VASO UBRILOVI, Bosanski ustanak 1875-1878.

, Srpska kraljevska akademija

(Posebna izdanja, knjiga LXXXIII, Drutveni i istoriski spisi, knjiga 35), Beograd,
1930, 419.
1. UZROCI BOSANSKOG USTANKA
ubrilovi prvo daje opi evropski kontekst, a potom istie vanost borbe bosanskog
begovata protiv centralne vlasti do 1850.god., te njegov slom. (4) Osmansko carstvo je
bilo prisiljeno na reforme s jedne strane, kako bi sama drava mogla da opstane, a s
druge strane su evropske sile u liberalnom duhu vrile pritisak na carstvo da pobolja
poloaj hriana. (5) Na reformama navjie radi Topal Osman-paa, ali ni njegov rad
nije bio dovoljan za neke vanije promjene. Domai muslimani se i dalje
suprotstavljaju reformama, sada iz potaje. Krajnji rezultat reformi je bio taj da one
nisu zadovoljile hriane, a oneraspoloile su muslimane. (6)
U kontekstu reformi vano je spomenuti i agrarno pitanje koje turska drava nije
pokuavala da rijei pravedno. (7) Seljaci su imali svijest da je feudalni sistem u Bosni
''nasilje i drutvena nepravda koja se mora ukloniti''. (7)
Ipak, poloaj hriana se donekle jeste poboljao, priznavanjem nekih prava, makar to
bilo i na papiru, meutim, davanje tih prava samo je poveavalo apetite hriana i oni
su traili sve vie od drave. (8) Ti zahtjevi idu do kraja, do traenja potpune slobode i
otuda izbijaju ustanci poslije 1850. godine, poslije unitenja begovata i zavoenja
reformi. (8) Raja je osjeala da je vlast nemona, te da se Evropa zanima za njenu
sudbinu, pa je tako postajala ''slobodnija i drskija''. (8)
Od reformi su najvie profitirali hriani u gradovima, gdje je postojala kakva-takva
lina i imovinska sigurnost koja je omoguavala trgovinu, zbog ega e biti mogue da
se 50-ih i 60-ih godina razvije jaka srpska trgovaka klasa. (8) Srpski trgovci su poslije
ostvarenja ekonomske samostalnosti poeljeli da igraju i veu politiku ulogu. U samoj
Srbiji, od 50-ih i 60-ih godina dolaze prva pokoljenja kolovana u inostranstvu i

poinju da ubrzavanja gibanja i previranja u srpskim zemljama. Ti obrazovani ljudi,

koji pripadaju graanskoj klasi, donose nove ideje sa Zapada i ele da se nametnu
seljacima. (10) Ta nova nacionalna inteligencija je mislila da se moe po uzoru na
Njemaku i Italiju

izvriti ujedinjenje svih junih Slavena, pomou ''neukog i

nenaoruanog naroda.'' (11) Pokreti od 1852. do 1869. godine, vezani su za buenje

nacionalne svijesti. (11) Buenje Bugara u isto to vrijeme, te ustanak na Kritu 1866, dio
su iste prie o nacionalnom buenju. (11)
Najbolji izraz novog nacionalnog raspoloenja srpskog graanstva bio je Omladinski
pokret. On je imao za cilj da duhovno pripremi srpski narod za osloboenje i bit e
jedan od glavnih pripravljaa i nosilaca dogaaja iz 1875-1878. (12) I u Bosni se novi
graanski narataj lako povezivao sa selom iz kojeg je i potekao. Seljaci su prepustili
vostvo u nacionalnom pokretu intelektualno i materijalno naprednijem graanstvu.
(12)
...
Do 1870. slabi su bili izgledi da bi jedan ustanak u osmanskim pokrajinama imao
dobar odjek u Evropi. Tek nakon poraza Austrije i Francuske, te ruskog krenja
odredbi Parikog mira, istono pitanje postaje ponovo aktuelno. (13) Usmjerenost
Austrije i Rusije na Balkan i spremnost Njemake da posreduje, omoguit e ustanku
da postane historijski dogaaj prvog reda. (14) Tako e jedna lokalna buna na Balkanu
pokrenuti istono pitanje. (14)
2. VRENJE U BOSNI PRED USTANAK
Jaanje srpskog graanstva ima poseban znaaj za ustanak. Njegov uticaj je posebno
ojaao u ekonomskoj i kulturnoj sferi gdje god je bilo srpskih trgovaca podiu se
crkve i kole. (14) ''Svaka nova crkva, novootvorena kola i novo zvono kidali su po
jedan beoug na lancima vekovnog ropstva.'' (14) Zanatlijski i trgovaki stale iri
nacionalnu ideju, i to ne samo po veim gradovima, ve i u manjim mjestima u Krajini
i Posavini. (15) Ti sjeverni dijelovi Bosne su imali jae veze sa Srbijom i Vojvodinom od
sredinje i june Bosne. (15) Tu je Garanin naao prve povjerenike za podizanje
ustanka. U Hercegovini, za Garaanina su radili arhimandrit Serafim Perovi, njegov

