You are on page 1of 26

1. Korelacija izmeđuutreniranosti i sniženog mirovanja?

Pažljiva ispitivinaja pokazala su da prakticki ne postoji korelacija između pulsa mirovanja i


stepena treniranosti, ali da zato postoji veoma visoka negativna korelacija izmeđubrzine
vracanja pulsa u normalu tjelesnog napora i stupnja treniranosti, sto je stepen treniranosti
veci, to se puls brže vraća u normalu.
2. Objasni pojam ONE BEST WAY?
“The one best way”: Taylor je smatrao da se za svaki posao može ustanoviti “the one best
way” – te je to pokušao ustanoviti za svaki posao, kao i najbrže vrijeme. U tu svrhu je radio
kronometražu (mjerenje) pokreta (sa štopericom), utvrđivao je najbolji ritam rada i onda ga je
proglasio obaveznim za sve radnike. Međutim, problem njegovog postupka je, što je mjerenja
vršio na najboljem radniku (zbog pretpostavke da tipičan radnik ljenčari iz navike). Vršila se
selekcija radnika i oni koji nisu bili sposobni slijediti norme tog “best way” su otpali. Pri tome
Taylora nije nimalo zanimalo zašto su pojedini radnici otpali i što će s njima biti. To je bilo
vrijeme ranog kapitalizma i postojala je velika nezaposlenost pa je radne snage bilo na
bacanje.
3. Navedi bar 5 problema savremene psihologije?
1.Izbor Zanimanja I Odabir Radnika Cilj je postaviti “pravog čovjeka na pravo mjesto” –
danas znamo da je to nemoguće. U tom području se najviše koristi psihometrija.
2.profesionalno osposobljavanje i usavršavanje obrazovni ciklus: skup aktivnosti vezan uz
stručno obrazovanje u nekoj organizaciji
3.praćenje radnika i utvrđivanje radne uspješnosti Ako želimo postaviti motivativni sistem
nagrađivanja to je vrlo važno. Treba nam u adminstrativno-kadrovskim odlukama (koga
unaprijediti, koga otpustiti…) – te odluke će biti
4.prilagođavanje rada čovjeku Bitno je dati čovjeku u ruke alat kojim može lako upravljati,
koji je u skladu s njegovim psihofiziološkim mogućnostima  mašine grade inžinjeri, a
fiziolozi i psiholozi znaju kako trebaju biti formirani da bi se prilagodili čovjekuMetoda rada
Organizacija fizikalno-klimatskih prilika rada (vanjskih uslova)
5.ispitivanje umora i ostalih općih faktora koji djeluju na radne sposobnosti čovjeka kad
čovjek postigne određeni stepen vještine, ne znači da će radni učinak uvijek biti jednak;
postoje kolebanja učinka u funkciji vremena zbog: Umora i monotonije, Urađivanja, početnog
elana i završnog elana, Radne smjene, Umor je najvažnija i u najvećoj mjeri smanjuje
produktivnost rada
6. Sigurnost na radu i prevencija nezgoda i nesreća Dok su interesi industrije bili primarni, a
čovjek i njegove sposobnosi i mogućnosti su bile ignorirane bio je najveći broj nesreća na
radu.
7. Analiza izostanka i fluktuacije
IZOSTANCI (apsentizam) s rada je veliki organizacijski i ekonomski problem
FLUKTUACIJA je pojava odlaženja na drugi posao  vrlo veliki problem u razvijenim
društvima. Te pojave su simptomi loših međuljudskih odnosa.
8. Motivacija, zadovoljstvo na poslu i stavovi prema radu
Motivacija u najširem smislu je sve ono što potiče na neku aktivnost. Osnovno pitanje vezano
uz motivaciju je zašto ljudi uopšte rade, a za organizacije je konkretno interesantno koji su to
faktori koji djeluju povoljno odnosno nepovoljno na motivaciju (40.-50. godina najveći broj
istraživanja se odnosi na to područje)  mnogo se radi na restruktuiranju poslova.
9. Socijalno-psihološki aspekti organizacije ljudskog rada To je vrlo široko područje a
najvažniji problemi su:psihosocijalni problemi rukovođenja (metode izbora i obrazovanja
rukovoditelja, stilovi rukovođenja…)problemi radne grupe (grupna kohezivnost, utjecaj
veličine grupe na rad)problemi komunikacije na radu  nisu više neposredne komunikacije
zbog veličine industrija, organizacija

4. Metode mjerenja umora?


Metode mjerenja - Indikatori veličine umora mogu se svrstati u šest skupina:
1. kvaliteta i kvantiteta radnog učinka;
2. subjektivni osjećaji umora;
3. elektroencefalografija;
4. kritične frekvencije fuzije vidnih podražaja;
5. psihomotorički testovi;
6. mentalni testovi.

Ova mjerenja često se koriste za vrijeme,prije i poslije radnog zadatka,a o veličini umora
zaključuje se iz dobivenih rezultata.

5. Objasni koncept stimulusa?

Ovaj koncept fokusira se na situacijske cinioce i dogadjaje koji ga biljezavaju. Stres se javlja
zbog ogranicenog vremena za obavljanje odredjene radnje. Vaj koncept je doveden u pitanje
jer ne reaguje svaki pojedinac na isti stresor.
6. Vanjski uzroci dosade na poslu?

Iskustva pokazuju da sljedeće situacije rezultiraju dosadom:

1.Dugotrajni repetitivni rad,koji nije težak ali ipak ne dopušta operateru da razmišlja o
nečemu drugom.

2.Dugotrajni,monotoni rad na kontroli proizvoda koji zahtjeva konstantnu budnost.Najvažniji


faktor u ovim situacijama je to što ne postoje razlozi za određenu aktivnost. Situacije koje
više rezltiraju dosadom:kratki ciklusi operacija i malo prilike za tjelesne pokrete;slabo
osvjetljenje i tople radne prostorije; individualni rad bez kontakta sa drugim uposlenicima itd.

7. Najpoznatije hipoteze o nesrećma na poslu?

Prva hipoteza: Nesreće su slučajne- ako se nesreće događaju prema istom slučaju, a budući da
su nesreće takozvani rijetki događaji onda bi se one morale u većoj skupini ljudi distribuirati
po takozvanoj POISSONOVOJ DISTRIBUCIJI. U većini testiranja se pokazuje da se stvarna
distribucija nesreća ne može smatrati po poissonovojdistribuciji. Razlika između tih dviju
distribucija je to što u realnoj ili opaženoj distribuciji nesreća imamo više ljudi bez nesreća
nego što bismo smjeli očekivati po čistom slučaju. Kao i više ljudi s velikim brojem nesreća
nego što bi se moglo očekivati po istom slučaju. Tako da prva hipoteza vjerovatno nije
ispravna.

Druga hipoteza: Bivse nesreće djeluju na buduće nesreće- budući da kod slučanij događaja
bivši događaji nemaju nikakvih uticaja na buduće događaje pa se ova hipoteza u literaturi
često spominje suprotna prvoj hipotezi.

Treća hipoteza: ljudi se međusobno razlikuju po sklonosti za nesreću- ako postoji sklonost za
nesreće onda je najvjerovatnije da se ta sklonost distribuira prema tim ljudima po normalnoj
raspodjeli. Čest argument u prilog hipotezi o postajanju sklonosti za nesreće jest tvrdnja da je
za najveći postotak nesteća u jednoj grupi ljudi odgovoran malan postotak ljudi. Taj argument
ne dokazuje da nesreće nisu slučajne.

8. Faktori pasivnog rukovođenja?

Menadžment putem izuzetaka-pasivni - vođa koji koristi pasivnu formu, ne nadgleda rad
podređenih zaposlenika, a interveniše samo u situacijama koje predstavljaju neispunjavanje
zadatih standarda ili ako se jave problemi. Rukovodilac čeka da se obavi zadatak, pa ako isti
nije obavljen u skladu sa njegovim očekivanjima, kritički reaguje i po potrebi kažnjava
zaposlenika.

