You are on page 1of 73

SVEUILITE U ZAGREBU

METALURKI FAKULTET

Boris Maltar

DIPLOMSKI RAD

Sisak, rujan 2015. god.

SVEUILITE U ZAGREBU
METALURKI FAKULTET

Boris Maltar

UTJECAJ TEMPERATURE NA BRZINU KOROZIJE


VIEFAZNIH KONSTRUKCIJSKIH ELIKA

DIPLOMSKI RAD

Mentor:
dr. sc. Anita Begi Hadipai, docent
lanovi povjerenstva za ocjenu i obranu diplomskog rada:
izv. prof. dr. sc. Zoran Glava - predsjednik
doc. dr. sc. Anita Begi Hadipai - lan
doc. dr. sc. Natalija Doli - lan
doc. dr. sc. Ljerka Slokar - lan

Sisak, rujan 2015. god.

Zahvala

Veliko hvala doc. dr. sc. Aniti Begi Hadipai, na strunim savjetima, dragocjenim uputama
i svesrdnoj pomoi tijekom izrade ovog rada.

Posebnu zahvalu dugujem svojoj obitelji i prijateljima koji su me poticali na rad i koji su mi
bili velika potpora tijekom itavog studija.

UTJECAJ TEMPERATURE NA BRZINU KOROZIJE VIEFAZNIH


KONSTRUKCIJSKIH ELIKA
SAETAK
Temperatura je vrlo utjecajan initelj koji utjee na pojavu i brzinu razvoja korozije kod svih
metala koji su skloni koroziji, pa time i kod modernih viefaznih konstrukcijskih elika
(TRIP-elika). U radu je prouavana elektrokemijska korozija modernih viefaznih
konstrukcijskih elika u kiselom mediju, pri povienim temperaturama. Provedena istraivanja
i prikazani rezultati pokazuju da je funkcionalna ovisnost razvoja korozije i navedenih
utjecajnih initelja direktna i jaka.
Metodom potenciodinamike polarizacije metala i elektrokemijskom impedancijskom
spektroskopijom izmeu tri vrste viefaznih TRIP-elika razliitih kemijskih sastava ispitanih
u kiselom mediju pri temperaturi od 20C korozijski otpornijim se pokazao uzorak K, dok se
pri viim temperaturama pokazao korozijski otpornijim uzorak VA. O tome svjedoe manji
iznosi brzine korozije i vee vrijednosti otpora prijenosu naboja. Takoer, veoj korozijskoj
otpornosti uzorka VA pridonosi povoljnija mikrostruktura s vie zaostalog austenita i
drugaiji koncept ovravanja, koji su posljedica razliitog kemijskog sastava.
Kljune rijei: TRIP-elik, elektrokemijska korozija, brzina korozije, impedancija,
temperatura.

THE INFLUENCE OF TEMPERATURE ON THE CORROSION


RATE OF MULTIPHASE STRUCTURAL STEELS
SUMMARY

Temperature is a very influential factor affecting the occurrence and speed of development of
corrosion of all metals that are prone to corrosion, and therefore also in modern multiphase
structural steels (TRIP-steels). In this paper, the electrochemical corrosion of modern multiphase structural steels in an acidic environment at higher temperatures was studied. The
conducted investigations and the given results show that the functional dependence between
the corrosion rate and mentioned influential factors is direct and strong.
By method of potentiodynamic polarization and electrochemical impedance spectroscopy
among three multiphase TRIP-steels examined in acidic medium at a temperature of 20C,
sample K showed a higher corrosion resistance, whereas at higher temperatures sample VA
showed higher corrosion resistance. This is evidenced by smaller amounts of corrosion rate
and higher values of charge transfer resistance. Also, to better corrosion resistance of the
sample VA contributes a favorable microstructure with more residual austenite and a different
strengthening concept as consequence of different chemical composition.
Key words: TRIP-steel, electrochemical corrosion, corrosion rate, impedance, temperature.

POPIS OZNAKA

A - istezljivost
AC - izmjenina struja
AHS-elik - napredni visokovrsti elik (eng. Advanced High Strength Steel)
- koeficijent prijenosa
B - parametar nagiba icorr iz Tafelove ekstrapolacije
ba - nagib anodnog Tafelovog pravca
bk - nagib katodnog Tafelovog pravca
BH - elik - prokaljiv elik, (eng. Bake Hardenable Steel)
C - kapacitet
Cdl - kapacitet dvosloja
C0 - koncentracija kisika u elektrolitu
C1 - koncentracija kisika u difuznom sloju neposredno na povrini metala
CP - elik - elik s kompleksnom fazom (eng. Complex Phase Steel)
DC - istosmjerna struja
DP - elik - dvofazni elik (eng. Dual Phase Steel)
- debljina difuznog sloja
E - potencijal
Ekor - korozijski potencijal
Eocp - potencijal kod otvorenog strujnog kruga
EIS - elektrokemijska impedancijska spektroskopija
F - Faradayeva konstanta
FB - elik - feritno-bainitni elik (eng. Ferrite-Bainite Steel)
G - Gibbsova energija
H - reakcijska entalpija
HSLA- elik - visokovrsni niskolegirani elik (eng. High-Strenght Low Alloy Steel)
Imax - maksimalna jaina struje korozije
IF - elik - bezintersticijski elik (eng. Interstitial Free Steel)
jkor - gustoa struje korozije
j - gustoa struje
ja - anodna gustoa struje
jk - katodna gustoa struje
j0 - gustoa struje izmjene
K - konstanta brzine reakcije
Kd - koeficijent difuzije kisika
M - atomska masa metala
Md - temperatura nastanka deformacijskog martenzita
Me - atom metala
Ms - temperatura poetka stvaranja martenzita pri gaenju
m - gubitak mase materijala
n - broj elektrona koji sudjeluju u reakciji
n - mjera heterogenosti povrine elektrode
- prenapon
Q - energija aktivacije
Qdl - povrinski konstantno fazni element dvosloja
P - povrina
R - otpor
R - opa plinska konstanta
Rct - otpor prijenosa naboja preko granice faza

Re - granica razvlaenja
Rel - otpor elektrolita
Rm - vlana vrstoa
Rp - polarizacijski otpor
SCE - zasiena kalomel elektroda (eng. Saturated Calomel Electrode, SCE)
S - reakcijska entropija
TRIP - elik - elik kod kojeg je plastinost inducirana transformacijom (eng. Transformation
Induced Plasticity Steel)
TWIP - elik - elik kod kojeg je plastinost inducirana pojavom blizanaca (eng. Twinning
Induced Plasticity Steel)
T - termodinamika temperatura
t - vrijeme
TIBT - temperatura izotermike bainitne transformacije
TMCP - viefazna mikrostruktura dobivena kontroliranom termomehanikom obradom
ULC-elik - ultraniskougljini elik (eng. Ultra Low Carbon Steel)
V - maseni pokazatelj promjene mase
Vkor - brzina korozije
vk - brzina difuzije kisika
Wr - korisni rad kemijske reakcije
Z - kontrakcija
Z - realna impedancija
-Z' - imaginarna impedancija
X - agresivna komponenta okolia

Popis slika
Slika 1. Podjela vrste trokova nastalih djelovanjem korozije [4].. ............................... 3
Slika 2. Posljedice djelovanja korozije [4] ........................................... .3
Slika 3. Primjer visokotemperaturne kemijske (plinske) korozije na vanjskoj stijenci
pregrijacke cijevi parnog kotla [7] ............................................................................................. 7
Slika 4. Prikaz raznih zakona rasta oksidnog sloja (brzine kemijske korozije) [6] ................... 9
Slika 5. Primjer elektrokemijske korozije elika u dodiru s vodom (kia,snijeg) [9] ............. 10
Slika 6. Prikaz elektrokemijske korozije nastale stvaranjem mikroelemenata [10] ................ 12
Slika 7. Posljedica vodikove bolesti elika [10] ...................................................................... 12
Slika 8. Korozija nastala stvaranjem mikroelemenata ispod kapljice vode [10] ..................... 13
Slika 9. Princip galvanskog lanka i galvanske korozije [10] ................................................. 13
Slika 10. Opa korozija metala [13] ........................................................................................ 15
Slika 11. Razaranja materijala pjegastom korozijom [13] ....................................................... 16
Slika 12. Primjer rupiaste korozije [13] ................................................................................. 16
Slika 13. Primjer eksfolijacije kod Al-legure u morskoj atmosferi [13] ................................. 17
Slika 14. Galvanska korozija izmeu dvije vrste materijala [13].....17
Slika 15. Primjer korozije u procijepu [13] ............................................................................. 18
Slika 16. Utjecaj temperature na brzinu korozije najeih nehrajuih elika [15]............... 21
Slika 17. Promjene brzine korozije s temperaturom medija (elektrolita) [15] ........................ 22
Slika 18. Princip Tafelove ekstrapolacije [19]......................................................................... 25
Slika 19. Prikaz anodne zatite pomou vanjskog izvora struje na elinom spremniku [23] 28
Slika 20. Prikaz katodne zatite [23] ...................................................................................... 29
Slika 21. Prikaz ispravno izvedenog spoja nehrajuega i ugljinog elika s vijkom [25] ..... 35
Slika 22. Opi postupak dobivanja TRIP-elika [26] .............................................................. 39
Slika 23. Nain proizvodnje toplo valjanih limova iz TRIP-elika [27] ................................. 40

Slika 24. Nain proizvodnje hladno valjanih limova iz TRIP-elika [27] ............................... 41
Slika 25. Dijagram odnosa produljenja i vlane vrstoe za konvencionalne i napredne
visokovrste elike [28] .......................................................................................................... 42
Slika 26. Troelektrodna elija za provoenje elektrokemijskih mjerenja................................ 44
Slika 27. Uzorci viefaznih TRIP-elika oznake J, K i VA za metalografsku analizu ............ 45
Slika 28. Ovisnost mirujueg potencijala o vremenu za TRIP-elik oznake J u mediju 0,5 M
H2SO4 pri razliitim temperaturama ........................................................................................ 46
Slika 29. Ovisnost mirujueg potencijala o vremenu za TRIP-elik oznake K u mediju 0,5 M
H2SO4 pri razliitim temperaturama........................................ 47
Slika 30. Ovisnost mirujueg potencijala o vremenu za TRIP-elik oznake VA u mediju 0,5
M H2SO4 pri razliitim temperaturama........................................ 47
Slika 31. Dobiveni Nyquistovi EIS-spektri za uzorak TRIP-elika oznake J u mediju 0,5 M
H2SO4 pri razliitim temperaturama.... 48
Slika 32. Dobiveni Nyquistovi EIS-spektri za uzorak TRIP-elika oznake K u mediju 0,5 M
H2SO4 pri razliitim temperaturama.....48
Slika 33. Dobiveni Nyquistovi EIS-spektri za uzorak TRIP-elika oznake VA u mediju 0,5 M
H2SO4 pri razliitim temperaturama.....49
Slika 34. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake J u mediju
0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 20C .................................................................................... 49
Slika 35. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake J u mediju
0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 35C .................................................................................... 50
Slika 36. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake J u mediju
0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 50C50
Slika 37. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake K u mediju
0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 20C .................................................................................... 51
Slika 38. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake K u mediju
0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 35C .................................................................................... 51
Slika 39. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake K u mediju
0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 50C .................................................................................... 52
Slika 40. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake VA u
mediju 0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 20C........................................................................ 52
Slika 41. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake VA u
mediju 0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 35C........................................................................ 53
Slika 42. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake VA u
mediju 0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 50C........................................................................ 53
Slika 43. Polarizacijska krivulja viefaznog TRIP-elika oznake J u mediju 0,5 M H2SO4 pri
razliitim temperaturama .......................................................................................................... 56
Slika 44. Polarizacijska krivulja viefaznog TRIP-elika oznake K u mediju 0,5 M H2SO4 pri
razliitim temperaturama .......................................................................................................... 56
Slika 45. Polarizacijska krivulja viefaznog TRIP-elika oznake VA u mediju 0,5 M H2SO4
pri razliitim temperaturama .................................................................................................... 57
Slika 46. Mikrostruktura viefaznog konstrukcijskog TRIP-elika oznake J dobivena
nagrizanjem u nitalu ................................................................................................................. 59
Slika 47. Mikrostruktura viefaznog konstrukcijskog TRIP-elika oznake K dobivena
nagrizanjem u nitalu ................................................................................................................. 59
Slika 48. Mikrostruktura viefaznog konstrukcijskog TRIP-elika oznake VA dobivena
nagrizanjem u nitalu ................................................................................................................. 60

Popis tablica
Tablica 1. Prosjena brzina prodiranja korozije za razne metale i otopine [14] ...................... 20
Tablica 2. Mehanika svojstva nekoliko tipinih TRIP-elika [26] ....................................... 41
Tablica 3. Kemijski sastav ispitanih uzoraka TRIP-elika (mas%) [27]. ................................ 43
Tablica 4. Mehanika svojstva ispitanih uzoraka TRIP-elika [27] ........................................ 43
Tablica 5. Parametri impedancije ispitanog TRIP- elika oznake J u mediju 0,5 M H2SO4 pri
razliitim temperaturama .......................................................................................................... 54
Tablica 6. Parametri impedancije ispitanog TRIP- elika oznake K u mediju 0,5 M H2SO4 pri
razliitim temperaturama .......................................................................................................... 54
Tablica 7. Parametri impedancije ispitanog TRIP- elika oznake VA u mediju 0,5 M H2SO4
pri razliitim temperaturama .................................................................................................... 54
Tablica 8. Korozijski parametri ispitanog TRIP-elika oznake J u mediju 0,5 M H2SO4 pri
razliitim temperaturama .......................................................................................................... 57
Tablica 9. Korozijski parametri ispitanog TRIP-elika oznake K u mediju 0,5 M H2SO4 pri
razliitim temperaturama .......................................................................................................... 57
Tablica 10. Korozijski parametri ispitanog TRIP-elika oznake VA u mediju 0,5 M H2SO4
pri razliitim temperaturama .................................................................................................... 58

SADRAJ

Saetak
Summary
Popis oznaka
Popis slika
Popis tablica
1. UVOD ................................................................................................................................... 1
2. TEORIJSKI DIO ................................................................................................................... 1
2.1 Klasifikacija korozijskih procesa ............................................................................. 5
2.1.1 Vrste korozije prema mehanizmu djelovanja ............................................... 5
2.1.2 Vrste korozije prema geometrijskom obliku korozijskog razaranja ........... 14
2.1.3 Vrste korozije prema uvjetima odvijanja procesa ...................................... 18
2.2 Faktori koji utjeu na brzinu korozije .................................................................... 19
2.3 Metode odreivanja otpornosti prema koroziji ...................................................... 23
2.4 Metode zatite od korozije ..................................................................................... 27
2.4.1 Elektrokemijske metode zatite .................................................................. 27
2.4.2 Zatita metala obradom korozijske sredine ................................................ 29
2.4.3 Primjena korozijski postojanih materijala .................................................. 32
2.4.4 Konstrukcijsko-tehnoloke mjere ............................................................... 33
2.4.5 Zatita prevlaenjem ................................................................................... 35
2.5 Viefazni konstrukcijski elici ............................................................................... 38
3. EKSPERIMENTALNI DIO ................................................................................................ 42
3.1 Uzorci ..................................................................................................................... 42
3.2 Metode ispitivanja .................................................................................................... 44
4. REZULTATI I RASPRAVA............................................................................................... 46
5. ZAKLJUAK ..................................................................................................................... 61
6. LITERATURA .................................................................................................................... 61
ivotopis ................................................................................................................................. 64
Short bibliography ................................................................................................................... 64

1. UVOD
Korozija (lat. corrodere = nagristi) je nenamjerno troenje konstrukcijskih materijala uslijed
kemijskog, mehanikog i biolokog djelovanja okolia (plinova, para ili kapljevina) [1].
Koroziju ini skup kemijskih i elektrokemijskih promjena tijekom kojih metal prelazi iz
elementarnog stanja u spojeve u kojima se najee nalazi u prirodi. Proces korozije
predstavlja fizikalno-kemijsko meudjelovanje metala i njegova okolia koje uzrokuje
promjenu uporabnih svojstava metala te moe dovesti do oteenja funkcije metala odnosno
tehnikog sustava.
Korozijski procesi su spontani procesi izmeu metala i komponenata okoline pri emu metali
prelaze u termodinamiki stabilnije stanje. Svaki proces korozije u promatranom sustavu
pokree kemijska, mehanika, bioloka ili neka druga pokretaka sila. Iz tih razloga potrebno
je prouavati mehanizme nastajanja i razvoja korozije, utjecaje pojedinih utjecajnih faktora, te
funkcionalne ovisnosti utjecajnih veliina. U tu svrhu provode se laboratorijska i druga
istraivanja koja mogu dovesti do spoznaja koje objanjavaju i daju odgovore na postavljena
pitanja.
Zbog iznimne vanosti korozije na trajnost i uporabljivost strojnih dijelova i ureaja, potrebno
je takoer prouavati zatitne sustave i njihova svojstva kao protumjeru za ublaavanje teta
od korozije. tete od djelovanja korozije mogu biti direktne i indirektne. Danas se kao
najee metode zatite metala od korozije upotrebljavaju zatitne prevlake, inhibitori i
elektrokemijske metode zatite od korozije [1].
U radu je prouavana elektrokemijska korozija modernih viefaznih konstrukcijskih elika u
kiselom mediju 0,5M H2SO4, pri povienim temperaturama (20, 35 i 50C). Podruje
razmatranja je vrlo vano iz praktinih razloga, jer elik ima vrlo iroko podruje primjene te
je vrlo vano ispitati njegovo korozijsko ponaanje pri ovakvim uvjetima, kako bi se smanjile
vrlo velike tete zbog unitenja opreme i strojnih dijelova, i posljedino veliki trokovi
odravanja koje zatita od korozije zahtijeva.
Cilj ovog rada je prouavanje utjecaja temperature na brzinu korozije viefaznih
konstrukcijskih (TRIP) elika u kiselom mediju te odreivanje koji od ispitanih uzoraka
materijala je korozijski najotporniji pri povienim temperaturama.

