Lovorka orali Venecija

Uvod: Mleci grad-drava izrasla

iz bizantskoga okrilja
U 16. stoljeu jedan humanist pokuao je izvesti ime Mleci (Venecija) od rijei veni
etiam (doi ponovno) objanjavajui kako je to grad u kojemu se uvijek iznova
mogu susresti nove i nesluene zanimljivosti. Ovaj prikladan turistiki slogan, na-
ravno, nije istinit ve naziv potjee iz antikoga doba i oznaava podruje na kojemu
je obitavalo pleme Veneta prostor uz sjeverni i sjeverozapadni kraj Jadranskoga
mora. U staro doba, u vrijeme prvoga rimskog cara Augusta, podruje je zajedno sa
Istrom ustrojeno u jednu od talijanskih provincija. Protezala se od obronaka Alpa
do rijeke Pad (Po), a od glavnih gradskih sredita izdvajala se Akvileja, ujedno i sje-
dite kristijanizacije ovoga dijela Apeninskoga poluotoka.
Poetke dananjih Mletaka potrebno je traiti u vremenu velike seobe naroda i
provale Zapadnih Gota (Vizigota) u Italiju poetkom 5. stoljea. U to vrijeme vi-
zigotski vladar Alarik I. (oko 370410) pustoi sjevernotalijansko obalno podruje
te se tamonje iteljstvo sklanja na pjeane otoke (lidi), koji se proteu ispred ua
sjevernoitalskih rijeka. Upravo iz toga vremena potjee i legendarni datum osnutka
Mletaka: petak, 25. oujka 421. (tono u podne). Tih je godina (429), takoer prema
predaji, podignuta i najstarija mletaka crkva San Giacomo di Rialto. Prvotna use-
ljavanja nisu imala obiljeja stalnosti, a veliki dio useljenika vraao se ovisno o rat-
noj situaciji u svoje nekadanje domove. Useljavanje se uestalije nastavlja nakon
452. godine, kada hunski vojskovoa Atila (o. 433453) u svojemu pohodu razara
Akvileju (452). Nakon hunske provale masovnije naseljavanje gradova na podruja
Lagune nije nastavljeno (osim u Grado). Tek provalom Langobarda (568), kada su
uniteni ostaci Akvileje i razoreni mnogi drugi gradovi, stanovnitvo je masovnije
zapoelo naseljavati i druga mjesta diljem Lagune: Caorle (na uu Livenze), Chi-
oggiu, Torcello i Malamocco. Vjerojatno je tada, dakle poetkom druge polovice 6.
stoljea, dio bjegunaca naselio mletaku otonu skupinu Rialto (skupina otoia:
Rialto, Spinalunga, odnosno dananji otok Giudecca, Luprio oko dananje crkve
San Giacomo dellOrio, Olivolo Castello), zaetak dananjih Mletaka (Civitas Ri-
voalti). Politiko sjedite cijelog tog obalnog i priobalnog podruja, koje je i nakon
prodora Langobarda ostalo u sastavu Bizanta, bio je grad Herakleja (Heracliana),
smjeten na lijevoj obali Piave; trgovako-poslovno sredite bio je otok Torcello, a
vjersko Grado, gdje je izbjegao akvilejski patrijarh.

Lovorka orali / Venecija 549

POVIJEST prvi svezak.indb 549 2.11.2015. 14:55:47

 Iseljavanja iz gradova Padske nizine nastavila su se i prilikom svih osvajakih prodo-
ra i vojnih uspjeha Langobarda, koji su trajali itavo 7. stoljee i smanjivali tamonje
bizantske steevine. Potkraj tog razdoblja Bizantu su preostali samo pjeani otoci
na lagunama, a langobardskoj je vlasti pripalo sveukupno podruje do granica Ra-
venskoga egzarhata.
Naseljeno otoje mletake Lagune organizirano je do konca 7. stoljea u vojniko
podruje (dukat), podvrgnuto ravenskom egzarhu. Najstarije vijesti o postojanju za-
sebnoga mletakog dukata, podlonog izravnoj upravi Carstva, potjeu iz 680700.
godine. Od tada potjeu i vijesti o prvim mletakim dudevima (prema kronici
Ivana akona), esto protkane predajom i pokuajima da se datacija mletake neo-
visnosti o bizantskom vrhovnitvu pomakne u to drevnije razdoblje. Prvi zasebni
dux Mletaka bio je (prema kronici Ivana akona) Paulucije (lat. Paulutius, tal. Pao-
luccio Anafesto), imenovan 697. (umro 717), a sjedite mu se nalazilo u Herakleji. U
njegovo je doba na osnovi mirovnog sporazuma uspostavljena granica prema Lan-
gobarskom Kraljevstvu.
Paulucijev nasljednik bio je Marcel (Marcello Tegalliano), vojni zapovjednik s naslo-
vom magister militum, imenovan 717. (umro 726). U njegovo doba dolazi do nemira
u Bizantu (ikonoborski pokret), to rezultira pobunama diljem Italije i zbacivanjem
predstavnika bizantske vlasti. U Herakleji na mjesto Marcela dolazi domai velika
Urso (Orso, Urso Ipato) 726/727. godine, prema nekim povjesniarima zapravo prvi
izabrani mletaki dud. Urso je teio zadrati lojalnost prema Carstvu. U pobuni se-
paratistiki usmjerenih velikaa biva svrgnut, na to bizantska sredinjica odgovara
sankcijama, ukida samostalno biranje duda i uvodi upravu kojom izravno ruko-
vodi magister militum imenovan iz sjedita Carstva. Takav je sustav dokinut 742.,
kada Bizant doputa da novog duda biraju mletaki odlinici i sveenstvo. Izabran
je Ursov sin Diodato/Deusdedit (Teodato Ipato), koji je sjedite dudeve vlasti pre-
mjestio na otok Malamocco. Diodato je vladao do 755., a s prijestolja ga je zbacio
Galla (Galla Gaulo), i sam oboren s vlasti nakon jedne godine. Uslijedilo je nemirno
i za vladare nestabilno razdoblje, tijekom kojega se nijedan dud nije uspijevao due
vrijeme odrati na tronu.
Vaan dogaaj za mletaku povijest zbio se 751. godine. Tada pod langobardsku vlast
pada Ravena te mletaki dud postaje jedini predstavnik bizantske vlasti na Apenin-
skome poluotoku. Taj je dogaaj otvorio put za afirmaciju Mletaka, koji kao bizant-
sko uporite na Jadranu postaju i glavnom tokom na transeuropskom trgovakom
putu. Ipak, bizantska vlast, iako je Mleane nastojala pridobiti povlasticama, nije na-
ilazila na podrku velikog dijela domaega patricijata. Stoga su tijekom toga vreme-
na uestali sukobi mletake aristokracije probizantskog usmjerenja i plemstva koje
osloncem na papu i franaku dravu tei postii to vei stupanj samostalnosti. Takve
e okolnosti uroditi nemirima i nestabilnou na unutarnjoj politikoj sceni Mletaka
te e stalna smjena pristaa probizantske odnosno profranake politike na dudevom
tronu biti jednom od glavnih znaajki politike povjesnice rane mletake drave.
U drugoj polovici 8. stoljea dudem postaje Mauricije Galbaio (Maurizio Galbaio,
764), velika iz Herakleje koji privremeno uspijeva ostvariti nasljednost dudevske
asti naslijedio ga je sin Ivan (Giovanni Galbaio) 787. godine. Istodobno traju i su-
kobi izmeu gradova Herakleje i Jesola (ezola). Uestalije se naseljava otona sku-
pina Rialto, uz koji se s vremenom (sve do 13. stoljea) vezuje ime Mleci. Glavni otok
u toj skupini, Olivolo (danas zvan Castello), od 774/775 postaje sjedite biskupa.

