Sadržaj:

1. UVODNI DIO – tehnologija općenito................................................................................. 3

Tehnologija (općenito)................................................................................................................ 3
Tehnologija građenja .................................................................................................................. 3
Tehnološki radni procesi............................................................................................................. 3
2. A R M A T U R A ................................................................................................................. 6
2.1. Proizvodnja armature ........................................................................................................... 6
2.2. Vrste armature...................................................................................................................... 7
2.3.1. Temelji ........................................................................................................................ 11
2.3.2. Stupovi (vertikalni serklaži...)..................................................................................... 13
2.3.3. Zidovi (jednostrano ili dvostrano armirani, zakrivljeni…)......................................... 14
2.3.4. Grede (podvlake, nadvoji, horizontalni serklaži...)..................................................... 15
2.3.5. Ploče............................................................................................................................ 15
2.3.6. Stubišta........................................................................................................................ 17
2.4. Tehnologija armiračkih radova u pogonima ...................................................................... 18
2.4.1. Svrha formiranja armiračkih pogona .......................................................................... 18
2.5. Armirački alati, uređaji, strojevi ........................................................................................ 22
2.5.1. Alati............................................................................................................................. 22
2.5.2. Uređaji i strojevi ......................................................................................................... 22
2.6. Vrste armiračkih radova prema normama.......................................................................... 27
3. BETON ................................................................................................................................ 28
3.1. Proizvodnja betona............................................................................................................. 28
3.2. Vrste (podjele) betona........................................................................................................ 28
3.2.1. Prema težini (gustoći) ................................................................................................. 28
3.2.2. Prema tehničkim uvjetima .......................................................................................... 29
3.2.3. Prema konzistenciji..................................................................................................... 29
3.2.4. Prema čvrstoći............................................................................................................. 30
3.2.5. Prema posebnim postupcima transporta i ugradnje .................................................... 31
3.2.6. Prema mjestu proizvodnje........................................................................................... 32
3.2.7. Prema uporabi armature.............................................................................................. 32
3.2.8. Prednapeti beton.......................................................................................................... 33
3.3. DODACI BETONU ( ADITIVI ) .................................................................................... 35
3.4. Tehnologija betonskih radova u pogonima i na gradilištima............................................. 38
3.4.1. Tehnologija spravljanja betona ................................................................................... 38
3.4.2. Tehnologija spravljanja elemenata i konstrukcija....................................................... 40
3.4.3. Tehnologija spravljanja, ugradnje, zbijanja i njege betona......................................... 41
3.5. Alati, uređaji, strojevi, postrojenja..................................................................................... 57
3.6. Vrste betonskih radova prema normama ........................................................................... 61
4. ARMIRANI BETON.......................................................................................................... 62
4.1. Koncept armiranog betona................................................................................................. 62
4.2. Prionjivost betona i armature ............................................................................................. 63
4.3. Zaštitni sloj betona............................................................................................................. 64
4.4. Sidrenje armature ............................................................................................................... 67
4.5. Nastavljanje armature ........................................................................................................ 70
Literatura:............................................................................................................................... 77

2
 1. UVODNI DIO – tehnologija općenito

Tehnologija (općenito) - označava umijeće prerade sirovina u proizvod. Kao znanost

istražuje tehniku proizvodnje u cjelini, a posebno radnog procesa kao i pojedine čimbenike koji
su od utjecaja na odvijanje radnih procesa i njihovu međusobnu ovisnost. Istražuje također
promjenjivost odnosa pogotovo kod predviđanja sredstava za proizvodnju u određenom
vremenu i prostoru.

Tehnologija građenja – za tehnologiju građenja (pa prema tome i za pojedine tehnologije

građenja: armiračke, betonske, tesarske, zidarske…) je to značajno jer se radni proces odvija
na prostoru na kojem djeluje veći ili manji broj radnika, strojeva, postrojenja većeg ili manjeg
kapaciteta.

Radni prostor također može biti promjenjiv u odnosu na karakter građevine, u dužinskom
(ceste) ili visinskom (zgrade) smislu, čime se mijenjaju i uvjeti rada. Na izbor sredstava i
odvijanje procesa utječu i prirodne pojave kao što su padaline, hladnoća, vlaga, smrzavanje,
pojava podzemnih ili nadzemnih voda i sl.

Tehnološki proces označava redoslijed i način vršenja pojedinih dijelova složenog

radnog procesa za dobivanje proizvoda određenih osobina. Rad vrše ljudi i strojevi, a za izradu
istog proizvoda mogu se koristiti razne metode rada.

Za izradu građevinskog objekta potrebno je izvršiti razne vrste radova i radnih procesa
koji se mogu izvršiti na više načina ovisno o primjeni mehanizacije, alata, materijala, redoslijedu
i ovisnosti radnih kapaciteta.

Određivanje tehnološkog procesa odnosno načina na koji će neki posao biti obavljen
polazna je faza za organizaciju i planiranje proizvodnje, za određivanje trajanja pojedinih
radova, te za građevinu ukupno.

Veliki objekti (mostovi, brane, autoputevi..) zahtijevaju proučavanje metoda rada, izbor
opreme i postrojenja i dr. prije početka radova. O tome ovisi dobar dio troškova građenja. Te
zadatke rješavaju timovi stručnjaka. Odluke za osnovne procese donose se centralno u pripremi
rada, a detalji se često rješavaju u pogonima ili na gradilištu.

Vezano za tehnološki proces armiračko-betonskih radova kroz slijedeće

teme obradit će se tehnološki proces izrade armaturnih sklopova u pogonima,
kao i tehnološki proces izrade armirano betonskih elemenata na gradilištu.

Tehnološki radni procesi

Složenije radove ili proizvodne procese je potrebno rastaviti na jednostavnije

dijelove ili elemente radi lakše organizacije rada, određivanja potrebnih sredstava i
utroška vremena.

3
Primjer:

BROJ RADNIKA I
MJESTO GRADILIŠTE STRUKTURA STROJEVI ALAT
Betoniranje - Izrada oplate - Ispravljanje - Namještanje - Pokret rukom
armirano- - Montaža oplate armature šipke na stolu do šipke
betonske - Izrada armature - Čišćenje - Navlačenje - Zahvatanje
konstrukcije - Montaža armature - Sječenje ključa šipke
- Izrada betona - Prijevoz na mjesto - Savijanje šipke - Kretanje
- Ugradnja betona savijanja - Skidanje ključa šipkom do
- Transport oplate - Savijanje - Odlaganje mjesta savijanja
- Transport armature - Odnošenje šipke - Namještanje
- Transport betona šipke
- Premještanje
SLOŽENI RADNI RADNE RADNI RADNI
PROCES PROCES OPERACIJE POSTUPCI POKRETI

Primjerom podjele složenog procesa vidi se rastavljanje istog do radnih pokreta, a

preko radnih operacija i postupaka. Na taj način se mogu proučavati, analizirati i mjeriti te
dobrom organizacijom i planiranjem dovesti do uspješne koordinirane proizvodnje (na osnovi
određivanja potrebnog vremena za rad te iznalaženja normi).

Procese rada dijelimo na:

- Osnovne (odnose se na neposredno građenje )
- Pomoćne (odnose se na pomoćne radove kojima se osigurava normalan tijek osnovnih
radova)

Osnovni procesi rada su određeni načinom građenja na samom objektu, a proporcionalni su s

količinom radova.

Pomoćni radni procesi ovisni su o razvoju i industrijalizaciji građevinske proizvodnje (primjer

proizvodnje armaturnih sklopova i betona u pogonima ili gradilištima )

Procesi mogu biti:

- individualni (kad ga može obavljati 1 radnik)
- grupni (istovremeno sudjeluje više radnika)

Procesi (ovisno o učešću mehanizacije) mogu biti:

- automatizirani (kad se rad izvršava uređajem koji nakon stavljanja u pogon radi bez
učešća čovjeka, npr. automatizirana betonara)
- mehanizirani (kad se rad vrši pomoću stroja)
- polumehanizirani (kad se rad vrši pomoću mehaniziranog alata i uređaja uz
korištenje mehaničke energije)
- ručni (kad radnik radi uz korištenje rada mišića npr. montaža armature)

Radni proces ima obilježja da se za vrijeme njegovog odvijanja ne mijenja sastav radne
grupe, dok se alat i materijal mogu mijenjati u tijeku rada.

Radna operacija je u pravilu dio radnog procesa kod čega se rad obavlja s istim
materijalom i alatom i istim sastavom radne grupe.
Promjena alata (materijala) znak je prijelaza na drugu operaciju.

4
Radni postupak je dio radne operacije koju karakterizira specifični dio radnje ili
prostora.

Radni pokreti su elementarni dijelovi koje izvršava radnik u cilju izvršenja određenog
rada. Pokreti se vrše udovima, tijelom i glavom.

Podjela do radnih operacija se vrši kod određivanja potrebnog vremena za rad

(iznalaženje normi), kod organizacije rada i tehnološkog redoslijeda i planiranja
aktivnosti.

Osnovni cilj proučavanja pokreta od strane analitičara radnih procesa je uklanjanje

suvišnih pokreta, olakšanje teških i zamjena grčevitih pokreta blagima. Time se uklanja
suvišan rad i povećava proizvodnja bez povećanja utroška ljudske energije.

U graditeljstvu se obavljaju pretežno radovi s grubim pokretima ruku i nogu u

stojećem, klečećem ili čučećem stavu (montaža armature), u nagnutom naprijed
ili natrag ili čak u ležećem stavu.

Za postizanje racionalnijih pokreta potrebno je:

- izvršavati što kraće pokrete uz manje zamora
- podjednako opterećivati obje ruke
- koristiti linijske pokrete bez prekidanja i bez oštrih promjena pravaca
- primjenjivati lagani ritam ako je moguće
- izabrati najpovoljniji položaj pri radu
- provesti uvježbavanje radnika za bolji način rada

U svakoj proizvodnji postoje određeni zastoji i gubitci, bez obzira na stupanj

organiziranosti rada. Što je lošija organizacija troškovi gradilišta su veći.
Smanjenje gubitaka u proizvodnji čine osnovne mjere za povećanje
produktivnosti rada.

Gubici na koje radnik može direktno utjecati (iako ne u potpunosti) na svom

radnom mjestu nastaju:
- uslijed loše organizacije radnog mjesta (suvišno kretanje, loš raspored
sredstava za rad i materijala)
- radi nestručnosti ili nedovoljne uvježbanosti radnika
- uslijed nedovoljne zaštite radnika na radnom mjestu
- uslijed neispravnog ili neodgovarajućeg alata i opreme
- zbog loših odnosa među radnicima i lošeg rukovođenja
- uslijed loših uvjeta na gradilištu (stanovanje, prehrana, prijevoz, klimatski uvjeti)
- radi kršenja radne discipline
- zbog lošeg obavljenog rada (ponavljanje rada)
- uslijed neodgovarajućeg nagrađivanja, neisplate plaće idr.

5
 2. A R M A T U R A

Armatura - građevni proizvod koji se izrađuje od čelika za armiranje

proizveden u centralnoj armiračnici (tvornici armature), u armiračnici
pogona za predgotovljene betonske elemente ili u armiračnici na gradilištu.

2.1. Proizvodnja armature

Armatura u smislu Tehničkih propisa za betonske konstrukcije smatra se i proizvodi kao:

a) čelik za armiranje
b) čelik za prednapinjanje i čelik za armiranje
pri čemu će se čelik za armiranje koristiti kao armatura za armirano betonske konstrukcije, a
čelik za prednapinjanje zajedno s čelikom za armiranje kao armatura za prednapete betonske
konstrukcije.

Njihova tehnička svojstva specificiraju se u projektu betonske konstrukcije

odnosno u tehničkoj specifikaciji projekta.
Označavanje armature vrši se na otpremnicama i posebnim oznakama te se
obavezno upućuju na određenu specifikaciju.

- čelik za armiranje označavamo prema normama niza

n HRN EN 10080-(1-6) u skladu s
n HRN CR 10260
HRN EN 10027-1.1999
HRN EN 10027-2.1999
HRN EN 10020: 1999
- čelik za prednapinjanje prema normama niza nHRN EN 10138 a u skladu s
n HRN CEN CR 10260
HRN EN 10027-1:1999
HRN EN 10027-2:1999
HRN EN 10020:1999
Uzimanje uzoraka, priprema i ispitivanje svojstava armature provodi se prema normama nizova n HRN
EN 10080 te n HRN EN 10138 i prema normama
HRN EN ISO 15630
HRN EN 10002-1
Izuzetno i HRN EN ISO 377 ako je armatura sklop čelika za armiranje i dr. čeličnih proizvoda (profila,
cijevi…)

Nakon što je proizvedeno iz željezne rudače u visokim pećima betonsko željezo i čelik dalje se
obrađuje do potrebnih čvrstoća i oblika te specificirano transportira da nekog od mjesta buduće
proizvodnje ili stovarišta građevinskih materijala.

Armatura se naručuje, transportira i isporučuje bilo za:

- centralnu armiračnicu u tvornici armature
- armiračnicu pogona za predgotovljene betonske elemente ili
- armiračnicu na gradilištu

Na kojem god mjestu ugradnje armature ona bila izvedena i postavljena u oplatu
prema projektu betonskih konstrukcija, ne smije se izvršiti betoniranje ako nije
prethodno pregledana, ispitana i potvrđena sukladnost čelika, zavara, preklopa,
mehaničkih spojeva, spojki, cijevi za natege i morta za injektiranje.

6
2.2. Vrste betonskog čelika

a) čelik za armiranje ( nHRN EN 10080-1 )

Pod opterećenjem se čelik deformira, a što je veću deformaciju materijal

sposoban podnijeti bez krtog loma, to je duktilniji.

Duktilnost (žilavost) je svojstvo materijala da podnese plastičnu deformaciju bez

loma.

Betonski čelici se svrstavaju se u 3 razreda duktilnosti (žilavosti) A,B,C a

isporučuju se u obliku:
• šipki i namota za izravnu upotrebu ili za proizvodnju zavarenih armaturnih mreža
i zavarenih rešetki za gredice
• tvornički proizvedenih zavarenih armaturnih mreža
• zavarenih rešetki za gredice

Prema normi armaturni čelik se označava:

- oznaka oblika proizvoda (šipka, namot, mreža ili rešetkasti nosač)
- oznaka norme n HRN EN 10080-2-4
- naziv ili oznaka (broj ) čelika
- nazivne izmjere proizvoda ( u milimetrima )
- dopunske obavijesti prema n HRN EN 10080-2-6

Norme n HRN EN 10080-2 do 4 razlikuju 3 vrste površinskog izgleda

- glatki P
- profilirani I
- rebrasti R

Tablica svojstava čelika za armiranje prema normama HRN EN 10080-2 do 4

Naziv i oznaka (broj) B500A B500B B450C
čelika (1.0438) (1.0439) (1.04…)
Oblik proizvoda namot šipka namot šipka namot
Nazivni promjer d(mm) 4-16 6-40 6-16 6-40 6-16
Granica razvlačenja
≥500 ≥500 ≥450
Rc(N/mm²)
Omjer vlačne čvrstoće i granice
≥1,15
razvlačenja ≥1,05 ≥1,08
≤1,35
Rm/Rc
Omjer stvarne i nazivne
vrijednosti granice razvlačenja - - ≤1,20
Rcact/Rcnom
Postotak ukupnog istezanja pri
≥2,5 ≥5,0 ≥7,5
najvećoj sili Agt (%)

Primjer označavanja armaturne šipke promjera d 20 mm i nazivne duljine 12000 mm

označava se prema nazivu čelika:
- šipka n HRN EN 10080-3-B500B–20 x 12000
Ili prema broju čelika
- šipka n HRN EN 10080-3-1.0439-20 x 12000

7
 Armatura treba imati 2 ili više redova paralelnih poprečnih rebara koja su po
opsegu jednolično raspoređena i imaju po cijeloj duljini jednolični razmak, uz eventualna
uzdužna rebra čija visina ne smije prijeći 0,15 d.
Visina poprečnih rebara mora biti 0.05 do 0.10 d; kul α≥45°, a kut β=35°do 75°, a
razmak c=0.5 do 1.0 d

8
b) Zavarene mreže

Sastavljene su od međusobno okomito položenih šipki koje su na svakom spoju

(križanju) spojene električnim varom.
Označavaju se kao i čelik za armiranje u namotima i šipkama
- oznakom oblika proizvoda ( mreža )
- oznakom norme n HRN EN 10080-5
- nazivom ili brojem ( oznakom ) čelika
- nazivnim izmjerama proizvoda ( izmjere mreža, žica, osnih razmaka, prijepusta)

Također se označavaju pojedinačni elementi mreža:

NL - broj uzdužnih šipki
PL – osni razmak uzdužnih šipki
dL – promjer uzdužnih šipki
L – duljina uzdružnih šipki
µ1, µ2 – prijepust uzdužnih šipki

Nc – broj poprečnih šipki

Pc – osni razmak poprečnih šipki
dc - promjer poprečnih šipki
B – duljina poprečnih šipki
µ3, µ4 – prijepust poprečnih šipki

Naziv ili oznaka čelika B 500 A B 500B B 450 C

( 1.0438) (1.0439) (1.04…)
Nazivni promjer d ( mm ) 5-16 6-16 6-16
Granica razvlačenja Rc ≥500 ≥500 ≥450
Omjer vlačne čvrstoče i granice ≥1,15
(N/mm²) razvlačenja Rm/Rc ≥1,05 ≥1,08 ≤1,35
Omjer stvarne i nazivne
vrijednosti granice razvljačenja
- - ≤1,20
Rcact/Rcnom
Postotak ukupnog istezanja pri
≥2,5 ≥5,0 ≥7,5
najvećoj sili Agt (%)

c) Zavareni rešetkasti nosači

Ovi nosači sastoje se od gornjeg i donjeg pojasa i dijagonale i proizvode se od čelika za

armiranje, prema normama n HRN EN 10080-1;2;3;4.

