You are on page 1of 7

Univerzitet u Tuzli

Filozofski fakultet

Odsjek:Pedagogija-psihologija

Profesor: dr.sc. Muhamed Omerović, van.prof.

Prikaz knjige:
Slatina,M. (1998) Nastavni metod, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Student: Osman Karahmet

Tuzla, decembar, 2018.god.


I Glava:

NASTAVNA METODA IZMEĐU OBRAZOVANJA I ŠKOLOVANJA AUTENTIČNI I


INSTITUCIONALNI ODGOJ

Obrazovanje samo po sebi ne odgaja ljude. Školovanje ne dovodi do čovjeka već do stručnjaka.
Istinski ( autentični ) odgoj čini čovjeka humanijim, pravednijim, moralno savršenijim, dok
institucionalni ( instrumentalizirani ) odgoj ne vodi ka ovome. Istinski odgoj izvire iz univerzalno
važećih vrednota. Za razliku od institucionalnog, autentični odgoj nije isplaniran i isprogramiran,
proračunat i intencionalan. Institucionalni odgoj je smišljen, isplaniran i zavisi od namjera koje su
definirane institucionaliziranjem.

PODUKA SE NE SMIJE ODVAJATI OD OBRAZOVANJA

Institucionalizacija autentičnog odgoja ide sljedećim redom : ODGOJ = OBRAZOVANJE =


ŠKOLOVANJE = NASTAVA = PODUKA = ŠKOLSKO UČENJE = METODE NASTAVNOG
RADA = ISPITIVANJE = KVALIFIKACIJA = DIPLOMA..

Obrazovanje se poistovjećuje sa školovanjem. Grubom instrumentalizacijom odgoja građena je


pogrešna predstava o odgoju i obrazovanju, što ima odraza i na nastavu. Za razliku od nastavnika u
srednjim školama, nastavnici u osnovnim školama bolje poznaju svoje učenike i ne koriste '' šefovsko
upravljanje''.

SVIJEST KAO OPĆE LJUDSKO ČULO

Individuum se zahvaljujući odgoju i obrazovanju, iz svoje prirodne biti uzdiže ka duhovnom i


djelatnom biću. Svijest postaje opće ljudsko čulo. Uobličena svijest se odgojem i obrazovanjem
ponaša poput čula. Nastava bi trebala da ima odgojne funkcije.

Prema Gudjonsu, odgojem se označavaju radnje kojim ljudi pokušavaju unaprijediti osobnost drugih
ljudi u bilo kom pogledu, koji implicira 5 značajki, a to su :

1. odgoj se sastoji od ljudskih djelatnosti čiji je cilj određeno ponašanje a njihov smisao čovjek kao
svjesni subjekt,

2. socijalno znači da se te djelatnosti tiču i drugih(samoodgoj=učenje ),

3. psihičke dispozicije nisu prolazno doživljavanje i ponašanje već relativno trajne spremnosti za
doživljavanje i ponašanje ( znanja, sposobnosti, interesi, stavovi, itd. )

4. poboljšanje ili održavanje zadanom stanju odgojnog djelovanja pripisuje znanstveno vrijednosni
relativizam ,

5. pokušavati znači da odgojne radnje mogu ne samo uspjeti već mogu i ne uspjeti.

Ukoliko poduku ne želimo odvajati od odgoja, onda sam nastavni metod treba utemeljiti na odgoju .
tek tada će formula LIČNOST = STRUČNJAK + ČOVJEK biti prisutna u nastavnom metodu.
Nastavni metod svodi se na dva pojma, pojam UČENJA i pojam PODUKE.
II Glava:

Čula koja čovjek donosi rođenjem uobličavaju se odgojem i obrazovanjem, koji omogućuju da se
čovjekove individualne snage dijelom potvrđuju a dijelom razvijaju. Razvoj i potvrđivanje zavise o
prirodi obrazovnog dobra , kao i o prirodi suštinske snage koja odgovara tom dobru. Pomoću odgojno
– obrazovnih dobara razvijamo bogatstvo subjektivne ljudske osjetilnosti. Odgojem i obrazovanjem
razvijamo i duhovna osjetila ( moralnost, volja, ljubav, interesovanje, mašta, itd. ). Osjetila odgojenog
i obrazovanog čovjeka su drugačija od neobrazovanog. Odgojem i obrazovanjem čovjek je društven,
oni omogućuju čovjeku da se može potvrđivati u svim odnosima sa svijetom.

