otpustila svu ljutnju i mrnju prema Romanu,kao da sam
mranom plamenu oduzela kisik koji mu je trebao za preivljavanje - na njegovom mjestu ostala sam
samo ja.
Tek nakon to pokucam nekoliko puta i on ne odgovori, uem u kuu. Znam da je ondje, i to ne
samo zato to je njegov aston martin boje trenje parkiran na prilazu,nego zato to ga osjeam,
nasluujem njegovu prisutnost, ali, zaudo, izgleda da on ne osjea niti nasluuje mene jer bi se ve
pojavio.
Krenem niz hodnik, povirim u radnu sobu, kuhinju, kroz prozor prema odvojenoj garai otraga,a
kad vidim da je mrana i da mu nema traga, krenem prema njegovoj spavaoj sobi dok ga zovem po
imenu i kreem se puno glasnije nego to je potrebno jer ga radije ne bih iznenadila ili ulovila u
nezgodnoj situaciji.
Naem ga kako lei posred velikog ukraenog kreveta s baldahinom koji ima toliko draperije i
resa da me podsjeti na one na kojima Damen i ja uivamo u svojoj verziji Versaillesa iz
Ljetozemlja.Na sebi ima nezakopanu bijelu lanenu koulju i izblijedjele stare traperice. vrsto je
sklopio oi, nabio slualice na glavu i stisnuo uokvirenu Drininu sliku na prsa. Zastanem i zapitam se
ne bih li se moda trebala okrenuti i otii, uloviti ga nekom drugom prilikom, kad ono:
"Pa,za ime Isusovo,Ever, nemoj mi re da si opet razvalila vraja vrata?" Sjedne, baci slualice u
stranu i paljivo vrati Drininu sliku u ladicu nonog ormaria. Naizgled ga nije ni najmanje sram to
sam ga ulovila u tako osobnom sentimentalnom trenutku. "Malo si pretjerala, ne misli li?" Zavrti
glavom i proe prstima kroz zlatne kovre i namjeta ih. "Ozbiljno, draga, to ne mogu biti malo
sam? Izmeu tebe i Haven" Uzdahne i spusti bosa stopala na pod kao da namjerava ustati, samo
to to ne uini, nego samo ostane tako sjediti. "Pa, osjeam se malo izmodeno - kui na to mislim?"
Pogledam ga znajui da vjerojatno ne bih trebala rei ono to namjeravam, ali itekako sam
preznatieljna da bih odustala. "Jesi li -jesi li meditirao?" Zakiljim, nikada ga nisam zamiljala kao
tipa koji bi uronio duboko u sebe i pokuao se povezati s onom univerzalnom silom.
"Pa to ak jesam, stara? to ak jesam?" Protrlja obrve dlanovima, okrene se prema meni i kae:
"Ako ba mora znati, pokuavao sam nai Drinu. Zna da nema samo ti - sposobnosti."
Progutam knedlu, to ve znam. I ve pogaam to e odgovoriti na moje sljedee pitanje: "I - jesi li
je vidio?" Kladila bih se da nije s obzirom na ono to znam o Zemlji sjena.
Pogleda me, lice mu nakratko poprimi bolan izraz, a onda kae: "Ne. Nisam.Okej? Jesi
zadovoljna?Ali jednog dana u je vidjeti. Ne moe nas zauvijek drati razdvojenima. Unato tome
to si uinila - ja je namjeravam nai."
Duboko udahnem mislei: O, nadam se da nee. Tamo ti se nee svidjeti. Grozno mi je kad se sjetim
da sam ga nekoliko puta navela da misli da sam ja Drina - iako nisam bila sva svoja kad se to
dogodilo.
Ali ne kaem to. Zapravo, ne kaem nita. Samo i dalje stojim, zbrajam misli, rijei, samu sebe
dok ekam pravi trenutak da ponem govoriti.