Laissez-faire ili liberalni stil je oblik rukovođenja koje se nalazi desno na samom kraju
transformaciono-transakcionog kontinuuma, te predstavlja odsustvo rukovođenja. To je
krajnji oblik pasivnosti vođe i predstavlja izbjegavanje preduzimanja bilo kakvih aktivnosti.
Rukovodilac ne prati rad podređenih, odgađa donošenje odluka, ne daje povratne informacije,
ne motivira podređene, ne preduzima korektivne akcije niti preuzima odgovornost za
postupke podređenih. Nema razmjene sa podređenima, niti ima pokušaja da im se pomogne
da napreduju.

1. Izometricna kontrakcija?

Kod dinamickog rada misicni napor se moze izraziti kao produkt sile i skracenja misica
(rad=sila x put). Za vrijeme statickog rada duzina misica se ne mijenja, nego ostaje u stanju
povecanja napetosti, gdje sila ostaje manje vise konstantna citavo vrijeme rada. Buduci da se
duzina misica ne mijenja, a u fiziologiji se ovakva kontrakcija naziva izometricnom.

2. Sposobnost za rad?

Postoje 3 koncepcije o prirodi sposobnosti (ličnosti):

EKSTREMNO SINTETIČNA (monarhična, holistička) – koncepcija apstraktne sinteze


ličnosti, u staroj predznanstvenoj psihologiji je ova koncepcija dominirala. Smatralo se da
osobine i sposobnosti ne postoje kao posebne cjeline, već postoji ličnost kao struktura bez
sadržaja. Sposobnosti su kvaliteti koji nose pečat strukture koji se ne mogu kvantitativno
odrediti. Koristila se metoda opažanja, intervju, uvid u cjelokupno djelo.

EKSTREMNO ANALITIČNA (anarhična, atomistička) – proizašla je iz stare


apsorpcionističke psihologije – postoji niz elementarnih, specifičnih faktora koji nemaju
nikakvu širinu, pa ih nema smisla mjeriti.

Ispitivanje sposobnosti u praktične svrhe bilo bi bespredmetno prema ovim dvijema


koncepcijama.

OLIGARHIČNA (analitička) – priznaje postojanje ličnosti koja daje pečat svim osobinama
pojedinca, ali ta ličnost se može rasčlaniti u izvjestan broj manjih sposobnosti koje djeluju kao
nezavisne funkcionalne cjeline. Današnji diferencijalni psiholozi prihvaćaju ovaj koncept na
nivou operativnog realiteta: žele odgovoriti na pitanja kako strukturu rastaviti na komponente,
do koje granice ići u tom raščlanivanju, pomoću kojih se ključnih osobina i sposobnosti
čovjek najbolje može okarakterizirati. Ti problemi diferencijalne psihologije imaju
implikaciju na psihologiju rada – gdje moramo znati koje sposobnosti uopće postoje i što ima
smisla mjeriti, kakva je veza među sposobnostima i koji je njihov hijerarhijski raspored.

3. LIČNI/ SUBJEKTIVNI FAKTORI DOSADE?

Ovi faktori imaju značajnog udjela u pojavi dosade ili drugim riječima,na sposobnost da se
odupre dosadi.Sklonost dosadi javlja se kod sljedećih osoba:

1. Osoba u stanju umora;


2. Neadaptiranih noćnih radnika;
3. Osoba slabe motivacije i slabog interesa;
4. Osoba s visokim stupnjem obrazovanja,znanja i sposobnosti;
5. Motiviranih osoba koje traže zahtjevne poslove.
Nasuprot ovima,sljedeće osobe su vrlo otporne na dosadu:
- Osobe koje su svježe i budne;
- Osobe koje uvijek uče:
- Osobe koje su zadovoljne svojim poslom,jer odgovara njihovim sposobnostima.

4. Šta je sinergija i vrste sinergije?


Poznato je da se u povodu radova kod kojih dominantna tjelesna komponenta javlja u
organizmu niz promjena, kojima je zadatak da organizam prilagode novonastalim zahtjevima
rada. Te su promjene nazvane sinergijama (grč. sin=sa, ergos=rad) i manje su ili više
međusobno zavisne i povezane, ali ih zbog lakše preglednosti dijelimo u nekoliko kategorija,
od kojih su najpoznatije:
a) Srčano-žilne (kardiovaskularne) sinergije
b) Dišne (respiratorne) sinergije
c) Termoregulatorne sinergije
d) Hranidbene sinergije
Srčano-žilne sinergije – odnose se kao što im i naziv govori na promjene u radu srca i u
karakteristikama žilnog sistema (ponajprije kapilara). Najočitija i najpoznatija sinergija ove
vrste je ubrzanje pulsa, koja nastaje pri pojačanoj tjelesnoj aktivnosti (ubrzanje pulsa zbog
čuvstva nije sinergija!).
Dišne sinergije – povećanje pulsa i sistolnog, kao i minutnog volumena organizmu omogućuje
bolju i bržu opskrbu kisikom, pa je prema tome potrebno da se istodobno promjene i one
funkcije našeg organizma kojima organizmu pribavljamo kisik, a to su aktivnosti disanja
(potrošnja kisika u mirovanju prosječno iznosi oko ¼ litra u minuti.)

Termoregulatorne sinergije – poznato je kako mišićini rad zagrijava ne samo aktivne mišiće
već i cijeli organizam: temperatura tijela trkača na duge pruge može na cilju iznositi i više od
39 stepeni Celzijusa. Tako pregrijani organizam treba hladiti i spriječavati dalje pregrijavanje,
a to se postiže termoregulatornim sinergijama. Najpoznatija među njima je isparavanje, koje
najvećim dijelom kod čovjeka znači znojenje (mali dio isparavanja odvija se i disanjem).
Hranidbene sinergije – sastoje se u promjenama u potrošnji energije, a na količinu tih
promjena zaključuje se najčešće iz potrošnje kisika. Energija što je čovjek natašte u stanju
mirovanja troši za održavanje osnovnih funkcija organizma naziva se bazalnim
metabolizmom..

5. Teorija umora?

Bilo je mnogo pokušaja da se odredi šta predstavlja umor. Danas te pokušaje i teorije
možemo svrstat u tri osnovne skupine : Teorija intoksikacije, Teorija ugušenja, Teorija
iscrpljenja

Teorije intoksikacije – prema tim teorija umor je posljedica nagomilavanja otpadnih tvari,
prije svega mliječne kiseline koja se stvara mišićnjim radom.

Teorija ugušenja polažu težisšte naopskrbi kisika, mnogi naporni tjelesnji radovi traže velike
količine kisika, ali organizam može povećati unos kisika do određene granice. Prema tome
ako organitam ne prima kisik u količiniama kojia je potrebna za neki rad postepeno dolazi do
gušenja aktivnih organa i prestaje njihova funkcija

Teorija iscrpljenja smatraju da je glavni uzrok umora to što su potrošene prehrambene rezerve
u organizmu.

6. Faktori transakcijskog rukovođenja?

Situacijsko nagrađivanje je aktivniji i učinkovitiji oblik transakcijskog rukovođenja. Tu je


riječ o procesu razmjene između vođe i sljedbenika, u kojem se napori sljedbenika
razmjenjuju za specifične nagrade. U ovom obliku rukovođenja, vođa nastoji da postigne
dogovor sa sljedbenicima o tome šta mora da se uradi i kakvu naknadu će dobiti oni koji
obave određeni zadatak. Za ovaj oblik vodstva Bass (2008) tvrdi da je konstruktivna
razmjena. Psihološke nagrade mogu uključivati davanje pozitivnih povratnih informacija,
pohvale i odobrenja. S druge strane, materijalne naknade podrazumijevaju povišice plate,
razne vidove nagrađivanja kao i javne pohvale.

Menadžment putem izuzetaka-aktivni se po mišljenju Bassa (2008) može okarakterisati kao


korektivna razmjena, te podrazumijeva rukovođenje koje obuhvata korektivnu kritiku,
negativne ocjene i negativne mjere. Identifikovana su dva oblika ovog oblika vodstva: aktivni
i pasivni. Vođa koji primjenjuje aktivan oblik menadžmenta putem izuzetka, pažljivo prati
greške i kršenja pravila od strane podređenih te zatim preuzima korektivne akcije. Budući da
aktivno prati aktivnosti, rukovodilac može predvidjeti odstupanja od unaprijed utvrđenih
standarda prije nego što preraste u ozbiljniji problem i u skladu s tim odmah reagovati.

