BIBLIOTEKA BESTSELER Nasloy vornrka PIERRE LA MURE CLAIR DE LUNE A Novel wbout Claude Debussy Random House, Inc. New York © Copyright, 1962, by Pre La Mure €) Copyright za Jugoslaviju — Ljerkr Radovic Prijevod LJERKA RADOVIC MJESECINA Roman © zivotu Claudea Debussyja Il Urednik _ BOZE COVIC Glavni urednik 5 Z (CESAREC ZAGREB ZDRAVKO ZIDOVEC AUGUST CESAREC ZAGREBPMIESE Cine PRIJE JUTRA -— BudeS li sluSala moju pjesmu, radit Gu sve sto kazes, — Cekao je odgovor, ali mlada se Zena i dalje nije osvrtala na‘hjega. Odrasli mogu biti uzasno teski, pomisli on. — Molim te, tetko Tavie, dodi da éuje’ moju pjesmu. — A buduci da mu je bilo samo éetiri i pol godine i kako jo8 nije bid ‘io da bude skroman, dodao je: — Lijepa je. Jos jj ‘od one koju sam napisao jucer, na je idalje gledala u zrcalo na toaletnom stolu, dok je enim prstom pritiskala made% na obrazu. **Toga proljeca 1867. godine madezi su u Parizu bili yrlo derni, Sama carica je uvela tu modu. Sad éovjek nijednu ni mrtvu, ne bi zatekao bez jednog ili dva madeza. h je u svim bojama i od raznovrsnog materijala, a li'st se na obrazu, na vratu i na ramenima. Katkad i na enim, neoéekivanim mjestima. - Uvjeren sam da ¢e ti se mnogo svidjeti — ponovi on ts platnim umiljavanjem jer je zapazio da to uvijek Je s nesalomljivim strpljenjem djeteta, ubijajuci time Sto je promatrao njezinu sliku u zrealu: te o¢i s _trepavicama, koje su blistale na njenom blijedom, m licu, sjajnu kestenjastu kosu koja joj se spuStala ee a Ya* preko uSiju i pokrivala malu glavu kao évrsto prilegnuti bronéani Sljem. Da, tetka Tavie je zaista lijepa. Vrlo lijepa, zapravo... ~All th pet minuta je zacijelo proglo. Vrijeme je da . pokuSa jo jednom. — Molim te, tetko Tavie, — Djetak je oprezno povuée za rukav. — Ovo je najbolja, naj... Odjednom sijevnuge munje i tresnuse gromovi. Ona se okrenula na stolici, namrstena i bijesna pogleda. — Izjavljujem da si ti najdosadnije dijete na svijetu! - Jo& je drzala prst na obrazu, a to Je njezinu licu davalo nekakav neugodan ij neodredeno lutit izrazaj.— Ba’ bih te tado stavila preko koljena i dobro iziupala. Oho, zaista je bijesna! Nikad nije bilo govora o lupanju. Malo po turu da, ali aikad lupanje. Sad nije bilo vrijeme da se bumi, veé da Suti i da émiri. . — Kraj tebe bi i andeo izgubio strplienje. -- Njezin bijes je veé slabio. -—- Prestani mi dosadivati ili éu zakasniti K gospodi Schneider. . Ona uSutje. Doimao se tako malen i jadan, u svom odijelu od bijelog barsuna i bijelom tvrdom ovratniku, da se morala boriti sa Zeliom da ga zagrli, Umjesto toga, okrenula se zrcalu. — Ne¢u vise da Gujem ni rijeci, razumijes? — Iduéih nekoliko minuta proteko%e u napetoj tidini. Oprezno je provjerila stoji li made% Evrsto | mokrim prstom zagladila obrve. — ZaSto je ne odsvirag Katarini? — predlozi mu, nudeéi primirje. Katarina je bila sluzavka. Tko bi Zelio svirati debeloj, staroj Katarini? — Ona ima posla u kuhinji. ~~ Onda idi i sviraj Lini. Lina je bila maéka, Cesto Joj je svirao svoje melodije, ali u sadaSnjim okolnostima taj prijedjog je zna¢io uvredu. — Vani je, u vrtu. a Opet je zavladala Sutnja. Naposljetku tetka ustade j pride ormaru od mahagonija, . 