TRIDENTSKI SABOR: ZAVRSNA I POLAZNA TOCKA SAKRAMENTA POKORE Dr. Angelo AMATO, sdb Napomena: Dajemo do znanja da je veé dovrsena naa her- meneutska studija o tridentskim saborskim izjavama s obzirom na nuznost sakramentalne ispovijedi: A. AMATO, I. Pronuncia- menti tridentini sulla necessita della confessione sacramentale..., Roma 1974, Analizirali smo i povijest njihove redakcije, (lute- ransku nauku, kontroverzisticku teologiju, saborske rasprave u Bolonji i Trentu) i njihovu dogmatsku nosivost. Neke tvrdnje iz prilotenog predavanja iscrpno su dokumentirane u spomenutoj studiji. uvoD Dogmatski utjecaj Tridentskog sabora je bio odluéan u katoliékoj teologiji sve do Drugog vatikanskog sabora a to vrijedi i Sto se tige sakramenta pokore. Naime, Trident, osudujuéi luteransko shva¢anje oprostenja pokrsnih grijeha, nastojao je fiksirati bitne to¢ke ospora- vane katoli¢ke nauke s namjerom da time pruZi jasnu granitnu liniju izmedu katoliéke i reformacijske vjerske svijesti. Sa svoje pak strane potnidentska teologija u iznoSenju srzi sakramenta pokore samo se nadahnjivala tridentskom dogmatskom sintezom zadovoljavajudi se éesto jednostavnim ponavijanjem i tumacenjem tridentskog dekreta bez donogenja, u svakom sluéaju, znaéajnih daprinosa. Medutim, od dana odobrenja tridentskog dekreta o pokori (25. studenoga 1551.) do Drugog vatikanskog ‘sabora i posaborske teologije progla su proko éctiri stoljeéa. I nameée se konstatacija da je ovako dugi vremenski razmak morao ostaviti svoj trag i to, s jedne strane, pridonose¢i zamagljivanju znaéenja, motivacija i vrijednosti nekih tri- dentskih izjava ite stvarajuci Sesto teska neshvacanja i, s druge strane, uzrokujudi doktrinalna produbljivanja i donose¢i na vidjelo nove na- ¢ine ili nove naglaske u Zivljenju i izricanju vla: vjere; tj., opaza se odredena napetost izmedu proglosti i sadasnjosti, izmedu predaje i 405razvoja. Stoga je s pravom Drugi vatikanski sabor dovoljno otvoreno ponukao na pavljivo preispitivanje obredA i formula pokore da bi danas sve jasnije izrazili narav i uéinak ovog sakramental, Zato, jedna od sastaynica preispitivanja zazeljena od Drugog vati- kanskog sabora moze biti i produbljenje tridentskih odluka. Jer te odluke ne smije ni u kom sluéaju ignorirati nijedna danasnja nova im- shvacanje teologije i prakse pokore ako se Zeli ostati na ke tradicije. Izmedu proglosti i sada’njosti, izmedu tri dentskih izjava i danagnje pokoncilske teologije ne moze biti istiski- vanja ili prekida, buduci da je neosporno istina da su oboje izrazi iste vjere, makar u razlititim vremenima i razliditim povijesnim prilikama. Zato se odlutujemo na ponovno razmatranje saborskih tridentskih od- luka. NaSe ce se istrazivanje odvijati u dvije etape. Najprije éemo pro- analizirati neke motive novoga pristupa reéenim izjavama; a zatim emo iznijeti neke regultate do kojih je do8lo danainje povijesno-teo- losko istrazivanje s obzirom na ova temu. I, MOTIVI NOVOG PRISTUPA TRIDENTSKIM SABORSKIM ~ ODLUKAMA Po naSem miSljenju, osobito tri razloga potitu zanimanje teologa i iaiskuja danas primjerenije prouéavanje sakramenta pokore kako jc bio izraden i predlozen vjernicima od Tridentskog sabora na 16. zasje- danju: 1) prije svega objavljivanje, i to tek medavno i ne jo8 sasvim potpuno, najvaznijih tridentskih izvora s obzirom na ovaj sakramenat; 2) zatim posebna tegoba koja se danas opaza u odnosu na pokoru; 3) treéi je razlog hermeneuiska problematika, tj. pitanjc stajalista u tumatéenju saborskih dogmatskih dokumenata. Zadrzat cemo se ukratko samo na prvom motivu (zakasnjelo ob- javljivanje izvora) i treéem (hermeneutska problematika). 