PRVI DIO ODJEL ZA RAK O RAKU NI GOVORA Odjel za rak nosio je broj trinaest.

Pavel Nikolajevi Rusanov nikada nije bio niti je mogao biti praznovjeran, ali ne to se u njemu slomilo kada su mu u uputnici napisali: trinaesti odjel. Kao da ne bi bilo umjesnije da su trinaestim odjelom nazvali protetiku ili internu. Me utim u cijeloj republici sada mu vi e nisu mogli nigdje drugdje pomo i osim u ovoj klinici. Ali ja nemam rak, je li, doktore? Ja sigurno nemam rak? pun nade pitao je Pavel Nikolajevi , lagano se doti u i na desnoj strani vrata zlo udne otekline, koja je rasla gotovo iz dana u dan a izvana jo uvijek bila presvu ena nevinom bijelom ko om. Naravno da nemate, naravno deseti put ga je umirivala doktorica Doncova ispisuju i irokim rukopisom stranice njegove povijesti bolesti. Kad je pisala stavljala je nao ale etvrtaste nao ale zaobljene na rubovima a im bi prestala pisati, skinula bi ih. Vi e nije bila mlada a lice joj je bilo blijedo i vrlo umorno. To se doga alo jo u ambulanti, prije nekoliko dana. Cak i oni koji su bili odre eni u ambulantu odjela za rak, ne bi ondje prespavali. A Pavelu Nikolajevi u Doncova je odredila da se odmah smjesti u krevet. Ne samo bolest, iznenadna i neo ekivana, koja je naletjela prije dvije sedmice, kao udarac bure na bezbri na i sretna ovjeka, nego je isto tako kao i bolest mu ila sada Pavela Nikolajevi a i spoznaja da se mora smjestiti u ovu kliniku kao svaka obi na osoba i lije iti se na na in kako se, vjerojatno, nikada nije lije io. Telefonirao je Jevgeniju Semjonovi u, i endjapinu, i Uljmasbas-bajevu, a oni su opet telefonirali drugima, raspitivali se za mogu nosti i interesirali se postoje li u klinici posebne sobe ili mo e li se bar privremeno kakvu sobicu odijeliti od drugih. Ali, kako je u klinici bila gu va, to im nije uspjelo. I jedino to su se uspjeli dogovoriti uz pomo glavnog lije nika bolni kog naselja bilo je da e mo i pro i bez prijemnog odjela, zajedni ke kupaonice i svla ionice. U njihovu plavkastom moskvi u Jura je dovezao oca i majku ta no pred stepenice na ulazu u trinaesti odjel. Usprkos studeni, dvije su ene, u gadnim ogrta ima od par-heta, stajale na otvorenom kamenom ulazu, stiskale se od hladno e skupiv i ruke na prsima, ali nisu ulazile u zgradu. Po ev i od tih neurednih ogrta a, sve se ovdje gadilo Pavelu Nikolajevi u: izlizani betonski pod na ulazu u bolnicu; neusjajene kvake na vratima kojih su se doticali svi bolesnici; ekaonica izblijedjela poda s visokim nizom plo ica na zidu (bile su maslinove boje i inilo se da su prljave) i velikim klupama s pritkama, na kojima su sjedjeli bolesnici to su stigli iz daleka Uzbeki u pro ivenim pamu nim kaputi ima, stare Uzbekinje u bijelim maramama, a mlade u ljubi astim i crveno-zelenim, i svi odreda u izmama ili kalja ama. Jedan ruski momak opru io se po cijeloj klupi u raskop anu kaputu, koji je visio do poda; bio je iznuren, otekla trbuha i neprestano vikao od bolova. Njegova vika zaglu ila je Pavela Nikolajevi a i tako ga se dojmila kao da ne boli momka, nego njega samoga. Pavel Nikolajevi problijedio je sve do usnica, zastao i pro- aptao: Kapa! Ja u ovdje umrijeti. Nema smisla. Vratimo se. Kapitalina Matvejevna vrsto ga je uhvatila za ruku i steg-nula je: Pa enjka! Kamo da se vratimo? ... I ta emo onda? Pa mo da bi se jo moglo nekako urediti preko Moskve ... Kapitalina Matvejevna okrenu se prema mu u cijelom svojom krupnom glavom, koja je bila jo ira od velikih podrezanih uvo-jaka bakrenaste boje: Pa enjka! Ako ho emo to u initi preko Moskve, to bi moglo potrajati jo dvije sedmice a mo da ne bi ni uspjelo. Tko bi toliko ekao? Pa vidi da je svakog jutra sve ve a!

ena mu je vrsto stiskala zape e ruke ulijevaju i mu pouzdanje. U javnim i slu benim poslovima Pavel Nikolajevi bija e uvijek nepokolebiv i sam utoliko mu je bilo ugodnije prepustiti se eni u svim obiteljskim poslovima: sve to je bilo va no ona je rje avala brzo i sigurno. Onaj momak na klupi derao se iz svega glasa. Mo da e lije nici pristati da me lije e kod ku e... Platit emo... nesigurno se izvla io Pavel Nikolajevi . Pa ka! nagovarala ga je ena pate i jednako kao i on ti zna da sam ja uvijek i sama za to: treba pozvati ovjeka i platiti mu. Ali smo se raspitali: ovi lije nici ne pristaju, ne e da uzmu pare. Osim toga ovdje imaju sve instrumente. Ne mo e se kod ku e... Pavel Nikolajevi je i sam shva ao da se kod ku e ne mo e lije iti. Sve je ovo govorio samo za svaki slu aj. Prema dogovoru s glavnim lije nikom onkolo kog dispanzera trebalo je da ih cvdje ve eka starija sestra, ta no u dva sata, ispred stepenica niz koje se sada oprezno spu tao bolesnik na takama. Ali, naravno, starije sestre nije bilo na ugovorenu mjestu i njena sobica kraj stepeni ta bila je zaklju ana. Ne mo e se ovjek ni s kim dogovoriti bje njela je Kapitalina Matvejevna. Za to samo primaju toliku pla u! Preko oba ramena Kapitalina Matvejevna imala je ogromno-krzno od dvije srebrne lisice ali je, svejedno, ne skinuv i ih, po la hodnikom na kojem je pisalo: U gornjoj odje i zabranjen ulaz. Pavel Nikolajevi je ostao u predvorju i ekao. Oprezno, nagnuv i lagano glavu nadesno, opipavao je oteklinu izme u klju ne kosti i eljusti. Imao je dojam da je u ovo pola sata otkako je posljednji put promatrao oteklinu u ogledalu dok je kod ku e omatao al, da je u ovo pola sata ona jo malko porasla. Pavela Nikolajevi a je uhvatila slabost i htio je sjesti. Ali su klupe bile prljave i jo bi morao zamoliti nekakvu seljanku u marami i s prljavom vre om me u nogama da se malko pomakne u stranu. Pavel Nikolajevi je imao osjetljiv nos, i ak izdaleka dopirao je do njega smrdljivi zadah te vre e. Kada e se samo nau iti na svijet da putuje s istim i lijepim koferima! (Uostalom, sada kad je stekao ovaj tumor, i to je ve bilo svejedno.) Rusanov je stajao nasloniv i se lagano na izbo inu u zidu^ Mu ila ga je vika onog momka i sve ono to su mu gledale o i, sve ono to je osje ao nosom. Izvana se pojavi nekakav seljak nose i u ruci posudu od pola litre s naljepnicom, gotovo punu ute teku ine. Tu je on posudu nosio sasvim otvoreno, gotovo ponosno kao kriglu piva za koju je dugo ekao u repu. Seljak zastade tik pred Pavelom Nikola jevi erri gotovo mu pru aju i tu posudu i htjede ne to upitati, ali vidje na njemu kapu od vidrina krzna pa se okrenu i obrati bolesniku na takama: Slu aj, mili moj, kamo da ovo odnesem, je li? ovjek bez noge pokaza mu vrata laboratorija. Pavelu Nikolajevi u se naprosto smu ilo. Opet se otvori e vanjska vrata i u e sestra u bijelu ogrta u bez i ega na glavi. Nije ba bila lijepa u licu, jer joj je ono bilo isuvi e duga ko. Odmah je opazila Pavela Nikolajevi a, prisjetila se i pri la mu. Oprostite rekla je zadihano, crvena u licu poput boje narumenjenih usnica; toliko se, o ito, urila. Oprostite, molim vas. ekate li ve dugo? Upravo su donijeli lijekove pa sam ih morala preuzeti. Pavel Nikolajevi je htio o tro odgovoriti, ali se savladao. Bila mu je drago da bar vi e ne mora ekati. Do ao je i Jura nose i kofer i torbu s hranom; bio je samo u odijelu, bez e ira jer je vozio auto; Jura je bio posve miran samo mu se klatio jedan uperak kose. Idemo! povede ih sestra prema svom spremi tu kraj stepenica. Znam, Nizamutdin Bahramovi mi je rekao da ete vi zadr ati svoje rublje i da ste donijeli vlastitu pid amu, samo posve novu, je li tako? Iz trgovine je... To mora biti tako, ina e bismo je morali dezinficirati, razumijete li? Evo, ovdje ete se presvu i. Otvorila je furnirska vrata i upalila svjetlo. U sobici kosa stropa nije bilo prozora nego je samo visilo mnogo grafikona iscrtanih raznobojnim olovkama.

Jura je utke unio kofer, izi ao, a Pavel Nikolajevi se po eo presvla iti. Sestra je nekamo odjurila da u me uvremenu jo togod obavi, a dotle se vratila Kapitalina Matvejevna i obratila joj se: Slu ajte, to se vi toliko urite? Pa ja ... imam prili no ... Kako se zovete? Mita. udno ime. Jeste li Ruskinja? Njemica sam ... Pustili ste nas da ekamo. Oprostite, molim vas. Ba sam sad preuzimala ... Znate ta, Mita, htjela bih da ne to upamtite. Moj mu je ugledan ovjek, vrlo cijenjen radnik. Zove se Pavel Nikolajevi . Pavel Nikolajevi , dobro, zapamtit u. Znate, on je navikao na njegu i ina e, a sad je jo i tako ozbiljno bolestan. Ne bi li se moglo urediti da uz njega stalno de ura jedna sestra. Nemirno i zabrinuto lice Mite postade jo zabrinutije. Ona zavrti glavom: Mi imamo samo tri stalne de urne sestre koje paze na ezdeset operiranih bolesnika. I to po danu, a no u su samo dvije. E lijepo, vidite! Kad bi ovjek i umirao, vikao, nitko ne bi do ao. Za to vi tako mislite? Dolazimo mi svima. Ali Pavel Nikolajevi nije svatko. Osim toga se va e sestre izmjenjuju. Da, svaka radi dvanaest sati. U asno, kakvo je to bezli no lije enje! ... Mogla bih ja s k erkom sjedjeti na smjenu! Ili da unajmim stalnu bolni arku za svoj ra un ka u da se i to ne mo e ... ? Mislim da se ne mo e. Nitko to jo nije radio. Osim toga u bolesni koj sobi nemate gdje postaviti stolicu. Bo e moj, mogu misliti kakva je to soba! Treba da je jo dobro pogledam! Koliko je u njoj le aja? Devet. A dobro je da su ga odmah odredili u sobu ... Novajlije kod nas le e na stepeni tu i po hodnicima. Slu ajte, ja u ipak tra iti posebnu njegu, vi poznajete osoblje pa ete to lak e organizirati. Dogovorite se. s nekom sestrom ili bolni arkom da se na Pavela Nikolajevi a pripazi bolje nego to je uobi ajeno ... ona je ve otvorila veliku crnu torbicu i izvadila tri nov anice po pedeset rubalja. utljivi sin, koji je nedaleko stajao i kome je na elo padao plavi uperak, okrenuo je glavu. Mita je povukla ruke za le a. Ne, ni govora! Takve nagodbe ... Pa ne dajem ja vama! gurala joj je u njedra nov anice Kapitalina Matvejevna. Ali kad se to ve ne mo e u initi u zakonitu obliku... ja samo pla am za posao! A vas molim da budete ljubazni i predate kome treba! Ne, ni govora govorila je sestra sve hladnije. Kod nas se tako ne radi. 10 Vrata su za kripjela i iz sobice je izi ao Pavel Nikolajevi u novoj novcatoj tamnozelenoj pid ami i u toplim ku nim papu ama s krznenim porubom. Na njegovoj gotovo elavoj glavi stajala je sad posve nova crvena kapica. Ovako, kad je skinuo zimski ogrta i al, oteklina na vratu, velika poput ake, inila se jo strasnija. ak i glavu vi e nije dr ao uspravno nego ju je malko nakrivio. Sin je oti ao da pokupi u kofer odje u koju je otac skinuo. Vrativ i novac u torbicu, ena je zabrinuto promatrala mu a: Da se ne smrzne ? Trebalo je donijeti topli ku ni ogrta . Donijet u ti ga. Evo ti bar rubac ona ga izvadi iz d epa. Umotaj se da se ne prehladi ! Umotana u lisice i u bundu inila se dvostruko sna nijom od mu a. Sad hajde u sobu da se smjesti . Uzmi hranu, pogledaj malko oko sebe, razmisli ta ti jo treba, a ja u te ovdje pri ekati. Si i e i re i mi to eli , a ja u ti nave er sve donijeti.

Ona nije gubila glavu i uvijek je na sve uspijevala misliti. Bila mu je prava ivotna drugarica. Pavel Nikolajevi je zahvalno i patni ki pogledao prvo nju, pa onda sina. Zna i, ti putuje , Jura? Nave er mi odlazi vlak, tata pristupi mu Jura. On se odnosio prema ocu s puno po tovanja, ali kao i uvijek nekih osje aja u njemu nije bilo, pa tako ni sada na rastanku s ocem koji ostaje u bolnici. Sve je on primao nekako mlako. Dobro, sinko. To je, dakle, tvoje prvo ozbiljno namje te-nje. Treba da odmah uzme pravilan ton. Ne smije biti popustljiv! Tebe e popustljivost upropastiti! Uvijek imaj na umu da ti nisi Jura Rusanov, obi no privatno lice, nego predstavnik za-ko-na, razumije li? Shva ao to Jura ili ne shva ao, ali Pavel Nikolajevi sad nije mogao prona i prikladnijih rije i. Mita se vrpoljila i spremala da ode. - Ja u pri ekati s mamom smije io se Jura. Ne moramo se jo oprostiti, samo ti hajde, tatice. Mo ete li sami? zapita Mita. Bo e moj, ovjek jedva stoji, zar ga vi zbilja ne mo ete odvesti do le aja? I torbu treba ponijeti! Pavel Nikolajevi tu no pogleda enu i sina, odbije ruku koju mu je pru ila Mita i, uhvativ i se vrsto za ogradu, po e se uspi-njati. Srce mu je ja e zakucalo i to ne samo zbog toga to se uspinjao. I ao je uza stepenice kao to se ljudi uspinju na ono, kako se to ka e ... recimo na tribinu na kojoj mu onda odsijeku glavu. Starija sestra ga je pretekla, protr ala mimo njega nose i mu aktovku, doviknula ne to Mariji i, prije nego to je Pavel Nikolajevi pro ao prvi niz stepenica, ve je trcala niza stepenice i na drugoj strani izletjela iz odjela, pokazuju i tako Kapitalini Matve-jevni da ovdje ba ne e biti mnogo obzira prema njenu mu u. A Pavel Nikolajevi se polako uspeo na odmori te me u stepenicama, iroko i duga ko, kakva ve jesu u starinskim zgradama. Na tom odmori tu stajala su dva kreveta s bolesnicima a kraj 11 njih ak i no ni ormari i, i to nikome nije smetalo u prolazu. Jedan bolesnik je bio u te ku stanju, posve iscrpljen i primao je kisik. Nastoje i da ne promatra njegovo beznadno lice, Rusanov se okrenuo i nastavio se uspinjati gledaju i preda se. Ali i na kraju drugog niza stepenica nije ga ekala nikakva utjeha. Ondje je stajala sestra Marija. Ni smije ak, ni pozdrav nije se pojavio na njenu opaljenom licu koje je bilo nalik na ikonu. Visoka, mr ava i ravna, ekala ga je kao vojnik i odmah je po la gornjim predvorjem pokazuju i mu put. Odavde je vodilo nekoliko vrata i jedino pred njima nisu stajali kreveti s bolesnicima. U kutu bez prozora pod stolnom lampom, koja je o ito neprestano gorjela, stajao je sestrin pisa i stol, stoli s ambulantnom kartotekom a kraj njega je visio ormari s mlje nim staklom i crvenim kri em. Marija mu poka e rukom negdje pokraj tih stoli a, pokraj nekog kreveta i re e: Drugi kraj prozora. I ve joj se urilo dalje: to je ta neugodna osobina obi ne pu ke bolnice; ne bi ni zastala, ni progovorila. Krila sobnih vrata bila su neprestano otvorena, a Pavel Nikola-jevi je svejedno, tek to je pre ao prag, osjetio vla ni i te ki miris u kome su se djelomi no osje ali lijekovi, miris koji je bio stra an za njegov osjetljivi nos. Le aji su bili nagurani uza zidove i me u njima je bilo toliko prostora za prolaz koliko je dopu tala irina no nih ormari a. U srednjem prolazu te ko bi se dvojica mogla mimoi i. U tom srednjem prolazu stajao je krupan bolesnik irokih ramena u ru i astoj, prugastoj pid ami. Cijeli vrat bio mu je vrsto omotan zavojima koji su dosizali vrlo visoko, gotovo do resica u iju. Bijeli obru zavoja, koji ga je o ito stezao, nije mu dopu tao da slobodno okre e te ku glavu obraslu mrkom i gustom kosom. Taj bolesnik je ne to promuklo pri ao ostalima koji su ga slu ali iz

kreveta. Kad u e Rusanov, on se okrenu prema njemu cijelim tijelom uz koje je bila tijesno priljubljena glava, nemilosrdno ga pogleda i re e: Evo jo jednog ra i a. Pavel Nikolajevi je smatrao da je bolje ne odgovarati na ovako prisan pozdrav. Osje ao je da ga sad motri cijela soba, ali nije htio uzvratiti pogleda tim ljudima koje je slu ajno sreo, niti ih je htio pozdraviti. On je samo odmahnuo rukom pokazuju i crnom bolesniku da mu se makne s puta. Krupni ovjek propusti Pavela Nikolajevi a i opet se cijelim tijelom i nepomi nom glavom okrenu za njim. Slu aj, burazeru, gdje ti ima rak? upita on promuklo. Pavela Nikolajevi a, koji je ve stigao do svog kreveta, ovo je pitanje naprosto o amutilo. Podigao je pogled prema drzniku nastoje i se savladati (ramena su mu ipak zaigrala) i dostojanstveno rekao: Nigdje. Ja uop e nemam rak. Crni bolesnik pro i ti i zaklju i tako glasno da ga svi u sobi uju: E, ba si ti neka budala! Da nema rak, zar bi te ovdje smjestili? 12 OBRAZOVANI NIJE PAMETNIJI Iako je te prve ve eri proveo u bolni koj sobi tek nekoliko sati, Pavelu Nikolajevi u ve se smu ilo. Tvrda grudica tumora neo ekivana, besmislena, posve nepotrebna dovukla ga je ovamo kao to mamac povu e ribu i pri-kovala za ovaj eljezni krevet uzak, jadan, kripavih opruga i mr ave strunja e. Tek to se presvukao ispod stepeni ta, oprostio sa enom i sinom i uspeo u ovu sobu i ve je za njim ostao cijeli prija nji pametni, uredni ivot, a ovdje otpo eo ovaj novi, ogavni, koji ga je mu io ak i vi e od samog tumora. Vi e nije bilo ni ega ugodnoga i umiruju ega u to bi mogao gledati, nego je morao promatrati tih osam na etih stvorenja, koja su sad bila nekako ravna njemu osam bolesnika u svijetloru i astim, ve izblijedjelim i izno enim pid amama koje su negdje bile pokrpane, negdje poderane i koje nikome nisu bile po mjeri. I vi e nije mogao birati to e slu ati nego je morao slu ati dosadne razgovore tih neinteligentnih ljudi, razgovore koji se uop e nisu ticali Pavela Nikolajevi a, niti su mu bili zanimljivi. On bi im najradije zapovjedio da ute, a osobito tome dosadnom crnom bolesniku s debelim zavojima na vratu, koji nije mogao micati glavom svi su ga zvali naprosto Jefrem, samo po imenu, iako vi e nije bio mlad. Ali Jefrem se nikako nije htio smiriti, nije htio le i, niti je izlazio iz sobe, nego je nemirno kora ao srednjim prolazom gore--dolje po sobi. Ponekad bi se namr tio, lice mu se iskrivilo, kao da ga je to ubolo, hvatao se za glavu i onda opet dalje hodao. Po to bi se tako nahodao, zastao bi ba pred krevetom Rusanova, nagnuo se preko ograde cijelom svojom nepomi nom gornjom polovicom tijela, primicao iroko, zabrtvljeno mrko lice i dojmljivo govorio: Gotovo je, moj profesore. Ku i se vi e ne vra a , je li ti jasno? U sobi je bilo vrlo toplo, Pavel Nikolajevi je le ao na pokriva u, u pid ami i s kapicom na glavi. Popravio je nao ale sa zlatnim rubom, strogo pogledao Jefrema, onako strogo kako je samo on znao, i odgovorio: 13 Ne shva am, dru e, ta ho ete od mene? I za to me pla ite? Pa ja vas ni ta nisam pitao. Jefrem je samo zlobno otpuhnuo (nije li tom prilikom poletjelo nekoliko kapljica sline na pokriva Pavela Nikolajevi a?): Pitao ti ili ne pitao, ku i se svejedno ne e vratiti. Nao ale mo e odmah vratiti. I novu pid amu. Po to se ovako grubo na alio, ispravio je nepokretno tijelo i opet se ushodao onim prolazom avo da ga nosi! Pavel Nikolajevi ga je, naravno, mogao prekinuti i pozvati na red, ali sada nije imao snage da to u ini: snage mu je nestalo i rije i zamotanog avla jo su je vi e dotukle. Njemu je bila potrebna podr ka, a ovdje su ga jo gurali u ponor. Za svega nekoliko sati Rusanov je izgubio svoj polo aj, ugled, i planove

za budu nost i pretvorio se u sedamdesetak kilograma toplog bijelog mesa, koje ne zna ta e sutra s njime biti. O ito mu se tjeskoba vidjela i na licu budu i da je Jefrem, kad je idu i put zastao pred krevetom, rekao mnogo pomirljivije: Ako se i vrati ku i, ne e ondje dugo ostati. Opet e ovamo. Rak voli ljude. Kad rak jednom uhvati klije tima, onda ne pu ta do smrti. Pavel Nikolajevi nije imao snage da bilo to uzvrati, a Jefrem je opet nastavio hodati. I nikoga nije bilo u sobi tko bi ga obuzdao! Svi su le ali nekako nemo no ili nisu bili Rusi. Kod drugog zida, iza pe i, bila su svega etiri le aja: le aj ta no preko puta Rusa-nova bio je upravo Jefremov i on je na njemu le ao tik uz sredi nji prolaz, na tri ostala smjestili su se mladi i: priprosti preplanuli de ko le ao je tik uz pe , do njega mladi Uzbek sa takom, a kraj prozora mr av kao glista i skvr en uti mladi koji je neprestano stenjao. U istom redu gdje je le ao Pavel Nikolajevi , lijevo od njega, le ala su i dva pripadnika nacionalnih manjina, kraj vrata neki ruski momak, o i an do ko e, ali ve posve odrastao, sjedio je i itao s druge strane na posljednjem krevetu kraj prozora smjestio se ovjek, koji je bio nalik na Rusa, ali ne takav da bi mu se Rusanov obradovao: lice u njega bija e kao u bandita. Tome je izrazu o ito pridonosila brazgotina (brazgotina je po injala u kutu usnica i spu tala se niz lijevi obraz gotovo do vrata); a mo da je tome pridonosila i nepo e ljana, nepokorna crna kosa koja je str ala na sve strane; a mo da je on sam po sebi bio okrutni gru-bijan. Tome lopu i kao da je bilo do kulture itao je neku knjigu. Ve su zapalili svjetlo, na stropu su sijale dvije sna ne svjetiljke. Napolju se smrkavalo. Bolesnici su ekali ve eru. Eto, ima tu jedan starac nikako se nije smirivao Jefrem le i ispod nas, sutra e ga operirati. Jo etrdeset i druge godine izrezali su mu mali rak i rekli: to je sitnica, samo se ti veseli. Razumije li? Jefrem je tobo e nastojao govoriti odlu no, ali glas mu je zvu ao kao da i njega re u. Pro lo trinaest godina, i on zaboravio na ovaj dispanzer, rakiju je pio, ene gonio starac i po, vidjet e ga. A kakav mu je sad rak narastao! Jefrem ak pucnu jezikom od zadovoljstva sigurno e ga pravo s operacije u mrtva nicu. 14 h E pa, sad je zbilja dosta tih mra nih proro tava! odmahnu rukom Pavel Nikolajevi , okrenu se i ne prepozna vlastiti glas: zazvu ao je tako neautoritativno i alosno. Ostali su utjeli. U Rusanovu je izazivao muku i onaj mr avi momak kraj prozora, iz istog reda, koji se neprestano bacakao po krevetu. Kad je sjedio, nije zapravo sjedio, kad je le ao, nije le ao nego se presavijao priljubivsi koljena uz prsa i nikako nije mogao prona i ugodan polo aj pa se napokon tako prevrnuo da mu glava nije bila na jastuku nego na donjem dijelu kreveta. Jedva ujno je stenjao a trzaji lica i tijela odavali su koliko ga boli. Pavel Nikolajevi je okrenuo glavu i od njega, spustio noge u papu e i bez ikakva razloga po eo pregledavati svoj no ni ormari , otvaraju i i zatvaraju i as vrata ca iza kojih je naslagao hranu, as gornju ladicu u koju je strpao toaletni pribor i elektri ni aparat za brijanje. A Jefrem je i dalje hodao, prekri iv i ruke na grudima, ponekad se trzao kao da ga ne to negdje bode i neprestano ponavljao svoju pjesmu, ba kao da oplakuje pokojnika: E, bome, sla-abo nam se pi e ... bome sla-abo ... Pavel Nikolajevi za u za le ima lagan udarac. Oprezno se okrenu, jer ga je svaki pokret vrata bolio, i vidje da je njegov susjed, polubandit, zalupio korice knjige koju je upravo pro itao i sad je okretao u svojim velikim, grubim i neinteligentnim akama. Ukoso, preko tamnog omota knjige i preko hrpta, protezala su se zlatna i ve izblijedjela slova pi eva potpisa. Pavel Nikolajevi nije mogao pro itati iji je to potpis a onoga tipa nije htio pitati. Izmislio je i nadimak za susjeda Mukto der. inilo mu se da mu taj nadimak posve odgovara. Mukto der je tu nim o ima buljio u knjigu i bez ikakva sustezanja na sav glas rekao tako da ga cijela soba uje:

 Da nije Demka sam uzeo ovu knjigu iz ormara, mislio bih da su nam je podvalili. ta je s Demkom? Kakvu knjigu? javi se momak koji je le ao kraj vrata i tako er ne to itao. Da tra i po cijelom gradu, nikad ne bi ovakvu na ao. Mukto der je piljio u iroki, tupi Jefremov zatiljak (kosa, koju odavno nije i ao, neugodno se spu tala preko zavoja), a zatim mu se zagledao u napeto lice. Jefreme! Dosta je prenemaganja. Uzmi ti lijepo ovu knjigu i pro itaj. Jefrem zastade kao bik i tupo pogleda. A za to bih je itao? Za to da itam kad emo svi i onako ubrzo crknuti? Mukto deru zaigra brazgotina na licu: Zato i treba da se po uri , kad zna da emo skoro crknuti. Evo, uzmi je. Pru io je Jefremu knjigu, ali Jefrem mu nije pri ao: Trebalo bi dugo itati. Ne da mi se. Nisi valjda nepismen, je li? nagovarao ga je Mukto der, ali ne ba jako usrdno. Ja sam ak vrlo pismen. Kad treba, ja sam vrlo pismen. Mukto der potra i olovku na prozorskoj dasci, otvori knjigu odostrag i, zaviruju i u nju, na nekoliko mjesta stavi ta ke. Ne boj se dobaci oti, pri ice su malene. Poku aj pro itati samo nekoliko. Dosta je tog tvog prenemaganja. Bolje da ita . E, Jefrem se ni ega ne boji! i on uze knjigu i prepetlja .se na svoj le aj. Na vratima se pojavi, epesaju i, mladi Uzbek Ahmad an, koji je hodao sa takom ali gotovo kao da je ve mogao i bez nje; on je bio najveselija osoba u sobi. I povika: lice na gotovs! Preplanuli momak kraj pe i ivahnu: Nose ve eru, momci! Bolni arka u bijelu ogrta u unese ve eru dr e i poslu avnik iznad ramena. Zatim ga spusti preda se i po e obilaziti krevete. Svi odreda, osim nesretnog momka kraj prozora, uzvrpolji e se i prihvati e tanjure. Svaki bolesnik imao je no ni ormari , a nije ga imao samo Demka nego ga je dijelio s jednim Kazakom iroka lica, kome je nad usnom cvjetala nezamotana, odvratna, tamna jkrasta. Ne samo to Pavelu Nikolajevi u sada uop e nije bilo do jela ak ne bi ni kod ku e jeo nego se pri pogledu na tu ve eru, na etvrtasti gumasti nabujak od prekrupe sa elatinastim utim umakom, na prljavu aluminijsku licu savijena dr ka, jo jednom gorko prisjetio kamo je dospio i kakvu je, mo da, gre ku u inio kad je pristao da u e u tu bolnicu. Svi osim momka koji je je ao zdu no su po eli jesti. Pavel Nikolajevi nije uzeo tanjur u ruke nego je po eo noktom udarati po njegovu rubu gledaju i kome bi ga dao. Neki su mu bili napola okrenuti, neki su mu okrenuli le a, a onaj momak kraj vrata .gledao je pravo u njega. Kako se ti zove ? upita Pavel Nikolajevi ne podi u i glasa (neka onaj i sam uje ako ho e). lice su zveckale, ali je momak ipak shvatio da se Rusanov Jijemu obra a pa je spremno odgovorio: Pro ka ... ovaj, a-a-a ... Prokofij Semjoni . Uzmi moju ve eru. Bome i 'o u... Pro ka pri e i uze tanjur. Fala vam. A Pavel Nikolajevi , osje aju i ispod eljusti tvrdu grudu tumora, odjednom shvati da on ovdje ne pripada lak im bolesnicima. Od svih devet u sobi samo je jedan bio u zavojima i to Jefrem; a bio je zamotan ba na onom mjestu gdje bi mo da mogli operirati i Pavela Nikolajevi a. A samo jedan bolesnik je trpio stra ne bolove i samo jedan, onaj naoko vrlo zdravi Kazak, imao je tamnogrimiznu krastu. Istina, mladi Uzbek hodao je sa takom, ali jedva da se na nju i naslanjao. Na drugima se uop e nije moglo izvana primijetiti nikakve otekline, nikakve nakaznosti, i svi su se oni doimali kao posve zdravi ljudi. Osobito Pro ka

 on je bio rumen kao da je u odmarali tu a ne u bolnici, i sad je s velikim apetitom istio svoj tanjur. Mukto der je, istina, bio siv u licu ali se kretao lagano, slobodno je razgovarao i tako se okomio na onaj nabujak da je Pavel Nikolajevi posumnjao nije li mo da simulant i ne jede li badava dr avnu hranu lijepo je to u na oj zemlji bolesnike besplatno hrane. 16 Pavelu Nikolajevi u je tvrda oteklina pritiskala odozdo glavu i smetala mu da se okre e, rasla je od sata do sata samo to ovdje lije nici, ini se, te satove nisu brojali: od ru ka do ve ere nitko nije ni pogledao Rusanova niti ga je poku ao lije iti. A doktorica Doncova namamila ga je ovamo upravo time to mu je obe ala da e ga odmah lije iti. Zna i da je ona posve neodgovorna i zlo ina ki lakoumna osoba. Rusanov joj je povjerovao i gubio dragocjeno vrijeme u ovoj tijesnoj, zagu ljivoj i prljavoj bolesni koj sobi a mogao je lijepo telefonirati u Moskvu i odjuriti onamo. I ta spoznaja da je pogrije io, da ludo gubi vrijeme, pritiskala ga je tjeskobnije od samog tumora i tako ga je stezala u srcu da Pavel Nikolajevi vi e nije mogao podnositi nikakvih zvukova oko sebe ak ni to zveckanje licama po tanjurima da nije mogao gledati te eljezne krevete, grube pokriva e, zidove, svjetiljke, ljude. Osje ao se kao da je upao u klopku i da do jutra ne mo e poduzeti ni ta zna ajno i odlu no. Legao je, vrlo nesretan, i svojim ku nim ru nikom pokrio o i da ne vidi ni svjetlo, ni bilo to drugo. Da bi skrenuo misli, poku ao se prisjetiti ku e, obitelji, poku ao doku iti ta oni sad rade. Jura je ve sigurno u vlaku. To je njegov prvi nastup u praksi. Vrlo je va no da nastupi kako treba. Ali Jura nije uporan, veliki je on petljanac, mogao bi se osramotiti. Avieta je u Moskvi, na praznicima. Malo e se razonoditi, obi i e kazali ta, a to je najva nije, obaviti uz put i posao: ogledat e se kako i gdje bi mogla uhvatiti neke veze; ona je ve na petoj godini i treba da se dobro sna e u ivotu. Avieta je vrlo poduzetna, ima pred sobom velike ciljeve; bit e to prava pravcata i vrlo spretna novinarka, pa je zato, naravno, najbolje da se preseli u Moskvu, ovdje je za nju preusko podru je. Ona je vrlo pametna i vrlo talentirana, nitko joj u obitelji nije ravan. Pavel Nikolajevi bio je presretan, i to bez ikakve zavisti, to mu je k erka pametnija od njega samo joj jo nedostaje iskustva, ali zato sve ostalo posti e kao od ale! Lavrik je malko vjetrogonjast, u u enju ba ne napreduje, ali je zato u sportu pravi talent, ve je odlazio na natjecanja u Rigu i stanovao ondje u gostionici kao odrasli mu karac. Ve vozi i kola. Sprema se za oferski ispit. U drugom kvartalu pokupio je dvije jedinice i sada treba da ih ispravi. A Majka ide u kolu u prvoj smjeni i sad je kod ku e, sigurno svira na klaviru (prije nje nitko nije znao svirati). A u hodniku, na malom sagu le i pas D ulbars. Posljednju godinu dana Pavel Nikolajevi ga je rado svakog jutra izvodio na etnju smatraju i da je i njemu samome ta etnja korisna. Sada e ga izvoditi Lavrik. On ga voli malko nauckati na prolaznike i onda re i: ni ta se ne bojte, ja ga dr im! Ali cijeli taj slo ni i uzorni red u obitelji Rusanovih, koja je imala dvoje starije i dvoje mla e djece, cijeli taj besprijekorni ivot, divni stan koji nije bio krto namje ten sve se to u ovih nekoliko dana na lo daleko od njega, s druge strane tumora. Svi e oni ivjeti kao to i sad ive, ma to se god dogodilo njihovu ocu. Koliko god se sad uzbu uju, brinu i pla u, tumor ih zaklanja od njega kao zid, i s druge strane tumora on ostaje sam. Nije mu ni ta pomoglo to je razmi ljao o svojoj ku i i Pavel Nikolajevi se poku ao zabaviti dr avnim mislima. U subotu treba 2 Od-e1 za rak 17 da po ne sjednica Vrhovnog sovjeta SSSR. ini se kao da ne e biti ni ta zna ajno, vjerojatno e samo odrediti bud et. A u talijanskim, francuskim i zapadnonjema kim parlamentima vodi se borba protiv sramotnih pari kih dogovora. U Tajvanskom tjesnacu se puca... Da, kad je danas odlazio od ku e u bolnicu, na radiju su upravo op irno govorili o te koj industriji. A ovdje u sobi ak nema ni radija, nema ga ni u hodniku, zbilja lijepo! Treba se bar osigurati da redovno prima Pravdu. Danas je na redu te ka industrija a ju er je to bio ukaz

o pove anju proizvodnje sto nih prera evina. Jest, vrlo se sna no razvija ekonomski ivot i naravno da e zbog toga uslijediti krupne izmjene u raznim dr avnim i privrednim organizacijama. I Pavel Nikolajevi je ve po eo razmi ljati o tome kakve se sve mogu reorganizacije o ekivati na nivou republike i oblasti. Te reorganizacije su gotovo uvijek donosile uzbu enja, privremeno odvla ile od svakodnevnih poslova, dru tveni radnici su telefonirali jedan drugome, sastajali se i raspravljali o novim mjerama. I ma kakve vrste bile te reorganizacije, ma koliko bile suprotne onim prija njim, nikada nikome, pa prema tome ni Pavelu Nikola-ievi u, nisu donosile pad u slu bi nego samo i uvijek uspon. Ali i te misli nisu ga mogle zaokupiti i nije mu postalo lak e. Ispod vrata ga je probadalo, i ta oteklina, nijema, bezosje ajna, rasla je i zaklanjala mu cijeli svijet. Opet je mislio o bud etu, o pari kim dogovorima, te koj industriji i sto nim prera evinama ali sve je to ostajalo s druge strane tumora. A s ove strane bio je Pavel Nikolajevi Rusanov. Sam. U sobi se za uo ugodan enski glas. Iako danas Pavel Nikolajevi nije do ivio ni ta ugodno, ovaj glas mu je bio kao pravi melem: Da izmjerimo temperaturu! ba kao da se dijele slatki i. Rusanov je skinuo ru nik s lica, malko se odigao i nataknuo nao ale. Na svu sre u ovo vi e nije bila turobna, crna Marija, nego puna na i uredna djevojka, koja nije na glavi imala maramu ve , iznad zla ane kose, istu onakvu kapicu kakvu nose lije nici. Azovkine! Hej, Azovkine! veselo je zazivala mladi a kraj prozora zastav i pred njegovim krevetom. On je le ao u jo neobi nijem polo aju nego prije poprijeko, ni ice, s jastukom ispod trbuha, nasloniv i bradu na strunja u, ba kao to bi je naslonio pas i gledao kroz ipke kreveta tako da se inilo kao da je u kavezu. Na njegovu omotanom licu primje ivali su se znakovi unutra njih bolova. Ruka mu je visila sve do poda. Hajde, di ite se! hrabrila ga je sestra. Dosta ste sna ni. Uzmite sami termometar. Jedva je podigao ruku s poda, kao kabao iz bunara, i uzeo termometar. Toliko je onemo ao i toliko se prepustio bolovima da je te ko bilo povjerovati da mu je svega sedamnaest godina. Zoja! molio je on stenju i. Dajte mi termofor. Vi ste sami svoj neprijatelj strogo e Zoja. Dali smo vam termofor, ali ga niste stavljali na mjesto injekcije, nego na trbuh. Kad mi je od toga lak e uporno e on patni kim glasom. 18 ,. Tako samo poma ete tumoru da raste. Rekli smo vam to. U onkolo kom odjelu nije uop e dopu teno upotrebljavati termo-for, posebno smo ga za vas nabavili. E pa onda vi e ne dam da me bodete. Ali ga Zoja vi e nije slu ala nego je prstom kuckala po praznom Mukto derovom krevetu i pitala: A gdje je Kostogutov? (Eto ti ga na! Kako je samo Pavel Nikolajevi dobro pogodio! Kako je to pravo prezime bilo nalik na nadimak!) Oti ao je da popu i cigaretu javi se Demka od vrata. On je i dalje itao. Do i e njemu glave te cigarete! progun a Zoja. Kako samo mogu biti zgodne te djevojke! Pavel Nikolajevi je zadovoljno promatrao njene vrste, napete obline i, premda su mu o i gotovo ispale, zapravo ju je promatrao s posve nevinim u itkom osje aju i kako mu je od toga lagodnije. Osmjehnula se i pru ila mu toplomjer. Stajala je upravo kraj njegova tumora, ali nijednim treptajem oka nije pokazala da se u asava ili da tako ne to jo nije vidjela. Nije li mi jo odre en nikakav lijek? zapita Rusanov. Jo nije smije ila se ona kao da se ispri ava. Ali za to nije? Gdje su lije nici? Njihov radni dan je zavr en.

Na Zoju se nije mogao ljutiti, ali netko je svejedno kriv to Rusanova jo ne lije e! Treba ne to poduzeti! Rusanov nije trpio nerad i pipave karaktere. I kad je Zoja do la da uzme toplomjer, on ju je upitao: Gdje imate telefon? Kako da do em do njega? Napokon, mogao je sad odmah ne to poduzeti i telefonom potra iti Ostapenka! Ve i sama pomisao na telefon vratila je Pavelu Nikolajevi u njegov uobi ajeni mir. I hrabrost. Ponovo se osjetio spremnim za borbu. Trideset i sedam re e Zoja smje kaju i se i na novoj temperaturnoj listi koja je visila na donjem dijelu kreveta unese prvi podatak u grafikon. Telefon je u kancelariji. Samo to vi sad ne mo ete onamo. Onamo se ulazi na drugi glavni ulaz. Molim vas lijepo, drugarice Pavel Nikolajevi se pridigne i po e stro e govoriti kako je to mogu e da u klinici nema telefona? Pa ta bi bilo da se ne to slu ajno dogodi? Da se recimo meni ne to dogodi? Skoknuli bismo i telefonirali ne upla i se Zoja. A kako biste sko ili prijeko, ako je me ava, ako je prolom oblaka? Zoja je ve bila kod susjeda, starog Uzbeka i produ ila crtu na njegovu grafikonu. Po danu mo emo pro i i kroz zgradu, samo je sad zatvoreno. Da je lijepa, jest, samo je bezobrazna: nije ga ni saslu ala a ve je do la i do Kazaka. Nehotice povisiv i glas, Pavel Nikolajevi dovikne za njom: Sigurno ima neki drugi telefon! Nemogu e je da nema telefona!

19

Poverite cenu za svaki slucaj na http://www.faceyubook.com

Ima odgovori Zoja koja je ve prisjela na krevet Kazaka. Ali u radnoj sobi primarijusa. E pa, vidite, zna i da se mo e telefonirati. Dema... Trideset est i osam ... Njegova radna soba je zaklju ana. Nizamutdin Bahramovi ne voli kad se ulazi... I ona ode. U tom je bilo nekakve logike. Naravno, nije ugodno kada ti netko ulazi u radnu sobu. Ali u bolnici je svejedno trebalo to nekako urediti...

Na trenutak mu se ukazala veza s vanjskim svijetom, ali se odjednom prekinula. I opet je cijeli svijet zaklanjala ta oteklina, velika kao aka, koja mu je izrasla ispod eljusti. Pavel Nikolajevi je izvadio ogledalce i pogledao se. Uh, kako je to samo naraslo! I sa strane, tu im o ima, bilo bi stra no promatrati! A kamoli ne svojim vlastitim! Pa to je upravo nevi eno! Nitko oko njega nije bio tako unaka en ... Klonuo je duhom ... Vi e nije htio ni poku avao ustanoviti da li je oteklina narasla ili nije. Sklonio je zrcalo i stavio ne to u usta, tek toliko da bi vakao. Jefrem i Mukto der, dva najneugodnija bolesnika, nisu bili u sobi. Ostali su bili mirni, ulo se kako netko lista stranice knjige, a neki su ve legli na po inak. I Rusanovu nije preostajalo ni ta drugo nego da zaspi, da prespava no ne misle i ni o emu a ujutro da odr i bukvicu lije nicima. On se svukao, zavukao pod pokriva , pokrio preko glave ku nim mekanim ru nikom i poku ao zaspati. Ali u ti ini se jasno ulo kako negdje u blizini ap u, gotovo u uho Pavelu Nikolajevi u, i to mu je u asno smetalo. Nije izdr ao, strgnuo je ru nik s lica, pridigao se, nastoje i da ga pri tome vrat ne zaboli i ustanovio je da to apu e njegov susjed, Uzbek, visok, vrlo mr av, gotovo posve crn starac, klinaste mrke bradice i s jednako tako mrkom, izlizanom kapicom na glavi. Le ao je na le ima zabaciv i ruke nad glavu, gledao u strop i ne to aputao: da se mo da ne moli, stara budala? Hej! Aksakalu! zaprijeti mu Rusanov prstom prestani! Smeta mi da spavam. Aksakal utihnu. Rusanov opet le e i pokrije se ru nikom. Ali zaspati svejedno nije mogao. Sad je shvatio da mu smeta sna no svjetlo onih svjetiljki sa stropa, koje nisu bile mlje ne i koje su bile slabo zasjenjene. To svjetlo probijalo je ak i kroz ru nik. Pavel Nikolajevi je zastenjao, odigao se na rukama i odvojio od jastuka paze i da se oteklina ne zategne i ne zaboli ga. Pro ka je stajao kraj kreveta, nedaleko prekida a za svjetlo i po eo se skidati. Mladi u, dajte ugasite to svjetlo! zapovjedi Pavel Nikolajevi . E pa... nisu jo lijekove donijeli... zbuni se Pro ka, ali podi e ruku prema prekida u. ta zna i to ugasite? zagrmi Mukto der iza Rusanova. Prilagodite se, niste vi ovdje sami. Pavel Nikolajevi potpuno sjede u krevet, natakne nao ale i, uvaju i se da ne dotakne tumor, okrenu se prema drzniku dok je pod njim kripao krevet: 20 Ne biste li vi mogli malo uljudnije razgovarati? Grubijan iskrivi lice i muklo odgovori: Ne tupite, nisam ja va pot injeni. Pavel Nikolajevi ga o e e stra nim pogledom, ali na Mukto- dera to nije nimalo djelovalo. U redu, recite ta e vam svjetlo? upusti se Rusanov u obzirne pregovore. Da si eprkam po stra njici oporo se na ali Kostogutov. Pavel Nikolajevi ostade bez daha iako se, kako mu se inilo, ve bio priviknuo na zrak u sobi. Toga drznika bi trebalo u roku od dvadeset minuta izbaciti iz bolnice i otjerati na rad! Samo to on sad nije imao na raspolaganju nikakva konkretna sredstva da to i u ini. (Ne smije propustiti da o njemu porazgovori s upravom bolnice.) Ako tko eli itati ili ta drugo raditi, mo e izi i na hodnik dokazivao je Pavel Nikolajevi s punim pravom. Za to vi prisvajate sebi pravo da odlu ujete u ime svih ostalih? Ovdje ima razli itih bolesnika i treba uzeti u obzir izuzetke ... Vi ete biti izuzetak zaurla Mukto der. Vama e ve napisati nekrolog, vi ste sigurno od te i te godine lan partije, a nas e ravno pod ledinu. Takvu neobuzdanu neposlu nost, takvu nekontroliranu svoje-volju Pavel Nikolajevi nikada nije susreo, ni uo, ni vidio. Sad je naprosto izgubio glavu kako da se usprotivi? Nema smisla da se po ali sestri. Bit e najbolje

dostojanstveno prekinuti razgovor. Pavel Nikolajevi je skinuo nao ale, oprezno legao i pokrio se ru nikom. Mu io ga je bijes, mu ila ga tjeskoba, i to sve zbog toga to je pristao da ostane u ovoj klinici. Neka, ne e jo ni sutra biti kasna da zatra i otpusnicu. Pogledao je na sat i vidio da je pro lo osam sati. Nema druge nego da sada sve mirno podnosi. Ve e se oni umiriti. Me utim se uskoro opet za uo hod i lupa izme u kreveta to se naravno vratio Jefrem. Stare daske poda su kripale pod njegovim koracima i tresle le aj Rusanova i njegov jastuk. Ali Pavel Nikolajevi je vrsto odlu io da se ne buni, nego da trpi. Koliko je taj na narod jo neprosvije en i neotesan! Kako-mo emo s takvim bremenom prije i u novo dru tvo? Ve er se beskona no otegla. Sestra je navra ala jednom, drugi put, tre i put, etvrti put, jednome bi donijela neki teku i lijek, drugome pilule, tre em i etvrtom je davala injekcije. Azovkin je vikao dok ga je bola, opet moljakao termofor da mu se bolovi ubla e. Jefrem je i dalje hodao gore-dolje i nikako se nije mogao smiriti. Ahmad an i Pro ka su razgovarali svaki sa svog kreveta. Kao da su se svi istom sad po teno razbudili i razveselili, kao da ih vi e ni ta ne zabrinjava i kao da im ne treba lijeka. ak Demka nije legao na po inak nego je sjeo Kostogutovu na krevet i njih dvojica su, tik nad uhom Pavelu Nikolajevi u, po eli brbljati. Nastojim to vi e itati govorio je Demka dok jo imam vremena. Najradije bih se upisao na sveu ili te. To je lijepo. Samo dobro znaj: od obrazovanja ovjek nije-pametniji. ( emu samo taj Mukto der u i dje aka!) Kako nije pametniji? Eto tako, lijepo. Pa od ega je onda pametniji? Od ivota. Demka je malo utio i onda rekao: Ne sla em se. Imali smo mi u eti jednog komesara koji je uvijek govorio: od obrazovanja ovjek nije pametniji. Ni od ina nije pametniji. Dodaju tako nekome jednu zvjezdicu, i on misli sad sam pametniji. A nije! A ta onda zna i da ne treba u iti? Ne sla em se. Tko ka e da ne treba? Samo ti u i, ali uvijek znaj da od toga pamet ne dolazi. Nego od ega? Od ega dolazi pamet? Od toga da vjeruje svojim o ima, a da u ima ne vjeruje . Na koji bi ti fakultet htio? Nisam se jo odlu io. Volio bih i na povijesni, a i na knji evni. A ne bi na tehniku? Ne, ne bih. udno. Tako smo i mi u na e vrijeme mislili. A danas svi de ki vole tehniku. Ti je ne voli ? Mene ... mene privla i dru tveni ivot. Dru tveni? ... Oh, Demka, kad se bavi tehnikom, mirnije ivi . Bolje da se nau i kako se sastavljaju aparati. A ta e mi miran ivot! ... Eto, ako ovdje jo odle im dva mjeseca, trebat e dosti i deveti razred i drugo polugodi te. Ima ud benike? Imam dva. Te ka mi je ova stereometrija. Stereometrija? Daj poka i! ulo se kako je momak ustao, oti ao i vratio se. Zaista, to je... Stereometrija Kiseljova, stara moja... Tu sam i ja imao ... Pravac i ploha koji su me usobno paralelni... Ako je pravac paralelan s nekim pravcem koji le i u ravnini, onda je paralelan i s tom ravninom... K vragu, to je divna knji ica, Demka! Kad bi bar svi tako pisali! Vidi , posve je tanka, je li? A koliko je toga u njoj! Godinu i po se iz nje u i.

 I ja sam iz nje u io. I odli no sam znao! Kad je to bilo? Samo da se sjetim ... I ja sam bio u devetom razredu, drugo polugodi te... dakle, trideset sedme i trideset osme. Do e mi udno kad je sad opet vidim. Ina e sam geometriju najvi e volio. A poslije? ta poslije? Poslije kole. 22 Poslije kole sam se upisao na divan odsjek geofizi ki. Gdje? Isto tako u Lenjingradu. I kako si onda? Zavr io sam prvu godinu, a u rujnu trideset i devete objavljena je naredba da se mobiliziraju devetnaestogodi njaci, i mene su pokupili. A poslije? Poslije sam aktivno slu io. A onda? A onda, zna ta je onda bilo rat. Bili ste oficir? Ne, samo narednik. Kako to? Zato to ne bi bilo nikoga da pobijedi u ratu kad bi svi bili generali... Ako ploha prolazi preko pravca koji je paralelan s drugom plohom i presijeca tu plohu, onda je linija presjeka... uj, Demka, ho e li da nas dvojica svaki dan radimo stereometriju? Da vidi kako emo potegnuti! Ho e li? Ho u. (Samo je jo to trebalo, i to tik kraj uha.) Ja u ti zadavati zadatke. Dobro. Ina e bi vrijeme propalo uzalud. Hajde da odmah po nemo. Da vidimo ova tri aksioma. Ta su pravila na prvi pogled vrlo jednostavna, ali se poslije skrivaju u svakom pou ku i ti mora da ih primijeti . Evo prvoga: ako dvije ta ke pravca pripadaju plohi, onda i svaka ta ka toga pravca pripada plohi. ta to zna i? Evo, uzmimo da je ova knjiga ploha a da je olovka pravac, je li tako? E, sad poku aj smjestiti... I tako su oni nadugo i na iroko razglabali o pravilima i pou -cima. A Pavel Nikolajevi je odlu io sve to trpjeti i demonstrativno im je okrenuo le a. Napokon su u utjeli i rastali se. Azovkin je uzeo dvostruku dozu sredstva za spavanje i zaspao. Tada se ras-ka ljao Aksakal prema kome je Pavel Nikolajevi bio okrenut licem. Svjetlo su ve ugasili, a on je, prokletnik, ka ljao i ka ljao, i to tako odvratno, dugo, zvi de i, da se inilo kao da e se ugu iti. Pavel Nikolajevi mu okrenu le a. Skinuo je ru nik s glave, ali u sobi svejedno nije bila prava tama: svjetlo je dopiralo iz hodnika zajedno s bukom, glasnim koracima, zveketom pljuva nica i kanti. Nikako da zaspi. Oteklina ga je pritiskala. Njegov razboriti, sre eni i korisni ivot sad se odjednom raspadao. Stra no mu je bilo ao samoga sebe. Potreban je bio jo samo jedan si u ni poriv pa da prolije suze. A za taj se poriv pobrinuo nitko drugi nego Jefrem. On se ni u mraku nije smirio nego je svom susjedu Ahmad anu pri ao idiotsku bajku: 23 Za to da ovjek ivi stotinu godina? Nema nikakva smisla. I zna kako je to po elo? Alah je dijelio ivote i svima ivotinjama je dao po pedeset godina, toliko bi im bilo dosta. A ovjek je do ao posljednji na red, i Alahu je ostalo samo dvadeset i pet godina. etvrtina od sto, je li? upita Ahmad an. Ba tako. ovjek se naljutio: malo mu je, ka e! Alah ka e: dosta je. ovjek ka e: malo je! Veli onda Alah: upitaj ti sam ivotinje, mo da ti koja ta dadne. Ode ovjek i sretne konja. Slu aj, ka e, meni je ivot prekratak. Daj mi malo od svoga. Dobro, evo, uzmi dvadeset i pet godina. Ide on dalje,

susretne psa. Slu aj, pseto, daj mi malo od svoga ivota! Na, uzmi dvadeset i pet godina! Ode ovjek dalje. Eto ti majmuna. Izmolio i od njega dvadeset i pet godina. Vratio se ovjek Alahu. A Alah mu veli: Bilo je po tvome, sam si izabrao svoj ivot. Prvih dvadeset i pet godina ivjet e kao ovjek. Drugih dvadeset i pet radit e kao konj. Tre ih dvadeset i pet godina lajat e kao pas. I jo e ti ostati dvadeset i pet godina da ti se svi, kao majmunu, rugaju... 24 P ELA Iako je Zoja bila uvi avna, spretna i brzo se kretala na svom? katu, od administracije do kreveta i opet natrag k svome pisa em stolu, bilo je jasno da do svr etka radnog dana ne e uspjeti obaviti sve poslove. Zato je tjerala bolesnike da to prije ugase svjetla, i u mu koj sobi i u maloj, enskoj. U velikoj pak enskoj sobi, koja je zbilja bila ogromna i u kojoj se nalazilo vi e od trideset kreveta, ene se nikad ne bi primirile, gorilo svjetlo ili ne gorilo. Mnoge su ondje le ale vrlo dugo, ve ih je bolnica bila posve iscrpla, slabo su spavale, u sobi je bilo zagu ljivo, i neprestano se vodila prepirka oko toga treba li otvoriti ili zatvoriti balkonska vrata. A bilo je i nekoliko takvih koje su i te kako voljele razgovarati iz kuta u kut. Do pono i, pa ak i do jednog sata iza pono i gotovo sve odreda su raspravljale o cijenama, o robi, o poku stvu,, o djeci, o mu evima, o susjedama pa se upu tale i u najbesramnije razgovore. A danas je, osim toga, ondje prala pod bolni arka Nela, grlata, bokata djevojka velikih obrva i velikih usnica. Ve je odavno po ela prati, ali nikako da dovr i posao jer bi se uplela u svaki razgovor. U me uvremenu je ekao svoju posudu Sigbatov, iji se krevet nalazio u predvorju ta no pred ulazom u mu ku sobu. Zbog tih no nih posuda, a tako er i zbog toga to se stidio mu nog zadaha svojih le a, Sigbatov je dobrovoljno ostao le ati u hodniku iako je on ovdje bio najstariji starosjedilac kao da vi e i nije bio bolesnik, nego stalni namje tenik. Pro av i brzo kroz ensku sobu, Zoja je dva-tri puta dobacila ne to Neli, ali Nela se samo otresla i dalje polako radila: ona nije bila mla a od Zoje i inilo joj se uvredljivo da poslu a djevojku. Zoja je danas do la na posao prazni ki raspolo ena, ali ova neposlu nost bolni arke ju je ljutila. Zoja je uop e smatrala da svaki ovjek ima pravo na svoju slobodu i, kad do e na posao, ne mora se njemu dokraja prepustiti, samo to je u tome morala postojati neka razumna mjera, to prije to se ovdje radilo s bolesnicima. Napokon je Zoja podijelila sve to je trebalo podijeliti i zavr ila svoj posao, a Nela oprala pod; ugasili su svjetlo u enskoj25sobi, ugasili su i veliko svjetlo u predvorju; bilo je ve dvanaest sati kada je Nela obi la prvi kat i uz put donijela Sigbatovu topli rastvor u njegovoj svakida njoj zdjelici. Oh, oh, ala sam se umorila glasno je zijevala. Pro-drijemat u bar tristo minuta. Slu aj, bolesnice, ne e valjda sad cijeli sat sjediti, tko e te do ekati... Ne bi li mogao poslije sam odnijeti dolje posudu, a? (U toj solidnoj, staroj zgradi s velikim predvorjima na gornjem katu nije bilo vodovoda.) Kakav je araf Sigbatov bio prije, sad je bilo te ko zaklju iti, to se ni po emu vi e nije moglo pogoditi; njegove patnje su toliko trajale da u njemu od prija njeg ivota gotovo ni ta nije ni ostalo. Ali poslije tri godine neprestane mu ne bolesti taj mladi Tatarin pretvorio se u posve tihog, veoma uljudnog ovjeka, da mu u tome nije bilo ravna u cijeloj klinici. Cesto se slaba no osmjehivao kao da se ispri ava to toliko imaju brige s njim. Kako je ovdje ve toliko dugo le ao, poznavao je sve lije nike, sestre i bolni arke kao vlastitu rodbinu a i oni su njega poznavali. Samo je Nela bila nova, tek je nekoliko sedmica ovdje radila. Ne e mi biti lako oprezno se usprotivi Sigbatov. Kad bi se negdje ovdje moglo izliti, odnosio bih malo-pomalo. Ali Zojin stol je bio blizu, ona je ula i trgla se: Kako te nije stid! On ne smije sagibati le a, a ti bi da nosi posudu, je li?

Gotovo je podviknula, ali aptom, tako da je nije uo nitko osim njih troje. A Nela mirno odgovori, ali tako glasno da ju je uo cijeli prvi kat: Za to da me bude stid? I ja sam se umorila kao kuja. Pa ti de ura ! Zato si pla ena! jo se ti e ljutila Zoja. Ih! Pla ena. Zar su to neke pare? U tekstilnoj tvornici dobila bih vi e. Psst! Zar ne mo e ti e govoriti? Uh uzdahnu i zaje i vlasata Nela, ali tako da odjeknu cijelim predvorjem. Dragi moj jastu e! Kako mi se spava... Oh... A no as sam lumpala sa oferima ... E pa dobro, bolesnice, ti lijepo stavi posudu pod krevet, a ja u je ujutro odnijeti. I zijevnuv i glasno i otegnuto, ne staviv i ruku na usta, ona napokon re e Zoji: Bit u ovdje u sobi za sjednice, na divanu. I ne do ekav i da joj dopusti, po e kroz sporedna vrata ondje se nalazila soba za lije ni ke sastanke i raporte primarijusu; u njoj je bilo poku stva na kojem se moglo odmoriti. Za njom je jo ostalo mnogo neobavljena posla, neo i enih pljuva nica a i u predvorju je mogla oprati pod; Zoja je samo pogledala njena iroka le a i savladala se da bilo to ka e. Jo maloprije je i ona sama radila i ve je pomalo po ela shva ati jedno glupo pravilo: onoga kome se ne radi, ne mo e natjerati, a onaj tko radi povu i e i za dvojicu. Sutra ujutro e preuzeti slu bu Jelizaveta Anatoljevna, pa e po istiti i oprati i za Nelu, i za sebe. Kad je Sigbatov napokon ostao sam, otkrio je trticu i u neugodnu polo aju sjeo u posudu na pod pokraj kre-veta i dugo i mirno sjedio. Svaki neoprezni pokret bi ga zabolio sve do kosti 26 ali ga je isto tako paklenski pekao i dodir ranjava mjesta smetao mu je ak i dodir rublja pa je nastojao da na le ima gotovo uop e i ne le i. to je to njemu odstrag on nikada nije ni vidio, samo bi ponekad napipao prstima. Pretpro le godine su ga unijeli u ovu istu kliniku na nosilima nije mogao ni stajati, ni micati nogama. Mnogi su ga lije nici pregledali, ali ga je cijelo vrijeme lije ila jedino Ljudmila Afanasjevna. I za etiri mjeseca boli su sasvim prestale! Slobodno je hodao, sagibao se i ni na to se nije tu io. Kad su ga otpustili, izljubio je ruke Ljudmili Afanasjevnoj, a ona ga je upozorila: Budi oprezan, arafe! Ne ska i i pazi da se ne udari . Ali posla, na kome bi se pazio, nije na ao, nego je opet radio kao prevoznik. A kako da prevoznik ne ska e iz kamiona na zemlju? Kako da ne poma e radnicima pri utovaru i oferu? Me utim je sve bilo u redu dok jednom prilikom s kamiona nije poletjela ba va i udarila arafa upravo u bolesno mjesto. Na tom mjestu ubrzo se zagnojila rana. I nikako da zacijeli. Otada je Sigbatov ostao kao lancem vezan za ovaj dispanzer. Zoja je, jo jednako ljutita, sjela za stol i ponovo provjerila da li je obavila cijelu proceduru te je dodavala tintom nove retke po lo em papiru na kojem su se odmah razlijevali. Ne bi bilo nikakve koristi da podnese prijavu. A to i nije odgovaralo Zojinoj prirodi. Bilo bi bolje da to sama uredi, ali ona nije znala kako bi s Nelom izi la na kraj. Djevojka je htjela da spava i u tome nema ni ta lo e. Da ima dobru bolni arku, i Zoja je mogla pola no i prospavati. A ovako je morala bdjeti. Pogledala je ponovo papir pred sobom, ali je odjednom za ula kako joj je pristupio neki mu karac. Zoja je podigla glavu. Pred njom je stajao Kostogutov, nezgrapan, nepo e ljane uglate glave, a velike ruke jedva da su mu ulazile u malene d epove bolni kog iialjetka. Trebalo bi da ve odavno spavate opomenu ga Zoja. Za to etate? Dobar ve er, Zoenka odvrati Kostogutov to je bla e mogao, ak i pomalo otegnuto. Laku no ! osmjehne mu se ona kao uz put. Dobar ve er se moglo re i onda kad sam vas okolo tra ila s termometrom. Nemojte me grditi, ono je bilo slu beno. A sad sam vam do ao u goste. Kako to mislite? (Nekako je samo od sebe ispadalo da su joj se uzvijale trepavice i iroko otvarale o i a da ona to nije namjerno inila.) Otkud vam pada na pamet da ja primam goste?

 Vidio sam da no u, kad god de urate, uvijek ne to bubate iz knjiga, a danas nema nikakvih ud benika. Jeste li polo ili posljednji ispit? Vi sve vidite. Polo ila sam. I ta ste dobili? Uostalom, nije va no. Kad ba ho ete znati, pro la sam s odli nim. I za to to nije va no? Pomislio sam da ste mo da dobili i trojku, pa bi vam bilo neugodno spomenuti. Sad imate praznike? Ona zatrepta a na licu joj se pojavi lagan izraz veselja. Za-treptala je i zamislila se; to se ona to toliko zbunila? A dvije 27 I sedmice praznika prava su^tjivota! Osim u kliniku ne mora nikamo drugdje i i! Koliko slobodnog vremena! Na de urstvu mo e koju knjigu pro itati ili ovako brbljati. Dakle, nisam pogrije io to sam do ao u goste? Dobro, sjedite. ujte, Zoja, ako se ne varam, prije su praznici po injali dvadeset i petog sije nja. Samo to smo ujesen bili u berbi pamuka. To je tako svake godine. I koliko jo godina traje studij? Godinu i po. I gdje e vas onda odrediti? Ona slegnu oblim ramenima. Domovina je beskrajna. O i su joj bile tako krupne da se inilo, ak i onda kad je mirno gledala, da se ne mogu smjestiti pod kapke nego da ele napolje. A ovdje vas ne e ostaviti? Ne e, naravno. Zna i da ete ostaviti obitelj? Kakvu obitelj? Ja imam samo baku. A baku u povesti. A ta je s ocem i majkom? Zoja uzdahnu. Mama mi je umrla. Kostogutov je pogleda pa za oca i ne zapita. Nego, jeste li vi ba odavde? Nisam, ja sam iz Smolenska. 0-ho! Jeste li ve dugo ovdje? Pre li smo za evakuacije, zna se kada. Onda vam je bilo ... devet godina? Tako je. Zavr ila sam drugi razred... Iza toga smo odmah baka i ja pre le ovamo.

Zoja je posegnula za velikom svijetlonaran astom torbom na podu, pokraj zida, izvadila iz nje ogledalo, skinula lije ni ku kapicu, malko razbaru ila kosu koja je polegla ispod kapice i ra e -ljala u blagom luku rijetku i potkresanu zlatnu i ku.

Zlatni odbljesak odrazi se i na oporom licu Kostogutova. On se razbla io i zadovoljno je promatrao. A gdje je va a baka? na ali se Zoja odlo iv i ogledalo. Moja baka potpuno ozbiljno prihvati Kostogutov i moja mama (nikako se nije slagalo s njegovom vanj tinom ovo mama) umrle su za vrijeme opsade. Lenjingradske? Jasno. A sestra mi je poginula od metka. I ona je studirala medicinu. Bila je ba takva kao vi. Jo balavija. Da-a Zoja je pre ula ono o balavosti. Koliko ih je nastradalo za opsade! Prokleti Hitler! Kostogutov se nasmije i: Da je Hitler proklet za to ne treba tra iti nove dokaze. Samo ja svejedno ne optu ujem njega radi lenjingradske or sade. Kako? Za to? Pa, jednostavno. Hitler je krenuo na nas da nas uni ti. Zar smo mogli o ekivati da e otvoriti vrata ca i ponuditi opkoljenima da lijepo izi u napolje bez gu ve? On je ratovao, on nam je bio neprijatelj. A za opsadu je kriv netko drugi. Tko? pro apta zaprepa tena Zoja. Ni ta sli no nije nikada ula, niti mogla zamisliti. Kostogutov je skupio crne obrve. Pa, recimo, mo da oni ili onaj, koji bi bili spremni na rat ak i da se Hitler udru io s Engleskom, Francuskom i Amerikom. Oni koji su deset godina primali pla u i predvidjeli strate ki polo aj Lenjingrada i njegovu obranu. Koji su procijenili strahote budu ih bombardiranja i unaprijed odredili da se pod zemlju sklone namirnice. Oni su upravo umorili moju majku zajedno s Hitlerom. To nisu bile jednostavne rije i, a zvu ale su kao ne to posve novo. Sigbatov je mirno sjedio na svojoj posudi iza njih, u kutu. I onda? ... Zna i da ih onda treba ... osuditi? apatom je naga ala Zoja. Ne znam Kostogutov iskrivi usnice koje su i onako bile nepravilne. Ne znam. Zoja nije stavila kapicu. Gornje dugme na njenom ogrta u bilo je otkop ano i provirivao je zlatno-sivi ovratnik haljine. Zoenka, ja sam k vama do ao donekle i po poslu. Ah, tako dakle! zatreperi e njene trepavice. Ako je tako, onda vas molim da do ete kad budem de urala danju. A sada na spavanje! Niste li vi do li u goste? Do ao sam i u goste. Ali dok se jo posve ne iskvarite, dok ne postanete potpuni lije nik, molim vas da mi ljudski pru ite ruku. A zar je lije nici ne pru aju? Mo da i pru aju, ali njihova ruka je druga ija ... A zapravo je i ne pru aju. Zoenka, cijeloga ivota sam nastojao da se ne vladam kao majmun. Ovdje

me lije e, samo to mi ni ta ne ele objasniti. Ne podnosim to. Vidio sam kod vas knjigu, Patolo ku anatomiju. Je li tako? Jeste. Ona govori upravo o tumorima, je li? Tako je. Onda budite ovjek i dajte mi je! Moram je prelistati i iz nje togod nau iti. Radi samoga sebe. Zojine se usne zaokru i e i ona zavrti glavom. Nije dopu teno da bolesnici itaju medicinske knjige. ak i mi studenti, kad prou avamo neku bolest, ak se i nama ini... Mo da to nije dopu teno nekome drugome, ali se to ne odnosi na mene! udari Kostogutov po stolu svojom a etinom. Mene su ve u ivotu smrtno isprepadali, i ja se vi e ni ega ne bojim. U oblasnoj bolnici kirurg, Korejanac, koji je postavljao dijagnozu, negdje pred Novu godinu tako er ni ta nije htio da mi objasni, a ja mu rekoh: Govorite! Nama nije dopu teno da govorimo! Govorite, ja preuzimam odgovornost! Moram srediti svoje obiteljske poslove! A on mi tada tresnu: ivjet ete najvi e tri sedmice, za dulje vam ne jam im! 29 Nije vam to smio re i!,.. Ja mu estitam! To je ovjek! Stisnuo sam mu ruku. Morao sam znati. Pa ve sam se pola godine mu io, a posljednji mjesec nisam mogao vi e ni le ati, ni sjediti, ni stajati, toliko me je boljelo. No u bih spavao svega nekoliko minuta zbilja sam imao vremena da razmi ljam! Te sam jeseni na vlastitoj ko i osjetio-kako ovjek mo e prije i granicu smrti a da mu tijelo ostane ivo. U tebi jo jednako struji krv, a ti si ve , psiholo ki, spreman na smrt, i pre ivio si ak i samu smrt. Sve to gleda oko sebe, gleda ve kao iz lijesa, hladnokrvno. Iako se nisi nikada ubrajao u kr ane, mo da ponekad ak i obratno, odjednom si shvatio da opra ta svima onima koji su ti nanijeli zlo i da ne osje a mr nje prema onima koji su te progonili. Naprosto si ravnodu an prema svemu i svakome, ni ta vi e ne nastoji popraviti, ni za ime ne ali . Cak bih mogao re i da je to stanje prave ravnote e, prirodno stanje kao u drve a, kao u kamena. Sad su me otrgli iz tog stanja, i ne znam da li da se tome veselim. Vratit e mi se sve strasti i dobre, i lo e. ta se prenema ete! Kako da se ne radujete! Kada ste do li ovamo ... Koliko je tome dana? ... Dvanaest. I kad ste se ovdje u predvorju previjaii na divanu bilo vas je stra no pogledati, lice vam je bilo kao u mrtvaca, ni ta niste jeli, temperatura od jutra do mraka trideset i osam ... A sada? Dolazite mi u goste ... Pravo je udo da ovjek za dvanaest dana tako ivne! To se ovdje rijetko doga a. Zaista, na njegovu licu tada je bilo mnogo dubokih, sivih bora, kao da ih je tko dlijetom usjekao; sve od silnog napora. A sad ih je bilo mnogo manje i nisu bile tako sive. Sre a je u tome to ja, ini se, dobro podnosim rendgensko zra enje. I to se ne doga a esto! To je velika sre a! zanosno dobaci Zoja. Kostogutov se nasmije i: U mome ivotu bilo je tako malo sre e da je ova sre a s rendgenom zaista pravedna. Sad sam po eo sanjati i nekakve magli aste, ugodne snove. Mislim da je to predznak ozdravljenja. To je sasvim mogu e. Zato ba treba da sve shvatim, da budem upu en! Moram znati u emu se sastoji metoda lije enja, kakve su perspektive, kakve te ko e. Toliko mi je bolje da bi mo da trebalo zaustaviti lije enje. Ja to moram doznati. Ni Ljudmila Afanasjevna, ni Vera Korniljevna ni ta mi ne obja njavaju, lije e me kao majmuna. Dajte mi knjigu, Zoja, molim vas! Ne u vas odati. I knjigu ne e nitko kod mene vidjeti, mo ete biti sigurni. Govorio je tako uvjerljivo da se posve zanio. Zoja je neodlu no uhvatila kvaku na ladici od stola. Ovdje je imate? nasluti Kostogutov. Dajte je, Zoenka!! i ve ispru i ruku. Kada de urate idu i put?

 U nedjelju ujutro. Onda u vam je vratiti! Eto! Vrijedi? Bila je zaista divna, ovako pribrana, s tom zlatnom i kom i velikim, izbuljenim o ima. Ali nije vidio kako su na njegovoj glavi str ali uperci na sve strane tako je, naime, le ao na jastuku niti je vidio kako mu ispod haljetka, koji nije bio zakop an do vrata, str i, kako to ve biva u bolnici, vr ak pamu ne bluze, E da, tu je sve listao je on knjigu i pregledavao sadr aj. Odli no. Sve u tu na i. Hvala vam. avo bi ga znao, mo da bi me jo i prelije ili. Njima je samo va no da se ispuni grafikon. Ovako u ja to mo da i prekinuti. Svaki lijek ti mo e do i glave, ako se pretjera. Eto ga na! pljesnu Zoja dlanovima nije trebalo da vam dadnem. Vra ajte ovamo! I ona pru i za knjigom prvo jednu ruku, a onda obje. On je dr ao lagano ali vrsto. Poderat ete knjigu iz biblioteke! Dajte mi je! Obla, puna ramena i njene oble pune ru ice bile su kao salivene ispod napetog ogrta a. Vrat joj nije bio ni mr av, ni debeo, ni kratak, ni preduga ak, ve vrlo skladan. Nate u i se oko knjige, primakli su se jedno drugome i netremice se gledali. Njegovo nezgrapno lice ra irilo se u osmijeh. inilo se da ni brazgotina vi e nije tako stra na, nego nekako izblijedjela, kao da pripada davnoj pro losti. Odmi u i blago slobodnom rukom njene prste s knjige, Kostogutov ju je aptom molio: Zoenka, vi sigurno niste za to da ljudi budu neuki nego za to da budu prosvijetljeni? Zar ete sprije iti ljude da steknu obrazovanje? alio sam se, ne u prekinuti lije enje. Ona ustro pro apta: Niste zavrijedili da itate tu knjigu ve zato to ste se tako zapustili. Za to niste prije do li? Za to ste do li istom kao ivi mrtvac? E-eh uzdahnu Kostogutov ve ne to glasnije. Nije bilo prijevoza. Ma kakvo je to mjesto iz kojega ne bi bilo prijevoza? Mogli ste do i avionom! Osim toga, za to je trebalo ekati do posljednjeg trenutka? Za to niste prije pre li u neko civiliziranije mjesto? Valjda je ondje bio kakav lije nik, kakav praktikant? Pustila je knjigu. Bio je lije nik, ginekolog. ak dva ... Dva ginekologa? zapanji se Zoja. Zna i da su kod vas sve same ene. Naprotiv ena kod nas nema. Dva su ginekologa, a drugih lije nika nema. Nema ni laboratorija. Ni krv mi nisu mogli uzeti za pretragu, ini se da mi je sedimentacija ve bila oko ezdeset,, a nitko nije znao. U asno! I vi jo razmi ljate o tome ho ete li se lije iti ili ne ete? Ako ve ne alite samoga sebe, smilujte se svojim bli njima, djeci! Djeci? kao da se prenu Kostogutov, kao da je tu cijelu veselu poemu o knjizi sanjao i sad se opet uvukao u svoje oporo lice i spori govor. Nemam ja djece. A zar ena nije ljudsko bi e? On je govorio jo polaganije: Nemam ni ene. 31 Mu karci uvijek ka u da nemaju ene. A kakve ste to onda obiteljske poslove htjeli srediti? to ste ono govorili Korejancu? Slagao sam mu. Mo da i meni sada la ete? Ne, ovo je istina. Kostogutovu se smrklo lice. Ja sam vrlo te ke naravi. Zna i da ona onda nije mogla podnijeti va karakter? klimnu Zoja s puno razumijevanja. Kostogutov posve polako zavrti glavom. Nje nije nikada ni bilo.

Zoja je u nedoumici poku ala ustanoviti koliko mu je godina. Ve je makla usnicama da ga upita, ali se predomislila. Opet je zaustila, ali se ponovo predomislila. Zoja je sjedila okrenuta le ima Sigbatovu, a Kostogutov mu je bio okrenut licem pa je vidio kako se Sigbatov nevjerojatno oprezno digao s posude, dr e i se objema rukama za trbuh, i kako se obrisao. Izraz mu je odavao silnu patnju; gor ine vi e u njemu nije bilo a razloga za radost pogotovo. Kostogutov je udahnuo i izdahnuo kao da mu je posao bio da di e. On, tako bih zapalio! Ne bih li smio ovdje? Ni govora! Osim toga pu enje je za vas smrt. Nikako mi ne biste dopustili? Nikako. Preda mnom ne ete pu iti. Ali se svejedno smije ila. Samo jednu da zapalim? Bolesnici spavaju, kakav bi to bio na in? On ipak izvadi prazni cigarnik ru ne izrade i po e ga sisati. Znate kako se ka e: mlad treba da se rano eni, a star Ttasno. Nalaktio se objema rukama na stol a prste s cigarnikom zapleo je u kosu. Poslije rata sam se skoro i o enio iako smo oboje bili studenti. Svejedno bismo se vjen ali da sve nije po lo naopako. Zoja je promatrala neprijazno ali izra ajno lice Kostogutova. Ramena i ruke bile su mu ko ate ali to je posljedica bolesti. Niste se slagali? Ona je... kako se to ka e... zaglavila. Za kiljio je na jedno oko a drugim ju je motrio. Zaglavila, ali, eto ostala iva. Pro le godine smo izmijenili nekoliko pisama. Otvorio je o i. Ugledao je cigarnik me u prstima i vratio ga u d ep. I, znate, nad nekim re enicama iz tih pisama odjednom sam se zamislio: je li ona odista bila onako savr ena kako se to meni pri injalo? Mo da i nije bila? ... ta mi o tome znamo kad nam je dvadeset i pet godina? ... Netremice je promatrao Zoju tamnosme im o ima: Eto, uzmimo, na primjer, vas kao da vi imate pojma o mu karcima? Ne znate ba ni ta! Zoja se nasmije: A mo da ba i znam. Ne mo e biti o tro e Kostogutov ono to vi mislite da znate, to nije nikakvo znanje. I ako se udate, svakako ete pogrije iti. .32 Lijepa perspektiva! zavrti Zoja glavom i iz one iste naran aste torbe izvadi vezivo i razmota ga: bilo je to malo, napeto platno na kojem je ve izvezla zelenog drala a lisica i vr bili su samo nacrtani. Kostogutov se zablenu u udu: Vi vezete? Za to se tome udite? Nisam mogao ni pomisliti da bi se danas studentica medicine mogla baviti ru nim radom. Zar niste nikad vidjeli da djevojke vezu? Mo da jesam, ali u najranijem djetinjstvu. Dvadesetih godina. I onda se to smatralo bur oaskom navikom. Na komsomol-skom sastanku biste zbog toga izvukli svoje. Sad je to vrlo uobi ajeno. Vi zbilja niste vidjeli da netko veze? On zavrti glavom. Jeste li protiv toga? ta vam pada na pamet? To je tako zgodno, milo. Ja u ivam u tome. Nizala je bod za bodom i davala mu priliku da u iva. Ona je gledala u vez, a on u nju. U utom svjetlu svjetiljke njene trepavice sjale su zla anim sjajem. I zlatio se otkriveni vr ak haljine. Vi ste kao p ela sa i kom apnu on. ta? pogleda ga ona ispod oka i podigne obrve. On ponovi. Je li? kao da je Zoja o ekivala jo poneki kompliment. Mo da u va em kraju, kad nitko ne veze, nije te ko kupiti muline?

 ta to? Mu-li-ne. Ovaj konac zeleni, plavi, crveni, uti. Ovdje je to vrlo te ko na i. Muline. Zapamtit u i raspitati se. Ako ga na em, svakako u vam poslati. A ako se ustanovi da mi imamo mulinea u neograni enim koli inama, mo da bi vam bilo jednostavnije da se preselite k nama? Samo gdje je to: k vama? Pa, mo e se re i: na zemlju. Zna i vi radite na zemlji? Jeste li ratar? Eto, kad sam do ao onamo, nitko nije ni mislio da je ta ledina obradiva. A poslije se pokazalo da jeste, i sad dolaze onamo poljoprivrednici. Kad vam budu odre ivali radno mjesto, zamolite da vas po alju k nama! Sigurno vas ne e odbiti. Onoga tko ho e k nama, sigurno ne e odbiti. Zar je kod vas tako stra no? Ni govora. Samo to se u ljudima izmijene predod be o tome to je dobro a to je lo e. Stanovati u etverokatnici, u krletki kada ti nad glavom lupaju i hodaju i sa svih strana tre ti radio to se smatra za dobro. A ivjeti me u marljivim ratarima u zemunici nakraj stepe to se smatra za pravu nevolju. Nije se nimalo alio nego je govorio onako umorno, ali sigurno, kao to govore ljudi koji snagom glasa ne nastoje poja ati svoje razloge. 3 Odjel za rak 33 Je li to onda stepa ili pustinja? Stepa. Pijeska nema. Ipak raste nekakva trava. Uspijeva kantak, devin trn, poznajete li ga? To jest trn, ali u srpnju cvate ru i astim cvjetovima i ak ugodno miri e. Ondje Kazaki prave od njega stotinu razli itih lijekova. To je, zna i, u Kazahstanu? Tako je. Kako se zove mjesto? U -Terek. Je li to selo? Selo je, ako ba ho ete, ali je isto tako i rajonski centar. Ima i bolnicu. Samo nema lije nika. Do ite! On mirnu. I drugo ni ta ne raste? Kako ne bi raslo, zemlja se navodnjava. e erna repa, kukuruz, po povrtnjacima ima svega, to god treba, samo treba mukotrpno raditi. U zobunu. Na tr nici Grci uvijek prodaju mlijeko, Kurdi ov etinu, a Nijemci svinjetinu. A kako su arene te tr nice, samo da ih vidite! Svi su seljaci u narodnim no njama i dolaze na devama. Da vi niste agronom? Nisam. Ja sam geodet. Za to vi uop e ondje ivite? Kostogutov se po e e po nosu. Neobi no mi se svi a tamo nja klima. I nema prijevoza? Kako ne bi bilo, dolazi automobila koliko god ho ete. Svejedno, za to da ja odem onamo? Gledala ga je ispod oka. Dok su ovako brbljali, lice Kostogu-tova se razbla ilo i smek alo. Vi? nabra ko u na elu kao da se sprema odr ati zdravicu. A kako vi znate, Zoenka, na kojoj ete ta ki zemaljske kugle biti sretni i gdje ete biti nesretni? I tko to uop e mo e tvrditi za samoga sebe? 34 BOLESNI KE BRIGE Za bolesnike s kirur kog odjela, to jest za one iji je tumor trebalo odstraniti operativnim putem, nije bilo mjesta u sobama prizemlja, pa su ih tako er trpali u gornji kat, naizmjence s rend-gena ima, dakle s onima koje je o ekivalo zra enje ili terapija lijekovima. Zato su gore svakog jutra prolazile dvije vizite: radiolozi su obilazili svoje bolesnike, a kirurzi svoje.

etvrtog velja e bio je petak, dan operacija, i kirurzi nisu odlazili u vizitu. Ali doktorica Vera Korniljevna Ganhart, lije nik rendgena a, poslije raporta kod primarijusa nije, istina, po la odmah u vizitu, nego je, kad je prolazila mimo vrata mu ke sobe, ipak onamo zavirila. Doktorica Ganhart bila je niska i vrlo vitka inilo se da je vitka zbog toga to je u pasu bila nevjerojatno uska. Kosa joj je na starinski na in bila skupljena na zatiljku, a u boji je bila svjetlija od crne i tamnija od sme e savjetuju nam da takvu boju nazivamo nerazumljivom rije ju: kestenjava, iako bi se moglo jednostavno re i: tamnosme a, ne to izme u crne i sme e. Ahmad an ju je primijetio i radosno zaklimao glavom. I Kosto-gutov je stigao da odvoji glavu od debele knjige i da joj se izdaleka nakloni. Obojici se osmjehnula i zaprijetila prstom kao da se obra a djeci zahtijevaju i da budu dobra dok je nema kod ku e. Isti as je pro la mimo vrata i uputila se dalje. Trebalo je da danas obi e sobe zajedno s upraviteljem radiolo kog odjela Ljudmilom Afanasjevnom Doncovom, ali je Ljud-milu Afanasjevnu pozvao primarijus Nizamutdin Bahramovi , i ona se kod njega zadr ala. Samo u dane kad je odlazila u vizitu, a to je bilo jednom sedmi no, Doncova bi se odrekla rendgenske dijagnostike. Obi no bi prva dva sata svakog jutra, kad su o i najo trije i kad mozak najbolje radi, sjedila sa ponekim od svojih asistenata pred rendgenskim ekranom. Smatrala je to vrlo va nim dijelom svog posla i u dvadeset i pet godina prakse vi e puta je shvatila koliko se skupo pla aju upravo dijagnosti ke gre ke. U njenu odjelu bile su tri lije nice, mahom sve mlade ene, i, da bi svaka od njih stekla jednako iskustvo i da bi svaka neprestano radila na dija35 gnostici, Doncova ih je pravilno smjenjivala, zadr avaju i ih po tri mjeseca isprva u ambulanti, zatim u rendgenskom kabinetu i, napakon, na terapeutskoj praksi. Doktorica Ganhart je sad bila u tom tre em razdoblju. Tu je bilo glavno, najopasnije i na j nepoznati je podru je pa ljivo i ta no doziranje jedinica zra enja. Nije postojala nikakva formula po kojoj bi se mogao odrediti intenzitet i doza zra enja, koji mogu biti smrtonosni za svaki tumor a sasvim ne kodljivi za ostalo tijelo, nego je postojalo jedino iskustvo, neko posebno ulo i sposobnost da se lije nik sazivi s blesnikovim stanjem. I to je bila vrsta operacije ali operacije rendgenskom zrakom, naslijepo i vremenski neograni eno. Bilo je gotovo nemogu e ne raniti i ne uni titi zdrave elije. Ostale du nosti terapeuticara zahtijevale su samo sistemati nost u radu: trebalo je pravovremeno odrediti analizu, pregledati je i unijeti opaske u povijesti bolesti. Nijedan lije nik ne voli ispisivati grafikonske listove, ali Vera Korniljevna se mirila i s njima zato to je puna tri mjeseca imala svoje bolesnike, ne blijedi splet svjetla i sjene na ekranu, nego svoje vlastite ive ljude koji su joj vjerovali, ekali da ih ohrabri glasom i da im pogledom ulije nadu. I kad je do lo vrijeme da preda du nost terapeuticara, uvijek joj je bilo ao rastati se od onih koje nije izlije ila. De urna sestra Olimpijada Vladislavovna, vreme na, prosijeda i vrlo dostojanstvena ena, naoko ozbiljnija od mnogih lije nika, upozorila je sve rendgena e da se ne razilaze. Ali u velikoj enskoj sobi kao da su samo ekali tu obavijest: odmah su sve ene, u jednakim sivim ogrta ima, jedna za drugom, krenule na stubi te i nekamo dolje da vide nije li do ao seljak s vrhnjem, seljanka s mlijekom, da zavire s ulaza u kliniku kroz prozore operacione dvorane (iznad obojenog donjeg dijela prozora vidjele su se samo kapice kirurga i sestara i sna ne svjetiljke na stropu), da ne to operu pod pipom ili da nekoga posjete. Ne samo njihova bolesni ka sudbina, nego i ti sivi pamu ni, olinjali ogrta i, koji su bili naoko musavi ak i onda kad su bili potpuno isti, otkidali su i odvajali te ene od njihove enstvenosti i njihovih enskih ari. Kroj tih ogrta a bio je nemogu : svi su, odreda, bili pre iroki radi toga da bi se i najdeblja ena mogla u njih zamotati, a rukavi su im bili ogromni i bez ikakva oblika. Blijedoru i asti prugasti haljeci mu karaca inili su se mnogo pristojniji; enama, me utim, nisu davali nikakve haljine nego samo te ogrta e

na kojima nije bilo ni kop i, ni dugmadi. Sve su one na isti na in zatezale oko pasa pamu ne pojaseve da im se ne bi vidjele bluze i isto su tako sve odreda stiskale te ogrta e na prsima, ena, izmu ena bole u i nesretna, u takvoj odje i nije mogla privu i ni iji pogled i sama je to shva ala. U mu koj sobi su svi, osim Rusanova, mirno i nepomi no ekali vizitu. Stari Uzbek, kolhozni uvar Mursalimov, protegao se nale ke po masnoj posteljini i, kao uvijek, na glavi je imao dronjavu i izblijedjelu kapicu. O ito je da je bio sretan to ga ne mu i ka alj. Skrstio je ruke na sipljivim grudima i zapiljio se u jednu ta ku na stropu. Njegova bron ana ko a sljubila se uz lubanju; vidjeli su se bridovi nosne kosti, jagodice, o tra eljust s klinastom bra36 dicom. U i su mu se posve stanjile i bile su nalik na komadi e ravne hrskavice. Trebalo je jo samo malo da se osu i i potamni, pa da se pretvori u mumiju. Kraj njega je, vi e sjedio nego le ao, sredovje ni Kazak, obanin Jegenberdijev; podavio je noge kao da je kod ku e na svom vunenom pokriva u. Dlanovima velikih sna nih ruku oslonio se na krupna iroka koljena i njegovo vrsto krepko tijelo bilo je tako sliveno da se on ak i onda kad bi se, onako nepomi an, zanjihao, pomicao kao tvorni ki dimnjak ili kao kula. Ramena i le a rastvarali su blijedoru i astu bluzu, i njeni rukavi samo to nisu popucali na mi i avim podlakticama. Sitni ir na usnici, to ga je donio sa sobom u bolnicu, ovdje se, pod rendgenskim cijevima, pretvorio u veliku tamnogrimiznu krastu koja mu je zatvarala usta i smetala mu da jede i pije. Ali on se nije uzrujavao, nije se vrpoljio, nije vikao, nego je sabrano do kraja po istio svaki tanjur i onda ovako spokojno sjedio sate i sate gledaju i u prazno. Na krevetu kraj vrata esnaestogodi nji Dema ispru io je bolesnu nogu i cijelo vrijeme gladio i masirao ono mjesto na potkoljenici gdje je osje ao bol. Drugu je nogu podvio kao ma e i itao ne primje uju i ni ta oko sebe: uop e, on je itao neprestano, kad god nije spavao ili kad ga nisu lije ili. U laboratoriju, gdje su radili sve analize, starija laborantica je imala ormar s knjigama i pu tala je Demu da sam bira i uzima knjige, ne ekaju i da one obi u cijelu sobu. Sad je itao neki asopis u plavim koricama, koji nije bio nov, nego sav poderan i izb li jedio na suncu novih asopisa u ormaru laborantice nije bilo. Pro ka je uredno napravio krevet tako da na pokriva u nije bilo ni nabora ni udubina i sjedio pristojno, strpljivo spustiv i noge na pod kao potpuno zdrav ovjek. On kao da je i bio potpuno zdrav jedini se u sobi ni na to nije tu io, izvana nije bio uop e unaka en, obrazi su mu pucali od zdravlja i bili opaljeni suncem, a na elo mu je padao uperak glatke kose. Sve u svemu, bio je on momak i po. Pokraj njega je Ahmad an, ne na av i nikoga s kime bi se igrao dame, stavio na pokriva igra u plo u i u kutu igrao sam sa sobom. Jefrem, u svojim zavojima kao u kakvu oklopu, nepomi ne glave, nije hodao prolazom izme u kreveta, nije drugima pio krv, nego je podmetnuo dva jastuka da bi lak e sjedio i bez prestanka itao knjigu, koju mu je ju er bio uvalio Kostogutov. Istina, stranice je tek ovda-onda okretao da se moglo pomisliti da drijema uz knjigu. A Azovkin se mu io kao i ju er. Mo da uop e i nije spavao. Na prozorskoj dasci i po no nom ormari u bijahu razbacane njegove stvari, a krevet mu je bio u pravom neredu. Po elu i sljepo-o icama izbio mu znoj, po utom licu prolazili trzaji od paklenskih bolova, koje je osje ao u ponutrici. Objema rukama se dr ao za trbuh i presavio u pasu. Ve mnogo dana nije odgovarao na pitanja, niti je govorio kako mu je. Javljao se samo onda kad je od sestara i lije nika tra io nove lijekove. A kad bi mu rodbina dolazila u posjete, on bi je nagovarao da mu kupe jo takvih lijekova kakve je vi ao ovdje oko sebe. ;, :. Napolju, pred prozorima, bio je tmuran bezbojan dan bez vjetra. Kostogutov, koji se vratio s jutarnjeg zra enja, otvorio je, ne zapitav i za dopu tenje Pavela Nikolajevi a, prozor i nad glavom i odatle je puhao vla an ali ne ba i hladan zrak.

Boje i se da mu se ne prehladi oteklina, Pavel Nikolajevi je omotao vrat i uzmakao prema zidu. Kako su sve to bili glupi i pokorni ljudi, pravi balvani! Osim Azovkina, ovdje o ito nitko nije ozbiljno patio, pa, zna i, nije dostojan ni da se izlije i. Kao to je rekao, ini se, Gorki, samo je onaj zaslu io slobodu tko se neprestano za nju bori. Ina e je Pavel Nikolajevi ve od ranog jutra odlu no stupio u akciju. im je otvorena kancelarija, telefonirao je ku i i saop io eni ta je no u odlu io: svim raspolo ivim kanalima treba posti i da ga po alju u Moskvu, ne smije ovdje stavljati na kocku svoj ivot. Kapa je prodorna i sigurno ve djeluje. Sad mu je jasno da je bilo malodu no upla iti se otekline i odmah ovamo do i. Tko bi mu vjerovao kad bi ispri ao kako ga od ju era njeg poslijepodneva nitko nije ak ni pipnuo da vidi raste li njegova oteklina ili ne raste. Nikakav lijek mu nisu dali. Ubojice u bijelim ogrta ima! kako je to ta no re eno! Objesili su temperaturnu listu samo da budale prevare. Bolni arka ak nije do la da mu namjesti krevet, sna i se kako zna ! Jest, na e sanitarne ustanove treba jo i te kako tesati i tesati. Napokon su se pojavili lije nici, ali opet nisu u li u sobu. Zastali su pred vratima i dugo su se zadr ali kod Sigbatova. On je otkrio le a i ne to im pokazivao. (Dotle je Kostogutov sakrio knjigu pod strunja u.) I tada u o e u sobu: doktorica Doncova, doktorica Ganhart i dostojanstvena sestra s notesom u ruci i ru nikom preko ruke. Kad ovako odjednom u e nekoliko bijelih ogrta a, u sobi uvijek zavlada pa nja, strah i nade i ta tri osje aja su to ja a to su ogrta i bjelji, to su kapice bjelje, to su lica stro a. Najstro i]e i najsve anije dr ala se sestra Olimpijada Vladi slavo vna: za nju je vizita bila kao slu ba bo ja za crkvenjaka. Ona je bila onakva sestra za koju su lije nici ne to vi e od obi nih ljudi, koja zna da lije nici sve shva aju, da se nikada ne varaju i da nikada ne daju krive upute. I zato je svaku uputu zapisivala u svoj notes gotovo radosno, onako kako to mlade sestre danas vi e ne rade. Me utim, iako su u li u sobu, lije nici se nisu po urili prema krevetu Rusanova! Ljudmila Afanasjevna, stasita ena jednostavnih i krupnih crta lica, ve pepeljaste ali podrezane i nakovr ane kose, svima je uputila tiho zdravo i zaustavila se kraj prvog le aja, Deminog, pa ljivo promatraju i bolesnika. ta to ita , Dema? (Nije mogla smisliti pametnije pitanje! U radno vrijeme!) Kao to su to mnogi obi avali ni Dema nije odgovorio to ita, nego je samo okrenuo i pokazao plavi asti izblijedjeli omot asopisa. Doncova je za mirila. Oh, kako je to star asopis, od pretpro le godine. Za to ga ita ? Ima zanimljiv lanak zna ajno re e Dema. O emu? O iskrenosti! odvrati on jo zna ajnije. O tome da literatura bez iskrenosti... 38 Ve je htio spustiti bolesnu nogu na pod, ali ga je Ljudmila Afanasjevna brzo predusrela: Ne treba, brzo zavrni... Zavrnuo je nogavicu, ona je sjela na rub njegova kreveta i oprezno s dva-tri prsta po ela opipavati nogu. Vera Korniljevna, koja se nad njom naslonila na ogradu kreveta i gledala joj preko ramena, tiho je rekla: Petnaest seansi, tri tisu e r. Boli li te ovdje? Boli. A ovdje? I tu me boli, i jo dalje. Pa za to onda uti ? ta se juna i ! Reci mi odakle te boli. Ona je polako napipavala granice bolesnog mjesta. Boli li te i samo od sebe? No u? Na glatkom Deminom licu nije jo rasla ni jedna dla ica. Ali taj neprestano napeti izraz inio ga je odraslijim nego to jest. Trga i no u i danju.

Ljudmila Afanasjevna i doktorica Ganhart pogledale su jedna drugu. Nego, kako ti se ini: je li te u ovo posljednje vrijeme ja e ili slabije trga? Ne znam. Mo da mi je malo lak e, a mo da mi se samo ini. Krv zatra i Ljudmila Afanasjevna i Ganhartova joj ve pru i povijest bolesti. Ljudmila Afanasjevna ne to pro ita i pogleda dje aka. Ima li apetit? Cijeli ivot ja slasno jedem va no odgovori Dema. Morali smo mu dati dopunski obrok veselo dobaci Vera Korniljevna, zapijevaju i kao dadilja, i nasmije i se Demi. I on se njoj osmjehne. Transfuzija? isto tako tiho i odsje no upita Ganhartova Doncovu i ponovo uze povijest bolesti. Da. Onda, Dema, to emo? Ljudmila Afanasjevna ga je opet pa ljivo promatrala. Da nastavimo s rendgenom? Naravno, nastavit emo! dje ak kao da sinu. I zahvalno je pogleda. Njemu se inilo da je to umjesto operacije. Isto mu se tako inilo da i Doncova smatra da je to umjesto operacije. (Doncova je, me utim, znala da prije nego to e operirati sarkom kosti treba njegovu aktivnost obuzdati rendgenskim zra enjem i zaustaviti metastaze.) Jegenberdijev je ve odavno bio spreman i napet pa, tek to je Ljudmila Afanasjevna ustala sa susjednoga kreveta, stao na noge u prolazu, isturio prsa i ukipio se kao vojnik. Doncova mu se nasmije ila, primakla mu se usnici i zagledala u krastu. Ganhartova joj je tiho itala brojke. E pa, sjajno! ohrabrivala ga je Ljudmila Afanasjevna, izvikuju i rije i glasnije nego to treba, kao to se uvijek razgovara sa strancima po jeziku. Sve je u najboljem redu, Jegen-berdijeve! Skoro e ku i. Ahmad an, koji je ve znao to mu je du nost, preveo je ovo na uzbe ki (on i Jegenberdijev su razumjeli jedan drugoga iako se i jednome i drugome tu i jezik inio nekako izopa en). ti! Jegenberdijev je pun nade, povjerenja, pa ak i zanosa, promatrao Ljudmilu Afanasjevnu onoga zanosa s kojim ti prosto-du ni ljudi susre u vrlo obrazovane i vrlo korisne ljude. Ali je ipak pre ao rukom oko kraste i zapitao: Nije li narasla? Otekla? prevodio je Ahmad an. Sve e to otpasti! Mora biti tako! pretjerano glasno odgovara e Doncova. Sve e otpasti! Tri mjeseca e se odmarati kod ku e, a onda e opet k nama. Pribli ila se starome Mursalimovu. On je ve sjedio opustiv i noge i poku ao ustati da je do eka, ali ona ga je sprije ila i sjela pokraj njega. Taj mr avi, bron ani starac isto ju je tako gledao s mnogo povjerenja o ekuju i od nje udo. Uz pomo Ahmad ana raspitivala se o njegovu ka lju, rekla mu da zadigne ko ulju, pri-tiskala mu prsa na onim mjestima gdje ga boli i kuckala rukom 0 ruku, saslu ala to e joj Vera Korniljevna re i o njegovoj krvi, injekcijama i utke sama pregledala povijest bolesti. Neko je u zdravom tijelu sve bilo kako treba, sve na svom mjestu, a sad je sve nekako postalo suvi no i str alo sami neki vorovi, bridovi... Doncova je odredila da mu dadnu jo novih injekcija i zamolila ga da joj poka e na no nom ormari u kakve pilule uzima. Mursalimov je pokazao praznu bo icu od multivitamina. Kada si to kupio? zapita Doncova. Ahmad an prevede: Prekju er. A gdje su pilule? Popio ih je. Kako popio? zaprepasti se Doncova. Sve odjednom? Ne odjednom, u dva puta prevede Ahmad an. Nasmija e se lije nici, sestre, ruski bolesnici i Ahmad an, a 1 sam Mursalimov pokaza zube ne shva aju i ta je rekao. Jedino je Pavela Nikolajevi a njihov besmisleni, neumjesni opaki smijeh ispunjao srd bom. Neka, sad e ih on opametiti! Birao je najbolji polo aj u kome e do ekati lije nike i zaklju io da e, ako skupi noge i samo prilegne, ispasti najdojmljivije.

 Dobro, u redu! slo ila se Doncova s postupkom Mursa-limova. I, po to mu je prepisala jo vitamina C i obrisala ruke 0 ru nik, koji joj je spremno dodala sestra, ona se bri no okrenula prema drugom le aju. Kad se ovako obrnula prema prozoru i na la obasjana vanjskim svjetlom, vidjelo se da i njeno lice ima nezdravu, sivkastu boju i mrtvo umoran, gotovo bolestan izraz. Pavel Nikolajevi , elav, u kapici i s nao alima, ozbiljno je sjedio u krevetu i nekako podsje ao na u itelja, i to ne nekog obi nog u itelja nego vrlo uglednog, koji je odgojio ve stotine 1 stotine u enika. Pri ekao je dok Ljudmila Afanasjevna zastane kraj njegovih nogu, popravio nao ale i rekao: Dakle, drugarice Doncova, bit u prisiljen da podnesem prijavu Ministarstvu zdravlja o radu ove klinike. Telefonirat u drugu Ostapenku. Ona nije zadrhtala ni problijedila, samo joj je lice mo da jo vi e poprimilo boju zemlje. Neobi no, u isti mah, pomakla je oba ramena, nekako kru no, kao da je bole od o trih naramenica i kao da ih ne mo e posve osloboditi. Ako tako lako mo ete prodrijeti u Ministarstvo zdravlja ona se odmah slo i i ak mo ete telefonirati drugu Ostapenku, ja vam mogu pribaviti jo potrebnog materijala, ho ete li? 40 Ne treba ni ta dodavati! Ovakvu ravnodu nost, kakva se ovdje susre e, treba svije om tra iti! Ja sam ovdje ve osa m-n a e s t sati i nitko me ne lije i! A da znate da ja nisam obi an radnik i ne mogu samo ovako le ati. Svi u sobi su ga utke promatrali. Ako su koga pogodile njegove rije i, sigurno nisu Doncovu, nego Ganhartovu ona je stisla usnice vrlo vrsto, namr tila se i nabrala elo kao da je prisustvovala zlo inu koji nije mogla sprije iti. A Doncova, koja se nagnula nad Rusanova, onako sna na i krupna, nije dopustila samoj sebi ak ni da se namr ti, samo je jo jednom onako u krugu zavrtjela ramenima i rekla pomirljivo i mirno: Pa ja sam do la da vas lije im. Nema ni ta, sad je ve kasno! odsije e Pavel Nikola-jevi . Nagledao sam se ovda njih postupaka i odlazim odavde. Nikoga bolesnik ne zanima, nitko da postavi dijagnozu. Glas mu je neobuzdano zadrhtao. Zaista se osje ao zapostavljen. Va a dijagnoza postoji odmjereno izgovori Doncova na-sloniv i se objema rukama na naslon njegova kreveta. U na oj republici s tom bolesti nemate se kome drugome obratiti i nigdje vas drugdje ne bi uzeli na lije enje. Ali vi ste rekli da ja nemam rak, je li tako?... Onda mi saop ite dijagnozu! Mi bolesnicima ne moramo uop e saop iti od ega boluju. Ali, ako vam to ta poma e, neka vam bude: imate limfogranulo-matozu. Onda to nije rak? Naravno da nije. Bilo bi prirodno da ju je ova prepirka ozlojedila, ali na njezinu licu i u glasu nije bilo ni traga srd be. Pa ona je vidjela da ispod eljusti ima tumor velik kao aka. Na koga da se ljuti? Na tumor? Nitko vas nije molio da do ete u na u bolnicu. Mo ete dobiti otpusnicu ovaj isti as. Ali zapamtite ... malko je oklijevala. Tada ga je pomirljivo upozorila: Ne umire se samo od raka. Zar ho ete da me upla ite? povika Pavel Nikolajevi . Za to me pla ite? To nije pedago ki! vikao je on i dalje o tro,, iako mu se pri rije ima umire se ohladila cijela ponutrica. Tada se napokon smek ao: Ho ete li time re i da je moja bolest opasna? Budete li selili iz klinike u kliniku, sigurno je da e biti opasna. Odmotajte rubac. Ustanite, molim vas. Skinuo je rubac i stao na pod. Doncova mu je oprezno opipavala tumor i zatim bolesnu polovicu vrata usporedila sa zdravom. Zamolila ga je da zabaci glavu koliko god mo e unazad (nije je ba daleko zabacio, oteklina je odmah zasmetala), da je nagne koliko mo e naprijed i okrene lijevo i desno. Eto ga na glava mu se o ito vi e nije mogla slobodno okretati, nestalo je one lagane i udesne slobode u pokretima koju i ne primje ujemo dok smo zdravi. Skinite, molim vas, bluzu.

Gornji dio njegove tamnozelene pid ame imao je veliku dugmad, nije bio tijesan i, po svemu sude i, bilo bi ga lako skinuti, samo, kad je protegnuo rukti, Pavelu Nikolajevi u se zategnuo vrat i on je zaje ao. Oh, kako je to ve stra no uznapredovalo! Sijeda dostojanstvena sestra pomogla mu je da se ispetlja iz lukava. Boli li vas ispod pazuha? zapita Doncova. Smeta li vam? Zar bi i tu moglo boljeti? Rusanov je ve sasvim spustio glas i govorio je ti e nego Ljudmila Afanasjevna. Ra irite ruke! i ona pa ljivo ali vrsto opipa podru je pod pazuhom. Kako ete me lije iti? zapita Pavel Nikolajevi . Rekla sam vam: injekcijama. Kako u ih primati? Direktno u oteklinu? Ne, intravenozno. Kako esto? Tri puta sedmi no. Obucite se. A ne bi li se moglo operirati? (Pitao je: ne bi li se moglo, ali se upravo najvi e bojao da e morati le i na stol. Kao i svaki bolesnik, i on je vi e volio svaku drugu vrst lije enja.) Operacija bi bila besmislena. Obrisala je ruke o ru nik koji su joj pru ili. Dobro je to bi bila besmislena! Pavel Nikolajevi je napeto razmi ljao. Ipak se treba posavjetovati s Kapom. U praksi to ne e biti tako jednostavno. Nije imao toliki utjecaj koliki je pri eljkivao i kao to se nadao. Nije bilo ba ni sasvim jednostavno telefonirati drugu Ostapenku. Dobro, razmislit u. Ho emo li onda sutra definitivno odlu iti? Ni govora neumoljivo e Doncova. Samo danas dolazi u obzir. Sutra ne dajemo injekcije, sutra je subota. Opet nova pravila! Kao da se pravila ne donose samo zbog ,loga da bi ih se kr ilo! A za to se ne mogu subotom davati injekcije? Zato, to poslije injekcije treba vrlo pa ljivo pratiti va u reakciju, i to prvi i drugi dan. A u nedjelju bi bilo nemogu e. Zna i da su to opasne injekcije. Ljudmila Afanasjevna ni ta ne odgovori. Ve je pristupila -Kostogutovu. A kad bismo u ponedjeljak odlu ili? ... Pru e Rusanove! Bunili ste se zbog toga to vas osamnaest sati nismo lije ili. Kako se onda mo ete slo iti da se to produlji jo sedamdeset i dva sata? (Ve ga je porazila, ve ga je zgazila u prah, i on nije mogao ni ta u initi! ...) Ili emo vas lije iti, ili vas ne emo lije iti. Ako pristajete, onda ve danas u jedanaest sati treba da primite prvu injekciju. Ako ne pristajete, potpisat ete da odbijate na u pomo i ve danas ete dobiti otpusnicu. A mi nemamo prava da puna tri dana ekamo i ni ta ne u inimo. Dok zavr im vizitu u ovoj sobi, vi porazmislite i recite mi. Rusanov prekri lice rukama. Ganhartova, iji je ogrta bio stegnut gotovo do grla, bez rije i pro e mimo njega. I Olimpijada Vladislavovna kliznu mimo kreveta kao la a. 42 Doncova se bila umorila od prepirke i nadala se da e se kod drugog kreveta obveseliti. Dakle, Kostogutove, to nam vi imate re i? Kostogutov, koji je malko bio zagladio uperke, odvrati glasno i sigurno ba kao potpuno zdrav ovjek: Odli no mi je, Ljudmila Afanasjevna, bolje i ne mo e biti! Lije nice se pogleda e. Veri Korniljevnoj su se usnice lagano osmjehivale, aK su joj o i naprosto sijale od radosti. Ipak Doncova sjede na krevet ipak ete nam opisati rije ima kako se osje ate? ta se za ovo vrijeme promijenilo? Vrlo rado! spremno prihvati Kostogutov. Bolovi su popustili ve poslije druge seanse, a poslije etvrte su posve nestali. Istovremeno je pala i

temperatura. Sad spavam odli no, po deset sati, i to u svakom polo aju. Ni ta me ne boli. A prije se nisam nikako mogao smjestiti. Hranu nisam htio ni pogledati, a sad uzimam sve odreda i jo tra im repete. I ni ta me ne boli. Ne boli? nasmija se Ganhartova. A daju li vam repete? veselo e Doncova. Ponekad. Uostalom, ta da vam ka em, osje am se kao drugi ovjek. Do ao sam kao pravi mrtvac, a sad sam o ivio. I mu nina vas ne mu i? Ne. Doncova i Ganhartova su odu evljeno promatrale Kostogutova, ba kao to u itelj promatra istaknutog odlika a: vi e u iva u njegovu savr enu odgovoru nego u vlastitu znanju i iskustvu. Takvom u eniku mora biti privr en. Osje ate li tumor? Vi e mi ne smeta. Ali ga osje ate? Pa, kad ba legnem, osje am neku te inu, kao da se ak mi e. Ali mi ne smeta! uporno je tvrdio Kostogutov. Hajde, legnite. Kostogutov je vi nom kretnjom (tumor su mu u posljednjih mjesec dana u razli itim bolnicama opipavali mnogi lije nici, pa ak i praktikanti, dozivali ostale iz susjednih soba i udili se) podigao nogu na krevet, presavio u koljenu, legao pored jastuka na le a i otkrio trbuh. Odjednom je osjetio kako je taj unutra nji gmaz, suputnik njegova ivota, zagnjurio duboko u nj i pritiskao ga. Ljudmila Afanasjevna sjedila je pokraj njega i mekanim, kru nim pokretima primicala se tumoru. Ne upinjite se, ne upinjite se opominjala ga je, iako je to i sam znao, ali je nehotice napinjao mi i e da bi se za titio i obranio od prstiju. Napokon, kad se domogla mekanog dijela trbuha, koji je sad povjerljivo popustio, ona je sigurno opipala obrise tumora isprva lagano, zatim vr e, tre i put jo vr e. Ganhartova je virila preko ramena, a Kostogutov je promatrao Ganhartovu. Ona se silno smek ala. Htjela je biti stroga, ali nije mogla: prebrzo bi se navikla na bolesnike. Htjela je da bude odrasla, ali joj ni to nije uspijevalo: bilo je u njoj ne to od male djevoj ice. 1 Kao i prije, lako se mo e napipati zaklju i Ljudmila Afanasjevna. Nema sumnje da je, istina, ne to tanji. Uvukao se, oslobodio eludac i zato ga ne boli. Mek i je. Ali obris je gotovo isti. Ho ete li da pogledate? Ne u, gledam svaki dan, treba napraviti stanku ... Sedi-mentacija dvadeset pet, leukocita pet i osam stotina . . . Evo, pogledajte i sami... Rusano podi e glavu iz dlanova i aptom upita sestru: A kakve su te injekcije? Jesu li bolne? I Kostogutov je htio saznati svoju sudbinu: Ljudmila Afanasjevna, koliko u ja jo seansi primiti? Za sada to jo ne mo emo odrediti. Ali, svejedno, kada ete me, po prilici, otpustiti? ta? ona odi e glavu od povijesti bolesti. ta ste me to pitali? Kada ete me otpustiti? jednako sigurno ponovi Kostogutov. Obgrlio je potkoljenice rukama i vladao se posve slobodno. U pogledu Doncove vidjelo se da vi e ne u iva u svome odlika u. Bio je to opet te ki pacijent opora i tvrdoglava izraza na licu. Istom sam vas po ela lije iti! prekori ga ona. Zapravo, po et u od sutra. Sve je ovo dosad bila samo lagana arka. Ali Kostogutov se nije predavao: Ljudmila Afanasjevna, htio bih da neke stvari objasnimo. Jasno mi je da nisam izlije en, ali ja i ne o ekujem da me potpuno izlije ite. E, ba imamo bolesnike. Jedan bolji od drugoga! Ljudmila Afanasjevna se namr ti, kao i uvijek kad bi se naljutila. ta vi to trabunjate? Jeste li normalni ili niste?

 Ljudmila Afanasjevna mirno odmahnu Kostogutov svojom velikom rukom predaleko bismo oti li kad bismo raspravljali o normalnosti ili abnormalnosti suvremenog ovjeka... Ja sam vam istinski zahvalan to ste mi pomogli da se ovako oporavim i dobro osje am. Htio bih u ovakvom stanju pro ivjeti nekoliko trenutaka. A to se ti e daljnjeg lije enja, vidjet emo. Dok je tako govorio, Ljudmili Afanasjevnoj je od nestrpljenja i bijesa upravo rasla donja usnica. Ganhartovoj su zadrhtale obrve, o i joj prelazile s Kostogutova na Doncovu, i osje ala potrebu da se uplete i urazumi bolesnika. Olimpijada Vladislavovna motrila je buntovnika s visoka. Jednom rije ju, ne bih htio danas previ e skupo platiti nadu da u mo da jednom ivjeti kao zdrav ovjek. Ja bih se, najradije, pouzdao u obrambenu snagu samog organizma ... Usprkos te va e obrambene snage organizma, dopuzali ste u na u kliniku etverono ke! o tro odsije e Doncova i ustade s njegova kreveta. ini mi se da vam uop e nije jasno ta vi stavljate na kocku! Ne u s vama ni razgovarati! Ona mu kara ki odmahnu rukom i okrenu se prema Azovkinu, ali je Kostogutov, podvijenih nogu, gledao za njom ljutito kao crn pas: 44 Ja vas molim, Ljudmila Afanasjevna, da ozbiljno porazgo-vorimo. Vas mo da zanima ovaj eksperiment, zanima vas kako e zavr iti, a ja bih htio jo malko ivjeti u miru. Makar godinu dana. Samo to, i ni ta drugo. Dobro odvrati mu Doncova preko ramena. Otpu-stit emo vas. Bijesno je motrila Azovkina jer se jo nikako nije mogla prilagoditi novome glasu i novom licu. Azovkin nije ustao. Sjedio je i dr ao se za trbuh. Samo je pokretom glave do ekao lije nicu. Usne mu se nisu sastavile u jedna jedina usta, nego je svaka usnica odavala svoju zasebnu patnju. U o ima mu nije bilo nikakva osje aja osim molbe molbe gluhima da mu pomognu. Onda, Kolja, kako je? Ljudmila Afanasjevna ga obujmi oko ramena. Lo- e odvrati on posve tiho, samo ustima, nastoje i da ne istisne previ e zraka jer bi svaki napor plu a osjetio u trbuhu kao pritisak na tumor. Prije pola godine i ao je s lopatom preko ramena na elu komsomolske parade i pjevao iza svega glasa a sad je jedva i apatom govorio o svojim bolovima. Hajde, Kolja, da zajedni ki porazmislimo jednako tiho obrati mu se Doncova. Mo da ti je dodijalo lije enje? Mo da su ti dodijale prilike u bolnici? Je li tako? Jeste ... Ti si odavde. Kako bi bilo da se odmori kod ku e? Ho e ... Da te otpustimo na mjesec dana, na mjesec i po? Ho ete li me primiti natrag? ... Naravno da emo te primiti. Ti si sad na . Odmorit e se od injekcija. Umjesto toga uzet e u apoteci lijek i stavljat e ga tri puta dnevno pod jezik. Svnoestrolum? Tako je. Doncova i Ganhartova nisu znale sve o njemu: ve nekoliko mjeseci Azovkin je fanati no moljakao od svake sestre, od svakog no nog de urnog lije nika to vi e sredstava za spavanje i to vi e sedativa, nastoje i se domo i mnogih pra aka i pilula osim onih koje su mu redovno davali. Azovkin je tako napunio punu suknenu torbicu nadaju i se da e mu ona pomo i i da e ga ta zaliha lijekova spasiti onoga dana kada lije nici dignu ruke od njega. Treba da se odmori , Kolenjka... Da se odmori ... U bolni koj sobi je bilo posve tiho, pa je zato glasnije odjeknuo glas Rusanova, kad je on uzdahnuo, maknuo glavu iz dlanova i rekao: li? Pristajem, doktorice. Dajte injekcije! LIJE NI KE BRIGE Kako se naziva takvo stanje? Poti tenost? Tjeskoba? To je ono stanje kad ti se stisne du a. Nevidljiva ali gusta, te ka magla zavla i se u prsa i sve to je u nama biva lak e i spu ta se prema sredini. I mi samo osje amo taj stisak i tu maglu tinu i ak ne shva amo odmah to nas je to zapravo pritislo.

Sve je to pro ivljavala Vera Korniljevna kad je zavr ila vizitu i s Doncovom silazila niza stepenice. Osje ala se vrlo lo e. U takvim slu ajevima najbolje je pribrati se i razmisliti: odakle takvi osje aji? I onda podi i nekakav za titni zid. Ali ona nije stigla ak ni razmisliti. Zapravo, evo ta je bilo posrijedi: bojala se za mamu, kao to su Ljudmilu Afanasjevnu me u sobom zvale njene asistentice. Mama im je bila i po godinama svima njima je bilo blizu trideset a njoj gotovo pedeset; a i po tome kako se usrdno bavila svojim poslom: bila je bolesno savjesna i eljela je da tu savjesnost prenese i na sve svoje tri k eri; pripadala je jo onoj generaciji koja se bavila i rendgenskom dijagnostikom i rendgenskom terapijom pa je nastojala, usprkos tendenciji suvremenog doba i uskoj specijalizaciji u medicini, da i njene asistentice paralelno savladaju obje grane. Nije bilo tajne koju bi sa uvala samo za sebe i koju ne bi saop ila drugima. I kad bi Vera Ganhartova, bilo u dijagnostici, bilo u terapiji, pokazala vi e spretnosti i o tro-umnosti, mama bi se samo radovala. Vera je kod nje radila ve punih osam godina, otkako je izi la iz fakulteta, i svu onu snagu, koju je sad u sebi osje ala, snagu da ljude, koji je preklinju i tra e pomo otrgne dahu smrti, cijelu tu snagu naslijedila je od Ljud-mile Afanasjevne. Taj Rusanov bi mogao mami pri initi dosta mu nih neprilika. Nije lako izlo iti svoju glavu, ali drugome ju je lako odsje i. Najgore je to Rusanov nije jedini! Ta im jednom po ne hajka protiv nekoga, ona ne prestaje, nego se rasplamsava. Kasnije se ne nastavlja svojevoljno, ve po inerciji. Zalud je smirivati, zata kavati ali tek to jednom netko vikne, makar i u pijanstvu: udri po lije nicima! ili udri po in enjerima! i svi e odmah posegnuti za batinom. 46 Crni oblaci sumnje koji su se nadvili nad ljudima u bijelim ogrta ima jo su i sad u pramenovima zaostali ovdje-ondje i jure po nebu. Nedavno je u njihovoj klinici le ao jedan ofer Ministarstva unutra njih poslova s tumorom na elucu. Pripadao je kirur kom odjelu, i Vera Korniljevna nije imala nikakve veze s njime, ali ga je upoznala kad je jedne no i de urala i obilazila bolesnike. Potu io se da lo e spava. Rekla je da mu dadnu neki preparat broma, ali po to je ula od sestre da je doza vrlo mala, dodala je: Dajte mu odmah dva pra ka. Bolesnik je uzeo pra ke, a Vera Korniljevna nije primijetila kako ju je napadno pogledao. Ne bi ni ta ni saznala da klini ka laborantica nije stanovala u oferovu susjedstvu pa ga je zato posje ivala u bolnici. Ona je uzbu eno dotr ala Veri Korniljevnoj: ofer nije popio pra ke (za to dva odjednom?), nije spavao cijelu no a sad je ispitivao laboranticu: Kakvo je to prezime Ganhart? Ispri aj mi ne to vi e o njoj. Htjela me je otrovati. Treba se njome pozabaviti. I tako je Vera Korniljevna nekoliko sedmica ekala da se njome pozabave. A za cijelo to vrijeme morala je neumorno, bez gre ke, pa ak i nadahnuto, odre ivati dijagnoze, pouzdano odmjeravati doze zra enja i pogledom i smije kom ohrabrivati bolesnike, koji su dospjeli u ovaj neslavni rakov krug, a u svakom pogledu o ekivati pitanje: Da me ne e otrovati? Jo je ne to bilo neugodno na dana njoj viziti: neugodno je bilo da je upravo Kostogutov, jedan od najuspjelijih slu ajeva,, bolesnik kome je Vera Korniljevna nekako posebno bila naklonjena, da je upravo taj Kostogutov posumnjao da bi mama mogla izvr iti na njemu neki opaki eksperiment. I Ljudmila Afanasjevna se utu ena vra ala s vizite i tako er se prisje ala neugodne zgode s Polinom Zavod ikovom, pravom burgija icom. Ona ak i nije bila sama bolesna, nego joj je bolovao sin, a ona je uz njega boravila u klinici. Izrezali su mu unutra nji tumor, i ona je u hodniku napala kirurga tra e i komadi tumora-da ga vidi. Pala joj je na pamet ideja da taj komadi odnese u drugu kliniku, da ondje postave novu dijagnozu i, ako se ne sla e s dijagnozom Doncove, da je preda na sud i tako kazni. Svaka od lije nica sje ala se vi e takvih slu ajeva. I, sada,, poslije vizite one bi se sastajale da se dogovore o onome to nisu mogle spomenuti pred bolesnicima i da zaklju e to treba poduzeti.

Trinaesti odjel oskudijevao je prostorijama i radiolozi nisu imali sobice u kojoj bi se mogli sastajati. U sobi gdje je bila bomba nisu se mogli smjestiti, niti je za njih bilo mjesta u odjelu gdje su se nalazili rendgenski ure aji od sto dvadeset i dvije stotine tisu a volti. Ne to prostora bilo je u sobi za rendgensku dijagnostiku, ali ondje je uvijek bilo mra no. Zato su svoj stol, za kojim su raspravljali o teku im problemima i na kojem su pisali povijesti bolesti i ispisivali druge formulare, postavili u sobi s rendgenskim ure ajima manje volta e kao da im, poslije tolikih godina rada, jo nije bilo dosta mu nog rendgenskog zraka punog naro itog zadaha i topline. Sjele su jedna pokraj druge za taj veliki grubo otesani stol bez ladica. Vera Korniljevna je slagala listi e kartoteke enske i mu ke i dijelila ih je na one koje e sama obraditi i na one 47 'O kojima se treba zajedni ki dogovoriti. Ljudmjla Afanasjevna je mrko piljila preda se u stol izbaciv i malko donju usnicu i lagano tuckaju i olovkom. Vera Korniljevna ju je promatrala suosje ajno ne usu uju i se spomenuti ni Rusanova, ni Kostogutova, ni uop e njihovu lije ni ku sudbinu jer ono to je jasno ionako nema smisla ponavljati, samo bi jo mogla ne to krivo re i, postupiti neoprezno i uvrijediti a ne utje iti svoju kolegicu. Ljudmila Afanasjevna re e: Kako da ne pobjesni kad osjeti kako si nemo an?! (Ta se napomena mogla odnositi na mnoge bolesnike koje su jutros pregledali.) Opet je zakuckala olovkom. A ipak nismo nigdje pogrije ile. (To se moglo odnositi na Azovkina ili Mursalimova.) Mo da smo se zabunile u dijagnozi, ali svejedno smo lije ile kako treba. Manju dozu nismo mogle dati. Upropastio nas je taj rendgen. Tako dakle, zna i da je mislila na Sigbatova! Ima takvih nesretnih bolesti kada im posveti trostruku snagu i svu svoju pamet, a bolesnika svejedno ne mo e spasiti. Kad su Sigbatova prvi put unijeli na nosilima, rendgenski snimak je pokazao da mu se raspada gotovo cijela trti na kost. Zabunili su se jedino u tome to su, ak i poslije konzultacije s profesorom, mislili da se radi o sarkomu kosti, a istom kasnije je polako izi lo na vidjelo da je posrijedi velikostani ni tumor i da se u kosti pojavila teku ina koja e cijelu kost uskoro pretvoriti u elatinasto tkivo. Me utim je lije enje u oba slu aja bilo jednako. Trti nu kost je nemogu e odstraniti, nemogu e otpiliti to je kamen koji dr i ugao ku e. Preostalo je samo rendgensko zra enje i to svakako u velikim dozama, jer male ne bi mogle pomo i. I Sigbatov je ozdravio! Trti na kost je o vrsnula. On je ozdravio, ali bikovske doze rendgenskih zraka u inile su okolno tkivo nevjerojatno osjetljivim i pogodovale su formiranju novih zlo udnih tumora. I sada, kad njegova krv i tkivo odbijaju daljnje zra enje, sada se pojavio novi tumor i vi e nije bilo sredstava da ga se zaustavi, bilo ga je mogu e jedino obuzdati. Za lije nika to zna i spoznaju nemo i, nesavr enstvo terapije, a za njegovo srce alost, najobi niju alost: eto, pred njima je taj poslu ni, uljudni, tu ni Tatarin Sigbatov, toliko sklon osje aju zahvalnosti, ali sve to su mogle u initi za nj bilo je da mu produ e patnje. Jutros je Nizamutdin Bahramovi pozvao Doncovu radi jednog naro itog problema: da se to br e osloba aju kreveti i da se, prema tome, u svim neodre enim slu ajevima, kad nema nade u temeljito pobolj anje, bolesnici alju ku i. I Doncova se slo ila s tim: ionako su u predvorju bolnice uvijek sjedili bolesnici i ak po nekoliko dana ekali na red, a iz rajonskih onkolo kih dispanzera stizale su molbe za nove bolesnike. U principu se slo ila s primarijusom, i bilo je jasno da se ova nova mjera u prvom redu odnosi na Sigbatova, ali ga, eto, naprosto nije mogla otpustiti. Toliko je dugo vodila napornu borbu za tu jednu jedinu ljudsku trti nu kost da se sad nije mogla pokoriti obi noj razumnoj odluci, da se nije mogla odre i da nastavi uobi ajenu terapiju, i to gotovo bez ikakve nade; nije mogla pristati da prizna kako se ipak pre48 vario lije nik a ne smrt. Zbog Sigbatova Doncova je ak pro irila i izmijenila svoje nau ne interese: posvetila se patologiji kostiju samo zato da bi spasila

Sigbatova. Mo da je u prijemnom odjelu bilo isto tako te kih slu ajeva, ali ona svejedno nije mogla pustiti Sigbatova i izvla it e se pred primarijusom dokle god bude mogla. Nizamutdin Bahramovi je isto tako tra io da otpuste sve one kojima nikako nema spasa. Po eljno je da ne umru u klinici tako e prije osloboditi krevete a manje e tjeskobe izazvati me u ostalim bolesnicima; osim toga, pobolj at e se statistika, jer ne e biti otpu teni zbog smrti nego samo s pogor anjem. U ovu kategoriju spadao je i Azovkin koji je danas otpu ten. Njegova povijest bolesti, koja se u nekoliko mjeseci pretvorila u debelu bilje nicu od mrkih slijepljenih listova prostog papira, s ispalim bjelkastim komadi ima drveta o koje je zapinjalo pero, sadr avala je mnogo ljubi astih i plavih brojki i znakova. U toj slijepljenoj bilje nici lije nici su zapravo gledali gradskog dje aka koji se znoji od muke, savija na krevetu, sklup an na samrti, ali kad su tiho i lagano itali sve te brojke, one su odjekivale glasnije od neumoljive sudske presude koju nitko nije mogao opovr i. Tu je bilo zapisano dvadeset i est tisu a r, od ega je samo na posljednju seriju otpadalo dvanaest tisu a; pedeset injekcija svno-estroluma, sedam transfuzija u ukupnom obimu od jedne litre i dvije stotine trideset milimetara krvi i svejedno je jo uvijek imao samo tri tisu e i etiri stotine leukocita, a eritrocita ... Metastaze su ru ile obranu kao da je od papira, ve su se smjestile u grudne pregrade, na ele plu a, zapalile vorove na klju nim kostima, a organizam nije pru ao nikakva otpora da ih zaustavi. Lije nice su pregledavale i ispisivale izdvojene kartone, a rendgenska laborantica je primala i otpremala bolesnike iz ambulante. Tako je uvela etverogodi nju djevoj icu u plavoj haljinici koja je do la s majkom. Djevoj ica je imala na licu crvene venozne otoke koji su jo bili mali i koji nisu bili zlo udni, ali je bilo uobi ajeno da ih se podvrgne zra enju kako se ne bi izrodili. Djevoj ica se zbog svega toga nije mnogo brinula, nije ni slutila da na svojoj si u noj usnici mo da ve nosi te ki uteg smrti. Nije prvi put bila ovdje, pa se nije vi e ni bojala, nego je cvrkutala i pru ala ruke prema niklovanim dijelovima aparata i veselila se blistavu svjetlu oko sebe. Zra enje je trajalo samo tri minute, ali te tri minute ona nikako nije htjela mirno sjediti pod uskom cijevi, koja je bila ta no uperena u bolno mjesto. Vrpoljila se, pomicala i rendgenska tehni arka je nervozno as uklju ivala, as isklju ivala aparat i upravljala cijev kamo treba. Majka je u ruci dr ala igra ku nastoje i privu i k erkinu pa nju i obe ala joj je jo i drugih darova samo ako bude mirna. Poslije nje je u la neka turobna starica i dugo je razvezivala maramu i skidala haljinu. Zatim u e ena u sivu ogrta u s okruglom arenom oteklinom na stopalu samo se bila nabola na avli u papu i i veselo se razbrblja sa sestrom i ne slute i da ta si u na kuglica, koja nije bila ve a od centimetra i koju joj tko zna za to ne ele odrezati, zapravo pripada kraljevstvu zlo udnih tumora melanoma. Lije nice su nehotice privla ili i ti bolesnici, pa su ih promatrale i savjetovale sestru; ve je bilo vrijeme da Vera Korniljevna 4 Odjel za rak 49 dadne injekciju Rusanovu, pa ona sad stavi pred Ljudmilu Afa-nasjevnu karticu s povije u bolesti Kostogutova, koju je namjerno zadr ala za kraj. Po etno stanje je bilo tako zapu teno a lije enje je tako fantasti no po elo re e ona. Samo je stra no tvrdoglav ovjek. Ne e valjda uistinu oti i iz bolnice. Neka samo poku a! kucnu o stol Ljudmila Afanasjevna. Kostogutov je bolovao od iste bolesti kao i Azovkin, ali lije enje je tako dobro napredovalo da bi bilo stra no kad bi on zbilja napustio bolnicu! Mo da biste ga vi mogli nagovoriti slo i se odmah Gan-hartova. to se mene ti e, nisam sigurna da u ga slomiti. Da ga po aljem k vama? Skidala je s nokta neku sitnu prljav tinu. Me u nama su zavladali prili no udni odnosi... Ne mogu s njim odlu no razgovarati. Ne znam za to. Ti udni odnosi potjecali su jo od onoga dana kad su se upoznali.

Bio je ru an, sije anjski dan i lijevala je ki a. Ganhartova je te no i de urala u klinici. Oko devet sati nave er do la joj je debela, jedra bolni arka iz prizemlja i potu ila se: Doktorice, dolje jedan bolesnik luduje. Ne mogu izi i s njime na kraj. Ako zbilja ne to ne poduzmemo, popet e nam se navrh glave. Vera Korniljevna si e i ugleda kako na samom podu pred zatvorenim vratima sestrine sobice, kraj stepenica, le i neki dugonja u izmama, pohabanoj vojni koj kabanici i u civilnoj kapi, koja mu je bila toliko tijesna da ju je jedva navukao na glavu. Pod glavu stavio torbu, i bilo je o ito da se spremio da spava. Ganhartova mu pristupi na vitkim nogama i visokim petama (ona se uvijek bri ljivo odijevala), pogleda ga strogo, nastoje i da izazove u njemu stid i da ga natjera da ustane, ali se on, iako ju je vidio, dr ao posve ravnodu no, nije se ni maknuo i ak je, ini se, za mirio. Tko ste vi? zapita ona. o-vjek tiho i nehajno odvrati on. Imate li uputnicu za nas? Imam. Kad ste je dobili? Danas. Po lokvicama na podu ispod le a vidjelo se da mu je cijela kabanica mokra kao to su, uostalom, bile mokre i izme i torba. Ne mo ete ovdje le ati. Mi to ne dopu tamo ... A i nije zgodno ... Zgo-odno je umorno e on. Ja sam u svojoj domovini, pred kime da mi bude neugodno? Vera Korniljevna se zbunila. Osjetila je da ne mo e podviknuti na njega i zapovjediti mu da ustane; uostalom, ne bi je ni poslu ao. Pogledala je prema predvorju, gdje je po danu uvijek bilo mnogo gostiju i bolesnika, gdje su na trima klupama ro aci sjedili sa svojima iz bolnice, a no u, kad se klinika zatvarala, ostavljali bi tu najte e bolesnike za koje nije bilo slobodnih le aja. Sad su 50 u predvorju bile samo dvije klupe: na jednoj je le ala starica, na drugoj je mlada Uzbekinja u arenoj marami polo ila dijete i sjedila kraj njega. Mo da bi mu mogla dopustiti da legne na pod u predvorju, ali je ondje bilo prljavo i blatno od nogu. A ovdje je sve bilo tobo e sterilno, ovdje se smjelo u i jedino u bolni koj odje i ili u lije ni kom ogrta u. Vera Korniljevna je ponovo pogledala bolesnog divljaka, ije je oporo i mr avo lice ve odavalo samrtni ku ravnodu nost. I nemate nikoga u gradu? Nemam. Niste poku ali na i mjesto u hotelu? Jesam odgovarao je on sve umornije. Ovdje ima pet hotela. Ne e ni da uju on zatvori o i kao da zavr ava razgovor. Bar da ste se prije javili! domi ljala se Ganhartova. Neke na e bolni arke uzimaju bolesnike ku i, na no enje. Ne tra e mnogo. On je le ao i nije otvarao o i. Rekao je: le at u ovako i sedam dana ako treba! uzrujavala se de urna bolni arka. Nasred poda! Sve dok mu, veli, ne daju le aj. Zamislite, kakav bezobraznik! Ustaj, nemoj gnjaviti. Ovdje je sve sterilizirano! navaljivala je bolni arka. A za to su samo dvije klupe ovdje? udila se Ganhartova. Kao da su prije bile tri. Pa tre u su onamo odnijeli pokaza bolni arka prema staklenim vratima. Zaista su klupu bili prenijeli u hodnik pred sobu s rendgenom da bi na njoj mogli sjedjeti oni bolesnici koji su po danu dolazili da bi se ambulantno zra ili. Vera Korniljevna rekla je bolni arki da otvori vrata hodnika i obratila se bolesniku: Smjestit u vas mnogo udobnije, ustanite.

Pogledao ju je ali isprva nepovjerljivo. Onda se polako po eo uspravljati podrhtavaju i od mu nih bolova. Bilo je o ito da ga je bolio svaki pokret tijela. Kad je ustao, nije imao u rukama torbu, a sad mu je bilo te ko da se ponovo prigne. Vera Korniljevna se lagano sagnu, bijelim prstima uze njegovu smo enu, prljavu torbu i pru i mu je. Hvala naceri se on. ta sam sve do ivio .., Duga ka, vla na pjega ostala je na podu ondje gdje je le ao. Jeste li bili na ki i? promatrala ga je sve samilosnije. Ondje u hodniku je toplo, skinite kabanicu. Trese li vas groznica? Da nemate temperaturu? Cijelo elo bilo mu je pokriveno crnom odrpanom kapom, koju je vrsto nabio i s koje su visili krzneni nau njaci. Stavila mu je prste ne na elo, ve na obraz. Ve na prvi dodir bilo je jasno da mu je temperatura povi ena. Jeste li uzimali kakve lijekove? Sad ju je ve promatrao druga ije nego prije, ne vi e onako divlje. . _ . 51 Analgin. Imate li ga uza sei* Imam. A ho ete li i sredstvo za spavanje? Ako je mogu e. Aha! sjeti se ona. Poka ite mi uputnicu. Nije bilo jasno da li se osmjehuje ili mu se usta naprosto mi u od bolova. Pa zar bih bez dokumenata iza ao na ovu ki u? Otkop ao je gornju kop u na kabanici i iz d epa bluze izvukao uputnicu, koju su mu zaista toga dana bili izdali u ambulanti. Pro itala ju je i uvjerila se da je to zaista bolesnik koji njoj pripada, rendgena . Jo jednako s uputnicom u ruci krenula je po sredstvo za spavanje: Odmah u vam donijeti. Samo vi legnite. ekajte, ekajte! ivnu on vratite mi dokumente! Znam ja te trikove! Ama ega se bojite? osvrnu se ona uvrije eno. Zar mi ne vjerujete? Pogledao ju je neodlu no i protisnuo: Za to bih vam vjerovao? Nismo nas dvoje istu ka u kusali... I oti ao je daleko. Ona se razljutila i nije se vratila nego mu je poslala sredstvo za spavanje po bolni arki, zajedno s uputnicom, na kojoj je stavila ime u navodnike, potcrtala ga i dodala uskli nik. Istom u no i ga je obi la. Spavao je. Bilo je dobro to nije mogao pasti s klupe: obli naslon klupe prelazio je u jednako oblo sjedalo, nalik na lijeb. Mokru kabanicu nije skinuo, odnosno njome se pokrio: jedna polovica pokrivala mu je noge, druga ramena. Potplate izama visile su na donjem kraju klupe. Na njima nije bilo ni jednog itavog mjesta bile su iskrpane komadi ima crne i crvene ko e. Na njihovim vrhovima bile su metalne kapice a na petama potkovice. Ujutro je Vera Korniljevna upozorila stariju sestru da ga premjesti na odmori te prvoga kata. Treba re i da je poslije toga Kostogutov vi e nije izazivao. Ljubezno je razgovarao s njome obi nim gradskim rje nikom, prvi bi je pozdravio i ak se dobronamjerno smje kao. Ali je uvijek osje ala da bi joj mogao ne to neobi no dobaciti. I zaista, kad ga je prekju er zvala na krvnu probu i ve bila pripremila praznu trcaljku, da bi mu uzela krv iz vene, on spusti rukav koji je ve bio zadigao i odlu no re e: Vera Korniljevna, vrlo mi je ao, ali morat ete se nekako sna i i bez te probe. Za to, Kostogutove?

 Dosta su mi ve popili krvi, ne dam je vi e. Neka dadnu oni koji imaju mnogo krvi. Kako vas samo nije stid? I vi ste mi neki mu karac! Pogledala ga je i to s onom priro enom enskom podrugljivo u koju mu karci te ko podnose. Uzet u vam samo tri kubika... Cak tri! Tri kubi na centimetra? Ama za to? 52 Da odredimo va u krvnu grupu, da utvrdimo kako primate tu u krv i, ako je sve u redu, da vam ulijemo dvjesta pedeset. Meni? Da mi ulijete? Za miloga boga, ta e mi tu a krv? Ne treba mi tu a, a svoje ne dam ni kapi. Krvnu grupu u vam sam re i, znam je iz rata. Ma koliko da ga je nagovarala, nije popu tao, nalaze i uvijek nove neo ekivane razloge. Smatrao je da je sve to suvi no. Napokon se ona naprosto uvrijedila: Stavljate me u vrlo glup i smije an polo aj. Ja vas posljednji put molim. To je naravno bila gre ka i ona se pred njim ponizila to je trebalo da ga moli? Ali je on odmah zadigao rukav i pru io ruku: U init u to osobno za vas, izvolite, uzmite ta tri kubika. Zbog toga to se ona lako pred njim zbunjivala jednom se dogodila smije na zgoda. Kostogutov je rekao: Niste nimalo nalik na Njemicu. Sigurno vam je to prezime po mu u? Da otelo se njoj. Za to je tako odgovorila? U tom trenutku u inilo joj se da ne bi bilo zgodno druga ije odgovoriti. Vi e je ni ta nije upitao. Ina e je prezime Ganhart bilo prezime njena oca i djeda. Oni su bili Nijemci koji su se doselili u Rusiju. ta bi mu drugo mogla re i? Nisam udata? Nikada nisam bila udata? To mu nije mogla re i. 53 POVIJEST BOLESTI Ljudmila Afanasjevna je Kostogutova najprije odvela u sobu za rendgen, odakle je, poslije zra enja, upravo izi la jedna bolesnica. Od osam sati ujutro ovdje je gotovo neprestano radila velika rendgenska cijev od stotinu osamdeset tisu a volti, koja je visila sa stropa na icama; prozor i je bio zatvoren i zrak je bio pun pomalo slatkaste, pomalo otu ne rendgenske topline. Ta toplina, koja je ispunjala plu a (a i nije bila to samo obi na toplina), zgadila bi se bolesnicima ve poslije est do deset seansi zra enja, a Ljudmila Afanasjevna bila se navikla na nju, ne misle i je li ugodna ili nije. U dvadeset godina, koliko ih je ovdje provela (cijevi prije nisu uop e bile izolirane i jednom ju je ve dohvatila struja visokog napona i gotovo je usmrtila), Don-cova je svaki dan udisala zrak rendgenskog kabineta i provodila mnogo vi e sati nego to je bilo dopu teno u odjelu za dijagnostiku. Usprkos svim ekranima i rukavicama, zacijelo je ve primila vi e r nego i najstrpljiviji i najte i bolesnici, samo to te njene r nitko nije brojao, ni zapisivao. 2urila se, i to ne samo zato da to prije izi e, nego zato to nije mogla pretjerano dugo zauzimati sobu s rendgenom. Pokazala je Kostogutovu gdje e le i na tvrdi le aj pod cijev i rekla mu da otkrije trbuh. kakljala ga je nekim hladnim malim kistom, prelaze i njime po ko i kao da ne to crta ili ispisuje brojke. Istovremeno je saop ila sestri, rendgenskoj tehni arki shemu polja i upozorila je kako e uperiti cijev na svako polje. Zatim mu je naredila da se prevrne na trbuh i prelazila mu onim kistom po le ima. Zavr ila je: Poslije zra enja do ite k meni. I izi la je. Sestra mu je rekla da se opet prevrne na le a i uokvirila je prvo polje plahtama, zatim dovukla te ke pokriva e od gume s olovom i njima prekrila sva grani na mjesta koja nisu smjela biti izlo ena direktnom udaru radijacije. Savitljivi pokriva i nekako ugodno i te ko pritisli mu tijelo.

Izi la je i sestra, zatvorila vrata i sad ga je jo gledala samo kroz okance u debelu zidu. Za ulo se tiho zujanje, zasvijetlile signalne svjetiljke, upalila se glavna cijev. 54 I kroz nepokriveno podru je ko e na trbuhu, a zatim kroz tkiva i organe kojima ovjek, iji su bili, nije znao imena, kroz tijelo gmaza-tumora, kroz eludac ili crijeva, kroz krv koja je tekla arterijama i venama, kroz lijezde, kroz elije, kroz kralje nicu i sitnije kosti, i opet kroz tkiva, kroz ile i ko u na le ima, kroz tvrdi le aj, kroz etiri centimetra debele daske poda, kroz deku i podlogu, i jo dublje i dublje, prodiru i ak i u kamene temelje ili u zemlju jurnule su o tre rendgenske zrake, vektori elektri nih i magnetskih polja, koji su treperili i bili toliko sitni da ih ljudski um ne mo e zamisliti, poletjeli su ne to shvatljiviji meci kvanta, koji su kidali i kosili sve to bi im se na lo na putu. I ta barbarska paljba te kih kvanta, koju tkiva izvrgnuta hicima nisu ni ula ni osje ala, ve nakon dvanaest seansi vratila je Kostogutovu potrebu i elju za ivotom, i tek, pa ak i dobro raspolo enje. Poslije druge i tre e paljbe prestali su mu bolovi, zbog kojih mu je dotada nji ivot bio nepodno ljiv, i on je odlu io da sazna i shvati kako ti nevidljivi, prodorni meci mogu bombardirati tumor a da ne ozlijede druge dijelove tijela. Kostogutov se nije mogao potpuno prepustiti lije enju ako ne shvati njegovu su tinu i ne povjeruje u nju. I tako je on poku ao saznati ta zapravo zna i rendgenska terapija, pa se obratio Veri Korniljevnoj Ganhart, toj simpati noj eni koja je slomila njegovu poduzetnost i tvrdokornost ve pri prvom susretu u predvorju, kad je on bio odlu io da se odanle dobrovoljno ne e maknuti makar do li po njega vatrogasci i milicija. Ne bojte se, slobodno mi objasnite umirivao ju je on. Ja sam kao onaj svjesni borac koji mora shvatiti svoj borbeni zadatak, jer druga ije ne mo e ratovati. Kako je mogu e da rendgen uni tava tumor a ne doti e druga tkiva? Osje aje Vere Korniljevne prije su joj odavale usnice nego o i. Njene sitne treperave usne bile su nalik na leptiri e. I kada se sada kolebala, na njima se to vidjelo: usnice su neodlu no treperile. ( ta da mu ka e u onoj sljepa koj artiljeriji koja jednako spremno udara po vlastitim, kao i po neprijateljskim snagama?) Oh, o tome se ne smije govoriti... Ali neka vam bude. Rendgenske zrake, naravno, uni tavaju sve odreda. Samo to zdravo tkivo brzo zacijeli, a bolesno nikada. Bez obzira da li je rekla istinu ili nije, Kostogutovu se obja njenje svidjelo. Oh, ako je tako, onda prihva am. Hvala vam. Sad u zbilja lako ozdraviti! I on je zaista po eo ozdravljati. Vrlo spremno je lijegao pod rendgen i za vrijeme zra enja ak je nekako uvjeravao stanice tumora da se moraju raspasti i da im je odzvonilo. Prije toga je pod rendgenskom cijevi razmi ljao o koje emu ili ak drijemao. Sad je pre ao pogledom po tolikim cijevima i icama to su visile sa stropa poku avaju i sam sebi objasniti za to ih ima toliko i da li se ako se ve hlade hlade vodom ili uljem. Me utim nije dugo o tome razmi ljao i ni ta nije uspio sebi da objasni. 55 Bit e da je, eto, razmi ljao o Veri Ganhartovoj. Mislio je kako se takva simpati na ena nikada ne e pojaviti u njihovu U -Tereku. I sve takve ene su uvijek udate. Uostalom, iako se uz put sjetio mu a, on je razmi ljao o njoj nekako mimo toga mu a. Mislio je kako bi bilo ugodno s njom porazgovoriti, ali ne ovako kratko, nego nadugo i na iroko, makar etaju i po dvori tu klinike. Ponekad bi je trebalo upla iti kakvom o trom napomenom tako je zgodna kad se zbuni. Njena blagost svijetli joj iz osmijeha kao sunce kad god je susretne u hodniku ili kad ona u e u bolesni ku sobu. Ne samo da je plemenita u svom pozivu nego je, naprosto, plemenita u ivotu. Plemenit joj je smije ak, ali ne samo smije ak, nego ve i sama usta, to su nekakva iva usta, odijeljena od tijela, koja mogu poletjeti s lica i odlepr ati u nebo kao eva. Svima ustima su eno je

da se ljube, pa se tako ljube i ova, ali usprkos tome imaju i uzvi eniji cilj da cvrku u o ne emu veli anstvenom. Cijev je zvonko zujala. Razmi ljao je o Veri Ganhart, ali je pomi ljao i na Zoju. inilo mu se da su sino na njega najsna nije djelovale upravo njezine slo no zadignute grudi, koje su bile gotovo nalik na vodoravnu policu, i taj se utisak u njemu ponovo jutros javio. Dok su sino brbljali, kraj njih na stolu le alo je veliko i prili no te ko ravnalo za uno enje podataka u grafikone, ravnalo od obi ne otesane daske. I Kostogutova je cijelo ve e dra kala pomisao kako bi bilo da uzme to ravnalo i da ga stavi na policu njenih grudi i vidi ho e li ono spasti ili ne e. Vjerovao je da ne bi spalo. Ali se bojao da je ne uvrijedi. Isto je tako zahvalno razmi ljao o te kom pokriva u punom olova koji mu stavljaju ispod trbuha. Taj ga je pokriva pritiskao i radosno ponavljao: Ja te titim, ne boj se! A mo da ga i ne titi? Mo da nije dovoljno debeo? A mo da ga stavljaju kako ne treba. Ali u ovih dvanaest dana Kostogutov se nije samo vratio u ivot, nije samo po eo jesti, kretati se i veseliti se. U tih dvanaest dana vratio se najvrednijim osje ajima u ivotu, koji su za nj u bolovima proteklih mjeseci bili posve i ezli. Dakle, nije li jasno da je olovo izdr alo napad? A ipak bi bilo bolje da izjuri iz klinike dok mu je glava na ramenu. Nije ni primijetio da je zujanje prestalo i da se ru i aste ice polako gase. U la je sestra i skinula s njega prega u i plahte. Spustio je noge s le aja i jasno razabrao na trbuhu ljubi asto nacrtana polja i brojeve. Mogu li se oprati? upitao je sestru. Samo ako lije nici dopuste. Bome lijepo. Ho u li mjesec dana to nositi. Oti ao je doktorici Doncovoj. Ona je sjedila u sobi s manjim rendgenskim aparatima i, nataknuv i nao ale, etvrtaste ali zaobljene na uglovima, promatrala prema svjetlu velike rendgenske snimke. Oba aparata su radila, obje odu ke na prozorima bile su otvorene, ali u sobi nije bilo vi e nikoga. Sjedite re e Doncova hladno. On sjede. 56 Ona je i dalje uspore ivala dva rendgenska snimka. Kostogutov se, istina, s njom prepirao, ali se on na taj na in samo branio od suvi nih lijekova koje bi mu propisali. Ina e je imao puno povjerenje u Ljudmilu Afanasjevnu: ne samo u njenu mu kara ku odlu nost, odlu ne komande u mraku pred rendgenskim aparatom, ne samo u njene godine i potpunu predanost poslu, nego osobito u to kako je ve otprve sigurno napipala obrise tumora i prelazila prstima ta no po njegovu rubu. O tome da ga je dobro napipala, govorio mu je sam tumor. Samo bolesnik mo e utvrditi da li je lije nik ta no napipao tumor. A Doncova ga je tako osje ala pod prstima da joj ni rendgen nije bio potreban. Odlo ila je rendgenske snimke, skinula nao ale i rekla: Kostogutove, u povijesti va e bolesti ima jedna osjetljiva-praznina. Mi bismo se morali ta no upoznati s prvim stadijem va eg tumora. im bi Doncova po ela stru no razgovarati govorila bi sve br e i br e: najdulje re enice i termine izgovarala je u jednom dahu. Ono to ste nam ispri ali o operaciji pretpro le godine,, kao i stanje sada njih metastaza, podudara se s na om dijagnozom. Me utim postoje jo i druge mogu nosti. To nam ote ava lije enje. Vama je sigurno jasno da sada ne mo emo uzeti uzorak metastaze i napraviti probu. Hvala bogu. Ne bih vam ni dao. Meni nikako nije jasno za to, me utim, ne mo emo dobiti uzorke prve probe. Jeste li sigurni da je izvr ena histolo ka, analiza? Siguran sam. Pa kako da vam onda nisu saop ili rezultate analize? Govorila je vrlo brzo, kao svaki poslovni ovjek. Neke rije i mogao je samo naslutiti. A Kostogutov nije bio navikao da se uri:

 Rezultate? Kod nas je bila takva gu va, Ljudmila Afana-sjevna, takve prilike da, bogami, na asnu rije ... Naprosto me je bilo stid da pitam za biopsiju. Glave su onda frcale. Osim toga nisam ni shva ao ta e mi ta biopsija. Kostogutov je u razgovoru s lije nicima rado upotrebljavao' njihove termine. Naravno da vi niste shva ali. Ali valjda su lije nici moralL shvatiti da to nije ala. Lije- ni-ci? Promotrio joj je pramen sijede kose, koji nije skrivala ni bojila, zagledao se u pribrani i poslovni izraz njena po iroka lica. Takav je eto ivot: pred njim sjedi njegova zemljakinja, suvremenik i ena koja mu eli dobro i na njihovom zajedni kom, materinjem ruskom jeziku ne mo e joj objasniti ni neke najjednostavnije pojmove. Trebalo bi po eti odvi e izdaleka, valjda. Ili mo da to prije u utjeti. Ni lije nici, Ljudmila Afanasjevna, ni ta nisu mogli u initi. Prvi kirurg, Ukrajinac, koji je odlu io da me operira i koji me je ve pripremio za operaciju odveden je no uo i operacije. Pa ta? Kako pa ta? Odveli su ga. 5T Ali, molim vas lijepo, sigurno su ga unaprijed obavijestili, pa je mogao... Kostogutov se iskreno nasmija. Bilo mu je vrlo smije no. Kad nekoga sprovode pod stra om, nikada ga unaprijed ne obavijeste, Ljudmila Afanasjevna. Ba zato da bi ovjeka iznenada epali. Doktorica Doncova nabra iroko elo. inilo joj se da Kostogutov koje ta lupeta. Ali ako je imao bolesnika koji je pred operacijom? Ih, bilo je gorih slu ajeva od mojega. Jedan Litvanac je progutao aluminijsku licu za juhu. Kako ju je mogao progutati? Namjerno. Da bi ga pustili iz samice. Nije znao da e te no i odvesti kirurga. I, a... poslije? Zar nije va tumor brzo napredovao? Jest, zbilja se moglo vidjeti kako raste od jutra do ve eri... Za pet dana su iz drugog logora doveli novog kirurga, Nijemca Karla Fjodorovi a. Da-akle ... Tek to se malo sna ao, odmah me je, ve idu eg dana, operirao. Ali nitko mi nije spominjao ni ta nalik na maligni tumor, metastaze. Nisam ni poznavao te rije i. A biopsiju je dao napraviti? Ni ta ja nisam znao, nisam imao pojma o biopsiji. Poslije operacije sam le ao a na meni vre ice s pijeskom. Za sedam dana poku ao sam ve spustiti noge s kreveta i stajati. Odjednom su odlu ili da iz logora odvedu sedam stotina ljudi, takozvanih buntovnika. Me u njima se na ao i moj mirni Karlo Fjodorovi . Odveli su ga iz stambene barake i nisu mu dali ni da posljednji put obi e bolesnike. Kakvo divlja tvo! Nije to jo ni ta Kostogutov se zanio vi e nego obi no. Dotr ao mi je jedan prijatelj i apnuo da e i mene sprovesti, a sanitetska na elnica, gospo a Dubinska, dala svoj pristanak. Dala je pristanak iako je znala da ja ne mogu hodati, da mi ni avovi nisu izva eni, vidite kakav je to bio gad od ene! ... Oprostite ... Me utim sam ja bio spreman da se usprotivim: vozit u se u marvenim vagonima sa avovima na trbuhu, a kad se ognoje, gotov sam. Kad do u po mene, re i u im: ustrijelite me odmah, na krevetu, ne idem nikud. vrsto sam odlu io! Ali nisu do li po mene. Nije to bilo zbog toga to mi se mo da smilovala gospo a Dubinska, ona se ak udila da me nisu odveli. Nego su se raspitali u logorskoj administraciji i saznali da mi jo ne ostaje vi e od godine dana robije. Kako bilo da bilo, preturio sam brigu... Ali pri em prozoru i pogledm napolje. Iza bolnice, dvadesetak metara od mene, ve su bila spremna kola i u njih trpali ka nje-nike zajedno s njihovim stvarima. Karlo Fjodorovi me je ugledao na prozoru i zavikao: Kostogutove! Otvorite prozor! Nadzornik se izdere: uti, bitango! A on e svejedno: Kostogutove! Zapamtite ne to va no.

Uzorak va eg tumora poslao sam na histolo ku analizu u Omsk, na odjel za patolo ku anatomiju, upamtite! I... otjera e ih. Takvi su bili moji lije nici, oni prije vas. to su oni krivi? 58 Kostogutov se zavali u stolicu. Uzbudio se. Osjetio je dah bolnice: ne ove, nego one tamo nje. Izdvojiv i neva no od va noga (u pri anju bolesnika ima uvijek mnogo neva noga), Doncova nastavi svoje: A kakav je bio odgovor iz Omska? Jesu li odgovorili? Kostogutov slegnu ko atim ramenima. Nitko mi ni ta nije saop io. Nisam shva ao za to mi je ono doviknuo Karlo Fjodorovi . Istom jesenas, kad sam ve bio u progonstvu i kad me je dobro zgrabilo, jedan stari ginekolog prijateljski me stade nagovarati da zatra im nalaz. Napisah pismo u logor. Nisu mi odgovorili. Onda sam uputio albu upravi logora. Poslije dva mjeseca mi ovako odgovori e: Iako smo savjesno pretra ili va e dokumente u arhivi, spomenutu analizu nismo prona li. Tumor me je ve bio toliko stisnuo da bih se bio najradije odrekao dopisivanja, ali kako me uprava ionako nije pu tala na lije enje, napisao sam nasumce pismo u Omsk, na odjel za patolo ku anatomiju. Odande vrlo brzo, za nekoliko dana, sti e odgovor; dobio sam ga jo u sije nju, ne to prije nego to su me uputili ovamo. Eto, vidite! A kakav je bio odgovor? Gdje je? ujte, Ljudmila Afanasjevna, ja sam dolazio ovamo... meni... sve mi je bilo svejedno. A i dopis je bio bez iga, neslu beni, obi no pismo neke laborantice s odjela. Ka e da je zaista onoga datuma, koji sam naveo u pismu, iz toga i toga naselja stigao histolo ki preparat, da su napravili analizu i da je analiza potvrdila da je posrijedi... vrst tumora za koju i vi znate. Ka u da je jo onda odgovoreno na oj logorskoj bolnici. To je sasvim nalik na prilike koje su u nas vladale i ini mi se sasvim mogu e: odgovor je stigao, nikome nije bio potreban, pa ga je gospo a Dubinska ... Doncova zbilja nije mogla shvatiti takvu logiku! Prekri ila je ruke i nestrpljivo udarala akama iznad lakata. Pa poslije takvog odgovora moralo im je biti jasno da je vama odmah potrebna rendgenska terapija. ta-a? Kostogutov veselo mirnu i pogleda Ljudmilu Afanasjevnu. Rendgenska terapija? Eto, kao da joj ve etvrt sata ni ta nije pri ao! ini se da nije mnogo shvatila, Ljudmila Afanasjevna! poku a on objasniti. Eh, kad biste mogli shvatiti onaj svijet ondje ... Vidite, ljudi gotovo nemaju predod bu o tome! Kakva rendgenska terapija! Jo mi nisu ni prestali bolovi na operiranom mjestu, kao recimo Ahmad anu, i ve sam bio na javnim radovima i lijevao beton. Nisam ni mislio da bih smio biti zbog toga ogor en. Znate li koliko je te ak veliki sanduk s teku im cementom? Mi smo ga uvijek dvojica nosili. Spustila je glavu. inilo joj se kao da ga je ona poslala da nosi cement. Da, te ko je bilo objasniti povijest ove bolesti. Dobro, ipak mi nije jasno za to odgovor s onog patolo kog odjela nema iga, za to je to privatno pismo? Dobro je da sam bar dobio i privatno pismo! upade Kostogutov. Na ao se dobar ovjek u tom laboratoriju. Uop e napominjem da ima vi e dobrih ljudi me u enama nego me u mu karcima ... To je privatno pismo zato to mi moramo uvijek 59 biti prokleto oprezni! Napisala je u njemu kako je preparat tumora stigao onamo bez bolesnikova imena. Zato laboratorij i ne mo e poslati slu beni dopis, niti mo e vratiti uzorak preparata. Kostogutov se razbjesni. Bijes bi br e od drugih izra aja izmijenio njegovo lice. Velika dr avna tajna! Idioti! Strepe da ne bi na nekom patolo kom odjelu saznali kako u tom i tom logoru ami zatvorenik po imenu Kostogutov. Sad preparat i to anonimno pismo le e ondje, a vi sebi razbijate glavu kako da me lije ite. Glavno da tajna nije otkrivena! Doncova ga je promatrala odlu no i bistro. Ona se nije dala smesti:

 ta mo emo, i to pismo u morati uklju iti u povijest bolesti. Dobro, im se vratim u svoje selo, poslat u vam ga. Ma kakvi, trebalo bi br e. Ne bi li onaj va ginekolog mogao da ga prona e i po alje? Pa jest, mogao bi i on... Ali kada u ja onamo? Kostogutov je pogleda ispod oka. Vi ete onamo otputovati vrlo zna ajno izgovori Doncova kad ja budem smatrala da treba prekinuti va e lije enje. I to privremeno. Ovakvu vrst razgovora Kostogutov je upravo i o ekivao. Ne e ga, zna i, otpustiti bez borbe. Ljudmila Afanasjevna! Kako bi bilo da ne razgovarate sa mnom kao s djetetom, nego da razgovaramo kao odrasli s odraslim? Zbilja. Danas sam vam na viziti... Danas ste na viziti iroko lice Doncove se namr ti danas ste mi priredili pravi skandal. to vi zapravo ho ete? Da pobunite bolesnike? Na to ih to nagovarate? to ja ho u? govorio je bez estine, jednako zna ajno kao i ona, i vrsto se smjestio u stolici osloniv i se le ima na naslon. Htio sam vam samo re i kako i ja imam pravo da raspo-la em vlastitim ivotom. Valjda ovjek mo e raspolagati vlastitim ivotom, je li tako? Dopu tate li da na to imam pravo? Doncova je promatrala njegovu bezbojnu, vijugavu brazgotinu i utjela. Kostogutov je razvijao svoju misao: Za vas neizvjesnost ne traje dugo: kad je jednom bolesnik u va im rukama, vi mislite mjesto njega. Zatim mjesto njega misle va e upute, va i izvje taji, programi, planovi i ast va e lije ni ke ustanove. Ja sam opet zrnce pijeska, kao i u logoru, i o meni ni ta ne ovisi. Klinika tra i od bolesnika pismenu suglasnost uo i operacije podsjeti ga Doncova. (Za to je spomenula operaciju?... E, na operaciju ne e pristati ni za ivu glavu!) Hvala joj! Hvala joj zbog toga, iako to ona ini samo zato da bi sebe osigurala. Ali osim operacije, bolesnika ni za to ne pitate, ni ta mu ne obja njavate! Najlak e je na rendgen! Tko vam je napunio glavu rendgenom? poku ala se dosjetiti Doncova. Da nije Rabinovi ? Ne poznam ja nikakva Rabinovi a! Kostogutov odlu no odmahnu glavom. Ja govorim samo o principu. 60 (Jest, upravo je od Rab ino vica uo grozne pri e o posljedicama rendgenskog zra enja, ali je obe ao da ga ne e izdati.) Rabinovi se lije io ambulantno i ve je primio vi e od dvije stotine seansi, te ko ih je podnosio i osje ao da ga svaka od njih pribli ava smrti, a ne ozdravljenju. Ondje gdje je stanovao u svom gradskom stanu nitko ga nije shva ao: zdravi ljudi od jutra do mraka jure i razmi ljaju o nekakvim uspjesima i neuspjesima, koji im se ine vrlo va ni. ak je i obitelj digla ruke od njega. Istom ovdje na ulazu u dispanzer za rak bolesnici su bili spremni da ga slu aju sate i sate, i to s razumijevanjem. Shva ali su ta to zna i kad se okosti pokretni dio organa i kad se nakupe rendgenski o iljci na mjestima koja su ozra ena. Pazi, molim te. On spominje principe! . .. Samo bi jo trebalo da Doncova i njene asistentice cijele dane razgovaraju s bolesnicima o principima lije enja! Onda za samo lije enje uop e ne bi ni bilo vremena! Ali takvih radoznalih i tvrdoglavih cjepidlaka kao to je Rabinovi , koji ju je gnjavio tra e i obja njenja o toku svoje bolesti, bilo je svega po jedan na pedeset bolesnika i nije mogla izbje i tu stra nu pokoru da poneki put s njime ne razgovara. to se ti e slu aja Kostogutova, cn je bio i medicinski zanimljiv: udno je bilo kako je bolest tekla nekako nehajno, zavjereni ki i opako prije nego to je do ao u bolnicu i kako se ve bio na ao na rubu smrti i jo je udnije bilo kako je odjednom tako naglo i brzo prizdravio pod utjecajem rendgenskih zraka.

 Kostogutove, za svega dvanaest seansi rendgen vas je od mrtvaca pretvorio u iva ovjeka kako se onda usu ujete buniti protiv rendgena? Tu ite se da vas u logoru i progonstvu nisu lije ili, da su vas zanemarili, a ovdje se opet tu ite zbog toga to vas lije imo i to se brinemo za vas? Gdje je tu logika? Bit e da logike i nema zatrese Kostogutov crnim uvoj-cima. Ali mo da je i ne treba, Ljudmila Afanasjevna? Ta ovjek je vrlo slo eno bi e, za to da ga obja njavamo logikom? Ili nekakvom ekonomijom, fiziologijom? Jest, do ao sam ovamo kao mrtvac, molio da me primite i le ao na podu kraj stepenica. I vi zbog toga logi ki zaklju ujete da sam do ao ovamo tra e i spas pod svaku cijenu. Ne treba mi spasa pod svaku cijenu! Nema ni ega na svijetu to bih ja bio spreman platiti svakom cijenom! Po eo je govoriti brzo kao to obi no nije volio govoriti. Ali Doncova je poku avala da ga prekine, a on je jo toliko toga htio izgovoriti. Do ao sam ovamo da biste mi olak ali patnje! Rekao sam vam: stra no me boli, pomozite mi! I vi ste mi pomogli. Vi e me ne boli. Hvala vam! Va sam zahvalni du nik. Samo sad me pustite! Pustite me da se kao pas zavu em u svoju pse u ku icu i da ondje li em rane. I kada vas ponovo zgrabi, opet ete dopuzati k nama? Mo da. Mo da u opet dopuzati. I mi emo vas morati primiti? Da! Zato vas i smatram za milosrdne! I to vi imate protiv toga? Ra unate na postotak ozdravljenja? Izvje taje? Kako mo ete napisati da ste me pustili poslije pedeset seansi, kad medicinska akademija propisuje najmanje ezdeset? Takvo nevezano lupetanje nije jo nikada ula. to se ti e izvje taja, najlak e bi ga bilo otpustiti sada s osjetnim pobolj anjem, kojega poslije pedeset seansi ne e biti. A on je i dalje tjerao svoje: Meni je dosta to ste tumor zaustavili. Obuzdali. On se sad brani. I ja se branim. Odli no. Vojniku je uvijek najbolje u obrani. Izlije iti me dokraja svejedno ne mo ete zato to lije enju raka nema kraja. Uop e se svi procesi u prirodi odlikuju asimitodskim zasi enjem, pri emu veliki napori donose sasvim male rezultate. Isprva je moj tumor brzo uzmicao, a sada e sporije zato me pustite dok mi je preostalo jo ne to vlastite krvi. Zanima me gdje ste pokupili to znanje? za kilji Doncova. Znate, jo u djetinjstvu sam volio itati medicinske knjige. Dobro, ega se zapravo bojite u na em lije enju? Ne znam ega da se bojim, Ljudmila Afanasjevna, ja nisam lije nik. Mo da to vi znate, ali mi ne elite objasniti. Na primjer, Vera Korniljevna ho e da mi daje glukozne injekcije ... Svakako. Ali ja ne u. Za to ne ete? Prvo i prvo, to nije prirodno. Ako mi ve treba gro anog e era, onda mi ga dajte kroz usta! Kakva je to izmi ljotina dvadesetog stolje a da se svaki lijek daje injekcijom? Imamo li za to primjer u prirodi? Kod ivotinja? Ne e pro i ni sto godina pa e nam se rugati kao divljacima. Osim toga, kako se daju te injekcije? Jedna sestra pogodi odmah, a druga ti izbode cijeli ovaj ... pregib kod lakta. Ne u! Osim toga mi se ini da spremate da mi date i transfuziju ... Trebalo bi da se veselite! Netko drugi e vam dati svoju krv! To zna i zdravlje, to zna i ivot! Ali ja ne u! Vidio sam kad su jednom e encu davali krv, tri sata se kasnije bacakao po krevetu, rekli su: nije je dobro primio. Drugome su ubrizgali krv pokraj vene, sko ila mu je kvrga na ruci. Sad ga cijeli mjesec lije e toplim oblozima. Ne elim ja to. Ali se bez transfuzije ne mo e primiti mnogo rendgenskih jedinica. A za to ih onda dajete? Za to vi uop e uzimate na sebe pravo da odlu ujete u ime drugog ovjeka? To je u asno pravo, i ono gotovo nikada ne donosi dobra. uvajte se toga! Takvo pravo lije niku ne pripada. Ono upravo pripada lije niku. Lije niku prije nego bilo kome drugome! uvjereno uzviknu Doncova, koja se ve bila silno razljutila. Kad ne bi bilo tog prava, ne bi bilo ni medicine!

 Samo emu to vodi? Da ne ete mo da skoro napisati referat o rendgenskom raku, je li? Kako znate? za udi se Ljudmila Afanasjevna. Nije bilo te ko pogoditi... (Na stolu je, naime, le ao debeli fascikl s papirima ispisanim pisa im strojem. Natpis na fasciklu Kostogutov je gledao s obratne strane, ali ga je za vrijeme razgovora uspio pro itati i pogoditi o emu je rije .) 62 ... nije bilo te ko pogoditi. im iskrsne neki novi naziv, odmah treba pisati referat. Eto, prije dvadeset godina zra ili bi nekog ovakvog Kostogutova, koji se branio tvrde i da se boji takva lije enja, a vi biste ga uvjerili da je sve u redu zato to jo niste znali da postoji rendgenski rak. Sa mnom je sad isto tako: jo ne znam ega se bojim, ali vas molim pustite me da odem! Ho u da ozdravim vlastitom snagom. Mo da mi odjednom bude bolje, a? Lije nici se dr e uvjerenja da bolesnika ne treba pla iti nega ohrabrivati. Ali ovakva dosadnog bolesnika kao to je Kostogutov trebalo je, naprotiv, posve o amutiti. Bolje? Ne e vam biti bolje! Mogu vam jam iti ona etirma prstima udari po stolu kao da ubija muhu da vam ne e biti bolje! Vi ete ona jo jednom ocijeni snagu udarca umrijeti! O ekivala je da e zadrhtati. Ali on se samo primirio. Do ivjet ete istu sudbinu kao i Azovkin. Jeste li ga vidjeli? Imao je istu bolest kao i vi, i jednako je bila zapu tena. Ahma-d ana emo spasiti zato to je zra enje po elo odmah poslije operacije. A vi ste izgubili dvije godine, razmislite o tome! Bilo-je potrebno odmah izvr iti novu operaciju najbli eg limfnog vora ali to nije u injeno, da znate. I metastaze su se ra irile f Va tumor je jedan od najopasnijih oblika raka. Opasan je zato- to se vrlo brzo iri i to je vrlo zlo udan, to jest, vrlo brzo meta-stazira. Jo nedavno je postotak smrtnosti iznosio devedest, ta ka ete? Evo, mogu vam pokazati... Izvukla je sve anj papira iz fascikla i po ela kopati po njemu.. Kostogutov je utio. Zatim se ponovo javio, ali sasvim tiho, ne tako odlu no kao prije: Iskreno da vam ka em, meni do ivota nije osobito stalo. Ne samo da me ni ta ne o ekuje u budu nosti, nego ni u pro losti nisam imao mnogo. I ako mi bolest dopusti da pro ivim jo pola godine, treba da je pro ivim po teno. Nemam namjere praviti planove za deset-dvadeset godina, to se vi e lije im, vi e u se mu iti. Po et e mu nina od rendgena, povra at u a za to? Evo, na la sam. Ovdje imamo statistiku. I ona mu pru i list iz bilje nice. Preko cijele du ine rastvorenog lista bilo je ispisano ime njegova tumora, na lijevoj stranici: Ve umrli, na desnoj: Jo nisu umrli. U tri niza bila su ispisana imena mnogih mu karaca; o ito da ih je unosila vi e godina, as olovkom, as tintom. S lijeve strane nije bilo nikakvih packi, a s desne bilo je precrtano jedno ime, drugo, tre e, i tako redom . . . Vidite ... kad otpu tamo iz bolnice, svakoga unosimo u desni stupac, a kasnije prepisujemo u lijevi... Ipak ima sretnika koji ostanu u desnom, vidite li? Pru ila mu je spisak da ga jo bolje pogleda i porazmisli. Vama se ini da ste ozdravili! opet e ona energi no. A bolesni ste kao to ste i bili. U istom ste stanju u kakvom . ste i do li. Jedino je jasno da se s va im tumorom m o e m o boriti! Jasno je da jo nije sve propalo. I ba u tom trenutku vi izjavljujete da elite oti i. E pa, odlazite! Odlazite! Mo emo vas ve danas otpustiti! Mogu ja to odmah urediti... Zapisat u vas u ovaj spisak. Me u one koji jo nisu umrli. 63 On je utio. Dakle? Odlu ite, se. Ljudmila Afanasjevna pomirljivo po e Kostogutov. Kad bi to bio neki razuman broj seansi, pet, deset... Ni pet ni deset! Nijedna! Ili toliko koliko bude potrebno! Recimo, od danas bismo mogli davati dvije seanse dnevno mjesto jedne. I poduzeti sve druge mjere

koje budu potrebne! I prestanite pu iti! Jo jedan neminovni uvjet: morate prihvatiti lije enje ne samo s pouzdanjem, nego i s veseljem! Samo tako ete se izlije iti. Oborio je glavu. On se zapravo danas cjenkao za to bolji ishod. Bojao se da mu ne odrede operaciju nisu je odredili. A to se ti e zra enja, neka. Kostogutov je u pri uvi imao tajni lijek korijen iz Isik-Kula, i kad je odlu io da ode u svoje zaba eno selo, mislio je da se ondje lije i tim korijenom. Znaju i da ima korijen, do ao je u dispanzer za rak samo radi pokusa. Doktorica Doncova, shvativ i da je pobijedila, re e dobro udno: Dobro, glukozu ne emo davati. Mjesto nje dobivat ete druge injekcije intramuskularno. Kostogutov se nasmije i: Kako ho ete, sla em se. I, molim vas lijepo, to prije mi nabavite pismo iz Omska. Izi ao je iz njena kabineta i inilo mu se kao da kora a izme u dvije vje nosti. S jedne je strane spisak onih koji jo nisu umrli s mnogo precrtanih imena. S druge strane vje no progonstvo. Vje no, kao zvijezde. Kao galaksija. 7 TKO IMA PRAVO LIJE ITI Da se jo raspitivao o tome kakva je to vrsta injekcije i ime e to platiti, i da li je uistinu potrebna, da li je moralno opravdana, i da je Ljudmila Afanasjevna morala obja njavati Kostogutovu smisao i eventualne posljedice te nove vrste lije enja, vjerojatno, vrlo vjerojatno bi se on posve pobunio. Ali ba na tom mjestu iscrpio je sve svoje silne argumente i predao se. Ona je postupila vje to i lukavo, spomenuv i injekcije kao neku sitnicu zato to se ve bila umorila od obja njavanja i to je pouzdano znala da je upravo sada, kad je na bolesniku proku ano djelovanje rendgena u istom obliku, kucnuo as da se tumoru zada novi udarac koji, kod ovog oblika raka, preporu uju suvremene metode. Dobro shva aju i slu ajni uspjeh u lije enju Kostogutova, ona nije mogla popustiti pred njegovom tvrdogla-vo u nego se okomila na nj svim sredstvima u koje je vjerovala. Istina, nije mogla do i do uzoraka preparata, ali su joj cijela intuicija, pronicljivost i pamet govorili da se radi upravo o odre enoj vrsti tumora, a ne o teratomu ili sarkomu. O toj vrsti tumora, koji tako brzo metastazira, Doncova je pisala profesorsku disertaciji!. Nije je ba pisala neprekidno, nego ju je zapo ela, napustila, nastavljala, a njen u itelj doktor Ore en-kov i prijateljice uvjeravali su je da e joj odli no ispasti, samo to ona, zaokupljena i pritisnuta teku im poslovima, nije ni naslu ivala kada bi je mogla obraniti. Ne zato to joj je manjkalo iskustva ili gra e nego je previ e bilo drugih poslova, neprestano su je zvali, as na rendgen ili u laboratorij, as nekom bolesniku u sobu; skupljati i prou avati rendgenske snimke, unositi podatke, sistematizirati ih i jo pripremati disertaciju to je prelazilo ljudsku snagu. Mogla je dobiti estomjese ni nau ni dopust, ali nikada u klinici nije bilo toliko laganih bolesnika i nikada nije osvanuo dan kada bi mogla ostaviti bez savjeta tri mlade asistentice i povu i se na pola godine. Ljudmila Afanasjevna je ula kako je Lav Tolstoj navodno rekao za svog brata da je imao dara za pisca, samo nije imao mana koje su piscu potrebne. Vjerojatno ni ona nije imala mana koje poma u ljudima da postanu profesori u struci. Ona naprosto 5 Odjel za rak 65 nije udjela za tim da uje kako joj iza le a ap u: Nije ona obi na lije nica, to je Don ova, profesor medicinskih nauka. Niti joj je bilo do toga da iznad njena lanka (ve ih je objavila desetak, svi su bili kratki, ali stru ni i korisni) stoje, kao dodatak, ona sitna a tobo e krupna slova. Istina, vi ak novca nije nikada vi ak. Samo, disertaciju nije uspijevala dovr iti, i gotovo. I bez disertacije bilo je dosta onoga to se naziva nau no--dru tvenim radom. U njihovu dispanzeru odr avale su se klini ke konferencije na kojima se raspravljalo o gre kama u dijagnostici i terapiji, referiralo o novim metodama,

i te konferencije trebalo je obavezno posje ivati i u njima obavezno aktivno sudjelovati (istina, radiolozi i kirurzi su se ionako svakog dana savjetovali, raspravljali o gre kama i upotrebljavali nove metode ali konferencije su bile ne to posebno). Osim toga postojalo je u gradu i nau no radiolo ko dru tvo gdje je trebalo dr ati referate i predavanja s demonstracijama. Nedavno je ak osnovano i nau no dru tvo onkologa, u kome Doncova nije bila samo obi an lan nego i tajnik i gdje je, kao u svakom novom poslu, bilo vi e brige nego to treba. Osim toga je slala dopise u rendgenolo ki vjesnik, u onkolo ki vjesnik, dopisivala se s Akademijom medicinskih nauka i informacionim centrom i tako je nekako ispadalo da je velika nauka, istina, u Moskvi i u Lenjingradu, a oni ovdje samo lije e ljude, ali svejedno nije bilo dana kada su samo lije ili ne vode i ra una o nauci. I danas je bilo tctko. Morala je nazvati predsjednika Radiolo kog dru tva radi svog skora njeg referata. I morala bi to prije smisliti dva lan i a za asopis. I odgovoriti na jedno pismo iz Moskve. I na jedno pismo iz zaba ene onkolo ke stanice odakle su tra ili neke upute. Isto je tako jedna doktorica, glavni kirurg, im zavr i dana nje operacije, prema dogovoru trebalo da poka e Doncovoj neku svoju ginekolo ku bolesnicu i s njome se konzultira. Trebalo bi da, kad svr i prijem u ambulanti, s jednom asistenticom pregleda i bolesnika iz Ta auza, za koga se sumnja da ima tumor na tankom crijevu. Bila je odlu ila da e danas porazgovoriti sa laboranticama u rendgenskom kabinetu kako bi one ubrzale rad s aparatima i primale to ve i broj bolesnika. Nije smjela zaboraviti ni na injekciju Rusanovu, trebat e se popeti i pogledati kako mu je; takve bolesnike su tek nedavno po eli sami lije iti a prije su ih slali u Moskvu. A ona je gubila vrijeme u glupim prepirkama s tvrdoglavim Kostogutovom! to je pravi pedago ki proma aj. Jo dok su njih dvoje razgovarali, kroz vrata su zavirila dva majstora koji su jo ne to montirali na novoj bombi. Htjeli su Doncovoj pokazati da treba obaviti jo neke dodatne poslove koji nisu bili predvi eni bud etom i zahtijevali su da ona potpi e nalog za te poslove i nagovori primarijusa. Sad su je ve poku ali onamo odvu i, ali u hodniku joj je sestra uru ila telegram. Telegram je bio iz Novo- erkaska, od Ane Zadirko. Petnaest godina se ve nisu vidjele i nisu se dopisivale, a to je bila njena dobra stara drugarica s kojom je polazila porodiljsku kolu u Saratovu jo prije fakulteta, 1924. godine. Ana je telegrafirala da e njen najstariji sin Vadim danas. 66 ili sutra biti primljen u kliniku ravno iz neke geolo ke ekspedicije i moli je da drugarski pripazi na njega i da joj e e javi kako mu je. Ljudmila Afanasjevna se uzbudila, napustila majstore i oti la da zamoli stariju sestru da zadr i Azovkinovo slobodno mjesto za Vadima Zadirka. Starija sestra Mita, kao i uvijek, jurila je nekamo po klinici i obe ala je mjesto za Vadima, a uz put je zaprepastila Ljudmilu Afanasjevnu vije u da najbolju sestru iz rendgenskog odjela Olimpijadu Vladislavovnu tra e na deset dana u gradski seminar sindikalnih blagajnika i trebat e je zamjenjivati punih deset dana. To je zvu alo tako grozno i nevjerojatno da je Doncova zajedno s Mitom odmah odlu no krenula, kroz mnoge sobe, u kancelariju da telefonira u rajonski komitet i poni ti odluku. Najprije je bila zauzeta njihova linija a zatim telefon u rajonskom komitetu i onda su ih spojili s oblasnim komitetom, gdje su se za udili njihovu politi kom nemaru i nisu mogli vjerovati kako se njima ini da se sindikalnu blagajnu mo e prepustiti bilo kome. O ito je da lanove rajonskog komiteta i lanove oblasnog komiteta, i njihovu rodbinu, da nikoga od njih jo nije na eo tumor i da su mislili kako ih nikada ne e ni na eti. Javiv i se i u radiolo ko dru tvo, Ljudmila Afanasjevna je naumila poku ati da zamoli primarijusa ne bi li se on zauzeo, ali on je sjedio s nekim strancima i raspravljao o mogu nosti da se vlastitim sredstvima popravi jedno krilo bolni ke zgrade. Tako je sve ostalo neodre eno, i ona se vratila u odjel za rendgensku dijagnostiku, gdje danas uop e jo nije radila. Ondje je bio odmor, pri crvenom svjetlu laborantice su zapisivale rezultate i istovremeno saop ile Ljud-mili

Afanasjevnoj da su prebrojale zalihe filma i da, uz ovakvu potro nju, one ne e potrajati niti tri sedmice, to zna i pravu tragediju, jer se trebovanja primaju samo jednom mjese no. Don-covoj je odmah bilo jasno da jo danas ili najkasnije sutra treba spojiti ekonoma i primarijusa, to nije lagano i natjerati ih da po alju trebovanje. Ponovo su joj se na li na putu majstori koji su montirali bombu, i ona je potpisala njihov dopis. Morala je svratiti i rendgenskim tehni arkama. Sjela je i zajedno su po ele ra unati. Prema tehni kim propisima svaki aparat bi morao raditi jedan sat, a pola sata se odmarati, ali tako ve odavno nije bilo u praksi, jer su svi aparati radili devet sati bez prestanka, to jest jednu i po smjenu. Me utim, i usprkos takvom pogonu i usprkos tome to su bolni ari i laborantice brzo izmjenjivali bolesnike pod aparatima, ipak nisu uspijevali dati onoliko seansi zra enja koliko su htjeli. Trebalo bi posti i da svaki ambulantni bolesnik do e pod aparat jedanput dnevno, a klini ki, ili bar neki me u njima i po dva puta (kao to je to danas bilo odre eno za Kostogutova) tako bi bio udvostru en udarac tumoru a i le aj i bi se br e praznili. Zato su bez znanja tehni ke slu be poja ali struju na dvadeset miliampera mjesto deset: brzina je bila dvostruka iako su se cijevi o ito brzo tro ile. A svejedno nisu stizali ozra iti sve bolesnike! Danas je Ljudmila Afanasjevna ozna ila kojim se bolesnicima i koliko puta smije prilikom zra enja izostaviti milimetar debeli bakreni filter (bez filtera je zra enje bilo upola kra e), koji ina e uva ko u; za one slu ajeve, gdje je bilo dopu teno, odsad e stavljati filter od pola milimetra. Uspela se na prvi kat da vidi kako je Rusanovu poslije injekcije. Zatim je oti la u kabinet slabijih rendgenskih aparata, gdje su ve ponovo zra ili bolesnike, i htjela se prihvatiti svojih lanaka i pisama, kad li je odjednom uljudno pokucala Jelizaveta Anato-ljevna i zamolila je za kra i razgovor. Jelizaveta Anatoljevna bila je obi na sestra u rendgenskom odjeljenju, me utim nikome nije prelazilo preko jezika da joj ka e ti, da je zove Liza ili teta Liza, kao to ak i starije sestre zovu mladi lije nici. Bila je to dobro odgojena ena a vi slobodnim trenucima za no ne slu be itala bi francuske knjige a, eto, morala je da radi kao bolni arka u onkolo kom dispanzeru, i posao obavljala uspje no. Istina, primala je pola pla e vi e i neko vrijeme su joj ovdje jo dodavali pedeset posto za opasnost od rendgena, ali kasnije su dodatak sestrama smanjili na petnaest posto, a Jelizaveta Anatoljevna svejedno nije oti la. Ljudmila Afanasjevna rekla je ona povijaju i se kao da se ispri ava, ba kao i svi izrazito uljudni ljudi. Vrlo mi je neugodno to vas uznemirujem zbog ovakve sitnice, ali me naprosto hvata o aj! Nemamo, naime, krpa, ni jedne jedine! ime da istimo? Da, to je da svisne ! Ministarstvo je predvidjelo opskrbu onko-lo kog dispanzera radij skim iglama, bombama, aparatima Stabil-volta, najnovijim instrumentima za transfuziju krvi, posljednjim sintetskim preparatima, ali to se ti e najobi nijih krpa i etki, za njih se nije na lo mjesta na tako uzvi enom spisku. Nizamutdin Bahramovi je odgovarao: Ako Ministarstvo nije predvidjelo, ho ete li da vam ja kupujem od svog novca? Neko vrijeme su za krpe upotrebljavali dzno eno rublje, ali se ekonomat upla io i zabranio vjeruju i da e tako nestajati i novo rublje. Po novoj naredbi sve se staro rublje skupljalo na odre enom mjestu, gdje je autoritativna komisija zaklju ila ta se mo e otpisati i izderati. Ja mislim rekla je Jelizaveta Anatoljevna da bismo mi svi, suradnici rendgenskog odjela mogli da se obave emo da emo donijeti od ku e po jednu krpu i tako se izvu i iz ovoga kripca, ta mislite? Pa dobro uzdahnula je Doncova u redu, ako druga ije ne mo e. Ja se sla em. Predlo ite to, molim vas, Olimpijadi Vladislavovnoj. Eh, i samu Olimpijadu Vladislavovnu trebalo je izbaviti. Stra no je ostati punih deset dana na poslu bez najbolje i najiskusnije bolni arke. I ona se opet prihvatila telefona. I opet ni ta nije postigla. Latila se da pregleda bolesnika iz Ta auza. Isprva je sjedila u tami dok joj se o i ne naviknu. Onda je promatrala barijevu ka u u bolesnikovu tankom crijevu as

di u i, as spu taju i za titni ekran kao stol i obr u i bolesnika s jednog boka na drugi kako bi ga fotografirala. Opipavaju i gumenim rukavicama bolesnikov trbuh i povezuju i njegove uzvike boli sa slijepim, mutnim, ifriranim odrazima pjega i sjenki, Ljudmila Afanasjevna ih je prevela u dijagnozu. 68 U tom poslu pro ao je i prekid za ru ak, koji ona nikad ne bi primijetila; ak ni ljeti ne bi izlazila pred bolnicu sa sendvi em u ruci. Ubrzo do o e i pozva e je radi nekog savjeta u ambulantu za previjanje. Ondje je kirurg najprije upoznao Ljudmilu Afanasjevnu s povije u bolesti, a zatim su pozvali bolesnicu i pregledali je. Doncova je zaklju ila: spas je mogu jedino ako se ena kastrira. Bolesnica, kojoj je bilo svega etrdesetak godina, proplaka. Pustili su je da pla e nekoliko trenutaka. Pa to mi je kraj ivota! ... Mu e me napustiti... Mu u ne morate re i kakva je to operacija urazumijivala ju je Ljudmila Afanasjevna. Otkud bi on doznao? Nikada ne e doznati. U va oj je mo i da to sakrijete ... Naviknuta da spa ava ivot, goli ivot u njihovoj klinici ivot je uvijek bio na kocki, ni ta manje od toga Ljudmila Afanasjevna je bila vrsto uvjerena da je svaki gubitak opravdan samo ako spa ava ivot. Ali danas, ma koliko da se vrtjela po klinici, bilo je ne to to joj je cijeli dan smetalo da bude sigurna u sebe, oli enje odgovornosti i autoriteta. Je li to bila ta jasno odre ena bol u njenu vlastitom elucu? Bilo je dana kad je nije osje ala, nekad bi sasvim jenjala, ali danas je bila ja a nego ina e. Da se nije bavila onkologijom, ne bi se obazirala na tu bol ili bi, naprotiv, bez ikakva straha oti la na pretrage. Me utim ona je dobro poznavala to klupko da bi se usudila odmotati prvu nit: re i ro acima i re i kolegicama u slu bi. Sama sebe je tje ila onim vje itim ruskim mo da: mo da e pro i? mo da je samo nervoza? Ne, nije joj samo to smetalo cijelog dana, jo ju je ne to drugo ti talo. Bio je to neki neodre eni ali nametljivi osje aj. Napokon, kad se zavukla u svoj kutak, sjela za stol i dotakla se fascikla rendgenski rak, koji je bio primijetio lukavi Kostogutov, shvatila je da je cijelog dana ne samo uzrujana nego i pogo ena onom raspravom o tome ima li lije nik pravo da lije i. Jo je jasno ula njegovu re enicu: Prije dvanaest godina vi ste ozra ili rendgenom nekakva Kostogutova, koji vas je molio da ga ne zra ite, a onda jo ni ta niste znali o rendgenskom raku! Zaista se spremala da u radiolo kom dru tvu uskoro podnese referat na temu: O kasnim rendgenskim promjenama, dakle upravo o onome to je Kostogutov naslutio. Tek nedavno, prije godinu-dvije pojavili su se u radiolo koj praksi ovdje, u Moskvi i u Bakuu neki slu ajevi koji su se isprva inili neshvatljivi. Lije nici su posumnjali. Zatim po eli slutiti o emu je rije . Pisali su jedan drugome u pismima, u referatima to nisu spominjali, ali su pretresali u razgovorima izme u referata. Netko je pro itao pokoji lanak iz ameri kog asopisa. Ne to sli no pojavljivalo se i u Americi. A slu ajeva je bilo sve vi e, sve se vi e bolesnika tu ilo i pojava je napokon dobila naziv: Kasne rendgenske promjene. Sada se o njima govorilo i s katedre, i svi su ne to poduzimali. Lije enje rendgenskim zra enjem koje je bilo povoljno, uspje no ili ak odli no, zavr eno prije deset ili petnaest godina s po69 mo u velikih doza X-zraka*' poslije toliko vremena nanosilo je neo ekivano razaranje tkiva i razli ita izobli enja na ozra enim mjestima. Ne bi bilo tako stra no, i u svakom slu aju bilo bi dopustivo, da su te bolesnike neko zra ili zbog malignih tumora. Za takve slu ajeve nije bilo izbora ak ni s dana nje ta ke gledi ta: bolesnika je trebalo spasiti od neminovne smrti i jedino spasonosno sredstvo bile su ogromne doze zraka, jer male vi e nisu pomagale. I kad bi se ponovo vratio u bolnicu, ovako unaka en bolesnik bi morao shvatiti da je ta nakaznost cijena kojom je platio dodatne godine ivota i one koje ga jo o ekuju.

Ali onda, prije deset, petnaest godina, prije osamnaest godina, kada ak i nije bilo naziva rendgen-rak, zra enje rendgenom smatralo se toliko pouzdanim i savr enim lijekom, takvim divnim dostignu em suvremene medicinske tehnike da bi bilo staromodno i zaostalo, ako ne ak i saboterski, oduzeti trudbenicima tu vrst lije enja i tra iti druga, paralelna ili okoli na sredstva. Stru njaci su se bojali jedino ranih o te enja tkiva i kostiju, ali su se ubrzo nau ili kako e ih izbje i i po eli su ozra avati! Ozra avali su s velikim odu evljenjem! ak i benigne tumore. ak i malu djecu. A kad su danas ta djeca odrasla, kad su izrasla u mladi e i djevojke, poudavala se i po enila, vratila su se u bolnicu s neizlje ivim ranama na onim mjestima koja su tako usrdno bila izvrgnuta zra enju. "Pro le jeseni je do ao ne ovamo u odjel za rak, nego u kirur ki odjel, samo to je Ljudmila Afanasjevna saznala i svakako po eljela da ga pregleda petnaestogodi nji dje ak kome su jedna ruka i noga zaostale u rastu ba kao i kosti glave, tako da je odozgo do dolje bio izvijen poput luka, kao karikatura. Po to je zavirila u arhiv, Ljudmila Afanasjevna je utvrdila da je to onaj isti dvogodi nji dje a i kojega je majka donijela u medicinsko naselje zbog vi estrukih izmjena u tkivu kostiju, kojima nitko nije znao porijekla, ali nisu bile karcinomske prirode, popra ene samo sna nim metabolisti kim promjenama i tada su ga kirurzi poslali Doncovoj: mo da e pomo i rendgen, onako naslijepo. Don-cova ga je uzela, i rendgen je pomogao! I te kako! Majka je plakala od radosti i govorila kako nikada ne e zaboraviti spasiteljicu. A sad je do ao sam, majka vi e nije bila na ivotu i nitko mu ni u emu nije mogao pomo i, nitko vi e nije mogao odstraniti iz njegovih kostiju rendgenske zrake koje je primio. Isto tako nedavno, krajem sije nja do la je mlada majka tu e i se da u grudima nema mlijeka. Nije do la ba direktno ovamo, nego su je slali iz jednog odjela u drugi, pa je zalutala i na onko-lo ki. Doncova je se nije sje ala, ali kako se u njihovoj klinici bolesni ki kartoni vje no uvaju, svratila je u skladi te, dugo su ondje prekapali i na li njen karton iz etrdeset prve, iz kojega je bilo o ito da je kao djevoj ica dolazila ovamo i povjerljivo lijegala pod rendgenske cijevi s dobro udnim tumorom od kojega je vi e nitko danas ne bi lije io zra enjem. Doncovoj nije preostalo ni ta drugo nego da nastavi pisati na starome kartonu i da unese podatak kako je tkivo u me uvremenu 70 atrofiralo, to je, prema tome, zna ilo da je posrijedi kasna rendgenska promjena. Ni tome naherenome mladi u ni unesre enoj majci nitko nije priznao, naravno, da su ih u djetinjstvu krivo lije ili: takvo priznanje bi bilo zapravo njima osobno beskorisno a, u op em smislu, kodilo bi medicinskoj propagandi u narodu. Me utim su ti slu ajevi potresli Ljudmilu Afanasjevnu, obuzeo ju je tegoban osje aj nepopravljive i vje ite krivice i Kosto-gutov ju je danas pogodio ba u osjetljivo mjesto. Prekri ila je ruke, obuhvativ i ramena, i ushodala se po sobi od vrata do prozora, od prozora do vrata, po onom komadi u poda izme u isklju enih aparata. Ali, svejedno, da li je dopu teno raspravljati o lije nikovu pravu da lije i? Ako po nemo tako misliti, ako budemo sumnjali u svaku dana nju nau nu metodu ho e li je u budu nosti demantirati ili odbaciti onda nas to mo e odvesti i u drugu krajnost! Ta ima slu ajeva da je i aspirin izazvao smrt: popio ovjek prvi put aspirin u ivotu i umro! Onda se uop e ne bi moglo lije iti! Bilo bi se najbolje odre i svih sredstava koja poma u bolesniku. Ovaj zakon, vjerojatno, ima op i karakter: svaki djelatnik uvijek izaziva i jedno i drugo i dobro i zlo. Jedan samo vi e dobra, drugi vi e zla. Ali, ma koliko da se uznemiravala i ma koliko da je dobro znala da ti nesretni slu ajevi, ba kao i slu ajevi pogre nih dijagnoza, pogre ne ili prekasne terapije ne predstavljaju mo da ni dva procenta u cijelom njenom radu, a ljudi koje je izlije ila, mladi i i starci, ene i mu karci hodaju po njivama, po travi, pa asfaltu, lete zrakom, beru pamuk, penju se na debla, metu ulice, poslu uju za tezgama, sjede po uredima ili ajanama, slu e u pje adiji ili

mornarici, a ima ih na tisu e, i nisu svi nju zaboravili i ne e je zaboraviti ona je ipak isto tako znala da e ih ona ubrzo sve zaboraviti, da e zaboraviti sve svoje uspjehe, svoje najte e pobjede, a do groba e se sje ati one nekolicine, onih nekoliko bijednika koji su alosno zavr ili svoj vijek. Mo e se re i da je njeno pam enje bilo osobita kova. Ni govora, danas izvje taj nikako ne e sti i da pripremi, a i dan je pri kraju. (Da ponese fascikl ku i? Sigurno e ga uzalud ponijeti, iako ga je ve stotinu puta uzela, i uvijek uzalud.) Ne to bi svakako trebalo u initi: pro itati lanke u Medicinskoj radiologiji. I odgovoriti onome bolni aru iz Tahta-Kugira na njegovo pitanje. Kroz tmurni prozor jedva da je dopiralo svjetlo, pa ona zapali stolnu lampu i sjede. Zavirila je asistentica, ve bez ogrta a: Vi ne idete, Ljudmila Afanasjevna? i Vera Ganhart je provirila: Vi ne idete? Kako je Rusanovu? Spava. Nije povra ao. Temperatura ne spada. Vera Kor-niljevna skide tu ni ogrta i ostade u sivo-zelenkastoj haljini, koja je bila previ e lijepa za bolnicu. 71 Nije vam ao da je nosite? pokaza Doncova glavom. A za to da je uvam? ... Za to da je uvam? poku a se osmjehnuti Ganhartova, ali smije ak ispade alosno. Dobro, Vero ka, ako je tako, slijede i put emo mu dati cijelu, deset miligrama Ljudmila Afanasjevna po svom obi aju opet brzo po e govoriti kao da joj rije i samo oduzimaju vrijeme, i opet se lati pisma bolni aru. A Kostogutov? tiho zapita Ganhartova ve s vrata. Vodili smo bitku, ali sam ga porazila i ukrotila! nasmije i se Ljudmila Afanasjevna i pri udisaju osjeti kako ju je ne to acnulo u elucu. Ve je htjela da se potu i Veri, ponajprije njoj, pogledala ju je pomalo kilje i, ali u polumra noj dubini sobe u inilo joj se kao da se sprema u kazali te: ovako u ve ernjoj haljini, s visokim petama. I odlu ila je da e joj re i drugi put. Svi su oti li, a ona je sjedila. Nije bilo nikakve koristi od toga da se jo pola sata zadr ava u ovim prostorijama u kojima je samo izvrgnuta opasnosti od dnevnog zra enja, ali je svejedno uvijek ispalo tako da se zadr i dulje nego to treba. Svaki put je pri zavr etku radnog dana bila sivo-blijeda u licu, a njeni leuko-citi, koji su ravnomjerno opadali u toku cijele godine, spali bi na svega dvije tisu e: to je bila brojka koju lije nik ne bi smio dopustiti ni u te kog bolesnika. Po propisima rendgenolog bi smio dnevno pregledati tri eluca, a ona ih je pregledala i po deset, za rata i do dvadeset i pet. Uo i dopusta i njoj samoj bi trebalo dati transfuziju krvi, a za dopusta se ne mo e nadoknaditi ono to je izgubljeno u toku godine. Neumitna inercija posla nije je pu tala na miru. Na kraju svakog dana Ijutito bi uvidjela da nije stigla ni ta napraviti. Izme u dva posla ponovo se zamislila o okrutnoj nesre i Sigbatova i pribilje ila ta e zapitati doktora Ore enkova kad se s njim na e u dru tvu. Kao to je ona uvodila u posao svoje asistentice tako je i nju prije rata vodio za ruku, oprezno je upu ivao i upozoravao na potrebnu irinu vidokruga doktor Ore enkov. Nikada se, Lido ka, ne smijete toliko specijalizirati da ostanete na suhom! upozoravao ju je on. Neka cijeli svijet te i za specijalizacijom, a vi se dr ite svoga: u jednoj ruci rendgenska dijagnostika, u drugoj terapija. Makar se i posljednja dr ala takve prakse, dr ite je se! I taj lije nik je jo bio iv i stanovao u istome gradu. Ve je bila ugasila svjetiljku, ali se vratila s vrata i zabilje ila ta sutra treba u initi. Po to je navukla plavi, ne ba novi ogrta svratila je jo jednom u primarijusov kabinet ali vrata na njemu bijahu zaklju ana. Napokon se niz ulazno stepeni te spustila me u topole, za la u drvored medicinskog naselja, ali u mislima jo jednako ostala na poslu ne nastoje i, ak i ne poku avaju i da im se otrgne. Vrijeme kao da nije postojalo nije znala je li lijepo ili ru no. Jo se nije bilo smrklo. U drvoredu je susretala mnoga nepoznata lica, ali ni tada se u Ljudmili Afanasjevnoj nije budila priro ena

enska radoznalost: nije je zanimalo kako su te osobe odjevene, ta imaju na glavi, ta na nogama. Kora ala je uzdignutih obrva 72 f i sve te ljude o tro promatrala kao da u njima sluti lokaciju eventualnih tumora, koji zasada jo nisu odali svoje prisustvo, ali se mogu ve sutra javiti. I la je ona tako i pro la mimo ajnu kuhinju i maloga Uzbeka koji je vascijeli dan prodavao bademe u novinskim vre icama sve dok napokon nije do la do glavnog izlaza. Kad je izi la kroz kapiju, kroz koju neumorna, svadljiva i debela vratarica pu ta samo slobodne i zdrave ljude a bolesnike vra a glasnim povicima, inilo se da bi sad bar mogla prije i iz svog javnog ivota u doma i, obiteljski. Ali ni govora o tome, njene-snage i njeno vrijeme nisu bile ravnomjerno podijeljene izme u posla i ku e. U bolni kom naselju ona je tro ila svje iju i bolju polovicu svoje snage, misli o poslu rojile su joj se oko glave, kao-p ele, ve kad bi davno pro la kroz kapiju a izjutra prije nego bi joj se i primakla. Bacila je pismo za Tahta-Kugir. Pre la je ulicu i uputila se prema tramvaju. Nailazio je njen broj i zvonio. Putnici su navalili na prednja i na stra nja vrata, a Ljudmila Afanasjevna je po urila da uhvati mjesto to je bio prvi, vanjski, sitni poriv koji ju je-polako pretvarao iz vladara ljudskim sudbinama u obi nog tramvajskog putnika kojega svi slobodno guraju. Ali jo i u drndavu tramvaju, koji se vukao jednim jedinim kolosijekom, i na stanicama, gdje se dugo ekalo da se tramvaji mimoi u, Ljudmiia Afanasjevna je tu pogledala kroz prozor razmi ljaju i i dalje o plu nim metastazama Mursalimova i o tome kako e injekcije djelovati na Rusanova. Njegova uvredljiva oholost i prijetnje s kojima ju je do ekao na dana njoj viziti i koje-su izbrisali drugi dojmovi, sada, kad je radni dan zavr en, ponovo su je zaokupili i sigurno e je mu iti cijelo ve e i cijelu no . Mnoge ene u tramvaju, jednako kao i Ljudmila Afanasjevna,. nisu nosile male damske torbice nego velike vrecaste torbe u koje se moglo strpati ivo prase ili etiri cijela kruha. Kako su promicale stanice i trgovine, Ljudmilu Afanasjevnu su zaokupljale misli o njenom doma instvu i o ku i. Sve je bilo na njoj, na njoj, i samo na njoj, jer kakva je korist od mu karaca? Imala je takva mu a i sina koji, kad bi odlazila na kongres u Moskvu, ne bi po sedam dana prali su e: ne zato to su njoj eljeli natovariti taj posao nego naprosto zato to nisu vidjeli nikakva smisla u tom dosadnom i vje no istom poslu. Ljudmila Afanasjevna imala je i k erku, koja je ve bila udata, koja je imala malo dijete i za koju bi se moglo re i da gotovo vi e i nije bila udata, jer se brak raspadao. Prvi put se danas sjetila k erke, i Ljudmila Afanasjevna se rastu ila. Bio je petak. U nedjelju bi trebalo oprati rublje, ve ga se vrlo mnogo nakupilo. Prema tome bi ru ak za prvu polovicu sedmice (ona ga je kuhala1 samo dvaput tjedno) trebalo po to-poto skuhati ve u subotu nave er. A rublje bi trebalo jo ve eras namo iti, pa makar uop e ne legla. Kako bilo da bilo, iako je sad kasno, ipak je ovo posljednja prilika da ode na tr nicu ondje i nave er jo ima prodava a. Si la je na stanici na kojoj je trebalo da prije e na drugi tramvaj, ali je slu ajno pogledala izlog Gastronoma preko puta i odlu ila da onamo zaviri. U mesnici nije bilo nikoga, prodava je ve bio oti ao. U ribarnici ni ta da se kupi sle , soljeni list, konzerve. Pro av i pokraj arolikih piramida vinskih butelja i okruglih mrkih sireva, nalik na kobasice, odlu ila je da u prodavaonici mje ovite robe uzme dvije boce suncokretova ulja (prije .-se moglo dobiti samo ulje od pamuka) i je meni koncentrat. Pro la je kroz pustu trgovinu, vratila se na blagajnu da plati a zatim opet u odjel s mje ovitom robom. Ali dok je stajala iza dviju osoba, za uo se bu an agor u trgovini, s ulice navalio svijet, i svi se, u odjelu za mje ovitu robu, postrojili pred blagajnom. Ljudmila Afanasjevna se trgnula i, ne podigav i robu, brzim koracima pohitala da zauzme mjesto u repu pred blagajnom. Kroz savijeno staklo na tezgi jo se ni ta nije vidjelo, ali su ene, koje su se gurale, ve pouzdano znale da e se dijeliti kosana unka, i to kilogram po glavi.

To je bila prava sre a, i tako je, tek to je kupila to je htjela, ve stajala u drugom repu. 74 8 OD EGA LJUDI IVE? Da mu rak nije zahvatio vrat, Jefrem Poduev bio bi mu karac u naponu snage. Nije jo napunio pedeset godina i bio je ple at, vrst na nogama i bistre glave. Ne samo to je bio dvostruko ilav za obi na ovjeka, nego kao da je imao i dvije kralje nice, i poslije osmosatnog radnog dana mogao bi odraditi jo jednu smjenu od osam sati. U mladosti je na rijeci Kami vukao i nosio vre e od stotinu kilograma, i ta snaga gotovo da ga i nije napustila, jo i sad bi mogao s radnicima izgurati na skelu betonsku mje a-licu. ivio je u mnogim krajevima zemlje, naradio se do mile volje i poobavljao razne poslove, negdje je cijepao, negdje kopao, negdje nosio, a negdje opet gradio, nije ga bilo stid raditi za najmanju pla u, od pola litre nije zazirao, a vi e od toga nije pio i naprosto mu se inilo da Jefremu Poduevu nema ni kraja ni granice i da e uvijek biti takav kakav jest. Iako je bio jak kao bik, nije bio na frontu povukli su ga na gradili te pa nije znao ni za rane, ni za bolnicu. Nikada ga ni ta nije boljelo niti je imao neku te u bolest, a ni gripu, ni zarazu; ak ga ni zubi nisu boljeli. I tek se pretpro le godine prvi put razbolio. I to odmah rak. On je sad to tako slobodno nazivao rakom, a dugo se sam pred sobom prije toga pretvarao kako mu nije ni ta, kako je to sitnica, i sve je trpio i trpio ote u i da ode lije niku. A kad je krenuo od dispanzera do dispanzera, uputili su ga i u odjel za rak, gdje su tako er svakome bolesniku govorili da nema rak. Ni Jefrem nije htio priznati da ga ima, nije htio vjerovati svojoj priro enoj pameti, ve je radije vjerovao u ono to je elio: nije to rak, ve e se on izvu i. Jefremu se razbolio jezik, okretni, potrebni, a neprimjetni jezik, kojega o ima nikada ne vidi a toliko ti koristi u ivotu. Za ovih pedesetak godina mnogo se on okoristio jezikom. Znao je izmoliti pla u i onda kad je nije zaradio. Kleo se da je obavio neki posao, iako nije. Tvrdio je ono u to ni sam nije vjerovao. I vikao je na starje inu. I so no je psovao ne tede i ni ta sveto, i u ivao u psovkama, kao u slavujevu biglisanju. Prepri avao je masne viceve, ali nikada ne i politi ke. I pjevao pjesme s Volge. I mno75 gim je enama, uzdu i poprijeko cijele domovine, lagao da nije o enjen, da e se vratiti za sedam dana i da e osnovati zajedni ki dom. Ah, dabogda ti se jezik osu io! klela ga je jednom jedna vreme na tetkica. Ali, jezik je izdavao Jefrema samo kad bi se dobro ponapio. I odjednom je po eo oticati. Zapinjati za zube. Nikako da se smjesti u mekanom vla nom drijelu. A Jefrem se samo otresao, razmetao pred prijateljima: Poduev se ni ega na svijetu ne boji! A oni su govorili: Tako je, bome Poduev ima sna nu volju. Zapravo to nije bila sna na volja, nego silan strah. Nije se on toliko otimao za poslom zbog toga to je imao sna nu volju, nego zato da bi odlo io operaciju. Cijelim svojim ivotom Poduev je pripadao ovome svijetu i nije bio stvoren za smrt. Taj preokret je prelazio njegovu snagu, on nije znao kako da krene novim putem zato ga je i tjerao od sebe, zato je cijele dane provodio na nogama kao da se ni ta nije dogodilo, i ao na posao i slu ao kako hvale njegovu sna nu volju. Nije pristao na operaciju, pa su ga po eli lije iti iglama: zabijali su mu igle u jezik, kao gre niku u paklu, i ostavljali ih tako po nekoliko dana. Jefrem se sve nadao da e ostati samo na tome, ali uzalud. Jezik je oticao. I, izgubiv i snagu volje, Jefrem je pristao da stavi svoju bikovsku glavu na bijeli operacioni stol. Operirao ga je Lav Leonidovi , i operacija je sjajno uspjela! Tako mu je bio i obe ao: jezik se skratio, suzio i brzo se naviknuo da se onako okre e i govori sve ono to je i prije govorio, samo mo da ne tako razgovijetno. Jo su ga jednom izboli, a onda ga Lav Leonidovi , prije nego e ga otpustiti, pozvao i

rekao mu: A sada e se lijepo vratiti za tri mjeseca i onda emo te jo jednom operirati na vratu. To e biti lagana operacija. Takvih laganih operacija se Poduev dosta nagledao i nije se javio u odre enom roku. Pozivali su ga po tom, ali na pozive nije odgovarao. I ina e nije mogao dugo ivjeti na jednom mjestu i kao od ale bi se otputio bilo u Kolimu, bilo u Hakasiju. Nigdje ga ne bi mogao zadr ati ni imutak, ni stan, ni obitelj volio je samo slobodan ivot i novce u d epu. Ali u kliniku nije dolazio. A iz klinike su mu prijetili: ako ne ete dobrovoljno, dovest e vas milicija. Eto, kakvu su vlast imali oni iz dispanzera za rak i to ak nad ljudima koji nisu bolovali od raka. Ipak je do ao. Jo je, naravno, mogao ne pristati. Ali Lav Leonidovi mu je opipao vrat i dobro ga je naru io zbog toga to nije do ao na vrijeme. Isjekli su ga no em po vratu slijeva i zdesna kao kad se me usobno pokolju siled ije; dugo je odle ao sputan zavojima, i napokon su ga pustili vrte i glavom. Ali vi e mu nije prijao slobodni ivot: nije mu se svi ao ni posao, ni provodi, ni pi e, ni duhan. Vrat nikako da mu omek a, nego mu jo vi e nabrekao, zatezao, bujao, sijevao tako da je i u glavi osje ao. Bolest mu je uznapredovala po vratu gotovo do u iju. I kad se prije nepun mjesec dana vratio u bolnicu, u tu istu staru zgradu od sive opeke, s pristojno otvorenim avovima, i kad se uspeo uza stepenice izme u topola, stepenice koje su izgla ale tisu e nogu, kirurzi su ga odmah spopali, kao svog dragog ro aka, 76 i opet se na ao u prugastom bolni kom ruhu i u istoj onoj sobi nedaleko dvorane za operacije, iji su prozori gledali u stra nje dvori te, i opet je ekao operaciju, drugu na jadnom vratu, a sve u svemu tre u. Jefrem Poduev vi e nije mogao sam sebi lagati, i nije lagao. Shvatio je da ima rak. I tako je, te e i za jednako u, po eo sve svoje susjede uvjeravati da i oni imaju rak. Da se nitko ne e odavde izvu i. Da e se svi ovamo vratiti. Nije ba u ivao u tome da im pije krv i slu a kako stenju, ali mu je bilo stalo da ne la u i daznaju istinu. Tre a operacija je bila bolnija i dublja. Poslije operacije, kad su ga previjali, lije nici ba nisu bili raspolo eni, dobacivali su ne to jedan drugome, ali ne na ruskom, i stezali su ga sve vr e i vi e, sve dok mu zavoji nisu spojili glavu s tijelom. A u glavi mu je sve ja e sijevalo, sve ja e i sve e e, sad ve gotovo i bez prekida. Za to bi se onda prenemagao? Kad se pomirio s rakom, morao se pomiriti i jo s ne im, s onim pred ime je dvije godine mirio i okretao glavu: do lo je vrijeme Jefremu da izdahne. Upravo nekako zlurado mu se inilo da je lak e tako re i: ne da umre, nego da izdahne. Samo to je mogao izgovoriti, ali nije mogao ni pame u ni srcem zamisliti: kako se to mo e dogoditi njemu, Jefremu? Kako to? I ta da u ini? Ono od ega se skrivao u poslu i u svijetu na lo se sad pred njim o i u o i, steglo ga zavojem oko vrata i gu ilo. Nikakvu utje nu rije nije mogao uti od susjeda ni u bolni kim sobama, ni u hodnicima, ni u prizemlju, ni na prvom katu. Sve je ve bilo do re eno i to onako kako ne treba. Zato se ustumarao od prozora prema vratima i obratno, i to po pet- est sati svakodnevno. Kao da je tako tra io pomo . Gdje god je Jefrem boravio i ivio a nije on svra ao samo u prijestolnice, nego je obi ao cijelu provinciju i njemu i svima ostalima uvijek je bilo jasno ta se tra i od ovjeka. Od ovjeka se tra i ili da bude dobar stru njak ili da bude vrlo snala ljiv u ivotu. I jedno i drugo donosi novce. Kad se ljudi upoznaju, tek to se predstave c-dmah dodaju: ta radi , koliko zara uje . I ako ovjek ne zara uje osobito, zna i da je ili glup, ili nesretan, jednom rije ju, bijeda od ovjeka. Takav jasan i razumljiv ivot susretao je Poduev svih ovih godina i na Vorkuti, i na Jeniseju, i na Dalekom istoku i u Srednjoj Aziji. Ljudi su zara ivali mnogo novaca, a zatim ga tro ili ili svake subote, ili odjednom, na godi njem odmoru.

I sve je to bilo u redu, sve je teklo kako treba, dok ih ne bi napao rak ili neka druga neizlje iva bolest. Kad bi se razboljeli, onda vi e ni ta ne bi zna ila ni njihova stru na sprema, ni snala ljivost, ni polo aj, ni pla a. I po tome kako su bespomo ni i kako do posljednjeg trenutka poku avaju sami sebi lagati da ne boluju od raka, bilo je jasno da su svi odreda slabi i i da im je ivot proma en. A kako je ivio Jefrem? Od malih nogu Jefrem je slu ao i vjerovao za sebe i za svoje drugove da su oni, mladi, pametniji od svojih roditelja. Starci u cijelom ivotu nisu do li do grada, bojali su ga se, a Jefrem je 77 s trinaest godina ve jahao, pucao iz pi tolja, a u petnaestoj godini je ve cijelu zemlju prepipao kao enu. Ali, eto, kad se sada, hodaju i gore-dolje po sobi, prisje ao kako su umirali ti starci u njegovu zavi aju na Kami, bilo Rusi, bilo Tatari, bilo Votjaci, palo mu je na pamet da se nisu napuhavali, da se nisu bunili, da nisu tvrdili kako ne e umrijeti svi su oni mirno primali smrt. Ne samo to nisu odlagali kona ni ra un, nego su se na nj pripremali mirno i na vrijeme, odre ivali unaprijed kome e pripasti kobila, kome drijebe, kome zobun, kome izme. I umirali su lako* i olak ani kao da naprosto sele u drugu ku u. I nikoga od njih ne bi rak mogao upla iti. Osim toga, nitko i nije bolovao od raka. A ovdje u klinici vidi ovjeka kako ve prima kisik, jedva trep e o ima a jezikom jo uvijek petlja: ne u umrijeti! nemam ja rak! Kao koko i. Svaku eka no pod grlo, a sve odreda kokoda u i otimaju se za hranu, odnesu jednu da je zakolju, a druge se i dalje otimaju. Tako je iz dana u dan kora ao Poduev po starome podu, tresu i podnice, ali nije mu bilo nimalo jasnije da se mora susresti sa smr u. Nije to mogao ni zamisliti. Nije bilo nikoga tko bi mu to opisao. A najmanje je o ekivao da bi o tome mogao togod doznati iz neke knjige. Neko je zavr io etiri razreda kole, a zatim i gra evinski te aj, ali nikada ga nisu knjige osobito privla ile, i uop e nije volio itati: mjesto novina navijao je radio, a knjige su mu se inile posve suvi ne; a osim toga, u onoj divljini, u kakvoj je on proveo ivot zato to su mu dobro pla ali, i nije sreo mnogo ljubitelja knjiga. Poduev je itao samo iz nevolje stru ne bro ure, opise mehanizma dizalice, slu bene upute, ukaze i Kratki te aj, ali samo do etvrtog poglavlja. inilo mu se naprosto smije no tro iti novac na knjige ili ih tra iti po knji nicama. Kad bi mu, za duga ka putovanja ili dok bi ne to ekao, slu ajno dopala u ake kakva knjiga pro itao bi mo da dvadesetak, tridesetak stranica, ali bi je uvijek odbacio, ne na av i u njoj nikakvih prakti nih savjeta za ivot. I ovdje, u bolnici, mnogo ih je bilo po no nim ormari ima i prozorima, ali on ih nije dirao. Ni ovu plavkastu sa zlatnim slovima tako er ne bi itao da mu je nije uvalio Kostogutov one tupe i mu ne ve eri. Stavio Jefrem pod le a dva jastuka i zavirio u knjigu. Mo da je i ne bi itao da je to bio slu ajno roman. Ali bile su to samo pri ice, ispri ane na pet- est stranica, a ponekad i na jednoj. U sadr aju ih je bilo sva sila, kao ljunka. Po eo Poduev itati naslove i isti as osjetio da one govore o va nim stvarima. Rad, smrt i bolest, Prvi zakon, Izvor, Zapali li vatru, ne e je ugasiti, Tri srca, Idite u svjetlu dok ima svjetla. Jefrem potra i nonajmanju. Pro itao ju je. Silila ga je da se zamisli. I zamislio se. Po eli da jo jednom pro ita pri icu. I pro ita je jo jednom. I opet ga prisili da razmi lja. On opet po e razmi ljati. Isto je bilo i s drugom pri om. Ugasi e svjetlo. Da mu ne bi digli knjigu i da je ujutro ne mora tra iti, Jefrem je gurnu pod strunja u. U mraku je ispri ao Ahmad anu staru basnu o tome kako je Alah dijelio godine ivota. 78 i kako je ovjek stekao mnogo nepotrebnih godina (uostalom, on, ba nije vjerovao u to, nije mu se inilo da su godine nepotrebne,, ako je ovjek zdrav). A prije nego e usnuti, opet je razmi ljao o pri ama koje je pro itao.

Samo mu je u glavi sijevalo i smetalo mu da razmi lja. U petak osvanulo tmurno jutro i kao svako bolni ko jutro bilo je tegobno. Svako jutro bi u ovoj sobi po elo zlokobnim Jefre-movim govorom. Ako bi tko izustio kakvu nadu ili elju, Jefrem bi ga odmah napao i smlavio. Ali danas mu je bilo mu no otvarati usta i on se smjestio da ita onu mirnu, ozbiljnu knjigu. Nije bilo. nikakva smisla da se umiva zato to je sve do iza obraza bio zamotan; doru kovati mo e i u krevetu; a vizite kirur kih bolesnika danas nema. I tako, polako listaju i u tav debeli papir,. Jefrem je utio, itao i razmi ljao. Zavr ena je vizita rendgena a, nalajao se na lije nike onaj u zlatnim nao alima, zatim se upla io, pa su mu dali injekciju,. Kostogutov nalupetao o svojim pravima, oti ao i opet se vratio, otpustili Azovkina, oprostio se i oti ao presavijen dr e i se za trbuh; zvali su bolesnike na rendgen ili na transfuziju. A Poduev nije ustajao i nije batao u prolazu me u krevetima, nego je mirno itao i utio. S njim je razgovarala knjiga, koja nije bila nalik ni na to poznato, i razgovarala se veoma bri no. Cijeli ivot mu je protekao a ovako ozbiljna knjiga nije mu do la u ruke. Istina, te ko da bi je on ikad pro itao da nije pao na ovaj krevet, da ga ne boli vrat i da mu ne sijeva u glavi. Te pri ice ne bi tako lako zaokupile zdrava ovjeka. Jo ju er je Jefrem primijetio naslov: Od ega ljudi ive? Taj je naslov bio ba kao da ga je sam Jefrem smislio. Dok je te ko kora ao po bolni kom podu, razmi ljao je upravo o tome istome ne znaju i uobli iti svoje misli: od ega ljudi ive? Pri a nije bila kratka, ali ju je ve od samog po etka itao glatko i jednostavno i blago mu osvajala srce. ivio izmar sa enom i djecom u seljaka na stanu. Nije imao ni ku e, ni zemlje i prehranjivao je sebe i obitelj izmarskom rabotom. Kruh bija e skup a njegov posao jeftin, i to god zaradi, sve pojede. izmar i ena imali su jednu jedinu bundu, a i ta je bila ve u dronjcima. Sve je to bilo razumljivo, a to dalje, jo razumljivije: Semjon je bio suh, a egrt Mihajlo mr av, dok je gazda: kao ovjek s drugog svijeta: crvena jedra gubica, vrat kao u bika, kao da je izliven cio iz elika... Onako kako oni ivotare i ne mogu se zaobliti, takve tanke avle ni smrt ne e. Mnogo je takvih vidio Jefrem u ivotu: takav je bio Kara uk, upravitelj ugljenokopa, a i Antonov, i erev, i Kuhtikov. A nije li im i sam Jefrem ve bio pomalo nalik? Polako, kao da sri e slog po slog, Poduev pro ita cijelu pri u do kraja. Ve je bilo pred ru ak. I Jefremu se nije dalo ni ustati, ni govoriti. Kao da je ne to< u nj u lo i ondje zapelo. Gdje su mu prije bile o i, ondje sad o iju nema. Gdje su se nalazila usta, nema ni usta. Bolnica je prva grubo ostrugala koru s Jefrema. I sad je mogao strugati tko ho e. Le e i u istom polo aju, poduprijev i se jastucima i privu-kav i koljena na koljenima je dr ao zatvorenu knjigu Jefrem je piljio u prazni bijeli zid. Dan je bio posve mutan. Nasuprot Jefremovu le aju spavao je onaj plavo-ri i izletnik sve otkako su mu dali injekciju, a onda dobro pokrili, jer ga je tresla vru ica. Na susjednom krevetu Ahmad an i Sigbatov igrali su dama. Njihovi jezici nisu bili sli ni i razgovarali su ruski. Sigbatov je sjedio tako da ne bi krivio ni savijao bolesna le a. Bio je jo mlad, ali mu je kosa na tjemenu bila gotovo posve otpala. Jefrem nije jo izgubio ni jedne vlasi, na glavi mu je rasla prava neprohodna uma. I sad bi jo jednako nalazio u sebi snage za ene. Samo ta e mu sad sve to. Koliko je Jefrem prevrnuo tih ena, te ko je i pobrojati. Isprva je jo vodio nekakav ra un, osobito o udatim enama, ali kasnije ga je to ugnjavilo. Prva njegova ena zvala se Amina; bila je to bljedolika Tatarka iz Elabuge, vrlo osje ajna i nje na: ko a joj je na licu bila tanana, tek to bi je dugmetom dodirnuo, ve bi prokrvarila. A bila je i ponosna ostavila ga je i odvela

djevoj icu. Otada Jefrem vi e nije dopu tao takve sramote i uvijek je prvi napu tao enu. ivio je lakoumno, slobodno, as bi koju nagovorio, as se dogovorio, a nije mu bilo do toga da sa sobom vu e obitelj. U svakom mjestu na ao bi kakvu doma icu. A dru-.gima, slu ajnim namjernicama, bile udate ili neudate, nije znao esto ni imena, nego im je pla ao po dogovoru. I sad su mu se u sje anju pobrkala lica, navike i okolnosti i sje ao se samo nekih osobitih ena. Sje ao se tako Jevdo ke, ene nekog in enjera dok je za rata stajala na peronu eljezni ke stanice u Alma-Ati, pred prozorom njegova vagona vrtjela repom i molila ga da je povede. Cijelo njihovo osoblje selilo se u Ili da osnuje novo radili te pa su ih ispra ali mnogi lanovi poduze a. Nedaleko je stajao i oronuli Jevdo kin mu i nekome ne to tuma io. A lokomotiva je prvi put povukla. De! viknuo je Jefrem i ispru io ruku. Ako me voli , penji se ovamo, idemo! I ona je prihvatila ruku, uspentrala se kroz prozor vagona, na o igled cijelog poduze a i mu a. Odvezla se s njime, i ivjeli su zajedno dvije sedmice. Eto, sad se dobro sje ao kako je ono uvla io Jevdo ku kroz prozor. Primijetio je Jefrem da su ene u ivotu privr ene. Lako je do i do ene, ali je te ko otresti je se. Iako su svi pri ali o ravnopravnosti, s ime se i Jefrem slagao, u dubini du e nikada nije y.ene smatrao za potpune ljude osim svoje prve ene, Amine. I vrlo bi se za udio kad bi mu neki seljak po eo ozbiljno dokazivati da on lo e postupa sa enama. I sada je ova udesna knjiga tvrdila da je za sve uvijek bio kriv sam Jefrem. Prerano upali e svjetlo. Probudio se onaj istunac s oteklinom ispod eljusti, promolio elavu glavicu ispod pokriva a, br e-bolje nabio nao ale zbog kojih je bio nalik na profesora. Odmah je svima veselo saop io da je dobro podnio injekciju i da se bojao da e biti gore. Posegnuo je na no ni ormari za piletinoni. Jefrem je opazio da tima meku SO cima daju samo piletinu. Za ov etinu ka u: te ko meso. Jefrem bi radije promatrao nekog drugog, ali bi se trebalo okrenuti cijelim tijelom. A kad je gledao pravo preda se, vidio je samo tu rugobu kako glo e pile u kost. Poduev zastenja i okrenu se udesno. Evo glasno e on ima ovdje jedna pri a. Zove se: Od ega ljudi ive? I nasmije i se. To je pitanje, tko e odgovoriti? ... Od ega ljudi ive? Sigbatov i Ahmad an odigo e glavu od dame. Ahmad an, koji je prizdravljao, odvrati sigurno i veselo: Od proizvoda. Od prehrambenih i odjevnih. Prije vojske ivio je jedino na selu i govorio je samo uzbe ki. Sve ruske rije i i pojmove, svu stegu, ali i svu neusiljenost nau io je u vojsci. Onda, ima li jo tko? promuklo zapita Poduev. Pitanje iz knjige iznenadilo je i njega samoga, pa je bilo te ko i za sve ostale u sobi. Tko e jo re i? Od ega ljudi ive? Stari Mursalimov nije razumio ruski, iako bi on mo da najbolje znao odgovoriti. Ali njemu je upravo pri ao student Turgun da mu dadne injekciju, pa je i odgovorio: Od pla e, naravno. Crnokosi Pro ka se iz kuta zapiljio kao u izlog trgovine, ak je i usta malko otvorio, ali ni ta nije rekao. Hajde, dajte! nutkao ih je Jefrem. Demka je odlo io knjigu i zamislio se nad pitanjem. Knjiga koju je imao Jefrem bila je ona koju je donio sam Demka, ali nikako mu nije uspijevalo da je pro ita: govorila je o ne emu to ne razumije, ba kao kad ti gluhi sugovornik odgovara na pitanje. Sputavala je i zbunjivala, a tebi je bilo potrebno da te savjetuje to da radi . Zato i nije pro itao Od ega ljudi ive? i nije znao odgovoriti Jefremu onako kako je Jefrem o ekivao. On je imao svoj odgovor. Onda, mom e! hrabrio ga je Jefrem. E, ja bih rekao polako izgovori Demka kao da odgovara u itelju pred plo om i pazi da se ne zabuni razmi ljaju i o svakoj rije i. Prije svega od zraka. Zatim od vode. Napokon od hrane.

Tako bi prije odgovorio i Jefrem, da ga je tko pitao. Samo to bi jo dodao: Od rakije. Ali knjiga nije uop e tako mislila. On pucnu ustima. Hajde, tko e jo ? Pro ka se odlu i: Od kvalifikacija. I to je bilo ta no, tako je i Jefrem mislio cijeloga ivota. A Sigbatov je uzdahnuo i stidljivo dobacio: Od domovine. Kako to misli ? za udi se Jefrem. Pa tako, od zavi aja... Treba ivjeti gdje si se rodio. A-a-a... Pa ni to ne mora biti. Ja sam kao mladi oti ao s Kame i nije me briga za nju. Svejedno mi je jesam li na rijeci ili nisam. U zavi aju tiho ali uporno nastavljao je Sigbatov ne e te ni bolest. U zavi aju je uvijek lak e. 6 Odjel za rak 81 Dobro. Ima li jo tko? ta je to? 0 emu se govori? javi se Rusanov kome se vratila hrabrost. Kakvo je to pitanje? Jefrem zastenja i okrene se nalijevo. Kraj prozora je le aj bio prazan, zna i da je govorio onaj izletnik. Glodao je pile u kost dr e i je prstima za oba kraja. Sjedjeli su tako, su elice jedan drugome, kao da ih je sam avo sastavio. Jefrem za kilji. Dakle, profesore: od ega ljudi ive? Pavel Nikolajevi se nije nimalo zbunio, ak nije odlo io piletinu: To je bar posve jasno. Upamtite da ljudi ive od ideologije i brige za dru tvene interese. I zagrize u slatku hrskavicu zgloba. Sad mu vi e nije ni ta preostalo osim tvrde ko e na nozi i ilica koje su visile s kosti. On napokon odlo i kost na papir na no nom ormari u. Jefrem ni ta ne odgovori. Ljutio se to je meku ac tako spretno isplivao. Kad je posrijedi ideologija, bolje je dr ati jezik za zubima. Otvorio je knjigu i ponovo se zadubio u nju. Sam je htio doku iti koji je odgovor najta niji. O emu je ta knjiga? ta pi e u njoj? upita Sigbatov prekidaju i partiju. Pa, tako... Poduev pro ita prva dva retka: ivio izmar sa enom i djecom u seljaka na stanu. Nije imao ni ku e, ni zemlje ... Bilo bi te ko i dugo sve to naglas pro itati, pa on, podbo iv i se na jastuke, po e prepri avati Sigbatovu poku avaju i i sam jo jednom proniknuti u pripovijest. izmar je zapravo mnogo pio. I ao on tako jednom pijan i nai ao na Mihajla, koji se smrzavao. Doveo ga, a ena digla dreku kud jo , veli, dangubu dovodi . A Mihajlo po eo marljivo raditi i izu io izmarski obrt bolje od samog izmara. I tako u zimu svrati njima jedan gospodin, donese neku skupu ko u i naru i izme koje se ne e ni kriviti ni derati, a ako izmar upropasti ko u, dat e svoju vlastitu. Me utim se Mihajlo nekako udno osmjehnuo: vidi on stoji ne to u kutu, iza gospodina. Tek to je gospodin oti ao, Mihajlo stade krojiti ko u i upropasti je: ne mogu iz nje izi i vi e nikako visoke izme, samo ne to nalik na papu e. izmar se uhvatio za glavu: ta si to, veli, u inio, glave e me to stajati? A Mihajlo ka e: osigurava se za cijelu godinu, a ne zna da ne e ivjeti ni do ve eri. I zbilja: jo putem gospodin otegnuo. A gospo a brzo poslala izmaru momka: ne treba, veli, ivati izama, nego napravite to prije papu e za mrtvaca. Do avola, kakve su to besmislice! javi se Rusanov i ta-vo i bijesno izgovaraju i slovo . Ne biste li vi mogli okrenuti drugu plo u? Ova smrdi na kilometar daleko i vidi se da je u njoj pouka kakva nama danas ne treba. Uostalom, ta pi e u njoj: od ega ljudi ive? Jefrem prestade pri ati i zabulji se u elavca. Njega je maloprije razljutilo to je elavac gotovo pogodio pravi odgovor. U 82

knjizi je pisalo da ljudi ive ne od brige za sebe sama, nego od ljubavi prema bli njima. A meku ac je rekao: od dru tvenih interesa. To se nekako podudarah. Od ega ive? ak mu je nekako bilo neugodno naglas odgovoriti. Od ljubavi, pi e ovdje ... Od Iju-ba-vi! ... Ne, to nije pouka na eg doba! posprdno e zlatne nao ale. uj, tko je to napisao? ta? progun a Poduev. elavac ga je poku avao skrenuti u stranu od su tine pitanja. Pa tko je to napisao? Tko je autor ... Slu aj, pogledaj gore na prvoj stranici. Zar je prezime va no? Zar je ono va no za su tinu, za njihove bolesti? Za njihov ivot ili smrt? Jefrem nije navikao da pro ita imena na vrhu prve strane, a kad bi ih i pro itao zaboravio bi ih. Sad je ipak okrenuo prvu stranicu i naglas pro itao: Tol-stoj. Ne mo e biti! pobuni se Rusanov. Tolstoj? Slu ajte, Tolstoj je pisao samo optimisti ka i patriotska djela, ina e ga ne bi tampali. Kruh, Petar Veliki. Triput je dobio Staljinovu nagradu, da znate. To nije taj Tolstoj javi se Demka iz kuta. Ovo je ovdje Lav Tolstoj. Ah, nije ta-aj Tolstoj? otegnu Rusanov kao da mu je laknulo, ali ipak s grimasom na licu. Ah, to je onaj drugi... To je onaj: ogledalo ruske revolucije, valju ci od ri e? ... Petljanac je taj va Tolstoj. Mnogo toga, mnoogo toga on nije shva ao. Zlu se treba opirati, mom e, protiv zla se treba boriti. I ja tako mislim muklo odvrati Demka. 83 TUMOR CORDIS Jevgenija Ustinovna, stariji kirurg, nije imala gotovo ni jedne neophodne kirur ke osobine ni onog prodornog pogleda, ni one odlu ne bore na elu, ni vrsto stisnutih eljusti, ni one otvorene mudrosti koja izbija iz cijele li nosti. Iako je bila u estom desetlje u, kad bi kosu skupila pod lije ni ku kapicu, osobe koje bi je vidjele s le a esto bi je zovnule: Slu ajte, djevojko, je li... ? Bila je, kako se to ka e, odostraga pionirka, sprijeda penzionerka. Donji kapci bili su joj veliki pa su se o i inile podbule a lice uvijek umorno. Spa avala je to jarko obojenim usnicama, ali je ru morala obnavljati nekoliko puta dnevno, jer bi gotovo cijeli izbrisala cigaretama. Svakog trenutka, kad nije bila u dvorani za operacije, ambu: lanti ili bolesni koj sobi, ona je pu ila. im bi uspjela pobje i napolje, okomila bi se na cigaretu kao da e je pojesti. Za vrijeme vizite ponekad bi podizala ka iprst i srednjak i prinosila ga ustima pa se inilo kao da i na viziti pu i. Zajedno sa efom odjela Lavom Leonidovi em, odista krupnim mu karcem duga kih ruku, ta sitna, vreme na ena obavljala je sve operacije koje su se mogle obaviti u toj klinici rezala je udove, stavljala cijevi u grlo, vadila eluce, dosizala do najdaljeg zakutka crijeva, hara ila po utrobi a pokraj takvog dana, punog operacija, mogla bi jo , kao da je rije o jednostavnom poslu koji ima u malom prstu, izvaditi jednu ili dvije mlje ne lijezde, zara ene rakom. Nije bilo petka ni utorka a da Jevgenija Ustinovna nije sjekla enske grudi i bolni arki, koja je pospremala dvoranu za operacije, jednom je rekla, uvla e i dim umornim usnicama, da bi se od svih grudi, koje je ona operirala moglo sagraditi veliko brdo. Jevgenija Ustinovna bija e cijelog ivota samo kirurg, osim kirurgije za nju ni ta nije postojalo, a svejedno je pamtila i razumijevala rije i kozaka Jero ke o evropskim lije nicima iz jedne Tolstojeve pri e: Samo znaju rezati. Vidite da su budale. U planinama su pravi dokturi. Poznaju trave. I kad bi sutra neka rendgenska, kemijska, travnata terapija ili neka svjetlosna, kromatska, telepatijska terapija mogla spasiti 84 njene pacijente, i to bez operacije, i, kad bi prijetila opasnost da kirurgija nestane iz povijesti ljudskog roda, Jevgenija Ustinovna ne bi je branila ni

jednog jedinog dana. Mo da ak i protiv svog uvjerenja, isklju ivo zbog toga to je cijelog ivota samo rezala i rezala i znala jedino za krv i meso. Jedna od mu nih i neophodnih okolnosti u ovjekovu ivotu jest da se ljudi ne mogu odjednom trgnuti i naglo izmijeniti vrstu svog zanimanja. U vizitu su obi no odlazili utro je ili u etvero: Lav Leonidovi , ona i asistenti. Ali prije nekoliko dana je Lav Leonidovi otputovao u Moskvu na seminar o operacijama grudnog ko a. Iste te subote ona je, tko zna za to, posve sama, bez terapeuta i bez sestre u la u mu ku sobu na prvom katu. Cak nije ni u la nego je zastala na vratima i naslonila se na dovratak. U toj kretnji bilo je ne to djevoja ko. Samo posve mlada djevojka mo e se tako nasloniti, znaju i da je to ugodan prizor, da je tako ljep e stajati nego biti posve uspravan, poravnatih ramena i zadignute glave. Zastala je tako i promatrala Demu kako se igra. Dema je bio ispru io na krevetu bolesnu nogu, zdravu presavio i podvio, na nju, kao na stoli , stavio knjigu, a na knjizi sastavljao neki lik od etiri duga ke olovke, koje je pridr avao objema rukama. Dugo je promatrao ono to je napravio i ne bi se bio maknuo da ga nije zovnula. Podigao je glavu i odlo io olovke. ta to radi , Dema, ta to sastavlja ? nekako tu no upita Jevgenija Ustinovna. Pou ak! spremno odvrati on, i to mnogo glasnije nego to je bilo potrebno. Izgovorili su svatko svoje, ali su se pa ljivo promatrali i bilo je o ito da ne misle o onome o emu govore. Znate, prolazi vrijeme objasni Dema, ali sad ve ne-odlu nije i ti e. Ona klimnu glavom. Za utjela je ali je ostala naslonjena na dovratak ne, nije to bila djevoja ka navika, nego umor. Hajde da te pregledam. Dema, koji je uvijek bio razborit, usprotivi se ivlje nego obi no: Ju er me je gledala Ljudmila Afanasjevna! Rekla je da emo jo zra iti. Jevgenija Ustinovna je klimala glavom. Iz nje je izbijala neka tu na ljepota. U redu. Ipak u pogledati. Dema se namr tio. Okanio se stereometrije, ispru io se na krevetu, pomaknuv i se da bi mogla sjesti i obna io bolesnu nogu sve do koljena. Jevgenija Ustinovna sjede na krevet. Bez napora zabaci rukave ogrta a i haljine gotovo do lakata. Njene tanke i savitljive ruke krenu e po Deminoj nozi kao dva iva bi a. Boli li te? Boli li? pitala je. Boli. Boli ponavljao je on sve se ja e mr te i. Osje a li nogu i no u? Osje am ... Ali, Ljudmila Afanasjevna... Jevgenija Ustinovna jo jednom zaklima glavom kao da ga dobro shva a i potap e ga po ramenu. Dobro, dru kane, samo se ti zra i. I oboje se opet zagleda e jedno drugome u o i. U sobi je bilo posve tiho, pa je svaka njihova rije odjekivala. Jevgenija Ustinovna ustala je i okrenula se. Kraj pe i je prije le ao Pro ka, ali sino se preselio do prozora (iako se govorilo da ne valja le i na krevet bolesnika koga su otpustili da umre). A na postelji kraj pe i sad je le ao oniski, mirni, plavi Fridrih Federau, koji u sobi nije bio novajlija, jer je ve tri dana odle ao na stubi tu. Sad je ustao, vojni ki spustio ruke uz tijelo i zagledao se u Jevgeniju Ustinovnu srda no i s puno po tovanja. Bio je ni i od nje. Fridrih Federau je bio posve zdrav! Njega ni ta nije boljelo! Poslije prve operacije bio je potpuno izlije en. Nije se vratio u odjel za rak da bi se pritu io nego zato to je bio pedantan: u popratnom dokumentu je pisalo da se na kontroli mora pojaviti 1. velja e 1955. Putovao je iz velike daljine po te kim cestama, puno puta je prelazio, isprva je na sebi imao ko uh i izmetine i vozio se odostrag na kamionu, a od eljezni ke stanice dovle putovao je u plitkim cipelama i laganu ogrta u ali se nije prijavio ni 31. sije nja ni 2. velja e

nego ba 1., jednako ta no kao to mjesec, prema svim predvi anjima, ulazi u pomr inu. Ali su i njemu zagor ili dane: tko zna za to, zadr ali su ga u bolnici. Bio je potpuno uvjeren da e ga ve danas pustiti. Pri la je visoka mr ava Marija ugaslih o iju. Nosila je ru nik. Jevgenija Ustinovna je obrisala ruke, nije spustila rukave, koji su bili zadignuti do lakata, nego je u potpunoj ti ini dugo kru ila prstima po vratu Federaua, rekla mu da se raskop a i spustila se prstima do njegovih klju nih kostiju i pod pazuha. Napokon je rekla: Odli no je, Federau. Kod vas je sve u redu. Sinuo je kao da su ga odlikovali. Sve je u redu nastavljala je ona prijazno i opet prelazila prstima ispod njegove donje eljusti. Izvr it emo jo jednu malu operaciju i gotovo. Kako to? zapanji se Federau. Za to, ako je sve u redu, Jevgenija Ustinovna? Da bi bilo jo bolje nasmije i se ona beskrvno. Ovdje? on dlanom zamahne poprijeko po vratu kao da sije e. Izraz njegova blagog lica postao je mole iv. Obrve mu bijahu posve plave. Tu. Ali ne brinite, kod vas to nije bilo nimalo zapu teno. Mogli bismo to obaviti u ovaj utorak. (Marija zapi e.) Potkraj velja e mo ete ku i i vi e se ne ete vratiti ovamo. A ho u li opet na kontrolu? poku a se osmjehnuti Federau, ali ne uspije. Pa ta vam smeta kontrola nasmije i se ona kao da se ispri ava. Cime bi ga mogla ohrabriti osim vlastitim umornim osmijehom? I dok je on tako ostao stajati, da bi zatim sjeo i zamislio se, ona je krenula dalje kroz sobu. Uz put se jo lagano osmjehnula Ahmad anu (prije tri sedmice operirala mu je prepone) i zastala pred Jefremom. On ju je ve o ekivao a plavu knji icu polo io kraj sebe. Onako velike glave, nesrazmjerno debela, umotana vrata i ple at, podvijenih nogu, napola je sjedio u krevetu nalik na kakva udovi na patuljka. Motrio ju je ispod oka o ekuju i udarac. Naslonila se na ogradu njegova kreveta i prinijela dva prsta ustima kao da pu i. Onda, kako se osje a , Podueve? to ga pita kako se osje a? Neka samo ka e svoje, odigra svoju ulogu i ode. Dojadilo mi je to me re u re e Jefrem. Ona odi e obrve kao da se udi da operacija mo e nekome dojaditi. Ni ta nije odgovorila. A i njemu se inilo da je dosta rekao. utjeli su kao poslije sva e, kao uo i rastanka. Opet ete na istom mjestu? gotovo i ne upita nego re e Jefrem. (Htio je zapravo re i: za to ste prije operirali? ta ste mislili? Ali on, koji nikada nije tedio svoje starje ine i koji je uvijek svima kresao u lice, po tedio je Jevgeniju Ustinovnu. Neka sama pogodi to je htio re i.) Malo ni e odvratila je ona. (Kakva ima smisla da ti ka em, jadnice, da rak jezika nije isto to i rak donje usnice? Izvadi vorove ispod eljusti a odjednom se poka e da su zahva ene i najdublje limfne lijezde. A to se prije nije moglo operirati.) Jefrem je zastenjao kao da to ve prelazi njegove snage. Nemojte. Ne treba mi. A ona kao da ga ba i nije nagovarala. Ne dam da me re ete. Ni ta mi vi e ne treba. Gledala ga je i utjela. Otpustite me! Zagledala mu se u ri e o i koje su poslije toliko straha postale neustra ive i tako er pomislila: za to? Za to da ga mu imo ako ve no ne mo e pomo i kad nastupe metastaze. U ponedjeljak emo, Podueve, skinuti zavoje i pogledati. U redu? (Tra io je da ga otpuste, ali se svejedno nadao da e ona re i: Jesi li poludio, Podueve? Za to da te otpustimo? Mi emo te lije iti! Mi emo te izlije iti!) A ona je, eto, pristajala na njegov zahtjev. Zna i da mu je odzvonilo.

Nagnuo se cijelim tijelom to je zna ilo da povla uje. Jer samo glavom nije mogao klimnuti. Pristupila je Pro ki. Ustao je da je do eka i nasmije io se. Ne pogledav i ga, zapitala je: Onda, kako se osje ate? Dobro jo se ire osmjehnu Pro ka. Ove pilule su mi pomogle. 87 On pokaza bo icu s multivitaminima. Nije znao kako bi joj se to vi e umilio. Nije znao kako bi je nagovorio da ga ne operira. Pokazala je glavom prema pilulama a zatim pru ila ruku prema lijevoj strani njegovih grudi. A kako je ovdje? Probada li? Mal ice. Ona lagano klimnu: Danas emo vas otpustiti. Kako se samo obradovao Pro ka! Crne obrve visoko se uzvinu e: ta ne velite? A operacije ne e biti? Zavrtjela je glavom i beskrvno se smije ila. Punu sedmicu su ga prepipavali, etiri puta stavljali pod rendgen, zapovijedali mu da sjedne, da legne, dizali ga, vodili ga nekakvim starcima u bijelim ogrta ima o ekivao je ve da je posrijedi neka stra na bolest i sad ga odjednom pu taju bez operacije! Zna i da sam zdrav? Ne sasvim. Ali su ove pilule vrlo dobre, je li? Crne o i su mu sijale od razumijevanja i zahvalnosti. Bilo mu je ugodno to ovaj sretni obrat veseli i nju samu. Te ete pilule odsada sami uzimati u apoteci. Ja u vam jo i ne to drugo prepisati, to ete tako er piti ona se okrenu prema sestri askorbin. Marija ozbiljno sagnu glavu i zapisa u bilje nicu. Samo ete se morati uvati! upozoravala je Jevgenija Ustinovna. Ne smijete brzo hodati. Ne smijete podizati teret, a ako se saginjete, morate se oprezno saginjati. Pro ka se nasmija sretan to i ona ba ne razumije sve na svijetu. A kako da ne podi em teret? Pa ja sam traktorist. Ne ete zasada raditi. to? Dobit u po tedu? Ne, na osnovu na eg dopisa dobit ete invalidninu. Invalidninu? Pro ka je pogleda u udu. Ama koga e mi avola invalidnina? Od ega u ivjeti? Jo sam mlad, ja bih radio. I on pokaza svoje zdrave ake grubih prstiju, koje su vapile za poslom. Ali to nije pokolebalo Jevgeniju Ustinovnu. Za pola sata ete si i u ambulantu. Dokumenti e biti spremni, i ja u vam sve objasniti. Ona iza e a za njom i uspravna, mr ava Marija. U bolni koj sobi svi odmah zabruja e u jedan glas. Pro ka je spominjao tu invalidninu koga e mu avola ona ali nije uspio o tome porazgovoriti s momcima jer su svi pri ali o Fe-derauu. Sve ih je zapanjivao njegov slu aj: vrat mu je bez ikakve otekline, bijel, ravan, a kad tamo operacija! Poduev se na krevetu upro o ruke i okrenuo cijelim tijelom, ne ispraviv i nogu (ispalo je kao da se okre e bogalj bez nogu), i zavikao ljutito ak pocrvenjev i u licu: 88 Ne daj se, Fridrih! Ne budi lud! Kad te po nu jednom rezati, dokraj it e te kao i mene. Ali i Ahmad an se upleo: Treba operacija, Federau! Ne bi to oni samo onako rekli.. Za to bi rezali, ako ga ne boli? uzbu ivao se Dema. Ama ta je tebi, burazeru? muklo e Kostogutov. Jesi li poludio, da ti re u zdrav vrat.

Rusanovu je smetala ta vika, ali nije nikoga ukorio. Ju er,, poslije injekcije silno se obveselio tome to ju je lako podnio. Ali mu je svejedno oteklina pod vratom cijelu no i cijelo jutro smetala da okre e glavu i danas je bio stra no nesretan zbog toga to-se nije ni ta smanjila. Istina, obi la ga je doktorica Ganhart. Vrlo potanko je ispitala Pavela Nikolajevi a o tome kako se osje ao sino i no as, i jutros,, i o slabosti koju osje a i objasnila mu da se tumor ne mo e smanjiti poslije prve injekcije i da je ak posve normalno to se nije; smanjio. Donekle ga je umirila. Dobro je promotrio Ganhartovu: lice joj bija e pametno (samo je prezime sumnjivo). Na kraju krajeva, ne mo e se re i da su lije nici u ovoj klinici najgori na svijetu, iskustva imaju, samo treba iz njih izvu i to se vi e mo e. Ali njegov mir nije dugo potrajao. Lije nica je oti la, a oteklina je str ala ispod eljusti i pritiskala, bolesnici su lupetali besmislice i raspravljali o ovjeku kome kirurzi namjeravaju operirati zdrav vrat. Kakvu samo ima Rusanov izraslinu ' a operaciju doktori i ne spominju: nije mogu e da je njegovo stanje tako lo e? Kad je prekju er u ao u ovu sobu, Pavel Nikolajevi nije mogao ni pomisliti da e tako brzo osjetiti vezu s tim ljudima. Eto, ovdje je bila rije o vratu. Trojica od njih imala su bolestan vrat. Fridrih Jakobovi se posve smeo. Slu ao je sve to su mu savjetovali i izgubljeno se smje kao. Svima je bilo jasno to treba uraditi, samo se njemu njegov vlastiti slu aj inio posve mutan. (Kao i njima njihove bolesti.) Bilo je opasno i po i na operaciju, i ne po i. Mnogo se on toga nagledao i naslu ao u ovoj klinici, jo pro log puta kad su mu, kao sada Jegenberdijevu, lije ili rendgenom donju usnicu. Otada mu je krasta na usnici narasla, osu ila se i otpala, ali je njemu bilo jasno za to treba operirati lijezde na vratu: da se rak ne bi dalje pro irio. Me utim, Poduevu su dva puta rezali vrat i to mu je to pomoglo? ... A ta onda ako rak ionako ne bi dalje krenuo? Ako je ve nestao? U svakom slu aju trebalo bi se posavjetovati sa enom i osobito s k erkom Hen-rietom, koja je najobrazovanija i najodlu nija u njihovoj obitelji. Samo to je on ovdje zauzimao jedan krevet, i klinika ne bi mogla ekati da oni izmijene pisma (od eljezni ke stanice do njihova naselja, duboko u stepi, po tu prevoze samo dva puta sedmi no, i to ako je cesta prohodna). Mogao bi tra iti da ga puste iz bolnice i da ode ku i da se posavjetuje ali to bi bilo i te kako te ko,, mnogo te e nego to bi to mogli shvatiti lije nici i ovi bolesnici koji mu tako spremno dijele savjete. U tu svrhu bi morao u ovda njoj gradskoj upravi povu i dozvolu koju je na jedvite jade-dobio, skinuti se s privremene liste boravka i krenuti na put; isprva putovati vlakom do njihove male eljezni ke stanice, ondje obu i bundu i tople izme, koje je ostavio kod nekih plemenitih 89' neznanaca da mu ih sa uvaju jer ondje nije vrijeme kao ovdje, ondje jo pusu ledeni vjetrovi i studeno je i tresti se i tandrkati jo stotinu i pedeset kilometara do traktorske stanice, mo da ak i ne u kabini, nego otraga na kamionu; i kad do e ku i, odmah pisati molbu u oblasnu upravu i ekati dvije, tri ili etiri sedmice da bi dobio dozvolu za novo putovanje; a kad je dobije, opet moliti da ga puste s posla i onda e se ba otopiti snijeg, ceste zaglibiti i automobili ne e voziti; a zatim na maloj stanici, gdje se vlakovi zaustavljaju samo dva puta svakog dana i gdje stoje samo po jednu minutu, o ajni ki juriti od konduktera do konduktera prekiinju i ih da te puste u vlak; kad jednom doputuje ovamo, onda opet u gradskoj upravi tra iti da te stave na privremenu listu i jo tolike dane ekati na slobodan krevet u klinici. Dotle su bolesnici raspravljali o Pro kinu slu aju. Sad ti vjeruj praznovjerju: ta smeta to je legao na onaj opasni krevet! estitali su mu i savjetovali da pristane na invalidninu, dok mu jo nude. Kad ti nude, uzmi! Kad nude, zna i da tako i treba biti. Nude ti, a poslije e ti ve oduzeti. Ali Pro ka se protivio i tvrdio da se njemu radi. A oni mu vele da e se jo , budala jedna, na-raditi, duga ak je ivot. Pro ka je si ao po dokumente. U sobi su se polako smirivali. Jefrem je opet otvorio knjigu, ali je itao retke ne shva aju i ih i ubrzo mu je to postalo jasno.

Nije ih razumijevao zato to se trzao, uzbu ivao, promatrao to se doga a u sobi i u hodniku. Da bi ih mogao razumjeti, trebalo bi se sjetiti da je s njim gotovo. Da ni ta ne mo e popraviti, nikoga ni u ta uvjeriti. Da su mu odbrojeni dani i da za tih odbrojanih dana mora obra unati sam sa sobom. Istom tada bi po eo razumijevati retke u knjizi. Istina, ti su reci bili otisnuti obi nim crnim slovima na bijelom papiru. Ali nije bilo dovoljno biti pismen da bi ih ovjek pro itao. Kad se Pro ka, ve s dokumentima u ruci, veselo uspinjao stepeni tem, u gornjem predvorju opazio je Kostogutova i po-iazao mu: I igovi su okrugli, vi aj! Jedan dopis bio je naslovljen na eljezni ku stanicu s molbom da se tome i tome bolesniku, koji je upravo operiran, izda vozna karta bez ekanja. (Da nisu spomenuli operaciju, morao bi, kao i ostali bolesnici, ekati na stanici u duga ku repu i mo da ne bi otputovao ni za dva-tri dana.) U drugom dopisu, upu enom ambulanti u Pro kinom mjestu, pisalo je ne to nerazumljivo. Ne razumijem! pokazivao je Pro ka prstom. ta to tu pi e, je 1' da? ekaj malo za kilji Kostogutov nezadovoljna izraza na licu. Na, uzmi, ja u promisliti i re i ti. Pro ka uze dragocjene dokumente i ode da se spremi za put. A Kostogutov se navali na ogradu i veliki uperak mu se objesi nad stepeni tem. O latinskome on nije imao pojma, ba kao to nije znao ni jedan drugi jezik i kao to, uostalom, ni jednu drugu nauku osim topografije, i to vojne, koliko se u i na naredni kom te aju nije po teno izu io. Ali, iako se uvijek i svagdje izrugivao obra90 zovanju, on bi dobro napeo o i i u i da ne propusti ni jednu jedinu si u nu priliku koja e mu pomo i da postane malo obrazovaniji. Zavr io je jednu godinu geofizike, godine 1938, polazio je geodeziju 1946. i 1947. godine, a izme u ta dva studija bio je u vojsci i u ratu, to mu nije pomoglo da uznapreduje u nauci. Me utim se Kostogutov uvijek sje ao izreke svog voljenog djeda: Budala voli pou avati a pametni voli u iti, i ak kad je bio u vojsci, oslu kivao je sve to mu se inilo da je korisno, svaki pametan razgovor koji bi vodio oficir iz drugog puka ili vojnik iz njegova voda. Istina, oslu kivao je uvijek tako da ne bi povrijedio vlastitu ta tinu malko s visoka, kao da mu to ba nije jako potrebno. A kad se Kostogutov upoznao s nekim ovjekom, nikada nije urio da se predstavi i da se otkrije, nego je odmah ispitivao tko mu je novi znanac, kamo spada, odakle je i kakav je. To mu je mnogo pomagalo da sva ta uje i sazna. Posebno je imao prilike da napabir i kojekakvog znanja u krcatim moskovskim elijama poslije rata. Ondje su svake ve eri dr ali predavanja razli iti profesori, doktori ili naprosto obrazovani ljudi o atomskoj fizici, zapadnoj arhitekturi, genetici, poetici ili p elarstvu a Kostogutov bija e najrevniji slu alac na svim tim predavanjima. Jo pod drvenim le ajevima Krasne Presne i na neizblanjanim daskama marvenih vagona, kad se pri prebacivanju iz zatvora u zatvor sjedilo na zemlji, ba kao i u logorskom krugu posvuda je on, uvijek, imaju i na umu djedovu izreku, poku avao nau iti ono to nije uspio saznati po fakultetskim predavaonicama. U logoru se upoznao s medicinskim statisti arem starijim, smjernim ovjekom, koji je u ambulanti ispisivao formulare i koga su ako treba slali po vodu za aj i saznao da je on bio predava klasi ne filologije i anti ke literature na lenjingradskom sveu ili tu. Kostogutov je naumio da od njega poku a nau iti latinski jezik. Zbog toga je morao, po najve oj studeni hodati ovamo--onamo po krugu, nisu imali ni olovke ni papira, statisti ar je gdjekad skidao rukavicu i pisao prstom po snijegu. (Starac mu je davao te instrukcije besplatno: naprosto se, bar na jedan as, opet osje ao ovjekom. A Kostogutov mu i onako ne bi mogao platiti. Samo su to njih obadvojica skoro skupo platili: posebno su ih pozivali na preslu avanje, sumnjaju i da su spremali bijeg i da zato na snijegu crtaju plan i polo aj mjesta. U pri u o latinskome nitko nije vjerovao. Instrukcija je tako prekinuta.)

Od tih lekcija Kostogutov je samo upamtio da rije casus Ili slu aj ima negativno zna enje i odatle zaklju io a da nije zaklju io ne bi to bilo te ko i pogoditi da je kardiogram rije sli na korijena. A tu je rije susretao na svakoj stranici Patolo ke anatomije, koju mu je bila posudila Zoja. Tako je on bez po muke shvatio Pro kinu dijagnozu: Sr ani tumor, slu aj koji ne podlije e operaciji. Ne samo operaciji, nego i bilo kakvoj drugoj vrsti lije enja ina e mu ne bi dali askorbin. I tako, nagnuv i se nad stepeni te, Kostogutov nije razmi ljao o prijevodu s latinskoga nego o na elu, koje je ju er tuma io Ljudmili Afanasjevnoj, na elu da bolesnik mora sve znati. Ali to je na elo vrijedilo za ljude kao on, koji su pro li svoje u ivotu. A kako je s Pro kom? tv Pro ka nije gotovo ni ta ponio sa sobom: nije on imao nikakve imovine. Ispra ali su ga Sigbatov, Demka i Ahmad an. Sva trojica su kora ali oprezno; jedan je uvao le a, drugi nogu, tre emu je smetala taka. A Pro ka je veselo kora ao i bijeli zubi su mu blistali. Ba isto tako iako se to doga alo rijetko ispra ali su zatvorenike na slobodu. 1 zar da mu ka e kako e ga, odmah, ve pred ulazom, ponovo uhapsiti? Onda, to pi e tu? upita Pro ka u prolazu posve nehajno. avo bi ga znao skupi usta Kostogutov a i brazgotina mu se pri tome skupi. Lukavi su ti sad ti lije nici, ne mo e shvatiti to su napisali. Hajde, elim vam da ozdravite! Ozdravite i vi momci! Brzo ku i! Brzo eni! Pro ka se rukova sa svima. Jo se na stepenicama veselo okretao i mahao im. 92 10 DJECA Samo je opipala prstom Demkin tumor, obgrlila ga oko ramena i oti la dalje. Ali u tom trenu dogodilo se ne to kobno. Demka je to osjetio. Popucale su pod njim grane njegove nade. Nije to odmah osjetio isprva su u sobi raspravljali i ispra ali Pro ku, a on je smi ljao ne bi li se preselio na njegov krevet kraj prozora koji je, eto, ispao sretan ondje je vidljivije, lak e se ita i bli e je Kostogutov s kojim je rado razgovarao. U tom asu je u ao novi bolesnik. Bio je to preplanuli mladi , kao smola crne uredne i malko kovr ave kose. Vjerojatno je ve odavno prevalio dvadesetu. Pod jednim i pod drugim pazuhom imao je po tri knjige. Zdravo, drugovi! doviknuo je on s praga i silno se svidio Demki: dr ao se vrlo jednostavno i otvoreno gledao oko sebe. Gdje je moje mjesto? inilo se kao da mu pogled ne prelazi po krevetu, nego po zidovima. Ho ete li vi to mnogo itati? zapita ga Demka. Cijelo vrijeme! Demka se zamisli. Stru no ili samo onako? Iz struke. E pa onda, neka, legnite vi kraj prozora. Odmah u vam napraviti krevet. A kakve su vam to knjige? Geologija, brate odgovori novajlija. I Demka pro ita jedan od naslova: Geokemijska istra ivanja mineralnih nalazi ta. Hajde, legnite kraj prozora, ta vas boli? Noga. Mene isto noga. Jest, novajlija je oprezno stajao na jednu nogu, ali je ina e bio takve figure da bi mogao klizati i plesati na ledu. Novajliji napravi e krevet, i inilo se kao da je on ovamo do ao samo po poslu: odmah je rasporedio pet knjiga na prozorskoj dasci a u estu se zadubio; itao je jedan sat, ni ta nije nikoga pitao, nikome se nije obra ao, a onda su ga pozvali lije nici. 93

Demka je tako er poku avao itati. Isprva se mu io sa stereometrijom i gradio likove od olovaka. Ali pou ci mu nisu nikako i li u glavu. A crte i segmenti pravca i nepravilni lomovi ploha podsje ali su Demku uvijek na jedno te isto. Odlu io je da uzme lak u knjigu ivu vodu nekoga Ko- evnikova, knjigu koja je ve dobila Staljinovu nagradu. Bio je to A. Ko evnikov, a postojao je jo i S. Ko evnikov, mo da ak i V. Ko evnikov. Demku je hvatala muka od tolikih pisaca. U pro lom vijeku bilo je mo da svega desetak pisaca, ali su svi bili veliki. A danas ih ima na tisu e, promijeni im jedno slovo u imenu i eto ti novog pisca. Ima i Safronov, a ima i Safonov, ini se da to nije isti. A i taj Safronov: je li to uvijek isti? Nitko ne bi stigao da pro ita sve te njihove knjige. A kad poneku i pro ita , bolje bi bilo da je nisi itao. Nicali su ti pisci, nitko nije za njih znao, dobivali Staljinove nagrade i zauvijek nestajali. Svaka knjiga, gotovo svaka malo deblja knjiga koja je izi la pro le godine dobila bi nekakvu nagradu. Svake godine je bilo etrdeset, pedeset nagrada. Demki su se u glavi pobrkali i naslovi. Mnogo se pisalo 0 filmovima Veliki ivot i Velika obitelj. Jedan od tih filmova bio je vrlo koristan, a drugi vrlo tetan, ali Demka nikako da upamti koji je koji, to prije to ni jedan ni drugi nije gledao. 1 pojmovi su mu se tako er brkali, i to to vi e to je Demka o njima mislio i itao. Tek to je shvatio da gledati objektivno zna i vidjeti stvari onakve kakve one jesu u ivotu, odmah je negdje pro itao kako napadaju knji evnicu Panovu zbog toga to se nalazi na nesigurnu tlu objektivizma. A sve je to trebalo doku iti, razumjeti i zapamtiti. itao je Demka ivu vodu i nikako da shvati je li ta knjiga takva magla i dim ili su njemu magla i dim u du i. Sve ga vi e pri tiskala tuga i tjeskoba. Nije li se, mo da, elio posavjetovati s nekim? Potu iti se? Mo da bi, naprosto, htio ljudski porazgovoriti i osjetiti da ga bar malko ale. Naravno, itao je i uo da je sa aljenje poni avaju i osje aj: on poni ava i onoga tko sa aljeva, i onoga koga sa aljevaju. A ipak bi volio da ga bar malko ale. Jer Demku nikada u ivotu nitko nije alio. Ovdje u bolesni koj sobi bilo je zanimljivo slu ati druge i razgovarati, ali ne o ovome i ne na ovakav na in kako bi sad to elio. Me u mu karcima treba biti mu karac. U klinici je bilo mnogo ena, vrlo mnogo, ali Dema se ne bi ni usudio prije i prag njihove velike i bu ne sobe. Da je ondje na okupu toliko zdravih ena zanimljivo bi bilo u prolazu, kao uz put, onamo zaviriti i pogledati. Ali pred tim leglom bolesnih ena, on je okretao glavu boje i se da ne bi ugledao to neugodno. Bolest ih je odvajala kao zastor, zastor mnogo ja i od obi nog stida. Neke od tih ena, koje bi Dema susretao na stepenicama ili u predvorju, bijahu tako klonule, utu ene, da nisu pa ljivo ogrtale ogrta e, pa je mogao vidjeti njihovu donju odje u na grudima ili ispod pasa. Me utim takav prizor ga ne bi obradovao, nego izazivao bol. I zato je uvijek okretao glavu. Osim toga nije bilo ovdje lako upoznati se sa enom. Jedino ga je teta Stefa sama uo ila, po ela ga o koje emu ispitivati, i on se s njome sprijateljio. Teta Stefa bila je ve i majka 94 i baka i imala je neke od onih op ih osobina sviju baka bore i smije ak pun razumijevanja za ljudske slabosti. On i teta Stefa zastali bi negdje navrh stepeni ta i dugo razgovarali. Nitko nikada nije tako pozorno slu ao Demu, i s toliko razumijevanja, ba kao da joj je on najbli i na svijetu. I on joj je otvoreno pri ao o sebi, pa ak i o majci, o mnogo emu to ne bi nikome ivome spomenuo. Demki su bile dvije godine kad mu je otac poginuo u ratu. Tada je dobio o uha, ne ba prijazna ali pravi na, s kojim se moglo pristojno ivjeti samo to se majka on tu rije pred Stefom nije izgovorio iako ju je u sebi ve odavno ponavljao prokurvala. O uh ju je napustio, i dobro je u inio. Otada je majka

dovodila mu karce u sobu u kojoj je spavao i Dema, ondje se naravno mnogo pilo (tjerali su i Demu da pije, ali on nije htio), a mu karci su ostajali do nekog doba: pokoji do pono i, drugi do jutra. U sobi nije bilo nikakve pregrade a nije bilo ni mra no zato to su je obasjavale uli ne svjetiljke. I Demki se sve to tako smu ilo da mu se inilo svinjcem ono o emu su njegovi vr njaci zanosno sanjarili. Pro ao je tako peti i esti razred a u sedmom se Demka preselio starom kolskom podvorniku. Dvaput na dan Demka je dobivao hranu u koli. Majci nije bilo stalo da se vrati polako je crkavala i veselila se tome. Dema je ru no govorio o majci, nije se mogao svladati. Teta Stefa ga je slu ala, vrtjela glavom da bi na kraju neobi no zaklju ila: Svi ive na ovom bijelom svijetu. Ovaj svijet je za sve isti. Pro le godine se Dema preselio u tvorni ko naselje, gdje je postojala ve ernja kola, i ondje su ga smjestili u dom. Dema je u io tokarski obrt i dobio drugu kategoriju. Nije ba osobito napredovao, ali, za razliku od raspojasane majke, on se nije opijao i nije pjevao svakakve pjesme nego se bavio svojim poslom. Uspje no je zavr io osmi razred i prvo polugodi te devetog razreda. Jedino to je volio bilo je da povremeno s de kima igra nogomet. I zbog tog jednog jedinog, sitnog zadovoljstva sudbina ga je kaznila: u gu vi oko lopte netko je nehotice udario Demku kopa kom po nozi, Demka se na to nije ni osvrtao, malko je epesao, a poslije je posve pro lo. Ujesen je noga po ela oticati i oticati, on se jo nikako nije odlu ivao da ode lije niku, a kad je oti ao, grijali su mu nogu, stanje se pogor alo, pa su ga poslali, prvo, na lije enje u kotar, a onda ovamo. Za to je, pitao je Demka tetu Stefu, za to je i sama sudbina tako nepravedna? Eto, ima ljudi kojima cijelog ivota sve ide kao po loju, a drugima sve naopako. Jo se ka e da sudbina ovisi o samome ovjeku. A ni ta ne ovisi o njemu. Ovisi o bogu tje ila ga je teta Stefa. Bog sve vidi. Treba to mirno primati, Demka. Jo gore ako sve ovisi o bogu, ako on sve vidi za to onda sve svaljuje na jednog jedinog ovjeka? Trebalo bi to nekako rasporediti... Ali da se treba pomiriti sa sudbinom, to nije bilo nimalo sporno. Jer ako se i ne pomiri ta ti drugo preostaje? 95 Teta Stefa je ina e i ivjela u ovome mjestu pa su je k eri, sinovi i snahe esto obilazili i donosili svakakve poslastice. Teta Stefa ni ta od toga nije zadr avala za sebe nego je astila susjede i bolni arke a esto bi zovnula iz sobe i Demku i gurnula mu u ruku jaje ili valju ak. Dema se nikad u ivotu nije dosita najeo. Zbog toga to je neprestano i napeto razmi ljao o jelu, inilo mu se da je gladniji nego to je zapravo bio. Ipak se ustru avao da plja ka tetu Stefu i, kad bi ve uzeo jaje, nastojao je odbiti valju ke. Uzmi, sinko! navaljivala je ona. Valju ak je s mesom. Treba ga jesti dok je mesojede. A zar poslije vi e ne e biti? Naravno da ne e, zar ti to ne zna ? Pa to dolazi poslije mesojeda? Mesopust, jasno! Pa to je jo bolje, teta Stefa, nije li mesopust jo bolji? Sve u svoje vrijeme. Bolji ili gori ali mesa onda nema. A mesopust nikako da zavr i, je li? Kako ne bi zavr io! Prohuji za sedam dana. I ta emo onda? veselo upita Dema u ivaju i ve u mirisnom, doma em valju ku kakav u njegovoj ku i nisu nikada spravljali. Sve sam antikrist, ni ta ne zna. Poslije dolazi veliki post. A to e nam taj veliki post? to e nam on? Post, pa jo -veliki. Zato, Demka, to bi te trbuh vukao prema zemlji kad bi se uvijek toliko nabokao. Zato treba ponekad i svjetla.

 Kakvog svjetla, ta e nam ono? Nije to Dema nikako mogao shvatiti jer je znao samo za jednu vrstu svjetla. Svjetlo je zato da te prosvijetli. Nata te se bolje osje a , nisi li to nikad primijetio? Nisam, teta Stefa, nisam nikada to primijetio. Ve od prvog razreda, prije nego to je nau io itati i pisati, Demu su ve jednom zauvijek nau ili da je religija otrov, prokleti reakcionarni nauk koji pogoduje samo lupe ima. Zbog te religije se u nekim zemljama trudbenici nikako ne mogu osloboditi eksploatacije. im se otresu religije, dobivaju novo oru je u ruke i slobodu. I sama teta Stefa sa svojim smije nim crkvenim blagdanima, koja je svaki as spominjala boga i bezbri no se smje kala ak u ovoj zlokobnoj klinici, teta Stefa s tim svojim valju cima bila je za nj posve reakcionarna li nost. Ali usprkos tome ba sada, u subotu poslije ru ka, kad su oti li lije nici i ostavili bolesnike da razbijaju sebi glavu, kad je obla ni, mrki dan jadno osvjetljavao bolni ke sobe a u predsoblju i hodnicima gorjele svjetiljke, Dema je epesao uokolo i posvuda tra io upravo reakcionarnu tetu Stefu, koja mu nije mogla savjetovati ni ta prakti no osim kako e se pokoriti sudbini. Samo da mu je ne uzmu. Samo da mu je ne odsijeku. Samo da je se ne bude morao odre i. Da je dadne? Da je ne da? Da je dadne, da je ne da? Iako ga toliko paklenski boli da mu je se mo da ne bi ni bilo te ko odre i. 96 A tete Stefe nije bilo ni na jednom od uobi ajenih mjesta. Me utim u donjem hodniku, na mjestu gdje se on irio u maleno predvorje, koje su u klinici smatrali crvenim kuti em, iako je ondje stajao i stol de urne sestre i njen ormar s lijekovima, Dema je ugledao djevojku, gotovo djevoj icu, u istom onom ispranom, sivom ogrta u, ali po vanj tini nalik na filmsku glumicu; imala je plavu kosu, kakva se rijetko vidi, i jo ju je tako po e ljala da joj se lagano pomicala i njihala na glavi. Dema ju je jo ju er vidio na trenutak i ak je zadrhtao pri pogledu na taj kalpak plave kose. U inilo mu se da je djevojka tako lijepa da se nije ni usudio zadr ati na njoj pogleda okrenuo je glavu i oti ao. Iako mu je po godinama ona bila najbli a osoba u cijeloj bolnici (osim Sarhana kome su odrezali nogu), smatrao je da su mu takve djevojke posve nedostupne. Jutros ju je jo jednom na trenutak vidio s le a. ak i u toj bolni koj odje i bila je nalik na osicu, odmah bi je poznao. A na glavi joj drhtao snopi plave kose. O ito je da je Dema nije namjerno tra io, jer se ne bi mogao ni odlu iti da joj pristupi i s njom upozna: znao je da bi mu se usta slijepila, kao da su od tijesta, mumljao bi ne to nejasno i glupo. Ali kad ju je ugledao, srce mu je zaigralo u grudima. Nastoje i da ne epa, nastoje i da hoda to uspravnije, skrenuo je u crveni kuti i uzeo prelistavati republi ku Pravdu, koju su bolesnici ve prili no prorijedili upotrebljavaju i papir za zamatanje i u druge svrhe. Polovicu stola, prekrivenog crvenim stolnjakom, zauzimalo je bron ano poprsje Staljina, u koga su glava i ramena bili ve i nego u obi na ovjeka. S druge strane, u dnu stola stajala je poslu itelj ica, isto tako krupna, irokih usnica, nekako nalik na Staljina. Kako je bila subota, nadala se da ne e biti gu ve, pa je na stolu ra irila novine, sasula na njih sjemenke i ne poma u i se rukama slasno ih lju tila pijuckaju i ostatke na te iste novine. Vjerojatno je svratila ovamo samo na asak, ali se nikako nije mogla okaniti sjemenki. Zvu nik na zidu promuklo je hripao i iz njega se razlijegala plesna glazba. Za drugim stoli em dva bolesnika igrala su dame. Dema je vidio kutom o iju da je djevojka mirno i besposleno sjedila kraj zida, naprosto uspravna u stolici, jednom rukom pri-liskala ogrta na vratu, na onom mjestu gdje nije bilo nikakvih spona ako ih same ene ne bi prisile. Sjedio je tu taj plavokosi, neuhvatljivi, nje ni an eo, i ne mo e ga se dota i. A kako bi bilo divno o bilo emu s njome porazgovoriti! Makar i o nozi.

Ljut sam na sebe, Demka je listao novine. Sad mu je jo palo na pamet kako nije htio gubiti vrijeme na frizuru pa je bio pu tao da ga i aju ma inom do gola. U inio joj se zacijelo kao obi an klipan. Odjednom an eo re e: to si tako pla ljiv? Ve se drugi dan mota i ne prilazi mi. Dema zadrhta i ogleda se. Tako je, kome bi drugom to rekla ako ne njemu? Plavi uperak ili perjanica njihali su se poput cvijeta na njezinoj glavi. 7 Odijel za rak ta si tako upla en? Uzmi stolicu, donesi je ovamo, pa da se upoznamo. Nisam ja upla en. Ali u glasu mu je ne to zasmetalo da te rije i zvonko izgovori. Hajde, daj ovamo stolicu, smjesti se. Uzeo je stolicu i, trude i se da ne epa, odnio je do nje u jednoj ruci i stavio pokraj zida. Pru io je ruku. Dema. As ja pru i mu ona svoju mekanu ru icu i ponovo je povu e. Sjeo je i kao da mu sve to bija e vrlo smije no: sjede jedno pokraj drugoga, ba kao mladenci. Ne mo e je dobro ni pogledati. Ustao je i spretnije namjestio stolicu. A ti samo sjedi , ni ta ne radi ? zapita Dema. Za to da radim? A zapravo i radim. ta radi ? Slu am glazbu. Ple em u mislima. Ti sigurno ne zna . . U mislima? Bilo kako, makar i nogama. Demka nije no pucnu usnama. Vidim ja odmah da si neiskusan. Mogli bismo ovdje zaplesati pogleda Asja uokolo ali nema mjesta, a i kakvi su to plesovi? Slu am samo zato jer mi je ti ina uvijek mu na. A koji ples je dobar? zadovoljno se upu tao Demka u razgovor. Tango? Asja uzdahnu: Kakav tango, to su plesale na e bake! Sad je glavni ples rock'n'roll. Ovdje ga jo ne ple u. Ali ga u Moskvi ple u. I to majstorski! Dema nije primao svaku njenu rije , ali je naprosto u ivao to s njome razgovara i to ima pravo da je promatra. O i joj bijahu neobi ne zelena odsjaja. Ali o ima ne mo e promijeniti boju, kakve su takve su. Ipak su bile zgodne. Kakav je to ples! cmoknu Asja. Ali ti~iie bih znala pokazati, nisam ni ja vidjela kako se ple e. A kako ti provodi vrijeme? Pjeva li? Ne, ne pjevam. Za to, ja pjevam. Ti ina me mu i. A ta ti onda radi ? Da ne svira harmoniku? Ne ... zastidio se Demka. Nije joj bio dorastao. Kako da joj otvoreno istrese da njega privla i dru tveni ivot! ... Asja naprosto nije znala to da misli: kakav zanimljiv tip! Mo da se bavi atletikom? Ja se, eto, malko bavim peto-bojem. Ska em sto i etrdeset centimetara i posti em trideset i dvije desetinke u tr anju. Ne... ne bavim se... Demka je tu no spoznavao da pred njom ispada posve neugledan. Kako neki ljudi uspijevaju veselo ivjeti. Demka to nikad ne e znati... Malo sam igrao nogomet... I to ga je skupo stajalo. Pu i li bar? Pije li? nadala se jo Asja. Ili pije samo pivo? U lijepe su nas kapute uvalili, sramota je i nositi! Poludjela bih kad bih ovdje ostala tjedan dana ... A za to si ti ovdje? __ Ja? Demka je neko vrijeme utio. Htio je ve spomenuti nogu, ali nekako razlo no, polako, ovo nenadano pitanje ga je zbunilo. Ja imam na nozi... Sve do tada su rije i imam na nozi za njega zvu ale u asno i gorko. Ali uz ovu otvorenu Asju, koja je sve lako prihva ala, ve je po injao sumnjati da li je to tako stra no. I nogu je ve spomenuo isto kao pla u, bez stida. I ta ti ka u?

 E pa, vidi ... Ne ka u zapravo ni ta ... Ho e da je odre u. Rekao je to i mra na izraza na licu motrio vedro Asjino lice. Jesi li ti lud?! udari ga Asja po ramenu kao starog znanca. _ Zar nogu da odre u? Jesu li oni pri zdravoj pameti? Ne da im se lije iti! Nipo to nemoj pristati! Bolje je umrijeti nego ivjeti bez noge, je li ti jasno? ivot je stvoren za sre u! Naravno, opet je imala pravo! Kakav bi to bio ivot sa takom? Eto, sad bi sjedio pokraj nje a gdje bi stavio taku? Kamo bi s batrljkom? ... Ne bi mogao ni stolicu sam donijeti, morala bi mu je ona donijeti. Tako je, nema ivota bez noge. ivot je stvoren za sre u. Jesi li ve dugo ovdje? Koliko tome ima? Dema je brojio u sebi. Tri sedmice. U asno! slegnu Asja ramenima. Ala je to neugodno! / dosadno! Bez radija, bez harmonike! I mogu misliti kakvi se razgovori vode ondje po sobama. Opet se Demka nije usudio re i kako on po cijele dane u i u sobi. Sve to je bilo u njemu vrijedno nestajalo je pod brzim dahom iz Asjinih usta. inilo mu se da su sve te vrijednosti pretjerane i ak nekako papirnate. Nasmije iv i se (a u sebi je znao da mu to nije smije no), Demka re e: Raspravljali smo, na primjer, o tome od ega ljudi ive. ta to? Za to ljudi ive, razumije li? Oh! Asja je za sve imala spreman odgovor. I mi smo pisali takvu zada u: Za to ivi ovjek? Pi e se onako kako stoji u programu: o bera icama pamuka, o muziljama, o herojima gra anskog rata, o pothvatu Pavela Kor agina i o tome kakav je tvoj odnos prema njemu, o pothvatu Matrosova i kakav je tvoj odnos prema tom pothvatu ... Pa kakav je? Kako: kakav je? Treba da ka e da li bi sam u inio takav pothvat ili ne bi. U iteljica tra i da odgovori . Mi svi napi emo da bismo ponovili takav pothvat, za to da si pokvarimo polo aj u koli prije kraja godine? Samo a ka Gromov re e: A kako bi bilo da ja to ne napi em, da napi em onako kako mislim? Dat u ja tebi, ka e, kako ja mislim! Prilijepit u ti ja jedinicu! ... Jedna je djevoj ica napisala, zamisli: Ja jo ne znam da li volim svoju domovinu ili ne volim. Kad je u iteljica zagalamila: Kakve li stra ne misli! Kako da je ne voli ? Mo da je i volim, ali ne znam. Treba prvo da vidim. Nema ta da vidi ! S maj inim mlijekom si ve morala usisati ljubav prema domovini! Da si do 100 idu eg sata sve ovo ponovo prepisala! Ina e mi tu u iteljicu zovemo abom. Kad u e u razred, nikada se ne nasmije i. Slu aj je jasan: usidjelica, vlastiti ivot joj nije uspio pa se na nama osve uje. Osobito ne trpi zgodne djevojke. Asja je to izrekla o ito dobro znaju i koliko vrijedi lijepo lice. Bit e da je bolest jo nije pritegla, da ne zna za bolove, patnje, gubitak teka i zato jo nije izgubila svje inu i rumenilo; naprosto je dojurila ovamo iz sportske ili plesne dvorane, samo na tri dana, radi pretraga. Ima li i dobrih u itelja? zapita Demka samo da ona ne bi za utjela, samo da ne to govori i da je on mo e gledati. Nema, ma kakvi! Sve sami naduveni purani! Uop e, samo kad se sjetim kole... Ne da mi se ni govoriti. Njena radost i njeno zdravlje prelazili su i na Demku. Sjedio je sretan to ona tako brblja pred njim, nije se vi e ustru avao nego se opustio. Nije elio da se bilo oko ega s njom prepire, rado bi se u svemu slo io, ma to on osobno o tome mislio. I to se noge ti e bi mu laknulo i zaboravio bi na nju da ga nije ujedala i podsje ala da ju je izgubio i da jo ne zna do kojega e je dijela spasiti: do stopala, do koljena ili do bedra? Zbog te se noge njemu pitanje od ega ive ljudi? inilo toliko va no. I on ponovo upita: Nego, zbilja, ta ti misli , zbog ega... ivi ovjek? Toj je djevojci zbilja sve bilo jasno! Pogledala je Demku zelenkastim o ima, kao da mu ne vjeruje da se ne ali i da je ozbiljno pita: Kako: zbog ega? Zbog ljubavi, naravno!

Zbog ljubavi! ... I Tolstoj je rekao zbog ljubavi, samo u kojem smislu? I u iteljica je tra ila da uje od njih to zbog ljubavi ali u kojem smislu. Demka je ve ipak bio nau io da zavr i i razmotri misao u svojoj glavi. Ali, ipak... zagrcnu se on (ma koliko da je bilo jednostavno, ipak mu je bilo te ko izgovoriti) ljubav... ipak to ... Ljubav ne traje cijelog ivota. Ona je samo ... tek ponekad. U odre enim godinama. Do jednog vremena. U kojim godinama? U kojim godinama? ljutito zapitkiva e Asja kao da ju je ne im uvrijedio. Jedini ar je u na im godinama, u koje drugo doba? I kao da u ivotu ima i ta osim ljubavi. Zadigla je obrvice i bila je toliko sigurna da joj nitko ne mo e protusloviti a Demka nije ni poku ao. Njemu je bilo stalo do toga da je slu a, a ne da se prepire. Okrenula se prema njemu, nagnula se i, iako nije ispru ila ni jednu ruku, inilo se kao da je pru ila obje ruke preko razvalina svih bedema na ovoj zemlji: To je zauvijek na e! I to danas! Ljudi sva ta lupetaju, pune ti u i: ovo je ovako, ovo je onako. A postoji samo ljubav, ni ta vi e! Bila je tako otvorena pred njim kao da ve stotine ve eri ovako pri aju i pri aju... I, inilo se, da nije ovdje stajala ona bolni arka sa sjemenkama, da nije bilo sestara, dvojice igra a i bolesnika, koji su hodali hodnikom, da bi mu ovog istog asa, ovdje, u ovome zakutku, u najboljim godinama njihova ivota, bila spremna pomo i i pokazati od ega ljudi ive. 101 I, malo-pomalo, Demkina noga, koja ga je mu ila u snu, koja ga je jo maloprije mu ila, utihnula je i prestala ga boljeti. Demka je gledao u rastvoreni Asjin ovratnik i usta su mu se lagano otvorila. Ono to je izazivalo toliku odvratnost, kada je to radila njegova mati, prvi put mu se u inilo kao ne to u emu nema nikakve krivnje, nikakve prljav tine, kao ne to to je jedino dostojna protute a svega ru noga na ovoj zemlji. ta ti je? apnu Asja spremna da se nasmije, ali ipak obzirna. Zar ti jo nisi. .. Mileni, zar jo nisi... ? Demki udari krv u u i, u lice, u elo, kao da su ga uhvatili u kra i. Za dvadesetak minuta ova je mlada djevojka sru ila sve ono za to se on gr evito dr ao godine i godine. Osu ena grla on ju je zapitao kao da tra i milost: A ti?... Kao to je pod ogrta em imala samo bluzu, grudi i du u, tako i u rije ima nije ni ta skrivala pred njim, niti je smatrala da bi trebalo skrivati: Ih, naravno, jo u devetom razredu ... Jedna na a je zatrudnjela ve u osmom! Drugu su uhvatili u stanu gdje je ... za novce, shva a ? Imala je ve svoju tednu knji icu! Tako su je i uhvatili! Zaboravila je u dnevniku, i u iteljica ju je na la. Danas je tako bar s pola djevoj ica... to prije, to zanimljivije! emu odlagati? Ovo je atomsko doba ... 102 11 RAK NA BREZI Neopipljivo olak anje, koje je donosilo subotnje ve e, ipak se i ovdje osje alo, ak i u bolni kim sobama odjela za rak. Nije bilo jasno za to: ta bolesnike nisu njihove bolesti napu tale preko nedjelje, niti su mogli ne razmi ljati o njima. Jedino nisu morali razgovarati s lije nicima i nije bilo glavnog dijela terapije i vjerojatno se tome veselila ona vje no djetinja ica u ljudskoj naravi. Kad se Demka, poslije razgovora s Asjom, oprezno staju i na nogu koja ga je sve vi e stezala, uspeo uza stepenice i u ao u svoju sobu, ondje je bilo ivo kao nikada. Nisu bili na okupu samo svi doma i i Sigbatov, nego su se tu skupili i gosti iz prizemlja, me u njima mnogi znanci, kao to je bio stari Korejac Ni koga su pustili iz radiolo kog odjela (dok su mu u jeziku jo bile radijske igle, dr ali su ga pod klju em kao bankovni trezor) a bilo je i pravih novajlija. Jedan od novajlija, vrlo nao it, visoko za e ljan Rus, koji je imao bolesno grlo i govorio samo aptom, sjedio je ba na Demkinom krevetu, zauzev i polovicu le aja: slu ali su svi odreda, ak i Mursalimov i Jegenberdijev, koji nije razumio ruski.

Govorio je Kostogutov. Nije sjedio na le aju nego povi e njega, na prozorskoj dasci, kao da time eli ista i zna ajnost trenutka. (Dok su de urale stroge sestre nije smio tako sjediti, ali je danas bio u slu bi student Turgun, momak i po, kojemu je bilo jasno da zbog toga medicina ne e propasti.) Jednu nogu, u arapi, Kostogutov je polo io na svoj krevet, a drugu je presavio u koljenu i prebacio preko prve, kao gitaru, i, pomalo se ljuljaju i, govorio uzbu eno i glasno, tako da ga svi u sobi uju: Bio je jednom filozof po imenu Descartes. On je rekao; Sve treba podvr i sumnji! Ali to se ne odnosi na na u stvarnost napomenu Rusa-nov strogo zaprijetiv i prstom. Naravno da se ne odnosi Kostogutov se ak za udi da se netko ne sla e. Ho u samo da ka em da mi ne moramo slu ati lije nike kao kuni i. Evo, vidite, itam ovu knjigu on podigne s prozora otvorenu, veliku knjigu napisali su je Abrikosov i Strukov. To je Patolo ka anatomija, ud benik za fakultete. U 103 njoj pi e da je jo gotovo neistra ena veza izme u razvoja tumora i centralnog iv anog sistema. A ta je veza nevjerojatna! Ovdje ak doslovce pi e on potra i taj redak da postoje rijetki slu ajevi spontanog izlje enja! Je li vam jasno ta tu pi e? Nije rije o tome da bolesnik ozdravi, nego da se izlije i. ta ka ete? U sobi za agori e. Kao da je iz rastvorene velike knjige, poput opipljiva arena leptira, izletjelo ovo spontano izlje enje, i svaki od njih podmetao elo i obraze da bi ih se leptir u letu dobrohotno dotaknuo. Spontano! Kostogutov je odlo io knjigu i mlatarao ra irenim akama dr e i i dalje nogu na koljenu, kao gitaru. To zna i da se odjednom, iz neobja njivih razloga tumor raspadne i po ne smanjivati! Smanjuje se, kopni i napokon nestane! ta ka ete? Svi su utjeli upijaju i pri u otvorenih usta. Zar da tumor, tvoj tumor, taj pogubni tumor, koji ti je uni tio cijeli ivot, odjednom sam uzmakne, razi e se, splasne, nestane? Svi su utjeli pru aju i lice prema leptiru, samo to je tvrdoglavi Poduev za kripio oprugama na krevetu i beznadno se natmu-riv i progun ao: Zato bi, sigurno, trebalo imati... istu savjest. Nisu ga shvatili: da li on nastavlja razgovor ili lupeta ne to svoje. Ali se Pavel Nikolajevi , koji ovaj put nije samo pa ljivo nego ak i sa simpatijom slu ao susjeda Mukto dera. nervozno okrenu prema Poduevu i ukori ga: Kakvo je to idealisti ko trabunjanje! Kakve to ima veze sa savjesti? Stidite se, dru e Podueve! Ali je Kostogutov spremno prihvatio: Dobro si to opalio, Jefreme! Odli no! Nemamo mi o nekim stvarima ni pojma. Poslije rata sam, na primjer, itao u jednom asopisu, mislim u Zvijezdi, vrlo zanimljiv lanak... ovjek u tijelu, negdje ispod glave, ima nekakvu mo danu branu, i ona bi a ili mikrobi, koji bi usmrtili ovjeka, ne mogu tako lako pro i kroz tu branu prema mozgu dotle je ovjek iv. ta onda to zna i? Mladi geolog koji, sve otkako je do ao u sobu, nije ostavljao knjigu i sad je, sjede i na krevetu, kraj drugog prozora, nedaleko Kostogutova, dr ao knjigu u ruci i povremeno odizao glavu slu aju i raspravu. Sad je opet odi e. Slu ali su i gosti i doma i. A Federau je kraj pe i njegov vrat bija e jo nedirnut i bijel, ali ve osu en sklup an le ao na boku i slu ao s jastuka. Snaga te brane, ini se, ovisi o odnosu kalijevih i natrijevih soli. Ako, recimo, prevladava jedna od tih soli, recimo natrijeva, onda nema opasnosti za ovjeka, ni ta ne prodire kroz branu, i on ne e umrijeti. Ako, naprotiv, prevladavaju kalijeve soli, brana vi e ne titi, i ovjek e umrijeti. A o emu zavisi koli ina natrija i kalija? Eh, to je upravo najzanimljivije! Njihov odnos ovisi o ovjekovu raspolo enju! Shva ate li? Dakle, ako je ovjek veseo, ako je du evno vrst u brani ima vi e natrija, i nikakva, nikakva bolest ne mo e izazvati smrt! Ali tek to klone duhom, odmah e prevladati kalij, i on mo e naru iti lijes. 104

1 f Geolog je slu ao pa ljiva izraza na licu, kao iskusni student koji mo e gotovopogoditi ta e se pojaviti na plo i u idu em retku. On se slo i: To je fiziologija optimizma. Po ideji je dobro. Vrlo dobro. I, kao da se boji da ne izgubi previ e vremena, ponovo se zadubi u knjigu. Ni Pavel Nikolajevi se nije usprotivio. Mukto der je raspravljao potpuno nau no. Ne bih se udio raspredao je Kostogutov kad bi se-za stotinu godina otkrilo kako na organizam, ako je ovjeku ista savjest, izlu uje nekakvu cezijevu sol koja presahne kad savjest nije ista. A upravo, recimo, o toj cezijevoj soli ovisi ho e li se elije pretvoriti u tumor ili e se tumor raspasti. Jefrem promuklo uzdahnu: Ja sam udesio mnoge ene. Ostavljao sam ih s djecom. Plakale su... Moj se tumor ne e raspasti. Ama to je to!? raspali se Pavel Nikolajevi . Takve misli su nalik na crno, popovsko zatupljivanje. itali ste vi svakakvih bljezgarija, dru e Podueve, i ostali ste bez ideolo kog oru ja! Prestanite zvocati o nekakvom moralnom savr enstvu. A to ste se vi toliko okomili na moralno savr enstvo? jetko e Kostogutov. Za to pobjesnite kad se spomene moralno savr enstvo? Kome ono smeta? Samo moralnim nakazama! Slu ajte ... pazite vi ta govorite re e Pavel Nikolajevi sijevnuv i nao alima i njihovim rubom, i to tako strogo da ak posve uspravi glavu, kao da ga nikakva oteklina ne priti e s desne strane, ispod eljusti. Postoje problemi o kojima postoji odre eno mi ljenje! O tome vi vi e nemate to raspravljati! Za to ne bih? tamnim krupnim o ima zagleda se Kostogutov u Rusanova. Dosta! povika e bolesnici ne bi li ih smirili. ujte dru e pro apta slaba nim glasom ovjek s Demki-nog kreveta po eli ste pri ati ne to o brezovoj gljivi... Ali ni Rusanov, ni Kostogutov nisu htjeli popustiti. Oni ni ta nisu znali jedan o drugome, ali su bili silno nabru eni jedan na drugoga. Ako ve ne to tvrdite, trebalo bi da posjedujete osnovnu pismenost! zvu no izgovaraju i svaku rije poklopi Pavel Nikolajevi svog protivnika. O moralnom savr enstvu Lava Tol-stoja, i njemu sli nih, Lenjin je jednom zauvijek sve rekao! I drug. Staljin! I Gorki! Oprostit ete jedva se savladavaju i i prote u i ruku prema njemu odgovori Kostogutov jednom zauvijek nitko ni ta ne mo e tvrditi na ovoj zemlji. Kad bi bilo tako,, prestao bi ivot. I sva budu a pokoljenja ne bi vi e imala o emu govoriti. Pavel Nikolajevi se smeo. Porumenjeli mu vr ci njegovih tankih bijelih u iju, a obrazi se osuli crvenim okruglim pjegama. (Nije imalo nikakva smisla prepirati se ovdje, zato to je subota, nego je trebalo ispitati kakav je to ovjek, odakle je, kakvim krugovima pripada i da li njegovi pogledi, koji upravo izazivaju svojom pogre no u, odgovaraju poslu koji on obavlja.) 105 Ja ne tvrdim brzao je Kostogutov da sam pismen u pogledu socijalnih nauka, nisam imao prilike da ih prou avam. Ali svojom kratkom pame u ipak shva am da je Lenjin prigovarao Lavu Tolstoju zbog njegova moralnog savr enstva zato to je ono tada odvra alo dru tvo od borbe sa samovoljom i revolucijom koja je dozrijevala. Tako ja mislim! Ali za to vi zatvarate usta ovjeku on objema, krupnim akama pokaza prema Poduevu koji se zamislio o smislu ivota u trenutku kada se nalazi na granici smrti? to vas toliko smeta ako on ita Tolstoja? Komu to kodi? Ili mo da Tolstoja treba spaliti na loma i? Mo da dr avni Sinod nije jo tu stvar dotjerao do kraja? (Kako nije prou io socijalne nauke, Kostogutov je pobrkao >presvijetli s dr avnim.)

Sad su ve Pavelu Nikolajevi u silno gorjela oba uha. Bio je to otvoreni napad na dr avnu ustanovu (nije, istina, uo ta no koju), i to pred slu ajno okupljenim slu ateljima, koji nisu bili izabrani sa spiska, i takav napad toliko je ote avao ovu situaciju da je trebalo takti no prekinuti raspravu a slu aj Kostogutova prvom prilikom ispitati. Zato Pavel Nikolajevi nije htio principijelno raspravljati o problemu nego je samo dobacio prema Poduevu: Neka ita Ostrovskoga. Vi e e mu koristiti. Ali Kostogutov nije osjetio takti nost Pavela Nikolajevi a, nije uo njegove rije i, nije se osvrtao nego je i dalje nastavljao raspravu pred nespremnim slu ateljima: Za to spre avati ovjeka da razmi lja? Napokon, na to se svodi na a ivotna filozofija? Ah, kako je ivot lijep! Volim te, ivote! ivot je stvoren za sre u! Kako je to duboko! Ali to ne moramo mi re i, ve to mo e re i svaka ivotinja: koko , ma ka, pas. --- Molim vas lijepo, molim vas lijepo javio se Pavel Nikolajevi , ne vi e po svojoj gra anskoj du nosti, ne vi e kao subjekt pripovijesti, nego kao njen objekt nemojmo razgovarati o smrti! Bolje da je i ne spominjemo. Ni ta vi nemojte mene moliti! odmahnu Kostogutov kao lopatom. Ako ne emo ovdje razgovarati o smrti, gdje emo onda govoriti o njoj? Ah, naravno, mi emo vje no ivjeti! Dobro, pa to onda ho ete? dobaci Pavel Nikolajevi . to vi predla ete? Da cijelo vrijeme govorimo i razmi ljamo o smrti? Da bi ona kalijeva sol prevladala? Ne moramo cijelo vrijeme malko se primiri Kostogutov shvativ i da zapada u proturje nost. Ne moramo cijelo vrijeme, nego bar ponekad. To je korisno. Jer, to mi zapravo cijelog ivota ponavljamo ovjeku? Ti si lan kolektiva, ti si lan kolektiva! To je ta no. Ali samo dok je iv. A kad mu kucne samrtni as, otpu tamo ga iz kolektiva. Jest da je lan, ali neka sam umre. Tumor ne e pritisnuti cijeli kolektiv nego samo njega. Slu ajte vi, vi, ba vi! on okrutno uperi prst u Rusanova. Hajde, recite, ega se vi sad najvi e bojite na svijetu? Smrti!! I o emu se najvi e bojite govoriti? O smrti! Kako se to zove? Licemjernost! 106 f j.N* U razumnim granicama je to ta no tiho kaza simpati ni geolog, ali su ga svi ipak uli. Toliko se bojimo smrti da ak nastojimo ne pomi ljati na one koji su umrli. ak se ne brinemo ni o grobovima. E, to je istina slo i se Rusanov. Grobove heroja treba odr avati, o tome pi e i u novinama. Ne samo heroja, nego i svih ostalih govorio je geolog blago kao da i ne mo e podi i glasa. Bio je vrlo mr av i inilo se da u ramenima nema nikakve snage. Mi smo sramotno zapustili mnoga groblja, vidio sam to na Altaju, a i kod Novosibirska. Nema ograde, stoka hoda po njemu, svinje ruju. Zar je to u na oj nacionalnoj prirodi? Nije, prije smo pazili grobove ... Po tovali! dobaci mu Kostogutov. Pavel Nikolajevi vi e nije slu ao, izgubio je svaku volju da se s njima prepire. Bio se zanio, neoprezno pomaknuo i bol, koju je izazvao tumor, stegnuo mu je vrat i glavu tako da mu vi e nije bilo do toga da prosvjetljuje ove bukvane i rje ava njihove zablude. Na kraju krajeva, on je slu ajno dospio u ovu kliniku i sad se ne mora u te kim trenucima bolesti sa ivljavati s njima. Najgore i najstra nije je bilo da otok nije ni ta manji i da se poslije ju era nje injekcije nije smek ao. Pri pomisli na to, osjetio bi studen u trbuhu. Lako je Mukto deru raspravljati o smrti kad on prizdravi ja. Gost na Demkinu krevetu, krupni mu karac bez glasa, koji se dr ao za bolesni grkljan, nekoliko puta se poku ao umije ati i re i neku svoju misao ili prekinuti neugodni spor, ali njegov apat nisu uli, a on nije imao snage da se glasnije javi, ve je samo s dva prsta pritiskao grkljan, da bi olak ao boli i poja ao glas. Bolesti jezika i grla i njemu tost koju one izazivaju nekako osobito mu e ovjeka i cijelo mu lice postaje samo odraz te muke. Zatim je

poku ao obuzdati svadljivce irokim pokretima ruku; a sada, kad drugi utihnu e, on stade me u krevete i napokon se za uje njegov glas. Drugovi, drugovi! i tao je on i inilo se kao da i drugi osje aju koliko ga grlo boli. Dosta tih mu nih prepirki. Ionako nam je dosta nevolje od ovih bolesti! ujte, drugovi on krenu izme u kreveta, pru aju i ruku gotovo kao da zaklinje (drugu je dr ao na grkljanu), prema razbaru enom Kostogutovu koji je, kao kakvo bo anstvo, sjedio na visokom prozoru tako ste zanimljivo po eli pri ati o brezovoj gljivi. Nastavite, molim vas! Hajde, Oleg, reci nam o toj gljivi! to si ono po eo? zamoli i Sigbatov. I bron ani Ni, koji je te ko prevrtao jezikom (prilikom posljednje terapije otpao mu je dio jezika a ostatak je sad natekao), obrati se nerazumljivo Kostogutovu istom molbom. I svi ostali ga zamoli e. Kostogutov je osjetio nekakvu opaku lagodnost. Kako je on bio dugo naviknuo da pred slobodnima uti, da dr i ruke na le ima, da obara glavu postalo mu je to ve kao neka priro ena mana, poput grbavosti od ro enja, i nije se toga mogao osloboditi ni poslije robije, po to je ve cijelu godinu pro ivio u progonstvu. Dok bi se etao drvoredom bolni kog naselja i sad bi mu ruke naj e e bile slo ene na le ima. I, eto, slobodnjaci, s kojima toliko 107 godina nije smio razgovarati kao sa sebi ravnima i koji nisu mogli bilo o emu raspravljati s njime kao s pravim ljudskim stvorenjem a pogotovo nisu mogli da mu pru e ruku ili da prime od njega pismo, ti su slobodnjaci sada, ne slute i ta se doga a, sjedili pred njim, koji se slobodno smjestio na prozorskoj dasci i dr ao im predavanje i ekali da produ i njihove nade. Isto tako je Oleg primijetio da vi e ne osje a, kao to je to bio vi an, razliku izme u sebe i njih, nego da se u ovoj zajedni koj nevolji poistove- uje s njima. Osobito se odvikao da govori pred tolikim ljudima, kao to se odvikao od svih sastanaka, sjednica, mitinga, koji su mu sad bili nalik na smije an san. Ali kao to se ne mo e zaustaviti kad se jednom zaleti na ledu, nego juri pa ta bude, tako se on i sada zaletio, ponesen ovim svojim slu ajnim prizdravljenjem slu ajnim, ali ipak prizdravljenjem i nije se vi e mogao zaustaviti. Drugovi govorio je on neobi no blagoglagoljivo to vam je neobi na pri a. uo sam je od bolesnika koji je dolazio na kontrolu dok sam ja jo ekao da me prime ovdje. I odmah sam, jer time ni ta nisam mogao izgubiti, napisao dopisnicu i nazna io adresu dispanzera. I danas sti e odgovor! Pro lo je samo dvadeset dana i odgovor je ve tu. Doktor Maslenikov mi se jo ispri ava to nije prije odgovorio jer prosje no odgovara na desetak pisama dnevno. A treba ti, ako ho e napisati pametno pismo, bar pola sata, je li tako? Zna i da on svakog dana pet sati samo pisma pi e! I nitko mu za to ni ta ne pla a! tavi e, jo tro i svaki dan etiri rublja za marke dobaci Dema. Tako je, dnevno etiri rublja, a mjese no to iznosi sto dvadeset! I to mu nije du nost, nije mu posao, nego naprosto njegova dobra volja. Ili kako bi se to moglo nazvati? Kostogutov namjerno i zna ajno pogleda Rusanova. Humanost, je li? Ali Pavel Nikolajevi je itao izvje taj o bud etu u novinama i pretvarao se kao da ne uje. Nema ni personala, nema pomo nika, tajnika. Sve on to obavlja izvan slu be. A i slavu time nikakvu ne sti e. Ta za nas bolesnike lije nik je kao skelar; dok ti treba, dobar je, a poslije mu okrene le a. Ako nekoga izlije i, izlije eni baci pisma. Pri kraju pisma se tu i da mu bolesnici, osobito oni kojima je pomogao, prestaju pisati. Ne pi u o dozama koje su uzimali, ni o rezultatima, i zato o n mene moli moli me da mu svakako odgovorim! A mi bismo se njemu trebali do nogu klanjati. Kostogutov je sam sebe uvjeravao da ga dira Maslenikovljeva nesebi nost i marljivost i da eli govoriti o njemu i hvaliti ga. To treba da zna i da on sam jo nije posve iskvaren. Ali je sigurno toliko iskvaren da se ne bi mogao, kao Maslenikov, svakog dana toliko gnjaviti s drugima. Hajde ti po redu, Oleg! molio ga je Sigbatov blago se osmjehuju i i nadaju i.

Kako je on elio ozdraviti! Poslije tolikih godina i mjeseci tegobnog lije enja, koje mu sad vi e nije pru alo nikakvu nadu kako bi bilo divno izlije iti se odjednom i zauvijek! Zacijele ti le a, ispravi se i krene vrstim koracima osje aju i ponovo da si zdrav mu karac! Zbogom, Ljudmila Afanasjevna! Ja sam zdrav. Koliko su svi udjeli da doznaju ne to o lije niku- arobnjaku i o lijeku za koji ovda nji lije nici ne znaju! Ma koliko to oni javno nijekali ili otvoreno priznavali, svi do jednoga su u dubini du e vjerovali da takav lije nik, ili takav travar, ili takva stara vra ara negdje ive i da treba samo doznati gdje su, nabaviti lijek i spas je siguran. Ta nije valjda istina da je njihovu ivotu ve do ao kraj! Ma koliko da se rugamo udesima dok smo jo zdravi, pri snazi i u blagostanju, im se ivot izvitoperi ili izopa i, i samo nas udo mo e spasiti, mi vjerujemo u to jedino i nevjerojatno udo! I Kostogutov, priklju uju i se pomamnom zanosu u kojem su svi ostali bolesnici napeto slu ali njegove rije i, po e gorljivo govoriti vjeruju i ak vi e onome to je sam izgovarao nego pismu kada ga je u sebi itao. Ako ho e sve od po etka, arafe, onda slu aj. Za doktora Maslenikova mi je onaj bolesnik rekao da je bio stari kotarski lije nik Aleksandrijskog kotara, kod Moskve. Nekoliko je desetlje a takav je prije bio obi aj radio u jednoj te istoj bolnici. I primijetio je da u medicinskoj literaturi sve vi e pi u o raku a me u njegovim seljacima nema oboljelih od raka. Kako to? (Da, kako to? Tko od nas nije u djetinjstvu zadrhtao pred Tajanstvenim? Tko nije zadrhtao dodirnuv i se nepojmljiva a dodirljiva zida preko kojega ne mo e prije i ali preko kojega ipak proviri as ne ije rame, as ne ije bedro. I u na em svakodnevnom razumnom ivotu, gdje nema mjesta ni emu tajanstvenomu, ono se ipak povremeno javi: ovdje sam! Ne zaboravi na mene!) ... I po eo je istra ivati i istra ivati ponavlja e Kostogutov koji obi no ni ta nije ponavljao a sada mu je to pri injalo zadovoljstvo i otkrio je ovo: seljaci iz okoline, tede i novce, nisu kupovali aj nego su mjesto toga kuhali gubu, koja se jo naziva i brezova gljiva. Da to nije vrganj? upade Poduev. ak i u njegovu o aju, kojem se ve bio prepustio posljednjih dana, zasjao je iznenada ovaj jednostavan i tako dostupan lijek. Kako je ve ina ljudi ovdje bila s juga, oni ne samo to nisu vidjeli tu gljivu, nego mnogi od njih nisu u ivotu vidjeli ni breze, pa prema tome nisu mogli naslutiti o emu pri a Kostogutov. Ne, Jefreme, nije to vrganj. Nije to zapravo brezova gljiva, nego rak na brezi. Ako se sje a , vidio si je na starim brezama... Neki je zovu priraslicom, nalik je na ru nu vorugu, grbava je, odozgo crna a unutra tamnosme a. To je onda trud? naga ao je Jefrem. Neko su njime palili vatru? Mo e biti. Dakle, Sergeju Nikiti u Maslenikovu palo je na pamet: mo da se ti ruski seljaci brezovom gubom ve nekoliko stolje a lije e od raka a da to i ne znaju. Vr e profilaksu, naime? klimnu glavom mladi geolog. Cijelo ve e nije zbog njih mogao itati, ali je ipak vrijedilo slu ati ovakav razgovor. Nego, nije bilo dovoljno da to samo nasluti, je 1' tako? Trebalo je to i ispitati. Trebalo je godine i godine promatrati one koji piju taj prirodni aj i one koji ga ne piju. I jo , osim toga, davati aj onima koji dobiju tumor a to zna i preuzeti na sebe odgovornost da ih ne lije i drugim sredstvima. Trebalo je ustanoviti do koje temperature i u kojoj koli ini treba kuhati taj aj, da li da provrije ili da ne provrije, i koliko da se a a ispije svakog dana, i da li ima tetnih posljedica, kojem tumoru poma e vi e, a kojem manje. Nikad kraja ... I onda? Onda? uzbu ivao se Sigbatov. A Dema je mislio: bi li moglo pomo i i njegovoj nozi? Mo da bi mogao spasiti nogu? E onda je on po eo odgovarati na pisma. Tako je i meni napisao kako se treba lije iti.

