Professional Documents
Culture Documents
MEHANIKA FLUIDA I
Predavanja
Zagreb, 2015
MEHANIKA FLUIDA I
Predavanja
Zagreb, 2015
Predgovor
U Zagrebu, 20.02.2015.
Zdravko Virag, Mario avar, Ivo Dijan
Mehanika fluida I
SADRAJ
1. Matematike osnove ...................................................................................................... 1
1.1. Pravila indeksnog zapisivanja vektorskih i tenzorskih veliina ............................. 1
1.2. Pravila za promjenu komponenti tenzora pri rotaciji koordinatnog sustava Oxi u
Ozj ........................................................................................................................... 1
1.3. Definicije ................................................................................................................ 1
1.4. Raunske operacije s tenzorima ............................................................................. 2
1.5. Geometrijska interpretacija skalarnog umnoka vektora: ...................................... 3
1.6. Geometrijska interpretacija vektorskog umnoka vektora: .................................... 3
1.7. Diferencijalni operatori .......................................................................................... 4
1.8. Derivacija u smjeru jedininog vektora n ............................................................. 4
1.9. Totalni prirast polja na putu dr dxi ei dx1e1 dx2 e2 dx3e3 ........................... 4
1.10. Geometrijska interpretacija gradijenta na primjeru funkcije dviju varijabli .......... 5
1.11. Gaussova formula ................................................................................................... 5
2. Fizikalne osnove ............................................................................................................. 7
2.1. Osnovne dimenzije u mehanici fluida .................................................................... 7
2.2. Hipoteza kontinuuma ............................................................................................. 7
2.3. Fluid ili tekuina ..................................................................................................... 7
2.4. Viskoznost fluida .................................................................................................... 8
2.5. Sile u fluidu ............................................................................................................ 8
2.5.1.
2.5.2.
Mehanika fluida I
Sadraj
3.6.1.
3.6.2.
5.3.2.
5.3.3.
II
5.5.1.
Kavitacija .................................................................................................50
5.5.2.
Ejektor ......................................................................................................51
5.5.3.
5.5.4.
Sadraj
5.5.5.
Sifon......................................................................................................... 53
5.5.6.
5.5.7.
5.5.8.
5.6.2.
5.6.3.
Mehanika fluida I
III
Sadraj
9.8.2.
9.8.3.
9.9.2.
9.9.3.
9.9.4.
IV
Mehanika fluida I
Fizikalna veliina
Jedinica u
Oznaka
Dimenzija
A, S
L2
m2
LT-1
m/s
D, d
sila
MLT-2
gravitacija
LT-2
m/s2
ML-1T-2
Pa
maseni protok
MT-1
kg/s
moment sile
ML2T-2
Nm
snaga
ML2T-3
tlak
ML-1T-2
Pa
volumenski protok
L3T-1
m3/s
L2T-2
m2/s2
L2T-2
J/kg
povrina
brzina zvuka
promjer
volumen fluida
m3
LT-1
m/s
W, E
ML2T-2
geodetska visina
gustoa fluida
ML-3
kg/m3
L2T-1
m2/s
ML-1T-1
Pas
kutna brzina
T-1
rad/s
ML-1T-2
N/m2
rad
naprezanje
kut
Mehanika fluida I
SI sustavu
PREPORUENA LITERATURA
Virag, Z.: Mehanika fluida odabrana poglavlja, primjeri i zadaci, Sveuilite u Zagrebu,
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2002.
Fancev, M.: Mehanika fluida, Tehnika enciklopedija, 8, Hrvatski leksikografski zavod,
Zagreb, 1982.
Munson, B. R., Young, D. F., Okiishi, T. H.: Fundamentals of Fluid Mechanics, John
Wiley&Sons, Toronto, 1990.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, 2003.
Cengel, Y. A., Cimbala, J. M.: Fluid Mechanics Fundamentals and Applications,
McGraw-Hill, 2006.
VI
Mehanika fluida I
1. MATEMATIKE OSNOVE
1.1. Pravila indeksnog zapisivanja vektorskih i tenzorskih veliina
1. Slobodni indeks je onaj koji se pojavljuje tono jedan puta u svakom aditivnom lanu
jednadbe, a oznauje komponente tenzora. lanovi bez slobodnog indeksa su skalari,
s jednim slobodnim indeksom su vektori, a lanovi s dva i vie slobodnih indeksa su
tenzori odgovarajueg reda. Broj komponenti tenzora u trodimenzijskom prostoru je
jednak 3n gdje je n broj slobodnih indeksa.
2. Ponovljeni (nijemi) indeks je onaj koji se u nekom aditivnom lanu jednadbe
pojavljuje u paru, a oznauje zbroj po svim njegovim vrijednostima.
3. Niti jedan indeks se u bilo kojem aditivnom lanu ne smije pojaviti vie od dva puta.
4. Paru nijemih indeksa se smije promijeniti oznaka.
cos
(za vektore ai
Cil C jmTij
Cil al odnosno a j
Cil al )
1.3. Definicije
1. Izotropni tenzor drugog reda ima svojstvo da mu se rotacijom koordinatnog sustava
komponente ne mijenjaju, tj. vrijedi: Tij
Tij
T ji
SijT
S ji .
AijT
A22
A33
Mehanika fluida I
0.
1. Matematike osnove
5. Kroneckerov delta:
6. Permutacijski simbol:
Vrijedi:
ijk lmk
il
1 za i
0 za i
ij
jm
j
;
j
ii
ijk
im jl
ijk ljk
2 il ;
ijk ijk
ijk
jki
1
i
kij
ijk
ikj
ijk
jik
Aij
2. Mnoenje skalarom:
Aij
Bij
Bij
Cij
(za vektore ci
(za vektore ci
bi )
ai
ai )
3. Mnoenje tenzora
a) skalarno (pojavljuje se jedan ili vie parova nijemih indeksa), primjeri: c j
bT
i ij ,
bT
lki k ij
bkTij
bkTij
k i
Ciij
cj
bT
i ij .
im
Tmj .
6. Dvostruki skalarni produkt simetrinog Sij i antisimetrinog Aij tenzora jednak je nuli
Sij Aij
Mehanika fluida I
k 3
1. Matematike osnove
a c cos
projekcija c na a
ac
c a cos
ai ci
a1c1
a2c2
a3c3
projekcija a na c
ca
je projekcija ac
vl
ac
lki k i
c.
v v a c ac sin
desne ruke od vrha vektora a prema vrhu vektora c palac e pokazivati smjer vektora v .
Mehanika fluida I
1. Matematike osnove
Opis
Polje
operator
oznaka
Skalarno
grad
Vektorsko v
grad v
Tenzorsko T
gradT
Skalarno
Vektorsko v
rot v
ijk
vk
x j
Tenzorsko T
rot T
ijk
Tkm
x j
Skalarno
Vektorsko v
div v
Tenzorsko T
divT
Gradijent
(Tenzorski
Ineksni zapis
xi
umnoak s )
v j
xi
T jk
xi
-
Rotor
(Vektorski
umnoak s )
Divergencija
(Skalarni
umnoak s )
v j
x j
T jk
x j
n grad
n j (projekcija vektora gradijenta na smjer normale)
n
x j
d dr grad dr
dx j
dx1
dx2
dx3
x j
x1
x2
x3
Prirast polja je najvei pri pomaku u smjeru gradijenta (gradijent pokazuje smjer najbreg
porasta polja).
Smanjenje polja je najvee pri pomaku u smjeru suprotnom od smjera gradijenta.
Pri pomaku u smjeru okomitom na smjer gradijenta nema prirasta polja (vektor grad je
okomit na plohu =konst.)
4
Mehanika fluida I
1. Matematike osnove
x1 , x2
Polje
gradijenta
je
vektorsko
polje.
vektorske
krivulje
koje
gornjeg
primjera.
1.11.
Gaussova formula
dS
opasuje volumen V:
V
x3
dV
n j dS
S
S
xj
dV
x2
x1
Slika uz Gaussovu formulu
Mehanika fluida I
1. Matematike osnove
Primjeri:
pn j dS
S
vj
v j n j dS
S
p
dV
xj
xj
dV
ili
pndS
S
ili
gradpdV
V
v ndS
S
divvdV
V
Mehanika fluida I
2. FIZIKALNE OSNOVE
2.1. Osnovne dimenzije u mehanici fluida
Veliina
masa
duljina
vrijeme
temperatura
Oznaka dimenzije
M
L
T
Jedinica u SI sustavu
kg
m
s
K
Primjeri:
ML3 ; SI
kg
.
m3
m v
v
m
k k
v LT-1 ; v SI
m
s
dEK dm
v2
v2
dV
2
2
EK ML2T-2 ; EK SI J
2.3. Fluid ili tekuina
Definicija fluida: Fluid je tvar koja struji (tj. neprekidno se deformira) pod djelovanjem ma
kako malog sminog naprezanja. Fluid moe biti u kapljevitom ili plinovitom stanju.
Iz definicije fluida slijedi: U fluidu u mirovanju nema sminih naprezanja.
Mehanika fluida I
2. Fizikalne osnove
ML1T-1 ; SI Pa s .
Viskoznost je fizikalno
svojstvo fluida, koje pokazuje njegov otpor ka teenju, a zavisi od termodinamikog stanja
fluida. Kod plinova s porastom temperature viskoznost raste, a kod kapljevina opada.
Kinematika viskoznost
m2
.
, L2T -1 ; SI
m
)
s2
dFi
x3
fidm
fidV
Fi
x2
fi dV
V
Fi MLT2 ; Fi SI N
x1
Slika uz definiciju masenih sila
Primjeri: sila gravitacije: fi
inercijske sile: fi
ai
i3
Mehanika fluida I
2. Fizikalne osnove
, i ML-1T2 ; i SI Pa .
Sila dFi na elementarnu povrinu dS
dFi = i dS
V
x3
dS
x2
x1
i
nj
nj
jedininim
vektorom
n j ).
x1
ji
tenzora naprezanja
11
12
13
21
22
23
31
32
33
ij
ji
Mehanika fluida I
2. Fizikalne osnove
(n j )
nj
ji
Tenzor naprezanja
p ij
ij
ji
ji
= viskozna naprezanja
p = tlak
Vektor naprezanja
i
nj
f
i
nj
pni
ji
f
i
ji
ij
ij
nj
ji
pni
10
Mehanika fluida I
2. Fizikalne osnove
pni
V
x3
volumenskim integralom.
Za p
pni dS
konst. je
p
xi
0 (gradp
0) pa
x2
O
x1
V na
infinitezimalni volumen dV, pri emu se konana sila Fi smanji na infinitezimalnu silu dFi
tj. vrijedi.
dFi =
p
dV
xi
gradpdV
Mehanika fluida I
11
2. Fizikalne osnove
12
Mehanika fluida I
3. STATIKA FLUIDA
3.1. Osnovna jednadba statike (sluaj ai 0 )
fi
p
ili f gradp
xi
A1 A2
ili
F2 F1
A2
A1
2. Tlak najbre raste u smjeru gradp tj. u smjeru masene sile, a najbre opada u smjeru
gradp tj. u smjeru suprotnom od masene sile,
3. Budui da je gradp okomit na povrinu p=konst. promjena tlaka u okomitom smjeru na
vektor masene sile je jednaka nuli. Drugim rijeima, vektor masene sile je okomit na
povrine konstantnog tlaka (izobare).
Takoer vrijedi:
4. Granica dvaju fluida u mirovanju poklapa se s izobarom, te je vektor masene sile u
svakoj toki okomit na razdjelnu povrinu,
5. Vektor masene sile je usmjeren od razdjelne povrine prema fluidu vee gustoe,
6. Na granici dvaju fluida tlak je neprekidan, ako se zanemare uinci povrinske
napetosti.
Mehanika fluida I
13
3. Statika fluida
p2 p1 fi xi
ili
p2 p1 f r p1 f r cos
fi
xi
p p0 gz p0 gh
ili
p
p
z 0 konst.
g
g
p
p
p
visina tlaka, L, m stupca fluida,
g
g
g SI
p
z piezometrika visina.
g
14
Mehanika fluida I
3. Statika fluida
p0
p0
.
p0
leati u istoj
je horizontalna ravnina).
h1
1
h0
h2
2
Mehanika fluida I
15
3. Statika fluida
pM p pa
ivin barometar je instrument za mjerenje atmosferskog tlaka (apsolutnog).
Slika shematski prikazuje ivin barometar. Zamislimo da je
ha
pa
pa pv 0 gha
Tlak zasienja ovisi o temperaturi (raste s temperaturom), a za ivu on iznosi 0,021 Pa kod
temperature 0C i 0,841 Pa pri temperaturi 40C, to je zanemarivo u osnosu na mjereni
atmosferski tlak koji je reda veliine 100000 Pa. Zbog toga se tlak pv zanemaruje, tj.
vrijedi pa 0 gha .
Kao to je uvedena dogovorena (standardna) vrijednost gravitacije, tako se uvodi i
dogovoreni atmosferski tlak, koji iznosi 760 mmHg ili 101325 Pa (izraunato s gustoom
ive 13595 kg/m3 i standardnom gravitacijom g=9,80665 m2/s).
16
Mehanika fluida I
3. Statika fluida
p0
hC
in
= s
yC
F0= p0 A
hC
Fh=pC A
C
Fh phC A
p=p0+gh
H
=konst.
H
y
I
yC A
I
yC A
Mehanika fluida I
17
3. Statika fluida
p0
p0
yC=hC
hC
Fh= ghC A
Fh= ghC A
A
Momenti Mx i My sile hidrostatskog tlaka u odnosu na teite C povrine ne zavise od
dubine na kojoj se teite nalazi
M x Fh y ghC A
I
gI sin
yC A
M y Fh x ghC A
I
gI sin
yC A
Povrina
A ab
ba 3
12
ab 3
12
R4
4
R4
4
0,1098R 4
0,3927 R 4
b/2
b/2
A R
4R
3
1 2
R
2
18
Mehanika fluida I
3. Statika fluida
ab
2
ba 3
36
1 2
R
4
0,05488R 4
a
3
ba 2
b 2d
72
b+d
3
b
4R
3
4R
3
C
R
0,01647 R 4
0,05488R 4
y
Fh
FR= Fh+F0
yR
yR
F0
F0
Fh
H
yR=y
Fh
Fh+F0
FR= Fh -F0
yR=y
Fh
Fh -F0
b) mimosmjerne sile
a) istosmjerne sile
Mehanika fluida I
19
3. Statika fluida
Fiktivna slobodna povrina se moe uvesti i za sluaj mirovanja dvaju fluida razliitih
gustoa prema slici.
g
pa
h
O
0<
p=pa+0gh
fiktivna
slobodna
povrina
h1
hf = h1 1
h
pM0=0gh
pa
C
p = pa+0gh1+g (h -h1)
p = pa+gh
n
b od
slo
a
in
ov r
p
a
dSz
Sz
hx
x
dV=hdSz
Sx
Cx
Hx
hy
Sy
x
hyh
Cy
Hy
z
h yx
h=-z
20
hxy
dS
Mehanika fluida I
h
hxh
3. Statika fluida
F0 x p0 S x ;
F0 z p0 S z
F0 y p0 S y ;
hxh
hxy
hCx S x
hyh
hCx S x
hyx
hCy S y
I
hCy S y
Ako se zakrivljena povrina nalazi ispod slobodne povrine sve komponente sile
hidrostatskog tlaka djeluju od fluida prema povrini.
Primjer: Vertikalna i horizontalna komponenta sile na zakrivljenu povrinu ABDEF (prema slici) irine B
(okomito na ravninu slike). Fluid je oznaen sivom bojom, a toke G, H i I su na slobodnoj povrini.
G H
=
B
Vertikalna komponenta jednaka je po veliini teini fluida u rafiranom volumenu V, djeluje prema dolje i
prolazi teitem tog volumena. Na dijelu povrine BDEF fluid je iznad povrine, te sila djeluje prema dolje, a
po veliini je jednaka teini fluida u volumenu BDEFIGB. Na dijelu povrine AB fluid je ispod povrine pa
sila djeluje prema gore, a po veliini je jednaka teini fluida u volumenu AHGBA.
Mehanika fluida I
21
3. Statika fluida
Horizontalne komponente sile tlaka na dijelovima povrine EF i ED se meusobno ponitavaju. Projekcija
povrine s kojom se rauna horizontalna sila tlaka je dakle jednaka umnoku visine AD sa irinom B
povrine. Horizontalna komponenta sile tlaka djeluje od fluida prema dijelu povrine ABD, dakle s desna u
lijevo.
Fb1
V1
T
Fb2
mg
C2
V2
22
Mehanika fluida I
4. KINEMATIKA FLUIDA
Prema hipotezi kontinuuma vrijedi pravilo da svaka estica fluida (materijalna toka)
zauzima samo jednu toku prostora, a u jednoj toki prostora se moe nalaziti samo
jedna estica kontinuuma.
Materijalni volumen VM (fluidno tijelo) je uoeni dio prostora ispunjen fluidom koji se
tijekom gibanja sastoji stalno od jednih te istih estica. Materijalni volumen je od
okoline odijeljen materijalnom povrinom S M koja se takoer sastoji stalno od jednih
te istih estica. Jasno je da je brzina gibanja materijalne povrine jednaka brzini
gibanja estica fluida, koje ine materijalnu povrinu.
U opem sluaju materijalni volumen tijekom gibanja mijenja svoj poloaj, oblik i
veliinu, pa je za opis njegova gibanja, potrebno opisati gibanje svake njegove estice.
Poloaji toaka prostora i poloaji estica fluida opisuju se radijus vektorom r (ije su
komponente prostorne ili Eulerove koordinate xi ). U apsolutnom koordinatnom
sustavu je poloaj toke prostora stalan u vremenu (prostorne koordinate xi nisu
funkcije vremena), a poloaj gibajue estice fluida se mijenja s vremenom, to znai
da komponente xi radijus vektora (vektora poloaja) koje opisuju poloaj estice
fluida jesu funkcija vremena. Gibanje estice definirano je vremenskom promjenom
njena vektora poloaja u obliku xi xi (t ) (jednadba gibanja estice fluida).
Mehanika fluida I
23
4. Kinematika fluida
VM(t0)
xi=xi(yj,t)
VM(t)
A
A
x1 1 y1 , y 2 , y 3 , t
xi xi y j , t , odnosno x 2 2 y1 , y 2 , y 3 , t
x3 3 y1 , y 2 , y 3 , t
Gornje jednadbe opisuju vremenski promjenljivi poloaj one estice fluida koja je u
24
Mehanika fluida I
4. Kinematika fluida
vi ( y j , t )
xi ( y j , t )
t
y j konst.
Dxi
Dt
D
. Materijalnom derivacijom se izraava vremenska promjena fizikalnog
Dt
svojstva estice fluida, onako kako bi to osjeao promatra koji se giba zajedno s
esticom. Gornji izraz opisuje promjenu brzine estica fluida izraenu Lagrangeovim
koordinatama. Promjenom koordinata
yj
materijalnog volumena.
vi ( y j , t )
t
y j konst.
Dvi
Dt
L yj ,t
Rijeima bi se reklo da gornja jednadba opisuje vremensku promjenu fizikalnog
svojstva estice yj. Nadindeks L u oznaci funkcije ukazuje da je fizikalno svojstvo
izraeno Lagrangeovim koordinatama.
U mehanici fluida se uglavnom koristi Eulerov opis strujanja fluida, koji se temelji na
poljima fizikalnih veliina. Ako se svakoj toki prostora u svakom vremenskom
trenutku pridrui fizikalno svojstvo one estice fluida koja se u promatranom trenutku
nalazi u promatranim tokama prostora dobije se polje fizikalne veliine izraeno
Mehanika fluida I
25
4. Kinematika fluida
E xi , t
y1
y1 x1 , x2 , x3 , t
y2
y2 x1 , x2 , x3 , t
y3
y3 x1 , x2 , x3 , t
ili krae
yj
y j xi , t
Gornje jednadbe daju poetni poloaj (u trenutku t 0 ) one estice fluida koja se u
trenutku t nalazi na poziciji definiranoj prostornim koordinatama xi. Uvrtavanjem
gornjeg izraza u Lagrangeov zapis fizikalnog svojstva slijedi Eulerov zapis polja
L y j , t E y j ( xi , t ), t E xi , t
Materijalna derivacija izraava brzinu promjene fizikalnog svojstva estice fluida, tj.
promjenu koju bi osjetio promatra koji bi se gibao zajedno s esticom. Za fizikalno
svojstvo zapisano Lagrangeovim koordinatama ona je definirana kao
D
Dt
L yj ,t
t
y j konst.
viE ( xi , t )
Dt
t
xi
x konst.
t konst.
i
Prvi lan desne strane gornjeg izraza oznauje lokalnu brzinu promjene fizikalnog
svojstva, koju bi osjetio promatra u fiksnoj toki prostora, dok drugi lan desne strane
1
konana.
26
Mehanika fluida I
xi / y j razliita od nule i
4. Kinematika fluida
Dt
materijalna
derivacija
v1
brzina lokalne
promjene
v2
v3
x1
x2
x3
brzina konvektivne promjene
vj
Dt t
x j
Gdje umjesto oznake moe stajati skalarno, vektorsko ili tenzorsko polje izraeno u
funkciji prostornih koordinata i vremena.