Označavaju se na slijedeći način:

- oznakom oblika proizvoda
- oznakom norme za ovu vrstu proizvoda
- projektiranom visinom rešetkastog nosača
- nazivnim izmjerama gornjeg pojasa, dijagonale i donjeg pojasa
- nazivom ili brojem čelika istih elemenata

9
ČELIK ZA PREDNAPINJANJE

Ova vrsta čelika razlikuje tri glavne podgrupe armature; to su žice, užad i šipke.
Geometrijske značajke mu se definiraju pomoću nazivne ploštine presjeka s
dopuštenim odstupanjima i pomoću nazivnog promjera. Eventualno se daju i pojedinosti
oblika proizvoda.
Čelik za prednapinjanje obuhvaćen je normama n HRN EN 10138-;2;3;4 i izvještajem n HRN
CR 10260

- žice se označavaju:
- brojem norme n HRN EN 10138-2
- nazivom čelika koji sadrži
• slovo y za čelik za prednapinjanje
• nazivnu vlač. čvrstoću u MPa (1770 MPa)
• slovo C za hladno vučenu žicu
- nazivnim promjerom žice u mm ( koji se kreće od 3 do 10mm)
- slovom I ako se radi o profiliranom čeliku

Primjer: n HRN EN 10138-2-Y1770 C-5,0-I

- užad se označava:
- brojem norme n HRN EN 10138-3
- nazivom čelika koji sadrži:
• slovo y za čelik za prednapinjanje
• nazivu vlačnu čvrstoću u MPa
• slovo S za užad
• znamenkom 3 i 7 za broj žica u užetu
• slovo G - označava zatvoreno uže
- nazivnim promjerom užeta u mm ( od 5,2 do 18mm)
- razredom A ili B
- slovom I – ako se radi o profiliranom čeliku

Primjer: n HRN EN 10138-3 Y1860S7-16,0-A

- šipke se označavaju:
- brojem norme n HRN EN 10138-4
- nazivom čelika koji sadrži
• slovo Y za čelik za prednapinjanje
• nazivnu vlačnu čvrstoću u MPa
• slovo H za vruće valjane šipke
- nazivnim promjerom žice u mm ( od 15 do 40 mm)
- slovom R za rebraste šipke

Primjer: n HRN EN 10138-4Y1030H-26-R

10
2.3. Primjena armature u konstrukcijskim elementima
U slijedećem poglavlju bit će prikazani osnovni konstrukcijski elementi izrađeni od
armiranog betona s objašnjenjem djelovanja opterećenja, a time i okvirnim položajem armature
budući da se za svaki konkretni slučaj konstrukcijskog elementa ona točno proračunava i
postavlja.
Bit će prikazani primjeri trakastih i temelja samaca, stupova raznih poprečnih presjeka, zidova,
greda slobodno položenih i kontinuiranih, ploča (ravne, s gredama, sitnorebraste i konzolne) te
stubišta na pločama između podesnih greda, stubišta na lomljenoj ploči (1 ili 2 puta lomljenoj),
stube na dva ležaja i konzolne stube.
Ostali konstrukcijski elementi koji su složeniji zahtijevali bi puno više objašnjenja i prostora te
ovdje nisu obrađeni.

2.3.1. Temelji

Temelji su nosivi elementi konstrukcije koji opterećenje sa zidova i stupova

prenose na tlo.

Oblik i vrsta temelja ovisi o konstrukcijskom elementu čije opterećenje

temelj mora prenijeti na tlo (zid, stup), kao i o dubini i vrsti temeljnog tla.

Ako se ispod građevine nalazi tlo dobre nosivosti opterećenje s temelja se

prenosi neposredno na tlo, a zbog zone smrzavanja dno temelja treba biti najmanje 80
centimetara ispod kote terena.
Takve temelje nazivamo plitkim, a mogu biti izvedeni kao:
- trakasti temelji
- temelji samci
- temeljne grede (rešetkasti temelji)
- temeljne ploče

Ako se nosivi slojevi tla nalaze na većim dubinama tad se izvode duboki temelji.
Opterećenje se tad na tlo prenosi preko pilota (šipova), temeljnih bunara, sanduka,
kesona, dijafragmi i sličnih konstrukcija.
Budući da se najčešće primjenjuju plitki temelji prikazat ćemo kroz trakasti i temelje
samce neke od mogućih načina postavljanja armature.

• Trakasti temelji izvode se ispod zidova (u masovnim konstruktivnim

sustavima) ili ispod stupova ako ih je veći broj pri čemu se traka proračunava kao
temeljna greda. Sama širina trake ovisi o ukupnom opterećenju, nosivosti tla i
dopuštenom naprezanju tla.

Armatura je postavljena kao glavna,

poprečno u odnosu na dužinu trakastog temelja
(1), a sporedna na njoj po dužini trakastih
temelja (2). Primjer je s trapeznim poprečnim
presjekom trakastih temelja, a proračunom su
određene dimenzije armature, razmaci i dr.

11
 • Temelji samci izvode se ispod stupova (u skeletnim konstrukcijskim
sustavima). Obično su tlocrtnog izgleda kao i poprečni presjek stupa ispod kojeg se
nalaze (pravokutni, kvadrati, kružni, višekutni).

Armatura stope križno je postavljena pri donjoj koti temelja, a od nje polaze 4
šipke za nastavljanje armature stupa koje su povezane vilicama (sponama). Ispod
stupa, u njegovoj dvostrukoj širini križno postavljena armatura je na dvostruko gušćem
razmaku nego na preostalom dijelu.

12
 • Rešetkasti temelji se primjenjuju u skeletnim sustavima gdje su razmaci stupova
dosta bliski, veće je opterećenje objekta i relativno nejednoliko tlo koje ne omogućuje
ravnomjerno slijeganje pa se ovim načinom temeljenja ukupno povećava površina tla na koju
opterećenje djeluje. Ovi temelji se sastoje od dijela stupova koji naliježu na temeljne grede koje
su raspoređene pod pravim kutom i svaki stup može imati ispod grede i temelj samac ili trakasti
temelj (rjeđe). Grede su minimalne dimenzije 30/30cm i izvode se kao uobičajene grede gornjih
dijelova nosivih konstrukcija pa ćemo ih tamo obraditi.

• Temeljne ploče plošno i ravnomjerno prenose opterećenje zidova ili stupova na tlo,
koje može biti i lošije kvalitete, a i izloženo podzemnim vodama. U tom slučaju armatura ploče
je i u gornjoj i donjoj zoni. Minimalne dimenzije debljina su 30 cm, a i veće po potrebi i
proračunu. Izvode se kao ploče gornjih konstrukcijskih dijelova pa opširnije o njima pod tim
podnaslovom.

2.3.2. Stupovi (vertikalni serklaži...)

Stupovi su osnovni konstrukcijski elementi u skeletnim sustavima i najčešće su

opterećeni (naprezani) centričnom tlačnom silom.

Uslijed takvog opterećenja kod stupova se mogu dogoditi deformiranja u vidu

izvijanja, skraćenja u uzdužnom smislu i istovremeno proširenja zbog drobljenja
strukture betona.

Armatura stupa sastoji se od uzdužne (glavne) armature i

poprečne (spona). Uzdužna preuzima tlačna naprezanja kao i dio
mogućeg savijanja (od izvijanja). A poprečna osigurava točan
položaj uzdužne armature i sprječava njeno izvijanje.

Ako se radi o stupovima složenog poprečnog presjeka poligonalnih oblika, u

svaki kut se stavlja po jedna šipka, a dodatno i kad razmak nosećih šipki prelazi 40 cm.
Te se šipke nazivaju montažne. Neki od primjera se nalaze na slijedećoj slici.

13
 Kad je riječ o spoju stupova s temeljima odn. sidrenju u temelje, tada se u temelje
ugrađuje armatura odnosno šipke (sidra) čiji broj i veličina promjera odgovaraju broju i veličini
šipki u stupu. Ova armatura polaže se u temelj do kraja, a prepušta se za duljinu prijeklopa i
približno se kreće od 60 do 100 cm. Spone se postavljaju cijelom duljinom stupa. Na dijelu koji
prolazi međukatnom konstrukcijom odn. ako je na stup položena greda, spone i stupa i grede
obvezno se postavljaju na dijelu njihova spoja, jer je on najviše napregnut u konstrukciji. Pri
određivanju duljine šipke za jednu etažu vodi se računa da ona mora proći kroz stropnu
konstrukciju pod kutem te završiti kao sidra (ankeri) iznad nje za duljinu prijeklopa (minimalno
60 cm). Ovaj prijeklop služi za nastavak armature stupa sljedećeg kata.

2.3.3. Zidovi (jednostrano ili dvostrano armirani, zakrivljeni…)

Zidovi su kao i stupovi osnovni konstrukcijski elementi, ali u masivnim sustavima i kao
takvi opterećeni su najčešće centričnom kontinuiranom tlačnom silom. Odnos stranica za
određivanje presjeka zida je L>4t (L= duža strana; t= uža strana)
Deformacije koje se javljaju su iste kao i za stupove (izvijanje, skraćenje, proširenje).

Armatura zidova se izvodi

kao jednostrana ili dvostrana.
Glavna (uzdužna) je
vertikalna, a horizontalna je
sporedna.
Potrebna preklapanja se
izvode kao vertikalna, a
također se u odnosu na
visinu etaže ostavljaju
preklopi za nastavke
slijedeće etaže iznad
prethodne.

14
2.3.4. Grede (podvlake, nadvoji, horizontalni serklaži...)

Grede su konstrukcijski elementi koji su pretežno opterećeni savijanjem kao i

ploče. Beton pri tome preuzima tlačna, a armatura vlačna naprezanja. Položaj armature
u presjeku nosača ovisi o tome koja je strana nosača izložena vlačnom naprezanju.

Kod slobodno stojeće

grede pravokutnog presjeka i
„T“ presjeka armiramo donju
stranu nosača.

Dok ćemo u konzolnoj (prepuštenoj) gredi imati armaturu u gornjoj zoni jer je
gornja strana nosača razvučena (vlačna). Ako imamo gredu s prepustom ili kontinuiranu
gredu armatura će biti postavljena na mjestima vlačnih naprezanja adekvatno
dijagramima momenata. Paralelno s tom glavnom armaturom u tlačno područje
postavljamo takozvanu montažnu ili konstruktivnu armaturu. Obje vežemo sponama kao
poprečnom armaturom.

Na slici vidimo poprečni presjek grede s visinom većom od 40

cm gdje se dodaje u sredini još jedan red montažne armature.
Prijelaz glavne armature iz donje u gornju vlačnu zonu obavlja se
savijanjem armature pod kutom od 45º.

2.3.5. Ploče

Ploče su elementi opterećeni savijanjem. Također mogu biti pri statičkoj podjeli
ravne slobodno položene ploče, konzolne ploče s prepustima i kontinuirane, a mogu biti
izvedene s „T“ gredama ili kao sitno rebraste ploče.
Armatura se postavlja u vlačne zone kao na slikama, kod kvadratnih tlocrta ploča, nosi
u oba smjera, a ako je u pitanju ploča koja nosi u jednom smjeru glavna armatura ide
tim smjerom (nastoji se da je to smjer manjeg raspona ploče), dimenzionirana je, a
razdjelna je konstruktivna i leži okomito na nju. Iznad ležaja glavna armatura se savija u
gornji pojas kroz svaku drugu šipku u dužini 20% raspona ležaja ako nije drugačije
određeno. Tako se na ležaju osigurava potrebna armatura za preuzimanje djelomičnog
momenta upetosti.

15
 Ako se radi o kvadratnim ili kružnim pločama koje nose u oba smjera, glavna
armatura se proračunava i postavlja u dva okomita smjera i nema razdjelne. Osim u
iznimnim slučajevima, ploče se armiraju mrežnom armaturom s potrebnim
preklapanjima.

Tlocrtni oblici ploča mogu biti pravokutni, kvadratni, kružni, prstenasti, poligonalni,
pravokutni, trapezni, nepravilni.

Ploče također mogu imati otvore za vođenje raznih instalacija ili za odvijanje
tehnoloških procesa. Oni mogu biti pravokutni, poligonalni ili kružni koji su i povoljniji
zbog manje koncentracije naprezanja.

Kod konzolnih ploča glavna armatura je u gornjoj zoni.

Kod ploča s prepustima i kontinuiranih ploča glavna armatura slijedi dijagram momenata
opterećenja i nad ležajima je u gornjoj zoni.

Poprečna armaturu slobodnog ruba koja obuhvaća

njezinu uzdužnu armaturu možemo formirati od ukosnica
U ili postojećih šipki statičke armature okomite na
slobodni kraj.

16
 Oko otvora se dodaje i kosa armatura,a
ukupna ploština šipaka oko otvora mora
iznositi minimalno ploštinu presječene
armature.
Ploče mogu nalijegati na zidove ili grede
(linijsko podupiranje) i na stupove (točkasto
podupiranje).

2.3.6. Stubišta

Konstrukcijski su stubišta kose ploče pa se tako i proračunavaju.

Razlikujemo kose ploče poprečno (na 2 oslonca) ili uzdužno naprezane (od kojih
jedanput ili dvaput lomljene, koljenaste odnosno ploče na podesnim gredama sa i bez
odmorišta), konzolne (prepuštene) i zavojite (spiralne) ploče. Ovu grupu stubišta
ubrajamo u monolitna, a izvode se i brojni tipovi montažnih stubišta u betonskim
pogonima.
Najjednostavniji prijenos opterećenja je kod poprečno naprezanih ploča, gdje se
ona oslanja lijevo i desno u odnosu na svoju uzdužnu os. (obično kod podruma).
Proračunavaju se kao slobodno položene ploče. Debljina ploče d se mjeri po okomici na
ravnini stubišta. Razmak glavne armature je manji ili jednak 15 cm za d do 15 cm, a
manji ili jednak 25 cm za d veću od 25 cm i položena je u poprečnom smislu u odnosu
na smjer penjanja. Razdjela je uzdužna.
Uzdužno naprezane ploče, imaju smjer glavne armature u smjeru penjanja, a
okomito na njih je sporedna. Kod koljenastih stubišta glavna armatura ploče se oslanja
na armaturu podesnih greda, a između dvije podesne grede se izvodi u istom smjeru
armatura odmorišta (podesta). Glavna armatura lomljene ploče položajno je ista, ali se
prekidi armature izvode samo zbog eventualne radne reške između donjeg odmorišta i
kraka s ostavljenim nastavcima armature.

17
2.4. Tehnologija armiračkih radova u pogonima

2.4.1. Svrha formiranja armiračkih pogona

Tendencija u svim građevinskim radovima je, što više radova preseliti s gradilišta u
stalne industrijske pogone zbog smanjenja ručnog rada, loše opremljenosti strojevima,
improvizirane organizacije i teških uvjeta rada.
Rad u pogonu omogućit će koncentraciju proizvodnih kapaciteta ljudi, alata i strojeva,
bolje uvjete rada, bržu i veću proizvodnju na principu podjele rada i specijalizacije, bolju
kvalitetu, uštedu materijala zavarivanjem.
Izradom plana savijanja armature od materijala koji se nalazi na skladištu također
se ostvaruju uštede.
Rad u pogonu moguć je tijekom cijele godine, a ukoliko se može postići paralelna
proizvodnja, skratit će se vrijeme građenja. Ukoliko se ostvari organizacija bez zastoja i
gubitaka vremena, skrati transport naši pogoni će biti konkurentni drugima zbog jeftinih
proizvoda.

2.4.2. Organizacija armiračkih pogona

U dijelu 2.2. govorili smo o vrstama armature koja se može isporučivati u

namotima (kolutima) za lake profile od ∅6 do 16 mm te šipkama za teške profile od ∅16
do 40 mm, također u mrežama ili kao rešetkasti nosači.

Ovisno o opsegu rada u pogonu i tehnološkom principu protočnosti (sredstva za

rad i izvršitelji nepokretni, a predmet rada se kreće – 45% tehnološkog procesa otpada
na unutarnji transport), te prema podjeli na proizvodne linije pretpostavljamo linije za
obradu svakog od navedenih oblika armature (laki, teški profili, linije za obradu vilica,
armaturne mreže) ovisno o potrebama i mogućnostima pogona linije mogu biti i
paralelne.

Pogon možemo podijeliti na:

- glavnu proizvodnu halu i
- pomoćne prostore.

Proizvodna hala sadrži zajedničke elemente bez obzira na nabrojane linije:

- odlagalište neobrađene armature (prijemni dio, najčešće van hale, s

uređajem ili sredstvom za istovar profila. Odlaganje lakih profila u namotima vrši se na
vertikalnu os radi lakšeg odmotavanja, na visini oko 50 cm od zemlje. Teški profili se
odlažu u boksove, mreže na depoe.)

- prostore za ručno ili strojno ispravljanje, čišćenje, krojenje i siječenje

armature (prema tome da li se radi ručno-nepokretna linija ili strojno-nepokretna ili
pokretna linija te ovisno o kapacitetu stroja formira se broj i slijed proizvodnih linija.
Strojevi sami odmotavaju namote armature prema potrebi.)

Nakon sječenja profili se odlažu na staze ili idu do slijedeće faze – prostora za
zavarivanje (najčešće se nalaze uz strojeve za siječenje.

18
Najbolje je ako se vare elektrobljeskom.Zavarivanjem se spajaju elementi nedovoljne
dužine ili ranije odbacivani krajevi profila).
- prostor za savijanje - na njemu se može raditi ručno, uređajem za savijanje ili
strojevima koji mogu biti na raznim stupnjevima automatizacije, te saviti manji ili veći
broj profila odjednom. Budući da se profili >32 mm rjeđe koriste često su i aktivnosti
strojeva razdvojene prema profilima i kvaliteti čelika.

Ukoliko je ovim tehnološki proces završen, savijena armatura će se sortirati po

pozicijama, vezati žicom i obilježiti, deponirati, a zatim isporučiti gradilištima.

Međutim, kako nam je cilj što više finalizirati proizvod prije dolaska na gradilište,
proizvodna hala može sadržavati i :
- prostor za izradu armaturnih sklopova s uređajem za prijenos i dizanje (portalni
kran na otvorenom ili mosni kran za rad u hali). Ovdje se vrši spajanje savijene
armature elektrolučnim zavarivanjem, povezivanjem ili preklapanjem.

Armaturne sklopove možemo podijeliti na:

- armaturne pakete (ravne šipke s ukrućenjima maksimalne dužine 20 metara, širine 4-

6 metara; mogu biti jednoredni li višeredni)
- armaturne mreže (šipke u dva pravca, maksimalne dužine 15 metara, širine 8 metara
ovisno o mogućnostima transporta, manje dimenzije se proizvode tvornički)
- armaturni vezači (mogu biti sastavljeni od armaturnih paketa kao prostorni elementi,
dimenzija dužine do 25 metara, a 4-6 metara širine i visine)
- armaturni blokovi (mogu biti sastavljeni od armaturnih vezača i istih dimenzija)

Nakon završenog spajanja elemente treba dići i deponirati na odlagalište gotovih

elemenata dok se ne ukaže potreba za odvozom na gradilište. Ukoliko se radi o manjim
elementima (armatura nadvoja i sl.) oni se mogu prenijeti na deponiju i ručno.

U sklopu pogona treba raditi i tehnološko-projektni biro ili posebna grupa ljudi koja će
izrađivati radioničke crteže armaturnih sklopova i pratiti proces njihove montaže. Biro
treba ostvariti najužu suradnju s projektantima u vezi usuglašavanja projekta i koncepta
izrade armatunih sklopova.

Od pomoćnih prostora trebamo spomenuti:

- skladište čelika i rezervnih dijelova za strojeve
- radionice za održavanje alata i strojeva
- prostorije za boravak radnika ( sanitarije, restoran, garderobe, prostor za boravak i sl.)

19
Na slijedećim slikama prikazana su četiri armiračka pogona s prikazima tehnološkog
procesa, kapacitetima i strojevima.

20
Legenda:
1. kancelarija poslovođe 8. dizalica s koloturom
2. spremište 9. ručne i motorne škare
3. sanitarni prostor 10. odlagalište armature u namotima
4. garderoba 11. stroj za ispravljanje i sječenje
5. prostorija za radnike 12. stroj za savijanje i sječenje
6. radni stolovi 13. odlagalište šipki
7. uređaj za savijanje 14. odlagalište savijene armature
8. vitlo 15. odlagalište armaturnih skolopova

Potrebno je u radu osigurati najužu koordinaciju pogona i gradilišta, raditi na bazi primjene
mrežnog planiranja uz efikasno praćenje realizacije radova.