550 Nova zraka u europskom svjetlu

POVIJEST prvi svezak.indb 550 2.11.2015. 14:55:47

 Zamiljeni prikaz prvih naselja
na otonoj skupini Rialto (prije
1000. god.): rukopis
iz 16. stoljea
(Mleci, Biblioteca Marciana)
Zaeci dananjih Mletaka nalazili
su se na podruju uz dananji most
Rialto, gdje su tijekom 6. stoljea
utoite pronale brojne izbjeglice iz
sjevernotalijanskih gradskih sredita.
Civitas Rivoalti bit e sve do 13. stoljea
istoznanica za Mletke, a ondje e se
od poetka 9. stoljea nalaziti i sjedite
duda (od Angela Partecipazia). (Izvor
fotografije: Il Palazzo Ducale di Venezia:
eventi storici e artistici, Guida Venezia
1996., str. 6)

Franako osvajanje sjeverne Italije oslobodilo je Mleane langobardske opasnosti.

Istodobno traju borbe Bizanta i Franake za presti i gospodstvo nad sjevernom Ita-
lijom, Istrom i Dalmacijom. Borbe su voene promjenjivim uspjehom, a okonane
su Aachenskim mirom 812., prema kojem je Bizant u svojoj vlasti zadrao dalma-
tinske gradove i Mletke.
U vrijeme spomenutih ratovanja mletaki je dud bio Angelo Particijak (Partecipa-
zio, Particiaco, 811827), politikim usmjerenjem odan Bizantu, a njegovo se sjedite
nalazilo na otonoj skupini Rialto. Taj se predjel pokazao sigurnijim od Malamocca,
a ondje podignuta dudeva kua zapravo je postala prva dudeva palaa na Rialtu.
Angelo Partecipazio poduzeo je u doba svoje vladavine i opsean posao utvrivanja
i izgradnje Rialta, smjetenoga na nestabilnom i muljevitom terenu. Kao materijal
je koriteno drvo jeftino, dostupno i jednostavno za prijevoz, a ujedno i praktino
za zadanu konfiguraciju tla u Lagunu su zabijani gusto polagani trupci na kojima
su podizane kue. Tada se kamen koristio samo za gradnju crkava i dudeve palae
(koja je izgledom vie nalikovala utvrdi) rije je o bijelom tvrdom istarskom kame-
nu koji je bio otporniji na sol.
Vladavina dudeva iz roda Particijak Angelova sina Justinijana (Giustiniano, 827
829) te potom brata mu Ivana (Giovanni, 829836) imat e naglaeno probizantsko
usmjerenje. Poradi jaanja profranakog usmjerenja meu vodeim mletakim ple-
miima, posljednji iz ove obitelji, dud Ivan Particijak, pobunom je zbaen s vlasti
(836). Tim inom Mleani nisu stupili pod okrilje franake drave i sauvali su in-
teresno usmjerenje prema Bizantu, ali su od tada sustavno slabili utjecaj Carstva na
nutarnji politiki razvoj. Stoga od vremena duda Petra Tradenika (Pietro Tradonico,
837864) zapoinje doba postupnog osamostaljenja Mletaka i izrastanja u jednu od
najmonijih drava Jadrana i Sredozemlja.

Lovorka orali / Venecija 551

POVIJEST prvi svezak.indb 551 2.11.2015. 14:55:47

 Neto podui uvod o osnutku i prvim poecima Mletaka neophodan je prolog u
promiljanje hrvatsko-mletakih odnosa u ranom novovjekovlju. Naime od samih
poetaka ustroja grada na lagunama, tada jo rastoenog na niz malih i separatnih
sprudova i otoia, mogue je traiti prve poveznice izmeu hrvatskog i mletakog
odnosno sjevernotalijanskog prostora. Iako su dokumentirana povijesna vrela o tom
razdoblju prilino oskudna, esto svedena na predaje i ponekad vrlo kontroverzna
tumaenja (primjerice, o Vieslavovoj krstionici kao importu sa mletakog otoka
Giudecca), nedvojbeno je da su dva susjedna naroda, koje spaja jedno isto more, od
prvih poetaka obitavanja na dananjim prostorima teila komunikaciji i razmjeni.

Od neretvansko-mletakih pomorskih
srazova do istarskih i zadarskih protumletakih
pobuna prva stoljea hrvatsko-mletakih
politiko-dravnih veza
Pouzdajui se u tragove povijesnih vrela, prve sigurnije vijesti o hrvatsko-mleta-
kim vezama (ponajprije vojno-politikim) biljeimo ve u prvoj polovici 9. stoljea.
Osnovno obiljeje prvih izrijekom spomenutih hrvatsko-mletakih doticaja jest
nastojanje tada jo mlade mletake drave da vojnim ili politikim putem stekne
prevlast nad istonojadranskom obalom, iznimno vanom poradi osiguranja plo-
vidbeno-trgovakog prometa prema istonome Sredozemlju. Mletaku prevlast
tijekom toga vremena sprjeava neretvanska mornarica, iji gusarski pothvati ote-
avaju slobodu plovidbe istonim Jadranom. Prve izravne mletako-neretvanske
sukobe izvori spominju oko 830., kada Neretvani alju jednog svog poslanika u
Mletke, kako bi sklopio mir s dudem Ivanom Particijakom. Poslanikovo ime nije
nam zabiljeeno, ali je znano da se tom prilikom pokrstio, to upuuje na to da su
Neretvani tada jo uvijek veim dijelom bili nekrteni. U vrijeme kada je Bizant bio
zaokupljen vlastitim krizama i sukobima (ikonoklazam, ratovi s Arapima i Bugari-
ma), Mleani su prevlast na Jadranu morali pokuati osigurati vlastitim snagama. U
takva nastojanja moemo ubrojiti pokuaj duda Petra Tradenika da vojnim poho-
dom na hrvatskog kneza Mislava (o. 835 o. 845) i neretvanskog vladara Druaka
osigura slobodnu plovidbu Jadranom. Ishod pohoda nije nam poznat, ali je znano
da isti dud 839. sklapa mir s knezom Mislavom u poljikome naselju Sv. Martin,
a potom na susjednim otocima ugovara mir i s neretvanskim knezom Druakom.
Mir s Neretvanima naruen je ve 840., kada je Druakov nasljenik Diudit porazio
mletako brodovlje, prilikom ega je poginulo oko sto dudevih vojnika.
Mletaka dvostruka politika privrenosti Bizantu i Franakoj, vana i za razumijeva-
nje onodobnih hrvatsko-mletakih veza, razvidna je i iz ugovora (Pactum Lotharii)
iz 840. godine s carem Lotarom I. (840855), kojim su se Mleani obvezali pomagati
Kraljevstvu Italije protiv slavenskih nasrtaja na obale Istre i u druge krajeve pod fra-
nakom vlau. U zamjenu za to stekli su pravo slobodne trgovine italskim podru-
jem, to je omoguilo da se uvrste kao spojnica izmeu bizantskoga Istoka i europ-
skog Zapada. Neuspjesi Bizanta da zatiti njihove temeljne strateke interese bit e i

