Professional Documents
Culture Documents
PREDMET:
Kandidat: Profesor :
Bar,decembar 2009.god
1
AUTORSKA PRAVA I INFORMACIONE TEHNOLOGIJE
Patenti – (pojam vezan za izume) – novi ili poboljšani proizvodi ili procesi koji
se mogu primijeniti u industriji. Patent dozvoljava pronalazaču, da određeni
vremenski period, odlučuje kome će dati odobrenje za proizvodnju, prodaju i
upotrebu tog proizvoda. Da bi proizvod bio registrovan kao patent, mora da
ispunjava specijalne uslove. Većina patenata je napravljena da bi se primijenjivala
na poznatoj tehnologiji. Dakle, češće teže evoluciji nego revoluciji. Tehnologija
patenata ne mora da bude kompleksna. Prava patenata su teritorijalna, različita
su od države do države a i zavise i od oblasti nauke u kojoj se mogu primijeniti.
Iako su rijetko gdje prava dobro formulisana, patent može da bude od velike
vrijednosti za pronalazača, a nerijetko može da bude od koristi i drugima. Preko
ostvarivanja prava na licencu, drugi mogu koristiti patent. Takođe, može se
naučiti dosta iz tehnologije tuđih patenata.
2
novčanu nadoknadu. U državama sa zdravom ekonomijom i pravosuđem, vlasnik
autorskih prava može da tuži (i vrlo da ima materijalne koristi od toga), svakoga
ko neovlašćeno koristi ili promoviše njegovo delo. Pored toga autorsko pravo
omogućava i moralnu satisfakciju da ime stvaraoca uvijek bude uvek uz proizvod.
SOFTVERSKA PIRATERIJA
3
Softverska piraterija je postala kontraverzno pitanje još kada je Internet prvi put stekao
popularnost. Što se više povećava broj korisnika, uporedo sa njim je neovlašćeno
kopiranje počelo da biva sve veći problem. Ovo se dešava zbog vrlo lakog pristupa već
ukradenim delima i zbog nevjerovatno niske cijene reprodukcije. Softverska piraterija se
može podijeliti u sledeće kategorije:
Krajnji korisnik je konačni korisnik računarskog sistema ili proizvoda. Piraterija krajnjeg
korisnika se pojavljuje kada pojedinac ili kompanija, neovlašćeno koriste ili reprodukuju
softver.Ovo obuhvata, kako korišćenje jednog licencnog proizvoda pri instalaciji na više
računara, kopiranje diska za dalju distribuciju, tako i upotrebu ograničenog, akademskog
softvera ukomercijalne svrhe.
Hard – disk loading je piraterija u kojoj prodavac računara, odnosno hardvera prodaje
hard diskove na koje instalira nelegalne kopije sofvera.
Postoji više načina da se softver zaštiti i mada nijedan nije u potpunosti pouzdan, u
stvari služi da bar ljudima stvori što više problema pri nelegalnoj reprodukciji. Navešćemo
neke od njih:
4
Softverski orijentisana zaštita – postoji mnogo ovakvih rešenja. Softverski
orijentisana zaštita se lako implementira. Po nekad je jeftinija od hardverski
orijentisane zaštite. Prednosti su što se lako koristi, lako se održava, jaka enkripcija
i tako dalje.
Dakle, postoje pravna i tehnička zaštita. Kod nas, na žalost to ne važi. Pitali smo neke
naše programere kako štite svoje autorske programe. Odgovor je uglavnom bio isti – isčitaju
hard disk, upišu cifre u kod i program će proraditi samo ako prepozna hard disk. Jedan
programer se izdvojio po svojoj kreativnosti – laserom je pravio rupu (loš sektor) na flopi
disku i zahtijevao od programa da prije nego što se pokrene pronađe loš sektor na određenom
mjestu.Ovo je jedna od najboljih zaštita za koje smo čuli, jer čak i da neko shvati kako je
zaštićen program, pa čak i da pronađe gdje loš sektor, trebalo bi da posjeduje laser a onda i da
izbuši rupu na istom mjestu.