6 — Reéi cu ti Sto da radi -— reée ona stojeci pred , zrcalom i stavijajuéi trorogi seSir na glavu. — Budeé li dobar, moze3 mi je svirati kad se vratimo. To nije bilo ono sto je on Zelio, ali bilo Je bolje nego - nista. — I onda ¢eS mi dopustiti da ti sviram koliko god budem htio? Ona se posljedni put pogleda i prijede rukama preko bokova da izravna tiab@fe na suknji. Zatim ustade i cuénu pred nics — Da,*mali moj ude, svirat cei mi je koliko god budes htio. — § puno ljubavi zagladi mu crnu kovréavu kesu da bi izgledao uredno. — I sve druge. -— Djeéak je zagrli. Uzdahnuvsi poluglasno od srece, ona ga zagrli i njezno mu obasu lice poljupcima..— Dobro, hajdemo. Cujem dolje kola. — Ona ustade i uze ga za ruku, i oni zajedno podose k vratima, — I zapamti, ho¢u da bude dobar kod gospode Schneider. Prvo $to moras uéiniti kad ie vidi§... Hortense Schneider je bila poznata glumica i najpoznati- Ja kokota u Parizu. U prvim ulogama bila je zvijezda Offenbachovih opereta i, rade¢i mnogo, zaradivala je ¢etiri lisuce franaka na mjesec; kao kurtizana zaradivala je pola milijuna godi8nje, a radila je mnogo manje. Njezina specijalnost u pozivu kurtizane bili su kraljevski posjetioti.* U tom smjeru, da se tako izrazimo, njezino remek-djelo je bilo to Sto je istodobno bila ljubavnica ruskeg cara i njegovog sina, velikog vojvode Vladimira, a da nijedan nije sumnjao na drugoga. Poslije toga njezina poznanstva s monarsima tako su se raSirila da je dobila nadimak Bulevar kneZeva. Ta punaSna Zivahna Zena imala je blistave, razborite o¢i, jo§ razboritiji mozak, osam pasa, najpoznatije bisere u Evropi i dvije poletne dojke s ruzigastim bradavicama, koje SU. Vjecito prijetile da ¢@ ispasti iz gornjeg dijela haljine, a to su. gdjekad i Ginile, Kath bi se to zbilo, ona bi ih nehajno vratilasna mjesto, nastavijajuéi razgovor. y - 7 {if * Usprkos tome, Hortense je imala razvijen osjecaj za pristojnost. Ta najglasovitija kokota potajno je éeznula za ugledom. Njezine drugtvene priredbe bile su isto tako “fristojne i dosadne kao i kod neke vojvotkinje. Da je bila poStena zena, priredivala bi knjizevne Gajanke. : Ugledavsi Claudea i njegovu tetku kako stoje na pragu, drzeci se za ruku, ona ubaci posljednji bombon u usta nalik Na ruzin pupoljak i ustade s divana. — AA, vi ste!— uzviknu hitajuéi im u susret.--- Kakvo lijepo dijete! — Poljubi Claudea u oba obraza i, izjavivéi kako je on najdivnije dijete na svijetu, uze ga za ruku i povede k divanu. -— A koliko ti je godina, sree moje? — upita posadivéi ga do sebe. Cetiri i pol. Ta on je gotovo veliki, odrakao éovjek! A Sto ce biti kad odraste? Mozda oficir? Jedan od onih gizdavih gardista koji galopiraju oko carevih kola? Tli mozda admiral u lijepoj uniformi izvezenoj‘zlatom? Neke gospode, nalik na Ziva zvonca u svojim valovitim