 I imate adresu? gorljivo upita bolesnik slaba na glasa dr e i se rukom za sipij ivo grlo i izvla e i iz d epa notes i nalivpero. Je li vam napisao kako se uzima? Spominje li to, da poma e i za rak grla? Ma koliko da je Pavel Nikolajevi nastojao pokazati vrstinu karaktera i kazniti svog susjeda potpunim prezirom, nije mogao mimoi i ovakav razgovor. Nikako vi e da se udubi u smisao i u brojke nacrta dr avnog bud eta za 1955. godinu, koji e biti predlo en Vrhovnom sovjetu; otvoreno je odbacio novine i polako se okrenuo prema Mukto deru ne skrivaju i nadu da e ovaj jednostavni narodni ruski lijek pomo i i njemu, sinu ruskog naroda. Bez ikakve neprijateljske namjere, kako ne bi razljutio Mukto- dera, Pavel Nikolajevi za svaki slu aj ipak upita: A je li ta metoda slu beno priznata? Je li je potvrdio neki ured? Kostogutov se nasmije i odozgo, s prozora. to se ti e ureda, nemam pojma. Pismo on zama e malim, utim listom papira, koji je bio ispisan zelenom tintom pismo je konkretno: kako se usitni, kako nama e. Da je to pro lo kroz sve urede, mislim da bi nam sestre ve raznosile napitak od gube. I na stubi tu bi stajala ba va. Ne bi trebalo pisati u Aleksandrov. Aleksandrov zapisa br e-bolje bolesnik bez glasa. Koja po ta? Ulica? htio je to prije sve saznati. Ahmad an je tako er slu ao sa zanimanjem i jo stizao da ono najva nije prevede Mursalimovu i Jegenberdijevu. Ahmad anu ina e ta brezova gljiva nije bila potrebna, jer je on prizdravljao. Samo mu ne to nije bilo jasno: Ako ta gljiva koristi, za to je lije nici ne upotrebljavaju kod lije enja? Za to je obavezno ne primjenjuju? Dugo to traje, Ahmad ane. Jedni jo ne vjeruju, drugi ne e iznova da u e svoj posao i zbog toga ko e, drugi ko e zbog toga da bi nametnuli neku svoju metodu. A mi ne mo emo birati. Kostogutov je odgovorio i Rusanovu i Ahmad anu, ali bolesniku bez glasa nije odgovorio nije mu dao adrese. U inio je to neprimjetno kao da tobo e nije uo, kao da nije stigao, a zapravo mu nije htio dati adresu. Nije mu je htio dati, jer je u tom mutavom ovjeku bilo ne to oholo, iako je, ina e, naoko vrlo pristojan po svojoj pojavi i licu mogao bi biti direktor banke, a u kakvoj 110 maloj ju noameri koj dr avi bio bi ak i predsjednik vlade. Olegu? je bilo nekako ao po tenog starog Maslenikova, koji se iskidao pi u i pisma nepoznatim ljudima obasut e ga taj mutavac pitanjima. A, s druge strane, morao je sa aljevati to sipljivo grlo, u kome vi e nema ljudske zvu nosti, zvu nosti koju ne znamo cijeniti dok je ne izgubimo. A, s tre e strane, sam Kostogutov je i te kako znao kako se boluje, bio je, kao specijalist, upu en u svoju bolest, ve je itao i Patolo ku anatomiju, poku avao je 0 svakom problemu saznati togod od Ganhartove ili Doncove, ve je dobio i odgovor od Maslenikova. I za to da ba on, koji je toliko godina bio obespravljen, mora pou avati ove slobodne ljude kako e se iskoprcati ispod lavine to se okomila na njih? Ondje gdje se formirao njegov karakter vladao je takav zakon: Ako na e . ne to, uti, udesi li ne to, ne pokazuj nikome. Ako svi navale pisati Maslenikovu, on ne e sti i da drugi put odgovori Kosto-gutovu. O svemu tome on nije razmi ljao, spoznao je to u jednom hipu, tek to je okrenuo brazgotinu od Rusanova prema Ahma-d anu mimoi av i bolesnika bez glasa. Spominje li na in upotrebe? zapita geolog. On je i onako imao uza se, dok je itao knjigu, spremnu olovku i papir. Uzmite olovke, pa u vam diktirati na in upotrebe re e Kostogutov. Svi su se uzvrpoljili tra e i jedan od drugoga olovku i komadi papira. Pavel Nikolajevi nije ni ta imao uza se (a kod ku e je imao najmodernije naliv-pero s uvu enim vrhom!), i Demka mu posudi olovku. Sigbatov, Federau i Jefrem nisu htjeli pisati. Kad su svi bili spremni, Kostogutov po e polako diktirati iz pisma, obja njavaju i uz put kako se ta gljiva su i, ne previ e, kako se drobi, kako se nama e i kuha, cijedi i kako se pije. Neki su bolesnici pisali br e, neki nespretni je, neki molili da ponovi a u sobi je zavladala nekakva prijateljska toplina. Ina e se doga alo da jedan

drugome neljubazno odgovaraju ali to im je sada preostalo? Njihov zajedni ki neprijatelj bija e smrt, 1 to da razdvoji ljudska bi a na ovoj zemlji ako se protiv njih jednom ustobo i smrt? Po to je sve zapisao, Berna izgovori polako i dubokim glasom, koji nije odgovarao njegovim godinama: Tako ... ali otkuda breze, kad ih ovdje nema? Svi uzdahnu e. Pred o ima im se, bez obzira jesu li odavno napustili Rusiju (neki od njih i dobrovoljno) ili nisu nikada ondje bili, ukazala ta tiha umjerena zemlja koju ne pali vrelo sunce, koju as rosi nestalna ki a, as plave proljetni povodnji, to blatom prekrivaju poljske i umske staze, ta mirna zemlja u kojoj raste obi na bjelogorica, toliko potrebna ovjeku. Ljudi koji su ivjeli u toj zemlji nisu uvijek mogli razumjeti svoj zavi aj, nisu ga mogli prihvatiti, eljeli su svijetloplavo more i banane, a sad je, odjednom, bilo jasno to zapravo treba ovjeku: crni ru ni izrast na bijeloj brezi, njena bolest, njen rak. Jedino su Mursalimov i Jegenberdijev znali da i ovdje, u stepi i u brdima uvijek imaju ono to im je potrebno, jer je na svakom mjestu na e zemlje predvi eno sve to treba ovjeku, samo to treba znati i umjeti prona i. lit Treba nekoga zamoliti da nam nakupi tih gljiva i po alje odgovori geolog Demki. ini se da je i njemu bilo stalo do te gube. ak i Kostogutov, koji je otkrio taj lijek i dobio pismo iz Rusije, nije ondje imao nikoga tko bi mu ga mogao poslati. Neki od njegovih su umrli, drugi su nestali, tre ima se nije mogao obratiti, etvrti su bili zatucani gradski ljudi koji ne bi znali prona i ni breze a pogotovo ne gube na njoj. Nije znao ta bi ga sad vi e veselilo nego da se, kao to pas odlunja da tra i neku neznanu travu, uputi na mjesec-dva u umu, otkida te priraslice, drobi ih, kuha na vatri, pije i osje a kako mu se, kao ivotinji, vra a zdravlje. Bilo bi divno cijele mjesece i mjesece hodati po umi i brinuti se samo za vlastito zdravlje. Ali njemu je bilo zabranjeno da se vrati u Rusiju. A drugi, opet, koji su mogli onamo otputovati, nisu bili nau eni mudrosti da u ivotu treba mnogo rtvovati stresti sa sebe sve osim onoga najva nijeg. Oni su vidjeli zapreke i ondje gdje ih nije bilo: kako dobiti ispravu ili otpusnicu bez koje ne bi, tobo e, mogli u potragu za gljivama? Kako oskvrnuti ustaljeni red ivota i rastati se od obitelji? Kako nabaviti novce? Kako se obu i za takav put i to ponijeti sa sobom? Na kojoj stanici si i i gdje se raspitati o svemu ostalcme? Mlataraju i pismom, Kostogutov doda: Spominje tako er da ima takozvanih nabavlja a, poduzetnih ljudi koji skupljaju tu gubu, su e je i alju pouze em, samo skupo napla uju po petnaest rubalja za kilogram, a mjese no ti treba est kilograma. Kako oni imaju pravo na to? raspali se Pavel Nikolaje-vi i lice mu postade tako administrativno strogo da bi se svaki nabavlja morao pred njim upla iti i napuniti ga e. Kako ih ne pe e savjest da tra e tolike pare za ono to im priroda besplatno nudi. Ne deri se! obrecnu se na nj Jefrem. (On je nekako naro ito ru no izgovarao rije i, mo da namjerno, mo da to mu je jezik smetao.) Ti misli da je to samo tako: oti i i uzeti? Treba hodati po umi s vre om i sjekirom. A zimi i na skijama. - Ali svejedno im je previ e petnaest rubalja po kilogramu, prokleti spekulanti! nije popu tao Rusanov, a lice mu se ponovo osulo crvenim pjegama. Za njega je to bilo u prvom redu principijelno pitanje. Kako su godine prolazile, Rusanov je sve vi e i vr e vjerovao da su za sve na e propuste u ra unu, poslu, obradi i nabavci krive spekulacije. Upravo one sitne spekulacije kao kad neke sumnjive osobe prodaju po ulicama zeleni luk, rotkvice i cvije e, neke seljanke mlijeko i jaja na tr nici, a po stanicama ra eni kruh, jabuke, vunene arape, pa ak i pr enu ribu. Naravno i one krupne spekulacije kad se roba s dr avnih skladi ta odvozi kamionima nekamo ispod

ita. I kad bi te spekulacije bilo mogu e iskorijeniti, sve bi kod nas krenulo nabolje i uspjesi bi bili jo zna ajniji. Ni ta lo e nije bilo u tome ako ovjek svoj materijalni polo aj pobolj ava velikom dr avnom pla om ili visokom mirovinom (Pavel Nikolajevi je i sam ma tao kako da se domogne posebne mirovine). U tom slu aju mo e se smatrati da su i automobil, i ljetnikovac, i mala vila obi ni plodovi rada. Ali kad bi automobil iste tvorni ke marke ili ljetnikovac istoga standardnog tipa netko drugi nabavio spekulacijom, onda bi se to ve moglo smatrati za zlo in. Pavel Nikolajevi je sanjao, upravo sanjao o tome kako bi spekulante esto trebalo javno pogubiti. Javna smaknu a mogla bi brzo i temeljito ozdraviti na e dru tvo. E, pa u redu razljuti se sad i Jefrem. Nemoj galamiti, nego otputuj i uredi nabavku kako ho e . Ako ho e , dr avnu, ako ho e zadru nu. A ako ti je skupo petnaest rubalja, ti ne naru uj. Rusanov je shva ao gdje po inju neprilike. Mrzio je spekulante, ali je znao da njegov tumor ne e ekati dok taj novi lijek odobri Medicinska akademija i dok oblasti centralne Rusije i tamo nje zadruge po nu njime opskrbljivati bolnice. Mutavi novajlija s notesom popne se kao dopisnik kakva uglednog lista na le aj Kostogutova i uze ga zapitkivati sipljivim aptom: A adresa nabavlja a?... Je li naveo u pismu adresu nabavi ja a? I Pavel Nikolajevi se spremi da pribilje i adresu. A Kostogutov, tko zna za to, ni ta ne odgovori. Bila u pismu adresa ili ne bila, tek on ni ta ne odgovori, si e s prozorske daske i stade pod krevetom nogom tra iti cipele. Usprkos bolni koj zabrani, on ih je zadr ao i skrivao kako bi se mogao napolju pro etati. A Dema skloni recept na no ni ormari i, ni ta vi e ne zapitkuju i, oprezno polo i nogu na le aj. Toliko novaca on nije imao, niti e ikada imati. Pomagala je breza, ali ne svima. Rusanovu je bilo vrlo neugodno to je poslije sukoba s Mukto- derom koji nije bio prvi u ova tri dana sada tako otvoreno upijao njegovu pri u i eljno i ekivao adresu. I, valja da bi se Mukto deru nekako udvorio, Pavel Nikolajevi , ne namjerno, nego nehotice isti u i ono to ih spaja, izre e posve iskreno: Tako je to! ta je gore na svijetu od... (raka, pa on nema rak!) ... ovoga ... onkolo kih ... i raka uop e? Ali Kostogutova nije nimalo ganula ova povjerljivost ovjeka koji je bio stariji od njega, i po godinama, i po polo aju, i po iskustvu. Omataju i nogu ri im obojkom, koji mu se bio skorio oko potkoljenice, i obuvaju i ru nu cipeletinu, koja je bila iskrpa-na na mjestima gdje se ko a pregiba, on dobaci: ta je gore od raka? Kuga! Te ka i grozomorna rije odjeknu u sobi sna no kao plotun. Pavel Nikolajevi se dobro udno namr ti. E, za to to? Za to bi ona bila gora? Proces bolesti je sporiji. Kostogutov se zabulji svojim tamnim i neprijateljskim o ima u svijetle nao ale i u svijetle o i Pavela Nikolajevi a. Gora je zato to te, jo dok si iv, odvoje od svijeta,, otkinu od rodbine i strpaju iza re etaka. Zar mislite da je to bolje od tumora? 8 Odjel za rak 113 Pavelu Nikolajevi u postade nelagodno osje aju i se nemo an pred tim bliskim tamnim i o trim pogledom ovog neotesanog i nepismenog ovjeka. Samo sam htio re i... te proklete bolesti uop e ... Svaki inteligentni ovjek shvatio bi da sad treba ispru iti ruku. Ali Mukto der to nije mogao shvatiti. On nije osjetio takti nost Pavela Nikolajevi a. Ispraviv i se u cijeloj svojoj visini i navu-kav i prljavi, sivi iroki pamu ni, enski ogrta , koji mu je padao gotovo do cipela i slu io mu kao kaput za izlaske, on zadovoljno izgovori, misle i da te rije i zvu e mudro. Jedan filozof je rekao, da ovjeku ne bi bilo kraja kad se ne bi mogao razboljeti. Iz d epa na ogrta u izvadi vojni ki pojas irok etiri prsta, s pre icom u obliku petokrake zvijezde, stegne njime iroki enski ogrta paze i jedino da ne

pritisne oteklinu. I, s bijednom jeftinom cigaretom jednom od onih koje se ugase prije nego izgore dokraja po e prema izlazu. Novinar sipljiva glasa uzmicao je ispred Kostogutova u prolazu izme u kreveta i, usprkos svoje bankarsko-ministarske vanj tine, tako ga ponizno preklinjao kao da je Kostogutov uvena zvijezda onkologije koja zauvijek napu ta bolni ku zgradu. Recite, molim vas, koliko tumora grla, na svakih sto mo emo smatrati rakom? Sramota je rugati se bolesti i nevolji, ali i bolest i nevolju treba tako podnositi da ne izazivaju porugu. Kostogutov se zagledao u izgubljeno i upla eno lice tog ovjeka koji se danas tako smije no u eprtljio i koji je prije bolesti bio zacijelo vrlo zadovoljan sam sa sobom. Cak i ta navika, ina e posve razumljiva, da u razgovoru priti e prstima bolesni grkljan doimala se sad nekako smije no. Trideset i etiri posto nasmije i se Kostogutov i pro e mimo njega. Nije li se i on danas previ e raskokodakao? Nije li rekao togod to nije trebalo re i? Nemirni novinar nije se me utim micao od njega, pojurio je za Olegom niza stepenice i, onako krupan, presavijao se u pasu moljakaju i i hripaju i mu preko ramena: ta mislite, prijatelju, ako me tumor ne boli, sluti li to na dobro ili na zlo? ta to pokazuje? Dosadni i jadni ljudi. Tko ste vi? upita Kostogutov zastav i. Predava ovjek velikih u iju, sivkaste bri no po e ljane kose, gledao je u Kostogutova s puno nade, kao u lije nika. Filozof nastavi, prenuv i se i zastav i, tobo nji direktor banke. Mnogo puta se namr tio i ve oprostio Kostogutovu njegove neumjesne i nespretne citate iz drevnih filozofa. On mu ni ta nije zamjeravao, samo je tra io od njega adresu nabavlja a. Predava , pa ba na grlo! Kostogutov zavrti glavom. Nije se nimalo kajao to maloprije u sobi nije glasno objavio svima adresu nabavlja a. Prema pojmovima sredine, kroz koju se provla io sedam godina kao kroz tkala ki stan, tako bi mogao postupiti samo neodgovoran tip: u tom bi slu aju svi navalili na nabavlja e, cijene bi porasle i nikada ne bi do ao do gljive. Ali je zato dobrim ljudima pojedina no morao dati adresu. Oleg je znao da e je dati onome geologu s kojim jo nije izmijenio ni deset rije i, jer mu se svidjela njegova nju ka i jer se onako zauzeo za groblja. Dat e i Demki, samo to Demka nema novaca. (Nije ih imao ni Oleg, ni on ne e imati ime da kupi brezovu gubu.) I Federauu bi mogao dati, i Niu, i Sigbatovu oni su mu drugovi u nevolji. Ali neka svaki zatra i posebno, a ako ne zatra i, ne e ni dobiti. Ovaj predava , filozof bezna ajan je ovjek kako se inilo Olegu i sigurno sva ta lupeta u svojim predavanjima. Mo da samo izaziva pomutnju u mozgovima? ... I ta e mu cijela ta njegova filozofija, kad ga bolest mo e tako pokolebati? Nije ni udo da mu je pogodila ba grlo! Zapi ite adresu nabavlja a! naredi Kostogutov samo u je vama dati. Filozof se zahvalno i hitro lati papira. Po to mu je saop io adresu, Oleg ga napusti i to je br e mogao, prije nego zatvore vanjska vrata, izi e da se pro eta. Na ulaznom stepeni tu, pred vratima, nije bilo nikoga. Oleg je zadovoljno udahnuo mutni, hladni, nepokretni zrak, i, prije nego je i pro istio plu a, odmah zapalio cigaretu koja mu je uvijek nedostajala da bi bio potpuno sretan (iako mu je ak i Maslenikov u svom pismu, a ne samo Doncova, napomenuo da mora prestati pu iti). Nije bilo vjetra i nije bile studeno. U odsjaju prozora vidio je nedaleku baru u kojoj se voda crnjela, jer se nije bila smrzla. Bio je istom peti velja e, a prolje e je ve stiglo, to je bilo vrlo neobi no. Neka lagana isparina, koja nije bila nalik na pravu maglu, ispunjavala je zrak bila je toliko lagana da nije zakrivala vidik, nego ga je samo umek avala prigu uju i svjetla svjetiljki i prozora u daljini. Lijevo od Olega dizale su se prema nebu, povrh krova, etiri topole u obliku piramide, etiri topole kao etiri sestre. S druge strane stajala je usamljena

topola, ali vrlo granata i jednako visoka kao ostale etiri. Odmah iza nje bilo je mnogo gustog drve a i protezao se klinasti vrh parka. Kameno ulazno stepeni te trinaestog odjela nije imalo ograde i sastojalo se od svega nekoliko stepenica, koje su se strmo spu tale prema asfaltnom drvoredu, ome enom s obiju strana gustom ivicom. Nigdje jo nije bilo li a ali je gusto granje ve najavljivalo ivot. Oleg si e da se pro eta po parku osje aju i svakim korakom kako mu se noga raduje to mo e tako vrsto stupati, kako se raduje to je iva noga ivog ovjeka. Ali ga je pogled s ulaza op inio, i on je zastao ondje na as da popu i cigaretu. Svjetiljke i prozori u zgradama su elice mutno su sjali. Drvoredima gotovo nitko vi e nije hodao. Kad ne bi dopirala buka s obli nje eljezni ke pruge moglo bi se uti kako jednoli no umori rijeka, brza gorska rijeka, koja je proticala i pjenila se ne to ni e iza susjednog bolni kog trakta, pod strminom. A jo dalje, iza strmine, preko rijeke, protezao se drugi park, vjerojatno gradski park, i iz tog parka (iako je ipak bilo hladno) 115 ili iz otvorenih klupskih prozora dopirala je plesna muzika duha kog orkestra. Bila je subota i negdje se plesalo... Netko je s nekim negdje plesao... . . Oleg bija e uzbu en, uzbu en to je toliko govorio i sto su ga tako slu ali. To uzbu enje jo je produbio i poja ao osje aj da mu se iznenada vratio ivot, za koji je mislio jo prije dvije sedmice da ga zauvijek napu ta. Istina, taj mu ivot nije obe avao ni ta od onoga to se smatra za dobro i za to su se borili ljudi ovoga gradi a: ni stana, ni imutka, ni dru tvenog uspjeha, ni novca ali mu je obe ao mnoge su tinske radosti koje je on i te kako nau io cijeniti: pravo da kora a zemljom ne o ekuju i zapovijedi; pravo da bude sam; pravo da promatra zvijezde koje ne zasjenjuju reflektori logorskog kruga; pravo da no u ugasi svjetlo i spava u tami; pravo da baci pismo u po tanski sandu i ; pravo da se nedjeljom odmara; pravo da se kupa u rijeci. Da, bilo je jo mnogo, mnogo takvih prava. Jedno od njih je bilo i pravo da razgovara sa enama. Sva ta udesna, nebrojena prava pomagala su mu da ozdravi! I on je stajao, pu io i u ivao. Dopirala je glazba iz parka, Oleg ju je slu ao i inilo mu se kao da ne uje nju, nego zapravo etvrtu simfoniju Cajkovskoga, koja je odzvanjala u njemu samome, njen nemirni, tegobni po etak i jednu divnu melodiju iz tog po etka. Tu je melodiju Oleg protuma io na svoj na in, iako ju je mo da krivo shvatio: kao da junak koji se vratio u ivot ili koji je bio slijep, a sad progledao, ne to napipava, prelazi rukom po predmetima ili po dragom licu, pipa i jo se boji povjerovati vlastitoj sre i, povjerovati da ti predmeti zaista postoje i da mu se vra a vid. 116 12 STRASTI SE VRA AJU U nedjelju ujutro, kad se brzo obla ila da po e na posao, Zoja se sjetila kako ju je Kostogutov bio zamolio da za idu e de urstvo svakako obu e onu istu sivozla anu haljinu iji je ovratnik one ve eri ugledao ispod ogrta a i koju je htio vidjeti pri danjem svjetlu. Ugodno je ispuniti takve nevine molbe. Ta joj je haljina upravo odgovarala danas, jer je bila polusve ana, a ona se nadala da toga prijepodneva ne e imati mnogo posla i o ekivala je da e Kostogutov do i da je razonodi. Tako se na veliku brzinu ponovo presvukla, obukla tra enu haljinu, popravila je nekolikim udarcima dlana, po e ljala i ke, a tada je ve bilo krajnje vrijeme da po e; kaput je navukla ve na samim vratima, a baka joj je jedva uspjela ugurati doru ak u d ep. Bija e hladno, ali vi e ne ba zimsko, vla no jutro. U Rusiji se po takvu vremenu izlazi u kabanicama. Ovdje na jugu, me utim, druga ije su predod be o tome to je hladno a a to vru ina: jo po vru ini hoda se u vunenim kostimima, kaput se obla i ve vrlo rano i skida kasno, a onaj tko ima bundu jedva eka poneki studeni dan.

Zoja je na uglu odmah primijetila tramvaj, cijeli blok je pretr ala za njim, posljednja usko ila i, zami ljena, crvena, zastala na stra njoj platformi gdje je popuhivao vjetar. Tramvaji u ovome gradi u bili su polagani, glasni, na okreti tima su prodorno kripali na tra nicama; vrata se nisu automatski zatvarala. Zadihala se i ak joj je srce udaralo u grudima, ali je jedno i drugo godilo mladom tijelu, jer bi ubrzo pro lo, i onda se osje ala jo zdravija i prazni ki raspolo ena. Kad su fakultetski praznici, onda joj se sam posao u klinici tri i pol de urstva sedmi no ini kao lagani cdmor. Naravno, bilo bi jo lak e bez de urstva, ali se Zoja ve navikla na dvostruku brigu: ve je drugu godinu studirala i radila. Praksa u klinici nije bila osobita, i Zoja nije radila zbog prakse nego zbog novaca: od bakine mirovine ne bi se moglo ni prehraniti. Zojina stipendija bi odmah isparila, otac nikada nije ni ta slao, a Zoja ga nije ni tra ila. Od takva oca ni ta joj nije ni trebalo. 117 Poslije posljednjeg no nog de urstva ovo su bila prva dva dana praznika. Zoja nije ljen arila jer na to nije bila navikla ak ni u djetinjstvu. Prvo je po ela sebi siti, za prolje e, bluzicu od krep-- or eta koji je bila kupila jo na rasprodaji u prosincu (baka je uvijek govorila: Ljeti spremaj saonice, a taljige zimi, a prema toj poslovici u trgovinama je zaista ljetnu robu bilo najlak e kupiti zimi). ivala je na staroj bakinoj singerici (dovukle su je iz Smolenska), a i prvu pouku u ivanju dobila je tako er od bake, samo je ona bila starinska, i Zoja je kad god je mogla upamtila togod to je vidjela kod susjede ili kod poznanica, kod onih koje su polazile te ajeve krojenja i ivanja, za to sama Zoja nikako nije imala vremena. Bluzu nije dovr ila za ova dva dana, ali je zato obi la nekoliko kemijskih istionica dok joj u jednoj nisu uredili njenu staru ljetnu haljinu. Bila je jo na tr nici da kupi krumpira i povr a, cjenkala se kao krtica i do teglila u objema rukama dvije te ke torbe (baka je stajala po repovima u trgovinama, ali nije mogla nositi te ke terete). Bila je i u javnom kupali tu. Samo nije imala vremena da mirno legne i togod pro ita. Sino je s kolegicom Ritom oti la na ples u Dom kulture. Zoja je pri eljkivala ne to prikladnije i svje ije nego to su bili takvi klubovi, ali ondje nije bilo uobi ajeno da se nave er sastaju po ku ama, i mladi ljudi su se mogli upoznati jedino u klubovima. Na njihovoj godini bilo je mnogo ruskih djevojaka, a mladi a gotovo uop e nije bilo. Zato je nije ni ta privla ilo na fakultetske drugarske ve eri. Taj Dom kulture u koji su Rita i ona po le bio je prostran, ist, dobro ugrijan, imao je mramorne stupove i stubi te, velika zrcala s okvirima od bronce mo e ve izdaleka promatrati samu sebe dok ple e i vrlo skupocjene, udobne naslonja e (samo su bili prekriveni i bilo je zabranjeno na njima sjediti). Me utim Zoja onamo nije svra ala jo od novogodi nje ve eri, jer se tom prilikom neslavno provela. Tada se odr avao kostimirani ples i dijelile su se nagrade za najbolje kostime, a Zoja je sama sebi sa ila kostim majmuna s predivnim repom. Sve je odli no smislila i frizuru, i laganu minku, i odnos boja, tako da je ispalo i smije no, i lijepo, i gotovo je bilo sigurno da e dobiti prvu nagradu, premda je bilo mnogo konkurenata. Ali, ba prije nego e po eti podjela nagrada, nekakvi grubijani su joj no em odsjekli rep, dodali ga jedan drugome i sakrili. Zoja je zaplakala ne zbog neotesanosti tih momaka, nego zbog toga to su se svi uokolo po eli smijati, smatraju i da je ta ala duhovita. Bez repa je kostim mnogo izgubio, a i Zoja je bila kao pokisla naravno da nije dobila nikakve nagrade. Sino , jo i sad ljuta na taj klub, u la je onamo nekako uvrije eno. Ali je nitko i ni ta ne podsjeti e na nezgodu s majmunom. Plesa i su bili arolika sastava osim studenata s razli itih fakulteta, bilo je i radnika. Zoja i Rita nisu zajedno otplesale ni jedan ples, odmah su ih rastavili i puna tri sata one su se obrtale, njihale i udarale peticama uz zvuke duha kog orkestra. Tijelo je upravo vapilo za tim da se malko opusti, ti pokreti i vrtnje prijali su mu, ba kao i ono to je u plesu najva nije: slobodni i otvoreni stisak. Kavaliri su

govorili vrlo malo: ako su se i alili, za Zojin ukus alili su se priglupo. Ku i ju je otpratio Kolja, tehni ki konstruk118 tor. Putem su razgovarali o indijskim filmovima i o plivanju; bilo bi smije no i razgovarati o ne em ozbiljnijem. Do li su do ulaza, sklonili se u mrak i ondje se ljubili, a pri tome su najvi e stradale Zojine grudi, koje nikome nikada nisu davale mira. Kako ih je on samo grlio! Poku ao je i dublje zavu i ruku, i Zoji je to bilo ugodno, ali ju je odjednom spopao neki hladan osje aj da pomalo gubi vrijeme, da e u nedjelju morati rano ustati te se oprostila od njega i brzo ustr ala starim stepeni tem u stan. Me u Zojinim drugaricama, osobito me u studenticama medicine, bilo je ra ireno gledi te da od ivota treba to vi e uzimati, i to to prije i to potpunije. Budu i da su vladala takva na ela, bilo je nemogu e, recimo, tre e godine ostati nekom vrstom usidjelice, koja jedino dobro poznaje teoriju. I tako se Zoja nekoliko puta upustila s razli itim momcima i pro la sve one faze zbli enja kad dopu ta sve vi e i vi e, i slobodno pona anje, i silu, i one lude trenutke kada se vi e ne mo e ni ta izmijeniti, sve i da bomba padne na ku u; i one trenutke spokojnog umora kad se s poda i sa stolica skupljaju razbacani komadi odje e, koje njih dvoje nikada ne bi zapravo smjeli zajedni ki vidjeti, a sad im to vi e nije bilo nimalo udno i oni se nekako poslovno jedno pred drugim obla e. To je bio zaista sna an do ivljaj i, iako Zoja u tre oj godini vi e nije spadala u kategoriju usidjelica, ipak joj se inilo da to nije ono pravo. U svemu tome nedostajalo je one sigurne trajnosti koja ulijeva povjerenje u ivot i nedostajao sam ivot. Zoji su bile istom dvadeset i tri godine, a ona je ve mnogo toga vidjela i upamtila: dugotrajnu, zamornu evakuaciju iz Smo-lenska, isprva u marvenim vagonima, zatim skelama, pa opet mar-venim vagonima; osobito se sje ala suputnika u vagonu koji je uzicom svakome odmjeravao mjesto na drvenu le aju i dokazivao da je Zojina obitelj zauzela dva centimetra vi e nego to joj spada; pamtila je i napeti ivot za rata kad se gladovalo i razgovaralo jedino o prehrambenim kartama i cijenama u vercu; i kako je stric Fe a potajno krao iz njezina ormari a njene obroke kruha. A sad je gledala u klinici grozne patnje bolesnika od raka, propale ivote, slu ala tegobne bolesni ke pri e i njihov pla . Zato su ovi stisci, zagrljaji i sve ono iza toga bili samo kao slatke kapi u suznom moru ivota. Nikako nije uspijevala u njima u ivati do kraja. Je li to zna ilo da bi se svakako trebalo udati? Je li sre a u braku? Mladi i, s kojima se upoznavala, plesala i zabavljala se, svi su odreda imali na umu da se razonode, zadovolje i onda uhvate maglu. Oni su me u sobom govorili: Ja bih se i enio, ali uvijek mogu na i nekoga za jedno ve e ili za dvije-tri ve eri. Za to onda da se enim? Zaista, za to bi se enili, kad je do ene bilo tako lako do i? Kad je na tr nici velika ponuda, ne mo e se za raj ice tra iti trostruku cijenu, ionako bi strunule isto je tako te ko bilo ostati nepristupa na, kad su sve oko tebe popu tale. Registracija nije tu ni ta pomagala, to je pokazivalo i iskustvo Zojine kolegice iz bolnice, koja je radila u drugoj smjeni, Ukra119 jinke Marije: Marija se upustila u brak, ali ju je mu svejedno napustio, otputovao i nestao. Ona je ve sedam godina odgajala dijete i jo se smatralo da je udata. Zato bi na svakoj zabavi gdje se pilo osobito ako su to bili njeni opasni dani Zoja bila dvostruko oprezna, kao in enjerac na minskom polju. Imala je Zoja i bli i primjer od Marijina braka: nagledala se neskladnog ivota vlastitih roditelja, njihovih sva a, pomirenja, sje ala se kako bi otputovali svako u drugi grad da bi se poslije opet sastali, i tako cijelog ivota mu ili jedno drugo. Da ponovi maj inu gre ku bilo bi za Zoju isto to i ispiti sumpornu kiselinu. I tu, naravno, nikakva registracija nije mogla pomo i.

U svom tijelu, u skladu pojedinih njegovih dijelova i u svom shva anju ivota u cjelini, Zoja je osje ala ravnote u i harmoniju. I samo i jedino u duhu te harmonije mogao bi se razbujati i produbiti njen ivot. Svaki onaj koji bi, povukav i na as ruku s njena tijela, lupetao otrcane gluposti, ponavljaju i gotovo ono to je uo u kinu, ba kao Kolja sino , odmah bi naru io tu harmoniju i nikako joj se nije mogao svidjeti. Tramvaj se tresao, kondukterka je glasno grdila nekog mladi a koji nije kupio kartu (on ju je slu ao, ali svejedno nije kupio), a Zoja je do posljednje stanice stajala na platformi. Tramvaj je ve okretao, s druge strane okreti ta ve se skupila gomila koja ga je ekala. Osramo eni mladi isko io je prije nego se tramvaj zaustavio, i Zoja je spretno isko ila prije nego to je tramvaj stao, jer je tako skratila put. Bilo je osarn sati i jedna minuta, pa je Zoja potr ala po zavojitoj asfaltnoj stazi bolni kog dvori ta. Kao sestri, koja ide na posao, nije joj dolikovalo da tr i, ali studentici se moglo progledati kroz prste. Kad je dotr ala do zgrade odjela za rak, skinula kaput, navukla bijeli ogrta i uspela se uza stepenice, bilo je ve osam sati i deset minuta i ne bi se dobro provela da su u prethodnoj smjeni bile Olimpijada Vladislavovna ili Marija: Marija bi je jednako o tro prekorila za tih deset minuta ba kao i da je do la u pola smjene. Sre om je prije nje de urao student Turgun iz Kara--Kalpaka, koji je bio i ina e popustljiv, a osobito prema njoj. Htio ju je zna ajno potap ati ispod le a, ali mu nije dopustila, oboje su se nasmijali, i ona ga je lagano gurnula niza stepenice. Iako je bio student, kao pripadnik domoroda kog kadra ve je bio odre en za efa seoske bolnice i ovako neodgovorno mogao se pona ati jo samo ovih posljednjih nekoliko mjeseci. Zoja je preuzela od Turguna bilje nicu s uputama a starija sestra Mita odredila joj je posebni zadatak. Nedjeljom nije bilo vizita i prijemnih procedura, nije bilo transfuzija, bilo je, istina, malo vi e brige oko ro aka koji su poku avali prodrijeti u sobe bez dozvole de urnog lije nika i zato bi Mita prebacila na de urnog sanitarca svake nedjelje dio svog beskrajnog statisti kog posla, koji nikako nije uspijevala dovr iti. Danas je bila na redu obrada debelog sve nja bolesni kih kartona za sije anj pro le, 1954. godine. Zaokru iv i usnice, kao da e zazvi dati, Zoja je prebirala prstom uglove tih kartona, koji 120 su udarali jedan o drugi, i poku avala pogoditi koliko ih ima i ho e li mo i odahnuti i u tom trenutku primijeti kraj sebe visoku sjenu. Nije se za udila nego je samo okrenula glavu (glavu mo e okrenuti na razne na ine, pa i bez za u enja) i ugledala. Kostogutova. Bio je svje e obrijan, gotovo po e ljan i samo mu je brazgotina na bradi odavala neslavnu pro lost. Dobro jutro, Zoenka re e on kao pravi d entlmen. Dobro jutro zavrti ona glavom kao da nije ne im zadovoljna ili kao da u ne to sumnja, a zapravo tek onako. Promatrao ju je svojim tamnosme im o ima. - Nisam siguran jeste li ispunili moju molbu ili niste. Kakvu molbu? za udi se i namr ti Zoja (to bi njoj uvijek: lijepo uspjelo). Ne sje ate se? Ra unaju i da ete udovoljiti mojoj molbi,, ak sam ve ne to i za elio. Odnijeli ste mi Patolo ku anatomiju toga se, na primjer, dobro sje am. I sad u vam je vratiti. Hvala vam. Jeste li se sna li? ini mi se da sam shvatio sve to sam htio. Nisam li vam samo na kodila? ozbiljno e Zoja. Poslije sam se kajala. Nikako, Zoenka, ni govora! kao da bi je sigurnije uvjerio, on se gotovo dota e njene ruke. Naprotiv, knjiga me ohrabrila, zbilja ste zlatni to ste mi je dali. Ali... on joj se zagleda u vrat ... molim vas, otkop ajte gornje dugme na ogrta u. Za- to? stra no se za udi Zoja (i to je njoj vrlo zgodm> uspijevalo). Nije mi vru e.

 Naprotiv, posve ste crveni. Jeste, istina je nasmija se ona dobro udno; zbilja bi najradije raskop ala ogrta jer se jo nije bila ispuhala poslije-tr anja i natezanja s Turgunom. I ona ga raskop a. Bljesnu e zla ane niti u sivoj tkanini. .. Kostogutov ra iri o i i jedva ujno re e: Lijepo. Hvala vam. A poslije ete mi i vi e pokazati. Ovisi o tome ta ste za eljeli. Re i u vam, samo kasnije, vrijedi li? Ho emo li danas ostati zajedno? Zoja je zaokru ila o ima kao lutka. Samo ako mi pomognete. I zajapurila sam se zato to danas imam toliko posla. Ako treba ive ljude bosti iglama, ne u vam pomo i. A ako treba srediti statistiku? Presipati iz upljeg u prazno? Mogli bismo poslije doru ka nasmije i mu se Zoja kao da: daje predujam za njegovu pomo . Po sobama su ve raznosili doru ak. Jo u petak ujutro kad je napu tala de urstvo Zoja je, poslije-zanimljivog no nog razgovora, svratila u administraciju da pogleda karton Kostogutova. Ustanovila je da se zove Oleg Filimonovi (nezgrapno o evo ime odgovaralo je posve nezgrapnom prezimenu, jedino je ime ubla avalo dojam). Ro en je 1920. i, iako mu je punih trideset i 121 etiri godine, zaista nije o enjen, to je bilo prili no nevjerojatno, i zaista je ivio u nekakvom U -Tereku. Po struci je bio topograf, a radio je kao geodet. Ti joj podaci nisu pomogli da ga bolje shvati, nego joj je postao jo nejasniji. Jutros je u bilje nici pro itala da su mu od petka po eli svakodnevno davati injekcije svnoesterola, po dva kubika, intramusku-iarno. To je bio posao onoga koji de ura no u, pa prema tome ne e nju zapasti. I Zoja zavrti napu enim okruglim usnicama kao kakvom slatkom gubicom. Poslije doru ka Kostogutov donese ud benik patolo ke anatomije i htjede ponuditi pomo , ali Zoja je ve oblijetala sobe i raznosila lijekove, koje je trebalo piti ili gutati tri- etiri puta dnevno. Napokon sjedo e za stoli . Zoja izvadi veliki list grafikona kamo e trebati umjeti sve podatke, objasni mu, ona je i sama zaboravila kako se to radi, i po e crtati uz pomo velikog te kog ravnala. Zoja je dobro znala koliko vrijede takvi pomo nici, mladi i i ne enje (a i o enjeni): svaka takva pomo pretvarala bi se u peckanje, ale, udvaranje i gre ke u poslu. Ali Zoja je ra unala na te gre ke, smatraju i da je najnema tovitije udvaranje ipak bolje od najpametnijeg administrativnog posla. Zoja nije imala ni ta protiv toga da danas nastavi ovu igru koja e joj uljep ati de urstvo. Zato se neobi no za udila kad se Kostogutov okanio onih naro itih pogleda i posebnog tona, brzo se udubio u posao i ak njoj po eo obja njavati, stao prebirati po kartonima, brojati to je trebalo, tako da je ona samo unosila crte u veliki grafikon. Neuro-blastom diktirao je on ... ipernefrom ... sarkom nosne upljine ... tumor le ne mo dine... I kad mu ne to nije bilo jasno, uvijek bi zapitao da mu objasni. Trebalo je prebrojati koliko se u to vrijeme pojavilo slu ajeva svake pojedine vrste tumora posebno kod mu karaca, posebno kod ena; posebno po godi tima. Isto je tako trebalo obraditi vrste terapije koja je primijenjena i doze. Osim toga, u svakom stupcu trebalo je pribilje iti jedno od pet mogu ih rje enja: ozdravljenje, pobolj anje, bez promjene, pogor anje i smrt. Ovih pet rezultata Zojin je pomo nik osobito pa ljivo pregledao. Odmah je upadalo u o i da nema puno potpunih ozdravljenja, ali da nema ni mnogo smrti. Vidim da ne pu taju da se ovdje umire, na vrijeme alju iz bolnice re e Kostogutov. ta se mo e, Oleg, i vama to mora biti jasno. (Olegom ga je zvala da bi ga nagradila za pomo . Primijetio je i brzo je pogledao.) Ako je o ito da mu nema pomo i i ako treba samo da jo pro ivi nekoliko sedmica ili mjeseci, za to da ovdje zauzima krevet? Na le aj ekaju i drugi, neki od onih koji se mogu

izlije iti? Osim toga, neizlje ivi bolesnici svojom vanj tinom i pri ama lo e djeluju na one koje je jo mogu e spasiti. Tek to je sjeo za stoli medicinske sestre, Oleg kao da je uznapredovao u dru tvenom polo aju i u spoznavanju svijeta. On 122 vi e nije bio onaj on kojemu se ne mo e pomo i, onaj on koji uzalud zauzima krevet, on, Kostogutov, nije pripadao neizlje ivim bolesnicima. S njime, s Kostogutovom, razgovaralo se kao da i ne e umrijeti, kao da je potpuno izlje iv. Ovaj skok iz jednog stanja u drugo, koji mu je uspio bez truda, zahvaljuju i hiru slu ajnih okolnosti, mutno ga je na ne to podsje ao, ali on u ovom asu nije znao na to. Jest, to je posve logi no. Ali, eto, ju er otpusti e Azovkina, preda mnom... Ni ta mu nisu objasnili, ni ta mu nisu rekli, i imao sam osje aj kao da i ja sudjelujem u prevari. Bio je okrenut Zoji onom polovicom lica na kojoj nije bilo brazgotine, pa se inilo da mu izraz nije onako opor. Slo no i drugarski oni su jo neko vrijeme radili i prije ru ka zavr ili posao. Istina, Mita je bila ostavila jo jedan posao: trebalo je rezultate laboratorijskih analiza prepisati na temperaturne liste bolesnika, da bi bilo to manje papira i da bi ih bilo to lak e prilo iti povijesti bolesti. Ali bi bilo pretjerano sve to obaviti u jednu jedinu nedjelju, pa Zoja re e: E, zbilja vam hvala, velika vam hvala, Oleg Filimonovi . Nemojte tako, zovite me kako ste i po eli: samo Oleg! Poslije ru ka ete se odmoriti... Nikad se ja ne odmaram! Ali vi ste bolesnik. udno je, Zoenka, kako ja posve ozdravim im vi do ete uza stepenice da preuzmete de urstvo! Promatrao ju je kao neki zla ano-rumeni kola i i inilo se kao da je i on posve zdrav. Dobro, u redu spremno prihvati Zoja. (Ona drugo nije ni eljela.) Sad u vas primiti u sobi za goste. I pokaza glavom prema sobi za lije ni ke sastanke. Me utim je poslije ru ka opet raznosila lijekove i imala nekih neodgodivih poslova u velikoj enskoj sobi. Nasuprot manama i bolestima, koje su je ovdje okru ivale, Zoja je bila svjesna koliko je ona nedirnuta i zdrava, sve do posljednjeg nokta na nozi, do posljednje ko ne stanice. Osobito radosno je osje ala svoje pune, pritegnute grudi, osje ala kako one ote aju kad bi se nagnula nad bolesni ki krevet i kako drhture kad bi brzo hodala. Napokon se posao bli io kraju. Zoja je zapovjedila bolni arki da sjedne za stol, da ne pu ta posjetioce u sobe i da je pozove ako se to dogodi. Uzela je vezivo, i Oleg po e za njom u lije ni ku sobu. Bila je to svijetla soba na uglu zgrade, s tri prozora. Ne bi se moglo re i da je bila namje tena s nekim posebnim ukusom osje ao se tu i utjecaj knjigovo e, i utjecaj primarijusa; dva divana nisu bila nimalo izuzetna, nego obi na, slu bena, s okomitim naslonima od kojih su boljela le a i zrcalima u kojima se mogla vidjeti jedino irafa. Stolovi su bili raspore eni po turobnim uredskim propisima: na predsjedni ki masivni pisa i stol, pokriven debelim staklom, okomito se, u obliku slova T, naslanjao duga ki stol za ostale u esnike sjednice. Taj je stol, me utim, bio kao po nekom samarkandskom ukusu prekriven nebeski plavim bar unskim stolnjakom i nebeska boja tog stolnjaka 123 unosila je veselje u sobu. Nekoliko ugodnih malih naslonja a, koji nisu spadali uz stol, stajali su u maloj, simpati noj skupini i od toga je soba bila nekako ugodnija. Ni ta tu nije podsje alo na bolnicu osim zidnih novina Onko-log koje su objesili jo sedmi studenoga.

Zoja i Oleg se zavali e u udobne mekane naslonja e u najsvjetlijem kutu sobe, gdje su na stalcima stajale posude s agavama i gdje se pred sredi njim prozorom granao hrast, koji je sezao ak do prvog kata. Oleg nije samo sjeo on je zapravo cijelim tijelom utonuo u ovaj udobni naslonja , ispituju i kako se u njemu savijaju le a i koliko se duboko mo e zabaciti glava. Kako je ovdje rasko no! re e on. Takve rasko i nisam vidio . . . bar petnaest godina. (Ako mu se toliko svi a ovakav naslonja , za to ga ne bi sebi kupio ?) Onda to ste za eljeli? upita Zoja okrenuv i glavu i ra iriv i o i upravo onako kako je odgovaralo tome pitanju. Sada, kad su se na li nasamo u ovoj sobi i kad su sjeli u ove naslonja e, u namjeri da samo razgovaraju, zavisilo je od jedne rije i, od tona, od jednog pogleda ho e li razgovor biti lagan i lepr av ili e krenuti u dubinu. Zoja je bila posve spremna na prvu vrstu razgovora, ali kad je do la ovamo, naslutila je da bi moglo biti i druga ije. I Oleg je nije iznevjerio. Duboko zavaljen na naslon naslonja a on je, ne odi u i glave, rekao nekako sve ano, negdje prema prozoru, iznad nje: Za elio sam... kad bi jedna djevojka zlatnih i ki do la k nama... onamo k nama, na zemlju. I tada ju je pogledao. Zoja je izdr ala pogled. I to eka ondje tu djevojku? Oleg uzdahnu. Ve sam vam rekao. Malo radosti. Vodovoda nema. Gla ala se pune drvenim ugljenom. Petrolejka. Kad pada ki a blato je, kad je su a pra ina. Nikada ni ta ugodno. Nije propustio da nabroji sve lo e kao da se bojao da bi mu jo mogla i obe ati da e do i. Ako se ne mo e nikada lijepo obu i, onda to zbilja nije ivot, je li tako? Ali, ma koliko da je ugodno ivjeti u velikom gradu, Zoja je znala da nije va an ivot u gradu, nego onaj u srcu. I njoj je bilo prije svega do toga da poku a shvatiti ovoga ovjeka, a ne da zamisli njegovo selo. Ne shva am to vas ondje dr i? Oleg se nasmija: Ministarstvo unutra njih poslova, jasno! Jo je le ao u naslonja u, s glavom na naslonu, i u ivao u svom polo aju. Zoja se namr ti. To sam i slutila. Nego, molim vas lijepo, vi valjda niste e enac? Ili Kalmik? Ja sam stopostotni Rus! Kao da ne mogu i ja imati crnu kosu? I on pogladi kosu. Zoja slegne ramenima: 124 Ali za to su vas onda onamo poslali? ... Oleg uzdahnu: Eh, u to se sve ne upusti neuka mlade ! Mi u mladosti nismo imali pojma o krivi nom zakoniku i o tome da ondje postoje razli ite ta ke i paragrafi koji se mogu vrlo slobodno tuma iti. Vi ivite ovdje u centru jedne pokrajine i ak ne slutite kakva je su tinska razlika izme u prognanog koloniste i administrativnog prognanika. Pa kakva je? Ja sam administrativni prognanik i protjeran sam ne kao pripadnik nacionalne manjine, nego osobno kao Oleg Filimo-novi Kostogutov, shva ate li? On se nasmije. Osobni uva eni gra anin, kome nije mjesto me u estitim ljudima. I on je pogleda bljesnuv i tamnim o ima. Nije se upla ila. To jest, upla ila se, ali ne ba pretjerano. I... na koliko su vas protjerali? tiho ona upita. Zauvijek! tresnu on kao da je maljem udario. Sve joj je u u ima zazvonilo. Do ivotno? upita ona jo jednom gotovo apatom. Ne, ba zauvijek uporno e Kostogutov u rje enju je pisalo upravo zauvijek. Ako si prognan do ivotno, onda te bar mogu vratiti u lijesu, a ako si prognan zauvijek ni lijes se ne smije vratiti. Makar se i sunce ugasilo, svejedno ti nema povratka, zauvijek traje dulje i od sunca.

Sad joj se zaista steglo srce. Nije onda udo da ima tu brazgotinu i da se doima tako surovo. Mo da je on ubojica, zlikovac, mogao bi i nju zadaviti, ne bi mu to ni ta bilo, a ona je tako lakoumno pristala da bude nasamo s njim! Ali Zoja se ipak savladala i nije okrenula naslonja tako kako bi mogla, ako ustreba, to lak e pobje i. Samo je odlo ila vezivo (nije ga jo ionako ni dotakla). Hrabro se zagledala u Kosto-gutova, koji se nije ni ta upinjao, nije se uzbudio nego jednako udobno sjedio u naslonja u, i upitala ga uzbu eno: Ako vam je te ko, ne morate mi re i, ali, ako mo ete, recite mi za to ste tako stra no osu eni, zbog ega? Kostogutova ne samo to nije pritiskalo breme zlo ina, nego je on odgovorio posve bezbri no i smije e i se: Nisam uop e su en, Zoenka. Zauvijek su me prognali ukazom. Kako ... ukazom? Da, tako se to ka e. Nalik na fakturu. Kao potvrda za isporuku robe iz skladi ta: toliko i toliko vre a, toliko ba ava ... Upotrijebljena tara iznosi... Zoja se uhvati za glavu: I vas su sve tako osudili? Nisu, ne mo e se re i da su ba sve tako osudili. Ako je posrijedi bio samo deseti paragraf, nisu slali u progonstvo, ali deseti zajedno s jedanaestim povla io je progonstvo. I kakav je taj jedanaesti? Jedanaesti? Kostogutov se zamisli. Zoenka, ja vam sad koje ta pri am, bilo bi bolje da se oglu ite na ono to u vam re i, jer biste i vi mogli togod zaraditi. Moja osnovna kazna prema desetom paragrafu iznosila je sedam godina. Znate, ako 125 je netko dobio manje od osam godina, onda je to zna ilo da ba ni ta nije u inio, morali su isisati sve iz malog prsta. Ali bio je tu i jedanaesti paragraf, a jedanaesti zna i grupni prijestup. Sam za sebe jedanaesti paragraf ne bi mogao pove ati kaznu, ali jedno s drugim, kako je rije bila o grupi, poslali su nas sve u vje no progonstvo, Da se nikada vi e ne bismo u svom zavi aju sastali. Je li vam sad jasno? Ne, nije joj jo uop e bilo jasno. Onda je to bila... neodlu no e ona kako se ono ka e neka banda? Kostogutov se zvonko nasmija. Tada se uozbilji i odjednom namr ti: Sjajno je ovo ispalo. Ni mome istra itelju, kao ni vama, nije odgovarala rije grupa. I on nas je radije nazivao bandom. Tako je, bila je to banda studenata i studentica prve godine. On prijete e sijevnu o ima. Znam da se ovdje ne smije pu iti, da je zabranjeno, ali zar ne bih mogao ipak zapaliti? ... Mi smo se sastajali, udvarali djevojkama, plesali, a de ki su jo razgovarali i o politici. I o ... Njemu. Nije nam, znate odgovaralo sve ono to smo vidjeli oko sebe. Nismo, da tako ka em, bili odu evljeni. Dvojica smo bili i u ratu i o ekivali da e poslije rata biti nekako druga ije. U svibnju, uo i ispita sve su nas pograbili, i djevojke. Zoja se silno zbunila... Opet je uzela u ruke vezivo. S jedne strane, sve ovo to je pri ao bilo je opasno, i ne samo to njegove rije i ne bi valjalo nikome ponoviti, nego bi bilo bolje i ne slu ati ga, za epiti u i. A, s druge strane, osje ala je veliko olak anje, spoznav i da oni nisu nikoga mamili u mra ne ulice i ubijali. Progutala je slinu. Ja ne shva am ... vi ste ipak ... ne to radili... to ste u inili? Kako to? uvla io je i otpuhivao dim. Koliko god je on bio krupan, toliko je cigareta bila sitna. Rekao sam vam: studirali smo. Pili smo rakiju ako smo je mogli kupiti od stipendije. I li na zabave. Eto, i djevojke su pokupili zajedno s nama. Dobile su po pet godina... Pogledao ju je netremice. Zamislite da se to vama dogodi. Uo i ispita za drugi semestar pograbe vas i u uzu. Zoja odlo i vezivo. O ekivala je da e od njega uti ne to stra no, ali je ispalo ne samo da to nije stra no, nego ak i nekako djetinjasto.

 Nego, to je vama i tim de kima sve to bilo potrebno? Kako? ne shvati Oleg. Pa tako ... da budete nezadovoljni... da ne to o ekujete. Aha, tako! Da, da, to je ta no! smjerno se nasmija Oleg. Ne bi mi to ni palo na pamet. Opet mislite ba kao moj istra itelj, Zoenka. I on je isto tako govorio. Ala je ugodan naslonja ! Na krevetu se ovako ne sjedi. Oleg se opet udobno smjestio i, pu e i i mirkaju i, gledao kroz veliki prozor iz jednog jedinog stakla. Iako se smrkavalo, jednoli ni sivi dan nije bivao tamniji, nego svjetliji. Sloj oblaka na zapadu razilazio se i prorje ivao, a soba je ba bila i okrenuta zapadu. 126 Sad je Zoja istom ozbiljno po ela vesti i zadovoljno nizala bodove. Oboje su utjeli. Za razliku od pro log puta, Oleg se nije divio njenu ru nom radu. A kako je... ta je bilo s va om djevojkom? Je li i ona stradala? upita Zoja ne odi u i glave s veza. J-jest... re e Oleg zapev i isprva za to j, a mo da razmi ljaju i i o ne emu drugom. I gdje je sada ona? Sada? Na Jeniseju. Zoja ga hitro pogleda. Zna i da se vi ne mo ete preseliti k njoj? I ne poku avam hladno odgovori on. Zoja ga promotri, a on se zagleda kroz prozor. Za to se onda ne o eni u svom kraju? A zar je to tako te ko preseliti se? smisli ona napokon pitanje. Za neregistrirane je gotovo nemogu e odgovori on rastreseno. Ali zapravo nema ni razloga. Imate li kod sebe njenu sliku? Sliku? za udi se on. Robija i ne smiju imati slike. Odmah im ih razderu. A kakva je bila naoko? Oleg se nasmije i i za kilji: Kosa joj je padala na ramena a na kraju je bila naglo-zakovr ana uvis. Kao to je u va im o ima uvijek neki osmijeh, u njenim je bilo tuge. Mo da ljudi nekako predosje aju svoju sudbinu, je li? Jeste li zajedno bili u logoru? Ni-ismo. Pa kada ste se onda rastali? Pet minuta prije nego su me uhapsili... Naime, bio je-mjesec svibanj, dugo smo sjedjeli u vrtu. Negdje oko dva sata oprostio sam se od nje i oti ao kod drugog bloka su me zgrabili. Auto je ekao na uglu. A nju? Idu e no i. I nikada se vi e niste vidjeli? Vidjeli smo se jo samo jednom. Na suo enju. Mene su> ve bili o i ali. O ekivali su da emo optu ivati jedno drugo. Nismo to u inili. Okretao je opu ak ne znaju i kamo da ga baci. Evo ovamo poka e ona blistavu, istu pepeljaru na predsjedni kom mjestu. Oblaci na zapadu sve su se vi e razilazili i blago uto sunce-ve je prosijavalo. I u njegovim zrakama ak se i okorjelo, oporo-lice Olega bilo nekako smek alo. Ali za to je ne biste sad... ? obazrivo e Zoja. Zoja! odlu no po e Oleg, ali zastade da porazmisli. Mo ete li vi bar donekle zamisliti to o ekuje u logoru jednu djevojku, pogotovo ako je jo i lijepa. Ako je putem, u zajedni kom vagonu, ve neke siled ije ne siluju uostalom, oni to jo -uvijek mogu u initi i u logoru prve ve eri e logorski gotovani, nekakvi ku kini nadzornici ili ekonomi urediti tako da je pred' 127 !| njima golu provedu u kupaonicu. Tada e odmah odrediti kome ona pripada. Ve idu eg jutra predlo it e joj da ivi s tim i s tim, to zna i da e mo i raditi na istom i toplom mjestu. E, a ako odbije, potrudit e se da je toliko pritegnu

da e se ve ubrzo sama pobrinuti da ostane iva i da uspije izi i s robije. Ja je zbog toga ne krivim, meni je to jasno. Eto, to je sve, a i. njoj je jasno. utjeli su. Sunce je zasjalo u punom sjaju i cijeli svijet je postao odjednom veseliji i svjetliji. Crno drve e na bolni kom trgu jasnije se ocrtavalo a ovdje u sobi sinuo je plavi stolnjak i zlatile se Zojine kose. ... Jedna od na ih djevojki je izvr ila samoubistvo ... Jedna je jo iva... Tri de ka su ve zaglavila... Za dvojicu ne znam.,. Nagnuo se u stranu iz naslonja a, zanjihao i odrecitirao: Prohujao je uragan ... malo nas je ivih ... Na prozivki drugarskoj mnogih vi e nema . .. Sjedio je tako, nako en u naslonja u, i gledao u pod. Kako mu je samo kovr ava kosa str ala na zatiljku na sve strane! Dva puta dnevno trebalo ju je kvasiti i etkati, kvasiti i etkati. utio je, ali je Zoja ve ula sve to je htjela uti. Ono najva nije bilo joj je jasno: Oleg je zauvijek prognan, ali ne zbog ubistva; nije bio o enjen, ali ne zbog poroka; i poslije toliko godina nje no je govorio o svojoj nesu enoj zaru nici i o ito je bio sposoban da do ivi prave osje aje. utio je, i ona je utjela pogledaju i as vez, as njega. Nije u njemu bilo ni ta lijepo, ali vi e nije primje ivala ni ni ta ru no. Baka joj je dobro rekla: Tebi ne treba lijepi, treba ti dobar. Poslije svega to je podnio i do ivio, Zoja je sad jasno osje ala kako iz njega izbija upornost i snaga, proku ana snaga koju nikada nije primijetila me u svojim de kima. Nizala je bodove i odjednom osjetila njegov prodoran pogled. Uzvratila mu je pogled ispod oka. Ne skidaju i pogleda s nje, on je vrlo izra ajno govorio: Koga da zovnem?... Kome da priop im Tu alosnu radost da ostao sam iv? Ve ste je meni priop ili! pro apta ona smije e i mu se o ima i usnicama. Usnice joj nisu bile ni ru i aste a vjerojatno ni narumenjene. Boja im je bila negdje izme u grimizne i narand aste vatrena boja, boja ive vatre. Nje no uto sunce na smiraju o ivljavalo je i nezdravu boju njegova mr ava, bolesna lica. U toj toploj svjetlosti inilo se da ne e umrijeti, da e pre ivjeti. Oleg je otresao glavom kao gitarist koji poslije tu ne pjesme prelazi na veseliju: Eh, Zoenka! Upotpunite mi ovaj blagdan! Dosta mi je tih bijelih ogrta a. Poka ite se preda mnom ne kao medicinska sestra, nego kao lijepa gradska djevojka! U U -Tereku takvu nikada ne u vidjeti. ... 128 Ali gdje da vam na em takvu lijepu djevojku? lukavo e Zoja. Samo skinite ogrta na as. I pro etajte. I on se odveze unazad na naslonja u ostavljaju i joj mjesto gdje e pro etati. Ali ja sam u poslu protivila se ona. Ne smijem... Mo da zbog toga to su tako dugo govorili o mu nim doga ajima, mo da zato to je sunce sa zapada tako radosno obasjavalo sobu, Zoja je osjetila poriv i pobudu da mu ispuni molbu i inilo joj se da e to dobro ispasti. Odmakla je vezivo, sko ila iz naslonja a kao djevoj ica, br e--bolje raskop ala ogrta i, nagnuv i se naprijed, ure i se, inilo se kao da ne misli pro etati, nego protr ati. Hajde, vucite pru ila mu je ona ruku kao da nije njena. Povukao je i svukao rukav. Sad drugu! kao u plesnoj figuri okrenula se oko njegove ruke, i on joj je svukao i drugi rukav, ogrta mu je pao na koljena, a ona je krenula kroz sobu. Hodala je kao manekenka skladno se nji u i i ispravljaju i, as ma u i rukama u hodu, as ih podi u i. Pro la je tako nekoliko kora aja, okrenula se i uko ila, ruku odvojenih od tijela. Bravo! povika on. Fantasti no. Bilo je ne to ak i u sjaju plavog stolnjaka, u toj neiscrpnoj uzbekistanskoj modrini, koja plamti na suncu, ne to to je produ ilo onu sino nju melodiju

spoznaje i povratka vida. Vra ale su mu se sve nesuvisle, zapretane, neispunjene elje. I poslije tisu u godina neurednog, golog, surovog ivota u ivao je u mekanu naslonja u i u ugodnoj sobi. U ivao je pri pogledu na Zoju, i radost koju mu je taj pogled pru ao bila je to ve a to je nije gledao nepristrano, nego eljno. On, koji je jo prije petnaest dana umirao! Zoja je slavodobitno zatreperila vatrenim usnicama i, lukavo dostojanstvena izraza na licu, kao da zna jo koju tajnu, vratila se istim putem prema prozoru. Tada se jo jednom okrenula prema njemu i stala. Nije ustao, ostao je sjediti, ali odozdo prema gore vukla ga je crna upava glava u susret njoj. Prema nekim znacima njih mo e osjetiti a ne zna im imena utio je da iz Zoje izbija snaga, ne snaga kojom vu e ormare, nego ona druga snaga koja tra i protute u. I Oleg se radovao jer mu se inilo da mo e prihvatiti taj izazov, jer mu se inilo da se mo e uhvatiti uko tac s tom snagom. Sve ivotne strasti vra ale su se u tijelo koje ozdravlja! Sve! Ba sve! Zo-ja! zapjevu i Oleg. Zo-ja! ta za vas zna i va e ime? Zoja je ivot odvrati ona odsje no kao da je izrekla lozinku. Rado je tako obja njavala svoje ime. Stajala je tako, polo iv i ruke na prozorsku dasku iza le a i cijela se malko nagnula, prenijev i te inu na jednu nogu. A zar nema veze sa zoologijom? Ne osje ate li nikada da vas to ime pribli ava va im zoolo kim precima? Ona se nasmija i odgovori istim tonom: 9 Odjel za rak 129 Svi smo mi pomalo nalik na njih. Nabavljamo hranu, hranimo dje icu. Zar je to tako lo e? Da se je bar sad mogla obuzdati! Me utim, obuzeta ovim neobuzdanim i silnim ushitom, kakav nikada nije vidjela u gradskih mladi a to su svake subote bez ikakve muke grlili djevojke, makar samo na plesu, ona je ispru ila obje ruke, pucnula prstima, zanjihala se cijelim tijelom kako se to ve radi uz popularnu pjesmu iz indijskog filma: A-va-ra-ja-a! A-va-ra-ja-a! Ali se Oleg odjednom smrknu i zamoli: Nemojte to pjevati, Zoja. U tren oka se ona umiri i uozbilji i nitko ne bi rekao da je as prije pjevala. To je iz Skitnice re e ona. Jeste li gledali taj film? Jesam. Divan je! Dva puta sam ga gledala! (Gledala ga je etiri puta, ali joj je nekako neugodno bilo priznati.) I vama se ne svi a? Pa sudbina toga skitnice je ista kao i va a. Nije kao moja namr ti se Oleg. Vi e nije bilo onoga svijetlog izraza na njegovu licu, uto sunce nije ga smek avalo i sad se opet vidjelo da je bolestan. Ali i on se vratio iz zatvora. I cijeli ivot mu je bio upropa ten. Nema to veze. On je tipi ni siled ija. Huligan. Zoja pru i ruku da uzme ogrta . Oleg ustade, ra iri ogrta i pomogne joj ga obu i. A vi njih ne volite? zahvalno mu je klimnula glavom i po ela se zakop avati. Ja ih mrzim gledao je pokraj nje, izraz mu je bio surov a eljust mu se jedva primjetno pomakla i iskrivila. Oni su grabljivci, paraziti koji ive na tu oj grba i. Trideset godina su nam trubili kako e njih prekaliti, kako su nam oni socijalno bliski, a njihovo na elo je isto kao i Hitlerovo: ako te ne ... tu oni spomenu jednu prostu rije a zvu i vrlo o tro, ali na elo je svejedno ovakvo: ako te ne tuku sjedi mirno i ekaj na red; ako svla e susjede, a ne tebe sjedi mirno i ekaj na red. Spremno e izgaziti onoga koji je ve pao i istovremeno se brzo okititi romanti nim ogrta ima; i mi im jo poma emo, stvaraju i od njih legende. Njihove pjesme prodiru sad i u film. Kakve legende? sad je ona gledala odozdo prema gore i inilo se kao da osje a neku krivicu.

 O tome bi trebalo pri ati sto godina. Ali, eto, navest u vam jednu legendu, ako ho ete. Stajali su sad jedrio pokraj drugoga pred prozorom. Oleg, iako to nije imalo nikakve veze s onim to je rekao, odlu no je uhvati za lakte i nastavi govoriti kao da se obra a curici. Pretvaraju i se da su plemeniti razbojnici, siledzije se uvijek razme u time to ne napadaju i ne plja kaju sirotinju i ne oduzimaju zatvorenicima kako se to ka e svetu taku, to jest, ne kradu posljednji zatvorski obrok, nego samo sve ostalo to ima . Ali, etrdeset i sedme godine, kad su nas prebacili u Krasnojarsk, u eliji nismo imali ni pi ljiva boba, to jest, nikome se ni ta nije moglo ukrasti. Pola zatvorenika su sa injavali siledzije. Spopala ih glad, pa su po eli prisvajati tu i e er i kruh. Ina e je sastav zatvorenika bio prili no zanimljiv: pola elije su bili obi ni zlikovci, druga polovica Japanci; osim njih, samo nas dvojica Rusa, politi kih, ja i jo jedan polarni avijati ar, koji je vrlo slavan i po kome se u Ledenom moru jo uvijek zove jedan otok, iako je on u zatvoru. I ti lupe i su Japancima i nama puna tri dana uzimali sve do ega su do li. Japanci, koje je isto te ko razumjeti, dogovorili su se, tiho ustali no u, i upali daske iz le aja i uz uzvik banzaj! navalili na lupe e. Kako su ih sjajno pretukli! To je trebalo vidjeti! Jesu li i vas? Za to bi nas? Mi im nismo otimali kruh. Mi smo te no i bili neutralni, ali smo slavili pobjedu japanskog oru ja. Ujutro je zavladao red: dobivali smo cijele porcije kruha i e era. Ali se umije ala uprava zatvora: uzela nam je polovicu Japanaca, a onim pretu enim lupe ima dodala je jo sli nih, nepretu enih. I sad su siled ije navalili na Japance bili su premo ni po broju, a imali su i no eve, jer oni sve imaju. Tukli su ih zvjerski, na mrtvo ime i tada ja i pilot nismo izdr ali nego smo prisko ili u pomo Japancima. Protiv Rusa? Oleg joj je pustio laktove i spravio se. Malko je pomaknuo eljust lijevodesno: Siled ije ja ne smatram za Ruse. Podigao je ruku, pre ao prstima po brazgotini, od brade, preko donjeg dijela obraza do vrata, kao da se e e: Oni su me ovdje dohvatili. 131 w 13 A I UTVARE Od subote na nedjelju oteklina Pavela Nikolajevi a nije se nimalo smanjila ni smek ala. Shvatio je to i prije nego to je ustao. Jo u rano jutro probudio ga je stari Uzbek, koji je neprestano stravi no ka lj ao. Napolju osvanulo tmurno, lijeno jutro, bit e to isti dan kao ju era nji, kao prekju era nji, i jo e vi e poja ati tjeskobu. obanin Kazak ve je u zoru sjeo na krevet, podvio noge i sjedio tupo kao panj. Danas ne e navra ati lije nici, nikoga ne e voditi na rendgen ili na previjanje, pa e obanin, vjerojatno, tako prosjediti do ve eri. Zloslutni Jefrem opet se zadubio u Tolstojeve pri e, koje su na nj djelovale kao zadu nice; ponekad bi ustao i ushodao se u prolazu me u krevetima od ega su se tresle sve postelje, ali je bilo dobro, to nije vi e napadao Pavela Nikolajevi a, ni bilo koga u sobi. Mukto der je izi ao i cijeli dan ga nije bilo u sobi. Geolog, taj ugodni, dobro odgojem mladi , itao je svoju geologiju i nikoga nije smetao. 1 ostali bolesnici u sobi bili su mirni. Pavela Nikolajevi a je ohrabrivalo to e mu do i ena. Ona mu, naravno, konkretno nije mogla pomo i, ali je njemu puno zna ilo to e se mo i iskaliti pred njom, re i joj kako mu je lo e, kako mu nije pomogla injekcija, s kakvim odvratnim ljudima le i u istoj sobi. Ona e se sa aliti, i bit e mu lak e. I zamolit e je da mu donese neku knjigu, i to ohrabruju u, suvremenu knjigu. I naliv-pero, da ne bi ispao smije an kao ju er kad je morao posuditi olovku da zapi e recept. Jest, i da ne zaboravi ono najva nije da naru i gljivu, brezovu gljivu.

Napokon, nije sve izgubljeno: ako ne pomognu ovda nji lijekovi, ima, eto, i drugih sredstava. Najva nije je osje ati se ovjekom, ovjekom s velikim po etnim slovom. I biti optimist. Malo-pomalo Pavel Nikolajevi se privikavao na ovda nji ivot. Poslije doru ka je do itao bud etski izvje taj Zverova iz ju era njih novina. Ubrzo su mu donijeli i dana nje. Primio ih je Demka, ali je Pavel Nikolajevi zatra io da ih odmah njemu uru e i s velikim zadovoljstvom u njima pro itao da je pala vlada Mendes--Francea (dosta intriga! ne petljaj se u pari ke dogovore), za 132 kasnije je ostavio veliki lanak Erenburga ( iji je dru tveni zna aj cijenio od vremena rata usprkos nekim pi evim skretanjima na koja je pravovremeno upozorila moskovska tampa) i zadubio se u lanak o provo enju u ivot odluka sije anjskog Plenuma o brzom pove anju proizvodnje sto nih prera evina. Tako je Pavel Nikolajevi kratio vrijeme sve dok mu bolni arka nije javila da mu je stigla ena. Ina e su dopu tali rodbini nepokretnih bolesnika da ulazi u sobe, ali Pavelu Nikolajevi u nije se sad dalo dokazivati da je nepokretan, a i bilo mu je ugodnije oti i u predvorje i osloboditi se ovih tmurnih, klonulih ljudi. Omotav i vrat toplim alom, Rusanov si e niza stepenice. Nije bilo mnogo ljudi koji bi mogli re i da godinu dana prije srebrnog pira toliko vole enu kao to ju je volio Pavel Nikolajevi . On zaista cijelog ivota nije imao bli eg prijatelja, ni s kim se nije tako znao radovati uspjesima i pograbiti s nevoljom. Kapa mu bija e vjerna dru ica, vrlo energi na i pametna ena. (Njen sovjet uvijek radi! esto se hvalio Pavel Nikolajevi pred drugima.) Pavel Nikolajevi nikada nije osjetio potrebu da je iznevjeri, niti je ona njega iznevjerila. Nije istina da mu , kad uznapreduje na dru tvenoj ljestvici, po inje prezirati vlastitu mladost. Ona je mnogo napredovala od trenutka kad su se vjen ali (bila je radnica u istoj onoj tvornici tjestenine gdje je u odjelu za obradu tijesta isprva radio i on, ali se ve prije braka popeo do tvorni kog komiteta i po eo raditi na osiguranju pri radu, a po komsomolskoj liniji posvetio se ja anju personalne slu be i jo godinu dana vodio tvorni ku kolu), ali za cijelo to vrijeme njihovi interesi nisu se razilazili, njihova proleterska stremljenja nisu jenjavala. I o praznicima, kad bi malko popili a svijet za stolom bio priprost, Rusanovi bi se rado sjetili svoje tvorni ke pro losti i zdu no opet zapjevali staru radni ku pjesmu o Opekama. Kapa je u predvorju svojim krupnim tijelom, srebrnim lisicama i torbom velikom poput aktovke, i mre om u kojoj je donijela hranu, zauzela dobra tri mjesta na klupi u najtoplijem zakutku. Ustala je da poljubi mu a toplim mekanim usnama i posjela ga na razgrnuti skut bunde, kako bi mu bilo toplije. Dobila sam pismo re e ona a usne joj u kutovima za-drhta e, i po tim poznatim drhtajima Pavel Nikolajevi odmah zaklju i da pismo nije ugodno. Ma koliko da je ina e bila hladnokrvna i razborita, Kapa se nikako nije mogla odvi i prave enske navike da svaku novost, bila ona dobra ili lo a, odmah istrese u lice: E pa dobro razljuti se Pavel Nikolajevi najbolje da me odmah dotu e , naprijed! Ako ti je to najva nije samo naprijed! Ali, po to je istresla vijest, Kapa se ve pribrala i dalje je mogla normalno razgovarati. Ma kakvi, vrlo va no za pismo! pokaje se ona. Nego, reci, kako si? Kako si, Pa ka? Za injekciju znam, u petak sam telefonski razgovarala sa starijom sestrom, a i ju er prije podne. Da ti je bilo lo e, odmah bih dojurila. Ali su mi rekli da si odli no podnio, je li tako? Injekcija je dobro pro la potvrdi Pavel Nikolajevi zadovoljan vlastitom izdr ljivo u. Ali kakve su prilike ovdje, 133 il Kapice ... Da ti to vidi ! : I odjednom mu iskrsnu pred o ima sve ovo neugodno i ru no, na elu s Jefremom i Mukto derom, i on, ne znaju i na to bi se prvo potu io, alosno re e:

 Kad bih bar imao posebnu toaletu! Da svisne ! Da vidi kakva je ovdje toaleta! Pojedine prostorije nisu odvojene! Sve se vidi. (Upotreba zajedni ke kupaonice i zajedni kog zahoda zacijelo potkopava autoritet javnog radnika. Na radnom mjestu Rusanov se penjao na prvi kat, ali je ondje imao posebnu toaletu.) Shva aju i kako mu je te ko i kako ima potrebu da se izjada, Kapa ga nije prekidala u njegovim alopojkama nego ga je jo poticala da se jada, tako da je on, malo-pomalo, iznio sve probleme, sve do onog koji nije bilo mogu e uop e rije iti: Za to lije nici uop e dobivaju pla u? Potanko ga je ispitivala kako se osje ao za vrijeme injekcije i poslije injekcije, kako mu je s oteklinom i, odmotav i al, sama ju je pogledala, pa ak i rekla da joj se ini kako je oteklina ne to splasnula. Pavel Nikolajevi je znao da nije splasnula, ali je svejedno ugodno bilo uti da mo da, ipak jest. U svakom slu aju nije narasla, je li? Naravno da nije narasla! Nimalo! pouzdano re e Kapa. Samo da prestane rasti! re e Pavel Nikolajevi kao da zaklinje i glas mu je bio na rubu pla a. Samo da prestane rasti! A ako za sedam dana jo ovoliko poraste ta onda?... I. Ne, nije mogao izgovoriti tu rije , nije se usu ivao zaviriti u crni ponor. Kako je samo bio nesretan i kako je osje ao opasnost! Sutra nova injekcija. A onda opet u srijedu. to e biti ako ni to ne pomogne? Onda e u Moskvu odlu no re e Kapa. Dogovorit emo se ovako: ako ti jo dvije injekcije ni ta ne pomognu, onda e na avion i u Moskvu. U petak si telefonirao, a kasnije si se pokolebao. Ali ja sam nazvala endjakine, svratila Alimovima, i Alimov je osobno telefonirao u Moskvu, ispostavilo se da su donedavno tvoju bolest lije ili samo u Moskvi, sve su pacijente onamo slali, ali sad su, zna , zbog prirasta ovda njih kadrova, po eli i ovdje lije iti. Jednom rije ju, ti su lije nici odvratna bagra! Kako oni smiju raspravljati o radnim u incima, kad, zapravo, obra uju ive ljude? Mogu ti re i da ja mrzim te lije nike! Tako je, i ja gorko se slo i Pavel Nikolajevi . Tako je! Ja sam im to ve i rekao. A i u itelje mrzim! Koliko sam imala s njima muke zbog Majke! A sje a se kako je bilo s Lavrikom? Pavel Nikolajevi otra nao ale. U moje vrijeme, dok sam bio direktor, bilo je jo kako-tako. Svi su pedagozi bili neprijateljski raspolo eni, svi su nam bili protivnici, i na je jasan zadatak bio da ih pritegnemo. Ali ta da danas radi s njima? Jest, nego, ne e biti te ko da te po aljemo u Moskvu, veze jo postoje, na i e se i razlog. Osim toga, Alimov je uredio da se to ondje uredi i bit e odli no smje ten. ta ka e ?... Da pri ekamo jo tre u injekciju? 134 Bilo je to sve tako ta no isplanirano da je Pavel Nikolajevi osjetio olak anje u du i. Samo da ne mora ovako mirno ekati vlastitu propast u ovoj rup agi! Rusanovi su cijelog ivota bili ljudi od akcije i inicijative, i istom kad bi preuzeli inicijativu, stekli bi du evnu ravnote u. Nije im se nikamo urilo i Pavel Nikolajevi je bio sretan zbog toga to e malo dulje sjediti ovdje sa enom a ne u svojoj sobi. Bilo mu je prili no hladno zato to su esto otvarali vanjska vrata, i Kapitalina Matvejevna izvukla je svoj al ispod kaputa i umotala ga. Susjedi na klupi tako er su bili inteligentni i pristojni ljudi. Zato se ovdje zbilja moglo lijepo sjediti. Potanko su raspravljali o raznim ivotnim problemima koje je prekinula bolest Pavela Nikolajevi a. Mimoilazili su jedino ono najstra nije to im je lebdjelo nad glavom: lo razvoj bolesti. Protiv tog razvoja nisu mogli ni ta poduzeti, ni ta zahtijevati. I na takav razvoj oni nisu bili spremni prema tome nisu ni mogli o ekivati da e se bolest lo e razvijati. (Istina, enu su pokatkad spopadale kojekakve misli o imovinskim i stambenim problemima koji bi iskrsli u slu aju mu eve smrti, ali su oni oboje bili toliko odgojeni u optimisti kom duhu

da je bilo bolje sve takve probleme ostaviti nerazja njene, nego mu iti sebe slutnjama ili pani arskim mislima o ostav tini.) Spominjali su telefonske pozive, pitanja i dobre elje suradnika i industrijske uprave, u koju je Pavel Nikolajevi pre ao iz tvornice pretpro le godine. Nije on, naravno, rje avao industrijska pitanja, jer njegov krug sklonosti nije bio tako uzak, o njima su se brinuli in enjeri i ekonomi, a Rusanov ih je samo nadzirao i kontrolirao. Svi su ga radnici voljeli, i sad mu je bilo ugodno uti kako se za njega brinu. Razgovarali su i o nadama za mirovinu. Nekako je ispadalo da, usprkos dugogodi njoj savjesnoj slu bi na uglednim radnim mjestima, u personalnim odsjecima i odjelima za kontrolu, on ipak ne e mo i ostvariti svoj ivotni san i dobiti izuzetnu osobnu mirovinu. inilo se da ak ne e mo i dobiti ni pristojnu slu benu penziju, koja je prihvatljiva po svom iznosu i potrebnom sta u, i to samo zbog toga to se nije odlu io da navu e vojni ku uniformu kad se to od njega 1939. tra ilo. Zbog toga je alio a, opet, kad se sjeti kako su u dvije posljednje godine prilike opet postale nemirne, gotovo da mu i nije bilo ao. Mo da mir ipak vi e vrijedi. Raspravljali su i o op enitoj te nji svih ljudi, koja je do la do izra aja posljednjih godina, da se ivi to bolje: da se bolje obla i i stanuje. Kapitalina Matvejevna je napomenula da bi bilo dobro ako se mu evo lije enje otegne i potraje mjesec ili mjesec i po, kako su je upozoravali da bi bilo dobro za to vrijeme izvr iti neke popravke u njihovu stanu. Jednu cijev u kupaonici trebalo je ve odavno premjestiti, u kuhinji postaviti pipu, a u toaleti treba oplo iti zidove; u blagovaonici i u sobama Pavela Nikolajevi a treba svakako obojiti zidove: promijenit e boju (ona je ve pogledala boje) i svakako ih pro arati zlatom, kao to je to sad bilo moderno. Pavel Nikolajevi se tome nije protivio, ali ga je odmah uhvatio bijes sjetiv i se kako e radnici, iako pripadaju dr avnom sektoru koji ih pla a, svakako poku ati da iskam e ne da mole, 135 nego ba da iskam e dodatni honorar od gazde. Nije njemu bilo ao novca (iako mu ga je zapravo bilo ao!), nego je Pavela Nikolajevi a mnogo vi e jedilo na elno pitanje: za to? Eto, on je dobivao propisanu pla u i nagrade i kako da on nije tra io napojnice i posebne dodatke? I za to su ti nesavjesni radnici nastojali preko svoje pla e izvu i jo novaca? Ovdje je posrijedi bilo na elno pitanje, nedopustiv poraz pred navikama stihijskog i sitnobur oaskog svijeta. Pavel Nikolajevi bi se uzrujao svaki put kad bi se o tome poveo razgovor. Cuj, Kapa, za to se danas tako malo pazi na radnike? Za to mi, dok smo radili u tvornici tjestenine, nismo postavljali nikakve uvjete, niti smo podmazivali majstore? I je li nam to uop e moglo pasti na pamet? Zato ba ne smijemo danas kvariti druge! emu to mito? Kapa se s njim posve slagala, ali je, u isto vrijeme napomenula da e oni, ako im se ne plati i ako ih se ne podmiti na po etku i u polovini posla, svakako odlu iti da se osvete, da u ine neku psinu, pa e se poslije samo kajati. Pri ali su mi kako je jedan umirovljeni pukovnik bio nepokolebiv i rekao da im ne e dati ni kopjejke vi e! Onda su mu radnici lijepo stavili u odvod kupaonice crknutog takora ne samo to je voda jedva curila, nego je i smrdjelo. Tako se nikako nisu mogli nagoditi oko popravaka u ku i. ivot je bio kompliciran, vrlo kompliciran, kako god okrene . Sjetili su se i Jure. Najstariji sin bio je nekako previ e povu en, nekako nesamostalan, nije imao one rusanovske snala ljivosti u ivotu. Pomogli su mu da diplomira pravo i vrsto ga postavili na noge poslije fakulteta, ali je svejedno trebalo priznati da on nije za taj posao. Ne zna ni u vrstiti svoj polo aj, ni uspostaviti dobre veze. Sigurno e sada u praksi napraviti mnogo pogre aka. Pavel Nikolajevi je bio vrlo zabrinut. A Kapitalina Matvejevna se brinula zbog Jurine enidbe. Tata ga je natjerao da nau i ofi-rati, tata e mu nabaviti i zasebni stan ali kako se sna i i urediti mu brak, i to tako da ne do e do zablude? Ta on je tako naivan, smotala bi ga svaka tkalja iz tvornice; sre om, s tkaljom se on nema gdje sresti, ne zalazi na takva mjesta, ali ta e biti sad

na terenu? Lakoumni potez nerazumna ovjeka mo e pokopati desetogodi nje napore cijele obitelji! Eto, k erka endjapinih umalo da se nije udala za svog kolegu s pedago ke akademije, a on je sa sela, majka mu je obi na kolhoznica; treba zamisliti stan endjapinih: ne samo to je lijepo ure en, nego njima u goste dolaze mnoge ugledne osobe i sad da se odjednom za stolom na e starica u bijeloj marami, koja nema ni osobne karte, i da ona bude svekrva! Do avola... Sre om su po dru tvenoj liniji uspjeli kompromitirati mlado enju i tako spasiti k er. Druga ije je s Avietom, Avom, Alom. Avieta je biserni ukras cijele obitelji. Otac i majka se ne sje aju da im je ikada zadavala brige i da ih je ljutila, jedino je katkad bila nesta na u koli. Ava je i lijepa, i pametna, i energi na, odli no shva a ivot i snalazi se u njemu. Nju ne treba nadzirati, ne treba se brinuti zbog nje. Ona ne e pogrije iti ni u sitnicama, ni u krupnim stvarima. Na rodi136 telje se ljutila jedino zbog imena: nije trebalo koje ta izmi ljati,., jednostavnije je da je naprosto zovu Ala. Ali u legitimaciji je pisalo Avieta Pavlovna. Nije lo e. Praznici su pri kraju, u srijedu e doletjeti iz Moskve i svakako pojuriti u bolnicu. Nevolja je s tim imenima: uvjeti ivota se mijenjaju, a imena, ostaju zauvijek. I Lavrik se ve ljuti na svoje ime. Zasad je jo u koli samo Lavrik, nitko mu se ne ruga, ali ove godine e dobiti osobnu kartu, i ta e u njoj pisati: Lavrentij Pavlovi . Neko su roditelji dobro ra unali: dajmo mu ime ministra, nepokolebivog Staljinovog suborca, neka bude nalik na njega. Ali eto ve dvije godine nije ba zgodno re i naglas: Lavrentij Pavlovi . Sva sre a, da Lavrik smjera na vojnu akademiju, a u vojsci ga ne e zvati po imenu. Me utim su se oni kri om pitali: za to je to u injeno? Kad su kod endjapinih, govore o tome, ali ni pred kim drugim se ne usude: naime, ako je i istina da je Berija bio dvoli ni bur oaski nacionalist i da se nastojao domo i vlasti, mogli su ga lijepo osuditi, pa i strijeljati iza zatvorenih vrata, ali to je to trebalo objaviti obi nome puku? Za to ga pokolebati u njegovu uvjerenju?' Za to izazivati sumnju? Na kraju krajeva, mogli su uputiti okru nicu na odre enom nivou i u njoj sve objasniti, a u novinama se moglo napisati da je umro od infarkta; i sahraniti su ga mogli sa svim po astima. Dotakli su se i Majke, mla e k eri. Ove su godine ishlapile-sve Majkine petice, i ne samo to vi e nije bila odlika ica i to su je skinuli s po asne table, nego ak ni etvrtica vi e nije imala mnogo. Sve je to po elo otkako je pre la u peti razred. U ni im razredima cijelo vrijeme imala je jednu te istu u iteljicu, koja je dobro poznavala i nju i njene roditelje i Majka je odli no napredovala. Od ove godine ima dvanaest nastavnika, prema predmetima. Neki od njih ima svega po jedan sat sedmi no, uop e ne poznaje djecu i samo tjera svoj nastavni program; kao da on razmi lja o tome kakvu traumu pre ivljava dijete, kako mu se-unakazuje karakter! Ali Kapitalina Matvejevna ne e aliti truda, nego e preko roditeljskog komiteta uvesti red u toj koli. Me utim taj red potkopava i nova reforma kolstva: emu opet mje ovita obuka? Za to se odstupa od stare prakse posebne nastave jednog od najzna ajnijih dostignu a zrele sovjetske pedagogije? Naklapali su tako oni o svemu i sva emu vi e od sata, ali jezici su im se te ko okretali, i jedno i drugo je osje alo, ne usu uju i se priznati sugovorniku da se govori o sporednim stvarima. U Pavelu Nikolajevi u je sve bilo slomljeno, nije vjerovao da stvarno postoje ljudi i doga aji o kojima su raspravljali i nije imao elje da bilo to radi, nego bi se najradije opru io na krevetu, polo io oteklinu na jastuk i pokrio se preko glave. A Kapitalina Matvejevna je opet razgovarala preko volje zato to ju je mu ilo ono pismo u torbici, koje je jutros stiglo iz mjesta K. i koje je poslao brat Minaj. U mjestu K. su Rusanovi ivjeli prije rata, ondje su proveli mladost, vjen ali se i ondje su izrodili svu djecu. Ali. za vrijeme rata su se evakuirali ovamo f nisu se vratili u K., dok su stan uspjeli prepustiti Kapinu bratu. 137