1) Zakasnjelo objavijivanje izvora i susljedne posljedice Sto se tite neposrednog neobjavljivanja Acta, tj. izvjesca sa sjed- nica gdje su i teolozi minores (u stvari to su bili najpoznatiji teolozi onoga vremena a zvali su se minores gato jer nisu imali pravo glasa) i Patres conciliares (tj. biskupi) izrazili svoje motri8te o katolitkoj nauci koju su bili protestanti doveli u pitanje, mora se priznati da su ta iz- vjeséa imala osebujnu sudbinu. Naime, osim neposrednog slu%benog objavijivanja kanona i dekreta god. 1564. u Rimu (tiskara Paolo Ma- nuzio), Acta koja su se odnosila na tridentske rasprave o sakramentu pokore (listopad—studeni 1551.) publicirana su po prvi put i to nepot- puno tek tri stoljeéa kasnije, to&nije god. 1874. i ne bez pote¥koéa i isprigavanja, zaslugom prefekta Vatikanskih arhiva Augustina Thei- ner-a. Osim toga, kritiéko izdanje istih Acta pojavilo se tek god. 1961., 1 Constitutio de sacra liturgia, br. 72. 406poslije vie od éetiri stoljeéa. A sve do danas (do god. 1973.) nisu jo8 publicirana Vota, tj. originalni interventi saborskih teologa i Otaca, a Sto je vrlo korisna nadopuna za totno razumijevanje saborskih odluka. Acta i Vota koja se odnose na period rasprava u Bologni o istom sa- kramentu (o%ujak—travanj 1547.) objavijena isu tek god. 1950. odnosno 1972.2. Izgleda da razlog ovakvog neobi¢énog zakaSnjenja treba traziti u tzv. occultamentum kojemu su ovi dragocjeni dekumenti bili izvrg- nuti zbog razliéitih razloga’. Naime, iako je tajnik sabora, pravnik Angelo Massarelli, bio pripremio veé u 1565—66. godine lijepi komplet- ni primjerak saborskih zapisnika, ipak se nije namjeravano objav- ljivanje dogodilo pod Pijom VI (1566—1572) jer se je strahovalo od zloupotrebe pri koristenju tih izvora. U svakom sluéaju konatna od- luka o neobjavijivanju tih dokumenata doneSena je odmah po zavr- Setku 16. st. i to, uglavnom, zbog dva razloga: prije svega zato da Acta ne bi bila ukljucena u diskusije o milosti izmedu molinista i banja- nista; a zatim, da se ne bi tim dokumentima dali u ruke argumenti onima koji su kao Sarpi, Gentillet, de Thou osporavali valjanost i pri- mjenu sabora. Neobjavljivanje tih dokumenata imalo je bar dvije teSke poslje- dice na podrudju teologije: 1) buduéi da su u #ivot Crkve udli samo dekreti 2 ne i povijest njihovog podrijetla, stoljecima je nedostajao nezaobilazni temelj za primjereno vrednovanje kanona i kapitula a ti- me, dakle, i same definirane nauke Tridenta; 2) zbog toga su se, na drugom mjestu, tridentski dekreti nametnuli vise po svom slovu nego po svom duhu‘, Otuda nuénost, sada kada imamo gotovo sve izvore na raspolaganju, globalnog i perspaktivnog tumacenja tridentskih sa- borskih odluka o sakramentu pokore da bismo do8li do punog vred- novanja njihove stvarne nosivosti. 2) Hermeneutski stav i njegova primjena Osim zaka%njelog publiciranja izvora i osim sada’nje pokore, po- stoji jo& jedan razlog koji nas potiée da s obnovijenim zanimanjem pogledamo tridentske odluke. Mislimo pri tom na hermeneutski pro- blem koji bi trebao odrediti stav Sto se mora zauzeti, instrumente koje treba primijeniti i ciljeve koje treba posti¢i i to ne samo u vidu istin- skog razumijevanja tridentskih saborskih odluka nego u vidu takvog ramumijevanja koje, ostajuci vjerno poruci Bozjoj objavijenoj i od Crkve prenosenoj, moze osvijetliti sadasnji kontekst krécanske vjere. Naime, ttemeljni razlog naSeg intenpretativnog napora jest baS ovaj, tj. uéiniti razumljivom danainjem éovjeku Bozju poruku oprastanja i spasenja koju nam je Bog objavio u Kristu i koju je Crkva preno- sila i autoritativno tumacila tokom stoljeca. ‘Usp. Concillum Tridentinum, Diariorum, Actorum, Bpistularum, Tractatuum nova Golleetio, Edidit Societas Goerresiana promovendis’ inter Germanos Catholicos litterarum studiis, Frelburg in Br. 19i—1972 . . . Do sada (do 1973.) je objavijeno 1% svezaka. Za nas su zanimijiva tri sveska Acta’1 Vota Koja se odnose na Sakramenat pokore (usp, CT VI/l—2 1 CT VII'l). hung sei- 1 Usp. JEDIN H., Das Konzil von Trient. Fin Ueberblick tiber die Erfor ner Geschichte, Roma 1948, str. 19. “Ib, sir, 18, 407