krinolinama, podese im prilaziti. Kao po nekom zaboravije- nom hagonu materinstva, obilazile su oko njega, osmjehiva- le se namazanim usnicama, pruvale iski¢ene ruke da bi ga potapsale po ramenu, Ide li u $kolu? Zna li gitati, brojiti do deset? Je li ga tetka vodila na izlozbu, da jedri na velikom Jezeru i da jaSe na smijesno malom magarcu? Claude je pristojno odgovarao na njihova pitanja i dobacivao osmijehe, sve u Zelji da obraduje tetku, zabrinuti pogled koje ga je pratio iz suprotnoga kraja sobe. Naposljetku su se dame vratile svaka svojoj skupini i zauzele drzanje pristojnog dosadivanja. Claude ve nhamjesti kraj svoje domacice i nasloni glavu na njenu bujnu dojku. ' Tako, sjedeci udobno i pomalo dremljivo, poslusng je zvakao bombone koje mu je ona trpala u usta i strpljivo ; éekao da to prestane. Odjednom se uspravi razrogatenih oéiju i otvorenih usta te pogleda na vrata, gdje je stajao najmréaviji, najéelaviji, najsmjesniji Covjek koga je ikad vidio, i kratkovidnim o¢ima gledao po sobi, U svijetloplavom kaputu od barSuna, 8 narantdstom prsluku, Zutim hlaéama i s ruzi¢astom kravatom, vjerojatnd je bio jedan od klaunova iz »Novog cirkusa«, koji je iznenada svratio do gospode Schneider. Ziatnj cvikeri stajali su mu na dugom tankom nosu; golemi zalisci spuStali su mu se do ramena, gdje su se stapali sa smedim krznenim ovratnikom kaputa. Bilo je dovoljno da ga Govjek pdgleda pa da prasne uv smijeh. 4 — Gospodin Offenbach! -- zatrubi Hortensin glas, j ona mu potréa u susret. — Bag se radujem Sto ste doéli, Sa svoga sjedala.Claude je promatrao Klauna kako se saginje nad njene prste, a zatim, i dalje umotan u bundu, kako polazi za njom.u sobu. Atmosféra kao da se odjednom razvedrila. Svi su, tako se Ginilo, poznavali smije3nog Covjeka. Svi su mu se osmjehivali, rukovali se Ss njim; gospode su mu darivale svoje najblistavije osmijehe. Posto je svog potasnoga gosta povela od skupine do skupine, Hortense se vrati divanu i bombonima. Offenbach sjede za klavir pa svojim tankim prstima poée rastreseno prebirati po tipkama. Claude se Potajno izvukao sa svoga mjesta i nezamjetno se upulio prema njemu. Naéas zastade kraj klavira, kao hipnotiziran SVitanjem smijesnog éovjeka. — A kako se ti zoves, braco — upita ga skladatelj, smjeSkajuci se izmedu dugih zalizaka. Claude preéu pitanje. ~ — Ja... ijaznam syirati — objasni on uzbudeno. — Ja sastavljam pjesme. Jutros sam sastavio jednu. Hoéete li da Cujete? Odsvirat ¢u vam je. Rekavsi to, tako jako odgtrnu pijanista da je ovaj zateturao sve do ruba stolice. Uhvativai se za klavijaturu da bi se pridrzao, Offenbach udari glasni, disonantni akord, koji odjeknu u sobi. Razgovor prestade, a jedna Zena vrisnu, Nastade prava luda kué¢a. Claude osjeti. kako ga vute bijesna tetka Tavie koja se, mucajuci, ispriéavala j objaSnjavala da je on najgore dijete na cijelome svijetu. — On je samo -Zelio edsvirati svoju pjesmicu — reég’ ; Offenbach — a ja nisam dosta brzo ustao sa stolca. To je . sve: