Dr. sc.

Miroslav Dodig

OSNOVNE BIOMEHANIKE, SOMATSKE I MOTORIKE

KARAKTERISTIKE ALPSKOG SKIJANJA

1. UVOD
Posljednjih godina znanost je prodrla u sva podruja ovjekova ivota. Znanstvenotehnika revolucija nije pri tom zaobila ni fiziku kulturu i sport. U alpskom skijanju to
se najprije odraava u novoj tehnologiji izrade skijake opreme. Novosti u konstrukciji
skija i druge opreme u svom su poetku nedvojbeno pridonijele ne samo boljim
sportskim rezultatima ve i superiornosti natjecatelja. Danas, kada svi poznati
proizvoai skijake opreme upotrebljavaju najnovije materijale i najsuvremeniju
tehnologiju eliminiran je faktor superiornosti natjecatelja zbog kvalitetnije skijake
opreme. Meutim, sve znaajniju ulogu u alpskom skijanju ima znanost. Opi trend
razvoja vrhunskog sporta, u svijetu i kod nas, usklaen je za uvoenjem znanstvenih
spoznaja i njihovog uklapanja u ve postojeu teoriju i praksu alpskog skijanja.
Osnovni zadatak i cilj ove analize je da u to kraem obliku ukae na ope osnove
biomehanikih, somatskih i motorikih karakteristika alpskog skijanja - (u jednadbi
specifikacije svakog sporta pa i alpskog skijanja pored somatskih (antropometrijskih i
funkcionalnih) i motorikih sposobnosti vano mjesto zauzimaju i konativne i
kognitivne karakteristike u kojima u ovoj analizi nee biti govora.

2. BIOMEHANIKE KARAKTERISTIKE ALPSKOG SKIJANJA

Tehnika skijanja oznaava odreeni, idealni-najbolji nain, vjetinu i umjenost
kretanja odnosno klizanja po snijegu zasnovano na biomehanikim karakteristikama
kojima je osnova mehaniko - anatomska analiza (zbog obimnosti problema
mehaniko-anatomska analiza dana je u najkraem obliku opih principijelnih
zakonitosti).
Pri kretanju skijaa pravo niz padinu - po padnoj liniji pokretaku silu daje Zemljina
tea odnosno sistem ovjek - skije (podrazumijeva se ostala oprema) kree se niz
padinu pod djelovanjem komponente A = G x sin sile Zemljine tee (sl. 1), a
komponenta B = G x cos djeluje okomito na podlogu i uravnoteena je silom
reakcije podloge odnosno normalnim otporom (Fn = B). Kretanje sistema niz padinu
suprotstavlja se otpor koji predstavlja zbroj sile trenja (Ft proizvod normalnog otpora
Fn = G x cos i koeficijenta trenja n) eonog otpora (Cy - posljedica kohezijske sile i
inertnosti snijega) i otpora zraka.

Da bi dolo do promjene pravca kretanja u ravni padine, potrebno je da na sistem

ovjek-skije djeluje sila koja sa prvobitnim pravcem kretanja ini odreeni kut

(gravitacija, inercija, centripetalna i centrifugalna sila).

Poslije poetne promjene poloaja skija, pod kutom na prvobitni pravac kretanja,
skije se rubovima usijecaju u snjenu podlogu, pri emu se vektor koliine kretanja K
(proizvod, mase sistema, i brzine kretanja) razlae na komponentu K1, koja djeluje na
daljnje kretanje sistema u novom pravcu, komponentu K2 koja djeluje u smislu
prevrtanja sistema i komponentu K3 koja djeluje okomito na uzdunu os skija (sl. 2 i
3).

Za razliku od spusta ravno niz padinu gdje je sigurnost ravnotenog poloaja

najee naruen u sagitaInoj ravni pri promjeni pravca kretanja skija, sigurnost
ravnotenog poloaja bit e najee naruena u frontalnoj ravni, kao posljedica
neadekvatnog djelovanja inertnih sila K2 i G2.
Kod prijelaza iz pravocrtnog gibanja u kruno gibanje javlja se boni otpor snijega
koji predstavlja centripetaInu silu kojoj se skija odupire centrifugalnom silom (sl. 4).
Kut nagiba mora odgovarati veliini centrifugalne sile. Ako je nagib nepravilan,
odnosno prejak ili preslab, rezultanta (R) te promaiti potpornu povrinu i skija e
pasti u prvom sluaju prema brijegu, a u drugom od brijega.
Veliinu nagiba tijela moemo izraunati: tang =

