SUVREMENA FRANCUSKA

HISTORIOGRAFIJA

Treba upozoriti na zajednike temelje svih "novih" historija, na duboke i brze promjene u
svim znanostima i u shvaanju znanja uope nakon prijeloma stoljea, a pogotovo od 60-tih
godina. Humanistike znanosti (znanosti o ovjeku), kako se esto nazivaju u Francuskoj, ili
drutvene znanosti prema angloamerikom obrascu, doivljavaju znatno proirenje,
specijalizaciju, te nove pristupe istraivanju.

Skupina oko asopisa Annales u Francuskoj je najprodorniji pokret koji je izmijenio pejza i
znaaj suvremene znanstvene historije. Od 1868. postojala je Praktina kola za visoke
studije, koja je za razliku od sveuilita Sorbonne, pruala nastavu utemeljenu na
istraivakoj praksi i sustavu njemakog seminara.

Lucien Febvre sa suradnicima uspijeva 1947. osnovati estu sekciju "Praktine kole" s
programom interdisciplinarnosti, otvorenim prema svim drutvenim znanostima te prema
istraivanju i kolektivnom radu. Grupa oko Anala zadobiva utjecaj u nastavi, istraivanju i
opoj raspravi u povjesniara, ali i kod pripadnika drugih drutvenih znanosti.
U Francuskoj historija dobiva djelomino vodeu ulogu u drutvenim znanostima upravo
preko este sekcije, kojoj je nakon Febvreove smrti na elu Fernand Braudel. Poslije rata
nastaju "novi Anali" koji do danas nose naslov Anali.

Francuska "nova historija" nastoji izbjei dvije opasnosti: da bude sistematska kao drutvene
znanosti ili da bude samo empirika kao pozitivistika struja koja je samu sebe smatrala
objektivnom, jer je radila bez teorije.
Povjesniari koji se dre pripadnicima grupe oko Anala nemaju unaprijed odreeni program
nego samo zajednike intelektualne afinitete. Gotovo sva danas vrlo opsena literatura o grupi
oko Anala govori o njezine tri, pa i etiri generacije.
Prvoj pripadaju "oevi osnivai", Bloch i Febvre.
Usmjerenja "druge" prevladavaju nakon rata, do kraja ezdesetih godina, glavna linost je
Fernand Braudel.
Obiljeje "tree generacije", koja se javlja nakon 1968., ponovno otkriva Febvreovu historiju
"mentaliteta", ali uz bitne dopune i izmjene utemeljene na literarnim izvorima (Febvre) i
socijalne historije "druge generacije". Interes "tree generacije" sve se vie premjeta s
ekonomije na kulturu.
"etvrta generacija" temelji se na ekonomskim i socijalnim odnosima koji su sami podruja
kulturne proizvodnje.

BRAUDELOVO DOBA

Ernest Labrousse (1895-1986), glavne radove napisao izmeu dva rata. Kao profesor
ekonomske historije na Sorbonnei, gotovo trideset godina stvara programe i djeluje kao
mentor radova mladih povjesniara. Objavljuje "Nacrt kretanja cijena i prihoda u Francuskoj
18. stoljea" (1933). Djelo je temelj nove metode jedne "kole" ekonomske historije. Prvi je
povjesniar koji u historiografiju Anala uvodi bitne pojmove "struktura" (dugoga trajanja) i
"konjunktura" (ciklino kretanje).
Fernand Braudel (1902-1985), predsjednik je este sekcije Praktine kole za visoke studije,
voditelj je "Kue znanosti o ovjeku", te profesor u koli i na College de France, a kao glavni
urednik Anala stvara od asopisa borbeno sredstvo za nastavak i razradu Blochovih i
Febvreovih poticaja. Pod njegovim vodstvom "nova historija" osvaja sveuilite i italaku
publiku. Najpoznatije djelo jednog povjesniara 20. st. je njegovo djelo "Sredozemlje i
sredozemni svijet u doba Filipa II" (1556-1598), objavljeno 1949.
Objavljuje trilogiju o materijalnoj civilizaciji, ekonomiji i kapitalizmu od 15. do 18. stoljea.
Svojim posthumno tiskanim nedovrenim djelom "Identitet Francuske", bavi se razliitim
aspektima povijesnoga ivota u Francuskoj, od neolita do svoga doba.

SERIJALNA HISTORIJA

Serijalna je historija pristup istraivanju koji konstruira povijesne injenice u vremenu, u

serijama homogenih jedinica koje se mogu usporediti, a ponavljaju se u razmjerno duljem
trajanju i unutar njega u odreenim pravilnim intervalima. Sa serijalnom historijom u
istraivanje ulazi kvantifikacija, a s time i upotreba kompjutora.
Pojam "kvantitativna" historija ima razliita znaenja, od obinoga i marginalnoga brojenja do
sustavne upotrebe matematikih modela. Prva je "serijalna" historija ekonomska, i to najprije
historija cijena te njihovih fluktuacija duljega ili kraeg trajanja, pri emu su bitna djela i
utjecaj Ernesta Labroussea.

Pierre Chaunu, opseno djelo napisao zajedno sa suprugom, u kojem je predmet istraivanja
Atlantski ocean, tj. "Trgovaki promet izmeu panjolske (Sevilla) i Novoga svijeta od 1504.
do 1650." U tom djelu ekonomske historije obrauju se ope fluktuacije u trgovini, kao i
glavna ekonomska usmjerenja.