Nove tehnologije izvođenja armiračkih i betonskih radova često zahtijevaju

prekvalifikacije, doškolovanja armirača te se danas pored klasičnih armirača pojavljuje potreba
za zavarivačima i monterima armature.
Obično unutarnji transport čini 45% tehnološkog procesa, te ga dobrom organizacijom
udaljenosti treba svesti na optimalne (bez križanja). Maksimalno mehanizirati i automatizirati
radni proces, kako radnih mjesta tako i transporta.
Dovoljan prostor za montažu i deponiju gotovih armaturnih sklopova bitno je osigurati da ne
dođe do zastoja premještanjem istih ako ometaju radni proces.
Također treba osigurati dovoljne količine armature za obradu da iz tog razloga ne prestane rad.

21
Za racionalno poslovanje pogona treba pažljivo isplanirati proces rada u skladu s potrebama i
uz stalnu koordinaciju proizvodnje, transporta i montaže.

2.5. Armirački alati, uređaji, strojevi

2.5.1. Alati

Često se za manji opseg radova kod manjih objekata i kod jednostavnije

armature koristi direktno na gradilištu armirački alat.
Za ispravljanje armature u namotima ( kolutima ) koristi se čekić težine 1 kg, za čišćenje
armature od hrđe od žičanih četki do brusilica raznih tipova, za sječenje armature
sjekač od kvalitetnog čelika, škare za armaturu, brusilice s reznim pločama za čelik te
stariji tipovi ručnih škara oznaka:

MS-12 ( sječenje armature promjera do 12 mm )

MS-25 ( sječenje armature promjera do 25 mm )
RM-10R ( sječenje armature promjera do 10 mm )
MPM-30 ( sječenje armature promjera do 30 mm )

Za savijanje armature služi ručni uređaj tip PM ( za promjere 6;8;10 i 12 mm) te tip PMR
( za promjere 14 i 16 mm ).

Osim ovog alata koristi se armirački ključ, čelična poluga s kukom, dugačka kliješta,
drveni metar obično bijele boje i macola ( teži čekić ).

2.5.2. Uređaji i strojevi

Stupanj mehaniziranosti ili automatiziranosti u armiračkim radovima ovisit će o

količini radova naročito ako se na gradilištu radi dosta objekta istog tipa ili se radi o
firmama koje nude armiračke usluge kroz pogone ( tvornice armature ).
Danas vlada velika raznolikost i neujednačenost uporabe dobrih i kvalitetnih uređaja i
strojeva na gradilištima i u armiračkim pogonima. Nekad kupljeni strojevi, ako su
kvalitetni i održavani i danas su u upotrebi, a isto tako više kapacitirane firme već su na
većim stupnjevima automatizacije.

Kod instaliranja armiračkih pogona bez obzira da li su smješteni na gradilištima ili

van njih (kao centralni pogoni) tehnološki slijed radnog procesa je približno isti i
prikazan je na nekoliko slika u poglavlju 2.4.

22
 Na svakom pogonu moramo osigurati deponije armature u namotima, šipkama i
druge. Deponije mogu biti na otvorenom prostoru ili ako se radi u zatvorenom, unutar
hale ili uz nju.
Za prijenos armature do uređaja ili strojeva za ispravljanje (ako se radi o
armaturi u namotima) služe uređaji naziva „coil spiders“ kojima se namoti obuhvaćaju,
dižu i najčešće mosnim kranovima „bundle handler“ od 0.1 do 4 tone dopremaju na
mjesto obrade.

Deponije rebraste armature formirane su kao boksovi ( ograde od stupova ) za

različite promjere šipki koji se u snopovima vežu i podižu bilo kojim od postojećih
uređaja („legatrice“ – ruka koja hvata snop i prosljeđuje ga dalje „stockmaster“ s
mosnim kranom – povezivanje snopova sajlom s mačkom nosivosti do 10 tona)

Od starijih uređaja na slijedećoj

slici vidimo uređaj za odmotavanje i
ravnanje betonskog čelika tip RBŽ-22,
zatim stroj za ravnanje betonskog čelika
RRA 1500.

Stroj za ispravljanje, čišćenje i sječenje

betonskog čelika tip BNT-40 s uvodnikom
UV-2 (uvodi profile ).

23
 Kad je armatura dopremljena do stroja za rezanje slijedi ta radna operacija.
Različiti su tipovi strojeva koji vrše i različite kombinacije operacija. Pa tako novije linije
strojeva „cutting plants“ nazivamo „pull line“ , „ mini pull line“, „ shear line“ i slično.

Povlače armaturu u šipkama, režu je i

odijeljenu izbacuju u boksove.
Režu promjere šipki 12-40 mm brzinom
105-120 m/minuti, a manje linije promjere
2-11 mm brzinom 60m/minuti.

Drugi tip strojeva „cutting benches“ – rezače

klupe naziva bat; opti bat; speedy bat i dr.
režu šipke promjera 16-32 mm izuzetno
∅40mm brzinom 18m/min.

Stariji tipovi su SIMPLEX AL 300

Peddinghaus BSV 332 H Mubea, tip MV-
55 rezanje šipki 18-55 mm brzinom 24
m/min. Za zavarene mreže pri ovoj radnoj
operaciji za krojenje služe naprimjer
strojevi tipa KM 6 ili KM12 maksimalnog
promjera krojenja za šipke 12 mm i širine
mreža 6 metra.

Nakon što su šipke izrezane, odvojene po promjerima i dužinama slijedi nova

radna operacija: savijanje armature.
Strojevi za savijanje razlikuju se po tome koje promjere mogu savijati, da li savijaju
samo glavnu i sporednu armaturu ili i vilice ( spone ) kojom brzinom rade itko je
proizvođač.

Noviji tipovi „shaping centres“ –

oblikovni centri naziva „monorobot“;
„robomaster“ savijaju šipke promjera

24
16-40 mm brzinom 34-45 metara u minuti i služe uglavnom za glavnu i sporednu
armaturu.

Tipovi „multipurpose centres“ oblikuju i

šipke i vilice naziva su „barwiser S;
TA; PLUS“ brzina rada im je za
cjelokupnu operaciju i rezanja i
savijanja od 95-130 metara u minuti, a
obrađuju se profili najčešće od 20 do
26 mm promjera.

Treća grupa su „Automatic proccesing

centrese“ koji obrađuju i armaturu u
namotima i šipkama (ravnaju se preko
valjaka) režu je, savijaju brzinom 105-117
metara u minuti. Naziva su ovisno o
maksimalnom promjeru obrade „Eura 16 i
Eura 20“.

Strojevi koji savijaju samo vilice (spone) „stirrup benders“ obrađuju i armaturu u
namotima (ravnanje) i u šipkama, režu ih i savijaju od promjera u nazivu stroja, brzina
su od 90 do maksimalno 144 metra u minuti za veće promjere, a istovremeno mogu
izrađivati i po više vilica (spona) odjednom.

Nazivaju se „prime 12; formula; coil 16; coil 18 el-mf;

coil 20“.

Stariji tipovi strojeva za savijanje su npr.: Bifax 32K; Perfekt K Peddinghaus;

Perfekt 32 PA Peddinghaus, tip ST-36 Tehnozavod s mogućnošću rada ručno ili
automatski, dvosmjerni rad, programiranje kuteva savijanja ili tip ST-55.
Strojevi za savijanje vilica MEP Univerform 75 s programatorom za sve vrste vilica, tip
ST-16 Tehnozavod za polu-automatsko savijanje specijalnih vilica ili stroj za savijanje
armaturnih mreža tip SM-12 maksimalnog promjera savijanja šipki 12 mm, širina mreže
6 metara, kut savijanja 0-180º.

25
Prikazano na slici: stroj za
savijanje i sječenje betonskog
čelika tip MSČ-40/35.

Sva obrađena armatura na bilo koji od načina se odlaže bilo na deponiju

(odlagalište) ili se doprema do mjesta povezivanja u armaturne sklopove. U tu svrhu se
koriste pomoćna sredstva u smislu stabilnih armiračkih stolova raznih tipova naprimjer:
tip AS-12 nosivosti 2 tone, tip AS-3, armirački pokretni stolovi tip ASM-12 nosivosti 1,5
tona i drugi.
Ovaj dio pogona mora biti povezan bilo mosnim kranom ili nekim drugim vrstama
dizalica zbog otpreme gotovih armaturnih sklopova na gradilište ili do betonskog
pogona ako su u istom sklopu objekata.

26
2.6. Vrste armiračkih radova prema normama

U sadašnjem trenutku, kad svu zakonsku regulativu prilagođavamo EU ne vrijede više

Građevinske norme u visokogradnji pa prema tome i one koje su obuhvaćale armiračke radove
GN 400. Međutim u nedostatku novih, i budući da će vrijeme iz norme potrebno za obavljanje
određenog armiračkog rada biti gotovo isto, ako primjenjujemo određene tipove alata za ručno
obavljanje ili strojeve, razlikovat će se za nove tehnologije i načine rada, ali će radovi odnosno
tehnološki proces biti isti, možemo se osvrnuti na „stare“ norme.

Norme razlikuju: jednostavnu, srednje složenu i složenu armaturu prema

vremenu uloženom u izradu.
- jednostavna (jednostruka armatura preko jednog raspona, nadvoji, grede,
serklaži, armatura temelja, zidova, ploča i obično armiranih stupova…)
- srednje složena (jednostruka armatura preko više raspona, kontinuirani
temelji, grede, ploče, kružni zidovi, armatura okvira, mostova manjih raspona,
dalekovodi, armatura skloništa…)
- složena (armatura kosih okvira, mostova velikih raspona, rezervoara, cisterni,
tunelskih cijevi, zavojitih stepenica bez stupa u sredini, kupole, ljuske…)

Norme predstavljaju vrijeme potrebno da u ovom slučaju armirač prosječnog

zalaganja obavi radnu operaciju na način predviđen normom.

Radne operacije koje norme razlikuju su:

- ispravljanje
- sječenje
- savijanje armature ručno ili strojno
Pod ručnom izradom se smatra:
- ispravljanje ručnim graničnikom
- sječenje pokretnim ili stabilnim škarama i drugim alatom
- savijanje na armiračkom stolu ručnim alatom
Strojna izrada je:
- ispravljanje graničnikom na električni pogon
- sječenje strojem na električni pogon
- savijanje strojem na električni pogon
Pored nabrojenih operacija s armaturom imamo i:
- postavljanje i vezivanje armature prema nacrtu
- postavljanje armature prema nacrtu, ali u oplatu s namještanjem
podmetača i učvršćivanjem za oplatu
- prijenos armature s deponije do armiračkog stola i obrnuto na deponiju
armaturnih sklopova ručno ili dizalicama raznih tipova, te s dizalicom na
objekt do visine 15 metara te ručni prijenos na objektu u dužini do 20 metara.

Armatura kod postavljanja mora biti čista bez hrđe, masnoće i prašine te se ovaj
rad, ako se mora obaviti, ne plaća posebno.
Obračun armiračkih radova vrši se po 1 kilogramu ugrađene armature koji se
prethodno izračuna za sve pozicije na objektu kroz iskaze armature.
Iskazi armature ovise o vrsti armature (glatka, rebrasta, mrežasta) promjeru armature,
dužinama u pozicijama i težinama po m’ određenog promjera, količini odnosno broju
određenih elemenata, načinu savijanja, preklapanja i slično.

27
 3. BETON
3.1. Proizvodnja betona

Beton je složen umjetni materijal, najzastupljeniji u konstrukcijskom graditeljstvu. Ima niz

prednosti pred drugim materijalima, a osnovne su prihvatljiva cijena, mala potrošnja energije pri
proizvodnji i primjeni, dostupna sirovinska baza i mogućnost primjene te relativna dugotrajnost u
najrazličitijim uvjetima.
Izrada „slučajnog“ betona najčešće ne zadovoljava unaprijed zahtijevana svojstva
betona, kakav nam je potreban za pojedinu konstrukciju uz optimalnu uporabu sastavnih
komponenata.
Beton je građevni proizvod sastavljen od cementa (kao
veziva), agregata, dodataka betonu i vode.
Poznavanjem tehnologije odabrati ćemo najbolji materijal za određenu konstrukciju,
kontrolirati vrstu i količinu sastavnih elemenata betona, spravljanje, ugradnja, zbijanje te njegu
istog u cilju dobivanja betona unaprijed zahtijevane pa tako i provedene kvalitete do njegovog
očvršćivanja.
Proizvodnja betona kao tehnološki postupak provodi se već nabavom i dopremom
određenih sastojaka ubuduće spravljanog betona (kvalitetnog agregata određenih frakcija,
kvalitetnog cementa određene vrste, primjenom vode bez štetnih primjesa te dodataka bilo
kemijskih ili mineralnih) ,ispravno skladištenje, doziranje i miješanje kao i laboratorijske analize i
recepture najčešće rezultiraju dobrom kvalitetom spravljenog betona.
Nakon samog spravljanja o čemu u narednim poglavljima, treba se iznimno pažljivo
provesti transport, a tako i ostale faze u procesu betoniranja do očvršćivanja i skidanja oplata.

3.2. Vrste (podjele) betona

Betoni mogu biti podijeljeni na punu načina ovisno o kriteriju koji promatramo.
Tako možemo promatrati betone prema tome da li su nearmirani, armirani, prednapeti,
kojih su težina (gustoća), prema vrstama dodataka koje smo primijenili, kojih tehničkih
uvjeta, prema konzistenciji, prema čvrstoći, prema mjestima i načinima ugradnje, prema
mjestu proizvodnje itd.

3.2.1. Prema težini (gustoći)

Tehnički propis za betonske konstrukcije (TPBK) propisuje zahtjeve i uvjete za

osiguranje svojstava betonske konstrukcije. Svrha primjene odredaba TPBK je da
građevina ispuni zahtjeve mehaničke otpornosti i stabilnosti te zahtjeve zaštite od
požara.
Beton koji TPBK razlikuje je
- normalno teški (obični), gustoće u osušenom stanju veće od 2000 kg/m3 , ali ne
veće od 2600 kg/m3
- lagani, gustoće u osušenom stanju ne manje od 800 kg/m3 i ne veće od 2000 kg/m3
- teški, gustoće u osušenom stanju veće id 2600 kg/m3

U obične betone ulaze nearmirani s težinom približno 2400 kg/m3, armirani s 2500
kg/m3 , u lagane oni s dodacima za olakšanje težine (aeranti) i s raznim vrstama ispuna,
dobri su toplinski i zvučni izolatori, a teški su betoni za specijalne objekte (oni koji zrače)
specifičnog su sastava (agregat barit, magnetit).

28
3.2.2. Prema tehničkim uvjetima

Prema tehničkim uvjetima (specifikaciji) beton se proizvodi kao:

- projektirani beton (zadavanjem svojstava)
- beton zadanog sastava
- normirani beton zadanog sastava

Za sastav projektiranog betona odgovoran je proizvođač (tvornica betona).

Za beton zadanog sastava odgovoran je uvjetovatelj (projektant, kupac, izvođač).
Normizacijsko tijelo je odgovorno za normirani beton zadanog sastava (beton sastava iz
norme).
Prema TPBK se upotrebljava pojam porodica betona koji predstavlja skup
sastava betona kojima je utvrđena i dokumentirana veza između bitnih svojstava (npr.
količina cementa, tlačna čvrstoća).

Svojstva betona ovise o svojstvima komponenata i njihovoj količini, te načinu izrade,

transporta, ugradnje, njege i starosti betona.
Svojstva svježeg betona specificira izvođač radova, ili su prema potrebi specificirana u
projektu konstrukcije.
Svojstva očvrsnulog betona specificiraju se u projektu konstrukcije (dio: Projekt betona).
Obavezno se specificira razred tlačne čvrstoće, te ostala svojstva prema potrebi
(otpornost na cikluse smrzavanja i odmrzavanja, vodonepropusnost i dr.)

3.2.3. Prema konzistenciji

Promatramo li obradivost betona, koje predstavlja važno svojstvo za dobru

ugradnju i zbijanje betona, vidjet ćemo da je obradivost proporcionalna količini energije
koja je potrebna za savladavanje unutarnjeg otpora između pojedinih čestica (zrna) u
betonu. Obradivost izražavamo pomoću konzistencije betona koja se očituje u mjerama
kojima opisujemo plastično oblikovanje svježeg betona. Konzistencija ovisi o obliku i
teksturi zrna agregata, kao i vodocementnom omjeru odn. o trenju između zrna koje će
biti manje ako je zrno glađe s riječnim agregatom i većom količinom vode.
Beton se razvrstava u razred konzistencije ovisno o metodi ispitivanja
- razredi slijegavanjem S1 - S5
- Vebe razredi V0 – V4
- razredi zbijanjem C0 – C4
- razredi rasprostiranjem F1 – F6

Znači ovisno o vrsti konstrukcije, načinu transporta i ugradnje i željenoj čvrstoći (budući
da povećanje količine vode smanjuje čvrstoću) planirati ćemo i konzistenciju od
zemljovlažne do tekuće.

29
3.2.4. Prema čvrstoći

Vezano za čvrstoću već smo rekli da ovisi o vodocementnom omjeru, stupnju zbijenosti,
odnosu količini cementa prema agregatu, granulometrijskom sastavu, obliku i čvrstoći
agregata itd.

Čvrstoća materijala je ono naprezanje pod kojim se materijal drobi i kažemo da

materijal ne može podnijeti veći napon od čvrstoće.

Svojstvo očvrslog betona je tlačna čvrstoća fck (vrijednost čvrstoće ispod koje se može
očekivati do 5% rezultata svih ispitivanja čvrstoće za određenu količinu betona).

Tlačne čvrstoće betona se opisuju pomoću razreda čvrstoće iz slijedeće tablice za

normalne i teške betone.

Tlačna čvrstoća prema TPBK određuje se na uzorcima

- oblika valjaka d/h = 150/300 mm
- oblika kocke stranice a=150mm
i starosti 28 dana.

Razredi tlačne čvrstoće do uključivo C 50/60 odnose se na obične, a oni iznad na

betone visoke čvrstoće.
Betoni većeg razred od C 16/20 mogu se specificirati samo kao projektirani
betoni.

RAZREDI TLAČNE ČVRSTOĆE ZA OBIČNE I TEŠKE BETONE

Razredi tlačne čvrstoće Najmanja Najmanja Usporedba MB prema
karakteristična karakteristična PBAB s razredima tlačne
čvrstoća valjaka čvrstoća kocki čvrstoće
fck,valj [N/mm2] fck,koc [N/mm2]
C 8/10 8 10
C 12/15 12 15 MB 15
C 16/20 16 20 MB 20
C 20/25 20 25
C 25/30 25 30 MB 30
C 30/37 30 37 MB 40
C 35/45 35 45
C 40/50 40 50 MB 50
C 45/55 45 55
C 50/60 50 60 MB 60
C 55/67 55 67
C 60/75 60 75
C 70/85 70 85
C 80/95 80 95
C 100/105 90 105
C 100/115 100 115

30
3.2.5. Prema posebnim postupcima transporta i ugradnje

Pumpani beton je naziv betona koji vrlo ekonomično transportiramo bilo s drugog
transportnog sredstva (automješalica) ili s betonare do mjesta ugradnje (određene konstrukcije
često nedostupne drugim sredstvima). Brzina dopreme se prilagođava kapacitetu proizvodnje i
kapacitetu ugradnje. Beton se može pumpati na udaljenost do 500 m i na visinu od 45 m.
Sastav betona mora biti takav da mu se pri transportu ne mijenjaju svojstva, smjesa ne smije biti
ni suviše gruba ni suviše viskozna, ni suviše suha ni previše vlažna. Bitno je da beton ima
dovoljnu količinu finog morta za stvaranje kliznog filma i za preuzimanje i prenošenje tlaka
pumpanja. Cement ne smije biti prefino mljeven, a zrna agregata trebaju biti okrugla glatkih
površina. Dozvoljeni dodaci su plastifikatori i aeranti. Povoljnije je pumpati beton kruće
konzistencije s većim tlakom (naročito na malim transportnim udaljenostima) nego tekući s
manjim tlakom. Opremu za pumpanje čine betonska pumpa i cijevi sa spojnim sredstvima.
Cijevi mogu biti čelične (najpovoljnije), aluminijske, plastične ili gumene. Pumpe prema
mehanizmu pumpanja klipne i vakumske. I jedne i druge mogu biti stabilne i pokretne. U većoj
primjeni su autopumpe (pokretne) s fleksibilnom transportnom rukom (nedostatak u povećanim
otporima tečenju zbog većeg broja koljena).