Primjer: Polje ubrzanja. Prema definiciji ubrzanje estice fluida je materijalna derivacija njene brzine, te za
polje ubrzanja ai , vrijedi:
ai
Dvi vi
v
vj i
Dt
t
x j
a1
v1
v
v
v
v1 1 v2 1 v3 1
t
x1
x2
x3
a2
v2
v
v
v
v1 2 v2 2 v3 2
t
x1
x2
x3
a3
v3
v
v
v
v1 3 v2 3 v3 3
t
x1
x2
x3
27
4. Kinematika fluida
dx3
dx1
dx2
dt
v1 ( x1 , x2 , x3 , t ) v2 ( x1 , x2 , x3 , t ) v3 ( x1 , x2 , x3 , t )
v1 ( x1 , x 2 , x3 , t1 ) v 2 ( x1 , x 2 , x3 , t1 ) v3 ( x1 , x 2 , x3 , t1 )
Krivulja obiljeenih estica u danom vremenskom trenutku spaja sve estice fluida
koje su prole zadanom tokom prostora.
28
Mehanika fluida I
4. Kinematika fluida
zastoja
4.5. Protok
Volumenski protok ili jednostavno protok Q jest volumen estica fluida koje u jedininom
vremenu prou kroz promatranu povrinu S orijentiranu jedininim vektorom normale ni .
Ako se estice fluida gibaju brzinom vi , a toke povrine brzinom ui , tada je relativna
brzina gibanja estica fluida u odnosu na povrinu wi vi ui , a protok Q je definiran
izrazom
Q wi ni dS vi ui ni dS .
S
Mehanika fluida I
29
4. Kinematika fluida
Primjer 1: Protok kroz mirujuu povrinu ( ui 0 ) je prema opoj
formuli Q vi ni dS .
Mirujua povrina S
T(t+dt)
jednaka
T(t)
projekciji
vektora
puta
na
smjer
normale
dS
prou
kroz
povrinu
dS
jednak
je
volumenu
prizme
dV
vi ni dS , a ukupni protok kroz povrinu S jednak je zbroju svih elementarnih protoka, to se opisuje
dt
integralom Q vi ni dS .
S
Q vi ni dA vdA
Q vdA vA
dA
Gibajua povrina S
mirujuem
fluidu
( vi 0 )
je
prema
opoj
formuli
Q ui ni dS .
S
S(t)
dS
S(t+dt)
Q vi ui ni dS 0 . Jasno je da kroz materijalnu povrinu nema protoka estica fluida jer se ona sastoji
S
30
Mehanika fluida I
4. Kinematika fluida
govori
se
elementarnoj
lim
V 0
F dF
,
V dV
odnosno sadraj fizikalne veliine unutar estice fluida (unutar infinitezimalnog volumena
F = dV
V
Primjeri: F = V 1 ;
F =m ;
F = mvi vi ,
Mehanika fluida I
F=
1 2
1
mv v 2
2
2
31
4. Kinematika fluida
Dakle za sluaj gibajue povrine u gibajuem fluidu, volumenski protok kroz elementarnu
povrinu dS e biti dQ vi ui ni dS , a protok fizikalne veliine pronesene kroz tu
povrinu je dQF vi ui ni dS , odnosno protok fizikalne veliine kroz ukupnu povrinu
je
QF vi ui ni dS
S
Primjeri:
a)
Maseni protok: Qm m vi ui ni dS
Za sluaj mirujue
c)
QKG k vk vi ui ni dS
1
d) Protok kinetike energije: QEK v 2 vi ui ni dS ; QEK ML2 T3 , QEK SI W .
2
S
dV V t dt V t
, a element povrine
dt
dt
opisuje element volumena d(dV )
dS
ui ni dtdS , to
dV
u
ui ni dS i dV .
dt S
xi
V
32
Mehanika fluida I
4. Kinematika fluida
d dV ui
dV
dt
xi
b) Sluaj materijalnog volumena VM ija se granica S M pomie brzinom vi gibanja estica
( ui vi ), pa vremenska derivacija postaje materijalnom derivacijom
DVM
dV
, te se
dt
Dt
moe pisati
v
DVM
vi ni dS i dVM
Dt
xi
SM
VM
Pri graninom prijelazu kada se materijalni volumen saima u toku ( VM dVM ) odnosno
esticu fluida, vrijedi
D dVM vi
D dVM
vi
1 D dVM
dVM ili
, gdje
oznauje brzinu promjene
Dt
xi
xi dVM
Dt
Dt
obujma estice fluida.
c) Sluaj volumena s nepominom granicom ( ui 0 ) iji je obujam konstantan, pa vrijedi
dV
0 , to se dobije i iz opeg izraza uz ui 0 .
dt
ui
d
V
u
n
d
S
i
i
t
S
t xi dV
V
V
lokalna promjena
promjena uslijed
gibanja volumena
b) Materijalni volumen ( ui vi ,
d
D
)
dt
Dt
vi
D
dV
dV vi ni dS
Dt VM
t
t
xi
VM
SM
VM
dV
c) Mirujui volumen ( ui 0 )
d
dV
dV
dt V
t
V
Mehanika fluida I
33
4. Kinematika fluida
dV
dV vi ni dS (Reynoldsov transportni teorem)
Dt VM
t
VKV
SKV
uz napomenu da vrijedi:
d
dV
dV
t
d
t
VKV
VKV
D
d
dV dV vi ui ni dS
Dt VM
dt V
S
Mehanika fluida I
4. Kinematika fluida
D
dV 0
Dt VM
Primjenom Reynoldsovog transportnog teorema uz zakon se formulira za kontrolni
volumen
d
dV vi ni dS
dt VKV
SKV
m
Lijeva strana oznauje brzinu promjene mase fluida unutar kontrolnog volumena, a desna
ukupni maseni protok kroz kontrolnu povrinu. Na dijelu kontrolne povrine kroz koju
fluid ulazi u kontrolni volumen vektor vanjske normale i vektor brzine ine kut vei od
90, te je vi ni 0 i maseni protok je negativan, a negativni predznak ispred integrala
ukazuje da e taj protok poveavati sadraj mase unutar kontrolnog volumena. Na izlaznoj
granici je vi ni 0 , pa negativni predznak ispred integrala ukazuje na istjecanje fluida iz
kontrolnog volumena tj. oznauje smanjenje sadraja mase unutar kontrolnog volumena.
Kroz nepropusnu stijenku nema protoka, to znai da je brzina ili jednaka nuli ili je
tangencijalna na stijenku. Ako se sa m u oznai ukupni maseni protok kojim fluid ulazi u
kontrolni volumen, a sa mi maseni protok kojim fluid iz njega izlazi, tada vrijedi:
d
dV mu mi .
dt VKV
a) Sluaj stacionarnog strujanja. U stacionarnom strujanju fluida se slika strujanja ne
mijenja s vremenom, to znai da se nee mijenjati niti sadraj mase unutar
kontrolnog volumena pa vrijedi jednakost ulaznog i izlaznog masenog protoka
mu mi
Q u Qi
Mehanika fluida I
35
4. Kinematika fluida
Q3
Q1
Q2
Q4
Q1 Q2 Q3 Q4 .
36
Mehanika fluida I
5. DINAMIKA FLUIDA
Osim tlanih sila u sustavu djeluju i sile trenja (u fluidu su to viskozne sile). Budui su
sile trenja uvijek suprotne pomaku, njihovim se djelovanjem uvijek mehanika
energija pretvara u unutarnju, a nikad obrnuto. Iz reenog se zakljuuje da se u
sustavima s konstantnim volumenom ne moe poveati mehanika energija na raun
unutarnje. Zato se u mehanici krutog tijela (sustava materijalnih toaka, kojima je
volumen konstantan) ne razmatraju termodinamiki zakoni, odnosno unutarnja
energija, jer se iz unutarnje energije ne moe dobiti mehanika energija, odnosno ne
moe se djelovati na gibanje tijela. U mehanici se rad sila trenja, kojim se mehanika
energija (zbroj kinetike i potencijalne energije) pretvara u unutarnju oznauje kao
gubitak mehanike energije (jer je jasno da je ta pretvorba jednosmjerna).
37
5. Dinamika fluida
Stlaivo strujanje
energije
dS
VM
x3
Sustav
Okolin
a
dm=dV
SM
x1
x2
d
dt
mk
D
dV
Dt VM
k 1
38
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Suma vanjskih sila
d
dt
D
vi dV fi dV
Dt VM
VM
mk vk
Fk
k 1
k 1
Brzina promjene
koliine gibanja VM
Brzina promjene
koliine gibanja sustava
Ukupna masena
sila na VM
dS
i
SM
Ukupna povrinska
sila na VM
D
kji x j vi dV kji x j fi dV
Dt VM
VM
d
dt
rk
mk vk
rk
k 1
Fk
k 1
Moment masenih
sila na VM
kji
x j i dS
SM
Moment vanjskih
povrinskih sila na VM
d
dt
n
k 1
1
mk vk2
2
Brzina promjene
kinetike energije sustava
Fk' vk
Fk vk
k 1
k 1
Snaga unutranjih
sila unutar sustava
D
v2
dV fi vi dV i vi dS PF
Dt VM 2
VM
SM
Snaga
Brzina promjene
kinetike energije VM
Snaga vanjskih
masenih
sila na VM
unutranjih
povrinskih
sila unutar
VM
Snaga vanjskih
povrinskih
sila na VM
t dV
D
V
dV KV
vi ni dS
Dt VM
d dV SKV
dt V
KV
Mehanika fluida I
39
5. Dinamika fluida
Zakon
ouvanja
mase
d
dV
dt VKV
mehanike
energije
vi ni dS
SKV
protok mase kroz
kontrolnu povrinu
d
1 2
1
v dV v 2 v j n j dS
dt VKV 2
2
SKV
Protok kinetike energije
kroz kontrolnu povrinu
koliine
gibanja
Protok koliine
gibanja kroz KP
ukupna masena
sila na KV
v dS
fi vi dV
i i
Snaga unutarnjih
povrinskih
Snaga vanjskih
sila unutar KV
povrinskih sila na KV
dS
i
SKV
ukupna povrinska
sila na KV
koliine
d
kji x j vi dV kji x j vi vr nr dS kji x j f i dV
dt VKV
SKV
VKV
gibanja
PF
SKV
d
vi dV vi v j n j dS fi dV
dt VKV
SKV
VKV
Brzina promjene
koliine gibanja KV
momenta
VKV
kji
x j i dS
SKV
U nastavku emo posebno obraditi redom, zakon mehanike energije, pa zakone ouvanja
koliine gibanja i momenta koliine gibanja. Ponovit e se definicije zakona za materijalni
volumen, formulirat e ih se za kontrolni volumen, te primijeniti prvo na sluaj
jednodimenzijskog strujanja u cijevima, a zatim dati praktine primjene tih zakona u
strojarstvu.
40
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
dS
V
x3
je
materijalni
dm=dV
uoen
fi
odijeljen
materijalnom
SM
x2
fi dV , a snaga te sile
masena sila
x1
Slika uz definiciju zakona koliine gibanja
je
fi vi dV .
povrine
Na
SM
povrinska sila
snaga je
svaki
djeli
elementarna
i
dS , a njena
v dS , pri emu je
i i
vektor naprezanja
definiran
i pni i f .
Povrinske sile koje djeluju po materijalnoj povrini su za materijalni volumen vanjske sile
(sile dodira izmeu estica materijalnog volumena i okoline), a unutar materijalnog
volumena (meu esticama materijalnog volumena) djeluju unutarnje povrinske sile. U
nestlaivom strujanju je snaga sila tlaka jednaka nuli (jer nema promjene obujma estica
fluida), te snagu unutarnjih sila definiraju samo viskozne sile. Viskozne sile uvijek
pretvaraju mehaniku energiju u unutranju, te e uvijek voditi smanjivanju mehanike
energije. Ako se snaga unutarnjih sila oznai s PF i definira kao pozitivna veliina, tada e
U zakonima koliine gibanja i momenta koliine gibanja se unutarnje sile i njihovi momenti meusobno
ponitavaju po treem Newtonovom zakonu (princip akcije i reakcije). Budui je snaga skalarni umnoak
vektora sile i vektora brzine, snage sile akcije i reakcije na dvije estice nee biti jednake, budui da se
estice mogu gibati razliitim brzinama.
Mehanika fluida I
41
5. Dinamika fluida
D
v2
dV fi vi dV i vi dS PF
Dt VM 2
VM
SM
snaga
Brzina promjene
kinetike energije VM
snaga masenih
sila na VM
snaga vanjskih
povrinskih
sila na VM
unutranjih
sila unutar
VM
dt VKV 2
2
SKV
Brzina promjene kinetike
energije kontronog volumena
fi vi dV
VKV
Snaga masenih sila
na kontroni volumen
v dS
i i
PF
SKV
Snaga unutarnjih
povrinskih
Snaga vanjskih
sila unutar KV
povrinskih sila na KV
42
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Pretpostavke:
x3
1. Fluid je nestlaiv
A2
vj=-vnj
A1
vj=vnj
3.
Vektori
brzine
okomiti na presjeke, a
dsj=dsej
dV=dAds
uvodi
se
korekcije
faktor
kinetike
energije u obliku
1
v3dS
v AA
Integracijom jednadbe kinetike energije, po kontrolnom volumenu prema slici i uz
3
sr
d
1 2
1
v dV v 2 v j n j dS fi vi dV i vi dS PF
dt VKV 2
2
SKV
VKV
SKV
2
t ds
1
Q 2 v22 1v12
2
Qg z2 z1
Q p2 p1
v2
v2
v
gz
Q
gz
Q
Q
ds
2
2
t
2
1
1
brzina promjene
kinetike energije KV
Ako u cjevovodu izmeu presjeka postoji stroj (pumpa koja predaje snagu PP fluidu ili
turbina koja oduzima snagu PT od fluida), onda se modificirana jednadba moe poopiti u
sljedei oblik
2
v2
v2
v
gz
Q
gz
Q
Q
ds PP PT
2
2
t
2
1
1
Mehanika fluida I
brzina promjene
kinetike energije KV
43
5. Dinamika fluida
Pumpa je pogonjena motorom, pri emu motor predaje pumpi snagu PM , pa je faktor
korisnosti pumpe P
PP
. Turbina obino pogoni generator, pri emu generatoru predaje
PM
PG
.
PT
U gore prikazanom obliku modificirane Bernoullijeve jednadbe, svaki lan ima dimenziju
snage, a koriste se i sljedei oblici te jednadbe
Oblik
Dimenzija
v2
v2
PF
PP PT
v
gz
p gz ds
2
2
t
Q Q
2
1 Q
1
2
v2 p
v2 p
PF
P
P
v
ds P T
gz gz
Q Q
2
2 2
1 Q 1 t
2
snaga
volumenki protok
snaga
maseni protok
2
snaga
v2
v2
PF
PP
PT
p
p
1 v
d
s
teinski protok
gQ gQ
2g g
2 2 g g
1 gQ g 1 t
U zadnjem obliku modificirane Bernoullijeve jednadbe obino se uvode oznake
hP
PP
=visina dobave pumpe,
gQ
hT
PT
=pad visine energije u turbini
gQ
hF
PF
=visina gubitaka mehanike energije (energije pretvorene u unutarnju energiju)
gQ
Primjer:
Slika prikazuje ravastu cijev s dva ulazna presjeka (1 i 2) te
dva izlazna presjeka (3 i 4). Izmeu toaka 5 i 6 se nalazi
pumpa koja predaje fluidu snagu PP. Prema jednadbi
kontinuiteta
ukupni
protok
kroz
pumpu
je
44
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
v32
2
p3
gz3 Q3
v42
2
p4
gz4 Q4
v12
2
p1
gz1 Q1
v22
2
p2
gz2 Q2
PP
p5
g
v12
1
2g
z5
p1
g
z1
PF15
gQ1
v62
2g
p6
g
z6
v52
2g
p5
g
z5
hP
v12
2g
p6
g
z6
PF56
i hP
gQ
PP
,
gQ
a izmeu toaka 6 i 3
3
v32
2g
p3
g
z3
PF63
gQ3
v32
2g
p3
g
z3
v12
2g
p1
g
z1
hP
hF15
hF56
hF63
Dakle modificirana Bernoullijeva jednadba vrijedi du strujnice. Analogno se dobije izraz za modificiranu
Bernoullijevu jednadbu izmeu presjeka 1 i 4 ili izmeu presjeka 2 i 3 ili izmeu presjeka 2 i 4. Vano je
zapamtiti da se snaga viskoznih sila dobije mnoenjem visine gubitaka hF s pripadajuim teinskim
protokom, kao i snaga pumpe (u ovom primjeru PP
g Q1
Q2 hP ).
Izraz
za
promjenu
tlaka
2
x3
p2
p1
g z2
z1
1
1
O
x2
R=radijus
zakrivljenosti
udaljenost
se
mjeri
v2
dn
R
od
x1
Slika uz definiciju promjene tlaka okomito na strujnice
45
PF
5. Dinamika fluida
v2
v2
p
p
PF
PP
PT
2g
g geometrijska 2 g g
gQ
gQ
1 gQ
(geodetska)
visina
visina
hF
hP
hT
visina
kineticke
tlaka
definira GL
visina
visina
pad
energije
pumpe energije
definira HGL
u turbini
Visina ukupne energije =EL 2
jer je svaki lan izraen visinom stupca fluida. U svakom presjeku cijevi energija fluida je
definirana zbrojem visina kinetike energije i potencijalnih energija tlaka i poloaja. Jasno
je da je za strujanje vana razlika potencijalnih energija (to odgovara radu sile teine) od
ulaza do izlaza, to znai da se visina z moe mjeriti od proizvoljne horizontalne ravnine
(nazovimo ju referentnom ravninom). Slino vrijedi i za rad sile tlaka koji je jednak razlici
visina tlaka na ulazu i izlazu iz cijevi, pa se moe raunati ili s apsolutnim tlakom ili s
manometarskim tlakom (razlika e ostati ista). Geometrijska ili geodetska linija (GL)
prolazi simetralom cijevi, Hidraulika gradijentna linija (HGL) definira zbroj geometrijske
visine i visine tlaka, a ukupna energija se prikazuje Energijskom linijom (EL), koja
oznauje zbroj sva tri oblika energije. Prema Bernoullijevoj jednadbi energija e, gledano
u smjeru strujanja, opadati zbog gubitaka trenja (u cijevi konstantnog poprenog presjeka ti
su gubici linearno razmjerni duljini cijevi) i prolaskom kroz turbinu (jer turbina oduzima
energiju fluidu), a rasti e prolaskom kroz pumpu (jer pumpa dodaje energiju fluidu). Jasno
je da u neviskoznom strujanju, bez pumpe i turbine u cjevovodu, energija fluida ostaje
konstantna, to znai da je Energijska linija, horizontalni pravac. Donja slika prikazuje
primjer tih linija za jedan cjevovod s pumpom (P) i turbinom (T).
46
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Mehanika fluida I
47
5. Dinamika fluida
EL
6
HGL
T 5
4
2
A
P 3
Simetrala cijevi = GL
z6
1
zA
z1
Referentna ravnina z=0
Napomena: U kvalitativnom prikazu za promjere cijevi d34 d12 d56 , pa je v526 v122 v324 ,
a nagibi za pravce koji prikazuju gubitke su F56 F12 F34 .
48
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Primjeri ilustracije sadraja Bernoullijeve jednadbe u stacionarnom neviskoznom strujanju:
2
v
2g
v
2g
E.L.
v3
2g
2g
2g
H.G.L.
p1
g
1
p2
g
2
z1
p2
g
p3
g
3
z=0
Visina
je
z
z=0
pa dolazi
konstantna,
do
tlaka.
p1
g
G.L.
z2
H.G.L.
mirovanju.
smjera strujanja).
poinje isparavati).
pa
pa
pa
pa
Skraivanjem
prikljune
cijevi,
velikom
spremniku.
(za
sluaj
manja
zbog
pretvorbe
Mehanika fluida I
49
5. Dinamika fluida
EL
Mlaz: p pa konst.
Dolazi do preraspodjele kinetike energije
i potencijalne energije. Bernoullijeva
GL=
sredina
mlaza
mehanici
jer
2g
energiju
strujanja
dolazi
do
2g
p2
g
p1
g
v1
p1
A1
p2
A2
G.L.
se
(kavitacija),
popreni
mjehurii
ime
presjek
se
te
pare
smanjuje
dolazi
do
mogui
protok
za
50
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
5.5.2. Ejektor
Strujanje primarnog fluida protokom Q1 u
suenom presjeku izaziva smanjenje tlaka, koje
ima za posljedicu usisavanje sekundarnog fluida,
protokom Q2, tako da je na izlazu iz ejektora
protok Q1+Q2.
Ovaj se princip koristi npr. u ureajima za
bojanje, u kojima se u struju zraka uvlai boja.
5.5.3. Istjecanje iz velikog spremnika
Slika
prikazuje
zamiljenu
strujnicu
unutar
fluida
na
slobodnoj
povrini
unutar
v2
2g
pa
ili v
g
2 gH
2 gH ).