2. TEORIJSKI DIO
Korozija je kemijsko troenje metalnih i nemetalnih konstrukcijskih materijala, pri emu
njezina brzina ovisi o termodinamikim i kinetikim uvjetima odnosno o unutarnjim i
vanjskim initeljima [1-3]. Oni utjeu na pokretaku silu korozije i na otpore koji se
suprotstavljaju toj sili. Korozija je skoro uvijek spontan proces, ija je pokretaka sila
kemijski afinitet izmeu tvari u materijalu i mediju. Afinitet za bilo koju kemijsku reakciju,
pa i za koroziju, postoji ako reakcijski sustav ima sposobnost vrenja rada. Mjera afiniteta je
maksimalni korisni rad reakcije koji sustav moe dati pri odvijanju procesa. Pri izobarnoizotermnim uvjetima taj je rad jednak smanjenju Gibbsove energije sustava prilikom reakcije,
tj. negativnoj promjeni Gibbsove energije [1-3].
Wr = G = ( H T.S ) = H + T.S

(1)
1

gdje je:
H-reakcijska entalpija,
S-reakcijska entropija,
T-termodinamika temperatura.
Reakcijski rad spontane korozijske reakcije mora, naravno, biti pozitivan, pa afinitetu dakle
pridonose negativna reakcijska entalpija i pozitivna reakcijska entropija. Brzina korozije na
nekom mjestu povrine materijala, u odreenom trenutku, proporcionalna je pokretakoj sili
(najee afinitetu) i obrnuto proporcionalna otporima koji joj se suprostavljaju, a te veliine
ovise o lokalnim i trenutanim unutarnjim i vanjskim initeljima.
tete i trokovi izazvani korozijom
Proces korozije stvara nove i manje poeljne materijale iz izvornog metala, a moe dovesti do
gubitka funkcije ili loma komponente sustava. Produkti korozije gotovo uvijek imaju vei
volumen nego metali od kojih su nastali. Takav produkt korozije koji poveava volumen je
hra na eljezu i eliku.
Metale i metalne konstrukcije potrebno je zatiti od korozije jer je ona prirodan, spontani
proces koji moe prouzroiti velike tete, ukoliko se ostvare povoljni uvjeti za njen nastanak.
Korozijski procesi su spontani procesi izmeu metala i komponenata okoline, pri emu metali
prelaze u termodinamiki stabilnije stanje. Korozija smanjuje uporabnu vrijednost elika,
skrauje vijek trajanja konstrukcija, poskupljuje njihovo odravanje, uzrokuje gubitke u
proizvodnji, zastoje u radu, havarije, nesree i dr. U itavom svijetu ukupne tete i povezani
trokovi (neposredni i posredni, u omjeru otprilike 50-50%) zbog korozije iznose na stotine
milijardi dolara godinje. Studije u SAD-u, Japanu i dravama Europske unije pokazuju da je
korozija jedan od najveih unitavaa ljudskih dobara. Godinji trokovi korozije iznose i do
4,5% bruto drutvenog proizvoda razvijenih zemalja [4].
Prema istraivanjima iz 2003. godine u SAD-u direktni trokovi korozije iznose [4]:
3,1 % BDP-a 276 milijardi US $ 1000 US $ godinje po stanovniku
Ovi podaci nisu cjeloviti budui da njima nisu obuhvaene sekundarne tete nastale od
korozije, npr. nesree, ugroenost zdravlja ljudi, gubici u proizvodnji, teke ekoloke
katastrofe, propadanje spomenike batine i dr. [4]. Na slici 1 prikazana je podjela trokova
nastala djelovanjem korozije.
Ciljevi studije korozijskih trokova su [4]:
1. odrediti trokove korozije za odreene industrijske sektore,
2. odrediti trokove metoda zatite od korozije i s njima povezanih djelatnosti,
3. ekstrapolirati trokove odreenih sektora na ukupan nacionalni troak uzrokovan
korozijom,
4. ocijeniti koje su prepreke uspjenoj borbi protiv korozije,
5. razvoj strategija za ostvarenje uteda.
Glavni uzronici korozijskog procesa su [4]:

atmosferski uzronici poput vlage, snijega, magle...,


ispuni plinovi i estice iz motora koje sadre kemijske aktivne tvari poput olovnih
halogenida, ugljine kiseline, sulfitne kiseline i sl.,
2

nepravilno spajanje razliitih metala zbog ega se uspostavlja galvanski lanak,


nedovoljna i nepropisna zatita premazima,
primjena vode za pranje koja sadri nedozvoljenu koliinu klorida.

Slika 1. Podjela vrste trokova nastalih djelovanjem korozije [4]


Na slici 2 prikazane su posljedice djelovanja korozije [4].

Slika 2. Posljedice djelovanja korozije [4]

Da bi dolo do pojave oteenja materijala, mora u promatranom sustavu postojati odreena


kemijska, mehanika, bioloka ili bilo koja druga pokretaka sila. initelji koji uvjetuju
koroziju dijele se na: kemijske, fizikalne, bioloke i elektrine.
Kemijski initelji
U skupinu kemijskih initelja spadaju [1-3,4]:
vlaga,
otopljeni plinovi (O2, SO2, H2S, CO2),
sadraj soli,
ravnotea i topljivost karbonata,
pH vrijednost.
Koncentracija otopljenog kisika je temeljni initelj korozijske aktivnosti, npr. morske vode.
Fizikalni initelji
U skupinu fizikalnih initelja spadaju [1-3,4]:
mehanika djelovanja,
brzina strujanja,
zrani mjehurii,
svjetlost,
temperatura,
tlak.
Poveavanjem temperature, poveava se brzina gotovo svih kemijskih reakcija, pa tako i
korozije.
Bioloki initelji
U skupinu biolokih initelja spadaju djelovanje ivih organizama, i njihova potronja i
proizvodnja kisika i ugljinog dioksida.
Elektrini initelji
Od elektrinih initelja najvei znaaj ima pojava stvaranja galvanskih struja (to su svi
kemijski uzronici kod kojih dolazi do nastajanja galvanskih mikroelemenata u prisutnosti
vodenih otopina elektrolita) i njezin utjecaj na brzinu korozije. U praksi je gotovo nemogue
izbjei kontakt razliitih materijala. U takvim sluajevima manje plemeniti materijal poprima
ulogu anode i dolazi do njegovog otapanja i troenja.
Osnovni gradivni dijelovi svake tvari u prirodi su atomi i ioni. Atom je sastavljen od jezgre
oko koje se po svojoj putanji kree elektron ili vie elektrona. Jezgra je sastavljena od protona
i neutrona. Proton ima pozitivan elektriki naboj, a neutroni su bez naboja kao to to njihovo
ime pokazuje. Elektroni su negativno nabijeni. Kod atoma, broj protona je jednak broju
elektrona i kao posljedica elektrini naboj e biti nula ili drugim rijeima atom e biti
elektriki uravnoteen. Ako atom dobije ili izgubi jedan elektron ili vie elektrona, nastat e
viak pozitivnog ili negativnog elektrinog naboja nastaje ion.
Vodikov ion je atom vodika koji je izgubio svoj elektron i oznaava se kao H+ pokazujui
viak pozitivnog elektrinog naboja. Ion hidroksida se sastoji od kisika i vodika koji je dobio
4

jedan elektron i ima oznaku OH- pokazujui viak negativnog elektrinog naboja. Elektrini
naboj koji se stvara u ionima je osnova nastanka procesa korozije.

2.1 KLASIFIKACIJA KOROZIJSKIH PROCESA


Korozijske procese se najee klasificira u sljedee skupine: prema mehanizmu djelovanja,
prema ovisnosti o agresivnom mediju, prema geometrijskom obliku korozijskog razaranja i
prema uvjetima odvijanja procesa.
1. U odnosu na mehanizam djelovanja (procesa), korozija se dijeli na [1-3,4]:

kemijsku koroziju i
elektrokemijsku koroziju.

2. Korozija u ovisnosti o agresivnom mediju moe biti:

atmosferska, uzrokovana atmosferilijama i aerozagaenjima,


u tlu, uzrokovana vodom, tlom i mineralnim tvarima iz tla,
u vodi i vodenim otopinama.
Napomena: Ova vrsta korozije se takoer dijeli na kemijsku i elektrokemijsku.

3. U odnosu na geometrijski oblik korozijskog razaranja, korozija se dijeli na vie oblika.


4. U odnosu na uvjete odvijanja procesa korozija se moe podijeliti na:

koroziju zbog mehanikog naprezanja, vibracija i korozijskog zamora,


koroziju nastalu pod utjecajem lutajuih struja.

Ukoliko se korozijske procese nastale zbog raznih mehanizama djelovanja i zbog raznih
agresivnih medija (otopina) promatra kao identine, tada se korozijske procese moe
klasificirati u sljedee glavne skupine: (1) prema mehanizmu djelovanja, (2) prema
geometrijskom obliku korozijskog razaranja i (3) prema uvjetima odvijanja procesa.

2.1.1 Vrste korozije prema mehanizmu djelovanja


U uem smislu, korozija je troenje metala, a s obzirom na mehanizam djelovanja (procesa),
moe biti kemijska (korozija u neelektrolitima) i elektrokemijska (korozija u elektrolitima).
Kemijska korozija je prouzroena djelovanjem kemikalija na metale (kao npr.: reakcija klora s
kositrom i magnezijem, oksidacija eljeza kisikom iz zraka). Elektrokemijska korozija je
prouzroena elektrokemijskim reakcijama koje se zbivaju zbog stvaranja galvanskih lanaka
na metalu ili slitini.
Najvanija klasifikacija (podjela) korozijskih procesa je ona prema mehanizmu djelovanja, a
po kojem se korozija dijeli na (i) kemijsku i (ii) elektrokemijsku [1-3]. Kako se prema
ovisnosti o agresivnom mediju, korozija takoer dijeli na isti nain, ovdje se takva podjela
nee posebno obrazlagati.
5

(i) Kemijska korozija nastaje u neelektrolitima (to su mediji koji ne provode elektrinu
struju), a elektrokemijska se dogaa s prisutnou elektrolita. Kemijska korozija se sastoji od
reakcije atoma metala iz kristalne reetke s molekulama nekog elementa ili spoja iz okoline,
pri emu izravno nastaju molekule spoja koje su korozijski produkti. Kod kemijske korozije,
koja se zbiva u neelektrolitima, nastaju spojevi metala s nemetalnim elementima (najee
oksidi i sulfidi) [1-3]. U praksi metali nisu nikad isti, a korozijski produkt je esto smjesa
dvaju ili vie slojeva. Najbolji je primjer stvaranje okujine na eliku, to je najei sluaj
kemijske korozije u praksi. Okujina je povrinski produkt koji se formira u uvjetima
djelovanja oksidacijske atmosfere na eliku. Kvalitativni i kvantitativni sastav ovog
reakcijskog produkta ovisan je o sastavu atmosfere i postojeim lokalnim uvjetima.
Oksidacija obinog elika u suhoj atmosferi termodinamiki je mogua i na sobnoj
temperaturi, ali je njezina brzina nemjerljivo mala. Tek na 200-400 C poinje primjetna, ali
vrlo spora oksidacija elika [3-6]. U podruju od 400-575C oksidacija je jo uvijek spora, a
nastali oksidni sloj crne boje, tzv. okujina (ogorina), sastoji se od meusloja Fe3O4
(magnetita) i vrlo tankog prozirnog filma -Fe2O3 (hematita). Iznad 575 C oksidacija se
naglo ubrzava i nastaje okujina koju ine deblji sloj vistita FeO neposredno uz metal, zatim
tanji sloj magnetita Fe3O4 i povrinski prozirni sloj hematita -Fe2O3. Takva okujina ima
slabu zatitnu sposobnost, zbog nepovoljnih svojstava vistita. Najvaniji neelektroliti koji u
praksi izazivaju kemijsku koroziju metala svakako su vrui plinovi i organske tekuine.
Kemijska korozija metala sastoji se u reakciji atoma metala iz kristalne reetke s molekulama
nekog elementa ili spoja iz okoline, pri emu izravno nastaju molekule spoja koji je korozijski
produkt. Kemijska korozija u vruim plinovima (plinska korozija) tee samo uz uvjet da su ti
plinovi suhi, tj. da zbog visoke temperature na metalu ne mogu nastati ni tekua voda ni
vodena otopina, bilo kondenzacijom bilo adsorpcijom, jer im doe do jedne od tih pojava,
odvija se elektrokemijska korozija. Do plinske korozije najee dolazi u vruem zraku i u
dimnim plinovima izgaranja. Do nje moe doi kod vrue obrade metala, pirometalurkim i
termoenergetskim postrojenjima, u industrijskim peima, u motorima s unutarnjim izgaranjem
i sl. Organske tekuine mogu izazvati kemijsku koroziju samo ako su bezvodne jer inae
dolazi do elektrokemijske korozije. Najvanije su bezvodne tekuine, nafta i njezini derivati,
otapala za odmaivanje i razrjeivanje boja i lakova te otopine neioniziranih tvari u takvim
tekuinama. Ova vrsta korozije u tehnici najee nastaje djelovanjem maziva na dijelove
strojeva.
Kemijska korozija metala sastoji se u reakciji atoma metala iz kristalne reetke s molekulama
nekog elementa ili spoja iz okoline, pri emu izravno nastaju molekule spoja koji je korozijski
produkt. Kemijska korozija prepoznaje se po vanjskoj promjeni izgleda i pojavi opne na
povrini metala. U kemijske korozije spadaju [3-6]:

plinska korozija i
korozija u tekuim neelektrolitima.

Primjeri plinske korozije uzrokovane plinovima izgaranja na visokim temperaturama su:

kod ventila i u ispunim cijevima motora s unutarnjim izgaranjem (motori SUI),


kod toplinske obrade elika (pri zavarivanju, toplinskoj obradi, itd.),
pri radu na visokim temperaturama, gdje se korozijski oksidni produkt pojavljuje u
obliku okujine (pregrijake cijevi parnih kotlova, lopatice plinskih turbina).

Na slici 3 prikazan je primjer kemijske visokotemperaturne korozije na vanjskoj stijenci


pregrijake cijevi parnog kotla.
6

Slika 3. Primjer visokotemperaturne kemijske (plinske) korozije


na vanjskoj stijenci pregrijake cijevi parnog kotla [7]
Kemijska se korozija odvija direktnim sudarima atoma reaktanata plinova i metala (plinska
korozija). Openito, kemijska korozija metala uzrokovana agresivnom komponentom okolia
prikazuje se opom jednadbom kemijske reakcije [3-6]:
n Me + m X Men Xm

(2)

gdje je:
n, m-cijeli brojevi (1, 2, 3 ili 4),
Me -atom metala,
X-agresivna komponenta okolia (S, Cl-, O2).
Kemijska korozija metala uzrokovana oksidacijom metala kisikom, pri emu nastaje metalni
oksid (korozijski produkt), moe se prikazati sljedeom opom jednadbom kemijske reakcije
[3-6,7]:

x . Me
atomi metala

y/2 . O2
molekule kisika

MexOy

(3)

oksid metala

Ravnotea reakcije je postignuta kada su brzine reakcije u oba smjera jednake (dinamika
ravnotea).
Brzina i tijek kemijske korozije
Brzina i tijek kemijske korozije ovise o [3-6]:

metalu koji korodira (sastav, struktura),


agresivnoj okolini koja ga okruuje (sastav i koncentracija okoline),
fizikalnim uvjetima (temperatura, hrapavost povrine, naprezanja i napetosti, brzini
gibanja okoline),
korozijskim produktima (fizikalna i kemijska svojstva produkata korozije).

Glatke i iste metalne povrine manje korodiraju od hrapavih i oneienih jer je njihova
stvarna veliina mnogo vea od geometrijske, pa je tako korozija kao povrinska reakcija
ubrzana. Oneienja na povrini metala (npr. aa) takoer onemoguuju nastajanje
7

kvalitetnog zatitnog sloja. Legirajue komponente koje lako oksidiraju znatno smanjuju
brzinu korozije u oksidacijskoj sredini. Naprezanja i napetosti u metalu ubrzavaju kemijsku
koroziju u poetnoj fazi zbog vie energijske razine povrine i zbog nepovoljnog utjecaja tih
pojava na kvalitetu primarnog sloja korozijskih produkata. Openito vrijedi da samo one
reakcije imaju pokretaku silu, tj. da se mogu zbivati spontano, kod kojih se oslobaa energija
(odnosno kod koje je energija produkata manja od energije reaktanata). Energijska razina
reakcijskog sustava utjee na brzinu kemijske korozije metala.
Smanjenje brzine djelovanja korozije vrlo je vano za praksu, a moe se postii [3-6]:

pri niskoj temperaturi ako je prenizak energetski nivo molekula i atoma koji
meusobno reagiraju. Znaajne se brzine kemijske korozije metala dostiu tek pri
visokim temperaturama (kaljenje, visoko-temperaturna korozija u loitima kotlova);
stvaranjem korozivnih produkata na povrini metala, koji ga u obliku zatitnog sloja
zatiuju (npr. aluminij).

Zatitni sloj smanjuje koroziju uz uvjet da [3-6]:

su korozivni produkti kruti i fizikalno-kemijski stabilni (ne smiju se otapati,


razgraivati i kemijski reagirati),
zatitni sloj potpuno prekriva metalnu povrinu.

Pod djelovanjem plinova, srebro, aluminij, mjed i nikal potamne dok bakar pozeleni ili
posmei, zbog nastajanja oksidnog sloja koji djeluje kao zatitni. Opna nastaje obino na
onim dijelovima povrine metala gdje agens izravno reagira s metalom. Daljnji prirast
debljine usporava proces korozije, pa ona tee sve sporije zbog oteanog prodiranja agensa
kroz opnu. Kod elika i ljevova na bazi eljeza ta opna je vrlo krhka te pri malim
naprezanjima puca, to dovodi do vrlo opasnoga lokalnog raspada metala.
Brzina kemijske korozije predstavlja brzinu porasta mase oksidnog (ili rjee sulfidnog) sloja.
Korozija smanjuje stvarni, odnosno efektivni presjek izratka. Korozija smanjuje masu istoga
metala, a poveava masu korodiranog spoja (m je porast mase korodiranog spoja). Ovisnost
brzine kemijske korozije o temperaturi moe biti priblino izraena eksponencijalnim izrazom
[3-6]:

V Ae

Q
RT

(4)

gdje je:
V-maseni pokazatelj promjene mase (brzina korozije),
A i Q-konstante (konstanta Q predstavlja energiju aktivacije),
R-opa plinska konstanta,
T-apsolutna temperatura.
Na slici 4 prikazani su razni zakoni rasta oksidnog sloja odnosno prirasta mase korodiranog
sloja ovisno o vremenu trajanja procesa od prve pojave oksidnog sloja.

Slika 4. Prikaz raznih zakona rasta oksidnog sloja (brzine kemijske korozije) [6]
(ii) Elektrokemijska korozija je proces koji se odvija u prirodnoj i tehnikoj vodi, u
vodenim otopinama kiselina, luina, soli i drugih tvari, u vlanom tlu, u sokovima biolokog
porijekla, u talinama soli, oksida i hidroksida, u atmosferi te u betonu (ako je vlanost okoline
vea od 60%). Atmosferska korozija zbiva se uz oborine, odnosno u vodenom adsorbatu ili
kondenzatu koji zbog vlanosti zraka nastaju na povrini metala i imaju karakter elektrolita.
Elektrokemijska korozija (korozija u elektrolitima) je redoks proces koji nastaje kao rezultat
rada mikro-galvanskih (korozijskih, lokalnih) lanaka formiranih na povrini metala u
kontaktu s elektrolitom. Korozija u elektrolitima je zapravo posljedica rada galvanskih
lanaka sitnih dimenzija, tzv. lokalnih ili korozijskih lanaka. Budui je laboratorijskim
pokusom nemogue direktno izmjeriti razliku potencijala ili jakost struje koju daje lokalni
(korozijski) lanak, to se moe uiniti na galvanskom lanku veih dimenzija [6-8]. Galvanski
lanak je ureaj u kojem se energija kemijske redoks reakcije pretvara u elektrinu energiju.
Naelno, svaka redoks reakcija moe biti temelj za stvaranje galvanskog lanka, uz uvjet da se
moe ostvariti neizravni prijelaz elektrona s jedne molekulske vrste na drugu. Naime, u
galvanskom lanku redoks reakcija odvija se tako da molekulska vrsta koja se oksidira predaje
elektrone anodi. Elektroni vanjskim elektrinim krugom prelaze na katodu na kojoj se odvija
redukcija, tj. elektroni prelaze s katode na molekulsku vrstu koja se reducira [6-8].
Elektrokemijska korozija je dakle kemijski redukcijsko-oksidacijski proces (tzv. redoksproces) u sustavu metal/elektrolit, koji se sastoji od istovremenih procesa i oksidacije i
redukcije. Pretpostavka za ovu vrstu korozije je da su dva metala razliitog elektrokemijskog
potencijala elektriki spojena uz prisustvo elektrolita. Elektrokemijska korozija metala se
moe odvijati na dva naina: (i) s izdvajanjem vodika, (ii) s troenjem kisika [6-8].
Openito:

Me + elektrolit Me+ + nusprodukti korozijske reakcije

(5)

Elektrokemijska korozija je vrlo rairena jer je velik broj metalnih konstrukcija i postrojenja
izloen vodi ili otopinama, vlanom tlu ili vlanoj atmosferi. Posebno dobri uvjeti za razvoj
ovih procesa postoje u energetskim i metalurkim postrojenjima te u kemijskoj,
prehrambenoj, tekstilnoj i metalopreraivakoj industriji. Procesi koji prate elektrokemijsku
koroziju su: (1) anodni proces i (2) katodni proces [6-8]. Podruje gubitka elektrona
(oksidacije) naziva se anoda, a podruje primanja elektrona (redukcije) naziva se katoda.
Anodni proces (oksidacija ili ionizacija metala) je proces pri kojem element otputa elektrone
i postaje pozitivno nabijeni ion (+) ili kation. Katodni proces (redukcija) je proces pri kojem
element prima otputene elektrone iz anodne reakcije i postaje negativno nabijen ion (-) ili
9

anion ili neutralan element (vodikova ili kisikova depolarizacija) [6-8]. Na slici 5 prikazan je
primjer elektrokemijske korozije elika u dodiru s vodom.