Mlazni beton je poznat pod nazivima torkret, gunit, prskani beton, a transportira se u
struji zraka pod tlakom i kroz posebne mlaznice velikom brzinom i energijom usmjerava i
nabacuje na podlogu. Udarom se i zbija i prianja uz podlogu. Zbog niskog vodocementnog
omjera i visoke gustoće ima dovoljnu čvrstoću i nepropusnost, a relativno malo skupljanje.
Ugrađuje se bez oplate i uspješno nabacuje u slojevima do 50 mm debljine, te na stropne
površine. Razlikuju se dva tehnološka postupka, suhi i mokri. Kod suhog postupka na mlaznicu
se u struji stlačenog zraka dovodi suha smjesa betona, a kroz posebni perforirani prsten voda
pod tlakom koja se miješa sa suhom smjesom. Ona se priprema klasično miješalicama,
doprema i ubacuje u gravitacijsku ili tlačnu posudu, a zatim preko transportnog cjevovoda do
mlaznice. Prednost ovog načina je viša kvaliteta betona i jednostavniji i sigurniji rad, nedostatak
je materijal koji se kao odskok odbio od podloge te prašini. Kod mokrog se postupka ukupna
smjesa priprema u miješalici, doprema u tlačnu posudu i preko stlačenog zraka ili pužem
protiskuje u tlačni cjevovod te nabacuje na mjesta ugradnje. Nema veliki odskok kao suhi
postupak, nema prašine, ujednačenije je kvalitete pa se češće primjenjuje. Dodaci koji se
koriste su plastifikatori, ubrzivači vezanja i očvršćivanja za zatvaranje prodora vode pri primjeni
za sekundarne obloge tunela te stabilizaciju iskopa podzemnih građevina. Često se primjenjuje
mikroarmiranje vlaknima (preuzimanje vlačnih naprezanja, povećanje žilavosti i reduciranje
pojave pukotina).

Samougradivi beton zove s i samozbijajući, samokompaktirajući beton, a nastaje

zbog potreba za smanjenjem udjela fizičke radne snage pri ugradnji koja je sve skuplja i
deficitarnija, s velikom mogućnosti pogreške u radu, a time i povećanom riziku od nekvalitetnih
konstrukcija i njihovoj trajnosti. Radi se o betonima visoke kvalitete kojima se pored ostalih
dodataka povećava količina veziva koje s vodom obavija svako zrno agregata u tankom sloju i
omogućuje mu tečenje. Unutarnje trenje se reducira i fluidnost povećava dodatkom finih
praškastih materijala (leteći pepeo, silicijska prašina, karbonatno kameno brašno i slično).

Klizani beton
Klizanje je kontinuirani postupak ubacivanja i zbijanja betona u oplati, koja se pomoću
posebni vodilica oslanja na već ugrađeni i dovoljno očvrsnuli beton te hidraulički diže klizanjem
po zbijenom, ali još neočvrsnulom dijelu betona. Najčešće se primjenjuje kod visokih objekata
(dimnjaka, silosa, stupova, tornjeva i sl), ali i kod horizontalnih (betonski kolnici, pasice, rubni
elementi i sl). Prednost su mu manji troškovi oplate, veća brzina građenja i manje radnih
spojnica (prekida betoniranja). Nedostatak mu se ogleda u osjetljivosti na skupljanje i pojavu
pukotina što je naročito loše u agresivnim sredinama. Tome je uzrok potreba ovog betona za
finim mortom za stvaranje kliznog filma uz oplatu.

31
 Kolnički beton se ugrađuje u kolniče konstrukcije sastavljene od ploča određenih
dimenzija, međusobno razdvojenih razdjelnicama ili od kontinuirano armirane ploče bez
razdjelnica, koje se posebnom tehnologijom ugradnje i zbijanja polažu na nosivu podlogu od
bitumenom ili cementom stabiliziranog šljunka. Posebni zahtjevi za ovaj beton su na
vodonepropusnost, otpornost na smrzavanje i prodor goriva i ulja u beton te soli. Betonske
kolničke konstrukcije izvode se finišerima za razastiranje i zbijanje betona (pervibratori ili
vibrodaske). Dva su tipa, tračnički (s fiksnom bočnom oplatom) i klizni (s kliznom).

Hidrotehnički beton je masivni beton koji se ugrađuje u hidrotehničke konstrukcije

(betonske brane) ili konstrukcijske dijelove većih dimenzija (beton u elementima minimalne
dimenzije veće od jednog metra i volumena većeg od 10 m3 ). Ovaj beton se razlikuje od
običnog po opasnosti od visokih unutarnjih temperatura (od oslobođene topline hidratacije) i
slijedom toga od pojave pukotina i ugrožavanja vodonepropusnosti kao osnovnog uporabnog
svojstva. Za osiguranje uvjeta provode se konstrukcijske (optimalni sastav, podjela konstrukcije
razdjelnicama, primjena armiranog betona...) i tehnološke mjere (uporaba cementa niske topline
hidratacije, odgovarajućih dodataka, snižavanja temperature hlađenjem...) kao i potreba
sniženja količine cementa koja se postiže uporabom mješavine agregata što većeg zrna 63 mm
i čak 125 mm što zahtjeva jaču opremu za proizvodnju, transport i zbijanje betona
(velikokapacitirane miješalice, transportne trake, baterije pervibratora).

Valjani beton je po sastavu smjeste i svojstvima obični beton koji se ugrađuje (zbija)
kao što se ugrađuju zemljani materijali. Razlikuje se od običnog betona po krutoj konzistenciji
smjese koja mora biti prilagođena zbijanju vibrovaljcima. Smjesa mora biti dovoljno kruta da 10
tonski vibrovaljak u nju ne propada pri zbijanju. Najekonomičnije se primjenjuje u područjima
kvalitetnih aluvijalnih (šljunčanih) nanosa koje ne treba prerađivati. Agregatu se dodaje cement
u količinama 75 do 150 kg/m3 . Maksimalno dozvoljena veličina zrna agregata je 150 mm, ali
bolja je do 75 mm. Da se smanji segregacija, smjesa mora imati dovoljnu količinu pijeska.
Vodopropustan je i osjetljiv na strujanje podzemnih voda čemu ne smije biti izložen kao ni
agresivnim sastojcima. Za izradu služe postrojenja kapaciteta većeg od 250 m3 /h, ili postrojenja
kontinuiranog rada s pužnim transportom i homogenizacijom mase. Obično su slojevi ugradbe
debljine 40 do 60 cm, a zbijanje vibrovaljcima mase oko 10 t (4*2 prijelaza). Primjena je kod
zamjena slabo nosivog tla u temeljima najčešće hidrotehničkih građevina, izvedba brana te
nosivih kolničkih slojeva u cestogradnji.

3.2.6. Prema mjestu proizvodnje

Beton se dijeli na
- beton proizveden u tvornici betona (centralnoj betonari)
- beton proizveden u betonari pogona za predgotovljene betonske elemente
- beton proizveden na gradilištu
Pobliže o svakom od mjesta proizvodnje više u poglavlju 3.3 Tehnologija proizvodnje
betona.

3.2.7. Prema uporabi armature

Primjena određenih vrsta betona kao nearmiranih, armiranih ili prednapetih ovisit
će o vrsti konstrukcije, važnosti i mjestu položaja konstrukcije, rasponima i drugom.
Tako nearmirane konstrukcije koristimo kod temelja, podnožnih zidova, nekoh
potpornih i ogradnih zidova, nogostupa, betonskih elemenata za popločavanje,
stabilizacija tla i slično. Koriste se betoni manjeg razreda čvrstoće npr. C 16/20, C 20/25
te niži od njih.
Armirane konstrukcije smo obradili kroz poglavlje 2.3.

32
3.2.8. Prednapeti beton

Ovaj beton je nastao konstrukcijskom potrebom da se uklone nedostaci armiranog

betona. Osnovni nedostatak armiranog betona je u samom betonu čija vlačna čvrstoća iznosi
samo jednu desetinu tlačne. Zbog tog se u armirano betonskim konstrukcijama vlačna
naprezanja povjeravaju armaturi, a tlačna betonu. U slučaju opterećenja beton predstavlja
nekoristan beton, odnosno suvišnu masu što ograničava raspone ovih nosača. Također kad
vlačna naprezanja prekorače vlačnu čvrstoću betona na njemu se pojavljuju pukotine,
izloženost agresivnoj sredini ili atmosferskim utjecajima pomaže njihovom širenju te može doći
do korozije armature i ugroziti stabilnost konstrukcije.
Način da se to spriječi i nedostaci otklone je, da u preuzimanju naprezanja sudjeluje cijeli
betonski presjek odnosno da se armirano betonski nosač izloži opterećenju koje ne izaziva
vlačna naprezanja čime se sprječava raspucavanje betona u vlačnom pojasu. To se postiže
unošenjem tlačne sile u nosač. Objasnimo to na način da ako očekujemo da će se od nekog
opterećenja pojaviti određena vlačna naprezanja u nosaču mi ćemo ga izložiti umjetnom
sustavu sila kojim ćemo unijeti tlačnu silu koja će izazvati tlačna naprezanja. Ovaj postupak
nazivamo prednapinjanjem jer se u nosačima stvara stanje naprezanja suprotno djelovanju
vanjskog opterećenja.
Unošenje tlačne sile u nosač se ostvaruje pomoću čelične šipke koju smo provukli kroz
betonski nosač prihvativši je na krajevima maticama s podložnim pločicama. Nakon što beton
postigne potrebu čvrstoću šipka se napinje okretanjem matice i izduljuje srazmjerno sili.
Produljenja su elastična, šipka teži povratku u prvobitno stanje, odnosno prvobitnoj duljini, ali
matice na krajevima ne dopuštaju povratak jer se pločica upire o krajeve nosača. Tako se sila
prenosi na beton i izaziva tlačna naprezanja. Najbolji položaj natega je izvanosni jer se tako
prenosi dvostruko veće opterećenje nego kod osnog položaja.

Vrste prednapinjanja greda i ploča

Pod pojmom natega (kabel) podrazumijeva se struna, splet struna, uže, žica,
snop žica, snop užad ili šipka.
Prednapinjanje betona greda ili ploča ostvaruje se napinjanjem čeličnih struna ili
natega koji su na odgovarajući način razmješteni u presjeku.
Napinjanje se može ostvariti:
- prije betoniranja (prije očvrsnuća betona -> prethodno napinjanje)
- nakon očvrsnuća betona -> naknadno napinjanje

Napinjanje prije betoniranja obavlja se na tzv. stazama (duljina do 100m) za

napinjanje. Čelična užad se napinje pomoću mehaničkih uređaja ili hidrauličkih preša, a
potom se pristupa betoniranju nosača. Kad beton očvrsne užad se otpušta i teži
povratku na prvobitnu duljinu u čemu ih sprječava prianjanje betona i čelika. Ostvarenim
prianjanjem se na beton prenosi tlačna sila.
Staza se koristi za izradu većeg broja elemenata, a obzirom na vrijeme
očvršćivanja betona ona bi bila u dugotrajnoj uporabi pa se koriste postupci za ubrzano
dozrijevanje betona (zaparivanje). Poslije otpuštanja natege između elementi se
presijecaju. Na slijedećoj slici vide se faze tijeka prednapinjanja.

33
Pri naknadnom napinjanju natege se postavljaju u cijevi od rebrastog lima koje idu
duljinom nosača. Tijekom betoniranja i očvršćivanja betona, one su u tim cijevima
nenapete i slobodne. Kad beton dobije potrebnu tlačnu čvrstoću pristupa se napinjanju
natega pomoću hidrauličkih preša koje se pri tom oslanjaju na sam nosač. Po
ostvarenju projektirane sile prednapinjanja, natega se fiksira u nosač pomoću sidra.
Vrsta odn. tip sidra ovisi o sustavu prednapinjanja. U principu, sila sa žice se prenosi na
sidro pomoću klina (trenjem), a potom pomoću sidrene pločice na beton. U slučaju
sustava BBRV (Švicarska), svaka žica je pojedinačno usidrena pomoću hladno
oblikovane glavice na kraju žice.

Natege štitimo od korozije nakon napinjanja. Najviše 30 dana od sidrenja u slobodni

prostor cijevi s nategama utlačuje se smjesa za injektiranje. Ona se izrađuje strojno od
cementa, vode i zrna puniva (kremeno brašno, leteći pepeo itd.). Cement je iste
kvalitete kao i za element. Osim što štiti natege od korozije ona između betona i natege
osigurava čvrstu vezu, bitnu za graničnu nosivost elementa.
Za izradu elemenata i konstrukcija od prednapetog betona upotrebljavaju se
beton i čelik visoke kakvoće (otpornosti, odnosno čvrstoća). Najniži razred tlačne
čvrstoće betona C 30 (MB 30) je čvrstoća nakon 28 dana, a na dan napinjanja ne smije
biti manja od 70% te čvrstoće. Beton mora biti homogen i dobro zbijen da štiti armaturu
od korozije.
Velike čvrstoće čelika mogu se dobiti hladnom ili termičkom obradom čelika. Žice
su promjera ø 5;7;8 iznimno 12 mm. Čvrstoća žica varira ovisno o promjeru od 1450 do
1900 N/mm2, i raste sa smanjenjem promjera. Pored prednapete armature koristi se u
elementima i nenapeta u poprečnom i uzdužnom smislu. Gredni nosači izvođeni na
gradilištu moraju sadržavati 0.15% nenapete armature za pokrivanje vlačnih naprezanja
izazvanih slijeganjem skele i podloge, skupljanjem betona, naglom promjenom
temperature itd. Za ploče minimalni postotak armiranja presjeka običnim čelicima je
0.1%.

Primjena prednapetog betona

I pored složenosti izvedbe prednapetog betona što mu poskupljuje cijenu, on je

nezamjenjiv u području primjene kod mostova i masovne proizvodnje predgotovljenih
konstrukcijskih elemenata jer pokazuje bolje osobine i veću ekonomičnost. Uštede u betonu
dosižu i 30% (bolja iskoristivost gradiva), a u čeliku i do 80% zbog primjene čelika visoke
čvrstoće. Glavna prednost je u rasponima koji se ne mogu svladati armiranim betonom.
Prednapete konstrukcije otklanjaju pukotine, sigurnije su i trajnije, teže dolazi do korozije,
smanjena je mogućnost njihove deformacije (manji progib), omogućena izvedba vitkih i lakih
nosača. Ekonomičnost se ogleda i u mogućnosti serijske proizvodnje tipskih elemenata
(montažnih) svih vrsta, željezničkih pragova, stupova kontaktnih mreža električnih vučnih vozila,
stupova dalekovoda, tlačnih cijevi, kolničkih ploča i poletnih staza u zračnim lukama, cilindričnih
spremnika i silosa.

34
3.3. DODACI BETONU ( ADITIVI )

Dodaci betonu nisu obavezni sastojak betona.

Proizvodi koji se dodaju u vrlo malim količinama betonu prije ili za vrijeme
miješanja kako bi se poboljšala izvjesna svojstva svježeg ili očvrsnulog betona.

Ekonomski je opravdano dodavati dodatke samo kvalitetnom betonu, jer ako

beton nije ispravan, neće se postići željeni efekti. Upotreba dodataka može
slijediti tek nakon odgovarajućih ispitivanja.

Doziranje dodataka treba se vršiti točno prema uputama proizvođača ili na osnovu
rezultata ispitivanja.
Neki materijali kao što su gips, vapno, cink, šećer, dodani čak i u vrlo malim
količinama, mogu imati negativni utjecaj na bitna svojstva betona kao što je
vezivanje, očvršćivanje, stalnost volumena, čvrstoća itd.
Dodaci betonu prema normi HRN EN 206-1 dijele se na:
mineralne i kemijske dodatke.

3.3.1. Mineralni dodaci

Mineralni dodatak je fino usitnjen materijal, koji se može dodati
betonu radi poboljšanja nekih svojstava ili za dobivanje specijalnih svojstava
betona, proizveden u tvornici dodataka betonu.
Dva su tipa mineralnih dodataka:
Tip I - punila (fileri), pigmenti
Punilo (filer) je dio agregata koji prolazi kroz sito otvora 0,063 mm, a dodaje se betonu radi
postizanja određenih svojstava.
Pigment je vrsta mineralnog dodatka, uglavnom u obliku sitnih čestica koje su gotovo netopive u
mediju u kojem se primjenjuju i čija je svrha obojati građevne materijale na bazi cementa i vapna.

Tip II - lebdeći pepeo, silicijska prašina

Lebdeći pepeo je fini prah koji se uglavnom sastoji od čestica sferičnog oblika, dobiven izgaranjem
ugljene prašine, uz eventualno sporedne materijale za izgaranje.
Silicijska prašina se sastoji od vrlo finih čestica nastalih kao nusproizvod pri proizvodnji silicijskih
i ferosilicijskih legura.

Količine mineralnih dodataka Tipa I i Tipa II koje će se upotrijebiti u betonu

moraju biti pokrivene početnim ispitivanjem (Dodatak A norme HRN EN 206-1)
pri čemu treba uzeti u obzir utjecaj većih količina mineralnih dodataka i na
ostala svojstva betona (osim čvrstoće).
Mineralni dodaci tipa II mogu se uključiti u proračun sastava betona vezani
na količinu cementa i v/c omjer ako im je utvrđena podobnost.

3.3.2. Kemijski dodaci

Kemijski dodatak - materijal kojim se modificiraju svojstva svježeg i/ili
očvrsnulog betona proizveden u tvornici dodataka betonu a dodaje se za vrijeme
miješanja betona u malim količinama u postotku na masu cementa.

