TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

1. KONCEPCIJA I ODREDNICE CJELOŽIVOTNOG OBRAZOVANJA

I ODGOJA
„Cjeloživotno obrazovanje se drži alternativom nedostatcima tradicionalnog obrazovanja“
(Lengrand, 1989)

 Iz ovoga se vidi da se koncept cjeloživotne edukacije odnosi na cjeloživotno stjecanje

znanja, odnosno na cjeloživotno obrazovanje. On je nastao kao odgovor na problem
zastarijevanja znanja, a manje kao odgovor na zastarijevanje vrijednosti.
 Modernizacija vrijednosnog sustava i stavova koji iz njega proizlaze važna je
sastavnica moderniziranja samog društva. Zbog toga je važno da se cjeloživotna
edukacija ne interpretira samo kao cjeloživotno obrazovanje nego kao i cjeloživotni
odgoj.
 Cjeloživotni odgoj tvori pounutrenje novih vrijednosti koje održavaju povećanu
međuljudsku ovisnost u multikulturalnom društvu. Neke takve vrijednosti su ljudska
prava, tolerancija na različitosti, ekološka tolerancija...bez njih nije moguć održivi
razvoj.
 Koncept cjeloživotnog obrazovanja i odgoja nastao kao alternativa tradicionalnom
školovanju.
Odgojna sastavnica edukacije razlikuje se kod odraslih i kod mladih ljudi. Odrasle ljude je teže
odgajati te su kod odraslih prisutni izvanedukacijski čimbenici koji mogu neutralizirati učinak
odgoja. Odrasli mijenjaju svoje postojeće stavove i stječu nove, većim dijelom izvan odgoja.
Zbog toga se edukacija odraslih sastoji više u obrazovanju nego u odgoju.
Kriza obrazovanja – neučinkovitost postizanja ciljeva odgoja i obrazovanja te porast ljudskih i
novčanih resursa što ih školstvo zahtjeva
Ciljevi edukacije: glavni ciljevi edukacije sastoje se u njezinom doprinosu različitim aspektima
društvenog razvoja i osobnog razvoja pojedinca. Glavni aspekti društvenog razvoja su
gospodarski, politički i kulturni razvoj te održavanje i promicanje prirodnog okoliša. Baš zbog
toga se o krizi obrazovanja i odgoja govori kada ono ne ostvaruje željene gospodarske i političke
ciljeve, a tek onda samoostvarujuće ciljeve.

1.1.KRIZA TRADICIONALNE ŠKOLE I NJEZINI UZROCI

Neki je društveni sustav ili podsustav u krizi kada je njegova djelotvornost ispod očekivane i
potrebne. U ovom slučaju, do krize u odgoju i obrazovanju dolazi kada edukacija ne ispunjava
društvena očekivanja. S obzirom da su njezini ciljevi gospodarski, politički i kulturni („vanjski
ciljevi“), kriza se očituje u podbačajima na tom planu. Zbog podbačaja na tom planu, odnosno
zbog podbačaja na „vanjskim“ ciljevima obrazovanja i odgoja, dolazi i do podbačaja „unutarnjih“
ciljeva.
Unutarnji ciljevi obrazovanja i odgoja odnose se na osposobljenost ljudi za glavne životne uloge:
profesionalna ili radna uloga, obiteljska uloga, uloga građana, rekreativna uloga, uloga osobe
koja uči...
Osposobljenosti se sastoje u znanjima, vještinama i sposobnostima (obrazovni ishodi), a odgojni
ishodi sastoje se u vrijednostima, stavovima i navikama.
1
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

Kriza odgoja i obrazovanja se ne može riješiti kritikom na posljedice nego djelovanjem na

uzroke.

Dva najvažnija uzroka:

1. Brzo zastarijevanje različitih osposobljenosti (znanja, vrijednosti)
- znanje i vrijednosti zastarijevaju zbog tehnološkog napretka i društvenih promjena ->
dolazi do proizvodnje novih odgojnih i obrazovnih potreba na kraju školovanja
- ljudski životni vijek se produžava pa se povećava raskorak između osposobljenosti koje
su stečene školovanjem i novih potreba za uspješnim obnašanjem različitih životnih uloga
- ne može se spriječiti produživanjem školovanja ili njegovim intenziviranjem nego
promjenom koncepcije edukacije koja će omogućiti cjeloživotno obrazovanje i odgoj
2. Antagonističko djelovanje različitih vrsta obrazovnih i odgojnih učinaka
- Do ovog uzroka dolazi jer obrazovanje i odgoj nemaju samo jedan cilj nego ih imaju više
i između njih nema sukladnosti i često može doći do konflikta. Taj antagonistički odnos
može biti odnos između unutarnjih i vanjskih ciljeva ili između vanjskih učinaka odgoja i
obrazovanja
- Unutarnji ciljevi su psihološki jer se temelje na psihičkim promjenama unutar osobe koja
uči. Nove sposobnosti koje osoba postigne i kojima se postižu vanjski učinci obrazovanja
dovodi do samoostvarenja osoba, no ne uvijek. Na primjer, edukacija koja osposobljava
za repetitivan rad u nehumanim uvjetima će sigurno dovesti do otuđenja.
- Zato neki smatraju da je glavni uzrok te krize zapravo suprotnost između unutarnjih
(samoostvarujućih) i vanjskih ciljeva.
- Doprinos obrazovanja/odgoja održavanju stanja i razvoju jednog društvenog podsustava
otežava razvoj podsustava koji su s njime u suprotnosti.
- Suprotnost između vanjskih učinaka obrazovanja: moderni gospodarski razvoj nije moguć
u nedemokratskom političkom okruženju, gospodarski rast nije spojiv s ekološkim
razvojem itd...
3. Porast troškova školovanja (manje važno)

1.2.ZNAČAJKE KONCEPTA CIJELOŽIVOTNOG OBRAZOVANJA I ODGOJA

 Vremensko produžavanje organiziranog učenja – s djetinjstva na čitav život

 Cjeloživotno obrazovanje i odgoj su jedan sustav – čine ih povezani elementi
(odgoj mladih + odgoj odraslih)
 Cjeloživotno obrazovanje ne znači proširenje školskih ciljeva, sadržaja, metoda i
organizacija jer to vodi „školskom imperijalizmu“.
Budući da je cjeloživotno obrazovanje sustav, to promjene u školskom obrazovanju mladih
impliciraju rekonceptualizaciju postojećeg obrazovanja odraslih, a nove mogućnosti obrazovanja
odraslih omogućuju rekonceptualizaciju školskog obrazovanja djece i mladih.
1.3.NASTANAK I PRIHVAĆANJE KONCEPTA CIJELOŽIVOTNOG ODGOJA I
OBRAZOVANJA
Sastanak Međunarodnog savjetodavnog komiteta o obrazovanju odraslih održan na temelju
dokumenta UNESCO-a 1965. godine