Slika 5. Primjer elektrokemijske korozije elika u dodiru s vodom (kia, snijeg) [9]
Kako je voda jedan od najeih medija koji uzrokuje elektrokemijsku koroziju, vrlo je vana
njena pH vrijednost. Dogovorom je uzeto da je mjerilo kiselosti, lunatosti ili neutralnosti
otopine njena pH vrijednost koja predstavlja negativan logaritam aktiviteta vodikovih iona,
odnosno pH = - log[H+]. Voda sadri ione vodika i hidroksida i vrlo je vana relativna
koncentracija ovih iona. Voda je kisela ako je koncentracija iona vodika vea od koncentracije
hidroksida (pH = 1 do 7). Ako su spomenute koncentracije jednake, voda je neutralna (pH =
7). Kada je koncentracija hidroksid iona vea od vodikove, voda je lunata (pH = 7 do 14).
Vrijednost pH kree se u podruju od 0 do 14 odnosno od vrlo kisele pa do vrlo lunate. Ako
se temperatura vode poveava, koncentracija iona vodika se poveava i dolazi do poveanja
kiselosti, odnosno opadanja lunatosti. Kod elektrokemijske korozije metala pH vrijednost je
vrlo vana za nastanak kao i za odreivanje stupnja korozije. Drugi vrlo vaan sastojak u vodi
koji uzrokuje koroziju je koliina otopljenog kisika (O2).
Procesi koji prate elektrokemijsku koroziju, opisani jednadbama kemijskih reakcija, su [10]:
(1) Anodni proces (oksidacija ili ionizacija metala) koji ine:
- otapanje metala
- stvaranje elektrona
Me Me2+ + 2e-

(6)

(2) Katodni proces (redukcija H+ ili vodikova depolarizacija) koji ini:


- troenje elektrona
2H+ + 2e- 2H H2
(3) Katodni proces

(redukcija O2 ili kisikova depolarizacija)


O2 + 2H2O + 4e- 4 OH-

Npr.

(7)

4 Fe + 3O2 + 2H2O 4 FeO(OH) faza u hri ili 2(Fe2O3 . H2O)

(8)
(9)

Vodikova depolarizacija je osnovni katodni proces pri koroziji metala u kiselim otopinama
[10]. U slabo kiseloj, neutralnoj ili slabo lunatoj okolini ne moe doi do vodikove
10

depolarizacije jer je koncentracija vodikovih iona preniska. Najei su depolarizatori


vodikovi H+ ioni te kisik O2. Redukcija vodikovih H+ iona (iz vodenih otopina) u otopinama
razliitih pH vrijednosti odvija se na sljedei nain [10]:
pH < 7 (kisele otopine):
pH = 7 (neutralne otopine):
pH > 7 (lunate otopine):

2e- + 2 H+ H2
2e- + 2 H+ + H2O H2 + OH2e- + H2O H2 + 2 OH-

(10)
(11)
(12)

U dovoljno kiselim otopinama (Fe i Zn u otopini HCl i H2SO4) korodiraju neplemeniti metali.
Neplemeniti metali korodiraju u neutralnoj otopini (Mg u otopini NaCl), dok amfoterni metali
u vrlo lunatoj otopini (Al, Pb, Sn, Zn u otopini NaOH).
Do kisikove depolarizacije najee dolazi iz razloga to elektroliti sadre u veoj ili manjoj
mjeri otopljen kisik. Kisikova depolarizacija nastaje u neutralnim, slabo kiselim i slabo
alkalnim otopinama, gdje ne moe doi do vodikove depolarizacije jer agresivna tekuina nije
dovoljno kisela. Kisikova depolarizacija (redukcija kisika otopljenog u vodi) u otopinama
razliitih pH vrijednosti odvija se na sljedei nain [11]:

pH < 7 :
pH = 7 :
pH > 7 :

4e- + O2 + 4 H+ 2 H2O
4e- + O2 + 2 H+ 2 OH4e- + O2 + 2 H2O 4 OH-

(13)
(14)
(15)

Elektrokemijska korozija uz kisikovu depolarizaciju je vrlo esta (procesi korozije mnogih


metala u slatkoj i morskoj vodi, u neutralnim i lunatim otopinama soli, u atmosferi).
Uvjeti potrebni za nastanak elektrokemijske korozije su sljedei [10]:
- postojanje metala,
- postojanje elektrolita i
- postojanje anode i katode.
Elektrokemijska korozija nastaje na dva naina [10]:
1. stvaranjem mikroelemenata kada je jedan metal uronjen u elektrolit zbog lokalne
razlike potencijala na povrini tog metala. Tada, isti metal moe biti i anoda i katoda.
Do otapanja metala na anodnim mjestima i izluivanja sastojaka vode na katodnim
mjestima (molekula vodika ili kisika), dolazi zbog toga to tehniki metali nisu
potpuno isti, ve predstavljaju legure pa je njihova povrina elektrokemijski
nehomogena.
2. stvaranjem galvanskog lanka izmeu dva metala i elektrolita.
Ad 1. Stvaranje mikroelemenata (isti metal predstavlja i anodu i katodu)
Na slici 6 prikazana je elektrokemijska korozija nastala stvaranjem mikroelemenata.

11

Slika 6. Prikaz elektrokemijske korozije nastale stvaranjem mikroelemenata [10]


Kao primjer, navodi se kemijska jednadba elektrokemijske korozije metala na ugljinom
eliku u neoksidirajuim kiselinama [10,11]:
HCl H+ (aq) + Cl- (aq)

(16)

Fe 2e- Fe2+

(17)

A:

K: 2e- + 2H+ 2H H2

(redukcija ili vodikova depolarizacija)

(18)

Fe + 2H+ Fe2+ + H2

(19)

Molekularna jednaba: Fe + 2 HCl FeCl2 + H2 (H2 tvori vodikovu bolest elika)

(20)

Ionska redoks jednadba:

Vodikova bolest ugljinog elika nastaje iz razloga to stvoreni vodikovi atomi u eliku
izazivaju napetosti usljed ega dolazi do raslojavanja i nastajanja pukotina u materijalu, kao
to je prikazano na slici 7.

Slika 7. Posljedica vodikove bolesti elika [10]


Stvaranje mikroelemenata (koncentracijske elije) kao pokretaa atmosferske elektrokemijske
korozije na povrini metala, ispod kapljice vode, prikazano je na slici 8.

12

Slika 8. Korozija nastala stvaranjem mikroelemenata ispod kapljice vode [10]

Uzrok korozije je neravnomjerna aeracija (razliite koncentracije otopljenog kisika). Brzina


korozije je vea u podruju manje koncentracije kisika zbog odsustva sloja produkata korozije
koji imaju uinak korozijski zatitnog sloja.

Ad 2. Korozija nastala stvaranjem galvanskog lanka


Ako se u elektrolit urone dva metala razliitog potencijala (elektrode) i izvana poveu
vodiem, dobiva se sustav koji je izvor elektrine energije - galvanski lanak. Stvaranje
galvanskog lanka uzrokuje pojavu galvanske elektrokemijske korozije. Princip galvanskog
lanka i galvanske elektrokemijske korozije, prikazan je na slici 9.

Slika 9. Princip galvanskog lanka i galvanske korozije [10]


Razlika potencijala elektroda stvorit e napon koji e proizvesti struju elektrona. Aktivniji
metal koji lake daje elektrone biti e anoda (pozitivna elektroda). On e davati elektrone
(oksidirati e) i njegovi e pozitivni ioni izlaziti u otopinu. Drugim rijeima, anoda je
elektroda koja korodira (troi se, odnosno pretvara u hru).
13

Brzina elektrokemijske korozije izravno ovisi o brzini difuzije kisika vk do jedinice


povrine metala u jedinici vremena, to se izraunava prema izrazu [12-15]:
vk

K d (C0 C1 )

(21)

gdje je:
Kd-koeficijent difuzije kisika,
C0-koncentracija kisika u elektrolitu,
C1-koncentracija kisika u difuznom sloju odnosno neposredno na povrini metala,
-debljina difuznog sloja.
Maksimalna brzina difuzije kisika je pri koncentraciji kisika C1 = 0, pa brzina difuzije iznosi:
vk

K d C0

(22)

Maksimalna jaina struje korozije Imax je proporcionalna koliini kisika koji difundira prema
metalu (katodi) [12-15]:
I max

K d C0 n F

(23)

gdje je:
n-broj elektrona koji sudjeluju u reakciji (-),
F-Faradayeva konstanta (96.500 Cmol-1).
U odreivanju brzine korozije postoje dva naina izrauna [12-15]:
Gubitak mase :

kor

m
Pt

gdje je:
vkor -brzina korozije,
m-gubitak mase materijala,
P-povrina metala,
t vrijeme.

Elektrokemijski:
v kor

ikor M
zF

(24)

Ikor-korozijska gustoa struje,


M-atomska masa metala,
z-broj elektrona izmijenjen u reakciji,
F-Faradayeva konstanta.

2.1.2 Vrste korozije prema geometrijskom obliku korozijskog razaranja


Vrste korozije prema geometrijskom obliku korozijskog razaranja mogu biti [12-15]:
1. Opa korozija
2. Lokalna korozija
a) pjegasta korozija
14

b) rupiasta korozija (eng. pitting)


c) potpovrinska korozija
d) kontaktna korozija
- galvanska korozija
- korozija u procjepu
3. Selektivna korozija
4. Interkristalna korozija
U praksi se vie oblika korozije moe pojaviti istodobno. Tako se npr. uz pitting pod
odreenim okolnostima pojavljuju opa i/ili pjegasta korozija. Osobite pojave korozije
zapaaju se ispod zatitnih prevlaka ili na mjestima njihova oteenja.
1) Opa korozija. Opa korozija karakterizira se kao korozija s ravnomjernim smanjenjem
debljine metala. Ona zahvaa itavu izloenu povrinu materijala, a moe biti: (i) ravnomjerna
i (ii) neravnomjerna. Ravnomjerna opa korozija je najmanje opasna jer se proces moe lako
pratiti i predvidjeti kada odreeni dio treba popraviti ili ga zamijeniti novim. Neravnomjerna
opa korozija opasnija je od ravnomjerne ope korozije. Do ope korozije dolazi kada je
itava povrina materijala izloena agresivnoj okolini pod priblino jednakim uvjetima s
obzirom na unutranje i vanjske faktore korozije. Ova vrsta korozije najea je na velikim
plohama (limovima) [12-15]. Na slici 10. prikazana je opa korozija ploica elika.

Slika 10. Opa korozija metala [13]


2) Lokalna korozija. Lokalna korozija nastaje na mikroskopskoj razini i djeluje ubrzano na
samo malom lokalnom podruju. Zbog nedostatka kisika u podruju korozije, korozija prodire
dublje u metal stvarajui tako rupice u materijalu. Lokalna korozija moe se podijeliti na: (i)
pjegastu koroziju, (ii) rupiastu ili pitting koroziju, (iii) potpovrinsku koroziju i (iv)
kontaktnu koroziju [12-15].
2.1) Pjegasta korozija je najrairenija pojava lokalne korozije i napada samo neke izloene
dijelove povrine materijala. Na slici 11. prikazano je razaranje materijala pjegastom
korozijom.
15

Slika 11. Razaranja materijala pjegastom korozijom [13]


2.2) Rupiasta ili pitting korozija je korozija kod koje nastaju rupiasta oteenja, tj. upljine
koje se proteu od povrine u metal. Rupiasta korozija nastaje kada postoji velika katodna i
mala anodna povrina, zbog ega je jaina napada anode velika. Razlike u potencijalu mogu
biti uzrokovane mehanikim oteenjem povrine, tankom prevlakom oksida, kiselim
depovima vode, korozijom zbog soli, rupica ili pukotina, ulja, plinova i djelomine
uronjenosti metala. To je vrlo opasan oblik korozije, ija se brzina openito poveava s
porastom temperature. Ocjena stanja povrine se provodi prouavanjem gustoe, veliine i
dubine rupica [12-15]. Na slici 12. prikazan je primjer rupiaste korozije.

Slika 12. Primjer rupiaste korozije [13]


2.3) Potpovrinska korozija je ona korozija kod koje se arite rupica iri u dubinu materijala
raslojavajui ga (listanje). Potpovrinska korozija je najrairenija na valjanim metalima u
dodiru s morskom vodom i kiselinama. Na povrini materijala esto nastaju mjehuri jer se u
njegovoj unutranjosti gomilaju vrsti korozijski produkti kojima je volumen vei od
volumena unitenog metala. Pojavu potpovrinske korozije treba razlikovati od pukotina koje
u materijalu nastaju uslijed napetosne korozije, korozijskog zamora ili vodikove bolesti koja
se pojavljuje zbog prodiranja vodika u metal [12-15]. Na slici 13 prikazan je primjer
eksfolijacije (listanja, raslojavanja) kod Al-legure u morskoj atmosferi.

16

Slika 13. Primjer eksfolijacije kod Al-legure u morskoj atmosferi [13]

2.4) Kontaktna korozija dijeli se na: (i) galvansku koroziju i (ii) koroziju u procjepu [12-15].
(i) Galvanska korozija nastaje kada se dva razliita metala dovedu u elektrini kontakt, uz
prisutnost elektrolita, pri emu nastaje galvanski lanak [12-15]. Kada nastane galvanski
lanak, jedan od metala postaje preteno (ili u cijelosti) anoda i korodira brzinom veom od
one kojom bi korodirao da nije spojen u galvanski lanak, a drugi postaje preteno (ili u
cijelosti) katoda i korodira manjom brzinom nego da nije spojen u galvanski lanak.
Plemenitiji metal galvanskog lanka postat e katoda i biti e katodno polariziran u odnosu na
vlastiti korozijski potencijal u istom korozijskom okoliu [12-15]. Odabirom kombinacije
metala koji imaju relativno bliske korozijske potencijale, izolacijom kontakta razliitih metala
i izolacijom anodnog metala od korozivnog okolia moe se utjecati na smanjenje sklonosti
prema galvanskoj koroziji. Na slici 14 prikazana je galvanska korozija izmeu dvije vrste
materijala.

Slika 14. Galvanska korozija izmeu dvije vrste materijala [13]

17

(ii) Korozija u procjepu je po izgledu oteenja srodna rupiastoj koroziji, a nastaje na


konstrukciji koja je loe oblikovana. Korozijski produkti nastaju u procjepu izmeu dva
konstrukcijska elementa zbog razlike u koncentraciji (najee kisika) u elektrolitu. Uzrok ove
korozijske pojave nastale nakon nekoliko mjeseci je neprimjerena, pregruba mehanika
obrada, kao i loa priprema podruja zavarenog spoja [12-15]. Na slici 15 prikazan je primjer
korozije u procijepu.

Slika 15. Primjer korozije u procijepu [13]


3) Selektivna korozija. Selektivna korozija predstavlja oblik korozije kod koje dolazi do
selektivnog rastvaranja manje plemenite komponente legure. Najvaniji primjeri selektivnog
otapanja su: decinkacija mjedi i grafitizacija sivog lijeva. Slino se dogaa s aluminijskom
broncom-dealuminifikacija. Da bi se to izbjeglo bronci se dodaje 4-5% nikla, no problem se
moe ponovo pojaviti kod zavarivanja [12-15].
4) Interkristalna korozija. Interkristalna korozija je oblik lokalne korozije koja razara
materijal na granicama zrna irei se na taj nain u dubinu. Ovaj oblik korozije dovodi do
velikog pogoranja mehanikih svojstava metala. Interkristalna korozija se najee javlja kod
nehrajuih elika i na legurama. Ova vrsta korozije je najopasniji oblik korozije jer moe
dugo ostati neprimijeena, a naglo smanjuje vrstou i ilavost materijala. Konana posljedica
interkristalne korozije je lom ili ak raspad materijala u zrna [12-15].

2.1.3 Vrste korozije prema uvjetima odvijanja procesa


Korozijski procesi se prema uvjetima odvijanja mogu podijeliti na [12-15]:
1) Koroziju u plinovima. Ova korozija odvija se uz odsustvo vlage, ali uz prisustvo
visoke temperature plinova. Primjer ovakve korozije je visokotemperaturna korozija
cijevi pregrijaa pare kod kotlova od strane dimnih plinova visoke temperature.
2) Koroziju u neelektrolitima. Uzrok ovog tipa korozije je agresivan organski medij, na
primjer nafta koja sadri odreeni postotak sumpora.
3) Koroziju u elektrolitima. Prema karakteru elektrolita ovaj tip korozije moe biti u
kiselom, baznom i slanom mediju te u morskoj vodi kao posebnom mediju. Prema
nainu kontakta s elektrolitom proces korozije moe biti s: (i) nepotpunim uranjanjem,
(ii) povremenim uranjanjem, (iii) u mirnom elektrolitu, ili (iv) uz mijeanje elektrolita.

18

4) Koroziju u tlu. Najei oblik ove korozije je uzrokovan prisutnou nafte u


cjevovodima u tlu (naftovodi).
5) Atmosfersku korozija. Ovaj oblik nastaje u prisutnosti kisika i vode iz vlanog zraka.
6) Kontaktnu korozija. Naziva se i galvanska korozija jer nastaje na dodiru dva metala.
7) Koroziju kod strujnog toka. Ovaj oblik korozije uzrokuju lutajue struje (kod
elektrinih vodova dolazi do induciranja struje na metale u blizini, npr. s elektrinih
vodova na tranice).
8) Koroziju kod naprezanja. Ovaj oblik korozije uzrokuje mehaniko naprezanje u
korozivnom mediju.
9) Koroziju uz istovremeno udarno (kavitacija) i trljajue (erozija) djelovanje agresivnog
medija
10) Biokoroziju. Ovaj oblik korozije ima dva pojavna oblika djelovanja: (i) primarno
djelovanje (bakterije oslobaaju S ili O2, hrane se zatitnim prevlakama) i (ii)
sekundarno djelovanje (produkti biolokog procesa).
11) Freting. Ovaj oblik korozije nastaje zbog trljajue interakcije dva metala.

2.2 FAKTORI KOJI UTJEU NA BRZINU KOROZIJE


Na koroziju openito utjeu sljedei faktori: (1) utjecaj materijala, (2) utjecaj okolia, (3)
utjecaj naprezanja, (4) utjecaj geometrije, (5) utjecaj temperature i (6) utjecaj trajanja
djelovanja (vremena) [12-15].
Utjecaj materijala odnosi se na: (1) kemijski sastav materijala (metali - plemeniti,
neplemeniti), (2) mikrostrukturu (homogena, heterogena, porozna), (3) sastav na granici faza
estica (kristalna reetka) i (4) stanje povrina (glatka, hrapava) [12-15].
Utjecaj okolia odnosi se na:
(A) Makro definiciju okolia, to odreuje: (1) tip okolia (neutralan, kiseo, lunat), (2)
kemijski sastav, (3) koncentracija, (4) faze i (5) vodljivost [12-15].
(B) Mikro definiciju okolia, to odreuje: (1) brzinu djelovanja, (2) moenje tankog sloja, (3)
cikluse mokro suho, (4) transfer temperature, (5) troenje i trenje, i (6) odlaganje [12-15].
Utjecaj naprezanja odnosi se na: (1) definicije naprezanja (srednje, maksimalno, minimalno,
konstantno naprezanje, brzina deformacije), (2) izvor naprezanja (namjeravano, zaostalo,
temperaturni ciklusi) [12-15].
Utjecaj geometrije ovisi o: koeficijentu oblika, nagibima, zaobljenosti kutova, npr. kod
stupova je prihvatljiviji okrugli presjek zbog smanjenog zadravanja nepoeljnih tvari [1215].
Kako je u radu istraivan utjecaj temperature, u nastavku se taj utjecaj poblie
objanjava.
Utjecaj temperature odnosi se na promjenu brzine korozijskih procesa uzrokovanu
temperaturnim promjenama, uglavnom vezano uz porast temperature okolia, manje
materijala.
Utjecaj trajanja djelovanja (vremena) odnosi se na promjenu brzine korozije uvjetovanu
duljinom trajanja korozijskog procesa, odnosno na promjenu brzine korozije ovisno o
vremenu.