7. Objasni transakcijski koncept o kome govore Sonnentag i Fresse?

Koncept transakcije donio je Lazar (1966) koji pretpostavlja da je stres rezultat iz transakcija
između pojedinca i okoline, uključujući individualne percepcije, očekivanja, tumačenja i
odgovora.Concept neusklađenosti opisuje stress kao nepodudaranje između individualne želje
I okoliša.Stressori su uvjeti i događaji koji evociraju naprezanje.Stressori mogu biti
samostalna događanja kao što su kritični životni događaji ili traumatska iskustva, i oni mogu
biti i kronični problemi koji se nastavljaju kroz duži vremenski period.

PSIHOLOGIJA RADA I- NEKA PITANJA

1. Da li je opravdana podjela rada na intelektualni i tjelesni, objasniti.

Za psihologiju ne postoji bitna razlika između tjelesnog i intelektualnog rada jer je u oba
slučaja riječ o psihomotornoj prirodi aktivnosti, samo što je u jednom slučaju dominantna
motorna, a u drugoj psihička aktivnost. Npr. prilikom tjelesnog rada kao što je kopanja
zemlje, čovjek da bi obavio taj rad mora da percipira svoj alat, predmet obrade, mora da bude
motiviran itd. dok s druge strane, kada je u pitanju intelektualni rad, kao što je čitanje u sebi,
pokazalo se da postoje lagane mišićne kontrakcije. .

2.Razlika između statičkog i dinamičkog rada mišića.

Dinamičan rad – dolazi do naizmjeničnih kontrakcija i dekontrakcija mišića, njihovog


naprezanja i relaksacije, te do promjene dužine mišića koje su najčešće ritmične. Npr.
okretanje kotača.
Statičan rad – dolazi do trajnije kontrakcije mišića koja je obično u funkciji održavanja stava
tijela pri radu. Npr. Držanje utega sa ispruženom rukom.

3.Objasniti liniju uho-oko.

Jedan od način utvrđivanja stava vrat-glava je mjerenje ugla između linije koja prolazi od
sedmog cervikalnog kralješka do ušnog otvora i vertikalne linije . Međutim u praksi je puno
lakše utvrditi liniju uho-oko koja ide od ušne šupljine do tačke gdje se sastaju očni kapci.
Ova linija se koristi da bi se odredio otklon položaja glave i kao referenca kuta linije gledanja.

4.Koncept stimulusa

Koncept stimulusa (podsticaja) se fokusira na situacijske činioce ili događaje koji je


obilježavaju. U okviru ove konceptualizacije, određeni stimulusi su stresni – naprimjer-
pritisak zbog ograničenog vremena za obavljanje neke radnje, međulični konflikt na poslu ili
nesreća. Kakogod, koncept stimulusa je doveden pod znak pitanja jer svaki pojedinac ne
reaguje na isti način na isti stresor. Skoro pa svaka okolnost ili događaj može izazvati štetu.
Uprkos tome što koncept stimulusa posjeduje određene nedostatke, mnogi su istraživači
saglasni sa tim da postoje dijelovi stimulusa koji biti štetni za sve pojedince

5.Proces sticanja vještina

Razlikujemo 2 procesa, a to su:


 ucenje pokreta
 prilagodjavanje organa koji su ukljuceni u pokret
u pocetku svi se pokreti izvode svjesno, ali se vjezbanjem dio svijesti postepeno
reducira.Uspostavljaju se novi putevi i nove veze u mozgu pa se kontrola pokreta postepeno
prelazi u funkciju mozgovnih zivcanih centara. Takodje se javlja odstranjivanje pokreta koji
su suvisni, odnosno koji nisu bitni za izvodjenje vjestine.
Psihologija rada se bavi prvenstveno problemom stjecanja vještina. Osnovne vanjske
promjene do kojih dolazi prilikom sticanja vještina su sljedeće:

(1) Sjedinjavanje pojedinačnih u jednu jedinstvenu radnju

U početku radnja nije sjedinjenja u jedinstvenu radnju, već se svaki element aktivnosti izvodi
pojedinačno. U funkciji vježbanja se ti elementi povezuju i na kraju svi zajedno čine jednu
radnju. U početku je vidljivo da među sekvencama pokreta postoji razmak, a postepeno se te
radnje sklapaju (npr. punjenje puške). Što više čovjek ovladava vještinom, to radi u krupnijim
psihomotornim strukturama, dok se ne sklope u cjelinu – automatiziraju. Djelomična
automatizacija i stapanje niza pojedinih radnji u jednu cjelinu je glavno obilježje vještina (npr.
pilot u 5 min. mora napraviti 200 pojedinačnih radnji, što je nemoguće ako to ne sklopi u
vještinu).

(2) Uklanjanje nekorisnih i štetnih pokreta i usavršavanje bitnih POKRETA

Tokom treninga ili vježbe postepeno se uklanjaju svi nekorisni i za cilj aktivnosti štetni
pokreti, dok se s druge strane sve bolje organizuju pokreti, koji su prilagođeni zadatku.
Početni, manje ili više nekoordinisani pokreti postepeno se reorganiziraju u vremenu i
prostoru i tako nastaju novi pokreti (dinamičke strukture) kojima se zadatak može lakše i brže
izvoditi.

To je ustvari posljedica stvaranja novih dinamičkih veza unutar centralnih struktura nervnog
sistema i između njih i receptornih (osjetni organi) i efektornih (mišići) sistema organizma.
Ponavljanje aktivacije neuronskih lanaca dovodi do a) lakšeg širenja nervnog uzbuđenja tim
lancima i b) stvaranja NOVIH strukturnih veza među neuronima, što omogućuje nove
“modele” nervne aktivnosti (nove, adekvatne pokrete).

Npr. kod učenja pisanja - dijete reaguje gotovo čitavim tijelom, no u funkciji vježbanja se
postepeno eliminiraju nepotrebne radnje. (Za mjerenje putanje pokreta se koristi ciklograf -
koji proizvodi ciklogram i miograf - koji mjeri akcione potencijale mjegovih mišića).
Paralelno sa otklanjanjem štetnih pokreta smanjuje se i psihička napetost i napetost mišićnog
sistema (npr. auto-škola). Ta napetost nužno povećava i organsku (energijsku) potrošnju, pa je
zato i štetna.

(3) Promjene u osjetnoj regulaciji aktivnosti

U početku sticanja neke psihomotorne vještine, odvijanje pojedinih faza aktivnosti regulirano
je uglavnom vidnom percepcijom vanjske situacije. No, sa vježbom dolazi do slabljenja
eksterorecepcije (u prvom redu vida) na račun propriocepcije. U početku nervni signali o
podražajima relevantnih za obavljanje posla idu od vidnog puta preko centralnih struktura do
mišića koji izvode pokret (vidim-mislim-činim).

Međutim, tokom vježbanja stvaraju se asocijacije između određenih vanjskih podražaja i


određenih pokreta odnosno propriocetornog uzbuđenja i postepeno se radnja počinje izvoditi
na temelju tih proprioceptornih informacija, a sve manje na temelju vidnih informacija. Jedan
pokret predstavlja podražaj za sljedeći i svaki sljedeći pokret je opet izazvan kinestetičkim
osjetom prethodnog pokreta, pa tako signali iz samih mišića postaju dovoljni za regulaciju
radnje i pokreta. Tu je riječ o delegaciji – prenošenje sa vidnih na kinestetičke informacije.
Radi se o procesu gdje TIJELO doslovice nauči i počinje “znati” šta treba kada učiniti, a
centralne strukture su sve manje uključene u izvođenje aktivnosti, što može iči do te mjere da
pojedinac na svjesnoj razini stvarno više ne zna šta radi (kad vozimo auto, zaključavamo vrata
i sl.) – a aktivnost je na najbolji mogući način obavljena.