2
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

Negativna reakcija: neki su govorili da je to zapravo novi naziv za obrazovanje odraslih što će
samo donijeti terminološku zbrku.
- 1970. – UNESCO predlaže državama članicama prihvaćanje te koncepcije zbog provedbe
nužne reforme u obrazovanju
- 1973. – Međunarodna komisija za razvoj obrazovanja izradila je niz preporuka za
konkretne aktivnosti na tom planu -> svakom pojedincu treba osigurati uvjete za
cjeloživotno obrazovanje jer je ono kamen temeljac društva koje uči

1.4.REKONCEPTUALIZACIJA ŠKOLOVANJA MLADIH

Glavne promjene u obrazovanju djece i mladih koje proizlaze iz koncepta cjeloživotnog
obrazovanja mogu biti kvalitativne i kvantitativne.
1. OSNOVNO ŠKOLSTVO
a. Kvantitativne promjene: produžavanje obaveznog obrazovanja, smanjenje
gradiva, smanjenje broja predmeta
b. Kvalitativne promjene: ponovno programiranje sadržaja u skladu s novim
ciljevima -> svladavanje osnovnih intelektualnih vještina (čitanje, pisanje,
računanje), svladavanje najveće transferne vrijednosti (materinski + strani jezik,
priroda, povijest i društvo), svladavanje kognitivnih strategija za učenje. Što se
tiče odgoja, on treba osigurati usvajanje dominantnog svjetonazora, pounutrenje
obrazovanja kao vrednote te stvaranje trajne navike učenja
2. SREDNJE ŠKOLSTVO
- Sukob dviju zadaća: priprema učenika za nastavak obrazovanja i za zapošljavanje
- Rješenje ovog problema je povećanje broja srednjoškolskih programa kako bi osobe
različitih sposobnosti mogle iskoristiti svoje potencijale. Pri tome je najveći problem
osigurati horizontalnu pokretljivost (prijelaz iz jednog u drugi program).
- Odgojna zadaća u srednjoj školi je da se razviju više moralne vrijednosti, tj. onih
vrijednosti koje povećavaju doprinos općem dobru.
3. VISOKO ŠKOLSTVO
- preddiplomski studij se poopćuje i deprofesionalizira (ne jamči rad u struci)
- težište profesionalizacije na poslijediplomski studij
- odgojna sastavnica visokog školstva govori o profesionalnoj etici i etici znanstveno-
istraživačkog rada te na zauzimanju za provedbu načela humanizacije u svim područjima
života

1.5.REKONCEPTUALIZACIJA ŠKOLOVANJA ODRASLIH

Zbog toga što je cjeloživotno obrazovanje sustav, promjene u jednom dijelu zahtijevaju promjene
u drugom dijelu. To znači da promjene u školovanju mladih zahtijevaju promjene u obrazovanju
odraslih -> obrazovanje odraslih se razvija u pravcu profesionalnog i neprofesionalnog
obrazovanja (slobodno, liberalno, neškolsko...)
Teži se vertikalnoj i horizontalnoj integraciji obrazovanja

 Vertikalna: čvršće vremensko povezivanje i sadržajno usklađivanje obrazovnih

iskustava u neprekidni lanac -> osigurava se kontinuitet

3
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

 Horizontalna: istodobno povezivanje različitih situacija učenja -> osigurava se

povezanost školskog i neformalnog obrazovanja čime se puno štedi i povečava
učinkovitost edukacije
Ostvarivanje ovakvih promjena zahtjeva i osnivanje raznih institucija: otvorena sveučilišta,
visoke narodne škole, komunalni koledži, vjerske zajednice (najstarije i najutjecajnije).

1.6.GLAVNE ODREDNICE CIJELOŽIVOTNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

„Poluživot“ različitih znanja – broj godina za koje 50% nekog znanja zastari – sve je kraći, kraći
od radnog, a pogotovo od životnog vijeka ljudi -> dovodi do proizvodnje ideje cjeloživotnog
obrazovanja, društva koje uči
- Glavne promjene u obrazovanju i odgoju mogu se sistematizirati prema glavnim
društvenim podsustavima u koje je ona uronjena: gospodarski, društveni ili politički i
kulturni podsustav

1. Obrazovne i odgojne implikacije gospodarskih promjena

- Porast znanstvene proizvodnje dovodi do eksplozije znanja koje se primjenjuje u
tehnologijama koje mijenjaju uvjete života
 Zbog ubrzanog proizvođenja znanja, „poluživot“ npr. liječnika iznosi 5 godina što
znači da nakon 10 godina njegovo znanje postaje irelevantno -> zbog ovoga raste
opseg trajne profesionalne izobrazbe u obrazovanju -> CEU – institut jedinice
kontinuiranog obrazovanja
- Tehnološke promjene mijenjaju ponudu i potražnju na tržištu pa dolazi do velike
profesionalne mobilnosti odraslih. Neka zanimanja nestaju, druga se pojavljuju, Ljudi se
sele iz jednog u drugi sektor.
- Globalizacija tržišta -> omogućuje migraciju razvijenog društva u potrazi za poslom
(Europska Unija). Integracija migranata u novu sredinu obrazovni i odgojni je zadatak, a
promjena etničkog sastava razvijenih društava odgojni je izazov. S obzirom da se
razvijena društva gospodarski, kulturno i politički otvaraju, odgoj za međunarodno
razumijevanje, mir i toleranciju postoje odgojnim prioritetom u suvremenom društvu
2. Obrazovne i odgojne implikacije socijalnih promjena
- U razvijenim zemljama raste životni standard i omasovljuje se srednji sloj koji čini
političku stabilnost. Privatno vlasništvo je osnovica političke autonomije i jamstvom je
autonomije obrazovanja. U takvom okružju lakše se oblikuju i zadovoljavaju potrebe za
liberalnim obrazovanjem i odgojem mladih i odraslih
- Porastom ekonomske moći rastu i obrazovna očekivanja stanovništva i vrednovanje
obrazovanja kao vrednovanja samog po sebi. Srednje obrazovanje postalo općeobrazovni
standard.
- Porastom materijalnog standarda raste količina slobodnog vremena što je onda
pretpostavka da će se iskoristiti za obrazovanje (cjeloživotno obrazovanje).
- Snažna afirmacija obrazovanja žena
- Socijalno-demografske promjene -> prosječni životni vijek se produžuje i mijenja dobnu
strukturu stanovništva
3. Obrazovne i odgojne implikacije kulturnih promjena

4
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

- Kultura je sustav vodećih vrijednosti, stavova i navika koje se manifestiraju u socijalnom

ponašanju koje je tipično za određene grupe ljudi. Bitno je što ti stavovi utječu na
ekonomsko i političko ponašanje, te gospodarski i politički razvoj. Zbog toga su nužni
„moderni“ stavovi pa se proces modernizacije sastoji u modernizaciji stavova,
vrijednosti i navika. U sustavu modernih vrijednosti (=rezultat primarne i sekundarne
socijalizacije), dvije vrijednosti su važne za razvoj cijeloživotnog odgoja: vrijednost
meritokracije (profesionalna kompetentnost) i vrijednost jednakih mogućnosti
pristupa obrazovanju. Povezuje ih vrednota osobnog napredovanja pomoću vlastitih
sposobnosti, znanja i rada, iako se čini da su nekad u konfliktu.
- Globalna etika: vrijednosti koje se odnose na opća ljudska prava i globalnu građansku
kulturu te odgovornost za očuvanje prirodnih resursa -> omogućuje razvoj u uvjetima
globalizacije