Kako je centrifugalna sila ( F f ) =

Ff
mg

v2 v2
mv 2
=
onda je tang =
.
gr gr
r

Rotacione sile mogu biti razliite po porijeklu (teina skijaa, inercija, otpor snijega).
Na gubljenje ravnotenog poloaja pri stajanju i kretanju na skijama, djeluje osim sile
tee jo i inercija ili centrifugalna ili centripetalna sila. One se moraju savladavati
djelovanjem miia tako da cijelo tijelo vri poseban napor bilo da ove sile iskoristi ili
da ih neutralizira. To se postie direktnim suprotstavljajuim djelovanjem aparata za
kretanje (kosti, zglobovi, miii) i zauzimanjem pogodnih ravnotenih poloaja tijela.

itav sistem ovjek-skije ovisan je o muskulaturi zdjelice, natkoljenice i potkoljenice

koje imaju zadatak da generiraju silu za promjenu pravca kretanja i uspostavljanja
ravnotenog poloaja. Kod odravanja ravnotenog poloaja sistema sudjeluju miii
fleksori natkoljenice (m. ilepsoas, m. tensor fasciae latae, m. sartorius, m. rectus
femoris, m. pestineus, m. adductor longus, m. adductor brevis).
U grupu miia koji vre opruanje natkoljenice sudjeluju miii ekstenzori
natkoljenice (m. gluteus maximus, m. adductor magnus, m. biceps femoris, caput
lungum, m. semimembranosus, m. semitendinosus, m. qudratus femoris, m.
piriformis).
Aktivna uloga ove grupe miia poinje u zavrnoj fazi promjene pravca, kretanje,
sistema, tj. u momentu opruanja (ekstenzije) nogu i potiskivanja repova skija. Ova
grupa miia osigurava ekstenziju u zglobu kuka i spreava pad, zdjelice prema
naprijed.
U grupu miia koji vre ekstenziju potkoljenice sudjeluje etveroglavi mii
natkoljenice (m. quadriceps femoris). Ovaj mii obavlja vanu ulogu u uspjenom
izvoenju pokreta u alpskoj tehnici skijanja.
.
Miii koji su ukljueni u skretanje iz kukova, dakle skretanje ije djelovanje zavrava
u drugim dijelovima kinetikog lanca s krajnjim ciljem okretanja - mijenjanja smjera
skijama, podijeljeni su u dvije osnovne grupe - u grupu odmicaa (abductora) i grupu
primicaa (aductora).
- U grupu miia koji vre odmicanje u zglobu kuka spadaju m. gluteus maximus, m.
gluteus medius, m. gluteus minimus, m. pirifornus i m. tensor faciae latae.
- U grupu miia koji vre primicanje spadaju m. gluteus maximus, m. adductor
magnus, m. adductor longus, m. iliopsoas i m. pectineus.
Danas u svijetu postoji nekoliko tehnika koje predstavljaju logiki slijed empirijskih
spoznaja (pluna tehnika, rotaciona tehnika, tehnika suprotnog ramena, avallement
tehnika). Napredne tehnike predstavljaju vrste modificiranog kretanja od idealnog
biomehanikog trajektorija kretanja, a zasnivaju se na primjeni rotacije i tenzije, s tim
da je teite tijela bilo ispred stopala (rotaciona i tehnika suprotnog ramena) ili iza
stopala (avallement tehnika). No, suvremena prijestupna tehnika skijanja najvie se
pribliava idealnom trajektoriju kretanja sa skijama. Pored toga prijestopnom
tehnikom moemo ukljuiti aktivan odraz, te time ubrzati gibanje i brzinu kretanja
toke teita skijaa, no je u natjecanju presudno.
Prijestupna tehnika je slijed prirodnih, aktivnih i dinamikih gibanja, te je povoljna sa
fiziolokog aspekta jer osigurava izmjenu faze naprezanja i oputanja, pa predstavlja
vrlo ekonomian nain skijanja. Brza promjena ritma, ulaenje u ritam povezanih
zavoja predstavlja suvremenu sportsku tehniku. Radi velike skladnosti sa idejnim
biomehanikim trajektorijem gibanja skijaa, prijestupna tehnika predstavlja osobine
prirodnosti i racionalnosti. U okviru velikog broja varijanti istiu se tri osnovne vrste
naina prestupanja:
1. Prestupanje otvaranjem repova tj. kroz pluni poloaj skija
2. Prestupanje s paralelnim poloajem skija
3. Prestupanje s otvaranjem vrhova skija (karasti poloaj)