35
Ukupna količina bilo kojeg kemijskog dodatka ne smije prijeći maksimalnu
količinu preporučenu od strane proizvođača dodatka, niti 50 g dodatka po kg
cementa, osim ako se utvrdi utjecaj veće količine dodatka na svojstva i trajnost
betona.
Kemijski dodaci koji se primjenjuju u količinama manjim od 2 g/kg cementa,
dopušteni su samo ako su disperzirani u dijelu vode za izradu betona.
Tehnička svojstva kemijskih dodatka betonu moraju ispunjavati opće i posebne zahtjeve
bitne za svojstva betona prema normama HRN EN 934-2, nHRN EN 934-5, normama na koje te
norme upućuju i na temelju odredbi Priloga E i to ovisno o vrsti dodatka betonu, za sljedeće
tipove dodataka:
- Plastifikator
- Superplastifikator
- Dodatak za zadržavanje vode
- Aerant
- Ubrzivač vezivanja
- Ubrzivač očvršćivanja
- Usporivač vezivanja
- Dodatak za vodonepropusnost
- Usporivač vezivanja/plastifikator
- Usporivač vezivanja/superplastifikator
- Ubrzivač vezivanja/superplastifikator
- Ubrzivač vezivanja/plastifikator
- Dodatak za betoniranje pri niskim temperaturama

- Plastifikatori
To su tvari koje se daju betonu prilikom miješanja, a smanjuju trenje između zrna
agregata. Zbog toga se može smanjiti količina vode za pripremu betona, bez
promjene konzistencije, a to znači povećanje čvrstoće betona. Upotrebljava se za
proizvodnju visokovrijednih betona, prednapregnutih betona i naročito je
pogodan za transportne betone, jer uz plastificirajuće djelovanje usporava i
vrijeme vezanja betona, pa se postiže i dulje vrijeme obradljivosti. Zbog jakog
plastificirajućeg djelovanja može se poboljšati konzistencija betona ili smanjiti v/c
omjer, čime se znatno povećava čvrstoća betona.

- Superplastifikatori
Djeluje fizikalno - kemijski, znatno poboljšava disperziju cementa i s time se jako
smanjuje viskoznost cementne paste i dobiva se beton sa sposobnošću tečenja i
velikim smanjenjem potrebne količine vode (20 - 30%) a bez promjene sadržaja
vode omogućavaju bitno povećanje konzistencije slijeganjem /rasprostiranjem.

- Dodatak za zadržavanje vode

Smanjuje mogućnost izdvajanja vode iz betonske mješavine

- Aeranti
Prilikom miješanja uvlače određenu količinu malih jednoliko raspoređenih
zračnih pora, koje ostaju u betonu i nakon očvršćivanja. Na taj način sprječavaju
razaranje betona kad dođe do smrzavanja. Omogućavaju stvaranje stabilnih
mikropora i smanjuje v/c faktor.

36
 - Regulatori vezivanja
Ovi dodaci služe za ubrzavanje ili usporavanje početka vezanja betona.
a) usporivači se dodaju kad beton treba transportirati na velike udaljenosti.
Oni otapaju prve nastale kristale, ali su novi sve manji i gušći tako da ne
smanjuju čvrstoću betona. Prevelike količine mogu izazvati potpuno kočenje
stvrdnjavanja betona (npr. šećer 0,2 - 1,0 % kol. cem.)
Upotrebljava se kod duljeg transporta betona, pri betoniranju velikih
betonskih ploča bez dilatacija, pri visokim vanjskim temperaturama. Dodatak
usporava vezanje betona i produžava vrijeme obradljivosti. Omogućava
optimalno zgušćivanje prije početka vezanja, smanjuje radne fuge, smanjuje
stvaranje pukotina, smanjuje v/c faktor, povećava čvrstoće betona.
b) ubrzivači se upotrebljavaju kod konstrukcija koje se će brzo osloboditi
oplate i sl. Dodaju se CaCl, NaCl, no oni su štetni za armirani beton. Primijećeno
je naknadno opadanje čvrstoće betona izrađenog na taj način.

- Ubrzivači stvrdnjavanja betona

Ovi dodaci se upotrebljavaju kod konstrukcija koje želimo brzo osloboditi iz
oplate. Ubrzivač stvrdnjavanja betona je npr. kalcijev klorid CaCl2 u količini od 0,5
do 1,0% od količine cementa. Opasan je za koroziju armature. Osim što ubrzava
stvrdnjavanje betona, pospješuje oslobađanje hidratacione topline, a utječe i na
povećanje početne čvrstoće, pa je dobar i za betoniranje po zimi.

- Dodatak za vodonepropusnost
Smanjuju kapilarno upijanje očvrsnulog betona, djeluje jako plastificirajuće.
Poboljšava obradljivost i prionjivost za podlogu. Olakšava zaglađivanje.
Upotrebljava se za izradu vodonepropustne žbuke, mortova, betona i estriha.

- Usporivač vezivanja/plastifikator
Primarno utječu na smanjenje vode, a sekundarno na usporavanje vezanja

- Usporivač vezivanja/superplastifikator
Primarno utječu na značajno smanjenje vode, a sekundarno na usporavanje
vezanja, bez utjecaja na promjenu konzistencije

- Ubrzivač vezivanja/plastifikator
Primarno utječu na smanjenje vode, a sekundarno na ubrzavanje vezanja

- Zaptivači
To su sredstva koja se dodaju betonu da bi bio što gušći i ispunjavaju pore
betona ili pak odbijaju vodu.

- Dodaci protiv smrzavanja za bet pri niskim temp

To su različite kemikalije koje povećavaju toplinu hidratacije cementa, odnosno
snižavaju točku smrzavanja i na taj način zaštićuju beton od smrzavanja.
Konstrukcije postaju higroskopne, pa ovi dodaci ne dolaze u obzir kod stambenih
zgrada i skladišta osjetljive robe.

37
3.4. Tehnologija betonskih radova u pogonima i na gradilištima
3.4.1. Tehnologija spravljanja betona

Ukupni tehnološki postupak betonskih radova, kao i organizacija njegove

provedbe, obuhvaćaju ove proizvodno-tehnološke i organizacijske faze:
• doprema i uskladištenje sastojaka betona,
• doziranje i miješanje,
• vanjski transport,
• gradilišni transport,
• ugradba,
• završna obrada slobodne površine betona,
• njegovanje betona.

Slika: Shema faza u proizvodnji betona

Danas se proizvodnja svježeg betona u uvjetima suvremenih tehnologija i sve veće

podjele rada, sve više odvija u pogonima za proizvodnju betona ili takozvanim tvornicama
betona. One obično opslužuju desetke gradilišta koja se nalaze u blizini betonare, a ovisno o
njihovim kapacitetima. Po vremenu rada i zoni opsluživanja tvornice betona se mogu podijeliti
na stacionarne (stalne) ili polustacionarne i pokretne (mobilne).

38
 Stacionarne tvornice betona su posebne
proizvodne organizacije stalnog ili dužeg vremenskog
postojanja na jednom mjestu. Pri ovoj proizvodnji može se
napraviti gotova betonska smjesa ili samo suha mješavina
koja se kasnije transportira automješalicama. Stacionarne
tvornice imaju uređaje s kojima je omogućen neprekidan
rad tijekom cijele godine (nemaju sezonski karakter).

Polustacionarne tvornice betona su namijenjene opsluživanju uglavnom samo

jednog objekta. One se mogu premještati s jednog mjesta na dugo, jer njihova
konstrukcija i uređaji kojima su opremljeni upravo to omogućuju. Vrijeme trajanja
rada ovakvih betonara na jednom mjestu je dvije do tri godine.

Pokretne tvornice betona namijenjene su za potrebe samo jednog

građevinskog objekta i to za kraće vrijeme rada na jednom mjestu. Obično je to za
vrijeme jedne građevinske sezone, a zatim odlaze na drugo gradilište.

Tvornice ili pogoni za proizvodnju svježeg betona su u stvari sklop

strojeva i pratećih uređaja namijenjenih za proizvodnju betona, koji
usklađeno rade upravljani s jednog mjesta.

Osnovni stroj takvog sklopa je miješalica za beton, a prateće uređaje čine dozatori za
cement, aditive, agregat i vodu te silosi za odgovarajući materijal. Uređaji za uskladištenje
agregata i cementa su neophodni svakom stroju za proizvodnju betona iz razloga osiguranja
dovoljne rezervne količine sirovina za siguran rad pogona. Uskladištenje agregata može biti u
otvorenim boksovima ili u zatvorenom prostoru u silosima što je bolje jer je zaštićen od
onečišćenja i atmosferskih utjecaja (nekontrolirano vlaženje, smrzavanje zimi i sl.). Ako se
cement skladišti u vrećama obavezno mora biti na suhom, a ako se isporučuje u rasutom stanju
isključivo se skladišti u čelične ili betonske silose. Sam prijem cementa može se obaviti nekim
od pneumatskih uređaja (fuler pumpa, pneumatski kotao). Što se tiče daljeg usmjeravanja
cementa iz silosa do miješalice najpogodniji način je uz pomoć takozvanog arhimedovog puža
preko dozatora. Silosi za cement su obično pokretni i eventualno montažni,a izrađuju se u
veličinama 100, 150, 200 do 3000 KN. Cement se doprema u silo-vagonima ili silo-kamionima.
Da se pri proizvodnji betonu osigura dobra homogenost potrebno je pravilno dozirati sastojke
betona. Način doziranja ovisi o stupnju automatiziranosti postrojenja. Doziranje može biti po
zapremini ili po težini. Zapreminsko je znatno jednostavnije, ali ima i nedostataka, naročito kod
najsitnijih frakcija, jer su one osjetljive na promjenu vlažnosti čime se mijenja zapreminska
težina. Težinsko doziranje daje točnije rezultate, koristi se kod rada s većim objektima i kad se
zahtjeva beton bolje kvalitete. Rukovanje dozatorima može biti ručno, poluautomatsko i
automatsko. Razlikujemo zapreminske i težinske dozatore. Vrste i njihov način rada, kao i vrste
i karakteristike rada miješalica (najčešće prinudnog tipa) predmet su tehnologije građenja.

Sa stajališta organizacije tvornice betona po načinu rada miješalice

(osnovna operacija) dijelimo na tvornice ciklusnog i kontinuiranog rada.
Tvornice betona na nekom gradilištu dolaze u obzir samo kad su potrebe gradilišta za betonom
veće od 25, 30 m3 i za vremenski period od bar nekoliko mjeseci.
Za dimenzioniranje i izbor tvornice su mjerodavne vršne potrebe za betonom, a ne prosječna
potrošnja. Proizvodnja se označava u m3/h. Obično se uzima da je kapacitet za 1,3 do 1,5 puta
veći od srednje zahtjevnog kapaciteta. Tvornice betona trebaju imati u blizini veću deponiju
agregata s rezervom za rad od 10 do 15 dana.

39
 Na slijedećoj karti tehnološkog
procesa vidimo jedan od načina
proizvodnje betona, pristup betonskoj
bazi je s rijeke te se agregat doprema
riječnim putem, a ostalo je uobičajeno.

3.4.2. Tehnologija spravljanja elemenata i konstrukcija

U pogonima za proizvodnju betonskih elemenata i konstrukcija uobičajeno je

da se tehnološki proces odvija sadržajno i prostorno u tri faze:
- spravljanje betona
- izrada betonski elemenata i konstrukcija
- odlaganje gotovih proizvoda
Ponekad su pogoni za proizvodnju betona smješteni zajedno s ovim pogonima, a ako to nije
moguće, beton se nakon proizvodnje doprema automješalicama i presipava u pretovarni silos.
Kapaciteti automješalica i pretovarnog silosa su usklađeni.
Prethodno su pripremljeni kalupi (metalni ili drveni) u koje su uloženi armaturni sklopovi.
Ukoliko je u sklopu ovog pogona i armirački pogon, armaturni sklopovi (veći) su preneseni
mosnim ili drugim dizalicama, a ako su sklopovi manji, kolicima ili ručno.
Svježi beton se iz pretovarnog silosa pretovara u korpe „kible“ koje se dizalicom prenose
do mjesta ugradnje odnosno kalupe. Kad je ugrađen, beton se vibrira bilo pervibratorima
(unutrašnje vibriranje) za manje elemente, vibropločama (vanjsko), vibrostolovima za plošne
elemente i sl. Radi bržeg postizanja čvrstoće elementi se izlažu pari. Da bi se to moglo provesti
moraju postojati uređaji za zagrijavanje medija odnosno vode do pare (kotlovnica). Ona ima
rezervoar za gorivo kao i priključak na vodovodnu mrežu. Nakon što je voda pretvorena u paru,
ona se potiskuje preko metalnih i gumenih cijevi do razgranatih, perforiranih cijevi na kalupima.
Nakon vibriranja element se pokriva nepropusnom ceradom i počinje zaparivanje. Ono se
provodi 24 sata, a vrši se tako da se prvo temperatura pare povećava ovisno o dnevnoj
odnosno početnoj temperaturi do 80ºC. Na toj temperaturi se element održava 6 sati, a zatim se
postepeno smanjuje temperatura do dnevne.

40
 Proces zaparivanja odvija se uglavnom noću, da ne ometa proizvodnju i slijedećeg dana
je završen. Elementi se oslobađaju kalupa, kontroliraju i u slučaju potrebe se izvrše korekcije
(beton kozmetika). Dizalicom se prenose do odlagališta gotovih elemenata. Procesom
zaparivanja postiže se 80% krajnje čvrstoće betona (za što bi inače trebalo preko 20 dana ).
Proizvodnja se vrši na osnovu dnevnog plana proizvodnje.
Za ispitivanje kvalitete ugrađenog betona koriste se usluge laboratorija. U formularima treba
navesti koji su popravci izvršeni na gotovom proizvodu.
Ukoliko ne postoji potreba za ubrzavanjem očvršćivanja odnosno element ima dovoljno
vremena za odležavanje (bar 10 dana) nije potrebno zaparivanje tim prije što se pogotovo zimi
troše velike količine goriva.

Na slici je prikazana karta tehnološkog procesa proizvodnje u nepokretnim kalupima.

Što se tiče proizvodnog asortimana sve

ovisi za koga pogon proizvodi, da li za
visokogradnju, niskogradnju, da li je
proizvodnja usmjerena samo za vlastite
potrebe ili za potrebe šireg tržišta.
Uglavnom se proizvode elementi i
konstrukcije za montažno građenje
stambenih objekata, često prednapetih
(stupovi, grede, ploče,rubni nosači, zidovi
ukrute, fasadni elementi, stubišni krakovi i
dr.), u cestogradnji i mostogradnji elementi
konstrukcije mostova, betonska galanterija
(rubnjaci, rigoli, kanalići, cijevi za
kanalizaciju, betonski popločnici, ploče
raznih tipova, obalno-utvrdni elementi,
blokovi i dr.).

3.4.3. Tehnologija spravljanja, ugradnje, zbijanja i njege betona

U prethodnim poglavljima naveli smo mogućnosti spravljanja betona u

centralnim pogonima. Na gradilištu beton se može spravljati na način centralnih
betonara – postrojenja manjih i pokretnih kapaciteta (na načine koje smo obradili),
dovoziti s centralnih betonara (na načine određene u poglavlju Uređaji i strojevi za
transport i ugradnju) ili za manje radove koristiti gravitacijske miješalice. Ručno
spravljanje nije dozvoljeno ako želimo imati kvalitetan, zahtijevani beton.

Pripremni radovi na gradilištu

Nakon što je odjel pripreme rada u nekom od graditeljskih poduzeća dobio sve
potrebne podatke o budućem objektu (projekte, rezultate ispitivanja, građevinsku
dozvolu, elaborat iskolčenja i dr.) može pristupiti izradi situacijskog plana odnosno
razradi sheme gradilišta te nakon toga organizaciji pripremnih radova.

41
 U pripremne radove ubrajaju se:
- površinsko uređenje gradilišta odn. uklanjanje svega što bi smetalo
budućem objektu i organizaciji radova na gradilištu (postojeći objekti, drveće, grmlje,
građevinski i drugi otpad) te planiranje površine tako da se oborinska voda ne zadržava
već što brže ocijedi s nje.
- odvodnjavanje viška vode bilo površinske ili podzemne (drenažom ili na drugi
način osigurati normalne uvjete rada)
- priključak potrebnih instalacija vode, kanalizacije, električne energije i dr. (za
normalno funkcioniranje strojeva za osvjetljenje, vodu za piće, higijenu i izgradnju).
Priključak moraju izvesti stručne osobe na osnovu nacrta postojećih instalacija.
- izvedba prometnih puteva (vanjski prema potrebi, unutarnji obvezno)
- dovoz i smještaj materijala (on mora biti pravovremen da ne dođe do zastoja
u radu, moraju se izbjeći nepotrebni prijenosi, oštećenja i gubitci vremena vezano za to.
U blizinu objekta smještamo materijal koji nije potrebo prerađivati, a nešto dalje onaj na
kojemu još radimo.)
- smještaj prostorije (barake) za rukovodstvo gradilišta i dokumentaciju
- smještaj radnika (ovisno o dužini boravka na gradilištu, a na prvom mjestu
izrada sanitarnog čvora)
- smještaj pogona (prema potrebi betonskih, armiračkih, tesarskih...) ovisno o
vrsti radova, veličini gradilišta, organizaciji...
- smještaj strojeva (stalnih, odnosno nepokretnih – dizalice, miješalice... ; i
prema operativnim planovima pokretnih)
- obrađivanje gradilišta (prema specifičnostima istih; ograda, prometni znakovi
ili na drugi način)
- označavanje pločom kojom se definira građevina

Ovisno o vrsti gradilišta, duljini izvođenja radova i dr. pripremni radovi se mogu
mijenjati, proširivati ili smanjivati po opsegu. U svakom slučaju privremene građevine
moraju odgovarati zahtjevima protupožarne, zaštite od eksplozija, zaštite na radu i dr.
Također se sve privremene građevine, oprema, neutrošeni i drugi materijal moraju
ukloniti prije izdavanja uporabne dozvole, najbolje odmah po dovršetku radova na
gradilištu.

Iskolčenje (obilježavanje temelja)

Nakon površinskog uređenja pristupa se obilježavanju temelja buduće građevine. Ono

se vrši prema već izrađenom i ustupljenom elaboratu iskolčenja, gdje su jasno vidljive
regulacijska i građevinska linija, građevinska parcela za lokaciju našeg objekta kao i oblik i
veličina objekta.
Prvo se utvrđuje položaj objekta u odnosu na regulacijsku liniju (linija javne površine s
građevinskom parcelom). Ona se postavlja natezanjem žice između dviju točaka na granicama
parcele. Nakon toga određuje se položaj građevinske linije (linije fronte objekta). Postavljaju se
okomice na regulacijsku liniju i odmjeravaju dužine do građevinske. Točke se obilježe kolčićima
s čavlima u sredini. Nakon utvrđene regulacijske i građevinske linije, na građevinskoj se
postavlja jedna referentna točka od koje se dalje određuju ostale karakteristične točke vanjske
konture objekta.
Sam postupak se svodi na odmjeravanje dužina najbolje čeličnim mjernim lancem, a na
kosim terenima i daskama ravnjačama, libelama i viskom. Za određivanje pravog kuta najbolji
su geodetski instrumenti, a za jednostavnije i priručne načine zadovoljit ćemo se i
pravokutnicima od drveta ili metala, konstrukcijom simetrale istokračnog trokuta žicom kao
šestarom te putem konstrukcije pravokutnika primjenom Pitagorinog poučka.

42
 Izrada nanosne skele

Nakon što smo obilježili konture zgrade, izrađuje se pomoćna tesarska

konstrukcija koju nazivamo nanosna skela, a koja se sastoji od stupova presjeka 12/12
cm (po 3 na svakom kutu konture objekta, a po 2 na čeonim stranama unutarnjih zidova
i temelja), te dasaka koje se zabijaju na stupove. Skela je odmaknuta 0.6 do 1.2 m od
obilježenih kontura, a služit će nam za obilježavanje dimenzija vanjskim temelja i
prizemnih ili podrumskih zidova. Daske su pribijene horizontalno, a na njihove rubove
se prenesu konture objekta zarezivanjem i zabijanjem čavala, na koje se razvuče žica u
širinama temelja ili zida. Križanja žica suprotnih smjerova se provjeravaju viskom u
odnosu na već prethodno postavljenje točke kontura. Kad su sve dimenzije prenešene,
skidaju se kolčići kontura da ne smetaju pri iskopu. Na poravnatom tlu konture temelja
(objekta) se obilježavaju daskama položenim tako da je unutarnji brid daske točno pod
vrhom viska obješenog na žicu nanosne skele. Daske se učvršćuju kolčićima. Isti je
princip za obilježavanje nepodrumljenih kao i podrumljenih objekata s tim što se kod
zadnjih dodatno nakon iskopa još prenose dimenzije na dno iskopa.