Shva ala je da e mu sad te ko podnijeti ovakve vijesti, ali su vijesti bile takve da ih nije mogla saop iti obi noj prijateljici. U cijelom gradu nije znala osobe kojoj bi sve to mogla ispri ati i objasniti. Osim toga, iako je nastojala utje iti mu a, i njoj je samoj sad trebalo podr ke! Nije mogla u samo i ku e ostati nasamo s tom vije u koju ne mo e saop iti. Jedino bi, od sve djece, mo da mogla ispri ati i objasniti Avieti. Juri nikako. Ali i o tome bi se trebalo posavjetovati s mu em. A Pavel Nikolajevi , to je dulje sjedio pokraj nje, sve se vi e alostio, pa joj se inilo da je sve te e spomenuti ono najva nije. Primicalo se vrijeme kad e ionako morati oti i i ona je iz mre e po ela vaditi hranu i pokazivati mu u to mu je donijela. Man ete na rukavima bunde od srebrne lisice bijahu joj tako iroke da su jedva ulazile u otvoreno grlo mre e. Ugledav i odjednom hranu (koje je i u no nom ormari u jo bilo u izobilju), Pavel Nikolajevi se sjeti onoga to je bilo va nije od hrane i pi a, onoga to je zapravo trebalo odmah na po etku -spomenuti: sjetio se gube, brezove gljive! I, ivnuv i, po e pri ati eni o udesnom lijeku, o onom pismu i o onom lije niku (mo da je i arlatan) i o tome kako sad moraju smisliti kome e se obratiti da im u Rusiji skupi te gljive. Ondje oko na eg K. ima breza koliko ho e . Zar bi Minaju bilo te ko da nam to uredi? Odmah po alji Minaju pismo! Mo da jo kome, imam ja ondje starih drugova, neka se malo potrude! Neka svi saznaju kako mi je te ko! Dakle, sam je prvi spomenuo Minaja i mjesto K.! I ona, napokon, ne vade i pisma, zato to je brat spominjao kojekakve mu ne pojmove, nego samo kljocaju i bravom na torbici, Kapa re e: Zna ... treba promisliti da li je dobro previ e se javljati u K.... Eto, Minaj mi je napisao ... Mo da jo nije istina ... da se u gradu pojavio ... Rodi ev ... Navodno da je re-ha-bi-li-tiran. Pa zar je to mogu e, a? Dok je jo izgovarala duga ku i odvratnu rije re-ha-bi-li--tiran i gledala u bravu na torbici, spremaju i se da izvu e pismo, propustila je trenutak u kojem je Pa kino lice problijedilo kao zid. ta ti je? kliknu ona upla iv i se vi e nego to ju je bilo upla ilo samo pismo. ta ti je? Naslonio se na klupu i enskom se kretnjom umatao u al. Mo da nije istina! poku avala ga je ona obuhvatiti sna nim rukama oko ramena a kako nije ispu tala torbu iz ruke, inilo se kao da mu je poku ava nataknuti na rame. Mo da ipak nije istina! Minaj ga nije vidio svojim o ima. Ali ljudi pri aju ... Krv se polako vra ala u lice Pavelu Nikolajevi u, ali bio je posve malaksao, i u pasu, i u ramenima, ruke su mu nemo no pale uz tijelo a glavu je tumor vukao ustranu. Za to si mi to rekla? upita on nesretnim i posve slabim glasom. Kao da mi nije dosta ove nevolje? Kao da mi nije dosta nevolje? ... i njemu dvaput pla no zadrhta e grudi i glava, ali ne pusti suze. Oprosti mi, Pa enjka! Hajde, oprosti mi, Pa ka! obujmila ga oko ramena i tresla, sna no tresla svojom kovr avom kosom bakrene boje, nalik na lavovsku grivu. Ali i ja sam 138 izgubila glavu! Ne e on valjda sada mo i da oduzme stan Minaju? Slu aj, kamo sve to vodi? Sje a li se da smo ve uli za dva takva slu aja? Ama ta me briga za stan, neka ide do sto avola, neka ga uzme pla no uzvrati on aptom. Kako neka ga uzme? A kamo e Minaj? Bolje da misli na svog mu a! ta misli ta e biti sa mnom? Spominje li i Guzuna? Guzuna ne spominje... Pa, zamisli, ta e se dogoditi ako se oni svi budu po eli vra ati? ta ja znam! muklo odvrati mu . Kojim pravom ih pu taju?... Kako smiju ovako nemilosrdno izbezumljivati ljude? ... 139 14

PRAVDA I tako je Rusanov o ekivao da e ga sastanak sa enom ohrabriti a ispalo je mnogo gore nego da Kapa uop e nije do la. Uspinjao se stepeni tem, teturaju i, dr e i se za ogradu, osje aju i kako ga groznica sve ja e trese. Kapa ga nije smjela otpratiti besposlena bolni arka isprije ila se i nikoga nije pu tala, pa ju je Kapa natjerala da ona otprati Pavela Nikolajevi a do sobe i ponese mre u s hranom. Za stoli em de urne sestre sjedila je buljooka studentica Zoja, koja se prve ve eri nekako svidjela Rusanovu i koja se sad zagradila formularima i zabavljala s neotesanim Kostogutovom, ne vode i brigu o bolesnicima. Rusanov ju je zamolio aspirin, a ona mu je vi nom o trinom odgovorila da se aspirini dijele nave er. Ipak mu je izmjerila temperaturu. I poslije mu je donijela neki pra ak. Hranu rasporedi e bez njegova u e a. Pavel Nikolajevi je legao onako kako je bio naumio: oteklinu zabio u jastuk (pravo je udo da su bar jastuci mekani pa ne mora donijeti od ku e svoj) i pokrio se po glavi. Misli se tako u njemu uskovitla e, zaigra e, zapali e, da u ostalom dijelu tijela nije osje ao vi e ni ta, kao da je pod narkozom, i vi e nije uo glupe razgovore u sobi, kao to i nije osje ao da se trese krevet od sna nog Jefremovog hoda. I nije primijetio kako se napolju razvedrilo, kako je na zalazu granulo sunce, samo s druge strane zgrade. I nije primje ivao kako juri vrijeme. Ponekad bi, vjerojatno, od pra ka, zaspao, ali se ubrzo budio. Jednom, kad se probudio, ve je gorjelo elektri no svjetlo. Opet je zaspao. Ponovno se probudio usred no i, u mraku i ti ini. 1 osjetio je da je posve nestao blagotvorni pokrov. Osjetio je da je strah opet tu, da mu se zavukao u donji dio prsa i da ga ste e. Naj razli iti je misli po ele su navaljivati Rusanovu u glavu,, i bujati, ispunjaju i sobu a pomalo i cijelu beskrajnu tamu. Nisu to zapravo bile neke misli, nego se on naprosto bojao. Naprosto se bojao. Bojao se da e Rodi ev ve izjutra uspjeti da se probije mimo sestara, mimo bolni arke, da e upasti ovamo i po eti da ga udara. Rusanov se nije bojao ni suda, ni dru tvenog 140 r prezira, ni sramote, naprosto se bojao da e ga tu i. Tukli su ga svega jednom u ivotu, u koli, u estom razredu, posljednjem koji je zavr io: sa ekali su ga nave er na izlazu da ga nau e pameti, no eva nisu imali, ali je zauvijek upamtio taj u asni osje aj: sa svih strana obaraju se na tebe ko ate i sna ne pesnice. Kao to vi e godina zami ljamo pokojnika onakva kakva smo ga posljednji put vidjeli, dok je bio mlad, iako bi on u me uvremenu i te kako ostario, tako je Rusanov sada zami ljao i Rodi- eva, koji bi se poslije osamnaest godina mogao vratiti i kao invalid, mo da gluh, mo da zgrbljen, zami ljao ga onakva kakva ga je posljednji put vidio, na njihovu zajedni kom balkonu posljednje nedjelje uo i hap enja: Rodi ev je bio jedar i zdrav o-A'jek, preplanuo od sunca, i dizao je utege. Tada su Kapa i on ve bili napisali prijavu protiv Rodi eva, odnijeli je i predali na odre eno mjesto, a Rodi ev je, eto, go do pasa, stajao na balkonu i zvao ga: Pa ka! Do i ovamo! De, popipaj mi mi ice. Ne boj se, stisni! Je li ti sad jasno to zna i in enjer novog poretka? Mi nismo rahiti an kao to je to nekakav Eduard Hristoforovi , mi smo skladno gra eni ljudi. A i ti si mi nekako bole ljiv, vene iza tapeciranih vrata ... Do i k nama u tvornicu, poslat u te u pogon, ho e li? Je li, ho e li? ... Ha, ha! Nasmija se i ode da se opere pjevaju i: Mi smo kova i i duh nam je mlad. I sada je Rusanov zami ljao kako taj Rodi ev, u naponu snage, upada u ovu bolesni ku sobu i zamahuje pesnicom. I nije mogao otjerati od sebe to la no privi enje. S Rodi evom je neko prijateljevao, bili su u istoj komso-molskoj eliji, stan su u isto vrijeme dobili od tvornice. Tada je Rodi ev napredovao preko radni kog fakulteta i studija a Rusanov preko sindikata i uprave za ankete. Prvo je do lo

do nesuglasica me u enama, a onda i me u njima. Rodi ev je esto uvredljivo razgovarao s Rusanovom. Osim toga, Rusanovu je postalo i pretijesno u stanu imali su dvoje djece, a samo jednu sobu. Dakle, jedno s drugim, morali su se pograbiti, i Pavel Nikolajevi je podnio prijavu: tvrdio je da se u privatnom razgovoru Rodi ev pohvalno izra avao o djelatnosti potu ene industrijske frakcije i namjeravao u tvornici osnovati sabotersku grupu. Rusanov je samo zamolio da se u istrazi nigdje ne spominje njegovo ime i da ne mora na suo enje: spopadao bi ga strah pri pomisli na takav susret. Istra ni sudac je, me utim, garantirao da, prema zakonu, ne e biti potrebno spominjati Rusanova i da suo enje ne e biti potrebno bit e dovoljno da okrivljeni prizna. Cak i Rusanovu prijavu ne e prilo iti uz istra ni zapisnik, tako da okrivljeni, kad bude potpisivao 206. paragraf, nigdje ne e nai i na prezime svoga susjeda. I sve bi pro lo u redu da nije bilo Guzuna, sekretara tvorni kog partijskog komiteta. Njega su vi i organi pismeno obavijestili da je Rodi ev neprijatelj naroda i da ga treba isklju iti iz partijske organizacije. Ali je Guzun bio tvrdoglav i po eo na sva usta tvrditi da je Rodi ev po ten ovjek, pa je ak i zahtijevao da mu se dadnu na uvid potanji dokazi. Ta mu je upornost do la glave, jer su ga idu e no i uhapsili. Dva dana'kasnije mirno su isklju ili iz partije i Rodi eva i Guzuna, kao lanove jedne te iste kontra-revolucionarne podzemne organizacije. Me utim je Rusanova sad mu ilo to to su u ona dva dana, dok su lomili Guzuna, ipak bili prisiljeni da mu saop e kako je Rusanov podnio prijavu. Prema tome, ako se susreo ondje s Rodi evom (ako su bili osu eni zbog iste stvari, vjerojatno bi se mogli zbilja i sastati), Guzun je rekao Rodi evu i zato se sad Rusanov toliko bojao ovog zlokobnog povratka, ovog uskrsnu a od mrtvih, koje je bilo naprosto nezamislivo. Istina, na njega je mogla posumnjati i Rodi eva ena, samo je pitanje da li je ona iva? Kapa je smi ljala kako e, im uhapse Rodi eva, dati iseliti Ka ku Rodi evu i domo i se njena stana i balkon bi im tada cijeli pripao. (Sada je smije no da su soba od osamnaest kvadratnih metara i stan bez plina bili onda tako dragocjeni.) Cijeli taj postupak oko stana bio je ve dogovoren i potvr en, tako da bi za as iselili Ka ku da se ona nije dosjetila triku: izjavila je da je trudna. Zahtijevali su od nje potvrdu, i ona ju je donijela. Nije lagala! Bilo je kao to se i nadala: trudnu enu, prema zakonu, nije bilo mogu e iseliti. Iselili su je, dakle, istom idu e zime, a mjesece i mjesece trebalo ju je trpjeti i ivjeti kraj nje dok je nosila, kad je rodila i dok je jo bila na porodiljskom. Istina, Kapa joj nije dopu tala ni da zaviri u kuhinju, a Ava, kojoj je bilo ve gotovo pet godina, znala ju je vrlo smije no opona ati i pljuvala joj u su e. Je li to bio strah? Dok je ovako le ao na le ima, u tami, u kojoj su bolesnici puhali i hrkali (samo slaba ni odsjaj stolne sestrine lampe iz predvorja prodirao je ovamo kroz mutno-stakle-na vrata), Rusanov je, budan i bistar, poku avao doku iti za to su ga toliko usplahirili duhovi Rodi eva i Guzuna i da li bi se upla io da se vratio netko drugi, netko od onih u optu bama kojih je on tako er sudjelovao: recimo Eduard Hristoforovi , koga je onda slu ajno spomenuo Rodi ev, in enjer bur oaskog porijekla, koji je Pavela pred radnicima nazvao budalom i probisvijetom (a sam je kasnije priznao da je ma tao o restauraciji kapitalizma); ona stenografkinja koja je bila kriva to su izvrnute rije i jednog uglednog rukovodioca, za titnika Pavela Nikolajevi a, iako rukovodilac u svom govoru nije ba takve rije i izrekao; onaj tvrdoglavi knjigovo a (ustanovilo se da je ak i sin sve enika, pa su ga udesili u tren oka); ena i mu Jelj anski... tko bi ih sve nabrojao. I, eto, Pavel Nikolajevi nije se pla io nikoga od njih, sve odlu nije i otvorenije pomagao je da se njihova krivica utvrdi, ak je dvaput pristao i na suo enje, vikao je na njih i teretio ih. Uostalom, onda se i nije smatralo da se treba zbog toga stidjeti! U ono divno, estito vrijeme, trideset sedme i trideset osme godine, osjetljivo se pro istila dru tvena atmosfera i disalo se tako lako! Svi lasci, klevetnici, pretjerani pobornici samokritike, ili zatucani sitni intelektualci, naprosto su nestali, zavukli se, pritajili, a

principijelni, nepokolebivi, odani ljudi, kao to je bio Rusanov i njegovi drugovi, kora ali su dostojanstveno uzdignute glave. 142 I sad je odjednom nastalo neko novo, nesigurno, nezdravo vrijeme, tako da se ovjek jo mora stidjeti svojih najboljih gra anskih postupaka! Ili mo da ak i strepiti zbog njih? Strepiti! Besmisleno. Kad bi razmotrio cijeli svoj ivot, Rusa-nov nije mogao zaklju iti da se bilo kada bojao. Nije imao prilike da se boji! Mo da i nije bio osobito hrabar ovjek, ali se ne sje a, da je u bilo kojoj prilici ispao kukavica. Nema razloga pomi ljati da bi se upla io i na frontu na front ga nisu povukli naprosto zbog toga to je bio tako cijenjen kao iskusni javni radnik. Te ko je vjerovati da bi ga zbunilo bombardiranje ili po ar samo tosu iz K. otputovali prije bombardiranja i nikada nije vidio nikakva po ara. Isto se tako nije bojao suda i zakona, jer on zakon nije kr io, a sud je uvijek bio na njegovoj strani i podupirao ga. Nije se bojao ni javnog mnijenja jer je i mnijenje tako er uvijek bilo na njegovoj strani. Ni u kotarskim novinama ne bi se mogao-pojaviti neugodan lan i protiv Rusanova, zato to bi ga Kuzma Fotejevi ili Nil Prokofji pravovremeno izbacili. A centralne novine ne bi se ni bavile Rusanovom. Zato se ni tampe nije bojao. Dok se vozio parobrodom po Crnom moru, nije se pla io ni morske dubine. A da li bi se bojao visine te ko je re i, jer nije bio tako lud da bi se penjao na planine ili stijene, a njegov posao nije bio da montira mostove. Posao Rusanova bio je, ve mnogo godina, gotovo puna dva desetlje a, da vodi i organizira ankete. Samo je jedan takav posao. I jedino neuki, neupu eni ljudi izvan struke ne shva aju koliko treba talenta za taj a urni i slo eni posao. To je prava poezija do koje se jo nisu pjesnici dovinuli. Svaki ovjek u toku ivota ispuni mnogo anketnih listi a i u svakome od njih ima odre eni broj pitanja. Odgovor svakog pojedinca na odre eno pitanje odre ene ankete jest nit koja e zauvijek povezati tog ovjeka s mjesnim upraviteljom centra za ankete. Od svakog ovjeka, prema tome, vode stotine niti, koje se ispreple u u milijune, i kad bismo te niti mogli odjednom vidjeti, one bi svojom mre om zasjenile cijelo nebo, a kad bi se materijalizirale, vi e se ne bi mogli kretati ni autobusi, ni tramvaji, ni ljudi, pa ak ni vjetar ne bi mogao niz ulice nositi novinski papir ili jesenje li e. Ali one nisu vidljive i nisu materijalne, premda ih ovjek neprestano osje a. Takozvane kristalno-jasne ankete, naime, ankete koje su bliske apsolutnoj istini, apsolutnom idealu nisu ostvarljive. Svakome ivom ovjeku uvijek se mo e pripisati ne to negativno ili sumnjivo, svaki ovjek je za ne to kriv, i kad mu se zaviri pod ko u, vidi se da ne to skriva. Osje aju i neprestano te nevidljive niti, prirodno je da ljudi po inju po tovati osobe koje vode taj slo eni posao anketa. I autoritet takvih osoba. Upotrijebiv i jo jednu usporedbu, ovaj put muzi ku, moglo-bi se re i da je Rusanov, zahvaljuju i svom polo aju, posjedovao neku vrst ksilofonske tastature i da je mogao po elji ili potrebi izabrati bilo koju tipku i udariti po njoj. Iako su sve bile od drveta,. svaka je imala svoj glas, svoju notu. Postojale su tipke, to jest, bilo je stotinu na ina da se postupa vrlo istan ano i oprezno. Na primjer, ako je htio nekom drugu 143 pokazati da nije zadovoljan njime ili ako ga je htio naprosto samo upozoriti, malko opametiti, Rusanov je znao na koji na in e se .s njime pozdraviti. Kad bi ga takav ovjek pozdravio (naravno prvi), Pavel Ni-kolajevi mogao je odgovoriti slu beno i ne nasmije iti se; a mo-.gao je, pomaknuv i obrve u stranu (to je on vje bao u svojoj radnoj sobi pred ogledalom), malko pri ekati s odgovorom ba kao da sumnja treba li toga ovjeka pozdraviti, da li je on dostojan pozdrava i onda ga istom pozdraviti (tu su tako er postojale razlike: potpuno okrenuti glavu prema njemu, napola ili uop e je ne okrenuti). Ovo kratko odga anje pozdrava imalo je, me utim, vrlo zna ajan u inak. U glavi radnika, kojega bi do ekao tako suzdr ljivo i hladno, po ela bi marljiva potraga i prisje anje o grijehovima za koje je mo da bio kriv. Tako je ta suzdr ljivost izazvala u njemu sumnju i mo da ga odvratila od krivog postupka pred kojim se

ve nalazio a Pavel Nikolajevi bi tek kasnije saznao ta je zapravo bilo posrijedi. Jo je sna nije djelovao kad bi, susrev i ovjeka (ili telefoni-rav i mu, ili ga ak specijalno pozvav i), rekao: Svratite, molim vas, do mene sutra u deset sati prije podne. A sada ne bih mogao? svakako bi upitao ovjek zato to eli da to prije isazna za to ga zove i to eli da to prije zavr i taj razgovor. Ne, sad ne mo ete blago ali ipak strogo re i e Rusanov. Ne e spomenuti da je zauzet drugim poslovima ili da ima neku sjednicu, ni govora, ni za to on ne bi naveo odre en i obi an razlog i tako umirio ovjeka kojega je pozvao (u tom se i sastoji trik), re i e samo sada ne mo ete, kako bi u takvoj re enici zazvu alo to vi e ozbiljnih zna enja me u kojima je bilo i mnogo neugodnih. A o emu se radi? mo da e se radnik odlu iti da upita, bilo iz hrabrosti, bilo iz neiskustva. Saznat ete sutra. Obi ao bi to netakti no pitanje u rukavicama Pavel Nikolajevi . A koliko je dugo do deset sati sutra njeg prijepodneva! Koliko se toga dogodi! Radnik prvo treba da zavr i dana nji posao, da ode ku i, porazgovori s obitelji, mo da ode u kino ili na roditeljski sastanak u kolu i jo da poslije toga spava (neki e zaspati, a neki i ne e), ujutro jo da strpa u sebe doru ak i cijelo to vrijeme mu it e ga i gristi jedno te isto pitanje: Za to me on samo zove? Za tih beskrajnih sati radnik e se mnogo kajati, mnogo ega e se upla iti i zaklet e se da na sastancima vi e ne e dirati u rukovodstvo. A kada, napokon, bude kod efa, ispast e da zapravo posrijedi ni ta nije ni bilo, nego da je samo trebalo provjeriti datum njegova ro enja ili broj svjedod be. Tako se, eto, moglo, kao po tastaturi ksilofona, razli ito zasvirati na drvenim tipkama, od kojih je najneugodnija i najo trija .zvu ala ovako: Sergej Sergeji (to je direktor cijelog poduze a, glavni ovda nji gazda) zamolio vas je da do tada i tada ispunite ovaj anketni list. I pru io bi radniku anketni list, koji nije bio obi na anketa nego, od svih onih anketnih listova i formulara, koji su se nalazili u ormaru Rusanova, najpotpuniji i najneugod-niji recimo, onaj koji se ispunjavao samo za povjerljive zadatke. Radnik, me utim, mo da uop e ne e ni dobiti nikakav povjerljivi zadatak, i Sergej Sergeji o tome nema ni pojma, ali tko bi to 144 mogao ustanoviti, kad se Sergeja Sergeji a svi boje kao ive vatre? Radnik e uzeti anketni list, jo e se vladati kao da je veseo, a zapravo ga je ve po elo iznutra kopkati sve ono to je skrivao pred anketnim centrom. I to zato to se u ovakvoj anketi vi e ni ta ne mo e sakriti. Bila je to odli na anketa. Najbolja od svih. Upravo uz pomo takvih anketnih listova Rusanov je uspio natjerati na rastavu nekoliko ena, iji su mu evi sjedili na robiji na osnovu 58. paragrafa. Ma koliko da su te ene nastojale zamesti tragove alju i pakete pod tu im imenom, esto iz drugog grada i mada ih nekad nisu uop e slale, ipak nisu mogle izbje i strogi labirint pitanja u ovoj anketi, niti su mogle dalje lagati. Iz labirinta je postojao samo jedan izlaz: definitivna zakonska rastava. Ta je procedura, osim toga, bila pojednostavljena: sud nije tra io pristanak robija a na rastavu, niti ih je uop e o rastavi obavje tavao. Za Rusanova je bilo va no samo da se rastava obavi, kako prljave ape zlo inaca ne bi svrnule jo uvijek po tenu enu sa zajedni ke staze ostalih sugra ana. Te anketne listove nije vi e nikamo ni slao. Sergeju Sergeji u pokazivao ih je ponekad samo iz vica. Poezija tog posla sastojala se u osje aju da ovjeka valjano dr i u svojim rukama, a da ga zapravo i ne mora jako stegnuti. Izuzetni, tajanstveni, gotovo nadnaravni polo aj Rusanova, u op em procesu proizvodnje, upoznavao ga je sa zadovoljstvima, koje pru a duboko sagledavanje istinskih ivotnih tokova. ivot koji svi vide oko sebe (proizvodnja, sastanci, tvorni ke novine, obavijesti sindikata pojedinim smjenama, platne potvrde, menza, klub) nije bio onaj pravi, nego se samo neupu enima inilo da je to pravi ivot. Istinskim tokovima ivota upravljalo se bez galame, mirno, iz tihih kabineta, u razgovorima izme u dva-tri ovjeka, koji shva aju jedan drugoga ili ljubazno jedan drugome telefoniraju. Istinski ivot izbijao je i iz tajnih dopisa, skrivao se u dubini aktovke Rusanova i njegovih suradnika i dugo utke

pratio ovjeka da bi samo na trenutak iznenada izbio na vidjelo, iknuo iz podzemnog carstva, rastvoriv i svoje ognjevito drijelo, otkinuo glavu rtvi ili je spepelio vatrom i tada bi opet nestao u nepoznatoj dubini. Na povr ini bi ostalo opet sve ono isto: klub, menza, isplatnice, tvorni ke novine, proizvodnja, jedino to u smjeni ne bi vi e bilo otpu tenoga, precrtanog, izop enog ovjeka. U skladu s tim slo enim poetsko-politi kim poslom bila je i kancelarija Rusanova. Uvijek to bija e odvojena soba, ija su vrata isprva bila presvu ena ko om i blistavim zakovicama, a kasnije, kako su rasle dru tvene blagodati, pred njom se jo pojavila i malena obrambena komorica, mra an prostor izme u dvostrukih vrata. Na prvi pogled se moglo u initi da ta komora nije ba neki osobito lukav izum: jedva da je bila metar iroka, i u njoj bi se posjetilac zadr ao svega sekundu-dvije prije nego e za sobom zatvoriti prva vrata i otvoriti ona druga. Ali u tim kratkim trenucima, uo i odlu na razgovora, on bi se na trenutak na ao kao u zatvoru: nema svjetla, nema zraka, i on dobro osje a koliko je ni tavan pred onom osobom u iju sobu ulazi. Ako je jo i bilo u njemu drskosti i svojeglavosti, one bi i ezle u mra noj komorici. 10 O jiel iza ralk 145 m Jasno je da Pavelu Nikolajevi u nikada nije moglo istovremeno upasti vi e ljudi, nego su ih pu tali samo pojedina no, i to samo onda ako su bili pozvani ili ako im je telefonski bilo dopu teno da do u. Takva kancelarija i takav red primanja mnogo su pridonosili tome da se u uredu Rusanova posao odvija ozbiljno i regularno. Bez one komore, koja upozorava posjetioca, Pavel Nikolajevi bi sada bio na sto muka. Razumije se da je na in vladanja Pavela Nikolajevica na svom radnom mjestu, zbog dijalekti ke povezanosti svih pojava u stvarnosti, morao utjecati i na njegov na in ivota uop e. Malo-pomalo, kako su godine prolazile, on i Kapitalina Matvejevna po eli su se acati vreve, gu ve, gomile. Osje ali su odvratnost prema tramvaju, trolejbusu, autobusu, zato to su ih ondje uvijek gurali, moglo bi se dogoditi da ih i uvrijede, jer su u takva prijevozna sredstva upadali gra evinski i drugi radnici u prljavim kombinezonima i jo te mogli zamazati uljem ili kre om. U tramvaju i autobusu zavladao je, osim toga, ru an prisni obi aj da putnici udaraju jedan drugoga po ramenu i tra e da dalje, po vezi, po alje novac kondukteru i onda opet primi kusur: tako si, bez kraja i konca, morao uzimati novac i slati karte. Zbog velikih udaljenosti, bilo je te ko pje a iti po gradu, a i inilo se previ e obi no, nije odgovaralo tvome polo aju, a moglo se dogoditi da s pje acima tako er do ivi neprilika. Zato su se Rusanovi odlu ili za automobil isprva slu beni, taksi, pa, kona no, svoj vlastiti. Ne treba ni spominjati da je u eljeznici neizdr ljivo, ne samo u zajedni kim vagonima, nego i u onima s rezerviranim mjestima: onamo su upadali ljudi u ko usima, nose i kojekakve kante i vre e. Zato su Rusanovi putovali samo u vlakovima s odijeljenim kupeima, i u prvom razredu. Jasno je da je i u hotelu Rusanov uvijek imao rezerviranu sobu, kako se ne bi slu ajno na ao na le aju u zajedni koj spavaonici. Jasno je da Rusanovi isto tako nisu odlazili u kojekakva odmarali ta, nego samo u ona gdje goste po tuju i pru aju im pristojne uvjete boravka, gdje su pla e i parkovi odvojeni od obi nog puka. I kada bi Kapitalini Matvejevnoj lije nici preporu ili da to vi e seta, ona naprosto ne bi imala gdje drugdje etati nego samo u takvom odmarali tu, me u sebi ravnima. Iako su u du i uvijek bili pravi Rusi i, u principu, voljeli narodske zabave, Rusanovi su sve vi e cijenili pristojnije i sigurnije zabave rukovodilaca. Rusanovi su voljeli narod svoj veliki narod i slu ili tome narodu, i bili spremni dati ivot za taj narod. Ali, kako su godine prolazile, oni su sve te e podnosili masu. Tu masu, tu nepokornu masu koja je vje no migoljila, odupirala se i jo koje ta zahtijevala. I tako su se oni po eli uvati odrpanaca, drskih i esto pripitih ljudi, kakve si mogao sresti u elektri nom vlaku predgra a, pred pivnicom, na autobusnim i eljezni kim stanicama. Lo e obu en ovjek je uvijek opasan zato to on ne

osje a nikakve odgovornosti i, vjerojatno, ima malo ta izgubiti u ivotu ina e se ne bi tako lo e obla io. Istina, milicija i zakon brane Rusanova od odrpanca, ali njihova pomo e zacijelo zakasniti, sti i e prekasno i prekasno e kazniti lupe a, a kad se Pavel Nikolajevi 146 na e lice u lice s nj ina, on je zapravo posve bespomo an ne vrijedi mu ni polo aj, ni zasluge, i odrpanac ga mo e bez ikakva razloga uvrijediti, opsovati mu mater i udariti akom u lice, uprljati mu odijelo ili ga ak nasilno strgnuti. Iako se ni ega na svijetu nije bojao, Rusanov je po eo osje ati posve razumljivi, normalni strah od tih bezobraznih pripitih ljudi ili, jo ta nije, strah da ga oni ne bi jednostavno udarili akom u lice. Zato ga je u prvi as i onako uzbudila vijest o povratku Rodi- eva: Rusanov je zami ljao kako e ga Rodi ev ponajprije udariti akom u lice. Zacijelo on ili Guzun ne bi tra ili pomo zakona: po zakonu, vjerojatno, Rusanovu ni ta ne bi ni mogli, nikakva prava oni nemaju, niti bi im tko dopustio da ih upotrijebe. Ali to onda ako su ostali onako krepki i zdravi momci i ako im padne na pamet, vulgarno re eno, da mu razbiju nju ku? Upravo taj strah morao je Pavel Nikolajevi , kao odlu ni i svjesni ovjek novoga poretka, posve savladati u sebi. Prije svega, mo da je sve ovo samo obi na izmi ljotina. Mo da nema uop e nikakvog Rodi eva, i dao bog da se i ne vrati. Svi ti besmisleni razgovori o povratnicima mo da su samo legende, jer u razvoju glavnih dosada njih doga aja i u susretu s njima Pavel Nikolajevi nije nalazio nikakve znakove koji bi mogli nagovijestiti novi oblik ivota. Nadalje, ako se Rodi ev zaista i vratio, vratio se u K., a ne ovamo. I nije njemu sada do toga da tra i Rusanova, nego se mora pobrinuti da ga ponovo odande ne ispra e. Prema tome je onaj prvi spontani strah Pavela Nikolajevi a bio posve suvi an. Kad bi ga i po eo tra iti ne bi mu tako lako u ao u trag. Vlak vozi ovamo tri dana i tri no i i prolazi osam oblasti. I, sve kad bi i stigao ovamo, ne bi ga tra io u bolnici, nego kod ku e. A u bolnici je Pavel Nikolajevi potpuno siguran. Siguran! ... Smije no ... S ovim tumorom pa da bude siguran... Bolje i da umre ako se bude toliko bojao svakoga povratnika. Kako je ludo to ih vra aju! Za to? Oni su se ondje navikli, primirili se emu ih dovoditi ovamo, emu drugim ljudima remetiti ivot? ... Sve u svemu, ini se, Pavel Nikolajevi se smirio i bio spreman da zaspi. Trebalo je poku ati zaspati. Ali je morao izi i a to je bila najneugodnija muka u klinici. Oprezno se okrenuv i, oprezno se uspraviv i oteklina mu je kao eljezna aka pritiskala vrat spustio se sa kripava kreveta, navukao pid amu, obuo papu e, stavio nao ale i krenuo tiho prebiru i nogama. Za stolom je de urala stroga, crna Marija i, im je ula hod, naglo okrenula glavu. Ispred stepenica, na le aju jedan novajlija, upavi Grk, gr io se i je ao. Nije mogao le ati nego je sjedio i budnim o ima, punima strave, ispra ao Pavela Nikolajevi a. Na srednjem odmori tu napola je sjedio mali uredno po e ljani i stra no uti ovjek, osloniv i se na dva jastuka i udi u i kisik iz vre ice od atorske cerade. Na no nom ormari u kraj njega 147 stajale su narand e, pe iika, rahat-lokum, kefir. Ali njemu nije bilo do toga obi ni, besplatni, isti zrak nije mu naprosto ulazio u plu a u potrebnim koli inama. U donjem hodniku tako er je bilo le aja s bolesnicima. Neki su spavali. Starica, isto nja ke vanj tine i ra upane kose, mu no se bacakala na jastuku. Zatim pro e pokraj sobice u kojoj su na kratku i prljavu divanu klistirali sve odreda, bez ikakve razlike.

Napokon, po to je duboko udahnuo zrak i nastojao da ga to du e zadr i, Pavel Nikolajevi je u ao u nu nik. U tome nu niku, gdje nije bilo odijeljenih prostorija, pa ak ni koljki, osje ao se nekako osobito izlo en, poni en, pretvoren u prah. Poslu iteljice su ovdje istile vi e puta dnevno, ali nikada nisu stigle sve po istiti, tako da je uvijek bilo svje ih tragova od povra anja, krvi ili izmeta. Tim su se nu nikom slu ili divljaci, koji nisu bili navikli na komfor ili bolesnici koji su ve ionako jednom nogom bili u grobu. Trebalo bi prodrijeti primarijusu i dobiti od njega dozvolu da se slu i lije ni kim nu nikom. Ali tu prakti nu misao Pavel Nikolajevi je nekako neodlu no u sebi opet uobli io. Opet je pro ao kraj sobice za klistir, kraj ra upane Kazakinje, kraj bolesnika koji su spavali u hodniku. Kraj samrtnika s vre icom za kisik. A gore ga je Grk do ekao promuklim, stra nim aptom: uj, burazeru, izlije e li ovdje sve? Ili netko i umre? Rusanov ga pogleda u udu i, kako se pri tome okrenuo, jasno osjeti da vi e ne mo e slobodno okretati ne samo glavu nego da se mora, kao Jefrem, okretati cijelim tijelom. Stra na izraslina na vratu pritiskala mu je odozdo eljust a odozgo klju nu kost. Pohitao je u svoju sobu. 0 emu je to on razmi ljao?! ... Koga se on to bojao?! U koga se uzdao?... Ovdje, izme u eljusti i klju ne kosti, le ala je njegova sudbina. To je njegov sud. 1 taj se sud ne obazire na njegove veze, zasluge, za titnike. 148 15 SVAKOM SVOJE A koliko je tebi godina? Dvadeset i est. Oh, ma nemoj! A tebi? Meni je esnaest. I, ta misli , da li da u esnaestoj godini dadnem nogu? A dokle bi ti odrezali? Najmanje do koljena, ni e nikada ne re u, ve sam vidio. Obi no jo i vi e. Evo, dovde ... Visit e mi batrljak. Stavit e ti protezu. Nego, ime se misli baviti? Volio bih na sveu ili te. Na koji fakultet? Pa, na filolo ki ili povijesni. Ho e li polo iti prijemni ispit? Nadam se da ho u. Ja se nikad ne uzbu ujem. Vrlo sam miran. Odli no. I ta ti onda smeta proteza? Mo e i studirati i raditi. Jo e lak e zagrijati stolicu. Vi e e posti i u struci. A ina e u ivotu? ta ti je to ina e, osim studija? Pa, tako ... Bi li se enio? Kad bih bar ... Na i e ve nekoga! Do i e sunce i pred tvoja vrata... Ionako ti je to jedina alternativa, je li? ta ka e ? Mislim: noga ili ivot. Jeste... iako bi mo da moglo pro i i samo od sebe! Nemoj tako, Dema, od mo da nitko se nije pomogao. Mo da ostaje samo mo da. Nije razumno vjerovati u takvu sre u. Ima li tvoj tumor neki naziv? Ima, ne to kao: S-a. S-a? Onda treba operirati. Kako ti to zna ? 149

_ ......... .________.....*A x%K da. moram dati nogu, pristao "bili. Iako je u mom ivotu najva nije upravo "kretanje bilo pje ice bilo na konju, jedino to automobili onuda ne mogu pro i. Zna i, tebi ne kane rezati? Ne. Jesi li zakasnio? Pa, kako da ti ka em ... Nisam ba zakasnio ... Donekle sam i zakasnio ... Zapeo sam na terenu. Trebalo je da se vratim ovamo prije tri mjeseca, ali nisam htio ostavit posao. Oteklina se trljala i kvasila u hodu i na konju, gnoj je izbijao, im bi prsnuo bilo bi mi lak e, odmah bih dobio volju da radim. Sve sam mislio: pri ekat u jo malo. I sad me tako ulja da bih najradije odrezao nogavicu ili sjedio gol. A nisu ti zavili? Nisu. De, poka i, ho e li? Pogledaj. U-u-u-u-u, kakva je... i crna je. Od prirode je crna. Ovdje sam od ro enja imao veliki made . I izrodio se. A to je ovo? Ovdje su ostale tri fistule na mjestu gdje je prsnuo gnoj ... Ina e, Demka, moj tumor je posve druga iji od tvoga. Ja imam melanoblastom. Ta se mrcina ne ali. U pravilu osam mjeseci, pa pod ledinu. Kako to zna ? Pro itao sam knjigu o tome prije nego sam do ao ovamo. Pro itao i shvatio. Pa da sam i prije do ao, svejedno me ne bi htjeli operirati. Kad tu mrcinu, melanoblastom, samo dotakne no em, odmah se ra ire metastaze. I taj tumor bi htio da ivi, na svoj na in, razumije li? teta je to sam zakasnio jedino zbog toga, jer mi se pojavilo i u preponama. A ta ka e Ljudmila Afanasjevna? Nije li te zvala u subotu? Ona ka e da e poku ati nabaviti nekakvo koloidno zlato. Ako ga nabavi, onda bi mo da mogli zaustaviti proces u preponama, a to se ti e noge, malko ga ubla iti rendgenom i tako zavu i... Izlije iti? Ne, Demka, ne mo e se mene vi e izlije iti. Od melano-blastoma se uop e ne mo e izlije iti. Nitko jo nije ozdravio. Premalo je odrezati nogu, a ta se vi e mo e odrezati? Sad je jedino pitanje koliko se to mo e zavu i. I koliko u zaraditi: koji mjesec ili koju godinu? Kako ... je li? Ti, zna i... ? Da, ja: zna i. Demka, ja sam se s time pomirio. Ne ivi bolje onaj koji dulje ivi. Za mene je sad najva nije koliko u uspjeti obaviti posla. Moram jo sti i ne to dovr iti na ovoj zemlji! Trebaju mi tri godine! Kad bi mi dali tri godine, ni ta vi e ne bih tra io! Ali ne da le im u klinici, nego da budem na terenu. Sjedili su na le aj u Vadima Zadirka i tiho razgovarali. Njihov razgovor mogao je jedino uti prvi susjed Jefrem, ali je on ve od 150 jutros le ao tup kao drvo i nije skidao o iju sa stropa. Sigurno je uo i Rusanov, koji je nekoliko puta blagonaklono pogledao Zadirka. A ta bi ti to mogao uraditi? mr tio se Demka. E, poku aj shvatiti. Ja sada provjeravam novu i veoma spornu teoriju veliki u enjaci u glavnim gradovima u nju gotovo ne vjeruju: da se nalazi ta polimetalnih minerala mogu otkriti uz pomo radioaktivne vode i ispod nje. Zna li ta je to radioaktivna ... Imam tisu u dokaza, ali na papiru je lako mnogo toga i tvrditi i odbacivati. Me utim ja osje am, upravo osje am, da bih to mogao i u praksi dokazati. Ali zato bi morao dulje vremena biti na terenu i zaista na i minerale ispod vode, nikako druga ije. Po eljno bi bilo da to uspije vi e puta. Ali posao je tako te ak da ovjek tro i snagu ba na koje ta ... Eto, recimo, nemam sisaljke na kompresiju, a da pokrenem centrifugu, treba izvu i iz nje zrak. Cime? Ustima! Bome sam se napio te radioaktivne vode. Mi je ionako pijemo. Kirgiski radnici ka u: ni na i o evi je nisu pili, pa ne emo ni mi. A mi

Rusi pijemo. Uostalom, kad ve imam melanoblastom, za to da se bojim radioaktivnosti? Za mene i jest taj posao. Jesi ti neka budala! prekori ga Jefrem jednoli nim hri-pavim glasom i ne okrenu se prema njemu. Zna i da je on sve uo. Umire , pa ta e ti geologija? Ona ti ne e pomo i. Bolje promisli od ega ive ljudi? Vadim je uko eno ispru io nogu, ali mu se slobodna glava lako okrenu na gipku i savitljivu vratu. Gotovo je sijevnuo crnim o ima, valovite usnice lagano su mu zadrhtale, i on je, ne uvrije-div i se, odgovorio: Ja znam od ega ive. Od rada! Rad mnogo poma e. Ne treba ni piti, ni jesti. I on lagano pokuca plasti nom penkalom po zubima ekaju i da uje koliko ga je Jefrem shvatio. Pro itaj ti ovu knji icu, pa e vidjeti! pokuca Poduev skorenim noktom po plavim koricama i svejedno ne okrenu tijela, tako da nije uop e vidio Zadirka. ^ Ve sam je vidio vrlo brzo odvrati Vadim. Nije za na e doba. Previ e je neodre ena, nema u njoj snage. Za nas danas vrijedi: radimo to vi e! I ne za svoj d ep. Eto, to je sve. Rusanov se razgalio, susretljivo bljesnuo nao alima i glasno zapitao: Recite, mladi u, jeste li vi komunist? Jednako spremno i jednostavno Vadim pogleda sada i Ru-sanova. Jesam blago on odgovori. Bio sam siguran! slavodobitno izjavi Rusanov i podi e prst. Bio je zbilja nalik na predava a. Vadim potap a Demku po ramenu: Hajde sad na svoj krevet, moram raditi. I on se prihvati Geokemijskih metoda, knjige u kojoj je dr ao listi ispisan sitnim bilje kama i krupnim uskli nicima i upitnicima. itao je, a crna penkala lagano mu se pomicala me u prstima. 151 Sav se udubio u knjigu i inilo se kao da vi e i nije prisutan u sobi, ali Pavel Nikolajevi , ohrabren njegovom podr kom, htio je jo vi e ohrabriti samoga sebe prije injekcije pa je odlu io dotu i Jefrema, kako on vi e ne bi u drugima izazivao tjeskobu. Zagledav i se pravo u njega, on nastavi razgovor, koji je za nj tek po eo: Drug vam je dao odli nu lekciju, dru e Podueve. Ne smijete se tako prepu tati bolesti. I ne smijete se tako prepu tati prvoj popovskoj knjizi koja vam padne u ruke. Vi, zapravo, idete na ruku... htio je re i neprijateljima, i u obi nom ivotu uvijek bi bilo lako razotkriti te neprijatelje, ali ovdje, u bolesni koj sobi, tko im je zapravo bio neprijatelj ... Treba sagledati dubinu ivota i, prije svega, prirodu ljudskog juna tva. to pokre e ljude da pove avaju proizvodnju? to ih nadahnjuje na juna tva u Domovinskom ratu? Ili, to ih je nadahnulo na juna tva u gra anskom ratu? Bili su gladni, bosi, goli, bez oru ja... Jefrem danas bija e udno nepomi an: ne samo to nije usta-jao i bu no hodao u prolazu me u krevetima, nego se nekako odrekao i mnogih drugih svojih kretnji. Prije je samo pazio na vrat i nerado okretao gornji dio tijela, ispod glave, a danas ak ni da bi nogom ganuo, ni rukom, jedino to je zakucao prstom po knjizi. Nudili su mu doru ak, ali je odvratio: Tko ne jede, ne e se ni naliti. Ve prije doru ka, a i poslije doru ka, le ao je tako nepomi no da bi se sa strane moglo pomisliti, kad ne bi povremeno treptao, da je posve paraliziran. A i o i su mu bile otvorene. O i su mu bile otvorene, i da bi vidio Rusanova, nije se, ovaj put, morao uop e okretati. Osim stropa i zida vidio je jo samo njega, i ni ta vi e. uo je to mu je Rusanov tuma io. Usne su mu se pomakle, razlegao se onaj isti neprijateljski glas, samo to je sada jo nejasnije izgovarao pojedine rije i. Kakav gra anski rat? Jesi li se ti valjda borio u gra anskom ratu? Pavel Nikolajevi uzdahnu: Vi i ja, dru e Podueve, bili smo u ono vrijeme premaleni da bismo se mogli boriti. Jefrem frknu na nos.

 Ne znam za to se ti nisi borio. Ja sam se borio. Pavel Nikolajevi zna ajno podi e obrve iznad nao ala: Kako je to mogu e? Vrlo jednostavno polako je govorio Jefrem odmaraju i se izme u pojedinih rije i. Uzeo pi tolj i pucao. Veselo je bilo. Puno nas je bilo. A gdje ste se vi borili? Kod I evska. Ustavotvorce smo tukli. Ja sam sam ustrijelio sedmoricu iz I evska. I sad se sje am. Jest, i sada se dobro sje ao kako je on, kao balavi deran, ustrijelio sedmoricu odraslih, sje ao se gdje je koji pao na ulici u buntovnome gradu. Cvikera mu je jo ne to tuma io, ali Jefrema kao da je danas i sluh izdao, i on bi samo na as izronio iz dubine da uje pokoju rije . 152 Kad je jutros u zoru otvorio o i i ugledao pred sobom komadi golog bijelog stropa, u jednom hipu iznikla je pred njim, bez. ikakva povoda, i vrsto ga zaokupila, jedna davna, bezna ajna zgoda koju je ve bio posve zaboravio. Bija e mjesec studeni, rat se ve bio zavr io. Padao je snijeg. i odmah se topio, a na zemlji, koju su bacali iz rova i koja je bila toplija, posve je nestajao. Kopali su rov za plinsku cijev i, prema, nacrtu, dubina rova je trebalo da iznosi metar i osamdeset. Poduev je nai ao i primijetio da jo nije dovoljno dubok. Pristupio mu je brigadir i drsko tvrdio da je u cijeloj duljini rova ve iskopan, potrebni profil. Ho e li da izmjerimo? Nadrljat e ! Poduev uze motku za mjerenje, na kojoj su, na svakih deset centimetara,, bile plamenom unesene popre ne crne crtice, dok je svaka peta bila okomita i po e e mjeriti, upadaju i u kalovitu gnjecavu ilova u, on u izmama, a brigadir u cipelama. Izmjeri e na jednom mjestu: dubina je bila metar i sedamdeset; krenu e dalje. Na drugom mjestu su kopala trojica: visoki mr avi seljak, gusto obrasla lica, zatim neki biv i oficir, koji je jo imao vojnu kapu,, iako na njoj vi e nije bilo zvijezde pa je ostao samo lakirani, obod i lakirani tit, iji su crveni rubovi bili umrljani kre om i ilova om; tre i je bio neki mladac, u kapici i gradskom kaputi u (tih godina je bilo te ko s odje om i dr avnu im nisu ni davali), a taj su mu kaputi valjda sa ili dok je jo i ao u kolu, tako da. je bio kratak, tijesan i pohaban (Jefremu se inilo da je sad istom, prvi put jasno ugledao taj bijedni kaputi ). Prva dvojica su se jo nekako upinjali, mlatarali lopatama i izbacivali mokru ilova u, koja nije lako otpadala sa eljeza, ali je ovaj tre i, utokljunac, naprosto stajao, nasloniv i se prsima na lopatu kao da mu je proburazila tijelo, te je zapravo bio nalik na stra ilo u polju, bijelo od snijega, ruku zavu enih u tanke rukave. Nisu im dali ni ta to bi navukli na ruke a na nogama je vojnik imao izme, dok su druga dvojica privezali opanke od automobilske gume. to stoji , lijen ino? povika brigadir na mladi a. Ho e da ostane bez obroka? Na posao! Mladi samo uzdahnu i klonu, te se u inila kao da mu se dr ka dublje zabila u grudi. Brigadir ga onda odalami po vratu, i on se otrese, stade kopati lopatom. Po eli su mjeriti. S obje strane zemlja je bila izbacana tik uz rov, i, ako je htio ta no vidjeti gornju oznaku, morao se jako nagnuti. Vojnik mu je, tobo e, pomagao, ali je, zapravo, izmicao pritku ukoso tako da bi dobio kojih deset centimetara. Poduev ga opsova, stavi mjerilo uspravno i vidje da dubina nije ve a od metar i ezdeset pet. Slu aj-der, gra anine efe zamoli ga vojnik tiho. Oprosti nam ovih nekoliko centimetara. ta e ti? eludac je prazan, nemamo snage. I vidi kakvo je vrijeme... A ja da zbog vas idem na optu eni ku klupu, je li? ta vam pada na pamet? Postoji nacrt. I pazite da strane budu posve ravne a ne da bude rupa u sredini. Dok se Poduev ispravljao, izvla e i mjerilo iz rova i noge iz ilova e, sva trojica podigo e prema njemu lice: jedno obraslo,, drugo kao u iznurena hrta, tre e jo u paperju, jo nebrijano; padao je snijeg na njihova mrtva ka lica, i oni su uzgledali prema njemu. Mladac otvori usta i re e: 153 Neka. I ti e umirati, nadzornice! Poduev ih nije predao na raport i u zatvor, nego je samo ta no naveo posao koji su obavili da ne bi navukao nevolju na vrat. Kad dobro promisli, bilo je i gorih

slu ajeva. A otada je pro lo deset godina. Poduev vi e nije radio u logoru, onaj brigadir je tako er na slobodi, plinovod je polo en samo privremeno i mo da vi e i ne provodi plin, radilo se i mnoge druge poslove a, eto, odjednom su izronile odnekud te rije i i prve ga do ekale ovog jutra, odjeknule mu u uhu: I ti e umirati, nadzornice! Jefrem nije mogao prona i nikakvu protute u kojom bi mogao potisnuti tu istinu. eli li on jo ivjeti? I onaj mladac je elio. Ima li sna nu volju? Je li shvatio ne to novo i eli li ivjeti na drugi na in? Ali sve se to bolesti ne ti e, ona se dr i svoga nacrta. Ova plava knji ica, sa zlatnim slovima na koricama, koja je ve etvrtu no preno ila pod Jefremovom strunja om, bajala je ne to o Hindusima i o tome kako oni vjeruju da mi ne umiremo poptuno, nego da nam se du a seli u ivotinje ili u druge ljude. Takva se sad mogu nost svi ala Poduevu: kad bi bar ne to svoje zadr ao, kad bar ne bi sve njegovo propalo. Da bar ne to ponese onkraj groba. Samo to on nije vjerovao u tu selidbu du a ni koliko je crno pod noktom. igalo ga je u vratu a i u glavi, igalo bez prestanka, i to nekako jednoli no, u etiri udarca. etiri udarca kao da su govorili: umro Jefrem. Poduev. Ta ka. Umro. Jefrem. Poduev. Ta ka ... I tako bez kraja i konca. Sam je u sebi po eo ponavljati te rije i. I to ih je vi e ponavljao, kao da se nekako izdvajao iz Jefrema Podueva koji je osu en na smrt. I navikao se na njegovu smrt, kao da je rije o susjedovoj smrti. I, eto, ono u njemu to je razmi ljalo o smrti Jefrema Podueva, njegova susjeda to, recimo, ne bi trebalo da umre. A to e biti sa susjedom Poduevom? Njemu, vjerojatno, nema spasa. Mo da bi mu jedino pomogao brezov trud? Ali je u onom pismu pisalo da ga treba piti cijelu godinu, bez prestanka. Za to bi trebalo trideset kila suhog truda, ili ezdeset mokrog. Sve u svemu osam po tanskih po iljki. Trud, osim toga, ne bi smio dugo stajati, trebalo bi da bude tek ubran s drveta. Zna i, nemogu e je sve pakete odjednom poslati nego treba ih slati na prekide, jednom mjese no. Tko bi mu spremao te pakete i slao ih na vrijeme? Odande, iz Rusije? Morao bi to biti neki pouzdan, blizak ovjek. Mnogo, mnogo ljudi pro lo je kroz Jefremov ivot a s nijednim se nije osobito zbli io. Jedino bi mu njegova prva ena Amina mo da mogla skupiti i poslati brezovu gljivu. S one strane Urala i nema nikoga kome bi pisao osim nje. A ona e mu odgovoriti: Crko dabogda, stara d ukelo! I imat e pravo. Imat e pravo prema zakonima koji vladaju u svijetu. Ali ne e imati pravo prema onome to pi e u plavoj knjizi. Prema toj knjizi 154 Amina bi se trebala sa aliti nad njim i ak ga voljeti i to ne kao mu a nego naprosto kao patnika. I slati mu pakete s brezovim trudom. Knjiga je, o ito, bila i te kako vrijedna, samo kad bi se svi ljudi dr ali nje ... Tada doprije u Jefremove za epijene u i geologova pri a o njegovu ivotu posve enom jedino radu. I Jefrem je zakucao noktom po knjizi. Poslije se opet, ne vide i i ne slu aju i ni ta, zanio u svoje misli i opet ga je probadalo u glavi. I samo da ga nisu kinjili ti bolovi, najugodnije i najjednostavnije bilo bi ne micati se, ne lije iti se, ne jesti, ne razgovarati, ne slu ati, ne gledati. Naprosto prestati da postoji. Osjetio je kako mu tresu nogu i vuku ga za lakat. Uz pomo Ahmad ana, djevojka iz kirur kog odjela ve ga je dulje vremena potezala i zvala na previjanje. I tako je Jefrem morao posve uzaludno ustati. Trebalo je smo i volje da bi se uspravilo tijelo od devedeset kilograma, da bi se upele noge, ruke i le a, i iz mira, u koji su bile utonule kosti obrasle mesom, trebalo je da se pokrenu njihovi zglobovi, da se cijela njihova te ina uspravi, ustobo i, odjene u bluzu i ponese to ustobo eno tijelo hodnicima i stepeni tem u nove uzaludne muke kad e s tog tijela skidati i zatim na nj ponovo namatati desetke metara zavoja. Sve je to trajalo dugo, boljelo je i bilo obavijeno nekim laganim, sivim umom. Osim Jevgenije Ustinovne bijahu ondje jo dva kirurga koji, tko zna za to, nisu

nikada operirali, i ona im je ne to tuma ila, pokazivala i zapitkivala Jefrema, samo to joj on nije odgovarao. Osje ao je da njih dvoje vi e nemaju ni o emu razgovarati. Jednoli ni sivi um obavijao je sve njegove rije i. Jo su ga vr e uvili u bijeli oklop, i on se vratio u sobu. Zavoji su sad dosizali do iznad glave i jedino mu je vrh tjemena jo malko virio iz oklopa. Presreo ga je Kostogutov koji je hodao s duhankesom u ruci. Onda, ta su odlu ili? Jefrem pomisli: zbilja, ta su odlu ili? I, premda u sobi za previjanje nije gotovo ni u emu sudjelovao, sad mu je postalo jasno i on je odgovorio posve odre eno: Crkni gdje ho e , samo ne pred na om ku om. Federau je upla eno promatrao stravi ni vrat, kakav e mo da uskoro biti i njegov, i zapitao: Otpu taju te? Istom to pitanje podsjetilo je Jefrema da vi e ne mo e le i u krevet, kao to je htio, nego da se mora spremiti na odlazak iz bolnice. Da se mora, iako se ne mo e ni sagnuti, presvu i u svoju obi nu odje u. Da mora, ma koliko ga to stajalo napora, kretati svoje ustobo eno tijelo gradskim ulicama. I mu ila ga je nesnosna pomisao da e on sve to morati raditi na silu, s naporom, tko zna za to i zbog koga. 155 Kostogutov ga nije promatrao tu no, nego je suosje ao s njim na onaj vojni ki na in: ovo je tane tebe pogodilo a drugo e mo da mene. Nije poznavao Jefremovu pro lost, nije se zbli io s njime ni u bolni koj sobi, ali mu se svidjela njegova otvorenost i on je spadao sigurno me u bolje ljude koje je Oleg upoznao u ivotu. Evo ti ruJte, Jefreme pozdravi se on. Jefrem se rukova i naceri: Rodi se pra aka , raste luduje , umre kao da te nije ni bilo. Oleg ode da popu i cigaretu, a u sobu u e laborantica koja je dijelila novine i pru i ih upravo njemu, jer joj je bio najbli i. Kostogutov ih uze i rastvori, ali to vidje Rusanov i glasno, uvrije eno prekori laboranticu koja jo nije bila izi la: Slu ajte, slu ajte vi! Lijepo sam vas zamolio da prvo meni date novine! Glas mu je zazvu ao odista bolno, ali Kostogutov nije imao obzira nego je samo zare ao: A za to biste ih vi prvi dobili? Kako to: za to? Kako za to? glasno se jadao Pavel Ni-kolajevi , jadao se znaju i da bi tako moralo biti, da je njegovo pravo o ito a, eto, nikako ne mo e rije ima to svoje pravo dokazati. Osje ao je najobi niju ljubomoru kad bi tko drugi prije njega svojim nedoli nim prstima otvarao svje e novine. Nitko od njih nije mogao razabrati u novinama ono to je shva ao Pavel Niko-lajevi . Za njega su novine bile kao neka javna i svima dostupna a ipak ifrirana uputa, u kojoj se ne mo e sve otvoreno izre i ali iz koje upu en i vi an ovjek mo e po raznim sitnim znakovima, po rasporedu lanaka, po onome to nije spomenuto i to je ispu teno, ta no zaklju iti kakve su najnovije smjernice. I ba zato je Rusanov morao uvijek prvi dobiti novine. Samo to nije bilo mogu e ovdje objasniti! I Pavel Nikolajevi je samo zakukao: Skoro e mi dati injekciju. Htio sam pro itati prije injekcije. Injekciju? Mukto der se smek a. Odmah... Hitro pregleda novine, materijale sa sjednice Vrhovnog sovjeta i druge vijesti koje su zbog tih velikih lanaka bile sasvim sa ete. I ode da zapali cigaretu. Ve je za u kao novinama i htio ih predati, kad je odjednom ne to ugledao, zadubio se u njih i gotovo u isti as po eo uzbu enim glasom izgovarati jednu te istu duga ku rije , kao da je protiskuje izme u jezika i nepca: Za-nim-lji-vo ... Za-nim-lji-vo ...

etiri potmula betovenska udarca zagrmjela su mu nad glavom, ali ih nitko nije uo u sobi i mo da ih ne e uti: a to je jo drugo mogao naglas re i. ta je? uzrujavao se silno Rusanov. Ma dajte mi ovamo te novine! Ali Kostogutov nije nikome pokazivao ta pi e u novinama. A Rusanovu nije uop e odgovorio. Sastavio je novinske listove, presavio ih dvostruko, pa etverostruko, kako ve jesu presavijene novine, ali est velikih listova nije se poklopilo sa starim pregibima, nego su se novine napuhale. Zakora io je prema Rusanovu 156 Jt (a i on prema njemu) i uru io mu novine. Tada, prije nego e izi i iz sobe, otvori svilenu duhankesu i drhtavim prstima po e savijati cigaretu od novinskog papira i krd e. I Pavel Nikolajevi je drhtavim rukama otvarao novine. Ono zanimljivo Kostogutova zabilo mu se kao no pod rebra. ta bi to Mukto deru moglo biti zanimljivo? On je spretno i stru no brzo prelazio pogledom naslove materijala sa sjednice i odjednom, odjednom... Kako?... Je li mogu e? ... Slo en sitnim slovima, posve bezna ajan za one koji ne shva aju, upravo je bo u o i neshvatljivi i nemogu i ukaz o potpunom raspu tanju i smjeni Vrhovnog suda! Vrhovnog suda Sovjetskog Saveza! Kako to?! Da Matulevi zamijeni Ulriha? A Dotistov? Pavlen-ko? I Klopov? Ako tko vrijedi u Vrhovnom sudu, onda je to Klopov! I Klopova su maknuli! ... Pa tko e se brinuti za kadrove ... Sve nekakva nepoznata, nova imena ... Sve one koji su predstavljali pravosu e etvrt stolje a izbrisali su jednim mahom! To nije moglo biti slu ajno! Bio je to korak povijesti... Pavela Nikolajevi a je oblio znoj. Maloprije, jo jutros, uspio je sebe umiriti i uvjeriti da je svaki strah bezrazlo an,, i sada... Evo injekcije! ta? on podviknu lu a ki. Doktorica Ganhart stajala je pred njim sa trcaljkom u ruci. Zavrnite rukav, Rusanove, da vam dadnem injekciju. 157 16 BESMISLICE Puzao je. Puzao je kroz neku betonsku cijev, ne ba cijev, nego tunel, tako ne to, a iz plo a je str ala neoblo ena armatura, i on bi ponekad zapinjao za nju i to upravo desnom, bolesnom stranom vrata. Puzao je na prsima i ponajvi e osje ao te inu tijela, koje ga je vuklo prema zemlji. Ta te ina je bila mnogo ve a nego to mu je ina e te ilo tijelo. Nije bio naviknut na takvu te inu, i ona ga je naprosto drobila. Isprva je mislio da ga to odozgo priti e beton ali nije bilo tako, pritiskala ga je te ina vlastitog tijela. Osje ao ga je i vukao kao vre u sa starim eljezom. Pomislio je da, toliko te ak, mo da uop e ne bi mogao stati na noge; najva nije je bilo ispuzati iz tog prolaza, udahnuti bar malo zraka, vidjeti bar malo svjetla. A cijevi nigdje kraja, nigdje kraja, nigdje kraja. Javio se neki glas koji se zapravo nije uo nego mu je samo prenosio ne ije misli i zapovjedio mu da sad pu e ustranu. Kako da pu em onamo, kad je ondje zid? pomislio je on. Jednako kao to je bila nemilosrdna ova te ina koja mu je drobila tijelo, isto je tako nemilosrdna bila i ova zapovijed da pu e ustranu. Zastenjao je i nastavio puzati i zaista uspio je puzati, ba kao i maloprije dok je puzao posve ravno. Tek se bio priviknuo na novi smjer, kad pade zapovijed da okrene na suprotnu stranu. Zastenjao je i krenuo na drugu stranu. I onamo je bilo jednako mu no napredovati, a pred sobom nije vidio ni svjetla, ni kraja tunela. Isti onaj glas zapovjedi mu da skrene udesno, ali malo br e. Odupro se laktovima i stopalima i, premda se zdesna pru ao neprobojan zid, on je ipak uspio kroza nj propuzati. Tada mu zapovjedi e da to br e skrene ulijevo sad vi e nije oklijevao i razmi ljao nego je odmah krenuo laktovima ulijevo i u tome tako er uspio. Neprestano je zapinjao vratom,

a bolovi su mu odjekivali u glavi. Nikada se jo nije ovoliko namu io u ivotu i najstra nije e biti ako umre ne ispuzav i napolje. Ali odjednom su mu noge olak ale, olak ale kao da ih je netko napuhao zrakom, i po ele su se dizati uvis, dok su mu prsa i glava svejednako ostali priljubljeni uz tlo. Osluhnuo je vi e nije bilo nikakvih zapovijedi. Palo mu je na pamet da bi se mogao ovako izvu i: neka se noge dignu sve do vrha cijevi, on e natra ke puzati 158 za njima i tako se izvu i. I zaista po e uzmicati i, odupiru i se o> dlanove udo da je imao snage po e puzati natra ke, za nogama, i povla iti se kroz otvor. Otvor bija e uzak a, to je naj-gore, sva krv mu je navalila u glavu, i on je pomislio da e mu se glava raspu i i da e ovdje izdahnuti. Me utim se jo jednom lagano odgurnuo rukama o zid, oguliv i se po cijelom tijelu i ipak se na ao napolju. Sjedio je na dimnjaku, usred nekog gradili ta na kojemu nije bilo ljudi, jer je radni dan zacijelo ve pro ao. Svuda uokolo blatna i mo varna zemlja. Sjedio je na dimnjaku i odmarao se i odjednom primijetio da pokraj njega sjedi djevojka u prljavoj radni koj odje i, glava joj nepokrivena, slamnata kosa ra upana i u njoj nema ni e lji a, ni nale. Djevojka ga nije gledala nego je samo mirno sjedila, ali je znao da o ekuje njegovo pitanje. Isprva se upla io, a zatim shvatio da se ona jo vi e boji njega nego on nje. Nije mu se ni najmanje razgovaralo, ali je ona toliko i ekivala njegovo pitanje, da je napokon upitao: Curo, gdje ti je majka? Ne znam odgovori djevojka, zagleda se pred noge i stade gristi nokte. Kako ne zna ? ljutio se on. Mora znati. I mora mi otvoreno re i. I sve napisati, ta no, kako jeste ... ta uti ? Jo te jednom pitam: gdje ti je majka? Ja sam to vas htjela pitati pogleda ga djevojka. Pogledala ga je, i vidje da su u nje o i vodene. Odmah se nekako osupnuo i nekoliko puta mu je sinulo, ali ne nekoliko puta zaredom ve u jednom jedinom hipu, sinulo mu da je to k erka jedne radnice na pre i, Gru e, koju su strpali u zatvor zbog toga to je govorila protiv Vo e naroda. Sjetio se da mu je ta k erka donijela neta no ispunjen anketni listi , da je zatajila podatke,, a on ju je pozvao i zaprijetio je da e je predati sudu zbog tih la nih podataka i ona se otrovala. Otrovala se, ali sad mu je odjednom bilo jasno, gledaju i joj kosu i o i, da se zapravo utopila. Isto mu je tako sinulo da je njoj jasno tko je on. I shvatio je da je i on mrtav, ako ona, kao utopljenica, sjedi pokraj njega. I oblio ga je znoj: otro ga je i rekao joj: Ala je vru ina! Ne znam gdje bih se mogao napiti vode? Ondje pokaza djevojka glavom. Pokazala je prema nekakvu koritu ili sanduku, punom ustajale ki nice i zelenkaste ilova e. I tada mu je opet sinulo da se upravo te vode ona i nagutala pa da bi htjela da se i on zagrcne i udavi. Ali ako je to njena elja, onda je on jo iv? Zna ta lukavo e on da bi je se otarasio. Odi i pozovi mi predradnika. Neka mi donese izme, jer kako u ovako i i? Djevojka klimnu, sko i s dimnjaka i zagaca po lokvama, jo uvijek onako neo e ljana i musava, u kombinezonu i u izmama, kako su ve obu ene djevojke na gradili tu. Bio je toliko edan da je ak odlu io srknuti iz onoga korita. Ne e mu biti ni ta ako malo popije. Si ao je i za udio se, osjetiv i da mu se po blatu nimalo ne kli e. Zemlja pod nogama bija e nekako neodre ena. I sve ostalo uokolo bilo je neodre eno, a u daljini se ni ta nije vidjelo. Mogao je krenuti dalje ali se odjednom upla io, jer mu se u inilo da je izgubio va an dopis. Pregledao je d epove, i to sve d epove odjednom, mnogo br e nego su ruke i stizale, i shvatio da ga je zaista izgubio. Upla io se, silno se upla io zato to u dana nje vrijeme ovakve dopise nitko ne smije pro itati. Mogao bi imati velikih neprilika. I odmah mu je bilo jasno gdje ga je izgubio dok se izvla io iz cijevi. Brzo se vratio. Ali nikako da na e

ono mjesto. Nikako da ga prepozna. I cijevi uop e nije bilo. Ovamo-onamo motali su se sad neki radnici. To i jeste bilo najgore mogli bi oni prona i dopis. Svi su ti radnici bili mladi i njemu nepoznati. Neki momak u zavariva koj bluzi od cerade, postavljenih ramena, zastade i pogleda ga. Za to ga je tako gledao? Mo da je on na ao dopis? uj, mom e, da nema ibice? zapitat e Rusanov. Pa ti ne pu i odgovori zavariva . (Svi znaju! Odakle to znaju?) Trebaju mi ibice .za ne to drugo. Za to drugo? o tro ga je motrio zavariva . I jeste zbilja glupo odgovorio! Bio je to tipi ni odgovor sabotera. Jo bi ga mogli ovdje zgrabiti a dotle e netko na i dopis, ibice je i tra io zbog toga da bi taj dopis spalio. Momak mu je prilazio sve bli e i bli e, Rusanov se silno upla io predosje aju i nepriliku. Momak mu se zagledao u o i i rekao glasno i jasno: Budu i da mi je Jelj anska povjerila k erku, slutim da se osje a krivom i da o ekuje da e je uhapsiti. Rusanov grozni avo zadrhta: Odakle vi to znate? (Zapitao je, iako je bilo jasno da je momak maloprije pro itao njegovu prijavu: bile su to doslovno rije i iz onoga dopisa!) Ali zavariva ni ta nije odgovorio, nego je po ao svojim putem. I Rusanov se u eprtljio. Bio je siguran da je ovdje negdje u blizini izgubio prijavu i da je treba to br e na i! Jurio je amo-tamo izme u nekakvih zidova, skretao iza ugla, srce ga je preticalo, ali noge ga nisu stizale, noge su se kretale posve polako, o aj jedan! Tada je odjednom ugledao papir! Odmah je pomislio da je to njegov dopis. Htio je potr ati, ali noge ni da se maknu s mjesta. Tada se sagnuo i po ao prema papiru etverono ke bauljaju i, uglavnom na rukama. Samo da ga tko ne pre-tekne! Samo da tko ne bude br i od njega i zgrabi mu dopis pred nosom! Sve bli e i bli e ... I napokon je pograbio papir! To je njegov dopis! Ali u prstima vi e ak nije imao ni toliko snage da bi ga mogao razderati, nego se sru io ni ice da se odmori a papir gurnuo poda se. I tada mu se netko dotaknuo ramena. Odlu io je da se ne okre e i da ne vadi papira ispod sebe. Ali je dodir na ramenu bio blag, zacijelo enski, i Rusanov zaklju i da e to biti drugarica Jelj anska glavom. Prijatelju! blago e ona, o ito mu se nadnose i nad uho. Slu ajte prijatelju, recite, gdje mi je k er? Gdje ste mi je -sklonili? Ona je na dobrom mjestu, Jelena Fjodorovna, ne brinite! odvrati Rusanov, ali ne okrene glave prema njoj. 160 Na kojem mjestu? U siroti tu. U kojem siroti tu? nije ga preslu avala i glas joj je tu no zvu io. Ne bih znao, zaista, Htio joj je iskreno odgovoriti, ali nije ni sam znao: nije je on onamo uputio, a mo da su je ve i odande preselili. Pod mojim prezimenom? pitala ga je gotovo nje no, negdje iza le a. Nije sa ali se Rusanov. Takav je propis: prezime se mijenja. Ja tu ni ta ne mogu, takav je propis. Le ao je i sje ao se kako je oboje Jelj anskih gotovo volio. Nije ih ni zbog ega mrzio. I kad je prijavio mu a, bilo je to samo zato to ga je zamolio uhnenko, kome je Jelj anski smetao na poslu. Po to je strpao mu a u zatvor, Rusanov se iskreno brinuo o eni i k erki i, poslije, kad je i ona o ekivala da e je uhapsiti, povjerila mu je k erku. Samo se vi e nikako nije mogao sjetiti za to je podnio prijavu i protiv k erke. Okrenuo se na zemlji da bi je pogledao, ali nje nije bilo, nije joj bilo ni traga (uostalom, ona je umrla, kako bi i bila ovdje), a mjesto toga ga je stra no zaboljela desna strana vrata. Ispravio je glavu i ostao le ati. Bilo mu je potrebno da se odmori umorio se kako se jo nikada nije umorio! Cijelo mu je tijelo pucalo. Le ao je u nekakvu rudni kom rovu ili galeriji, ali su mu se o i bile svikle na tamu, i on je primijetio pokraj sebe na tlu telefonski aparat zasut sitnim

antracitom. Silno se tome za udio otkud da se ovdje stvori telefonski aparat? Je li uklju en? Ako jest, mogao bi okrenuti broj i zatra iti da mu donesu neko pi e. I da ga odvedu u bolnicu. Skinuo je slu alicu, ali umjesto uobi ajena signala za u se sna an i slu ben glas: Drug Rusanov? Da, ja sam ivnu Rusanov (nekako se odmah naslu ivalo da taj glas dolazi odozgo, a ne odozdo). Svratite u Vrhovni sud. U Vrhovni sud? U redu, svakako! Evo me odmah! i on ve htjede odlo iti slu alicu, ali se prisjeti: Oprostite, u koji Vrhovni sud u stari ili novi? Novi odgovori e mu hladno. Po urite se. I odlo i e slu alicu. Sad se istom sjetio da je stari sud smijenjen i kleo je samoga sebe to je uop e dirao tu slu alicu! Nema vi e Matulevi a... nema Klopova! ... ak i Berije vi e nema! ... Kakvo je to vrijeme! Kako bilo da bilo, trebalo je onamo po i. Ina e ne bi imao snage da ustane, ali kad su ga oni zvali, trebalo je ustati. Upeo je sva etiri uda, dizao se i padao kao tele kad u i hodati. Istina, nisu mu odredili vrijeme kada e ga primiti, ali su rekli: Po urite. Napokon, dr e i se za zid, ustade na noge. I tako je odbatrgao na slaba nim nesigurnim nogama, dr e i se cijelo vrijeme za zid, Tko zna za to, bolio ga je i vrat. I ao je i mislio: ne e mu valjda suditi? Ne bi valjda mogli biti tako okrutni: da mu sude poslije toliko godina? Ah, te promjene u Vrhovnom sudu ne slute na dobro! 11 Odjel za rak 161 Ma koliko da je cijenio i po tovao najvi u dr avnu sudsku instancu, nije mu preostalo drugo nego da se i ondje brani. I usudit e se braniti! Zna ta e im re i: nisam ja donosio presude! Nisam ja ak ni vodio istrage! Ja sam samo dojavljivao svoje sumnje. Ako u javnom nu niku na em komadi novina s rastrganom slikom Vo e, moja je du nost da te novine predam i da upozorim. Istra itelj postoji zato da bi ispitao ta je posrijedi! Mo da je obi na slu ajnost, a mo da i nije. Istraga je zato da bi istina do la na vidjelo! A ja sam samo vr io svoju obi nu gra ansku du nost. I jo e im re i: sve ove godine bilo je potrebno ozdravljati na e dru tvo! Moralno ga ozdravljati! A to je nemogu e posti i ako ga ne pro isti . A istku mogu provesti samo oni kojima se ne gadi smetijarnik. to su iz njega izbijali ja i argumenti, to se vi e zagrijavao i spremao da im sva ta izgovori. ak mu je sad bilo stalo da to prije stigne, da ga to prije pozovu i da im mo e jednostavno do viknuti: Nisam to radio samo ja! Za to sudite ba meni? Tko nije radio? Tko bi se odr ao na polo aju da nije pomagao ?! ... Eto kako je pro ao Guzun! Upeo se, inilo mu se kao da ve vi e, ali je onda shvatio da zapravo ne vi e, nego mu se samo napuhalo grlo. I boljelo ga. Kao da nije vi e bio u rudniku, nego u obi nu hodniku; odostraga ga je netko zovnuo: Pa ka! Jesi li bolestan? to se tako vu e ? Prenuo se i, kako mu se inilo, hodao poput zdrava ovjeka. Okrenuo se da vidi tko ga je zvao bio je to Zvejnek, u vojni koj bluzi i opasa u. A kamo e ti, Jane? zapita Pavel i za udi se to mu je drug tako mlad. On je zapravo i bio mlad, samo koliko je vremena odonda pro lo? Kako: kamo? Kamo i ti, na komisiju. Na kakvu komisiju? domi ljao se Pavel. Njega su naime bili pozvali na neko drugo mjesto, ali se vi e nije mogao sjetiti kamo. Po ao je ukorak sa Zvejnekom, hrabro, brzo, mladena ki. I osjetio je da mu jo nema dvadeset godina, da je ne enja, Prolazili su kroz veliku slu benu zgradu u kojoj su iza nizova pisa ih stolova sjedjeli intelektualci stare knjigovo e s bradama kao u popova i s kravatama; in enjeri s malim eki ima na zna kama u zapu ku; starije ene nalik na dame; mlade daktilografkinje, na minkane u suknjama do iznad koljena. Tek to su

Zvejnek i on u li, zvonko lupkaju i cipelama, svih tih trideset ljudi okrenulo se prema njima, neki su na as ustali, drugi su se sjede ki klanjali, a svi odreda su ih ispra ali glavom i lica su im odavala strah. A Pavelu i Janu je to laskalo. U li su u drugu sobu i pozdravili se s ostalim lanovima komisije te sjeli za stol prekriven crvenim stolnjakom. Hajde, pu tajte ih po redu! zapovjedi predsjednik Venj-ka. I prva u e teta Gru a iz odjela pre a. 162 ta e ti ov'dje, teta Gru o? za udi se Venjka. Pa mi pro i avamo administraciju, ta e ti ovdje? Ili da nisi mo da upala u administraciju? Svi se nasmija e. Nije, nego zna ne upla i se teta Gru a k erka mi brzo raste pa bi je trebalo primiti u vrti , ta ka ete? Dobro, teta Gru o! viknu Pavel. Napi i molbu, mi emo urediti. Smjestit emo ti k erkicu! A sad nam ne smetaj, moramo pro istiti inteligenciju! I pru i ruku da nalije vodu iz vr a ali vr je bio prazan. Klimnu glavom susjedu da bi mu dohvatio vr s drugog kraja stola. Ali je i taj vr bio prazan. A bio je tako edan da rmi je grlo gorjelo. Vode! zaklinjao je. Vode! Odmah re e doktorica Ganhart odmah e vam donijeti vode. Rusanov otvori o i. Lije nica je sjedila kraj njega na krevetu. U ormari u imam kompota tiho izgovori Pavel Nikola-jevi . Tresla ga je groznica, pucale su mu kosti a u glavi mu stra no tuklo. Dobro, dat u vam kompota nasmije i se Ganhartova tankim usnama. Otvorila je no ni ormari , izvadila bocu kompota i oljicu. Napolju se nazrijevalo ve ernje sunce. Pavel Nikolajevi pogleda ispod oka kako mu Ganhartova nalijeva kompot. Da mu ne bi ne to usula. Kiselo-slatki kompot bio je vrlo ugodan. Pavel Nikolajevi je, ne di u i se s jastuka, iz ruke lije nice ispio cijelu oljicu. Danas mi je bilo lo e potu i se on. Nije, dobro ste podnijeli ne slo i se Ganhartova. Jedino to smo vam pove ali dozu. Nova sumnja pecnu Rusanova. I zar ete mi svaki put uve avati? Sad e ostati cijelo vrijeme jednaka. Naviknut ete se i bit e vam lak e. A Vrhovni... ? po e on i umuknu. Ve mu se sve brkalo u glavi i nije znao to je java, to tlapnja u snu. 163 'i !l 17 KORIJEN SA ISIK-KULA Vera Korniljevna je bila zabrinuta kako e Rusanov podnijeti cijelu dozu i u toku dana nekoliko puta ga je obilazila i zadr ala se ak kad je bila gotova s poslom. Mo da i ne bi dolazila tako esto da je de urala Olimpijada Vladislavovna, kako je bilo predvi eno po rasporedu, ali su tu sestru ipak povukli na te aj za sindikalne blagajnike, pa je mjesto nje danas de urao Turgun, u koga se ba nije mogla pouzdati. Rusanov je te ko podnio injekciju, ali njegovo stanje nije ipak zabrinjavalo. Odmah poslije injekcije uzeo je sredstvo za spavanje i nije se vi e budio, ali se nemirno prevrtao, bacakao i je ao. Svaki put bi Vera Korniljevna zastala kraj njega da ga pogleda i da mu opipa bilo. Gr io se i onda opet protezao noge. Lice mu bija e crveno, mokro. Bez nao ala, njegova glava na jastuku nije imala onaj strogi efovski izraz. Rijetka bijela kosa, koja jo nije ispala, alosno se slijepila uz tjeme. Ali, kad je ve toliko puta ulazila u sobu, Vera Korniljevna je uz put obavljala i druge poslove. Dala je otpusnicu Poduevu, koji je dotle slovio kao sobni starje ina i premda ta du nost nije imala nikakve svrhe, ipak je trebalo

odrediti njegova zamjenika. Maknuv i se od Rusanova, ona pri e njegovu susjedu i re e: Kostogutove, od danas ste vi sobni starje ina. Kostogutov je le ao odjeven na pokriva u i itao novine (Ganhartova je ve drugi put navra ala, a on je jo jednako itao novine). Pribojavaju i se uvijek kakva njegova ispada, Ganhartova je popratila svoje rije i laganim smije kom, kao da mu eli pokazati da i za nju to nema nikakva zna enja. Kostogutov odvoji od novina veselo lice i, ne znaju i kako bi najbolje pokazao koliko po tuje lije nicu, privu e duga ke noge, koje su dotle bile ispru ene do ruba postelje. Vidjelo se da je dobronamjerno raspolo en, i on re e: Vera Korniljevna! Vi biste htjeli da mi nanesete te ak moralni udarac. Ni jedan upravitelj nije bez gre ki, a ponekad mu se jo i osladi vlast. Zato sam ja, razmi ljaju i godine i godine, odlu io i zavjetovao se da nikada vi e ne u preuzeti nikakvu upraviteljsku du nost. 164 i Zna i da prije jeste? Je li bila visoka? i nju je zabavljalo razgovarati s njime. Vrlo visoka bio sam zamjenik komandira voda. Ali prakti ki jo i vi e od toga. Moga komandira voda su zbog savr ene gluposti i nesposobnosti morali uputiti na kurs izobrazbe, poslije kojega e dobiti ni ta manje nego polo aj komandira baterije ali se ne e vi e vratiti u na divizion. Drugog oficira, kojega su bili poslali mjesto njega, odmah su prebacili u politi ki odjel. Komandir mog diviziona nije se bunio jer sam ja bio sasvim pristojan topograf, i de ki su me slu ali. Tako sam, iako po inu samo stariji narednik, dvije godine bio v. d. komandira voda sve od Elca do Frankfurta na Odri. I, ma koliko to zvu alo smije no, bile su to najbolje godine u mom ivotu. inilo mu se da je nekako nepristojno sjediti podvijenih nogu pa ih on spusti na pod. Eto, vidite veseo smije ak nije silazio s lica doktorice Ganhart i dok ga je slu ala, i dok je sama govorila. Za to onda odbijate? Opet e vam biti lijepo. Krasna logika! A demokracija? Vi kr ite principe demokracije; bolesnici iz sobe nisu me izabrali, bira i ak i ne znaju moju biografiju ... Uostalom, ne znate je ni vi... Ispri ajte mi je. Cijelo je vrijeme tiho govorila, pa i on spusti glas kako bi ga samo ona ula. Rusanov je spavao, Zadirko je itao, le aj Podueva je ve bio prazan i gotovo ih nitko nije slu ao. Vrlo bi dugo trajalo. Osim toga mi je neugodno to ja sjedim, a vi stojite. Tako se ne razgovara sa enama. Ali bilo bi jo gluplje kad bih se sada, kao vojnik, ukipio ispred kreveta. Najbolje da vi sjednete na moj le aj, izvolite. Trebalo bi zapravo da idem re e ona i sjede na rub kreveta. Znate, Vera Korniljevna, u ivotu sam najvi e i stradao zbog toga to sam se zalagao za demokraciju. Poku ao sam zavesti demokraciju i u vojsci bio sam naime drzak prema starje inama, pa me trideset i devete nisu uputili u kolu, nego sam ostao redov. A poslije, etrdesete, stigao sam do kole, samo sam i ondje ne to odbrusio, pa su me opet izbacili. Istom godine etrdeset i prve zavr io sam podoficirski te aj na Dalekom istoku. Istini za volju, stra no me je smetalo to ja nisam oficir, dok su svi moji drugovi ve postali oficiri. U mladosti te se to nekako te ko doima. Ali sam ipak vi e od toga cijenio pravednost. Imala sam jednog dobrog prijatelja re e Ganhartova gledaju i u pokriva koji je do ivio istu sudbinu: bio je vrlo obrazovan i ostao redov. Me u njima se na nekoliko asaka zavukla utnja, i ona je podigla pogled. Nego, vi ste i danas ostali isti. Kako mislite: redov ili obrazovan? Drzak. Eto, recimo, kako uvijek razgovarate s lije nicima. A osobito sa mnom.

