AUTORSKO PRAVO

Seminarski rad

SADRAJ
UVOD......................................................................................................................3
1.

OSNOVNA DEFINICIJA AUTORSKOG PRAVA. 4

1.1. Postanak i razvoj autorskog prava.4

2.

SRODNA PRAVA AUTORSKOM PRAVU ... 5

3.

PRAVNA NARAV AUTORSKOG PRAVA ...6

4. AUTORSKO DJELO.....................................................................................7
4.1 Vrste autorskih djela...8
5.

NOSIOCI AUTORSKIH PRAVA.....9

5.1. Autor9
5.2. Koautor10

6. TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA...11

7.

PRAVNA ZATITA AUTORSKOG PRAVA... 12

ZAKLJUAK. ....... ..14

LITERATURA.. .......15

UVOD
Autorsko pravo kao formalno pravna zamisao prvi put se javlja u 15. vijeku,
mada se smatra da je postojalo jo u starom vijeku.Naziv autorsko pravo potjee od
latinske rijei auctor, to moemo prevesti kao stvoritelj, zaetnik, mnoitelj i dr.
Autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizikoj osobi koja stvori autorsko
djelo.Autorsko pravo titi nosioca prava i identitet stvarateljevog djela.
Zakon o autorskom pravu definira predmet autorskog djela kao originalnu
intelektualnu tvorevinu iz knjievnosti, znanstvenog i umjetnikog podruja koja ima
individualni karakter.
Pojam autorskog prava obuhvaen je irim pojmom poznatim kao
intelektualno vlasnitvo.Svjetska organizacija za intelektualno vlasnitvo definira
intelektualno vlasnitvo kao bilo koje ostvarenje uma; izume, knjievna i umjetnika
djela, simbole, imena, slike i dizajne.
Povreda autorskih prava dogaa se kada se intelektualno vlasnitvo
umnoava, prikazuje, emitira, prevodi ili prerauje bez izriitog odobrenja autora ili
osobe ovlatene da se slui dotinim materijalom.
Ovaj seminarski rad kroz svojih sedam poglavlja govoriti o autorskom pravu,
o autorskom pravu srodnim pravima, o postanku i razvitku autorskih prava, o pravnoj
naravi autorskih prava, o autorskim djelima i vrstama autorskih djela.

1.

OSNOVNA DEFINICIJA AUTORSKOG PRAVA

Autorsko pravo je pravo koje uivaju stvaratelji (autori) knjievnih,

znanstvenih i umjetnikih djela ( autorska djela ), a koje im daje iskljuivo pravo
koritenja ili odobravanja drugima koritenja svog djela, a ukljuuje i sustav zatite
tih prava. 1
Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorsku djelu inom samog
ostvarenja djela i, za razliku od veine drugih oblika intelektualnog vlasnitva, ne
podlijee nikakvom administrativnom ili registracijskom postupku. Njime se ne titi
ideja nego djelo koje je izraaj ideje ljudskog uma, bez obzira na vrstu i kvalitet
izraaja.2
1
2

<http://hr.wikipedia.org/wiki/Autorsko_pravo>(30.04.2014.)
Gams, A.: Uvod u graansko pravo, Nauna knjiga, Beograd, 1956., str.257.

1.1 Nastanak i razvoj autorskog prava

Iako postoji miljenje da se autorsko pravo pojavljuje ve u starom vijeku,
ipak se ono institucionalizira tek pojavom tiska, jer se na taj nain intelektualna
proizvodnja materijalizirala tj. pojavljuje se u obliku robe ( novine, asopisi, knjige i
sl. ). Istraivanja pokazuju da tek poetkom 18. stoljea dolazi do zakonskog
priznavanja autorskog prava.3
Prvi zakon o zatiti autorskog prava doneen je u Engleskoj 1709. godine i on
utvruje da autori imaju pravo na naknadu od njihovih djela. Ipak, tek od francuske
revolucije, autorsko pravo postaje opepriznato i javno primjenjivano specifino
pravo koje obuhvaa i sudove.4
Kako se obim i sadraj ljudkog stvaralatva stalno razvijao, stvorila se
potreba za stvaranjem meunarodnih zakona koji e tititi autora i njegovo djelo ne
samo u njegovoj dravi nego i ire. Iz tih razloga dolo je do odravanja
meunarodnih konvencija o autorskim pravima.
Postoje dvije poznate multilateralne konvencije za zatitu autorskih prava:
Bernska konvencija iz 1886. godine i Univerzalna iz 1952. godine.
Bernska konvencija ne predvia ispunjenje ma kakvih formalnosti da bi se autorska
prava priznala i zatitila, a autorska prava ona titi za ivota autora i 50 godina
poslije njegove smrti, dok Univerzalna konvencija trai ispunjenje nekih formalnosti
radi zatite autorskih prava.5