2. TEMELJNI POJMOVI

1) UČENJE – proces stjecanja trajnih promjena subjekta, a one su rezultat njegove psihičke
aktivnosti. Promjena subjekta omogućuje promjenu ponašanja u situacijama.
- Psihička aktivnost se sastoji od psihičkih procesa: spoznajnih (opažanje, mišljenje,
pamćenje) i čuvstvenih
 SPOZNAJNI: uče se spoznajna i psihomotorna svojstva ličnosti: nova znanja,
intelektualne sposobnosti (kognitivno učenje). Kognitivnim procesima uče se
psihomotorne vještine. Psihomotorna svojstva se uče psihomotornim
sposobnostima.
 ČUVSTVENI: stječu i mijenjaju se voljna svojstva ličnosti: vrijednosti, stavovi,
navike, interesi (afektivno učenje)
- Učenje može biti i prirodno, namjerno (organizirano)
- Koncept aktivnosti učenja: vrsta ljudske aktivnosti usmjerena na stjecanje određenih
ciljeva učenja uz pomoć odgovarajućih sredstava

2) OBRAZOVANJE – proces organiziranog učenja spoznajnih i psihomotornih svojstava

ličnosti -> organizirano kognitivno i psihomotorno učenje
- Sadržaj obrazovanja su temeljna znanja, intelektualne i motorne vještine velike transferne
vrijednosti te intelektualne sposobnosti koje tvore kristaliziranu inteligenciju

3) IZOBRAZBA - poseban oblik obrazovanja – sužen na specifična i primjenjiva znanja i

motorne vještine uže transferne vrijednosti, odvija se u centrima za izobrazbu i drugim
specijaliziranim ustanovama

4) NAOBRAZBA - naziv za rezultat obrazovanja, tj. formalnog obrazovanja (školovanja)

npr. možemo reći „čovjek velike naobrazbe“ ili „naobražen čovjek“, ali ne i naobrazbeni
proces nego obrazovni proces

5) ODGOJ – namjerno učenje motiva. Ti motivi su osobine ličnosti u kojima je dominantna

voljna sastavnica. Motivi su psihičke osobine koje djeluju na usmjerenost, intenzitet i
trajanje određenog ponašanja. Naučeni motivi su različite vrijednosti, interesi, navike i

5
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

stavovi i oni su specifični za svakog pojedinca. Njihovim ostvarenjem zadovoljavaju se

univerzalni motivi koji su urođeni i nisu specifični za pojedinca.
 Organizirano afektivno učenje – nevrijednosno određenje pojma odgoja pa se može
primijeniti na sva društva u svim povijesnim razdobljima i društvenim situacijama
 Filogenetski i ontogenetski aspekt razvoja
 Filogenetski: Potreba za odgojem (čovjek kao nedostatno biće, neprilagođeno okolini,
otvorenost svijetu). Postojanje i razvoj svijesti – distanciranost od okoline, refleksija
okoline, svjesna aktivnost/djelovanje – mijenjanje, stvaranje ljudske okoline.
Sposobnost učenja – mijenjanje individue i zajednice.
 Ontogenetski: Potreba za njegom, rast i sazrijevanje, sposobnost učenja, potreba za
aktivnošću

6) SOCIJALIZACIJA – proces namjernog i nenamjernog djelovanja na vrijednosti,

stavove i navike, odnosno ponašanje koje je uvjetovano tim svojstvima ličnosti
- Cjeloživotni proces kojeg ostvaruju različiti nositelji socijalizacije: škola, obitelj, uža
društvena okolina, radna organizacija
- Socijalizacijom se pojedinac konformira, odnosno prilagođava društvenim zahtjevima, ali
se i individualizira
 INKULTURACIJA – slično kao i socijalizacija, ali razlika je u tome što
inkulturacija proizvodi samo konformističko ponašanje dok socijalizacija može
proizvesti i asocijalno i nekonformističko ponašanje zbog utjecanja nositelja
socijalizacije

7) EDUKACIJA – organizirano (namjerno) učenje spoznajnih, psihomotornih i voljnih

(motivativnih) svojstava ličnosti; pohrvaćena međunarodnica koja označava viši rodni
pojam za pojmove obrazovanje i odgoj

8) TEORIJA - sustav znanja, spoznaja o nekom fenomenu, skupu pojava kojem se one
objašnjavaju putem odgovarajućih znanstvenih načela

9) ODGOJNO-OBRAZOVNI PROCES – složenica, izražava se povezanost odgoja i

obrazovanja (u pedagogiji odgoj nadređen pojmu obrazovanje). Nastoji se odgajati
pomoću obrazovanja.

10) SUSTAV - niz sastavnica ili elemenata koje međudjeluju u svrhu postizanja zajedničkog
cilja

11) ORGANIZIRANOST UČENJA – iz definicija odgoja i obrazovanja vidljivo je da je

glavna razlika između pojmova učenja te obrazovanja i odgoja u tome što učenje može
biti spontano dok je obrazovanje i odgoj u većoj ili manjoj mjeri organizirano, tj.
namjerno.
- Organiziranost: neka je aktivnost organizirana ako sadrži pripremu, izvedbu i vrednovanje
učinaka. Obrazovanje i odgajanje je prema tome pripremljeno, metodički
artikulirano i evaluirano kognitivno i afektivno učenje.
- Ukratko, obrazovanje i odgajanje je svako učenje subjekta koje je upravljano
određenim ciljevima, kognitivno organizirano, te motorno i afektivno što ga

6
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

društvena okolina može, ali i ne mora podržati i olakšati na različite načine.