Time je omogućena:

(1) automatizacija - čitave radnje i eksteroceptori se oslobađaju za druge više aspekte


vještine i

(2) anticipacija - izmicanje percepcije pred same radnje (npr. pri čitanju na glas, kad
glas uvijek zaostaje za čitanjem, čak do 1-2 sek.). Uloga antipacije se dobro
pokazuje kad npr. vozimo po cesti, a sve je zamagleno. Problemi nastaju jer kod
vožnje treba gledati unaprijed kako bi se na vrijeme shvatilo što se zbiva. U
profesionalnom radu to je posebno bitno kod poslova slijeđenja (trackinga).

6.Rukovođenje, vođenje

Pojam (ruko)vođenje je kompleksan, višeznačan, neodređen, tako da različiti autori definišu


vođenje u skladu sa vlastitom perspektivom bavljenja tom pojavom kao i onim aspektima koji
ih najviše interesuju. Većina definicija rukovođenja se vodi pretpostavkom da (ruko)vođenje
podrazumijeva proces u kojem jedna osoba utiče na druge članove grupe kako bi
usmjeravala, strukturirala i pospješivala aktivnosti i odnose u nekoj grupi ili organizaciji. Kad
se uzmu u obzir sve definicije može se uočiti da postoje stajališta koja rukovođenje smatraju
specijaliziranom ulogom i gledišta koja posmatraju vođenje kao proces uticaja koji se
pojavljuje unutar socijalnog sistema i raspršen je među članovima grupe. Razlike između
vođa i rukovodilaca se mogu naći u njihovim definicijama, koje pretpostavljaju razlike u
vrijednostima pa i ličnosti. Rukovodioci vrednuju stabilnost, red i učinkovitost, dok vođe
cijene fleksibilnost, inovativnost i prilagodbu. Rukovodioci se bave time kako će stvari biti
obavljene i nastoje potaknuti ljude da ih obave što bolje. Vođe se bave stvarima koje ljudima
nešto znače i nastoje navesti ljude da se slože oko najvažnijih stvari koje treba učiniti. Uprkos
evidentiranim razlikama između vođenja i rukovođenja, te dvije oblasti ipak preklapaju.
7.Osnovni postulati Taylorizma

Osnovna načela/pravila taylorizma su:


1. za svaki posao odabrati najprikladnije, što znači najsposobnije radnike,
2. podučiti odabrane radnike da rade “jedinim i najboljim mogućim” najracionalnijim
metodama rada kod kojih su:
(a) radnici pravilno razmješteni,
(b) eliminirani nepotrebni-suvišni pokreti tako da se koriste pokreti koji su
najekonomičniji i
(c) radnicima dodijeljeni posebno oblikovani alati,
3. najmarljivije radnike značajno bolje stimulirati,
Pri čemu prvo i treće načelo imaju za cilj prilagođivanje čovjeka radu, a drugo načelo
prilagođivanje rada čovjeku.

8.Simptomi umora

Simptomi se dijele na:

 objektivne – najpoznatiji svakodnevni simptom umora je opadanje radnog


učinka.Pored opadanja radnog učinka, kao drugi simptom navodi se opadanje kvalitete
radnog učinka.Kao treći simptom navodi se povećanje varijabiliteta u kvaliteti. Jedan
od objektivnih simptoma je i pojava spontanih odmora.Još jedna od simptoma umora
jeste pojava suvišnih pokreta koja se javlja pred kraj radnog vremena.
 subjektivne – ovi simptomi su difuzni i nejasni i zbog toga se, obično, navodi opći
doživljaj umora međutim u stanju jakog umora mogu da se zapaze i neki konkretniji
simptomi.Ljudi kada su premoreni obično imaju poteškoća u dosjećanju nekih stvari,
zatim javljaju se teškoće u lakom i brzom shvaćanju situacije i donošenje brzih odluka
o reagovanju u određenoj situaciji.Takođe u stanju velikog umora dolazi do prestanka
automatskih radnji, većina njih postaje pod uticajem svjesnosti i to sve zbog pojave
umora.U subjektivne simptome umora ubraja se i promjena raspoloženja, ljudi kada su
umorni postaju razdražljivi i zlovoljni, a ponekad i apatični.
9. Subjektivni faktori koji doprinose nesreći

Faktori koji ljude čine sklonim nesrećama mogu se klasificirati u 3 skupine:

 faktori koji praktički ostaju nepromjenjeni u toku dugog razdoblja, a važni su u većini
situacija u kojima se može dogoditi nesreća
 faktori koji se s vremenom postepeno mijenjaju, a takođe su važni u većini situacija u
kojima se može dogoditi nesreća
 faktori koji su po svojoj prirodi posve povremeni i u nekim situacijama važni, a u
nekim nevažni za sigurnost rada.

Druga podjela:
a) Pretežno stabilni faktori –važne su neke karakteristike ličnosti a ne toliko različite
sposobnosti. Neki smatraju da ličnost u događanju nesreća ima odlučujuću funkciju.
Najnoviji rezultati pokazuju da među ljudima s mnogo prometnih nesreća
prevladavaju ekstrovertirani emocionalno nestabilni kao i oni koji pokazuju
karakteristike agresivnosti. U svojstva ličnosti bi se moglo ubrojiti i sklonost
riskiranju, među faktore treba ubrojiti i spol, među relativno stabilne karakteristike
treba ubrojiti i inteligenciju i psihomotoriku.
b) Faktori koji se u toku vremena postepeno mijenjaju. U ovu skupinu faktora pripadaju
npr. stepen treniranosti na radnom mjestu i zivotna dob. Nesreće opadaju kako u
funkciji starenja tako i u funkciji radnog staža. Broj nesreća je manji, što je radno
iskustvo duže. Od složenosti radnih zadataka ovisi hoće li se efekt radnog iskustva na
nesreće manifestirati u prvih nekoliko sati, nekoliko dana, tjedana, mjeseci i godina.
c) Povremeni faktori – neki autori upozoravaju na to da su mnogi od povremenih faktora
ustvari simptomi stalnih i trajnih faktora (npr. pijanstvo ili momentalna nepažnja kao
simptomi nestabilne ličnosti) ipak to ne treba biti tako nego se ti faktori mogu
pojavljivati uz bilo koju drugu strukturu ličnosti ili sposobnosti.
U ove faktore spada: alkohol, bolest, umor, raspolozenje, stav prema radu.

10. Pojam „sklonost ka nesreći“

Moglo bi se reči da je sklonost za nesreče pojam koji zapravo znači neposjedovanje onih
sposobnosti i svojstava koji su u datom momentu važni za sigurnost rada ili posjedovanje onih
karakteristika koje su u datom momentu nepoželjne za sigurnost rada. Iz te definicije je jasno
da se samo izuzetno može raditi o nekim stalnim ili uvijek istim karakteristikama, ista
kjarakteristika može u istoj situaciji predstavljati faktor sklonosti za nesreće. U novije vrijeme
se pojavile nove teorije koje polaze od pretpostavke da bi sklonost za nesreće trebala značiti
permanentnu konstitucionalnu tendenciju.
Kerrova teorija- cilj-sloboda-pažljivost – prema toj teoriji psihološka klima na radnom mjestu
je vrlo važna, jer loši klimatski uvjeti dovode do pogrešaka u radu pa time i do nesreća. Dobra
klima postiže da ondje gdje radnik ima osjećaj slobode, vlastite odgovornosti stoji na vlastitim
nogama, što je Kerr dokazuje istraživanjima u kojim je nađeno da se manje nesreća događa u
radnim organizacijama s boljom mogućnosti napredovanja, na radnim mjestima s višim
društvenim ugledom itd.
Teorija prilagođavanja stresu - smatra da je čovjek samo povremeno sklon nesreći i to onim
momentima kad se ne uspije prilagoditi nekom unutrašnjem (npr. Briga, raspoloženje, bolest)
ili vanjskom ( loša rasvjeta, naporan posao) stresu.

