AVETI KAUZALNOSTI

Ivana Seletkovi

Zato ne moe dosei za im tei,

nego dohvati samo estice koje ti jo bolnijim
ine taj lov za varkama?
Guy de Mauppasant, Jaka kao smrt

emu i kako teiti? Kako afirmirati sebe bez tenje i to je

tenja? Je li ona oblik neke demencije, ludila koje je oformljeno
i ukorijenjeno u nama, mozgu, u obliku atavizma, ili sjeanja ili
energije koju nam majka impulsima vlastitog tijela ugrauje onda
kada jo ne bijae misao o nama/tebi kao o osobi; kada smo elje u
formi nedefiniranog bia ili odbojni, nepoznati, strani-objekti; vikovi?
I tako preko niz pitanja, dola bi kleei i dahui do Freuda, po
n-ti put! Tko zna koliko osoba na svijetu pomisli na njega u trenutku
perverzno se domiljajui kako da spoji sva pitanja i sve odgovore na
onaj poetni, fundamentalni odnos od kojeg sve kree. Intimni odnos
onoga koji je roen, a da sam to nije niti traio i onoga tko raa i
potpomae raanje.
Kao da tenja i traenje, pronalaenje i jesu ekspanzivan odnos
majke prema djetetu, pa majke i djeteta, pa nakon toga djeteta koje
se formira i transformira napokon u osobu svjesnu da osim majke
postoje i drugi/e s kojima eli ili ne eli komunicirati, stvarati ili ne
145

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

stvarati odnos: prijateljstva, kolegijalnosti, simpatije etc. A sve to eli

ugraditi u idealistiku projekciju, sliku stvarnosti koju samo on/a
ta osoba, ovjek u nastanku, individua par excellence, eli zatititi
vlastitim, autonomnim ekslibrisom djelovanjem i koordinacijom
slika, privid usljed ogranienosti.
Zato i Maupassant romanom Jaka kao smrt eli narativom obuhvatiti
itavu viziju ovjeka koji voli ideju: voli Any, pa Anette, majku, pa
kerku. A zapravo, da li on voli, to on voli? to se uope moe
voljeti? Ideja o njemu ili sam ovjek? Ili pak i ideja po sebi?
Voljeti je isto to i vjerovati. Ekvivalent naoko suprotnih polova
koji izaziva na upit: kako voljeti jednakim intenzitetom vidljivo i
nevidljivo? Izreeno i neizreeno?
On voli ideju.
Lebdi u apstrakcijama kako bi rekao jedan lik iz romana Kasandrin
ig (D. Ajtmatov). A ideju voli i protagonist trenutno kritiarima
zanimljivog filma Birdman. Jer ljubav ili voljenje je davanje smisla,
sortiranje elja i mogunosti. Algodiceja1 (zbog ijeg se intenziteta
osjeanja razoarenja ili pomame (od)umire, a Olivier umire na
kraju romana Jaka kao smrt!). Ali ideju je potrebno vizualizirati. Zato
ideja koja se voli mora biti izmeu ostalog i ovjek2. Ako se ovjek
voli kao ideja, onda impulsi moraju biti obostrani, p/ostvareni, iako
su impulsi za sebe.

Posuujem termin koji oznaava metafiziku interpretaciju bola (Peter Sloterdijk:
Kritika cinikog uma)..
2

Mnogo je ideja. Od njih je sainjen ivot. Ideja redatelja, romanopisca, filozofa,
pjesnika etc. Zato Cvetajeva na jednom mjestu pie: Pokoravam se to u meni neprekidno ali
ne i ravnomjerno zvui, neem to me as upuuje, as mi nareuje. Kad me upuuje onda sporim,
kada nareuje povinujem se. Dalje takoer zakljuuje: Zato piem? Piem zato to ne mogu da
ne piem. Na pitanje o cilju odgovaram o uzroku, drugog odgovora ne moe biti. A ne moe ga
biti zbog ideje, zbog njegovanja i reprodukcije te ideje koja je zato viesmjerna. Pa se zato
vratimo i spomenutom Birdmanu i otvorenom zavretku filma. Mi biramo kraj, ideju jer
Birdman je svoju ve odabrao i naglasio apoteozom travestije kao modusom vivendi.