12) ŠKOLOVANJE – vrsta odgoja i obrazovanja koji se razlikuje od ostalih oblika odgoja i
obrazovanja po stupnju organiziranosti. Školovanje je najorganiziranije obrazovanje i
odgajanje.
- Najviše standardizirana priprema, izvođenje i vrednovanje za svaki stupanj i područje
posebno.
- Obrazovanje i školovanje nije isto jer školovanje traje određen broj godina dok
obrazovanje može trajati čitav život.
- Učenje je najširi koncept što obuhvaća nenamjerno, odnosno prirodno ili spontano
učenje, te organizirano učenje koje je u temelju odgoja i obrazovanja. Prema
stupnju edukacije, moguće je razlikovati školovanje i neškolsko obrazovanje/odgoj
koje može biti formalno i informalno.
Odraslost – najuže povezana sa zrelošću
Biološka zrelost – u nerazvijenim zajednicama odraslost se povezuje s biološkom zrelosti
Psihološka zrelost – odrasla je osoba ona koja je dosegnula vrhunac svojih intelektualnih
sposobnosti i koja je toliko socijalizirana da može društveno prihvatljivo očitovati i zadovoljavati
svoje potrebe, racionalno rješavati probleme te uspješno uspostavljati odnose sa širom
zajednicom
Socijalna zrelost – sposobnost preuzimanja uloga karakterističnih za odrasle osobe, a
neprimjerenih za djecu i mlade -> radna uloga, uloga roditelja, bračnog partnera, građanina...
- Najvažniji kriterij odraslosti u obrazovanju odraslih jer socijalne uloge koje su svojstvene
odrasloj osobi, uvjetuju obrazovne potrebe i uvjete obrazovanja gdje se njihove potrebe
zadovoljavaju
Obrazovanje odraslih – proces kojim osoba, čije su glavne socijalne uloge znakovite za status
odraslosti, poduzima sustavno i trajno učenje sa svrhom postizanja promjena u znanju,
stavovima, vrijednostima ili vještinama.
- Valja naglasiti da se obrazovanje mladih treba razlikovati od obrazovanja odraslih jer
mladi se obrazovanjem pripremaju za životne uloge koje ih očekuju dok se odrasli
obrazuju kako bi svoje uloge bolje obavljali.

Razlika između doživotnog i cjeloživotnog obrazovanja

- Cjeloživotno obrazovanje se odnosi na obrazovanje i odgoj tijekom cijeloga života (od
rođenja do smrti) dok se doživotno obrazovanje odnosi na obrazovanje od završetka
nekog stupnja formalnog obrazovanja do smrti. Cjeloživotnim obrazovanjem se obuhvaća
i odgoj i obrazovanje mladih, djece i odraslih, doživotnim se obrazovanjem usklađuju
oblici formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja odraslih.
Formalno obrazovanje – obrazovanje unutar školskog sustava koje rezultira javnom ispravom
ili diplomom o završenom stupnju

7
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

Neformalno obrazovanje – organizirano učenje izvan redovitog školskog sustava. Može, ali i ne
moram rezultirati potvrdom o uspješno svladanom obliku obrazovanja (seminar, tečaj...) Takva
potvrda nema status prava kojima bi se osoba morala zaposliti negdje
Informalno obrazovanje – niti formalno niti neformalno. Bitno je odsustvo vanjske organizirane
pomoći osobi koja uči, ali i to da ta osoba ipak uči organizirano, odnosno namjerno.
Samoobrazovanje; ovakvo obrazovanje vodi prema individualnim projektima učenja.
Trening – izobrazba zaposlenih za specifične potrebe
Razvoj ljudskih resursa – izobrazba zaposlenih pomoću koje se osposobljavaju pojedinci i
skupine za razvoj organizacije i osobni razvoj.

3. CILJEVI I SVRHA OBRAZOVNO – ODGOJNOG SUSTAVA

CILJ: posljedica neke aktivnosti koja se tom aktivnošću nastoji postići
- Cilj u odgoju i obrazovanju su ishodi, izlazi i učinci koji se nastoji postići
organiziranim djelovanjem ljudi
- Željeni ishodi obrazovno-odgojnog procesa su „unutarnji“ ciljevi edukacije ili ciljevi
učenja. Ciljevi učenja su osposobljenosti za pojedine vrste ponašanja: kognitivna
ponašanja, psihomotorna ponašanja, vrste znanja, afektivna ponašanja, vrijednosti,
stavovi, navike...
Ciljevi učenja – mogu biti više ili manje općeniti. Prema stupnju općenitosti moguće je
razlikovati 5 razina ciljeva učenja, a oni se mogu sažeti u dvije osnovne razine:
1. Ciljevi učenja programa – svladavanje sadržaja
2. Provedbeni ciljevi učenja - omogućuju postizanje općih ciljeva učenja
Željeni UČINCI obrazovno-odgojnog sustava su vanjski ciljevi edukacije odnosno gospodarski,
politički, kulturni, ekološki i drugi razvoj. (opći vanjski ciljevi)
- Gospodarski razvoj: gospodarski rast, poboljšanje materijalnog položaja zaposlenih
- Politički razvoj: osposobljavanje društva za demokratsko političko djelovanje (izbori,
štrajk…)
Normativno razumijevanje cilja: cilj nije nužno ono prema čemu je odgojno-obrazovna djelatnost
usmjerena, nego je cilj ono što bi u skladu s neki vrijednosnim ciljem trebao biti cilj.
SVRHA: stanje koje predstavlja kraj neke aktivnosti ili procesa, a postiže se djelovanjem
ostvarenosti više različitih ciljeva. Svrha je krajnji cilj. Daje pojedinim ciljevima smisao.

 svrha obrazovanja/odgoja je promicanje kvalitete života

3.1.OBJAVLJENI I PRIKRIVENI CILJEVI OBRAZOVANJA I ODGOJA

Prikrivene ciljeve i sredstva za njihovo postizanje zovemo prikriveni kurikulum (Philip Jackson
uveo, Benson Snyder razradio).

8
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

Klasifikacija koja sadrži glavna obilježja:

 Prikriveni kurikulum kao afektivni izlaz edukacije – naučene norme i

vrijednosti i socijalne vještine nužne za uspješnu socijalnu integraciju
 Prikriveni kurikulum kao kontekst – škola svojom strukturom i procesima
djeluje na vrijednosti, stavove i navike polaznika, odnosi u školi odgovaraju
socijalnim odnosima u određenom društvu -> škola dodatno socijalizira
učenike
 Prikriveni kurikulum kao proces – neverbalne poruke učitelja kojima se
kurikulum vrijednosno interpretira. Selekcijom sadržaja i primjera učitelj može
djelovati na stavove učenika. Učenici će u učenju dati prednost interpretaciji
koju učitelj bolje vrednuje.

4. SOCIOLOŠKE TEORIJE

4.1.FUNKCIOLISTIČKA TEORIJA (Durkheim, Turner)

1) Kakve su funkcije obrazovanja za društvo u cjelini?
2) Koje su funkcionalne veze između obrazovanja i drugih dijelova društvenoga sustava?

Polazi od idealizirane moralne slike društva gdje su društvene razlike posljedica individualnih
razlika u sposobnostima i zalaganju, a same su razlike poticajne-stimulativne za ulaganje napora
pojedinca u osobno napredovanje i korisne su za uspješno funkcioniranje društva.
Društvene nejednakosti proizlaze iz potrebe društva za poslovima različite složenosti i
odgovornosti, koji su zbor različitih zahtjeva, različito plaćeni i/ili ugledni.

