SUVREMENI MENADŽMENT I HUMANA ŠKOLA

 Menadžment u obrazovanju – koordinacija ljudskih resursa. Kvaliteta obrazovnog

sustava temelj je za razvoj konkurentnosti ljudskih resursa.
 Potrebna je koordinacija države, uprave i samouprave
 2 ključna pojma su upravljanje i rukovođenje - odnosi se na ljude i ljudski potencijal
 Vođenje ljudskih potencijala – u rukama je stručno razvojne službe
 Obrazovni menadžment dio je kurikularne reforme u cilju usklađivanja ljudskih,
materijalnih i dr. Potencijala
 Važnost školskog pedagoga
 Etape znanstvenog istraživanja: 1. problem i predmet istraživanja, 2. cilj, 3.zadaci
istraživanja (moraju biti usmjereni prema cilju), 4. definiranje instrumenata, 5.
definiranje zavisnih i nezavisnih varijabli (ne postoji kauzalitet kao u prirodnim
znanostima – uzrok;posljedica). Zavisne varijable: motivi stavovi, vrijednosti
(vrijednosti su prema Marxu nezavisne varijable), 6. Interpretacija podataka, 7.
Primjena u praksi
 Slična su načela organizacije rada i učenja (jasnoća, učinkovitost, racionalnost,
ekonomičnost)
 Nastava je planski organizirana - prema ciljevima
 Pripremaju se metode, oblici i načini provođenja
 Važna je individualnost
 Koordinacijski proces zamjenjuje se subkoordinacijskim
 Humana škola - Glasser
 Dobar ravnatelj i pedagog osluškuju bilo škole
 Navodi 7 ubojitih navika koje sprječavaju humanu školu: kritizerstvo, okrivljavanje
druge strane, stalno prigovaranje, žaljenje, prijetnje, kažnjavanje, nagrađivanje radi
lakše kontrole drugih
 Pet osnovnih potreba prema Glasseru: preživljavanje, ljubav, pripadanje, moć,
sloboda
 Korisnost u obrazovnom procesu – u većini škola korisnost nije objašnjena
 Potrebno je uvesti što više izbornih, a što manje obveznih predmeta (razlog: djeca
često postavljaju pitanje "što će mi ovo trebati")
 "korisnost ne ovisi o činjenicama, već o vezi koju učenici mogu uspostaviti između
svog života i onoga što ih poučavate." (Glasser)
  U očima učenika su najvažnije izvanškolske aktivnosti
 Ako dijete ne voli školu, ako se nije našlo niti u jednom predmetu, ako nije uključeno
u izvanškolsku aktivnost, to dijete je u riziku; opasnost od rizičnog ponašanja
 Humana škola potiče osobni razvoj, vještine, komunikaciju, medijsko obrazovanje

KA NOVOJ PARADIGMI ODGOJNIH VRIJEDNOSTI

 Eksplicitne i implicitne vrijednosti

 Etika odgovornosti je zapostavljena
 Važno je osvijestiti problem fast food obitelji
 Problem oslobađanja svih autoriteta
 Teži se neovisnosti, a zanemaruje se kolektivitet, zajednica
 Sve je podređeno udovoljavanju vlastitim potrebama i hirovima
 Vlada osjećaj otuđenja, destruktivnost
 Mladi su ugroženi - nameću im se stilovi ponašanja. Mlada generacija osjeća se
prepušteno samoj sebi
 Nema komunikacije unutar obitelji. Škole se doživljavaju kao mučionice
 Mali tirani
 Škola = "kontejner" – gomilaju se neprovjerene informacije
 Potrebno je prekinuti stereotipe o mladima
 Ključno je stjecanje povjerenja na svim razinama (škola, obitelj, društvo..)
 Cilj odgojno obrazovnog procesa mora biti konkretno učenik
 Nova paradigma u etici odgovornosti