FORMULA TRI GRUPE NORMI

Čovjek je antropološka kategorija. Formula tri grupe normi kaže da je čovjek :

- kao svi drugi ljudi ( univerzalne norme ),

- kao neki drugi ljudi ( grupne norme ),

- kao nijedan drugi čovjek ( idiosinkratičke norme ).

Priroda čovjeka se sa psihološkog aspekta posmatra kroz KOGNITIVNI, AFEKTIVNI I VOLJNI


život čovjeka.

JEDINSTVO GRADIVA I METODA

Metoda predstavlja određeno kretanje nekog sadržaja prema određenim obrazovnim svrhama. Metoda
je u suprotnosti sa konfuznim i nesređenim postupanjima u nastavi. Prevladavanje forme nad
sadržajem je u prisnoj vezi sa pojmom tzv. METODIČKOG EGZIBICIONIZMA kao nusprodukta
nastavnog zbivanja. Bez usklađenosti metoda i sadržaja nije moguće kod drugih razviti znanje i
vrijednosti. U nastavi je neophodno uspostavljati i njegovati vezu između prirode predmeta (
obrazovnog dobra ) i prirode individualne snage učenika.

METODA KAO PEDAGOŠKI STIL RADA

Metoda nije edukacijski sadržaj već on pripada i nastavniku i učeniku. Isto gradivo se usvaja na
različite načine, tj. ne postoje osobe koje će jedno te isto gradivo usvojiti na isti način. Ukoliko je
nastavniku u toku predavanja prepušten njegov vlastiti metoda on pokazuje lice svoga duha.

SAVLAĐUJUĆI I IZRAZNI METODSKI ELEMENTI

Neka ljudska aktivnost može da bude manje ili više zasićena savlađujućim ili izraznim elementima.
Njihov stepen varira zavisno od aktivnosti. U nekoj ljudskoj aktivnosti neophodno je uspostaviti
ravnotežu između savlađujućeg i izraznog ponašanja. Izrazno ponašanje karakterizira slobodno
ispoljavanje, to je način ili stil ponašanja. Savlađujuće ponašanje nije izašlo iz nas, to je nešto što smo
htjeli da budemo. Savlađujuće i izrazno ponašanje prisutni su u svakom pedagoškom postupku.

III Glava:
Nastavni metod je svjesni, planski i organizirani način dolaženja do odgovarajućih pedagoških ciljeva.
To je planski način ostvarivanja nekog željenog cilja na teorijskom i praktičnom planu pedagoškog
djelovanja. Faze nastavnog rada traže metodsko nastojanje i postupanje, one se ne mogu suprotstaviti
jedna drugoj a da se ne naruše procesi pedagoškog djelovanja. Nastavni metod je način saobražavanja
kognitivnih sa nekognitivnim primanjima učenika. Nastavni metod je pobuna protiv dosadnosti u
procesu nastave. Nastavni metod ulazi u sposobnost i spremnost traganja za različitim nastavnim
rješenjima. Razlikuju se dvije grupe metoda organiziranja sadržaja i metoda prenošenja sadržaja :

TRI SAZNAJNA PRISTUPA

Nastavni metod obuhvata tri saznajna pristupa :

1. posmatračko – deskriptivno angažiranje svog učenika;

2. upitno – problematizirajuće angažiranje svoga učenika;

3. kreativno i djelatno angažiranje svoga učenika.