Glavne su funkcije obrazovanja i odgoja su:

A) održavanje i prijenos kulture
B) otkrivanje i prijenos novoga znanja
C) raspodjeljivanje ljudi na različite položaje u društvu

Emile Durkheim (obrazovanje i društvena solidarnost)

 glavna funkcija obrazovanja prijenos društvenih pravila i vrijednosti
 društvo može preživjeti jedino ako među njegovim pripadnicima postoji
dovoljan stupanj homogenosti
 obrazovanje tu homogenost perpetuira i jača, učvršćujući u djetetu od samoga
početka bitne sličnosti koje zahtijeva kolektivni život
 obrazovanje uči pojedince specifičnim vještinama koje će im trebati za buduće
zanimanje
 Durkheim je mislio da školska pravila treba strogo primjenjivati. Kazne bi
morale odražavati ozbiljnost štete koju je prijestup nanio toj društvenoj
skupini, a prijestupniku bi se moralo objasniti zašto ga se kažnjava. Na taj bi
način učenici shvatili da je pogrešno postupati protiv interesa društvene

9
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

skupine kao cjeline.

David Hargreaves (Durkheim i moderna škola)

 Kritizirao je opće srednje škole modernog tipa s durkheimovskog stajališta. On
tvrdi da suvremene škole previše naglašavaju razvoj pojedinca, a premalo
obveze i dužnosti koje bi pojedinac morao imati prema zajedničkom životu u
školi
 ako im škola ne pruži osjećaj dostojanstva i pripadnosti učenici mogu stvarati
supkulture koje odbacuju vrijednosti te škole te stoga i širega društva
 ti se problemi mogu riješiti ako se više istakne društvena uloga pojedinačnog
učenika u školi

Talcott Parsons (obrazovanje i univerzalističke vrijednosti)

 škola, nakon primarne socijalizacije u obitelji, postaje žarišno sredstvo
socijalizacije: škola djeluje kao most između obitelji i društva kao cjeline,
pripremajući dijete za njegovu ulogu odrasloga
 uspostavlja univerzalističke norme u okvirima kojih svi učenici postižu svoj
status (jednake se norme primjenjuju na sve učenike, neovisno o pripisanim
karakteristikama kakve su spol, rasa, obiteljsko podrijetlo ili klasa iz koje
učenik potječe)

Kingsley Davis i Wilbert E. Moore (obrazovanje i dodjela uloga)

 obrazovanje sredstvo raspodjele uloga, no oni obrazovni sustav izravnije
povezuju sa sustavom društvene stratifikacije
 društvena strafikacija mehanizam koji osigurava da se najnadareniji i
najsposobniji pripadnici društva rasporede na one položaje koji su za društvo
funkcionalno najvažniji (visoke nagrade kao poticaji)
 školski sustav prosijava, razvrstava i ocjenjuje pojedince prema njihovu
talentu i sposobnosti

4.2.LIBERALNA TEORIJA

Na obrazovanje gleda kroz odnos prema pojedincu, a ne kroz odnos prema društvu. S tog je
stajališta glavna svrha obrazovanja promicanje blagostanja pojedinca i tek neizravno napretka
društva.

John Dewey (obrazovanje i ljudski potencijal)

 posao obrazovanja poticati pojedince da razviju svoj puni potencijal kao
ljudska bića
 osobito je isticao razvoj intelektualnog potencijala
 kritizirao mehaničko učenje činjenica u školi
 svako se dijete držalo jedinstvenim, a obrazovanje je trebalo njegovati
sposobnosti svakog jedinstvenog pojedinca

10
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

Ivan Ilich (Dolje škole - knjiga)

 zagovara znatno radikalnije promjene obrazovnoga sustava
 obrazovanje bi moralo biti oslobađajuće iskustvo pri kojem pojedinci istražuju,
stvaraju, poduzimaju inicijativu, prosuđuju i rasuđuju te u potpunosti razvijaju
svoje sposobnosti i talente
 škole smatra represivnim ustanovama koje guše kreativnost i maštu, nameću
konformizam i zaglupljuju učenike

4.3.KONFLIKTNA TEORIJA (Marx, Weber)

Liberalno i socijaldemokratsko gledište priznaju da postojeći obrazovni sustav ima nedostataka,

no predlažu načine na koje se može promijeniti i poboljšati.

Konfliktni pristupi obrazovanju temelje se na stajalištu da skupine u postojećim društvima imaju

bitno različite interese. Prema tome, bez obzira na to kako je organizira no u suvremenim
društvima, obrazovanje će ne kim ljudima koristiti više nego drugima.

Konfliktna teorija postulira postojanje sposobnosti i spremnosti ljudi za autonomno djelovanje

čime se odupiru nametnutim društvenim ulogama te su spremni za pokretanje i provođenje
društvene reforme.

Obrazovanje i odgoj imaju zadaću osvještavanja neprivilegiranih skupina o društvenoj nepravdi i

njihovog osposobljavanja za promjenu.

Samuel Bowles i Herbert Gintis (školovanje u kapitalističkoj Americi)

 glavna uloga obrazovanja u kapitalističkom društvu reprodukcija radne snage
 prvi i glavni način na koji obrazovanje funkcionira jest opskrba kapitalista
radnom snagom koja ima strukturu ličnosti, stajališta i vrijednosti koji su im
najkorisniji
 poput Marxa, tvrde da u kapitalističkim društvima vlada i izrabljivanje i
otuđenje; ipak, da bi uspio, kapitalizam zahtijeva marljivu, prilagodljivu,
poslušnu i visoko motivi ranu radnu snagu
 postizanju tih ciljeva obrazovni sustav pomaže putem skrivenoga nastavnog
programa
 skriveni se nastavni program sastoji od onoga što učenici doista uče tijekom
školovanja, a ne od obrazovnih ciljeva takvih ustanova

4.4.UTILITARNA TEORIJA (Adam Smith)

- “Teorija o ljudskom kapitalu”
- Adam Smith – škotski ekonomist
11
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

Polazi od toga da društveni subjekti imaju određene vrijednosne prioritete te da su racionalni u

izboru sredstava za njihovo postizanje.
Računaju s cijenom koju moraju platiti za postizanje pojedinog cilja i vrijednošću koju taj cilj za
njih ima.
Pojedinac pri izboru vrste obrazovanja ili izboru između obrazovanja i neke druge aktivnosti
odvaguje moguće koristi i moguće troškove u što uključuje i izgubljenu zaradu tijekom
školovanja.

5. REFORMIRANJE OBRAZOVNO-ODGOJNIH SUSTAVA

5.1.DEFINICIJA POJMA REFORME OBRAZOVNO-ODGOJNOG SUSTAVA

REFORMA – strukturna promjena obrazovno/odgojnog sustava

 strukturna promjena državnog sustava obrazovanja i odgoja izazvana
zahtjevima okoline edukacije ili opadanjem učinkovitosti sustava
 cilj: povećanje vanjske učinkovitosti
INOVACIJE – promjene sustava koje nisu strukturne

Cjelovita reforma mora zahvatiti čitav sustav cjeloživotnog obrazovanja. Reforma je učinkovita
kad su u velikoj mjeri postignuti njezini ciljevi. Reforma je korisna kada se njome poboljšavaju,
odnosno zadovoljavaju očekivanja stanovništva.