2.

SRODNA PRAVA AUTORSKOM PRAVU

Autorskom pravu srodna prava odnose se na prava i obim pravne zatite

umjetnikog izraaja, te zatite organizacionih, poslovnih i financijskih ulaganja u
izvoenje, proizvodnju, distribuciju i radiodifuziju autorskih djela, a obuhvaaju:
Prava umjetnika izvoaa na njihovim izvedbama;
Prava proizvoaa fonograma na njihovim fonogramima;
Prava filmskih producenata ( proizvoaa videograma ) na njihovim
videogramima;
Prava organizacija za radiodifuziju na njihovim emitiranjima;
3

Spaji, V.: Teorija autorskog prava i autorsko pravo u SFRJ, Zagreb, Beograd, akovec, 1983. str.
17.
4

Sapunar, M. : Osnove znanosti o novinarstvu, III izdanje, Zagreb, Naprijed, 2000., str.355.
Popesku, D. : Pravni informator, Online izdanje asopisa,
<http://www.informator.rs/tekstovi/kopirajt_502.htm>(28.08.2009.).
5

Prava nakladnika na njihovim izdanjima;

Prava proizvoaa baza podataka na njihovim bazama podataka.

Srodnoautorskom pravu je i pronnalazako pravo.

Pronalazako pravo, regulisano Zakom o patentima 2004. godine, kojim se
uspostavlja sistem pravnih normi koje reguliu pravnu zatitu rezultata pronalaska.
Pod pronalaskom se smatra neko novo tehniko reenje, koje ima inventivni karakter
i primenjivo je. Patent je stoga pravno zatien pronalazak. Prava pronalaska postoje
samo ukoliko su priznata. Postupak priznavanja ima tri faze: podnoenje prijave,
ispitivanje sadraja prijave i donoenje reenja o priznavanju ili odbijanju traenog
prava, registrovanje priznatog prava i izdavanje isprave o priznatom pravu. Ovim
zakonom pronalazau su garantovana i imovinska i moralna prava. Imovinska prava
su kompleksna i obuhvataju: prava korienja svog pronalaska; prava stavljanja u
promet; prava raspolaganja. Takoe, Zakon o patentima iz 2004. godine predvia i
veu sigurnost i zatitu pronalazaa, kao i mere protiv falsifikovanja i piraterije. Ovo
pravo oroeno je na 20 godina i prestaje neplaenjem taksi, odricanjem prava,
ukidanjem priznatog prava, oglaavanjem nitavnim reenjima o priznavanju prava
ili smru.
U ovo spadaju i tehnike inovacije koje se odnose na racionalnizaciju, u smislu
primene poznatih sredstava u cilju ostvarivanja boljih efekata u proizvodnji. Takoe
imamo i Know how, kao skup praktini znanja i iskustava, koji se kao takvi mogu
primeniti u industriji ili zanatskoj proizvodnji. Know how je nematerijalnog
karaktera, pa se u nekoliko razlikuje od ostalih prava industrijske svojine. Oni takoe
moraju biti tajni, predstavljati neki novitet i ostvarivati ekonomski interes, koji
poslovnog subjekta ini konkurentnijim na tritu.
Slobodno trie i zatita od nelojalne konkurencije zahteva i efikasan sistem zatite
industrijske i intelektualne svojine. Sa razvojem ekonomije znanja, pravo
intelektualne svojine postaje novo pravo koje nastoji da efikasno zatiti duhovne
tvorevine i zakonski regulie prava njihovih tvoraca. Otuda imamo pravo industrijske
svojine i autorsko pravo, kao dva posebna prava. Pravo industrijske svojine odnosi se
na regulisanje pojava vezanih za pronalazatvo, znake razlikovanja i suzbijanje
nelojalne konkurencije. Takoe, imamo i autorsko pravo koje obuhvata odnose u vezi
sa stvaranjem i korienjem intelektualnih tvorevina u oblasti knjievnosti, nauke i
umetnosti.