brat Jovan, Jefto Bjelobrk, trgovac iz Mostara, Melentije Radulovi, te franjevac fra
Grgo Skari. Osim njih za pripremanje ustanka bio je odreen i Mio Ljubibrati,
zajedno sa Lukom Petkoviem, Spasom Asanoviem i Damjanom Pariezom. (16) U
istonoj Hercegovini na pripremi su radili Ljubibrati, Baevi i Lasi, a u zapadnoj
Skari i Perovi. (16) Ustanak se trebao dignuti 1867. godine; Meutim, zbog pada
Garaanina, i ubistva kneza Mihajla, odgoen je. (16)
Ilija Garaanin je 1846. za rad u Bosni pridobio nekog Bogdanovia, koji e biti prvi
srpski povjerenik iz Bosne, a pisao je izvjetaje iz Broda. (16) Njegov e posao kasnije
nastaviti sin mu Stevo. Osim njih, u Sarajevu su djelovali Savo Kosanovi te uitelj
Stevo Petranovi. Tu je formiran i Glavni odbor za dizanje ustanka, kojem su bili
podreeni pododbori u Banja Luci, Travniku, Maglaju i dr. Mjestima. (17) Posebnu
ulogu u pripremama imala je Omladina srpska. U fokusu ove organizacije bila je Bosna
i Hercegovina. Ideje ovog pokreta irile su se u Bosni preko svetenika, uitelja,
trgovaca. (17) Na taj nain su jaale veze bosanskih Srba sa Srbima iz Srbije i
Vojvodine. O tome govori i popularnost Svetozara Miletia meu srpskim
graanstvom u Bosni. Iz Vojvodine je u Bosnu posredstvom nacionalnih radnika
prelazio ''buni, razmetljivi nacionalizam, pun zdravica, pesama i nacionalnog
ispravanja.'' (18)
Omladina srpska, iako zvanino prestaje da postoji 1872.god., odigrat e kljunu ulogu
u izbijanju ustanka. (19) Ova organizacija e stvarno nestati tek 1878. (19)
Kako je u Bosni raslo vrenje i kako se irila agitacija od 60-ih godina, moe se vidjeti
na primjeru Vase Pelagia, koji je bio lan ''Omladine'', i koji se vraa u B. Luku 1866.
god. Radikalni Pelagi je doao u sukob ne samo sa osmanskim vlastima, ve i sa
umjerenim srpskim graanstvom. (21) Krajem 60-ih i poetkom 70-ih pojaalo se
revolucionarno vrenje u Bosni. Sela su postala nemirnija i agitacija se osjeala na sve
strane. (21) Osmanske vlasti su znale za ulogu Srbije i komiteta u Hrvatskoj u dizanju
revolucionarnog raspoloenja kod Srba, te su poduzele mjere na sprjeavanju tog
pokreta, tako to su hapsile istaknute radnike, povjerenike srpske vlade : Pelagia,
Vukovia, Perovia i dr. (22)
...

3. AFERA BANJALUKIH I GRADIKIH TRGOVACA

Jo 1869. pronosile su se vijesti da e planuti ustanak oko Kozare. Naredne godine,
optuivana je ''Omladina'' da izaziva nemire u Krajini. (23) Poetkom 70-ih godina se
javljavu vijesti da e Srbija zakupiti Bosnu za dva miliona groa godinje, pa narod u
nekim mjestima nije htio poreza da plaa. Krajem 1871. austrijski inovnici su javljali o
slanju nekog oruja iz Srbije u Bosansku Dubicu. (23) Pojedinani sukobi Srba i
''Turaka'' bili su esti u ovo vrijeme. (24) Napetost je poveavana i postavljanjem zvona
na crke u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci, Brkom, Bosanskoj Gradici i u Zvorniku.
(24) U Sarajevu, Banja Luci i Bos. Gradici skinuta su velika zvona sa crkava zbog
protivljenja lokalnih muslimana. (24) Kretanje meu Srbima u Krajini je izazivalo
uznemirenost kod muslimana, a vlasti nisu radile na stiavanju strasti. (24) Kada se
usljed te napetosti hriansko graanstvo osjetilo ugroenim, ono je poelo da alje
albe protiv zuluma. Jedna je iz Gradike upuena ak Ignjatijevu u Carigrad. (25)
Duhovi su se uznemirili i u Banja Luci, aprila 1871, kada je u ariji zapaljeno
nekoliko hrianskih duana. Uznemirenost je pojaana u oktobru iste godine, kada je
ubijen trgovaki agent Jovan Naumovi. (25) Povodom toga, 32 istaknuta
predstavnika srpskog graanstva iz B. Luke su uputila peticiju austrougarskom
vicekonzulu Draganiu. (25)
Od 1870 do 1873. gradiki Srbi uputili su nekoliko molbi u Sarajevo i Carigrad
u kojima su se alili na nesnosno stanje u svome kraju. (26) Kada je povedena istraga o
tome, lokalne vlasti su nastojale da zatakaju cijelu stvar kako ona ne bi poprimila
neke ozbiljnije razmjere. (26) To se nastojalo uiniti proglaavanjem trgovaca za
buntovnike, i pobijanjem njihovih albi. (26) Zbog ovog spora je gradika arija bila
zatvorena danima. (27) U gradu je nastala panika zbog vijesti da su u Mrkonji Gradu
zatvoreni najistaknutiji trgovci. (27) Bojei se da se i njima ne desi isto, 24 gradika
trgovca pobjegla su sredinom juna 1873. u Slavoniju. (27)
Bosanski valija je za nemire optuivao austrougarskog vicekonzula. On je
tvrdio Porti da Austro-Ugarska pomae panslavistiki pokret u Bosni. (28) Tako je

vicekonzul Dragani navukao velike sumnje vlasti na sebe, a i sam Teodorovi je

izgleda bio slinog miljenja, jer ga nije branio pred osm. Vlastima. (28)
Izbjegli trgovci su agitovali za povratak u Gradiku pod garancijom velikih
sila. U tome ih je pomagao i Svetozar Mileti. (29) U memorandumu trgovaca koji je
upuen velikim silama preko Austro-Ugarske, trai se istraga za posljednje dogaaje u
Gradicim, te provoenje hatierifa i hatihumajuna, vee uee hriana u vlasti i
priznanje svjedoenja na sudu. (29) Osmanske vlasti nisu pristale na te zahtjeve.
Jedini znaaj tih zahtjeva bio je u tome to su oni zainteresirali donekle evropske sile.
(30) U Beu su trgovci bili u kontaktu sa lanovima Omladine srpske. Interes za
izbjegle trgovce pokazala je i srpska vlada, pa ih je Risti pozvao u Beograd. (31) U vezi
s tim, u Beograd je krajem 1873. otputovao Vaso Vidovi, gdje je sa Miom
Ljubibratiem razgovarao o podizanju ustanka u Bosni.
Osmanske vlasti bile su uznemirene zbog spomenice gradikih trgovaca, pa su
optuile neke trgovce iz B. Luke i Gradike da su bunili narod, te je povedena istraga
protiv njih. (31) Zbog toga je u julu 1873. iz Gradike pobjeglo jo 13 trgovaca. (31)
13.9.1873. u Banja Luci je uhapeno 10 najistaknutijih trgovaca. Dragani je pokuao
da intervenie, meutim, komesar Asim-paa ga nije htio ni primiti, pa je vicekonzul
napustio B. Luku. (31) nekoliko dana kasnije, zatvoreno je jo nekoliko trgovaca u
Gradici. (31) Valija je htio da dokae da su zatvoreni trgovci htjeli da podignu
ustanak, te da ih je u tome pomagao i Dragani. Na zatvorene je trgovce vren pritisak
da priznaju uee austrougarskih konzula u pripremanju ustanka. (32) Ne moe se
dokazati da je Austrija uzela uea u aferi, tim prije to sam Andrai u to vrijeme nije
bio spreman da vodi takvu politiku prema Osm. Carstvu. (33) Andrai je traio od
Porte da ispuni to prije zahtjeve trgovaca, to je ova i pristala. Trgovci su se vratili, a
Porta je smijenila banjalukog i bihakog mutesarifa te gradikog kajmakama. (33) To
je bilo uzmicanje Porte, ali vie od toga znak njene slabe volje da ispuni zahtjeve
hriana. (34)
Glavni krivac za ovu aferu prema osmanskim vlastima, bile su srpse crkvenokolske opine, koje su smatrane vie revolucionarnim komitetima nego vjerskim
institucijama. (34) Stoga ih je Akif-paa raspustio poetkom 1874. bez konsultovanja
Carigrada.