Utjecaj materijala i okolia na brzinu korozije


Kako je ve navedeno, utjecaj materijala odnosi se na: (1) kemijski sastav materijala (metali plemeniti, neplemeniti), (2) mikrostrukturu (homogena, heterogena, porozna), (3) sastav na
granici faza estica (kristalna reetka) i (4) stanje povrine (glatka, hrapava) [14].
19

U nastavku, u tablici 1, navode se neki materijali (metali) u odreenim otopinama s


prosjenom brzinom korozije. Iz te tablice se moe vidjeti kako razni metali unutar potpuno
iste otopine imaju vrlo razliite prosjene brzine prodiranja korozije. Pri tome je, glede samog
materijala, najvaniji njegov kemijski sastav, uz standardnu mikrostrukturu i stanje povrine.
Tablica 1. Prosjena brzina prodiranja korozije za razne metale i otopine [14]
Metal ili
legura
Ugljini elik
Aluminij
Bakar
Olovo

Gradska
atmosfera

Prosjena brzina prodiranja korozije (mm/god)


Morska voda
H2SO4
HNO3
NaOH
(5 mas.%)
(5 mas.%)
(5 mas.%)

1,182-7,88
< 0,512
< 1,97
< 0,197

0,1182-11,82
1,182-51,22
1,97-19,7
0,197-15,76

15,76-394
7,88
3,15-39,4
<1,97

VRLO VELIKA
15,76-78,8
VRLO VELIKA
98,5-591

< 0,197
VRLO VELIKA
1,97-19,7
5,91-591

Utjecaj naprezanja i utjecaj geometrije na brzinu korozije


Ovi utjecaji se posebno ne razmatraju jer ovise o posebnim uvjetima neovisno o materijalu i
otopini i ne mogu se generalno opisati bez navoenja posebnosti kojih ima jako mnogo.

Utjecaj temperature na brzinu korozije


Poznavanje fizikalno-kemijskih znaajki ubrzavanja brzine korozije metala je izuzetno vano
za dugorono predvianje njegovog korozivnog ponaanja. Mnoga razliita znanstvena
istraivanja su provedena u tu svrhu. Svi pojavni oblici korozije se ve dugo i detaljno
istrauju. Naalost, rezultati se jo uvijek najee potpuno ne poklapaju s realnim
mjerenjima, to samo govori o koliko se kompleksnom problemu radi i koliko raznih
utjecajnih initelja utjee na proces. Naravno, poeljno bi bilo pronai i razviti neku vrstu
univerzalnog testa predvianja brzine korozije kako bi se moglo tono predvidjeti vijek
trajanja metala u odreenom okoliu i raznim uvjetima. Brzina kemijskih reakcija ovisi o
temperaturi, tlaku i koncentraciji tvari koje sudjeluju u reakciji. Openito, brzina kemijske
reakcije se poveava kako temperatura raste, na nain kako to opisuje Arrhenius-ov zakon
[15]:
log K = A C/T

(25)

gdje su A i C konstante, T je apsolutna temperatura medija, a K je konstanta brzina reakcije.


Jedna od tehnika za ubrzavanje korozije bila bi poveati temperaturu reagirajue povrine.
Odreeni mehanizmi korozije ukljuuju reakciju povrine metala s kisikom. Otpornost na
koroziju nehrajuih elika, npr, ovisna je o tome kako se kisik kombinira s komponentama u
leguri tvorei vrsti, zatitni sloj oksida (rjee sulfida) na povrini metala. Dakle, ako koliina
kisika potrebnog za koroziju iznosi ~ l, to e utjecati na brzinu korozije. Primarna svrha svih
istraivanja je utvrditi u kojoj mjeri su brzine korozije raznih metala ovisne o temperaturi i
sadraju kisika za razliite medije (elektrolite) [15]. Za veliinu ovisnosti brzine korozije o
temperaturi kljuan je koeficijent difuzije kisika koji ovisi o temperaturi medija. S porastom
20

temperature raste koeficijent difuzije kisika, to uzrokuje tendenciju porasta brzine korozije s
temperaturom. Na slici 16, prikazana je brzina korozije u ovisnosti o temperaturi i mediju 5%
H2SO4, za dva najvanija i najee upotrebljavana nehrajua elika [15].

Brzina korozije, mm/god

1000

100

10

SS 304 5% H2SO4

.............

SS 316 5% H2SO4

.............

SS 304 5% H2SO4

..............

SS 316 5% H2SO4

..............

Exp.

Exp.
*

(1)

(1)

SS 304 5% H2SO4 .............. * (25)


SS 316 5% H2SO4 .............. * (25)

0,1
0

20

40

60

80

Temperatura, C
Slika 16. Utjecaj temperature na brzinu korozije najeih nehrajuih elika [15]
*
Exp. = eksperimentalno utvreno, SS = stainless steel (nehrajui elik)
Za mnoge materijale, poput elika, gdje sadraj kisika u vodi izravno utjee na brzinu
korozije, uinak temperature je minimalan, kao npr. u situacijama u kojima se brzina korozije
poveava s porastom temperature, a topljivost kisika se smanjuje s porastom temperature te
ova dva uinka djeluju neutralizirajue jedan na drugog. elici i legure bakra posebno su
21

neosjetljivi na temperaturne uinke u normalnom okruenju morske vode. Za ostale legure


ija otpornost na koroziju ovisi o pasivnom filmu (zatitnom sloju), uinci temperature mogu
biti izraeniji.
Na povienim temperaturama topljivost kisika potrebna za rast sloja zatitnih oksida na
povrini metala, koji nastaje na mnogim pasivnim materijalima, se smanjuje i reakcije koje
uzrokuju smanjenje ili razbijanje zatitnog sloja e se ubrzavati s poveanjem temperature.
Mnogi nehrajui elici imaju tzv. kritinu temperaturu rupiaste (pitting) korozije u
morskoj vodi koja se nalazi unutar raspona temperatura koje se pojavljuju u morskoj vodi. U
hladnim vodama ne nastaje rupiasta korozija, ali u toplijim vodama su takvi metali na tu
pojavu osjetljivi [16]. Kako se poveava temperatura, topljivost kisika u vodenoj otopini se
smanjuje, sve dok se na temperaturi vrenja sav kisik ne ukloni iz medija, to djeluje na
smanjenje brzine korozije.
Utjecaj na meki elik pokazuje da se brzina korozije otprilike udvostruuje za svaki porast
temperature od 30C, sve do maksimalne temperature na oko 80C. Brzina tada opada u
otvorenom sustavu, jer smanjenje topljivosti kisika postaje najvaniji faktor. U zatvorenom
sustavu, gdje se kisik ne troi, brzina korozije e i dalje rasti neogranieno s temperaturom,
sve dok sav kisik ne bude potroen u procesu [16]. Na slici 16 prikazan je utjecaj temperature
na najee nehrajue elike.

Brzina korozije, mm/god

Na slici 17 prikazan je dijagram promjene brzine korozije s temperaturom. Dijagram se


odnosi na konstrukcijski elik u vodenoj otopini 5,5% NaCl. Vidljivo je da postoji podruje
(do kritike temperature) u kojem brzina korozije raste s porastom temperature, a nakon
kritine temperature, upravo zbog efekta gubitka kisika iz elektrolita, opada s porastom
temperature.

Slika 17. Promjene brzine korozije s temperaturom medija (elektrolita) [15]

22

Utjecaj trajanja djelovanja (vremena) na brzinu korozije


Ovaj utjecaj se takoer posebno ne razmatra iz razloga to se generalno moe rei da se u
svim uvjetima korozija poveava s vremenom izloenosti utjecajima koji pospjeuju pojavu
(nastanak) i rast korozijskih procesa, osim u sluajevima kad korozivni sloj prijei daljni rast.

2.3 METODE ODREIVANJA OTPORNOSTI PREMA KOROZIJI


Elektrokemijska priroda procesa korozije omoguava primjenu razliitih elektrokemijskih
mjernih tehnika za odreivanje intenziteta korozije. Razlikuju se tehnike s istosmjernom
strujom (DC-tehnike) i tehnike s izmjeninom strujom (AC-tehnike) [16,17]. Pri
elektrokemijskim ispitivanjima procesa korozije DC-tehnikama upotrebljavaju se
polarizacijske metode mjerenja (potenciostatska i galvanostatska polarizacija). Cilj mjerenja
je to tonije definirati anodne i katodne procese koji se odvijaju pri procesu korozije
materijala u odreenom mediju. Jedna od metoda mjerenja korozijskih parametara, temeljena
na primjeni izmjenine struje (AC), je elektrokemijska impedancijska spektroskopija (EIS)
koja se temelji na odzivu strujnog kruga na izmjenini napon ili struju kao funkciju
frekvencije.

Odreivanje korozijskog potencijala Ekor


Korozijski potencijal Ekor je jedinstvena vrijednost za svaki sustav metal-elektrolit i oznaava
vrijednost potencijala pri kojemu su brzine odvijanja anodne i katodne reakcije jednake.
Brzine anodne i katodne reakcije ovise jedna o drugoj. Ako se smanji jedna od ovih dviju
reakcija smanjuje se i ukupna brzina korozije. Prilikom odreivanja korozijskog potencijala
strujni krug se dri otvorenim (na uzorku se ne odvija elektrokemijska reakcija). Od tuda i
esto upotrebljavani naziv potencijal otvorenog strujnog kruga. Ako se u odreenom
vremenskom roku vrijednosti potencijala mijenjaju od negativnijeg prema pozitivnijem, znai
da dolazi do spontane pasivacije uzorka. Ako se vrijednosti potencijala ne mijenjaju ili se one
s vremenom kreu prema negativnijim vrijednostima, znai da dolazi do razaranja materijala i
ubrzane korozije [17,18]. Odreivanje korozijskog potencijala Ekor je u industrijskoj praksi
vrlo uestalo i prikladno. Metoda je nedestruktivna, jednostavna, brza i daje mogunost
kvalitativne analize. Metoda mjerenja Ekor vs vrijeme (t) daje ponovljive rezultate (pogreka
mjerenja unutar 10 mV), prikladna je svakom izabranom elektrolitu, moe se upotrijebiti
kao metoda za kvalitativna i kvantitativna odreivanja, ne zahtijeva skupu opremu i potrebna
je mala povrina za provedbu mjerenja [17,18]. Mjerenjem razlike potencijala utvruje se da li
je korozija upravljana anodno ili katodno i mijenja li se s vremenom njen mehanizam.
Meutim, na temelju dobivenih rezultata nije mogue dobiti kvantitativne podatke o brzini
korozije. Brzina korozije se moe odrediti grafikim i numerikim metodama, od kojih je
najpoznatija grafika metoda Tafelove ekstrapolacije [17,18].

Odreivanje brzine korozije metodom Tafelove ekstrapolacije


Metoda Tafelove ekstrapolacije temelji se na Butler-Volmerovoj jednadbi, osnovnoj
jednadbi elektrokemijske kinetike [18,19]:

23

(1 ) zF
zF

RT
j j0 e
e RT

(26)

gdje je:
j-gustoa struje,
j0-gustoa struje izmjene,
-prenapon( = E E0 ),
z-broj elektrona,
F-Faradayeva konstanta,
R-opa plinska konstanta,
T-termodinamika temperatura,
-koeficijent prijenosa (ima vrijednost od 0 do 1).
Za korozijski proces se preureenjem Butler-Volmerove jednadbe dobiva Wagner-Traudova
jednadba [18,19]:

j jkor

(1 ) zF

zF

RT ( E Ekor )
RT ( E Ekor )

e
e

(27)

gdje je:
jkor-korozijska gustoa struje,
Ekor korozijski potencijal.
Pri visokim vrijednostima prenapona, = E Ekor >> 0, za anodnu i katodnu gustou struje
jednadba prelazi u sljedei oblik [18,19]:

ja = jkor e

(1-a)zF
a
RT

jk = jkor e

- zF
k
RT

(28)

(29)

Jednadbe logaritmiranjem prevodimo u linearni oblik [18,19]:

2.303RT
2.303RT
log jkor
log ja
(1 ) zF
(1 ) zF

(30)

2.303RT
2.303RT
log jkor
log jk
zF
zF

(31)

koji se moe pisati u obliku [18,19]:

a b log j

(32)

24

Ova jednadba poznata je kao Tafelova jednadba, gdje je a odsjeak na ordinati, anodnog i
katodnog pravca [18,19]:

2.303RT
2.303RT
log jkor ;
ak
log jkor
(1 ) zF
zF
2.303RT
ba
nagib anodnog Tafelovog pravca (mV/dekadi)
(1 ) zF
2.303RT
bk
nagib katodnog Tafelovog pravca (mV/dekadi)
zF
aa

(33)

(34)

(35)

M. Stern i A. L. Gery [38-41] postavili su jednadbu (36) koja omoguava izraunavanje


korozijske struje koristei eksperimentalno odreene vrijednosti polarizacijskog otpora Rp, a
parametar B se dobije iz nagiba Tafelovih pravaca odnosno jednadbe (37) [18,19]:

B
Rp

(36)

ba .bk
2.303 (ba bk ) RP

(37)

j kor

Rezultati dobiveni anodnom i katodnom polarizacijom u irokom podruju potencijala od


korozijskog potencijala (E = Ekor 150 mV) grafiki se prikazuju u polulogaritamskom
obliku (E - log j). Vrijednost korozijske struje dobiva se iz ekstrapolacije linearnih dijelova
anodne i katodne polarizacijske krivulje na korozijski potencijal, a iz nagiba linearnih dijelova
izraunavaju se ba i bk. Slika 18 prikazuje odreivanje korozijskih parametara metodom
Tafelove ekstrapolacije. Ova metoda koristi istosmjernu struju (DC).

Slika 18. Princip Tafelove ekstrapolacije [19]


25

Specifina se jakost korozijske struje i korozijskog potencijala dobije grafiki na nain da se


na krivulje anodne i katodne polarizacije povuku tangente, u ijem presjecitu je toka koja na
apscisi i ordinati odreuje navedene veliine.

Odreivanje korozijskih parametara metodom elektrokemijske


impedancijske spektroskopije (EIS)
Jedna od metoda mjerenja korozijskih parametara koja se temelji na primjeni izmjenine
struje (AC) je elektrokemijska impedancijska spektroskopija (EIS), koja se zasniva na odzivu
strujnog kruga na izmjenini napon ili struju kao funkciju frekvencije. U svrhu svakog
istraivanja granice faza elektroda/elektrolit, izvodi se mjerenje impedancije pri potencijalu
otvorenog strujnog kruga u odreenom podruju frekvencija, najee od 100 kHz do 10
mHz s amplitudom sinusoidnog napona u iznosu od 5 mV. Pri prouavanju elektrokemijskih
sustava elektrokemijska impedancijska spektroskopija (EIS) daje tone informacije o kinetici i
mehanizmu mnogih procesa pa se koristi u istraivanju korozije, baterija, poluvodia,
elektroplatiranja te elektro-organskih sinteza. EIS tehnike koriste vrlo male amplitude pobude,
esto u podruju 5-10 mV, koje uzrokuju minimalne smetnje ispitivanog elektrokemijskog
sustava, smanjujui pogreke nastale mjernom tehnikom. Glavna prednost EIS-a je predodba
elektrokemijske elije elektronikim modelom. Meufazna granica elektroda/elektrolit, na
kojoj se odvija elektrokemijska reakcija, je analogna elektrikom krugu koji se sastoji od
kombinacije otpora i kapaciteta [18,19]. Prednost spomenute analogije je u karakteriziranju
elektrokemijskog sustava pomou ekvivalentnog kruga. Jednom kada se odabere odgovarajui
ekvivalentni krug, numerike vrijednosti elemenata kruga dobivaju se matematikim
usklaivanjem eksperimentalnih podataka s izabranim elementima ekvivalentnog kruga.
Metoda EIS se temelji na mjerenju impedancija u irokom spektru frekvencija, tj.
sinusoidalnog signala, najee od 0,01 Hz do 100 kHz [18,19]. Nakon zavrenog
eksperimenta dobiveni podaci mogu se prikazati u razliitim oblicima odnosno prikazima.
Nyquistov prikaz impedancijskog spektra predstavlja ovisnost imaginarne komponente
impedancije, Z u odnosu na realnu komponentu, Z za svaku pobudnu frekvenciju. Iz
podataka o vrijednosti polarizacijskog otpora dobivenih EIS-om moe se izraunati gustoa
korozijske struje prema Stern-Geary-evoj jednadbi [18,19]:

j kor

B
Rp

(38)

U sluajevima kada kod niih frekvencija nije mogue dobiti impedancijski spektar, Epelboin
i suradnici su predloili odreivanje brzine korozije iz odnosa [18,19]:
j kor

B
Rct

(39)

gdje je B parametar nagiba ikor iz Tafelove ekstrapolacije.


Bodeov prikaz je drugi nain prikazivanja impedancijskog spektra koji prikazuje ovisnost
logaritma apsolutne vrijednosti impendancije |Z| i faznog kuta , o logaritmu frekvencije f. Pri
niim frekvencijama dominira polarizacijski otpor Rp, a pri viim frekvencijama otpor
elektrolita Rel, dok fazni kut svoj maksimum postie pri srednjim vrijednostima frekvencije.
26

Bodeov dijagram je dobra nadopuna Nyquistovom i koristan je u sluaju velike disperzije


toaka kada je oteano prilagoavanje eksperimentalnim podacima Nyquistovog polukruga. Iz
rezultata dobivenih mjerenjem elektrokemijske impendacijske spektroskopije mogu se dobiti
informacije o: otporu elektrolita, polarizacijskom otporu, otporu prijenosa naboja na granici
faza elektroda/otopina, kapacitetu dvosloja koji daje informacije o fenomenima adsorpcije ili
desorpcije, debljini dvosloja i dr. Pritom je najvaniji otpor prijenosu naboja ije poveanje
oznaava da se stvara zatitni sloj na metalu koji titi metal od daljnjeg prodora agresivnih
iona iz otopine [18,19].

2.4 METODE ZATITE OD KOROZIJE


Metode koje se koriste za zatitu od korozije su sljedee [19-22]:
1) Elektrokemijske metode zatite
- anodna zatita
- katodna zatita
2) Zatita metala obradom korozijske sredine - uklanjanje aktivatora korozije
inhibitorima korozije
3) Primjena korozijski postojanih materijala
4) Konstrukcijsko-tehnoloke mjere
5) Zatita prevlakama

2.4.1 Elektrokemijske metode zatite


Elektrokemijska zatita koristi se za zatitu uronjenih i ukopanih metalnih konstrukcija koje
nisu lako pristupane za odravanje premazima, kao to su npr. cjevovodi, luka postrojenja,
brodovi, spremnici, izmjenjivai topline i armatura u graevinarstvu. Danas se
elektrokemijske metode zatite od korozije upotrebljavaju tamo gdje nije mogue ili je
oteana primjena ostalih metoda zatite. Ovisno o nainu polarizacije, elektrokemijska zatita
moe biti anodna ili katodna.
Elektrokemijskim metodama zatite metal se odrava ili u pasivnom stanju u podruju
potencijala pasivacije ili u imunom stanju pri potencijalima niim od ravnotenih kada ne
korodira, s tehnolokog stajalita prihvatljivom brzinom [19-22].