552 Nova zraka u europskom svjetlu

POVIJEST prvi svezak.indb 552 2.11.2015. 14:55:47

 u iduim godinama motiv za sve samostalniju vanjsku politiku Mletaka i priblia-
vanje karolinkoj vlasti. Ipak, prekomjerno priklanjanje Zapadu i Francima urodilo
je pobunom protiv duda Petra Tradenika koji je ubijen 864. Njegov je nasljednik
Urso Particijak (Orso Partecipazio, 864881) vodio strogo probizantsku politiku,
djelujui u uvjetima iznova ojaalog Bizanta u vrijeme cara Bazilija I. (867886).
Upravo tada nastavljaju se i sukobi s hrvatskim knezom Domagojem (864878). O
tadanjim mletako-hrvatskim sukobima zabiljeke nam je ostavio mletaki kroni-
ar Ivan akon: U to vrijeme gospodin dud Urso uinio je sina svoga Ivana svo-
jim suvladarom. Tada su najgora plemena Slavena1 i Dalmatinaca poela pljakati
istarsku pokrajinu: tamo su naime poharali etiri grada, to jest: Umag, Novigrad,
Sipar i Rovinj. Zatim je javljeno gospodinu dudu Ursu da bi oni htjeli prijei do
Grada; doao je s trideset laa do prije reenog grada. Odatle brodei prema Istri,
hrabro nasrne na iste Slavene i tako ih u boju uniti da nitko od njih nije mogao
pobjei ni vratiti se u domovinu. [...] Zatim je, poslije smrti Domagoja, najgorega
kneza Slavena2, gospodin dud Urso i njegov sin Ivan sa Slavenima sklopio mir i
slogu. Ipak protiv Neretv ana, s kojima je bio u neprijateljstvu, poalje vojsku.3 Iz
navedenih zapisa razvidno je da je dud Urso Particijak poduzeo uspjean pohod
protiv Hrvata, natjerao ih na povlaenje i sklapanje mirovnog ugovora. Meutim, to
Mleanima nije donijelo eljenu sigurnost na Jadranu jer su njezine brodove i dalje
ugroavali neretvanski pomorci.
U vrijeme vladavine duda Petra I. Kandijana (Pietro Candiano, 887) izvren je jo
jedan neuspjeli pokuaj mletakog ovladavanja nadzora nad istonojadranskom
obalom. U bitki kod Makarske 887. dudevo je brodovlje poraeno, sam dud je
smrtno stradao te je, prema nekim miljenjima u historiografiji, mogue da su od
tada Mleani plaali Neretvanima tribut za slobodnu plovidbu Jadranom.
Openito gledajui, neretvanski su gusari nanosili veliku tetu mletakoj trgova-
koj politici na Jadranu. U mletakoj tradiciji ostali su upameni kao okrutni, ali i
spretni i hrabri gusari, koji svojim brzim laama mogu ugroziti svaku njihovu ga-
liju. Mletake predaje, esto isprepletene s matom, biljee otmicu mletakih ena
i djevojaka od strane neretvanskih gusara. Dogaaj se, prema predaji, zbio izmeu
tridesetih i kraja pedesetih godina 10. stoljea; Mleani su uspjeno sustigli gusare i
vratili otete sugraanke. U spomen na taj dan (blagdan Svijenica) ustanovljena je
sveanost (La Festa delle Marie) u kojoj je u procesiji sudjelovalo dvanaest djevojaka,
a dud sveano pohodio mletaku crkvu sv. Marije Formoze.
Iz prvih desetljea 10. stoljea potjeu i konkretne vijesti o gospodarskom povezi-
vanju Venecije i Istre koja se tada nalazila u sastavu Italskoga Kraljevstva. Tako se
932. grad Kopar dobrovoljno obvezao da e dudu (do konca njegova ivota) nakon
svake berbe davati sto amfora vina i da e mletake podanike koji borave u gradu i
na njegovu teritoriju uvati od bilo kakvih iskaza neprijateljstva i nasilja. Koprani, i
sami usmjereni na pomorsku trgovinu, tim su ugovorom nastojali pridobiti naklo-
nost Mleana i staviti se pod njihovu zatitu, iako u tom trenutku politika priblia-
vanja gradu na lagunama nije bila najpovoljnija. Stoga je nedugo potom istarski i
furlanski markgrof Vinterij, potaknut vjerojatno i od akvilejskoga patrijarha, prova-

1
Tj. Hrvata.
2
Tj. Hrvata.
3
Ivan akon, knj. III, gl. 14, str. 134, gl. 16, str. 138; prijevod prema N. Klai, Izvori, dok. 17, str. 25.

Lovorka orali / Venecija 553

POVIJEST prvi svezak.indb 553 2.11.2015. 14:55:47

 lio ne samo na mletake posjede, ve i na dobra gradekoga patrijarhata na podruju
Puljtine i Istre. Ipak, Vinterijeva je intervencija doivjela slom kada je Venecija za-
branila svojim podanicima trgovanje s Istranima i svoje trite zatvorila za istarsku
robu. Uz posredovanje gradekog patrijarha sklopljen je mir. Istarski predstavnici
markgrof, biskupi, gradski lokopoziti, suci i graani Trsta, Milja, Kopra, Pirana,
Novigrada, Porea i Pule sklopili su 12. oujka 933. na Rialtu u Mlecima mir s
dudem Petrom II. Kandijanom (932939). Istrani su se tom prigodom obvezali
da nee dirati u posjede Mleana i gradeke Crkve, da e Mleanima isplatiti du-
gove i nee poveavati poreze i pristojbe. Nadalje, svojim brodovima nee napadati
mletake lae, a ako bi italski vladar krenuo u pohod protiv Venecije, Istrani su o
tome duni izvijestiti mletake podanike kako bi se oni pravovremeno spasili. Ree-
ni uvjeti mira sklopljenog na Rialtu dali su Mleanima snaan oslonac za postupno,
iako vremensko dugotrajno, prodiranje na istarski poluotok. Dokumentom iz 933.
osigurana je mletaka pomorska trgovina u istarskom akvatoriju, a mletaki posje-
di u Istri stekli su faktinu neovisnost o lokalnim vlastima. Godine 977. novim su
ugovorom istarske obveze prema Mleanima dodatno precizirane. Prema ispravi
nainjenoj u gradu Justinopolisu itelji Kopra ponovno su se obvezali na plaanje
danka od sto amfora vina, na ustupanje Mleanima bescarinske trgovine u njihovu
gradu (i koparski trgovci su to pravo uivali u Mlecima) te neutralno dranje ak i
ukoliko bi ostali istarski gradovi zaratili s Mleanima. U ugovoru iz 977. neko do-
brovoljno i vremenom omeeno davanje danka dudu pretvoreno je u neogranie-
nu obvezu i sluenje, a mletaki je dud stekao i pravo da u Kopru postavlja mleta-
kog predstavnika opunomoenika za obavljanje nadzora nad izvravanjem ree-
nih ugovornih obveza. Mleani su, razvidno je iz ovog ugovora, postupnom i dobro
promiljenom politikom teili irenjem i uvrenjem utjecaja na zapadnoistarske
gradove stei odskonu dasku za dublji i uinkovitiji prodor na istonojadransko
uzmorje, neophodno za neometano odvijanje mletake trgovake plovidbe.
Nositelj politike dobrosusjedskih odnosa s monim dravama bio je dud Petar II.
Orseolo (Pietro II. Orseolo, 9911008), provoditelj velikih vanjskopolitikih uspje-
ha, gospodarskog procvata Mletaka i potpunog uvrenja politike neovisnosti.
Godine 992. obnovio je ugovor sa Svetim Rimskim Carstvom (s carem Otonom
III), sklopio povoljan trgovaki ugovor s Bizantom (poetak mletake trgovinske
ekspanzije na Istok), a odravao je i odline trgovinske i politike odnose sa islam-
skim zemljama. U svezi s tadanjim prilikama u Hrvatskoj, dud je iskoristio prije-
stolne sukobe izmeu sinova kralja Stjepana Drislava (o. 970 o. 995) i nastojao
ponititi utjecaj hrvatskog vladara nad dalmatinskim gradovima pod bizantskom
vlau. Godine 1000. poduzeo je vojni pohod na dalmatinsku obalu pod izlikom da
svoje podanike eli osloboditi plaanja danka. Pritom nije sasvim jasno je li rije o
tributu koji su Mleani plaali za plovidbu du istonojadranskog uzmorja ili je pak
rije o podavanju na koje su dalmatinski graani bili obvezni hrvatskim vladarima
od vremena vladanja cara Bazilija I. (867886). Prema pisanju Ivana akona dudu
su potporu dali Zadrani koji su ve i uoi pohoda prihvatili njegovu vlast (samim
time i bizantsku). Plovei du hrvatskoga uzmorja dud je prihvaao priznanje svoje
vlasti koje su mu nudili gradovi od Kvarnera do Dubrovnika. Gotovo bez otpora,
tek uz manje oklijevanje posade u kraljevskom Biogradu i otpor Lastovljana, cijela
je Dalmacija, a sa njom i dio ue Hrvatske, tada bila objedinjena dudevom vlau.
Orseolovo zauzee Dalmacije imalo je za uvrenje samopouzdanja mlade mleta-
ke drave iznimno veliku ulogu. Iako je dud formalno bio zastupnik bizantskoga
cara (Bazilije II., 9761025), njegov je vojni pohod znaio poetak mletakog uvr-