146

Zenike sveske

to je u umu ene i u umu mukarca kad su zajedno? Mogu

li se potpuno razotkriti, ogoliti? Ne, oni djeluju intuitivno, s
pretpostavkama koje mogu, ali i ne moraju biti istinite, objektivne.
One su mogunosti koje ele da se ostvare. Individualna gnoseoloka
ravan. Radi elje i kauzalnosti odnosa u p/ostvarivanju. Paralogizam
p/ostvarenja, dakle, kao neminovnost.
Nadalje, kakav je odnos glavnih likova u Zolinom romanu Slom?
Kakve veze i smjernice on moe pruiti u poimanju voljenja ideje?
U ratu Prusa i Francuza na istoj strani nalaze se vojnici Maurice
i Jean. Slijede ideju patriotizma zajedno s razliitim intenzitetima
vjere u istu ideju kojima pridonose odnosi: obrazovanost neobrazovanost, razmaenost nerazmaenost, kultura priroda,
buruj - puanin itd. Dijelei ideju oslobaanja, kasnije dijele i ideju
prijateljstva (spaavanje, hranjenje, snalaenje u ratnim uvjetima).
Henriette, Mauriceova sestra se svidi Jeanu. I njoj se svidi Jean, ali o
tome ne progovaraju, ideja tog odnosa je elja.
No, to se dogaa kasnije?
Nakon to se pojave/odvoje dvije frakcije, dvije ideje istog
naroda graanski rad, Jean ranjava Mauricea. Sluajno naravno,
nije vidio da je onaj na koga je nasrnuo, njegov prijatelj. Maurice
nakon nekog vremena umre. Henriette je tek nakon bratove
smrti prozrela svoju elju vjenanje s Jeanom. Oni se rastaju
neostvarenih elja o uzajamnosti. P/ostvarenje je tabu realiteta,
vidljivo ne samo u odnosu moguih ljubavnika, ve i u odnosu
prijatelja (Jean i Maurice) ija se razliita ideoloka usmjerenja
zauvijek rastaju kao i njih dvojica.
Zbog ega?
Zbog ideje, Zoline, moda politike, i ideja koje inkorporira
u ivote svojih likova. Tenje za p/ostvarenjem. Koncentracijom
147

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

na jedino mogue, ono to je preostalo (jo jednom!) ideju. 3 Da li

je mogue zamisliti Jeana i Mauricea, Jeana i Henriette u drugom
odnosu, drugaijem nego to jest?
Nije u ovome kontekstu p/ostvarenja.
Zato jer se impulsi nikad ne mogu u potpunosti podudarati. To
su mogunosti koje ele da se p/ostvare do kraja, ali su neostvarive,
neobjektivne. Izvanjska kauzalnost ih melira u vlastitom aranmanu.
Kao likove u predstavi. Likove koje na sceni prati Newland
Archer (film Martina Scorsesea The Age of Innocence). One na
koje su mu oi fokusirane. A i on je kao i ti likovi u p/ostvarenju
(graanskom/elitnom, branom s May Welland, te naposljetku
s onom romantinom, groficom Olenskom, gdje sama ideja/elja
uzima maha).
Ideju voli kao ideju (odnos prema Olenskoj), kao prolost u
budunosti i sadanjosti. Toj prolosti je ipak mjesto u njezinom
zaetku, vremenu gdje je nastala. Zato u poznim godinama
odbija vidjeti ideju, otjelotvorenje ideje kao linost/lik koji je
stvaran i na kome se vide godine, vidi se prolaznost. Ideja nema
prolaznosti. P/ostvarenje kao nedovrena, nezavrena akcija,
akcij je njezin stvarni cilj.
U glazbi, nadalje, isti je cilj i simfonijske pjesme.4
Berliozova Fantastina simfonija (glazbeni locus communis) je
takoer elja, p/ostvarenje ideje o glazbi koja moe biti sainjena od
3

Tako Zola zavrava roman ovim rijeima: Opustoeno polje bilo je zaparloeno, izgorela
kua je sruena, a Jean, skruen i ojaen kao nitko, otiao je kroei u susret budunosti, spreman da
se lati velikog i tekog posla: ponovne izgradnje cijele Francuske. A to je budunost ako ne elja
za p/ostvarenjem ideje aktiviranjem i usmjeravanjem tranja za vizijom.
4

Prema definiciji, simfonijska pjesma je programsko orkestralno djelo u jednom stavku,
slobodne forme, u simfonijskom stilu (specifinoj orkestralnoj kompozicijskoj tehnici izgraenoj u
simfoniji bekih klasika). Beku simfonijsku kolu je prouavao muzikolog Guido Adler.

148

Zenike sveske

programske osnovice kao umjetnike projekcije osjeaja. Romantizam

kao ideja epohe reflektira se u glazbenom romantizmu, iskazu
jedinstvenog jezika notnog teksta, pokuaja, p/ostvarenja ideje (o)
poetike/oj komponente/i.
Zvuk, melodija idu ka ideji da jesu i jezik koji uvezuje priu
dramski tok. Zavravaju ponovo u ideji i pojedinanom p/
ostvarivanju. Glazba Berliozu nije bila samo glazba.
P/ostvarenje u impulsu, a/efektu rodilo se iz romantiarske vizije.

149