Nastavni metod je način sjedinjavanja osjetilnog i misaonog s djelatnim postupanjima u metodsko –


organizacijskom kao i u metodsko – izvedbenom dijelu nastavnog procesa. Ako se ova tri saznajna
pristupa razdvoje onda ne može da funkcionira veza između znanja i sposobnosti, znanja i svijesti,
učenja i spoznaje. Nastavni metoda je svijest da različiti pristupi i metodska postupanja donose i
razlike u kvaliteti znanja. Nastavni metod predstavlja racionalno i dinamično dolaženje do
odgovarajućih saznanja

IV Glava:

Metodsko – organizaciona kreacija teži odgovorima na 4 pitanja :

1. prema kojim odgojnim svrhama treba težiti u školi ili u pojedinom nastavnom predmetu ?

2. koji pedagoški uticaji, ostvareni u samoj školi, dovode do realizacije tih svrha ?

3. kako te pedagoške uticaje organizirati da bi se mogao uspostaviti odgojno – obrazovni razvoj


učenika i da bi se ostvarila integracija tih uticaja ?

4. kako pratiti učinak tih uticaja pomoću sistematskih evidentnih postupaka ?

ODREĐIVANJE PEDAGOŠKIH SVRHA NASTAVE

Pod pedagoškim svrhama i konkretnim ciljnim postignućima podrazumijevamo izričitu formulaciju


očekivanih duhovnih i djelatnih promjena učenika pod uticajem procesa poduka / učenje. Promjene se
odnose na obrazovanje razuma, emocija i volje učenika. Brojne promjene u čovjekovom kognitivnom,
emocionalnom i voljnom životu omogućuju se učenjem. Međutim, treba razlikovati ostvarive i
neostvarive ciljeve zbog nedostatka vremena , nepovoljnih uvjeta, itd.

V Glava:

Saznanja učenika mijenjaju se u skladu sa principima učenja i principima organizovanja procesa