FENOMENI NEVIDLJIVE DJECE

 Zakazale institucije – proklamira se primarna prevencija nasilja nad djecom ,ali samo
deklarativno, u praksi je drugačije. O tome svjedoče brojke - godišnje u SAD-u bude
ubijeno oko 2000 djece, velik broj umire od siromaštva
 Konvencija o pravima dijeteta – SAD i Somalija jedine nisu ratificirale
 Paradoks teorije i prakse – ne postoji stvarna skrb; oko 300 000 djece izloženo je
nasilju, diskriminaciji
  U zemljama "trećeg svijeta" djeca su zakinuta za temeljna prava kao što su
obrazovanje . Žive na rubu egzistencije, nemaju prav+nu zaštitu
 Rusija – 2 milijuna djece pobjegne od kuće zbog nasilja
 Manipulacija i relativiziranje odgojnih načela; prebacivanje odgovornosti jedne
institucije na drugu
 Danas većina pristaje na kulturu šutnje - prihvaćanje nojevskog pristupa problemima
 Struka šuti pod izgovorom velikog broja zakona, birokracije
 "Nevidljivost" teških problema djece širom svijeta
 Nasilje se tolerira i promiće
 Politika, pravosuđe, socijalne ustanove, škole, mediji...

PROFESIONALNI INTERES I RAZVOJ KOD UČENIKA

 Profesionalni razvoj – program u kojem učenici samostalno ili uz pomoć bolje

upoznaju vlastite interese (u svrhu buduće karijere); spoznaja vlastitih interesa i
vrijednosti i svijeta rada
 Profesionalni razvoj ne prestaje odabirom zanimanja – traje cijeli život (razvijamo se i
mijenjamo)
 Posao je niz radnih zadataka, obveza i odgovornosti
 Zanimanje je veći broj specifičnih poslova koji imaju zajedničke osobine
 Karijera – skup zadatska i poslova koje obavljamo tijekom života
 Strukturalna i razvojna teorija ( u prof. Razvoju) - odabir škole i zanimanja prema
interesima pojedinca
 Razvojne teorije – polaze od različitih razvojnih faza kod izbora zanimanja – proces
traje cijeli život
 Učenje na vlastitim i tuđim iskustvima. Dobro je biti samostalan i nezavisan, ali dobro
je čuti i tuđa mišljenja (struke, prijatelja) kod odabira zanimanja
 Motivacijski razgovori – vrednuje se komunikativnost, vještine, fleksibilnost ,
motivacija
 Osnovni zadaci - pomoći učenicima da shvate važnost vlastitog planiranja budućnosti.
Priprema za budućnost treba početi odmah
 Najvažnije načelo -poznavati samoga sebe; najvažnije pitanje – tko sam zapravo ja?
ODGOVORNO RODITELJSTVO I PROSOCIJALNO PONAŠANJE

 Roditeljstvo je niz socijalnih vještina koje se stalno uče

 Privrženi roditelji uvažavaju jedinstvenost, karakter svakog dijeteta te njihove
duhovne i emocionalne potrebe
 U odgovornom roditeljstvu ključne su vještine komuniciranja, empatija
 Važnost roditelja u formiranju slike o sebi
 Uloga majke i oca
 Važna je kultura slušanja!
 Pomažuće ponašanje - uvažavanje mišljenja vršnjaka; vršnjačko savjetovanje
 Projekt "vršnjak pomagač"
 Vera Šušnjić - priručnik "Uz tebe sam"
 Vršnjak pomagač razvija mrežu vršnjaka pomagača
 Glasser – realitetna terapija
 Najvažnije je kojim smjerom idemo u životu - osobni i društveni smjer (kontrola nad
vlastitim životom)
 Osobine vršnjaka pomagača - dobar, dostupan, suosjećajan, strpljiv, zna slušati,
iskren, spontan, ljubazan, povjerenje...
 "Preuzimanje odgovornosti jedna je od najboljih mjera nečije zrelosti" (Robinson)
 Odgovornost je obveza da se nešto učini ili ne učini
 Važno je pitati djecu zbog čega je bitno odgovorno ponašanje
 Svi smo odgovorni za svojemisli, postupke i osjećaje - ne možemo ih uvijek
kontrolirati, ali ne smijemo stalno biti zaokupljeni njima
 Mislima možemo izgurati loše emocije (ljutnja, povrijeđenost)
 Nije lako donijeti ispravnu odluku – treba razmisliti o posljedicama za sebe i druge
 Odgovornost se uči tijekom života
 Odrasli trebaju svojim primjerom pokazivati mladima kako biti odgovoran i nositi se s
poteškoćama
 Najčešći izgovori – prebacivanje krivnje na drugu stranu
 Odgovorniji su ljudi koji uzrok problema traže u sebi
 Biti odgovoran ne znači ograničiti svoju slobodu
 Jedini način za slobodu je odgovornost
  Pitanje za učenike: 1. koja je tvoja odgovornost? 2. kome si ti odgovoran? 3. kako si
preuzeo odgovornost? (je li nametnuto?), 4. Koje su posljedice ispunjavanja ili ne
ispunjavanja odgovornosti?
 Bitno je donositi ispravne odluke, biti dosljedan, pouzdan i znati svoje granice

KONFLIKTNI ODNOSI U ŠKOLAMA

 Škola - nasilje u školama je preslika nasilja sa ulica, sportskih igrališta, iz medija

 Nasilje se ne može iskorijeniti iz škola
 V. Bilić - 90 posto nastavnika vezuje nasilje za međuvršnjačko nasilje (ali to je samo
jedan aspekt)
 Nulta točka tolerancije na nasilje – utopija!
 U psihološkoj literaturi nasilje se veže uz pojam mobinga – oblici: ogovaranje,
vrijeđanje, ponižavanje, ismijavanje, klevetanje, javno sramoćenje, kritizerstvo..
 Fenomen ugleda prosvjetnih radnika – nasilje među vršnjacima do nasilja nad
nastavnicima
 Nastavnici kao žrtve nasilja; Profesionalna diskreditacija; socijalna izolacija
 Namjerno izazivanje konflikta – suptilni mobing
 Počinitelji mobinga: agresivni, impulzivni, licemjerni, destruktivni, manipulativni,
zavidni, osvetoljubivi, nepovjerljivi
 Oni su nezadovoljni svojim životom (postignućima, sposobnostima, deficit u
socijalnoj kompetenciji) - nemaju kontrolu nad emocijama
 Žrtve mobinga – emocionalno nestabilne, šutljive, povučene
 Nasilnici za žrtve biraju one za koje smatraju da neće pružiti otpor (introvertne,
pasivne, povučene)
 "ne smiješ biti tolerantan prema netolerantnim ljudima jer to vodi prema totalitarnom
društvu" (Poper)
 Nasilje je ekstreman oblik dugogosišnjih loših odnosa
 Nasilje je širi pojam od društvene izoliranosti – nanosi veliku štetu ugledu škole
 Nasilje u školi - nasilje nastavnika nad učenicima, nasilje nad nastavnicima,
međuvršnjačko nasilje
 Elektroničko nasilje – spada u kategoriju epidemije . Susreće se na svim razinama, a
najviše akademskim
  Nasilje među djecom. Malo je istraživanja o elektron. Nasilju nad nastavnicima – od
strane učenika, ali i roditelja; javlja se i među kolegama
 Puno nastavnika izjavljuje da je izloženo jednom od oblika nasilja. Krađa, uništavanje
imovine, verbalno nasilje
 Problem je šutnja nastavnika i nereagiranje – time podržavaju nasilje
 Učenici, roditelji, kolege - vrše nasilje nad nastavnicima
 Razlozi: nepošten tretman, favoriziranje, nerazumna očekivanja, provokacije od
strane nastavnika
 Nema istraživanja o osobinama nastavnika koji su izloženi nasilju
 Kruti, agresivni, nepravedni/ krotki, slabi, pasivni, sramežljivi, nemaju kontrolu, ne
poštuju učenike - predodređeni su kao meta nasilnika
 Ponašanje je rezultat/posledica odnosa
 Mora se sagledati društveni aspekt nasilja
 Svi akteri škole smatraju da su ključ svih ponašanja međuljudski odnosi
 Uz elektroničko, vrlo često i verbalno nasilje - ugrožava mentalno zdravlje i odnos
nastavnika prema poslu
 Pedagog u školi ima zadatak stvoriti klimu povjerenja
 Ako se konfliktni odnosi ne rješavaju pravovremeno i konstruktivno dovest će do
ugrozbe nastavnog poziva
 Treba omogućiti povjerenje i povjeravanje

