Mr.

Ljiljana FILIPOVI, sudija Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

PRAVILO O ZABRANI REFORMATIO IN PEIUS U PRAKTINOJ PRIMJENI

2010.g.

Uvod

Iako ga neki vide kao zapreku utvrivanju istine i otklanjanju nepravilnosti i nezakonitosti u prvostepenoj presudi, pravilo o zabrani reformatio in peius je ve stoljeima jedno od pravila koja karakteriu drugostepeni krivini postupak iji je smisao upravo osiguranje pravilnosti i zakonitosti sudskih odluka njihovom kontrolom od strane vie sudske instance. Razlozi zbog kojih je to pravilo opstalo i pored njegove opstruirajue uloge u ostvarenju ciljeva drugostepenog krivinog postupka mogu se nai u znaaju vrijednosti i interesa koji se primjenom ovog pravila tite. Naime, pravilo koje, po svojoj sutini, predstavlja povlasticu za optuenog, ima za cilj da osigura nesputano koritenje prava optuenog na albu protiv presude donesene u prvostepenom sudskom postupku1 oslobaajui nepravosnano osuenu osobu bojazni da e njena alba protiv prvostepene presude rezultirati za nju nepovoljnijom presudom. Osim toga, ono slui i osiguranju naela pravinosti jer se smatra da bi preinaenje presude na gore u odnosu na optuenog, u situaciji kada suprotna stranka nije u tom smislu podnijela albu, bilo u suprotnosti s tim naelom.

Pravilo o zabrani reformatio in peius u Zakonu o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

Dugo prisustvo ovog pravila u krivinoprocesnom zakonodavstvu mnogih zemalja, ukljuujui i zakonodavstvo nae zemlje, ne podrazumijeva i

nepromjenjivost njegove sadrine. Ona se mijenjala i u zakonima bive zajednike

1

Pravo na albu u krivinim predmetima garantirano je lanom 2. Protokola 7 Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i

lanom 14. stavom 5. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima

drave, a pravilo je znaajne izmjene pretrpjelo i u poslijeratnom krivinoprocesnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine. Tako je lanom 371. Zakona o krivinom postupku iz 1998. godine2 (u daljem tekstu: ZKP) bilo propisano: Ako je izjavljena alba samo u korist optuenog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu tetu u odnosu na pravnu ocjenu djela i na krivinu sankciju. lan 322. sada vaeeg Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine 3 (u daljem tekstu: ZKP FBiH) pak propisuje: Ako je podnesena alba samo u korist optuenog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu tetu.

Navedena izmjena sadrine pravila o zabrani reformatio in peius u sada vaeem ZKP FBiH nije, meutim, jedina izmjena odredaba koje se odnose na albeni postupak u odnosu na ZKP iz 1998. godine. Neke od tih izmjena (na primjer, one koje se odnose na bitne povrede odredaba krivinog postupka 4, na granice ispitivanja presude5, na ukidanje prvostepene presude6 i pretres pred vijeem apelacionog odjeljenja7) znaajno se reflektuju na nain primjene pravila o zabrani reformatio in peius.

Jedna od izmjena u pogledu odredaba koje se odnose na drugostepeni krivini postupak koju sadri sada vaei ZKP FBiH u odnosu na ranije vaei ZKP, jeste i ona koja se odnosi na granice ispitivanja presude. Odredba lana 321. ZKP FBiH propisuje, naime, da vijee apelacionog odjeljenja ispituje presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija albom. Prema tome, nema vie ispitivanja presude po
2 3

Zakon o krivinom postupku (Slubene novine Federacije BiH, broj 43/98 i 23/99) Zakon o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, broj 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06,

27/07, 53/07, 9/09 i 12/10)

4 5 6 7

lan 312. ZKP FBiH lan 321. ZKP FBiH lan 330. ZKP FBiH lan 332. ZKP FBiH

slubenoj dunosti ni u zakonom odreenim sluajevima. Ovako odreene granice ispitivanja prvostepene presude u albenom postupku dovele su u pitanje smisao postojanja odredbe o zabrani reformatio in peius, sadrane ve u narednom lanu 322. ZKP FBiH, jer neposredna konsekvenca tako odreenih granica ispitivanja prvostepene presude je i da se prvostepena presuda moe izmijeniti na tetu optuenog samo u sluaju postojanja osnovane albe tuitelja usmjerene na njeno preinaenje na tetu optuenog i samo iz razloga iz kojeg je takva alba podnesena. Ovakvim zakonskim odreivanjem granica ispitivanja prvostepene presude povodom albe postali su bespredmetnim i prigovori koji su isticali da je pravilo o zabrani reformatio in peius zapreka utvrivanju istine u krivinom postupku i otklanjanju nepravilnosti i nezakonitosti prvostepene presude. Te nepravilnosti i nezakonitosti, sa ovako odreenim granicama ispitivanja prvostepene presude povodom albe, ionako se mogu ukloniti samo ako je na njih ukazano albama. Time se zakonodavac, neovisno od pravila o zabrani reformatio in peius, pomirio sa mogunou sticanja pravosnanosti nepravilnih i nezakonitih presuda i u sluaju voenja drugostepenog postupka. Ukoliko na odreeni dio presude nije izjavljena alba i ukoliko alba nije izjavljenja upravo iz tih razloga, presuda e postati pravosnana bez obzira to je drugostepeni sud pri odluivanju o albi uoio znaajne nepravilnosti ili nezakonitosti u prvostepenoj presudi.

Dakle, s obzirom na sadrinu odredbe o granicama ispitivanja prvostepene presude, odredba o zabrani reformatio in peius, koja govori samo o izmjeni, dakle, preinaenju, presude na tetu optuenog i koja se, stoga, njenim striktnim tumaenjem, odnosi samo na sluajeve preinaenja presude prvostepenog suda presudom drugostepenog suda, nije ni bila nuna.

S druge strane, sada vaei ZKP FBiH ne sadri odredbu o zabrani reformatio in peius u postupku koji uslijedi nakon ukidanja prvostepene presude uvaenjem albe ili albi. Ranije vaei ZKP, pored pomenute odredbe iz lana 371., sadravao je izriitu odredbu prema kojoj je, nakon ukidanja prvostepene presude, pri izricanju nove presude prvostepeni sud bio vezan zabranom propisanom u lanu 371. ZKP8, a, kako prema ranije vaeem ZKP-u, odravanju pretresa pred drugostepenim sudom nije prethodilo uvaavanje albe i ukidanje prvostepene presude nego se taj pretres odravao nakon sjednice vijea drugostepenog suda na kojoj je odlueno da se odri pretres i nakon ijeg okonanja je tek donoena odluka o podnesenoj albi, jasno je da se i na odluke drugostepenog suda donesene nakon odranog pretresa, primjenjivala odredba lana 371. ranije vaeeg ZKP.

I, premda, sada vaei ZKP FBiH ne sadri odredbu prema kojoj je, nakon ukidanja prvostepene presude i odravanja pretresa, drugostepeni sud pri izricanju nove presude vezan zabranom reformatio in peius iz lana 322. ZKP FBiH, pravilo o zabrani reformatio in peius primjenjuje se i na presude drugostepenog suda donesene nakon ukidanja prvostepene presude i odravanja pretresa pred drugostepenim sudom. Osnov za takvo postupanje drugostepeni sudovi su nali upravo u razlogu zbog kojeg je ovo pravilo postalo sastavni dio krivinoprocesnog zakonodavstva mnogih drava u osiguranju optuenom odnosno nepravosnano osuenom slobodnog koritenja prava na albu protiv presude kojom je oglaen krivim za krivino djelo i, iz toga proisteklom, shvatanju da zabrana reformatio in peius treba da prati optuenog koji je podnio albu protiv prvostepene presude sve do konanog okonanja konkretne krivinopravne stvari. Ali, to ne moe opovri
8

lan 383. stav 4. ZKP

injenicu da sada vaei ZKP FBiH sadri odredbu o zabrani reformatio in peius u odnosu na dio albenog postupka u kojem, s obzirom na zakonsko rjeenje o granicama ispitivanja presude povodom albe, ni ne moe doi do izmjene presude na tetu optuenog bez osnovane albe tuitelja izjavljene u tom pravcu, a ne sadri odredbu o zabrani reformatio in peius u odnosu na dio albenog postupka u kojem, zbog njegovog nepotpunog zakonskog regulisanja, moe doi do aktivnosti tuitelja koje bi u konanom, bez primjene pravila o zabrani reformatio in peius, vodile ka donoenju presude koja bi bila na tetu optuenog u odnosu na ukinutu presudu prvostepenog suda i u situaciji kada alba tuitelja nije bila izjavljena u tom pravcu.

Dok se u odredbama koje se odnose na pretres pred drugostepenim sudom ne poziva na odredbu o zabrani reformatio in peius i ne vezuje drugostepeni sud pri donoenju presude nakon odranog pretresa zabranom reformatio in peius, ZKP FBiH se u odredbama koje se odnose na postupak po albi na rjeenje9 i na

ponavljanje postupka10 poziva na svoj lan 322. (zabrana reformatio in peius).