5.2.ODNOS KONCEPTA REFORME I OSTALIH MAKROPRAKSIOLOŠKIH

OBRAZOVNIH KONCEPATA

Veza između prosvjetne politike i reformiranja obrazovno-odgojnog sustava: reformska

promjena obrazovanja/odgoja nemoguća bez političkog odlučivanja
Plan reforme je izvedbeni projekt koji sadrži usustavljene mjere koje je nužno poduzeti kako bi
se postigli željeni učinci.
Administriranjem i upravljanjem se osigurava funkcioniranje sustava koji jamči učinkovitost.
Ni najbolje projektirana promjena ne može uspjeti bez uspješnog vođenja.

5.3.ZAŠTO SE POKREĆU REFORME?

Smanjenje obrazovnih troškova i povećanje obrazovne učinkovitosti -> obrazovna učinkovitost

se ne može povećati bez reformiranja.
Reformski motivi različiti u pojedinim zemljama zbog različite gospodarske, političke, kulturne
razvijenosti. Sve izrazitiji trend globalizacije obrazovnih politika rezultira globalizacijom
obrazovnih promjena.
Uzrok radikalnih promjena nisu samo znanstvene i tehnološko-gospodarske promjene i
globalizacija tržišta budući da je obrazovanje ovisno o svim važnim društvenim podsustavima.

12
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

5.4.ZAJEDNIČKI ELEMENTI GLOBALNE OBRAZOVNE REFORME

Obrazovne reforme u svijetu ima zajedničke elemente:

1) širenje predškolskog odgoja:
 uzrokovan zapošljavanjem žena u razvijenim zemljama
 politički pritisak na vlade da osiguranje zbrinjavanja predškolske djece za vrijeme
dok roditelji rade
 ujednačavanje spremnosti za polazak u školu djece iz siromašniji slojeva
2) razvoj nacionalnog kurikuluma – jačanje utjecaja središnjih prosvjetnih vlasti na
sadržaj osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja:
 dio programa zajednički svim školama iste razine i vrste
3) povećanje udjela znanstvenog i tehnološkog obrazovnog područja (promjene
centralno određenog kurikuluma):
 povećana zastupljenost matematike, prirodnih znanosti i tehnologije
 promjene prisutne na svim obrazovnim razinama (osnovna škola + sveučilište)
4) primjena standardiziranih postupaka vrednovanja školskih postignuća
 centralno izrađeni i administrirani testovi u svrhu mjerenja učeničkih postignuća
 mogu se utvrditi individualna učenička postignuća, kao i obrazovna uspješnost
škole, regije, države…
5) državne i nedržavne službe za praćenje i izvještavanje o učinkovitosti obrazovnog
sustava:
 rezultati usporednih analiza značajni pri formuliranju prosvjetne politike i
projektiranju reforma
6) prijenos većih ovlasti za razvoj obrazovnih procesa u školi na vodstva škola i na
učitelje:
 školsko osoblje bolje procjenjuje potrebe i mogućnosti učenika i želje roditelja
 proizlaze 2 procesa: centralizacija i decentralizacija na izvedbu kurikuluma
 centralizacija: ujednačavanje kurikulumske jezgre
 decentralizacija: izvedba kurikuluma

Neke manje izrazite tendencije:

1) Tržišno nadmetanje u obrazovanju: škola motiviranija za razvoj
2) Profesionalizacija učitelja: poboljšavanje i produživanje učiteljskog studija; povećanje
odgovornosti učitelja
3) Poboljšanje obrazovanja podobrazovanog i za obrazovanje nemotiviranog dijela
populacije mladih: taj dio populacije čine ekonomski i politički imigranti, izbjeglice,
radnici na privremenom radu, ovisnici o drogama…žive nekvalitetno, opterećuju socijalne
fondove, povećavaju nestašicu kvalificirane radne snage na tržištu rada

5.5.PLANIRANJE OBRAZOVNIH REFORMI

Nije dovoljno formulirati ciljeve, treba odrediti sadržaj i način ostvarivanja. Obrazovne
promjene su danas više kvalitativne nego kvantitativne, a društveni je kontekst sve složeniji i
13
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

promjenjiviji. Tradicionalni postupci neuspješni, te zagovornici neuspjeh pripisuju lošoj

provedbi, a ne u nedostatcima samoga pristupa. Do neuspjeha često dolazi zbog prilikom
prijenosa projekta reforme iz zemlje gdje je on uspješno proveden u državu gdje su uvjeti
provedbe različiti.

5.6.KONTINGENTNI PRISTUP PLANIRANJU PROMJENA U OBRAZOVNOM

SUSTAVU

Razvijen 70-ih godina u teoriji organizacijskog ponašanja –> razvoj organizacijske teorije doveo
do spoznaje da različite situacije zahtijevaju različite pristupe.
Bit kontingentnog pristupa u tome što se svaka situacija pažljivo analizira kako bi se utvrdili
čimbenici koji mogu značajno djelovati u situaciji. Time se napušta praksa vjerovanja da postoji
univerzalni obrazac ponašanja.
Strategija izrade i primjene plana obrazovno-odgojne promjene ovisna o 2 faktora:
1) stupnju neizvjesnosti okoline
2) stupnju inovativnosti promjene
Plan reforme i strategija njezina upravljanja trebaju biti prilagođeni značajkama okoline -> to se
postiže kontingentnim planiranjem.

a) Čimbenici strategije upravljanja reformom

 kontingentna analiza služi izradi izvedivog projekta reforme i izboru optimalne
strategije njezina provođenja
 istraživanje i procjenjivanje karakteristika okoline te analiza reformskih zadataka -
> procjenjuje se stupanj neizvjesnosti okoline i stupanj inovativnosti reforme
 stupanj neizvjesnosti: ovisi o složenosti i stabilnosti konteksta
 inovativnost reforme: ovisi o predvidivosti rezultata i zahtjevnosti
 1. korak u kontingentnoj analizi utvrđivanje složenosti i stabilnosti konteksta te
predvidivosti i zahtjevnosti zadataka = elementi koji određuju optimalnu
upravljačku strategiju provođenja reforme
 2. korak je utvrđivanje upravljačkog kapaciteta organizacije (ovisi o razvijenosti
obrazovno-odgojne infrastrukture – prosvjetna administracija, središnja razvojna
služba, prosvjetni stručnjaci na lokalnoj razini, vodstva škola, obrazovni
specijalisti i učitelji) -> reformu nije moguće ostvariti ako svi dijelovi
infrastrukture nisu motivirani i osposobljeni za provedbu
 3. korak je poznavanje neizvjesnosti uvjeta provođenja reforme = ni najbolja
reforma neće biti ostvarena ako se ne vodi računa o karakteristikama okoline
obrazovanja (socioekonomsko okružje + stanje infrastrukture) te stabilnosti
tijekom provedbe
 4. korak je složenost (kompleksnost) okoline = složenija okolina je u pravilu
nestabilnija, no i složena okolina može biti stabilna, kao što i jednostavnija
okolina može biti nestabilna
 5. korak je stabilnost društvenog konteksta jer uspjeh reforme ovisi o stabilnosti
prosvjetne politike, društvene potpore, financiranja…
 6. korak je inovativnost reforme = reforma inovativnija – veći zahtjevi za
promjenu