Prema BSA (Business Software Alliance), u 2002. godini procijenjeni gubitak kompanija
koje se bave proizvodnjom sofvera je 13 biliona američkih dolara. Istraživanje BSA
je ukratko ustanovilo sledeće:
Internet piraterija je bilo koji oblik piraterije koji uključuje korišćenje Interneta za
reklamiranje i distribuiranje zaštićenih softverskih programa- Internet piraterija može da se
vrši na različite načine, od razmjene datoteka između pojedinačnih računara i preko
diskusionih grupa do prodaje preko aukcionih sajtova i elektronske pošte.
5
o zaštiti na mreži i stav da je neovlašćena distribucija korisnicima protivzakonita i rizična.
BSA aktivno promoviše svoj „Pravilnik o postupanju Online Servise Provajdera u
pogledu intelektualne svojine“ da bi pridobila internet servis provajdere za borbu protiv
softverske piraterije na mreži. BSA je stvorila slična Uputstva za najbolje postupanje za
borbu protiv piraterije na internet aukcionim sajtovima.
Internet aukcioni sajtovi su veoma popularni događaji kroz koje softverski pirati
promeću svoju nelicenciranu robu. Potrošači uvek treba: da sumnjaju u proizvode koji ne
sadrže dokaz o autentičnosti, izbjegavaju proizvode koji ne izgledaju originalno i odštampaju
kopiju broja porudžbine i potvrde porudžbine da bi provjerili zakonitost.
KONTROLA SOFTVERA
Softver, kao i drugi kreativni radovi, može biti zaštićen autorskim pravom sa raznim
ograničenjima i uslovima korišćenja. Većina softvera se distribuira sa licencom. U licenci
proizvođač softvera dozvoljava korisniku da koristi proizvod pod određenim uslovima.
Licenca takođe utvrđuje šta može da se radi sa softverom.
SOFTVERSKE LICENCE
SHAREWARE
FREEWARE
Freeware je, kao što mu i ime kaže, besplatan softver. Dozvoljeno je njegovo umnožavanje,
ali ne i prodaja i izmjena softvera ili njegovih djelova.
GNU GPL
imgurl=http://angelwirecreative.com/images/gnu_gpl_logo.jpg&imgrefurl=http://angel
wirecreative.com/gpl_license.php&usg=__ouJHZmLiBNW0-
6
hJpzFOsFfRuWmo=&h=196&w=200&sz=16&hl=en&start=3&itbs=1&tbnid=I4o87MIPNf_
plM:&tbnh=102&tbnw=104&prev=/images%3Fq%3DGNU%2BGPL%26gbv%3D2%26hl
%3Den%26sa%3DG
GNU GPL ili samo GPL (General Public License) je tip softvera koji je stvorila
organizacija za slobodan softver GNU. Softver sa GPL licencom je besplatan i dozvoljava
kopiranje, dalju distribuciju i modifikaciju. Jedino ograničenje je što pri daljoj distribuciji
softver mora zadržati GPL licencu.
MICROSOFT EULA
OSTALE LICENCE
Pored navedenih, koje su najčešće, postoji još mnogo softverskih licenca. Neke od njih
su: Artistic License, Berkeley Database License, BSD license, Academic Free License
(AFL), IBM Public License i mnoge druge.
Internet tehnologija se razvija brže od zakona koji je pokrivaju. Među zakonima koji
važe na Internetu je i zakon o autorskim pravima. Jedan od najčešćih mitova o Internetu je da
je sve što se nalazi na Internetu je dozvoljeno preuzeti i umnožavati. Ustvari, sve što se nalazi
na Internetu ima isti potencijal da bude zaštićeno autorskim pravom kao i knjiga u biblioteci
ili knjižari. Evo još nekoliko mitova o autorskom pravu na Internetu:
Ovo je bilo tačno u prošlosti, ali danas većina država poštuje Bernsku konvenciju o
autorskim pravima. Na primjer, u SAD-u, skoro sve kreirano posle 1. aprila 1989. god. je
zaštićeno autorskim pravom bez obzira da li je to naznačeno ili ne. Po difoltu, treba pomisliti
da je rad drugih ljudi zaštićen autorskim pravom i tako sa njim i postupati, ukoliko nije
drugačije naznačeno.
“Ako ne braniš svoje autorsko pravo izgubićeš ga.” – “Neko je već zaštitio naziv
autorskim pravom.”
7
“Poslali su mi kopiju elektronskom poštom, znači mogu da je distribuiram.”