KAKO POTICATI KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE U ŠKOLI

 Djeca strahuju od ispitivanja u školi (51%); strah od loše ocjene (40%); strah od
ravnatelja u učitelja; dosadu u školi osjeća 40% učenika - to su posljedice izostanka
kvalitetne komunikacije
 Glasseer – Kvalitetna škola - uspoređuje lošeg šefa i kvalitetnog roditelja
 Loš šef - tjera na rad, oslanja se na autoritet, govori "ja", stvara strah, izaziva
frustracije, kritizira, okrivljuje, stvara napetost
 Voditelj: vodi, oslanja se na suradnju, govori "mi", stvara povjerenje, motivira
 "Teorija izbora objašnjava stalno nastojanje da kontroliramo sebe i druge, iako
zapravo možemo kontrolirati samo sebe" (Glasser)
  Važnost izvanškolskih aktivnosti - učenicima su zanimljiviji od obveznih predmeta
(sterilna predavanja; mučna za djecu, dosadna, suhoparna)
 Vrlo je važna i neverbalna komunikacija; komunikacija se uči; preduvjet je uspješnog
života, skladnih odnosa u školi, obitelji, društvenoj zajednici...
 Karakteristike loše komunikacije – monolog, nedovršeni, nedorečeni razgovori;
nesporazumi nastaju kada problemi nisu izgovoreni
 Više od 50% poruka u komunikaciji prenosi se neverbalno, izrazom lica. Samo 38%
prenosi se tonom glasa, a 7% izgovorenim sadržajem. I šutnja je način govora
 Kultura slušanja drugoga; velik broj ljudi samo govori, a nema potrebu slušati
drugoga
 S druge strane postoje i oni koji previše slušaju, ne znaju se obraniti; introverti,
zatvoreni tipovi
 Loši slušači - ne gledaju u oči, prave se da slušaju, slušaju riječi, ali ne primjećuju
govor tijela, slušaju samo ono što ih zanima, upadaju u riječ, "znaju" što je najbolje,
kritiku doživljavaju kao napad
 Dobar slušatelj: gleda u oči, pokazuje mimikom da sluša i da mu je stalo, pita ako mu
nešto nije jasno, ne prekida sugovornika, ne upada u riječ, zna smiriti pogledom,
riječima ako je osoba uznemirena, nikad ne gleda na sat
 Dobar komunikolog – daje sugovorniku vremensku pauzu u razgovoru za
razmišljanje, suosjećajan je, ne postavlja pitanje zašto - to zatvara komunikaciju,
optužuje. U nastavi nikad ne kaže to se ne može riješiti- već kako riješiti problem
 Dobra komunikacija najvažnija u vršnjačkim odnosima
 Teorija privrženosti - 4. tipa privrženosti: 1. sigurna prvrženost (neupitna, ljudi imaju
pozitivnu sliku o sebi), 2. odbijajuća privrženost (pozitivan model o sebi, negativan o
drugima), 3. zaokupljena privrženost (negativan model o sebi, pozitivan o dr), 4.
plašljiva privrženost (negativno mišljenje o sebi i drugima)
 Važno je razgovarati s djecom od najranije dobi

MEDIJSKO MANIPULIRANJE SEKSUALNOŠĆU

 Medijska seksualna ideologija je sveprisutna – reklame, bestseleri, filmovi, glazbeni

spotovi, časopisi za mlade
 O seksu se govori krozseksualne tehnike; mantra kako se osloboditi srama
  Često listovi za tinejdžere reklamiraju ljubav bez emocija jer navode da ljubav stvara
napetost, a seks opušta
 Fenomen seksualiziranja djevojčica: "Mala miss Amerike", "Lolita"
 Treba analizirati tv reklame; manipulacija ljudskim umom. Reklame nude iluzije i
prevare. Mamci su dostupnost, pristupačnost, zanimljivost, uvjerljivost. Manipulira se
osjećajem ugode
 Promiče se zabluda da se ljudi ostvaruju kroz kupovanje, zabavu
 Komercijalizacija božićnih i uskršnjih blagdana
 Reklame istovremeno izazivaju tjeskobu i ugodu – dovodi do frustracija
 Reklame prave međugenreacijske razlike (sukob generacija)
 Mediji imaju moć i u stigmatiziranju djece u odgojnim domovima

