Redep krijelj
PETERKI
Pomislih mila, do u ti:
U osvit dana peterskog
Dok ko bosonoga Venera
po rosi ranog sabaha
bistrome jezdi potoku
da u lubici amovoj
perajkom u rukama drvenom
pepelom amair zapari.
Da te sa sabaha posmatram
kako dignutih paaluka
i dimija na krsta zasukanih
uzdiem za nogama bijelim.
Dok ti pod amijom svilenom
sitnom ojicom kienom
pleteni vire uvojci,
i niz plea se saginju
dole k ivota izvoru.
Dok mi pahuljo bosonoga
ti amaira hrnjagu
po suncu zubatom zimskome
kraj hladnog potoka ispira!
Svaka mi miso na tebe
dah u lubini presjeca.
To nije ni malo vanije,
od moje poude buntovne
dok te se umjesto usnama
irom raskolaenih oiju
s nabreklih tvojih oblina
izvorskih sokova napajam
dok mi se u tjela ulima
raspjevanih tica poj
i kvasne perajke zvuk
sa uzdasima mijea.
Dok ti na glatka ramena
sa ibricima zem-zema
meleci ivota slijeu
da ko grlica na rosi
lice blistavo umije.
Da spere unaha tragove
gladnog drznika peterskog
mene bludnika to ti je
- 100 -
na svjetlopisu prirode
mehlemnu duu ljubio.
Dok ti na vrancu azginom
iz ipraja gustog izranjam
i grabim sebi u zagrljaj
vrst ko mi besa djedova
ko rije mojih predaka,
i vodim svome ardaku
u zemlju mojih djedova
mom zaviajnom Sandaku!
JEDIHNICE
Onamo pod sohom nebeskom
pod akom oblaka tekih i tmurnih
e kune strehe ko sablje ledene
promrzlu zemlju petersku ljube
brvnara jedna, Sulj Pljake, stara
zimama mahnitim prkosi trona.
Tri je u starine jordamli sina
stasita, jedra, jablana gorska:
Arslan, Kaplan i trei Kurtan
imena zbore: Lav, Tigar i Vuk
Pohlepani, Nadmeni i Zavidni su.
Tri su hi majke u brda donijele
Devreanka, aranka i upljanka
suzom pelenu kvasile grkom.
Orlovi grabljivi im merak sveu
Devojci kojoj, are joj nema
tamo katanca zaklop ni strae
snijeg ni nevrijeme, ne pomae.
Brdima meavom zavijanim
u mrak po nevaktu, kr kijametu
tri sebi djevojke svedoe plahe
u majki svojih jedinu kletvu
Bahriju, Svilu i Karenfilu.
Jo se planinom bahat prolama
na pla je nalik, uzdah il jeku.
Smijeha grohot, djetinja piska
prodrma s proljea krpe snijene
nita se drugo vidjet ne moe.
A tamo u dolini podno sela
vode se velike zgomilale
malo jezero, na oko pripe
od suza kau djevojakih.
BJELILO
(Ismetu Rebronji-iku)
Odasvud, desno i lijevo
mirie tjeskoba rata
i dok bistrimo sve nae
i dunjaluke halove
krnji se naa Juga,
a mi prebrajamo dofurene izbjeglice
to ih ko zrna pokidanog tespiha
rasipaju pazarskim sokacima.
I tako sahat po sahat...
Misli nam sijede
ko napala perut po ramenima
i fike dan za danom
kosa nam se bijeli
kao slana na poljima peterskim.
Nada nam gori
kao narastajui puholj
na tvojoj Drini bez filtera
drugog medeta nemamo!
Tjei nas britka Viljamovka
i estoko, vrlo estoko
kao Dnevnik TV Bastilje
grize nam digericu.
DEVAP
im sred dueka mrijet stade
dok padalicu zvijezdu ekae svoju
da mu u avliju s neba pa`ne
ugasle oi Hazira starog
ko koturovi zahrali
po sobi tragahu.
Habit ga igra lempira poe
to ih insanska dua zovu
damari mu se zadnji lede!
- 101 -
S kraja ga ukraj ivota burnog
san mu varljivi bacat stade.
Za oprost unaha Svevinjeg moli
kad ozgor s nebeskog tavana dama
kroz modrog oka mazgalu tijesnu
Prva mu ena, Fifa joj ime
planim avazom devap ite:
to me kukavicu sinju nejaku
po cii zime peterske one
s do zuba trbuhom
babu u rod napudi?
Misli ga bolne ledeni vrisak
klapei iz sna tekog prijenhu
Ajkune nake - ene mu Druge:
Sarho se azgin iz kahvane vrno
zube joj biserne rakije iom
u bijelo grlo sasuo bjee!
Klapi, s duom se razdvaja jedva
a ozgo piska nesnosna naka
evlada gotovo roenog mukog
Mrijet mu ne da - ama nikako:
eni veseloj Fahriji Treoj
slubene cokule dandarske vrhom
Sina jedvaeka-majkin ponos
iva u drobu smrskao bjee!
Dr Redep krijelj, historiar,
turkolog i kulturolog, roen 1959. go-
dine u Meugoru, Sjenica, Republika Sr-
bija. U svojim istraivanjima se bavi his-
toriografijom Bonjaka, narodnim epskim
stvaralatvom, esejistikom, islamskom
epigrafikom. Pie poeziju i prozu. Profe-
sor je na Dravnom Univerzitetu u No-
vom Pazaru.