Mehanika fluida I
51
5. Dinamika fluida
1
g
H=h1-h2
h2
h1
Q
eksperimenti pokazuju da e u
mlazu
vladati
tlak
definiran
jednadbom hidrostatike
p4 pa
gh2
Bernoullijeva jednadba postavljena du strujnice izmeu toaka 1 i 4 (gdje je z4=0) glasi
pa
g
h1
v2
2g
pa
g
h2 ili uz h1
h2
H: H
v2
2g
p4 / g
Ponovo je jasno da e brzina biti funkcija razlike visina u spremnicima. Ako se za desni
spremnik usvoji model mirujueg fluida onda e energija desnog spremnika biti jednaka
piezometrikoj visini i bit e manja od energije lijevog spremnika. Dakle u cijevi e prema
Bernoullijevoj jednadbi visina ukupne energije biti jednaka energiji lijevog spremnika, a
ulaskom u desni spremnik energetska linija skokovito opada za visinu H, odnosno za
visinu brzine, te se govori o gubitku utjecanja (ili istjecanja) u veliki spremnik.
Bernoullijeva jednadba se formalno postavlja od slobodne povrine lijevog spremnika do
slobodne povrine desnog spremnika, s tim da se pri ulasku u spremnik obrauna gubitak
visine ukupne energije koji je jednak visini brzine. Tako bi Bernoullijeva jednadba
izmeu toaka 1 i 2, prema prethodno slici, (uz z2=0), glasila:
pa
g
energija u toki 1
52
pa
g
v2
2g
energija
u toki 2
gubitak
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
v2 =H
2g
pa
g
E.L.
pa
g
H.G.L.
spremnika.
Oduzimanjem
za
sluaj
konstantnog
5.5.5. Sifon
Strujanje kroz sifon e se ostvariti ako je cijev u
poetnom trenutku bila ispunjena fluidom ili je
h
pa
d=konst
0
r
v2
ili v
2g
2 gH
2
pa
p1
pa
g H
Mehanika fluida I
53
5. Dinamika fluida
pumpa
1
h
pa
pa
g
p1
g
v12
2g
Uz pretpostavku da su visine
p1
g
v12
2g
zanemarive,
A0
1
A
pa
A / A0 .
Cvvid
Protok Q fluida kroz otvor e biti jednak umnoku stvarne brzine i stvarne povrine mlaza:
Q
vA
CvCc vid A0
Cd
CdQid , gdje je Cd
Qid
oznauje i s CQ )
54
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
pa
g
v0=-
t=t0
dz
dt
t=t1
H1
A0 Cd
1
Pretpostavke:
H0
contracta).
Povrina poprenog presjeka posude
pa
na
vid
dnu
(kvazistacionarno
strujanje
2 gz ).
t1 t0
1
Cd A0 2 g
H1
H0
A z
z
dz
Mehanika fluida I
55
5. Dinamika fluida
pa
pa
z
pa
v1
p
statiki tlak
1 2
v
2
gz
dinamiki tlak
hidrostatski tlak
kost.
zaustavni tlak
totalni tlak
v1
1
56
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
<
1
kada
v1
1
Sluaj
1
v1
je
>
manometar ispunjen fluidom manje fluidom vee gustoe od fluida koji struji u cijevi
gustoe od fluida koji struji u cijevi
v1 2 gh 1 0
v1 2 gh 0 1
Mehanika fluida I
57
5. Dinamika fluida
tlak
p1
3
v1
1
p3=p1
h
>
faktora
korekcije
brzine
58
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
D2
D1
2
h
z=0
tlaka
dva
kontinuiteta,
presjeka.
Iz
jednadbe
jednadbe
Bernoullijeve
Q
h0
idealnog fluida
Qid
D22
4
2 gh0
1
D2
D1
1
4
CcCvQid .
1 , a faktor korekcije
v1D1
. Primjer zavisnosti faktora Cv o
Mehanika fluida I
59
5. Dinamika fluida
fluida
je
materijalni
odijeljen
materijalnom
dm=dV
SM
sila
xj
O
uoen
dS
x3
fi
fi dV , a na svaki djeli
povrine
x2
SM
povrinska sila
x1
elementarna
i
dS . Koliina
vi dV , a
x j vi dV .
D
vi dV fi dV i dS
Dt VM
VM
SM
ili
D
vdV f dV dS
Dt VM
VM
SM
D
kji x j vi dV kji x j fi dV kji x j idS ili
Dt VM
VM
SM
D
r vdV r f dV r dS
Dt VM
VM
SM
60
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
viv j n j dS
SKV
dS
f i dV
VKV
SKV
ukupna masena
sila na KV
ukupna povrinska
sila na KV
d
kji x j vi dV ijk x j vi v p n p dS kji x j fi dV
dt VKV
SKV
VKV
Brzina promjene momenta
koliine gibanja KV-a
kji
x j i dS
SKV
Kontrolna povrina SKV se openito moe prikazati zbrojem ulaznog dijela S u (kroz koji
fluid utjee u kontrolni volumen), izlaznog dijela S i (kroz koji fluid naputa kontrolni
volumen) i povrine plata (stijenke nekog ureaja, stroja ili konstrukcije) S w kroz koji
nema strujanja fluida v j n j 0 ).
SKV S u S i S w
fi gi 3
d
vi dV g i3 V dV u i vi v j n j i dS
dt VKV
S S
KV
brzina promjene
koliine gibanja KV
Gi =teina fluida u KV
dS
i
Sw
Posljednji integral u gornjoj jednadbi daje ukupnu povrinsku silu izmeu stijenke i fluida
i to silu kojom okolina (stijenka) djeluje na fluid. Ta je sila po treem Newtonovom zakonu
jednaka negativnoj vrijednosti sile Fi w kojom fluid djeluje na stijenku. Vektor povrinske
sile se moe prikazati zbrojem sile tlaka i viskoznih sila
i pni if
pri emu se viskozne sile na ulaznoj i izlaznoj povrini obino zanemaruju (tangencijalne
viskozne sile se obino meusobno ponitavaju, a normalne komponente viskoznih sila su
male u odnosu na tlane sile), tako da zakon koliine gibanja za kontrolni volumen prelazi
u oblik
Mehanika fluida I
61
5. Dinamika fluida
d
f
w
vi dV Gi u i vi v j n j pni i dS Fi
dt VKV
S S
brzina promjene
koliine gibanja KV
d
G
f
v
d
V
x
G
x
kji j
i
kji j i
u i kji j vi vr nr pni i
dt VKV
vn
S S
moment sile
brzina promjene momenta
koliine gibanja KV
teine M k Gi
dS M k Fi w
moment sile
w
fluida na plat= kji x w
j Fi
Fi Gi vi v j n j pni i dS
S u Si
vn
ili
Fw G
f
v v n pn dS
vn
S u Si
vn
S u Si
w
j
G
j
dS
ili
r w Fw rG G
f
r
u i v v n pn
S S
vn
dS
Oito je da e za odreivanje sile kojom fluid djeluje na stijenku biti potrebno poznavanje
profila brzine i tlaka na ulaznom i izlaznom dijelu kontrolne povrine, te viskoznih
naprezanja po ulaznim i izlaznim dijelovima kontrolne povrine. Viskozna naprezanja su
redovito puno manja od tlaka, te se ona uobiajeno zanemaruju, kao to je to uinjeno i u
jednadbi mehanike energije. Sljedea tablica daje rekapitulaciju osnovnih zakona za
sluaj stacionarnog nestlaivog strujanja fluida, za sluaj da je sila gravitacije jedina
masena sila te uz zanemarenje sila viskoznosti na ulaznim i izlaznim dijelovima kontrolne
povrine.
62
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Zakon
ouvanja mase
(jedn. kont. JK)
mehanike energ.
(JME)
v n dS 0
S S
PF
g vdV
VKV
koliine gibanja
(JKG)
ili Q v n dS
Fw G
v n dS konst.
Si
1 2
v p v n dS
2
vn
S u Si
v v n pn dS
S u Si
vn
momenta koliine
gibanja (JMKG)
r w F w r G G
v v n pn dS
r
S u Si
vn
Mehanika fluida I
63
5. Dinamika fluida
p3,vi(3)
1
kontrolni
prikazuje
jedan
volumen
koji
x3
4
2
x2
O
x1
p2,vi
p4,vi
(4)
(2)
Za ulazni presjek
ni
Za Izlazni presjek
vi
ni
vi
i
vi vni
vi vni
vn v j n j v
vn v j n j v
vi v j n j pni dS ni v 2 p dS
Au
Au
vn v
vi v j n j pni dS ni v 2 p dS
Ai
Ai
vn v
kji x j vi vr nr pni dS
vn v
Au
kji
kji x j vi vr nr pni dS
vn v
Ai
x j v 2 p ni dS
kji x j v 2 p ni dS
Au
Ai
Pri strujanju viskoznog fluida brzina po poprenom presjeku cijevi nije konstantna, ali se
integral kvadrata brzine po presjeku moe prikazati pomou kvadrata srednje brzine i
faktora ispravka koliine gibanja u obliku
v dS v
2
2
sr
64
1
v 2dS . Vrijednosti faktora
v A A
2
sr
Mehanika fluida I
su:
5. Dinamika fluida
vmax 1
r2
:
R2
1,33
vD
Reynoldsova broja Re
se kree u rasponu
, a koeficijent
1,01 1,03
6
vrijednostima Re)
U praksi je strujanje najee turbulentno pa se uzima da je
tonost rezultata)
U strujanju fluida kroz cijevi strujnice su paralelne, pa e promjena tlaka po presjeku biti
ista kao u fluidu u mirovanju, tj. bit e linearna. Ako se promatra strujnica koja prolazi
teitem poprenog presjeka cijevi, tada je integral tlaka po povrini poprenog presjeka
jednak umnoku tlaka na strujnici i povrini poprenog presjeka
pdS pA .
A
Konaan izraz za izraunavanje sile kojom fluid djeluje na plat cijevi jest
Fi w Gi ni v 2 p A
k
Gi I i k ili F w G I k
k
k = imulsna funkcija
Ii
Ii ni v 2 p A
k = imulsna funkcija
Ii
Mehanika fluida I
65
5. Dinamika fluida
ili
r w F w r G G r ( k ) n v 2 p A
k
r G G r ( k ) I k
k
k = imulsna funkcija
se
shvate
Ii
(1)
Ii(3)
Ii(4)
x2
sile,
funkcije
tada
odreivanja
se
sile
x3
O
kao
problem
fi =gi
x1
impulsne
Ii(2)
Gi
odreivanje
Zakonom
suma
koliine
sila.
gibanja
koliine
gibanja,
sile
teine
impulsnih funkcija.
Postupak izrauna sile:
Moment te sile jednak je sumi momenta sile teine i momenata impulsnih funkcija.
Kad se zna moment sile zna se i poloaj pravca u kojem sila djeluje.
66
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Treba naglasiti da gornja formula vrijedi za bilo kakav oblik kontrolnog volumena, jedino
je vano da na ulaznim i izlaznim presjecima strujnice budu meusobno paralelne i da su
vektori brzine okomiti na pripadajue presjeke.
Impulsne funkcije raunate s apsolutnim tlakom definiraju silu fluida na stijenku (dakle
silu na plat samo s unutranje strane). Ako s vanjske strane plata djeluje atmosferski tlak,
onda bi rezultantna sila na plat bila jednaka zbroju unutarnje sile i vanjske sile
atmosferskog tlaka. Do rezultantne sile se dolazi tako da se u impulsnu funkciju umjesto
apsolutnog tlaka uvrtava manometarski tlak, dakle vrijedi
Fi Gi ni v 2 pM A
gdje je Fi rezultantna sila (izvana i iznutra) na plat cijevi.
v2 A
Qv
Mehanika fluida I
67
5. Dinamika fluida
povrine
impulsne
funkcije
68
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Primjer 1: Odreivanje sile fluida na branu u ravninskom strujanju. Donja skica prikazuje sliku strujanja u
jednom otvorenom toku, koji skree uslijed brane. Jasno je da za skretanje strujanja treba sila, to znai da
brana mora djelovati na fluid, tako da on skrene (prema slici je to u lijevo), a to znai da fluid djeluje na
branu po principu akcije i reakcije silom Fx u desno. Pretpostavit emo strujanje neviskoznog fluida, to
znai da od povrinskih sila postoje samo sile tlaka, a to znai da e sila fluida na ravnu stijenku uvijek biti
okomita na stijenku. Znai, sila F na vertikalnu branu 2-3 (koja nas ovdje zanima) e biti horizontalna (u
smjeru osi x), a sila na podlogu 4-5 e biti vertikalna (u smjeru osi z). To znai da emo za odreivanje sile
Fx iskoristiti samo x-komponentu jednadbe koliine gibanja. Jednadba koliine gibanja glasi
F G
v v n p n dS ,
M
vn
S u Si
a njena x-komponenta je
Fx
v v n p n dS
M x
x
vn
Su Si
U jednadbi koliine gibanja je koriten manometarski tlak, to znai da je F (odnosno Fx) rezultantna sila u
kojoj je obraunata i sila atmosferskog tlaka izvana.
g
tlak
pa
=1000 kg/m
H=3,2 m
L=0,45
5m
4
p4=pa+gH
h=3,9 m
pa
B=1 m
6
3
v
Ako za kontrolni volumen izaberemo osjeneni volumen oznaen tokama 1-2-3-6-5-4-1, tada je povrina 14 ulazna, a povrina 3-6 izlazna povrina. Kroz povrine 1-2 i 5-6 nema protoka fluida ( v n 0 ), a na njima
vlada atmosferski tlak (pretlak je nula), pa je vrijednost integrala
vx v n pM nx dS koji definira
0
S
0
impulsnu funkciju jednak nuli. Povrinu Sw na koju djeluje sila F ine povrine 4-5 (na koju djeluje
z-komponenta sile F ) i povrina 2-3 na koju djeluje x-komponenta sile F ). Prema tome, od izraza za silu Fx
ostaje
Fx
vx v n pM nx dS
vx v n pM nx dS V 2 HB g H HB
2
gh 1
0 0
V
V
v
S1 4
S 3 6 0
Mehanika fluida I
(a)
69
5. Dinamika fluida
Na povrini 3-6 vektor vanjske normale gleda u smjeru z, to znai da joj je komponenta u smjeru osi x,
nx 0 , a isto vrijedi i za x-komponentu brzine (budui je brzina na toj povrini vertikalna). Ostaje dakle
samo integral po povrini 1-4. Na toj povrini brzina je horizontalna, pa je vx V , kao i vektor vanjske
normale, koji gleda u negativnom smjeru osi x, pa je nx 1 , budui da vektor brzine i vektor normale
gledaju u suprotnim smjerovima, njihov skalarni produkt je v n V . Uz pretpostavku da je profil brzine
jednolik po presjeku 1-4, protok koliine gibanja je V 2 HB (gdje je uzeto u obzir da je strujanje ravninsko i
promatra ga se za jedininu irinu (B=1 m) okomito na ravninu slike). Kao to je prije reeno promjena tlaka
okomito na ravne paralelne strujnice je ista kao u fluidu u mirovanju, to znai da je raspodjela tlaka od toke
1 do toke 4 hidrostatska, a u presjeku 3-6, koji je horizontalan, je tlak konstantan i jednak atmosferskom
tlaku pa. Prema tome manometarski tlak po presjeku 1-4 se mijenja linearno po zakonu pM gh , gdje je h
dubina koja se mjeri od slobodne povrine. Kao to se zna iz hidrostatike integral linearno promjenjivog tlaka
po povrini jednak je umnoku tlaka u teitu (ovdje gH / 2 ) i povrine (ovdje HB).
Da bismo izraunali silu Fx prema izrazu (a) trebamo odrediti brzinu V, a za to imamo na raspolaganju
jednadbu kontinuiteta i Bernoullijevu jednadbu. Jednadba kontinuiteta kae da je protok Q na ulazu u
kontrolni volumen jednak protoku na izlazu, tj.
Q VHB vLB
ili
v V
H
L
(b)
S obzirom da smo zanemarili viskozne sile, vrijedi Bernoullijeva jednadba koja kae da energija du
strujnice ostaje konstantna. U prikazanom strujanju, moemo uoiti dvije strujnice: 1-2-3 i 4-5-6. Primijetimo
da je toka 2, toka zastoja. U toki zastoja je dinamiki tlak V 2 / 2 , pretvoren u potencijalnu energiju
poloaja (jer je tlak konstantan), pa e se slobodna povrina fluida pred branom povisiti, kako je naznaeno
na skici. Bernoullieva jednadba du strujnice 1-2-3 (izmeu toaka 1 do 3, pri emu je z=0 u toki 3) glasi:
V2
v2
,
h
2g
2g
(c)
p
V
v2
M4 h H
2g g
2g
H
Uzimajui u obzir da je pretlak u toki 4 pM4 gH , oito je da obje Bernoullijeve jednadbe daju isti
rezultat. Uvrtavanjem jednadbe (b) u (c) daje
2 gh
2
H
1
L
1, 24 m/s
70
H 55,15 kN/m .
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Primjer 2: Odreivanje sile otpora tijela iz hidrodinamike slike strujanja
Donja skica prikazuje ravninsku situaciju optjecanja mirujueg profila (okomito na ravninu slike duljina
profila je dovoljno velika da se moe pretpostaviti da slika strujanja ostaje ista u smjeru osi z, pa uzimamo
jedininu irinu B=1 m) jednolikim profilom brzine v konst. (dovoljno daleko od tijela brzina je
neporemeena, a indeks asocira na udaljenost dovoljno daleko od tijela).
AB
vx=v
z=
konst.
vanjsko neviskozno
strujanje
H
vrtloni
trag
Au
=konst.
vx=v
2D
0,5v
Ai
AB
2D
deficit u
profilu
brzine
Poremeaj u polju brzine se najvie osjea neposredno uz povrinu profila (podruje graninog sloja unutar
kojeg se brzina strujanja mijenja od nule, na samoj povrini, do brzine neporemeenog strujanja) i unutar
vrtlonog traga, ija je granica na skici oznaena crtkanom linijom. Izvan graninog sloja i vrtlonog traga
utjecaj viskoznosti se moe zanemariti, pa se moe pretpostaviti da je komponenta brzine vx jednaka brzini v
u itavom podruju izvan vrtlonog traga. Na izlaznom presjeku se utjecaj tijela oituje kroz deficit u profilu
brzine, koji je ovdje idealiziran trokutastim oblikom. Za odabrani kontrolni volumen koji je na gornjoj skici
osjenan, kontrolna povrine se sastoji od ulazne povrine Au, izlazne povrine Ai, dvije bone povrine AB i
povrine profila Sw. Iz jednadbe kontinuiteta je jasno da su bone povrine izlazne povrine, jer kroz njih
mora protjecati fluid razmjerno deficitu u profilu brzine, koji se moe za trokutasti oblik deficita brzine
jednostavno izraunati kao povrina trokuta osnovice 4DB visine 0,5v , to iznosi v DB , odnosno vrijedi
v n dS v
DB
(a)
2 AB
Ukupna sila fluida na povrinu Sw definirana je zakonom koliine gibanja, koji za sluaj stacionarnog
strujanja i zanemarivanja viskoznih sila po ulaznoj i izlaznim povrinama glasi:
F G
v v n p n dS
M
vn
S u Si
U promatranom sluaju strujanje je u horizontalnoj ravnini (z=konst.), pa sila teine djeluje okomito na
ravninu slike (ima komponentu samo u smjeru osi z), a uz pretpostavku simetrinosti tijela, bit e i slika
strujanja simetrina, pa e komponenta sile F u smjeru osi y biti jednaka nuli. Dovoljno daleko od tijela,
gdje brzina poprima vrijednosti neporemeene brzine, i tlak poprima vrijednosti neporemeenog tlaka p ,
Mehanika fluida I
71
5. Dinamika fluida
pa emo pretpostaviti da na ulaznoj i izlaznim povrinama vlada neporemeeni tlak p , odnosno da je
pretlak pM p p jednak nuli. Na temelju reenoga x-komponenta jednadbe koliine gibanja prelazi u
oblik
Fx
v v n dS v v n dS
x
vx
2A
vx v n dS
v
pri emu su integrali po bonim stranicama prikazani, zbog simetrije, za obje povrine jednim integralom. Na
ulaznoj povrini je vx
i v n
v , a integral v n po
bonim stranicama je definiran jednadbom kontinuiteta (a), dok je na izlaznoj povrini potrebno integrirati
promjenjivi profil brzine po koordinati y , u podruju
2D
integrirati po polovini izlazne granice, pa e se integral mnoiti faktorom dva. Na temelju reenoga gornja
jednadba se moe pisati u obliku
integral po Au
H/2
2
2D v
y
2
Fx v HB 2 1+
v2 dyB v
dyB
0 2 2 D
2D
prema (a)=v DB
v n dS
2 AB
2D
v2
v
y
B
1+
dyB
4
2 2D
2D
1+
2
v2 2 D
y
B
2D
1+
dy
4
3
2D
2D
7 2
v DB
6
H/2
2D
2
v2 dyB v2 B
2D
Fx v2 HB 2 v2 DB v2 B 2D v2 DB 4 1 v2 DB v2 DB
6
2
3
3
Uoimo da sila Fx ne zavisi od veliine izabranog volumena, ve samo od profila deficita brzine u izlaznom
presjeku. Fx je sila otpora, a najee se izraava u obliku bezdimenzijskog koeficijenta, koji se dobije
dijeljenjem sile s umnokom dinamikog tlaka v 2 / 2 i povrine profila suprotstavljene strujanju DB , pa je
koeficijent otpora promatranog profila
CFx
72
2 2
v DB
4
3
1,33
1 2
1 2
v DB
v DB 3
2
2
Fx
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Mehanika fluida I
73
5. Dinamika fluida
V
V
Z
z
X
x
o
y
koordinatni
sustav vezan za
Zemlju
koordinatni
sustav vezan za
avion
Nasuprot tome ako se oko aviona formira kontrolni volumen, koji se giba zajedno s
avionom brzinom V u lijevo, za promatraa koji stoji u ishoditu O pominog koordinatnog
sustava OXYZ, koji se giba zajedno s kontrolnim volumenom, avion e mirovati, a init e
mu se da na njega nastrujava zrak relativnom brzinom V suprotnom od brzine gibanja
aviona. Jednako tako u prethodnom primjeru u kojemu je profil mirovao, a na njega
nastrujavao fluid jednolikim profilom brzine v , problem se mogao formulirati tako da je
fluid mirovao, a kroz njega se gibao profil konstantnom brzinom v . S obzirom da je
gledano iz gibajueg koordinatnog sustava takvo strujanje stacionarno, obino se koristi
kontrolni volumen vezan za tijelo koje se giba konstantnom brzinom. Jednako tako pri
modelskim ispitivanjima npr. aviona u zranom tunelu, umjesto da se avion giba, on
miruje, a na njega se pue zrak.
74
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Vezu izmeu apsolutne i relativne brzine se moe izvesti temeljem donje slike.
Z
O
o
y
Apsolutni (mirujui)
koordinatni sustav
Y
Relativni
(gibajui)
koordinatni
sustav
Neka je poloaj neke estice fluida u relativnom koordinatnom sustavu opisan vektorom
poloaja
gdje je R(t ) vektor koji opisuje poloaj (gibanje) ishodita relativnog koordinatnog
sustava u vremenu t. Deriviranjem gornjeg izraza po vremenu dobije se
Dr
Dt
dR
dt
D
Dt
ili v
Gdje materijalna derivacija oznauje vremensku promjenu poloaja estice fluida, odnosno
njenu brzinu. Tako je materijalna derivacija poloaja gledano iz mirujueg koordinatnog
sustava apsolutna brzina v koju mjeri promatra iz mirujueg koordinatnog sustava, a
materijalna derivacija vektora
Mehanika fluida I
75
5. Dinamika fluida
Primjer: Pogon kolica s pomou mlaza
pM
pM
pM
pa
pa
pa
(a)
(c)
(b)
Slika (a): Nepomini spremnik, koji se promatra iz nepominog koordinatnog sustava. Pretpostavlja se da je
spremnik velik, tako da mu se razina fluida ne smanjuje znaajno zbog istjecanja fluida kroz mlaznicu, i
pretpostavlja se da je pretlak pM velik tako da se visinska razlika H moe zanemariti. Bernoullijeva
jednadba od slobodne povrine do izlaza iz mlaznice glasi:
v2
, odakle je v
2g
pM
g
2 pM
(a)
Uslijed istjecanja fluida, na spremnik djeluje sila F koja je jednaka impulsnoj funkciji
F
v2 A
2 pM A , (b)
gdje je A povrina poprenog presjeka mlaznice. S obzirom da se spremnik ne pomie ova sila ne vri
nikakav rad.
Protok fluida kroz mlaznicu je Q
spremniku
dV
dt
vA
(c)
Slika (b): Kolica se gibaju brzinom u = konst., a strujanje se promatra iz relativnog koordinatnog sustava
vezanog na kolica. Svi zakoni su isti kao i u apsolutnom koordinatnom sustavu, samo se umjesto apsolutne
brzine koristi relativna brzina. Relativna brzina na slobodnoj povrini priblino je jednaka nuli, a iz mlaznice
fluid istjee relativnom brzinom w u odnosu na kolica. Bernoullijeva jednadba vrijedi za relativnu brzinu i
glasi
w2
, odakle je w
2g
pM
g
2 pM
(d)
Dakle, relativna brzina je jednaka apsolutnoj brzini za sluaj mirovanja kolica. Sila na kolica jednaka je
impulsnoj funkciji raunatoj s relativnom brzinom (jer je kontrolni volumen koji obuhvaa unutarnji dio
kolica definiran u relativnom koordinatnom sustavu), pa vrijedi:
F
w2 A
2 pM A , (e)
dV
dt
Qrel
wA
(f)
S obzirom da se kolica pomiu, sila fluida na kolica vri rad, a snaga te sile je
76
Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
P
w2 Au
Fu
(g)
Qrel wu
Slika (c): Pomina kolica kao na slici (b), koja se gibaju brzinom u = konst., ali se promatraju iz apsolutnog
koordinatnog sustava. S obzirom da se kolica pomiu, promatra iz apsolutnog koordinatnog sustava e
vidjeti da se estice fluida na slobodnoj povrini gibaju brzinom kolica, a apsolutna brzina u izlaznom mlazu
je po definiciji v
izlaza iz mlaznice, gledano iz apsolutnog sustava treba uzeti u obzir da fluid vri rad (predaje snagu za
gibanje spremnika), pa e snaga na izlazu biti manja za predanu snagu (visina pada energije je P /( gQrel )
gdje je Qrel protok kojim fluid naputa spremnik, tj. koji sudjeluje u predaji snage spremniku), pa je
pM
g
Ako se pM /
u2
2g
P
gQrel
v2
2g
w u
2g
w2
2uw
2g
u2
Mehanika fluida I
77
5. Dinamika fluida
78
Mehanika fluida I
konstantnom
nepomina
mlaznica
giba
pa
se
Za
iz
promatraa
koordinatnog
pomina lopatica
horizontalne
pa
vrijedi
algebarski zbroj).
w1
y
Sa
pa
w
A
Sw
Slika
A1
lijevo
prikazuje
kontrolni
dodiru
relativnim
lopaticom,
brzinama.
ucrtanim
Kontrolna
Mehanika fluida I
79
pa w2
p
w2
A . Treba naglasiti
da je Qrel relativni protok kojim fluid struji preko lopatice i da je taj manji od apsolutnog
protoka Q vA kojim fluid izlazi iz mlaznice, jer se razmak izmeu mlaznice i lopatice
stalno poveava, te se dio apsolutnog protoka troi na popunjavanje mlaza u prostoru
izmeu mlaznice i lopatice.
Sila fluida na lopaticu definirana
Sa
pa
V
A
Sw
I w2 A Qrel w , dok je na
nuli.
Sila
fluida
na
Kad bi to bila jedina sila na lopaticu u smjeru osi x, lopatica bi se po II. Newtonovom
zakonu ubrzavala, to je protivno pretpostavci da se lopatica giba konstantnom brzinom u.
Dakle zakljuuje se da za odravanje konstantne brzine na lopaticu mora izvana djelovati
sila Fx koja e ju koiti (uravnoteiti silu fluida na lopaticu). Tim koenjem se dobiva rad
(lopatica djeluje poput turbine), a snaga tog koenja je definirana izrazom
PT Fx u uwQrel 1 cos
180
80
Mehanika fluida I
hT
PT
uw
1 cos
gQrel
g
v1=u+w
PT
v2
2g
hT ,
uw
1 cos
g
u=R
Mehanika fluida I
81
w=v-u
w
Kada se usporedi sluaj lopatice Pelton turbine, koja se giba obodnom brzinom u
R s
gQhT
Quw 1 cos
. Uzimajui u obzir da na
v u
R,
PT
n u vA v u 1 cos
Q
v
, pri emu je
2
1 3
v A , to odgovara raspoloivoj snazi mlaza, tako da je teorijski faktor
2
korisnosti jednak jedinici. U tom bi sluaju apsolutna brzina mlaza na izlasku s lopatice
bila jednaka nuli, dakle sva snaga mlaza bi bila pretvorena u snagu turbine.
82
Mehanika fluida I
u mirujuem zraku. Iz
Povrina A1 kroz koju fluid ulazi u kontrolni volumen je dovoljno daleko ispred propelera,
tako da je profil brzine jednolik, a u tom presjeku vlada neporemeeni tlak p .
Neposredno ispred i neposredno iza propelera (presjeci A2 i A3 ) povrine su jednake
A2
A3
v3
vP , a zbog
snage koju propeler predaje fluidu tlak p3 iza propelera e biti vei od tlaka p2 ispred
propelera. Dovoljno daleko iza propelera tlak e se smanjiti na vrijednost neporemeenog
tlaka p , a brzina e narasti na vrijednost v4
v . U izlaznom presjeku A4
pretpostavlja se jednoliki profil brzine. Preostali dio kontrolne povrine ini strujna
povrina kroz koju nema protoka i na kojoj se pretpostavlja neporemeeni tlak p .
Prema jednadbi kontinuiteta protok Q kroz propeler je
Q
v A1
vP AP
v4 A4
v A4
p3
p2 AP i
djeluje suprotno od vektora brzine v . Prema jednadbi koliine gibanja, ta je sila jednaka
Mehanika fluida I
83
p , te vrijedi:
I2
v42 A4
Qv4
v2 A1
p3
p2 AP
Q v4
1 2
vP i
2
p2
p3
1 2
vP
2
1 2
v4
2
vP
p2
1
2
v4
v42
v
2
v2
2g
P
gQ
1
Q v42
2
odakle je P
QvPv .
v2
Korisna snaga propelera je ona snaga koja se troi na potisak aviona, a definirana je
izrazom
Pk
Fv
Q v4
Qv v ,
Pk
P
Q v4 v v
1
Q v42 v 2
2
v
vP
2v
2v
1
v
1
2v
800 mm protjee Q
korisnosti propelera, potisnu silu, skok tlaka kroz propeler i snagu potrebnu za pogon propelera.
Rjeenje: Brzina aviona je v
4
vP
84
Q
2
D2
99,5 m/s
Mehanika fluida I
v
vP
2vP
0.894 ,
110.1 m/s.
v
Q v4
2,58 kN,
2
D2
4
p2
2.57 kPa.
1
Q v42
2
v2
256.8 kW.
brzinom
2.
kuite
Strujanje
izmeu
lopatica
je
lopatica
b2
rotor
u2
v2
od
ulaznog
dijela
veliine
S1
2R1 b1 ,
izlaznog
dijela
veliine
S2
sastoji
n2
v1
w1
1
w2
u1
n1
=konst.
R2
lopatica
protoka.
4. Na rotoru se pretpostavlja beskonano
puno beskonano tankih lopatica, to znai
da e se oblik strujnica gledano iz
koordinatnog sustava koji rotira zajedno s
rotorom poklapati s oblikom lopatica, a da
e strujanje fluida biti punim presjekom.
5. Strujanje je neviskozno i nestlaivo
6. Utjecaj sile teine se zanemaruje
Promatra iz koordinatnog sustava koji rotira zajedno s rotorom mjeri relativnu brzinu w
koja je tangencijalna na lopatice. Obodna brzina u
Mehanika fluida I
85
jednaka u1
R1 , a na izlazu u2
je kut
u2
w2
w cos
vn
w sin
2uw cos
Apsolutna brzina se moe rastaviti u radijalni i obodni smjer, gdje je radijalna komponenta
okomita na ulazni i izlazni presjek, pa se oznauje s vn , a obodna s v . Ako se jedinini
vektori u radijalnom i obodnom smjeru oznae s er i e (neka uvijek gleda u smjeru
obodne brzine) tada vrijedi v
vn er
ve .
2R1 b1vn1
2R2 b2vn2
Q R2v2
R1v1
Q R2v2
R1v1
MP
Q u2v2
u1v1
hP
86
PP
gQ
1
u2v
g
u1v 1
1
u2 u2
g
Mehanika fluida I
w2 cos
u1 u1
w1 cos
ulazu u lopatice okomita na obodnu brzinu), a pad visine energije u turbini pri v
0.
p2
g
z2
v12
2g
p1
g
z1
hP
Ako se u Bernoullijevoj jednadbi apsolutne brzine prikau preko obodne i relativne brzine
( v2
u2
w2
p2
g
z2
w12 u12
2g
p1
g
z1
Mehanika fluida I
87
pa
=konst.
pa
=konst.
pa
pa
vq
=90o
Primitivna pumpa
Bernoullijeva
jednadba
Primitivna turbina
za
rotirajuu Bernoullijeva
strujnicu:
jednadba
za
rotirajuu
strujnicu:
u2
w2
u2
2
2g
u
w2
2g
u
w cos
(brzina v je uvijek pozitivna tj. gleda u (ako je brzina v pozitivna radi se o pumpi,
smjeru brzine u pa e moment i snaga biti ako je negativna radi se o turbini, a ako je
jednaka nuli o slobodnorotirajuoj cijevi)
Jednadba kontinuiteta: Q
Visina dobave pumpe: hP
D2
w
4
konst.
uv
(kod turbine e se dobiti negativna visina dobave)
g
88
Mehanika fluida I
PP
rotora aksijalne
u Rsr ,
gdje je kutna brzina rotora, a Rsr srednji radijus
(mjeren na polovini visine lopatica)
1
Slika prikazuje trokute brzina na ulaznoj i izlaznoj povrini ije plotine moemo oznaiti s
89
relativne brzine i negativne prijenosne brzine, a kut 1 180 1 . Jedinini vektori vanjske
normale na ulaznoj i izlaznoj povrini su oznaeni s n1 i n2 , a jedinini vektor u
tangencijalnom smjeru s et . Polazei od injenice da su svi zakoni u relativnom,
translatorno gibajuem koordinatnom sustavu istog oblika kao i u apsolutnom, s jedinom
razlikom da se umjesto apsolutne brzine uzima relativna brzina, onda jednadba
kontinuiteta za odabrani kontrolni volumen glasi:
w n
A1
dS
A2
wn1 w1 sin 1
w n
dS 0
wn 2 w2 sin 2
Q wn1 A1 wn 2 A2 konst.
Jednadba koliine gibanja, uz zanemarenje masenih i viskoznih sila glasi
F w w n pn dS w w n pn dS I1 I 2
A1
A2
I1
I2
pa je rezultirajua sila na preostali dio kontrolne povrine (ukupna kontrolna povrina osim
A1 i A2 ) jednaka
F Q w1 w2 p1n1 A1 p2 n2 A2
Za izmjenu snage izmeu fluida i stroja odgovorna je samo tangencijalna komponenta sile
(u smjeru gibanja), a dobije se skalarnim mnoenjem gornjeg izraza s jedininim vektorom
Navedena sila se odnosi na silu kojom fluid djeluje na povrine lopatica (tako smo se
dogovorili pri izvodu jednadbe koliine gibanja), i kada je ona u smjeru brzine u, to znai
da fluid vri rad (tj. fluidu se energija smanjuje) pa stroj radi kao turbina. Moment file Ft
je
M T Ft Rsr QRsr w1 cos 1 w2 cos 2 ,
90
Mehanika fluida I
snaga je
PT M T Qu w1 cos 1 w2 cos 2 ,
hT
PT
u
w1 cos 1 w2 cos 2
gQ g
hT
PT
1
u1v 1 u2v 2
gQ g
v 1 u w1 cos 1 i v 2 u w2 cos 2
to uvrteno u osnovnu Eulerovu jednadbu za turbostrojeve daje prethodno dobiveni
izraz:
hT
PT
u
w1 cos 1 w2 cos 2
gQ g
2g g 2g g
Iz trokuta brzina na gornjoj slici jasno je da je kut kut izmeu stranica trokuta duljina u i
w, a da je v nasuprotna stranica tome kutu, pa se sukladno pouku o kosinusima, apsolutne
brzine mogu izraziti pomou relativnih u oblicima:
v12 u 2 w12 2uw1 cos 1 u 2 w12 2uw1 cos 1
v22 u 2 w22 2uw2 cos 2
Mehanika fluida I
91
v12
p
v2
p
1 2 2 hT
2g g 2g g
Ako se u ovu jednadbu uvrste prikazi apsolutne brzine preko relativnih dobije se
u 2 w12 2uw1 cos 1 p1 u 2 w22 2uw2 cos 2 p2
h
2g
g
2g
g T
hT
92
u
w1 cos 1 w2 cos 2 .
g
Mehanika fluida I
7. DIMENZIJSKA ANALIZA
Dimenzijska analiza i teorija slinosti predstavljaju znanstveni temelj eksperimentalnom
istraivanju sloenih fizikalnih pojava kako u mehanici fluida, tako i u ostalim podrujima
fizike. Primjenom dimenzijske analize minimizira se potrebni broj mjerenja za istraivanje
neke pojave, a olakavaju se prikaz i tumaenje rezultata mjerenja. Teorija slinosti daje
podlogu za primjenu modelskih istraivanja i primjenu analogija u fizici.
Dimenzija Q odnosno jedinica Q SI svake fizikalne veliine Q u mehanici fluida se
moe prikazati produktom potencija osnovnih dimenzija odnosno jedinica u obliku
Ma LbTc
SI
kg a mbsc K d
Oznaka
L
Dimenzija
L
Jedinica u SI sustavu
m
vrijeme
masa
kg
temperatura
Oznaka
Dimenzija
A, S
L2
Jedinica u SI
sustavu
m2
LT-1
m/s
D, d
sila
MLT-2
gravitacija
LT-2
m/s2
ML-1T-2
Pa
maseni protok
MT-1
kg/s
moment sile
ML2T-2
Nm
snaga
ML2T-3
Fizikalna veliina
povrina poprenog presjeka
brzina zvuka
promjer
Mehanika fluida I
93
7. Dimenzijska analiza
Oznaka
Dimenzija
tlak
ML-1T-2
Jedinica u SI
sustavu
Pa
volumenski protok
L3T-1
m3/s
L2T-2
m2/s2
L2T-2
J/kg
volumen fluida
L3
m3
LT-1
m/s
rad sile
ML2T-2
geodetska visina
gustoa fluida
ML-3
kg/m3
L2T-1
m2/s
ML-1T-1
Pas
brzina vrtnje
T-1
rad/s
naprezanje
ML-1T-2
N/m2
kut
rad
Fizikalna veliina
94
Mehanika fluida I
7. Dimenzijska analiza
Primjeri:
1. Sila, masa i ubrzanje su dimenzionalno zavisne veliine, jer su vezane drugim Newtonovim zakonom.
2. Skup od n=3 veliine: brzina, ubrzanje i kutna brzina ije su dimenzije opisane s dvije osnovne dimenzije
duljine i vremena (k=2), zbog n>k ne mogu biti dimenzionalno nezavisne.
3. Ispitati dimenzionalnu nezavisnost skupa veliina , v, L
Prema teoremu o dimenzionalno nezavisnom skupu trai se rjeenje za eksponente a, b, c, koji ine produkt
potencija veliina bezdimenzionalnim, tj.
M0 L0T0
ML-3
LT-1
M0 L0T0
Izjednaavanjem eksponenata nad istim bazama lijeve i desne strane gornje jednadbe, slijedi sustav
linearnih algebarskih jednadbi
M:
L:
T:
a
-3a
+b
-b
+c
=0
=0
0
v0t
1 2
at je fizikalni zakon
2
izmeu n=4 fizikalne veliine u ijim se dimenzijama pojavljuje samo put i vrijeme (k=2), pa se zakon moe
prikazati pomou dvije bezdimenzijske varijable. Dijeljenjem gornje jednadbe s v0t
s
v0t
1 at
ili 1
2 v0
1
2 , gdje su 1
2
s
i 2
v0t
dobije se
at
.
v0
Primjenom Pi-teorema se smanjuje broj varijabli u pojavi, ime se smanjuje potrebni broj
mjerenja i olakava analiza rezultata. Pi-teorem se openito realizira kroz sljedee korake:
Mehanika fluida I
95
7. Dimenzijska analiza
i=1, n-k
96
Mehanika fluida I
7. Dimenzijska analiza
Primjer 1: U turbulentnom strujanju fluida ustaljenim profilom brzine kroz okruglu horizontalnu cijev,
tangencijalno naprezanje na stijenci cijevi zavisi od gustoe i koeficijenta dinamike viskoznosti
fluida, od promjera D cijevi, srednje brzine v strujanja fluida te od visine hrapavosti k stijenke cijevi.
Primjenom dimenzijske analize potrebno je pronai opi oblik zavisnosti tangencijalnog naprezanja od
preostalih veliina.
Rjeenje:
Prvi korak u provoenju Pi-teorema je sainiti tablicu s popisom oznaka i dimenzija fizikalnih veliina koje
upravljaju pojavom, to je za ovaj primjer dano u sljedeoj tablici:
Veliina
Dimenzija
LT-1
ML-1T-2
ML-3
ML-1T-1
n=6, k=3
U tablici se pojavljuje n=6 fizikalnih veliina i k=3 osnovne dimenzije (M, L, T), te se moe izabrati skup od
3 dimenzionalno nezavisne veliine. U zadatku se trai zavisnost tangencijalnog naprezanja od preostalih
veliina, pa se ono nee ukljuiti u dimenzionalno nezavisan skup. Tangencijalno naprezanje je direktna
posljedica viskoznosti i hrapavosti stijenke iji se utjecaj eli posebno istraiti, te se ni te dvije veliine nee
stavljati u dimenzionalno nezavisan skup, za kojeg onda ostaju veliine , v i D u ijim se dimenzijama
pojavljuju sve tri osnovne dimenzije to je osnovni preduvjet dimenzionalne nezavisnosti izabranog skupa.