11. Faktori transformacijskog stila rukovođenja


 Karizma ili idealizovani uticaj se definiše kao oblik rukovođenja u okviru kojeg vođa
svojom ličnošću i/ili ponašanjem utiče na emocije, vjerovanja i vrijednosti
sljedbenika, što rezultira nastojanjima podređenih da se identifikuju sa vođom i
oponašaju ga.
 Intelektualna stimulacija podrazumijeva rukovođenje koje podređene podstiče da
budu kreativni i inovativni u izvršavanju zadataka, da u svom radu zauzimaju nove
perspektive rješavajući stare probleme na nove načine, postavljajući izazove pred
vlastita vjerovanja i vrijednosti kroz preispitivanje dostignuća i uloženi napor.
 Individualno uvažavanje je komponenta rukovođenja koja predstavlja rukovodioca
koji stvara atmosferu podrške u kojoj se sa pažnjom razmatraju individualne potrebe
podređenih. Ovaj faktor je ključna karakteristika transformacijskog vodstva.

12. Formula radnog učinka

Radni učinak = sposobnosti x motivacija x okolinske prilike

Radni učnika je umnožak onoga što čovjek može, onoga što hoće i okolinskih uvjeta. U teoriji
to znači da kad bi bilo koji od navedenih faktora bio nula, onda bi i radni učinak bio nula.
13. Hawthorne efekt – doprinos

Hawtorn eksperimenti su doprinjeli jer se shvatilo da zadovoljstvo u poslu i stav radnika, te


njihova motivacija neposredno ovise o socijalnim prilikama rada, te da se pojedinac povodi za
grupnim normama. Ponašanje pojedinca je određeno grupnim odnosima i međuljudskim
odnosima. Došlo je do razvoja područja socijalne industrijske psihologije. U okviru tog
područja psiholozi istražuju faktore o kojima ovisi zadovoljstvo u poslu, koji utječu na
međuljudske odnose u radnim grupama, psihosocijalni problemi razumijevanja i kooperacije.

14. Koncepti stresa - S.F.


Na najopštijem nivou, možemo govoriti o četiri različita koncepta stresa:

 koncept stimulusa - se fokusira na situacijske činioce ili događaje koji je obilježavaju. U


okviru ove konceptualizacije, određeni stimulusi su stresni – naprimjer- pritisak zbog
ograničenog vremena za obavljanje neke radnje, međulični konflikt na poslu ili nesreća.
Kakogod, koncept stimulusa je doveden pod znak pitanja jer svaki pojedinac ne reaguje
na isti način na isti stresor. Skoro pa svaka okolnost ili događaj može izazvati štetu.
Uprkos tome što koncept stimulusa posjeduje određene nedostatke, mnogi su istraživači
saglasni sa tim da postoje dijelovi stimulusa koji biti štetni za sve pojedince
 koncept odgovora - se fokusira na fiziološke reakcije kao na odlučujuće sastavne
dijelove stresa, tj. govori se o stresu kada pojedinac ispoljava određene oblike ponašanja,
a koji nisu rezultat situacije u kojoj se nalazi. Ipak, i ova konceptualizacija ima svoje
nedostatke. Ona, naime, ne uzima u obzir da veoma različite situacije mogu rezultirati
istim fiziološkim odgovorima i da pojedinac može uložiti napor da kontroliše svoje
reakcije, kao i odgovore na stres.
 transakcijski koncept - polazi od pretpostavke da je stres rezultat transakcije (prijenosa)
koji se odvija između pojedinca i njegovog okruženja, uključujući u to pojedinčeve
percepcije, očekivanja, interpretacije i pokušaje prilagođavanja. Uzevši u obzir činjenicu
da ovaj koncept nije na empirijski način pristupio operacionalizaciji i mjerenju stresa,
možemo reći da je, uprkos dobrim predispozicijama, nije u tolikoj mjeri razvijen, koliko
bi mogao biti, kada bi to dosegao
 koncept neslaganja,nepodudarnosti,odstepen a,različitosti - objašnjava stres kao
neslaganje između želja pojedinca i okoline, ipak, u operacionalizaciji te različitosti
istraživači su suočeni sa velikim teškoćama. S obzirom na to, stres je širok pojam
kojemu
15. Izomerička kontrakcija
Dinamički rad mišićni napor izražava kao produkt sile i skraćenja mišića, dok se za vrijeme
statičkog rada dužina mišića ne mjenja nego ostaje u stanju povećane napetosti, a sila je
konstanta tokom cijelog rada. Kada ne dolazi do promjene dužine mišića to se naziva
izomerička kontrakcija.

16. Linija gledanja u uredskom poslu

Linija gledanja povezuje zjenicu oka s objektom gledanja.Pod pretpostavkom da je glava


uspravna preferirani smjer gledanja je otprilike ravno naprijed za udaljene objekte, a sve je
više i više kos za bliže objekte koje oko treba fokusirati.Uobičajni vidni zadaci trebali bi biti
30 stepeni širokom stošcu oko glavne linije gledanja.

17. Klasične teorije umora

Postoje tri grupe klasičnih teorija, a to su:

 Teorije intoksikacije: one su najpoznatije, prema ovim teorijama navodi se da umor nastaje
tako što se nakupljaju toksini, odnosno otpadne tvari koje se stvaraju radom
mišića.Nakupljanjem tih mliječnih kiselina tkivo postaje manje efikasno i otežan je rad
mišića, ta efikasnost može biti povraćena jedino odstranjivanjem toksina.
 Teorije ugušenja: prema njima, umor se javlja zbog nedostatka kisika, prilikom bilo kakve
aktivnosti organizmu je potrebna određena količina kisika, ukoliko organizam ne prima
onoliko kisika koliko određeni rad zahtjeva dolazi do gušenja rada organa i prestanka rada
 Teorije iscrpljenja: prema njima glavni uzrok umora jeste potrošene prehrambene rezerve u
organizmu, da bi organizam funkcionisao potrebne su određene energetske rezerve

18. Temeljni koraci i faze analize posla

Temeljni koraci analize posla: utvrdjivanje poslova i pregled postojece dokumentacije,


upoznavanje menadzera sa procesom analize, sprovodjenje analize posla, i priprema opisa
posla i specifikacija

18.Kao rezultat pravedne analize posla kreiraju se dva dobna .. o kojim dokumentima je riječ i
šta narušavaju

Kao osnovni dokmenti nakon analize posla dobijaju se:


 opis radnog mjesta( sadrzi osnovne podatke o specifiranom poslu i nalaze njegove
uvjete) i
 specifikacija radnog mjesta ( pisani dokumenti o potrebnim klasifikacijama osoba koja
se trazi za odredjeni posao).

19. Oglas za posao – sadržaj

Oglas za posao sadrzi: inf.o preduzecu, pozicija, zahtjevi prema poziciji, ponuda i modalitet
oglasa

20. Uloga psiholoških testova u procesu selekcije

Psih. testovi su nstrumenti selekcije kojima se utvrdjuje razvijenost odredjene karakateristike


relavantne za posao i razlike kandidata po toj klasifikaciji, a sluze i tta predvidjanje buducih
perfomansi.