Uz obilježavanje temelja obilježava se i visina nul-

točke od koje se odmjeravaju visini i dubine pojedinih
dijelova objekta. Ona se najčešće nalazi na visini ulaznog
podesta prizemlja. Sve visinske kote na objektu proizlaze
iz njenog položaja. Nju obilježavamo zarezom na stupu
nanosne skele ili na nekom drugom s kojeg će se visina
lako prenositi.
Prije početka iskopa nanosnu skelu pregledavaju
projektant i nadzorni inženjer.

Oplate i skele

I oplate i skele smatramo pomoćnim konstrukcijama koje se mogu izrađivati od

drvene građe te raznih suvremenih elemenata i materijala (čelik, aluminij, plastika,
pocinčane itd.). Dok su drvene oplate i skele izrađivali i postavljali tesari, danas
suvremene oplate postavljaju monteri oplata ili skela.
Osnovna podjela oplata svodi se na:
- klasične daščane oplate
- lake montažne oplate
- suvremene, velikoplošne oplate
- tunelske (prostorne) oplate
- klizne oplate
- specijalne vrste oplata

Danas se klasične daščane oplate koriste za pojedinačne, manje objekte i radove, budući da se
ova oplata često na može iskoristiti za drugi različiti objekt ili se mora usklađivati što znači da se
maksimalno koristi 3 do 4 puta. Nisu ekonomične, zahtjevne su i za izradu se koristi dosta
radnog vremena, a u nedostatku drvene građe i kvalitetne radne snage, općenito se prišlo
novim tehnološkim rješenjima suvremenih oplata, koje su prilagođene svojim elementima za
skoro sve izvedbe konstrukcija. Praktično su trajne ako se pravilno održavaju i čuvaju od
mehaničkih oštećenja. Montaža, iako djeluju složeno, je vrlo jednostavna pa i priučeni radnici
lako savladavaju tehniku.

43
 U slijedećem dijelu teksta ćemo povući paralelu daščanih oplata za konstrukcijske
elemente koje smo obradili u dijelu 2.3 sa suvremenim tipovima oplata.
Skelama se izvode radovi na visini, a mogu biti pokretne (pomične) i nepokretne
(fiksirane). Konstrukcijski se razlikuju po složenosti ovisno o tipu konstrukcije koja se izvodi,
visini do koje se postavljaju, po materijalima, dužni trajanja radova itd.
Za manje i kratkotrajnije radove od nepokretnih imamo skele na ljestvama, skele na
stupovima, skela od čeličnih bešavnih cijevi i sličnih novih tipova (aluminijskih, pocinčanih), a od
pokretnih skele na nogarima bilo drvene ili od čeličnih cijevi te razni tipovi složivih tornjeva
nosivih skela koji umetanjem i promjenom donje dijela, umjesto nožica podupirača dobiju
točkiće za kretanje i premještanje.
Osim ovih podjela možemo skele promatrati kao nosive, penjajuće, radne i zaštitne.
U svakom slučaju koliko kod oplata pravilno postavljenih, učvršćenih i dr. ovisi točnost i
izgled pojedine armirano betonske konstrukcije, tako se skelama osigurava stabilnost
konstrukcije dok ona ne postigne potrebnu čvrstoću, a isto tako sigurnost i zaštita radnika pri
radu na visini.

OPLATE
Klasične drvene
• osiguranje širokog iskopa

• osiguranje uskog iskopa

- temeljne trake za dubine 1,5 – 2 m u zemlji 2. i 3. ktg

44
- temeljne trake za dubine 2-3 m u zemlji 2., 3. i 4. ktg

• oplate podnožnih zidova

- jednostrane za niži i viši zid

- dvostrana

45
Suvremene – temelja samaca, trakastih temelja, podnožnih zidova ….

Oplate zidova – za ravne i zaobljene zidove

Klasične daščane

Suvremene

46
Oplate nadvoja – ravni i polukružni
Klasične daščane

Oplate serklaža

47
Oplate stupova raznih poprečnih presjeka
Klasične drvene

Suvremene

48
Oplate greda
Klasične i suvremene

Oplate stropova ravne, ploče s gredama

Klasične drvene

- detalj spoja daščane oplate ploča i greda s podupiranjem

49
Suvremene – stropni stolovi

Oplata stubišta
Klasične drvene

50
Pomična oplata
Primjenjuje se pri betoniranju visokih zidova gdje je otežano vanjsko ukrućenje zidova.
Oplata se konstruira tako da se može podizati uvis prema napredovanju radova s tim, što joj
donji dio mora obuhvatiti završeni dio betonskog zida.

Klizna oplata
Klizna oplata je velikoplošna oplata koja se u odnosu na penjajuću ne demontira i
ponovo montira u vertikalnoj izvedbi zidova, već se montira samo jednom, nakon čega se
mehanički, vertikalno pomiče. Na taj način se zidovi izvode kontinuirano. Upotrebljava se za
izvedbu zidova visokih objekata (silosa, dimnjaka, stubišnih šahtova, rezervoara, stupova
mostova i sl.). Poslije stvrdnjavanja betona određene sekcije se povlači uvis pomoću specijalnih
dizalica (hidrauličkih preša). Demontira se po završetku cjelokupnog betoniranja.

Prijenosne ili penjajuće (kletter) oplate

Sustav ove oplate sastoji se od penjajuće konzole koja je sidrena
na donjem već izbetoniranom dijelu zida. Ta konzola služi kao pomoćna
nosiva konstrukcija za montažu i naslanjanje elemenata oplate. Na
konzolu se može objesiti viseća radna platforma za eventualni popravak i
naknadnu obradu zidova. Premještanje penjajućih konzola i elemenata
oplate, zajedno s visećom radnom platformom i radnom skelom na vrhu
elemenata oplate, obavlja se pomoću toranjske ili neke druge dizalice.
Nakon betoniranja jedne sekcije zida oplata se demontira i prenosi na
sljedeću sekciju, vješanjem na sidra u predhodno izbetoniranoj sekciji.

Na slici:
1. jedinica koja se podiže
2. penjajući nosač
3. radna platforma

51
Tunelske oplate
Predstavljaju razne tipove oplata čija je površina najčešće od čeličnih limova s nosivom
konstrukcijom, a omogućuje istovremeno betoniranje zidova i stropova. Elementi se spajaju kao
dvije poluškoljke i čine „tunel“ jer se nižu do potrebne veličine.

Specijalne oplate – načini oplaćivanja

Stvorene su u novije vrijeme zbog potrebe sve zahtjevnijih oblika građevina te
uvjeta pod kojima se izvode.

Napuhane oplate se izrađuju od gumenih ili elastičnim materijala zatvorenog

oblika cilindra ili sličnog. Pune se zrakom pod tlakom i povećavaju promjer. Nakon
očvrščavanja betona zrak se ispušta i oplata se izvlači kroz predviđene otvore u
konstrukciji (mostovi, brane, cjevovodi)
Izrada zakrivljenih betonskih ploha (ljuski): bez oplate se izvode na način da se
između osnovnih nosača točkasto vare šipke armature dok se ne ostvari željeni oblik.
Zatim se izvana postavlja gusto žičano pletivo otvora okana 3-6 mm. Učvrste se. Zatim
se također izvana, najbolje mlaznim betonom, nabacuju slojevi 3-4 cm po cijeloj
površini. Nakon 4-7 dana očvrščavanja nastavlja se betoniranje s unutarnje strane.

Izgubljene oplate: pojam za sve vrste oplata koje ostaju u konstrukciji nakon
izvedbe, uglavnom kod objekata s unutarnjim otvorima jer ne postoji mogućnost
izvlačenja iste (mostovi, šuplji elementi, grede velikih raspona) ili su kao takva
tehnološka rješenja.

52
 SKELE

Nosive (sastoje se od podupirača ili su kao složivi tornjevi nosači stropnih stolova,
stubišni tornjevi ili nose velika opterećenja)

Montaža

Penjajuće skele; radne skele i zaštitne skele

53
Ugradnja betona i armature

Već smo opisali načine spravljanja betona, transporta i u vrstama betona, ugradnju betona
pumpama. Još je jedan način preostao, a to je transport automiješalicama i sipanje betona u
korpe koje se podižu dizalicama i svježi beton ubacuje u prethodno pripremljenu oplatu i na
postavljenu i učvršćenu armaturu.
Opisane oplate i skele primijenit ćemo ovisno o konstrukciji, a kod svih je bitno da se
geodetskim instrumentima određuje visinski položaj i os skele i oplate. Položaj se prati tijekom
betoniranja da ne dođe do popuštanja ili deformacije. Odmah treba ispraviti nedostatke.
Najekonomičnije oplate za stambene objekte su prostorne oplate koje se kao i ostale višekratne
lako postavljaju i skidaju dizalicama. da se spriječi prianjanje betona i oplate, drvena se vlaži
vodom, a metalne uljima. Ne smije se pretjerivati zbog narušavanja strukture ili vanjskog izgleda
elementa.
Armaturu smo dobili iz centralnog armiračkog pogona bilo već u armaturnim sklopovima
koji se već gotovi ulažu u postavljene oplate, ili na gradilištu postoji prostor za vezivanje ili
cjelokupne armiračke aktivnosti o kojima smo već pisali. Ako se radi o složenim elementima s
gusto postavljenom (predviđenom) armaturom ona se onda ne može na drugi način vezati osim
ručno na mjestu ugradnje.
Armatura se postavlja na mjesto predviđeno planom armature, redoslijedom prema
važnosti konstrukcijskog elementa. Prvo se postavlja u oplatu glavnih nosača, a zatim
sporednih (ukrućenja i sl.), a na kraju ploče. Armatura ne smije dodirivati oplatu ni ležati na njoj
kako prilikom montaže tako i pri betoniranju. Razmak odnosno zaštitni sloj betona štiti armaturu
od vanjskih utjecaja. Isto tako i između pojedinih šipki mora biti određeni razmak. Te razmake
održavamo pomoću vilica, posebnih komadića armature, posebno oblikovane armature,
„češljeva“ od tanke žice, podložaka od cementnog morta te gotovih podložaka

Postavljenu armaturu ne smijemo iskriviti ni pomjeriti gaženjem i hodanjem po

njoj. Da to spriječimo, naročito za vrijeme ugradnje betona izrađujemo staze za hodanje
s kojih ne bih trebalo silaziti, a također i radne skele s kojih obavljamo ugradnju, čime se
osigurava nesmetan rad i ne ugrožava sigurnost radnika.

Prije ugradnje betona armaturu provjeravaju projektant i nadzorni inženjer.

54
Zbijanje betona

Ugradnja betona važna je koliko i ispravan transport i proizvodnja. Veliku ulogu u

dobivanju kvalitetnog betona ima zbijanje. Tim postupkom osigurava se homogena
zbijena struktura bez šupljina u betonu što mu osigurava vodonepropusnost i trajnost.
Može se vršiti pervibratorima koje se uranja u betonsku masu. Uronjeni dio je spojen s
motorom preko elastičnog crijeva, različitih su oblika. Postavljaju se u određenom
radijusu, široke su primjene i efikasni.

Oplatni vibratori se pričvršćuju na oplatu i preko nje prenose vibracije na beton.

Koriste se za stupove, zidove, ploče i dr.

Površinski vibratori su po konstrukciji slični oplatnim, ali su u neposrednom kontaktu s

betonskom masom. Varijante su vibroletve i vibrostolovi. Uglavnom služe kod zbijanja
ploča.

Najčešća uporaba ovih uređaja je u tvornicama predgotovljenih betonskih elemenata.

55
Njega betona

U njegu betona ubrajamo sve postupke kojima se ugrađeni

beton štiti od vanjskih utjecaja (vjetra, oborina, visokih i niskih
temperatura, agresivnih uvjeta i mehaničkih oštećenja) u
nekoliko dana do nekoliko tjedana odn. do postizanja većeg
dijela čvrstoće.

U vrijeme isporuke i ugradnje, temperatura okoline i betona ne smije biti ispod 5°C.
Smrzavanjem vode u betonu došlo bi do razaranja njegove kristalne strukture.
Zaštita od smrzavanja može se provoditi dodacima kojima ćemo ubrzati vrijeme vezanja (ako
očekujemo hladno vrijeme), zagrijavanjem komponenti (voda i agregat na 30-35 C), postupcima
zaparivanja elemenata (u tvornicama betona), upotrebljavati cemente s većom toplinom
hidratacije i dr., a u svakom slučaju zaštiti gornje površine daskama, PVC folijama i slično ili
izbjegavati betoniranje kod niskih temperatura. Pri betoniranju, oplatne plohe trebaju imati
termoizolaciju radi sprječavanja toplinskih gubitaka svježe betonske mase.
Ako temperatura prijeđe 25°C i konstrukcija je izložena osunčanju ili vjetru, doći će do naglog
gubljenja vode iz betona čime beton gubi vodu potrebnu za vezanje i počinje dobivati pukotine.
U postupku proizvodnje betona dodaju se usporivači jer visoke temperature zraka skraćuju
vrijeme vezivanja betona, a zbog bržeg isušivanja betonske mase, mogu u konačnici biti i manje
čvrstoće betona. Beton se mora štiti vlaženjem, polijevanjem i pokrivanjem (materijalima koji
zadržavaju vlagu).

Također u vremenu između početka i kraja vezanja cementa (pri stvaranju kristala cementa pri
hidrataciji) ne smije doći do potresanja betonske mase zbog pojave pukotina.
Nakon pravilno provedenih postupaka njege betona i postignute zahtijevane čvrstoće možemo
pristupiti demontaži oplata. Podupirače kod elementa naprezanih na savijanje možemo uklanjati
u slijedećim rokovima (dodaje se broj dana za temperature niže od 5°C jer tada nema
očvršćivanja).

Raspon konstrukcije [m] Rok (dani)

do 3 5 – 10
3–6 10 – 20
>6 15 – 28

POSLJEDICE LOŠE NJEGOVANOG BETONA

Izgled površine neadekvatno njegovanog betona

56
3.5. Alati, uređaji, strojevi, postrojenja

Spravljanje svježeg betona danas znači što je više moguće izbjegavati ručne načine
spravljanja zbog nemogućnosti kontrole kvalitete dobivenog betona vezano za zadane uvjete
odnosno sastav.
Alati koje ćemo pri spravljanju i ugradbi koristiti su lopate, zidarski alati (kašike, „fangle“,
vodena vaga, visak), aluminijske letve za ravnanje površina, čekići i drugo, a od specifičnih
uređaja su razni tipovi pervibratora za zbijanje svježeg betona u oplatama.
Kao i uređaji za vibriranje odnosno zbijanje većih površina s ugrađenim svježim betonom, a to
su: oplatni vibratori, vibrostolovi, vibroletve i drugo.
Ručno spravljanje kao i strojno s miješalicama manjeg kapaciteta dozvoljeno je samo za
manje sporedne radove. Za sve ostale se očekuje kontrolirani sastav, a time i uvjet za kasnije
postizanje potrebne čvrstoće betona. Zbog tog se proizvodni postupak u principu svodi na
automatizirano doziranje i miješanje komponenata betona, najbolje u tvornicama betona.

Osnovna funkcija spravljanja betona – miješanje može se provoditi kroz razne tipove strojeva ili
postrojenja.

Miješalice za beton rade uglavnom u ciklusima iako postoje i neke vrste

kontinuiranih.
Cikličke miješalice dijele se na dvije osnovne grupe:
- gravitacijske miješalice
- prisilne miješalice
U cikličnom načinu spravljanja betona dozirana količina komponenata utvrđuje se uglavnom
maseno (vaganjem) u optimalnom sastavu po određenoj recepturi te se ubacuje u bubanj
mješalice.

Gravitacijske miješalice miješaju slobodnim padom sve vrste betona bez

ograničenja u pogledu krupnoće zrna. Osnovu strojne konstrukcije čine posebno
oblikovani okretni bubanj s posebno oblikovanim rebrastim „lopaticama“ učvršćenim po
unutarnjem plaštu bubnja. Ove lopatice odižu mješavinu te tako omogućuju njezin
slobodan pad i uranjanje u masu donjeg dijela bubnja te daljnje miješanje prevrtanjem.
Trajanje jednog radnog ciklusa miješanja je od 2 do 4 minute.

Miješalice s vodoravnim bubnjem

Koje imaju dva otvora sa strane, jedan za punjenje i
jedan za pražnjenje, uvijek su s vodoravnom osi okretanja
prilikom miješanja. (punjenje i miješanje se izvodi
okretanjem bubnja u jednom smjeru, a pražnjenje u drugom)
rade s oko 15 okretaja u minuti. Mogu biti samostalne,
vučene ili lako prenosive (manje).

Druga vrsta gravitacijskih miješalica s preokretnim bubnjem

imaju kosu os okretanja pri miješanju. Punjenje i miješanje je s
otvorom bubnja prema gore, a pražnjenje okretanjem bubnja s
otvorom prema dolje. Rade s oko 20 okretaja uminuti. To su
miješalice manjih kapaciteta za ručno punjenje, samohodne na
kamionskom podvozju ili velike miješalice u okviru tvornica
betona.

57
Prisilne miješalice rade po principu intenzivog okretaja jedne ili više zasebnih sustava
lopatica unutar nepokretnog bubnja. Okretanje sustava lopatica je do 40 okretaja u minuti, a
trajanje jednog radnog ciklusa je 1 do 2 minute, a za sitnozrne betone dvostruko dulje 2 do 4
minute.
Sastoje se od koso položenog šupljeg valjka blago nagnutog, unutar kojeg se nalazi
osovina s lopaticama. S gornje strane se neprekidno doziraju komponente betona, a na donjoj
strani izlazi gotov beton. Budući da daju beton većih različitosti manje se koriste.
Kapaciteti bubnjeva prethodno nabrojanih vrsta su od : 75; 150; 250; 500; 750; 1000;
1500; 2500 l…

Za uporabu na gradilištima ovisno o potrebnim

količinama betona za isporuku često služe samohodne
mješalice na kamionskom podvozju, polustacionarne ili
pokretne tvornice betona.

Ako se radi o stalno smještenim tvornicama betona, njih nazivamo stacionarnim, a

prema veličini dijelimo ih na:
- tvornice betona manjih proizvodnih kapaciteta od 10 do 25 m3/h (djelomično
automatizirane) obično se primjenjuju u visokogradnji, mogu imati raspored boksova za
agregat u obliku zvijezde i silos za cement.

- tvornice srednjih kapaciteta od 30 do 60 m3/h (automatizirane i djelomično

programirane) izrađuju se od čelične nosive konstrukcije nad zemljom. Imaju
pneumatske i elektrokomande, mogu se lako premještati, a primjenjuju se kod izgradnje
autocesta, aerodroma, odnosno u niskogradnji.