OD PEDAGOGIJE PONAŠANJA DO PEDAGOGIJE ODNOSA

* pedagogija odnosa ili relacijska pedagogija, kao smjer u odgojno-obrazovnoj teoriji, predstavlja
veliki izazov znanstvenicima i praktičarima U vremenu globalizacije i rastuće konkurencije unutar
škole i između škola, razvidna je orijentacija na „proizvodnju znanja“, odnosno naglasak se stavlja
na postizanje visokih rezultata, a zanemaruju se odgojni i relacijski aspekti. U praksi su sve
izraženiji problemi u odnosima među sudionicima odgojno-obrazovnog procesa, a s druge strane
se ističe potreba za povezivanjem i suradnjom. Budući da ljudska bića postoje u odnosima i
proizvod su odnosa, ali se i realiziraju preko odnosa, primarni je cilj obrazovanja povećati
potencijale za sudjelovanje u relacijskim procesima, odnosno unaprijediti odnose u školi.

 Pozitivan zaokret pedagogije – pedagogija odnosa zamjenjuje pedagogiju ponašanja

 Osobine uspješnih roditelja – strpljiv, prilagodljiv, pozitivan primjer, uživaju u
roiteljstvu, unašređuju roditeljske vještine, prenose samopouzdanje na djecu
 Preuzimanje odgovornosti – najbolja mjera zrelosti i pouzdanosti
 Pedagogija odnosa – mladi ljudi najviše slijede one vođe koje pokazuju da im je stalo
do njih
 Važno je znati odabrati članove tima, ne poticati individualne razlike, ostvariti dobru
komunikaciju, jasno definirati vlastiti i zajednički cilj – Dostizanje naših ciljeva puni
nas energijom, a postizanje zajedničkih potiče nas na još više
 Psihologija međuljudskih odnosa; prvorazredni ljudi za suradnike biraju prvorazredne;
drugorazredni biraju trećerezredne
  Bitne vještine u ped. Odnosa – komunikacija, kreativnost, prilagodljivost, postavljanje
ciljeva, visoka motiviranost, timski rad