poduka / učenje. - SELEKTIVNO ORGANIZIRANJE SAZNANJA – učenje je selektivan proces što
zapažamo u našem bilježenju nekog predavanja gdje naše bilješke sadrže ono što mi smatramo da je
važno. Selektivnost procesa učenja zavisi od stepena aktivnosti i mentalne usmjerenosti. Učenje traži
da se odabiru važni elementi i da se drže u centru pažnje. Selektivna organizacija učenja određena je s
dvije grupe faktora : STIMULUSNI ( koji proizlaze iz obrazovnog dobra ) i LIČNI ( koji proizlaze iz
ličnosti učenika ). Od stimulusnih faktora zavisi kakva će saznanja steći učenik. Lični faktori su
učenikova predznanja, iskustva, sposobnosti, potrebe, interesovanja, itd. - ODVOJENA SAZNANJA
TEŽE DA SE RAZVIJU U SISTEM SAZNANJA – odvojena saznanja teže da se grupišu (
organiziraju ). Ovo se organizovanje da razumjeti kroz principe bliskosti i sličnosti. Bliskost u
vremenu i prostoru i sličnost značajni su principi organizovanja saznanja. Sličnost ili različitost koje
donosi obrazovno dobro utiču na organizaciju saznanja. - SVOJSTVA SAZNANJA NOSE PEČAT
SISTEMA KOJEM PRIPADAJU – izdvojena saznanja teže postaju dio većeg sistema saznanja. Ista
saznanja u različitim sistemima poprimaju različita svojstva. Uticaj cjeline na dijelove otkrivamo u
psihološkim eksperimentima o kontrastu i vizuelnoj percepciji ( kružić u crnom polju izgleda svjetliji
nego u bijelom polju ). Na socijalnu percepciju utiču potrebe učenika, njegova iskustva, njegova
obaviještenost i mnogostranost njegovog saznanja. Promjene saznanja kreću se s promjenom u
potrebama učenika. Promjene u potrebama i pružanje informacija su međuzavisne. Potrebe i ciljevi
učenika se razvijaju i mijenjaju. Nove potrebe tvore nove informacije obavijesti. Prepreke mogu biti
raznovrsne. Jaka motivacija smanjuje uspješnost u rješavanju problema. Karakteristike saznanja
dijelom utiču na razvoj mijenjanje saznanja učenika. Karakteristike saznajnog sistema su :
mnogostranost, suglasnost i međuzavisnost. Saznajni sistemi mogu biti međusobno povezani, ali se
mogu javljati i odvojeno. Razlike u stepenu podudarnosti ili nepodudarnosti međusobno povezanih
saznanja određuju stepen saznajne saglasnosti. Neuravnotežena saznajna struktura teži da postane
uravnotežena. Faktori ličnosti dijelom utiču na mijenjanje saznanja. Uspjeh zavisi od općeg verbalnog
i numeričkog faktora. Verbalnifaktor utiče na čitanje, učenje jezika, historije, itd. numerički faktor
utiče na računanje i matematičko zaključivanje. PSM ( specijalna mehanička sposobnost ) utiče na
lijepo pisanje, crtanje, tehničke sposobnosti, i dr. osobine rigidnih ili fleksibilnih ličnosti utiču na rast i
razvoj saznanja. - METODE SPOZNAJE – u svakoj djelatnosti potrebno je dobro misliti. U nastavi
postavljamo pedagoške svrhe, npr. valjano zaključivanje, suđenje i sl. učenje je ujedno i mišljenje.
Zaključak se sastoji od sudova, a sudovi se sastoje od pojmova. U razvoju i formiranju pojmova važni
su metodički postupci, analiza, sinteza, apstrakcija, generalizacija i determinacija. - ANALIZA I
SINTEZA – analiza je raščlanjivanje složenih obrazovnih dobara sa sastavne dijelove; a sinteza je
svako spajanje većeg broja dijelova u cjelinu. Analiza treba da pokaže međusobni odnos dijelova
unutar cjeline i obrazovnog dobra. -----------je razlikovao : á elementarnu, á kauzalnu, i á logičku
analizu. Na najvišem saznajnom stepenu koristi se elementarna ( deskriptivna ) analiza, na srednjem
stepenu kauzalna analiza koja omogućava uvid u uzročne odnose. Logička analiza posmatra kompleks
činjenica, s obzirom na odnose uzroka i posljedica radi izvlačenja zaključaka. Analiza omogućava
selektivnost učenja. Analiza i sinteza se prirodno upotpunjuju, primjenjuju se na pojmove, sudove i
zaključke. Sinteza pridonosi potpunijem razumijevanju cjeline. Obrazovna vrijednost nije joj velika.
Produktivna sinteza je spajanje poznatih elemenata na nov način u jednu cjelinu. - APSTRAKCIJA I
GENERALIZACIJA – prva apstraktna djelatnost je brojanje, koje je prvi slobodni apstraktni adut
dječijeg razuma. Nastavno komuniciranje treba da koristi apstrakciji. Misaoni proces kojim razlučujem
bitna, zajednička i nužna obilježja obrazovnog dobra od onog što je nebitno, pojedinačno i slučajno
nazivamo apstrakcijom. Generalizacija je formiranje općih pojmova. Ona može biti senzorna i
semantička. Determinacija je postupak kojim se dodavanjem oznaka nekom pojmu dobiva pojam
bogatiji po sadržaju, ali uži po opsegu. - INDUKCIJA I DEDUKCIJA – to su metode izvođenja i
zasnivanja sudova. To su dvije osnovne metode zaključivanja i dokazivanja. Pomoćne metode
indukcije su : posmatranje, eksperiment, brojanje i mjerenje. Indukcija je vođenje učenika od primjera
do primjera. U njoj se spajaju kognitivni, emocionalni i voljni faktori učenja. Indukcijom se razvija
samostalno mišljenje i snažna motivacija. Induktivni put ima smisla ako se zna od kojih pretpostavki
se polazi, ako u sebe uključuje hipotetički karakter učenja. Hipoteze razvijaju i upućuju na mogućnost
otkrivanja u nastavi.

VI Glava:

Problemska nastava prati ljudsku prirodu, čovjekovu potrebu za stvaranjem , znatiželju i radoznalost.
Problemske nastave nema ukoliko se ne poštuju sljedeća tri odnosa : 1. odnos prema ljudskoj prirodi,
2. odnos prema prirodi znanstvene spoznaje 3. odnos prema kvaliteti samog obrazovnog dobra.
Problemski metoda podrazumijeva stalno nastavnikovo traganje za drukčijom morfološkom
strukturom nastavnog sata. Problemski metoda je originalan raspored iskustava, sadržaja i postupaka u
procesu poduka / učenje. Organiziranje problemske nastave podliježe kreativnosti nastavnika.
Problemski metoda je postupak kojim uvijek drugačije povezujemo i sjedinjujemo informativno,
problemsko i kreativno u nastavnom zbivanju.