136

"Romane, sluaj, ja" Zavrtim glavom i ponem ispoetka govorei sebi da ja to mogu,prizivajui
snagu odnekud duboko iznutra,a onda pogledam ravno u njega i kaem: "Nije ono to misli. Nisam
te dola zavesti niti igrati igrice, nisam ti se dola rugati ili pokuati dobiti neto od tebe, barem ne
onako kako ti misli. Dola sam"
"Po protuotrov." Podigne stopala s poda i svali ih natrag na zguvani krevet. Prekrii ruke
skrivajui prsa, nasloni se na uzglavlje prekriveno svilom i zakilji. "Rei u ti jednu stvar, Ever, ako
nita drugo, uporna si. Kad misli odustati?Svaki put doe ovamo s novim planom napada, novim
programom na umu,a ipak, svaki put ne uspije izravnati raune iako sam ti dao i vie nego dovoljno
prilika za to. ovjek se zapita eli li ti uope to.Moda samo misli da eli,ali tvoja podsvijest to ne
eli dopustiti jer zna tvoju pravu istinu. Tvoju duboku mranu istinu." Pogleda me i oi mu zaiskre, eli
da znam da on zna za udovite i koliko ga to zabavlja. "I, sori,ljubavi,ali moram te pitati, to Damen
misli o ovim tvojim posjetiima? Mislim da mu nije ba drago zbog toga,kao ni zbog toga to e Miles
uskoro saznati jo jednu njegovu tajnu. Ima ih puno, zna. Tajni koje nisi ni poela otkrivati, stvari
koje ne moe ni zamisliti"
Kimnem mirno,iskreno,odbijajui da njegove rijei dopru do mene. Jednostavno vie nisam ta
djevojka.
"Pa, reci mi, zna li on gdje si sad?"
"Ne." Slegnem ramenima. "Ne zna." Ali kad se sjetim poruke koju sam mu poslala netom prije
nego to sam izala iz auta i ula u kuu, znam da nee proi mnogo prije nego to shvati gdje sam.
im izae iz kina s Avom i blizankama,provjerit e poruke, vidjeti da se hou nai s njim u Montageu
i znat e. Ali zasad, ne, nema pojma.
"Tako dakle." Kimne i odmjeri me. "Pa,barem si nala vremena da se sredi.Zapravo, izgleda
bolje nego ikada - blista- ak bih rekao da nekako sjaji. Reci mi, Ever, u emu je tajna?"
"U meditaciji." Nasmijeim se."Zna, ienje, usredotoavanje, usmjeravanje na pozitivno - takve
stvari." Slegnem ramenima, ne dam se pokolebati, a on prasne u smijeh dok mu se ramena tresu i
kilji.
Polako se prestane luaki smijati pa ree: "Taj Damen natjerao te i da se penje po Himalajama,
ne?" Nakrivi glavu i obuhvati me pogledom. "Taj stari pederko nikada nee nauiti. Nee mu to
donijeti puno dobra."
"Pa, oprosti, ali nisi li ti upravo meditirao?"
"Ne na taj nain, ljubavi. Ne, na taj nain, ne." Zavrti glavom. "Vidi, moj nain je drugaiji. Ja sam
se koncentrirao samo na jednu osobu -nisam se pozvao na nekakve izmiljene univerzalne gluposti o
tome kako je sve povezano.Zar ne razumije, Ever?Ne postoji nita drugo.Samo ovdje i sada!" Lupne
po zguvanim plahtama kraj sebe. "Ovo je na raj, nae nebo, naa nirvana, naa oaza - kako god to
nazvala." Digne obrve i oblie usne. "To je to. I to mislim i doslovno i metaforiki. Ovo je sve to
imamo, a ti gubi vrijeme traei neto vie.Dobro,hajde, ima dovoljno vremena za gubljenje, to li
priznajem, ali ipak, teta to si ga odluila tako potroiti. Taj Damen loe utjee na tebe,kaem ti."
Zastane kao da eli nakratko promisliti. "Pa, to kae? Hoemo li opet pokuati? Mislim, doe
ovamo, izgleda tako kako izgleda i, ono, budui da brzo ozdravljam i sve to, spreman sam ti
oprostiti za zadnji put, to je bilo, bilo je i sve to. Samo bez naglih pokreta, nemoj se pretvarati da si
Drina i spremni smo. Zadnjih nekoliko puta izvodila si neke opake stvari, ali, zaudo, mislim da mi
se zbog toga jo vie svia. Dakle, to kae?" Nasmijei se, baci jastuk u stranu i napravi mjesta za
mene, nagne glavu, nakratko pokae tetovau i pogleda me onako hipnotiki.
Ali ovaj put to ne pali. Krenem prema njemu, njegovim sjajnim oima punim oekivanja, ali ne
zato da bih uinila ono to on oekuje.
137

"Nisam dola radi toga", kaem gledajui ga kako slijee ramenima, kao da ga ionako nije briga.
Nagne glavu naprijed i stane prouavati svoje savreno izrapane i manikirane nokte, a onda
kae: "A zato si onda uope dola? Hajde, reci ve jednom, Haven e doi u jednom trenutku, im
koncert zavri, a ja mislim da nijedno od nas ne treba jo jednu onakvu scenu."
"Ne namjeravam povrijediti Haven." Slegnem ramenima. "Ne namjeravam povrijediti ni tebe.
Dola sam samo zato da bih se obratila tvome "viem ja", to je sve."
On razjapi usta dok mi mjerka lice u potrazi za aljivom poantom koju sigurno skrivam od njega.
"Znam da ga ima. 'Vie ja.' Zapravo, znam sve o tebi. Znam sve o tvojoj prolosti, o tome kako ti
je majka umrla pri porodu, kako te otac tukao i onda te napustio - ja sve znam"
"Ti Boga Isusa", izusti tako tiho i zaprepateno da ga gotovo nisam ni ula i razrogai plave oi.
"Nitko ne zna za to. Kako si, pobogu"
Ali ja samo slegnem ramenima, nije vano kako. "I nakon to sam sve to saznala,shvatila sam da te
vie ne mogu mrziti. Jednostavno ne mogu. Nemam to u sebi."
On se zabulji u mene suenih oiju punih sumnje.Vrati se svom uobiajenom hvalisanju i kae:
"Naravno da ima, ljubavi, ti me voli mrziti, ti si jednostavno takva. Zapravo, toliko me voli mrziti
da samo o meni razmilja." Nasmijei se kimajui kao da me prokuio, kao da to cijelo vrijeme zna.
Ali ja samo zavrtim glavom i sjednem na rub njegovog kreveta pa kaem: "To je nekad bilo tako,
ali vie nije. A dola sam ovamo samo da ti kaem koliko mi je ao zbog toga to ti se dogodilo.
Stvarno, iskreno mi je ao."
On skrene pogled stiui eljust i udarajui nogama po deki pa kae: "Pa, ne treba ti biti jebeno
ao! Treba ti biti ao samo zbog jedne stvari, ljubavi, zbog onoga to si uinila Drini. Za sve ostalo
nije me briga. Ni najmanje me ne zanima tvoja promaena milostinja za siromane, bijedne i
potlaene. Ne trebam tvoje saaljenje, draga. Ako sluajno nisi primijetila, ja vie nisam taj klinac.
Nema anse da to ne vidi, Ever, pa, pogledaj me." Nasmijei se i rairi ruke, izazivajui me da dobro
pogledam njegovo nedvojbeno divno tijelo. "Ja sam na samom vrhuncu. Ve stoljeima."
"To je to." Nagnem se prema njemu. "Ti to shvaa kao jednu veliku igru - kao da je ivot
ahovska ploa,a ti si figura koja uvijek mora biti tri koraka ispred svih drugih. Ti se nikada ne
opusti, nikada si ne dopusti da se nekome priblii - a nema pojma kako voljeti i kako biti voljen jer
ti nikad nitko nije pruio ljubav. Mislim, naravno da si mogao donijeti drugaije odluke i nema
sumnje u to da si trebao, ali ipak je nekako teko dati neto to nikad nisi imao,neto to sam nikada
nisi iskusio,i zbog toga ti opratam."
"to je ovo?" Zuri u mene. "Veer amatera? Poslat e mi raun za svoje smijene psihobrbljarije?
Je li to to?"
"Ne", kaem tihim glasom dok ga gledam. "Samo ti pokuavam rei da je gotovo. Ne elim se vie
boriti protiv tebe. Umjesto toga, odluujem da u te prihvatiti i voljeti. Htio ili ne htio."
"Pokai mi", kae on ponovno lupkajui po krevetu. "Zato jednostavno ne dopue ovamo i
pokae mi ljubav, Ever?"
"To nije takva vrsta ljubavi. To je prava ljubav. Bezuvjetna ljubav. Ljubav koja ne osuuje.Nije
fizika.Volim te kao duu koja zajedno s mojom stanuje na Zemlji.Volim te kao prijatelja
besmrtnika.Volim te jer sam umorna od mrnje prema tebi i ne elim je vie osjeati. Volim te jer
napokon razumijem zato si takav kakav si. Promijenila bih to kad bih mogla.Ali ne mogu - zato
odluujem da u te samo voljeti. I nadam se da e te to to sam te prihvatila potaknuti da i ti uini
neto dobro, a ako ne"
Slegnem ramenima. "Barem mogu rei da sam pokuala."
138