Upitala ga je strogo, ali strogost Vere Ganhart bila je udna, ispunjena blago u, kao i sve njene rije i i pokreti. I to ne nekom maglovitom blago u, nego melodioznom blago u, punom sklada. 165 S vama? Ja s vama razgovaram nevjerojatno pristojno, najpristojnije to znam, iako to vi mo da ne primje ujete. Jedino ako ne mislite onaj prvi dan, ali vam mora biti jasno kako mi je onda bilo gusto. Umirao sam, a jedva su me pustili iz kotara. Doputovao sam ovamo, ovdje mjesto studeni lijeva ki a kao iz kabla, a ja imam krznene izme pod rukom, jer je kod nas bilo u asno hladno. Kabanica mi se smo ila da bi se moglo iz nje cijediti. izme sam dao u garderobu, sjeo na tramvaj i krenuo vi stari dio grada da obi em svog vojnika, iju sam adresu dobio jo na frontu. Ve se bilo smrklo i cijeli me tramvaj odgovara: ne idite onamo, zaklat e vas! Kad su poslije amnestije pedeset i tre e godine pustili svu bagru, vi e ih nitko ne mo e poloviti. Osim toga nisam bio siguran je li moj vojnik jo ondje a adresa je bila takva da je nitko nije znao. Po em ja od hotela do hotela. Takva su divna predvorja u tim hotelima da me naprosto bilo stid u i, a u ponekima je ak bilo mjesta, ali gdje god mjesto legitimacije pru im svoju prognani ku propusnicu, svi odmah vele: Ne, ne mo e! I ta da radim. Bio sam spreman da umrem, ali za to da ba umrem na ulici? Odoh ja pravo u miliciju: ujte, ja pripadam vama. Smjestite me negdje da preno im. Petljaju oni, ka u: Po ite u ajd i-nicu i preno ite, jer ondje ne treba dokumenata. Ali nisam na ao ajd inice, i opet sam se uputio na kolodvor. Ondje ne mo e spavati, svaki as dolazi milicioner i tjera te. Ujutro do oh u va u ambulantu. Stanem u rep. Pogledaju me i ka u: odmah u krevet. Sad opet iz tramvaja u tramvaj, pa na drugi dio grada u komandu. U cijelom Sovjetskom Savezu bio je radni dan ali je komandant oti ao, fu ka se njemu. Poruke za prognanike, naravno, nikakve ne ostavlja: mo da do e, mo da i ne do e. Onda mi pade na pamet: ako ovdje ostavim svoju propusnicu, mo da mi moje izme na kolodvoru vi e ne e izdati. Dakle, opet iz tramvaja u tramvaj, pa na kolodvor. Svako putovanje tramvajem sat i po. Ne sje am se da sam vidjela izme na vama. Zar ste ih imali? Ne sje ate se zato to sam ih na kolodvoru odmah prodao nekom ovi. Mislim ja, ovu u zimu ionako prele ati u klinici, a do idu e iv ne u dogurati. Onda opet natrag u komandu! Samo za tramvajske karte sam potro io deset rubalja. Onda jo cijeli kilometar treba gacati po blatu, boli me, ali ja, idem li, idem. I vu em sa sobom vre u. Hvala bogu, vratio se komandant. Pru am mu ja dozvolu moje kotarske komande, pokazujem uputnicu va e ambulante, i on stavi znak: mo e u bolnicu. I krenem ... Ali ne odmah k vama, nego u centar. Vidio sam na plakatima da se daje Trnoru ica. Ah, tako dakle? Zna i, vi ste jo i li na balet? E, da sam znala ne bih vam dala krevet! Ne bih! Vera Korniljevna, ala bi to bilo divno! Da prije smrti jo jednom vidim balet! Kad i ne bih umro, ionako ga u vje nom progonstvu nikada ne bih vidio. Ali, do avola, nisam imao sre e! Promijenili su predstavu! Mjesto Trnoru ice, daje se Agu-Vali. Ganhartova se bezglasno smijala i vrtjela glavom. Zbilja joj se svi ala ova samrtnikova ideja o baletu, neobi no joj se svi ala. 166 ta da se radi? U Konzervatoriju se davao diplomski koncert neke pijanistice. Ali je to daleko od kolodvora, i ni kraji ak sjedala me ne bi vi e zapao. A ki a, lijeva li, lijeva! Nema mi druge nego da se javim u bolnicu. Do em ovamo: Nema mjesta, treba pri ekati nekoliko dana. A neki ka u: eka se ovdje i po sedam dana. Gdje da ekam? ta mi je preostalo? Propao bih da nemam logorskog iskustva. A vi ste mi jo htjeli odnijeti moje dokumente, je li?... Kako bih onda mogao druga ije s vama razgovarati? Bilo je sada ugodno prisje ati se te zgode, i oboje su se smijali. Dok je on pri ao, nije se nimalo naprezao duhom, jer je cijelo vrijeme mislio o ne emu drugom: ako je medicinski fakultet zavr ila 1946, onda joj je sad najmanje trideset i jedna godina, gotovo da mu je vr njakinja. Za to mu se Vera

Korniljevna ini mla om od Zoje kojoj su dvadeset i tri godine? Ne u licu, nego u vladanju: neodlu na je, stidljiva. Gotovo da bi se moglo posumnjati da mo da jo nije... Da je... Pa ljiv pogled mo e po najneuhvatlji-vijim sitnicama u vladanju prepoznati takve ene. Ali Ganhartova je uda ta. Prema tome ... ? A ona ga je promatrala i udila se za to joj se isprva u inio onako zlo udan i grub. Imao je, istina, mra an pogled i o tre crte, ali je znao govoriti i gledati vrlo prijazno i veselo kao, eto, sada. Vjerojatno je uvijek mogao da se vlada i ovako i onako, pa je birao prema okolnostima. to se ti e balerina i krznenih izmi, to sam progutala nasmije i se ona, ali ta je s va im cokulama? Vi dobro znate da ste drsko naru ili na e propise zadr av i cipele. I ona stisnu o i. Opet propisi isceri se Kostogutov. Ali je ak i u zatvoru dopu teno da se ljudi pro etaju. Ne mogu ja bez etnje, nikada se ne u izlije iti. Ne ete mi valjda oduzeti svje i zrak? Jest, etnju je on zbilja volio. Dugo se etao pobo nim i usamljenim stazama bolni kog naselja Ganhartova ga je vidjela vi e puta. U takvoj prilici bio je vrlo neobi ne vanj tine. Od gardero-bijerke je izmolio lo e sa iven enski kaput, koji mu karcima nisu davali, jer ih nije bilo dovoljno. Pre iroke skutove on bi duboko uvukao jedan u drugi, utegnuo se irokim vojni kim remenom s pre icom u obliku zvijezde, pregib kaputa maknuo ustranu s trbuha, ali mu se kaput svejedno dolje rastvarao; osim toga, na nogama je imao vojni ke cokule, na upavoj crnoj glavi nije imao nikakve kape i kora ao je duga kim vrstim koracima, neki put polako, neki put brzo, promatraju i kamenje pod nogama, sve dok ne bi do ao do granice koju je sebi odredio i na tom se mjestu uvijek okretao. Ruke su mu uvijek bile prekri ene na le ima. I uvijek je bio sam, bez dru tva. Ovih se dana o ekuje inspekcija Nizamutdina Bahramo-vica, i znate li to e se dogoditi ako vidi va e cokule? Ja u dobiti pismenu opomenu. Opet nije ni ta zahtijevala, nego ga je naprosto molila, ak kao da mu se tu ila. I sama se udila kako se odnosila prema njemu: ak i ne kao prema sebi ravnome, ve kao sa starijim i uglednijim, onako kako se nikada nije vladala prema bolesnicima. 167 Kostogutov ju je'clodirnuo svojom a etinom, kao da je umiruje! Vera Korniljevna, sto posto vam jam im da ih ne e na i! Ne e ih na meni vidjeti ak ni u predvorju. A u vrtu? Ne e znati da sam s njegova odjela! Znate ta, hajde da se na alimo i da napi emo anonimnu prijavu protiv mene, u kojoj e stajati da skrivam cipele, on e do i s bolni arkama, tra it e na sve strane i ni ta ne e na i. Zar je u redu pisati prijave? ona opet sklopi o i. Jo ne to: za to je rumenila usne? Bilo je to za nju odvi e prosta ki i nije joj pristajalo. On uzdahnu: Ali pi u, Vera Korniljevna, i te kako pi u! I uspijeva im. Rimljani su govorili da jedan svjedok nije svjedok. A u dvadesetom stolje u je i jedan previ e, ne treba ni jedan. Ona svrnu pogled. Te ko je bilo o tome ovdje razgovarati. Pa kamo ete ih onda sakriti? Cokule? Ima desetak na ina, svaki za drugo doba. Mo e se staviti u hladnu pe , mo e se na uzici objesiti ispod prozora. Ne brinite vi! Morala se nasmijati i bila je sigurna da e se on zbilja izvu i. Ali kako ste uspjeli da vam ih ne oduzmu prvoga dana? To je bilo vrlo jednostavno. U sobici gdje sam se presvla io stavio sam ih za vrata. Bolni arka je sve ostalo potrpala u vre u s ceduljom i odnijela u glavno skladi te. Kad sam izi ao iz kupaonice, zamotao sam ih u novine i ponio. Ba su razgovarali o kojekakvim glupostima. Za to je ona ovdje sjedila za svog radnog vremena? Rusanov je nemirno spavao, sav u znoju, ali je ipak spavao i nije povra ao. Ganhartova mu je jo jednom opipala bilo i ve krenula iz sobe, kad se opet ne ega prisjetila i ponovo obratila Kostogutovu:

 Onda, dobivate li ve dopunski obrok? Ni govora planu Kostogutov. Onda ete ga dobivati od sutra. Svaki dan dva jajeta, dvije oljice mlijeka i pedeset grama maslaca. ta ka ete? Vjerujem li vlastitim u ima? Pa u ivotu me nikad tako nisu hranili... Uostalom, da znate da je to pravedno. Za ovu bolest ak ni od osiguranja ni ta ne dobivam. Kako to? Vrlo jednostavno. Zbog toga, ini se, to nisam lan sindikata potrebnih est mjeseci. Prema tome nemam nikakvih prava. Aj, aj! Ali za to? Slu ajte, naprosto sam se odvikao od ovoga ivota. Kad su me pustili s robije, morao sam znati da se treba to prije upisati u sindikat, je li tako? S jedne strane je tako spretan, a s druge tako nesnala ljiv. Taj dopunski obrok Ganhartova mu je poku avala vrlo uporno izboriti, nije to bilo lako ... Ali treba i i, ovako bi mogla brbljati cijeli dan. Ve je bila na vratima, kad joj on podrugljivo dovikne: Slu ajte, da vi to mene ne potkupljujete kao novog starje inu? Sad e me jo gristi savjest to sam se prvi dan dao podmititi! ... 168 t f Ganhartova je izi la. Ali poslije ru ka, opet je morala obi i Rusanova. Dotle je saznala da e primarijus najavljenu inspekciju obaviti ve sutra. Tako joj je iskrsnuo novi posao: treba pregledati no ne ormari e po bolni kim sobama, jer je Nizamutdin Bahramovi iznad svega pazio da po tim ormari ima ne bude mrvica, suvi ne hrane, a najvi e bi volio da u njima i nema ni ega drugoga osim bolni kog kruha i e era za doru ak. Isto je tako pazio i na isto u i to tako pedantno da mu nijedna ena ne bi bila ravna. Kad se uspela na prvi kat, Vera Korniljevna je zabacila glavu i pogledala stropove u prostoriji. U kutu, iznad Sigbatova, ugledala je pau inu (izvana je dopiralo vi e svjetla jer se promolilo sunce). Ganhartova pozva bolni arku Jelizavetu Anatoljevnu: tko zna za to, ba su nju uvijek zapadali ovakvi poslovi i re e joj, pokazav i pau inu, da do sutra treba sve o istiti i oprati. Jelizaveta Anatoljevna izvadi nao ale iz d epa, natakne ih i re e: Zamislite, zbilja, imate pravo. Stra no! skide nao ale i bez nao ala po e po ljestve i etku. Uvijek je spremala bez nao ala. Ganhartova opet u e u mu ku sobu. Stanje Rusanova bilo je nepromijenjeno, i on se znojio u vru ici, ali mu je bilo ne to slabije tuklo; Kostogutov je upravo obuo cipele, navukao ogrta i spremao se u etnju. Vera Korniljevna je saop ila svima pacijentima da je sutra na redu zna ajna inspekcija i zamolila ih da sami urede no ne ormari e, prije nego ih ona osobno pregleda. Po et emo od starje ine rekla je. Nije trebalo po eti od starje ine, i ona zapravo nije znala za to je opet krenula pravo u njegov kut. Vera Korniljevna sastojala se od dva trokuta koji su se doticali vrhovima: donji trokut je bio iri, gornji u i. Opseg struka bio joj je tako tanak da je ovjeka naprosto spopadala elja da je obujmi prstima i podigne u zrak. Ali Kostogutov nije ni ta sli no u inio nego je spremno pred njom otvorio svoj no ni ormari : Izvolite. Oprostite re e ona da bi mogla pri i ormari u. On se maknu. Sjela je na njegov krevet, tik do no nog ormari a i po ela ga pregledavati. Dok je ona sjedila, on joj je stajao iza le a tako da joj je lijepo mogao promatrati vrat jedan od onih vitkih posve izlo enih vratova; kosa joj je bila srednje tamna i jednostavno ju je savila na zatiljku, bez ikakve pretenzije da ide u korak s modom. Trebalo je da se nekako oslobodi tih svojih poriva. Nije u redu da mu ba svaka ena potpuno zavrti glavom. Eto, samo je malo sjedila s njime, razgovarala i oti la a on je ve nekolika sati o njoj razmi ljao, ta je nju briga za njega? Nave er e do i ku i i zagrlit e je mu .

Trebalo se toga otresti! Ali otresti se nije mogao druga ije nego ba uz ensku pomo . I tako je on stajao i gledao je u zatiljak, u zatiljak, u zatiljak. Odostraga joj se ovratnik ogrta a naklobu io i vidjela se obla kost, najvi a kost kralje nice. Bar kad bi je mogao pogladiti prstom.. 169 Ormari vam je, jasno, jedan od najneurednijih u klinici komentirala je dotle Ganhartova. Mrvice, masni papir, pa jo i duhan i rukavice. Kako vas nije stid? Sve ete to danas urediti. A on joj je gledao u vrat i utio. Izvukla je gornju ladicu i, isti tren, me u kojekakvim sitnicama, primijetila bo icu tamne teku ine od jedno etrdeset grama. Bo ica je bila za epljena a kraj nje je, kao u putnom priboru, stajala plasti na a ica i kapaljka. ta vam je to? Lijek? Kostogutov malko zviznu: Ni ta, glupost. Kakav je to lijek? Mi vam ga nismo dali. Pa ta onda? Zar ja ne mogu imati svoj? Dok le ite u na oj klinici, naravno da ga ne mo ete imati, a pogotovo ne bez na eg znanja! Nezgodno mi je re i... To je protiv uljeva. Ona je dotle okretala u ruci nepoznatu bo icu bez etikete poku avaju i je otvoriti da bi je pomirisala. I tada se Kostogutov umije a. Svojim vrstim akama prekri obje njene ruke i odmaknu onu koja je htjela izvaditi ep. To vje ito prepletanje ruku, neizbje ni nastavak razgovora ... Oprezno upozori je on posve tiho. Treba dobro paziti. Ne smije se proliti na prste. A ne smije se ni mirisati. I blago joj oduzme bo icu. Ovo je sad zbilja prelazilo svaku granicu, to vi e nije bila ala! ta je ovo? namr ti se Ganhartova. Neka kiselina? Kostogutov sjedne do nje i re e slu beno i posve tiho: Vrlo jaka. To je korijen iz Isik-Kula. Opasno ga je pomiri-sati ili u otopini, ili dok je suh. Zato sam ovako za epio. Ako ti je korijen pro ao kroz ruke, a ruke poslije ne opere i, zabora-viv i, slu ajno ih lizne mo e umrijeti. Vera Korniljevna se upla ila. Pa ta e vam to? Ba sam nadrljao progun a Kostogutov i ba ste ga morali na i. Trebalo je da ga bolje sakrijem... Nego, ja sam se njime lije io, a i sad ga koji put uzmem. Samo kao lijek? upitno ga je promatrala. Sad vi e nije stiskala o i, bila je samo lije nik i ni ta vi e. Doimala se, naime, kao lije nik, ali su joj o i bile kavenasto--svijetle. Samo kao lijek iskreno e on. A da vam to mo da nije ... za svaki slu aj? nije mu ona vjerovala. E pa, ako ba ho ete, kad sam putovao ovamo pomi ljao sam na to. Da se suvi e ne mu im... Ali, kako su mi bolovi prestali, vi e ne mislim tako. A kao lijek ga i dalje uzimam. Potajno, kad vas nitko ne vidi? A ta mogu kad ovjeku ne dopu taju da ivi slobodno. Svagdje su nekakvi propisi, je li tako? I koliko ste kapljica uzimali? Doza raste i pada. Prvo raste od jedne kapi do deset, onda pada od deset na jednu uz desetodnevni prekid. Sad je upravo prekid. Istinu da vam ka em, ne vjerujem da su mi bolovi pro li samo od rendgena. Mo da je i korijen pomogao. 170 Oboje su govorili prigu enim glasom. Od ega je napravljen rastvor? Od rakije. I sami ste ga napravili? Tako je.

 I kolika je koncentracija? Kolika... Dao mi ovjek pregr t i ka e: evo ti, ovo je za tri puta po pola litre. I ja sam razdijelio na tri dijela. Ali koliko je po te ini? Nije on valjda vagao. Dao mi je onako, odoka. Odoka? Ovakav otrov! Ovo je akonit! Zamislite! A to da mislim polako se ve ljutio Kostogutov. Kad biste vi umirali posve sama na cijelome svijetu, kad vas komanda ne bi pu tala izvan sela, kao da biste vi onda razmi ljali o akonitu! I kolika mu je te ina! Znate li vi, koliko sam mogao zaraditi zbog te pregr ti? Dvadeset godina robije! Zato to sam se svojevoljno udaljio iz mjesta progonstva. A ja sam svejedno oti ao. Stotinu i pedeset kilometara daleko. U brda. Ondje ivi starac po imenu Kremencev, a bradica mu kao u akademika Pavlova, jedan od onih doseljenika s po etka na eg stolje a. Pravi vra ! Sam skuplja korijenje i sam odre uje dozu. U selu mu se svi rugaju, jer, napokon, nitko nije prorok u svojoj domovini. A dolaze mu ljudi iz Moskve i Lenjingrada. Bio je i dopisnik Pravde. Ka u da nije olako shvatio starca. A sad se pro ulo da su ga uhapsili. Neke budale napravile pola litre rastvora i dr ali u kuhinji na otvorenom mjestu, pozvali o praznicima goste, a kako je uzmanjkalo rakije, gosti u li u kuhinju, kad nije bilo doma ina, i ispili. Troje su umrli. Isto tako se u jednoj ku i otrovala djeca. Je li starac tome kriv? On ih je upozorio ... Ali Kostogutov shvati da govori sam protiv sebe i za uti. Ganhartova se uzruja: Ba lijepo! U bolni kim sobama je zabranjeno dr ati otrovna sredstva! Apsolutno zabranjeno. Mo e se dogoditi nesre a. Dajte mi ovamo bo icu. Ne dam odbije on odlu no. Dajte! ona ljutito sastavi obrve i pru i ruku prema njegovoj pesnici. Sna ni prsti Kostogutova, koji su se mnogo naradili u ivotu, tako se stegnu e da se bo ica uop e vi e nije vidjela. On se nasmije i: Ne e vam uspjeti. Nije se vi e mr tila. Ja znam kada ste u etnji i mogu uzeti bo icu kad vas nema u sobi. Dobro da ste me upozorili, sad u je bar sakriti. Spustit ete je na uzici kroz prozor? ta mi onda drugo prcostaje nego da vas prijavim? Sumnjam da ete to u initi. Danas ste mi rekli da ste protiv prijava. Ali vi me naprosto prisiljavate na to! 171 Prisiljavam vas da podnesete prijavu? Nije po teno. Sigurno se bojite da e rastvor popiti na drug Rusanov. Ne u mu dati. Sklonit u i dobro zamotati. Ionako u se, kad odem odavle, opet lije iti korijenom, nego ta! Vi ne vjerujete u takav lijek? Naravno da ne vjerujem! To je mra no praznovjerje i igra sa smr u. Ja vjerujem jedino u nau ne metode koje su provjerene u praksi! Tako su me u ili. I tako misle svi onkolozi. Dajte ovamo bo icu. Ona mu je ipak poku avala razmaknuti prste. Promatrao joj je ljutite o i boje svijetle kave i ne samo to nije bio spreman da se tvrdoglavo prepire s njom, nego bi joj ak vrlo rado dao i tu bo icu, pa ak i cijeli ormari . Ali se te ko odricao svojih na ela. Eh, eh, ta sveta nauka! uzdahnu on. Kad bi u njoj sve bilo tako besprijekorno, zar bi trebalo svakih deset godina nijekati stare zakone. U to mi predla ete da vjerujem? U te va e injekcije? Za to ste mi opet odredili nove injekcije? Kakve su to injekcije? Vrlo va ne! Vrlo va ne za va ivot! Vama treba spasiti ivot! obra ala mu se sada vrlo uporno i iz o iju joj je izbijalo gorljivo uvjerenje u ono to govori. Nemojte misliti da ste ozdravili! Ne, recite vi meni jasnije! Kako one djeluju? ta e vam jasnije! One lije e. Spre avaju irenje metastaza. Ako vam ka em jasnije, ne ete shvatiti. .. Dobro, dajte mi sad bo icu, i ja vam dajem asnu rije da u vam je na odlasku vratiti! Doimao se vrlo smije no: onako spreman za etnju, u enskom kaputu i utegnut opasa em sa zvijezdom.

Ala je bila uporna! Neka ide do avola i ta bo ica, nije mu je ao, ima kod ku e jo deset puta toliko ovoga akonita. Drugo ga je ne to mu ilo: pred njim je stajala privla na ena svijetlo-kavenastih o iju. Lice joj je upravo sijalo. Tako je ugodno bilo s njom razgovarati. Ali nikada je ne e mo i poljubiti. I kad se vrati u svoju divljinu, ak mu ne e nitko ni vjerovati da je sjedio pokraj ovako divne ene, i da je ona htjela po to-poto spasiti ivot upravo njemu, Kostogutovu! Ali spasiti ga zapravo nije mcgla. Strah me je i vama dati na ali se on. Jo e vam popiti netko kod ku e. (Kod ku e? Tko bi popio kod ku e ... Stanovala je sama. Ali to sad ne bi bilo zgodno i umjesno spominjati.) Dobro, hajde da se nagodimo. Naprosto emo proliti. On se nasmije. Bilo mu je ao to mo e samo tako malo u initi za nju. Vrijedi. Idem van i prolit u. A ipak nije trebalo da stavlja rumenilo na usnice. Ni govora, ne vjerujem vam vi e. Nema druge nego da i ja budem prisutna. Imam jo bolju ideju! Za to da prolijemo? Bolje je da dam nekom dobrom ovjeku, koga vi ionako ne mo ete spasiti. Zamislite da mu pomogne? Kome? 172 Kostogutov pokaza glavom prema postelji Vadima Zadirka i doda jo ti e: Nema li on melanoblastom? E sad mi je posve jasno da moramo proliti. Jo ete mi nekoga otrovati! Zar biste se usudili dati otrov te kome bolesniku? Zamislite da se zbilja otruje? Ne bi li vas grizla savjest? inilo mu se kao da izbjegava njegovo ime. Ma koliko da su dugo razgovarali, nije mu se nijednom obratila ni po imenu ni po prezimenu. Ne bi njemu na kodilo, to je izdr ljiv momak. Ni govora! Idemo proliti! Ja sam danas naprosto sjajno raspolo en. Idemo, u redu. Pro li su izme u le aja i spustili se niza stepenice. Ne e li vam biti hladno? Ne e, bluza mi je podstavljena. Rekla je: bluza mi je podstavljena. Za to je to rekla? Sad je jo za elio vidjeti kakva joj je ta bluza, kakve boje. Ali ni to ne e nikada vidjeti. Izi li su kroz ulazna vrata. Dan je bio vedar, posve proljetni, i slu ajni namjernik ne bi povjerovao da je tek sedmi velja e. Sijalo je sunce. Granate topole i nisko grmlje ivice bijahu jo goli, ali su i ostaci snijega u sjeni bili ve veoma tanki. Izme u drve a se pru ala mrko-siva polegla pro logodi nja trava. Aleje, plo e, kamenje i asfalt bili su jo vla ni, nisu se osu ili. Na malom trgu kao i obi no bio je iv promet jurilo je jedno u susret drugome, preticalo se, ukr tavalo. Brzali su lije nici, sestre, bolni arke, dobavlja i, ambulantni bolesnici i ro aci koji su dolazili u posjete. Na dva mjesta ljudi su ak sjedili na klupi. Na pojedinim odjelima ve su ovdje-ondje zjapili prvi otvoreni prozori. Bilo je smije no da teku inu izliju ta no pred ulazom. Idemo onamo, malo dalje! pokaza on prolaz izme u odjela za rak i odjela za uho, grlo i nos. To je bilo jedno od njegovih etali ta. Po o e poplo enom stazom, jedno pokraj drugoga. Lije ni ka kapica Ganhartove, sa ivena nalik na vojni ku, bila je ta no u visini ramena Kostogutova. Gledao ju je ispod oka. Kora ala je posve ozbiljno kao da obavlja va an posao. Njemu je bilo smije no. Recite mi kako su vas zvali u koli? upitat e on odjednom. Hitro ga pogleda. Za to je to va no? Nije va no, naravno, ali me naprosto zanima. Nekoliko kora aja prevalila je utke udaraju i potpeticama po plo ama. Njene noge, tanke kao u gazele, primijetio je ve prvog dana kad mu je pristupila dok je le ao na podu i umirao.

 Vega rekla je. (Nije bila istina. Nije bila potpuna istina. Nisu je tako zvali u koli. Zvao ju je tako samo jedan ovjek. Onaj isti obrazovani redov koji se nije vratio iz rata. Ne znaju i ni sama za to, osjetila je odjednom pobudu da to ime povjeri drugom ovjeku.) Izi li su iz sjene i na li se u prolazu izme u dva odjela sunce ih je obasjalo a i vjetri je popuhivao. Vega? U ast zvijezde? Ali Vega je blistava i sjajna. Zastali su. 173 A ja nisam ni blistaVa ni sjajna klimnu ona glavom. Ja sam samo Ve-ra Gan-hart. I ni ta vi e. Prvi put se on pred njom zbunio, a ne ona pred njim. Htio sam re i... izvla io se on. Sve je jasno. Izlijte to! zapovjedi ona. I savlada se da se ne nasmije i. Kostogutov razdrma vrsto utjerani ep, oprezno ga izvadi, zatim se nagnu (bilo ga je smije no vidjeti u onom kaputu koji mu je kao suknja padao na cipele) i izvali kami ak. Gledajte dobro! Ina e ete poslije re i da sam nalio sebi u d ep! javi se on u e i pred njom. Njene noge, noge kao u gazele, primijetio je ve i prvi put, ve i prvi put. Izli mutnosme u teku inu, izli ne iju smrt u vla nu jamicu, na tamnu zemlju ili mo da ne ije mutnosme e zdravlje, spas. Da vratim kamen? zapita on. Gledala ga je odozgo i smije ila se. U tome kako je izlio teku inu i prekrio je kamenom bija e ne to djetinje. Djetinje, ali i nalik na zakletvu, na tajanstveni obred. Bar biste me mogli pohvaliti on ustade. Kao da sam vas pohvalila osmjehnu se ona. Ali tu no. etajte. I vrati se u zgradu odjela za rak. Gledao je za njom i promatrao joj bijela le a. Ta dva trokuta, gornji i donji. Toliko ga je silno uzbu ivala svaka enska pa nja. U svakoj rije i slutio je vi e nego to je odista bilo. I poslije svake ljubaznosti o ekivao je novu i ve u. Ve-ga! Ve-ga! poluglasno je aptao nastoje i da ona njegovu poruku izdaleka primi. Vrati se, uje li? Vrati se! Hajde, vrati se! Ali ona nije primila poruke. I nije se okrenula. 174 18 MAKAR NAD OTVORENOM RAKOM ... Kao bicikl, kao kota koji se jednom zavrti, stalan jedino u kretanju, tako i igra izme u mu karca i ene, kad jednom po ne, mo e trajati jedino ako napreduje. Ako se od danas do sutra nimalo ne uznapreduje, igra e prestati. Oleg je jedva do ekao ve e u utorak, kada je trebalo da Zoja preuzme no no de urstvo. Veselo, areno kolo njihove igre moralo bi se svakako br e zavrtjeti nego one prve no i ili u nedjelju. Osje ao je kako udi da se kolo to br e okre e, a vjerovao je da i Zoja isto eli, pa ju je uzbu eno i ekivao. Najprije je izi ao u park, znaju i kojim e pre cem nai i, popu io dvije cigarete koje je sam savio, ali se zatim predomislio, pomisliv i kako glupo izgleda u enskom kaputu volio bi da se pojavi pred njom u druga ijem svjetlu. Ve se i smrkavalo, i on se vrati u trakt, skide-kaput, skide cokule i samo u pid ami jednako smije an kao i u kaputu zaustavi se pred stepenicama. Neposlu nu kosu je danas zagladio to je bolje mogao. Izi la je kasnije iz lije ni ke svla ionice, pa se urila. Trznula je obrvama kad ga je ugledala ne kao da se iznenadila nego kao da je samo primijetila da je ondje i kao da misli da mu je ondje i mjesto, kao da je upravo i o ekivala da e ga vidjeti pred stepenicama. Nije zastala, i da mu ne bi odmakla, zabrzao je uz nju, grabe i dugim nogama uza stepenice. Sad mu to vi e nije bilo te ko. Onda, to ima novo? pitala je ona uz put kao da se-obra a pomo niku.

Novo? Smijenili su Vrhovni sud to je bilo novo. Ali da bi to ona shvatila trebalo bi joj mnogo godina iskustva. I sada to Zoji nije uop e bilo potrebno. Dobili ste novo ime. Napokon mi je jasno kako se zovete. Je li? A kako se zovem? pitala je hitro se uspinju i uza stepenice. Ne mogu vam re i ovako na brzinu. To je vrlo va no. 175". Gledaju i je odostrag primijetio je da su joj noge krupne, te ke. Zapravo su odgovarale njenoj sna noj pojavi. I to je imalo svoga cara. A ipak je mnogo bolje kad su vitke. Lagane. Kao u Vege. udio se sam sebi. Nikada nije ovako razmi ljao, promatrao ene, ak je i smatrao da je to ru no. Nikada nije pomi ljao na dvije ene odjednom. Djed bi ga nazvao enskarom. Ali isto tako je re eno: jedi dok si gladan, ljubi dok si mlad. A Oleg je, dok je bio mlad, sve to propustio. Sada je, ba kao jesenja biljka koja se uri da iz zemlje usi e posljednje sokove kako ne bi alila za neiskori tenim ljetom, sada je isto tako i Oleg u ovom trenutku kad mu se na as vratio ivot, koji e odmah i uvenuti, nastojao promatrati i upijati te ene, i to na na in koji im ne bi mogao glasno saop iti. Jasnije od drugih utio je ono to ene imaju zato to ih tolike godine uop e nije izbliza vidio. Nije im ni glasove uo, zaboravio je kako zvu e. Zoja je preuzela de urstvo i odmah se uzvrtjela kao vu ica ba kao vu ica kru ila je oko stola, kartona, uputa i ormara s lijekovima, da bi zatim odjurila kroz neka vrata, ba kao to bi odjurila i vu ica. Oleg je vrebao na nju i, im bi primijetio da je na trenutak slobodna, odmah bi se na ao kraj nje. I nema ni ta novo u cijeloj klinici? zapitala ga je Zoja milim glasi em dok je kuhala igle na elektri noj pe i i otvarala ampule. O, danas se zbio veliki doga aj na klinici. Inspekcija Niza-mutdina Bahramovi a. Je li? Ba dobro da nisam bila ovdje! ... I ta se dogodilo? Je li vam uzeo cipele? Nije mi uzeo cipele, ali sam se malo pograbio s njim. Zbog ega? Bilo je to zapravo sjajno. Odjednom je upalo u sobu petnaest bijelih ogrta a i efovi odjela, i kirurzi, i asistenti i neki koje jo nisam nikad vidio, a primarijus je kao tigar nasrnuo na no ne ormari e. Ali su nas pijuni unaprijed obavijestili, i mi smo se dobro pripremili, nije se mogao i ivljavati. Namr tio se, koliko je bio nezadovoljan. I ba kad je Ljudmila Afanasjevna izvje tavala o meni, neoprezno je spomenula iz mog dosijea ... Kakvog dosijea? Ma iz povijesti bolesti, uvijek se bunim ... Spomenula je gdje su mi postavili prvu dijagnozu, pa je slu ajno do lo na vidjelo da dolazim iz Kazahstana. Tako, dakle! re e Nizamutdin. Nemamo dosta le aja i jo da lije imo bolesnike iz drugih republika? Odmah ga otpustite! Ali u sobi ih je pola iz drugih republika! Naravno, ali se slu ajno za mene zaka io. Me utim, na moje veliko iznena enje, Ljudmila Afanasjevna se po ela za mene boriti kao kvo ka za pile i sva se narogu ila: Ovo je vrlo kompliciran i va an medicinski slu aj! Moramo ga zadr ati zbog rezultata na ih metoda. .. Osje ao sam se vrlo blesavo: jo nedavno sam se s njom sva ao i tra io da me otpusti, vikala je na mene, a sad me jo brani. Trebalo je zapravo da ka em Nizamutdinu: Dobro, dobro i do ru ka me vi e ne bi bilo u bolnici! Ali onda ni vas ne bih vi e vidio ... Zna i li to da zbog mene niste rekli dobro, dobro? A ta vi mislite? spusti Kostogutov glas. Niste mi ostavili ni adresu. Kako bih vas na ao? Ali je ona bila u poslu, pa nije mogao zaklju iti da li mu je ozbiljno povjerovala. Za to da uvaljujem Ljudmilu Afanasjevnu? opet e on glasnije. Sjedim ja tako kao panj i utim. A Nizamutdin veli: Mogu vam ja ovaj isti as dovesti iz ambulante pet ovakvih bolesnika! I svi su novi... Otpustite ga! Zbilja sam o ito napravio glupost propustio sam takvu priliku da se izvu em! Sa alila mi

se Ljudmila Afanasjevna, trepnula je kao da ju je udario i za- utjela. Naslonio sam se laktovima o koljena, naka ljao se i mirno upitao: Zar mene da otpustite, a ja dolazim s njiva? Ah, poljoprivreda! upla i se Nizamutdin (to je ve bila politi ka gre ka!) Za poljoprivrednike e na a domovina sve u initi. I oni odo e dalje. Snala ljivi ste zavrti Zoja glavom. Izvje tio sam se u logoru, Zoenka. Nisam bio takav. Uop e sam stekao mnoge navike koje prije nisam imao. Ali veselu narav niste ondje stekli? Tko ka e da nisam? Veseo sam zato to sam navikao na gubitke. Ja se udim kad vidim kako za vrijeme posjeta ovdje svi pla u. Za to pla u? Nisu protjerani, nije im ni ta konfiscirano ... Zna i da ete vi ostati kod nas jo cijeli mjesec? Pregrizli jezik, dabogda... Ali dvije sedmice bih mogao. Ispalo je kao da sam se nekako obavezao Ljudmili Afanasjevnoj da u odsada sve podnositi... Injekcija je bila puna tople teku ine, i Zoja je opet odjurila. O ekivalo ju je danas ne to vrlo neugodno i nije znala to da poduzme. Morala je, naime, dati i Olegu nove injekcije koje su mu bili odredili. Te su se injekcije davale u onaj uobi ajeni dio tijela, koji sve podnosi, ali s obzirom na raspolo enje koje je zavladalo me u njima dvoma, bilo je te ko dati mu tu injekciju. Mogao bi to biti kraj igre. Zoja, ba kao i Oleg, nije htjela da se prekine ta igra i njihovi odnosi. A jo e mnogo dalje morati vrtjeti kolo prije nego to e takva injekcija postati za njih posve normalna kao da su ve i te kako bliski. Vrativ i se stolu i spremaju i istu vrst injekcije za Ahmad a-na, Zoja upita: Podnosite li lako injekcije? Ne trzate li se? Ba da ovako ne to pita Kostogutova! On je samo ekao priliku da ka e ta o tome misli. Vi znate moje stanovi te, Zoenka. Uvijek ih nastojim izbje- i, samo ako mogu. Ali sa svakim ne ide jednako. Najlak e je s Turgunom: on me neprestano nagovara da igramo ah, kako bi ne to nau io. Dogovorili smo se da nema ni ta od injekcije ako ja pobijedim, a ako on pobijedi onda je moram primiti. A ina e ja mogu s njim igrati i bez kule. A s Marijom nema ale. Pri e mi 12 Odljel za rak 177 s injekcijom u ruci, drve&a lica. Poku am se na aliti, ali ona ka e: Pacijente Kostogutove, otkrijte mjesto za injekciju! Ne bi ona izgovorila ni jednu suvi nu, ljudsku rije . Ona vas mrzi. Mene? Uop e sve vas, mu karce. Pa mo da u su tini ima i pravo. A sad je do la opet ova nova sestra ni s njom se ne mogu nagoditi. A vrati li se i Olimpijada, ni ona ne e nimalo popustiti. Ne u ni ja popustiti! re e Zoja uzimaju i ta no dva kubika. Ali je bilo o ito da je glas izdaje. Oti la je da dadne injekciju Ahmadzanu. A Oleg je opet ostao sam za stolom. Bio je jo jedan razlog, mnogo va niji razlog zbog kojega Zoja uop e nije htjela da Oleg prima te injekcije. Ve je od nedjelje razmi ljala da li da mu ka e kakav je njihov u inak. Jer, ako odjednom postane sve ono, to oni u ali dobacuju jedno drugome, vrlo ozbiljno a to bi se moglo dogoditi ako se ovaj put ne zavr i samo tako da tu no skupljaju razbacanu odje u po sobi, ako se dogodi ne to trajno, ako se Zoja odista odlu i da mu bude p elica i da otputuje s njim u mjesto njegova progonstva (on, napokon, ima pravo: tko zna u kakvoj ga pusto i o ekuje prava sre a?), onda se te injekcije, koje treba odsada da prima Oleg, nisu vi e ticale samo njega, nego i nje. I ona je bila protiv njih. Dakle? veselo e ona, vrativ i se s praznom trcaljkom.

 Jeste li se napokon ohrabrili? Le ite i otkrijte mjesto za injekciju, pacijente Kostogutove! Odmah u do i. A on je mirno sjedio i promatrao je o ima koje nisu bile bolesni ke. Na injekcije vi e nije ni pomi ljao, kao da su se ve dogovorili. Promatrao je njene pone to izbuljene o i koje su str ale iz o nih duplji. Po imo nekamo, Zoja progun a on tiho. to je on govorio potmulije, to je njen glas bivao zvonkiji. Nekamo? za udi se ona i nasmije. U grad? U lije ni ku sobu. Upijala je, upijala, upijala njegov netremi an pogled i najozbiljnije odgovorila: Pa ne mogu, Oleg! Imam mnogo posla. Kao da je nije razumio: Po imo! Sad sam se sjetila re e ona. Morala bih kisikom napuniti vre icu za... ona pokaza glavom prema stepenicama, a mo da i spomenu bolesnikovo prezime, samo ga on nije uo. A pipac na bombi se te ko otvara. Vi ete mi pomo i. Hajdemo. I si o e na odmori te izme u dva niza stepenica, ona naprijed, on za njom. uti ovje uljak, uti nesretnik iljasta nosa, kome je rak izjedao plu a i koji je mo da oduvijek bio tako sitan a mo da se istom od bolesti ovako skupio, bio je u takvu stanju da na vizitama vi e uop e nisu s njime razgovarali, niti su ga bilo to pitali, 178 i i sad je sjedio na krevetu i ubrzano udisao zrak iz vre ice, tako da se ulo kako mu svira u prsima. I prije mu je bilo lo e, ali mu se danas stanje toliko pogor alo da je to moglo primijetiti i nestru no oko. Jednu vre icu je ve dokraj io, a druga, prazna, le ala je kraj nje. Bilo mu je toliko lo e da vi e uop e nije primje ivao ljude koji su kraj njega prolazili ili mu prilazili. Uzeli su mu praznu vre icu i si li u prizemlje. Kako ga lije ite? Nikako. Slu aj je beznadan. A rendgen mu ne poma e. Grudni ko nikada ne otvarate? U na em gradu se to jo ne radi. Zna i da e umrijeti? Ona klimnu glavom. Iako su u rukama imali vre icu, vre icu koja mu treba pomo i da se ne ugu i, isti as su na njega posve zaboravili. O ekivali su, naime, da bi mogli do ivjeti ne to uzbudljivo. Visoka bomba s kisikom stajala je u posebnom hodniku koji je sad bio zatvoren, u onom istom hodniku kraj rendgenskih kabineta gdje je jedno Ganhartova, za nu du, smjestila bolesnoga Kostogutova. (To jedno nije bilo ni prije tri sedmice ,..) Ako se ne upali druga svjetiljka u hodniku (a oni su upalili samo prvu), kutak iza izbo ine zida, u kojem je stajala bomba, bio je u polumraku. Zoja je bila ni a,od bombe, a Oleg vi i. Spojila je ventil na vre ici s ventilom bombe. On je stajao iza nje i udisao miris njene kose, koja joj je ispadala ispod kapice. Ovaj pipac je stra no tvrd potu ila se ona. Prihvatio je prstima pipac i odmah ga otvorio. Kisik je potekao i lagano umio. I tada, ne ustru avaju i se, onom rukom koju je bio skinuo s pipca Oleg uhvati Zoju za zape e ruke u kojoj nije dr ala vre icu. Ona nije ni uzdrhtala, ni za udila se. Promatrala je kako vre ica raste. Njegova ruka, koja je sigurno napredovala, kliznu uz zape e prema laktu, a od lakta prema ramenu. Bilo je to najobi nije izvi anje koje je, ipak, trebalo i njemu i njoj. Provjeravanje rije i i provjeravanje da li su oboje shvatili te rije i. Jesu.

Dodirnuo je jo lagano, sa dva prsta, njene i ke, ona se nije bunila, nije izmicala samo je pazila na vre icu. I onda, obuhvativ i je sna no oko ramena i priviv i je posve k sebi, napokon na e njene usne, te usne koje su mu se toliko osmjehivale i koje su toliko brbljale. Kad su ga do ekale, Zojine usne nisu bile razmaknute, nisu bile mekane, ni mlohave nego napete, do ekljive, spremne. Sve mu je to sinulo u jednom jedinom trenutku, jer on, asak prije, nije ni znao ili je zaboravio ili se nije sje ao da postoje razli ite usne, da postoje razli iti poljupci, koji nisu nimalo nalik iedan na drugi. 179 A ono to je, isprva, po elo kao kljuvanje, sad se oteglo, oni su se posve spojili i slili i nisu mogli raskinuti zagrljaj, niti je bilo razloga da ga prekinu. Mogli su vje no ostati u ovakvu polo aju, samo mi u i i mi u i usnicama. Ali za neko vrijeme, dva stolje a kasnije, usne su se ipak rastale i tada je Oleg prvi put ugledao Zoju i uo kako ga pita: Za to ti zatvara o i dok se ljubi ? On da je zatvarao o i? Nije imao pojma! Nije ni primijetio. I kao ronioci, koji, tek to uzmu malo zraka, ponovo zarone u dubinu da bi ondje, na dnu, na najdubljem dnu, uhvatili pritajenu bisernu koljku, oni su opet spojili usnice, a on je osjetio da zatvara o i, pa ih je br e-bolje otvorio. I ugledao je posve blizu, nevjerojatno blizu, malo iskosa, dva utosme a oka, koja mu se u ini e kao u grabljivice. Jednim je okom vidio jedno oko, a drugim drugo. Ona se jo i dalje ljubila jednako onako, sigurnim, napetim, iskusnim, stisnutim usnicama i nije ih izvrtala; jedino se malko njihala i netremice ga promatrala, kao da mu iz o iju ita kako on podnosi ovu prvu vje nost, pa drugu vje nost, tre u vje nost. Odjednom joj pogled kliznu nekamo ustranu, onda se naglo otrgnu i uzviknu: Pipac! Za ime bo je, pipac! Brzo je stavio ruku na pipac i zavrnuo ga. Pravo udo da se vre ica nije rasprsla. Eto ta se doga a kad se ljudi ljube! jedva protisnu Zoja jo i sad nejednako di u i. i ka joj se poremetila, kapica nakrivila. I, premda je bilo ta no ono to je rekla, njihova usta su se opet spojila i inilo se kao da ele jedan drugome ne to preoteti. Hodnik je bio odijeljen staklenim vratima pa bi netko mo da jo mogao iza izbo ine u zidu ugledati njihove izdignute laktove njen bijeli i njegov ru i asti. Ali neka ugleda, avo ga odnio. A kad mu je zrak ipak napokon u ao u plu a, Oleg je rekao dr e i je za potiljak i promatraju i je: Zlatunjak! To ti je ime, Zlatunjak. Ona ponovi poigravaju i usnicama: Zlatunjak? ... Kao nabujak? ... Nije lo e, mo e. Nisi se upla ila to sam robija ? Zlo inac? ... Nisam lakoumno je ona vrtjela glavom. A to sam star? Nisi ti star. A to sam bolestan? Naslonila mu je elo na grudi i ostala u tom polo aju. Privukao ju je jo bli e, jo bli e, osje aju i te tople elipti ne konsole, za koje nije znao bi li mogle na sebi zadr ati ono te ko ravnalo, i govorio: Zbilja, ho e li do i u U -Terek? ... Vjen at emo se ... Sagradit emo ku icu. Sve je ovo odista bilo nalik na onu trajnost koja joj je nedostajala, koja je bila potrebna njenoj p elinjoj prirodi na onaj sigurni i vrsti nastavak poslije onih trenutaka kad se odje a ludo 180 razbacuje po sobi. Pripijena uza nj i osje aju i ga cijelim bi em, ona je cijelim bi em poku avala pogoditi: je li to onaj pravi? Je li joj su eno da od njega ... ?

Privila se uza nj i opet mu obgrlila vrat: Mili moj Oleg! Zna li ti kakva je svrha tih injekcija? Kakva? umiljavao se on obrazom. Te injekcije... Kako da ti objasnim ... One se stru no nazivaju hormoterapijom... Daju se unakrsno: enama ubrizgavaju mu ke hormone, a mu karcima enske... Smatra se da to zaustavlja razvoj metastaza... Ali isto tako zaustavlja i, uop e ... razumije li me? ta? Nije valjda! Ne mo e biti! uzbu eno i odsje no pita e izbezumljeni Oleg. Sad ju je ve druga ije dr ao za ramena: kao da eli iz nje istresti istinu. Reci mi sve, reci. Zaustavljaju sve ... spolne funkcije ... Cak mogu izazvati pojavu suprotnih sekundarnih oznaka. Kad se daju velike doze, mo e se dogoditi da enama po ne rasti brada, a mu karcima grudi... Slu aj, ta to zna i? zaurla Oleg koji je tek sada po eo shva ati. Zar ove injekcije? Ove koje meni daju? Zar one sve zaustavljaju? Ne, ne ba sve. Libido ostaje dosta dugo. to je to libido? Zagledala mu se pravo u o i i lagano mu upnula jedan pramen. Ovo to ti sada osje a prema meni... elja. elja ostaje, ali je ne mo e zadovoljiti, je li tako? Je li tako? ispitivao ju je on zbunjeno. Mogu nosti se veoma smanje. A kasnije i elja. Shva a li? Pre la mu je prstom po brazgotini i pogladila obraz koji je danas obrijao. Zato ja i ne u da ti uzima te injekcije. Di-vo-ta! prenu se on i uspravi. E, ba di-vo-ta! Osje ao sam ja to u srcu, o ekivao sam da e mi ne to podvaliti i imao sam pravo! Htio je so no opsovati lije nike, i to lije nike uop e zbog toga to samovoljno raspola u tu im ivotima, ali se odjednom sjetio vedra i sigurna lica Ganhartove dok mu je ju er, gledaju i ga isto tako toplo i prijateljski, govorila: Vrlo va ne za va ivot! Vama treba spasiti ivot! Tako dakle, Vega! Ona da mu je eljela dobro? I da ga je u ime tog dobra na prijevaru htjela ovako upropastiti? Zar e i ti biti takva? osinu on Zoju o trim pogledom. Tako vas u e u koli: Najvrednije to ovjek ima jest ivot i samo mu je jednom dan, je li tako? Treba se dakle po to-poto odr ati na ivotu, je li? Nema smisla, za to nju napada? Ona je shva ala ivot jednako kao i on: ima li smisla ivjeti bez onoga? Svojim po udnim ognjevitim usnicama odvukla ga je danas kao od ale ak na sljeme Kavkaza. Bila je tu pred njim, i tu su bile njene usne! I dok mu je taj libido jo kolao u nogama i utrobi, trebalo se to prije ljubiti! A ne bi li mi mogla ubrizgati ne to suprotno? Tada bi me protjerali odavde ... 181

A ima li takvih injekcija? To su te iste, samo se ne daju unakrsno ... uj, Zlatunj e, po imo nekamo ... Pa ve smo po li. I do li smo. I moramo se ve i vratiti... Po imo u lije ni ku sobu! Ne mo emo, ondje je bolni arka, svaki as netko dolazi... Jo je ve e ,.. Ali onda no u ... Ne treba se uriti, mili moj Oleg! Ina e nam ne e za sutra ni ta ostati... ta e nam sutra, ako sutra ne bude libida? ... Ili, naprotiv, ako bude samo libido, a? Ostane samo libido... Pa zamisli, hajde, po imo nekamo! Dragi moj Oleg, ostavimo ne to i za poslije... Nemoj se uriti... Moramo odnijeti ovu vre icu. Da, zbilja, treba odnijeti vre icu. Hajde da je odnesemo ...

 ... Da je odnesemo ... Od-ne-se-mo ... Odmah ... Uspeli su se uza stepenice, ne dr e i se za ruke nego se dr e i za vre icu, koja je bila napuhana kao nogometna lopta, i u hodu su se dodirivali udarcima, koji su se prenosili kroz tu vre icu. Bilo je to isto kao da su se dr ali za ruke. A na odmori tu ispod stepenica, na le aju mimo koga su dan i no prolazili bolesni i zdravi, obuzeti svojim brigama, le ao je na jastucima uti, sip-ljivi, mr avi ovjek i nije vi e ka ljao, nego je udarao glavom o uzdignuta koljena i mo da mu se pod udarcima ela inilo da to i nisu koljena nego zid kojim su ga ogradili. Bio je jo iv, ali za nj vi e ivi nisu postojali. Mo da je ba danas on umirao, on Olegov brat, Olegov bli nji, napu ten i eljan su uti. Mo da bi Oleg, da je sjeo na njegov krevet i ondje proveo no , nekako ipak olak ao samrtniku njegove posljednje trenutke. Ali oni su mu dali samo vre icu s kisikom i oti li dalje. Ta samrtni ka vre ica s njegovim posljednjim kubicima zraka bila je za njih samo povod da budu nasamo i da izmijene prve poljupce. Kao sputan uspinjao se Oleg za Zojom uza stepeni te. Nije razmi ljao o samrtniku iza le a, o samrtniku kakav je i on bio prije pola mjeseca i kakav e biti za pola godine, nego je mislio o ovoj djevojci, o ovoj eni, o ovoj enskoj i o tome kako bi je nagovorio da se povuku negdje gdje e biti sami. I jo jedno zaboravljeno i zato tako iznenadno, tjeskobno uvstvo u usnicama, koje su bile ogrubjele i otekle od poljubaca, razlijevalo se njegovim pomla enim tijelom. 182 19 BRZINA GOTOVO RAVNA SVJETLOSTI Ne e se svatko odlu iti da mamu zove mamom, osobito pred strancima. Toga se stide momci stariji od petnaest i mla i od trideset godina. Ali Vadim, Boris i Jurij Zadirko nikada se nisu stidjeli svoje mame. Usrdno su je voljeli jo prije nego to je otac strijeljan a osobito poslije njegove smrti. Me u njima nije bila velika razlika u godinama i rasli su kao vr njaci, uvijek su bili marljivi i u koli i kod ku e i nisu se prepu tali ulici i nikada nisu ljutili udovicu majku. Uobi ajilo se kod njih, po to su se jednom fotografirali u djetinjstvu, da se svake dvije godine, usporedbe radi, zajedni ki slikaju; majka bi ih vodila fotografu (kasnije su sami snimali svojim aparatom), i u obiteljskom albumu redale su se slike jedna za drugom: uvijek majka i tri sina. Ona je bila plava, oni, sva trojica, crnci vjerojatno zahvaljuju i onome turskom zarobljeniku koji se neko o enio njihovom prabakom iz Zaporo ja. Drugi ljudi ih nisu uvijek uspijevali razlikovati na tim snimkama. Od slike do slike primjetljivo su rasli, ja ali, polako su prerasli mamu, a ona je neprimjetno starila, ali se pred objektivom dr ala uspravno, ponosna na ivu legendu svog ivota. Bila je lije nik, i to poznat lije nik u gradu, i primila je mnogo izraza zahvalnosti, buketa i kola a, ali, sve da ni ta drugo korisno i nije u inila u ivotu, njen ivot, ivot ene, bio bi opravdan ve time to je odgojila takva tri sina. Sva trojica su se upisala na tehni ki fakultet: najstariji se posvetio geologiji, srednji elektrotehnici, a najmla i je upravo zavr avao gra evinarstvo, i mama je jo bila s njim. Bila je sve dok nije saznala za Vadimovu bolest. Ve je u etvrtak gotovo dojurila ovamo. U subotu je dobila telegram od Doncove, u kojem je Doncova spomenula da je potrebno koloidno zlato. U nedjelju je telegrafski odgovorila da putuje u Moskvu, ne bi li ondje dobila potrebno zlato. Od ponedjeljka je ve ondje, ju er i danas zacijelo poku ava prodrijeti do ministra i do drugih va nih osoba, kako bi u ime uspomene na palog oca (njega su namjerno bili ostavili u gradu koji je pod sovjetskom vlasti tobo e bio u nemilosti, ali su ga Nijemci, otkriv i kako odr ava veze s partizanima i sakriva na e ranjenike, svejedno strijeljali) izborila bon za koloidno zlato iz dr avne blagajne. II I*

ak izdaleka su se ti napori inili Vadimu odvratni i uvredljivi. On nije trpio nikakvu prljav tinu, nije trpio da ljudi iskori uju svoje zasluge ili veze. Ve mu je smetalo i to to je majka telegrafski obavijestila Doncovu. Ma koliko mu je bilo stalo da ostane na ivotu, nije htio iskoristiti nikakve protekcije, ak ni onda kad je pred njim zjapilo drijelo smrti od raka. Uostalom, po to je bolje upoznao Doncovu, Vadim je ubrzo shvatio da bi i bez mamina telegrama Ljudmila Afanasjevna posvetila njemu isto toliko vremena i isto toliko pa nje. Samo to nije trebalo da Doncova uop e alje telegram i tra i koloidno zlato. Ako mama, naime, i dobije to zlato, sigurno e doletjeti ovamo i donijeti ga. A ako ga i ne dobije opet e doletjeti. On joj je u pismu spomenuo i gubu ne zato to je vjerovao u nju, nego to bi mami dao jo jednu priliku da poradi na njegovu spasu i da je tako posve zadovolji. Ali, ako je uhvati o aj, ona e usprkos svojoj lije ni koj struci i svojim na elima, otputovati u brda onome vra u i potra iti korijen iz Isik-Kula (ju er mu je Oleg Kosto-gutov priznao da je popustio i prolio rastvor korijena, ali da je ionako u bo ici preostalo jo vrlo malo: zato mu, veli, evo star eve adrese, a ako je starac ve u zatvoru, onda e on odstupiti Vadimu ne to od svojih zaliha). Mami vi e ne e biti do ivota ako shvati ta prijeti njenu sinu. U init e sve, u init e i vi e nego sve, ak i ono to ne treba. Po la bi ak za njim i u ekspediciju, iako ondje ima Galju. Napokon, kako je Vadim razabrao iz odlomaka onoga to je pro itao i uo o svojoj bolesti, njegov tumor upravo je i izazvala mamina pretjerana bri nost i oprez: u djetinjstvu je na nozi imao veliku pigmentnu pjegu, i majka je, kao lije nik, zacijelo znala kako bi se takva pjega mogla opasno izroditi; izmi ljala je razloge da opipava tu pjegu i napokon je odlu ila da jedan dobar kirurg izvr i preventivnu operaciju a, eto, o ito je da upravo to nije trebalo u initi. Premda on danas, eto, umire maminom krivnjom nikada joj ni ta ne bi mogao zamjeriti ni u lice, ni iza le a. Ne mo e ovjek biti toliki prakti ar u ivotu da bi druge sudio samo prema rezultatima ovje nije je suditi prema nakanama. I bilo bi nepravedno ljutiti se sada na mamu zbog toga to, njenom krivnjom, ne e zavr iti posao i to ne e posti i ono to je zapo eo. Napokon, da nije bilo njega, Vadima, ne bi bilo ni njegova interesa, ne bi bilo ni tog posla, niti bi bilo to zapo eo. A njega ne bi bilo, da nije bilo mame. ovjek ima zube i on njima grize, krgu e, sti e ih. A biljke nemaju zuba i zato tako mirno rastu i mirno umiru. Me utim, iako je opra tao mami, Vadim nije mogao oprostiti okolnostima! Njima nije htio pokloniti ni jednog kvadratnog centimetra svoje ko e! I kad bi pomislio na njih, stiskao je zube. Ah, kako mu je podrezala krila ova prokleta bolest, zaustavila ga u najva nijem ivotnom trenutku! Vadim je, istina, jo od djetinjstva nekako uvijek predosje ao da ne e imati dosta vremena. Uzrujavao se kad bi do la go a ili susjeda i dugo brbljala oduzimaju i vrijeme i mami i njemu. Smetalo ga je to u koli i na fakultetu ima toliko sastanaka radnih sastanaka, sastanaka za izlet, priredbu, demonstracije i to se svi 184 ti sastanci sazivaju sat ili ak dva sata prije nego to je potrebno,, jer se smatra da e ljudi svakako zakasniti. Vadim je oduvijek mrzio vijesti na radiju koje su trajale pola sata, jer se sve, to je-potrebno i va no, moglo izre i u pet minuta, dok je sve ostalo bilo luk i voda. Hvatao ga je bijes kad bi, uputiv i se u bilo koju trgovinu, unaprijed znao vjerojatnost je bila jedan naprama, deset da e ondje biti nekakva inventura, kontrola, primo--predaja robe a to nikada nije bilo mogu e predvidjeti. Svaka seoska op ina, svaka seoska po ta mo e obustaviti rad bilo koji radni dan i iz daljine od dvadeset i pet kilometara, odakle dolazi , nikako to ne mo e predvidjeti. Mo da mu je vremensku tedljivost usadio jo otac. Otac tako er nije volio ljen arenje, i sin se sje ao kako ga je jednom dr ao na koljenima i govorio mu: Vadjka! Ako ne bude znao. iskoristiti svaki trenutak, uzalud e ti pro i i cijeli sat, cijeli dan i cijeli ivot.

Ali nije mu to samo od oca. Taj demon, ta neugasiva e za. vremenom mu ila ga je od malih nogu, ak kad na nju nije otac utjecao. im bi se dje a ka igra malko otegnula, on vi e ne bi htio dre diti pred kapijom, nego bi se odmah udaljio ne obra aju i pa nje na podrugljive opaske. im bi mu se neka knjiga u inila besadr ajnom, on je ne bi dalje itao, odbacio bi je i potra io neku ozbiljniju. Kad bi mu se prvi kadrovi filma u inili glupi (a unaprijed gotovo nikada ni ta ne mo e o filmu doznati, oni to tako namjerno rade), nije mu bilo ao potro enog novca,, nego bi lupnuo sjedalom i oti ao da spasi vrijeme i isto u misli. Izbezumijivali su ga nastavnici, koji su po deset minuta gnjavili razred prodikama a zatim nisu ni ta uspjeli objasniti od gra e,, pojedina tuma enja razvla ili, druga gutali a doma u zada u odre ivali tek poslije zvona. Oni nikako ne bi mogli zamisliti da ima u enika koji su bolje planirali odmor izme u dva sata, nego oni nastavu. A mo da je on ve od djetinjstva ne znaju i kakva mu opasnost prijeti ipak osje ao u sebi neznanu bolest? Ni kriv nL du an, on je ve od prvih godina ivota bio izlo en svemo i te pig-mentne pjege. I dok je on, kao dje a i , toliko tedio vrijeme i tu vremensku tedljivost prenio i na svoju bra u, dok je itao, jo -prije kole, knjige za odrasle a u estom razredu ve kod ku e napravio kemijski laboratorij, on se ve tada utrkivao s budu im tumorom, utrkivao se naslijepo, ne vide i neprijatelja koji je opet, sve vidio, koji je na nj nasrnuo i ugrizao ga u najodlu nijem tnenutku! Ta je bolest bila kao zmija. I ime joj je zmijsko: melanoblastom. Vadim nije primijetio kako je i kada po ela. Bilo je to za ekspedicije u Altajskom gorju. Najprije je ko a otvrdnula, boljela ga, onda je ir pukao, i bilo mu je lak e, opet otvrdnuo i toliko se na uljao od odje e da je gotovo jedva hodao. Ali on o tome nije pisao ni mami, niti je napustio posao, jer je upravo spremao-prvi dio gra e s kojom e svakako morati otputovati u Moskvu. Njihova ekspedicija bavila se jedino radioaktivnom vodom,, i od njih se nije o ekivalo da tra e nalazi ta metala. Ali Vadim, koji je za svoje godine mnogo toga prou io i koji je osobito dobro* poznavao kemiju, koju poznaje tek poneki geolog, naslutio je ili 185 predosjetio novu metodu s pomo u koje bi se moglo prona i metale. Vo a ekspedicije se uzrujavao zbog tih njegovih suvi nih interesa; vo u ekspedacije zanimao je jedino planirani posao. Vadim je zatra io da ga po alju na slu beni put u Moskvu, ali ga ef, u ovakvu svrhu, nije htio poslati. Tada ih je Vadim upozorio na svoju oteklinu, uzeo uputnicu i do ao u ovaj dispanzer. Postavili su dijagnozu i odmah ga htjeli strpati u krevet, rekav i da je slu aj vrlo ozbiljan. Ali on nije legao, nego je samo uzeo uputnicu i odletio u Moskvu u nadi da e ondje, na nekom kongresu, sresti ernogorodceva. Vadim ga jo nikada nije vidio, samo je poznavao njegov ud benik i knjige. Upozorili su ga da e ernogorodcev saslu ati svega jednu jedinu re enicu i da e po toj prvoj re enici zaklju iti da li je vrijedno s njime razgovarati. Cijelim putem do Moskve Vadim je smi ljao tu re enicu. Predstavili su ga ernogorodcevu vi pauzi, pred ulazom u bife. Vadim je ispalio smi ljenu re enicu, ernogorodcev je odustao od bifea, uhvatio ga za mi ku i odveo u stranu. Nije bilo lako izdr ati taj razgovor koji je trajao svega pet minuta Vadimu se inio paklenskim i to zato to je trebalo brzo govoriti, doslovno upijati sve odgovore, razumno pokazati svoju erudiciju, ali ne izre i sve do kraja i glavnu tajnu sa uvati za sebe. ernogorodcev je odmah sasuo protudokaze iz kojih je bilo jasno da su radioaktivne vode samo indirektni putokaz, ali nikako ne i glavni, i da je besmisleno s pomo u njih tra iti metale. On je, istina, tako govorio, ali je, ini se, bio voljan dopustiti da ga sugovornik razuvjeri, o ekivao je da e to Vadim i u initi, ali kako je pro la cijela minuta, i on to nije do ekao, napustio ga je. Vadim je, me utim, uo io da se cijeli moskovski fakultet mu i oko istog problema oko koga je on, sam, razbijao sebi glavu u stjenovitom Altajskom gorju. Zasada mu vi e i nije trebalo! Sada je samo valjalo prionuti na posao!

Ali je u isto vrijeme trebalo i le i u kliniku ... I saop iti mami. Mogao je prije i i u Novo erkask, ali mu se ovdje svidjelo, i bilo je bli e njegovim brdima. U Moskvi se nije raspitao samo za radioaktivne vode i metale. Ondje je saznao da se od melanoblastoma uvijek umire. Da se s takvom bolesti mo e pro ivjeti najvi e godinu dana, a naj e e svega osam mjeseci. I kao tijelo koje juri brzinom svjetlosti tako su i njegovo vrijeme i njegova masa postali sad razli iti od one u drugih ljudi; vrijeme mu je bilo punije a masa prodornija. Godine je sa imao u sedmice, a dane u minute. Cijelog se ivota urio, ali istom se sada istinski urio! I budala mo e postati doktor nauka ako pozivi ezdeset godina mirnoga ivota. Ali ta da se u ini sa svega dvadeset i sedam godina? Dvadeset i sedam bijahu Ljermontovljeve godine, Ljermon-tovu se tako er nije umiralo (Vadim je znao da je malko nalik na Ljermontova: bio je jednako nizak, crnpurast, vitak, lagan, malenih ruku, samo to nije imao brkove). Me utim se taj pjesnik ipak tako usjekao u na e pam enje i mi ga pamtimo ne samo stotinu godina, nego emo ga vje no pamtiti. 386 O i u o i sa smr u, s tom prugastom panterom smrti, koja je ve le ala kraj njega, na istom krevetu, Vadim je, kao ovjek od intelekta, morao na i formulu kako e ivjeti pokraj nje. Kako da to korisnije provede ovih nekoliko mjeseci - ako mu zaista preostaju samo mjeseci? Morao je proanalizirati smrt kao iznenadni i novi faktor koji se pojavio u njegovu ivotu. I, kad ju je proanalizirao, shvatio je da se ve nekako navikava na nju, da je ak i prihva a. Najnesretniji put u rasu ivanju bio bi kad bi polazio od o n o-g a to gubi: kako je mogao biti sretan, gdje je sve mogao biti i ta je sve mogao u initi da je dugo ivio. Ali ako pogleda statistiku, morao je shvatiti da netko umire i mlad. I onaj koji umre mlad ostaje nam u sje anju kao vje no mlad. Onaj koji plane uo i smrti, vje no gori. Tu je dolazio do izra aja prividni paradoks koji je Vadimu pao"~~na pamet posljednjih sedmica: da nadaren ovjek lak e shva a i prima smrt, nego nenadaren. Iako nadarenost gubi smr u mnogo vi e nego nenadarenost! Nenadareni eli po to-poto ivjeti svoj ivot, premda je ve Epikur govorio da budala ne bi znao to da radi s vje no u.i Naravno, te ko je bilo pomiriti se s mi lju da bi mo da trebalo istrajati jo samo tri- etiri godine, pa da e, u na em stolje u op ih, fantasti nih pronalazaka, zacijelo otkriti i lijek protiv melanoblastoma. Ali Vadim je bio odlu io da ne e ma tati 0 nastavku ivota, da ne e snatriti o ozdravljenju ak ni no ne trenutke ne e gubiti na te isprazne misli nego e stisnuti zube, raditi i namrijeti ljudima koji dolaze novu metodu za pronala enje metala. Iskupiv i tako svoju preranu smrt, on se nadao da e mo i mirno umrijeti. U dvadeset i est godina ivota nije osjetio punijeg, temeljitijeg i sna nijeg osje aja od spoznaje da korisno provodi vrijeme. 1 zato je bilo najpametnije da isto tako provede svoje posljednje mjesece. Tako je Vadim u ao u bolni ku sobu s nekoliko knjiga pod rukom i sa eljom da radi. Prvi neprijatelj koga se pribojavao u bolni koj sobi bio je zvu nik i Vadim je bio spreman da se protiv njega bori svim raspolo ivim sredstvima: isprva e uvjeravati susjede, zatim zabijati igle u ice i napokon i upati priklju ak iz zida. Ti neizbje ni razglasi, koji se posvuda kod nas smatraju znakom iroke kulture nisu, naprotiv, ni ta drugo nego znak kulturne zaostalosti. I oni samo pogoduju mozgovnoj lijenosti; samo Vadim gotovo nikada nije nikoga uspio u to uvjeriti. Ta neprestana buka, smjenjivanje vijesti koje ne eli slu ati i glazbe koju nisi izabrao (niti ti odgovara trenutnom raspolo enju) bili su zapravo kra a vremena, atrofija duha, raspadanje duha to sve dobro dolazi nepodu-zetnim ljudima, ali je nepodno ljivo za one koji imaju inicijative. Onaj glupan, koga spominje Epikur, vjerojatno, ne bi mogao druga ije ispuniti vje nost nego tako da slu a radio.

Ali na veliko udo i sre u Vadimovu, u bolni koj sobi nije bilo radija! Nije ga bilo nigdje na prvom katu. (Taj su propust 187 obja njavali time to se ve od godine do godine o ekuje da dispanzer prije e u drugu bolje opremljenu zgradu koja e, naravno, biti potpuno ozvu ena.) Drugi neprijatelj koga se Vadim pribojavao bio je mrak rano e gasiti svjetlo, kasno e ga paliti, bit e daleko od prozora. Ali velikodu ni Demka prepustio mu je mjesto kraj prozora, i Vadim je ve od prvog dana odlu io da e lijegati rano, kad i svi ostali, a buditi se ve u cik zore i po eti raditi to su ionako bili najbolji i najmirniji trenuci. Tre i neprijatelj bi mo da mogla biti previ e razgovorljiva i brbljava bolesni ka soba. Strah od toga bio je djelomi no opravdan. Ali, sve u svemu, Vadimu se svi ao sastav bolesnika, u prvom redu zbog toga to nisu bili previ e bu ni. Najsimpati niji je bio Jegenberdijev: on je utio i svima se juna ki smje kao ire i pri tome debele usne i debele obraze. I Mursalimov i Ahmad an bili su ugodni ljudi i nisu dosa ivali. Kad su se razgovarali uzbe ki, nisu uop e smetali Vadimu, a i razgovarali su suzdr ljivo, mirno. Mursalimov je o ito bio mudar starac, Vadim je sretao takve u brdima. Jedanput se samo ne to uzjogunio i prili no o tro posvadio s Ahmad anom. Vadim je zamolio da mu objasne i prevedu to se dogodilo. Mursalimov se, naime, ljutio na ove nove izmi ljotine s imenima: spajali su po nekoliko rije i u jedno jedino, novo ime. On je tvrdio da postoji samo etrdeset pravih imena, koje je odredio prorok, dok su sva ostala imena la na. I Ahmad an nije bio lo momak. Kad bi ga zamolio da spusti glas, uvijek bi utihnuo. Jednom mu je Vadim pri ao o ivotu Tunguza i zapalio mu ma tu. Dva puna dana Ahmad an razmi lja e 0 tome ivotu, koji nikako nije mogao zamisliti, i iznenada onda zapitao Vadima: Reci, kakve uniforme nose ti Tunguzi? Vadim bi mu odmah odgovorio, a Ahmad an bi po nekoliko sati o tome razmi ljao. Onda bi opet do epao i zapitao: A kakav je dnevni raspored u tih Tunguza? Jednog jutra je rekao: Reci mi, kakve su njima zadatke dali? Nikako se nije mogao pomiriti s tvrdnjom da Tunguzi naprosto tako ive. Ugodan i pristojan bio je i Sigbatov, koji je s Ahmad anom esto igrao dame. Bilo je jasno da je neobrazovan, ali je nekako shva ao da je nepristojno i da ne treba glasno razgovarati. I kad bi se zakva io s Ahmad anom, onda bi dobacio nekako pomirljivo: Pa zar je ovo ovdje pravo gro e? Zar su ovo prave dinje? A gdje su onda prave? estio se Ahmad an. Na Krimu, naravno ... Treba da ih vidi ... I Demka je bio dobar de ko, Vadim je slutio da nije vjetropir. Demka je razmi ljao, itao, nastojao koje ta saznati. Istina, lice mu ba nije odavalo plemenitu nadarenost i uvijek bi se nekako smrknuo kad bi ga zatekla neo ekivana misao. On e te ko u iti 1 slu iti se mozgom, ali iz takvih sporih dje aka ponekad izrastu vrlo sna ne li nosti. Ni Rusanov nije i ao Vadimu na ivce. Bio 188 je to estiti radi a, koji je cijelog ivota radio, iako nije pucao na visoko. Njegova stanovi ta su u su tini bila ta na, samo ih nije umio spretno iznijeti, nego ih je izricao uvijek vrlo kruto. Kostogutov se isprva nije svidio Vadimu, i inilo mu se da je to neotesani galamd ija. Ali je uskoro shvatio da je on takav samo naoko, da ina e nije prgav nego ak i dru eljubiv samo mu je ivot bio toliko nesretan da mu je sve smetalo i jedilo ga. O ito da je svojom te kom naravi i sam pridonio vlastitim neda ama. Bolest mu je i la na bolje, i on bi jo mogao ispraviti svoj ivot samo kad bi bio malo smireniji i kad bi znao to ho e. Njemu je, ponajprije, trebalo smirenosti vidjelo se to po tome kako je razbacivao vrijeme, kako se vrpoljio ovamo-onamo, as besmisleno lutao po vrtu, as pu io, onda opet itao,

prestajao itati i neprestano se okretao za enama. Nije trebalo biti osobito pronicljiv da se primijeti njegov odnos sa Zojom i doktoricom Ganhart. One su obje zaista bile simpati ne, ali Vadim nipo to ne bi tik pred smrt gubio vrijeme na djevojke. U ekspediciji ga je ekala Galja i ma tala o tome kako e se udati za nj, ali ni na nju vi e nije imao nikakva prava, jer bi ona imala malo koristi od njega. Nitko vi e ne e imati koristi od njega. Cijena je bila visoka i trebalo ju je isplatiti u gotovu. Kad bi se prepustio samo jednoj strasti, ona mu je nadomje tavala sve ostale. Ako je netko jedio Vadima u sobi, onda je to bio Poduev. Poduev je u ivotu bio opak, sna an i sad se odjednom raspekme-zio i prepustio popovskim, Tolstojevim pri icama. Vadim ih nije trpio, bijes ga je hvatao od tih zanesenja kih bajki o pokornosti i ljubavi prema bli njemu, o tome da se treba odre i samoga sebe i, prodavaju i zjake, samo ekati kako e pomo i prvome namjerniku. A taj namjernik mo e biti i bradata lijen ina ili lupe prvog reda! Takva razvodnjena, uvela, jadna istina bila je u suprotnosti s cijelim njegovim mladena kim zanosom, s cijelim arkim nestrpljenjem koje je ispunjalo Vadima, s cijelom njegovom potrebom da prasne, kao hitac, da prasne i ostavi ne to drugima. Ta i on se spremao i zavjetovao da ne e uzimati, nego da e samo davati ali ne neke sitnice, i ne pri svakom nesigurnom koraku nego samo u plamenom, velikom pothvatu, koji e pokloniti cijelome narodu i cijelome ovje anstvu! I zato mu je bilo drago to su Podueva otpustili i to je na njegov le aj pre ao plavi Federau iz kuta. E, on je bio miran! Bio je valjda najmirniji u cijeloj sobi. Po cijele dane ne bi ni ta rekao, le ao je i gledao, gledao tu no. Vrlo udan ovo. Bio je idealan susjed Vadimu ali ve prekosutra, u petak, bit e operiran. Uglavnom su utjeli, ali kad se po elo govoriti o bolestima, Federau mu ipak re e da je i on bolestan i da je gotovo umro od upale mozgovne opne. Uh! Jeste li se udarili? Ne, prehladio sam se. U asno sam se ugrijao, pa su me odvezli ku i kamionom, tako da mi je propuhalo glavu. Upalila mi se mozgovna opna i obnevidio sam. Pri ao je to mirno, blago se osmjehuju i, ni im ne isti u i o kakvoj je u asnoj tragediji rije . 189 A kako ste se toliko ugrijali? zapita Vadim, iako je ve iskosa zavirivao u knjigu, jer je vrijeme protjecalo. Ali razgovor 0 bolestima uvijek e na i slu aoce u bolesni koj sobi: Federau osjeti kako ga sa suprotne strane sobe promatra Rusanov, koji se danas bio nekako smek ao, i ispri a, obra aju i se uz put i njemu: Pokvario se kotao i trebalo ga je zavariti, ali to nije bilo lako. Kad bismo ispustili svu paru i ekali da se kotao ohladi, 1 onda ga opet punili to bi trajalo dan i no . Direktor je no u poslao po mene kola i poru io: Federau! Da se rad ne prekine, obuci za titno odijelo i spusti se u paru, vrijedi? Dobro, ka em, ako treba, to ne bih? Bilo je to uo i rata, plan smo pove ali trebalo je popraviti. Spustio sam se i zavario. Bio sam unutra sat i pol... Kako sam mogao odbiti? Ja sam na tvorni koj plo i bio uvijek me u najistaknutijima. Rusanov je slu ao i zadovoljno ga gledao. Taj je postupak, mo e se re i, dostojan bolj evika pohvali ga on. Pa ja sam... lan partije jo se skromnije i bla e nasmije i Federau. Bili ste? ispravi ga Rusanov. (Samo to ih pohvali , oni to odmah ozbiljno shvate.) Jo sam sasvim tiho apnu Federau. Rusanovu nije danas bilo do toga da se upu ta u tu e poslove, da se sva a i urazumljuje ljude. Njegova vlastita nevolja bila je krajnje tragi na. Ali je svejedno morao lupiti po o itim glupostima. Geolog je naime utio i zadubio se u knjige. Vrlo tiho, ali posve razgovijetno (znaju i da e drugi napeti u i i uti ga) Rusanov re e: Ne mo e biti. Zar vi niste Nijemac? Jesam klimnu glavom Federau posve smjerno.