14
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

 7. korak predvidivost ishoda reforme = mogućnost predviđanja rezultata reforme

na temelju prethodnog iskustva (inovativnost reforme mala ako se mogu
predvidjeti rezultati)
 8. korak je zahtjevnost reformskog zadatka koja ovisi o odstupanju od postojeće
prakse, o veličini reforme te o broju ustanova u kojima se reforma odvija

b) Strategije upravljanja reformom

 optimalna strategija se određuje na temelju 2 glavna parametra (stupnju
neizvjesnosti i stupnju inovativnosti)
 kombinacije navedenih kriterija daju 4 upravljačke strategije
 mehanicistička upravljačka strategija: u uvjetima male neizvjesnosti, rabi se za
održavanje sustava i uvođenje manjih inovacija, sustav se održava, a ne mijenja
(novi programi i udžbenici)
 otvoreno-mehanicistička upravljačka strategija: uvjeti velike neizvjesnosti za
rutinske promjene, pojačan nadzor prosvjetne administracije, održavanje sustava u
nestabilnim uvjetima, a ne veće promjene
 profesionalno-adaptivna upravljačka strategija: visoke inovativne promjene u
stabilnoj okolini
 adaptivna upravljačka strategija: visoko inovativne promjene u uvjetima visoke
neizvjesnosti, strategija prave reforme (strukturne promjene), uči se pokušajima i
pogreškama, a greške se ispravljaju bez kažnjavanja osoblja

c) Utvrđivanje upravljačkog kapaciteta

 uspjeh ovisi i o organizaciji koja vodi reformu
 upravljački kapacitet = sposobnost uspješnog upravljanja reformom
 1. faza specificiranje ciljeva (konkretni zadaci koje treba provesti da bi se došlo
do cilja)
 2. faza stupanj u kojem upravljački kapacitet udovoljava utvrđenim zahtjevima
 3. faza usporedba upravljačkih zahtjeva projekta s postojećim upravljačkim
kapacitetom (jesu li zadaci ostvarivi)
 4. faza prethodni rezultati u svrhu poboljšanja plana i uvjeta uspješne primjene

5.7.ŠKOLA U OBRAZOVNO-ODGOJNOJ REFORMI

ŠKOLA = osnovna jedinica obrazovno-odgojnog sustava, institucija gdje se organizirano uči

1) CILJEVI ŠKOLE
 održavanje zadovoljavajuće i povećanje postojeće kakvoće obrazovnih i odgojnih
postignuća učenika i odraslih polaznika
 komplementarni ciljevi: zadovoljstvo kakvoćom obrazovnih usluga učenika,
učitelja i ostalog osoblja škole i roditelja te povećanje sposobnosti škole za razvoj

2) ČIMBENICI PROMJENE ŠKOLE

 mora se mijenjati kako bi zadovoljila nove potrebe
 reformske promjene pokreće vlada

15
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

inovacije rezultat kreativnosti učitelja i vodstva škola

glavne promjene koje jamče poboljšanje učeničkih postignuća (promjene sadržaja
poučavanja, postupaka poučavanja…)
 implementacija pojam same promjene (inovacija) + način provedbe
 9 utvrđenih čimbenika u 3 grupe:
a) Značajke promjene
 potreba za promjenom
 jasnoća promjene
 složenost promjene (opseg promjene)
 sadržaj promjene (narav promjene)
b) Lokalne značajke (društveni uvjeti promjene + uvjeti unutar škole)
 regionalne značajke sustava (stavovi lokalnih vlasti)
 školski odbori i potpora zajednice (potpora roditelja kroz školski odbor)
 ravnatelj najvažnija osoba koja stvara unutarnje uvjete, vodi promjenu i povezuje
školu s okolinom
 učitelji neposredni provoditelji promjene (motivirani i osposobljeni)
c) Vanjski čimbenici (tijela prosvjetne vlasti)
 Ministarstvo prosvjete i lokalne prosvjetne vlasti mogu poticati, omogućiti ili
otežati provođenje reformi

6. TEORIJE UČENJA
Osnovne teorije učenja:
 bihevioristička
 humanistička
 društveno-situacijska
 kognitivistička

6.1.BIHEVIORISTIČKA TEORIJA
Škola proučava ponašanje koje se može opaziti i mjeriti kao pokazatelje učenja (Good & Brophy,
1990.).
Studentima treba reći eksplicitne ishode učenja.
Studente treba testirati da bi se utvrdilo jesu li postigli očekivane ishode.
Provjeravanje znanja trebalo bi biti sastavni dio učenja.
Nastavni materijali moraju biti organizirani tako da potiču učenje.
Oni mogu biti organizirani po načelu od lakšeg prema težem, od poznatog prema nepoznatom, od
znanja prema primjeni.

Budući da djeca neke aktivnosti vole više od drugih, potrebno je tu činjenicu iskoristiti na način
da koristimo poželjniju aktivnost za potkrepljenje neke manje poželjne aktivnosti ->
Učitelj kaže: Kad riješite zadatke s ploče, možete uzeti i pročitati strip s moga stola / nacrtati
nešto lijepo u svoju bilježnicu.

Potkrepljenje i kazne
Potkrepljenje
 navesti jasan razlog nagrade
16
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

 učenici sami smišljaju potkrepljenje

 potkrepljivanje nezainteresiranih učenika?
 potkrepljenja služe za poticanje poželjnih ponašanja, ali ne ukidaju neželjena

Kazne
 opomene su djelotvorne ako ih učitelj izriče tiho
 opomena se mora odnositi na ponašanje, a ne na ličnost
 kažnjavanje se treba primjenjivati dosljedno a ne ovisno o učiteljevom
raspoloženju
 domaća zadaća ne smije biti kazna

6.2.HUMANISTIČKA TEORIJA
Cilj obrazovanja jest razvoj samoostvarene osobe, pojedinca koji je sposoban voditi radostan,
ljudski i smisleni život.

Principi obrazovanja:
 usmjerenost na učenika
 učenje je izrazito osoban akt (samovrednovanje, intrinzična motivacija)
 sadržaj učenja nije cilj nego sredstvo za ostvarivanje ciljeva obrazovanja
 učitelj kao pomagač i suradnik
 razvoj se najbolje potiče u suradničkoj i podržavajućoj okolini

Loš način priopćavanja vlastitih osjećaja su “ti poruke”:

 Ponašaš se kao budala!
 Kad ćeš već jednom odrasti?!
 Prestanite! Danas ste stvarno nemogući!
 Ti nisi normalan!
Umjesto takvih poruka bolje je koristiti “ja poruke”:
 Kad ne vratite radni materijal na svoje mjesto, ja gubim puno vremena na to i
to me ljuti.
 Očekujem da drugi put vratite radni materijal na mjesto.