Anodna zatita

Anodnom polarizacijom metala koji se mogu pasivirati postie se njihova zatita od korozije,
tzv. anodna zatita. Ova metoda je novijeg datuma od katodne zatite i pokazala je dobre
rezultate kod pasivacije metala u kiselim medijima. Tehnika je posebno pogodna za koritenje
kod spremnika i reaktora koji sadre jake mineralne i organske kiseline [19-22]. Anodna
zatita prikazana je na slici 19.
Anodna zatita metala provodi se na dva naina:
anodna zatita pomou vanjskog izvora istosmjerne struje (slika 19) i
anodna zatita protektorom
27

Slika 19. Prikaz anodne zatite pomou vanjskog izvora struje na elinom spremniku [23]
Anodna polarizacija ili kontakt s plemenitijim metalom moe osnovni metal prevesti u
pasivno stanje. Odravanjem pasivnog sloja metal je zatien od daljnjeg razvoja korozijskog
procesa. Tako se npr. elik moe zatititi u otopinama sumporne kiseline [19-22].
Jedan od nedostataka ove metode je visoka cijena opreme, tako da se koristi samo u sustavima
gdje nije mogue izvesti neke druge oblike zatite od korozije. esto se kombinira s
emajliranjem kao sekundarna zatita. Prednosti ove metode su to se struja pasivacije
automatski namjeta i moe se lagano oitati sa potenciostata.

Katodna zatita

Katodna zatita je tehnika zatite metala od korozije iji je osnovni princip polarizacija
metalne konstrukcije na potencijal kod kojeg proces otapanja metala prestaje ili se odvija
prihvatljivo malom brzinom [19-22].
Katodna zatita se moe, kako je prikazano na slici 20, provesti na dva naina [19-22]:
1. Potencijal metala pomou vanjskog izvora, povezanog za inertnu elektrodu, odrava se
na potencijalu niem od ravnotenog, tj. pri uvjetima kod kojih ne dolazi do njegova
otapanja (Katodna zatita s vanjskim izvorom struje).
2. Metal koji se titi dovede se u kontakt sa metalom nieg potencijala (protektorom) koji
e se u lanku ponaati kao anoda (Katodna zatita sa rtvovanom elektrodom).
Katodna zatita je djelotvorna jedino ako je materijal izmeu protektora, odnosno inertne
protuelektrode i objekta to se titi, vodljiv. Ona se obino koristi kao sekundarni zatitni
sustav. Pasivnost je pojava poveane korozijske otpornosti materijala zbog usporavanja
anodnog procesa (do nje dolazi u otopinama AgNO3, HClO3, KClO3, HIO3, O2 i dr.) [19-22].

28

Slika 20. Prikaz katodne zatite [23]


Primjena katodne zatite uvelike ovisi o objektu kojega se titi, tako se za stacionarne objekte
ee koristi metoda s vanjskim izvorom struje dok se kod pokretnih objekata i sustava gdje
postoji opasnost od iskrenja i zapaljenja medija ee koristi metoda sa rtvovanom
elektrodom. Katodna zatita se koristi u brodogradnji, kod zatite cjevovoda i spremnika
najee kao sekundarna zatita raznih pokretnih objekata.

2.4.2 Zatita metala obradom korozijske sredine


Za ovu svrhu najee se koriste inhibitori korozije koji s razvojem tehnologije danas
prednjae nad drugim metodama zatite. Korozijsko djelovanje agresivnih komponenata u
elektrolitu smanjuje se primjenom inhibitora. Inhibitori korozije se definiraju kao tvari
anorganskog ili organskog porijekla koje u vrlo malim koncentracijama smanjuju brzinu
korozije do tehnoloki prihvatljivih vrijednosti. Nekoliko je mehanizama djelovanja
inhibitora, a radi se o stvaranju barijere (tankog filma ili sloja korozijskog produkta) izmeu
okoline i metala ili pak o promjeni okoline (smanjenje korozivnosti) materijala koji se titi.
Inhibitori se dodaju u korozivni okoli povremeno ili kontinuirano, uglavnom u zatvorene ili
iznimno u otvorene prostore [24]. Uporabom korozijskih inhibitora smanjuje se korozijska
agresivnost okolia.
Primjena inhibitora
Korozijsko djelovanje agresivnih komponenata u mediju u praksi se vrlo esto smanjuje
primjenom inhibitora korozije. Upotreba inhibitora za smanjenje brzine irenja korozije je
vrlo raznolika. U nekim granama industrije upotreba inhibitora korozije se smatra prvom
linijom obrane od korozije, kao npr. u procesnoj i naftnoj industriji. Inhibitori se definiraju
kao tvari koje dodane u malim koliinama u agresivni medij mogu uvelike doprinijeti
smanjenju intenziteta irenja korozije. Mnoge znanstvene studije se bave primjenom
inhibitora u zatiti materijala od korozije. No najvie znanja o inhibitorima i njihovom
29

djelovanju se dobilo primjenom metode pokuaja i pogreaka u laboratorijima i na terenu


[24]. Pravilan izbor inhibitora je vrlo vaan ako je poznato da pojedini inhibitor zaustavlja
koroziju samo za odreeni sustav medij/metal.
Klasifikacija inhibitora korozije nije cjelovita pa se razlikuju:

anorganski i organski inhibitori,


alkalni i neutralni inhibitori,
hlapivi i nehlapivi,
oksidirajui i neoksidirajui.

Klasifikacija prema mehanizmu djelovanja:

anodni (koe anodnu reakciju),


katodni (koe katodnu reakciju),
mjeoviti (koe oba procesa).

Danas je najee koritena shema podjele inhibitora korozije prema funkcijskom djelovanju,
tako da postoje sljedei inhibitori:

anodni,
katodni,
organski,
taloni,
hlapljivi.

Anodni inhibitori
Anodni inhibitori stvaraju na anodnim mjestima filmove oksida ili slabo topljivih soli i tako
ine barijeru koja izolira temeljni metal. Stvoreni filmovi su toliko tanki da se ne vide okom.
Funkcija anodnih inhibitora je i odravanje, obnavljanje ili pojaanje prirodnog oksidnog
filma koji se ve nalazi na metalima i legurama. Kod anodnih inhibitora treba naroito voditi
rauna o njihovoj koncentraciji, jer pri odreenoj nioj koncentraciji stimuliraju neke oblike
korozije pa su stoga klasificirani kao opasni inhibitori. Anodni inhibitori smanjuju brzinu
korozije zbog smanjenja brzine prijelaza metalnih iona u otopinu ili zbog smanjenja anodne
povrine stvaranjem netopljivih zatitnih filmova. Anodni inhibitori poveavaju sklonost
metala pasiviranju. U njihovoj se prisutnosti smanjuju kritina gustoa struje pasiviranja jp i
gustoa struje otapanja metala u pasivnom stanju jpp. Potencijali poetka pasiviranja Ep i kraja
pasiviranja Epp pomiu se prema negativnijim vrijednostima dok potencijal transpasivnog
stanja Etp postaje pozitivniji. Bez obzira na to to ne utjeu na katodni proces, ovi inhibitori
prevode metal iz aktivnog stanja otapanja (gustoa struje korozije jokor) u pasivno podruje
(jkor). Prvi neophodan uvjet za smanjenje brzine korozije metala uvoenjem anodnog
inhibitora u otopinu je pozitivniji korozijski potencijal Ekor od potencijala potpunog
pasiviranja Epp, a negativniji od potencijala transpasivnog stanja Etp. Ovisnost brzine korozije
o koncentraciji inhibitora u otopini ukazuje da se zatita metala od korozije pri uporabi
inhibitora moe ostvariti samo pri onim koncentracijama inhibitora pri kojima je korozijski
potencijal u podruju pasivnog stanja [24].

30

Katodni inhibitori
Smanjenje brzine korozije metala primjenom katodnih inhibitora zasniva se na jednom od
dvaju naina: usporavanju katodne reakcije korozijskog procesa ili smanjenju povrine
katodnih dijelova metala. Katodni inhibitori koe katodni proces na nain da djeluju ili na
reakciju izdvajanja vodika ili na reakciju redukcije kisika. U prisustvu katodnog inhibitora
metal korodira uz razvijanje vodika. Meutim, postoji opasnost u primjeni ove metode zatite
od korozije jer adsorbirani vodikov atom koji je sprijeen da se oslobodi kao plin, moe
difundirati u metalnu reetku to poveava osjetljivost na pucanje (po granicama kristalita)
tzv. vodikovu bolest ili vodikovu krhkost [24].
Katodni inhibitori uglavnom stvaraju vidljive filmove sline gelu koji su deblji od filmova
anodnih inhibitora. U usporedbi s anodnim inhibitorima, katodni inhibtori su znatno manje
djelotvorni u ekivalentnim koncentracijama. Katodni inhibitori se openito smatraju
sigurnim jer ne uzrokuju mjestiminu koroziju. Budui da je djelovanje katodnih inhibitora
vezano za podruje izvora elektrona, oni su uglavnom pozitivno nabijeni ioni koji se
transportiraju do katodnih mjesta. U neutralnim i lunatim sredinama djelotvorni su
anorganski katodni inhibitori (soli cinka i nikla s odgovarajuim topljivim hidroksidima). U
kiselim otopinama prednost imaju organski katodni inhibitori agar-agar, dekstrin i adelhidi
koji se adsorbiraju na katodnim dijelovima metala i poveavaju prenapon izluivanja vodika.
Organski inhibitori
Najee se radi o mjeovitim inhibitorima koji zaustavljaju i katodnu i anodnu reakciju.
Organski inhibitori tako zahvaaju cijelu povrinu metala ako su dodani u odgovarajuoj
koncentraciji. Organski inhibitori najee djeluju tako da stvaraju film na metalnoj povrini.
Njihova uspjenost u spreavanju korozije ovisi o mnogo faktora, kao to su afinitet prema
povrini metala, molekularna struktura, kemijski sastav. Budui da je stvaranje filma na
povrini metala adsorpcijski proces vani faktori su temperatura medija, brzina kretanja i tlak
medija. Katodni inhibitori e se razliito adsorbirati na povrinu ovisno o tome da li je
metalna povrina nabijena pozitivno ili negativno. Snaga adpsorpcijskog prijanjanja je kljuni
faktor kod primjene topljivih organskih inhibitora [24].
Taloni inhibitori
Taloni inhibitori su tvari koje formiraju zatitne filmove na povrini metala. Glavna razlika
od organskih inhibitora je da se zatitni film stvara izluivanjem tvari iz medija ili metala na
povrini metala, te se tako zaustavlja korozija. Stvoreni film koi i anodnu i katodnu reakciju.
Tako npr. tvrda voda je mnogo manje opasna u pogledu korozije nego meka voda. To je tako
zbog izluivanja kalcija i magnezija na povrini metala. Nataloene molekule kalcija i
magnezija predstavljaju zatitni film koji koi napredovanje korozije.
Najzastupljeniji inhibitori ove vrste su silikati i fosfati. Tako npr. natrij silikat se vrlo esto
koristi u kunim omekivaima vode da bi se sprijeila pojava takozvane hrave vode. U
sistemima u kojima je prisutna vrua aerirana voda natrij silikat zatitno djeluje na elik,
bakar i broncu. No zatita nije uvijek pouzdana i uvelike ovisi o pH vrijednosti i stupnju
zasienosti vode koji ovisi o svojstvima vode i temperaturi [24].

31

Hlapljivi inhibitori
Hlapljivi inhibitori korozije esto se nazivaju i inhibitori u parnoj fazi ili VCI (eng. Volatile
Corrosion Inhibitors) ili VPI (eng. Vapour Phase Inhibitors). To su organske tvari u vrstom
stanju koje imaju dovoljno visok tlak para da bi sublimacijom uinile okolni zrak ili neki
drugi plin nekorozivnim. Ti tlakovi se kreu u rasponu od 0,1 do 100 Pa, to omoguuje
apsorpciju inhibitora u vlanom kondenzatu ili adsorbatu na metalu tako da zrak unutar omota
ne treba suiti. Hlapljivi inhibitori slue za zatitu od korozije u razliitim kondenzatima zato
to isparavaju zajedno s tekuinama. Na taj se nain tite kondenzatori parnih kotlova,
destilacijskih i rashladnih ureaja. Openito moemo rei da se hlapljivi inhibitori primjenjuju
u zatvorenim prostorima te za vrijeme skladitenja i transporta robe. Pri koritenju ove metode
mora se obratiti pozornost na tlak pare koju daje sam inhibitor. Inhibitori s viim tlakovima
para se koriste za materijale koji nisu otporni na koroziju, dok se nii tlakovi para koriste za
materijale koji pokazuju otpornost prema koroziji. Vii tlakovi para ujedno znae da e se
inhibitor bre ispariti tj. potroiti te je potrebna ea izmjena [24].
Jedan od tipinih predstavnika hlapljivih inhibitora je dicikloheksamin nitrit, ili skraeno
DAN. Njegova upotreba je pokazala dobre rezultate na eliku, ali ubrzava koroziju na
bakrenim legurama. Vrlo esto se koristi kao inhibitor kod pakiranja dijelova. Zatita od
korozije se ostvaruje na vrijeme od mjesec dana do nekoliko godina. Hlapljivi inhibitori se
primjenjuju u obliku praha ili se njihovom alkoholnom otopinom natapaju papiri i porozne
tvari (razliite umjetne spuve). Mehanizam djelovanja hlapljivih inhibitora uvjetuju dipolne
molekule inhibitora koje se nakupljaju na povrini metala te tako tvore zatitni, hidrofoban
film koji ne doputa prolazak molekulama vode i kisika.
Sinergistiki uinak inhibitora
Upotreba dva ili vie inhibitora zajedno daje esto vei uinak od zbroja njihovih
pojedinanih djelovanja. Primjer je cinkova sol koja se dodaje kromatima tako da tvori ZnCr4.
I Zn2+ i Cr22- su katodni inhibitori, no njihova kombinacija daje puno bolji efekt nego kad se
koriste zasebno. Inhibitor ZnCr4 se danas rijetko koristi zbog toksinosti cinka i kroma (teki
metali) [24].
Ova pojava se naziva sinergistiki efekt. Sinergistiki efekt se najee javlja prilikom
kombinacije anodnih i katodnih inhibitora. Dananji inhibitori korozije se rijetko
upotrebljavaju zasebno. Najee se koriste smjese tri ili vie inhibirajuih tvari u jednom
sustavu zatite. Razlog tome je to jedno inhibirajue sredstvo titi samo odreeni metal, pa
zatita vie metala zahtjeva vie vrsta inhibitora. Primjena vie inhibitora pospjeuje
antikorozijsko djelovanje tako da se za isti stupanj zatite mogu koristiti manje koncentracije
inhibitorskih sredstava [24].

2.4.3 Primjena korozijski postojanih materijala


Pri projektiranju nekog objekta, bez obzira da li proizvodnog (tvornica), transportnog (brod,
eljeznica ili avion), graevinskog (zgrada ili most) ili drugog tipa ili namjene, potrebno je
uzeti u obzir sve imbenike od kojih e ovisiti njegova trajnost i upotrebna vrijednost. Objekt
treba tijekom predvienog vremena trajanja zadrati svoja fizika i kemijska svojstva. Objekt
tijekom predvienog trajanja ne smije mijenjati svoja upotrebna svojstva vie nego to je
projektom predvieno. Do smanjenja svojstava dolazi uvijek, ali pri projektiranju treba
koristiti materijale i konstrukcijska rjeenja kojima e se osigurati tehnoloka upotrebljivost i
32

ekonomska opravdanost proizvoda. Primjenom korozijski postojanih materijala nastoji se


smanjiti afinitet za nastajanje korozije. Izbor odgovarajueg materijala ovisi o nizu faktora,
kao to su: mehanika svojstva, oekivani vijek trajanja, estetski izgled, korozijska
postojanost i cijena.
Razliiti metalni materijali imaju razliitu sklonost koroziji u razliitim medijima. Odreeni
materijal je otporan na koroziju ako je brzina prodiranja korozije u odreenom mediju manja
od 0,1 mm.god-1. Ako materijal ima brzinu prodiranja korozije od 10 mm.god-1 ili vie, radi se
o materijalu koji nije primjenjiv za zadani medij. U podruju izmeu 0,1 mm.god-1 i 10
mm.god-1 materijal je uvjetno primjenjiv [24].
Najee primjenjivani korozijski postojani materijali koji se koriste kod strojarskih
konstrukcija su: (1) polimerni materijali i njihovi kompoziti, (2) titan i njegove legure, (3)
aluminij i njegove legure - npr. tehniki isti Al, Al-Mg, Al-Mn, Al-Cu-Mg, Al-Mg-Si, AlZn-Mg, Al-Zn- Mg-Cu, (4) bakar i njegove legure, (5) nikal i njegove legure - Ni-Cu (eng.
Monel), Ni-Mo (eng. Hastelloy), (6) plemeniti metali ili legure - Ag, Au, Pt, Zr, Ta, (7)
visokolegirani plemeniti elici i eljezni ljevoviferitni, austenitni, martenzitni, (8) duplex
elici i ljevovi, maraging elici, (9) porculan, (10) staklo, (11) emajl, (12) tehnika keramika i
(13) grafitni (ugljini) materijali [24].

2.4.4 Konstrukcijsko-tehnoloke mjere


Mnoge konstrukcijske i tehnoloke mjere mogu znatno usporiti korozijski proces te samim
time produljiti vijek trajanja opreme. U tom smislu osnovna pravila su: (i) za toplinske
ureaje predvidjeti djelotvoran sustav za hlaenje konstrukcijskog materijala, (ii) konstrukciju
oblikovati to jednostavnije kako bi se mogla lako istiti i kvalitetno zatititi prevlakama, (iii)
onemoguiti nagomilavanje vode ili agresivnih tekuina u ureaju, (iv) izbjegavati visoke
temperature, tlakove, naprezanja i brzine gibanja medija ako to nije nuno, (v) provoditi
plansko i preventivno odravanje i (vi) racionalno kombinirati konstrukcijske materijale i
metode zatite [19-22,24].
Pri dizajniranju novih postrojenja i objekata esto se moraju pronai kompromisi koji ovise o
resursima, pozicioniranju komponenata unutar proizvoda, dostupnom materijalu, cijeni
objekata i komponenata potrebnih za gradnju. Kod konstruiranja novih proizvoda i objekata
kao to su marine, platforme za naftne buotine, mostovi itd. mogu se utedjeti znatna
sredstva ispravnim izvoenjem antikorozijske zatite, ispravnim pozicioniranjem materijala i
oblika strojnih dijelova. Trokovi koji se mogu smanjiti pojavljuju se u obliku smanjene
potrebe za prevlaenjem materijala, rjeem odravanju prevlaka, duljem vijeku trajanja
proizvoda. Stoga se pri konstruiranju moraju uzeti u obzir faktori koji utjeu na smanjenu
pojavu korozije.
Faktori koji utjeu na smanjenu pojavu korozije su:

pozicioniranje,
oblikovanje,
kretanje fluida,
kompatibilnost materijala,
interkristalna korozija na rubovima ekstrudiranih i valjanih profila,
efekti lutajuih struja,
galvanska korozija,
33

izolacija,
naprezanja.