REHABILITACIJA, RESOCIJALIZACIJA, PREVENCIJA

 Terapijske zajednice – sve imaju jasnu strukturu; dnevni ritam, red, rad. Nakon
rehabilitacije ako čovjek ne nađe mjesto gdje ga prihvaćaju društvo te smatra ovisnikom
za sva vremena ( stigma "jednom ovisnik uvijek ovisnik"). Ovisnici trebaju govoriti o
svojim traumama – treba ih uključiti u preventivne programe, npr. U školama - da
govore o svojim iskustvima
 Važnost rada kao odgojne vrijednost
 Potrebno je istraživati i ispitivati razloge anomije i rizika ovisnosti – s ciljem
sprječavanja beznađa mlade generacije – posljedica suvremenog društva
 mladi su izgubili ideale; dominantne vrijednosti: slava, novac bez rada i truda
 Ako se želi upropastiti mlada osoba onda ga se treba osloboditi etike odgovornosti.
 Korporativni kapitalizam - "imati" je zamijenilo "biti"
 Nemamo programe prevencije ni resocijalizacije
 Potrebno je vrednovanje rada terapijskih zajednica. Jedna od najboljih je Černakolo -
nedostatak to što ne surađuju sa stručnjacima (psiholozi, pedagozi..)
 Rehabilitacija – radno-okupaciona terapija; potrebno je najmanje 3 godine boravka u
komuni
 Rehabilitacija je dio programa resocijalizacije – to je skup aktivnosti s ciljem
odgovarajućeg zbrinjavana i što uspješnijeg povratka obitelji i radu. Cilj: stvaranje
pozitivne zajednice i odnosa između članova, obitelji, društva u cjelini. Bit nije samo u
borbi protiv ovisnosti, već da se osoba vrati bez posljedica i stigme bivšeg ovisnika u
lokalnu i profesionalnu zajednicu
 Cilj je vratiti pojedincu osjećaj pripadnosti skupini i osjećaj samopouzdanja
 Rad je terapijsko i preventivno sredstvo
 Važno je govoriti o opasnostima oslobađanja od rada. Dosada, dokolica – otvaraju vrata
ovisnostima. Rješenje je u razvijanju upornosti, štedljivosti, marljivosti, samostalnosti
od rane dobi – vrlo važno!
 Problem ovisnosti izraženiji je u manjim mjestima
  "Mladi i životni stilovi"; poveznica rizičnih ponašanja i načina provođenja slobodnog
vremena. Ovisnosti i hedonizam kao stil života
 Važnost izvannastavnih aktivnosti u prevenciji ovisnosti
 Razlozi ovisnosti i uzimanja droga: eksperimentiranje, pripadnost određenoj subkulturi,
nagovor vršnjaka, trendovi, bijeg od problema, dosada, monotonija, zabava
 Razvod brakova, nezaposlenost, raspad tradicionalnih vrijednosti, stanje u društvu -
"socijalni nojevi" - sve to stvara frustracije i vodi u ovisnosti
 Učenici se najmanje povjeravaju učiteljima, nastavnicima i roditeljima - važnost
programa "vršnjak pomagač"

PEDAGOGIJSKE IMPLIKACIJE ODNOSA PREMA RADU

 Pojam rada - može se analizirati s više aspekata (sociološkog, psihološkog,

ekonomskog..)
 Odgojna uloga rada – slabo je istraživana u pedagogiji – rad se sam po sebi smatra
odgojnom vrijednosti, ali nije tako
 Instrumenti za istraživanje radnih vrijednosti – dijele se na intrinzične (realizacija
sposobnosti, stvaralaštvo, samostalnost, socijalna interakcija (rad s ljudima),
postignuće, altruizam, doprinos zajednici, autoritet) i ekstrinzične radne vrijednosti
(socijalni status, soc. Sigurnost, materijalna kompenzacija; zarada, privilegije, radno
vrijeme, radna okolina (uvjeti rada), nezahtijevan posao
 Preferencije građana RH kada je riječ o radu – bogatstvo, uspjeh, moć, status, politička
podobnost, nac pripadnost, sigurnost

OBITELJSKO, ŠKOLSKO, MEĐUVRŠNJAČKO RAZVIJANE OSJEĆAJA

PRIVRŽENOSTI

 4 tipa ponašanja (1 pozitivan, 3 negativna). ja vrijedim ti vrijediš (najbolji model),

jedna strana umanjuje svoju vrijednost, a veliča drugu, jedna strana precjenjuje sebe, a
podcjenjuje druge i model ja ne vrijedim ti ne vrijediš.
 Privrženost - razara se permisivnim, indiferentnim, autoritarnim odgojem. Pojavom
društvenih mreža ruši se privrženost
 Ključno je pitanje – kako razvijati osjećaj privrženosti? Tko sam zapravo ja?
  Lakše je vladati drugima nego sobom. Emocije i misli ili nas sputavaju ili pokreću -
važno ih je izražavati ikontrolirati
 Razarajuce emocije – ljubomora, zavist, krivnja, strah, ljutnja, gađenje
 U procesu odgoja važno je poštovati tuđe emocije – o emocijama treba razgovarati
 Negativne emocije djeluju razarajuće na čovjeka
 Ideja zajedništva u školama; zajedničko određivanje pravila. Razvoj empatije,
zajedništva - pridonosi razvoju povjerenja i privrženosti
 Važnos prijateljstva kod djece i mladih – prijatelji su osobe s kojima možemo biti ono
što jesmo
 Karakteristike prijateljstva – iskrenost, brižnost, diskretnost, slušanje, podrška,
razumijevanje, empatija, privrženost - klima poverenja
 U stvaranju povjerenja važna je naša reakcija u trenucima bijesa i ljutnje
 Ljudi koji su stalno u problemima i nezadovoljni ne mogu biti prijatelji. Važno je ne
kritizirati i ne rugati se ranjivim osobama – to sprječava stvaranje povjerenja

