tuabalicu. Njih 22 imaju od tri do deset stihova. 1 nisu dsputana samo imena srodnika i plemenika ve¢ svi stihovi koji se nisu svidali Banjeviéu. Stoga su neke tufbalice drastiéno i nedopustivo kraéene. Na primjer, prva tuzbatica kod Sauliéa, koja spotinje stihom: »Sto si, majko, ucutalae, ima 123. stiha Banjevié donosi 72 pod naslovom Divno lice izgrdise (str. 42). Druga, Ja nijesam tufilica, ima kod Sauliéa 125 stihova, a kod Banjeviéa 35 pod naslovom U kucu 1 magla pala (str. 46). Cotwrta Sauligeva, No ne mogu da govorim, ima 113 sti- hova, a kod Banjevica samo 39 pod naslovom Ni prebola ni umora (str. 50). Od pete, Rane mnoge, pa me bole, od 83 stiha Banjevié je uzeo samo est. A xko Banjevié skracuje tusbalice, Sesia auzbalica kod Sauliéa potinje »Sto zasturi kitu braée, Moj devere, sunce moje, Moj devere, ofi moje! Sto ¢e snaa osobnica? Ovo je li svadba toja...« i tako dalje do 25. stiha, Banjevié uzima: 26, 27, 28, zatim: 54, 55, 56. i 57. sth, Dakle, sedam stihova od 63. Dvanaesta tuébalica kod Sauliéa potinje ovako: »Bih sa braéom govorila, No ne mogu od Zalosti! Mene nije zazor Zalit’, Braéu zornu, zazoritu’..« itd. do 128, stiha. Banjevié uzima prva tri, zatim osmi i stihove 20—24, dakle samo devet stihova. Prema tome, to vise nije ona tizbalica, pa ni tu2balica u se postupei ne mogu opravdati ni trazenjem estetski vrijednog. Banjevié, istina, u Napomeni kaze: »Nastojao sam da u ovaj izbor ude sve ono Sto mi se Cinilo da predstavija vrijednost.« U tome je i uspio. Me dutim, kad je veé tako postupio, umjesto naziva Antologija crnogorskih narod nih tuzbalica adekvatniji bi bio naslov Aniologifa stikova iz crnogorskih narod. nih tubalica i neke tuzbalice (jer je-samo Diakoviceve gotovo bez skraéivanja tiskao). Na kraju su doneseni podaci o izvorima iz kojih su tudbalice uzete, zapi sivati i dr. Ante Nazor ZLATNA KNJIGA HRVATSKE NARODNE LIRIKE, Sastavio KRESIMIR MLAG, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1972, 408 str. Izbor pjesama u ovo} Zlatnoj knjizi ne odlikuje se onakvim pjesnigki profinjenim mierilima selekoije kao u antologijama usmene poezije Olioka Delorka, ali ima rugih wrijednih kvaliteta, Sirok zahvat izabranih lirskih pje- sama (638 tekstova), njihova regionalna, tematska i funkeijeka ramnolikost, pa tak i skmo nedostajanje modernije odajegovanog literarnog senzibiliteta (uz date proisteklu subjektivnu orijentactju pri izabiranju tekstova) ali i nedvo} 424eno ipak prisutan smisao za izrazajne vrijednosti narodnih pjesama — prido- nijeli su Siro} informativnosti, prikazivanju raznolikijih aspekata u kojima se javija hrvatska narodna lirika, davanju potpunije njezine slike a, svakako, i svjedotenju o pjesnitkoj kvaliteti te lirike. Velik broj pregledanih zbirki Sto su posluzile kao osnova ovoj antolo. giji kao i autorovo nastojanje da potrazi odgovor na neka vadnija pitanja veza- na uz usmenu poeziju svjedoée 0 visegodisnjem predanom radu. Taj ulozeni rad a mnoge vrijedne informacije nisu ipak dovoljni da bi opravdali sigurnost i neodmjeren polemidki ton kojima autor u uvodu zbirci kritiéki procjenjuje veoma slozene probleme studija usmene poezije. Autor se zauzima za