Imati kopiju ne znači imati autorsko pravo. Svaki e-mail koji napišete zaštićen je
autorskim pravom. Ipak, e-mail, ukoliko nije posebno naznačeno, nije tajan. To znači da
možete otkriti njegovu sadržinu. Ipak, 99,9% elektronske pošte ne sadži komercijalni sadržaj.
Bez obzira na javnost elektronske pošte, etički je držati privatne poruke u tajnosti.
U toku 2005 godine japanska kompanija Sony je prodala više miliona "specijalnih"
muzičkih CD-ova mušterijama koje nisu sumnjale da kupuju običan disk.. Kada se takav disk
sluša na računaru, posledice su za mušterije bile identične kao da ih je napao neki od spyware
programa. Aplikacije su se zamrzavale, u boljem slučaju "samo" usporavale. Veliki broj
skrivenih fajlova koji su bili izvor pomenutih problema bilo je praktično nemoguće izbrisati
sa diska. Postavlja se pitanje zašto je velika kompanija kao što je Sony stvorila ovolike
probleme svojim kupcima. Odgovor je prost: "da bi zaštitila svoja autorska prava." Digitalna
revolucija koja je imala za posledicu da ljudi koriste digitalni sadržaj na nove inventivne
načine takođe je učinila da je za vlasnike autorskih prava postalo skoro nemoguće da
kontrolišu distribuciju njihovog vlasništva.
Digitalna zaštita autorskih prava je složen pojam. On obuhvata sve načine za kontrolu
korišćenja sadržaja zaštićenih autorskim pravima a koji se vrše tehničkim sredstvima. U
osnovi digitalna zaštita autorskih prava ukida vlasniku digitalnog medija potpunu kontrolu
nad njim i prenosi je kompjuterskom programu. Mogućnosti i načini primjene su beskonačni
– evo nekoliko primjera primene DRM tehnologije:
Filmski studio na svojim DVD-ovima postavlja softver koji ograničava broj kopija
koje korisnik može da napravi: recimo dvije.
8
intellectual property rights) Sporazum i zaključivanje WIPO Copyright Treaty (WCT)
(WIPO –World Intellectual Property Organization) koji je stupio na snagu 2002. godine.
Države Evropske Unije su riješene da ove probleme regulišu i na više sjednica EU Komisije
su postavljena četiri cilja:
Harmonizacija nacionalnih IPR zakona.
Patenti mogu da se ostvare u EU na dva načina. Ili da se aplicira Eurpian Patent Office ili
nacionalnoj kancelariji (to naravno ne važi za države koje nisu članice EU). Zbog činjenice
da zakon o patentima ne postoji kao evropski, Europian Patent Office ne može da odobri
evropski patent. Umjesto toga mnogo patenata je odobrno na osnovu Minhenske konvencije
pod stavkom Europian patent iz 1973. godine. Iz raznih zemalja Evrope patenti moraju da
budu objavljeni u svim državama članicama. Da bi ohrabrili patentiranje EU je predložila da
se zakoni na nacionalnim nivoima stope sa Minhenskom konvencijom. Po ovome odobreni
patenti bi trajali 20 godina uz godišnje obnove koje podrazumijevaju i definisane novčane
nadoknade.
Kao što se vidi, na menunarodnom nivou, patentiranje nije srećno rešeno, ali novi
predlozi EU nam daju nadu. Predlog za definiciju grupe patenata koja nas interesuje je izumi
koji podrazumijevaju upotrebu računara i upotrebu računarske mreže ili bilo koje druge
programibilne naprave, odnosno izumi napravljeni da pokreću računarski program ili slične
naprave. Izum može biti proizvod (programirani računar) ili procedura.
9
korporacija kao što je Microsoft koje već imaju razranene sisteme za zaštitu programa. Čak ni
ti sistemi nisu dovoljni. Ako kompanija ima ambicije da prodaju svog softvera proširi na
druge kontinente, mora da prihvati pirateriju koja će je još duže vreme obavezno pratiti.
U manje razvijenim zemljama, posebno istočne Evrope i nekim zemljama Azije i Afrike,
intelektualna svojina je toliko loše definisana pravno neregulisana, da osim ove konstatacije
nema šta da se kaže.
10
BIBLIOGRAFIJA
11