3. PRAVNA NARAV AUTORSKOG PRAVA

Autorsko pravo i srodna prava dio su meunardodnog privatnog prava pa
stoga imaju naglaeno meunarodno obiljeje, a svaka drava donosi i vlastite
unutarnje propise koji dopunjuju i ureuju ovo podruje. Skladno konstantnom
razvoju ljudskog stvaralatva koje ni dan-danas nije doseglo dovoljnu irinu koja bi
obuhvatila sve vrste objekata i naine zatite, dolazi do potpune revizije Bernske
konvencije ( 1886. ) i to u Parizu 1971. godine.
Prema novoj konvenciji, univerzalna vrijednost autorskog prava odnosi se na
cijeli ivot autora plus 50 godina nakon njegove smrti ( period u kojem nasljednici
uivaju to pravo ).
Autorsko pravo pravno moe biti lino pravo i imovinsko pravo.
Lina i moralna prava sadrana u autorskom pravu su:
a) Autor odluuje suvereno hoe li biti objavljeno njegovo djelo ili ne;
b) Autor ima pravo da mu se prizna autorstvo na objavljeno djelo;
c) Autor ima pravo suprotstaviti se svakom izoblienju ili izmjeni svoga
djela pri objavljivanju ili bilo kojoj reprodukciji.
Imovinsko-pravna ovlatenja autora su:
a) Pravo na objavljivanje, prevoenje, preradu, reprodukciju i izvoenje koje
autor ostvaruje davanjem posebnog doputenja uz naknadu koja se
ugovara;
b) Pravo na materijalnu naknadu.6
Autorsko se pravo, jednako kao npr. obiteljsko, stambeno i radno pravo, pa i
pravo industrijskog vlasnitva odvojilo od svoje graanskopravne matice razvivi
se u manje vie samostalne pravne grane.7
Nakon toga javlja se tenja da se autorsko pravo, njemu srodna prava te pravo
industrijskog vlasnitva, uklope u iru skupinu prava nazvanu intelektualno
vlasnitvo.
Drava Bosna i Hercegovina je regulirala to Zakonom o autorskom pravu i
srodnim pravima ( Slubeni glasnik BiH, 7/02 ).8

Sapunar, M. : Osnove znanosti o novinarstvu, III izdanje, Zagreb, Naprijed, 2000., str.355.
Gavella, N. : Hrvatsko graanskopravno ureenje i kontinentalnoeuropski pravni krug, Zagreb,
1994., str.176.
8
<http://www.ipr.gov.ba/zasp>(28.08.2009.).
7

4. AUTORSKO DJELO
Autorsko djelo je originalno, duhovno ( intelektualno ) ostvarenje iz
knjievnog, umjetnikog i naunog podruja, koje ima individualni karakter i koje je
na neki nain izraeno.
Za pojam autorskog djela kao temeljnog pojma autorskog prava bitno je da se
radi o originalnom intelektualnom (kreativnom) ostvarenju, odnosno ostvarenju
ljudskog duhovnog stvaralatva. Originalnost ( izvornost ) u smislu autorskog prava
ne zahtijeva apsolutnu novost, ve se trai tzv. subjektivna originalnost ( izvornost ),
odnosno novost u subjektivnom smislu. Djelo se smatra subjektivno originalnim ako
autor ne oponaa drugo njemu poznato djelo. Dalje je potrebno da je djelo iz
knjievnog, znanstvenog ili umjetnikog podruja. Uz to osobito treba upozoriti da
navedena sintagma ima u autorskom pravu znaajno ire znaenje, nego to u teoriji
knjievnosti znae knjievna djela, a u povijesti umjetnosti umjetnika djela.
Autorskopravnu zatitu uivaju izraaji, to podrazumijeva zamjetljiv oblik (formu)
odreene ideje koja se postie pomou razliitih sredstava izraavanja, kao to su
npr. pisana ili govorena rije, pokret tijela, zvuk, kao razliiti dvodimenzionalni ili
trodimenzionalni oblik.
Autorsko djelo je objavljeno kada je, na bilo koji nain i bilo gdje u svijetu,
prvi put priopeno javnosti od strane autora, odnosno osoba koje je on ovlastio.
Autorsko djelo je izdato kada su primjerci djela puteni u promet od strane
autora, odnosno osoba koje je on ovlastio, u broju koji, imajui u vidu vrstu i prirodu
djela, moe zadovoljiti potrebe javnosti.
Autorska djela predmetom su autorskopravne zatite i najee ih nazivamo
zatiena djela ili autorskopravna djela.