 Onda? inilo se da je sve jasno, ali Federau nikako nije popu tao. Kada su vas poslali u progonstvo sigurno su vam oduzeli knji icu, takav je bio propis. Nisu zavrti Federau glavom. Rusanovu se zgr i lice i on jedva progovori: Zna i da je to naprosto bio propust, urili su se, nisu stigli, zbunili se. Morate je sam vratiti. Ma kakvi! Federau je bio nekako zapla en, ali uporan. Nije to nikakav propust, etrnaest godina ve imam knji icu! Pozvali su nas u rajonski komitet i saop ili nam: ostat ete u partiji, ne emo vas mije ati s obi nom masom. Vodit emo vas u komandi za prognanike, a partijsku lanarinu ete pla ati. Rukovode e polo aje ne mo ete zauzimati, a na ni im poslovima morate prednja iti. Eto tako. Ne znam ja uzdahnu Rusanov. Najradije bi spustio o ne kapke, jedva je govorio. Prekju era nja, druga injekcija nije mu nimalo pomogla oteklina nije spala i nije se smek ala, i dalje mu je kao eljezna gvalja pritiskala eljust. Danas je kao satrven le ao i, boje i se novog mu nog bunila, o ekivao tre u injekciju. Dogovorio se s Kapom da e poslije tre e injekcije otputovati u Moskvu ali sad je Pavel Nikolajevi nekako izgubio energiju i elju da se bori, 190 tek sad je jasno shvatio to zna i biti osu en na smrt: svejedno,, tre a ili deseta injekcija, ovdje ili u Moskvi, ali ako tumoru lijek ne poma e, onda mu ne poma e. Istina, taj tumor jo nije zna io smrt: mo e on i ostati, pretvoriti ga u invalida, nakazu, vje nog bolesnika ali, svejedno, Pavel Nikolajevi sve do ju er nije shva ao pravu vezu izme u njegova tumora i smrti, sve dok Mukto- der, koji je pro itao mnogo medicinskih knjiga, nije nekome po eo obja njavati kako se iz tumora po cijelom tijelu ire otrovi i zato ga svakako treba ukloniti iz tijela. Pavela Nikolajevi a je ne to acnulo i on je shvatio da ne mo e posve zaboraviti smrt. Smrt je, naravno, bila posve nevjerojatna, ali, u isto vrijeme, moglo se ve o njoj razmi ljati. Ju er je vidio u prizemlju vlastitim o ima kako su iz operacione dvorane iznijeli bolesnika prekrivena plahtom preko glave. Sad mu je istom bio jasan izraz koji su spominjale bolni arke: Taj e skoro pod plahtu. Tako je to, mi uvijek zami ljamo smrt kao crnu, ali: tek kad joj se pribli i , vidi da je zapravo bijela. Rusanov je, naravno, znao da su svi ljudi smrtni pa da e, prema tome, i on jednom polo iti ra une. Jednom, ali ne sad! Nije stra no umrijeti jednom, stra no je sad umrijeti: jer kako bi to bilo mogu e? ta bi poslije bilo? Kako bi bilo mogu e bez mene? I sa alio se sam nad sobom. Sa alio se shvativ i da ovakav svrsishodni, borbeni i ak, mo e se re i, lijepi ivot, kao to je bio njegov, mo e pokositi nekakav nezvani tumor koji on svojom pame u nikako nije mogao smatrati neophodnim. Bijela ravnodu na smrt u obliku plahte, ispod koje nema nikoga, ispod koje nema ni ta osim praznine, oprezno mu je prilazila, be umno, u papu ama. A Rusanov, zate en od te smrti, koja se uljala, ne samo da se nije mogao boriti protiv nje, nego pred' njom nije mogao ak ni o emu razmi ljati, ni ta odlu iti, ni ta: izre i. Dolazila je posve protuzakonito, i nije bilo propisa, nije bilo uputa koje bi mogle za tititi Pavela Nikolajevi a. Toliko je bio klonuo da se vi e nije sebi svojstvenom gra anskom revno u odnosio prema doga ajima u sobi. Danas je do la laborantica da sastavi bira ki spisak i njih su pripremali za izbore. Uzela je svima legitimacije, i svi su joj dali ili osobne karte ili kolhozne dokumente, a Kostogutov nije imao ama ba ni ta. Laborantica se naravno za udila i uporno tra ila da joj dadne nekakvu legitimaciju, a bezobraznik je jo po eo galamiti, tvrde i da treba biti politi ki pismen, da treba znati kako postoje razli iti prognanici, pa neka zato telefonira tome i tome, jer on, veli, ima bira ko pravo, u principu ga ima, ali zapravo i ne treba glasati. Sad je istom Pavelu Nikolajevi u bilo jasno u kakvoj se jazbini na ao kad je u ao u ovu kliniku! S kakvim je ljudima le ao! I taj nitkov se jo usu ivao da ne gasi svjetlo, da samovoljno otvara prozor i , da se

primarijusu izdaje za poljoprivrednika i da ak prije Pavela Nikolajevi a otvara svje e, nedirnute, djevi anske novine. Dobro je naslutilo srce Pavela Nikolajevi a s kakvim tipom ima posla! 191 Ali je Rusanov ve sad bio utonuo u ravnodu nu maglu i ak :mu se nije dalo raskrinkavati Mukto dera. ak mu ni ta jazbina nije vi e toliko smetala. Pri vi ala mu se prikaza u plahti. A iz hodnika se za u o tar glas bolni arke Nele, kome nije bilo ravna u cijeloj klinici. Ona je, ak i ne podi u i glasa, pitala nekoga tko je bio bar dvadeset metara daleko: uj, a po to su te lakirane? Nije se ulo to je druga ena odgovorila, nego se opet raz-legao Nelin glas: Eh, eh, da je meni takve obuti, ala bi momci navalili! Ona druga se ne to usprotivila, i Nela se, djelomi no, s njome slo ila: Jest, to je istina! Kad sam prvi put obukla najlon, dah mi je stao, a Sergej je bacio ibicu i odmah mi ga progorio, gad jedan! U la je u sobu s etkom u ruci i rekla: Onda, de ki, ujem da su ovdje ju er svojski ribali i prali, pa se danas mo e malo manje, je li?... Eh, znate ta je novo? sjeti se ona i, pokazav i prema krevetu Federaua, veselo re e: Onaj odande je otegao! Ode pod ledinu! Henriku Jakobovi u se smu ilo, iako je bio suzdr ljiv, i samo slegnuo ramenima. Nitko nije shvatio Nelu, i ona objasni: Pa onaj pjegavko! Onaj umotani! Sino ga spopalo na stanici. Pred blagajnom. Upravo su ga dovezli na obdukciju. Bo e moj! tugaljivo e Rusanov. Drugarice bolni ar-io, zar ne biste mogli biti malo takti niji! Za to nas mu ite ovakvim turobnim vijestima? Bolje da nam ispri ate ne to veselo. Bolesnici se zamisli e. Istina, Jefrem je mnogo govorio o smrti, i bilo je jasno da mu nema spasa. Stajao je, eno, ondje, u onome j>rolazu izme u kreveta i sve ih uvjeravao protiskujuci kroza zube: Sla-abo nam se pi e ... Bome sla-abo ... Ali, svejedno, oni nisu vidjeli posljednji Jefremov as i, jer je oti ao, u sje anju im je zauvijek ostao kao iv. A sad je trebalo zamisliti da onaj isti koji je jo prekju er bu no lupetao po ovim daskama, po kojima oni danas hodaju, ve le i u mrtva nici raspo-ren po sredini grudi kao raspukla sardela. Mogu ja i ne to veselo ispri ati puknut ete od smijeha. Samo nije pristojno ... Ne smeta, samo pri aj! molio ju je Ahmad an. Hajde! Oh! sjeti se Nela. Tebe, braco, zovu na rendgen! Tebe! Tebe! pokaza ona prema Vadimu. Vadim odlo i knjigu na prozorsku dasku. Oprezno, oslanjaju i se na ruke, spusti prvo bolesnu, pa onda zdravu nogu. I, nalik na baletana kad ne bi bilo te nesnosne, nemo ne noge po e prema izlazu. uo je da je umro Poduev, ali nije osjetio su uti. Poduev nije bio ovjek do koga bi dru tvo mnogo dr alo, ba kao ni do ove neodgovorne bolni arke. ovje anstvo ipak ne treba cijeniti po njegovoj golemoj kvantiteti, nego po izabranim kvalitetama. U la je laborantica i donijela novine. Ustopice za njom i ao je Mukto der. Navalio se na novine. 192 dva izusti Pavel Nikolajevi pru aju i Dajte meni! ruku. Dali su mu. Prije nego je i stavio nao ale, primijetio je da je cijela stranica puna velikih fotografija i krupnih naslova. Poduprijev i se i nataknuv i nao ale, vidio je da je, kako je i slutio, zavr ena sjednica Vrhovnog sovjeta: objavljena je fotografija predsjedni tva i dvorane, a krupnim slogom otisnute najva nije odluke.

Slog je bio tako krupan da nije bilo potrebno listati novine i tra iti u njima kakvu sitnu, ali zna ajnu bilje ku. ta?? Zbilja?? nije se mogao savladati Pavel Nikolajevi , iako se zapravo nije obra ao nikome u sobi i iako je znao da je nezgodno toliko se i u avati novinskim vijestima. U prvom stupcu je pisalo krupnim slovima, da je predsjednik Ministarskog savjeta G. M. Malenkov zamolio, na vlastitu elju, da ga se razrije i du nosti, i Vrhovni sovjet je jednoglasno prihvatio njegov zahtjev. Tako se, dakle, zavr ila sjednica za koju je Rusanov mislio da e se na njoj jedino prihvatiti bud et! Klonuo je, i novine su mu ispale iz ruku. Vi e nije mogao itati. Nikako to nije shva ao. Nije vi e razumio ovu javnu i svima dostupnu uputu. Ali je zato shva ao da se zakuhalo, da se i te kako zakuhalo! Kao da su se negdje u najdubljim dubinama zalelujali geolo ki slojevi i malko pomakli u svome le i tu i taj pomak zatresao je cijeli grad, bolnicu i le aj Pavela Nikolajevi a. Ali zato doktorica Ganhart nije osjetila da su se zanjihali soba i pod, pa je i la prema njemu posve mirno, lagano, u svje e izgla- anu ogrta u, dr e i injekciju u ruci i smje kaju i se kao da ga hrabri. Dakle, vrijeme je za injekciju! A Kostogutov uze novine s nogu va nu vijest i pro ita je. Pro ita je i ustade. Nije mogao mirno sjediti. Ni on nije ta no shva ao ta ta vijest zapravo zna i. Ali, ako su ju er raspustili cijeli Vrhovni sud, a danas smijenili predsjednika vlade, vjerojatno su to bili novi koraci Povijesti. Bili su to koraci povijesti, i nije mogao ni pomisliti, ni vjerovati da oni ne vode u bolju budu nost. Jo prekju er je stiskao rukama uzbibano srce i bojao se povjerovati, bojao se ponadati! Ali, eto, pro o e dva dana, i ona ista etiri betovenska udarca sudbonosno su udarili u nebo, kao u membranu. A bolesnici su mirno le ali u krevetima i ni ta nisu uli! I Vera Ganhart je mirno ubrizgavala injekciju u venu. Oleg je pomamno izletio iz sobe da se pro eta. Na zrak! prijazno se obrati. Rusanova, odmah ugleda 13 Odjel za rak 193 20 DIVNA SJECANJA Ve odavno se bojao povjerovati! Nije smio dopustiti samome sebi da se raduje! Samo prvih godina robije novajlija se nada, kad ga pozovu da napusti eliju i ponese stvari da ga zovu na slobodu. Vjeruje u svaku pri u o pomilovanju kao u arkan elske trublje. Me utim njega, naprosto, pozovu, pro itaju neki sramotni dopis i strpaju u drugu eliju, kat ni e, jo mra niju i isto onako zagu ljivu. A pri a o amnestiji se pomi e od Dana pobjede do godi njice Revolucije, od godi njice Revolucije do sjednice Vrhovnog sovjeta, dok se ne raspr e kao mjehur od sapunice ili dok ne pomiluju kradljivce, lupe e i dezertere mjesto onih koji su se borili i patili. I one stanice srca, koje nam je priroda dala za radost, kad postanu nepotrebne, pomalo odumiru. I oni djeli i grudi, u kojima tavori nada, pomalo opuste i sasu e se. Toliko je ve puta povjerovao, toliko je puta mislio da e ga pustiti i da e se vratiti ku i, da je sad, napokon, jedino elio vratiti se u svoje divno prognani ko mjesto, u svoj dragi U -Terek. Upravo tako, dragi! To je neobi no, ali on je ba tako mislio o svome prognani kom kutku odavde, iz bolnice, iz velikog grada, iz ovog slo enoga svijeta, na koji se Oleg nikako ne mo e, a, zapravo, i ne eli priviknuti. U -Terek zna i tri topole. Nazvali su ga tako po tri prastare topole, koje str e u stepi i vide se najmanje iz daljine od deset kilometara. Topole stoje

usporedo. Nisu vitke, kao to topole ina e jesu, nego su ak nekako krive. Mo da im je ve i etiri stotine godina. Kad su izrasle, nisu se vi e uspinjale prema nebu, nego su se razgranale u stranu i premre ile gustom sjenom glavni kanal za navodnjavanje. Pri a se da je bilo jo takva drve a u selu, ali su ga posjekli trideset i prve godine. Danas vi e nikako ne e da se prime. Ma koliko ih sadili pioniri koze bi ih obrstile tek to po nu rasti. Prihvatili su se jedino ameri ki klenovi na glavnoj ulici ispred rajonskog komiteta. Treba li da ovjek voli ono mjesto na zemlji gdje je kao malo dijete puzao i derao se, ne shva aju i jo ni ta, pa ak ni ono to vidi o ima i to uje u ima? Ili, naprotiv, ono mjesto gdje su ti prvi put rekli: hajde, mo e i i bez pratnje! Po i sam! Vlastitim nogama! Uzmi postelju svoju i po i! Prva no na poluslobodi! Dok su jo bili pod paskom, iz komande nisu ih pustili u naselje, nego su im dopustili da slobodno spavaju pod strehom od sjenika u dvori tu. Pod istom strehom nepomi ni konji cijelu su no tiho vakali sijeno i te ko je zamisliti ugodnijeg zvuka! Ali Oleg pola no i nije mogao spavati. Tvrda zemlja u dvori tu bijeljela se od mjese ine i on se ushodao kao pijan, amo-tamo po dvori tu. Nije bilo stra arskih tornjeva, nitko nije pazio na nj i, sav sretan, spoti u i se o neravno tlo, kora ao je zaba ene glave, lica okrenuta prema svijetlome nebu, i i ao nekamo, i ao kao da se boji da ne e sti i, kao da sutra ne e izi i u kukavno, zaba eno selo, nego u iroki velebni svijet. Topli zrak ranog ju nog prolje a nije bio miran: kao to se po kolosijecima velike eljezni ke stanice cijelu no dozivaju lokomotive, tako su i ovdje iz svih zakutaka seoceta cijelu no , sve do zore, iz svojih torova i dvori ta, prodorno, eljno i slavodobitno njakali magarci i revale deve objavljuju i svoju ljubavnu strast i svoju vjeru u nastavak ivota. I taj njihov ljubavni zov podudarao se s onim koji je odzvanjao u Olegovim grudima. Ima li ugodnijeg mjesta od onoga na kojem si proveo tu no ? I tako se on opet uzdao i vjerovao u tu no , ma koliko se kleo da e je zaboraviti. Poslije logora, ivot u progonstvu ne bi bilo mogu e nazvati surovim, iako su se i ovdje, za vrijeme navodnjavanja, toljagali i odadirali po nogama. Prognani ki svijet bija e mnogo iri, lak i, raznovrsniji. Ali je surovosti bilo i u njemu, i nije bilo lako podmiriti glad za ovje no u. Trebalo bi se sna i da te upravitelj ne otjera nekamo u pustinju, po stotinu pedeset i vi e kilometara. Trebalo je isto tako na i slamnati krov i ku erak od ilova e, platiti togod gazdarici a nisi imao ime platiti. Trebalo je kupovati kruh svakida nji, a jo pone to i u menzi. Trebalo je na i posao, a po to si se naradio s pijukom punih sedam godina, nisi se opet htio mu iti oko navodnjavanja. Premda je u selu bilo ena, koje imaju zemunice, povrtnjake, pa ak i krave, i koje su bile spremne da se udaju za usamljena logora a, inilo mu se da je jo rano prodati se za mu a; inilo mu se da ivot ne prestaje, nego da tek po inje. Prije, u logoru, razmi ljali su o tome koliko je malo mu karaca na slobodi, i svi su ka njenici vjerovali da e ti pripasti prva ena im se uvar na as makne od tebe. inilo im se da one, osamljene, tumaraju uokolo, pla u za mu karcem i ni o emu drugome i ne razmi ljaju. Ali je u selu bilo vrlo mnogo djece, a ene su se dr ale kao da ih zaokuplja jedino vlastiti ivot i, ni one usamljene, ni mlade djevojke, nisu htjele po i samo onako, nego su, sve odreda, ciljale na asnu udaju i ma tale o ku ici, koju e izgraditi na vidljivu mjestu, tako da je gledaju svi suseljani. Moral u U -Tereku pripadao je pro lom stolje u. 195 I kada su uvari ve odavno digli ruke od Olega, on je svejedno ivio bez ena, kao i u ono vrijeme dok je bio iza bodljikave ice a u selu je bilo i nao itih crnih Grkinja i marljivih plavih Njemica. U presudi, koja ih je poslala na robiju i u progonstvo, stajalo je zauvijek, i Oleg je razumom potpuno shva ao da e progonstvo trajati vje no, jer ni ta drugo nije ni mogao zamisliti. A ipak ga je ne to u grudima spre avalo da se ovdje o eni. Sru ili su Beriju, limeno je odjeknuo prazni kumir kad je pao i svi su

ekali korjenite promjene, a promjene su dolazile polako, i bile su sitne. Oleg je prvo saznao da je njegova nekada nja prijateljica u Krasnojarskom logoru, i po eo se s njome dopisivati. Tada se po eo dopisivati i sa starom poznanicom iz Lenjingrada koliko je samo mjeseci potajno mislio na nju, nadaju i se da e doputovati ovamo. (Ali tko bi napustio stan u Lenjingradu i preselio se ovamo, u ovu rup agu?) Tada mu je izrastao tumor i sve to zasjenio stalnim, neizdr ivim bolovima, i ene vi e nisu za nj bile privla nije od ostalih obi nih, plemenitih ljudi. Kako je Oleg ubrzo spoznao, progonstvo nije samo ispunjalo mu nim osje ajem, koji poznaju svi odreda, po ev i od Ovidija, ako ne iz osobnog iskustva, ono iz literature (kraj oko tebe nije onakav kakav bi volio; ljudi nisu onakvi kakve bi elio), nego i osje ajem slobode, koje malo tko poznaje; slobode od sumnji i odgovornosti pred samim sobom. Nisu bili pravi nesretnici oni koje su slali u progonstvo, nego oni koji bi dobili osobnu kartu sa sramotnom, trideset i devetom ta kom i koji bi morali, kaju i se zbog oma ke, nekamo putovati, vje no se seliti, tra iti posao i o ekivati da e ih odasvud protjerati. Zatvorenik je, me utim, dolazio u progonstvo sa svim pravima koja mu pripadaju: nije on odredio gdje e se naseliti, i nitko ga nije mogao odatle protjerati! Za njega su mislili starje ine, pa se nije morao bojati da je propustio neko bolje mjesto i nije se mu io smi ljaju i neku bolju kombinaciju. Znao je da ide jedino mogu im putem, i to ga je ispunjalo vedrinom. I sada, kad je prizdravljao i kad se opet na ao o i u o i s nejasnim i zapletenim ivotom, Olegu bija e ugodno prisje ati se da negdje postoji bla eno seoce U -Terek, gdje za njega drugi misle, gdje je sve posve jasno, gdje ga smatraju za punopravna gra anina i kamo e se on vratiti gotovo kao ku i, kao ku i. Kanda je ve bio vezan nekim rodbinskim vezama s tim mjestancetom, on bi najradije rekao: kod nas. Tri etvrtine godine, koje je Oleg do sada pro ivio u U -Tereku, on je bio bolestan i nije uspio potanko upoznati onda nju prirodu i ivot i nau ivati se u njima. Bolesniku se stepa inila odvi e pra nom, sunce odvi e jarkim, vrtovi odvi e suhi a erpi prete ak. Ali sada, kad je ivot, kao i oni magarci to su njakali u proljetnoj no i, opet odjeknuo u njemu, Oleg je etao drvoredom bolni kog naselja punog zelenila, ljudi, boja i kamenih zgrada i ganuto se prisje ao svake sitne i skromne pojedinosti u terek-skog svijeta. I taj sitni svijet bija e mu dra i, jer je bio njegov, do smrti njegov, zauvijek njegov, dok je ovaj bio privremen, prolazan. 196 I sjetio se stepskog usana, tako gorka i bliska mirisa! I sjetio se a n t a ka, bodljikava trnja! I jo bodljikavijeg d i n-g i 1 a, koji raste po plotovima a u svibnju cvate ljubi astim cvatom, to miri i poput jorgovana. I opojna drveta d idu iji cvjetovi miri u toliko osebujno i o tro da podsje aju na enu, koju mu i takva neuta iva elja da se namirisala preko svake mjere. Kao to je neobi no da Rusa neke duhovne uzice ve u uz ruske gaji e i polja, uz tihu i suzdr anu prirodu srednje Rusije, tako i onaj, koga po alju ovamo protiv njegove volje i zauvijek, ubrzo zavoli ova siroma na prostranstva, as pretjerano vrela, as odvi e izlo ena vjetru, prostranstva gdje se tihi obla ni dan do ekuje kao odmor, a ki a kao praznik, da bi se uskoro, kako se ini, potpuno pomirio s time da e ovdje ivjeti do smrti. Dru e i se s momcima kao to su Sarimbetov, Telegenov, Maukojev ili bra a Skokovi, kojima jo i jezika nije znao, on se, ini se, sa ivio s tim svijetom i u prilivu slu ajnih osje aja, u kojima se mije a ono to je la no s onim to je zna ajno, u nekoj naivnoj odanosti drevnim plemenima, prihvatio ga kao su tinski plemenit narod, koji uvijek iskrenost uzvra a iskreno u a dobru volju dobrom voljom. Olegu su trideset i etiri godine. Ni na jedan fakultet ne primaju poslije trideset i pete. Prema tome nikada ne e ste i obrazovanje. Nije mu to uspjelo i gotovo. Tek se nedavno od obi nog radnika, koji su i erpi , uspio vinuti do geodetova zamjenika (nije bio geodet, kako je slagao Zoji nego samo njegov zamjenik, i za taj posao je primao tristo i pedeset rubalja). Njegov ef, rajonski geodet, slabo se razumio u skalu, i Oleg bi mogao raditi do mile volje

samo kad bi bilo dosta posla: kako su kolho-zima podijeljene potvrde da mogu zauvijek (opet zauvijek) obra ivati zemlju, on mo e, samo ponekad, komadi njive otkinuti kolhoznicima i prepustiti ga naselju koje se sve vi e irilo. Gdje je on jo od miraba upravitelja slu be navodnjavanja miraba koji i u svojim le ima osje a najmanji nagib zemlje! Ali e se, vjerojatno, za koju godinu Oleg i bolje sna i. Pa za to se onda ve danas tako ganuto prisje a U -Tereka i pri eljkuje da izi e iz bolnice samo da bi se onamo vratio, samo da bi se onamo dovukao, makar i ne sasvim zdrav? Ne bi li bilo prirodno da mrzi mjesto u kojemu ivi kao prognanik, da ga mrzi i proklinje? Nije ga mrzio, ni govora; ak i ono to je, ini se, vapilo za britkom o tricom satire i to je Oleg prihva ao kao obi nu alu preko koje treba smije kom prije i. U to je ubrajao i novog direktora kole Abela Berdenova, koji je skinuo sa zida Vrane Savrasova i bacio ih za ormar (vidio je naslikanu crkvu i smatrao to za religioznu propagandu). I na elnicu zdravstvenog odjela, poduzetnu Ruskinju, koja javno dr i referate raionskoj inteligen-ciji a kri om preprodaje svilu mjesnim gospo ama po dvostrukoj cijeni, prije nego to ta ista svila do e u prodaju u rajonski magazin. I kola hitne pomo i koja jure u oblacima pra ine i to ne toliko esto da bi prevezla bolesnike, koliko po nalogu sekretara, kao njegova vlastita limuzina ili pak da bi razvezla po ku ama tjesteninu i vrhnje. I trgovinu na veliko maloga i sitnoga Orem197 bajeva: u njegovoj trgovini ive nim namirnicama nikada nema ni ega, a na krovu je imao^rdo sanduka od prodane robe i dobio nagradu zbog toga to je prema io plan pa sad mo e mirno drijemati pred ulazom u trgovinu. Ne da mu se ni vagati, ni presipati, ni umatati. Po to prvo opskrbi sve ugledne ljude, onda pozove jo i one koje sam smatra da su toga dostojni i tiho im predlo i: Uzmi sanduk makarona, ali samo cijeli. Uzmi vre u e era samo cijelu. Vre a ili sanduk odlazi iz skladi ta automobilom ravno u stan, a promet Orembajeva se tako pove ava. Napokon, tu je ubrajao i tre eg sekretara rajonskog komiteta, koji je za elio izvanredno polagati srednju kolu, ali nije imao pojma o matematici pa se no u do uljao u itelju, tako er prognaniku, i donio mu astrahansko krzno. Sve je to mogu e primiti lako i sa smije kom, zato to je do lo poslije vu jeg logora, jer, ta se, poslije vu jeg logora, ne bi ovjeku u inilo obi nom alom? ta mu se ne bi u inilo pravim odmorom? Kakav je bio u itak predve e obu i bijelu ko ulju (jednu jedinu ko ulju, ve otrcana ovratnika; a kakve su hla e i cipele, bolje je i ne spominjati) i pro etati se glavnom seoskom ulicom. Kraj kluba, pod krovom od trske, ugledat e plakat: Novi i nagra eni umjetni ki film i benavoga Vasju koji ih sve poziva u kino. Nastojat e nabaviti najjeftiniju ulaznicu, za dva rublja, i sjesti u prvi red zajedno s dje urlijom. Lumpati e samo jednom mjese no: u mjesnoj ajani e za dva i po rublja, u dru tvu sa e en-skim oferima, popiti kriglu piva. Da bi prognani ki ivot mogao prihvatiti ovako veselo i zadovoljno, najvi e su mu pomogli starci Kadmini ginekolog Niko-laj Ivanovi i njegova ena Jelena Aleksandrovna. Ma to god do ivjeli u progonstvu, Kadmini bi uvijek ponavljali: Sjajno! Koliko je bolje nego to je bilo! Kako smo imali sre u to smo dospjeli u ovako divno mjesto. Kad bi nabavili bijeli kruh kakvo veselje! Pojeftinilo mlijeko na trgu opet veselje! Daje se dobar film veselje! Do ao dentist i stavio im nove zube opet veselje! Poslali su ovamo jo jednu lije nicu ginekologa sjajno! Nek se ona bavi ginekologijom i ilegalnim poba ajima, Nikolaj Ivanovi e preuzeti op u praksu: manje novaca, ali zato mirnije ivi. Sunce na zalazu ima narand astoru i asto-grimizno-rumeno-crvenu boju kakav u itak! Vitki sijedi Nikolaj Ivanovi hvata ispod ruke oblu i od bolesti podebelu Jelenu Aleksandrovnu, i oni odmjerenim korakom odlaze na kraj sela da bi gledali zalaz sunca. (Koliko god on hitro kro i, toliko je ona spora.) ivot je za njih dvoje postao gusti vijenac rascvjetanih radosti od onoga dana kad su kupili vlastitu zemunicu, ru evnu kolibicu s vrtom po njihovu mi ljenju, posljednje skloni te u ivotu, posljednje ognji te kraj kojega e ivjeti i umrijeti. (Odlu ili su zajedno umrijeti; im umre jedno, drugo e ga

slijediti, jer za to bi ono ivjelo?) Poku stva nisu imali nikakva pa su unajmili staroga Homratevi a, tako er prognanika, da im u kutu slijepi kvadar od erpi a. To je sad bio njihov bra ni krevet i kako samo irok! Kako udoban! Jo jedan razlog da se vesele. Sa ili iroku vre u i napunili slamom, eto ti strunja e. Tada su naru ili od 198 Homratevi a da im napravi stol okrugli stol. Homratevi se udom udi: skoro mu je sedamdeset a nikada jo u ivotu nije vidio okrugao stol. Za to ba okrugao? Ba okrugao, kad te molim! trlja Nikolaj Ivanovi bijele i spretne ginekolo ke ruke. Svakako mora biti okrugao! Idu a briga je kako nabaviti petrolejku, ne limenu, ve staklenu petrolejku, na visoku postolju, i to ne sedmicu, nego svakako deseticu a i da tuljac bude od stakla. U U -Tereku takve nema, pro i e dosta vremena dok je nabave, dok je dobri ljudi donesu izdaleka, ali kad na okrugli stol stave tu svjetiljku, na kojoj e, osim toga, biti sjenilo ru ne izrade tako je to ovdje, u U -Tereku 1954. godine, kad u velikim gradovima ljudi skupljaju svije njake i kad ve postoji hidrogenska bomba ta e svjetiljka na okruglom stolu pretvoriti zemunicu u rasko nu prima u sobu iz pretpro log stolje a. Kako e to biti sve ano! Sve troje e posjedati oko stola, a Jelena Aleksandrovna e, kao i obi no, re i: Ah, Oleg, kako mi sad lijepo ivimo! Znate li da je ovo, ako ne ra unamo djetinjstvo, najsretnije razdoblje u cijelome mom ivotu! I ona ima pravo! Jer ne stvara sre u stupanj blagostanja, nego na odnos prema vlastitom ivotu. A to je ono to ovisi samo o nama, pa, prema tome, ovjek uvijek mo e biti sretan ako eli, i nitko ga u tome ne mo e sprije iti. Prije rata su stanovali kraj Moskve, sa svekrvom, koja je bila toliko zajedljiva i sitni ava a oni prema njoj puni po tovanja da se Jelena Aleksandrovna, ena srednjih godina, nezavisna u ivotu i ve jednom rastavljena, neprestano osje ala sputanom. Te je godine ona nazivala svojim srednjim vijekom. Tek kad se dogodila velika nesre a, svje i je zrak puhnuo u njihovu obitelj. A i tu nesre u izazvala je opet svekrva: prve godine rata do ao im neki ovjek bez dokumenata i zamolio da ga sakriju. Usprkos tome to je u obitelji bila vrlo stroga, dr ala se ina e kr anskih na ela i smatrala za svoju du nost da skloni dezertera i svekrva se ak nije posavjetovala s djecom. Dezerter je preno io dvije no i, oti ao, negdje su ga zgrabili i na preslu avanju je spomeuno ku u u kojoj je prespavao. Svekrvi je bilo ve gotovo osamdeset godina, pa je nisu dirali, ali su smatrali da treba uhapsiti pedesetogodi njeg sina i etrdesetogodi nju snahu. U istrazi su pitali, da li im je dezerter mo da u rodu i, da im je slu ajno bio u rodu, presuda ne bi bila tako stroga: zna ilo bi da su naprosto postupili egoisti ki, to je posve razumljivo i ak opro-stivo. Ali, kako im dezerter nije bio nitko i ni ta, obi an namjernik, Kadmini su dobili po deset godina, ne kao dezerterovi jataci, nego kao neprijatelji domovine koji svjesno potkopavaju snagu Crvene armije. Zavr io se rat i, prilikom velike Staljinove amnestije 1945. godine, dezertera su pustili ku i (povjesni ari e sebi dugo i uzaludno razbijati glavu poku avaju i shvatiti za to su upravo dezerteri bili pomilovani i to bezuvjetno). On je ak zaboravio da je ikada preno io u onoj ku i i da je nekoga uvalio u nepriliku. Kadminovih se ta amnestija nije nimalo ticala: ta oni nisu bili dezerteri, oni su bili neprijatelji domovine. Kad su odsjedili deset godina, nisu ih svejedno pustili ku i: oni, naime, nisu djelovali pojedina no, nego kao grupa, organizacija 199 bilo ih je dvoje: mu i ena i zato ih je zapalo vje no progonstvo. Slute i takvu presudu, Kadmini su unaprijed podnijeli molbu da ih bar u progonstvo po alju zajedno, u isto mjesto. Protiv toga nitko, tobo e, nije imao ni ta, njihova molba je, navodno, bila posve zakonita ali su mu a ipak poslali na jug Kazahstana, a enu u okolicu Krasnojarska. Mo da su ih, kao lanove iste organizacije, htjeli razdvojiti?... Me utim ih nisu, zapravo, htjeli kazniti, niti su im htjeli napakostiti, nego u sastavu Ministarstva unutra njih poslova

naprosto nije bilo inovnika ija bi du nost bila da spoji mu a i enu zato ih i nisu premjestili u isto mjesto, ena, kojoj se bli ila pedeseta godina, a ruke joj i noge oticale, dospjela je u tajgu gdje je jedini posao bila sje a ume, koji je ve i iz logora dobro poznavala. (A i sad se sje a tajge s Jeniseja kakvi su to pejza i!) Jo punu godinu su pisali albe u Moskvu, u Moskvu, u Moskvu dok nije do ao posebni stra ar i prebacio Jelenu Aleksandrovnu ovamo, u U -Terek. Kako da se sad ne vesele ivotu! Kako da ne zavole U -Terek! I svoju kolibicu od ilova e! Za to da jo tra e kruha preko poga e? Ako treba, ostat e ovdje zauvijek! A dotle e mo i dobro upoznati klimu U Tereka! Nikolaj Ivanovi je objesio tri toplomjera, stavio teglu za oborine a po podatke o snazi vjetra odlazio Ini trem, u enici desetog razreda, koja je vodila dr avnu meteorolo ku stanicu. I Nikolaj Ivanovi bi, prije nego i sama meteorolo ka stanica, mogao izdati meteorolo ki izvje taj, i to nevjerojatno pouzdan i ta an. Jo kao dijete, primio je od oca in enjera za komunikacije sklonost prema radu i ljubav prema ta nosti i redu. Te ko da je Korolenko bio sitni av, ali je ak i on rekao (Nikolaj Ivanovi ga citira) da red u poslovima stvara i du evni mir. Doktor Kadmin upotrebljavao je jo jednu omiljenu izreku: Stvari znaju gdje im je mjesto. Stvari same znaju gdje im je mjesto, a mi im jedino ne smijemo smetati. U dokolici, za dugih zimskih ve eri, Nikolaj Ivanovi bavio se jo jednim poslom: uvezivao je knjige. U ivao je da raspadnute, raskupusane, upropa tene knjige pretvara u gotovo nove, vesela i uredna obli ja. ak i u U -Tereku uspjeli su mu napraviti knjigo-ve a ki tijesak i vrlo o tar no za obrezivanje. Ali zima u U -Tereku ne traje dugo, i on se sve ostale mjesece brinuo za svoj vrt. Deset kvadratnih metara vrta uredio je Nikolaj Ivanovi tako domi ljato i marno da bi mu pozavidio i stari knez Bolkonski sa svojim Li im gorama i svojim posebnim projektantom. U bolnici je Nikolaj Ivanovi , usprkos svojoj poodmakloj dobi, bio jo vrlo ustar, radio smjenu i po i jo svake no i obilazio porodilje. Selom nije hodao, nego naprosto letio, kao da mu sijeda brada ni ta ne smeta uz put je samo razmahivao skutovima platnenog kaputi a, koji mu je bila sa ila Jelena Aleksandrovna. Jedino to vi e nije imao snage da dugo kopa radio bi izjutra svega pola sata i cdmah bi se zapuhao. Ali, ma koliko da su mu otkazivale ruke i srce, planovi su mu bili savr eni, gotovo idealni. Vodio bi Olega po svom pustom vrtu, koji su sa stra nje strane veselo resila dva drveta, i hvalio se: 200 Vidite, Oleg, ovuda e po sredini i i staza. S lijeve strane e se jednog dana dizati tri marelice, ve sam ih posadio. S desne strane pru at e se vinograd, sigurno e se primiti. Staza e izlaziti pravo pred sjenicu pravu pravcatu sjenicu, kakvu U --Terek jo nije vidio; temelji sjenice su ve tu vidite li ono polukru no le i te od erpi a (Homratevi je sigurno pitao: Za to polukru no?) a uz ove tapove e rasti hmelj. Pokraj njega, e mirisati duhan. Po danu emo se ovdje sklanjati od vru ine, a nave er emo piti aj iz samovara, bit ete dobro do li (ni samo-vara jo nisu imali). Nije bilo jasno ta e rasti u njihovu vrtu, ali je bilo jasno ega nema nije bilo krumpira, kupusa, krastavaca, raj ica i bundeva, svega onoga to su imali susjedi. Ali to se mo e kupiti! tvrdili bi Kadmini. I oni bi kupovali. Stanovnici U -Tereka su ku evan narod koji dr i krave, svinje, ovce i koko i. I Kadmini su na neki na in uzgajali ivotinje, samo to njihova farma nije bila: nimalo prakti na: imali su samo pse i ma ke. Oni su smatrali da mlijeko i meso mogu kupiti na trgu ali kako da kupe pse u vjernost? Zar bi za novce skakao na tebe dugouhi, crno-bijeli uk,. golem kao medvjed, i o tri prepredeni mali Tobik, posve bijel, nemirnih crnih u iju? U ljudima vi e nimalo ne cijenimo njihovu ljubav prema ivotinjama, a ako su naklonjeni ma kama, jo emo im se i narugati. Me utim, zavolimo li isprva ivotinje, ne emo li poslije zavoljeti i ljude?

Kadmini ne vole ko u svojih ivotinja nego njihovu li nost, i ta privr enost, koju pokazuju supruzi, brzo, gotovo odmah, prelazi i na njihove ivotinje a da ih uop e ne dresiraju. ivotinjama, je veoma drago kada Kadmini s njima razgovaraju i dugo ih mogu slu ati. ivotinjama je stalo da budu uz svoje gospodare i ponosno ih svuda prate. Ako je Tobik u sobi (psima je dopu teno da ulaze u sobu) i ako primijeti da je Jelena Aleksandrova obukla ogrta i uzela torbu, on e ne samo odmah shvatiti, da se ona kani pro etati do sela, nego e pojuriti po uka u vrt i odmah se s njime vratiti. Na posebnom pse em jeziku on e mu spomenuti tu etnju i uk e uzbu eno dotr ati, spreman da po e. uk ima vrlo dobar osje aj za vrijeme. Kad otprati Kadmine u kino, ne e ostati pred dvoranom, nego e oti i, a vratit e se^ ne to prije nego predstava zavr i. Jednom je film bio znatno kra i i on je zakasnio. Kako je isprva bio alostan, i kako je kasnije skakao na njih! Jedino na posao nisu psi nikada pratili Nikolaja Ivanovi a, kao da su shva ali da to ne bi bilo u redu. Ako bi, predve er, lije nik krenuo napolje svojim laganim i mladena kim korakom, po nekim duhovnim valovima, psi bi pouzdano znali je li po ao nekoj porodilji (tada ne bi i li s njime) ili ide na kupanje tada bi ga pratili. Na kupanje se i lo daleko, na rijeku Cu, do koje je trebalo pje a iti pet kilometara. Ni mje tani, ni prognanici, ni mladi, ni stariji nisu onamo svakodnevno odlazili, jer im je bilo predaleko. Odlazila je samo dje urlija, i odlazio je doktor Kadmin sa psima. Ina e je to bila jedina etnja koja nije ba pse osobito veselila: staza u stepi je tvrda i trnovita, uku su ve bile izranjene ape, a Tobik, koga je jednom okupao, ozbiljno se bojao da ga 201 ponovo ne baci u vodu. Osje aj du nosti ipak je bio ja i od svega, i oni su uvijek pratili lije nika na njegovu putu. Tristo metara prije rijeke, osje aju i da je tu jo na sigurnome, Tobik bi po eo zaostajati od straha da ga Kadmin ne zgrabi, ispri avao bi se u ima i repom, i napokon legao, uk je odlazio sve do obale, spustio se ondje svojim krupnim tijelom i, kao kakav spomenik, motrio odozgo kako mu se gospodar kupa. Tobik je smatrao za svoju du nost da prati ak i Olega, koji je esto navra ao Kadrninima (tako esto da je to napokon uznemirilo njihova staratelja i da ih je zasebno preslu avao: Za to ste vi toliki prijatelji? ta vi imate zajedni ko? O emu razgovarate?), uk ba ne bi morao ispratiti Olega, ali Tobik je morao, i to bez obzira kakvo je bilo vrijeme. Kad je napolju padala ki a, Tobiku se nije i lo, jer je znao da e mu se ape smo iti i smrznuti, pa bi se stao protezati na prednjim i stra njim nogama ali bi ipak krenuo! Tobik je, uostalom, prenosio po tu od Kadmina Olegu. Ako je trebalo saop iti Olegu da se danas daje zanimljiv film ili da se prodaje ne to posebno u trgovini ive nih namirnica ili u magazinu, Tobiku bi natakli sukneni ovratnik s pisamcetom, prstom mu pokazali smjer i strogo rekli: Idi Olegu! I on bi po svakom vremenu poslu no zabrzao Olegu na svojim tankim visokim nogama, a kad ga ne bi zatekao kod ku e, ekao je pred vratima. Naj udnije je bilo da ga tome nije nitko u io, da ga nije dresirao, nego da je on sve to shvatio i nau io, vjerojatno zahvaljuju i onim duhovnim valovima. (Istina, da bi potkrijepio njegovu idejnu vrstinu, Oleg bi mu svaki put njegove po tarske usluge i materijalno nagradio.) udio se onom vje ito tu nom izrazu u Tobikovim o ima. ak i kad se smije io, ne bi obna io zube, smije io se samo u ima. uk je visinom i pojavom bio nalik na njema kog ov ara, ali nije imao one ov arske o trine, kao da ga je smek avala dobro udnost, svojstvena velikom i jakom bi u. Bio je ve prili no star i promijenio vi e gospodara, ali je Kadmine sam izabrao. Prije toga je pripadao trafikantu (ili upravitelju ajane) Vesadzeu. Vesadze ga je dr ao na lancu, pokraj sanduka sa su em, a ponekad bi ga u ali pu tao i uckao na pse u susjedstvu. uk se hrabro borio i ulijevao tim u ama strah u kosti. Ali zapravo je bio dobar i miroljubiv, ali, naprosto, nije mogao iznevjeriti nade svoga gospodara. Kad ga je jednom tako pustio s lanca, oti ao je na pse u svadbu nedaleko ku e Kadminih: tjerala se mala Lutkica, Tobikova mati. uka je otjerala, jer joj svojim nesrazmjerno velikim rastom nije

odgovarao (tako on nije postao o uh Tobiku), ali je zato u dvori tu Kadminih osjetio ne to prisno i svra ao je onamo, iako ga ondje nisu hranili. Vesadze je otputovao i ostavio uka svojoj robija koj dru ici Emiliji. Ona je uka estito hranila a on se, svejedno, otkidao i odlazio Kadminima. Emilija je bila ljuta na Kadmine, vra ala uka u svoje dvori te, ponovo ga vezivala, a on bi se opet otkinuo i odlazio. Napokon ga je privezala lancem za automobilski kota . A kad je uk ugledao na cesti Jelenu Aleksandrovnu, koja je ak namjerno okrenula glavu, poletio je i, kao tegleni konj, grcaju i, vukao o vratu automobilski kota punih sto metara, sve dok nije pao. Tada je Emilija digla ruke od uka. Kod novih gospodara uk je brzo usvojio duhovnu 202 humanost kao glavni oblik svoga vladanja. I uli ni psi ga se nisu vi e bojali. Prema prolaznicima uk je sad bio prijazan, ali ne i nametljiv. Naravno da je i u U -Tereku bilo ljudi koji su voljeli pucati u iva stvorenja. Kako bi te ko nalazili bolju divlja , pijani su lutali po ulicama i ubijali pse. Na uka su dvaput pucali. Zato se on bojao kad bi tko u njega uperio bilo kakav otvor: bojao se i fotografskog objektiva i nije se dao slikati. Kadmini su imali i ma ke, razma ene, udljive ma ke, koje su voljele umjetnost, ali se Oleg, etaju i drvoredima i stazama bolni kog naselja sada upravo prisje ao uka, ogromne plemenite u-kove glave, i to ne na ulici nego u okviru njegova prozora: odjednom bi se na Olegovu prozoru pojavila ukova glava zna i da je stao na stra nje noge i zavirio u sobu kao ovjek. Bit e da pokraj njega skaku e Tobi i da se ve primi e i Nikolaj Ivanovi . Oleg je ganuto osje ao da je potpuno zadovoljan svojom sudbinom, da se posve pomirio sa ivotom u progonstvu i da ne moli nebo ni za kakva udesa, nego samo za zdravlje. Lijepo je ivjeti kao to ive Kadmini i veseliti se onome to ima ! Mudar je onaj koji je malim zadovoljan. I tko je zapravo optimist? Onaj koji ka e: svagdje je lo e, kod nas je jo dobro, mi smo imali sre u. I sretan je onim to ima, i ne propinje se. A tko je pesimist? Onaj koji ka e: svagdje je divno, svagdje je bolje, jedino je kod nas lo e. I neprestano ga mu i vlastita sudbina. Samo da nekako preturi ovo lije enje! Da se i upa iz ovih klije ta rendgenoterapije, hormonoterapije i da ne izi e odavde kao potpuna nakaza. I da otputuje u U -Terek. I prestane ivjeti kao ne enja! Treba se eniti, eniti! Te ko da e Zoja do i onamo. A kad bi se i odlu ila trebalo bi je ekati godinu i po. Opet ekati, opet ekati, cijeloga ivota ekati ne, ne mo e na to pristati! Mogao bi se o eniti Ksanom ona je nekako i tvrda i mekana u isto vrijeme: tvrda u vladanju a mekana naoko. Samo je malo prekrupna. Ali kakva je doma ica! Samo bri e tanjure, prebaci ru nik preko ramena prava carica, o iju ne mo e skinuti s nje. S njom bi bilo ugodno ivjeti u ku i bi bio red a uokolo bi ska-kutala djeca. Mogao bi se o eniti i Knejom Mgrem. Malo se boji toga to joj je tek osamnaest godina. Ali ga to i privla i! Osmijeh joj je nekako rastresen i drzak, zami ljen i izazovan. Ali to ba i privla i... > 21 UTVARE NESTAJU Oleg je imao sre u da nju sretne ba na ulazu u kliniku. Maknuo se u stranu, pridr ao joj vrata, a da se i nije maknuo, ona je i la tako ustro, nagnuv i se malko naprijed, da bi ga, mo da, i oborila. Jednim ju je pogledom cijelu obuhvatio: na okoladnoj kosi plava kapica, glava joj zaba ena kao da se bori protiv vjetra, ogrta joj vrlo osebujna kroja duga ak, nemogu , zakop an, sve do grla. Da je znao da je to Rusanova k erka, zacijelo bi se vratio. A ovako je izi ao da pro eta svojom omiljenom stazom. Avieti su jedva dopustili da ode gore u sobu, jer joj je ocu bilo vrlo lo e, a, osim toga, bolesnici su primali posjete samo etvrtkom. Skinula je ogrta i na vestu bordo boje zaogrnula onaj bijeli, bolni ki, koji je bio tako malen da bi, sve da je i djevoj ica, jedva mogla uvu i ruke u njegove rukave.

Poslije ju era nje, tre e injekcije, Pavel Nikolajevi je zaista posve klonuo i, osim u krajnjoj nu di, nije uop e vi e izvla io nogu ispod pokriva a. Tek ponekad se okretao, jeo na silu, nao ale nije stavljao, u razgovore se nije mije ao. ivot oko njega, koji bi ina e uvijek izazvao odlu nu reakciju, bilo da ga je hvalio ili kudio, nekako se zamaglio i postao za nj posve bezna ajan. Pokolebala se u njemu ona vje ita snaga volje, i on se prepustio klonulosti, osje aju i ak i ne to ugodno u tom stanju. Ali jadno je bilo to to se njemu inilo ugodno kao kad ovjek koji se smrzava vi e nema snage da se pomakne. Oteklina, na koju se isprva ljutio, a koje se poslije bojao, sad je vodila glavnu rije i ona je sad, a ne on, odlu ivala ta e biti. Pavel Nikolajevi je znao da Avieta dolazi iz Moskve i ve od jutros ju je i ekivao. Kao i uvijek, o ekivao ju je radosno, ali danas pomalo ak i zabrinuto: ena i on su odlu ili da joj Kapa ispri a sve o pismu imova, o Rodi evu i o Guzunu, ba sve. Dosada nije bilo smisla da joj se to spominje, ali sad im je trebala njena pamet, njen savjet. Avieta je bila vrlo pametna i nikada se ni emu ne bi domislila te e od roditelja, samo mo da lak e. 204 ali njega je, svejedno, pomalo uzrujavala pomisao kako e ona primiti tu cijelu pri u? Ho e li se uspjeti u ivjeti i shvatiti? Ne e li ga lakoumno osuditi? Iako je u jednoj ruci nosila te ku torbu a drugom pridr avala ogrta na ramenima, Avieta je i u bolesni ku sobu u la ustro, kao protiv vjetra. Njeno svje e mlado lice naprosto je sjalo, nije bilo u njemu one mra ne su uti kakva se ogleda na licima posjetilaca koji prilaze krevetima te kih bolesnika i kakvu Pavel Nikola-jevi ne bi podnio na k erkinu licu. Zdravo o e, kako si? veselo ona pozdravi, sjede do njega na le aj i iskreno, bez ikakva napora, poljubi ga u oba uvela i obrasla obraza. Onda, kako se danas osje a ? Hajde, reci mi kako ti je! De, reci! Njena jedrina i hrabra odlu nost ulili su malo snage i Pavelu Nikolajevi u, i on donekle ivnu. Kako da ti ka em odmjereno i tiho govorio je on kao da sam sebi obja njava mo e se re i da se nije smanjila. Ali isto tako imam osje aj kao da malo lak e mi em glavu, malo lak e. Valjda me manje priti e. K erka ne upita da li ga boli a i nije ga zaboljelo ra iri ovratnik na o evoj pid ami i smiono se zagleda: gledala je ba kao da je lije nik i da svaki dan pregledava veli inu tumora. Nije uop e stra no! zaklju ila je. Natekla ti je lijezda, i to je sve. Mama mi je napisala takvo pismo da sam sva ta pomislila! Vidi , i sam ka e da lak e mi e glavu. Zna i da ti injekcije poma u. Poslije e se jo smanjiti. A kad se smanji na polovicu, ne e ti uop e smetati, mo i e prije i ku i. Zbilja uzdahnu Pavel Nikolajevi kad bi se upola smanjila, moglo bi se ivjeti. I lije it e se kod ku e! Misli da bih kod ku e mogao primati injekcije? Za to ne bi? Naviknut e se na njih, prilagoditi i mo i e se lije iti kod ku e. Dogovorit emo se jo , porazmisliti o svemu! Pavel Nikolajevi se razveselio. Bez obzira da li mu dopuste ili ne dopuste da kod ku e prima injekcije, ve sama k erkina odlu nost da ovako otvoreno nastoji posti i to ho e, ispunila ga je ponosom. Avieta se sagnula prema njemu, i on je, iako bez nao ala, vidio njezino otvoreno, estito, iskreno lice, to energi no ivo lice drhtavih nosnica, pokretnih obrva, lice koje bi zadrhtalo pred svakom nepravdom, ini se da je Gorki rekao: ako tvoja djeca nisu bolja od tebe, uzalud si ih rodio i uzalud si ivio. A ini se da Pavel Nikolajevi nije uzalud ivio. Ipak ga je mu ila pomisao, da li ona ve zna o onome i ta e mu re i. Ali ona se nije urila da prije e na novu temu nego se jo raspitivala o lije enju, o lije nicima, pregledala mu je no ni ormari^, utvrdila to je pojeo a to se pokvarilo i dodala novu hranu. Donijela sam ti vina koje e te okrijepiti. Popij po a icu. Donijela sam ti i kavijara, ho e li? I naran e, iz Moskve. Dobro, hvala.

205 Dotle je ve ona obuhvatila pogledom cijelu sobu, i one koji su u sobi le ali, pa mu je rje itim pokretom ela potvrdila da bijedno i alosno jest, ali da sve to treba promatrati s humori-sti ke ta ke gledi ta. Iako se inilo da ih nitko ne slu a, ona se svejedno nagnula ocu, i oni su razgovarali posve tiho, samo za sebe. Da, tata, to je stra no prije e odjednom Avieta na ono najvan ije. U Moskvi to vi e nije nikakva novost, mnogo se o tome pri a. Po ele su gotovo masovne revizije svih biv ih procesa. Masovne?! Ba tako. Zavladala je nekakva epidemija. Skretanje! Kao da se kota povijesti mo e okrenuti natrag! Kao da bi to tko mogao u initi! I tko sve stoji iza toga! Pa, dobro, neke su pravedno osudili, neke nisu samo za to sada vra ati te izop enike opet ovamo? Navikavati ih opet na nekada nji ivot, to je duga ak i te ak proces i to je okrutno, u prvom redu, prema njima samima! Neki su i umrli za to dirati njihove sjene? Za to u rodbini izazivati neosnovane nade, elju za osvetom ... Osim toga, ta uop e zna i rije : rehabilitiran? To ne zna i da osu eni nije bio nimalo kriv! Zna i da je ne to bilo, iako mo da ne ne to veliko. Ah, kako je ona bila pametna! Kako je govorila zanosno i istinito. Prije nego to su dotakli njegov slu aj, Pavel Nikolajevi je ve osjetio da se na kcerkinu podr ku mo e uvijek osloniti. Ala ga ne bi mogla napustiti. Zna li da su se neki vratili? I u Moskvu? ak i u Moskvu, ba onamo. U Moskvu su zapravo i navalili, ondje im sada te e med i mlijeko. Kakvih samo ima tragi nih slu ajeva! Zamisli, ovjek ivi posve mirno, i odjednom ga pozovu onamo. Suo en je! Mo e li ti to zamisliti? Pavela Nikolajevi a stegnu kiselina u grlu. Ala je to primijetila, ali je bila naviknuta da dovr i misao i nije se mogla zaustaviti. ... I tra e da ponovi ono to je ondje rekao prije dvadeset godina, mo e li zamisliti? Tko bi se uop e sje ao? I kakva je korist od toga? Ako ba nekoga toliko ulja, dobro, rehabilitirajte ljude, samo bez suo enja! Ne kidajte ljudima ivce. Zamisli, taj se ovjek, kad se vratio ku i, umalo nije objesio! Pavel Nikolajevi se preznojavao. Jedino mu jo nije bilo palo na pamet da bi se mo da morao suo iti na sudu s Rodi evom, s Jelj anskim ili s nekim drugim! I tko je te budale prisiljavao da potpisuju razli ite izmi ljotine? Nisu trebali priznati ni potpisati! Bistra Alina pamet razmatrala je pitanje sa svih strana. Kako se, uop e, smije dirati u taj pakao ne vode i ra una o ljudima koji su onda po teno radili. Trebalo je o njima porazmisliti! Kako e oni podnijeti te iznenadne promjene! Je li ti mama ispri ala? Jest, tatice! Ispri ala mi je. I ti se zbog toga ne smije nimalo uzbu ivati! sigurnim i vrstim prstima ona uhvati oca za oba ramena. Ako ho e , re i u ti kako ja gledam na to: onaj koji podnosi prijavu da bi upozorio jest napredan i svjestan ovjek! Njega pokre u najbolji osje aji prema vlastitome dru tvu, a narod to po tuje i shva a. U pojedinim slu ajevima 206 \ i takav se ovjek mo e i.prevari ti. Ali ne grije e samo oni koji ni ta ne rade. Takav ovjek slu a svoj klasni osje aj i on ga ne e nikad izdati. Ba ti hvala, Ala. Hvala ti! Pavel Nikolajevi ak osjeti kako mu se skupljaju suze, ali plemenite suze, suze zanosa. Znojnom akom gladio je hladnu k er kinu ruku. Vrlo je va no da nas omladina shvati, da nas ne osudi. Nego, reci, ta misli .... Ne e li u zakonu prona i neki paragraf po kojemu bi nas jo ... recimo mene ... sudili za, ovaj, za ... la nu prijavu? Slu aj vrlo ivo prihvati Ala u Moskvi sam slu ajna prisustvovala razgovoru kada se raspravljalo o ... sli nim mogu nostima. Jedan pravnik je obja njavao da je zakon o takozvanim la nim prijavama na snazi istom od prije dvije godine, a da su za to vrijeme, oni koji su bili ka njeni na osnovu toga zakona bili ve u dva maha pomilovani tako da je posve sigurno da vi e ne e

nikome suditi zbog tih la nih prijava! Budi siguran da Rodi ev ne e ni poku ati a kati! Pavelu Nikolajevi u se ak u inilo da ga oteklina sve manje priti e. Ah, kako si ti pametna! sretno je govorio osjetiv i kako mu je laknulo. I ti uvijek sve zna ! I uvijek se na e na pravome mjestu. Koliko si mi opet snage ulila! Uhvativ i objema rukama k erkinu ruku, on je zahvalno poljubi. Pavel Nikolajevi je bio nesebi an ovjek. Interesi djece bili su za nj uvijek iznad njegovih vlastitih. Znao je da on ni u emu nije natprosje an, osim to je odan, pedantan i uporan. Ali se istinski preporodio istom u vlastitoj k erci i ogrijao u njenu sjaju. Avieti je dodijalo cijelo vrijeme pridr avati obavezni bijeli ogrta , pao joj je, i ona ga je, nasmijav i se, odbacila na naslon kreveta, gdje je pao preko o eve temperaturne liste. Bilo je ono vrijeme dana kada nisu svra ali ni lije nici, ni bolni arke. Ala je ostala u svojoj vesti bordo boje, novoj vesti, u kojoj je otac jo nije vidio. iroka bijela izlomljena pruga protezala se preko te veste, preko grudi, od jednog do drugog rukava, i ta energi na pruga odli no se podudarala s energi nim Alinim kretnjama. Otac nije nikada gun ao ako se novac tro io na Alinu garderobu. Nabavljali su joj robu ispod ruke, ak uvoznu, i Ala se obla ila smiono, napadno, isti u i svoje o ite ari, koje su se tako dobro slagale s njenom bistrom i odlu nom pame u. uj tiho pita e otac sje a li se kad sam te zamolio da se raspita : kakav je ono neobi ni izraz koji se svaki as pojavljuje u ne ijem govoru ili lanku kult li nosti?! Da mo da ne ciljaju na ... Pavelu Nikolajevi u je ak ponestalo daha da izgovori idu u rije . Bojim se da je tako, tata ... Bojim se da si pogodio ... Tu su rije na kongresu pisaca, na primjer, nekoliko puta spominjali. I, to je najva nije, nitko ne govori otvoreno svi se prave kao da shva aju. Slu aj, to je ipak svetogr e! ... Kako se usu uju, je li? Prava sramota! Netko je to ubacio, i sad se ne da zaustaviti, svi melju ... 207 Tata, treba ipak sve* to promatrati elasti no. Treba se, tata, prilagoditi zahtjevima vremena. Mo da u te razljutiti kad ti to ka em, tata, ali, svi alo se nama ili ne svi alo, mi se moramo uklju iti u svaki novi period! Dobro sam ondje otvorila o i! Bila sam me u piscima! Misli li ti da je piscima lako mijenjati stanovi ta u te nepune dvije godine? To je vr-rlo te ko! Ali da vidi kako su to iskusni, kako takti ni ljudi, koje ta mo e od njih nau iti. U ovo etvrt sata, koliko je Avieta sjedila kraj njega i svojim brzim i ta nim opaskama kosila mra na privi enja pro losti i otvarala svijetla prostranstva budu nosti, Pavel Nikolajevi se na o igled oporavljao, ohrabrio i vi e mu nije bilo do toga da razgovara o svome odvratnom tumoru, i inilo mu se da vi e nije va no poraditi na tome da ga prebace u drugu kliniku jedino je elio slu ati radosno k erkino kazivanje, udisati dah vjetra koji je iz nje izbijao. Hajde, pri aj mi, pri aj molio je on kako je ondje? Kako je u Moskvi? I kako je tebi bilo? _ Ah! Ala zavrti glavom kao konj kad otresa oglavom. Zar se Moskvu mo e opisati? U Moskvi treba ivjeti! Moskva je drugi svijet. Kad do e u Moskvu i pogleda je, vidi da su ondje pedeset godina ispred nas! Prvo i prvo, u Moskvi svi bulje ia televizore ... Bit e ih skoro i kod nas. Skoro!?... A i kad bude, ne emo gledati moskovski program, kakva e to biti televizija? Ondje ti je ivot kao iz Wellsa: sjede ljudi i gledaju televiziju! Re i u ti jo ne to: imam osje aj, nekako mi se to name e samo od sebe, da e se uskoro promijeniti cijeli na in na eg ivota, mislim da e u njemu do i do prave revolucije. Nisu vi e u pitanju hladnjaci ili strojevi za pranje rublja, bit e mnogo dubljih promjena. Da vidi koliko tamo ima staklenih predvorja! U hotelima su sad stoli i posve niski, kao kod Amerikanaca, da vidi kako su

niski. Isprva ne zna kako da sjedne za njih. Ovakva sjenila od sukna kakva mi imamo kod ku e to je sad prava sramota, zaostalost, posvuda su samo stakleni. Ali jo vi e su u modi svije njaci mo e ih prenositi s jednog mjesta na drugo. Velika sramota su i kreveti s naslonima, svi imaju niske iroke divane i kau eve... Soba je sad sasvim druga ija. Uop e se mijenja cijeli stil ivota... Ne mo e to ni zamisliti. Ve sam razgovarala s mamom mnogo toga emo morati korjenito izmijeniti. Samo to ovdje ne mo e ni kupiti, trebat e dopremiti iz Moskve... Ima, naravno, i vrlo tetnih noviteta, koje treba osuditi: na primjer, onaj razvratni ples, rock'n'roll, opisati ti ga ne mogu! Isto tako i te upave frizure, namjerno upave, zamisli, kao da su ustali iz kreveta. Sve je to sa Zapada! Ho e da nas iskvare. Naravno, pad morala. Me utim to se odra ava i na podru ju kulture, u poeziji, recimo. Pojavio se neki Jevtu enko, za koga nitko nije ni uo, vi e ne to bez glave i bez repa, ma e rukama, a djevojke se odu evljavaju tim dugonjom ... Kako je s intimnih pitanja prelazila na op a, Avieta je govorila sve glasnije, slobodnije, i sad su je mogli uti svi u sobi. Ali se jedino Demka okanio svojih zadataka i, zaboravljaju i na as ne208 izdr ivu bol koja ga je sve sigurnije vukla prema operacionom stolu, napeo u i i pa ljivo slu ao Avietu. Ostali nisu obra ali pa nju ili nisu bili u sobi, a samo je Vadim Zadirko ponekad odigao pogled s knjige i zagledao se u Avietina le a. Njena cijela le a, napeta poput vrsta mosta i utegnuta u nov-novcat sviter, bila su jednoli ne i tamne bordo boje, i samo joj je jedno rame, obasjano indirektnim odbljeskom sunca s nekog otvorenog prozora, bilo svijetlogrimizno. Pri aj mi jo o sebi! molio je otac. E, tata, meni se putovanje isplatilo. Obe ali su mi da e moju zbirku pjesama uvrstiti u izdava ki plan! Istina, tek za idu u godinu, ali i to je jako brzo, br e ne mo e! Ma nemoj! ta mi ka e , Ala? Zar emo za godinu dana dobiti u ruke ... Mo da ne ba za godinu dana, ali za dvije... Danas ga je k erka obasula pravom lavinom radosti. Znao je da je ponijela pjesme u Moskvu, ali mu se inilo da je od onih papira, ispisanih pisa im strojem, do knjige s potpisom ALA RU-SANOVA beskrajno duga ak put. Pa kako si uspjela? Ala se osmjehnula, zadovoljna sama sa sobom. Bio je to jedan od onih smije aka kojima je darivala svoju okolinu. Naravno, ako samo onako ode u izdava ko poduze e i ponudi pjesme, nitko s tobom ne e uop e razgovarati. Samo su im nicle na pameti! Ali je mene Ana Jevgenijevna upoznala s M., upoznala me sa S., pro itala sam im dvije-tri pjesme, obojici se svidjelo, a oni su onda nekome telefonirali, nekom napisali pisamce i sve je bilo vrlo jednostavno. To je fantasti no naprosto se rastapao Pavel Nikola-jevi . Napipao je nao ale u no nom ormari u i nataknuo ih, kao da e mu ve sada pokazati tu udesnu knjigu. Prvi put u ivotu Demka je vidio ivog pjesnika, ak ne pjesnika, nego pjesnikinju. Zinuo je. I prezime mi je u redu, zvu no! Ne u uzeti pseudonim. A i vanjske kvalitete su mi, to se ti e literature, odli ne! Alo ka, ta onda ako ipak ne uspije ? Zna , treba da svakoga ovjeka opi e tako da on bude nalik ... Imam ja ideju! Ne mislim se ja gnjaviti sa svakom pojedinom li no u, niti mislim da je to potrebno! Odlu ila sam se da uvedem ne to novo: opisivat u, u irokim potezima, odjednom cijele kolektive. Jer, na kraju krajeva, ivot je u kolektivu, a ne u pojedincima! Da, to je istina morao je priznati Pavel Nikolajevi . Ali je ipak osje ao opasnost koju je k erka mo da u svom zanosu previdjela. Nego, zamisli, da te kritika odjednom po ne napadati? Kod nas je opasno kad te osudi javno mnijenje! Ali, odlu no zabaciv i okoladastu kosu, Avieta je, kao Amazonka, smjelo gledala u budu nost:

 Osobito ozbiljno me nikada ne e kritizirati, zato to kod mene ne e biti idejnih skretanja! A to se ti e umjetni ke strane za ime bo je, koga sve nisu napadali? Uzmimo, na primjer, Babajevskoga isprva su ga svi hvalili, onda su ga svi kudili, svi ga se odrekli, pa ak i oni najvjerniji. Samo to je to 14 Odljett za rate 209 privremena pojava, poslije se predomisle i opet ga hvale. ivot je pun takvih obrta kad se treba oprezno okrenuti na drugu stranu. Isto su tako, na primjer, govorili: Ne smije biti konflikata! A sada ka u: Pogre na je teorija da ne smije biti konflikata! Ali kad bi postojala razlika u mi ljenju, kad bi jedni govorili stare stvari, a drugi ove nove, onda bi se zaista ne to promijenilo. Ali kad svi odmah prelaze na nove, preko no i ne mo e ni primijetiti obrat. Ka em ti ja: najva nije je biti takti an i prilagoditi se vremenu! Onda te ne e kritizirati... Aha! Tra io si da ti donesem knjiga, tatice, pa sam ti ih donijela. Sada i treba da ita , kad e ina e?... Ina e sam dobro prou ila njihov ivot. Kako su jednostavni njihovi me usobni odnosi! Nagra eni pisci jedan drugome govore ti. I nisu ti ljudi nimalo uobra eni, jednostavni su. Mi uvijek zami ljamo da je pisac negdje u oblacima, blijeda ela, i da mu ne smije pri i! Ali to nema veze. Oni prihva aju sve ivotne radosti, vole popiti, pojesti, provozati se i to u dru tvu. Zadirkuju se me usobno, i da vidi kako je to smije no! Moglo bi se re i da oni ba veselo ive. Kad mu do e vrijeme da pi e roman, zatvori se u ljetnikovac, radi dva-tri mjeseca i samo ka e: izvolite! Kako mi se svi a takav nezavisni ivot! Slobodni! Dostojanstveni. Zbilja u uprijeti svom snagom da me prime u Savez! A zar ti uop e ne misli raditi u svojoj struci? malko se uznemiri Pavel Nikolajevi . Tatice! Avieta spusti glas. Kako god okrene , ipak je novinarstvo slu inski posao. Dadnu ti zadatak treba to i to, treba napraviti intervju s nekim poznatim ovjekom a vlastito ni ta ne mo e dodati. Ta dva poziva se ne mogu usporediti! Zamisli, jedan pisac je, tek to je sam postao pisac, pou io u tom poslu i enu i ne akinju! I sad svi troje pi u! Sjajno! Kad se to i te kako isplati! Ala, ipak se malo bojim: ta ako ne uspije ? Kako ne bih uspjela! Ti si naivan. Gorki je rekao: svaki ovjek mo e postati piscem! Marljivo u se sve mo e posti i. U najgorem slu aju u pisati za djecu, to zbilja mo e svatko. Zbilja je to lijepo premi ljao je Pavel Nikolajevi . Zbilja je to divno. Potrebno je, jasno, da se knji evnosti posvete moralno zdravi ljudi. I ona je po ela izvla iti knjige iz torbe. Evo: Balti ko prolje e, Ubij ga!, to su, istina, pjesme, ho e li ih itati? Ubij ga!? Dobro, ostavi. Kod nas ve svi e, Svjetlo nad zemljom, Trudbenici svijeta, Planine u cvatu ... ekaj, ini mi se da sam te Planine u cvatu ve itao... Ti si itao Zemlja u cvatu, a ovo su Planine u cvatu. Tu ti je jo Mladost je s nama, to svakako mora pro itati, po ni od toga. Ve ti sami naslovi podi u moral, sve sam takve izabrala. Dobro, ostavi ih ovdje zadovoljno re e Pavel Nikolajevi . Hrpa vrijednih knjiga, jednako kao u Zadirka, nikla je i na njegovu no nom ormari u. 210 Avieta se ve spreniala da ode. Ali je Demka, koji se u svom kutu patio i mu io, bilo od vje itih bolova u nozi, bilo zbog toga to nije imao hrabrosti stupiti u razgovor s divnom djevojkom i pjesnikinjom, sad, napokon, skupio hrabrost i upitao, isprva promuklo, da bi se iska ljao tek negdje usred re enice:

 Recite mi, molim vas, ta vi mislite, da li je potrebno da knji evnost bude iskrena? ta? ta? ustro se okrenu Avieta prema njemu i udijeli mu gotovo ak i smije ak, jer je Demkin promukli glas jasno pokazivao koliko se boji. I dovde je stigla ta iskrenost? Cijelu su redakciju rastjerali zbog te iskrenosti, a vi sad opet o tome? Avieta se zagledala u Demkino neuko, zaostalo lice i uzdahnula. Uzdahnula zbog toga to nije imala vremena da odr i prodiku a opet je smatrala da nije u redu ostaviti toga mom i a izlo ena pogubnim utjecajima. ujte, de ko! zvonko i glasno, kao da govori s katedre, otpo e ona. ovjek koji je pisao taj lanak sve je nepromi ljeno iskrenuo naglavce. Iskrenost nikako ne mo e biti glavni kriterij za ocjenu jedne knjige. Kad su misli pogre ne ili tu e, a duh nama stran, djelo samo mo e tetno djelovati, i onda je takva iskrenost tetna! Subjektivna iskrenost mo e iskriviti pravu sliku ivota shva ate li vi tu dijalektiku? Te su misli te ko dopirale do Demke, i njemu se cijelo elo nabralo. Ne ba sasvim re e on. Dobro, ja u vam objasniti Avieta ra iri ruke, bijela valovita pruga na vesti prelazila joj je preko grudi, od rukava do rukava, poput munje. Najjednostavnije je uzeti neku jadnu injenicu, onakvu kakva jest, i opisati one izdanke budu nosti koji se u njoj ne vide. Izdanke ... ta ka ete? Izdanke treba pustiti da rastu ako ih preore , ne e izrasti. br e-bolje ubaci Demka Dobro, ne govorimo sad o poljoprivredi. Da zna , de ko, da govoriti narodu istinu ne zna i govoriti o lo im stvarima, isticati nedostatke. Mo e se bez straha govoriti i o dobrome, da bi ono to je dobro postalo jo bolje! Otkud ti la ni zahtjevi za takozvanom surovom istinom? Za to bi istina morala biti surova? Za to ona ne bi bila blistava, zanosna, optimisti ka? Cijela na a literatura treba da postane prazni ka! Napokon, ljude vrije a kad se o njihovu ivotu pi e tmurno. Ljudima se svi a kada se njihov ivot u knjigama uljep ava. S tim bi se ovjek mogao slo iti odobravao joj je iza le a ugodni, zvonki ali ne i sna ni mu ki glas. Za to zbilja da rastu- ujemo ljude istinom? Avieti, naravno, nije bio potreban saveznik, ali je dobro znala, kakvu je ona sre u ve imala, da e onaj koji se javio zacijelo govoriti njoj u prilog. Okrenula se i bijelu joj prugu na vesti obasja migoljivi odsjaj s prozora. Vrlo simpati an mladi , njen vr njak, tuckao je po zubima vrhom crne penkale. Kakva je svrha knji evnosti? upita on tako da se nije znalo na ijoj je strani, Demkinoj ili Alinoj. Knji evnost treba da nas razonodi kad smo lo e raspolo eni. Knji evnost je u iteljica ivota otpjeva Demka i sav pocrvenje zbog nespretne upadice. Vadim zabaci glavu: U iteljica, veli ? Mo emo mi i bez nje u ivotu. Nisu valjda pisci pametniji od nas prakti ara, je li? On i Ala se pogleda e: iako su bili istih godina i premda bi trebalo da se dopadnu jedno drugomu, svako od njih i lo je svojim utabanim ivotnim putem, tako da im se u pogledima nije mogao ni naslutiti po etak neke naklonosti. Ulogu knji evnosti uop e vrlo preuveli avaju razglabao je Vadim. Razvikali su knjige koje to ne zaslu uju. Misli , recimo, da je posrijedi ne to veli anstveno, a kad pro ita , vidi da je to najobi nija bezobra tina, samo si izgubio vrijeme. Erotski moment je prisutan kod suvremenih pisaca. On nije suvi an ozbiljno se usprotivi Avieta. Kad je potkrijepljen naprednom ideologijom, nije nekoristan. Na primjer, kod...

 Suvi an je odlu no odvrati Vadim. Ne postoji pisana rije zbog toga da bi golicala strasti. Nadra uju a sredstva prodaju se u apotekama. I, ne gledaju i vi e Amazonku u vesti bordo boje, ne o ekuju i da ga ona razuvjeri, on se opet udubi u knjigu. Avietu je uvijek ljutilo kad ljudi nisu dijelili misli na dvije jasno odvojene grupe na pouzdane i nepouzdane zaklju ke nego su se rasplinjavali, rasplinjavali u najnevjerojatnijim nijansama, unose i samo idejnu zbrku; tako, eto, i sada nije mogla shvatiti: je li taj mladi uz nju ili je protiv nje? Da li da se prepire s njim ili da ga se okani? Okanila ga se i ponovo okrenula Demki, da bar s njime zavr i: Tako ti je to, de ko. Mnogo je lak e opisivati ono to jest, nego ono ega nema, a ti zna da e jednom biti. Ono to mi danas vidimo vlastitim o ima to mo da nije istina. Istina je ono to mora biti, ono to e biti sutra. I mi moramo opisivati na e divno sutra! ... A to emo sutra opisivati? skupljao je elo tupi momak. Sutra? ... Pa sutra emo opet unaprijed opisivati ono to e biti prekosutra. Zbilja je dje ak bio priglup, nije vrijedilo gubiti vrijeme i obja njavati mu. Ali, bore i se da istina prodre u mase, Avieta zavr i: Onaj lanak je tetan. Neosnovano i uvredljivo optu uje pisce da nisu iskreni. Ali tako drsko mogu se prema piscima odnositi samo malogra ani. Na je zadatak da pisce po tujemo oni su trudbenici, i te kakvi trudbenici! Za neiskrenost mo emo samo optu ivati zapadne pisce, zato to se oni prodaju, jer ina e im itaoci ne bi kupovali knjige. Ondje je novac sve. 212 Ustala je i zaustavila se u prolazu me u krevetima jedra, skladna, pravi potomak zdravog soja Rusanovih. Pavel Nikolajevi je zadovoljno saslu ao cijelu prodiku koju je odr ala Demki. Poljubiv i oca, Ala je jo jednom odlu no podigla otvorenu aku: O e, bori se za svoje zdravlje! Bori se, lije i se, otarasi se otekline i ni ta ne brini! zna ajno je naglasila. Sve, sve, sve e biti u redu!