"Ti Boga Isusa", promrmlja kolutajui oima kao da ga moje rijei samo vrijeaju. "Netko se napio
hipijevskog soka!" Zavrti glavom I nasmije se, a onda se smiri i pogleda me govorei: "Okej, Ever,
voli me i oprata mi. Bravo. Izvrsno. Ali - ipak nee dobiti protuotrov, okej? Jo uvijek me voli? Ili
me opet mrzi? How deep is your love, Ever - da citiram pjesmu iz sedamdesetih za koju sigurno nisi
nikad ula." Spusti ruke u krilo putajui ih da slobodno i oputeno padaju. "alim tvoju generaciju.
Sluate samo sranje od muzike. Trebala bi uti bend na iji je koncert Haven otila - Moni huligani?
Kakvo je to jadno ime?"
Samo slegnem ramenima. Znam prepoznati kad netko izbjegava temu, ali bez obzira na to koliko
se trudio, odbijam mu dopustiti da me obrlati. "Tvoja odluka", kaem. "Nisam te dola nita traiti."
"A zato si onda dola? Koji je smisao ovog tvog posjetia? Prema onom to si rekla, ne trai
protuotrov, ne trai malo dobre eve iako je oito da je oajniki treba. Uetala si ovamo i naruila
mi mir samo da bi mi rekla da me voli? Stvarno, Ever? ao mi je to ti to moram rei, ali nekako mi je
teko to probaviti."
"Naravno da ti je teko", kaem nimalo zbunjeno. Vie-manje tono sam ovo oekivala, sve ide po
planu. "Ali to je samo zato to nikada nisi to iskusio. Prolo je esto godina i nikada nisi doivio
trenutak prave i iskrene ljubavi. To je tuno. Zapravo, tragino. Ali nisi ti kriv za to. Pa, samo da
zna,to je ovakav osjeaj.To izgleda ovako. Samo elim da zna da ti opratam unato svemu to si
uinio. A zato to sam ti oprostila, zato to sam te otpustila, ne moe vie doprijeti do mene niti me
povrijediti. Ako mi nikada ne da protuotrov - pa, Damen i ja nai emo rjeenje jer tako to rade
srodne due. To je prava ljubav. Ne moe je slomiti, ne moe je s vremenom nagristi, ona je vjena,
beskrajna, prebrodit e sve oluje. Pa, ako si odluio da e tako nastaviti, samo elim da zna da se ja
neu nimalo opirati. Gotovo je. Moram ivjeti svoj ivot - a ti?"
Pogleda me i taj mi je trenutak dovoljan da shvatim da ga drim u aci. Vidim kako su mu oi
sijevnule,kako se u njima pojavio traak razumijevanja da je igra gotova. Za igru je potrebno dvoje, a
jedan je igra upravo odustao.Ali onda, jednakom brzinom, traak razumijevanja nestane i vrati se
onaj stari Roman i kae: "Ma daj, draga - ti to ozbiljno? Hoe rei da ti je sasvim dovoljno da se do
kraja svog besmrtnog ivota edno drite za ruke? Kvragu, pa ni to ne moe - unato energetskom
kondomu koji si stvorila - nije to ni blizu pravoj stvari, zar ne, ljubavi? Ni blizu ovome."
Prije nego to shvatim to se dogaa, on se stvori kraj mene, rukom me zgrabi za nogu i stane me
duboko, intenzivno, netremice gledati govorei: "Moda i nisam nikada iskusio tu vrstu ljubavi o
kojoj blebee, ali dobio sam dovoljno one druge vrste - ove." Pomakne prste nekoliko centimetara
prema gore. "Kaem ti, draga, u sluaju nude jednako je dobra, moda ak i bolja. I ne mogu
podnijeti pomisao da ti to proputa."
"Onda mi daj protuotrov i neu to proputati",kaem slatko se smijeei. I ne pokuavam maknuti
njegove prste sa svog tijela. To je ono to eli da uinim. eli da se izbezumim i da se pokuam
oduprijeti. Da ga bacim u zid.Da mu priprijetim. Uobiajeni slijed dogaaja. Ali ne ovaj put. Ne. Ovaj
put moram mu previe toga dokazati.Previe toga mogu izgubiti. Osim toga, uskoro u mu pokazati
koliko je igra dosadna kad se samo jedan igra eli igrati.
"Voljela bi to, zar ne? Voljela bi pobijediti ovaj put?"
"Oboje bismo pobijedili,ne misli li tako? Napravi neto lijepo -i neto lijepo e se dogoditi tebi to je karma. Domino-efekt. Ne moe se izjaloviti."
"Aha, evo nas opet, je l'?" Zakoluta oima. "Kaem ti, taj Damen te prilino udesio."
"Moda." Nasmijeim se,ne dam se upecati na njegov mamac. "A moda i ne. Ne moe znati dok
ne pokua, zar ne?"
"to? Misli da nikad nisam napravio neto lijepo?"
139

"Mislim da ve neko vrijeme nisi. Vjerojatno si ve malo zahrao."