Postoji direktna veza izmeu ove afere i ustanka 1875-1878., jer je isto vostvo
organizovalo oba dogaaja. (35) Afera je uvod u ustanak. (35)
...
II HERCEGOVAKI USTANAK
Stanje u zemlji tokom 1874. bilo je napeto zbog slabe ljetine, skupog sijena i
netaktinog ponaanja vlasti. (36) Po ubriloviu, sam valija snosi veliku
odgovornost to je pokret hriana preao u ustanak, jer nije htio da trai
kompromisno rjeenje nego je htio da pokret sasijee u samom poetku. (37)
Pojedinci su pokuavali i prije 1875. da podignu ustanak, ali bez pomoi Srbije i Crne
Gore to se nije moglo izvesti. Oni su stalno traili pomo od vlada tih dviju zemalja, a
tu su se isticali Aleksa Jaki, Stojan Kovaevi i Luka Petkovi. (37) Hercegovaki
emigranti u Srbiji su avgusta 1872. odrali skuptinu u Beogradu gdje su odluili da
rade na podizanju ustanka, pri emu je Stevan Zimonji poslat u Crnu Goru da skupi
ljude za ustanak. (37) Planirano je da ustanak krene 1873. na nain da neki glavari na
granici napadnu neki osmanski grad. (38) U Crnoj Gori, Stevan Zimonji se sastao sa
ocem Bogdanom, te spomenutim Aleksom Jakiem, Lukom Petkoviem i jo nekim
uskocima. Oni su u aprilu 1873. uputili knezu Nikoli jednu tubu protiv ''turskih
nasilja'' traei od njeg odobrenje i pomo za dizanje ustanka. (38) Kako knez nije
pristao na prijedlog, zavjerenici su se obratili srpskoj vladi. Bili su i tu odbijeni.
Navodno je Jaki poruio uskocima da dignu bunu na svoju ruku, da e onda Srbija
i Crna Gora biti prisiljene da je podre. (39) To e se i desiti. [Samo kad bi Vaso dao
izvor za to to tvrdi.]
...
Zavjerenici su mislil da e za ustanak najlake zagrijati pogranina poluautonomna
plemena uz crnogorsku granicu; Ipak, ba njih je teko bilo nagovoriti na ustanak.
(39) Njihov poloaj nakon ustanka Luke Vukalovia nije bio naroito teak. Osim
toga, bez dozvole sa Cetinja, oni nisu htjeli nita ozbiljnije da poduzimaju. (40) Stoga
su sredite ustanka bili srezovi dublje u unutranjosti : nevesinjski, stolaki i bileki.
(40) Poloaj Nevesinja, umovito i planinsko podruje, bio je povoljan za poetak
ustanka. U gradu su ivjeli nacionalno osvijeteni srpski stoari. (40) Ta svijest se

irila iz Crne Gore, zbog njenih vanjskopolitikih uspjeha, ali i uspjeha pogrnainih
plemena. (40) Nakon Vukalovievog ustanka, Nevesinje je postalo granica sa Crnom
Gorom.
Ljudi iz Nevesinja koji su pripremali ustanak eljeli su da prvo osiguraju pomo od
kneza Nikole, te su u jesen 1874. u jednoj molbi zatraili oruje i debanu, to im je
knez obeao dati ako se dignu. (41, citira Ristu Prorokovia)
...
U jesen 1874. poelo je pogoranje odnosa osmanskih vlasti sa narodom u
nevesinjskom kraju, usljed postupaka vlasti pri kupljenju desetine. U selu Zovov Do
narod je pucao na zaptije, a pobuna se proirila isti dan i na selo Lukavac.
Stanovnitvo je poelo da se sklanja u planine. (41) Vlasti nisu ozbiljno shvatile
dogaaje, poto su pobune protiv zaptija bile uobiajene. Mostarski mutesarif je
poslao jednog bimbau u pobunjena sela, te su ona tako primirena, a i sam knez
Nikola je javio da ne odobrava pobunu. (42)
...
U isto vrijeme se deavala tzv. ''podgorika afera''. Ona je otpoela kada je po
nareenju vojvode Marka Miljanova jedan Ku ubio 17.10.1874. Jusuf-agu Muinu,
vou podgorikih muslimana. Na to su se muslimani osvetili, ubivi 15 Crnogoraca
koji su se tada zatekli u gradu. (42) Pokolj je izazvao veliku uzbunu u Crnoj Gori. Na
crnogorsko-osmanskoj granici ubijeni su neki osmanski straari. Rat je sprijeen
posredovanjem velikih sila. To nije smanjilo napetost, a osmanska vojska je
gomilana na granici. (43) Veliki vezir je optuivao Crnu Goru za ubistvo.
Podgorika afera je imala uticaja i na stanje duhova u Hercegovini jer je perspektiva
osmansko-crnogorskog rata davala i njima mogunost da se pokrenu, ili da brane
kneza. U vezi s tim su poeli pregovori izmeu vienijih ljudi, u napetoj atmosferi
ispunjenoj brojnim pojedinanim incidentima. (43)
I pored umirenja nevesinjskih sela u jesen 1874, neki od njihovih glavara nisu imali
povjerenja u osmanske organe vlasti, te su poeli da bjee uume i na Grahovo. (43)
U isto vrijeme, oko Nikoljdana, ubijen je u Stocu trgovac Mujaga Behmen, na to su
muslimani ubili jednog seljaka i zatvorili par nevinih ljudi. (43)