21. Motivacioni faktori za rad *

Postoje dva faktora koji potiču ljude na aktivnost:

 Unutrašnje potrebe - sačinjavaju nutarnje pobude na aktivnost, a predstavljaju


doživljaj neravnoteže (fiziološke ili između čovjeka i njegove okoline). Potrebe
predstavljaju uvijek nedostatak, a to se na subjektivnom planu iskazuje kao poriv,
interes. Potrebe se mogu podjeliti na biotičke (urođene – glad, žeđ, spavanje,
disanje itd.) i stečene (potreba za čitanjem, izvršavanjem navika itd.), a stečene se
dalje mogu podijeliti na socijalne i osobne.
 Vanjski ciljevi - koji se aktivnošću nastoje doseći, predsavljaju glavne vanjske
poticaje.
22. Ko je otac industrijske psihologije i cime se bavio

Organizacijska psihologija je grana psihologije rada koja se bavi proučavanjem socijalno-


psiholoških aspekata ljudskog rada radi njegova unapređenja. Disciplini koja se bavila tim
istraživanjima daje se ime psihotehnika, koji termin je predložio MÜNSTERBERG, a koja se
trebala baviti primjenom psihologije na rješavanje problema ljudskog rada. Taj naziv je ubrzo
napušten u korist naziva industrijska psihologija. Unutar spomenutih istraživanja se prvi put
provodi analiza radnog mjesta kako bi se upoznali zahtjevi koje konkretno radno mjesto
postavlja glede sposobnosti kandidata koji se natječu za to radno mjesto
23. Sta je ergonomija i kad je nastala

Ergonomija (od grč. érgos = rad + nomos = zakon, pravilo) je grana psihologije rada koja se
bavi proučavanjem tehnološko - psiholoških aspekata ljudskog rada radi njegova unapređenja.
Pobliže se može reći da je ergonomija interdisciplinarni znanstveni pristup problemima
prilagođivanja rada čovjeku u cilju:
(a) povećanja proizvodnosti tj. radne efikasnosti,
(b) povećanja sigurnosti na radu i
(c) humanizacije tj. olakšavanja ljudskog rada.
Za razliku od psihologije zaposlenika, ergonomiju prvenstveno zanimaju osobine prosječnog
čovjeka, a ne toliko razlike među ljudima, pa njenu osnovu čine podaci dobiveni
istraživanjima iz područja eksperimentalne psihologije, a manje saznanja dobivena
istraživanjima iz područja diferencijalne psihologije. Nastala je 40ih godina 20.st.

24. Povezanost izostajanja sa posla i starosti

Najviše izostanaka s posla imaju mladi ljudi, dok najmanje imaju ljudi srednjih godina. Mladi
ljudi imaju uglavnom kratkotrajne izostanke broj izgubljenih radnih dana najmanji je kod
mladih radnika, a najveći kod starih. To je uslovljeno time što najveći postotak izgubljenih
radnih dana opada na izostanke zbog bolesti, a ti izostanci traju to duže što su ljudi stariji.

25. 2 cinjenice napornosti rada i sinergija

Stepen povezanosti napornosti rada i sinergije uslovljen sa dvije činjenice, a to su:

 tzv. statični rad koji se sastoji u održavanju nekog opterećenja bez istodobne
kontrakcije i dekontrakcije mišića u manjoj mjeri se reflektira u sinergičnim
promjenama nego što se to očekuje
 tzv. intelektualni rad onaj prilikom kojeg se prevladavaju psihički fenomeni praćeni
motornim pokretima imaju takođe malo manifestacije u sinergičnim promjenama
26. Pitanja vezana za odmor

U vezi sa odmorom i odmaranjem može se postaviti nekoliko osnovnih pitanja:


 Kada u toku radnog vremena treba uzeti odmor?
 Koliko odmor treba da traje?
 Kako se često treba odmarati?
 Kako se valja odmarati?
27. 4 dimenzije nacionalne kulture po Hofstedu
Prema Hofstedeu, „nacionalna kultura“ određenog društva, zajednička je za pojedince i
skupine unutar tog društva:
 hijerarhijska distanca (odnos prema moći; razina do koje društvo prihvaća
nejednakosti među ljudima),
 individualizami kolektivizam (razina do koje ljudi u društvu radije djeluju kao
individue, negoli kao članovi grupa),
 ženstvenost i muževnost (razina koja objašnjava jesu li u društvu poželjnije vrijednosti
„muškosti” ili „ženstvenosti”),
 anksioznost (ili kontrola neizvjesnosti, izbjegavanje nesigurnosti).
28. Dva temeljna pristupa odredjivanju strukture sposobnosti
To su:
 Deduktivno - fenomenološki pristup – u određenje sposobnosti pošlo se na temelju
deduktivno – fenomenološkog pristupa, tj. introspektivnom metodom psiholozi su
analizirali sličnosti i različitosti naših doživljajapoput: pamćenje, mašta, mišljenje, pažnja,
volja. Zatim su iz tako utvrđenih kategorija deducirali osnovne čovjekove sposobnosti (tzv.
moći). Dakle, pamćenje nije bilo samo psihološki proces, nego i moć zadržavanja sadržaja.
Međutim, kad su pokušali mjeriti te moći nije išlo – npr. pamćenje bi trebala biti jedna
jedinstvena sposobnost, pa bi netko trebao uvijek dobro pamtiti. No, pokazalo se da neki
dobro pamte lica, neki riječi, neki brojeve – tj. nema korelacije, pa nema ni jedinstvene
sposobnosti. Pamćenje postoji kao psihološki fenomen, ali ne postoji jedinstvena
sposobnost pamćenja. Danas je općeprihvaćena spoznaja da se fenomenološkim putem ne
mogu određivati sposobnosti.
 Induktivno-empirijski put – polazi se od pretpostavke da se sposobnosti čovjeka ne mogu
direktno opažati, već se one očituju u djelovanju, ponašanju pa treba analizirati čovjekovu
uspješnost u različitim vrstama zadataka. Za istraživanje strukture sposobnosti ključna
metoda postala je Faktorska analiza (FA). Ona se temelji na računu korelacije i polazi od
pretpostavke da je (ne)uspješnost pojedinca u različitim aktivnostima koje su međusobno u
visokoj pozitivnoj korelaciji izazvana istom sposobnošću, odnosno ako su korelacije niske
ili nikakve onda u osnovi te (ne)uspješnosti ne leži ista sposobnost. Na osnovi
interkorelacija različitih manifestnih varijabli (aktivnosti) moguće je ekstrahirati njima
zajednički faktor koji je ustvari odgovoran za tu sukladnost u variranju i svaki tako
utvrđeni faktor interpretira se kao jedinstvena sposobnost potrebna da se izvrši niz
aktivnosti. Prema tome sposobnost je opća osobina pojedinca izvedena iz činjenice da
postoji korelacije u uspješnosti pojedinca u jednoj klasi različitih zadataka. Zadnjih
nekoliko desetljeća proveden je veliki broj faktorsko analitičkih istraživanja –
psihometrija, FA, diferencijalna psiholgija, te je razvijen velik broj testova.

29. Razlika psiholoski i farmakoloski stimulatora

Farmakološki stimulatori su jednim dijelom štetni za organizam, uz pomoć njih povećava


spremnost za rad, ali ne i sposobnost za rad. Ovdje spadaju: osvježavanje kafom, čajem i
sličnim napicima, koji umanjuju osjećaj umora poslije par sati učenja, kancelarijskog posla ili
vožnje automobilom. Često zdravi ljudi uzimaju farmakološke stimulatore da bi povećali
radnu sposobnost.Psihološki stimulatori odnose se na neutralisanja umora, koje predstavlja
ponovno uspostavljanje motivacije koja je narušena tokom rada. Obnavljanje motivacije ili
novo motivisanje radi neutralizacije umora može biti postavljanje novih rokova prilagođenih
novonastalim teškoćama pri radu, kao i definisanje novih ciljeva, etapa ili faza rada.
Psihološki stimulatori su prirodan način mobilizacije organizma i zato se njihovo djelovanje
odvija na maksimalno ekonomičan način, a farmakološki stimulatori su umjetan i pomalo
nasilan način mobilizacije i ona se odvija na manje ekonomičan način.

30. Položaj glave u uredskim poslovima

Glava i vrat ne bi trebali biti nageti naprijed vise od 30 stepeni kada je tijelo uspravno. U
suprotnom slučaju može doći do umora i sličnih problema. Osobe čija je glava i tijele u
uspravnom položaju prosječna periferna linija gledanja leži na horizontali ukoliko je predmet
gledanja daleko. Ukoliko je predmet bliže onda je linija gledanja znatno niža tj. ispod
horizontale.

31. Subjektivni faktori dosade (nabr.)

To su: umor, neadaptiranost, slaba motivacija i interes, visok stepen obrazovanja, znanja i
sposobnosti.