Kod pozicioniranja vano je uzeti u obzir izloenost opreme vjetru i esticama u zraku. Od
velike vanosti su i godinja doba za opremu koja je izloena utjecajima korozije samo dio
sezone, npr. turistika oprema, oprema za skijanje, itd. Pri tome treba uzeti u obzir smjer
vjetrova koji puu, npr. s mora na kopno, pozicioniranje gradnji u odnosu na smjer vjetrova
koji nose korozijske izvore (kapljice mora, estice dimnih plinova itd.).
Kod oblikovanja glavni smisao je da se izbjegnu situacije koje dovode do pojave korozije ili
ju ubrzavaju. Praktiki beznaajnim trokovima prilikom konstruiranja mogu se utedjeti
velika sredstva tijekom eksploatacije. Ako se ne obraa dovoljno pozornosti kod konstruiranja
korozijski procesi se mogu pojaviti na podrujima gdje se javlja zapljuskivanje medija, brzi
protoci tekuina, zadravanje tekuina, postojanje prepreka toku plinova i tekuina itd. Ovi
problemi dovode do oteivanja povrine materijala i kraeg vremena trajanja opreme.
Kretanje fluida ne smije biti s prevelikim brzinama jer se time oteuje materijal i
poveavaju otpori strujanju, a time i vrtloenje medija. U obzir treba uzeti odnos sastava
medija koji struji i materijala od kojeg je napravljena stjenka cijevi ili spremnika uz kojeg
medij struji. Odreeni geometrijski oblici mogu dovesti do oteanog protoka i pojave
vrtlonog strujanja, to pogoduje pojavi korozije i erozije. Na mjestima gdje se ne mogu
izbjei direktni udari struje fluida u stijenku, treba koristiti zamjenjive zatitne ploice ili
reetke za priguivanje strujanja.
Odabirom i kompatibilnou materijala smanjuje se pojava galvanske korozije koja se
javlja zbog dodira dvaju razliitih metala i prisustva elektrolita. esto je neophodno da se u
konstrukcijama koriste razliiti materijali. Potrebno je koristiti materijale koji se dobro
podnose, odnosno koji imaju priblino isti potencijal za tekuinu (otopinu) kojoj su izloeni.
Na slici 21 je prikazano kako ispravno, s pogleda na koroziju, spojiti dva metalna dijela s
vijkom od materijala koji dovodi do korozije. Galvanska korozija se pojavljuje i na granicama
zrna, no to se prilino dobro izbjegava propisno izvedenim procesima obrade i odabirom
materijala [19-22,24].
Korozija ispod izolacije je vrlo esta u praksi. Glavni razlozi su nedovoljno oiene
povrine na koje nalijee izolacija, zatim nedovoljno kvalitetni materijali za izolaciju, pucanje
izolacije usljed prevelikog pritiska. Konstrukcijskim zahvatima, odabirom kvalitetnijih masa
za brtvljenje i odabirom materijala otpornih na koroziju moe se efikasno smanjiti mogunost
pojave korozije ispod izolacije. Ako su pokraj korozijskog medija prisutni i utjecaji
mehanike napetosti materijala, korozija se ubrzava i dovodi do vrlo naglog i nepredvidivog
razaranja materijala.
Napetosna korozija je vrlo opasna i nepredvidiva. Pri konstrukciji treba voditi rauna o
izbjegavanju naprezanja kod dijelova koji su izloeni korozivnom mediju ili izbjegavati
korozivne medije kod takvih pozicija. Napetosna korozija moe se pojaviti i zbog naglih
temperaturnih oscilacija. Pri konstruiranju treba izbjegavati profile otrih bridova.

34

Slika 21. Prikaz ispravno izvedenog spoja nehrajuega i ugljinog elika s vijkom [25]

2.4.5 Zatita prevlaenjem


Korozija metala moe se zakoiti ili sprijeiti nanoenjem prevlaka koje slue kao barijera
prema agresivnom mediju. Prevlake mogu biti metalne i nemetalne. Nemetalne prevlake
mogu biti organske i anorganske. Metalne se prevlake, pored zatite od korozije, nanose na
povrinu drugog metala i u svrhu promjene odreenih fizikalno-mehanikih svojstava
povrine kao to je tvrdoa, otpornost na troenje, elektrina vodljivost, estetika itd.
Nemetalne anorganske prevlake nanose se kemijskim ili fizikalnim postupcima. Fizikalno se
takve prevlake nanose izvana, tj. bez sudjelovanja podloge (prevlake emajla, betona).
Kemijski se prevlake najee oblikuju procesom u kojem sudjeluje povrina podloge
(konverzijske podloge). Prevlake se esto koriste i za zatitu od mehanikog troenja,
estetskih razloga ili pak za regeneraciju istroenih dijelova. Zatitno djelovanje prevlaka ovisi
o vrsti prevlake, njenoj debljini, stupnju kompaktnosti i vrstoi prijanjanja te postupku
samog nanoenja koji ukljuuje predobradu metalne povrine za prevlaenje, nanoenjem u
uem smislu i zavrnu obradu prevlake [18-22,24].
Metalne i nemetalne zatitne prevlake i premazi su najei oblik zatite od korozije. Metalne
prevlake mogu imati galvansko djelovanje ili su otpornije na koroziju od osnovnog materijala
pa djeluju kao barijera prema utjecajima okolia. Nemetalne prevlake mogu biti oksidi, npr.
aluminijski, netopljive soli na eljezu i eliku te keramike i organski premazi. Komponente
zatitnog premaza su: vezivo, otapalo, pigmenti (daju boju i neprozirnost), punila i ostalo.
Razvrstavanje premaza moe se provesti prema: broju komponenata, trajnosti, nainu suenja,
generikim tipovima itd. Premazi mogu biti jednokomponentni ili dvokomponentni. Obzirom
na nain suenja premaza moemo ih podijeliti na: konvertibilne premaze (premazi koji se
35

sue oksidacijom ili polimerizacijom) i nekonvertibilne premaze (premazi koji se sue


isparavanjem otapala i koji nakon nanoenja ne prolaze kroz neke znatnije kemijske
promjene). Prevlakama i premazima razdvaja se konstrukcijski materijal od agresivnog
djelovanja okolia [18-22,24].
Organske prevlake nanose se na metalne povrine obino u dva ili vie slojeva koji ine sustav
premaza, a to su: (1) bojenje i lakiranje, (2) plastifikacija, (3) gumiranje, (4)
bitumenizacija i (5) konzervacija [18-22,24]. Premazna sredstva mogu sadravati netopljive
prahove (pigmente i punila) koji daju nijansu i ine premaze neprozirnima, kao i razliite
dodatke (aditive). Lakovi mogu biti prozirni ili ak neobojeni, a ako su pigmentirani, razlikuju
se od boja veom glatkoom, sjajem i tvrdoom prevlake. Boje i lakovi se najee nanose
vieslojno, a svrha im je veinom zatitno-dekorativna. Plastifikacijom se na metalne i
nemetalne podloge nanose prevlake od plastinih masa vee debljine (obino 0,2-5 mm) koje
se nazivaju i oblogama.
Mnoge su takve prevlake po sastavu vrlo srodne premazima s poliplastinim vezivima, ali se
razlikuju od njih po tehnologiji nanoenja. Primjenjuje se velik broj postupaka, meu kojima
su najvaniji: oblaganje ljepljenjem, vrue prskanje, nataljivanje, fluidizacija i elektrostatiko
napraivanje [18-22,24]. Ostali oblici zatite od korozije kao to su gumiranje, bitumenizacija
i konzervacija ne navode se poblie jer su usko specifini i upotrebljavaju se samo u
posebnim situacijama na posebnim postrojenjima (npr. gumiranje posuda i cjevovoda u
postrojenjima kemijske pripreme vode, bitumenizacija ukopanih spremnika nafte i lo-ulja, i
slino).
Priprema povrine metala prije nanoenja prevlaka
Korektno izvoenje tehnolokih operacija od iznimne je vanosti u tehnologiji nanoenja
premaza. To podrazumijeva pripremu podloge za nanoenje premaza tj. ienje i pripremanje
materijala radi to boljeg prijanjanja prevlake. Nanoenje premaza na nepripremljenu ili
neadekvatno pripremljenu povrinu rezultira nekvalitetnom prevlakom. Neistoe se uklanjaju
postupcima iji karakter i redoslijed ovise o stupnju oneienja, vrsti prevlake i eljenom
izgledu proizvoda.
Postupci pripreme povrine prije zatitnog prevlaenja su [22-24]:

mehaniki,
kemijski,
elektrokemijski,
termikom obradom,
odmaivanje.

Prevlake se najee dijele na: metalne, anorganske i organske.


Metalne prevlake
Metalne prevlake najee se nanose jednom od sljedeih tehnika [22-24]:

vrue uranjanje,
elektrodepozicija,
trcanje,
36

difuzija,
navarivanje,
vakuumska depozicija,
ionska izmjena,
oblaganje ili platiranje.

Metalne prevlake mogu imati galvansko djelovanje (u nekim literaturama se navode kao
anodne prevlake, npr. cinkove, manganske, kadmijeve i aluminijske prevlake) ili metal s
kojim se prevlai moe imati bolja antikorozivna svojstva tako da slui za odvajanje
osnovnog materijala od okoline (u nekim literaturama se nazivaju katodne prevlake, npr.
prevlake nikla, kroma i olova).
Anorganske prevlake
Anorganske nemetalne prevlake nanose se kemijskim ili mehnikim postupkom s ili bez
prisustva elektrine struje. Tretiranje povrine, kod kemijskih nemetalnih prevlaka, mijenja
povrinski sloj metala u sloj jednog ili vie oksida. Taj novonastali sloj oksida ima bolja
antikorozivna svojstva. Nerijetko taj sloj predstavlja dobru podlogu za daljnje nanoenje
ostalih vrsta prevlaka. Anorganske prevlake dobivene mehanikim putem slabije prijanjaju za
podlogu. Mehanike anorganske prevlake se dobivaju emajliranjem ili nanoenjem sloja
betona.
Emajliranje je nanoenje sloja na bazi alkalijsko-borosilikatnog stakla na povrinu metala,
najee to su elini limovi i proizvodi od elinih lijevova. Emajliranje se provodi tako da
se stakleni prah nanese na metal te se peenjem dobiva kompaktni sloj na povrini.
Modificiranjem stakla mogu se dobiti slojevi koji predstavljaju dobru zatitu metala u jako
agresivnim atmosferama. Nedostatak emajla je to ima malu ilavost te je jako podloan
pucanju ak i pri manjim udarcima. Kemijskim putem najee se nanose oksidni, kromatni i
fosfatni slojevi. Prevlaka ima bar djelomino karakter korozijskog produkta.
Oksidne prevlake najee se nanose na elik, aluminij i bakar te neke njihove legure. Kod
elika to je najee proces bruniranja kojim se dobiva sloj oksida koji je plemenitiji od
samog elika, ali nije pogodan za zatitu od korozije zbog svoje poroznosti tako da se
brunirani sloj impregnira strojnim uljem.
Fosfatne prevlake najee se koriste na eliku. Karakteristike fosfatnih presvlaka je da su
prilino krte, dobar su izolator i dobro prijanjaju za povrinu osnovnog materijala. Deblje
fosfatne prevlake slue za antikorozivnu zatitu. Nedostaci prevlake su poroznost te se esto
mora naknadno impregnirati strojnim uljem ili se kromatiraju. Deblje prevlake mogu imati i
pogodna svojstva za obradu metala deformiranjem tako da smanjuju trenje izmeu otkovka i
alata za kovanje.
Kromatirane prevlake nanose se najee na prevlake cinka i kadmija. Funkcija kromatiranih
povrina je da djeluju pasivizirajue na osnovni metal zbog postojanja kromat iona CrO42-.
Postupak kromatiranja je brz i jeftin i prua dobru zatitu od atmosferilija, no slojevi nisu
otporni prema abraziji, vrlo dobro prijanjaju za podlogu [22-24].

37

Organske prevlake
Danas najrairenija metoda zatite od korozije je nanoenje organskih prevlaka na povrinu
metala. Organskim prevlakama se smatraju sve one koje ini kompaktnima organska tvar
tvorbom opne. Takvi se slojevi dobiju nanoenjem organskih premaznih sredstava,
uobiajenim premazivanjem, plastifikacijom, gumiranjem i bitumenizacijom [22-24].
Glavni naini razvrstavanja organskih premaza su:

Prema sastavu najee prema vrsti veziva.


Prema osnovnoj namjeni premazi za zatitu od korozije, premazi protiv biolokog
obratanja, za zatitu od poara, za bolja mehanika svojstva povrina, dekorativni
premazi.
Prema izgledu sjajne i mat boje, bezbojni premazi, boje, neprozirne boje i lakovi itd.
Prema podlogama na koje se nanose premazi za drvo, metal, plastiku, graevinske
boje itd.
Prema broju sastojaka koje se mijeaju prije nanoenja jednokomponentno,
dvokomponentno, viekomponentno.
Prema nainu skruivanja sloja fizikalno isparavanje razrjeivaa ili otapala,
kemijsko otvrdnjavanje reakcijama s vezivom.

Organske prevlake najee se nanose na metalne povrine u dva ili vie slojeva.
Povrina metala treba biti prethodno oiena i pripremljena za nanoenje temeljnog sloja. Svi
slojevi kojima se tretira povrina ine sustav premaza. Najee se koriste ovi sustavi [22-24]:

bojenje i lakiranje,
plastifikacija,
gumiranje,
bitumenizacija,
konzervacija.

Tendencija razvoja premaza kree se prema razvoju ekoloki prihvatljivijih proizvoda s malo
ili bez hlapivih tvari koje najvie oneiuju zrak te mogu biti tetne za zdravlje ljudi pri
duljoj izloenosti [20-24].

2.5 VIEFAZNI KONSTRUKCIJSKI ELICI (TRIP-ELICI)


Donedavno su najee upotrebljavani tzv. klasini elici, odnosno elici dobiveni poznatim
klasinim metalurkim procesima. To su ugljini, legirani i nehrajui elici. Ti elici su i
danas najupotrebljavaniji, meutim u nekim industrijskim granama njihova svojstva vie nisu
dostatna. Kao primjer moe se navesti automobilska industrija koja troi iznimno velike
koliine elika. Njezin zahtjev je to vri elik sa dovoljno velikom duktilnosti
(elastinosti), odnosno mogunou elastinog produljenja, to bi u konanici vodilo tanjim, a
vrim limovima koji bi bili elastini i kod veih deformacija koje nastaju pri sudarima [26].
To bi vodilo manjoj koliini (teini) upotrebe elika i veoj sigurnosti u vonji. Manja
uporabna koliina elika vodila bi jeftinijoj proizvodnji automobila.
38

Noviji zahtjevi preraivake industrije da se proizvedu elici poveane vrstoe uz


istovremeno poveanje duktilnosti, potakli su razvoj itave nove generacije konstrukcijskih
elika, tzv. naprednih viskovrstih elika ili AHS-elika (eng. Advanced High Strength),
odnosno modernih visokovrsnih niskolegiranih HSLA-elika (eng. High-Strenght Low
Alloy), to ukljuuje mikrolegirane elike, bezintersticijske (IF-elici)/ultraniskougljine
elike (ULC-elici), prokaljive elike (BH-elici), aluminij, kompozite, dvofazne ili DP-elike
(eng. Dual Phase), elike s transformacijom induciranom plastinou ili TRIP-elike (eng.
Transformation Induced Plasticity), feritno-bainitne elike ili FB-elike (eng. FerriteBainite), kompleksno-fazne elike ili CP- elike (eng. Complex Phase) i elike kod kojih je
plastinost inducirana pojavom blizanaca ili TWIP-elike (eng. Twinning Induced Plasticity)
[26-27]. Osnovno svojstvo ovih elika je velika vrstoa i velika duktilnost. To se postie
njihovom viefaznom mikrostrukturom, jer se moe kombinirati velika vrstoa jedne faze s
velikom plastinou druge faze (takav postupak se naziva mikrostrukturni inenjering). Efekt
transformacijom inducirane plastinosti (TRIP-efekt) prvi put je predstavljen 1980., od strane
Matsumure i ostalih, kod niskolegiranih elika s 0,2% C, 1-2% Mn i 1-2% Si [18,19].
Mikrostrukture takvih elika sastojale su se od 50-60 vol.% ferita, 20-30 vol.% bainita bez
karbida, a ostatak je bio visokougljini zaostali austenit s neto martenzita [25]. Takvi elici
nazvani su modernim TRIP-elicima da bi se razlikovali od sasvim austenitnih TRIP-elika.
Oni obino u svom sastavu imaju 10-30 vol.% austenita [26,27]. Opi postupak dobivanja
TRIP-elika prikazan je na slici 22 [26,27].
Najvia temperatura nastanka deformacijskog martenzita Md mora biti nia od temperature
plastinog oblikovanja (500 C), a via od radne temperature [26,27]. Temperatura poetka
stvaranja martenzita pri gaenju Ms mora biti nia od sobne temperature. TRIP je varijanta
postupka zvanog Ausforming [22,25]. Nakon homogenizacijskog arenja i gaenja visoko
legirani TRIP-elici imaju austenitnu mikrostrukturu (visoko legirani TRIP: 0,3% C; 1% Si;
9% Cr; 8% Ni; 0,4% Mo) ili feritno-bainitno-austenitnu mikrostrukturu (niskolegirani TRIP:
0,1-0,4% C; 0,3-2,0% Si; 1,0-3,0% Mn; 0,05-2,0% Al). Nisko legirani TRIP-elici imaju
mikrostrukturu s oko 50% ferita, 35 do 40% bainita te s oko 15% metastabilnog zaostalog
austenita [27].

Slika 22. Opi postupak dobivanja TRIP-elika [26]

39

TRIP postupak se primjenjuje na austenitne legure koje su sposobne za pretvorbu u


deformacijski martenzit tijekom oblikovanja blizu sobne temperature (eng. Zerolling).
Prilikom deformacije takvih elika austenit pri sobnoj temperaturi prelazi u tzv. martenzit
induciran deformacijom to ovim elicima daje odlinu kombinaciju vrstoe i ilavosti. TRIP
elici moraju imati vrlo precizno reguliran sastav kako bi temperatura nastanka
deformacijskog martenzita Md bila takva da omogui oblikovanje, pri 500C bez pretvorbe,
u deformacijski martenzit. Nasuprot tome, temperatura Ms mora biti nia od 0C kako pri
gaenju ne bi nastao martenzit gaenja [27].
Proizvodnja TRIP-elika valjanjem
Moderni TRIP-elici proizvode se u dva oblika: kao (i) toplo valjani i (ii) kao hladno valjani i
areni [27].
Toplo valjani TRIP-elici proizvode se termodinamikim procesom prikazanim na slici 23.
Proces proizvodnje poinje zagrijavanjem slabova na temperaturu TSOAK u austenitnom
reimu, poslije ega slijedi zavrna deformacija pri snienoj temperaturi. Materijal se tada ari
na temperaturi TICA unutar vremenskog perioda tICA, poslije ega se brzo ohladi na temperaturu
izotermike bainitne transformacije TIBT 300-500 C (MS TIBT AI) [27]. Tijekom
ubrzanog hlaenja s temperature TICA na temperaturu TIBT, poeljno je da se malo austenita
pretvori u ferit ili perlit. Materijal se zatim namata u kalem na ili blizu temperature TIBT uz
izotermiko ili blizu izotermikog zadravanja odreeno vrijeme tIBT. Pri toj temperaturi
veina zaostalog austenita pretvori se u bainitni ferit (to je poeljno) ili u bainit (to je
nepoeljno). Namotani kalem se zatim hladi na sobnu temperaturu pri emu zaostane neto
austenita, dovodei do kompleksne mikrostrukture koja se sastoji od interkritikog ferita,
povrinskog ferita, smjese bainit/bainitni ferit, zaostalog austenita i moda male koliine
perlita ili martenzita.

Slika 23. Nain proizvodnja toplo valjanih limova iz TRIP-elika [27]

40

Hladno valjani TRIP-elici proizvode se termodinamikim procesom prikazanim na slici 24.

Slika 24. Nain proizvodnje hladno valjanih limova iz TRIP-elika [27]


Materijal prvo prolazi kroz proces toplog valjanja u austenitnom reimu, a zatim se hladi na
sobnu temperaturu to rezultira mikrostrukturom ferit+perlit [27]. Nakon toga se provodi
hladno valjanje materijala, poslije ega se elik ponovno zagrijava do temperature TICA.
Tijekom tog interkritinog arenja, perlit formiran nakon toplog valjanja e se otopiti
stvarajui austenit, ali pod pretpostavkom da je vrijeme tICA dovoljno dugako ( 30-60 s).
Time se dobiva (+) interkritina struktura, koja se onda brzo hladi (da bi se izbjegao perlit
ili stvaranje povrinskog ferita) i podvrgava izotermikom dranju na temperaturi TIBT,
odnosno temperaturi stvaranja bainita [27]. Znai, za nastanak eljene mikrostrukture kod
hladno valjanih modernih TRIP-elika zahtijeva se obrada arenjem u dva stupnja [27].
Mehanika svojstva modernih TRIP-elika
Postoji mnogo initelja koji utjeu na mehanika svojstva TRIP-elika, a najznaajniji meu
njima su udio faza, stabilnost zaostalog austenita i uvjeti ispitivanja pri emu je temperatura
daleko najvanija. Naime, svojstva se poboljavaju samo do odreene visoke temperature. U
tablici 2 prikazana su mehanika svojstva nekoliko tipinih TRIP-elika [26]:
Tablica 2. Mehanika svojstva nekoliko tipinih TRIP-elika [26]

41

Na slici 25 prikazan je dijagram produljenje-naprezanje (vlana vrstoa) za sve moderne


konstrukcijske HSS (konvencionalne) elike i AHSS (napredne) elike nove generacije.

