O DJEČJIM SLIKOVNICAMA

prof. dr Tatjana Novović, doc. dr Dušanka Popović

10. oktobar 2017.

Podgorica
 ŠTA JE SLIKOVNICA?
• Ubrajajući slikovnicu u glavne vrste dječje književnosti uz dječju poeziju,
priču i dječji roman ili roman o djetinjstvu autori nazivaju slikovnicu dječjom
knjigom par excellence, prvom knjigom s kojom se dijete susreće.
• Slikovnica u dječje ruke dospijeva već u prvoj godini života, a zanimanje za
nju prestaje u trećem razredu osnovne škole kad djeca mogu samostalno
čitati.
• Uslikovnici se koriste dva komunikacijska koda :
- likovno predstavljanje stvarnosti i
- jezičko predstavljanje stvarnosti.

Likovni jezik dijete ne mora učiti dok sistem sporazumijevanja riječima lagano
usvaja.
• Slikovnica je u načelu kratka, tematski može biti vrlo raznolika, a
po doživljaju i namjeni je umjetnička ili poučna.
• Poučne ili informativne slikovnice pomažu djeci da upoznaju
životinjski i biljni svijet, različite ljudske djelatnosti i sl.
• Poučna ili informativna slikovnica djeci je i potrebna i korisna. No i
ona, u izražajnom pogledu, podliježe mnogim zahtjevima s
obzirom na tekst i sliku, kao i na scenarističku inventivnost.

• Umjetničke slikovnice teže doživljaju svijeta, uspostavljanju

unutrašnjeg odnosa između čitaoca, gledaoca i svijeta, baš kao
priča, pjesma ili neko drugo književno djelo.
Crnković i Težak, 2002: 14-16
• Slikovnicu čini zbir malenih slika koje zovemo minijaturama,
odnosno ilustracijama.
• Ilustracija određuje slikovnicu i daje joj karakter, pa slikovnice
vrednujemo prvenstveno kroz njihovu temeljnu osobinu, tj. kroz
sliku.
• Bitna okolnost u kojoj nastaje ilustracija, bez obzira na to da li
umjetnik crta, slika, fotografiše, kolažira ili radi na neki drugi
način, namjenjuje li rad djeci ili odraslima, jeste činjenica da ga na
slikanje podstiče priča, stih, ugođaj, raspoloženje ili slika koja
navire iz umjetnosti riječi.
• Ilustrator je kreator-interpretator: slušajući prozu ili poeziju prije
ostalih, on je prosvjetljuje slikom i tumači na svoj način.
• Dobar ilustrator ne zatvara granice interpretacijama. Naprotiv,
njegov doživljaj teksta otvoreno je likovno djelo, slika koja
pojačava ugođaj teksta.

• Oblikovanje ili dizajn slikovnica za najmlađi uzrast rukovodi se i

činjenicom da su dječje slikovnice i njihovi prvi udžbenici.
• Ilustrator nastoji da izazove čitaoca da vidi i čita između redova,
da asocira povrh sugerisanih predstava drugačije i nove slike.
• Vrednovanje slikovnice prvenstveno je vrednovanje ilustracije, a
to je isto što i vrednovanje svake druge likovne vrste (Hlevnjak,
2000: 7-11).
 ILUSTROVANE KNJIGE I SLIKOVNICE
Ilustrovana knjiga
• uz tekstualni dio, nalaze se i
ilustracije koje dodatno vizuelno
opisuju i predstavljaju napisano,
• u ilustrovanoj knjizi napisani
sadržaj i bez ilustracija/slika je
jasno razumljiv
• književni tekst moguće je
razdvojiti od ilustracija, a da
ostane cjelovit - može se objaviti
i može ga ilustrovati neki drugi
ilustrator.
Slikovnica
• značenje slikovnice ne može se
uspostaviti bez i jednoga i
drugog značenjskog sloja
(verbalnog ili likovnog), pa ne
pripada isključivo literarnom niti,
pak, isključivo likovnom polju;
• u slikovnici slike imaju jednako
važnu i nezamjenjivu ulogu kao i
riječi.
 DEFINICIJA SLIKOVNICE

