Professional Documents
Culture Documents
Krugowcy o Matou
Antun Gustav Mato, central gure of Croatian Modernism became an icon and a legend yet in life,
which, after the artists death, only strengthened and his inuence on the further shape of Croatian
literature is difcult to deny. On the other hand, he is not the very often mentioned author the liter-
ary journal Krugovi, and also he is not considered in the rst row of the most inuential literary
patterns for this generation of writers. However, Antun Gustav Matos image that emerges from
the pages of Krugovi, although incomplete and fragmentary, is extremely interesting. Young writ-
ers attempted to comprehensively educate their literary model reader, so they drew attention to art-
ists who were the most valuable for the native literary tradition. Understanding and acknowledging
the importance of his achievements and well-deserved place in the history of Croatian literature,
young artists were able, however, to an analytical and critical approach, in the majority of cases
presenting a solid argument, not limited to duplication of hackneyed slogans.
Keywords: Antun Gustav Mato; Krugovi literary journal; Krugovi generation; Croatian writers;
Croatian literature; Croatian Modernism; literature in 1950s
Rzeczywicie jest Mato pierwsz tak bogat w znaczenia postaci w literaturze chorwackiej.
W tym aspekcie mona przyrwna jego rol w rodzimej literaturze i kulturze do roli, jak
w polskiej kulturze odegrali romantycy. Pitno, ktre odcisn, pojemno jego literackiego
programu, w ktrym mieci si kult erudycji, idea pikna, sztuki wyzwolonej, osadzenia
w rodzimych tradycjach, magia sowa itd. w duej mierze zadecydoway o ksztacie chor-
wackiej literatury i kultury XX wieku (Wierzbicka 1980:86).
1
Pojcie modernizm (moderna) pojawia si w historii i krytyce literatury chorwackiej i na
oznaczenie trzech etapw rozwoju sztuki XX wieku, natomiast nazwa druga moderna, najczciej
odsyajca do pokolenia krugowcw, bywaa te stosowana w odniesieniu do generacji debiutujcej
w okresie midzywojennym. Krugowcy reprezentowaliby zatem nie drug, lecz trzeci fal
modernizmu, zwaywszy, i s to etapy uwarunkowane odmiennymi prawami zarwno
wewntrznej, jak i zewntrznej proweniencji, naleaoby zrezygnowa z tej wsplnej etykiety, tym
bardziej e i przedziay czasowe sygnalizowanych zjawisk s do odlege zauwaa Barbara
Czapik (1979: 171).
2
A.H. arkovi to pseudonim Alfonsa Heisingera.
Djela savremenih svjetskih pisaca od dvostrukog su znaenja za nas: u njima otkrivamo nepo-
znat svijet, ali isto tako i uimo nepoznat jezik moderne umjetnosti. Razumije se, da e nai
speciki uslovi i tradicija usloviti izvornu varijantu, adekvatnu vremenu i naem temperamen-
tu, i da e Mato u domaim relacijama ostati jo dugo izvor modernog izraza. To meutim ne
iskljuuje neodgodivu potrebu, da na nae jezino podruje prenesemo i druge izvore moderne
umjetnosti (Pavleti 1952: 139).
Dla tego poety, podobnie jak dla krugowcw, styl mia by wyrazem in-
dywidualnego charakteru, twrczej osobowoci i przemylanych, jednost-
kowych de artystycznych. Wyrazisty indywidualizm sta si rwnie
jednym z naczelnych hase tzw. drugiej moderny, grupy twrcw, ktrych
celem byo umoliwienie samodzielnego wyboru metody twrczej, co za-
znaczono ju w pokoleniowej odezwie Neka bude ivost!