Drugi korak u provoenju Pi-teorema je dokazivanje dimenzionalne nezavisnosti izabranog skupa fizikalnih
veliina , v i D, prema teoremu o dimenzionalno nezavisnom skupu. Prema spomenutom teoremu trae se
vrijednosti eksponenata a, b, c da bi produkt potencija bio bezdimenzijski, analogno prethodnom primjeru
v D
a
M0 L0T0
(a)
odnosno
ML-3 LT-1 L M0 L0T0
a
(b)
M:
L:
T:
a
-3a
b
-b
=0
=0
0
(c)
(d)
Mehanika fluida I
97
7. Dimenzijska analiza
M0 L0T0 ML-1T-2 ML-3 LT-1 L
a
M:
L:
T:
0
0
0
a
3a
1
1
2
+b
b
(e)
rjeenje kojeg je a=-1, b=-2, c=0, to uvrteno u izraz (d) daje parametar 1 oblika
'
v2
'
(f)
1 2
v
2
(g)
(h)
M:
L:
T:
0
0
0
1
1
1
a
3a
+b
b
(i)
rjeenje kojeg je a=-1, b=-1, c=-1, to uvrteno u izraz (g) daje parametar 2 oblika
'
vD
1
vD
Re
'
(j)
(k)
(l)
0
0
0
M:
L:
T:
a
3a
b
b
(m)
98
k
D
(n)
Mehanika fluida I
7. Dimenzijska analiza
Ako se usporede sustavi jednadbi (e), (i) i (m), vidi se da su koeficijenti uz nepoznanice a, b, i c u svim
sustavima jednaki, a sustavi se razlikuju samo po slobodnim lanovima koji odgovaraju eksponentima
svojstvenim fizikalnoj veliini s kojom se formira parametar. U parametru 3 veliine k i D imaju istu
dimenziju te je jasno da njihov kvocijent oznauje bezdimenzijski parametar. U takvim je situacijama
rjeavanje sustava linearnih algebarskih jednadbi suvino.
Nakon formiranja parametara fizikalni zakon izraen funkcijom G(v, D, , , , k,)=0 est dimenzijskih
varijabli moe se izraziti funkcijom (1, 2, 3)=0 tri bezdimenzijske varijable ili eksplicitno 1=(2,
3). Dimenzijskom analizom problem nije rijeen do kraja jer su funkcije , odnosno nepoznate kao i
funkcija G. Doprinos dimenzijske analize ogleda se u smanjivanju varijabli u pojavi ime je znatno olakano
eksperimentalno odreivanje funkcije (ili ) u odnosu na funkciju G. Uvrtavanjem znaenja
parametara u funkciji izraz za tangencijalno naprezanje prelazi u oblik
v 2 Re
2
D
(o)
Ako se radi o pravocrtnom strujanju fluida ustaljenim profilom brzine, to znai da nema promjene koliine
gibanja fluida te suma sila na kontrolni volumen koji obuhvaa unutranjost dijela cijevi duljine L mora biti
jednaka nuli. Ako se promatra ravnotea sila u smjeru strujanja, u kojem su masene sile okomite na smjer
strujanja, slijedi da su u ravnotei normalne povrinske sile od kojih u smjeru strujanja djeluje sila tlaka p1 na
ulaznom i tlaka p2 na izlaznom presjeku, te konstantno (zbog ustaljenog profila brzine) tangencijalno
naprezanje po platu cijevi koje je usmjereno suprotno od smjera brzine strujanja. Jednadba ravnotee glasi
p1 p2
D 2
D L
4
(p)
Uvrtavanjem jednadbe (o) u (p) dobije se Darcy-Weissbachova formula za proraun pada tlaka u
strujanju ustaljenim profilom brzine kroz okrugle cijevi koja glasi
k L 1
p1 p2 4 Re, v 2
D
D 2
(q)
Moodyevom dijagramu. Izraz (q) predstavlja osnovu za hidrauliki proraun stacionarnog strujanja kako u
cjevovodima tako i u sloenim cijevnim mreama (vodovodima, plinovodima, naftovodima, itd.).
Primjer 2: Treba istraiti zavisnost sile otpora R hidrauliki glatke kugle promjera D potopljene u fluid
(gustoe , koeficijenta dinamike viskoznosti ) kroz koji se ta kugla giba stalnom brzinom v u
horizontalnoj ravnini.
Pretpostavlja se dakle da je sila otpora definirana nekom funkcijom G R, D, , , v
veliina.
Mehanika fluida I
99
7. Dimenzijska analiza
Prvi korak je formiranje tablice s dimenzijama svih fizikalnih veliina u pojavi.
Veliina
Dimenzija
LT-1
ML-3
MLT-2
ML-1T-1
Iz tablice je vidljivo da se od osnovnih dimenzija pojavljuju M, L, T, dakle k=3, to omoguuje izbor skupa
od tri dimenzionalno nezavisne fizikalne veliine, odnosno mogu se formirati dva parametra.
Drugi korak je izbor skupa dimenzionalno nezavisnih veliina, za to postoji vie mogunosti. Ako se trai
zavisnost sile otpora R, ona se nee ukljuiti u taj skup, a obzirom da je ona posljedica viskoznosti iji se
utjecaj eli posebno analizirati, koeficijent dinamike viskoznosti takoer nee ui u taj skup, te ostaje skup
a b
v Dc
M0L0T0
MLT-2 ML-3
LT-1
Nakon izjednaavanja eksponenata nad istim bazama na lijevoj i desnoj strani gornje jednadbe slijedi sustav
tri linearne algebarske jednadbe
M:
L:
T:
0
0
0
1
1
-2
a
-3a
b
-b
a b
v Dc daje
R
v2 D2
CD
1
2
v2
D2
4
a b
v Dc
M:
L:
T:
0
0
0
1
1
-1
a
-3a
b
-b
100
Mehanika fluida I
a b
v Dc daje
7. Dimenzijska analiza
vD
Re
vD
Prema tome, funkcija G meu pet fizikalnih veliina, prevodi se u funkciju meu dva parametra oblika
Re
CD
ili
1
2
v2
D2
4
vD
Jednom odreena bezdimenzijska funkcija (Re) moe posluiti za odreivanje sile otpora R pri gibanju
kugle bilo kojeg promjera, bilo kojom brzinom u bilo kojem fluidu. Ako bi se raspolagalo samo jednim
mjerenjem CD1=(Re1), ono bi jo uvijek moglo posluiti za odreivanje sile R u velikom broju situacija
kojima je zajednika vrijednost Reynoldsova broja Re1 iz koje slijedi jedna te ista vrijednost koeficijenta sile
CD1, dakle padaju u istu toku prostora bezdimenzijskih varijabli. Openito za pojave koje su opisane istim
fizikalnim jednadbama i koje su karakterizirane istom tokom u prostoru bezdimenzijskih varijabli kae se
da su fizikalno sline. Tako bi se npr. iz sljedeih podataka mjerenih u vodi:
3
1,03 10
Pas, D
CD
1
2
v2
D2
4
300 mm, v
R1
1
2
2
1 v1
D12
4
0.142 m/s, R
CD
Re 1
1D1
999,8 kg/m3,
vD
2207 N .
Mehanika fluida I
101
7. Dimenzijska analiza
Oznaka
Definicija
vL
Reynoldsov broj
Re, Rn
Froudeov broj
Fr , Fn
Strouhalov broj
Sh
vD
4 Q
D
v
v2
,
gL gL
L
D
,
vt
v
p0
Eulerov broj
Eu
v2
Oznaka
Definicija
p
Cp , Cf , C
CF , CD , CL
FD
v2 A
Koeficijent momenta
,
2
v2 A
v2
FL
1
v2 A
CM
v 2 AL
p f
cijevima
L
v2
D
h f
v2 L
2g D
Doprinos dimenzijske analize je u smanjenju broja varijabli kojima je opisana neka pojava,
a ona ne moe dati odgovor o funkciji koja povezuje bezdimenzijske parametre. U
pojedinim sluajevima se razmiljanjem moe doi do nekih zakljuaka o nepoznatoj
funkciji, koja povezuje bezdimenzijske parametre. Tako bi se u prethodnom primjeru
moglo pretpostaviti, da su pri gibanju kugle malom brzinom v (tonije pri niskim
vrijednostima Reynoldsova broja Re 1 ), inercijske sile zanemarive u odnosu na viskozne
sile, pa u tom sluaju sila otpora nee zavisiti od gustoe fluida (koja je predstavnik
mase, odnosno inercijskih sila). Uzimajui u obzir da je sila otpora pri mirovanju kugle
jednaka nuli, zakljuuje se da zavisnost koeficijenta otpora o Reynoldsovu broju mora biti
102
Mehanika fluida I
7. Dimenzijska analiza
oblika CD
konst
, odnosno sila otpora je
Re
eksperimentima i vrijedi ne samo za kuglu nego za optjecanje bilo kojeg tijela (vrijednost
konstante ovisi o obliku tijela), a donja tablica daje neke primjere.
CD = R / U 2 A / 2
Objekt
Kruni disk okomit na smjer strujanja
v
20.4/Re
Kugla
24/Re
v
D
Polukugla
v
22.2/Re
Mehanika fluida I
103
7. Dimenzijska analiza
CD
Stokesov zakon
CD=24/Re
Gornja slika prikazuje u logaritamskom mjerilu zavisnost koeficijenta otpora kugle u irem
rasponu Reynoldsova broja. Uoava se podruje Reynoldsova broja u kojem je koeficijent
otpora priblino konstantan, i podruje u kojem dolazi do pada koeficijenta otpora zbog
promjene slike strujanja (pomicanja toke odvajanja prema stranjem dijelu kugle, to e
se objasniti u MF II).
Tijela drugaijeg oblika imaju sline funkcionalne zavisnosti koeficijenta otpora o
Reynoldsovu broju. Slijedea slika prikazuje dijagram koeficijenta otpora za razliite
profile (od ravne ploe do krunog cilindra) i to pri viim vrijednostima Reynoldsova
broja, koje se u praksi ee pojavljuju. U svim sluajevima se moe uoiti podruje
konstantne vrijednosti koeficijenta otpora, a to je profil tanji to je podruje pomaknuto
prema viim vrijednostima Reynoldsova broja.
104
Mehanika fluida I
7. Dimenzijska analiza
Aeroprofil
Pri opstrujavanju nesimetrinih tijela, ili pri opstrujavanju simetrinih tijela kod kojih se
pravac vektora brzine ne poklapa s osi simetrije pojavljuje se i sila u okomitom smjeru na
smjer brzine, koja se naziva silom uzgona (za razliku od sile otpora iji se pravac
djelovanja poklapa s pravcem brzine). Avioni lete upravo zahvaljujui sili uzgona. Sila
uzgona poveava se poveanjem kuta izmeu vektora brzine i skeletne linije krila (napadni
kut
), a sljedee slike prikazuju zavisnost sile uzgona i sile otpora o napadnom kutu. Pri
poveanjem napadnog kuta sila uzgona naglo opada jer se na gornjoj strani profila
pojavljuje odvajanje strujanja.
Mehanika fluida I
105
7. Dimenzijska analiza
sile uzgona spram sile otpora maksimalan (crtkani pravac s najveim nagibom koji tangira
krivulju).
106
Mehanika fluida I
vA
konst. i
gdje je hP visina dobave pumpe, hT pad visine energije u turbini, a hF ukupna visina
gubitaka izmeu promatranih presjeka. Visina hF gubitaka mehanike energije (pretvorbe
mehanike energije u unutarnju) se dijeli na linijske gubitke hf i lokalne gubitke hfm, tj.
vrijedi hF hf hfm .
pf
L v2
8LQ 2
2 5
g
D 2g
Dg
Re
vD 4 Q
ili
Re
vD
4Q
D
/ kinematika viskoznost.
64
, za Re<2300
Re
Mehanika fluida I
107
k 2,5119
0,86859 ln 0, 2698
D Re
1,325
k
5,74
ln 3,7 D Re0 ,9
Ovaj izraz vrijedi i za hidrauliki glatke cijevi (k/D=0) i za podruje potpuno izraene
turbulencije ( Re ).
Zavisnost faktora trenja od Reynoldsova broja Re i relativne visine k/D hrapavosti
stijenke cijevi je prikazana grafiki Moodyevim dijagramom, prema sljedeoj slici. Uz
dijagram su dane neke tipine visine hrapavosti stijenke.
108
Mehanika fluida I
Moodyjev dijagram
Mehanika fluida I
109
Treba imati na umu da prikazani model linijskih gubitaka vrijedi za strujanje ustaljenim
(izobraenim) profilom brzine, gdje je pad tlaka uslijed trenja linearno razmjeran duljini
cjevovoda. U odreenim dionicama cjevovoda, npr. ulazni dio cjevovoda prikljuen na
veliki spremnik, strujanje iza koljena, ventila, naglog proirenja i slino, strujanje nee biti
ustaljenim profilom. U realnim cjevovodima je duljina dionica u kojima je strujanje
ustaljenim profilom brzine obino puno vea od duljine dionica s neustaljenim profilom te
se prikazani model s dovoljnom tonou moe primijeniti na itavu duljinu cjevovoda.
hrapavosti stijenke. Kao to i faktor trenja pri visokim vrijednostima Reynoldsova broja
postaje konstantnim tako se i koeficijent lokalnog gubitka moe smatrati konstantnim pri
visokim vrijednostima Reynoldsova broja. Za sluaj da ulazna i izlazna brzina nisu jednake
uz koeficijent lokalnog gubitka mora tono stajati na koju visinu kinetike energije se on
odnosi, iako se najee koristi najvea visina kinetike energije. Tako je na sljedeoj slici
definiran koeficijent lokalnog gubitka naglog proirenja (koji se moe dobiti teorijskim
razmatranjima), a s obzirom da ulazna i izlazna brzina nisu jednake definiran je i izraz za
visinu lokalnih gubitaka da se zna uz koju visinu kinetike energije se gubici raunaju.
110
Mehanika fluida I
D2
D1
v1
D2
K 1 12
D2
v2
hfm K
v12
2g
Posebni sluaj naglog proirenja je utjecanje u veliki spremnik gdje se moe uzeti da je
0,50
0,04
0,20
0,70
0,05
1/3 zatvoren
5,50
10,00
pa
v2
v2
K
2g
2g
1
1
Cv2
Mehanika fluida I
111
E.L.
E.L.
Le
Lue
k
v2
L v2
iz ega je Le D
e
2g
D 2g
hP h21
L 8Q 2
8Q 2
K
D 4 2 g
D D 4 2 g
hf
(a)
h fm
gdje je h21 razliku visina energija na kraju i poetku cjevovoda (razlika geodetskih visina,
razlika visina tlakova i razlika visina brzina). Ovom se izrazu pridodaje izraz za faktor
trenja
112
Mehanika fluida I
1,325
k
5,74
ln 3,7 D Re0 ,9
(b)
Re
4 Q
D
(c)
h21
rQ2
200
180
80
0.8
60
0.6
40
0.4
20
0.2
160
h/m
h/m
140
120
100
80
60
40
20
0
0.2
0.4
0.6
0.8
Q / m /s
0.5
1.5
Q / m /s
Mehanika fluida I
113
esto se u praksi radi s paralelno ili serijski spojenim pumpama. U paralelnom radu
jednakih pumpi visina dobave je zajednika za sve pumpe, a ukupni protok je jednak
zbroju protoka kroz sve pumpe. U serijskom radu pumpi protok je kroz svaku pumpu
jednak, a ukupna visina dobave jednaka je zbroju visina dobava svih pumpi. Slika gore
desno prikazuje karakteristiku jedne pumpe (plava krivulja), te karakteristike serijskog
rada (zelena krivulja) i paralelnog rada (crvena krivulja) dviju takvih pumpi.
Ako je poznata geometrija cjevovoda i raspoloiva visina energije za svladavanje gubitaka,
a potrebno je odrediti protok, sustav jednadbi (a) do (c) se rjeava iterativnim postupkom.
Iterativni postupak zapoinje pretpostavkom o faktoru trenja. Obino se pretpostavlja
turbulentno strujanje u reimu potpuno izraene hrapavosti (vrijednost faktora trenja se
oita iz Moodyjeva dijagrama ili izrauna iz formule Swamee-Jaina uz pretpostavku
Re=). S tom vrijednou se ulazi u izraz (a) te se izraunava protok. S tako izraunatim
protokom se rauna Reynoldsov broj iz izraza (c), te se ponovo rauna nova vrijednost
faktora trenja iz izraza (b). Nakon toga se postupak ponavlja. Iterativni postupak se
smatra zavrenim kada se vrijednost protoka Q prestane mijenjati u prve tri signifikantne
znamenke, a najee su potrebne svega dvije ili tri iteracije. Iterativni postupak se
prikazuje kroz sljedeu tablicu, koja se popunjava redak po redak
Broj iteracije
0
Re
D , iz (a)
Re, iz (c)
0
1
114
Mehanika fluida I
k D
, iz (b)
ST
O
gdje je ST plotina poprenog presjeka toka, a O oplakani opseg (duljina linije dodira fluida
i stijenke cijevi). Odnos ST O RH se naziva hidraulikim radijusom. Na sljedeoj slici su
definirani ekvivalentni promjeri za neke tipine situacije strujanja fluida.
Sluaj strujanja
Ekvivalentni promjer
De
2ab
ab
De
4ac
a 2c
c
a
De D2 D1
D2
Faktor trenja za ustaljeno strujanje kroz cijevi nekrunog presjeka se takoer oitava iz
Moodyjeva dijagrama ili rauna iz formule Swamee-Jaina s tim to su Reynoldsov broj
Re
v De
De
promjera.
Srednja brzina v u svim izrazima se definira omjerom protoka i stvarne plotine poprenog
presjeka toka v
L v2
Q
. Izraz za visinu linijskih gubitaka glasi hf
u kojem v
De 2 g
ST
Mehanika fluida I
115
116
Mehanika fluida I
D
dV 0
Dt V (t )
M
1 D dV v j
dV Dt
x j
pa ako se operator materijalne derivacije uvue pod integral treba derivirati i diferencijal
volumena:
Mehanika fluida K Dodatak
117
D
v j
D dV
D
D
d
V
d
V
Dt
Dt VM(t )
Dt VM(t ) Dt
x j
VM ( t )
v
j
t v j x
dV
j
x j
dV 0
D
v
j
toku), gornji izraz prelazi o oblik
Dt
x j
v j
v j
D
vj
0.
Dt
x j
t
x j
x j
D / Dt
v j
0
t
x j
koji se naziva konzervativnim oblikom zakona ouvanja mase (jednadbe kontinuiteta). Za
nestlaivo strujanje (stacionarno ili nestacionarno) jednadba kontinuiteta glasi:
v j
x j
U svim zakonima dinamike fluida pojavljuje se pojam brzine promjene sadraja fizikalnog
svojstva unutar materijalnog volumena. Brzina promjene izraava se materijalnom
derivacijom, a sadraj fizikalne veliine integralom po materijalnom volumenu. Taj se
118
sadraj moe izraziti ili s pomou volumenske gustoe ili s pomou masene gustoe
D
Dt
dV
VM ( t )
D
Dt
dV
VM ( t )
VM ( t )
dV
VM ( t )
dm
D
Dt
dm
m
D
D
dm
dV
Dt
Dt
VM ( t )
D
Dt
dV
VM ( t )
VM ( t )
D
dV pravilo A
Dt
vj
t
Dt
x j
Ako se desnoj strani gornjeg izraza doda jednadba kontinuiteta pomnoena s slijedi
v j
D
v j
Dt
t
x j
x j
t
dobije se:
v j
D
v j
pravilo B
Dt
t
x j
t
x j
D
Dt
VM ( t )
vi dV
VM ( t )
fi dV
i dS
SM ( t ) n j ji
fi dV
VM ( t )
n j ji dS
SM ( t )
119
Primjenom pravila A na lijevu stranu gornjeg izraza i prikazom povrinskih sila preko
volumenskog integrala (primjenom Gaussove formule), slijedi:
VM ( t )
ji
Dvi
dV fi dV
dV
Dt
x j
VM ( t )
VM ( t )
Iz gornjeg izraza slijedi nekonzervativni diferencijalni zapis zakona koliine gibanja koji
glasi:
ji
Dvi
fi
Dt
x j
Mnoenjem gornjeg izraza s volumenom estice fluida, dobije se poznati oblik drugog
Newtonovog zakona za gibanje estice fluida, u kojem je lijeva strana jednadbe jednaka
umnoku mase estice fluida i njena ubrzanja (materijalna derivacija brzine), a desna strana
je jednaka zbroju sila koje djeluju na esticu fluida, ovdje su to masena i povrinska sila.
Volumenska gustoa ukupne povrinske sile na esticu fluida je matematiki definirana
divergencijom tenzora naprezanja
ji
x j
j1
x j
11
21
31
x1
x2
x3
Fizikalna interpretacija gornja tri lana slijedi iz analize povrinskih sila na esticu fluida
oblika elementarnog paralelopipeda sa stranicama dx1 , dx2 i dx3 , kao to prikazuje slika.