554 Nova zraka u europskom svjetlu

POVIJEST prvi svezak.indb 554 2.11.2015. 14:55:47

 Dudeva galija Bucintoro
(Antonio Canal zvan Canaletto:
detalj slike Povratak Bucintora
na pristanite na dan Uzaaa, Hrvatski vladar Svetoslav, kojega su sa prijestolja zbacila braa Kreimir i Gojslav
oko 1746.; Milano, Collezione
Aldo Crespi)
Jedan od simbola dudeve asti i
moi zasigurno je nave ducale brod
Bucintoro. Raskoan, reprezentativan,
bljetav, ureen rezbarijama i
pozlatama, dudev je brod iskljuivo
koriten u najsveanijim prigodama
dudeva isplovljavanja. U vrelima
se spominje od 1177., a njegova se
uporaba ponajprije vee uz svetkovinu
Vjenanja duda s morem (Spozalizio
del mar), na dan Uzaaa Blaene tvom vjernosti tamonjih gradova. Kolika je za Mleane bila vanost stjecanja pre-
Djevice Marije. (Izvor fotografije:
Lopera completa del Canaletto.
Presentazione di Giuseppe Berto,
Milano 1968., tab. 2829)
POVIJEST prvi svezak.indb 555
enja na dalmatinskoj obali (po povratku je Orseolo uzeo naslov dux Veneticorum
et Dalmaticorum).
(o. 998), upravo u mletakom dudu trai saveznika, doekuje ga u Trogiru i s njim
sklapa savez. Kao zalog ugovora dao je dudu za taoca svoga sina Stjepana, koji se
kasnije oenio dudevom keri Hicelom. Odlaskom Stjepana u Mletke pretpostav-
lja se da je utemeljena zasebna grana dinastije Trpimirovia Svetoslavii, ime je
otpoelo doba dinastikog rascjepa koji e u konanici dovesti do nestanka hrvatske
drave koncem iduega stoljea.
Pohod Petra II. Orseola na Dalmaciju nije, ipak, urodio vrstim i po Mleane pouz-
danim iskazivanjem vjernosti dalmatinskih gradova. Tome u prilog kazuje injeni-
ca da je ve Pietrov nasljednik Oton Orsoelo (Ottone Orseolo, 10081026) morao
1018. ponoviti pomorski pohod na istonojadransku obalu i zadovoljiti se zakle-
vlasti nad Dalmacijom (iako se tada zapravo radilo tek o formalnom priznanju mle-
takoga vrhovnitva), svjedoi da je u spomen na pohod iz 1000. godine ustanovlje-
na svetkovina vjenanja duda s morem (Sposalizio del mar), kojom se simbolino
eljela naglasiti mletaka prevlast nad Jadranom. U tim je prigodama dud na svom
posebno ureenom brodu zvanom Bucintoro, uz posebno ureenu brodsku pratnju,
isplovljavao prema Lidu. Kod etvrti S. Elenna susretao se s mletakim patrijarhom
koji je blagoslivljao prsten koji se polagao u more. Izgovarao je rijei: Ti sposiamo, o
mare, in segno di vero e perpetuo dominio.
Nakon pohoda Otona Orseola Dalmacija je podijeljena na dvije cjeline. Kvarnerski
otoci izdvojeni su u zasebno podruje pod mletakom upravom (sve do razdoblja
hrvatskog kralja Petra Kreimira IV), a Gornja je Dalmacija ustrojena kao bizantska
tema sa sjeditem u Dubrovniku. Njome je, u carevo ime i uz njegovo odobrenje,
takoer upravljala Venecija.
Do novih promjena dolazi nakon prevrata u samim Mlecima. U borbama za du-
devski tron suparnike obitelji svrgavaju duda Otona Orseola (1026) te se u godi-
Lovorka orali / Venecija 555
2.11.2015. 14:55:48
 nama koje su uslijedile na vlasti smjenjuju odvjeci obitelji Centranico odnosno Bar-
bolano (Petar/Pietro: 10261031), Flabanico (Dominik/Domenico: 10321043) i
Contarini (Dominik/Domenico I.: 10431071). Prevrat u Mlecima i vie desetljaa
suparnitva monih obitelji za vlast bili su poticaj hrvatskom vladaru Kreimiru III.
(o. 10001030) da napadne Dalmaciju, ali taj pohod nije urodio uspjehom. Bizant
tada jo nije bio voljan prepustiti Dalmaciju Hrvatima te je u svrhu smirivanja hr-
vatskih aspiracija poslan langobardski katepan Bazilije Bojoan. U cilju ovladavanja
Dalmacijom Hrvati e se u iduim godinama obraati za pomo i Maarima koji su,
zahvaljujui rodbinskim vezama s Orseolima, imali interes da se dalmatinski grado-
vi okrenu protiv novouspostavljene vlasti u gradu na lagunama.
U vrijeme vladanja kralja Stjepana II. (o. 1030 o. 1058), sina Kreimira III., ini se
da je Hrvatska stekla privremenu vlast nad Zadrom. O tome nam, neizravno, svje-
doi podatak da je dud Dominik I. Contarini 1050. ponovno vratio Zadar pod
mletako okrilje.
Mletake pretenzije na Dalmaciju bile su suzbijene u doba vladanja kralja Petra
Kreimira IV. (o. 1058 o. 1074). Godine 1069. u Kreimirovoj pratnji spominje se
dalmatinski katepan Lav, to neizravno posvjedouje da je hrvatski vladar u svojoj
vlasti imao i Dalmaciju. Iste godine, u Kreimirovoj darovnici kojom se zadarskom
mukom benediktinskom samostanu sv. Krevana daruje otok Maun, izrijekom se
spominje nae dalmatinsko more. Naposljetku, vrhunac uspjene hrvatske poli-
tike na istonom Jadranu dosegnut je u doba vladanja monog Dmitra Zvonimira
(10761089), vladara koji se diio naslovom kralj Hrvatske i Dalmacije te kralj
Hrvata.
Drugaija, po Hrvate nepovoljna situacija, nastupa nakon Zvonimirove smrti, kada
Mleani koriste borbu protukraljeva i poetak rasula hrvatske drave te 1097. uspi-
jevaju ovladati veinom dalmatinskih gradova (s tim da je Zadar tada bio izravno
podvrgnut caru Aleksiju I. Komnenu (10811118). Mletaki dud Vital Michiel
(Vitale Michele I., 10961102) uputio je (koristei i dolazak panonskoga kralja
Kolomana u Hrvatsku) svoje poslanike u istonojadranske gradove te im ponudio
vojnu pomo i mletaku zatitu. Dud je pred Dalmatincima istupio kao nositelj
naslova carskoga protosevasta i duda Venecije, Dalmacije i Hrvatske te je u tom
trenutku nasuprot nepoznatom vladaru sa sjevera za dalmatinske graane bio
bolja opcija za prevladavanje unutarnjih sukoba i stanja bezvlaa.
Tijekom 12. stoljea u sukobu sa ugarsko-hrvatskim vladarima iz dinastije Arpado-
via Mletaka Republika u nekoliko navrata osvajat e i gubiti dalmatinske gradove.
U doba prvoga ugarsko-hrvatskoga kralja Kolomana i njegova uspjenog osvajanja
dalmatinske obale od Raba do Splita (do oko 1107), Mleani su bili privremeno isti-
snuti sa istonoga Jadrana. Meutim, iste godine kada Koloman umire, dud Orde-
laf Falier (Ordelaffo Falier, 11021118) zauzima Rab, Zadar, Biograd, ibenik, Trogir
i Split (1116). U obnovljenom sukobu s hrvatskim banom Kledinom 1118. dud
gubi bitku kraj Zadra i pogiba. Poraena mletaka vojska sklanja se u Zadar koji
uspjeva zadrati, ali Hrvati oslobaaju ibenik i Biograd. Novi mletaki dud Do-
minik Michiel (Domenico Michiel, 11181129) potom sklapa mirovni ugovor s kra-
ljem Stjepanom III. (11161131), na osnovi kojega je svaka strana zadrala osvojene
gradove. Iduih godina politika zbivanja obiljeavaju brze promjene i promjenljiva
ratna srea. Ratni pohod mletakog duda u Siriju koristi Stjepan III. i 1124. godine
pod svoju vlast vraa sve dalmatinske gradove osim Zadra i Kvarnerskih otoka. Na