On se nasmije, zabaci glavu i nasmije se, ali ne makne ruku, ne, ostavi je tono na mjestu i gladi
mi bedro.
"Okej, Ever, teoretski, kako bi bilo da ipak napravim jednu stvaricu za tebe? Recimo da ti dam
protuotrov koji bi tebi i Damenu omoguio da se evite do besvijesti.A to onda?Koliko moram ekati
da mi se vrati ta takozvana dobra karma? Moe li mi rei?"
Slegnem ramenima. "Prema onome to sam vidjela, ne moe prisiliti karmu, ona djeluje po
svojim pravilima. Znam samo da djeluje."
"Dakle, ja bih trebao tebi neto dati, neto to oajniki eli, i riskirati da ne dobijem nita
zauzvrat? To mi se ne ini ba poteno, draga, moda bi trebala malo razmisliti,moda ima neto to
bi ti meni mogla dati." Nasmijei se, a ruka mu klizne puno vie, previe prema gore, previsoko. A kad
me pogleda u oi pokuavajui me svladati, namamiti me u svoju glavu kako je to nekad radio - to
mu ne uspije. Ostanem tono gdje jesam, ukopana na mjestu.
A ipak, dovoljna je samo ta jednostavna radnja da se u meni rodi ideja koja bi mogla ubrzati ovo
vie nego to sam se nadala i dovesti me do Montagea, gdje sam rekla Damenu da emo se nai.
"Dakle", kaem trudei se zanemariti dodir njegovih prstiju rairenih na mom bedru. "Ako ne
vjeruje karmi, hoe li barem vjerovati meni?"
Pogleda me, nakrivi glavu i nakratko pokae tetovau Ouroborosa.
"Kad malo razmislim, ipak ti mogu neto dati. Neto to sigurno eli. Neto to ti samo ja mogu
dati."
"To te pitam!" Nasmijei se. "To te ja pitam. Znao sam da e se s vremenom predomisliti, znao
sam da e se prosvijetliti." Primakne se jo blie i jo mi vre zgrabi nogu.
Ali ja jo samo sjedim,diem mirno, ravnomjerno, svjesna sam da svjetlost jo sjaji u meni, i
kaem: "Ma ne to - mislim na - mislim na neto puno bolje od toga."
On zakilji. "O, nemoj biti tako stroga prema sebi, draga. Prvi put je uvijek tako-tako. Obeavam ti
da emo mnogo vjebati, pa e usavriti vjetine i poboljati se."
Iako se nasmije nakon to to izgovori, oito elei da se i ja nasmijem, ja to ne uinim. Jo
razmiljam o onome to sam upravo rekla, o novom planu koji upravo razvijam u glavi. Znam da to
nee ba biti ono to oekuje i moda me zbog toga zamrzi jo vie, ali ipak, ne mogu se sjetiti
nijednog drugog naina da ga natjeram da se povee sa mnom -dodue, ako se uope mogue
povezati s izgubljenom duom...
"Pusti mi nogu." Pogledam ga u oi.
"Sranje!" Zavrti glavom. "Vidi, znao sam da je to samo pria - ti samo koketira, Ever, zna? Ti
samo"
"Pusti mi nogu i uhvati me za ruke", kaem mirnim odlunim glasom. "Vjeruj mi, nema to
izgubiti, obeavam ti."
On oklijeva,ali samo na trenutak, a onda me poslua. Nas dvoje sjedimo na krevetu prekrienih
nogu, moja gola koljena naslanjaju se na njegova, njegove ruke vrsto dre moje, cijela me scena
pomalo podsjea na aroliju vezivanja koja je i dovela do ovog problema.
Samo to ovo nije ni blizu tome.
Ni blizu.
Spremam se preuzeti ogroman rizik na sebe. Spremam se podijeliti s Romanom neto zbog ega
e mi svakako predati protuotrov. Pogledam ga ravno u oi i kaem: "Argument ti ne vrijedi."
On zakilji.
140