Bileki srez se pobunio zbog nesavjesnog postupanja kajmakama i nasilja zaptijskog

juzbae. (43) I odatle su poetkom 1875. neki glavari pobjegli u Crnu Goru (citira
Prorokovia i Beki arhiv). Mnogi su bjeali jer su mislili da e doi do osmanskocrnogorskog rata. (44)
U januaru 1875. skupili su se u Crnoj Gori uskoci iz nekoliko hercegovakih srezova.
Pokrenuli su se i stari uskoci iz vremena Vukalovievog ustanka. Na proslavi nove
godine na Cetinju, prisustvovali su i hercegovaki glavari. (44)
Do zaotravanja odnosa dvije drave je dolo poetkom 1875. kada je veliki vezir
Husein Avni-paa zatraio da se crnogorski krivcima sudi na osmanskoj teritoriji.
(44) Poto knez nije prihvatio taj zahtjev, osmanska strana nastavi da gomila vojsku
na granici. Zbog opasnosti od rata, knez je sazvao Narodnu skuptinu. On se
7.1.1875. obratio ispred manastira na Cetinju optuujui Portu za nerjeavanja
graninih pitanja iz 1862. te za nesigurnost na granici. (44) Skuptina je jednoglasno
glasala za rat. (citira Vladana orevia, ''Crna Gora i Austrija 1814-1894'') Ipak,
knez nije jo elio rat. Ponovo su se umijeale velike sile i Porta je popustila.
Procesuirano je nekoliko krivaca za aferu, dvojica su objeena. Knez je kaznio jednog
Crnogorca. Time je afera zavrena. (45)
U Hercegovini je poetkom 1875. raslo vrenje i broj uskoka koji su odlazili u CG je
stalno rastao. Narod je odbijao da plaa porez u nekim dijelovima sreza, oekujui
rat. (45)
Krajem 1874. i poetkom 1875. javljaju se u albama na osmanska nasilja i katolici.
Oni su se alili generalu Rodiu, koji ih je nagovarao da poalju spomenicu caru u
Be. (45) Neke novine u Austriji dobivale su dopise o nesnosnom stanju iz irokog,
Mostara i Stoca. (45) Meu katolicima u Hercegovini agitovali su njihovi sveenici,
ali i austrijski agenti. (45) Oni su bunili narod uz granicu sa Dalmacijom. (45) Dokaz
za to su bjegunci iz Donje Hercegovine u Dalmaciji u poetku 1875. (po Gavri
Vukoviu)

...
ubrilovi smatra vanom carevu posjetu Dalmaciji. Iako Wertheimer pie da je
Andrai bio protiv posjete, on je nije ni sprijeio. Wertheimer pie da se austrijski
ministar trgovine Hlumecki zaudio uvi Rodia kako pria o zauzimanju
dalmatinskog zalea. Navodno su i bosanski muslimani osjeali da car putuje uz
granicu da vidi kako e lake zauzeti Bosnu. (48) Iz Hercegovine su dole katolike
deputacije da pozdrave cara. Ivan Musi, neki uskoci, te srpski glavari iz june
Hercegovine, podnijeli su 16.4.1875. caru jednu molbu dok je on boravio u
Dubrovniku. (48, citira Vukovia) Svakako da je ova posjeta uticala na ustanak, ali
kod katolika, i ne treba joj pripisivati vei znaaj. (49)
...
Stanje u Hercegovini na proljee 1875. je bilo loe, zbog slabe etve prethodne
godine, zbog ega se u Nevesinju i Gacku javila glad, tolika da je iz Carigrada
nareeno da se narodu obezbijedi hrana od zakupnika desetine iz drugih srezova.
(49) Ubistva i pljake su postali sve uestaliji, pljakali su se duani, a u planinama
se javljaju hajduci. (49) Vlasti su slale zaptije u sela da ih primire, ali je to samo
pogoravalo situaciju. Seljaci iz Nevesinja i Bilee su prijetili otporom, a najveu
uznemirenost pokazala su sela koja su i ranije bunila Zovi-Do, te Lukavac. (49)
Poetkom 1875. nalazilo se u Crnoj Gori oko 120 izbjeglih Hercegovaca. Knjaz Nikola
se slabo angaovao u obezbjeenju povratka tih ljudi u njihova mjesta. (49) Knez je
koristio pokret u Hercegovini da bi prisilio Portu na neke koncesije Crnoj Gori. (50)
U maju 1875. knez je uputio trojecarskom savezu u Berlin jedan memorandum o
tekom poloaju Crne Gore, koja nema plodne zemlje, i kojoj sada prijeti opasnost od
rata. (50) Na intervenciju Austrije i Rusije u Carigradu, Porta je obezbijedila
povratak uskoka iz Crne Gore u Hercegovinu. (51)
Dervi-paa, bosanski namjesnik, bio je uznemiren zbog predavanja albi
austrijskom caru i zbog nemrira u pojedinim dijelovima Hercegovine. Stoga je
poetkom juna 1875. uputio Selim-pau sa graniarima i pandurima u Nevesinje da
ispitaju tube raje i da im se naglasi da budu mirni, ili neka idu u Crnu Goru. (52)
Povratak bjegunaca, i to na intervenciju velikih sila, kod ovih je poveavao