556 Nova zraka u europskom svjetlu

POVIJEST prvi svezak.indb 556 2.11.2015. 14:55:48

 odgovor Mleana nije se dugo ekalo te su ve godinu dana poslije (1125) ugarskom
kralju oduzeti Trogir i Split, a neko prijestolni grad Biograd potpuno je poruen.
Ratovi i uestale promjene vlasti nad dalmatinskim gradovima nastavljaju se i za
ugarskog kralja Bele II. Slijepog (11311141) koji Mleanima preotima ibenik,
Trogir, Split i neke otoke, dok Zadar i Kvarner i dalje ostaju u sastavu mletake ste-
evine.
U poetnim desetljeima 12. stoljea sve su uestaliji raskoraci izmeu tenje gra-
da Dubrovnika za neovisnom i iroko rasprostranjenom pomorskom trgovinom i
konkretnih mletakih akcija da steknu monopol nad trgovakom plovidbom du
Jadrana i Sredozemlja. Vjerojatno su, upravo stoga, mletake ete 11221123. i
1171., a tijekom bizantsko-mletakih sukoba na junom dijelu Jadrana, napadale,
pljakale te ak i kratkotrajno zauzele dubrovaki teritorij. Kasnije e se, kao bitan
imbenik zatite Dubrovana od mletakih pretenzija, nametnuti dubrovako sa-
veznitvo s Normanima i konstantno ugarsko-hrvatsko suparnitvo s Venecijom.
U 12. stoljeu zabiljeeni su i konkretni sukobi izmeu Mletaka i istarskih gradova,
koji upravo u to vrijeme gospodarski jaaju i u politikom smislu se postupno oslo-
baaju utjecaja velikakih obitelji i biskupske svjetovne vlasti. Njihov uspon dovodi
ih do sukoba s Mleanima te se kao saveznici udruuju Pula, Kopar i Izola. Poraeni,
istarski su gradovi prisiljeni obeati vjernost mletakome dudu i preuzeti obvezu
pomaganja Mleanima u ratu na moru. U sljedeim sukobima s Mlecima (1149),
Pula i njezini saveznici Pore, Rovinj, Novigrad i Umag ponovno su poraeni, prisi-
ljeni na mir (1150) i obnovu prisege vjernosti. Potkraj stoljea (1195) Pula ponovno
zapoinje rat s Mlecima te je nakon jo jednog poraza primorana poruiti gradske
bedeme.
Dalmatinski grad kojemu je Mletaka Republika poklanjala najvie panje i usmje-
ravala teite svojih istonojadranskih presizanja, zasigurno je bio Zadar. Tijekom
vie stoljea (1215), u doba cvata i u jesen srednjega vijeka, Zadar e se due
od drugih dalmatinskih gradova nalaziti u sastavu mletakih steevina. Jednako
tako, vie od svih drugih, Zadar e tijekom ovog vremena voditi borbu za svoju
politiku i gospodarsku samostalnost, pruati otpor mletakoj prevlasti, podizati
oruane bune te pronalaziti vojne, politike i gospodarske saveznike. Stoljea rato-
va s Mleanima zadarskom e stanovnitvu donositi razaranje, smrt i izgnanstvo,
a posljedice e se osjeati i mnogo kasnije. Ope politike prilike, ali i najvei dio
hrvatsko-mletakih odnosa ogledat e se upravo kroz sudbinu Zadra i njegove od-
nose s Prejasnom Republikom. Prva zadarska protumletaka pobuna zbila se 1159.
kada su Zadrani protjerali mletakog kneza Dominika Maurocena/Morosinija i na
utvrdama istakli stijeg ugarsko-hrvatskog kralja. Pobunjeni je grad uskoro savladan,
ali e od te godine zadarski otpor mletakoj vlasti postati najizrazitije obiljeje za-
darsko-mletakih odnosa sve do konane uspostave mletake vlasti na istonom
Jadranu u 15. stoljeu. U okolnostima nametnute vlasti tijekom druge polovice 12.
stoljea poloaj mletakog kneza u gradu bio je nesiguran, posebice kada se uzme u
obzir da su Mleani bili zauzeti napetim odnosima s bizantskim carem Emanuelom
(Manuelom) I. Komnenom (11431180). Tako e se u sedmom desetljeu 12. sto-
ljea ak tri puta zaredom ponavljati slina situacija: Zadrani e protjerati mletakog
kneza i prihvatiti vlast ugarsko-hrvatskog kralja, a knez e nastojati uz vojniku po-
mo iz Mletaka ponovno preuzeti vlast i pokoriti grad.