Na prikazanu esticu fluida ucrtane su samo
x3
3'
1
2
2'
1'
x2
x1
120
Normale povrina 1' do 3' su u pozitivnim smjerovima osi, pa pozitivna naprezanja na tim
povrinama gledaju u pozitivnom smjeru osi x1 . Komponente naprezanja su u opem
sluaju funkcije prostornih koordinata. Ako na povrini 1 (u teitu 1) vlada naprezanje
11
, onda e u bliskoj toki 1', koja je od toke 1 pomaknuta u smjeru osi x1 , doi do prirasta
11
naprezanja
x1
priraste naprezanja
21
a na povrini 1'
11
povrini 2 je
31
11
11
x1
11
x1
dx2dx3 ,
11
21
21
21
x2
povrine 3 i 3'. Ukupna povrinska sila na esticu fluida jednaka je zbroju sila na est
povrina i iznosi
11
x1
21
x2
31
x3
dx1dx2dx3
j1
xj
dV , pa je jasno da je
j1
x j
volumenska
ji
Dvi
fi
slijedi konzervativni diferencijalni zapis zakona koliine gibanja,
Dt
x j
koji glasi:
v j vi
ji
vi
fi
, a prema pravilu B jasno je da vrijedi i
t
x j
x j
ji
vi
vi
v j
fi
,
t
x j
x j
121
D
j ri
v
d
V
f
d
V
x
n
d
S
dV
kji
j
i
kji
j
i
kji
j
r
ri
kji
j
i
V
S
V
Dt VM
r
M
M
M
ri x j
Brzina promjene momenta
ukupni moment masenih
ukupni moment povrinskih
xj
ri
koliine gibanja VM
sila na VM
sila na VM
xr xr
ji
Uvoenjem operatora materijalne derivacije pod integral na lijevoj strani gornjeg izraza, i
deriviranjem u zadnjem lanu desne strane, kao to je naznaenu u gornjem izrazu, dobije
se
kji
D x j vi
Dt
VM
dV
kji
VM
ri
ji dV
x j fi x j
xr
Dx j
Dv
vi x j i
Dt
Dt
vj
Uzimajui da je kji v j vi jednako nuli (vektorski umnoak vektora samog sa sobom) izraz se
moe preurediti u
Dv
ri
i
dV kji ji dV ,
i
kji j Dt
xr
VM
VM
0
jednadba
koliine
gibanja
Slijedi iz pravila da je dvostruki skalarni umnoak antisimetrinog i simetrinog tenzora jednak nuli.
Budui da je kji antisimetrian u odnosu na indekse j i i, tenzor naprezanja mora biti simetrian.
122
123
umjesto izmjenjene topline dobijemo brzinu izmjene topline (toplinski tok). Za sluaj
materijanog volumena zakon ouvanja energije bi glasio: Brzina promjene zbroja
kinetike i unutarnje energije materijalnog volumena jednaka je snazi vanjskih
masenih i povrinskih sila koje djeluju na materijalni volumen, te brzini izmjene
topline materijalnog volumena s okolinom.
Ako se sa u
oznai specifina
dS
V
x3
jednak
dm=dV
dV
SM
v2
v2
dVu u dV .
2
2
Energija
x2
materijalnog
volumena
x1
svih
estica
unutar
materijalnog
v2
D
D
De
edV
dV ,
u dV
Dt VM (t ) 2
Dt VM (t )
Dt
VM ( t )
e
f i vi dV
VM (t )
SM ( t )
i vi dS
ji vi
x j dV ,
VM ( t )
n j ji vi dS
SM ( t )
ji vi
x j
qi
dV
xi
VM ( t )
qi ni dS
SM ( t )
qi
oznauje
xi
VM ( t )
ji vi
De
qi
dV fi vi dV
dV
dV
Dt
x j
xi
VM ( t )
VM ( t )
VM ( t )
125
ji vi qi
De
fi vi
Dt
x j
xi
ji vi qi
e
e
v j
fi vi
i
t
x j
x j
xi
ji vi qi
e v je
fi vi
t
x j
x j
xi
gdje je ovaj posljednji oblik konzervativni zapis zakona ouvanja energije.
U gornjoj jednadbi drugi lan desne strane oznauje volumensku gustou snage
povrinskih sila, a moe se deriviranjem produkta razloiti na dva dijela:
ji vi
x j
ukupna snaga
povrinskih sila
ji
x j
vi ji
vi
x j
D ji V ji
ji
x j
vi ji
rezultirajua
povrinska
sila
ubrzava esticu
fluida mijenja
kinetiku energiju
D ji
naprezanje tenzor
na povrini brzine
estice
deformacije
snaga povrinskih sila
koja se troi na
deformaciju estice
fluida mijenja
unutarnju energiju
126
v j
t
x j
-zakon koliine gibanja (jednadba koliine gibanja)
v j vi
ji
vi
fi
t
x j
x j
-zakon ouvanja energije (energijska jednadba)
127
v je
ji vi qi
e
fi vi
t
x j
x j
xi
Jednadba koliine gibanja je vektorska jednadba (koja se moe razloiti na tri skalarne
jednadbe), a jednadba kontinuiteta i energijska jednadba su skalarne jednadbe, tako da
sustav jednadbi oznauju sustav pet skalarnih jednadbi. U tim jednadbama poznata je
gustoa masenih sila f i , a nepoznata polja su: polje gustoe , tri komponente vektorskog
polja brzine vi , est komponenti simetrinog tenzora naprezanja ji , energije e i tri
komponente vektora povrinske gustoe snage toplinskog toka qi , to ini 14 nepoznatih
polja. Oit je nesklad u broju jednadbi i broju nepoznatih polja, te navedeni sustav ne
moe jednoznano opisati strujanje fluida.
RT (u termodinamici pv RT , gdje je v
specifini volumen)
u cvT
pri emu su specifini toplinski kapaciteti pri konstantnom tlaku i konstantnom volumenu
konstantni, pa je i njihov odnos konstantan ( c p =konst., cv =konst., c p / cv =konst.).
9.8.2. Fourierov zakon toplinske vodljivosti
Fourierov zakon toplinske vodljivosti uspostavlja linearnu vezu izmeu vektora povrinske
gustoe toplinskog toka i gradijenta temperature, koja uz pretpostavku izotropnosti fluida,
poprima oblik:
128
q i
T
xi
vi
dx j
x j
129
Gradijent brzine je tenzor drugog reda koji se uvijek moe prikazati zbrojem simetrinog
Dij i antisimetrinog Vij dijela, a antisimetrini dio se moe prikazati dualnim vektorom
1 v v
D ji i j
2 x j xi
1
gradv grad T v
Tablini prikaz komponenti tenzora brzine deformacije, koji ima 6 razliitih komponenti je
D ji
v1
x1
v
1 v2
1
2 x1
x2
v
1 v1
2
2 x2
x1
v2
x2
v
1 v3
1
2 x1
x3
v
1 v3
2
2 x2
x3
v
1 v1
3
2 x3
x1
v
1 v2
3
2 x3
x2
v3
x3
D11
v1
1 D dx1
D
, gdje je
operator materijalne derivacije. Vrijedi i
x1
dx1
Dt
Dt
D22
v
v2
1 D dx2
1 D dx3
i D33 3
x2
dx2
Dt
x3
dx3
Dt
v j
D dx1dx2dx3
1 D dV
1
130
v j
x j
lanovi izvan glavne dijagonale govore o brzini kutne deformacije, tj. o brzini smanjenja
kuta meu bridovima poetnog elementarnog paralelopipeda. Tako bi npr. vrijedilo
D12
v v
2 D12 2 D21 2 1 ,
Dt
x1 x2
gdje je 12 kut izmeu bridova dx1 i dx2 iz poetne konfiguracije. Analogno vrijedi i za
ostale komponente.
9.9.3. Tenzor vrtlonosti
Antisimetrini dio tenzora gradijenta brzine se naziva tenzorom vrtlonosti, a definiran je
izrazom:
1 v v
V ji i j
2 x j xi
1
gradv grad T v
V ji
v
1 v2
1
2 x1
x2
v
1 v1
2
2 x2
x1
v
1 v1
3
2 x3
x1
v
1 v2
3
2 x3
x2
v
1 v3
1
2 x1
x3
v
1 v3
2
2 x2
x3
0
k kji
vi
kjiV ji ili rotv
x j
131
esticu fluida. Strujanje fluida kod kojega je vektor vrtlonosti identiki jednak nuli (
Ako se u polaznom izrazu za prirast brzine dvi vBi vAi u dvije bliske toke A i B
(udaljene za dx j ) gradijent brzine prikae s pomou tenzora brzine deformacije i vektora
kutne brzine, dobije se izraz za brzinu u toki B izraenu s pomou brzine u toki A
deformacija
sferno gibanje
Gornji izraz oznauje sadraj prvog Helmholtzovog teorema koji kae da se gibanje dviju
bliskih toaka kontinuuma moe prikazati zbrojem translacijskog i sfernog gibanja (kao
kod krutog tijela) te deformacijskog gibanja.
Newtonov zakon viskoznosti uspostavlja linearnu vezu izmeu simetrinog tenzora
naprezanja i tenzora brzine deformacije (simetrinog dijela gradijenta brzine). Polazei od
injenice da u mirujuem plinu vlada termodinamiki tlak p, a da su tangencijalna
naprezanja jednaka nuli, tenzor naprezanja se moe prikazati u obliku:
ji p ji ji
gdje je ji jedinini tenzor, a ji simetrini tenzor viskoznih naprezanja, koji se uz
pretpostavku izotropnosti fluida, modelira izrazom:
v j
v
i
xi
x j
ji
2 v
2
V k ji 2 D ji V Dkk ji
3 xk
3
1
jj p V
3
vk
xk
1 D(dV )
dV
Dt
Lijeva strana gornjeg izraza je srednje mehaniko naprezanje, ija se negativna vrijednost
naziva i mehanikim tlakom, a koji se razlikuje od termodinamikog tlaka za lan koji je
132
v j vi
xi x j
ji
2 vk
2
ji 2D ji Dkk ji
3 xk
3
v j
v
i
xi
x j
ji
2 D ji
koje
opisuju
specifino
ponaanje
pojedinih
fluida.
Uvrtavanjem
v j
t
x j
- jednadba koliine gibanja
v j vi
ji
vi
p
fi
, gdje je
t
x j
xi
x j
133
v j
v
i
xi
x j
ji
2 v
2
V k ji 2 D ji V Dkk ji
3 xk
3
- energijska jednadba
ji vi
v2
pvi
v2
c
T
v
cVT fi vi
V
2
x
2
j
i
j
i
xi
Navedeni sustav jednadbi je sustav est jednadbi u kojima se pojavljuje est nepoznatih
polja ( , v j , p, i T ). Uz zadane poetne i rubne uvjete, ovaj sustav jednoznano opisuje
problem strujanja newtonskog savrenog plina. Naravno, zbog nelinearnosti (npr.
konvekcijski lan u jednadbi koliine gibanja - prvi lan desne strane) uglavnom se nee
moi nai analitiko rjeenje postavljenog sustava, nego e za njegovo rjeavanje trebati
primijeniti numerike metode. Pojavom raunala, dolo je do razvoja raunalne dinamike
fluida (Computational Fluid Dynamics- CFD), grane unutar mehanike fluida, koja
obuhvaa metode numerikog rjeavanja gornjeg sustava jednadbi.
134
fluida. Ako se moe zanemariti promjena viskoznosti fluida o temperaturi, tada jednadba
kontinuiteta i jednadba koliine gibanja postaju posve nezavisne od temperature. U tom se
sluaju rjeavanjem tih dviju jednadbi dolazi do polja tlaka i brzine, a nakon toga se
rjeava energijska jednadba (koja je jedina jednadba u kojoj se pojavljuje temperatura)
ime se dolazi do polja temperature (odnosno specifine unutarnje energije). Ako nas polje
temperature ne zanima energijsku jednadbu ne moramo niti rjeavati. Jednadbe koje
opisuju nestlaivo strujanje uz =konst. su:
- jednadba kontinuiteta
v j
x j
0 ili
v1
v
v
2 3 0
x1
x2
x3
v j vi
vi
p
2vi
fi
t
x j
xi
x j x j
Energijsku jednadbu za sluaj nestlaivog strujanja emo kasnije definirati.
135
Ako se dva fluida (razliitih gustoa i viskoznosti) koja se ne mijeaju, gibaju laminarno
svaki u svom sloju, pri emu se slojevi dodiruju, tada se dodirna povrina ponaa kao
nepropusna stijenka, na kojoj nema relativne brzine izmeu dva sloja. Po principu akcije i
reakcije slojevi djeluju jedan na drugoga istom silom po veliini suprotnom po predznaku,
to znai da su povrinske sile na dodirnoj granici neprekidne.
3. Rubni uvjet na slobodnoj povrini.
Slobodna povrina je u principu razdjelna povrina dvaju fluida, od kojih jedan ima puno
manju gustou i viskoznost od drugoga (primjer strujanje vode u kanalu gustoa i
viskoznost zraka su za tri reda veliine manji od gustoe i viskoznosti vode). U tom se
sluaju viskozne sile u fluidu s malom viskoznou (u spomenutom primjeru u zraku)
mogu zanemariti, pa rubni uvjet na slobodnoj povrini prelazi u uvjet nultog sminog
naprezanja. U takvoj se situaciji promatra strujanje samo u fluidu vee gustoe ( u
spomenutom primjeru u vodi).
vi
D
Dt
136
ji
Dvi
p
fi vi vi
vi
Dt
xi
x j
v2
D
Dt
v2
ji
v
vi
p
T
u fi vi vi
p i vi
ji
xi
xi
x j
x j
xi xi
2 cvT
pri emu su plavom bojom oznaeni lanovi koji se pojavljuju u jednadbi kinetike
energije. Oduzimanjem jednadbe kinetike energije od jednadbe ukupne energije
(energijske jednadbe) dobije se jednadba unutarnje energije (lanovi oznaeni crvenom
bojom u gornjoj jednadbi), koja glasi
D cvT
Dt
vi
vi
T
ji
,
xi
x j
xi xi
v j cvT
x j
vi
vi
T
ji
xi
x j
xi xi
p D dV
dV
Dt
v 0
p dV
. U mehanici
V dt
137
energija smanjuje, to znai da estica vri rad prema svojoj okolini. Pri kompresiji je
v ji
vi
ji ( D ji V ji ) ji D ji
x j
Ako se u gornji izraz za viskozna naprezanja uvrsti Newtonov zakon viskoznosti, gornji
izraz za volumensku gustou snage viskoznih sila, nakon razvoja po nijemim indeksima,
prelazi u oblik:
v ji D ji
2
2
2
2
D11 D22 D22 D33 D33 D11
2
2
2
4 D12
D13
D23
V D11 D22 D33 2
cvT
t
v j cvT
x j
, gdje je
xi xi
v ji D ji 2 D ji D ji
138
cv
v j cvT
cvT
DT
T
Dt
t
x j
xi xi
T
T
T
T
T
t
xi xi x1 x1 x2 x2 x3 x3
Naravno, u izvodu prethodne jednadbe nije uzeta u obzir mogunost postojanja toplinskih
izvora raspodijeljenih po volumenu fluida. Za sluaj konstantne toplinske provodnosti,
jednadba se moe pisati u obliku
T
2T
t
c xi xi
a
2T
2T
2T
2T
0.
xi xi
x12
x22
x32
139
PRIMJER 1: U prostoru izmeu dvije horizontalne ravne ploe, udaljene za h, nalazi se fluid
konstantne gustoe i konstantne dinamike viskoznosti . Donja ploa miruje, a gornja
se giba konstantnom brzinom u (Couetteovo strujanje). Uz pretpostavku ravninskog,
stacionarnog, laminarnog strujanja s izobraenim profilom brzine i uz zanemarenje masenih
sila odredite:
a) profil brzine u strujanju u zavisnosti od uzdunog gradijenta tlaka dp / dx1 ,
b) smino naprezanje na ploi (silu potrebnu za vuu ploe jedinine duljine i irine),
c) protok kroz presjek jedinine irine okomito na ravninu slike i srednju brzinu,
d) vezu izmeu pada tlaka na duljini L i srednje brzine pri u=0 (Poiseuilleovo
strujanje).
=konst.
h
=konst.
Uradak:
a) Prvo rezimirajmo uvjete iz zadatka u kojem je reeno da je strujanje
1. ravninsko, to znai da se slika strujanja ponavlja u ravninama paralelnim s
ravninom slike, a za izabrani koordinatni sustav 0x1 x2 , prema slici to su ravnine
0, a
x3
0,
t
140
vi
0 . Ovdje se pretpostavlja da su ploe dovoljno duge da se profil
x1
brzine formirao (izobrazio). Naime na ulazu u prostor izmeu ploa profil brzine je
neizobraen i mijenja se, a nakon neke duljine e se izobraziti.
Problem laminarnog nestlaivog strujanja opisuje se jednadbom kontinuiteta i
jednadbom koliine gibanja.
Jednadba kontinuiteta glasi
=0, zbog 3)
v j
x j
v1
x1
=0, zbog 1)
v2
v3
x2
x3
Prvi lan je jednak nuli zbog izobraenog profila brzine, a trei je jednak nuli zbog
ravninskog strujanja, te slijedi
v2
0 , to znai da komponenta v2 brzine nije funkcija
x2
koordinate x2 , zbog izobraenog profila nije funkcija od x1 , zbog ravninskog strujanja nije
funkcija x3 , a zbog stacionarnog strujanja niti vremena t , pa ostaje da je v2 konstanta
v2 C konst.
Vrijednost konstante C se odreuje iz rubnih uvjeta. U viskoznom strujanju se fluid lijepi
na plou, pa je brzina fluida neposredno uz plou jednaka brzini ploe. Donja ploa (
t
x j
xi
x j x j
zanemaruje se
fi
=0, zbog 2)
Prvi lan lijeve strane otpada zbog stacionarnosti problema, a masene sile se prema
uvjetima zadatka, zanemaruju. Razvojem preostalih lanova u gornjoj jednadbi po
nijemom indeksu j slijedi:
v1
2vi
p
2vi
2vi
2
xi
x2
x32
x1
=0, zbog 1)
=0, zbog 1)
=0, zbog 3)
vi
v
vi
v2 i v3
x1
x2
x3
0
=0, zbog 3)
141
Nelinearni lanovi na lijevoj strani gornje jednadbe su jednaki nuli, a od viskoznih sila
ostaje samo lan s derivacijom komponente brzine v1 . S obzirom da je to vektorska
jednadba moe se prikazati u obliku tri skalarne jednadbe za i 1,2,3 , te vrijedi
i 1
p
2v
21
x1
x2
i2
p
0
x2
i 3
p
0
x3
p p( x1 ) . Iz prve jednadbe
d 2v
dp
21 konst.
dx1
dx2
f x1
f x2
x2 C1 ,
dx2 dx1
1 dp
x2 2 C1x2 C2
2 dx1
x2 0 v1 0
x2 h v1 u
Uvrtavanjem prvog rubnog uvjeta u izraz za brzinu v1 daje C2 0 , a uvrtavanjem
drugog rubnog uvjeta dobije se
u
142
1 dp 2
u 1 dp
h C1h odakle je C1
h
h 2 dx1
2 dx1
Mehanika fluida K Dodatak
x2 1 dp 2 x2 x2
h
1
h 2 dx1
h h
h 2 dp
v1
x2
y0
; P
;
2u dx1
u
h
v0 y 0 Py 0 1 y 0
gdje je v 0 bezdimenzijska brzina, y 0 bezdimenzijska udaljenost od donje stjenke, a P
bezdimenzijski gradijent tlaka. Bezdimenzijski gradijent tlaka je definiran s negativnim
predznakom tako da vrijedi
za P 0
p
0 , tlak pada u smjeru strujanja,
x1
za P 0
p
0 , tlak raste u smjeru strujanja, i
x
za P 0
p
0 , tlak je konstantan.
x
Za sluaj P 1 vrijedi v0 2 y 0 y 0
x2
.
h
(parabola s nultokama u y 0 0 i y 0 2 ,
143
v
v1 v2
, a u ovom sluaju 21 1
21
x2
x2 x1
v 0 y 0
21 u 0
, a nakon to se uvrsti derivacija bezdimenzijske brzine dobije se:
y x2
u
21 1 P 1 2 y 0
h
21
y 0 1
u
1 P
h
Slika prikazuje definiciju pozitivnog smjera sminog naprezanja na ploi i fluidu. Na ploi
vektor normale gleda u negativnom smjeru osi x2 pa pozitivno smino naprezanje 21
gleda u negativnom smjeru osi x1 . Ako se makne ploa s fluida, tada vanjska normala na
fluid gleda u pozitivnom smjeru osi x2 , pa prema dogovoru pozitivno naprezanje 21 gleda
u pozitivnom smjeru osi x1 .
PLOA
FLUID
144
y 0 1
21
x2 h
dv1
0 ) to znai da izmeu ploe i fluida nema sile (ploa slobodno pluta na povrini
dx2
y0 2
y 0 2 y 0 3
uh 1 P uh 3 P
Q uh
P
2 6 6
2
2
3
Oito je za P 3 protok jednak nuli, to je jasno i iz profila brzine, jer fluid uz gornju
plou struji u desno, a uz donju u lijevo.