Posebnu panju zasluuje injenica da sada vaei ZKP FBiH, za razliku od ranije vaeeg ZKP-a11, ne propisuje povredu pravila o zabrani reformatio in peius kao bitnu povredu odredaba krivinog postupka12. Teko je shvatiti razloge zbog kojih je zakonodavac u vaeem ZKP FBiH izostavio povredu pravila o zabrani reformatio in peius iz liste bitnih povreda odredaba krivinog postupka. Moe se pretpostaviti da je to zbog toga to je drugostepeni sud taj koji, nakon ukidanja prvostepene presude i odravanja pretresa, donosi novu presudu protiv koje kao drugostepene presude
9

lan 338. ZKP FBiH lan 349. stav 4. ZKP FBiH lan 358. stav 1. taka 10. ZKP lan 312. ZKP FBiH

10 11 12

alba, u pravilu, nije doputena a ZKP FBiH ne predvia zahtjev za zatitu zakonitosti kao vanredni pravni lijek. Meutim, oigledno je da taj razlog ne moe opravdati izostavljanje povrede pravila o zabrani reformatio in peius iz liste bitnih povreda odredaba krivinog postupka. Naime, u sluaju ukidanja prvostepenog rjeenja uvaavanjem albe osumnjienog ili optuenog i vraanja predmeta prvostepenom sudu na ponovno odluivanje, protiv novog rjeenja donesenog od strane prvostepenog suda doputena je i nova alba drugostepenom sudu. To se odnosi i na presudu koju donese prvostepeni sud u ponovljenom postupku koji se vodi na osnovu rjeenja kojim je doputeno ponavljanje krivinog postupka. U ovim sluajevima, pri donoenju novog rjeenja prvostepenog suda ili nove presude nakon to je doputeno ponavljanje krivinog postupka, kao to je ve reeno, sud je vezan zabranom reformatio in peius. Meutim, ukoliko sud povrijedi to pravilo, ta povreda ZKP FBiH nije posebno propisana kao bitna povreda odredaba krivinog postupka. Stoga, podnositelju albe u korist optuenog kao i drugostepenom sudu ne preostaje nita drugo nego da povredu pravila o zabrani reformatio in peius tretira ili kao povredu prava na odbranu13 slijedom shvatanja da je ovo pravilo ustanovljeno kako bi se optuenom osiguralo nesputano koritenje prava na albu ili kao tzv. relativnu bitnu povredu odredaba krivinog postupka uinjenu prilikom donoenja presude (odnosno rjeenja) neprimijenjivanjem ili pogrenom primjenom odredbe ZKP FBiH kojom je propisana zabrana reformatio in peius a to je bilo od utjecaja na donoenje zakonite odluke14. Ali, budui da sada vaei ZKP FBiH propisuje da e drugostepeni sud, uvaavajui albu, ukinuti prvostepenu presudu i odrediti odravanje pretresa ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba krivinog postupka, osim u sluajevima iz lana 329. stav 1. tog zakona15, te da lan 329. stav 1. ZKP FBiH ne predvia
13 14 15

lan 312. stav 1. taka d) ZKP FBiH lan 312. stav 2. ZKP FBiH lan 330. stav 1. taka a) ZKP FBiH

mogunost preinaenja prvostepene presude u sluaju povrede prava na odbranu niti tzv. relativno bitne povrede odredaba krivinog postupka, to znai da drugostepeni sud u sluajevima povrede pravila o zabrani reformatio in peius nikada ne bi mogao preinaenjem prvostepene presude otkloniti tu povredu nego bi uvijek morao ukinuti prvostepenu presudu. Takvo rjeenje, naravno, ima negativan odraz na efikasnost krivinog postupka.

Obim primjene i sadrina pravila o zabrani reformatio in peius

Kada je rije o obimu primjene pravila o zabrani reformatio in peius, moe se rei da u teoriji i praksi postoji saglasnost o tome da se ono primjenjuje ne samo u sluaju izjavljivanja albe od strane samog optuenog odnosno njegovog branitelja nego i u sluaju izjavljivanja albe u korist optuenog od strane svih onih koji su, po zakonu, ovlateni da podnesu albu u korist optuenog (zakonski zastupnik optuenog, brani odnosno vanbrani drug optuenog, roditelj ili dijete, usvojitelj odnosno usvojenik optuenog, te, takoe, i tuitelj).16

Pravilo o zabrani reformatio in peius primjenjuje se i u odnosu na optuenog ili optuene koji nisu podnijeli albu ili je nisu podnijeli u odreenom pravcu a u odnosu na koje je primjenom beneficium cohaesionis17 takoe ukinuta prvostepena presuda zbog toga to je drugostepeni sud naao da su razlozi zbog kojih je donio takvu odluku u odnosu na optuenog koji je podnio albu od koristi i za te optuene.

16 17

lan 308. stav 2. i 3. ZKP FBiH lan 324. ZKP FBiH

Iako je ranije o tome bilo razliitih miljenja uzrokovanih postojanjem rijei samo u zakonskom odreenju ako je podnesena alba samo u korist optuenog, danas preovladava shvatanje da se pravilo o zabrani reformatio in peius ne primjenjuje samo u sluajevima kada, osim albe podnesene u korist optuenog, nije bilo albe podnesene na njegovu tetu nego i u sluajevima kada je alba podnesena na tetu optuenog odbaena kao neblagovremena ili nedoputena, odbijena kao neosnovana ili kada nije bila podnesena u odreenom pravcu. Presuda se, dakle, moe izmijeniti na tetu optuenog samo u sluaju postojanja osnovane albe izjavljene na tetu optuenog i samo u onom dijelu i iz onog osnova iz kojeg je alba podnesena. Meutim, ako drugostepeni sud, zbog redoslijeda ispitavanja osnovanosti albenih navoda i uvaavanja albe u korist optuenog zbog nekog od albenih osnova koji imaju prioritet pri njihovim ispitivanju od strane drugostepenog suda u odnosu na druge albene osnove, nije bio u mogunosti da se upusti u ispitivanje nekog od albenih osnova istaknutih u albi tuitelja kojim se prvostepena presuda pobijala na tetu optuenog, postojanje takve albe dae mogunost drugostepenom sudu da, nakon odranog pretresa, ukoliko to smatra osnovanim, donese presudu na tetu optuenog u granicama tih albenih navoda tuitelja. Stoga, na primjer, ako je prvostepena presuda ukinuta uvaavanjem albe optuenog zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka ili pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja usljed ega drugostepeni sud uopte nije bio u prilici da ispituje osnovanost tuiteljeve albe zbog odluke o krivinopravnoj sankciji kojom se trailo preinaenje prvostepene presude u odluci o kazni izricanjem optuenom kazne zatvora u duem trajanju, zabrana preinaenja na gore ne stoji na putu drugostepenom sudu da, nakon odranog pretresa, donese presudu kojom e optuenom biti izreena kazna zatvora u duem trajanju od kazne izreene

prvostepenom presudom jer je postojala alba tuitelja iz tog osnova. Ali, drugostepeni sud ne bi mogao, nakon odranog pretresa, radnje optuenog kvalifikovati stroom pravnom kvalifikacijom, iako injenini opis djela iz optunice i prvostepene presude prua osnov za to niti bi optuenom mogao izrei kaznu dugotrajnog zatvora ukoliko nije bilo albe tuitelja na tetu optuenog zbog povrede krivinog zakona ili ukoliko se albom tuitelja trailo izricanje samo kazne zatvora u duem trajanju a ne i kazne dugotrajnog zatvora. Iz navedenog moe se zakljuiti da je drugostepeni sud, pri izricanju presude nakon odranog pretresa do kojeg je dolo ukidanjem prvostepene presude uvaavanjem albe ili albi, duan voditi rauna ne samo o identitetu presude i optube nego i o sadrini prvostepene presude i o razlozima njenog pobijanja albama.

S obzirom da i oteeni moe pobijati presudu zbog odluke o trokovima krivinog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu18, presuda moe biti izmijenjena na tetu optuenog ne samo uvaavanjem albe tuitelja nego i uvaavanjem albe oteenog.

Budui da je odredbom lana 322. ZKP FBiH propisano da, ako je podnesena alba samo u korist optuenog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu tetu, zabrana se odnosi na svaku izmjenu presude na tetu optuenog a ne, kao to je to bilo do stupanja na snagu sada vaeeg ZKP FBiH, samo na izmjene na tetu optuenog u odnosu na pravnu ocjenu djela i na krivinu sankciju.