Lovorka orali / Venecija 557

POVIJEST prvi svezak.indb 557 2.11.2015. 14:55:48

 Migracijski procesi i komunikacija izmeu dviju
jadranskih obala. Poeci kulturnih proimanja
Jedan od kljunih i kontinuiranih imbenika hrvatsko-mletakih veza odnosi se
na migracijske procese i komunikaciju izmeu dvaju jadranskih obala. Hrvati u
Mlecima i Venetu (ali i na irem podruju sjeverne Italije) te Mleani na istonoja-
dranskoj obali, ali i na irem hrvatskom dravnom prostoru, povijesna su injenica
koju opaamo od najranijih razdoblja dokumentiranih pisanim vrelima. Iako nam
za razdoblje do sredine 12. stoljea ogranien broj izvora ne moe u punom izraa-
ju posvjedoiti o opsegu i intenzitetu hrvatsko-mletakih komunikacija, na osnovi
raspoloivih saznanja razvidno je da su ve od poetnih stoljea mletakih pose-
zanja u gradovima du hrvatskog uzmorja djelovali, kao privremeni zastupnici
mletake (tada jo i bizantske) vlasti, odvjeci mletakih plemikih obitelji. Iz Mleta-
ka, ali i sjevernoga dijela Apeninskoga poluotoka, u istarske i dalmatinske gradove
pristizali su (osobito prema kraju ovoga razdoblja), i nositelji intelektualnih zvanja
i profesija, kao i prenositelji gospodarske (trgovake) razmjene izmeu dvaju obala.
Nadalje, talijanski, ali u ovom razdoblju ne preteito mletaki utjecaji, opaaju se i u
hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj umjetnosti. Naime predromanika likovna umjet-
nost na hrvatskome tlu, osobita i osebujna po brojnim lokalnim obiljejima i formi-
ranju vlastitoga izraaja, svoje utjecaje dijelom duguje i onodobnim umjetnikim
stvaranjima na relaciji Carigrad Ravena Mleci.
Upravo u vrijeme prvih stoljea hrvatsko-mletakih povijesnih veza nastaje bazilika
sv. Marka, tisuljetna prepoznajnica grada na lagunama. Najstarije zdanje, dovreno
832., kada je sveti Marko proglaen mletakim zatitnikom (te se od tada uz ime
grada i drave poinje vezivati i ime Sv. Marko), stradala je u poaru tijekom po-
bune protiv duda Petra IV. Kandijana (976), a ponovo je sagraena 978. godine u
vrijeme Petra I. Orseola (976978). U iduem stoljeu, kako je jaala mletaka mo
i samosvijest, sazrela je i potreba za gradnjom novog, reprezentativnijeg i vizualno
dojmljivijeg zdanja posveenog zatitniku grada. Izgradnja nove, dananje bazili-
ke sv. Marka otpoela je 1063. u doba duda Dominika Contarinija (10431070),
okonana je 1071. u doba vladanja duda Dominika Silvija (Domenica Selve, 1071
1084), da bi konano bila posveena 1094. za duda Vitala Faliera (10841096). Ba-
zilika predstavlja najveu i najraskoniju graevinu bizantskoga stila toga doba na
talijanskom tlu. Graena je u obliku grkog kria s pet kupola (po etiri sa strane te
jedna u sredini). Iako je nadahnuta graditeljskim nasljeem bazilika svetih apostola
u Carigradu i sv. Ivana u Efezu, zaseban je i samosvojan graditeljski pothvat, ali i traj-
no posvjedoenje povezanosti Mleana s Istokom. Jesu li u gradnji sudjelovali, uz
grke, i kamenoklesarski znalci iz naih krajeva, nije nam poznato. Takoer, u kojoj
je mjeri upravo to zdanje, kao i ostale graevine koje nastaju kao iskaz poleta mlade
mletake drave koja se postupno oslobaa bizantske dominacije i sve vie namee
vlastitu interesnu politiku (iskazanu upravo konstantnim pretenzijama na hrvatski
Jadran), utjecalo na kulturna obzorja, interese i izraaje istonojadranske batine,
upit je koji se ne moe svesti na jednoznaan odgovor. injenica jest da tek od due-
centa i trecenta, usporedo s uinkovitinijim mletakim iskorakom na podruja od
Istre do Boke, jaa i postupno preuzima dominaciju mletaki utjecaj na tamonja
likovnoumjetnika stvaranja.