3. SOMATSKE KARAKTERISTIKE ALPSKOG SKIJANJA

Alpsko skijanje spada u skupinu sportova, gdje se javlja kombinirani rad ciklikog
(ritmiko povezivanje zavoja) i aciklikog (prestupanje, skokovi itd.) gibanja s
viekratnom izmjenom napora, maksimalnog i submaksimalnog intenziteta.
Skija mora pri tome imati veliku specifinu radnu sposobnost aerobnih i anaerobnih
kapaciteta organizma.
Somatske karakteristike skijaa uglavnom
funkcionalnim karakteristikama organizma.

definirane

antropometrijskim

3.1. ANTROPOMETRlJSKE KARAKTERISTIKE SKIJAA

Antropometrijske karakteristike skijaa predstavljaju niz mjera dimenzionalnosti
skeleta. Najoptimalniji odnos dimenzija skeleta definiraju idealna konstitucionalna
svojstva skijaa, izraena kao skijaki tip. Meutim antropometrijske karakteristike
skijaa igraju vanu ulogu u izboru opreme, razvoju individualne tehnike, fiziolokih i
motorikih sposobnosti. Dimenzionalnost skeleta definirana je sa transferzalnim,
longitudinalnim i cirkulanim karakteristikama.
TRANSVERZALNE KARAKTERISTIKE SKELETA definirane su rastom kostiju u
irinu (posebno za veliinu zaglavaka i kotanu masu), te distalnih dijelova
ekstremiteta (rame, stopala, zglobovi). Skijanje utjee na veu koncentraciju lamela
na distalnim dijelovima kosti, te se jedna od vanih mjera u skijanju uzima mjera
zgloba koljena.
LONGITUDINALNE KARAKTERISTIKE SKELETA definirana su rastom kostiju u
duinu, a procjenjuje se duinom podlaktice, potkoljenice, visinom tijela itd. Kod
programiranja treninga, tehnike skijanja i izbora opreme vanu ulogu imaju ba te
longitudinalne karakteristike.
CIRKULARNE KARAKTERISTIKE SKELETA definirana su volumenom i masom
tijela. Vanu ulogu igra faktor koliine potkone masti, koji kod skijaa radi velikog
utroka energije podlijee procesu reduciranja
.
3.2. FIZIOLOKE KARAKTERISTIKE SKIJAA
Biomehanika analiza skijanja iz koje proizlazi tehnika skijanja, ukazuje da skijanje
spada u motorike strukture kompleksnog gibanja. Karakteristika kompleksnih
gibanja izraena je poveanim metabolikim procesima, transportom energetika i
kisika izazivajui pri tom funkcionalne transformacije kardiovaskularnog i
respiratornog sistema.
KARDIOVASKULARNA FUNKCIJA se realizira pomou radnog miokarda srca,
velikog i malog krvotoka uz cirkulaciju krvi.
FUNKCIJA TRANSPORTA HRANJIVIH I RASPADNIH TVARI omoguava
pretvaranje kemijske energije u mehaniki rad i toplinu:
Parametri funkcionalnosti su:
koncentracija hemoglobina, maksimalni potroak kisika, alkalne rezerve, funkcija
srca, minutni volumen srca, udarni volumen, tlak itd.
RESPIRATORNA FUNKCIJA se realizira pomou dinih putova. (nosna upljina,

drijelo, grkljan i dunik) i plua (dunice i alveole), gdje se vri izmjena kisika i
ugljinog dioksida. Funkcija pluta dijeli se na ventilaciju (vri se aktivno uz potronju
energije ivog organizma) i difuzije (vri se pasivno prijelazom kisika iz alveola u
alveokapilarni sistem). Parametri funkcionalnosti su minutni volumen disanja,
maksimalna potronja kisika, vitalni kapacitet itd.
Kao i kod kardiovaskularnih funkcija i ovdje vlada proces reverzibilnosti ovog sistema
sa alpskim skijanjem (skijanje razvija funkciju, a funkcija omoguava vei kvalitet
skijanja).