Slijedei odredbu lana 300. ZKP FBiH, kojom je odreen sadraj presude kojom se optueni oglaava krivim, zabrana reformatio in peius iz lana 322. tog
18

lan 308. stav 4. ZKP FBiH

10

zakona obuhvata, najprije, zabranu izmjene na tetu optuenog injeninog opisa djela za koje je oglaen krivim prvostepenom presudom navoenjem u njemu injenica i okolnosti koje ponaanju optuenog za koje je oglaen krivim realno daju tei vid. Pri tome nije od znaaja da li su te izmijenjene ili dodatne injenice i okolnosti takvog karaktera da povlae za sobom i teu pravnu ocjenu djela odnosno postojanje jednog ili vie novih krivinih djela ili ne odnosno da li te izmjene imaju za posljedicu ili ne promjenu na tetu optuenog u pogledu primjene krivinopravnih odredaba koje se odnose na osnove iskljuenja postojanja krivinog djela, na postojanje ili oblike krivine odgovornosti, postojanje okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje (zastarjelost krivinog gonjenja, amnestija, pomilovanje, pravomono presuena stvar). Stoga bi se radilo o povredi zabrane reformatio in peius ne samo kada bi se u injenini opis djela u drugostepenoj presudi unijela, na primjer, okolnost koja ozljedi koju je optueni zadao oteenom daje karakter teke i po ivot opasne tjelesne ozljede, a koju nije sadravao injenini opis djela sadran u izreci prvostepene presude kojom je optueni bio oglaen krivim za krivino djelo teke tjelesne ozljede iz lana 172. stav 1. Krivinog zakona Bosne i Hercegovine19 (u daljem tekstu: KZ FBiH), usljed ega bi iz novih injenica i okolnosti proizilazila obiljeja kvalificiranog oblika krivinog djela teke tjelesne ozljede iz lana 172. stav 3. KZ FBiH nego i okolnosti koje ukazuju da je optueni, na primjer, osim teke tjelesne ozljede sadrane u injeninom opisu djela u izreci prvostepene presude, zadao oteenom jo jednu ozljedu koja, po svom opisu, ima karakter lake tjelesne ozljede i koja izmjena ne bi imala odraza na pravnu kvalifikaciju djela. Meutim, okolnost da li izmijenjene ili dodate injenice i okolnosti u injeninom opisu djela u odnosu na injenini opis djela sadran u izreci prvostepene presude imaju odraza na pravnu kvalifikaciju djela bilo da joj daju tei vid ili podrazumijevaju postojanje jo
19

Krivini zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, broj 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05)

11

jednog ili vie krivinih djela ili ne, ima znaajne implikacije na postupanje drugostepenog suda pri primjeni pravila o zabrani reformatio in peius, a o emu e biti govora kasnije u ovom radu.

Kada je rije o izmjenama ili dopunama injeninog opisa djela u novoj presudi koje imaju znaaja za pravnu ocjenu djela, pri ocjeni da li one predstavljaju povredu zabrane reformatio in peius mjerodavna je, u stvari, pravilna pravna ocjena djela koje je predmet optube sadrane u potvrenoj odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optunici a ne samo pravna ocjena djela data u optunici od strane tuitelja ili u prvostepenoj presudi od strane prvostepenog suda. Tako je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud FBiH) u jednoj svojoj odluci zakljuio: Poto je tuitelj izjavio albu samo zbog odluke o kazni, a drugostepeni sud uvaio albu branitelja i u odnosu na optuenog J.K. ukinuo prvostepenu presudu (u ostalom dijelu presuda preinaena u odnosu na M.M.), onda tuitelj na pretresu pred tim sudom zbog zabrane reformatio in peius ne moe izmijeniti injeninu osnovicu optube unoenjem novih injenica i okolnosti koje predstavljaju subjektivno obiljeje krivinog djela i nove kriminalne radnje za koje se optueni ranije nije ni teretio. Zbog ove zabrane, takve izmjene optube tuitelj ne moe izvriti ni pod uvjetom da djelu dadne blau pravnu kvalifikaciju od one iz optube obzirom da je injenini opis djela bio takav da je omoguavao donoenje presude kojom se optueni oslobaa od optube.20

Interesantno je da,

u tom pogledu, Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u

daljem tekstu: Ustavni sud BiH) zabranu reformatio in peius shvata restriktivnije. Naime, u jednoj svojoj odluci povodom apelacije u kojoj je apelant tvrdio da mu je
20

Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj 070-0-Kk-07-000001 od 15.03.2007. godine

12

povrijeeno pravo na pravino suenje zbog povrede zabrane reformatio in peius uinjene u drugostepenom krivinom postupku koji se vodio protiv njega zbog krivinog djela teke tjelesne ozljede iz lana 172. stav 1. KZ FBiH time to je tuitelj na pretresu pred drugostepenim sudom precizirao injenini opis tako to je dodao svjestan da ga moe tjelesno ozlijediti na koju posljedicu je pristao, a koju izmijenjenu optunicu je drugostepeni sud prihvatio izrekom svoje presude, ime je, po shvatanju apelanta, na njegovu tetu, izmijenio prvostepenu presudu a da je inae drugostepena presuda donesena u povodu albe izjavljene u korist apelanta i koja ga stoga nije mogla dovesti u tei i injenini poloaj nego to je bio u prvostepenoj presudi, Ustavni sud BiH je zauzeo slijedei stav: Apelantov navod da je optunica izmijenjena na takav nain da je povrijeen princip reformatio in peius je neosnovan jer preciziranjem injeninog opisa djela u optunici na glavnom pretresu pred Kantonalnim sudom21 nije krivinom djelu dat novi, tei oblik, odnosno optunica nije izmijenjena na njegovu tetu. Apelant je osporenom presudom osuen za krivino djelo teke tjelesne povrede iz lana 172. stav 1. KZ FBiH a to je identina kvalifikacija u odnosu na kvalifikaciju djela iz optunice od 31. januara 2006. godine koja je potvrena 6. februara 2006. godine i izmijenjena na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom dana 14. decembra 2006. godine a apelant je osuen na kaznu zatvora u istom vremenskom trajanju kao i ukinutom presudom prvostepenog suda.22 Ustavni sud BiH se, dakle, u ovoj svojoj odluci, nije bavio usporedbom samih injeninih opisa djela sadranih u prvobitnoj optunici i onoj preciziranoj na pretresu pred drugostepenim sudom odnosno usporedbom samih injeninih opisa djela u ukinutoj prvostepenoj presudi i presudi drugostepenog suda donesenoj nakon odranog pretresa i utvrivanjem da li je presuda u pogledu injeninog opisa djela
21

Iz cjelokupne sadrine odnosne odluke Ustavnog suda BiH proizilazi da se, u stvari, radi o pretresu pred kantonalnim sudom kao drugostepenim

sudom
22

Odluka Ustavnog suda FBiH, broj AP 250/07 od 02.12.2009. godine

13

preinaena na tetu optuenog protivno lanu 322. ZKP FBiH nego je ispitivanje apelantovih navoda o povredi zabrane reformatio in peius sveo na ocjenu da li je presuda preinaena na tetu optuenog u pogledu pravne kvalifikacije djela i izreene kazne.

Slijedei dalje odredbu lana 300. ZKP FBiH, zabrana reformatio in peius obuhvata, potom, zabranu izmjene na tetu optuenog pravne ocjene djela i u sluaju kada joj ne prethodi izmjena injeninog opisa djela na tetu optuenog. Za donoenje zakljuka da li je izvrena izmjena pravne ocjene djela na tetu optuenog, mjerodavne su, kao i u prethodnom sluaju, materijalnopravne odredbe. Pri tome, radie se o izmjeni pravne ocjene djela na tetu optuenog ne samo kada je djelo optuenog kvalifikovano kao tee krivino djelo (s obzirom da je za to djelo propisana tea vrsta kazne u odnosu na kaznu propisanu za krivino djelo iz prvostepene presude ili, u sluaju kada su za oba djela propisane kazne iste vrste, kada je za djelo sa izmijenjenom pravnom kvalifikacijom propisana vea mjera kazne ili kada se radi o djelu za koje se, uz glavnu, moe izrei i sporedna kazna) nego i kada nisu primijenjene odredbe koje predviaju iskljuenje protivpravnosti djela, iskljuenje kanjivosti, iskljuenje ili blai oblik krivine odgovornosti, mogunost

blaeg kanjavanja ili osloboenja od kazne.

O povredi zabrane reformatio in peius radie se, takoe, i u sluaju izmjene na tetu optuenog, bez postojanja osnovane albe zbog odluke o krivinopravnoj sankciji izjavljene na tetu optuenog, odluke o kazni ili odluke o uvjetnoj osudi, dakle, u svim sluajevima izricanja optuenom tee vrste ili, pri istoj vrsti kazne, vee mjere kazne, izricanja sporedne kazne uz istu vrstu i mjeru glavne kazne ili izricanja

14

uvjetne osude sa utvrenom teom vrstom kazne odnosno veom mjerom iste vrste kazne, odreivanjem u uvjetnoj osudi dodatne obaveze optuenom, izricanjem odreenih mjera zatitnog nadzora ili odreivanjem dueg roka provjeravanja. Tako je Vrhovni sud FBiH u jednoj svojoj presudi, donesenoj nakon odranog pretresa poslije ukidanja prvostepene presude, a tokom kojeg je tuiteljica u zavrnoj rijei predloila da se optuenom opozove ranije izreena uvjetna osuda, naveo: Sud nije usvojio prijedlog optube za opoziv ranije izreene uvjetne osude optuenom V.I. zbog toga to prvostepenom presudom upanijskog suda u irokom Brijegu optuenom nije bila opozvana uvjetna osuda, a alba tuitelja nije ukazivala na to, pa bi opozivanje uvjetne osude u ovoj presudi predstavljalo povredu naela zabrane reformatio in peius.23

Zabrana reformatio in peius bie povrijeena i u sluaju izricanja optuenom, bez postojanja osnovane albe izjavljene iz tog osnova na tetu optuenog, sigurnosne mjere koja nije bila izreena prvostepenom presudom ili izricanjem sigurnosne mjere u veem obimu ili sa duim rokom trajanja.