58
- tvornice velikih proizvodnih kapaciteta od 80 do 600 m3/h, izrađuju se u obliku tornja,
potpuno su automatizirane i programirane, čak robotizirane, primjena im je kod
betonskih radova u velikim količinama npr. hidrotehnički objekti i slično.

Opća podjela u ovisnosti o sklopu uređaja bi mogla biti na tvornice:

- toranjskog
- horizontalnog (parternog) tipa.

Toranjske betonare se zovu i visinske (jedno stupanjske). Komponte betona se

samo jedanput podižu. Svi uređaji su postavljeni u tornju, a materijali iz boksa ispadaju
odozgo prema dolje gravitacijom.
Kod horizontalnih, prizemnih betonara (više stupanjske), svi strojevi i uređaji
su raspoređeni horizontalno. Brzo se montiraju i demontiraju, pa su pogodne za
premještanje. Nedostatak im je u zauzimanju većih površina za postavljanje i
funkcioniranje, što troši više energije za podizanje materijala pa im je zbog tog manja
brzina rada.
U svakom slučaju oprema za proizvodnju betona se sastoji od:
- skladišta agregata (boksovi ili silosi odn. otvoreni ili zatvoreni tip uskladištenja
- silosi za cement
- sredstva za unutarnji tehnološki transport

za agregat:
– bageri sajlaši sa skrejperskom kašikom za povlačenje agregata iz boksova
- elevatori ili skip uređaji za neposredni transport agregata do miješalice
- transportne trake kod silosa za transport agregata do miješalice
za cement
- cijevni transporter
uređaji za mjerenje (doziranje) sastavnica
- dozatori ili vage agregata i cementa kao pokretni (idu od silosa do silosa) ili
nepokretni
- protočni mjerači količine vode
- mjerači vlažnosti agregata
- miješalice za beton (gravitacijske, prisilne, valne)
Pojedini tipovi uređaja su prikazani na drugim mjestima uz objašnjenja.

59
Uređaji za transport betona

Najčešći način transporta beton od mjesta pripreme (tvornice betona) do mjesta

ugradnje (gradilište) se odvija automješalicama (mikserima). Mogući su i drugi npr. suhi
ili zemljovlažni beton – kamionima kiperima, ako je udaljenost mala transportnim
trakama i dr.
Atuomješalice su raznih kapaciteta od 1 m3 do 10,11 m3 , a usklade se s
potrebama dopreme, kako po količinama tako i po vremenu.
Tijekom transporta posuda, odnosno mikser s betonom rotira umjerenom
brzinom (2 do 6 okretaja/min) i time s sprječava zbijanje segregaciju betona.
Homogenizacija smjese se postiže većom brzinom rotacije ( 4 do 16 okretaja/min).
Trajanje transporta se mora prilagoditi tako da gubitak obradivosti uslijed transporta
ostane u prihvatljivim granica. Kod duljeg transporta ili ugradnje betonu se dodaju
usporivači vremena vezanja, a tako i obradivosti.

Iz atomješalice beton se prebacuje ovisno o potrebnoj

količini, mjestu i udaljenosti ugradnje kranom i korpama,
pumpama za beton ili transportnim trakama.

Uređaji za ugradnju betona

- su autopumpe, finišeri za beton i dr. , ali o njima više u poglavlju Vrste betona prema
načinu ugradnje.

Uređaji za zbijanje betona

- su pervibratori, oplatni vibratori (horizontalni ili vertikalni), vibracijske letve i dr., o njima
u poglavlju Tehnologija ugradnje na gradilištu.

60
3.6. Vrste betonskih radova prema normama

Kao što se je navedeno u armiračkim radovima, tako se i kod betonskih radova

možemo poslužiti Građevinskim normama u visokogradnji za izračun potrebnog
vremena za obavljanje pojedinih poslova ugradbe betona ovisno o tome da li se radi
ručno ili strojno, kojim od strojnih načina, kakvi su ugradbeni elementi (malih presjeka,
srednjih, velikih, površinske ugradbe, o visini na koju se ugrađuju itd.) koji su načini
transporta ili prijenosa, te također o udaljenostima ugradnje i vrstama betona prema
čvrstoćama ili konzistenciji.

Građevinske norme GN 400-1 obuhvaćaju ove grupe radova odnosno ugradnje

betona:
1. GN 400-300 Ručna ugradnja betona nearmiranih i armiranih konstrukcija od
visinske kote ±0,00 i niže.
Konstrukcije u koje se ugrađuje beton su:
- malih presjeka do 0,12m³ betona, na m² ili m¹ konstrukcije
- srednjih presjeka od 0,12 do 0,30 m³ betona na m² ili m¹ konstrukcije
- velikih presjeka preko 0,30 m³ betona na m² ili m¹ konstrukcije
Spravljanje betona je strojno ili se gotovi beton dovozi, ručno se ugrađuje i
transport je do mjesta ugradbe različitim sredstvima.

2. GN 400-400 Ručna ugradba betona za nearmirane i armirane konstrukcije od

kote ±0,00 i više. Pored već prethodno nabrojanih konstrukcija (1.) beton se u ovoj grupi
normi ugrađuje i u složene konstrukcijske elemente, a također se izrađuju armirano-
betonski zidovi debljine do 8 cm.
Spravljane betona je strojno ili se gotovi beton dovozi, ručno se ugrađuje i
transport je od mjesta ugradnje različitim sredstvima.

3. GN 400-500 Strojna ugradba betona za nearmirane i armirane konstrukcije od

kote ± i niže. U ovoj grupi normi dvije su osnovne vrste konstrukcija:
- konstrukcije malih presjeka do 0,30 m³ betona po m² ili m¹ konstrukcije
- konstrukcije velikih presjeka preko 0,30 m³ betona po m² ili m¹ konstrukcije
Spravljanje je strojno ili je beton dopremljen iz tvornice betona, strojna je ugradba
kao i transport.

4. GN 400-600 Strojna ugradba betona za nearmirane i armirane konstrukcije od

kote ± 0,00 i više. Konstrukcije na koje se norme ove grupe odnose su iste kao i u
prethodnim normama (3.).
Spravljanje betona je strojno ili je beton dopremljen iz tvornice betona, strojna je
ugradnja kao i transport betona.

5.GN 400-700 Strojna ugradba betona armirano-betonskih ploča za kote ± 0,00 i

više te debljina 8; 10; 12; 15; 20 i 25 cm.

6. GN 400-800 Strojna ugradba polumontažnih stropova Monta; TM3; TM5 te

monolitne sitnorebraste ploče.

7. GN 400-900 obuhvaćaju betoniranje nogostupa, podova i betona za pad na

ravnim krovovima.

61
 4. ARMIRANI BETON

4.1. Koncept armiranog betona

Prednosti i mane betonskih konstrukcija

Prednosti:
- ekonomičnost (jeftino i dostupno gradivo)
- trajnost (dobra otpornost i mali trošak održavanja)
- izbor raznih oblika
- monolitnost
- dobra protupožarna svojstva i zaštita armature
- dobri zdravstveno-higijenski uvjeti (bez šupljina)

Mane
- velika vlastita težina
- otežani uvjeti prepravaka, pojačanja, uklanjanja, sanacije
- dobro provodi toplinu i zvuk (loša toplinska i zvučna izolacija)

Nearmirani beton
- slom preko jedne pukotine
- vlačna čvrstoća ft 15 do 20 puta niža od tlačne fc
- duktilnost nula: krti slom
- mehanizam sloma: dosegnuta vlačna čvrstoća betona
- iskorištenost tlačnog pojasa 5% do 7%

Armirani beton
- nosivost 15 do 20 puta veća
- slom preko brojnih pukotina vlačnog pojasa (granično izduženje čelika
100 puta veće od graničnog izduženja betona)
- duktilnost izražena (raspucanost presjeka i veliki progibi)
- koeficijent sigurnosti neusporedivo veći

definicija: Armirani beton jest beton ojačan (armiran) betonskim čelikom

osnovna karakteristika i pretpostavka:

- spregnuti materijal
- deformacija susjednih čestica identične
osnovni preduvjeti koji osiguravaju pretpostavku:
- prionljivost
- isti temperaturni gradijent
- lužnatost betona (zaštita armature)

62
 Dva različita materijala koja moraju zajednički djelovati u cjelini gotovog armirano
betonskog elementa, jer o tome ovisi trajnost tog elementa ili konstrukcije krenuvši od
same proizvodnje, transporta, preko ugradnje i njege ovise o mnogo pojedinačnih
uvjeta.

Proizvodnja betona određenog razreda tlačne čvrstoće koji mogu biti različiti u
odnosu na zahtijevane, ovisno o vodocementnom faktoru , granulometrijskom sastavu
agregata, načinima zbijanja, ugradnje betona, a isto tako izvedba ispravnog armaturnog
sklopa (znači pravilno dimenzioniranog, savijenog, oblikovanog i povezanog u cjelinu)
preko potrebne minimalne debljine zaštitnog sloja betona ovisno o razredima izloženosti
te međusobne prionljivosti armature i betona samo su neki od uvjeta koji mogu utjecati
na ispravnost i kvalitetu armirano betonskih konstrukcija.

4.2. Prionjivost betona i armature

Ovo svojstvo je bitno kod armiranja betona koji nije prednapet odnosno kad se
primjenjuje čelik za armiranje (glatka, rebrasta, profilirana armatura, zavarene mreže i
rešetkasti nosači).
Prionjivost je važna jer osigurava zajedničko djelovanje betona i armature pa su
unutarnji naponi istovremeno preuzeti od oba materijala.
Prionjivost ovisi o površini armature, izmjerama elementa te položaju i nagibu
armature tijekom betoniranja.

Razlikuju se dobra i umjerena prionjivost ovisno o ostvarenim uvjetima.

Dobra je prionjivost ostvarena kad:
- su sve šipke armature s nagibom od 45º do 90º prema vertikali tijekom betoniranja
- su sve šipke s nagibom od 0 º do 45 º prema vertikali tijekom betoniranja koje su:
• ugrađene u elemente kojima debljina u smjeru betoniranja ne prelazi 250 mm
• ugrađene u elemente deblje od 250 mm a koji su ili min h/2 iznad donje plohe
svježeg betona ili minimalno 300 mm ispod gornje plohe odsječka betoniranja.

- se štapni konstrukcijski elementi (npr. stupovi) izvode u ležećem položaju,

vibriraju vibracijskom iglom i čije vanjske izmjere nisu veće od 500 mm.

U svim drugim slučajevima se prionjivost označava umjerenom. Isto vrijedi i za

konstrukcijske elemente koji se izvode kliznom oplatom.

63
 Kod nastupanja stanja granične nosivosti i uporabljivosti konstrukcijskih
elemenata bitno je znati i graničnu vrijednost prionjivosti koja daje dostatnu sigurnost da
ne dođe do zakazivanja prionjivosti. Tu proračunsku vrijednost prionjivosti fbd dobijemo
iz formule

fbd=2,25 x fctk0,05 / ϒc

gdje je fctk0,05 karakteristična vlačna čvrstoća betona.

Dakle odnos tlačne čvrstoće betona za šipke ds≤32mm i dobru prionjivost s

proračunskom vrijednosti čvrstoće prionjivosti fbd vidimo iz tablice:

Karakteristike tlačne čvrstoče betona fck[N/mm2 ]

10
12 16 20 25 30 35 40 45 50 55 60 70 80 90
fbd[N/mm² 0
] 1, 2, 2, 2, 3, 3, 3, 4, 4, 4, 4, 4, 4, 4,
4,9
6 0 3 7 0 4 7 0 3 4 5 7 8 9
Za armaturu umjerene prionjivosti vrijednosti se množe sa 0,7

Kod šipki armature ds>32mm vrijednosti fbd množe se faktorom (132-ds)/100.

Vrijednosti u tablici se smanjuju za 1/3 kad okomito na os nastavka armature djeluje
poprečni vlak koji izaziva pukotine paralelno s osi armature u području sidrenja.

4.3. Zaštitni sloj betona

Trajnost armirano betonskim i prednapetim konstrukcijama i elementima osiguravamo

zaštitnim slojem betona dovoljne debljine i gustoće za određene uvjete.
Zaštitni sloj betona je udaljenost vanjskog ruba armature ( uključivo spone – vilice ) do
najbliže vanjske plohe betona.
Najmanjom debljinom zaštitnog sloja osigurava se:
- prionjivost betona s armaturom ( prijenos sila )
- zaštita čelika od korozije
- neodlamanje betona
- zaštita od požara

Najveća opasnost i najveća mogućnost je da čelik korodira zbog stalne izloženosti u

određenoj okolini ako je došlo do oštećenja zaštitnog sloja na neki od mogućih načina.
Zbog toga se najmanje veličine zaštitnog sloja Cnom određuju u ovisnosti o razredu
izloženosti za koroziju i razredu minimalne tlačne čvrstoće betona.

Nazivna veličina zaštitnog sloja Cnom

Cnom = Cmin + Δc

sastoji se od najmanje veličine zaštitnog sloja i dodatne vrijednosti Ac koja će se

primijeniti za određenu okolinu.

Ne smije biti manja od vrijednosti u tablici ovisno o razredu agresivnog djelovanja

okoliša. Također za površine betona s više izraženih razreda mjerodavan je najveći
zaštitni sloj.

64
 Uvjet za osiguranje prionjivosti - cmin ne smije biti manja od
- cmin≥ds - za čelik za armiranje
ds – max promjer uzdužne armature
- cmin≥dsv=ds(n)1/2 - za grupiranu armaturu
n – broj armature u grupi
dsv – ne smije biti manji od promjera armature koja zamjenjuje grupu
- za prednapeti beton
- cmin≥2.5dp – za užad – prethodno napinjanje
- cmin≥3dn – za rebrastu armaturu
- cmin≥dn – vanjski promjer zaštitne cijevi kod naknadnog napinjanja

Zbog veće osjetljivosti čelika za prednapinjanje na koroziju od čelika za armiranje,

potrebna je veća debljina najmanjeg zaštitnog sloja. Za natege se većinom koriste žice
manjih promjera (6 mm) kod kojih se korozija u postotku jače odražava na nosivost
nego kod većih promjera čelika za armiranje.

Najmanje debljine zaštitnog sloja

RAZRED AGRESIVNOG DJELOVANJA OKOLIŠA

Korozija Korozija Korozija
UVJETI ZA karbonatizacijom kloridima kloridima
ZAŠTITNI SLOJ xc xd xs
1 2 3 4 1 2 3 1 2 3
Za pojedine armature cmin≥ds cmin≥ds cmin≥ds
Za grupne armature (odn.dsv) odn.dsv (odn.dsv)
Čelik za armiranje
10 20 25 40 40
Cmin [mm]
Čelik za
prednapinjanje 50 50
20 30 35
Cmin [mm]
▲C [mm] 10 15 15 15 15
Za razrede XM – izložene habanju dodaju se na ove vrijednosti za XM1 c min + 5mm; za XM2 c min
+10mm; za XM3 c min +15mm

Beton svojom alkalnom (lužnatom) reakcijom i zrako-nepropusnošću štiti armaturu od

korozije.

65
RAZREDI AGRESIVNOG DJELOVANJA OKOLIŠA NA BETON S NAZNAKOM RAZREDA TLAČNE
ČVRSTOĆE BETONA
Razred Opis okoliša Minimalni
agresivnog razred tlačne
djelovanja čvrstoće
1. Bez opasnosti od korozije
Za nearmirani temeljni beton i beton bez ugrađenih
C12/15
XO metala te unutarnje nearmirane konstrukcije i elemente
LC12/13
( bez leda, habanja i kemijski agresivnog okoliša )
2. Korozija uzrokovana karbonatiziranjem
Armirani beton izložen vlazi u unutrašnjim elementima
XC1 (kuhinja, kup.,sušionica) ili uvijek mokrom (beton u vodi) C16/20
Armirani beton u mokrom (posude za vodu) ili rijetko LC16/18
XC2 suhom (temelji)
Vanjski armirani betonski elementi ili unutarnji s C20/25
XC3 visokom vlažnosti zraka (bazeni, staje, kuhinje) LC20/22
Vanjski armirani betonski elementi koji su naizmjence
C25/30
XC4 izloženi promjenama vlažnosti (elementi kod promjena
LC25/28
razina vode i sl.)
3. Korozija uzrokovana kloridima, ali ne iz mora
Armirani beton ili betonske površine izložene umjerenoj
C30/37
XD1 vlažnosti s kloridima u zraku (prometne površine)
Elementi konstrukcija izloženi industrijskim vodama s
XD2 kloridima često više mokrim nego suhim (bazeni)
C35-45
Dijelovi konstrukcija izloženi naizmjence promjenama
XD3 vlažnosti (mostovi, kolničke ploče, garaže)
4. Korozija uzrokovana kloridima iz morske vode
Vanjski elementi uz more (sol u zraku, bez izravnog
XS1 kontakta s vodom) C30/37
XS2 Dijelovi konstrukcija u moru pod vodom
Dijelovi konstrukcije u moru, ali izložene prskanju,
C35/45
XS3 udarima valova
5. Korozija smrzavanjem i odmrzavanjem sa soli ili bez
XF1 Vanjski elementi izloženi srednjem vlaženju bez soli C25/30
Vertikalne površine cestovnih konstrukcija izložene
C25/30
XF2 smrzavanju i solima za održavanje (prskanje)
C35/40
Horizontalne površine betona izložene kiši i smrzavanju
LC25/28
XF3 (veliko vlaženje bez soli)
Prometne površine izložene velikom vlaženju sa solima
C30/37
XF4 za održavanje
C40/50
Konstrukcijski elementi postrojenja za pročišćavanje
LC30/37
otpadnih voda…
6. Kemijska korozija betona
Beton je izložen kemijskom djelovanju tla, podzemna
XA1 voda
C25/30
slabo agresivno (posude prečiščivaća)
Beton izložen agresivnim tlima ili elementima u dodiru s
XA2 morskom vodom C35/45
XA3 Beton izložen agresivnim otpadnim vodama
7. Beton izložen habanju - mehaničkom
XM1 Prometne površine s kretanjem vozila na pneumaticima C30/37
– umjereno habanje LC30/33
XM2 Prometne površine izložene jakom habanju C30/37
(vozila s punim i pneumatskim gumama) C35/45
LC30/33
XM3 Površine izložene vrlo jakom habanju ( gusjeničari) C35/45
LC35/38

66
Posebni zahtjevi za osiguranje dostatne zaštite od požara navedeni su u normi HRN
ENV 1992-1-2. Specifične konstrukcije kao što su mostovi ili prednapete konstrukcije
imaju i dodatnih zahtjeva za dostatne debljine zaštitnih slojeva.

PRIMJERI ODREĐIVANJA ZAŠTITNOG SLOJA:

Ako je površina betona izložena agresivnom djelovanju morskog okoliša ili kemijskim utjecajima
najmanja vrijednost debljine zaštitnog sloja je 50 mm.

Kod kemijski jako agresivnog okoliša predviđamo i dodatne mjere.

Za beton neravnih površina povećavamo Δc. Pa tako beton direktno ugrađen na tlo treba imati
cmin≥75 mm. Na pripremljenoj podlozi s podložnim betonom cmin≥40 mm.
Ako se dodatno betonira sloj na postojeći vrijede druga pravila.

Iz svega možemo zaključiti da će nam cnom nazivna (-ukupna, stvarna za određenu konstrukciju
) veličina zaštitnog sloja biti minimalna za određeni razred agresivnog djelovanja okoliša, a
povećavati će se do tražene ovisno o tlačnoj čvrstoći betona, dodacima za beton, zaštiti od
požara, posebnim uvjetima i mjestu izloženosti konstrukcija, vrsti konstrukcije, izvedbi i drugim
uvjetima.