4.1 Vrste autorskih djela

U nabrajanju primjera autorskih djela mogu se razlikovati tri skupine
autorskih djela:
a) autorska djela, u izvornom obliku,
b) izvedena autorska djela.
c) zbirke djela.
Izvorna se autorska djela navode, uglavnom, prema vrstama sredstava
izraavanja kao to su pisana i govorena rije, pokreti tijela, zvuk, razliita sredstva
likovnog izraavanja i razliite kombinacije sredstava izraavanja.
Autorska djela jesu osobito:

 jezina djela ( pisana djela, govorna djela, raunalni programi ),

glazbena djela, s rijeima ili bez rijei,
dramska i dramsko-glazbena djela,
koreografska i pantomimska djela,
djela likovnih umjetnosti (s podruja slikarstva, kiparstva i grafike), te ostala djela
likovnih umjetnosti,
djela arhitekture,
djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna,
fotografska djela i djela proizvedena postupkom slinom fotografskom,
audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na nain slian
kinematografskom s tvaranju), kartografska djela, prikazi znanstvene ili tehnike
prirode kao to su crtei, planovi, skice, tablice i dr.
U novije vrijeme autorsko pravo je proireno izumima, patentima i zatitom
raunarskih programa budui da se isti smatraju stvaralakim djelom.9
Kao izvedena autorska djela navode se osobito prijevodi, prilagodbe i
glazbene obrade ve postojeih autorskih djela. Kao posebna skupina autorskih djela
navode se zbirke djela i kolektivna djela.

5. NOSIOCI AUTORSKIH PRAVA

5.1 Autor
Nositelj autorskog prava je fizika osoba autor koja je stvorila
originalnu intelektualnu tvorevinu ( autorsko djelo ), koja ima individualni karakter i
koja je na neki nain izraena. Autoru pripada autorsko pravo na njegovom djelu
inom ostvarenja djela bez ispunjavanja bilo kakvih formalnosti, kao to su
primjerice registracija ili depozit djela. Za stvaranje autorskog djela ne trae se
nikakve posebne sposobnosti, stoga svaka fizika osoba moe biti i autor.
Autorom se smatra ona osoba ije je ime, pseudonim ili znak na uobiajen
nain oznaen na primjercima djela dok se ne dokae suprotno.10

Sapunar,M.: Osnove znanosti o novinarstvu,III izdanje,Zagreb,Naprijed,2000.,str. 355.

<http://hr.wikipedia.org/wiki/Autorsko_pravo>(28.08.2009.).

10

Autor se nema pravo odreknuti svojeg autorstva ili svoje autorstvo

prenijeti na drugu osobu, jer osoba koja je stvorila djelo ostaje uvijek autorom toga
djela i njezino pravo autorstva, kao autorsko moralno pravo, nije prenosivo
ugovorom na drugu osobu sve do smrti autora.
Autorsko se djelo smatra stvorenim i u sluaju da nije dovreno, ako je
izraeno na dovoljno zamjetljiv nain.11