Slijedom odredbe lana 300. ZKP FBiH, pravilo o zabrani reformatio in peius bie povrijeeno i u sluaju izricanja optuenom, bez postojanja osnovane albe izjavljene iz tog osnova na tetu optuenog, mjere oduzimanja imovinske koristi u sluaju kada ona nije bila izreena prvostepenom presudom ili njenim izricanjem u veem obimu ili u veem iznosu u odnosu na mjeru izreenu prvostepenom presudom.

23

Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj 08 0 K 000066 09 Kk od 03.12.2009. godine

15

Zabrana reformatio in peius moe takoe biti povrijeena i odlukom o uraunavanju pritvora ili izdrane kazne, odlukom o trokovima krivinog postupka, odlukom o imovinskopravnom zahtjevu i odlukom o tome da se pravomona presuda objavi putem sredstava javnog informisanja. Tako je Vrhovni sud FBiH u jednoj svojoj presudi donesenoj nakon odranog pretresa poslije ukidanja prvostepene presude kojom je optuene bila osloboena dunosti naknade trokova krivinog postupka a oteeni sa imovinskopravnim zahtjevima upueni na parnini postupak, i bez ulaenja u imovno stanje optuene i njene obaveze izdravanja drugih osoba odnosno iako je utvrdio da je optuena uinjenjem krivinog djela za koje ju je oglasio krivom priinila tetu drugome, svojom presudom optuenu oslobodio dunosti naknade trokova krivinog postupka a oteene s imovinskopravnim zahtjevom uputio na parnini postupak, uz slijedee obrazloenje: Poto je optuena S.F. ukinutom prvostepenom presudom bila osloboena dunosti naknade trokova krivinog postupka, a oteeni ... sa svojim imovinskopravnim zahtjevima upueni na parnini postupak, te poto, u pogledu tih odluka, nije bilo albe na tetu optuene, ovaj sud je, vezan zabranom reformatio in peius iz lana 322. ZKP FBiH, ovom presudom optuenu S.F., na osnovu lana 202. stav 4. ZKP FBiH, takoe oslobodio dunosti naknade trokova krivinog postupka, a oteene ..., na osnovu lana 212. stav 3. ZKP FBiH, takoe, sa imovinskopravnim zahtjevima uputio na parnini postupak.24 Inae, ne bi se radilo o povredi zabrane reformatio in peius kada bi drugostepeni sud, nakon odranog pretresa poslije ukidanja prvostepene presude, donio presudu kojom bi, i bez postojanja albe izjavljene na tetu optuenog zbog odluke o trokovima krivinog postupka, donio presudu kojom se optueni obavezuje na naknadu trokova krivinog postupka u veem iznosu od iznosa na iju je naknadu bio obavezan prvostepenom presudom koja je ukinuta uvaavanjem
24

Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj 070-0-Kk-07-000018 od 18.02.2010. godine

16

njegove albe ukoliko bi se radilo o poveanju iznosa trokova krivinog postupka do kojeg je dolo po logici stvari uslijed odravanja pretresa pred drugostepenim sudom. S druge strane, bez postojanja albe izjavljene u tom smislu na tetu optuenog, drugostepeni sud ne bi mogao svojom presudom donesenom nakon odranog pretresa obavezati optuenog i na naknadu trokova krivinog postupka nastalih u prvostepenom postupku na iju je naknadu prvostepeni sud propustio obavezati optuenog.

Primjena pravila o zabrani reformatio in peius na pretresu pred drugostepenim sudom

Ako se za sadrinu pravila o zabrani reformatio in peius iz lana 322. ZKP FBiH i obim njegove primjene, moe rei da, uglavnom, ne izazivaju nedoumice, praktina primjena ovog pravila u sklopu albenog postupka onakvog kakav je regulisan odredbama Glave XXIII ZKP FBiH ukazala je na postojanje nekih spornih pitanja, izazvanih, izmeu ostalog, i nedovoljnom zakonskom regulacijom albenog postupka. Na neka od tih pitanja i njihova mogua rjeenja bie ukazano u nastavku ovog rada.

Ve je reeno da sada vaei ZKP FBiH, iako kao jednu od odluka drugostepenog suda po albi, propisuje rjeenje kojim se ukida prvostepena presuda i odreuje odravanje pretresa pred drugostepenim sudom,25 proputa, za razliku od ranije vaeeg ZKP,26 propisati vezanost suda, pri izricanju nove presude, zabranom
25 26

lan 325. i lan 330. ZKP FBiH lan 383. stav 4. ZKP

17

reformatio in peius ali da, i pored toga, u praksi ne postoje dileme o vezanosti drugostepenog suda tom zabranom pri izricanju nove presude. Meutim, zbog propusta zakonodavca da podrobnije regulie pretres pred drugostepenim sudom postoje, izmeu ostalih, odreene dileme i nedoumice i u pogledu naina na koji e se ili, tanije reeno, kada e se primijeniti pravilo o zabrani reformatio in peius.

Dakle, za razliku od ranije vaeeg ZKP-a, koji je takoe predviao pretres pred drugostepenim sudom ali samo kao izuzetak i, to je naroito vano, prije nego to sud donese odluku o osnovanosti albe, vaei ZKP FBiH pretres pred drugostepenim sudom, u sluaju ukidanja prvostepene presude uvaavanjem albe, odreuje kao pravilo. Meutim, za taj pretres, osim mogueg odstupanja, pod odreenim uvjetima, od naela neposrednosti pri izvoenju dokaza koji su ve izvedeni tokom prvostepenog postupka, ZKP FBiH ne propisuje nikakva posebno pravila nego, naprotiv, izriito kae da e se na pretres pred vijeem apelacionog odjeljenja shodno primijeniti odredbe koje se odnose na glavni pretres u prvostepenom postupku.27 U praksi su se nametnula pitanje koja se tiu granica i naina te shodne primjene odredaba koje se odnose na glavni pretres. Na primjer, sasvim je jasno, da je predmet raspravljanja na glavnom pretresu djelo koje je predmet optube sadrane u potvrenoj odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optunici28 i da sud nije vezan za prijedloge tuitelja u pogledu pravne ocjene djela. 29 Ali, nije sasvim jasno ta je predmet raspravljanja na pretresu pred drugostepenim sudom a, niti se, zbog djejstva pravila o zabrani reformatio in peius, moe rei da sud nije vezan prijedlogom tuitelja u pogledu pravne ocjene djela (naravno, misli se na prijedlog tuitelja u pogledu pravne ocjene djela sadran u albi tuitelja zbog
27 28 29

lan 332. ZKP FBiH lan 295. stav 1. ZKP FBiH lan 295. stav 2. ZKP FBiH

18

povrede krivinog zakona odnosno na odsustvo albe tuitelja iz tog albenog osnova). Naime, s obzirom da odravanju pretresa pred drugostepenim sudom prethodi donoenje rjeenja tog suda kojim je uvaavanjem albe ukinuta prvostepena presuda i, s obzirom na zakonom propisanu shodnu primjenu na taj pretres odredaba ZKP FBiH koje se odnose na glavni pretres u prvostepenom postupku, logina je do sada uspostavljena praksa drugostepenih sudova da pretres pred drugostepenim sudom poinje itanjem optunice (potvrene ili izmijenjene tokom glavnog pretresa), naravno, u onom njenom dijelu na koji se odnosi ukinuti dio prvostepene presude. Nadalje, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba u pogledu pretresa pred drugostepenim sudom, shodna primjena odredaba koje se odnose na glavni pretres podrazumijeva i pravo stranaka i branitelja da na tom pretresu iznose nove injenice i dokaze. Dalja shodna primjena odredaba koje se odnose na glavni pretres u prvostepenom postupku podrazumijeva i shodnu primjenu odredaba koje se odnose na pravo suda da ne dopusti pitanje ili dokaz.30 I, tu ve nastaje problem. Zakonske odredbe koje se odnose na glavni pretres propisuju pravo suda da odbije izvoenje dokaza ako zakljui da okolnosti koje stranka i branitelj ele da dokau nemaju znaaja za predmet ili da je ponueni dokaz nepotreban. Prema tim odredbama, takoe, sud e zabraniti pitanje i odgovor na pitanje koje je ve postavljeno ako je to pitanje nevano za predmet. Da li neka okolnost ima ili nema znaaja za predmet, da li je ili nije ponueni dokaz nepotreban i da li je ili nije postavljeno pitanje nevano za predmet zavisi, naravno, i od toga ta je predmet raspravljanja na pretresu pred drugostepenim sudom. S obzirom da se rjeenje o ukidanju presude (u cjelini ili u odreenom njenom dijelu u odnosu na odreene optuene ili u odnosu na odreena krivina djela) odnosi na odluke suda o oglaavanju optuenog krivim za odreeno krivino djelo i izricanje krivinopravne
30