• Slikovnica je tekst, ilustracije i cjelokupni dizajn, ona je

proizvodni i komercijalni predmet, socijalni, kulturni i istorijski
dokument, i konačno, djetetovo iskustvo. Kao umjetnički oblik
ona podrazumijeva međuzavisnost slika i riječi, na istovremenoj
pozornici dvostranice, kao i dramu okretanja stranica (Bader
prema Hameršak i Zima, 2015: 164).
 SLIKOVNICE NEKAD I SAD
• Prva ilustrirovana knjiga, pa i preteča slikovnice po mnogima je ilustrovani
enciklopedijski rječnik Orbis sensualium pictus Jana Komenskoga (1657).
• Neki istraživači smatraju da su već srednjovjekovna izdanja Biblije za siromašne (Biblia
Pauperum) bila preteča savremenih slikovnica.
• U 17. i 18. vijeku knjige za djecu i širu publiku ukrašavane su obično drvorezima
i bakrorezima što je bio slučaj i s prvim izdanjima bajki Šarla Peroa.
• Oslikanu enciklopediju za djecu, Bilderbuch für Kinder, izdao je F. J. J.
Bertuch (1792 – 1830) u dvanaest tomova.
• Bertuchov suvremenik William Blake svoje pjesme nije štampao već ih je
gravirao i tako otisnute bojio rukom, te je svaki primjerak knjige bio različit.
• Početkom XIX vijeka nastale su i prve prave slikovnice u kojima se priča prati nizom
ilustracija. Sredinom XIX vijeka u Engleskoj su se pojavili oslikani nonsensni stihovi
Edwarda Leara.
• U Njemačkoj se pojavio Janko Raščupanko Heinricha Hoffmanna u
obliku slikovnice (Der Struwwelpeter).
• U drugoj polovini XIX vijeka popularni su Max i Moritz Wilhelma Buscha,
preteče savremenog stripa, kao i pokretne slikovnice Lothara Meggendorfera.
• Engleski štampar Edmund Evans usavršio tehniku štampanja ilustracija u boji, okupio vodeće
ilustratore svog vremena i krenuo u objavljivanje knjiga i slikovnica u kojima je naglasak
upravo na kvalitetnim i bogatim slikama (Narančić Kovač, 2011: 22).
• Istraživanja o istoriji štamparstva i izdavanja slikovnica pokazuju
da se u na našim prostorima slikovnica pojavljuje znatno kasnije
nego u Njemačkoj i Velikoj Britaniji - tek krajem XIX vijeka.
• Uglavnom su prevođene njemačke i francuske dječje knjige.
• S obzirom na oblik i namjenu slikovnice u prošlosti ne odstupaju od klasičnih
uzusa.
• S obzirom na ulogu teksta, najstarije slikovnice sa naših prostora mogu biti:
- slikovnice bez teksta,
- slikovnice s tekstom u stihovima i
- narativne slikovnice (s više kratkih priča ili pričom koja se proteže kroz cijeli
tekst i najčešće su prerade bajki).
• U odnosu na tematiku slikovnica moguće je reći da je ona vrlo raznolika:
- teme vezane uz dječji svijet (najčešće)
- prerade bajki
- teme o životinjama, prevoznim sredstvima, fantastici, sportu te abecedi.
U pogledu pedagoškog aspekta slikovnica moguće je reći da one u prošlosti
obiluju stereotipima o rodnim ulogama, vaspitnim stereotipima i
predrasudama, sadrže reklame proizvoda, često su privržene političkim
ideologijama i sl. (Batinić i Majhut 2001).
• Po umjetničkom stilu slike u slikovnici u prošlosti je
moguće odrediti kao realistične ili secesijske.
• Za slikovnice uopšte možemo reći da su rijetko izvorne. I
ranije i sada one se otkupljuju od inostranih izdavača.
• Izdavači uglavnom ne navode imena i prezimena autora i
ilustratora, te je većina slikovnica u prošlosti anonimna,
dok danas ime stoji najčešće u impresumu.
• Njihova umjetnička vrijednost stoga je prilično skromna,
ukoliko nijesu rađene po poznatim bajkama. I tada je
skraćivanje teksta prilično zahtjevna aktivnost.
SLIKOVNICE U CRNOJ GORI

KRISTINA I
SERGEJ
ĆETKOVIĆ
 NENAD VUJADINOVIĆ
• Marko; Roni, ,,Zovem se Vil” (dječja knjiga)
 Dejan Đonović
Tri zbirke poezije za
djecu, sa elementima
slikovnice
MORE, MORSKA STVORENJA,
NJIHOVE TAJNE ŽELJE
ZUNS, PODGORICA
 VRSTE SLIKOVNICA

Vrste slikovnica s obzirom na količinu teksta:

• slikovnice bez teksta ( jednostavne, likovno jasne, bez suvišnih detalja, kolor fotografije
i imaju osnovne boje)
• slikovnice praćene tekstom ( jasan tekst, razumljiv, harmonija ilustracije i teksta)
• slikovnice na prelazu u knjigu (bogato ilustrovan sadržaj namijenjen predškolskoj
djeci).

Vrste slikovnica s obzirom na vrstu teksta:

• slikovnice poetskog tipa
• slikovnice saznajnog tipa
• problemske slikovnice
• multimedijalne slikovnice.
 Vrste slikovnica s obzirom na uzrast djeteta:
• Slikovnice za djecu od 0 do 3. godine
• Slikovnice za djecu od 4. do 8. godine

• Problemske slikovnice
• Multimedijalne slikovnice
• Leporelo slikovnice