KAKO DO PROSOCIJALNOG PONAŠANJA

 Altruizam (prosocijalno ponašanje) je ponašanje usmjereno na dobrobit drugih, bez

očite uzvratne dobiti za nas same. Ono je suprotnost agresivnom ponašanju. Empatija
se javlja kod djece već u najranijoj dobi
 Prosocijalno ponašanje je oblik moralnog postupanja. To znači da se osoba ponaša na
društveno poželjan način. Neki oblici su: dijeljenje s drugima, suradnja, pomaganje,
tješenje i briga o drugima. Za takvo ponašanje važno je imati mogućnost i sposobnost
viđenja svijeta tuđim očima i biti empatičan (ali ne ona velika jer poistovjećivanjem s
drugima dovodi do stresa).
 Pomaganjem šaljemo poruku drugome da nam je stalo do njega. Osobi nije važna
zahvalnost za učinjeno. Kvalitetna skrb počinje od brige i skrbi za sebe. Mržnja prema
drugome šteti samo tebi i nikome drugome. Jedino ljutnja prema samome sebi ima
opravdanje. Kod prosocijalnog ponašanja nema sažalijevanja i ponašanja da si iznad te
osobe. Treba postaviti jasne granice kako te druga osoba ne bi iskorištavala.
 Svaki pojedinac treba imati jasnu sliku o procesu promjena. Poslovica "Budi
promjena koju želiš vidjeti u svijetu"
  Zašto ljudi odustaju od promjena? (osobnih i društvenih) - filozofija nerazumijevanja,
- očekuju instant rješenja, -strah od neuspjeha, - nespremni su za promjene (poput
ljuljačke - drži u pokretu, ali nigdje ne odvodi)
 Zašto mladi odustaju od promjena (V. Šušnjić, istraživanje): nemaju hrabrosti zbog
straha od vršnjaka i pritiska, vjeruju u sudbinu, zbog neugodnosti s osobama koje
imaju probleme, izlika "vrijeme liječi sve rane", smatraju da onaj tko ima problem
treba ga ostaviti na miru
 Mladi trebaju biti akteri društvenih promjena, a ne pasivni promatrači
 Psiholozi, koji se bave agresivnom djecom, među ponašanjima koja su važna za smanjenje
agresije, navode suradnju i pružanje pomoći drugima. Smatraju da je, pored pozitivnih oblika
samopotvrđivanja (tj. pružanja djetetu mogućnosti da bude u nekim aktivnostima uspješno i
zadovoljno samim sobom), samokontrole i razvoja empatije, za snalaženje djeteta među
drugima nužno razviti suradničko i pomagačko ponašanje, osobito kod djece koja su agresivna.
 Važni su jer djeca pomoću njih dobivaju pozitivan socijalni odgovor okoline – pažnju,
pohvale, priznanja... Ovi pozitivni odgovori povećavaju vjerojatnost prosocijalnog
ponašanja. Stoga, poučavajući djecu u suosjećanju, suradnji i pomaganju, smanjujemo
i vjerojatnost agresivnog ponašanja.
 Tijekom odgoja treba razvijati svijest o važnosti altruističkog ponašanja; o pomaganju
bez očekivanja zahvalnosti