lan 278. ZKP FBiH

19

sankcije, te, sljedstveno tome, i na ostale odluke koje sadri presuda kojom se optueni oglaava krivim, logino bi bilo zakljuiti da e predmet raspravljanja na pretresu pred drugostepenim sudom biti sve one injenice i okolnosti koje je sadravao injenini opis djela u optunici povodom koje je donijeta ukinuta presuda. Meutim, poto se ne radi o prvom nego o ponovnom suenju do kojeg je dolo zbog ukidanja prvostepene presude uvaavanjem albe, te, poto je ta prvostepene presuda bila ispitivana samo u granicama u kojima je pobijana albom i poto je drugostepeni sud naao da su osnovani odreeni albeni navodi koji su se odnosili na albene osnove bitne povrede odredaba krivinog postupka ili pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja, proizilazilo bi da predmet raspravljanja na pretresu pred drugostepenim sudom mogu biti samo one injenice i okolnosti iz injeninog opisa djela u optunici u vezi kojih je presuda ukinuta i, s njima povezana, pravna pitanja, te da bi, stoga, sud mogao odbiti izvoenje dokaza koji se ne odnose na te injenice i okolnosti i s njima povezana pravna pitanja. Ali, ZKP FBiH propisuje da e se u obrazloenju presude, u dijelu kojim se ukida prvostepena presuda ili u rjeenju kojim se ukida prvostepena presuda, navesti samo kratki

razlozi za ukidanje,31 te, stoga, odluka suda o ukidanju prvostepene presude, u pravilu, ne sadri izjanjenje drugostepenog suda o tome ta je u prvostepnoj presudi koja se ukida ili u onom njenom dijelu koji se ukida pravilno i zakonito utvreno, to bi znailo da su te injenice i okolnosti definitivno raspravljene. Rjeenje drugostepenog suda o ukidanju prvostepene presude sadri samo izjanjenje tog suda o tome ta nije pravilno ili potpuno utvreno, naravno, u okviru albenih navoda. Iz toga razloga, teko je a nekada i nemogue, na pretresu pred drugostepenim sudom imati neki pravno osnovan orijentir za ocjenu o nepotrebnosti izvoenja nekog dokaza. Osim toga, novi dokazi ili dokazi izvedeni na glavnom pretresu u prvostepenom postupku
31

lan 331. ZKP FBiH

20

koji se izvode i na pretresu pred drugostepenim sudom kako bi se otklonili nedostaci u utvrenju injeninog stanja od strane prvostepenog suda konstatovani u rjeenju o ukidanju prvostepene presude, mogu ukazati na potrebu izvoenja novih dokaza i u pogledu onih injenica i okolnosti iz injeninog opisa djela sadranog u optunici ije se utvrenje, u vrijeme ispitivanja presude povodom albe, nije ukazivalo spornim. Iz tih razloga, raspravljanje na pretresu pred drugostepenim sudom teko se moe ograniiti samo na injenice i okolnosti koje se izriito pominju u rjeenju o ukidanju prvostepene presude. Kada je pak prvostepena presuda ukinuta zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, usljed kojih se postupak koji je prethodio prvostepenoj presudi pokazuje kao nazakonit ili usljed kojih pismeno izraena presuda ima takve nedostatke koji onemoguavaju drugostepeni sud da ispita njenu pravilnost, jedini logian zakljuak je da su predmet raspravljanja na pretresu pred drugostepenim sudom sve injenice i okolnosti koje je sadravao injenini opis djela u optunici i sva, s njima povezana, pravna pitanja.

Takva iroka mogunost raspravljanja na pretresu pred drugostepenim sudom otvara i mogunost da tuitelj, nakon dokaza izvedenih na tom pretresu, zakljui da se izmijenilo injenino stanje predstavljeno u potvrenoj ili na glavnom pretresu izmijenjenoj optunici i da, stoga, odlui da izmijeni optunicu. Za razliku od ranije vaeeg ZKP, koji je propisivao da tuitelj moe, s obzirom na rezultat pretresa, izmijeniti optunicu samo u korist optuenog,32 ZKP FBiH ne sadri posebnu odredbu o pravu tuitelja da na pretresu pred drugostepenim sudom izmijeni optunicu i o eventualnim ogranienjima tog prava. Stoga se, opet, mora pribjei shodnoj primijeni odredaba koje se odnose na glavni pretres u prvostepenom postupku i to, u ovom sluaju, shodnoj primjeni odredbe o pravu tuitelja da na glavnom pretresu izmijeni
32

lan 368. stav 5. ZKP

21

optunicu. Ta odredba ne onemoguava tuitelja da na glavnom pretresu izmijeni optunicu i na tetu optuenog33. Iz tog razloga, moe se dogoditi da injenini opis djela u optunici koja je izmijenjena na pretresu pred drugostepenim sudom bude izmijenjen na tetu optuenog ne samo u usporedbi s injeninim opisom djela u prvostepenoj presudi nego i u usporedbi sa injeninim opisom djela u potvrenoj odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optunicom. Nadalje, sudska praksa je ve zauzela stav da je tuitelj ovlaten da izmijeni optunicu na glavnom pretresu ukoliko u toku glavnog pretresa nae da izvedeni dokazi ukazuju da se izmijenilo injenino stanje izneseno u optunici. Navedena zakonska odredba ovo ovlatenje tuitelja vee uz njegovu sopstvenu ocjenu dokaza izvedenih na glavnom pretresu, te stoga sud nije ovlaten da ulazi u tu tuiteljevu ocjenu i njegovu procjenu da dokazi izvedeni na glavnom pretresu ukazuju da se izmijenilo injenino stanje izneseno u optunici i da u sluaju da smatra da dokazi na glavnom pretresu ne ukazuju da se izmijenilo injenino stanje izneseno u optunici, uskrati tuitelju pravo da na glavnom pretresu izmijeni optunicu.34 Sud, dakle, ne moe onemoguiti tuitelja u izmjeni optunice na glavnom pretresu i duan je donijeti presudu koja e se odnositi na djelo sadrano u izmijenjenoj optunici. Meutim, to ne znai da sud nema mogunosti da presudom otkloni propust tuitelja da pri izmjeni optunice na glavnom pretresu vodi rauna o ispunjenju procesnih pretpostavki za voenje krivinog postupka za djelo sadrano u izmijenjenoj optunici. Tako, na primjer, ukoliko se i pored obaveze tuitelja da vodi rauna o zakonskim odredbama koje se odnose na okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje (zastarjelost, amnestija, pomilovanje, presuena stvar) izmijenjena optunica odnosi na krivino djelo za koje je, usljed neke od navedenih okolnosti, iskljueno gonjenje, sud e, u odnosu na
33 34

lan 290. ZKP FBiH Presuda Vrhovnog suda FBiH, K 534/04 od 10.03.2005. godine

22

djelo iz izmijenjene optunice, donijeti presudu kojom se optuba odbija. 35 Na isti nain e sud postupiti i u sluaju kada se na glavnom pretresu izmijenjena optunica odnosi na drugo djelo a ne na djelo sadrano u potvrenoj optunici.

Mogue je, dakle, da, i pored toga to nije bilo albe tuitelja na tetu optuenog zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja, tuitelj na pretresu pred drugostepenim sudom izmijeni optunicu na nain da u njenoj injeninoj osnovi djelu za koje se tereti optueni realno da tei vid u odnosu na opis djela sadran u prvostepenoj presudi ili u potvrenoj ili na glavnom pretresu izmijenjenoj optunici, pri emu ta izmjena moe imati ili nemati reperkusije na na koji nain e

pravnu ocjenu djela. U praksi se, stoga, postavilo pitanje

drugostepeni sud, u takvoj situaciji, osigurati potovanje pravila o zabrani reformatio in peius? A, prije tog pitanja, i pitanje koga, u stvari, obavezuje pravilo o zabrani reformatio in peius?

ZKP FBiH izriito propisuje da se, u sluaju kada je podnesena alba samo u korist optuenog, presuda ne smije izmijeniti na njegovu tetu36. S obzirom da presudu donosi sud i da ZKP FBiH ne sadri odredbu koja propisuje da se, u sluaju kada je podnesena alba samo u korist optuenog, optunica ne smije izmijeniti na njegovu tetu, oito je da ZKP FBiH formalno obavezuje iskljuivo sud na osiguranje provedbe pravila o zabrani reformatio in peius. Stoga se postavlja pitanje na koji nain e drugostepeni sud reagovati kada tuitelj tokom pretresa izmijeni injenini opis djela na tetu optuenog u odnosu na opis djela koji je sadravala ukinuta prvostepena presuda odnosno u odnosu na opis djela koji je sadravala potvrena ili
35 36

lan 298. ZKP FBiH. lan 322. ZKP FBiH

23

na glavnom pretresu izmijenjena optunica a nije postojala alba tuitelja na tetu optuenog zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Praktino, postoje dvije mogunosti. Jedna od tih mogunosti je da drugostepeni sud zanemari izmjene injeninog opisa djela na tetu optuenog izvrene izmjenom optunice na pretresu pred tim sudom i da kao predmet optube tretira djelo onako kako je ono opisano u potvrenoj odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optunici. Tako je Vrhovni sud FBiH u jednoj svojoj presudi takav postupak obrazloio na slijedei nain: U injeninom opisu djela izmijenjene optube pred prvostepenim sudom u odnosu na optuenog su iznesene injenice i okolnosti, koje su pravno kvalifikovane kao krivino djelo zloupotrebe poloaja ili ovlasti iz lana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH. Sve te injenice i okolnosti, kao i pravna ocjena djela su prihvaeni i u presudi niestepenog suda, tako to je optueni oglaen krivim za navedeno krivino djelo i osuen na kaznu zatvora od dvije godine. Meutim, u pogledu optuenog ta presuda je uvaenjem albe njegovog branitelja ukinuta i odran pretres pred ovim sudom na kome je tuiteljica izmijenila injenini supstrat djela i njegovu pravnu kvalifikaciju u odnosu na ono ta je bilo sadrano u izreci ukinutog djela presude niestepenog suda. I povrna analiza takve izmijenjene optube ukazuje da je novi injenini opis djela po svom obimu vie nego dvostruko vei od onoga koji je bio naveden u ukinutom dijelu prvostepene presude, a po svom sadraju da je u njega uneseno niz novih injenica i okolnosti, prema kojima se posebno mogu uoiti one (injenice i okolnosti) koje se odnose na subjektivnu strukturu predmetnog krivinog djela i nove kriminalne radnje za koje se optueni ranije nije teretio. Time se otvorilo pitanje, da li se nakon uspjele albe branitelja i ukidanja presude u odnosu na optuenog, sada zbog izjavljene albe tuitelja samo zbog