Srednja brzina je definirana izrazom
vsr
Q u
3 P
h 1 6
u
.
2
145
d) Za poseban sluaj u 0 , dobije se strujanje izmeu dvije mirujue ravne ploe, koje se
u literaturi naziva Poiseulleovo strujanje, a izraz za brzinu
v1 x2 u
x2 1 dp 2 x2 x2
h
1 prelazi u
h 2 dx1
h h
v1
1 dp 2 x2 x2
h
1
2 dx1
h
h
iz kojeg je jasno da e do strujanja doi samo ako postoji gradijent tlaka. Profil brzine je
parabolian (parabola ima nultoke u x2 0 i x2 h , odnosno tjeme u x2 h / 2 ) s
maksimalnom brzinom u sredini razmaka, kao na sljedeoj slici
h
h 2 dp
vmax v1 x2
2
8 dx1
1 dp
1 dp 3
Q v1dx2 1
x2 2 x2h dx2
h
2 dx1 0
12 dx1
0
-srednja brzina je
vsr
i iznosi
146
Q
h2 dp 2
vmax
h 1
12 dx1 3
2
vmax .
3
Budui da je
dp
dp p2 p1
, gdje je p2 p1 promjena tlaka izmeu
konst. vrijedi
dx1
dx1
L
dva presjeka udaljena za L , pri emu je presjek 2 u smjeru strujanja u odnosu na presjek 1.
Ako se to uvrsti u izraz za srednju brzinu slijedi formula za pad tlaka na duljini L u
Poiseuilleovom strujanju izmeu dvije ravne ploe
p1 p2
12 L
vsr .
h2
147
Uradak:
0,
vi
v
p
v j i
t
x j
xi
x j
v j
,
x j
u
u
v j
v
t
x j
x j
,
x j
T
T
T
cv j
v
t
x j
x j x j
148
u
x2 , uz v2 0 i v3 0
h
Mehanika fluida K Dodatak
T
0 ), izobraenog profila temperature
0 i
t
x1
0 ) energijska jednadba
x3
2T 2T 2T
T
T
T
T
c
cv1
c v2
c v3
v 2 2 2
t
x1
x
2
3
0
0
x1 x2 x3
0
0
0
0
prelazi u oblik
0 v
2T
, gdje je
x2 2
v 2 Dij Dij 2 D112 D122 D132 D212 D222 D232 D312 D322 D332 ,
a komponente tenzora brzine deformacije su
D11
1 vi v j
Dij
D21
2 x j xi
D31
D12
D22
D32
0
D13
1 u
D23
2 h
D33 0
1u
2h
0
0
pa je
2
1 u 2 1 u 2
u
v 2 0
h
4 h 4 h
u
,
h
P
u
, to je jednako prije dobivenom izrazu.
h 1
h
149
2
dx2
h
dT
u
x2 C1 ,
dx2
h
2
u 2
x2 C1 x2 C2 .
2 h
2
u
Tw T0 h 2 C1h , odakle je
2 h
2
T T
u
C1 w 0
h
h
2 h
2
T T
u
u2 2
T T0 W 0 x2
hx
x2
2
h
2 h
2 h 2
2
T T0
x
u2
x2 x2
2
1
TW T0 h 2 TW T0 h h
Uvoenjem sljedeih oznaka za bezdimenzijske parametre
x2
u2
y
, moe se pisati
i
h
TW T0
0
T T0
1
y 0 y 0 1 y 0
TW T0
2
150
u2
TW T0
je jasno
T
x2
151
T T0
u 2 x2 x2
,
1
2 h h
T T x2 T0
2
8
Uzmimo sada primjer strujanja vode. Pri temperaturi vode 293 K, viskoznost i toplinska
provodnost su: 10 3 Pas, 0,598 W/(mK), a promjene temperature pri razliitim
brzinama su izraunate u sljedeoj tablici.
u
m/s
3
K
0.00063
za TW T0 =10 K
0.0015
10
0.0069
0.0167
20
0.0278
0.0669
152
Uradak:
r
=konst.
2R=D
z
=konst.
Slika prikazuje dio cijevi promjera D, te, s obzirom na geometriju, izabrani cilindrini
koordinatni sustav.
Pretpostavke:
stacionarno strujanje:
osno-simetrino strujanje:
brzina v 0 .
izobraeni profil brzine:
vz
vr
0,
0 (komponente brzine se vie ne mijenjaju u
z
z
153
1
1
( rvr )
( v )
( vz ) 0
t
r r
r
z
0
0 zbog 2)
0 zbog 3)
Strujanje je nestlaivo ( konst. ) to znai da je prvi lan jednak nuli, a cijelu jednadbu
moemo podijeliti s . Trei lan je jedak nuli zbog osnosimetrinosti strujanja, a etvrti
zbog pretpostavke o izobraenom strujanju, pa ostaje da je
(rvr ) 0 , odakle je
r
vr
C
r
vr r
vz
r
r
1 2v
1
2vr
2 v
r
(r vr ) 2
2
2
z
r
r r r 0 r 0zbog
2)
0
zbog
3)
0 zbog 2)
p
r f r
0 zbog 4)
p
r
to znai da tlak nije funkcija koordinate r , zbog stacionarnosti nije funkcija t , a zbog
osnosimetrinosti strujanja nije funkcija niti koordinate , to znai da je tlak funkcija
samo koordinate z , pa parcijalna derivacija tlaka po koordinati z prelazi u potpunu
derivaciju.
154
vr
vz
r
r
vz
1 2vz
2vz p
1
(r
) 2
fz
r r
r
r 2
z 2 z =0 zbog 4)
=0 zbog 2)
=0 zbog 3)
Svi inercijski lanovi (lijeva strana gornje jednadbe) su jednaki nuli i dva lana viskoznih
sila, kao to je naznaeno u jednadbi, te nakon dijeljenja jednadbe s ostaje
1 dp
1 vz
r
konst.
dz
r r r
Kao to je prije zakljueno, lijeva strana jednadbe moe biti samo funkcija koordinate z ,
a desna samo koordinate r ( vz nije funkcija t zbog stacionarnosti, nije funkcija zbog
osno-simetrinosti strujanja i nije funkcija z zbog izobraenosti profila, pa moe biti samo
funkcija r ), pa zakljuujemo da se jednakost strana moe zadovoljiti ako su obje strane
konstante.
Nakon prve integracije gornje jednadbe dobije se
r
dv
1 dp 2
r C1 ,
dr
2 dz
r 1
dr 2 dz
r
1 dp 2
r C1 ln r C2
4 dz
vz
0 (zbog osno-simetrinosti strujanja)
r
Uvrtavajui drugi rubni uvjet u izraz za derivaciju brzine (izraz dobiven nakon prve
integracije) slijedi da je C1 0 . To je jasno da mora biti i iz samog izraza za brzinu, jer
kad bi konstanta C1 koja se nalazi uz lan ln r bila razliita od nule, u simetrali bi brzina
Mehanika fluida K Dodatak
155
1 dp 2
R
4 dz
1 dp 2
r2
vz ( r )
R 1 2
4 dz
R
1 dp 2
1 dp 2
R
D
4 dz
16 dz
r2
vz vmax 1 2
R
vz 2 rdr
2 vmax
1
0
r2
rdr
R2
R 2vmax
Q
Q
v
2 max
A R
2
1 dp 2 2
R
R
4 dz
2
dp 4
R
8 dz
dp 4
D
128 dz
156
S obzirom da je gradijent tlaka konstantan, moe se definirati pomou razlike tlaka u dva
presjeka, npr. udaljena za L
dp
dz
p2
p1
L
gdje indeks 1 oznauje uzvodni, a indeks 2 nizvodni presjek. Uvrtavanjem toga izraza u
izraz za protok dobije se
128
p2
p1
L
D4
Ako se gornji izraz usporedi s Darcy-Weissbachovim izrazom za pad tlaka u strujanju kroz
cijevi, koji glasi
p1 p2
L vsr2
,
D 2
slijedi
vsr
D 2
4
128 L Q
D4
L
vsr2
D
2
64
vsr D
64
Re
Re
vr
z
rz
r
z
rz
dvz
dr
1 dp
r
2 dz
rz max
r R
1 dp
R.
2 dz
157
158
Teorija slinosti takoer daje podlogu i za primjenu metode analogije. Za dvije pojave iz razliitih grana
fizike se kae da su analogne ako su opisane istim oblikom jednadbe. Tako je npr. potencijalno strujanje
fluida opisano Laplaceovom jednadbom
toplinskom provodnou
/ xi2 0 ,
qi / T / xi .
vi / xi
159
(1)
x3
x3
M(x1,x2,x3,t)
M(x1,x2,x3,t)
O
x2
x1
x2
x1
a) Prototipna pojava
b) Modelska pojava
(2)
(3)
Tako bi koeficijent slinosti za duljinu (esto se iskazuje i kao mjerilo modela) bio
CL L / L .
Naravno, ako su i vektorska polja, karakteristine vrijednosti i oznauju
apsolutne vrijednosti (intenzitete) vektorskih veliina.
(4)
(5)
Naravno da bezdimenzijsko polje vrijedi ne samo za dvije pojave, nego za cijelu obitelj
slinih pojava koje zadovoljavaju iste kriterije slinosti.
161
(a)
(b)
C (c)
(d)
A
A
Vrijedi 2 2 , ili
L
L
A
A
L2
L2
CA
1 , odnosno CA CL2
CL2
F
1
v2 A
2
F
1
v2 A
2
F
F
v2
v 2
ili
A
A
CF
1 , odnosno CF C Cv2CA C Cv2CL2
C Cv2C A
1
2
v AL
2
M
, odnosno CM C Cv2CACL C Cv2CL3
1
v2 AL
2
Q
Q
ili
vA
vA
Q
Q
v A
v A
CQ
Cv C A
1 , odnosno CQ Cv C A Cv CL2
CL / Ct
CL3
.
Ct
Iz reenoga je jasno da e broj nezavisnih koeficijenata slinosti biti jednak broju osnovnih dimenzija u nekoj
pojavi.
163
Primjer 1: Potrebno je odrediti kriterije slinosti za sluaj gibanja tijela duljine L koje se
trenutno poelo gibati konstantnom brzinom v u mirujuem fluidu gustoe ,
konstantne viskoznosti u kojem vlada tlak p . Pretpostavlja se nestlaivo, adijabatsko
strujanje fluida.
L
x3
x3
M(x1,x2,x3,t)
M(x1,x2,x3,t)
O
x2
x1
x2
x1
a) Prototipna pojava
b) Modelska pojava
v j
x j
(P.1)
vi
v
p
vi
v j i g i 3
t
x j
xi
x j x j
(P.2)
164
(D.1)
Ct /
(D.2)
t ~
t,
v j v v~ j
p p ~
p,
odnosno
t Ct t ,
odnosno
v j C v v j
Cv v / v
(D.3)
p p ~
p,
odnosno
p C p p
C p p / p
(D.4)
t ~
t ,
vj v v~ j
v v j
0
L x j
(B.1)
v vi
v2
v
p p v vi
v j i g i 3
2
t
L
x j
L xi
L x j x j
(B.2)
165
v j
x j
(C.1)
L vi
v gL
p p
vi
v j i 2 i 3 2
v t
x j v
v xi v L x j x j
St
1 / Fr 2
Eu
(C.2)
1/ Re
v
v
ili St St , gdje je St
L
lokalna promjena
v
konvektivna promjena
(K.1)
Koeficijent uz lan koji oznauje masene sile u jednadbi koliine gibanja (C.2), prikazuje
se Froudeovim brojem, a za dvije sline pojave vrijedi:
gL
gL
2
2
v
v
ili
1
1
gdje je Fr
2
Fr
Fr2
v
inercijske sile
gravitacijska sila
gL
(K.2)
p
p
p
sile tlaka
2 ili Eu Eu gdje je Eu
2
2
v
inercijske sile
v v
(K.3)
Koeficijent u lanu koji oznauje viskozne sile u jednadbi koliine gibanja (C.2),
definiran je Reynoldsovim brojem Re vL / , te vrijedi:
v L
v L
ili
1
1
v L
inercijske sile
gdje je Re
Re
Re
viskozne sile
(K.4)
Openito govorei dva nestlaiva strujanja fluida e biti slina ako je zadovoljena
jednakost Strouhalovih, Froudeovih, Eulerovih i Reynoldsovih brojeva prototipne i
modelske pojave. Ako bi poetni i rubni uvjeti bili zadani jednadbama, iz njih bi se mogli
pojaviti dodatni kriteriji slinosti. U opem sluaju bezdimenzijsko polje tlaka i brzine u
sustavu jednadbi (C.1) i (C.2) zavisi od bezdimenzijskih prostornih i vremenske
koordinate, te od koeficijenata koji se pojavljuju u jednadbama, tj. vrijedi:
p p( xi , t , St , Fr , Eu, Re)
vi vi ( xi , t , St , Fr , Eu, Re)
U zadanom primjeru nismo iskoristili definiciju za karakteristinu vrijednost vremena
167
moemo zadati samo tri. Ako smo zadali etiri veliine, s preostalim dvjema moemo
zadovoljiti samo dva od tri kriterija slinosti, to znai da ne bismo imali potpunu slinost
dvaju pojava. U praksi je to est sluaj, a u takvim situacijama potrebno je izvriti
dopunsku analizu utjecaja pojedinih parametara na rjeenje, tako da se zadovolji jednakost
onih koeficijenata koji znaajnije utjeu na rezultat. Poslije emo analizirati utjecaj svakog
od kriterija slinosti, a sada pogledajmo alternativni nain izvoenja kriterija slinosti.
Prema definiciji slinosti veliine u dvije pojave povezane su koeficijentom slinosti C u
obliku C , gdje je C jednako omjeru karakteristinih vrijednosti promatrane
fizikalne veliine u dvije pojave C / . Ako se u jednadbama za prototipnu pojavu
v j
x j
(P.1)
vi
v
p
vi
v j i g i 3
t
x j
xi
x j x j
(P.2)
Cv vj
0
CL xj
C Cv
Ct
C p C Cv
C C2
vi
v
vi
v vj i C Cg g i 3 p
2
t
CL
xj
CL xi
CL
xj xj
U gornjim jednadbama su plavom bojom oznaeni lanovi koji ine jednadbe modelske
pojave. Svoenjem jednog od koeficijenata u gornjim jednadbama na jedinicu dobije se
vj
0
xj
C p
C
v
v C C
CL
vi
i vj i L 2 g g i 3 p 2
CvCt
t
xj
Cv
C Cv xi C CvCL
xj xj
Jasno je da e se iz prototipnih jednadbi dobiti modelske jednadbe, ako su svi
koeficijenti jednaki jedinici, tj. vrijedi sljedee:
L
CL
L
L
ili St St , to je jednako izrazu (K.1)
1 ili L 1 ili
v
CvCt
v v
v
168
L g
CL C g
L g
gL
gL
1
1
1 ili
1 ili 2 2 ili
to je jednako izrazu (K.2)
2
2
2
v
Cv
Fr
Fr2
v
v
v2
p
Cp
p
p
p
1 ili
1 ili
2 ili Eu Eu to je jednako izrazu (K.3)
2
2
2
v
C Cv
v v
2
v
C
C CvCL
1 ili
v L
v L
1 ili
v L
v L
ili
1
1
, vidjeti izraz
Re
Re
(K.4)
Dakle dobili smo iste kriterije slinosti. Za one veliine koje se nalaze kao konstante u
jednadbama (u ovom primjeru su to g , i ) ili su zadane poetnim i rubnim
uvjetima (ovdje su to L , p i v ) (dakle parametre koje zadajemo) moemo definirati
nezavisne koeficijente slinosti. Dakle, jasno je da e koeficijent slinosti za vrijeme (za
kojeg nemamo parametra kojim bi unaprijed definirali pripadajui koeficijent slinosti) biti
definiran kriterijem (K.1) iz kojega je Ct CL / Cv , odnosno Strouhalov broj je iskoriten
za definiciju koeficijenta slinosti za vrijeme, pa on nije kriterij slinosti dvaju strujanja. U
ovoj pojavi je Cg 1 , a nakon izbora mjerila modela (koeficijenta slinosti CL za duljinu)
i fluida u modelskoj pojavi (definirani C i C ) moemo jo odrediti koeficijente slinosti
C p i Cv tako da zadovoljimo dva od preostala tri kriterija slinosti. Kao to je ve reeno u
situaciji u kojoj ne moemo zadovoljiti sve kriterije slinosti, jer smo prisiljeni zadati vei
broj veliina nego imamo dimenzionalno nezavisnih veliina, potrebno je zadovoljiti
najutjecajnije kriterije slinosti.
169
L
v
L
v
170
nezavisni kriterij slinosti (ijim bi podeavanjem uvjetovali rjeenje) jer on sam dolazi iz
rjeenja.
Dakle, Strouhalov broj e se pojavljivati kao nezavisni kriterij slinosti samo u
problemima s vremenski promjenjivim rubnim uvjetima.
10.6.2. Froudeov broj
Froudeov broj oznauje odnos inercijske i gravitacijske sile. Ovaj e broj biti znaajan u
opisu problema kod kojih je bitan utjecaj gravitacije na polje brzine, odnosno kod kojih je
bitna preraspodjela potencijalne i kinetike energije. Tipini primjer pojave u kojoj je
Froudeov broj nezaobilazan kriterij slinosti su povrinski valovi nastali gibanjem broda
po povrini vode, kod kojih upravo dolazi do preraspodjele izmeu kinetike i potencijalne
energije estica fluida (jer je tlak na slobodnoj povrini konstantan). Pri istjecanju fluida iz
velikog spremnika, takoer dolazi do pretvorbe potencijalne energije u kinetiku, te e sila
gravitacije biti znaajna za polje brzine. Nasuprot tome, ako se promatra strujanje kroz
kosu cijev konstantnog poprenog presjeka izmeu dva presjeka sa zadanim tlakom, iz
Bernoullijeve jednadbe i jednadbe kontinuiteta je jasno da gravitacijska potencijalna
energija nema utjecaja na polje brzine (jer kinetika energija ne zavisi od potencijalne
energije), a sila gravitacije utjee samo na polje tlaka. Slino se moe zakljuiti i za sluaj
horizontalnog optjecanja tijela potopljenog duboko ispod slobodne povrine (tako da se na
slobodnoj povrini ne pojavljuju valovi). Ako se od stvarnog polja tlaka oduzme promjene
tlaka nastala uslijed gravitacije, slika strujanja se nee promijeniti, iz ega se zakljuuje da
masene sile nemaju utjecaja, odnosno Froudeov broj nije kriterij slinosti. Iz slinih se
razloga pri strujanju plinova s nametnutim gradijentom tlaka u smjeru strujanja (sluaj
prisilne konvekcije), utjecaj gravitacije redovito zanemaruje.
10.6.3. Eulerov broj, kavitacijski broj, Machov broj
U nestlaivom strujanju razina tlaka nema utjecaja na polje strujanja, jer tlak nema utjecaja
na gustou fluida, a njegov utjecaj na polje brzine se oituje kroz gradijent tlaka, koji se
pojavljuje u jednadbi koliine gibanja. Jasno je da se polju tlaka moe dodati konstanta a
da se polje brzine ne promijeni. Ako su u nekom problemu zadane brzine po rubu
podruja, tlak se zadaje samo u jednoj toki, pa je jasno da u takvim uvjetima Eulerov broj
nije nezavisni kriterij slinosti, jer polju tlaka moemo dodati ili oduzeti konstantnu
vrijednost bez da se slika strujanja promijeni (dakle Eulerov broj se moe smatrati
zadovoljenim). U takvim se sluajevima za karakteristinu vrijednost tlaka bira dvostruka
Mehanika fluida K Dodatak
171
vrijednost dinamikog tlaka, pa je Eulerov broj jednak jedinici, to znai da ispada iz skupa
nezavisnih parametara.
Jednakost Eulerova broja e morati biti zadovoljena u dva strujanja u kojima je zadana
neka razlika tlaka, ime je na neki nain odreen gradijent tlaka. Na primjer u pojavi
strujanja kroz cijev, ako je tlak zadan na ulaznom i izlaznom presjeku cijevi, razlika tih
tlakova postaje presudna za vrijednost brzine strujanja. U tom sluaju se Eulerov broj moe
definirati izrazom u kojem se tlak zamjenjuje razlikom tlaka
Eu
p
v2
Slino vrijedi i kod pumpe, koja predaje energiju fluidu, pa se tlak od ulaza do izlaza iz
pumpe povea za p .
Sljedei primjer, gdje je zadana razlika tlaka su pojave nestlaivog strujanja s mogunou
pojave kavitacije, kada je zadan tlak pv para, pa je p p pv . Dakle ako se u jednom
strujanju pojavljuje kavitacija, treba osigurati uvjete za pojavu kavitacije i u njemu slinom
strujanju. Za te se potrebe Eulerov broj preureuje u kavitacijski broj, koji je definiran
izrazom
p pv
v2
U analizi stlaivih strujanja, kod kojih se gustoa fluida znaajno mijenja, Eulerov broj se
moe prevesti u Machov broj, koji je u stlaivom strujanju vaan kriterij slinosti. Znamo
da je sila tlaka na esticu fluida odgovorna za promjenu njena volumena, odnosno gustoe,
pa se govori o sili tlaka kao o sili stlaivanja. U savrenom plinu je brzina zvuka definirana
izrazom c 2 p / ( je eksponent adijabatske ekspanzije), pa se Eulerov broj moe
zapisati u obliku
Eu
p
1 c2
1 1
v inercijske sile
, gdje je Ma
.