samopouzdanje : oni su vraaju u svoja sela pucajui iz puaka, okieni orujem, kao
pobjednici. (52) Posao Selim-pae nije bio nimalo lak; Osim glasina da e u
Hercegovinu doi carska komisija, Selim-paa je primao stalno albe od muslimana
na raju koja ne slua vlast. (52) Selim-paa i mostarski mutesarif su se sastali sa
nekim uskocima, te su dali lijepa obeanja, a glavari su traili ista prava koja su imali
Piva, Banjani i ostala pogranina plemena. (52) Porta nije mogla na to pristati, ali je
odustala i od sile pri rjeavanju spora, okrenuvi se politici otezanja i davanja
praznih obeanja. (53)
Poto Selim-paa nije uspio, iz Sarajeva su poslati Hajdar-beg engi i Petrakiefendija Petrovi. Pobunjenici su bili u dilemi : vlasti su odugovlaile i nisu slale
komesara, a knez ih je nagovarao da se smire. Uostalom, ljetina te godine nije bila
loa. (53) Iako se u takvim okolnostima bilo teko odluiti za bunu, postojanje
pandura i korduna koje sainjavaju domai muslimani, izazivalo je strah kod raje, te
su neki glavari i dalje bjeali u planine. (53) Napetost sa obe strane je bila ogromna,
pa je i najmanja varnica mogla da izazove poar. (53) Na jugu se ve bio odmetnuo
Jovan Dambeta u Dabru, a koncem juna pobunila su se katolika sela uz granicu
pod Ivanom Musiem. (54) Oni su odmah zatvorili puteve oko Trebinja i sprijeili
vezu Stoca i Gabele. Pobuna katolika je morala uticati i na Nevesinjce. (54)
Prema dogovoru sa Selim-paom nevesinjski glavari morali su da protjeraju
hajduke ete Pere Tunguza i Filipa Kovaevia. No, oni to nisu mogli uiniti poto
su hajduci pokuavali da zametnu sukob sa muslimanima. (54) Tunguzova eta
napala je 5.7.1875., na Cvetnoj Poljani u Biini, na putu Mostar-Nevesinje, jedan
karavan koji je nosio robu za vojsku u Nevesinju. (54) Ovaj napad je izazvao veliko
uzbuenje u Bosni. Posebno je jak utisak napad ostavio u Carigradu i Petrogradu.
Porta je odredila komisiju za razgranienje sa Crnom Gorom, a vlastima je naredila
da ne koriste silu. (55) Konstan-efendija i Hasan Edip-paa su otputovali u Nevesinje
8.7.1875. Bilo je kasno, jer je krv ve bila pala. (55)
Glavari su bili protiv napada u Biini. Nesporazum je izbio jer su muslimani smatrali
da je raja, a ne hajduci, napala karavan. (55) Ve 9.7. dolo je do sukoba hriana i
muslimana kod Krekova. Povod za sukob bio je sljedei : Neko je nou pucao na ljude

iz sela Podoljana. Ta vijest se tako brzo irila, u emu se pretjerivalo, da su se glavari