24

odluke o kazni suspendira u cjelosti procesni institut zabrane reformatio in peius (zabrane preinaenja na gore) iz lana 322. ZKP FBiH. Odgovor na to pitanje je sadran u dometu izjavljene albe tuitelja zbog odluke o kazni i sutini problema zabrane preinaenja na gore, koji nije u tome da se uopeno identifikuje na ta se ta zabrana odnosi ili ne odnosi, ve da se pouzdano protumai ta ona u konkretnom sluaju predstavlja za optuenog. Po nalaenju ovog suda, to se tie albe tuitelja zbog odluke o kazni, ona bi u ponovljenom postupku pred ovim sudom bila od znaaja da je optueni novom presudom bio ponovo oglaen krivim, jer u tom sluaju u pogledu odluke o kazni ne bi vailo pravilo zabrane reformatio in peius i mogla mu je pod tim uvjetima biti izreena kazna zatvora u duem vremenskom trajanju od one iz ukinute presude. Pojednostavljeno navedeno, alba tuitelja zbog odluke o kazni izjavljena na tetu optuenog bi u tom pravcu suspendirala zabranu preinaenja na gore, da je donesena nova presuda kojom bi isti bio oglaen krivim i mogla je djelovati u segmentu ukinute presude na koji se odnosila, a to je odluka o kazni. Argumentum a contrario druga pogoranja koja bi mogla nastati za optuenog, ukljuujui i ona koja se odnose na injenino stanje nisu prihvatljiva, to znai da nakon uspjele albe njegovog branitelja i ukidanja dijela presude koji se na njega odnosi, nuno ima za posljedicu da se ne moe povodom albe tuitelja izjavljene samo zbog odluke o kazni na pretresu pred ovim sudom utvrivati injenino stanje koje bi za njega bilo nepovoljnije. Ovo ni pod uvjetom, da se injenini opis djela iz izmijenjene optube moe blae pravno kvalifikovati u odnosu na kvalifikaciju iz ukinute presude, jer je nasuprot tome u ovom sluaju ono bilo takvo da je sa izvedenim dokazima omoguavalo donoenje presude kojom se optueni oslobaa od optube.

25

S obzirom na navedeno, jasno je da izvrena izmjena optube na pretresu pred ovim sudom nije bila u skladu sa zabranom preinaenja na gore, jer je u pogledu injeninog opisa djela sadravala pogoranja u odnosu na ono ta je bilo navedeno u izreci ukinute presude. Posljedino tome, ovaj sud nije mogao usvojiti izloene modifikacije injeninog supstrata djela koje je izvrila tuiteljica na pretresu, pa je svoju odluku zasnovao na injeninoj osnovici izmijenjene optube pred

prvostepenim sudom.37

Uz napomenu da je stav Vrhovnog suda FBiH, izloen u ovoj odluci, imao i za optubu i za odbranu praktino istu posljedicu u pogledu primjene pravila o zabrani reformatio in peius kao i da je sud kao predmet optube tretirao djelo sadrano u optunici izmijenjenoj na pretresu pred tim sudom, postavlja se ipak pitanje da li sud, uz injenice da zakonska odredba koja se odnosi na zabranu reformatio in peius38 implementaciju tog pravila vee za presudu, pa, samim tim za sud a ne za tuitelja i da ne postoji zakonska odredba koja sprijeava tuitelja da na pretresu pred drugostepenim sudom izmijeni optunicu na tetu optuenog ali da ga, u svakom sluaju, shodna primjena odredaba koje se odnose na glavni pretres u prvostepenom postupku ovlauje da izmijeni optunicu, moe zanemariti izmjenu optunice izvrenu na pretresu pred drugostepenim sudom i svoju odluku zasnovati na optubi izmijenjenoj pred prvostepenim sudom kada te optube, usljed njene izmjene na pretresu pred drugostepenim sudom, formalnopravno vie nema.39 Posebno se postavlja pitanje da li ovakav nain primjene zabrane reformatio in peius moe, u
37 38 39

Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj 070-0-Kk-07-000001 od 15.03.2007. godine lan 322. ZKP FBiH Interesantno je napomenuti da stav slian izloenom stavu Vrhovnog suda FBiH u navedenoj presudi iznose i prof.dr. Tihomir Vasiljevi i prof.dr.

Momilo Gruba: Kakvu odluku treba da donese sud ako ovlaeni tuilac na novom glavnom pretresu, na osnovu novog injeninog stanja izmeni optunicu... Tuilac u tom pogledu nije pravno ogranien. Zabrana vai za sud, ne za tuioca, koji tubom slobodno raspolae... Drimo da bi sud bio obavezan izrei presudu po prvobitnoj optunici, a u obrazloenju rei da je tako morao postupiti, da bi izbegao bitnu povredu postupka iz lana 368. stav 1. taka 9. (Komentar Zakonika o krivinom postupku, Justinijan, Beograd, 2005., str. 695.)

26

zavisnosti od obima i karaktera izvrenih izmjena u optunici na pretresu pred drugostepenim sudom, otvoriti problem potpune rijeenosti optube presudom40.

Druga mogunost je da se kao predmet optube tretira djelo ili djela sadrana u optunici koja je, na tetu optuenog, izmijenjena na pretresu pred drugostepenim sudom. Tada se otvara pitanje kako presudom rijeiti dio optube koji sadri injenice i okolnosti koje bi, u sluaju njihovog unoenja u izreku presude donesene nakon pretresa pred drugostepenim sudom, predstavljale povredu pravila o zabrani reformatio in peius. Ukoliko te injenice same za sebe ili zajedno s injenicama koje je sadravao injenini opis djela u potvrenoj ili na glavnom pretresu izmijenjenoj optunici ne predstavljaju zasebno krivino djelo, ini se sasvim prihvatljivim te injenice jednostavno izostaviti u injeninom opisu djela u izreci presude koju e donijeti drugostepeni sud, a u obrazloenju presude to izostavljanje opravdati vezanosu drugostepenog suda pravilom o zabrani reformatio in peius. Meutim, postavlja se pitanje kako postupiti ukoliko te nove injenice i okolnosti koje sadri injenini opis djela u optunici izmijenjenoj na pretresu pred drugostepenim sudom predstavljaju obiljeja zasebnog krivinog djela a da drugostepeni sud pri tome ne propusti svojom presudom potpuno rijeiti predmet optube?

U jednom drugom predmetu u kojem je pred Vrhovnim sudom FBiH odran pretres nakon ukidanja prvostepene presude, sud je, naavi se u toj situaciji, primjenio pravilo o zabrani reformatio in peius na drugaiji nain u odnosu na nain opisan u prethodno navedenoj odluci. U ovom sluaju, optunicom kantonalnog tuitelja optuenoj su bila stavljena na teret krivina djela pronevjere iz lana 359. stav 3. ranijeg KZ FBiH i krivotvorenja slubene isprave iz lana 368. stav 1. istog
40

lan 312. stav 1. taka ) ZKP FBiH

27

zakona. Za ta krivina djela optuena je bila i oglaena krivom prvostepenom presudom. Meutim, injenini opis djela u prvobitnoj optunici i u izreci prvostepene presude koji se odnosio na krivino djelo krivotvorenje slubene isprave iz lana 368. stav 1. ranijeg KZ FBiH nije sadravao tano odreenje isprava koje su krivotvorene niti u emu se sastojalo to krivotvorenje, pa je federalni tuitelj, na pretresu pred drugostepenim sudom, izmijenio optunicu tako to je u injenini opis djela unio tanu naznaku poslovnih isprava u koje je optuena unosila neistinite podatke i tanu naznaku u emu se sastojalo krivotvorenje poslovnih isprava. Svojom presudom, donesenom nakon odranog pretresa poslije ukidanja prvostepene presude, Vrhovni sud FBiH je optuenu oglasio krivom samo za krivino djelo pronevjere iz lana 359. stav 3. ranijeg KZ FBiH sa slijedeom argumentacijom: Ovaj sud, dakle, nalazi da se u radnjama optuene S.F., opisanim u takama 1. i 2. osuujueg dijela izreke ove presude, ne stiu i elementi krivinog djela krivotvorenje slubene isprave iz lana 368. stav 1. ranijeg KZ FBiH. Naime, injenice i okolnosti sadrane u injeninom opisu djela iz osuujueg dijela izreke ove presude, a koje je sadravala i prvobitno podnesena optunica, ne predstavljaju tano odreenje isprava koje su krivotvorene niti u emu se sastojalo to krivotvorenje, to je neophodno za donoenje zakljuka da tako opisane radnje optuene sadre i elemente krivinog djela krivotvorenje slubene isprave iz lana 368. stav 1. ranijeg KZ FBiH. Meutim, ovaj sud nalazi da iz tih injenica i okolnosti, sadranih u prvobitno podnesenoj optunici i zadranih i u izmijenjenoj optunici, a u kojima se navodi da je prisvajanje povjerenog novca optuena prikrivala unoenjem neistinitih podataka u poslovne isprave i na druge navedene naine, proizilazi postojanje subjektivnog zakonskog obiljeja krivinog djela pronevjere iz lana 359. stav 3. ranijeg KZ FBiH namjere pribavljanja sebi ili drugom protivpravne imovinske koristi prisvajanjem povjerenog novca, te su, u tom