ZAŠTO I KAKO NASTAVNICI I ŠKOLE GUBE AUTORITET

 Neki aspekti gubitka autoriteta: sociološki razlozi, škole nisu atraktivne zbog
pozitivizma, uspjeh u školi mjeri se samo ocjenama, čovjek je broj
 Odgojna atrofija škole - stara tema. "Samo odgojem čovjek postaje čovjekom" (Kant)
 Kultura u kojoj živimo nagrađuje narcisoidnost i konformizam
 Sve više mladih osjeća se izopćeno iz društva
 Uništava se ideja zajedništva dirigiranim nemirima, podjelama i sukobima
 Često se u 21. St. Govori o "okovima tradicije". Tradicija čini zajednicu, povezuje ljude
 Bitna je razlika između društvenosti i života u gomili. Prijetvornost i lažna društvenost
pogubni su u socijalizaciji – zato se mladi okreću medijima, kontrakulturi, umjesto školi
i obitelji
  Posljedice diktata mase u kojoj nestaje pojedinac – ljudi u masi imaju privid sigurnosti
i hrabrosti, moći - zato se ponašaju drugačije od onih koji nisu u masi
 "Masa je skup jedinki oskudnog karaktera" (Miliša)
 Nevolje u odgoju i obrazovanju proizlaze iz sukoba vanjskog i unutarnjeg svijeta.
Svatko ima svoju sliku svijeta i percepciju
 Škole gube vjerodostojnost i atraktivnost – ne podučava se o vještinama emocionalne
inteligencije; učenici se osjećaju bezvrijedno, nastaju frustracije
 Gube utjecaj i zbog nametnutog korporativnog kapitalizma; novac je mjera svega
 U školama nema interkulturalne pedagogije. Ne stvara se klima povjerenja
 Odgajaju se djeca manipulatori; nema ljubavi i poštovanja

KAKO SE GRADI ODNOS SA SOBOM

 Ključno pitanje: tko sam zapravo ja? Što govorim, što radim, bez čega ne mogu
 Važno je znati koje je naše pravo ja. Kakvi bi željeli biti, a što drugi očekuju od nas
 Bitan je međusoban odnos i sklad misli i osjećaja
 Nastavnici umjesto da ohrabruju učenike, 90% njih uspjeh poistovjećuje s nastavnim
predmetom
 Korist ne ovisi o činjenicama nego o vezi koju učenici mogu uspostaviti između svog
života i onoga što se proučava
 Alternativna vjerska okupljanja, sekte – destruktivne
 Mladi ljudi tretiraju se kao objekti od strane škole, crkve i tradicionalnih institucija –
zato gube na utjecaju. Ne uzimaju se u obzir individualne razlike; djeca se moraju
prilagođavati normama
 Dobri suradnici uvažavaju druge, ne donose sami odluke, uvijek su spremni pomoći
 U odnosu s drugima važno je graditi kulturu slušanja. Potrebno je razlikovati
informacije od činjenica
 Treba govoriti o vrijednostima
KAKO SE OBRAZOVANJEM POTIRE KRITIČKO MIŠLJENJE

 Bolonjska deklaracija - države su bez javne rasprave preuzele obveze deklaracije –

nametnuta reforma; opasnost za obrazovanje (nametnuti pozitivizam)
 Pad interesa maturanata za društveno-humanističke fakultete
 Izvrsnpst se u RH ne motivira, već sputava; mladi odlaze iz države
 Prema bolonji limitiran je popis obvezne literature na fakultetima. Studenti koji su
studirali po starom programu najviše se protive bolonji
 Obvezan dolazak na nastavu - otežava studiranje, pogotovo studentima koji rade
 Raste nekritičnost i podilaženje studenata nastavnicima
 "Teorija nobrazovanosti" (Liesmann) - reformu nazvao bijedom europskih škola
 Dolazi do opadanja općeg znanja. Studenti sve manje motivirani za studiranje
 Škole postale tvornice nezrelosti
 H. Geraoux - kritička pedagogija – propituje odnos moći i obrazovanja, kako se
oduprijeti indoktrinaciji, potencijal društva vidi u obrazovanju. Polazi od pretpostavke
da je potrebno stalno provjeravati pouzdanost znanja i informacija
 Kritičko mišljenje sustavno se potire u obrazovnom sustavu; mladi se pasiviziraju
 Pozitivizam potkopava kritičko mišljenje. Guši se sloboda; bez slobode nema ni
kritičkog mišljenja
 Promjene trebaju nastajati na fakultetima i u učinoicama, a ne u ministarstvima