5.2 Koautori
Ako su dvije ili vie osoba sudjelovale u izradi djela, onda se radi o
koautorskom djelu. Dakle, koautori su suradnici u stvaranju autorskog djela, a
njihovo se djelo naziva koautorskim ili suradnikim djelom, a njihovo pravo glede
tog djela koautorskim pravom. Ako je tako ostvareno djelo nedjeljiva cjelina,
koautorima pripada zajedniko autorsko pravo na stvorenom djelu.
Ako dva ili vie autora sastave svoja djela radi njihovog zajednikog koritenja,
svaki od autora zadrava autorsko pravo na svojem autorskom djelu.
Kod stvaranja nekog koautorskog djela kljuni faktor je fizika suradnja osoba pri
stvaranju djela. Ako suradnja ne postoji, nema ni koautorskog djela.
Kod nekih vrsta djela doprinosi su suradnika istovrsni, osobito kod pisanih
znanstvenih i strunih djela, programa raunala, djela arhitekture, a i nekih
koreografskih djela, glazbenih djela, kiparskih djela, dok su kod nekih djela
doprinosi razliite vrste (npr. dramsko-glazbenih, kinematografskih i drugih
audiovizualnih djela).12
Po pitanju izvrenja koautorskih prava, vrijede pravna pravila o
suvlasnitvu. Udio pojedinog koautora odreuje se ugovorom izmeu koautora, a u
nedostatku ugovora, razmjerno stvarnim doprinosima. Ako sporazumom izmeu
koautora nije drukije odreeno, o koritenju djela odluuju svi koautori.

6. TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA

Autorsko pravo traje za ivota autora i 50 godina nakon njegove smrti, bez
obzira kada je autorsko djelo zakonito objavljeno.
Autorsko pravo na anonimnom autorskom djelu te objavljeno pod pseudonimom
traje 70 godina od zakonite objave tog djela. Prestankom autorskog prava ( istekom
11
12

Hennenberg, I. : Autorsko pravo, Zagreb, Informator, 1996., str.77.

Ibidem, p.80

70 godina ), autorsko djelo postaje javno dobro, te se moe slobodno koristiti, uz

obvezu priznanja autorstva, potivanja autorskog djela,
te asti ili ugleda autora.
to se tie koautorskih djela kod kojih autorsko pravo pripada zajedniki
koautorima, autorsko pravo traje 70 godina od smrti koautora koji je najdulje ivio.13
Veina zakona prihvatila je kao opi rok trajanje autorskih imovinskih
prava vrijeme to obuhvaa ivot autora i odreeni broj godina poslije njegove smrti.
Taj se broj godina u pojedinim dravama mijenjao u nastojanju da obuhvati
prosjeno trajanje ivota jedne ili dvije generacije potomaka autora.

7. PRAVNA ZATITA AUTORSKOG PRAVA

Svatko ima pravo na zatitu moralnih i materijalnih interesa koji
proizilaze iz svakog znanstvenog, knjievnog ili umjetnikog stvaralatva kojeg je
autor.14
Osoba kojoj je autorsko ili srodno pravo povrijeeno moe zahtijevati
zatitu tog prava zahtjevima predvienim Zakonom o autorskom pravu i srodnim
pravima u BiH, i naknadu tete predvienu zakonom koji regulira obligacione
odnose.
Subjekt autorskog i bilo kojeg srodnog prava moe, u sluaju povrede
svog prava, ostvariti zatitu u graanskom sudskom postupku ( parnica ),
upravnom postupku ( prekraji, mjere na granici ) i krivinom postupku.15
Ove mjere se meusobno ne iskljuuju, nego se mogu,prema vrsti sluaja,
dopunjavati. Autor ili nositelj autorskog prava moe ostvarivati prava individualno i
u sustavu kolektivnog ostvarivanja prava, sudskim putem, inspekcijskim pregledima
prostorija u cilju pronalaenja dokaza o izradi ili posjedovanju bespravno izraenih
piratskih primjeraka zatienih djela. Nositelj prava moe ishoditi sudski nalog za
zabranu takvih aktivnosti i traiti odtetu za gubitak novane naknade. Povreda
autorskog prava moe biti kazneno djelo ili prekraj, to krivotvoritelja izlae
novanoj kazni ili zatvoru.

13

<http://www.dziv.hr/Dravni zavod za intelektualno vlasnitvo> ( 28.08.2009 ).