susrevi kod Krekova zaptije i kordune Salke Forte, sukobili s njima, borei se cijeli
dan. (55) Muslimani su u pomo doli baibozuci i redovna vojska, a Srbima okolni
seljaci. Iz tog incidenta razvit e se prava borba oko Nevesinja. (55) Iza tog incidenta,
nanizalo se jo nekoliko sukoba.
Borba je obustavljena na neko vrijeme zbog dolaska spomenutih komesara. Oni su
predstavnicima pobunjenika nudili da se spahijska osmina smanji na 1/10; Da se
ukinu vanredni porezi; da se kazne muslimani za nepravde koje nanesu raji. U to
vrijeme, pobunjenici se jo nisu bili odluili za ustanak. (56) Ipak, ponude komesara
ih nisu zadovoljile. Ve raspaljene strasti na obe strane vukle su ih neodoljivo u
ustanak. (56) Poto su pobunjenici odbili prijedloge komesara, a vlast nije bila
spremna na dalje ustupke, ostalo je samo oruje da presudi. (56)
...
Hronologija bitaka ide;
Ustanicima su pomagali Crnogorci i Hercegovci iz pograninih plemena. Do augusta
1875. je cijela sjeverna i najvei dio june Hercegovine bio u ustanku. (57) Crna Gora
ne samo da je pomagala ustanak, ve ga je uzela u svoje ruke, to je onemoguilo
osmanskoj vojsci da ugui ustanak. (57) Neto slino e raditi i Austrija po pitanju
bosanskog ustanka. (my thinking)
Crnogorski knez, zadovoljan diplomatskim uspjesima, nije elio raspirivanje ustanka
pa je posalo Peku Pavlovia da umiruje pobunjenike. (59) Peko je radio suprotno
nareenju sa Cetinja, jer je elio da se podigne ustanak. Htio-ne htio, knez je morao
da podri ustanak, jer je bio uvuen u njega. (59) Knez nije mogao da ostane po
strani, jer bi izgubio ugled a i priliku da dobije neto i za Crnu Goru. (60)
...
POETAK USTANKA U BOSANSKOJ KRAJINI
Austrijska i srpska vlada nisu uestvovale direktno u podizanju ustanka. (62) Srpska
vlada je znala da e on planuti i tome je prije izbijanja ustanka obavijestila Rusiju.

(62) Na ustanku su radili, opremali ga, i podignuli : trgovci, svetenici, omladinci,

dobrovoljci iz Srbije, socijalisti, seljaci i hajduci. (63) Na dizanju ustanka posebno
su mnogo radili Vaso Pelagi, oka Vlajkovi, Manojlo Horvaanin i Kosta
Ugrini. (64) Tu su i bosanski emigranti u Srbiji. Nema dovoljno podataka za
uspostavljanje direktne veze tih emigranata sa izbijanjem ustanka u Bosni, iako
imamo podatke da su ga oni (na primjer Mio Ljubibrati) spremali godinama ranije.
Ti emigranti su bili u vezi sa nekim ljudima iz Krajine. (65) ubrilovi ne spominje
koji su to ljudi, niti daje izvor za tu tvrdnju.
...
Po ubriloviu, revolucionarna organizacija iz 60-ih godina se odrala do ustanka i
obuhvatala je predjele oko planina Kozare, Prosare i Motacije. Postavlja pitanje : Da
li bi uope dolo do ustanka u Bosni da nije izbio ustanak u Hercegovini? Razlog
tome je neorganizovanost i nespremnost za dizanje ustanka u Bosni. (68)
Ustanak je planiran na Preobraenje, 18.8.1875., kada se narod skupi kod manastira
mOtanice u Kozari. (68) Tu se trebao proglasiti ustanak, koji bi se onda proirio na
Prosaru i Motajicu, te prema Banja Luci. Plan za ustanak nisu mogli izraditi sitni
trgovci i hajduci, ve ''revolucionari od zanata''. (69) On je ipak poeo sa slabom
organizacijom. Upravo zbog toga i zbog nedostatka oruja, bjeao je u poetku veliki
broj seljaka preko granice. (69)
Ustanak je izbio u Kne-polju, gdje je izbio i 1858.god. (70) Ve 16.8. pobunio se
najvei dio sela izmeu Dubice i Kostajnice. (71) Ustanici su opsjeli gradove :
Prijedor, Kostajnicu, Dubicu, Orahovo i Gradiku. 19.8. ustanici su napali
Kostajnicu, ali su se morali povui. 23.8. oni su razbili Turke kod Motanice. (73)
...
Prvih pet-est dana ustanka prolo je bez veih borbi. Osmanske vlasti su bile dobro
obavijetene pa je njihova reakciaj bila brza : u gradovima su naoruani muslimani, a
baibozuci iz travnikog, bihakog i banjalukog okruga prvih dana ustanka
uspijevaju da potisnu ustanike iz strateki vanih mjesta, te oslobaaju put GradikaB.Luka i Dubicu. (74) Ustanici su na to poeli da bjee preko granice i u planine.
Baibozuci su pokuali da oiste Kozaru i Prosaru od ustanika, ali nisu uspjeli. (75)