"Tvoj argument.O tome kako ne postoji nita osim ovoga trenutka i ovoga mjesta.Ako stvarno
vjeruje u to,zato si se onda pokuavao povezati s Drinom?Ako stvarno vjeruje da ne postoji nita
osim ovoga, osim Zemlje, gdje sada sjedimo, s ime si se onda pokuavao povezati?"
Pogleda me vidljivo smeteno i kae: "S njezinom esencijom, njezinom" Zavrti glavom,pokua
osloboditi ruke iz mog stiska, ali ja ih zgrabim jo jae. "Koji je ovo vrag?" pita oito nezadovoljan.
"Ovo nije sve to postoji, Romane. Postoji neto vie, puno vie. Vie nego to moe zamisliti. Ovo
to vidi ovdje - to je samo sitni mali bljesak na puno veem ekranu. Ali imam osjeaj da to ve
osjea unato tome to govori. A budui da to ve osjea, otvoren si prema tome. S obzirom na to,
moda moemo sklopiti nekakav dogovor."
"Znao sam!" Nasmije se i zavrti glavom. "Znao sam da nisi odustala. Nikad ne reci nikad, Ever,
jelda?"
Ali ja to samo ignoriram i nastavim po svom: "Ako te odvedem do Drine, ako ti pokaem gdje
poiva, hoe li mi dati protuotrov?"
On ispusti moje ruke,problijedio je, na licu mu se vidi da je okiran, oito je da pokuava doi k
sebi. "Ti me zeza?"
"Ne." Odmahnem glavom. "Ne zezam te. Stvarno. Kunem se."
"A zato onda ovo radi?"
"Jer je to poteno. Ti meni da ono to ja najvie elim, a ja tebi dam ono to ti najvie eli.Moda
ti se ne svidi ono to e vidjeti i na kraju e me vjerojatno mrziti - ali spremna sam prihvatiti taj
rizik. I, obeavam ti, omoguit u ti potpuni nezaklonjeni pogled. Neu nita skriti."
"A - to ako mi da ono to elim, a ja tebi ipak ne dam protuotrov? to onda?"
"Onda sam te krivo procijenila." Slegnem ramenima. "Onda u otii praznih ruku.Ali neu te
mrziti i vie te neu gnjaviti.Ali mislim da e svakako povjerovati u karmu kad vidi posljedice tog
svog postupka. Dakle - jesi spreman?"
Pogleda me. Promatra me, procjenjuje me, razmilja, a onda napokon kimne, netremice me
gledajui, i kae: "Hoe znati gdje ga drim?"
Progutam knedlu. Ponem ubrzano disati.
"Ovdje je." Posegne za nonim ormariem, otvori ladicu, izvue kutijicu optoenu draguljima i
obloenu barunom i izvadi iz nje malenu staklenu boicu sa svjetlucavom tekuinom koja neopisivo
podsjea na eliksir - samo to je zelena.
Gledam ga dok mae boicom preda mnom, gledam kako svjetluca i sjaji, gotovo da ne mogu
vjerovati da je rjeenje za sve moje nevolje tako maleno i da se nalazi u boici.
"Nisi li rekao da ga ne dri ovdje?" kaem, a usta mi se najednom osue kad ga obuhvatim
pogledom - kad vidim kako se bljeska preda mnom.
"I nisam ga drao ovdje. Tek neku veer sam ga spremio ovamo. Prije toga sam ga drao u
duanu.Ali to je to, ljubavi - jedna porcija, nema recepta u kuharici - popis sastojaka nalazi se samo
ovdje unutra." Lupne se po jednoj strani glave i odmjeri me. "Dakle, dogovorili smo se, jelda? Ti meni
pokae svoje - a ja tebi dam svoje." Nasmijei se i ubaci protuotrov u dep na koulji,a onda me
pogleda i kae: "Ali,ti prva. Ispuni svoj dio dogovora. Odvedi me do nje - i onda moe dugo i sretno
ivjeti do kraja ivota."

141

Trideset etvrto
"Sklopi oi", apnem i primim Romanove hladne ruke, koljena su nam vrsto priljubljena, lica su
nam tako blizu da osjeam njegov ledeni dah na svojim obrazima. "A sada otvori um. Pokuaj se
rijeiti svih nevanih misli najbolje to moe. Samo ga isprazni - prestani misliti - pusti sve i samo
budi. Kui?"
On kimne i stisne mi prste jo vre.Tako je usredotoen, tako oajniki eli vidjeti gdje Drina
sada ivi da mi se srce slama.
"Sada ui u moj um.Spustit u svoj tit i pustiti te unutra i - upozoravam te,Romane - moda ti se
ne svidi ono to e vidjeti, moda e se uasno naljutiti na mene,ali zapamti da ispunjavam svoj dio
dogovora,okej? Nikad ti nisam rekla da e ti se svidjeti, samo sam ti rekla da u te odvesti tamo gdje
je ona."Otvorim jedno oko i vidim kako ponovno kima: "Okej, sada ui polako ulazi i - prati li me?"
"Da", apne. "Da - tako je mrano, tako... Nita ne vidim - i padam tako brzo, tako - gdje?"
"Brzo e biti gotovo - samo se dri", bodrim ga.
Pone ubrzano disati i osjetim njegov ledeni dah, oblak hladne magle na svom obrazu. "Gotovo
je... Stao sam... Prestao sam padati, ali jo je tako mrano... I tako - ja... Visim i sam sam - tako sam sam
- ali ne... Jo je netko ovdje - ona je ovdje i... O, Boe... Drina, gdje si" Stisne mi ruke jo vre, tako
vrsto da ih uskoro vie neu ni osjeati, die plitko, nepravilno, s tijela mu se od muke cijedi znoj, a
potom padne na mene. Pokosili su ga dogaaji koji se odvijaju u mojoj glavi - njegovoj glavi - dok bez
daha obilazimo Zemlju sjena,beskrajni bezdan,posljednje poivalite svih besmrtnih dua, ukljuujui
nae.
Promrmlja niz rijei tako tiho da ih ne mogu razabrati, ali zvue uznemireno, poremeeno,
ojaeno. Lebdi u mraku dok grabi i hvata rukama oko sebe,oajniki je trai. Pritisnuo je elo na moje
elo, nos na moj obraz,usne su nam tako blizu,a sva je njegova energija i snaga usmjerena na nju.
I tako nas Jude nae.
To je ono to vidi.
Roman i ja zajedno, znojimo se na njegovim plahtama, tijela su nam vrsto pripijena, hvatamo se,
oboje smo toliko izgubljeni u viziji da ga ne vidimo i ne ujemo dok nije prekasno.
Prekasno da ga zaustavimo.
Prekasno da ponitimo ono to e on uiniti.
Prekasno da premotamo i vratimo se - vratimo u onaj trenutak kad sam bila tako blizu, tako blizu
da dobijem ono to elim.
Prije nego to shvatim to se dogaa, Jude me istrgne iz Romanova stiska i baci se na njega.
akom ga udari ravno posred torza ne obazirui se na moj vrisak.
Na moje bolno: "Neeeeee!"
Taj zvuk ispuni sobu ponavljajui se unedogled.
Koprcam se i pokuavam ustati - da ga maknem s Romana, da ga zaustavim - ali prekasno je.
Koliko god sam brza, ne mogu ga pobijediti. Prekasno sam reagirala- omeo me - i Jude je ve na
njemu.
Ve je na Romanu.
Ve ga udara akom u sakralnu akru. U njegovu najslabiju akru. U njegovu Ahilovu petu.
U centar ljubomore, zavisti i iracionalne elje za posjedovanjem.
U tu skupinu potreba za kojima se Roman vodio posljednjih esto godina.
U trenu pretvori divnog zlatnog djeaka u hrpu praine.