Opa deklaracija o pravima ovjeka, UN, 1948., l.27/2.
15
<http://www.ipr.gov.ba/zasp>(28.08.2009.).
14

10

Zbog velikog poveanja proizvodnje postojanjem raznih medija, stvorila se

potreba osnivanja drutava ili agencija za zatitu autorskih i srodnih prava, bez obzira
na nacionalne granice. Prva takva ustanova osnovana je u Bernu 1967. godine pod
nazivom Biro Meunarodne unije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela
BIRPI, a 1974. stvorena je jo ira organizacija, Svjetska organizacija za
intelektualnu zatitu WIPO.
Osnovno je naelo ovih ustanova ostvarivanje autorskog prava da autorsko
djelo koje je ostvareno u jednoj zemlji automatski ima istu autorsku zatitu u svim
ostalim dravama lanicama.16

ZAKLJUAK
Autorsko pravo i njemu srodna prava kljuni su za ljudsko stvaralatvo, jer
pruaju autorima poticaj u obliku priznanja i primjerenih novanih naknada.
16

Sapunar,M.: Osnove znanosti o novinarstvu,III izdanje,Zagreb,Naprijed,2000.,str. 357.

11

U takvome sustavu prava, autori su sigurni da se njhova djela mogu distribuirati bez
bojazni od neovlatenog umnoavanja ili piratstva.
Podruje autorskog prava i srodnih prava iznimno se razvilo s tehnolokim
napretkom unatrag nekoliko desetljea, koje je donijelo nove naine priopavanja
djela takvim globalnim komunikacijama, kao tu su satelit ili emitiranjima putem
kabela ili interneta. irenje djela internetom rezultat je novijeg razvoja te otvara nova
pitanja u odnosu na autorsko pravo, a naroito o irenju piratstva ili ilegalnom
pristupu djelima koja su zatiena autorskim pravom.
Najnoviji meunarodni ugovori i Direktiva Europske unije iz 2001. godine
propisuju zatitu tehnikim mjerama koje se trebaju ugraditi u digitalna djela za
spreavanje neovlatenih izmjena ili neovlatenog koritenja djela.
Stalni pronalasci, kao delo ovekovog uma su veoma bitni, kako lino tako i
za ukuni razvoj drutva. Kroz unapreenje nauno-tehnoloke misli, sredstava za
proizvodnju, ovek sve vie uspeva da povea produktivnost rada, ime obezbeuje
kvalitetniji i humaniji ivot graana.
Pravno ureenje ovog pitanja stvara pozitivne uslove i abijent koji motivie
sve vei broj uesnika, kako fizikih, tako i pravnih lica, kako bi se vie angaovali
na novim pronalascima ime obagauju privrednu i naunu sposobnost sopstvene
drave i ire. Od 2001. godine, ova oblast znaajno je unapreena u odnosu na
prethodni period i danas predstavlja jednu od najregulisanijih oblasti, koja je uz to i
najusklaenija sa pravom EU. Tokom ovog perioda usvojeni su svi zakoni koji
regulitu ovu oblast: Zakon o patentima, Zakon o autorskim i srodnim pravima,
Zakon o igu, Zakon o pravnoj zatiti dizajna, Zakon o uzorcima i modelima, Zakon
o oznakama geografskog porekla, kao i Zakon o posebnim ovlaenima. ronalascima
ime obagauju privrednu i naunu sposobnost sopstvene drave i ire.
U ureenim zemljama ovo pitanje je pravno regulisano,i motiviue deluje
na veliki broj ljudi koji se bave pronalazatvom.

LITERATURA

12

1. Dr Vesna Besarovi, (2005), Intelektualna svojina- Industrijska

svojina i Autorsko pravo; Centar za publikacije pravnog fakulteta
u Beogradu, 2005.
2. Zakon o autorskim i srodnim pravima BiH, Sl. Glasnik Bosne i
Hercegovine br. 63, od 2010. god.
3. Zakon o autorskom i srodnim pravima, 2009.godine. Sl. Glasnik R
Srbije br. 104/09
4. Janji M., Patentno pravo, Beograd-Univerzitet 2003.
5. Sapunar, M. : Osnove znanosti o novinarstvu, III izdanje, Zagreb,
Naprijed, 2000
6. Slobodan Markovi, Patentno pravo, Beograd 2009.
7. Popesku, D. : Pravni informator, Online izdanje

13