INFORMACIJE U PROBLEMSKOJ NASTAVI

Kada se radi o prisutnosti informacija u problemskoj nastavi važno je : 9 pružanje neophodnih


informacija kojima se učenici mogu koristiti kao sredstvom saznavanja i mišljenja, 9 dolaženje do
informacija, tj. dolaženje do spoznaje o informaciji, 9 učenje po logici koju nose informacije i
činjenice, tj. dizanje informacije do mišljenja, informacije u problemskoj nastavi moraju se upotrijebiti
za razvoj saznanja i mišljenja kod učenika, a ne u svrhu pamćenja.

METODIČKI EGZEMPLAR U PROBLEMSKOJ NASTAVI

To je metodičko izvedbeni koncept nastave u kome pojedine nastavne teme nastavnici obrađuju
cjelovito i ta obrada polaznicima služi kao uzor za samostalan ili grupni rad. Uzajamna i odgojna
vrijednost metodičkog egzemplara zavisi od valjanosti izbora nastavnog sadržaja. Nastavna tema treba
biti uzornog kvaliteta. Nakon izbora egzemplarnog sadržaja, nastavnik pristupa metodičkom
osmišljavanju sadržaja. Učenici po uzoru na nastavnikov egzemplarproučavaju slične nastavne
sadržaje. Rezultate samostalnog rada saopćavaju u razredu. Samostalni rad učenika pruža mogućnosti
za lakše rješavanje problema. Samostalan rad objedinjuje različite oblike učenja ( uviđanje, traganje,
otkrivanje, rješavanje problema ), kao i logičke nastavne postupke. Ovdje dolazi do izražaja
samostalnost i kreativnost učenika.

VII Glava:

Individualne razlike među učenicima nameću potrebu individualizacije. Rezultati dobiveni na


različitim testovima pokazuju individualne razlike između učenika. Individualizacija u problemskoj
nastavi predstavlja stvaranje uslova i pedagoško – metodičkih situacija u kojima se mogu ispoljiti i
potvrditi snage učenika. Individualizacija se ostvaruje pomoću formiranih grupa, individualno
postavljenih problema i zadataka. Individualizirano učenje ima niz pedagoških vrijednosti. Ono je
poticajno i djelotvorno u buđenju i održavanju motivacije učenika, pomaže razvoju sposobnosti
učenja, razvoju komunikacijskih i organizacijskih sposobnosti. Učenici lakše organiziraju svoj rad,
preuzimaju odgovornost i rade vlastitom brzinom.

VIII Glava:

Treba razlikovati problemsku situaciju, problem, zadatak i pitanje. Problemska situacija sadrži više
različitih problema koji nemaju istu saznajnu i pedagošku vrijednost. Problem s postavlja unutar
problemske situacije. To je sadržajno i logički definiran dio problemske situacije . učenje putem
rješavanja problema ima dvije karakteristike : postojanje teškoće – prepreke i postojanje motiva da se
teškoća savlada. Rješavanje problema može da se odvija putem pokušaja i pogrešaka kao i na
kreativan način. Karakteristike ovog metoda su : različite usmjerenosti u problemskoj situaciji i
slučajno izvedene radnje. Postoje tri tipa kreativnog rješavanja problema : objašnjenje, predviđanje i
invencija. Prema Gangeu, proces rješavanja problema sastoji se od : ustanovljavanja problema,
određivanje bitnih karakteristika problema, traženje i oblikovanje hipoteza i procjenjivanje rješenja. U
problemskoj situaciji potrebno je, prije svega, sjetiti se ranije naučenih pravila i pojmova. Problemska
nastava pretpostavlja postojanje problemske situacije i problema.