3.3. MOTORIKE KARAKTERISTIKE ALPSKOG SKIJANJA

Motorike karakteristike sadre u sebi lokomotornu funkciju koja se realizira pomou
neuro - miinih i kotano - zglobnih elemenata. Najelementarnija reakcija je
kontrakcija koja se bazira na izometrijskoj, izotonikoj i ekcentrinoj kontrakciji
miia. Krajnji rezultat je sila izraen kao rad. Parametri su motorike sposobnosti
organizma: eksplozivna snaga, repetitivna snaga, statika snaga, brzina, koordiniranje, ravnotea, preciznost i fleksibilnost.
Transformacije su sline kao u prethodna dva sistema, a znaajna je hipertrofija
forme i funkcije lokomotornog aparata.
EKSPLOZIVNA SNAGA definirana je energetskom komponentom, a odnosi se na
rad velikog intenziteta u to kraoj vremenskoj jedinici. Nije locirana, na pojedine
miine skupine ve centralno, a ovisi direktno o koliini aktivnih motoneurona
(Koliina neuron a u motornim zonama) sa transmisijom u nucleus ruben.
Determinira je koliina stanica i stepen propusnosti sinoptikih barijera. Ovaj faktor je
jako vaan u alpskom skijanju, a naroito dolazi do izraaja u prestopnoj tehnici.
REPETITIVNA SNAGA definirana je s energetskom komponentom, a odnosi se na
rad velikog intenziteta s forsiranim ritmom ili brojkom izvoenja gibanja u to duoj
vremenskoj jedinici. Ona ovisi od perifernih elemenata i dopremanja energije u
miie. Regulacija je centralna i to iz primarnih motorikih zona kore velikog mozga,
na osnovi ekscitacije i inhibicije centara. Kod alpskog skijanja i ovaj faktor igra jako
vau ulogu.
STATIKA SNAGA definirana je energetskom komponentom, a odnosi se na
naprezanje velikog intenziteta u to duoj vremenskoj jedinici. To to se ovdje radi o
izdraju statika snaga ovisi i o perifernim (resinteza energije u miiu) i centralnim
elementima iz primarnih motorikih zona u smislu ekscitacije i inhibicije. U alpskom
skijanju ovaj faktor igra vanu ulogu koja je naroito izraena kod spusta.
BRZINA je definirana brzinom izvoenja gibanja frekvencije pokreta, ili izvoenja
jednog pokreta uz fiksiranu amplitudu. Ona zavisi od kinetikih centara i to
naizmjenine ekscitacije i inhibicije odreenih miia. Periferno ovisi o propusnosti
sinaptikih barijera i duini poluge (kost). Vanost ovog faktora je neosporna, a
naroito kod frekvencije pokreta.
FLEKSIBILNOST je definirana maksimalnom amplitudom pokreta. Ona zavisi od
korelativnog djelovanja miia agonista i antagonista, i anatomske grade zglobnih
povrina. Neosporna je vanost i ovog faktora u alpskom skijanju.
RAVNOTEA je definirana zadravanjem zadanog poloaja to duee u vremenskoj
jedinici. Faktor ravnotee predstavlja korigiranje djelovanja gravitacije ili aktivnih
remeteih faktora koji su naroito prisutni u alpskom skijanju. Regulacija se zasniva
na sistemu u malom mozgu koji izvodi korekcije na osnovu informacija iz

vestibularnog aparata. Naroita vanost u alpskom skijanju pripada ovom faktoru.

PRECIZNOST je definirana pogaanjem cilja, bacanjem ili voenjem nekog
predmeta do cilja. U nervnom sistemu na osnovu analize centri aktiviraju kinetike
ureaje koji doziraju snagu pokreta i upravljaju miiima. Voenje u cilj je izraeno i
kod preciznog upravljanja skijanja u alpskoj tehnici, te se moe izvesti korelacija
putanje pomou kinetikih informacija. Uloga faktora preciznosti u alpskom skijanju je
znaajna.
KOORDINACIJA je definirana izvoenjem pokreta u prostoru i vremenu. To su u
veini sluajeva kompleksna nestereotipna gibanja za koja su odgovorni centri za
analizu. Kompleksna struktura alpskog skijanja ovisna je o ovom faktoru, sve do
stabilizacije programa, a naroito u novonastalim vremenskim i prostornim
elementima.