afirmaciju hrvatske narodne lirike kao pjesnigwa svoga naroda, j to bi nastojanje samo po sebi bilo potpuno u redu kada ne bi bilo popraéeno sudovima o usimenom pjesniStvu susjednih i najblizih naroda na nagin vrlo sian onome kakav autoru opravdano smeta kad ga drugi pri- mjenjuju prema hrvatskom narodnom pjesnistvu, Moiemo se, npr., zajedno s autorom potaliti zbog €injenice sto do danas nema nijednoga hrvatskog izdanja pjesama dugog stiha, bugarstica, premda njihovi zapisi potjeéu iz hrvatske sredine, no tvrditi pri tom da je Bogisié tekstove ispravljao oda bi bili vise srpskie (str. 8) wrdnja je teSka ine znam kako bj se mogla dokazati. A ne znam ni zbog Gega je Bogisié uvrsten medu Srbe (njeova bi se nacionalna opredijeljenost mogla samo opisno prikazati u povijesnom kontekstu nacionalne orijentacije dijela dubrovacke inteligencije u proteklom stoljeéu). Navodesi tri zbirke bugarstica, autor je propustio da spomene Lalevievu zbirku ((1. izd. 1952, 2. izd. 1956), zbirku popularnog tipa, kao Sto je populama i Nediceva zbirka, koja je spomenuta, Netolerancija je navela auitora ma to da olako nazove »"znanstvenim’ trabunjanjeme (str. 24) Murkovu misao 0 podrijetlu bugarstica »iz jugoistognih bugarsko-srpskih kra- jevae, Mote se 0 10 Murkovoj misli i posebice o njezinoj formulaciji raspra- vijati s viSe aspekata. No bez obzira na to hocemo li je pritvatiti ili otkloniti, Murko je bio uéenjak koji se bavio znanoscu (a ne ‘znanoséw’), i raspravijati S$ njime trebalo bi argumentima na znanstvenoj razini. © pjesmama u Vukovim zbinkama zna se da im éesto nedostaju infor macije © Kazivacima i o mjestu Zapisa j da te pjesme u podosta sluéajeva po- tjeGu iz hrvatske sredine bez. navedena podatka o tome. No nema opravdanja za to da se ta tvrdnja prosiri na ojelinu Vukovih zbirki i da se usturdi kako snigdje nisu spomenuti sivarni zapisivaéi tih pjesamac te da je éak »dobra polovica pjesama objavijenih u Vukovim knjigama Gistog hrvaiskog podrijet lai da nikad te pjesme nisu bile pjevane u Srbiji a niti su takve varijante za- biljezene u Srbijie, pa da se ta misao na kraju potkrijept i teoretski nedovolj- no osmisljenim argumentom prema kojemu smotivi narodnih pjesama redo- vito ne prelaze iz jednog naroda u drugi« osim izuzetnih sluéajeva (str. 1213). Da bi dokazao bogatsivo hrvatske usmene poezije, autor dréi potrebnim da zanijege postojanje takve poezije drugima (vidi str. 25), a tvrdi, cto, i to da u Vukovu rodnom kraju lirske narodne pjesme gotovo da nije ni bilo (str. 27) 0 takvim naopakim zakljuécima ne bi trebalo potanje raspravijati. Oni se re- dovito ofituja visesmjerno u zaoStrenim i za smireno razmatranje nepovoljnim opéim situacijama, u kakvoj je nastajala é ta knjiga. Oni su promageni sa znan- stvenoga a liSeni takta i obzira s drutvenoga gledista. 