Armirač – betonirač će podatke o potrebnom zaštitnom sloju za konstrukciju ili

element koji treba izvesti dobiti od nadređene osobe (poslovođe, voditelja
gradilišta) ili će mu biti vidljiv iz izvedbenog projekta po kojem će izvoditi radove.

Osiguranje debljine zaštitnog sloja prilikom izvedbe vršimo posebnim elementima. To su

podmetači, držači razmaka (distanceri) i nosači armature kojima se fiksira položaj
armature u vrijeme betoniranja. Moraju izdržati i dodatna opterećenja (hodanje radnika).
Izrađuju se iz raznih materijala, ali su najčešće plastični.

4.4. Sidrenje armature

Osnovnu vrijednost (veličinu) duljine sidrenja lb čini duljina sidrenja ravne šipke uz
pretpostavku konstantne prionjivosti fbd uzduž i po opsegu šipke za mogući prijenos sile
Fs=As x fyd
lb =ds/n x fyd/ fbd gdje je

ds – promjer armature
fyd = fyx/ys proračunska granica popuštanja čelika
fbd – proračunska čvrstoća prionjivosti

Šipke armature moraju osigurati unos sila u beton bez uzdužnih pukotina i odlamanja
betona u području sidrenja.

Razlikujemo više vrsta sidrenja:

- ravnom šipkom
- šipkom s kukom
- šipkom s ravnim ( pravokutnim ) lukom
- šipkom s petljom

67
Tablica vrsta dopuštenih vrsta i načina sidrenja armature

Šipke promjera ds>32 mm sidre se kao ravne šipke ili posebnim sidrenim elementima.
Zabranjeno je sidrenje u vlačnim područjima.
Ako nema poprečnog tlaka za ds >32mm u području sidrenja je potrebna dodatna
poprečna armatura koja ne smije biti manja od:

a) paralelno s plohom betona Ast = n1 x 0,25 As

b) okomito na plohu betona Asv = n2 x 0,25 As

gdje su:
As – plotina presjeka jedne usidrene šipke
n1 – broj razina armature koje se sidre u istom presjeku
n2 – broj šipki armature koje se sidre u jednoj razini

U području sidrenja poprečnom armaturom se preuzimaju lokalne poprečne sile,

a preuzete su kad:
- konstrukcijske mjere odn povoljni utjecaji kao što je poprečni tlak onemogućavaju
raspucavanje betona
- ili kad je ugrađena min konstrukcijska armatura spona (kod greda i stupova) ili
poprečne armature ( kod ploča i zidova ).
Za tlačnu armaturu dopuštene su samo ravne šipke za sidrenje.

68
 Odlamanje betona može se izbjeći uz pridržavanje min vrijednosti promjera za
savijanje armature dbr i ako ne nagomilavamo sidrenje svih šipki na jednom mjestu.
U slijedećim tablicama dane su okvirne minimalne vrijednosti promjera trnova za
savijanje rebraste armature i zavarene armature dbr.

MINIMALNI PROMJERI TRNOVA ZA REBRASTU ARMATURU

Kuka, ravna kuka, petlja

Minimalna debljina zaštitnog sloja
Promjer armature okomito na površinu betona
>100mm >50mm ≤50mm
ds<20mm ds≥20mm
i >7ds i 3ds i ≤3ds
Min vrijednosti
dbr 4ds 7ds 10ds 15ds 20ds

MINIMALNI PROMJERI TRNOVA ZA ZAVARENU ARMATURU

DULJINA SIDRENJA ARMATURE

Dobije se izračunom:

lbnet = αa x lb x As potr / As odab ≥ lb min

gdje je As reg = As potr proračunski potrebna ploština armature

As prov = As odabr odabrana ploština armature
lb min = minimalna vrijednost duljine sidrenja
lb min = 0,3 x αa x lb≥10ds
≥100 mm za sidrenje vlačnih šipki
lb min = 0,6 x αa x lb≥10ds
≥100 mm za sidrenje tlačnih šipki
αa = koeficijent djelotvornosti pojedinih vrsta sidrenja

69
4.5. Nastavljanje armature

Pri izradi projekta betonske konstrukcije vodi se računa o duljinama šipki odn
kontinuitetu armature, te se on mora osigurati nastavljanjem bilo preklapanjem (bez
kuka ili pomoću njih) pomoću petlji ili izravno zavarivanjem ili mehaničkim spojkama.

• Armatura od čelika za armiranje ima nastavke u obliku preklopa, zavara ili mehaničkog
spoja.
- Preklopi se izvode prema Pravilniku i normi HRN ENV 1992-1-1:2004
- Zavari se izvode prema HRN ENV 1992-1-1:2004 i prEN ISO 17660:2000

Ispitivanje postupaka zavarivanja i osposobljenosti zavarivača vrši se

prema prEN ISO 17660 ili HRN EN 287-1

- Mehanički spojevi se izvode prema tehničkoj specifikaciji ili projektu betonskih

konstrukcija.

• Armatura od čelika za prednapinjanje uključuje natege, spojke i cijevi za natege.

- Na natege se primjenjuju odredbe Pravilnika za čelik za prednapinjanje

- Spojke se proizvode prema tehničkoj specifikaciji
- Cijevi za natege se proizvode prema n HRN EN 523:2004
- Mort za injektiranje natega prema normi HRN EN 447:2000, a postupci
injektiranja prema HRN EN 446:2000

Razlozi nastavljanja uglavnom su konstruktivne prirode naprimjer nedostatak armature

potrebne duljine naročito kod većih promjera, uvjeti prijevoza i slično.

Preklop se mora izvesti tako da je:

- osiguran prijenos sile između dvije nastavljene šipke
- da u području nastavljanja nema odlamanja betona
- da širina pukotina na kraju preklopa ne prelazi granične vrijednosti

Preklapanje armature ds>32mm dopušteno je samo u elementima koji su pretežno

opterećeni savijanjem i za tu armaturu vrijede i dodatna pravila (o njima nešto kasnije).

Preklapanje treba izvesti s uzdužnim izmicanjem, a cijeli nastavak (kad je sva

nastavljena armatura u jednom presjeku) ne smije biti u jako naprezanom području.

Nastavci u plastičnim zglobovima nisu dopušteni. Preklapanje se smatra izmaknutim

kad je uzdužna udaljenost sredina međusobnih preklopa minimalno 1,3 duljine
nastavljanja ls.

U području preklapanja mora se

ugraditi poprečna armatura prema
slijedećoj slici.

70
Pravila koja važe su:
- ukupna ploština poprečne armature ne smija biti manja od ploštine As jedne šipke
u nastavku ( Σ Ast≥1,0 x As ) Kad je svijetli razmak nastavljenih šipki > 4ds pravilo
vrijedi za svaku šipku poprečne armature
- poprečna armatura elemenata pretežno naprezanih savijanjem i razmakom s≤12
ds, mora biti oblikovana kao spona ( vilica ) inače može biti ravna šipka
- poprečna armatura mora biti ugrađena između uzdužne armature i vanjske
površine betona
- kad se kod armature u više razina nastavlja više od 50% armature jedne razine
preklopi se moraju obuhvatiti sponama (dimenzioniraju se na silu vladajuću u
nastavljenim šipkama)
- kad je promjer ds nastavljanje armature < 16 mm ili je udio preklopom nastavljene
armature u poprečnom presjeku maksimalno 20% nije potrebna dodatna poprečna
armatura.

Duljina preklopa armature

Duljina preklopa ne smije biti manja od ls=lbnet x α1≥ls min

Pri čemu je:
lbnet –duljina sidrenja
α1 – koeficijent duljine preklapanja
lsmin – minimalna duljina nastavljanja
lsmin=0,3x α2 x α1 x lb≥15ds≥200mm

α2 –koeficijenta načina sidrenja

lb – osnovna vrijednost duljine sidrenja za sidrenje jedne šipke

Ukoliko je svijetli razmak nastavljene armature >4ds duljina preklopa mora se povećati
za omjer između stvarnog svijetlog razmaka i nds.

71
Tablica koeficijenata α1 – duljine preklapanja
Udio nastavljene armature jedne razine u jednom
presjeku bez izmicanja
≤ 30% > 30%
Vlačni nastavak ds<16mm 1,2 a 1,4a
ds≥16mm 1,4a 2,0b
Tlačni nastavak 1,0 1,0
a/kad je s≥10ds i sο≥5ds=>α1=1,0
b/kad je s≥10ds isο≥5ds=>α1=1,4

Da bi brzo odredili duljine sidrenja i preklopa poslužit ćemo se slijedećim tablicama za

ravne šipke armature za dobru i umjerenu prionjivost za beton razreda čvrstoće C25/30
(MB 30) i armaturu B 500.

Za ostale razrede čvrstoće betona i armaturu B 450 iz tablice korekcijskih faktora uzet
ćemo koeficijente koje ćemo pomnožiti s vrijednostima iz 3. nadolazeće tablice.

Tablica duljina sidrenja ravnih šipki armature za dobru prionljivost

fyk=500 fbd=2,7 (C25/30) αa=1,0 lb min

ds lb Asreg/Asprov vlak tlak

0,3αa 10 0,6x
mm cm 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0 x lb 10ds cm lb
10 41 9 12 17 21 25 29 33 37 41 12 10 25
12 49 10 15 20 25 29 34 39 44 49 15 12 29
14 57 12 17 23 29 34 40 45 51 57 17 14 34
16 65 13 20 26 33 39 45 52 58 65 20 16 39
20 81 17 25 33 41 49 57 65 73 81 25 20 49
10
25 101 21 31 41 51 61 71 81 91 101 31 25 61
28 113 23 34 45 57 68 79 91 102 113 34 28 68
vlak tlak

Tablica duljina sidrenja ravnih šipki armature za umjerenu prionjivost

fyk=500 fbd=2,7x 0,7 (C25/30) αa=1,0 lb min

ds lb Asreg/Asprov tlakvlak
0,3αa 10 0,6x
mm cm 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0 x lb 10ds cm lb
10 58 12 18 23 29 35 41 46 52 58 18 10 35
12 69 14 21 28 35 42 49 56 63 69 21 12 42
14 81 17 25 33 41 49 57 65 73 81 25 14 49
16 92 19 28 37 46 56 65 74 83 92 28 16 56
20 115 23 35 46 58 69 81 92 104 115 35 20 69
10
25 144 29 44 58 72 87 101 115 130 144 44 25 87
28 161 33 49 65 81 97 113 129 145 161 49 28 97
vlak za druge odnose potrebne i ugrađene arm. umnožiti s k ograničenje
k=Agreg = 1,0 za vlak min k=0,3 Asprov za tlak min k=0,6

72
 Tablica duljina nastavljanja preklopa ravnih šipki armature
vlač. nastavak preklapanjem Tlačni
αa=1,0 Udio nastav.arm. 1 razine u pop.pr. bez izmicanja nastavak
preklapanjem
fyk=500 ls za≤30% ls za>30% 0 -100%
fbd=2,7(C25/30) s<10ds s≥10ds s≥5ds s<10ds s≥10ds s≥5ds
I II I II I II I II I II
ds ls min cm
≥200
mm ≥15ds cm cm cm cm cm cm cm cm cm cm
mm
10 15 49 69 41 58 57 81 41 58 41 58
12 18 58 83 49 69 68 97 49 69 49 69
14 21 68 97 57 81 79 113 57 81 57 81
16 24 91 129 65 92 129 184 91 129 65 92
20 30 113 161 81 115 161 230 113 161 81 115
20
25 38 141 202 101 144 202 288 141 202 101 144
28 42 158 226 113 161 226 322 158 226 113 161
I-dobra prionljivost
II-umjerena prionljivost

Tablica korekcijskih faktora prema razredima tlačne čvrstoće betona i kvaliteti čelika B 450

C16/20 C20/25 C30/37 C35/45 C40/50 C45/55 C50/60

1,35 1,17 0,9 0,79 0,73 0,675 0,628
kvaliteta čelika B 450 k=0,9
vrijednost u prethodne 3 tablice množe se s odgovarajućim koeficijentima

73
Dodatna pravila za rebrastu armaturu promjera većih od 32 mm

Uporabu ove armature treba odobriti investitor.

Dodatni uvjeti odnose se na ograničenje širina pukotina raspoređivanjem potpovršinske
armature. Ona se izvodi od mrežaste armature ili šipki armature ∅dsl≤10 mm na razmaku ≤150
mm i smješta se s vanjske strane spona.
Ploština ove armature ne treba biti manja od 0,01 Act ext u vertikalnom smjeru i 0,02 Actext
paralelno s glavnom armaturom Actext je ploština presjeka vlačno naprezanog betona izvan
spona poprečne armature.

- šipke armature promjera ds>32 mm smiju se ugrađivati u konstrukcijskim

elementima minimalne debljine 15 ds.
- najmanja debljina zaštitnog sloja iznosi c≥ds
- svijetli razmak ( horizontalno i vertikalno) između paralelnih šipki ne treba biti manji
od maksimalnog promjera armature ili dg + 5 mm gdje je dg promjer najvećeg zrna agregata
- vrijednosti čvrstoće prianjanja fbd množe se s koeficijentom (132∅)/100
- ne dopušta se nastavljanje samo preklapanjem
- za sidrenje treba osigurati dodatnu poprečnu armaturu ako ne postoji poprečni tlak.

Ona ne smije biti manja od Ast=n1 x 0,25 As (n1= broj redova sidrenih šipki) paralelno
donjoj površini nosača i Asv =n2 0,25As (n2= broj šipki u redu ) okomito na donju
površinu. Ona se ugrađuje ravnomjerno duž područja nastavljanja na razmaku 5 ds.

Grupiranje armature u snopove

Kad postoji potreba za većim postotkom armature ili ju se zamjenski u nedostatku određenih
promjera armature mora tako izvesti da ih je više od prethodno određenih, armaturu ćemo
formirati u snopove u skupini od po dvije ili tri šipke promjera ds≤28mm. One će se dodirivati i
pridržavati na okupu odgovarajućim mjerama.
Ako nije drugačije određeno sve dosad navedeno vrijedi i za ovu armaturu osim što se umjesto
pojedinačnog promjera armature ds primjenjuje dsv (zamjenski promjer svih armatura iz snopa)
dsv=ds x √n
On ne smije prijeći vrijednost dsv=36 mm kod elemenata s pretežno vlačnim djelovanjem. Za
razred čvrstoće betona C70/85 i više također je ograničena vrijednost dsv, ali na 28 mm.

74
 Na slici su prikazane šipke armature u snopovima zajedno s debljinom zaštitnog sloja te
međusobnim razmacima a (svijetli otvori)
a≥dsv, a≥20 mm ili maksimalna veličina zrna agregata kao uobičajeno pravilo za razmak

Kod sidrenja u snopovima krajevi pojedinačnih šipki se moraju izmaknuti. Izuzetno vlačno
naprezani snopovi (neovisno o dsv) mogu se završiti iznad krajnjih i srednjih oslonaca, a vlačno
naprezani snopovi zamjenskog promjera dsv≤28mm smiju završiti ispred oslonaca na jednom
mjestu bez uzdužnog izmicanja.

Na slijedećoj slici prikazano je izmicanje šipki armature s razmaknutim krajevima proračunskih

točaka E, (u proračunu promjer svake šipke ds)

te izmicanje s izravnim nastavljanjem (u proračunu zamjenski poprečni presjek dsv)

Kod tlačno napregnutih snopova dopušten je završetak svih šipki na jednom mjestu.
Kad je vrijednost zamjenskog promjera dsv>28 mm u području kraja snopa treba minimalno 4
spone promjera ds=12 mm (ako nije prihvat vršnog tlaka rješen razmještanjem krajeva šipki u
ploči, tad je dovoljna jedna spona van područja sidrenja).

Duljina preklopa ls uobičajeno se proračunava. Snopovi po dvije šipke s dsv≤28 mm mogu

se nastavljati bez izmicanja, a proračun duljine ls se provodi s dsv.

Kod snopova s dsv≥28 mm ili s tri šipke, šipke se izmiču jedna u odnosu na drugu za minimalno
1,3 ls u uzdužnom smjeru pri čemu u svakom presjeku nastavljanja može biti maksimalno 4
šipke. ls se računa s pojedinačnim promjerima.

75
Kod lakih betona snopovi se primjenjuju iskustveno lil nakon ispitivanja,a promjer snopa ne
smije prijeći 20 mm.

Savijanje već ugrađene armature

Događa se iznimno i izaziva dodatna naprezanja za armaturu i okolni beton. Može se vršiti kao
hladno savijanje za maksimalno dopušteni promjer ds=14mm i kao toplo savijanje (≥500ºC)u
proračunu se uzima karakteristična granica popuštanja fyk=250 N/mm² (upola manja od
uobičajenog).

Preklapanje mreža

Armaturne mreže poprečnog presjeka armature as≤12cm²/m1 mogu se nastavljati u jednom

presjeku.

Nastavak mreža većeg poprečnog presjeka dopušta se

samo za unutrašnju mrežu u više slojeva kod čega
nastavljeni udjel ne smije biti veći od 60% potrebnog
presjeka armature.

Duljina preklopa uzdužne armature ne smije biti manja od

ls=lb x α2 x as potr / asugr ≥lsmin

gdje je
lp – osnovna vrijednost preklopa
α2- koeficijent poprečnog presjeka

α2=0.4+asugr/8 1.0≤α2≤2.0
aspotr- potrebna armatura poprečnog presjeka cm²/m1
asugr- ugrađena armatura poprečnog presjeka cm²/m1
lsmin- minimalna potreba vrijednost preklopa
lsmin=0.3 x α2lb{≥sq ≥ 200 mm
sq= razmak zavarene poprečne armature
Poprečna armatura ploča i zidova smije se preklapati u jednom presjeku. Najmanje duljine
preklopa poprečne armature su dane u slijedećoj tablici. Pri tome bar dvije šipke uzdužne
armature moraju biti u području preklopa kao b) na prethodnoj slici.

Promjer poprečne armature

ds>6 mm ds>8.5 mm
ds>12mm
ds≤6mm ≤ 8.5 mm ≤12 mm
Minimalna
duljina
preklopa ≥s1 ≥s1 ≥s1 ≥s1
poprečne ≥150mm ≥250mm ≥350mm ≥500mm
armature
S1 - razmak šipki uzdužne armature

76
Literatura:

1. Betonske konstrukcije-priručnik
Jure Radić i suradnici
Hrvatska Sveučilišna naklada, GF Sveučilišta u Zagrebu, Andris 2006.

2. Tehnički propisi za betonske konstrukcije NN 01/2005. s prilozima A-F

3. Tehnologije betona
Nikola Bujak
Srednja škola Bedekovčina, 2007.

4. Armirani beton
Boris Behaim
Kratis, Zagreb 1995.

5. Konstruktivni elementi zgrada I i II

Đuro Peulić
Tehnička knjiga, Zagreb 1991.

6. CD-i SCHNELL group – proizvođač armiračkih strojeva 2004.

7. Prospekti „Peri“ oplata i skela 2006.

8. Organizacija građenja
Josip Klepac
GF Sveučilište u Zagrebu 1984.

9. Organizacija građevinskih pogona – diplomski rad

Romana Rigo Mihajlović

77