32. Objasniti prirodu sposobnosti

Sposobnosti su one bazične i općenite osobine čovjeka koje mu omogućuju da stekne neka
znanja ili vještine te uspješno obavljanje RAZLIČITIH aktivnosti. Osnova sposobnosti su
anatomsko fiziološke sturukture – npr. riba ima peraje pa može plivati (ima sposobnost
plivanja). Razlikujemo senzorne, motorne i psihičke sposobnosti. Anatomsko fiziološka
osnova psihičkih sposobnosti je kora velikog mozga – cortex cerebri. Psihičke sposobnosti
najrazvijenije su u čovjeka koji je na vrhu filogenetskog razvoja.Sposobnosti su potencijalni
dinamički sustavi za vršenje određenih tipova aktivnosti stečeni kroz aktivitet na osnovi
nasljeđenih dispozicija i utjecaja prirodne i socijalne okoline

NOVIJA PITANJA

1. Stresori su stanja i dogadjaji koji uzrokuju oštećenja. stresorom se može smatrati neki
specificni zivotni dogadjaj ili traumatsko iskustvo, a takodjer hronicni problemi koji traju
duze vremensko razdoblje. - fizicki stresori - stresori vezani za obaveze na poslu - Stresori
vezani za ulogu koju obavljaju - Socijalni stresori - Stresori koje uzrokuje plan rada - Stresori
vezani sa profesionalnim napretkom - Traumatski dogadjaji - Iznenadne promjene

2. Transf. rukovodjenje – rukovodilac se poziva na moralne vrijednosti sljedbenika,


pokušavajući na taj način da podigne njihovu svijest o etičkim pitanjima, te da pokrene i
usmjeri njihovu energiju i kapacitete u pravcu reformi institucija.

3. Kod tjelesnog rada ono što je vidljivo i u nekim momentima dominantno su tjelesni
pokreti, ali tih pokreta ne bi bilo da nisu regulisani psihičkim procesima. Kod intelektualnog
rada prisutne su također obje komponente samo što su dominantni psihički procesi ali su oni
praćeni motornom komponentom što nije uvijek vidljivo.

4. Step-test – Ispituje se tzv. Tjelesna kondicija (npr. step-test se sastoji u tome da se ispitanik
mora određenim tempom penjati na klupicu i spuštati se s nje). U obzir se uzima samo kriterij
brzine vraćanja pulsa u normalu.

5. Čovjek u stanju mirovanja udahne i izdahne ½ l zraka. Nakon normalnog udisaja može
forsiranom inspiracijom udahnuti još 3 l zraka. To se zove inspiracijski rezervni volumen.
Nakon normalnog izdaha može se forsirano izdahnuti izdahnuti još 1,1 l zraka. To se zove
ekspiracijski rezervni volumen. Maksimalna količina zraka koju čovjek nakon maksimalne
inspiracije može forsirano izdahnuti poznata je pod nazivom vitalni kapacitet i iznosi 4,6 l
zraka. U plućima i nakon maksimalne ekspiracije ostaje 1,2 l zraka tzv. Rezidualnog koji ne
možemo disanjem izbaciti.

6.Termoregulacijske sinergije: - isparavanje (tijelo se hladi znojenjem i manjim dijelom


disanjem) - konvekcija (hlađenje tijela u hladnijem zraku ili vodi) - kondukcija (hlađenje
prislanjanjem tijela uz hladnije predmete) - zračenje (prenošenjem topline putem toplinskih
zraka sa tijela na hladniju okolinu).
7. Za ispitivanje promjena u sposobnosti tokom starenja koriste se dvije metode:
transferzalna i longitudinalna.

8. Usporavanje u radu kod starijih ljudi: - usporavanje rada u jednostavnim i


kompliciranim zadacima - u nekim zadacima vrijeme rada starijih radnika raste
proporcionalno sa porastom teškoća - u nekim zadacima stariji ljudi trebaju nesrazmjerno više
vremena što je posao kompleksniji.

9. Glavni faktor usporavanja u radu tokom starenja ne leži u brzini pokreta nego u
vremenu potrebnom za centralne procese započinjanja, formiranja i kontroliranja pokreta.

10. Izostanci s posla mogu biti simptomi: - loših zdravstvenih i higijenskih prilika u radnoj
organizaciji - loših međuljudskih odnosa - nedovoljne organizacije rada s ljudima u radnoj
organizaciji - nepovoljnih soc-ekonomskih prilika radnika.

11. U nizu događaja koji su planirani i kontrolirani dogodi se neplaniran događaj koji je
rezultat neke neprilagođene čovjekove reakcije i koji može rezultirati ozljedom, to je nesreća.

12. Vanjski (posredni) faktori koji dovode do nesreća: - fizikalna radna atmosfera
(osvjetljenje, temperatura, sjene, boja okoline) - organizacija rada (tehnička organizacija rada,
doprema i otprema materijala) - dani u tjednu (pon- najveći broj nesreća; uto i sri- najmanji
br. nesreća).

14. Doživljaji umora: - doživljaj tjelesne umorenosti i iscrpljenosti - doživljaj smanjene


motivacije i koncentracije na zadatak - niz tjelesnih „boljki“

15. Borba protiv nezgoda i nesreća na radu: - prof. orijentacija i selekcija - prof.
obrazovanje - organizacija radne okoline - zaštita - propaganda - stimuliranje - evidencija -
premještanje.

16. Umor je mnoštvo različitih i međusobno više ili manje nezavisnih pojava koje variraju
prema vrsti rada i prema osobinama onoga koji radi.

17. Bazalni metabolizam – energija koju čovjek ------ troši za održavanje osnovnih funkcija
organizma. Visina normalnog bazalnog metabolizma ovisi o spolu, starosti a prije svega o
veličini tjelesne površine, ali za grubu orjentaciju može se reći da čovjek troši u stanju
mirovanja toliko kalorija koliko je kg težak.
PREDROK
1. Osnovni postulati Taylorizma?
Zalažući se za racionalizaciju rada razvio je tri osnovna načela/pravila upravljanja radom, koji
su dobili naziv “osnovna načela/pravila taylorizma”:
1. za svaki posao odabrati najprikladnije, što znači najsposobnije radnike,
2. podučiti odabrane radnike da rade “jedinim i najboljim mogućim” (engl.: one best way)
najracionalnijim metodama rada kod kojih su:
(a) radnici pravilno razmješteni,
(b) eliminirani nepotrebni-suvišni pokreti tako da se koriste pokreti koji su najekonomičniji i
(c) radnicima dodijeljeni posebno oblikovani alati,
3. najmarljivije radnike značajno bolje stimulirati,
Pri čemu prvo i treće načelo imaju za cilj prilagođivanje čovjeka radu, a drugo načelo
prilagođivanje rada čovjeku.
2. Koja su dva indeksa pri izucavanju dogadjaju nesrece?
Iako je već odavno istaknuta potreba da se standardiziraju statistički postupci i indeksi koji se
koriste u prikazivanju nesreća, ni danas se tom zahtjevu nije u potpunosti udovoljilo. Uvedena
su dva najvažnija indeksa:indeks frekvencije i i indeks težine nesreća.
Indeks frekvencije je broj nesreća na milijun radnih sati:
IF=broj nesreća*1000000/ukupan broj radnih sati
Indeks težine je zbog nesreće izgubljenih radnih dana na hiljadu radnih sati
IT=zbog nesreća izgubljeni radni dani*1000/ukupan broj radnih sati
Smrtna se nesreća registrira određenim dogovorenim brojem izgubljenih radnih dana.
3.Vrste misicnog rada?