Postulat rozszerzenia moliwoci artystycznych dotyczy take kierunku
przejmowania wpyww. Ten aspekt dziaalnoci literackiej rwnie czy
przekonania dawnego Mistrza i krugowcw. Prozachodnia orientacja kul-
turowa widoczna jest w caym dorobku artystycznym Matoa. Na literatur
chorwack spoglda zawsze w szerszym kontekcie, osadzajc j w tra-
dycji kultur europejskich. Modzi pisarze w latach 50. XX wieku rwnie
zorientowani byli prozachodnio, cho gwnym obiektem ich zawodowych
i prywatnych fascynacji bya raczej twrczo angloamerykaskiego krgu
kulturowego, a nie francuskojzyczna. Zgadzali si jednak z Matoem co
do potrzeby wczenia literatury rodzimej w europejski nurt, ponownego
odczytania jej wczeniejszych dokona w szerszym ni dotychczas kontek-
cie. Dla Antuna Gustava Matoa przestrze kultury narodowej ksztato-
waa si nie tylko w opozycji do, ale rwnie w powizaniu z. () dla
niego odniesienia pozytywne dla Chorwacji stanowi krg rdziemno-
morski, krg kultury aciskiej, a wic kraje romaskie Wochy i Fran-
cja, czasem przywoywana bya i Anglia (Falski 2004: 65).
Na francuskie konotacje w poezji Antuna Gustava Matoa wskazywa
rwnie Vlatko Pavleti, ktry wspomina o jego twrczoci, dokonujc
analizy chorwackiego jzyka poetyckiego w szstym numerze z 1955 roku.
W tekcie Pjevanje i govorenje u poeziji wyrazi rwnie przekonanie, e
twrczo A.G.M. jest punktem zwrotnym, centralnym miejscem rozwaa
o chorwackiej poezji w ogle, wyjaniajc przy tym, skd braa si niedo-
cigniona melodyjno jego wiersza:
Nije potrebno ii dalje od Matoa. U njemu se sastaju i kraj prolosti i poetak budunosti
nae poezije. Mato je nedvosmisleno izjavljivao, da je poeo pisati stihove tek poto je na nj
fatalno, zauvijek zanijemilo njegovo vjerno violoncello. Osjetio je tada potrebu, da umjesto
na napetim icama cella odsvira svoju melodiju na strunama zvunih stihova. I doista, uspio
je rijeima postii dotada kod nas najsnanije muzike efekte. To vie nije bila jednostavna
Vidrieva hajneovska muzika, ve bodlerovski sloena, ranirana kantilena, s dijapazonom od
diskretnog cvranja (...) do prodorne sonornosti (Pavleti 1955b: 423).
Naalost, ni Mato nije uvijek izbjegao opasnosti, da se muzikom poslui kao ukrasom; meu
njegovim pjesmama nai emo dosta primjera mehanike muzike i zato ja nikako ne mogu
prihvatiti miljenje, da je ovaj nenadmaivi kritiki duh najvii svoj literarni domet postigao
svojedobno prezrenim pjesmama. Mato je mnogo utjecao na hrvatsku poeziju, i taj se utjecaj
irio u dva pravca: soneti su djelovali na Wiesnera, Nikolu Kamova i dr., a Mora na Krleu.
Usprkos tome, on kao pjesnik gleda odozdo, iz inferiorne perspektive na nekoliko naih istak-
nutih pjesnika, dok su njegove kritike takav vrhunac s kojega, nenadmaen, moe jo uvijek
sigurno i superiorno motriti micanje iza sebe i pred sobom: pod sobom! (Pavleti 1955b: 425)
U kritici A.G. Matoa i A.B. Simia koju antikritini nazivaju ruilakom oituje se pje-
snik; od nje se uvelike razvila moderna hrvatska knjievnost, navlastito poezija. Oprena joj,
dakle kritika gradilaka, i nagradilaka, gradi, i nagrauje, poeziju u knjigama gdje je nema;
gradioci mataju da se poezija, pa i kritika, grade kao kule u zraku i da pjesnik mora da je u nji-
ma, kad ga ne mogu dohvatiti. Nemajui hvataljke, zapravo shvataljke, zakljuuju da sigurno
postoji i da im je na dohvatu ono to se ne da uhvatiti (Simi 1952a: 339).