425Kao Sto znamo, Strekeljevo éetverotomno djelo Slovenske narodne pesmi sadrdi {_velik bro} hivatskih Kajkavskih pjesama. Po Strekeljevoj zabiljesi, nna kojut se pozvao Miaé (vidi str. 13), razabire se da Strekelj te pjesme, doduse, nije smatrao slovenskima — ali on’ih je ipak objavio u zbirci slovenskih na. rodnih pjesama i nije dréao potrebnim da u napomenama obiljezi pripadnost ukljugenih hrvatskih tekstova, tako da je ona prosjeénim itaocima ostala esto nepoznatom. Ipak, zahvaljujuéi Einjenici da je Strekelj pomno donosio bibliogratske podatke o izvorima pjesama, moglo se poslije ustanoviti koje su pjesme hrvatske. Taj njegov postupak ima slignosti s onim u Vukovim zbicka ma (u kojima su sve pjesme objavijene kao srpske). Iz danasnje veé priliéno daleke vremenske distance mogu se takvi postupei ‘donekle razumjeti i ne bi bilo umjesno govoriti o njima s Ijutnjom, pa je dobro sto ni Mlaé ne govori s Tjutnjom 0 Strekeljevu ukljuéivanju hrvaiskih pjesama i 310 je €ak zadovoljan injenicom da su hrvatske kajkavske pjesme ondje objavijene i time otete zaboravii — ali zaéuduje Sto je autor u cjelini popratio visokim pohvalama Strekeljev postupak, koji zapravo nije bio korektan. Autorovu negodovanju zbog dinjenice So je objavijivanje kajkavs narodnih pjesama u hrvatskim izdanjima bilo u proslosti zanemareno mote. mo se, narawno, i mi pridruziti, ali bismo ipak dodali da je i do objavijivanja pozmaie 2ganéeve zbinke iz god. 1950, koju Mlat s pravam mavodi kao pre- kretnicu, u Hevatsko} ipak bilo tiskano podosta kajkavskih pjesama, pa i nokoliko zbirki. Autor se u svojoj uvodnoj raspravi dotige i teoretskih pitanja. Uvjeren je da se postanak epskih narodnih pjesama, i to svih, temelji ma kroniéar. skom opisu stvarnih povijesnih dogadaja. Ne bismo mu zamjetili $10 zastupa tu teoriju, koja je danas veé prilicno zastarjela, kad ona u njegovoj knjiz namijenjenoj Sirokom krugu éitalaca, ne b} bila predstavljena kao da je prihvacena i opée vazeca (vidi, kao primjer, suprotno glediste u knjizi B. N. Putilova Russkij i jugnoslavjanskij geroiveskij épos, Moskva 1971, posebice sir. 64, IIS—117, 123125, 279281) i kada se opravdanost te teorije ne bi dokazivala primjerima koji, u tom teoretskom smislu, nemaju vaznosti: dvje- ma zanimljivim proslostoljetnim knjizicama Sto opisuju postanak nekih de- seterackih stihovanih kronika 0 suvremenim zbivanjima; sliéne su pjesme- Kronike poznate | iz drugihiavora a dobro su znane ¢ Murku (v. str. 220—221, 234239, njogove knjige Tragom srpsko-hrvaiske narodne epike), ali autor ipak misli da je Murko zakasnio sa svojom teorijom o epskoj pocziji kao iavorno usmeno} kronici, i 10 zato S10 mu one dvije knjizice nisu bile poznate (vidi str, 2223) Moglo bi se raspravljati i 0 drugim, i inaée cestim, te8ko pribwvatljivim zamislima iz uvoda knjizi: npr. 0 ono] «a'se ejelokupan tekst pojedine krnje zapisane pjesme moze »popunitie uz pomoé drugih zapisa iz drugih ikrajeva i da je cjelovit tekst, tj. »pratekste pojedine pjesme moguée naknadno utvr- diti (Str. 14). Svaka j¢ varijanta lirske narodne pjesme ma'svoj nagin cjelovita, a tv. pratekst, ako Je i postojao, ne mote se vise umjctno rokonstruirati. Na rodne pjesme, osobito lirske, 2ive u fluidnim oblicima, mijenjaju se i wa jamno preplecu. Moguée je, uz vrlo mnogo tnuda, usporedbom varijanata proniknuti u historijat pojedinih pjesama ili skupina srodnih pjesama, usta- noviti vige ili manje uvjerljive elemente njihovih starijih oblika, ali ‘se ne ‘moze nanovo uspostaviti iavorni tekst. 426