28

smislu, zadrane u injeninom opisu krivinog djela pronevjere iz lana 359. stav 3. ranijeg KZ FBiH, za koje je optuena oglaena krivom ovom presudom. 41 U odnosu na krivino djelo krivotvorenje slubene isprave iz lana 368. stav 1. ranijeg KZ FBiH u vezi sa radnjama koje je federalni tuitelj unio u injenini opis djela izmjenom optunice na pretresu pred drugostepenim sudom, Vrhovni sud FBiH je, na osnovu lana 298. taka e) ZKP FBiH, donio presudu kojom se optuba odbija i donoenje takve presude obrazloio na slijedei nain: Na pretresu odranom pred ovim sudom federalni tuitelj je izmijenio optunicu unosei u injenini opis djela tanu naznaku poslovnih isprava u koje je optuena unosila neistinite podatke i tanu naznaku u emu se sastojalo krivotvorenje tih poslovnih isprava, a to nije sadravala prvobitno podnesena optunica. Meutim, na taj nain, federalni tuitelj je u optunicu unio novu kriminalnu koliinu odnosno radnje koje optuenoj nisu bile stavljene na teret prvobitnom optunicom. Poto je alba kantonalnog tuitelja protiv prvostepene presude bila podnijeta samo zbog odluke o kazni, oglaavanje optuene krivom za krivino djelo krivotvorenje slubene isprave iz lana 368. stav 1. ranijeg KZ FBiH, uinjeno radnjama navedenim u izmijenjenoj optunici a koje nije sadravala prvobitna optunica, predstavljalo bi krenje odredbe lana 322. ZKP FBiH o zabrani reformatio in peius, a, prema kojoj, ako je podnesena alba samo u korist optuenog presuda se ne smije izmijeniti na njegovu tetu. Stoga je ovaj sud, nalazei u konkretnom sluaju navedenu zabranu reformatio in peius okolnou koja iskljuuje krivino gonjenje optuene za radnje za koje ona nije bila optuena prvobitnom optunicom, zbog potrebe da izrekom presude potpuno rijei predmet optube, u odnosu na te radnje sadrane u izmijenjenoj optunici, na osnovu lana 298. taka e) ZKP FBiH, donio presudu kojom se prema optuenoj S.F. odbija

41

Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj 070-0-Kk-07-000018 od 18.02.2010. godine

29

optuba za krivino djelo krivotvorenje slubene isprave iz lana 368. stav 1. ranijeg KZ FBiH.42

Prema tome, u ovom drugom sluaju, sud nije za osnov svoje presude uzeo prvobitnu optunicu kantonalnog tuitelja nego optunicu izmijenjenu na pretresu odranom pred tim sudom smatrajui da, shodnom primjenom odredaba koje se odnose na glavni pretres u prvostepenom postupku a u nedostatku posebne odredbe koja bi to njegova pravo na pretresu pred drugostepenim sudom ograniila, tuitelj ima pravo da na pretresu pred drugostepenim sudom izmijeni optunicu i da tim inom tuitelja vie ne postoji prvobitna optunica, a da je dunost suda da, u skladu sa lanom 322. ZKP FBiH, pri donoenju presude primjeni pravilo o zabrani

reformatio in peius. Pri tome, u konkretnom sluaju, kako to proizilazi iz citiranog dijela obrazloenja navedene presude, Vrhovni sud FBiH je naao da bi oglaavanje optuene krivom i za te radnje, unesene u injenini opis djela tom izmjenom optunice, predstavljalo povredu pravila o zabrani reformatio in peius budui da se kantonalni tuitelj alio protiv prvostepene presude samo zbog odluke o kazni ali i da, s obzirom da su injenice i okolnosti koje je federalni tuitelj unio u injenini opis djela pri izmjeni optunice, zajedno sa injenicama koje su se odnosile na svojstvo optuene a koje je sadravao i injenini opis djela u prvobitnoj optunici, predstavljale obiljeja krivinog djela krivotvorenja slubene isprave iz lana 368. stav 1. ranijeg KZ FBiH, mora svojom presudom u cijelosti rijeiti predmet optube sadrane u optunici izmijenjenoj na pretresu pred tim sudom. Vrhovni sud FBiH je u ovoj presudi to uinio tako to je zabranu reformatio in peius tretirao kao okolnost koja iskljuuje krivino gonjenje43, te je, u odnosu na taj dio optube, na osnovu lana
42 43

Isto lanom 298. taka e) ZKP FBiH propisano je da e presudu kojom se optuba odbija sud izrei ako je optueni aktom amnestije ili pomolovanja

osloboen od gonjenja ili se krivino gonjenje ne moe preduzeti zbog zastarjelosti ili ako postoje druge okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje.

30

298. taka e) ZKP FBiH, donio presudu kojom se optuba odbija. Neodluivanje izrekom presude o tom dijelu optube, po stanovitu Vrhovnog suda FBiH izraenom u toj presudi, predstavljalo bi proputanje suda da presudom potpuno rijei predmet optube. Vrhovni sud FBiH se u ranijoj svojoj praksi nije izjanjavao o mogunosti da se zabrana reformatio in peius, u situaciji kada izmjene optunice uinjene na tetu optuene osobe sadre elemente zasebnog krivinog djela, tretira kao okolnost koja iskljuuje krivino gonjenje. Meutim, ini se da je to jedini nain da se ta situacija razrijei. Najprije, iz samog pravila o zabrani reformatio in peius jasno proizilazi da je u ovoj situacije bilo iskljueno donoenje presude kojom e optuena biti oglaena krivom za radnje unijete u optunicu njenom izmjenom na pretresu pred drugostepenim sudom. Nadalje, oito je da se u tom sluaju nije mogla donijeti presuda kojom se optuena oslobaa od optube jer se ne radi ni o jednom od sluajeva koje ima u vidu odredba lana 299. ZKP FBiH a koja se odnosi na presudu kojom se optueni oslobaa od optube. I na kraju, okolnosti koje odredba lana 298. taka e) ZKP FBiH izriito pominje kao okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje, po svom karakteru, takoe predstavljaju okolnosti ija je sadrina odreena pravnom normom i usljed koje se, po izriitoj zakonskoj odredbi, ne moe preduzeti krivino gonjenje i pored toga to postoje dokazi da je odreena osoba preduzela radnje koje sadre elemente krivinog djela a to, po svojoj sutini, ima za posljedicu i pravilo o zabrani reformatio in peius.44
44

Prof.dr. Tihomir Vasiljevi i prof.dr. Momilo Gruba u vezi sa pitanjem kakvu odluku treba da donese sud ako ovlaeni tuilac na novom

glavnom pretresu, na osnovu novog injeninog stanja izmijeni optunicu, navode: Mislimo da sud nee moi da izrekne presudu kojom se optuba odbija po lanu 354. (ne postoji nikakva procesna smetnja voenju postupka, ve smetnja izricanju kazne)... (Komentar Zakonika o krivinom postupku, Justinijan, Beograd, 2005., str. 695.) Meutim, ovi autori ne iznose argumente zbog kojih smatraju da u sluaju ogranienja nametnutih zabranom reformatio in peius ne postoji procesna smetnja voenju postupka, a konstatacija da u takvim sluajevima postoji smetnja izricanju kazne mogla bi ukazivati na shvatanje da je zabrana reformatio in peius osnov iskljuenja kanjivosti kao elementa opeg pojma krivinog djela, te, sljedstveno, osnov za donoenje presude kojom se optueni oslobaa od optube. Ali, oito je da autori to ne smatraju jer na istom mjestu izriito kau da u ovoj situaciji sud ne bi mogao izrei oslobaajuu presudu jer se sluaj ne moe podvesti ni pod jedan od predviena tri osnova osloboenja. Osim toga, shvatanje da je zabrana reformatio in peius smetnja izricanju kazne je neprihvatljivo u sluajevima kada se pravilo o zabrani reformatio in peius odnosi na presudu kao cjelinu odnosno na sve odluke koje presuda moe sadravati (kao u sluaju iz lana 322. ZKP FBiH) a ne na zabranu preinaenje presude na tetu optuenog samo u odreenom pravcu odnosno u pogledu odreenih odluka sadranih u

31

Navedeni primjeri jasnu ukazuju na sloenost pitanja na koji nain osigurati primjenu pravila o zabrani reformatio in peius u toku pretresa pred drugostepenim sudom nakon ukidanja prvostepene presude i u presudi koju donosi drugostepeni sud nakon odravanja pretresa.