Produljenje, %

Druga generacija
Konvencionalni

Prva generacija

Vlana vrstoa, MPa


Slika 25. Dijagram odnosa produljenja (eng. Elongation) i vlane vrstoe (eng. Tensile
Strength) za konvencionalne (eng. High-Strenght Steels, HSS) i napredne (eng. Advanced
High-Strenght Steels, AHSS) visokovrsne elike [28]
Karakteristini kemijski sastav TRIP-elika:
Kemijski sastav TRIP-elika ovisi o tome jesu li niskolegirani ili visokolegirani. Sukladno
tome tipini niskolegirani TRIP-elik sadri 0,1-0,4% C; 0,3-2,0% Si; 1,0-3,0% Mn; 0,052,0% Al. Tipini visokolegirani TRIP-elici imaju kemijski sastav poput nehrajuih
austenitnih elika, ali s povienim sadrajem C (> 0,2% C; 16-20% Cr; 8-12% Ni, eventualno
4% Mo) [26,27].

3. EKSPERIMENTALNI DIO
3.1 UZORCI
Uzorci su pripremljeni iz tri vrste elinih traka viefaznog TRIP-elika razliitog kemijskog
sastava dobivenog posebnim termomehanikim postupcima. Radi preglednosti uvida u
kvalitetu ispitanih materijala, u tablicama 3 i 4 dan je prikaz njihova kemijskog sastava i
mehanikih svojstava. Navedeni uzorci oznake J, K i VA predstavnici su TRIP-elika
dobivenog posebnim termomehanikim postupcima, koji daju dobra mikrostrukturna obiljeja
zahvaljujui tzv. TRIP-efektu, tj. efektu transformacijom inducirane plastinosti (EN 10336)
[27]. To su nisko legirani konstrukcijski elici razliitog kemijskog sastava, a zajedniki im je
42

niski sadraj sumpora i fosfora, ime se postie smanjenje mogunosti stvaranja ukljuaka i
osigurava poveana istoa i kvaliteta materijala.
Tablica 3. Kemijski sastav ispitanih uzoraka TRIP-elika (mas.%) [27]
Kemijski sastav (mas.%)
Kemijski element
C
Mn
Si
P
S
Al
N
Cu
Nb
Ti
Mo
V
Cr
Ni
Sn
B
As
Sb
Zr
Ca

Uzorak J

Uzorak K

0,2285
1,625
0,178
0,017
0,0024
1,427
0,0035
0,021
0,003
0,009
0,006
0,003
0,043
0,017
0,005
0,0003
0,006
0,012
0,003
0,0018

0,11
1,56
1.18
0,009
0,001
0.054
0,01
0,003
0,007
0,001
0,003
0,03
0,01
0,002
0,003
-

Uzorak VA
0,21
1,73
0,34
0,010
0,0009
1,030
0,017
0,005
0,005
0,001
0,018
0,0002
-

Tablica 4. Mehanika svojstva ispitanih uzoraka TRIP-elika [27]

Oznaka uzorka

Granica
razvlaenja
Re, MPa

Vlana vrstoa
Rm, MPa

Istezljivost
A, %

Kontrakcija
Z, %

J
K
VA

405
398
512

693
644
734

22,8
45,7
25.5

63,9
62,5
58.5

Prema podacima iz tablice 4, vidljivo je da ovi TRIP-elici pripadaju skupini visokovrstih


konstrukcijskih elika, budui da posjeduju veliku vlanu vrstou Rm [26,27]. K tome,
karakterizira ih viefazna mikrostruktura dobivena kontroliranom termomehanikom obradom
(TMCP) i mikrolegiranjem, to omoguava veliku vrstou uz istovremeno poveanu
sposobnost deformacije i mogunost apsorbiranja visoke udarne energije (eng. Stretch Efekt).
Stoga, ovi visokovrsti konstrukcijski TRIP-elici svoju su primjenu nali prvenstveno u
automobilskoj industriji [27].

43

3.2 METODE ISPITIVANJA

ELEKTROKEMIJSKA ISPITIVANJA (Ecorr, EIS, Tafel)

Odreivanje korozijskog potencijala Ecorr


Pri elektrokemijskom ispitivanju obino se mjeri vremenska promjena potencijala izmeu
elektroda galvanskog lanka pomou voltmetra kroz koji prolazi slaba elektrina struja. Za
odreivanje elektrodnog potencijala potrebno je mjeriti elektromotornu silu izmeu radne
elektrode i referentne elektrode poznatog i konstantnog potencijala, koja slui kao standard
prema kojem se mjeri potencijal radne elektrode. U svrhu odreivanja korozijskog potencijala
Ecorr ispitanih viefaznih konstrukcijskih elika kao funkcije vremena, uzorci oblika ploice
oieni su brusnim papirima gradacije No. 100, 220, 320, 400, 500 i 600, isprani u
destiliranoj vodi i odmaeni u etanolu. Zatim je uzorak kao radna elektroda jednim dijelom
uronjen u medij 0,5 M H2SO4 u troelektrodnoj staklenoj eliji u kojoj su se nalazile zasiena
kalomel elektroda (eng. Saturated Calomel Electrode, SCE), kao referentna elektroda i Ptelektroda kao protuelektroda, slika 26 [27,29,30]. Nakon toga pokrenuta je stabilizacija
potencijala kod otvorenog strujnog kruga Eocp, pomou raunalom upravljanog
potenciostata/galvanostata (Parstat 2273) u trajanju od 30 minuta. Sva elektrokemijska
ispitivanja (Ecorr, EIS, Tafel) izvedena su u istoj aparaturi i pri temperaturama 20C, 35C i
50C.
Nakon stabilizacije Eocp izvedena su elektrokemijska mjerenja metodom
elektrokemijske impedancijske spektroskopije (EIS).

Slika 26. Troelektrodna elija za provoenje elektrokemijskih mjerenja

Odreivanje korozijskih parametara primjenom elektrokemijske


impedancijske spektroskopije (EIS)
Jedna od metoda mjerenja korozijskih parametara koja se temelji na primjeni izmjenine
struje je elektrokemijska impedancijska spektroskopija (EIS), koja se zasniva na odzivu
44

strujnog kruga na izmjenini napon ili struju kao funkciju frekvencije. U svrhu istraivanja
granice faza elektroda/elektrolit, provedeno je mjerenje impedancije u podruju frekvencija od
100 kHz do 10 mHz s amplitudom sinusoidnog napona u iznosu od 5 mV. Parametri
impedancije analizirani su pomou softvera ZSIMPWin 3.21. primjenom odgovarajuih
modela elektrinog kruga [27,29,30]. Za svaki uzorak izvedena su dva impedancijska
mjerenja, pri emu je za obradu impedancijskih rezultata koritena srednja vrijednost
dobivenih parametara impedancije. Nakon elektrokemijske impedancijske spektroskopije
izvedena je potenciodinamika polarizacija ispitanih TRIP-elika u mediju 0,5 M H2SO4.

Odreivanje korozijskih parametara primjenom metode Tafelove


ekstrapolacije
Elektrokemijska priroda procesa korozije omoguuje primjenu razliitih elektrokemijskih
mjernih tehnika za odreivanje intenziteta korozije. Razlikuju se tehnike s istosmjernom
strujom (DC tehnike) i tehnike s izmjeninom strujom (AC tehnike). Pri elektrokemijskim
ispitivanjima procesa korozije upotrebljavaju se polarizacijske metode mjerenja,
potenciostatika i galvanostatika polarizacija. Cilj mjerenja je snimanje krivulja polarizacije
struja-napon te na temelju anodnih i katodnih krivulja dobivanje slike o korozijskom
ponaanju odreenog materijala u odreenom mediju. Na potenciostatikoj polarizaciji
zasniva se vie metoda za odreivanje brzine korozije, kao to su Tafelova ekstrapolacija i
odreivanje polarizacijskog otpora. U ovom radu izvedena je potenciodinamika polarizacija
u podruju potencijala od -250 mV do +250 mV vs Ecorr, uz brzinu promjene potencijala od 5
mV/s, a korozijski parametri su odreeni pomou softvera PowerCorrTM primjenom Tafelove
metode ekstrapolacije i Faradayevih zakona [29,30].

METALOGRAFSKA ISPITIVANJA

U svrhu ispitivanja mikrostrukture viefaznih konstrukcijskih elika, metalografski se moraju


pripremiti uzorci. Uzorci su metalografski pripremljeni tako da su izrezani uzduno i
popreno na smjer valjanja te spreani u konduktivnu masu pomou ureaja za vrue preanje
uzoraka (SimpliMet 1000) [27]. Nakon toga, uzorci su strojno izbrueni (na raznim
gradacijama brusnih papira No. 100, 220, 320, 400, 600 i 800, prema svrhi) i ispolirani
(suspenzija Al2O3 u vodi) na automatskom ureaju za bruenje i poliranje (Behler) te isprani
destiliranom vodom i odmaeni u etanolu. Tako pripremljeni uzorci (slika 27) nagrieni su u
nitalu (5%-tna HNO3 u etanolu) te promatrani na optikom mikroskopu s digitalnom
kamerom (Olympus GX 51) i sustavom za automatsku obradu slike (AnalySIS Materials
Research Lab) u svrhu snimanja njihove mikrostrukture [27,31].
Uzduno na smjer
valjanja

Popreno na smjer
valjanja

Slika 27. Uzorci viefaznih TRIP-elika pripremljeni za metalografsku analizu

45

4. REZULTATI I RASPRAVA

E/V

U ovom radu primijenjene su i DC- i AC-tehnike u cilju odreivanja korozijske otpornosti


ispitanih konstrukcijskih elika. Nakon mjerenja potencijala otvorenog strujnog kruga Eocp, a
u cilju istraivanja granice faza elektroda/elektrolit i dobivanja informacija o kinetici korozije
ispitanih viefaznih elika u kiselom mediju pri razliitim temperaturama, izvedena je
elektrokemijska impedancijska spektroskopija pri potencijalu otvorenog strujnog kruga.
Ovisnosti potencijala kod otvorenog strujnog kruga o vremenu za ispitane konstrukcijske
elike u kiselom mediju pri razliitim temperaturama prikazane su na slikama 28-30.
Dobiveni Nyquistovi EIS-spektri (slike 31-33) za ispitane viefazne konstrukcijske elike pri
razliitim temperaturama i njihove analize provedene su primjenom odgovarajueg modela
elektrinog kruga, to je prikazano na slikama 34-42. Modeliranjem EIS spektara dobiveni su
parametri impedancije otpor elektrolita Rel, konstantno fazni element dvosloja Qdl, mjera
heterogenosti povrine n i otpor prijenosu naboja Rct te su navedeni u tablicama 5-7.

t/s
Slika 28. Ovisnost mirujueg potencijala o vremenu za TRIP-elik oznake J u mediju 0,5 M
H2SO4 pri razliitim temperaturama

46

E/V

t/s

E/V

Slika 29. Ovisnost mirujueg potencijala o vremenu za TRIP-elik oznake K u mediju 0,5 M
H2SO4 pri razliitim temperaturama

t/s

Slika 30. Ovisnost mirujueg potencijala o vremenu za TRIP-elik oznake VA u mediju 0,5
M H2SO4 pri razliitim temperaturama

47

Z/

Z/

Z/

Slika 31. Dobiveni Nyquistovi EIS-spektri za uzorak TRIP-elika oznake J u mediju 0,5 M
H2SO4 pri razliitim temperaturama

Z/
Slika 32. Dobiveni Nyquistovi EIS-spektri za uzorak TRIP-elika oznake K u mediju 0,5 M
H2SO4 pri razliitim temperaturama

48

Z/

Z/
Slika 33. Dobiveni Nyquistovi EIS-spektri za uzorak TRIP-elika oznake VA u mediju 0,5 M
H2SO4 pri razliitim temperaturama
J-EIS1-20C.dat
Model : R(QR) Wgt : Modulus
15

Z , Msd.
Z , Calc.

14

Z, eksperiment

Z, model

13
12
Iter #: 2
Chsq: 4,75E-04

Z/ cm2

- Z '', ohm-sq. cm

11
10

# of pars with
rel. std. errors
>20%: 0 / 4
>1000%: 0 / 4

9
8
7
6
5
4
3
2
1
0
0

10

12

14

Z ', ohm-sq. cm

16

18

20

22

24

Z/ cm

Slika 34. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake J


u mediju 0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 20C
49

J-EIS2-35C.dat
Model : R(QR) Wgt : Modulus
Z , Msd.
Z , Calc.
5

Z, eksperiment

Z, model

Z/ cm2

- Z '', ohm-sq. cm

Iter #: 2
Chsq: 1,96E-04
# of pars with
rel. std. errors
>20%: 0 / 4
>1000%: 0 / 4

0
0

Z ', ohm-sq. cm

Z/ cm

Slika 35. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake J


u mediju 0,5 M H2SOJ-EIS2-50C.dat
4 i pri temperaturi od 35C
Model : R(QR)

Wgt : Modulus
Z , Msd.
Z , Calc.

Z, eksperiment

Z, model

Z/ cm2

- Z '', ohm-sq. cm

Iter #: 3
Chsq: 4,16E-05
# of pars with
rel. std. errors
>20%: 0 / 4
>1000%: 0 / 4

Z ', ohm-sq. cm

Z/ cm2

Slika 36. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake J


u mediju 0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 50C

50

K-EIS1-20C.dat
Model : R(QR) Wgt : Modulus
Z , Msd.
Z , Calc.

15
14

Z, eksperiment

13

Z, model

12
11

Iter #: 2
Chsq: 4,92E-04

Z/ cm2

- Z '', ohm-sq. cm

10

# of pars with
rel. std. errors
>20%: 0 / 4
>1000%: 0 / 4

9
8
7
6
5
4
3
2
1
0
-1
0

10

12

14

16

18

20

22

24

26

28

Z ', ohm-sq. cm

Z/ cm2
Slika 37. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake K
u mediju 0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 20C
K-EIS1-35C.dat
Model : R(QR) Wgt : Modulus

Z , Msd.
Z , Calc.

Z, eksperiment

Z, model

Z/ cm2

- Z '', ohm-sq. cm

Iter #: 2
Chsq: 1,36E-04
# of pars with
rel. std. errors
>20%: 0 / 4
>1000%: 0 / 4

Z ', ohm-sq. cm

Z/ cm2

Slika 38. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake K


u mediju 0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 35C

51

K-EIS2-50C.dat
Model : R(QR) Wgt : Modulus
Z , Msd.
Z , Calc.

0,6

Z, eksperiment

Z, model

0,55
0,5
Iter #: 4
Chsq: 5,05E-05

19
18

Z/ cm2

- Z '', ohm-sq. cm

0,45

VA-EIS2-20C.dat
Model : R(QR) Wgt : Modulus

0,4

# of pars with
rel. std. errors
>20%: 0 / 4
>1000%: 0 / 4

0,35

Z , Msd.
Z , Calc.

0,3
0,25
0,2

17
0,15

16

0,1

Iter #: 2
Chsq: 4,69E-04

0,05

15

# of pars with
rel. std. errors
>20%: 0 / 4
>1000%: 0 / 4

14
4

Z/ cm

Z ', ohm-sq. cm

13

- Z '', ohm-sq. cm

12

Slika 39. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake K


u mediju 0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 50C

11
10
9

Z, eksperiment

Z, model

Z/ cm2

7
6
5
4
3
2
1
0
0

10

12

14

16

Z ', ohm-sq. cm

18

20

22

24

26

28

Z/ cm2

Slika 40. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake VA


u mediju 0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 20C

52

Z/ cm2

Z, eksperiment

Z, model

10

11

Z ', ohm-sq. cm

12

13

14

Z/ cm2

Slika 41. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake VA


u mediju 0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 35C
VA-EIS2-50C.dat
Model : R(QR) Wgt : Modulus

Z, eksperiment

Z,
Z,

Z, model

11

# of pars
rel. std.
>20%:
>1000%:

Z/ cm2

- Z '', ohm-sq. cm

Iter #: 3
Chsq: 7,2

00

8 cm
Z ', ohm-sq.

99

Z/ cm2

Slika 42. Modeliranje dobivenog Nyquistovog EIS spektra za TRIP-elik oznake VA


u mediju 0,5 M H2SO4 i pri temperaturi od 50C
53

Tablica 5. Parametri impedancije ispitanog TRIP- elika oznake J u mediju 0,5 M H2SO4 pri
razliitim temperaturama
P

Ecorr vs. SCE

Rel

Qdl106

cm2

mV

cm2

-1sncm-2

4,38

20
35
50

-465
-470
-475

5,78
5,13
4,37

332,3
538,4
1031,0

Rct
cm2

0,86
0,90
0,91

16,88
4,02
1,26

Tablica 6. Parametri impedancije ispitanog TRIP- elika oznake K u mediju 0,5 M H2SO4 pri
razliitim temperaturama
P

Ecorr vs. SCE

Rel

Qdl106

cm2

mV

cm2

-1sncm-2

4,07

20
35
50

-471
-466
-468

4,99
4,44
3,88

234,9
336,3
589,3

Rct
cm2

0,87
0,91
0,93

20,14
2,98
1,09

Tablica 7. Parametri impedancije ispitanog TRIP- elika oznake VA u mediju 0,5 M H2SO4
pri razliitim temperaturama
P