Ve u svojim prvim stihovima (Prvi stihovi iz 1889. i Domovini iz tuine iz 1894) Mato se oi-
tuje tim svojim, romantinim osjeajem i po zakonu mladosti, i po nunosti zaostale, malogra-
anski jadne sredine, ali i po toplini klime naslijeene, onda jo uvijek ive ilirske romantike i,
zatim, pravakog fanatizma, koji je prirodno u romantizam oblaio svoj nacionalizam, iako
je s drugom stranom pameti traio realistiku orijentaciju u svojoj rodnoj sredini, a i u svijetu.
A Mato je bio pravi pravaki ovjek (Vueti 1954: 405).
Kako se ove godine navrava etrdeset godina od Matoeve smrti, uz tu se obljetnicu javlja
mnogo radova o Matou. Zapravo je ve nekoliko godina Mato u modi. No jedan pouzdan
pregled Matoeva djela kao cjeline jo nismo dobili, i ovjek se jo uvijek lako izgubi u go-
lemoj raznovrsnosti Matoeva opusa. Iz svih novijih napisa o Matou izbija tenja, da se on
ponovno ocijeni, da mu se nae pravo mjesto u naoj knjievnosti. Koliko je to potrebno uz
klasikaciju djela, za koju je zanimljiv Vuetiev pokuaj u estom broju Krugova zna
svatko, tko se bavio kojim specijalnim pitanjem iz problematike o Matou. Bilo da se radi
o prouavanju stila ili jezika ili forme, bilo da se radi o istraivanju utjecaja ili geneze Matoe-
ve poezije, svagdje nam nedostaje temeljna polazna toka pjesnika i lina Matoeva ziono-
mija (a za njezinu su potpunost opet vani specijalni radovi) (Kouti 1954: 617).
Posebno treba spomenuti Matoa i njegovu (izrazito njegovu!) pjesniku kolu, o kojoj B. Ko-
vaevi kao da ni pojma nema. A zato onda ljudi na elo moderne hrvatske lirike stavljali
Matoa, ako je tako beznaajan? Zato ga je jedna itava generacija zvala rbi? Iz koga je to za-
pravo nikao Tin Ujevi i pokoljenje Hrvatske mlade lirike? A taj Mato je ovdje predstavljen
sa tri i to ne najznaajnje pjesme (Milievi 1956: 20).
Zbog utjecaja kojeg je izvrila na brojne hrvatske pjesnike izmeu dva rata, te zbog svoje sati-
rinosti Mora A.G. Matoa zasluuje posebnu panju. itajui i analizirajui tu pjesmu dolazi-
mo do zakljuka kako su mnogi meunarodni pjesnici formirali svoju umjetniku zionomiju
upravo na stihovima te pjesme: Iz nje je izrastao dijelom satirini A.B. imi, vie ironini
nego satirini Nikola Poli, izuzevi pjesmu Sladostrasni starci potpuno satirini Tin Ujevi
i Miroslav Krlea, iji je pjesniki opus uglavnom satira (Rogoi 1957: 770).
Tada zbog jedinstvenog hrvatskog jezika rtvovana, kasnije zaboravljena kajkavska rije bija-
e probuena iz mrtvog sna tek 1900. godine Matoevom pjesmom Hrastovaki nokturno. Ta
pjesma nije dodue svojom strukturom do tada nesluene jezine izraajnosti pokazala, koliko
ukazala na put, kojim se do njih dolazi. Kao Mora za tokavsku, Hrastovaki nokturno znaa-
jan je za kajkavsku poeziju. () Mato hrvatski stih kultivira i proiuje, oslobaa nespretnog
rimovanja, koje bijae posljedica slabog poznavanja jezika. No Mato ne bijae samo artist:
kao pjesnik, on je jedan od najznaajnijih naih pejzaista uope (Rogoi 1958: 635636).
Literatura