142

Skoim na Judea, zgrabim ga za ramena, bacim ga na drugi kraj sobe i zaujem tup udarac kad
sleti na toaletni ormari, ali ne mogu pogledati to mu se dogodilo.Usredotoim se samo na jedno, na
Romanovu bijelu lanenu koulju na kojoj svjetlucaju sitne krhotine stakla, a tamnozelena mrlja iri joj
se po prednjoj strani.
Protuotrov.
Boica s protuotrovom je razbijena - unitena je u tunjavi i s njom su nestale sve moje nade.
A sada kada Romana vie nema i njegova dua ide prema Zemlji sjena, ne postoji nain da je
ikada vie dobijem.
"Kako si mogao?" Okrenem se sijevajui oima prema Judeu. "Kako si to mogao uiniti!" Gledam
ga dok pokuava ustati, problijedio je i trlja lea. "Sve si unitio! Sve! Bila sam tako blizu - tako blizu
da dobijem protuotrov - i ti si ga unitio! Zauvijek!"
Jude me pogleda, rukama obuhvati koljena, namrti se, jedva dolazei do daha, i kae: "Ever - ja...
Nisam htio" Zavrti glavom. "Mora mi vjerovati. Mislio sam da si u nevolji - izgledalo je kao da si u
nevolji! Nisi vidjela ono to sam ja vidio! Bila si - on je bio na tebi" Zavrti glavom. "I izgledalo je kao
da se bori - iznutra... Kao da ne moe s time izai na kraj, da se ne moe oduprijeti privlanosti
koju osjea prema njemu. Zato sam doao. Samo sam zato doao. Znao sam kamo ide nakon to si
izala iz duana i nisam mislio da si spremna ponovno proi kroz sve to. A kada sam maloprije doao
- i vidio te takvu - pa, nisam htio da to zavri kao zadnji put, pa sam - ja sam samo, ja"
"Pa si ga ubio!" Razrogaim oi, a grlo mi se osui. "Sve to sam ti rekla iskoristio si protiv mene i
ubio ga?"
On zavrti glavom i stane pred mene. Potrgala sam mu majicu kad sam ga zgrabila i bacila na
drugi kraj sobe. Aura mu plamti od tjeskobe dok petlja po prstenu od zelenog malahita na ruci kojom
je ubio Romana. "Nisi prestajala priati o tome kako je on lo - kako je zao, kako vodi pleme zlih
odmetnika i kako mu se ne moe oduprijeti zbog arolije koju si bacila. Dola si me zamoliti za
pomo. Meni si se prvom povjerila - ne Damenu. Izabrala si mene, Ever, svialo ti se to ili ne! A ja sam
te samo htio spasiti - od Romana,od tebe same. To mi je bila jedina namjera - paziti na tebe, brinuti se
za tebe!"
"Je li?" Suzim pogled, a nova mi se pomisao raa u glavi. "Je li to stvarno bila tvoja jedina namjera?
Iskreno?"
"O emu govori?"Zakilji, protrlja usne pokuavajui odgonetnuti moje rijei.
"Dobro zna o emu govorim", kaem, a tijelo mi se trese od bijesa, ogorenja i poraza dok stiem
Romanovu koulju umrljanu protuotrovom. "Namjerno si to uinio." Stanem ga netremice gledati.
Nemam stvarnih dokaza da je to istina, ali, ipak, kada to kaem, kada to izgovorim naglas, ta
pomisao pone jaati i rasti u tolikoj mjeri da brzo ponovim te rijei i odem jo dalje dodajui:
"Namjerno si to uinio. To nije bila pogreka. Tono si znao to radi kad si doao ovamo. Tako,dakle?
Misli da e ovako pobijedili u igri koju si igrao posljednjih etiristo godina? Je li to tvoj veliki potez?
Meni, djevojci koju navodno voli, oduzeo si ono to elim najvie na svijetu. Poduzeo si sve da
Damen i ja nikada vie ne budemo zajedno. To je tvoj nain, Jude? Stvarno misli da u se zbog ovoga
odrei svoje srodne due i izabrati tebe?"
Zavrtim glavom i zagledam se u Romanovu koulju. Srce mi se slama dok gledam mrlju koja se
rairila po njoj, dok razmiljam o Romanovu tunom jadnom ivotu i kako je njegova dua zavrila.
Znam da mi je tako malo nedostajalo - tako malo - da doprem do njega, da neto promijenim, da
dobijem ono to elim - a onda se dogodi ovo.
Sve sam izgubila u sekundi.
143