Pierre Goubert, objavljuje "O gradu Beauvaisu i njegovoj regiji", koje je klasino djelo
povezivanja historijske demografije i socijalne historije u istraivanju regija.

Louis Henri, razradio je metodu i tehniku rekonstrukcije biolokoga ivota obiteljske jezgre,
te sreivao podatke iz upnih matica za statistike tablice.

Philippe Aries (1914-1984), objavljuje knjigu o djetinjstvu u "starom reimu" u kojoj

pokazuje da u srednjem vijeku ne postoji svijest o djetinjstvu kao fazi ljudskoga ivota nego
da se ona u Francuskoj javlja tek u 17. st.

Michel Vovelle, marksist i Labrousseov uenik, pie o baroknoj pobonosti i

"dekristijanizaciji" u pokrajini Provence u 18. st. Svoje rezultate temelji na kvantitativnoj
analizi vie od 30000 oporuka.

HISTORIJA MENTALITETA

Pojam historija "mentaliteta" pokriva raznovrsna usmjerenja, a izvan Francuske naziva se

historijskom psihologijom (psihohistorija), drutvenokulturnom ili kulturnom historijom,
ponajvie historijskom antropologijom. Historija "mentaliteta" je prije svega regionalna.
Pojam "mentalitet" obuhvaa cjelinu misli i osjeaja ljudi odreenoga prostora i razdoblja, ali
i bitne drutvene razlike te bioloke temelje.

2
Robert Mandrou, pripadnik je "druge generacije" koji ostaje vjeran Febvreu te kolektivnu
psihologiju nastoji spoznati istraivanjem mentaliteta odreenih drutvenih i kulturnih grupa.

Emmanuel Le Roy Ladurie, na poetku karijere, 1966. objavljuje doktorsku tezu o seljacima
Languedoca, a 1967. djelo o povijesti klime. 1975. objavljuje knjigu o malom selu
Montaillouu u Pirinejima. 1979. objavljuje pripovijest o jednom krvavom drutvenom sukobu
u malom gradu Romans na Poklade 1580, tj. u doba vjerskih ratova, kada su obrtnici i seljaci
iskazali svoju mrnju protiv viih slojeva.

Majstori historije "mentaliteta" dvojica su medievista, Georges Duby i Jacques Le Goff.

Duby kree od Blochove tradicije ekonomske i drutvene historije prema istraivanju
mentaliteta. Daje vana djela o ideologiji, kulturnoj reprodukciji i drutvenom
"imaginarnom". Najznaajnije mu je djelo "Tri reda" u kojem istrauje odnos mentalnoga i
materijalnoga u drutvenim promjenama na primjeru kolektivnih predodbi drutva kod
sveenstva, vitezova i seljatva.
Le Goff se zauzima za "jedan drugi srednji vijek". Zanima ga kako ljudi mjere i osmiljavaju
vrijeme te rasporeuju svoja razdoblja rada i odmora. Objavljuje djelo o "Srednjovjekovnome
imaginarnome" je "roenje istilita", prikaz promjenjivih predodbi o ivotu nakon smrti kao
dijela preobrazbe "feudalnoga kranstva" u 12. i 13. stoljeu. Dri da smisao odreenoga
drutva treba traiti u njegovu sustavu "reprezentacija" i u mjestu koje one imaju u
drutvenim strukturama i zbilji uope.

Pretea historije "tijela" Nijemac je Norbert Elias, emigrant iz nacistike Njemake, 1939.
objavio djelo o civiliziranju obiaja.

O DVJESTOGODINJICI FRANCUSKE REVOLUCIJE

Pojam revolutio poznat je iz kasne antike; znai "preobrazbu" i nema politiko znaenje.
Kopernikovim djelom De revolutionibus orbium caelestium (1543) "revolucija" postaje
kruno kretanje kojim se ne stvara neto novo. Pojam dobiva politiki sadraj u 17. st. s
engleskom "slavnom" revolucijom 1688. S francuskom revolucijom postaje borbeni pojam
koji bitno utjee na povijesne akcije u 19. i 20. st. Amerika revolucija se shvaala kao
promjena dravne moi i oblika. Suvremeno shvaanje revolucije obuhvaa ui pojam, to su
uglavnom industrijska, demografska, poljoprivredna i znanstvena "revolucija".

Godine 1886. osniva se Katedra za francusku revoluciju na Sorbonnei koju dri Alphonse
Aulard. Objavljuje knjigu o politikoj povijesti francuske revolucije s podnaslovom
"Porijeklo i razvoj demokracije i republike" (1901).

Socijalistiki prvak Jean Jaures objavljuje "Socijalistika povijest francuske revolucije"

(1901-1904).

Polemike uoi 200 godinjice poinju 1965. knjigom F. Fureta i D. Richeta, koji pobijaju mit
o revoluciji kakav je postojao u doba Tree republike, tj. marksistiku interpretaciju o njenu
porijeklu i znaenju.
Politikom odlukom slavila se samo revolucija 1789, te su se isticale dvije bitne vrijednosti
revolucije: Deklaracija o pravima ovjeka i graanina (26. kolovoza 1879) i proglaenje
reprezentativne demokracije (17. lipnja 1789).