Ecorr vs. SCE

Rel

Qdl106

cm2

mV

cm2

-1sncm-2

5,34

20
35
50

-486
-500
-506

7,69
7,36
6,90

261,1
314,2
338,8

Rct
cm2

0,87
0,91
0,97

18,02
5,92
2,11

Promatrajui slike 28-30 moe se uoiti da ispitani konstrukcijski TRIP-elici brzo postiu
svoj mirujui potencijal u kiselom mediju, tj. potencijal otvorenog strujnog kruga. Takoer,
moe se zamijetiti da ta vrijednost ne varira znaajno ovisno o temperaturi kod uzoraka
oznake J i K, dok kod uzorka oznake VA, mirujui potencijal se s porastom temperature
pomie ka negativnijim vrijednostima za otprilike 20 mV. Na slikama 31-33 vidljivo je da se
kod svih ispitanih uzoraka irina Nyquistovog polukruga smanjuje s poveanjem temperature,
to upuuje na injenicu da bi uzorci trebali pokazati najveu korozijsku otpornost pri najnioj
ispitanoj temperaturi. To potvruju rezultati dobiveni modeliranjem impedancijskih
Nyquistovih prikaza u svrhu odreivanja impedancijskih parametara.
Modeliranje EIS-spektara dobivenih u kiselom mediju izvedeno je pomou modela
najjednostavnijeg ekvivalentnog elektrinog kruga R(QR). Iz slika 34-42 je vidljivo da se
simulirane krivulje dobro podudaraju s eksperimentalnim krivuljama, pri emu je registrirano
odstupanje reda veliine 10-4. Takoer se moe uoiti da Nyquistovi impedancijski prikazi za
sve ispitane konstrukcijske TRIP-elike u kiselom mediju pokazuju samo jednu kapacitivnu
petlju depresivnog karaktera. Zapravo, radi se o depresivnim polukrugovima s centrom iznad
realne osi, to je karakteristino za vrste elektrode, a pojava se objanjava kombinacijom
svojstava hrapavosti povrine i nehomogenosti metalne elektrode [32]. U tom sluaju, otpor
54

prijenosu naboja Rct i kapacitet dvosloja Cdl vezani su paralelno pri emu predstavljaju pasivni
elektrodni sustav. Mjerenjem impedancije realnog sustava moe doi do odstupanja
vrijednosti kapaciteta od istog kapaciteta, zbog ega se umjesto kapaciteta, uvodi
povrinski konstantno fazni element dvosloja Qdl. Takva novo uvedena vrijednost predstavlja
kombinaciju svojstava povezanih sa stanjem povrine i elektroaktivnim tvarima. Rel
predstavlja nekompenzirani otpor elektrolita, a n mjeru heterogenosti povrine elektrode [33].
Iz podataka u tablicama 5-7 vidljivo je da viefazni konstrukcijski TRIP-elici ispitani u
mediju 0,5 M H2SO4 pokazuju najmanji otpor prijenosu naboja Rct pri temperaturi od 50C,
to se moe povezati s nastankom oksidnog sloja zanemarivo male debljine na povrini
elektrode [34,35]. Nasuprot tome, ispitivanjem impedancije pri 20C dobivena je najvea
vrijednost za Rct, to znai da je pri toj temperaturi na uzorcima nastao sloj vee debljine koji
ima svojevrsnu ulogu zatite od daljnjeg korozijskog napada. Drugim rijeima, to je vei Rct,
vea je i korozijska otpornost ispitanog materijala. Pri tome se moe zakljuiti da otpor
prijenosu naboja opada s porastom temperature kod svih ispitanih uzoraka TRIP-elika. to se
tie otpora elektrolita Rel, on se takoer smanjuje s porastom temperature. Takoer, moe se
uoiti da su viefazni konstrukcijski TRIP-elici pokazali najviu vrijednost Qdl u ispitanom
mediju pri najvioj temperaturom, a najmanju vrijednost pri najnioj temperaturi. To se moe
objasniti injenicom da pasivni sloj koji raste na povrini viefaznog konstrukcijskog elika
nije dovoljno kompaktan, zbog ega dolazi do porasta kapaciteta na meupovrini
metal/oksidni sloj ili unutar pasivnog sloja [36]. Drugim rijeima, otpor prijenosu naboja i
konstantno fazni element dvosloja su obrnuto proporcionalne veliine, jer Rct opada s
porastom temperature, a Qdl raste s porastom temperature, to je opet sve u skladu sa
saznanjima iz literature [36]. S druge strane, usporeujui ispitane uzorke, iz tablica 5-7 moe
se primijetiti da pri temperaturi od 20C uzorak oznake K je pokazao najveu korozijsku
otpornost, jer je pokazao najvei otpor prijenosu naboja. To znai, da bi korozijska otpornost
pri 20C opadala u nizu K, VA, J. Meutim, pri viim temperaturama, 35C i 50C, korozijski
najotpornijim se pokazao uzorak oznake VA, o emu svjedoe vie vrijednosti Rct nego kod
uzoraka oznake J i K. To znai, da bi pri povienim temperaturama korozijska otpornost
opadala u nizu VA, J, K. Prema ovim tumaenjima moe se zakljuiti da je uzorak K
korozijski otporniji pri sobnoj temperaturi, ali pri povienim temperaturama korozijski
otpornijim se pokazao uzorak TRIP-elika oznake VA.
Saznanja dobivena metodom elektrokemijske impedancijske spektroskopije podudaraju se i s
odreivanjem korozijske otpornosti metodom Tafelove ekstrapolacije. Stoga,
potenciodinamika polarizacija u podruju potencijala od 250 mV do +250 mV vs. Ecorr
izvedena je u svrhu odreivanja sljedeih korozijskih parametara: korozijskog potencijala
Ecorr, gustoe struje korozije Icorr, anodnog nagiba ba, katodnog nagiba bc i brzine korozije
vcorr. Polarizacijske krivulje ispitanih TRIP-elika pri razliitim temperaturama prikazane su
na slikama 43-45, a korozijski parametri odreeni iz polarizacijskih krivulja navedeni su u
tablicama 8-10.

55

E/V

I/ Acm-2

E/V

Slika 43. Polarizacijska krivulja viefaznog TRIP-elika oznake J u mediju 0,5 M H2SO4 pri
razliitim temperaturama

I/ Acm-2
Slika 44. Polarizacijska krivulja viefaznog TRIP-elika oznake K u mediju 0,5 M H2SO4 pri
razliitim temperaturama
56

E/V

I/ Acm-2
Slika 45. Polarizacijska krivulja viefaznog TRIP-elika oznake VA u mediju 0,5 M H2SO4
pri razliitim temperaturama
Tablica 8. Korozijski parametri ispitanog TRIP-elika oznake J u mediju 0,5 M H2SO4 pri
razliitim temperaturama

P
cm2

T
C

Ecorr vs. SCE


mV

4,38

20
35
50

-465
-470
-475

ba
bc
mV/dec mV/dec
125,8
186,5
215,4

196,4
219,1
225,7

Icorr
Acm-2

vcorr
mm god-1

3,6310-3
13,9610-3
17,4610-3

14,73
43,95
61,41

Tablica 9. Korozijski parametri ispitanog TRIP-elika oznake K u mediju 0,5 M H2SO4 pri
razliitim temperaturama
P
cm2

T
C

Ecorr vs. SCE


mV

4,07

20
35
50

-471
-466
-468

ba
bc
mV/dec mV/dec
118,9
196,2
225,9

187,6
224,9
267,1

Icorr
Acm-2
2,8810-3
14,4510-3
19,0510-3

vcorr
mm god-1
13,11
48,97
78,72

57

Tablica 10. Korozijski parametri ispitanog TRIP-elika oznake VA u mediju 0,5 M H2SO4
pri razliitim temperaturama
P
cm2

T
C

Ecorr vs. SCE


mV

5,34

20
35
50

-486
-500
-506

ba
bc
mV/dec mV/dec
140,1
201,0
310,2

230,0
261,3
331,5

Icorr
Acm-2
4,4710-3
14,4510-3
19,0510-3

vcorr
mm god-1
14,20
31,53
58,73

Iz dobivenih rezultata prikazanih na slikama 43-45 i u tablicama 8-10 moe se uoiti da su svi
ispitani TRIP-elici pokazali najveu korozijsku otpornost u mediju 0,5 M H2SO4 pri
temperaturi od 20C, jer su na toj temperaturi registrirane najmanje gustoe struje korozije i
brzine korozije. Takoer, iz rezultata je vidljivo da ta dva parametra proporcionalno rastu s
porastom temperature, to je u skladu s ve provedenim znanstvenim istraivanjima [16].
Nadalje, sukladno rezultatima impedancijskih mjerenja i ovdje je metodom
potenciodinamike polarizacije dobivena najmanja brzina korozije za uzorak K pri
temperaturi od 20C. Njega slijede uzorci VA i J. Meutim, ispitivanjima na viim
temperaturama, korozijski najotpornijim se pokazao uzorak VA s najmanjom registriranom
brzinom korozije. Stoga, kao i kod impedancijskih rezultata, pri povienim temperaturama
korozijska otpornost bi opadala u nizu VA, J, K. To znai da je korozijski otporniji pri
temperaturi od 20C uzorak oznake K, ali pri povienim temperaturama je korozijski otporniji
uzorak oznake VA. Takoer, vidljivo je da su svi ispitani TRIP-elici pokazali najmanji
anodni i katodni nagib u kiselom mediju pri najnioj temperaturi. S porastom temperature,
uoen je proporcionalni porast vrijednosti Tafelovih nagiba. To znai da su u kiselom mediju
vie izraene reakcije na anodi i katodi pri povienim temperaturama, nego pri sobnoj
temperaturi. Naime, iz literature je poznato da se proces elektrokemijske korozije elika u
kiselom mediju odvija na slijedei nain [32,37]:
Anodna reakcija: Fe 2e- Fe2+ (otapanje eljeza)

(40)

Katodna reakcija: 2H+ + 2e- H2 (izluivanje vodika)

(41)

Sukladno navedenome, moe se zakljuiti da je najveu otpornost prema opoj koroziji u


kiselom mediju pri temperaturi od 20C pokazao uzorak K, dok se pri viim temperaturama
uzorak VA pokazao korozijski otpornijim. Nadalje, kod elektrokemijske korozije ispitanih
elika u kiselom mediju povienjem temperature dominantnijom se pokazala katodna reakcija
razvijanja vodika o emu svjedoe vei iznosi za katodne nagibe, koji se poveavaju s
porastom temperature. Meutim, budui su ti iznosi brzina korozije za oba uzorka vei od
doputenih 10 mm/g, moe se zakljuiti da ovi materijali nisu prikladni za primjenu pri
povienim temperaturama u kiselom okoliu [38]. tovie, moe se rei da je njihova
otpornost prema opoj koroziji vrlo slaba i da bi se mogli primijeniti u takvim otrim
uvjetima, trebala bi se njihova korozijska otpornost poveati uvoenjem inhibitora korozije ili
njihovim prevlaenjem zatitnim prevlakama [17,19-22].
Dobiveni rezultati mogu se povezati s mikrostrukturom ispitanih konstrukcijskih TRIP-elika
dobivenom nagrizanjem u nitalu, slike 46-48.

58

Slika 46. Mikrostruktura viefaznog konstrukcijskog TRIP-elika oznake J

Slika 47. Mikrostruktura viefaznog konstrukcijskog TRIP-elika oznake K


59

Slika 48. Mikrostruktura viefaznog konstrukcijskog TRIP-elika oznake VA


Iz slika 46-48 je vidljivo da se radi o materijalima koji imaju izrazito sitnozrnatu
mikrostrukturu sastavljenu iz tri mikrostrukturne faze: ferit, bainit i zaostali austenit. Ovakva
mikrostruktura ispitanih TRIP-elika rezultat je proizvodnje koja ukljuuje metalurgiju lonca i
kontroliranu termomehaniku obradu (TMCP) [27]. Takoer, vano je naglasiti da se i
koncept ovravanja kod ispitanih elika razlikuje. Tako je za razliku od uzoraka VA i J koji
su ovrsnuti dodatkom mangana i aluminija, uzorak TRIP-elika oznake K ovrsnut
dodatkom mangana i silicija. Nadalje, uzorak K ima dvostruko nii sadraj ugljika i manje
zaostalog austenita, a vie ferita i bainita u svojoj mikrostrukturi. Suprotno tome, uzorak J u
svom kemijskom sastavu ima vie kroma od uzorka K, to je naposljetku doprinijelo veoj
korozijskoj otpornosti TRIP-elika oznake J.
Na osnovi svega navedenoga moe se zakljuiti da je TRIP-elik oznake K izmeu svih
ispitanih elika, korozijski najotporniji pri temperaturi od 20C u kiselom mediju, dok je VA
najotporniji pri povienim temperaturama. To je posljedica razliitog kemijskog sastava, gdje
su uzorci ovrsnuti Meutim, zbog velikih iznosa brzine korozije, moe se zakljuiti da su ovi
elici vrlo podloni opoj koroziji u kiselom mediju. Stoga, niti jedan uzorak nije preporuljiv
za primjenu u kiselom mediju bez dodatne antikorozijske zatite u vidu inhibitora korozije ili
zatitnih prevlaka.

60

5. ZAKLJUAK
1.

2.

3.

4.

Elektrokemijskim ispitivanjima te metalografskom analizom prouavana je korozijska


otpornost viefaznih konstrukcijskih TRIP-elika oznake J, K i VA u mediju 0,5 M
H2SO4 i pri temperaturama od 20C, 35C i 50C.
Metodom potenciodinamike polarizacije je ustanovljeno da porastom temperature raste
i brzina korozije sva tri ispitana elika. Meutim, TRIP-elik oznake K je pokazao
najmanju brzinu korozije i pritom najveu korozijsku otpornost pri temperaturi od 20C,
za razliku od uzoraka J i VA, dok je pri viim temperaturama uzorak VA pokazao
najveu, a uzorak oznake K najmanju korozijsku otpornost.
U skladu s rezultatima potenciodinamike polarizacije, analiza elektrokemijske
impedancijske spektroskopije je pokazala da porastom temperature opada korozijska
otpornost ispitanih TRIP-elika, o emu svjedoe manji iznosi otpora prijenosu naboja
Pritom, viefazni TRIP-elik oznake K pri temperaturi od 20C u kiselom mediju
pokazao je najvei otpor prijenosu naboja, to je rezultiralo nastankom oksidnog sloja
vee debljine, koji onda predstavlja adekvatnu zatitu elika od agresivnih iona iz
otopine. Suprotno tome, pri viim temperaturama, najvei prijenos naboja i time
najbolju korozijsku otpornost je pokazao uzorak VA, dok se uzorak oznake K pri
povienim temperaturama pokazao kao najmanje otporan na opu koroziju.
Metalografskim ispitivanjima mikrostrukture ustanovljeno je da veoj korozijskoj
otpornosti uzoraka J i VA pridonosi povoljnija mikrostruktura s vie zaostalog austenita
i drugaiji koncept ovravanja, tj. drugaiji kemijski sastav.

6. LITERATURA
1. E. Stupniek-Lisac, Korozija i zatita konstrukcijskih materijala, Fakultet kemijskog
inenjerstva I tehnologije, Zagreb, 2007.
2. I. Esih, Z. Dugi, Tehnologija zatite od korozije I, kolska knjiga, Zagreb, 1990.
3. I. Esih, Z. Dugi, Tehnologija zatite od korozije II, Fakultet strojarstva i brodogradnje,
Zagreb, 1992.
4. G. Jeli Mreli, Korozija i zatita materijala okolia, Digitalni udbenik, Pomorski
fakultet, Split, 2012.
5. I. Esih, Osnove povrinske zatite, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet strojarstva i
brodogradnje, Zagreb, 2010.
6. I. Skarpa, Osnove zatite metala i metalnih izraevina od korozije, kolska knjiga, Zagreb,
1966.
7. https://bs.scribd.com/doc/219168839/Kotlovski-Materijali-i-Opterecenja,dostupno
26.08.2015.
8. S. Mladenovi, Korozija materijala, Tehnoloko-metalurki fakultet, Beograd, 1978.
9. www.fkit.hr/files/nastava/zel/14-Pasivacija%20i%pasivnost%metala.pdf,dostupno
26.08.2015.
10. https://www.scribd.com/doc/69417674/skripta-zastita-materijala, dostupno 26.08.2015.
11. D. Bjegovi, Mehanizam korozije metala, 2. Pred., Graevinski fakultet, Zagreb, 2013.
12. F. Sebenji, L. Hakl, Korozija metala u teoriji i praksi, Tehnika knjiga, Beograd, 1980.
13. http://documents.tips/documents/zastita-materijala.html
14. S. Martinez, I. tern, Korozija i zatita-Eksperimentalne metode, HINUS, Zagreb, 1999.
15. I. Juraga, V. Alar, I. Stojanovi, V. imunovi, Korozija i metode zatite od korozije,
skripta, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2011.
61

16. B. S. Pijanowski, I. Mahmud, A Study of the Effects of Temperature and Oxygen Content
on the Corrosion of Several Metals, Report 69-2, Cooperative Program in Ocean
Engineering, Institute of Ocean Science and Engineering, The Catholic University of
America, Washington, D. C., June 1969.
17. L. Pomeni, Zatita materijala, skripta, Tehniki fakultet Rijeka, 2011.
18. NAVFAC MO-307: Corrosion Control, september 1992.
19. E. Stupniek-Lisac, Konstrukcijski materijali i zatita, Fakultet strojarstva i brodogradnje,
interna skripta, Zagreb, 2002.
20. F. Mansfeld, Tafel Slopes and Corrosion Rates from Polarization Resistance
Measurements, Corrosion 29 (1973) 397.
21. M. Stern, A. L. Geary, J. Electrochemical Society 104 (1957) 56.
22. S. Mladenovi, M. Petrovi, G. Rikovski, G, Korozija i zatita materijala, Rad, Beograd,
1985.
23. http://www.corrosion-project.info/Predavanja/EKM/Predavanje0102006.pdf,dostupno
30.08.2015.
24. H. Belov, Primjena inhibitora korozije kod tehnologije obrade odvajanjem estica,
Diplomski rad, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2009.
25. ASM International, Corrosion: fundamentals testing and protection, ASM handbookVolume 13, Materials Park, 2000., dostupno 30.08.2015.
26. http:// www.fsb.unizg.hr/zavod_za.../9f5ffc48e9d2a924a926387e96dfc554.pdf, dostupno
30.08.2015.
27. A. Begi Hadipai, Utjecaj mikrostrukture na difuziju vodika i krhkost viefaznih
sitnozrnatih elika poveane plastinosti i vrstoe, doktorska disertacija, Metalurki
fakultet, Sisak, 2010.
28. R. Wagoner et al, Advanced High Strength Steel Workshop, Report, Arlington, Virginia,
USA, 22-23.10.2006.
29. A. Begi Hadipai, H. Hadipai, S. Vrbanjac, The Influence of Medium and
Microstructure on Corrosion Rate of Dual Phase High-Strength Structural Steels, The
Holistic Approach to Environment 2 (2012) 2, 73-84.
30. V. Novak, Primjena metalnih prevlaka u zatiti metala od korozije, Zavrni rad,
Metalurki fakultet, Sisak, 2012.
31. V. Novak, Utjecaj medija i mikrostrukture na korozijsko ponaanje konstrukcijskih elika,
Rad nagraen Rektorovom nagradom, Metalurki fakultet, Zagreb, 2013.
32. M. A. Quraishi, A. Singh, V, K. Singh, D. K. Yadav, A. K. Singh, Green approach to
corrosion inhibition of mild steel in hydrochloric acid and sulphuric acid solutions by the
extract of Murraya koenigii leaves, Materials Chemistry and Physics 122 (2010) 114-122.
33. A. K. Satapathy, G. Gunasekeran, S. C. Sahoo, K. Amit, P. V. Rodrigues, Corrosion
inhibition by Justicia gendarussa plant extract in hydrochloric acid solution, Corrosion
Science 51 (2009) 2848-2856.
34. J. C. Rocha, J. A. Cunha Ponciano Gomes, E. DElia, Corrosion inhibition of carbon steel
in hydrochloric acid solution by fruit peel aqueous extracts, Corrosion Science 52 (2010)
2341-2348.
35. A. Begi Hadipai, J. Malina, . Ninik, Inuence of microstructure on hydrogen
diusion and impedance of IF-steel, Kovove Mater. 50 (2012) 345-350.
36. S. Kouh, M. Goji, M. Kralji Rokovi, The effect of PWHT on electrochemical
behaviour of AISI 316L weld metal, Chemical and Biochemical Engineering Quarterly 22
(2008) 4, 421-431.
37. P. P. Sarkar, P. Kumar, Manas Kumar Manna, P. C. Chakraborti, Microstructural
influence on the electrochemical corrosion behavior of dual-phase steels in 3.5 % NaCl
solution, Materials Letters 59 (2005) 2488-2491.
62

38. T. Filetin, Izbor materijala pri razvoju proizvoda, Fakultet strojarstva i brodogradnje,
Zagreb, 2000.

63

ivotopis
Boris Maltar roen je 29. travnja 1989. godine u Sisku, od oca Boka i majke Zdravke.
Osnovnu kolu pohaao je u Sisku od 1996. do 2004. godine. Godine 2008. zavrio je Opu
gimnaziju u Petrinji. Iste godine u Sisku upisuje Metalurki fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Tijekom studija nagraen je nagradom dekana za uspjeno studiranje. Uspjean je sudionik
nekoliko Tehnologijada u ekipnim sportovima.

Short bibliography
Boris Maltar was born on April 29th 1989 in Sisak, Croatia, by father Boko and mother
Zdravka. He went to primary school in Sisak, from the year 1996 to the year 2004. In the year
2008 he finished the Gymnasium in Petrinja, Croatia. In the same year he enrolled Faculty of
Methallurgy University of Zagreb, Sisak, Croatia. During his studies he received Dean's
Award. He is a successful participant in several Technology Games in team sports.

64

You might also like