"Ever" preklinje me Jude, a njegov glas i pogled odaju koliko su ga moje rijei zaboljele.
Pomakne se prema meni i pokua me dodirnuti, ali ne dam mu da mi se priblii, ne doputam mu da
me dotakne. "Kako to uope moe rei?" pita me kad napokon odustane i prizna poraz. "Ja te stvarno
volim. Zna to. Istina je, volio sam te stoljeima. Ali ovo nisam planirao - nisam te planirao ovako
udaljiti od Damena. Previe mi znai da bih to ikada uinio, puno mi znai tvoja srea, kao to sam ti
ve rekao. A kada napokon odlui, kad izabere jednoga od nas, elim da to bude poteno. Odluio
sam da e ovaj put biti poteno."
"Ali ve sam izabrala", kaem ovaj put aptom. Ne da mi se vie boriti. Ustanem s kreveta stiui
koulju, a onda ue Haven i ugleda me.
Oi joj sijevaju dok se ogledava po sobi. Kad vidi Romanovu koulju u mojoj ruci, odmah shvati
to se dogodilo i pohvata konce.
"to si uinila?" upita me tako dubokim i prijeteim glasom da se sva najeim. "Kojeg si vraga
uinila"?
Zgrabi koulju i vrsto je stisne uz prsa prekrivena ipkom dok me odmjerava. Pretpostavlja da
sam ja kriva i ignorira Judea kad se on pokua ubaciti i preuzeti odgovornost.
"Trebala sam znati." Zavrti glavom toliko suzivi pogled da se vide samo dvije crtice. "Odavno mi
je trebalo biti jasno - kad si dola k meni doma i pokuala biti ljubazna, nisi bila ni mrvicu iskrena,
samo si me iskoristila,prevarila,pokuala izvui iz mene informacije,pokuala si saznati kada me nee
biti da ga moe uhvatiti nasamo i onda - i onda ga ubiti."
"Nije bilo tako kako misli!" kriknem. "Nije uope bilo tako!" Ali koliko god puta ponovila te
rijei,ne mogu doprijeti do nje.Ve je donijela zakljuak o meni, o Judeu, o svemu to se veeras ovdje
dogodilo.
"O,bilo je tono tako kako mislim." Zuri u mene uhvativi se za bokove u sjajnoj crnoj koi.
"Tono tako. I, vjeruj mi, Ever, ovo ti nee proi. Ne ovaj put. Dosta si se mijeala u moj ivot.
Dosta si mi uzimala ljude koje volim. Ovo je rat. Totalni rat. Toliko u ti zagorati ivot da e poeljeti
da je tvoj jedini problem to ne moe dotaknuti svog deka. Budi uvjerena da nikada nisi doivjela
nita slino onome to ti spremam." Digne obrve i pokae zube. "A ti, Jude?" Zavrti se na peti i
pogleda ga po prvi put otkad je dola. "Ti e poeljeti da si besmrtan jer nakon ovoga veeras nema
anse da e izdrati ono to ti se sprema."

144

Trideset peto
"Znai,upalilo je", kae Damen, a glas mu zazvui njeno, udaljeno. "Protuotrov je stvarno
postojao."
Duboko udahnem i zagledam se u koljena. Skvrim stopala na mekom konatom sjedalu i
prisjetim se kako me naao ba kad sam odlazila od Romana, Jude je iao za mnom, a Haven je i dalje
vritala cijelu litaniju prijetnji s vrata. Damen je stigao na poprite nekoliko sekundi nakon to je film
zavrio. Nije ni stao kod Montagea, gdje smo se trebali nai, jer je osjetio da sam u nevolji im je
proitao moju poruku.
Kimnem zurei u svoju kuu i prisjeajui se onog pobjedonosnog trenutka kad se sve posloilo kad sam, takorei, imala protuotrov u aci. A onda se sve sruilo.
U jednom groznom trenutku ispred nosa su oduzeti nam nai snovi.
Zavrtim glavom i uzdahnem jer znam da u se sutra ujutro morati suoiti sa Sabine.Morat u joj
priznati sve o svom poslu, o svojim psihikim sposobnostima, o tome kako sam honorarno radila kao
Avalon - a onda se sjetim da sam prije nekoliko sati mislila da mi je to najvei problem u ivotu.
"Stvarno,upalilo je", kaem i pogledam Damena u oi.Ne samo da elim da mi vjeruje, mora mi
vjerovati. "Imao je protuotrov, pokazao mi ga je i sve.Bio je tako - tako malen - jedna siuna staklena
boica ispunjena svjetlucavom zelenom tekuinom." Slegnem ramenima. "A onda ga je stavio u dep
i" Progutam knedlu,ne trebam ponovno proivljavati ono to se dogodilo nakon toga.Barem ne
naglas. Ta scena jo mi se vrti u glavi.
On se namrti jer je sve to ve vidio gotovo onoliko puta koliko i ja. "A onda je Jude upao u
sobu."Uzdahne i zavrti glavom u nevjerici.Mrko gleda, nikad ga nisam vidjela da tako stie eljust.
"Zalo si mu vjerovala? Zato si mu otkrila nae slabosti nae akre - kako da nam naudi?Zato si
to uinila?" Pogleda me jer me oajniki eli razumjeti.
Progutam knedlu, veliku, suhu knedlu u grlu dok mislim: Eto je eto krivnje koju sam cijelo vrijeme
traila. Napokon me osuuje - ali ovaj put vie osuuje ono to je Jude uinio nego ono to sam ja uinila.
Ali kad ga ponovno pogledam,vidim da se ne radi o tome. On jednostavno pokuava pronai
neki smisao u svemu tome. Ali ipak samo slegnem ramenima i kaem: "Problem je u mojoj petoj
akri. U mojoj slaboj toki. Ne ide mi prosuivanje, krivo tumaim informacije i oito vjerujem krivim
ljudima umjesto onima koji su mi cijelo vrijeme bili odani." Pogledam Damena znajui da on
zahtijeva bolje objanjenje, da zasluuje vie, a onda pognem glavu i dodam: "Istini za volju, uhvatio
me u trenutku slabosti" Zastanem kad se sjetim kako sam stvarno bila slaba - kako sam blizu bila
tome da prijeem most koji vodi na drugu stranu. Iako sam Damenu rekla sve o magiji i o tome kako
sam se obratila Judeu prije nego njemu, nisam mu rekla nita o tom dijelu, uglavnom zato to me bilo
previe sram. "Bio je to trenutak nevjerojatne slabosti." Uzdahnem. "to da ti kaem."
Damen se okrene, konato sjedalo zakripi i pogleda me. "A ja sam se nadao da e mi s
vremenom dovoljno vjerovati da se obrati meni u trenucima slabosti, a ne Judeu." Glas mu je tako tih
i tako ozbiljan da mi se srce slomi kad to izgovori naglas.
Sklopim oi i naslonim glavu na naslon,osjeajui da bih se mogla rasplakati, i apnem: "Znam.
Trebala sam ti rei. Ali unato svom tvom uvjeravanju,unato onome to si mi rekao, jednostavno
nisam vjerovala - nisam mogla vjerovati.Nisam mislila da to zasluujem. I, Damene, ako misli da ve
zna za ono najgore to mi se dogodilo, u krivu si. Naalost, bilo je mnogo gore"
Okrenem se prema njemu,licem u lice, i prislonim mu dlanove na obraze. Svjesna sam
energetskog vela koji plee izmeu nas omoguavajui mi da ga gotovo dodirnem, i znam da je to to to je najbolje to emo ikada doivjeti. Nemam vie izbora - mi vie nemamo izbora. Roman je mrtav i
145