2
2
2
c sile stlaivanja
v
v
Ma
Strujanje plinova pri niskim vrijednostima Machova broja (recimo Ma 0.3 ) tretiramo
kao nestlaivo strujanje, jer je promjena gustoe u takvim strujanjima s inenjerskog
stajalita zanemariva. Tako se npr. strujanje zraka oko automobila, koji se kree brzinom
recimo 150 km/h (41.7 m/s), pri brzini zvuka, koja pri normalnim uvjetima zraka iznosi
331 m/s, odvija pri Machovom broju Ma v / c 0.125 , pa se redovito smatra nestlaivim.
Kod modelskih ispitivanja istog problema treba paziti da u slinoj pojavi Machov broj ne
172
prijee, recimo vrijednost 0.3, jer bi tada u modelskoj pojavi strujanje bilo sa znaajnim
utjecajem sila stlaivanja, nego u originalnoj pojavi, pa bi slinost strujanja bila naruena.
10.6.4. Reynoldsov broj
Jedan od najvanijih bezdimenzijskih parametara, bilo za sluaj vanjskih zadaa
(optjecanja) bilo unutarnjih zadaa (protjecanja fluida) je upravo Reynoldsov broj. Kao to
je jasno iz jednadbe koliine gibanja on oznauje omjer inercijskih i viskoznih sila i
glavni je kriterij prelaska laminarnoga u turbulentno strujanje fluida. Laminarno strujanje
fluida odrava se pri malim vrijednostima Reynolsova broja, gdje je utjecaj viskoznosti
vei. Velike vrijednosti Reynoldsova broja oznauju mali utjecaj viskoznosti, te se pri
visokim vrijednostima Reynolsova broja viskozne sile mogu i zanemariti u veem dijelu
podruja strujanja. Meutim, kad god u podruju strujanja postoji vrsta stijenka utjecaj
viskoznih sila se nee moi zanemariti u neposrednoj blizini stijenke. Zbog viskoznosti
fluida brzina fluida na stijenci jednaka je nuli, a udaljavanjem od stijenke brzina estica
fluida se postupno poveava. Zbog toga e uz stijenku uvijek postojati podruje u kojem se
strujanje fluida odvija malim brzinama s malim inercijskim silama, te se u tom podruju
(koje se naziva graninim slojem) utjecaj viskoznih sila nee moi zanemariti. U tim e
sluajevima Reynoldsov broj biti vaan kriterij slinosti. Postoje viskozna strujanja fluida
u kojima Reynoldsov broj nije nezavisni kriterij slinosti. Jedno takvo je npr. problem
prirodne konvekcije (strujanje koje nastaje uslijed izmjene topline, tj. razlike u gustoi koja
nastaje zbog razlike temperatura estica fluida) u zatvorenom prostoru, gdje su brzine po
svim granicama jednake nuli, te iz rubnih uvjeta nije mogue definirati karakteristinu
brzinu, koja bi ula u definiciju Reynoldsova broja. Naravno, u takvom bi se strujanju
mogao definirati Reynoldsov broj na temelju npr. maksimalne brzine koja se pojavljuje u
rjeenju. U slinim strujanjima bi vrijedila jednakost tako definiranog Reynoldsova broja u
dvije pojave, a s obzirom da je Reynoldsov broj definiran na temelju brzine koja dolazi iz
rjeenja, on ne bi oznaavao nezavisni kriterij slinosti.
173
Cp
p
1
ili preko koeficijenata slinosti
2
v
C Cv2
(a)
i Reynolsov broj
Re
C CvCL
vD
1,
ili preko koeficijenata slinosti
(b)
174
C
v
v
2
0.0746 ili v
26.8 m/s
v C C L
Cv 0.0746
iz (a) C p
pF
C Cv2 4.79 ili pF C p pF 4.79 8750 41.95 kPa
pF
Napomene:
U ovoj pojavi smo strujanje vode modelirali strujanjem zraka, koje moe biti i
stlaivo, pa je u takvim situacijama dobro provjeriti i vrijednost Machova broja.
Brzina zvuka u zraku pri normalnim uvjetima je oko c=330 m/s , pa je Machov broj u
modelskoj pojavi oko Ma v / c 28.6 / 330 0.0867 , to omoguuje pretpostavku o
nestlaivom strujanju.
Jasno je da kada se u cjevovodu zada brzina, da je pad tlaka time odreen, pa u tom
smislu Eulerov broj postaje zavisni kriterij slinosti (drugim rijeima nakon to smo
odabrali brzinu, vie ne moemo slobodno zadavati razliku tlaka). Eksperiment bi se
mogao organizirati tako da se u modelskoj pojavi zadaje razlika tlaka, ali se tada ne bi
mogla slobodno zadavati brzina (jer bi Cv bio odreen Eulerovim brojem). U tom bi
sluaju Reynoldsov broj (uz zadani fluid u modelskoj pojavi) definirao koeficijent CL
geometrijske slinosti (ne bismo mogli imati isti cjevovod za modelsku pojavu).
175
slobodnoj povrini, moe zanemariti, tj. tvrditi da Reynoldsov broj nije utjecajan parametar
u ovoj pojavi. Dakle, ako se za karakteristinu duljinu izabere visina H vala (iako se moe
uzeti bilo koja linearna dimenzija, npr. duljina ili irina lukobrana, ili dubina mora u nekoj
toki i sl.), a za karakteristinu brzinu, brzina c , po kriterijima Strouhalova i Froudeova
broja mora biti
H H
CL
(a)
St
St
gH
Fr
c
ili preko koeficijenata slinosti
g H
Cv
C g CL
(b)
Fr
c
c
8
Cg CL 18.97 odnosno c
0.422 m/s
c
Cv 19
iz (a) Ct
CL 360
12
18.97 odnosno
0.6326 h=2277 s .
Cv 19
Ct
18.97
H
4
11.1 mm .
CL 360
Napomena:
Pojavom upravljaju etiri veliine: H , c , g i , u ijim se dimenzijama pojavljuju samo
duljina i vrijeme, to znai da se moe odabrati skup od samo dvije dimenzionalno
nezavisne veliine, pa prema pravilima dimenzijske analize, od navedenog skupa fizikalnih
veliina mogu se definirati dva bezdimenzijska parametra. Ako se za dimenzijski
nezavisan skup izabere c i , dobili bi se sljedei bezdimenzijski parametri
H
koji odgovara Strouhalovu broju, i
c
gH
, koji se moe preurediti u Froudeov broj.
c2
176
C CvCL
vM H M vH
1
C
S obzirom da su C 1 , C 1 i CL H / H M 1.5/ 0.95 1.58 , vrijedi
Cv
C
v
1
1
S obzirom da su sve bezdimenzijske veliine u dvije sline pojave jednake, moraju biti
jednaki i koeficijenti otpora, koji se definiraju u obliku
F
1 2
v A
2
FM
1
M vM2 AM
2
1
slijedi da je CF 1 , to znai da e sile na model i prototip biti jednake
CL
F FM 1150 N .
Napomena:
Openito kod problema optjecanja tijela, gdje nas zanima sila otpora, koja je posljedica
viskoznosti fluida, jedini utjecajan parametar je Reynoldsov broj. Iako se sila otpora sastoji
od dijela koji dolazi od integrala tlanih sila (otpor oblika) i dijela koji dolazi od sila trenja
(viskozni otpor), valja naglasiti da je i otpor oblika posljedica viskoznosti strujanja, jer je
polje tlaka koje rezultira otporom oblika posljedica viskoznih sila (sjetimo se da u
Mehanika fluida K Dodatak
177
neviskoznom potencijalnom strujanju nemamo otpora). Drugi parametar koji utjee na silu
otpora je hrapavost povrine. Taj se parametar u dvije sline pojave ne moe pojaviti jer
geometrijska slinost podrazumijeva i slinost hrapavosti povrine, o emu treba voditi
rauna kod izrade modela u nekom mjerilu. Slinost hrapavosti podrazumijeva, njenu
visinu, raspored, gustou i sl., ona uglavnom zavisi od tehnologije obrade povrine i
najee e slinost hrapavosti povrine biti teko zadovoljiti. Meutim, postoje i strujanja
fluida kod kojih se hrapavost povrine ne manifestira (govori se o hidrauliki glatkim
povrinama), kada geometrijska slinost hrapavosti povrine nije bitna.
Primjer 5. Neki prototip broda duljine L i njemu geometrijski slian model duljine L
ispituju se u vodi identinih svojstava. Izrazite odnose sila F / F CF i snaga P / P CP
koeficijentom slinosti CL L / L kada se pri ispitivanju modela osigurava slinost: a) sila
viskoznog porijekla, b) sila uzrokovanih gravitacijom.
Rjeenje:
Ovo je klasian problem u modelskim ispitivanjima otpora broda. Gibanjem broda po
povrini vode izmeu trupa broda i okolne vode nastaje sila. Ako se gleda djelovanje vode
na trup onda se ta sila zove otporom broda. Jasno je da i brod djeluje na vodu silom F
koja je jednaka po veliini i suprotna po smjeru sili otpora. Budui da se brod giba za to je
gibanje potrebno ulagati snagu, koja je jednaka umnoku P Fv , sile otpora i brzine
gibanja broda. Dio te snage se putem viskoznih sila pretvara u unutarnju energiju, a dio
ostaje u obliku kinetike energije valova koji nastaju na povrini vode (naravno da se ta
energija putem valova prenosi po velikom dijelu slobodne povrine, i u konanici e zbog
viskoznih sila takoer zavriti u unutarnjoj energiji fluida). U tom svjetlu se ukupna sila
otpora moe podijeliti na viskozni dio otpora, otpor oblika (kao i kod optjecanja tijela
potopljenog u fluid) te otpor valova. Prva dva dijela otpora su posljedica viskoznosti, a
trei dio je posljedica gravitacije. Prema tome utjecajni parametri za modelsko ispitivanje
otpora broda su Reynoldsov broj (zbog viskoznog otpora i otpora oblika), te Froudeov broj
(zbog otpora valova), pa ako je v brzina gibanja broda, vrijedi
Reynoldsova slinost:
C CvCL
vL vL
1
C
v
ili preko koeficijenata slinosti
g L
Froudeova slinost:
gL
178
Cv
C g CL
U gornja dva kriterija slinosti pojavljuje se pet veliina (pet koeficijenata slinosti) od
kojih se tri mogu zadati slobodno, a dva se odreuju iz kriterija slinosti. S obzirom da
brodovi plove morima, odnosno rijekama, a ispituju se u bazenima (ispunjenim slatkom
vodom), fluidi u prototipnoj i modelskoj pojavi imaju priblino jednaka svojstva, i tu se ne
moe puno utjecati. Ovdje je pretpostavljeno da su fizikalna svojstva fluida identina, tj.
vrijedi C 1 i C 1 , ime smo iskoristili mogunost slobodnog zadavanja dviju
veliina. Model s obzirom da mora stati u bazen, mora biti manjih dimenzija, dakle zadaje
se i koeficijent geometrijske slinosti CL , ime smo potroili i tree slobodno mjesto za
zadavanje koeficijenata slinosti, a iz kriterija slinosti bi trebali odrediti koeficijente Cv i
C g . Na alost koeficijent C g je jednak jedinici, jer se obje pojave odvijaju u istom polju
gravitacije, tako da nam ostaje samo koeficijent slinosti za brzinu s kojim ne moemo
istovremeno zadovoljiti dva kriterija slinosti.
Prema Reynoldsovoj slinosti je: Cv
1
, a prema Froudeovoj slinosti je: Cv CL
CL
pa je jasno da ove dvije relacije ne mogu biti istovremeno zadovoljene. Stoga sljedea
tablica prikazuje koeficijente slinosti za silu i brzinu, kada je zadovoljena jedna ili druga
slinost.
Sluaj C C Cg 1
Froudeova slinost
Reynoldsova slinost
Cv CL
Cv 1/ CL
silu: CF C Cv2CL2
CF CL3
CF 1
snagu: CP CF Cv
CP CL7 / 2
CP 1/ CL
u
2u
P cos t 2
t
x
179
Uradak:
U ovom primjeru imamo jednu jednadbu u kojoj je nepoznanica brzina u , a zavisi od
vremenske i prostorne koordinate.
u
2u
P cos t 2
t
x
Utjecaj poetnih uvjeta se zanemaruje, a rubni uvjeti ne govore nita o prosjenoj brzini u .
Za karakteristinu vrijednost duljine se uzima polurazmak h meu ploama, a za
karakteristino vrijeme reciprona vrijednost frekvencije . Karakteristina vrijednost
brzine nije definirana rubnim uvjetima, pa se ona moe definirati kombinacijom h .
Dakle slijedi:
1~
t
x h~
x
u hu~
Uvrtavanjem gornjih relacija u polaznu jednadbu dobije se
u
h 2u
h
P cos t 2
t
h x 2
2
h 2 u
P
cos t
2u
hP x 2
h 2
P
hP
h 2
hP
ili
ili
C C
CL CP
C CLC2
CP
(K.1)
(K.2)
Ova dva kriterija slinosti definirana su s pet veliina, od kojih su tri dimenzionalno
nezavisne. Dakle tri veliine moemo zadati nezavisno, a preostale dvije moraju biti
odabrane sukladno kriterijima slinosti. Ako je u obje pojave isti fluid, znai da je
C C 1 , a koeficijent slinosti za duljinu je CL h / h 1/ 2 . Dijeljenjem izraza za
180
kriterije
(K.1)
(K.2)
slijedi
traeni
koeficijent
slinosti
za
frekvenciju
; p p0 E (V V0 ) ;
dt
dt
M
CM =5.
Rjeenje:
1. Punjenje balona s elastinom stjenkom je opisano dakle jednadbom kontinuiteta
dV
Q
dt
dt
M
p p0 E (V V0 )
U navedenim izrazima nezavisna varijabla je vrijeme, a zavisne promjenjive veliine su
protok, tlak u balonu i volumen balona. S obzirom da u ovom problemu ne postoji
prostorna koordinata, nema niti rubnih uvjeta, a poetni uvjeti kau:
za t 0 :
Q 0,
p p0
V V0 .
181
p
2
Q
(a)
p t
Q
(b)
p
V
(c)
Iz jednadbe (a) je oito da se dimenzija protoka dobije kao korijen iz odnosa dimenzije
tlaka i dimenzije veliine R , pa se karakteristini protok moe definirati kao
p0
.
R
Qkarakteristino
t M Q / p ,
odnosno
karakteristino vrijeme
tkarakteristino
MQkarakteristino
M
p0
p0
p0
M
p0 R
Sada, kad imamo karakteristine vrijednosti svih veliina moemo veliine u dvije pojave
(veliine druge pojave se oznauju s crticom) prikazati pomou bezdimenzijskih veliina
(bezdimenzijske veliine se oznauju s ~)
M
t
p0 R
p p0 p
182
M
t
p0 R
p p0t
t
Ct
Cp
M
M
p0 R
p0 R
p
p
0
p
p0
CM
C p CR
(B.1)
(B.2)
V V0V
V V0V
p0
Q
R
p0
Q
R
CV
CQ
V
V
0
V
V0
(B.3)
p0
p0
R
R
Cp
CR
(B.4)
Uvrtavanjem gornjih izraza u polazne jednadbe i poetne uvjete dobije se (npr. za prvu
pojavu)
V0 dV
M dt
p0 R
p0
Q
R
p0
p
pP p0 p R 0 Q 2
R dQ
R
M dt
M
p0 R
p0 p p0 E (V0V V0 )
poetni uvjet: t 0 :
Q 0 , p0 p p0
V0V V0 .
dQ pP
p Q2
dt
p0
p 1
EV0
(V 1)
p0
poetni uvjet: t 0 : Q 0 , p 1 i V 1 .
Kada bi se isti postupak ponovio s jednadbama koje opisuju drugu pojavu, dobio bi se
istovjetan sustav jednadbi, s jedinom razlikom da bi lanovi oznaeni crnom bojom bili
definirani veliinama te druge pojave. Zakljuuje se da e sustav jednadbi za dvije pojave
biti isti ako su koeficijenti oznaeni crnom bojom jednaki u dvije pojave, tj. kriteriji
slinosti dvije pojave su
183
V0 R V0R
M
M
EV0 E V0
p0
p0
pP pP
p0 p0
V0 R
V R CV CR
1
ili izraeno koeficijentima slinosti 0
M
CM
M
(K.1)
E V0
E V0 CE CV
1
p0
Cp
p0
(K.2)
pP
pP C p
1
p0 C p
p0
(K.3)
pP
takoer bezdimenzijske, to znai da im
p0
vrijednosti moraju biti iste u dvije pojave). Ako se gornji kriteriji gledaju kroz dimenzijske
veliine, onda je jasno da se u tri jednadbe pojavljuje est veliina ije vrijednosti trebaju
zadovoljiti tri kriterija, to znai da se tri veliine zadaju slobodno. Npr. znaju se parametri
jedne pojave ( pP , M , R , p0 i V0 i E ), a eli se pojava ispitivati na modelu, na smanjenom
volumenu V0 , na balonu s drugim materijalom stjenke, koji je zadan s E i s otporom R . Iz
kriterija slinosti (K.1) do (K.3) slijede vrijednosti parametara M , p0 i pP .
Gledano kroz koeficijente slinosti, ostaju samo kriteriji (K.1) i (K.2) u kojima se
pojavljuje pet koeficijenata slinosti, pa je opet jasno da se tri koeficijenta slinosti mogu
izabrati slobodno (uz napomenu da kriteriji (K.1) i (K.2) moraju biti zadovoljeni).
Sukladno spomenutom primjeru, zadavanje E , R i V0 odgovara zadavanju koeficijenata
slinosti CE , CR i CV , te se iz kriterija (K.1) i (K.2) dolazi do koeficijenata slinosti CM i
C p . Kada se zna koeficijent slinosti za tlak iz poznatih tlakova pP i p0 se mogu
izraunati pP i p0 .
Za zadane koeficijente slinosti CV
CR
Ct
1
, C p 1 i CM 5 iz izraza (K.1) slijedi
5
CM
5
CM
C p CR
5
1
1 25
Iz (K.2) je
184
CE
Cp
CV
1
5 , a iz (B.4) je CQ
1/ 5
Cp
CR
1
.
5
2. nain
Do istog bi rezultata doli da smo polazne jednadbe za prvu pojavu
dV
dQ pP p RQ 2
Q,
,
dt
dt
M
p p0 E (V V0 )
uz poetni uvjet t 0 : Q 0 , p p0 i V V0 .
prikazali veliinama druge pojave, prema izrazima (B.1) do (B.4) i analognim relacijama
za konstante R , M i E , u obliku
CQ dQ C p ( pP p) CR RCQ2 Q2
CV dV
, C p ( p p0 ) CE ECV (V V0)
CQQ ,
Ct dt
CM M
Ct dt
uz poetni uvjet Ct t 0 : CQQ 0 , C p p C p p0 i CV V CV V0 .
Nakon sreivanja ovih jednadbi, one prelaze u oblik
CM CQ dQ
CV dV
Q ,
C p Ct dt
CQCt dt
pP p
CR CQ2
Cp
M
RQ2
, p p0
CE CV
E (V V0)
Cp
uz poetni uvjet t 0 : Q 0 , p p0 i V V0 .
Usporedbom ovih jednadbi s jednadbama za drugu pojavu, zakljuuje se da sljedei
koeficijenti moraju biti jednaki jedinici
CV
1
CQ Ct
CM CQ
(C.1)
(C.2)
(C.3)
CE CV
1
Cp
(C.4)
C p Ct
CR CQ2
Cp
U ova etiri uvjeta sadrani su kriteriji slinosti (K.1) i (K.2), te veza meu koeficijentima
slinosti danim u (B.1) i (B.4). Za zadane koeficijente slinosti CV
1
, C p 1 i CM 5
5
185
CM CV
1 , odakle je Ct 1 , na temelju kojega je iz (C.1) CQ CV 1/ 5 , a iz (C.3)
C p Ct2
CR C p / CQ2 25 .
Jasno je da u sustavu etiriju jednadbi (C.1) do (C.4) ima 7 nepoznanica, to znai da tri
od njih moemo zadati slobodno, ali uvaavajui kriterije (K.1) i (K.2). Ako bi se izabrale
vrijednosti za CV , CR i CM koje ne zadovoljavaju kriterij (K.1) tada sustav jednadbi
(C.1) do (C.4) ne bi imao rjeenje. Npr. izaberimo kombinaciju: CV 1 , CR 1 i CM 1/ 3
, koja ne zadovoljava kriterij (K.1). Uvrtavanjem tih vrijednosti u sustav jednadbi (C.1)
do (C.4) on prelazi u
1
1
CQ Ct
CQ
C p Ct
CQ2
(D.1)
(D.2)
(D.3)
CE
1
Cp
(D.4)
Cp
CQ2
Cp
3 , to je kontradiktorno jednadbi
186