Pravilo o zabrani reformatio in peius u postupku po albi na rjeenje

Odredba lana 322. vaeeg ZKP FBiH prema kojoj, ako je podnesena alba samo u korist optuenog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu tetu, pri emu se primjena ovog pravila dakle vie ne ograniava na pravnu ocjenu djela i na krivinu sankciju i odredba lana 338. istog zakona, prema kojoj se odredba lana 322. tog zakona shodno primjenjuje na postupak po albi na rjeenje, otklonila je dileme oko toga da li se zabrana reformatio in peius odnosi i na rjeenja o pritvoru.

Vrhovni sud FBiH se u pojedinim svojim odlukama donesenim u postupku po albi na rjeenje o pritvoru o tome izriito izjasnio. Tako je u jednoj svojoj odluci Vrhovni sud FBiH istakao: Pobijajui zakonitost prvostepenog rjeenja branitelj u albi najprije istie da je ranijim rjeenjem istog suda, koje je uvaenjem albe branitelja ukinuto i predmet vraen prvostepenom sudu na ponovno odluivanje, pritvor optuenom bio produen iz osnova propisanog u lanu 146. stav 1. taka b) ZKP FBiH, a da je novim rjeenjem pritvor optuenom produen iz osnova propisanih
presudi. Interesantno je da jedan od dva navedena autora, dr. Tihomir Vasiljevi u jednom svom drugom djelu Sistem krivinog procesnog prava

SFRJ, Savremena administracija, Beograd, 1981., str. 586.), govorei o zabrani preinaenja na gore na novom glavnom pretresu, kae da tuilac na novom glavnom pretresu prema novom injeninom stanju ne moe da mijenja optunicu na tetu okrivljenog jer bi to dovelo do odbijanja optube poto odredba lana 390. stav 4. (koja se odnosila na vezanost prvostepenog suda pri izricanju nove presude zabranom preinaenja na gore) iskljuuje gonjenje po takvoj optubi.

32

u lanu 146. stav 1. taka a), b) i d) ZKP FBiH, dakle, i po osnovima po kojima pritvor optuenom nije bio produen prethodnim ukinutim rjeenjem o produenju pritvora, a na koje rjeenje tuitelj nije podnio albu. Ovaj albeni navod branitelja je osnovan. Naime, odredbom lana 338. ZKP FBiH propisano je da se na postupak po albi na rjeenje shodno primjenjuje i odredba lana 322. ZKP FBiH (zabrana reformatio in peius). To znai da, ukoliko je podnesena alba samo u korist optuenog, rjeenje se ne smije izmijeniti na njegovu tetu. Budui da je novim rjeenjem o produenju pritvora optuenom M.J. produen pritvor i po osnovima iz lana 146. stav 1. taka a) i d) ZKP FBiH, po kojima mu pritvor nije bio produen prethodnim rjeenjem prvostepenog suda broj 01 0 K 001205 09 Kv od 13.10.2009. godine, koje je uvaenjem albe branitelja optuenog ukinuto rjeenjem ovog suda 01 0 K 001205 09 K od 02.11.2009. godine kada je predmet vraen prvostepenom sudu na ponovno odluivanje, oito je da je povodom albe koja je bila podnesena samo u korist optuenog donijeto novo rjeenje na njegovu tetu, te da je time postupljeno protivno odredbi lana 322. ZKP FBiH.45

U jednom drugom predmetu u kojem je prvostepeni sud u postupku ponovnog odluivanja o osnovanosti prijedloga tuitelja za produenje pritvora optuenima po osnovima iz lana 146. stav 1. taka b) i d) ZKP FBiH, do kojeg je dolo nakon ukidanja prethodnog rjeenja tog suda po albi kantonalnog tuitelja kojom je osporavana pravilnost zakljuka prvostepenog suda o nepostojanju osnova za pritvor iz lana 146. stav 1. taka d) ZKP FBiH, ali ne i iz take b) navedene zakonske odredbe, Vrhovni sud FBiH je, odluujui o novoj albi tuitelja podnijetoj protiv novog rjeenja prvostepenog suda a kojom je sada osporavana i pravilnost zakljuka prvostepenog suda i u pogledu nepostojanja osnova za pritvor iz lana 146. stav 1.
45

Rjeenje Vrhovnog suda FBiH, broj 01 0 K 001205 09 K 2 od 02.12.2009. godine

33

taka b) ZKP FBiH, istakao: Kada su u pitanju albeni navodi tuitelja kojima se osporava pravilnost zakljuka prvostepenog suda o nepostojanju u konkretnom sluaju ni razloga za pritvor iz lana 146. stav 1. taka b) ZKP BiH, ovaj sud nalazi neophodnim najprije ukazati da se albom kantonalnog tuitelja izjavljenom protiv prethodnog rjeenja prvostepenog suda - rjeenja broj 09 0 K 004926 09 Kv od 09.12.2009.godine, nije pobijala pravilnost zakljuka prvostepenog suda o

nepostojanju tog razloga za pritvor prema optuenima .M. i B.A., pa se ve iz tog razloga pritvor ovim optuenima nije ni sada mogao produiti po osnovu iz lana 146. stav l. taka b) ZKP FBiH.46

Iz navedenog se moe zakljuiti da e se raditi o povredi pravila o zabrani reformatio in peius u svim sluajevima odreivanja pritvora, nakon ukidanja prvostepenog rjeenja o pritvoru i vraanja predmeta prvostepenom sudu na

ponovno odluivanje, po novom odnosno dodatnom osnovu za pritvor ukoliko alba izjavljena na tetu osumnjienog odnosno optuenog protiv prethodnog rjeenje o pritvoru nije bila usmjerena u tom pravcu. Ispravnim tumaenjem odredbe lana 322. ZKP FBiH moe se nesumnjivo zakljuiti da e se raditi o povredi ovog pravila i u sluaju odreivanja novim rjeenjem pritvora u duem trajanju nego to je to bilo u prethodnom rjeenju u pritvoru ukoliko alba izjavljena na tetu osumnjienog odnosno optuenog protiv prethodnog rjeenje o pritvoru nije bila usmjerena u tom pravcu.

46

Rjeenje Vrhovnog suda FBiH, broj 09 0 K 004926 10 K 2 od 19.01.2010. godine

34

Zakljuak

Iako se ne radi o novom pravilu, oito je da u pojedinim sluajevima primjena pravila o zabrani reformatio in peius dovodi do odreenih nedoumica. One su rezultat nove strukture drugostepenog krivinog postupka uvedene 2003. godine u na sistem krivinog procesnog prava stupanjem na snagu sada vaeeg ZKP FBiH pri emu su odreeni instituti zakonom nedovoljno regulisani. Ovdje se, prije svega, misli na pretres pred drugostepenim sudom koji je sada pravilo u sluaju da drugostepeni sud uvaavanjem albe ukine prvostepenu presudu. Osim toga, samo pravilo o zabrani reformatio in peius nije u zakonu dosljedno regulisano. Stoga se ini neophodnim, ukoliko zakonodavac bude i dalje insistirao na pretresu pred drugostepenim sudom kao pravilu, u sklopu njegovog podrobnijeg regulisanja, izriito propisati da je pri izricanju nove presude drugostepeni sud vezan zabranom reformatio in peius, te, ograniiti pravo tuitelja na izmjenu optunice na pretresu pred drugostepenim sudom vezujui i tuitelja zabranom reformatio in peius. Takoe, potrebno je u listu bitnih povreda odredaba krivinog postupka vratiti povredu zabrane reformatio in peius i propisati mogunost preinaenja prvostepene presude, prema stanju stvari, i u sluaju povrede odredbe krivinog postupka koja propisuje zabranu reformatio in peius.

35

Literatura:

1) Prof. dr. Hajrija Sijeri-oli, Malik Hadiomeragi, Marinko Jurevi, Damjan Kaurinovi i prof. dr. Miodrag Simovi Komentari zakona o krivinom/kaznenom postupku u Bosni i Hercegovini, Zajedniki projekat Vijea Evrope i Evropske komisije, Sarajevo, 2005. godina 2) Prof.dr. Tihomir Vasiljevi i prof.dr. Momilo Gruba Komentar Zakonika o krivinom postupku, Justinijan, Beograd, 2005. godina 3) Prof.dr. Tihomir Vasiljevi Sistem krivinog procesnog prava SFRJ, Savremena administracija, Beograd, 1981. godina 4) Ana Garai Pravni lijekovi u kaznenom postupku i sudskoj praksi, Inenjerski biro d.d., Zagreb, 2006. godina 5) Robert Sepi Zabrana reformatio in peius u krivinom procesnom pravu, Slubeni glasnik, Beograd, 2007. godine 6) Mladen Grubia Krivini postupak Postupak o pravnim lijekovima, Informator, Zagreb, 1987. godina

36

37