odnio je protuotrov sa sobom.A onda duboko udahnem, zatvorim oi i podijelim sve s Damenom.
Otkrijem mu sve grozne i poniavajue trenutke - struje iz mog uma u njegov. Prikazujem mu
neuljepanu verziju dogaaja, onu uasnu no s Romanom kad sam gotovo izgubila nevinost, a onda
i prizor kod Mosta dua - svaku groznu sekundu u punom, kristalno jasnom, sramotnom sjaju. Znam
da on zasluuje znati istinu o meni - kakva sam bila, gdje sam bila - i kakva sam sad. itavu ogavnu
priu.
A kada zavrim, on samo slegne ramenima, prekrije mi ruke svojima i kae: "Nita od ovoga nije
me navelo da promijenim miljenje o tebi. Ni jedna jedina stvar."
Kimnem jer znam da je to istina. Napokon shvaam. Napokon mi je jasno to je prava i
bezuvjetna ljubav.
"Ever", kae on napetim glasom dok me gleda, "mora promijeniti nain na koji shvaa samu
sebe i svoje odluke."
Zakiljim ne shvaajui ba o emu govori.
"Ono to ti smatra ogromnim,oitim pogrekama - uope nisu pogreke.Stvarnost uope nije
takva kakvom je ti vidi.Misli da si napravila uasnu pogreku kad si mi dala Romanov eliksir, ali
zapravo si mi - spasila ivot. Spasila si me od Zemlje sjena! Ne bih preivio dok bi se Romy vratila
unato maginom krugu koji je Rayne opisala. Padao sam u nesvijesti i budio se iz nje. Bio sam
izmeu ivota i smrti, a da ti nisi bila uinila ono to si uinila u tom trenutku - da mi nisi dala da
pijem - ja bih poginuo i dua bi mi bila izgubljena,naputena, ostavljena da zauvijek lebdi u mraku i
samoi."
Razrogaim oi jer nikad nisam razmiljala o tome.Toliko sam kanjavala samu sebe i mislila o
tome kako se vie ne moemo dodirivati onako kako bismo htjeli da nisam ni shvatila da sam mu
zapravo potedjela duu od tog beskrajnog bezdana.
"I jo neto",posegne za mojom bradom, gotovo me dodirnuvi, i ja osjetim nalet trnaca i topline,
"ti si zapravo doprla do Romana! I to ne na prijevaru ili lukavom proraunatou, nego si se obratila
njegovom najdubljem osjeaju ovjenosti - ovjenosti koju mi ostali nismo vidjeli u njemu i za koju
smo mislili da i ne postoji. Ali ti si uspjela prodrijeti dublje, vidjeti ono to mi nismo mogli vidjeti.
Vidjela si nadu u osobi koju smo svi otpisali. Ne vidi li kako je to predivno - kako sam ponosan na
tebe?"
"Ali to s injenicom da sam pretvorila Haven u besmrtnicu?" apnem dok se prisjeam njezine
prijetnje koju zacijelo namjerava uspjeno provesti u djelo.
"Nisam li ja uinio isto kad sam te spasio?" upita usnama se pribliavajui mom uhu.
"Ali nisi znao za Zemlju sjena. Ja jesam i osudila sam njezinu duu." Slegnem ramenima odmiui
se da mu bolje vidim lice.
Ali on samo odmahne glavom i privue me natrag k sebi. "Znam da sam ti rekao da to ne
uini,ali da sam ja bio na tvom mjestu,jednako bih postupio. Gdje ima ivota,ima i nade, jelda? Barem
je to bio moj moto posljednjih esto godina."
Naslonim se na njega i pritisnem glavu na mekani dio njegovog ramena. Pogledam prema kui i
vidim kako se gasi svjetlo u Sabineinoj sobi, a onda stisnem Damenovu ruku i kaem: "Romy i Rayne
imale su pravo. Zna, u vezi magije.Ako se njome slui iz sebinih pokvarenih razloga, na kraju e ti
se karma triput obiti u glavu."
Pomaknemo se i pogledi nam se sretnu. Zrak izmeu nas je teak.
"Prvi put mi se obila o glavu kad sam se silom nala u onoj situaciji s Haven i promijenila je pretvorila je u neprijatelja koji me odluio unititi. Drugi me put stigla karma kad me privukao
Roman - bio je to onaj mrani plamen koji je gorio u meni. A sada - a sada ovo - Roman, unitenje
146

njegove due i, k tome, unitenje protuotrova." Pogledam ga. "Mislim, to jest tri puta, jelda! Ili sam ga
ja sama privukla? Je li to bilo udovite koje sam sama stvorila, moja sjena koja je ve postojala i sada
postoji jo neto - tamo negdje - i eka pravi trenutak da nam se vrati kao bumerang? Neto to
neemo ni primijetiti prije nego to bude prekasno?"
Jedva dolazim do zraka, odjednom me obuzela panika, zlokobni osjeaj da jo nije gotovo, da
nam jo neto dolazi ususret.
Ubrzo me utjee njegove snane ruke kojima me vrsto zagrli, njegovi trnci, toplina i spoznaja da
sada u meni sjaji blistava bijela svjetlost. Zbog toga i zbog svega to sam prola sada sam dovoljno
jaka da se suoim s tim - sa svojom karmom, sa svojom sudbinom - u kojem god obliku dola...
Osjetim Damenov topli dah na uhu,a onda on progovori ponavljajui moje misli: "Kako god
bilo,zajedno emo to izdrati.Tako je to sa srodnim duama.Tako to one rade."

147