Postoje dvije vrste misicnog rada: dinamicni rad(pokret) i staticni rad(stav tijela).Vrste
dinamicnog i staticnog rada
1. dinamicni rad je karakteriziran naizmjenicnim kontrakcijama i dekontrakcijama misica,
njihovim naprezanjem i relaksacijom, te promjenama duzine misica, koje su cesto ritmicne.
2.staticni rad, nasuprot ovome, karakterizira trajnija kontrakcija misica, koja je obicno u
funkciji odrzavanja stava tijela pri radu.
Kod dinamickog rada misicni napor se moze izraziti kao produkt sile i skracenja misica
(rad=sila x put). Za vrijeme statickog rada duzina misica se ne mijenja, nego ostaje u stanju
povecanja napetosti, gdje sila ostaje manje vise konstantna citavo vrijeme rada. Buduci da se
duzina misica ne mijenja, a u fiziologiji se ovakva kontrakcija naziva izometricnom.
4. Napisi i objasni formulu radnog ucinka?
Radni učinak = motivacija x sposobnosti x okolinske prilike

Radni učinak = (sposobnosti + vještine i znanje) x motivacija (pod uslovom da su spoljašnji


uslovi rada izjednačeni. Za postizanje maksimalnog radnog učinka, osim sposobnosti (te
vještina i znanja, koje se uče za potrebe specifičnog posla), potrebni su odgovarajući okolinski
faktori i motivacija radnika za rad. Teorijski, ukoliko je bilo koji od faktora (sposobnosti,
motivacija ili okolinske prilike) jednak nuli, i radni učinak je jednak nuli. To znači da
maksimalna motiviranost i optimalne okolinske prilike neće imati nikakav radni učinak
ukoliko ne postoje sposobnosti za određeni posao, kao i najveće sposobnosti i optimalne
okolinske prilike neće dovesti do radnog učinka ukoliko ne postoji motivacija.

5. Sto je to Howthorne efekat i koji su njegovi najznacajniji doprinosi?

Uticaj eksperimenta na ponašanje ispitanika, koje se mijenja samom spoznajom ispitanika da


je učesnik u eksperimentu i time na ishod eksperimenta dobio je naziv prema opisanom
istraživanju “Hawthorne efekt”. Budući da uslovi eksperimenta u većini slučajeva ne mogu
biti kontrolirani kao relevantni faktori, onda kada oni to jesu, Hawthorne efekt se prevenira
upotrebom terenskog istraživanja umjesto eksperimentalnog.

Hawtorn efekt – Hawtorn eksperimenti su doprinjeli jer se shvatilo da zadovoljstvo u poslu i


stav radnika, te njihova motivacija neposredno ovise o socijalnim prilikama rada, te da se
pojedinac povodi za grupnim normama. Ponašanje pojedinca je određeno grupnim odnosima i
međuljudskim odnosima. Došlo je do razvoja područja socijalne industrijske psihologije. U
okviru tog područja psiholozi istražuju faktore o kojima ovisi zadovoljstvo u poslu, koji
utječu na međuljudske odnose u radnim grupama, psihosocijalni problemi razumijevanja i
kooperacije.

6. Koja je uloga linije oko-uho?

Linija oko – uho koristi se prilikom određivanja optimalnog položaja glave kako tokom dužeg
vremena ne bi došlo do zamora vratnih mišića (glavobolje i sl.). Nagib glave naprijed ne bi
trebao da bude veći od 30 stepeni.
7. Razjašnjenje pojmova vođenje i rukovođenje?
Često se u svakodnevnoj komunikaciji termini lider i menadžer koriste kao sinonimi. Yukl
(2008) smatra da je lako shvatiti da neka osoba može biti vođa, a da nije rukovodilac (npr.
neki neformalni vođa), a neko može biti rukovodilac a da ne vodi (npr. voditelj
knjigovodstvenih izvještaja). Izvorne razlike između vođa i rukovodilaca se mogu naći u
njihovim definicijama, koje pretpostavljaju razlike u vrijednostima pa i ličnosti. Rukovodioci
vrednuju stabilnost, red i učinkovitost, dok vođe cijene fleksibilnost, inovativnost i
prilagodbu. Rukovodioci se bave time kako će stvari biti obavljene i nastoje potaknuti ljude
da ih obave što bolje. Vođe se bave stvarima koje ljudima nešto znače i nastoje navesti ljude
da se slože oko najvažnijih stvari koje treba učiniti (Yukl, 2008).
Uzevši u obzir sve izneseno složili bismo se sa konstatacijom Northousa koji govori da se
uprkos evidentiranim razlikama između vođenja i rukovođenja, te dvije oblasti ipak
preklapaju. Kada menadžeri utiču na grupe da ostvare određene ciljeve, oni se bave
vođenjem, a kada se vođe bave planiranjem, organizacijom, vođenjem i kontrolom, oni su
zapravo uključeni u rukovođenje. Oba procesa podrazumijevaju uticaj na grupu pojedinaca
radi ostvarivanja ciljeva.
8. Čime rezultira proces sticanja vještina?
1.SJEDINJAVANJE POJEDINAČNIH U JEDNU JEDINSTVENU RADNJUU početku
radnja nije sjedinjenja u jedinstvenu radnju, već se svaki element aktivnosti izvodi
pojedinačno. U funkciji vježbanja se ti elementi povezuju i na kraju svi zajedno čine jednu
radnju.
2.UKLANJANJE NEKORISNIH I ŠTETNIH POKRETA I USAVRŠAVANJE BITNIH
POKRETA Tokom treninga ili vježbe postepeno se uklanjaju svi nekorisni i za cilj aktivnosti
štetni pokreti, dok se s druge strane sve bolje organizuju pokreti, koji su prilagođeni zadatku.
Početni, manje ili više nekoordinisani pokreti postepeno se reorganiziraju u vremenu i
prostoru i tako nastaju novi pokreti (dinamičke strukture) kojima se zadatak može lakše i brže
izvoditi.
3.PROMJENE U OSJETNOJ REGULACIJI AKTIVNOSTI
U početku sticanja neke psihomotorne vještine, odvijanje pojedinih faza aktivnosti regulirano
je uglavnom vidnom percepcijom vanjske situacije. No, sa vježbom dolazi do slabljenja
eksterorecepcije (u prvom redu vida) na račun propriocepcije. U početku nervni signali o
podražajima relevantnih za obavljanje posla idu od vidnog puta preko centralnih struktura do
mišića koji izvode pokret (vidim-mislim-činim). Međutim, tokom vježbanja stvaraju se
asocijacije između određenih vanjskih podražaja i određenih pokreta odnosno propriocetornog
uzbuđenja i postepeno se radnja počinje izvoditi na temelju tih proprioceptornih informacija, a
sve manje na temelju vidnih informacija. Jedan pokret predstavlja podražaj za sljedeći i svaki
sljedeći pokret je opet izazvan kinestetičkim osjetom prethodnog pokreta, pa tako signali iz
samih mišića postaju dovoljni za regulaciju radnje i pokreta. Tu je riječ o delegaciji –
prenošenje sa vidnih na kinestetičke informacije. Radi se o procesu gdje TIJELO doslovice
nauči i počinje “znati” šta treba kada učiniti, a centralne strukture su sve manje uključene u
izvođenje aktivnosti, što može iči do te mjere da pojedinac na svjesnoj razini stvarno više ne
zna šta radi (kad vozimo auto, zaključavamo vrata i sl.) – a aktivnost je na najbolji mogući
način obavljena.

9. Smislenost podjele na tjelesni i intelektualni rad?


Podjela ljudskih aktivnosti na tjelesni i intelektualni rad stara je, vjerovatno koliko i ljudsko
društvo, i ona je oduvijek nosila izričitu vrijednosnu konotaciju tj. tjelesni ili manuelni rad
redovito je smatran radom nižeg ranga od društvenog, intelektualnog ili umnog rada.
Činjenica je da je svaki rad psihomotorne prirode, tj. da u svakom radu (nazivali ga mi
tjelesnim ili intelektualnim) postoji i psihička i motorna (tj tjelesna) komponenta. Razlika je
jedino u zastupljenosti tih komponenti. Kod tzv. tjelesnog rada, ono što je vidljivo, i donekle
u nekim momentima dominantno, jesu tjelesni pokreti, dakle motorika, ali tih pokreta ne bi
bilo kada oni ne bi bili regularni psihičkim procesima.
Kod tzv. intelektualnog rada prisutne su također obje te komponente, samo što su tu
dominantni psihički procesi, ali su oni u svim slučajevima praćeni motornom komponentom,
što naravno nije uvijek vidljiv

Šta je to „plan sedma točka

Koje sve karakteristike treba ispunjavati proces regrutacije radova

Glavne odlike Spurove teorije profesionalne orjentacije

Prema modelu „moja karijera“ profesionalna orijentacija je podijeljena u tri oblika