Tako prvi nalet ustanika nije uspio zbog brzog odgovora muslimana, ali je ustanak
nastavljen.
...
Posredovanje velikih sila : Konzularna misija
Uskoro poslije izbijanja ustanka, Austro-Ugarska i Rusija su odluile da posreduju
izmeu ustanika i Porte, uz napomenu da se ustanicima ne daje nada da e dobiti
podrku velikih sila, ve da im se da do znanja da moraju da se pomire sa Portom to
prije. Dvije sile nisu eljele nove zaplete na istoku. I ostale sile su pristale na
posredovanje, pa je Porta morala da ga prihvati. (92) Za komesara je odreen Serverpaa. U vezi sa pregovorima koji e uslijediti, Crna Gora je poruila glavarima da to
otvorenije govore o potrebi svog osloboenja. (92) Ustanici su, po uputa sa Cetinja,
odbili pregovore u Mostaru, ve su traili da se sastanak odri na ustanikom
podruju. To se desilo u Nevesinju i Trebinju. Pregovori su bili bezuspjeni jer
ustanici nisu htjeli da se vrate pod osmansku vlast. (94) Oni su 12.9.1875. uputili
memoradnum velikim silama. U isto vrijeme, katolici iz Hercegovine su uputili svoj
memorandum konzulima i Server-pai. Traili su da BiH bude autonomna i da
dobije jednog stranog princa, ili da jedna oblinja sila zauzme gradove. (94, citira
Buconjia) Hercegovaki glavari nisu ni htjeli da se sastanu sa Server-paom, a on je,
ne obavivi nita, poslao izvjetaj u Carigrad u kojem je napisao da ustanka zapravo i
nema, te da se tu radi o nekim beskunicima koji napadaju posjednike. (95) Tako je
propala njegova misija.
...
Andraijev memorandum Austrougarske pogranine vlasti radile su malo na
suzbijanju ustanku one nisu sprjeavale izvoz oruja, a kanjavale su samo neke
radikalnije voe, kao to su bili Pelagi i Vidovi. (114-115.)
Andrai je preko Rodia pokuavao da uvjeri crnogorskog kneza da umiri ustanak, ali
to nije bilo lako, jer su se u Hercegovini poetkom 1876. reorganizovale ete, pa Crna
Gora nije htjela da izgubi taj kapital samo da bi zadovoljila interese Andraija. (116)
Osmanske vlasti su takoer smatrale da se mir moe udesiti samo sa Crnom Gorom.
U ime hercegovakog vezira Ali-pae, na Cetinju je krajem januara boravio dr. Keet.

(116) Knez je sultana stavio pred izbor : ili Austrija, ili Crna Gora. (116) Meutim,
mogunost osmansko-crnogorskog sporazuma oko ustanka nije se dopadao AustroUgarskoj, jer bi time Crna Gora bila pacifikator na Balkanu. (117) Knez je predloio
potom Rodiu da se sastane sa voama ustanika u Sutorini i da saslua njihove
prijedloge. Prije odravanja tog sastanka, knez je bio u vezi sa ruskim agentom
Boidareviem-Veselickim. (119)
...
Do saradnje bosanskog i hercegovakog ustanka ne dolazi zbog dinastikih interesa
Srbije i Crne Gore te zbog nedostatka linih veza rukovodstava ustanaka. (127)
Sutorinski sastanak je rezultirao samo upuivanjem zahtjeva velikim silama, zahtjeva
na koje prvo AU nije htjela da pristane. Porta takoer nije mogla da se sporazumije
sa Crnom Gorom zbog borbe na dvoru izmeu razliitih struja, pa je nastavljen rat sa
Crnom Gorom od sredine aprila 1876. (130)
...
Berlinski memorandum bio je ruski pokuaj umirenja ustanka. (159) Na
sastanku u Berlinu Andrai nije nikako mogao da pristane na prijedlog Gorakova o
direktnom pregovorima Porte i ustanika. Cilj Memoranduma je bio prije odranje
Trojecarskog saveza nego provoenje reformi. (164)
...
Engleska je odbila memorandum. Premijer Dizraeli je vjerovao da je krovoprolie u
Bosni nezibjeno i da treba pustiti ustanicima da se bore za nezavisnost. (165) U
jednom buduem srpsko-osmanskom ratu, Englezi su vjerovali u pobjedu Turske,
kao i Rusi, pa su vjerovatno zbog toga Rusi bili protiv rata 1876. (166)
...
Srbija i bosansko pitanje Austro-Ugarska je u vie navrata nudila Srbiji podjelu
Bosne : 1867, 1868. i 1870., sve sa ciljem da se obezbijedi s te strane u sluaju rata sa
Pruskom. im je Pruska pobijedila Francusku, Austro-Ugarska naglo mijenja takvu
politiku, te joj Srbije vie nije bila potrebna. (181)