558 Nova zraka u europskom svjetlu

POVIJEST prvi svezak.indb 558 2.11.2015. 14:55:48

 Bazilika S. Marco, desna
pijevnica: mozaik s prikazom
krae i prijenosa tijela sv. Marka
iz Aleksandrije u Mletke
Prikazani su Mleani Bono i Rustico
koji uz pomo sveenika Teodora i
monaha Staurazija potajno odnose
relikvije sveca koji e nedugo potom
postati zatitnikom njihova grada.
Mozaici u bazilici San Marco vrhunska
su djela majstora bizantske likovne
tradicije. (Izvor fotografije: Antonio
Mano, San Marco Evangelista: opere
darte dalle chiese di Venezia, Venezia
1995., str. 49)
POVIJEST prvi svezak.indb 559
* * *
Posebno vanu, ali u historiografiji jo uvijek nedovoljno obraenu sastavnicu hr-
vatsko-mletakih (sjevernotalijanskih) veza u najranije doba povijesti obaju naro-
da imala je slavenska (hrvatska) kolonizacija Furlanije (dijelom i podruja Veneta).
Naime u doba doseljenja i razmjetaja Hrvata na podruje nekadanjih rimskih
provincija u Panoniji i Dalmaciji odvija se i kolonizacija gornjoitalske (Furlanske)
nizine, u koju oko 600. godine prodiru hrvatska i slovenska plemena. Vijest o tome
najizravnije je potvrena u pismu pape Grgura I. Velikog (590604) salonitanskom
nadbiskupu Maksimu (srpanj 600): A zbog slavenskog naroda koji vam veoma pri-
jeti jako sam alostan i zbunjen; alostan sam zbog toga to trpim s vama, a zbunjen
zato to su (Slaveni) ve preko istarskog prijelaza poeli ulaziti u Italiju.4 Iako je
prodiranje u dubinu Furlanske nizine privremeno zaustavljeno na njezinu istonom
rubu, gdje je postojao jak obrambeni sustav langobarskih utvrenja (limes), naselja-
vanje se nastavlja u drugoj polovici 7. i poetkom 8 stoljea, kada slavenska plemena
naseljavaju dio dananje Beneke Slovenije, ime se granica konano ustaljuje iz-
meu mora i Alpa na langobardskom limesu. Za franake uprave Furlanija stjee
status pograninog podruja (marke) te u svom sastavu okuplja i hrvatske krajeve.
Oko 828. podruje podreeno Furlanskoj marki podijeljeno je na etiri grofovije:
Furlaniju s porjejem Soe, Istru s Transkim krasom, Donju Panoniju i grofo-
viju uz Savu. Nakon to je 1077. Furlanija pripala akvilejskom patrijarhu zapadno
od slavensko-romanske etnike granice nastaju brojna kolonizirana slavenska sela.
Naseljavanje su podupirali i sami patrijarsi, dovodei novo iteljstvo u plodnu Fur-
lansku nizinu u kojoj ve od 10. stoljea postoji sedamdesetak slavenskih sela. U
to se vrijeme ak i u potpuno furlanskim mjestima esto susreu slavenska imena:
Belia, Dragoslav, Dragovid, Zdegoj i dr. U izvorima s kraja 13. stoljea takoer je
jo uvijek ivo prisutna svijest o slavenskom obiljeju furlanskog kraja, iji se brdovit
4
MGH, Epistolarum tomus II., lib. X, Berlin 1957., 249; prijevod prema N. Klai, Izvori, dok. 1, str. 1.
Lovorka orali / Venecija 559
2.11.2015. 14:55:49
 kraj naziva in Schiavonis. Najkasnije do 15. stoljea veina je naselja romanizirana
(posebice u dolini Bijele), a o njihovu negdanjem podrijetlu svjedoila su imena
mjesta, danas najveim dijelom talijanizirana (Gorizza, Gradisca, Sella, Medea Scla-
bonica, Sanctus Vitus de Sclabonibus, Sclavons, Passian Schiavonesco, San Leonar-
do di Schiavoni, Santa Maria di Sclavonico i dr.).
U odnosu na hrvatska odnosno slavenska naseljavanja sjevernotalijanskog pod-
ruja, drugaijega su obiljeja imala hrvatska useljavanja u Mletke, grad koji e od
najranijega vremena, pa sve do suvremenog doba, privlaiti imigrante s najireg hr-
vatskog dravnog i etnikog prostora. Prvi podrobniji tragovi trajno ili privreme-
no iseljenih Hrvata u Mlecima zabiljeeni su krajem 11. stoljea. Rije je o roblju
podrijetlom iz dalmatinskoga zalea ili iz Bosne, koje su pod optubom poganstva
dubrovaki trgovci prodavali u zapadnojadranskim gradovima. Tako se ve 1095. u
Mlecima biljei ropkinja hrvatskoga podrijetla po imenu Slavica (Slaviza), spome-
nuta prilikom razdiobe obiteljske ostavtine mletakih plemia, brae Domenica i
Orsa Baseggia. Robovi hrvatskoga podrijetla spominju se u Mlecima i tijekom 12.
stoljea, kada je zabiljeena (u drugoj polovici 12. st.) zanimljiva pojava preuzimanja
imena gospodara od strane naih robova, koji su najee oporunom odredbom
svojih vlasnika stekli status slobodnih graana.
U odnosu na robove i ropkinje, mnogo veu skupinu Hrvata i dalmatinskih Roma-
na u Mlecima ine slobodni graani. U 12. stoljeu spominju se opom i esto kori-
tenom mletakom odrednicom za doseljenike s istonoga Jadrana (Sclavo, Sclavus),
ali i konkretnom oznakom mjesta podrijetla. Tako se meu najstarijim zabiljeenim
vijestima o Zadranima u Mlecima 1124. spominje Bonus Senior, stanovnik upe
S. Provolo u predjelu Castello. Prvi izrijekom zabiljeeni Dubrovanin je Lovro
(Laurencius Raguseo), zabiljeen 1182. godine kao itelj predjela Dorsoduro u upi
S. Trovaso. Vrela iz druge polovice 12. stoljea biljee i aktivno uee hrvatskih ise-
ljenika u gospodarskom ivotu grada i okolice. Tako se kao sudionik u trgovakim
poslovima s Mleanima 1173. spominje Mihael Slaven (Michaelus Sclavus), itelj
predjela Castello u upi S. Martino. U razdoblju od 1154. do 1168. godine vrela bi-
ljee zemljino poslovanje Alberika (Albericus Sclavus), nastanjenog u mjestu Piove
di Sacco (Provincia di Padova) i vlasnika estica u lokalitetima Ramello i in fundo
Plebis.
U odnosu na prethodne primjere, najzanimljiviji je ipak ivotni put Hrvata Dobro-
mira (Dobramira), osloboenoga roba i uspjenog mletakog poduzetnika, ija je
neobina sudbina zaintrigirala i hrvatske povjesniare. Dobromir se u vrelima prvi
put spominje 1125., kada ga na osnovi oporune odredbe njegova gospodara, mle-
takoga plemia Petra Staniaria, oslobaaju izvritelji oporuke (Petrovi sinovi i ke-
ri) te mu pritom daruju pet libara zlata. U latinskome tekstu izrijekom se istie Do-
bromirovo hrvatsko podrijetlo (ex genere Hgroaticorum). U spisu iz 1128. Dobromir
se prvi put spominje u nekom novarskom poslu (jednogodinji zajam od sto libara
denara od Mleanina Romana, kapelana bazilike San Marco). Godine 1130. Dobro-
mir, itelj predjela Castello u upi S. Provolo, podmiruje Staniarijevoj keri Doroteji
naknadu za zlatni prsten, poklonjen Dobromiru jo za ivota njegova gospodara.
Razgranatu trgovaku djelatnost hrvatski osloboenik razvija tijekom etrdesetih
godina 12. stoljea. Sudjeluje u mletakoj pomorskoj trgovini, i spominje se u Alek-
sandriji, Lakademoniji i Korintu gdje sklapa razne trgovako-novarske poslove s
mletakim i drugim tamonjim poduzetnicima. Vrijedno je zabiljeiti da se u ispra-
vi iz 1135. naziva Dobramiro Staniario de Dalmatia, to upuuje kako je kao i neki

560 Nova zraka u europskom svjetlu

POVIJEST prvi svezak.indb 560 2.11.2015. 14:55:49

 drugi hrvatski osloboenici preuzeo prezime svoga pokojnog gospodara. Broj
Dobromirovih poslovnih partnera bio je velik, a veze s njima vrlo razgranate. Od
1136. do 1139. Dobromir uestalo trguje na relaciji Mleci Grka Carigrad, a svo-
je glavno poslovno sjedite uspostavlja u Korintu. Osim sveenika Romana, s kojim
najee surauje, kao Dobromirovi poslovni partneri spominju se Pietro Mauro-
ceno, Fulco Superancio, Leon Fuscello, Giovanni de Canale, Domenico Bassadello,
Domenico Encio i drugi. Neki od njih pripadali su uglednim mletakim plemi-
kim rodovima to upuuje na ugled i status koji je Dobromir s vremenom stekao, a
kojega e njegovi potomci i uveati. Nakon uspjenog poslovanja na Levantu, Do-
bromir se oko 1142. vraa u Mletke, a u vrelima se posljednji put spominje 1150.
godine. Oeve je poslove naslijedio Pankracije, prvi put spomenut u Dobromirovim
poslovima 1139. godine. Djeluje u Korintu, Carigradu i Mlecima, plovi do Egip-
ta i Sirije te sklapa trgovako-novarske poslove s raznim poduzetnicima (Leone
Greco, Bartolomeo Greco, Iubiano Encio, Macharotto Zozriani, sveenik Romano,
Pietro Ziani kasniji rapski knez i dr.). U Mlecima je stanovao u upi San Giovanni
Evangelista (predjel San Polo). Posljednji puta se spominje 1193., kada mu je rapski
knez Pietro Ziani potvrdio isplatu dobiti od poslovnog ugovora sklopljenog 14 go-
dina ranije. Imao je tri sina i ker: Zahariju (spominje se izmeu 11751219), Ivana
(11761227), Dominika (11881224) i Frondisu (1181). Svi Pankracijevi sinovi bili
su poslovno djelatni u Mlecima i na Levantu. S vremenom se sjeanje na hrvatsko
odnosno dalmatinsko podrijetlo Dobromirovih potomaka potpuno izgubilo te se
oni u vrelima javljaju iskljuivo prezimenom Staniarie. Kako, prema sauvanim
ispravama, izravnih potomaka plemikoga roda Staniarie nije vie bilo, nasljednici
osloboenog Hrvata Dobromira postali su jedini pravi nasljednici negdanjeg gos-
podara njihova oca.
U stoljeima koja e nastupiti hrvatsko-mletake veze bit e jo brojnije, a prisutnost
Mleana u hrvatskim krajevima i Hrvata u Mlecima i Venetu predstavljat e jedan
od najvanijih imbenika povezanosti i proimanja dviju susjednih obala Jadrana.