6.3.KOGNITIVISTIČKA TEORIJA
Unutarnji proces koji uključuje pamćenje, mišljenje, razmišljanje, apstrakciju, motivaciju i
metakogniciju - naziva se i “učenje uvidom”.
Do rješenja se dolazi odjednom (što ne znači odmah). Zatim dolazi do naglog napretka - broj
ranijih grešaka drastično se smanjuje. Naučeno ponašanje uspješno se primjenjuje ne samo u
situaciji učenja, nego i u sličnim situacijama.
Uporaba mnemotehnike.

Postupci kojima učitelj usmjerava pažnju učenika:

 “Pazite, ovo je važno!”
 mijenjanje jačine glasa; boje krede ili položaja tijela učitelja
 uvođenje neobičnih ili neočekivanih podražaja
 uporaba emocionalno obojenih podražaja

17
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

Postupci s kojima učitelj zadržava pažnju učenika:

 motiviranje učenika objašnjavanjem svrhe učenja nekog gradiva
 upozoravanje na osobnu korist od učenja
 vođenja računa o tome da se novo gradivo predaje u satima kada su djeca
odmorna
 mijenjanje aktivnosti tijekom sata
 uvođenje stanke između nastavnih cjelina

HRVATSKI I FINSKI OBRAZOVNI SUSTAV

U Hrvatskoj obrazovni sustav obuhvaća predškolsko obrazovanje, osmogodišnje osnovno
obrazovanje koje je obvezno i besplatno za svu djecu od sedme do petnaeste godine, srednje
obrazovanje i visoko obrazovanje. Sustav srednjeg obrazovanja u Hrvatskoj obuhvaća opće
obrazovanje koje pružaju gimnazije i strukovno obrazovanje koje se može steći u tehničkim,
industrijskim, obrtničkim te umjetničkim školama. Visoko obrazovanje obuhvaća sveučilišta kao
glavni izvor znanstvene djelatnosti (znanstveni studij) te veleučilišta, više i visoke škole.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nadležno je za sve razine obrazovanja u Republici
Hrvatskoj. Startajući sa 2001.godinom, studenti hrvatskih sveučilišta i veleučilišta suočeni su s
Bolonjskim procesom čiji je glavni cilj bio stvaranje usporedivog, kompatibilnog i koherentnog
sustava visokoga obrazovanja, odnosno, kojim bi se trebalo pospješiti znanje, a pritom i rezultati
studenata. Do promjene je došlo i u srednjoškolskom obrazovanju uvođenjem državne mature,
čiji je cilj unaprjeđivanje i osiguravanje kvalitete obrazovanja, ali i zamjena prijamnih ispita na
mnogim visokim učilištima. Uvođenjem Bolonjskoga procesa i Državne mature, Hrvatska je
učinila korak naprijed ka moderniziranju obrazovnoga sustava, ali, gledajući dosadašnje rezultate,
dva koraka unatrag u znanju. Sveučilišni profesori koji su pristupili istraživanju Nezavisnog
sindikata znanosti i visokog školstva smatraju da je znanje današnjih studenata lošije od onoga
kojim su baratale generacije prije uvođenja Bolonje. Zašto je to tako? Studenti smatraju da je
krivac nepripremljenost Hrvatske i nedovoljno dobri uvjeti za provedbu tako velikog projekta u
obrazovanju.

Za razliku od obrazovnoga sustava Hrvatske koji se sa svojim prednostima i manama, nažalost,

nalazi ispod svjetskog prosjeka, učenici i studenti Finske ponosni su nositelji titule najboljih na
svijetu. Ugled stečen na području obrazovanja, Fincima je donio iznimno veliku popularnost,
stoga nije čudno da stotine stranih delegacija žele otkriti tajnu uspjeha finskih škola i učilišta.
Njihov obrazovni sustav temelji se na pružanju istih osnovnih obrazovnih usluga svoj djeci i
mladim ljudima. Obrazovanje je obavezno (odnosi se i na strane državljane s prebivalištem u
Finskoj) i počinje kada dijete bude 7 godina staro, a završava sa napunjenih 16 godina starosti.
Filozofija njihovoga obrazovnoga sustava temelji se na mišljenju da svatko ima nešto za
doprinijeti te da čak i oni koji imaju problema s određenim predmetima ne smiju biti ostavljeni,
nego se s njima treba dodatno raditi. U Finskoj je normalno da u jednome razredu predaju dva ili
čak tri nastavnika koja se međusobno nadopunjuju, ali i pomažu učenicima koji nisu savladali
određeni dio gradiva. Učenicima pomažu i njihovi razredni kolege, stoga se cijelo školovanje
doživljava kao proces učenja, povjerenja, ali i odmora. Druga važna točka finskog obrazovnog
sustava je stvaranje stabilnog okružja za učenike. Naime, osnovna i srednja škola spojene su u
jednu školu, stoga učenici nemaju problema s odlaskom i navikavanjem na novi prostor, a i

18
TEORIJE OBRAZOVNIH SUSTAVA

omogućen im je ostanak sa jednim nastavnikom/profesorom do kraja osnovno-srednjoškolskog

obrazovanja. Nakon završetka dosrednjeg obrazovanja, obrazovanje se može dodatno stjecati u
gimnazijama ili strukovnim školama. Ako učenikove vještine nisu usavršene do standarda koje
zahtjeva daljnje obrazovanje, mogu nadopuniti i poboljšati školske svjedodžbe upisom tzv.
dopunskog obrazovanja, odnosno, desetog razreda. Srednje škole pohađaju učenici s navršenih 15
godina, a završavaju sa 18. U školama nema ocjena, a ispiti se polažu dva puta godišnje- u
proljeće i u jesen. Srednja škola im je strukturirana tako da se završi jedan od tri temeljna tečaja
kojima se opredjeljuju za daljnje obrazovanje, odnosno, studiranje. Jedna od najvažnijih stavki
finskog obrazovnog sustava je ta da je studiranje besplatno za sve studente. Studenti u Finskoj
svoju budućnost pronalaze na jednoj od dvije vrste visokoobrazovnih instituta, sveučilišta i
veleučilišta koja su koncipirana na akademskim i znanstvenim istraživanjima te nastavnim
metodama. Sva sveučilišta omogućuju studentima opredjeljivanje za dodiplomski stupanj,
magisterij, postdiplomski i doktorski stupanj. Viši standard obrazovanja može se zahvaliti i
opremljenosti obrazovnih ustanova. Laboratoriji su vrlo dobro opremljeni, zgrade su moderne i
funkcionalne, a studentske pogodnosti odlične. Naime, svi studenti imaju slobodan pristup svim
knjižnicama u Finskoj, a sve visokoškolske institucije pružaju im besplatan Internet. Studenti si
sami osmišljavaju rasporede i planove ispitivanja, a za eventualnu pomoć mogu se javiti
studentskim savjetovalištima i profesorima. Studentski sindikati i studentske udruge organiziraju
podučavanje i zajedničko učenje, ali i brojne slobodne aktivnosti.

19