Zakljuak
Hrvatsko-mletaki odnosi zapoinju od vremena seoba naroda na ovdanje pro-
store i prvih poetaka uspostave samostalnijih dravnih tvorevina. Veze hrvatskih
krajeva s Mlecima u tom i kasnijim razdobljima obiljeene se upornim (tada jo
manje uspjenim) mletakim nastojanjima da ovladaju strateki vanim istonoja-
dranskim obalnim sreditima od Istre do Boke kotorske. U tome e ih isprva sprje-
avati neretvanski pomorci i hrvatski vladari (Domagoj, Petar Kreimir IV., Dmitar
Zvonimir), a od 1102. i novi dravno-politiki imbenik u hrvatsko-mletakim od-
nosima ugarska dinastija Arpadovia. Nadalje, poetne komunikacije tra le due
sponde biljeimo i u gospodarskim odnosima (tenje Mleana da istarske gradove
uine zavisnim o svojoj trgovakoj politici), ali i u procesu migracija, odnosno raz-
mjene ljudi (privremena ili trajnija iseljavanja iz Mletaka u Hrvatsku i obrnuto) te
u kulturno-umjetnikim proimanjima. U sljedeim stoljeima sve e te sastavnice
proimanja biti pojaane i bolje dokumentirane izvorima, ali njihova ishodita i prvi
koraci uspostavljeni su upravo u ranom srednjovjekovlju.

Lovorka orali / Venecija 561

POVIJEST prvi svezak.indb 561 2.11.2015. 14:55:49


Izvori:
Andreae Danduli Chronica, u: Rerum Italicarum scriptores, Raccolta
degli storici Italiani, t. 12, Milano 1728.
Deliberazioni del Maggior Consiglio di Venezia (a cura di Roberto Ce-
ssi), Bologna 1950.
Documenti del commercio veneziano nei secoli XIXIII, sv. III (a cura
di Raimondo Morozzo della Rocca e Antonio Lombardo), Istitu-
to storico italiano per il medioevo, Torino 19401941.
Documenti per la storia della cultura in Venezia (ricercati da Enrico
Bertanza), sv. I (Maestri, scuola e scolari in Venezia fino al 1500),
Deputazione di storia patria, seria I, sv. 12, Venecija 1907.
Ivan akon = Giovanni Diacono: Istoria Veneticorum, priredio i pre-
veo na talijanski Luigi Andrea Berto, Istituto storico italiano per
il Medioevo, Bologna 1999.
Klai, Nada: Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb 1972.
Monumenta Germaniae historica (MGH), Epistolarum tomus II., lib.
X, Berlin 1957.
Nuovi documenti del commercio veneto dei secoli XIXIII, (a cura di R.
Morozzo della Rocca e A. Lombardo), Istituto storico italiano per
il medioevo, Torino 1953.
Raki, Franjo, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illu-
strantia, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridiona-
lium, sv. 7, Zagreb 1877.
ii, Ferdo: Prirunik izvora hrvatske historije, I., Zagreb 1914.
Literatura
Benussi, Bernardo: LIstria nei suoi due millenni di storia, Trst 1924.
Budak, Neven: Prva stoljea Hrvatske, Zagreb 1994.
Budak, N.: Kako je hrvatski rob mogao postati mletaki patricij ili
neke vijesti o ranim hrvatsko-mletakim trgovakim i drugim
vezama (11.13. st.), Spomenica Ljube Bobana (1933.1994.),
Zagreb 1996., 7384.
Cessi, Roberto: Storia della Repubblica di Venezia, vol. III., Milano
Messina 1946.
Cracco, Giorgio: Societ e Stato nel MedioevoVeneziano (secoli XII
XIV), Firenca 1967.
Cronia, Arturo: La conoscenza del mondo slavo in Italia, Padova 1958.
orali, Lovorka: U gradu Svetoga Marka: povijest hrvatske zajednice u
Mlecima, Zagreb 2001.
orali, L.: Venecija: Kraljica mora s lagunarnih sprudova (Povijest
Mletake Republike), Samobor 2004.
562 Nova zraka u europskom svjetlu
POVIJEST prvi svezak.indb 562
Izvori i literatura
Da Mosto, Andrea: I dogi di Venezia nella vita privata, Firenca 1977.
De Franceschi, Carlo: LIstria. Note storiche, Pore 1879.
Diehl, Charles: Mletaka Republika, Zagreb 2006.
Distefano, Giovanni: Atlante storico di Venezia, Venecija 2007.
Ferluga, Jadran: Vizantiska uprava u Dalmaciji, Beograd 1957.
Foreti, Vinko: Hrvat Dobramir i jo neki nai ljudi kao pomorski pri-
vrednici u Mlecima u 12. i 13. stoljeu, Pomorski zbornik, sv. 1.,
Zadar 1963., 399412.
Foreti, V.: Povijest Dubrovnika do 1808., sv. I., Zagreb 1980.
Goldstein, Ivo: Bizant na Jadranu: Od Justinijana I. do Bazilija I., Za-
greb 1992.
Goldstein, I.: Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995.
Hrvatska / Italija: stoljetne veze (povijest, knjievnost, likovne umjetno-
sti), uredila Natka Badurina, Zagreb 1997.
Klai, Nada: Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb 1990.
Klai, N. Petricioli, Ivo: Zadar u srednjem vijeku (Prolost Zadra II),
Zadar 1976.
Lane, Frederic C.: Povijest Mletake Republike, s engleskog prevela
Tihomira Mri, struna redaktura i pogovor Lovorka orali,
Zagreb 2007.
Lorenzetti, Giulio: Venezia e il suo estuario, Venecija 1926. (pretisak:
Trst 1974).
Margeti, Lujo: Vjerodostojnost vijesti Andrije Dandola o Dalmaciji
u XI. st., Zbornik radova Vizantolokog instituta, sv. 19., Beograd
1980., 117146.
Margeti, L.: Vijesti Andrije Dandola o Dalmaciji u XII. st. i njegovi
izvori, Historijski zbornik, sv. XXXV.(1), Zagreb 1982., 209258.
Matijevi Sokol, Mirjana: Krsni zdenac Hrvata. Paleografsko-epigraf-
ska ralamba natpisa s krstionice kneza Vieslava, Croatica chri-
stiana periodica, god. XXXI., br. 59., Zagreb 2007., 131.
Novak, Grga: Prolost Dalmacije, Zagreb 2001.
Orthali, Gherardo Cracco, Giorgio Cozzi, Gaetano Knapton,
Michael: Povijest Venecije, sv. I., Zagreb 2007.
Povijest Hrvata, knj. I. (Srednji vijek), uredio Franjo anjek, Zagreb
2003.
Raukar, Tomislav: Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje, Za-
greb 1997.
Tassini, Giuseppe: Feste, spettacoli, divertimenti, piaceri degli antichi
Veneziani, Venecija 1961.
Zorzi, Alvise: La Repubblica di Leone: Storia di Venezia, Milano 2008.
2.11.2015. 14:55:49